//l fj^
RJECNIK
RJECIIK
HRVATSKOGA ILl 8RP8K06A JEZIKA
NA SVIJET IZDAJE
JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA
///
ZNANOSTl I UMJETNOSTI
OBRADILI
P. BUDMANI
T. MARETIC
(LEKENICKI— M ASLINSKI)
(MASLO— MORACICE)
DIO VI.
LEKENICKI— MORACICE
Na kraju ovoga dijela stoji 1) Popis kniga i rukopisa upotrebjenih za rjeSnik, 2) Popis prinosnika u
narodu skupjenih rijeci, 3) Objava o dajem obradivanu rjecnika.
U ZAGREBU 1904—1910
U KNI^ARNICI JUGOSLAVBN8KE AKADEMIJE (DIONICKB TISKARK)
(Duro Trjunac)
TISAK DIONICKK TISKARE
'77-
LEKENICKI
LELCAC
LEKENICKI, adj. Jcoji pripada Lekeniku. —
Kod mjesnoga imena. Pojana Lekeni6ka, selo u
Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. Eazdije|. 83.
LEKENIK, m. ime dvjema selima u Hrvatskoj
II zupaniji zagrebackoj. Lekenik Erdedski i turo-
pojski. Eazdije}. 83.
LEKI, adj. kao, kako. — U pisca cakavca xvi
vijeka u kojega ovdje stoji e jamacno mj. je (e),
i postaje od korijena lik (vidi lik, lice itd.). —
isporedi nslov. leki. Leki trub}a uznesi glas
tvoj. S. Budinic, sum. 128^. isai. 58, 1.
LEKIC,^jrt. prezime (po ocu Leki). — U nase
vrijeme. Cetu kupi Lekic Hasanbego. Pjev. cm.
40b. Pred nima dva brata Lekica. 324^. Stevo
Mitrov Lekic. Magaz. 1868. 76. Uzeo sestru
Luke Lekica. Glasnik. ii, 1, 120. (1808).
LEKICI, m. pi. mjesno ime u Bosni u okrugu
travnickome : a) selo. Statist, boan. 67. — h) dva
zaseoka. 67. 68.
LEKI-GORA, /. ime izmis^enu mjestu kod vra-
cana (od dalka). — Od lek? Hi od Leh (vidi
Ledan)? — U nase vrijeme u S)'biji u okrugu
aleksinackome. Ti da ides u Leki-goru. M. D.
Milidevic, ziv. srb. 1, 101.
1. LEKIJA, /. Pojska, vidi Leh. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Adalberto Lekiji i Ugriji bi
vandelja pripovjednik. J. Kavanin 301^. Aneza
i Salome, hceri Boemije i Lekije. 802*.
2. LEKIJA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
pozarevackome. Nivu u Lekiji. Sr. nov. 1875.
362.
LEKIN, adj. koji pripada Leki. I Lekinu vide
gospostinu. Nar. pjes. vuk. 2, 231. Od Blagote
Lekina Pavicevica. u Pjev. crn. 47b. — / kod
mjesnoga imena. Lekin pptok, mjesto u Srbiji u
okrugu crnorijeckome, Niva u Lekin Potok. Sr.
nov. 1871. 668.
LEKINICA, /. 2ena Lekina. I. Pavlovic.
LEKMESTU, adv. odmah. — Bijec je nslo-
venska (le k mestu); misli se da la postaje od
glej (gledaj). — U jednoga pisca cakavca xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,illico,
statim', V. taki) i u Stulicevu (v. odmah iz Bje-
lostjenceva). Opade i lekmestu dusu pusti. P.
Vitezovic, kron. 84. Ucini lekmestu gospodu
ugrsku ve6im delom spraviti. 119.
LEKNENO, n. ime selu u Hrvatskoj u iupa-
niji zagrebackoj. Eazdije}. 68. i potoku. Regul.
save. 23.
LEKO, m. ime musko. — isporedi Leka. —
Od prije nasega vremena. Leko. S. Novakovic,
pom. 73. Neki Leko i Simo Kovac. M. D. Mi-
licevic, srb. 611.
LEKOVIC, m. prezime (po ocu LekiiJ. — U
crnogorskoj pjesmi nasega vremena. Od bijele
kule Lekovica. Ogled, sr. 188.
LEKSANDAE, Leksandra, m. vidi Lehsandar.
— Od XVI vijeka. Istocni zac je car jak drugi
Leksandar. M. Vetranic 1, 50. — S nominativom
Leksandro. U gradu ki njekad Leksandro kraj
stavi. N. Dimitrovic 104. Ki Leksandro jur
kra} silni. Gr. Palmoti6 3, 112b. Leksandro. J,
Palmotic 38.
LEKSANDRINA, /. (Pizzelli, Skurla), v. Le-
sandrina. B. Sulek, im. 192.
LEKSANDEO, vidi Leksandar.
LEKSIC, TO.^re^jme. — U nase vrijeme. Maksim
Leksic. Eat. 176.
LEKSIK, m. rjecnik. — Od grc. }.t^ix6v. —
Nemam primjera, ali vidi kod leksikalan.
VI
LEKSIKALAN, leksikalna, adj. koji pripada
leksiku. — Nacineno u nase vrijeme po nem.
lexikalisch. — Saino u pisaca. Obznanih jedno
leksikalno djelo o nasem jeziku. D. Danicic. rad.
17, 160.
LEKSIKOG-EAF, m. covjek sto pise rjecnik
(leksik). — Po grc. Is^iy.oyQCi'pog upotrebio sam
ja ovu rijec u nekoj raspravici. Zao izgled ne-
kijeh nasijeh starijih pisaca, a osobito leksiko-
grafa (,lucus a non lucendo!') J. Stulli. Ead. 80,
183.
LEKSIKOG-EAFIJA, /. pisane rjecnika (lek-
sika). — Po tudijem jezicima upotrebio sam ja
ovu rijec kao i leksikograf. Ako i jest leksiko-
grafija mucniji i nezahvalniji posao od grama-
tike '. . . Ead. 80, 183.
LEKTIKA, /. vidi nosi|ka. — Od lat. lectica.
— U jednoga pisca xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika ti Bjelostjencevu: lektika (,vulgo') na koje
se gospoda nose ,cumba, lectica, vehiculum ca-
meratum gestatorium, acerva, lectica cooperta'.
— Da joj posude jednu lektiku... Koji na maz-
gah od lektike jahahu. F. Yrancii, ziv. 99.
LEKTOE, m. vidi lektur i kod lektorat. —
Nemam primjera.
LEKTORAT, m. jedan od nizijeh redova sve-
stenickijeh u katoliikoj crkvi (uprav posao ,lek-
tora', to jest citaoca ; drugo je znacene a pri-
mjerima kod lektur). — Na jednome mjestu xvii
vijeka. Zapovida sedam redov u crikvi: ostijarijat,
lektorat . . ., t. j. vratara, stalca . . . F. Glavinic,
cvit. 99a. ^
LEKTUE, lektiira, m. lector, uprav covjek koji
cita, a u fratarskome redu znaci sto i ucitej
(kao ime casti). — Od xviii vijeka. Pripovidaoci,
lekturi i me§tri. B. Kasic, zrc. 124. Lektur i
ri6i Bozije generali predikatur. I. Ancic, ogl. i.
Lektur i pripovidalac. svit. 82. Fra Klement,
lektur jubilati. E. Pavic, ogl. vii. Po Luci Vlad-
mirovicu lokturu generalomu. L. Vladmirovid i.
LEKTUEA, /. lectura, citane (ucene, preda-
vane). — Na jednome mjestu xviii vijeka. Ovi
poce lekturu ^'eneralu u Mantui. Norini 66.
LEKTUEOV, adj. koji pripada lekturu. Da
je ponavjao lekturovo stivene. I. Ancid, svit.
82.
LEKUEDA, /. vidi kod kurde|a. — Izmedu
rjecnika u Vukovu (u zagoneci. cf. kurde}a).
LEKUSIC, m. prezime. — xviii vijeka. Trudom
otca fra Marijana Lekusica. M. Lekusic 1. Po
nastojanu o. p. f. Marijana LekuSica. Norini 48.
LEKUSJE, n. ime selu u Hrvatskoj u zupa-
niji zagrebackoj. Eazdije|. 74. — Zove se i Len-
kus (vidi).
LEKUTA, /. ces. lekuta, Nuphar luteum L.
(Vukasovic). B. Sulek, im. 192.
1. LELA, /. ime sto ga mlada pridijeva sta-
rijem zenskom. Skoroteca. 1844. 248.
2. LELA, /. zensko ime. od Jelena. u Backoj.
V. Arseaijevi6.^
LELANOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Ivan
Lelanovic. Stat. po}. ark. 5, 311. (1572).
LELATI, lelam, impf. vidi le|ati.
a. aktivno. — V Voltigijinu rjecniku uz le-
lati. , . .
b.- sa se, refleksivtio. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. Kamen-moste, ne lelaj se, ti de-
vojko, ne gnevaj se. Nar. pjes. javor. 1880. 240.
LELCAC, lelcca, m. u Stulicevu rjecniku uz
lelcic. — nepouzdano.
1
LELCIC
2
2. LELEK
LELCiC, m. (dem.) mladi lelek. — U Stulicevu
rjecniku: .ciconiae pullus'. — nepouzdano.
LELE, interj. kao jaoh, kuku, uzvik u zalosti.
— Mislim da postaje udvajanem glasa le sto bi
samo po sebi pokazivalo zalost (isporedi n. p.
franc, la la u istome znacenu), te da ne treba
pomiditi na po}. lelom polelom sto neki misle
da je iz praslavenske mitologije, Hi na po\. lele,
slabic. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikajinu (lele, jaoh ,heu, heu me miserum, hei
mihi, hei misero mihi'), zi Belinu (,ahi' ,hei' 56*;
,guai a me, a te etc' ,vae mihi, tibi etc' 361*;
,hoime' ,heu* 369b; ,oi, voce di dolore' ,hei' 523*1;
lele meni ,ahime, ohime, voce di dolore' ,hei mihi*
56a), u Stulicevu (v. jaoh), u Voltigijinu (lele
meni ecc. ,guai a me, oime, aime' ,auweh! ach
weh mir!), u Vukovu (n. p. lele mene! ,weh mir!'
,vae mihi!' s primjerima: Lele mene i do Boga!
Kuku lele! Lele mene do Boga jednoga!).
a. uopce. A jaoh i lele, to li me je blago!
M. Vetranic 1, 274. Jeste li gorciju do danas
boljezan vidjeli (a jaoh i lele !) negoli od mene ?
2, 319. A lele da lele! josu li ikoga bolesti sa-
pele ueg mene neboga! N. Najeskovic 1, 186.
Vaj lele da lele! Jubavi nemila, ca j' vale to j'
vele, 6a bi ve6 hotila? D. Barakovic, vil. 273.
Odasvud placnih zen poslusah lele pet (= pjeti).
350. Lele ! razcvili me tvoje govorenje. I. T.
Mrnavic, osm. 179. Lele iz glasa vapijuci. P.
KanaveliC; iv. 609. Lele ! bez pokoja dusa moja
zive. I. Dordid, salt. 430. Da ovi neki }udi po
slucaju saznadu da nededu ziviti nego samo joste
dva ili tri dni, bi li tako dusi svojej govorili?
mucno bi se i od stotire jedan nasao, razve da
je sasvim ni§ta drugo nego marvince. a da sto
bi cinio? ako je nerazuman, nista nego jao! lele!
i pomagaj ! . . . D. Obradovic, basne. 294. Jao
lele do Jalosna glasa! Ogled, sr. 20. Do groba:
,Lele!' a od groba: „Ko ce k mene?" Nar. posl.
vuk. 62. Ah lele, da bjeh visociji! S. Ijjubisa,
prip. 14. Neki lele, neki medet vice. Osvetn. 2,
133. Lele! 6ov6ka bez glave! M. D. Milicevi6,
zim. ve6. 139.
b. s vokativom kojijem se pokazuje:
a) dejade kojemu se utjece (kao da trazi
jjomoci) onaj sto lelece. Do bozida: „KraJevicu
Marko !" a od bo2i6a: „Lele moja majko!" (Z).
Poalov. daiiic. Kad muz ide sa orana, zena u
krevet: ,,Jao, mu/.u! lele, muzu! umreti o6u!"
Nar. pjes. vuk. 1, 512. Zaludhom se pita na-
dom, lele, brate! S. !^ubisa, prip. 41.
b) ielade sto se iali (u trecemu se pri-
mjeru uz zalost istice prezirane). Na svrsetku
svakoga stiha (u pastrovskome naricanu) dodaje
se jo§ prvi put: „Ajme, bane!"* ili: „Kuku, bane!"
ili „Lele, bane!". Vuk, nar. pjes. 1, 90. Lele,
kume! (u bud^anskoj tuzbalici). ziv. 197. Marko
uzdahne pa ro6e : „Kuku, prvi |udi ! lele, }ucki
izrode !" Nar. prip. vr6. 106. — Ne znam, jeli u
prvome od ovijeh primjera (svi su ostali po nemu
naiineni) nom. ili vuc. A Elesa, moju diku, za
brodidbu jjodah tu?.na, lele lele! veoini ruZna!
A. Cubranovi6 142. Lele lele! veomi tu?,na! (i.
Palniotid 1, 98. L V. Bunid, mand. 12. Lele
lele! veomi ru?,na! 6. Paimotid 1, 177. Lole lele!
veomi rui^.na Bogu, judem! I. Dordid, uzd. 7.
0. s dativom, isporedi jaoh, c » kuku, b.
Tuzna majka vele iStndi te, ainko, lele majci !
lole! M. I>r>.!d 85. Lole onomu ki ovo sveto
kondilo pogrdil B. Gradid, djov. 144. Lele tojzi
ku noareda takijom uzlom igda svoio I S. Bo-
bajevid 206. Tijera toSko nam svimo, i lele vrh
svega pod jarmom teskime gospostva tudega! I.
Gundulic 12'J. Plemenite t' vile mrze, lele tomu,
ko ih zudi, ter ga uzda nih zavrze ! 160. Tesko
i lele temu u vike, tko u vrijeme od vas ne
utece ! 167. Jaoh dosti, vaj dosti, lele lele meni !
I. T. Mrnavic, osm. 25. Tesko i lele zlom krv-
niku! G. Paimotid 3, 65^. Carske zapovijedi
izvrsite . . . er inako lele vami! J. Paimotid 281.
Jaoh i lele tuznu meni! I. Akvilini 289. Ali
ovim (ognem) lele meni! ko slama smo svi go-
reni. J. Kavanin 397^. Vaj i lele tuzuijem
nami! I. Dordid, uzd. 185. Jaoh meni i lele I
ben. 33. Zavika : .,Lele meni, Benedikte, lele
meni !" 167. Ali lopiza k kaculu, ali kacuo k lo-
pi2i, sved lele lopizi. (Z). Poslov. dan. Da je
tebi lele ! J. Rajid, boj. 120. Lele mene do
Boga jednoga! de pogubih svoga sina Marka !
Nar. pjes. vuk. 2, 197. Lele mene do Boga jed-
noga! Pjev. crn. 188h. Neki vicu: ,,Lele nemu,
majko!" Ogled, sr. 470. Kad te vidim, vele
mene ! kad ne vidim, lele mene ! Nar. posl. vuk.
121. Lele meni, nije me! S. ^lubisa, prip. 222.
Lele meni kukavici! 234. Lele nojzi ugasnoj,
gdje pogibe sama ! 247. Lele, beze, tvomu dvoru
bilo ! Osvetn. 4, 44.
d. u ovome primjeru stoji s nominativom
koji pokazuje mjesto (dio tijela) sto boli. Lele
ruka, lele noga! Nar. pjes. vila. 1867. 284.
LELECI, Leleka, m. pi. ime zaseoku u Srbiji
u okrugu podrinskome. K. Jovanovid 134.
LELECE, u narodnoj zagoneci nasega vremena
zamjenuje rijec elede (vidi) : Lele lele lelece, na
kamenu blebede . . . Nar. zag. novak. 133.
LELEJ-, vidi lelij-.
LELEJ-GOPA, /. izjnisjeno mjesno ime kod
bajana, isporedi Galilej-potok i Leki-gora, vidi
i Lelejska Gora. U jednoj basmi (iz Beograda) :
,da ides u Lelej-goru' (kaze se mj. ,da ides u
Galilej-potok'). M. D. Milidevid, ziv. srb. se}.
glasn. 22, 169.
LELEJSKA GORA, /. izmis^eno mjesno ime
kod bajana; isporedi Lelej-gora. Eastvori se
nebo, da vidi§ svakojake bo}ke, da odneses sva-
kojake bojke u Lelejsku goru gde ovca ne bleji,
gde vo ne buce, gde majka detetu kolad ne mesi.
M. D. Milidevid, ziv. srb. glasn. 37, 153.
1. LELEK, m. lelekane. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjednika u Vukovu : ,das wehgeheul' ,ulu-
latus' (lele mene!). Cutiti jauk i lelek prokle-
tijeh. M. Divkovid, nauk. 2931). Stane ga taki
lelek i jaukane. D. Obradovid, basne. 176. Stade
lelek ranenih junaka. Nar. pjes. vuk. 2, 561.
Stade lolek po svoj Gori Crnoj. 5, 4. Zadu lelek
i zadu kukane. Nar. pjes. here. vuk. 91. Stade
lelek od gore hajdukah. Pjev. crn. 194*. Oba-
sjalo zarko sunce, aunce kume! na oghi§te uga-
&eno, dom ti jadan ! kada zaaja tad i zade, zlo
mi jutros! tebe vided, lelek dujuc, lele kume! n
Vuk, i.iv. 197. Cara stade lelek za sinom a koiia
vriska za onom ienom. Nar. prip. vuk. 19.S. Cujem
lelek do gore prolama. P. Petrovid, gor. vijen.
25. Kad Stijanovid dopre kudi, duje lolek. S.
^iubisa, prip. 51. Sav so narod dado u pla2 i
lolek. 69. Ginu bez loloka. M. D. Milidevid.
zim. ved. '202. — Ovdje je znacene : nesreia s koje
se lelede. Lelek je veliki u zlu dobra dokati. (Z).
Poslov. danid. — Ordje ztiaii Ho i lele. Lelek
meni, duso uiojal M. Pavlinovid.
2. LELEK, MJ. vidi roda, Strk, t kod dapja, 1
(na krajti), isporedi lojlek. — Od tur. lejlek
(arap. lacjlaij, lasfhlagh). Od xvii vijeka, n
izmfdu rjei'nika u Mika(inu (lelok, bodan, strk
,ciconia'), m Belinu i .oioogna' .oiconia' 192*»j. n
2. LELEK
LELOVATI, b.
Bjelostjencevu (v. §trok), u Stulicevu (lelek, ptica
bez jezika ,ciconia' s dodatkom da je uzeto iz
Mika^ina), u Voltigijinu (,allocco' ,eule') gdje je
drugo znacene (isporedi |i|ak), u Vukovu (,der
storch' ,ciconia'. cf. strk, roda). — Lelek brani
se zivinama otrovitijem. M. Radnic 279b. Ptice
leleci aliti capje. S. Mar^itid, fala. 79. Ptica
koja se svojijem roditejima brine, brani, sluJi i
pomaga . . . ptica je po imenu lelek. A. Kali6
355. Lelek ,Ciconia Becbst'. J. Pancid, ptice u
srb. 68. — U hosanskijetn pjesmama kaze se uz
fiador (ima i bug. lelek 6adT>r), ali mi nije dosta
jasno znadene: bio cador, Hi s krilima? isporedi
i kod lejlek. Van eto ti lelek dadorina. Nar.
pjes. juk. 101.
3. LELEK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
podrinskome. Zem|a zovoma Lelek. Sr. nov. 1873.
959.
LELEKA, /. vidi 1. lelek. — U jednoga pisca
nasega vremena. Cujete li leleku jauka prega-
zena puka? Osvetn. 1, 50.
LELEKANA, /. lelek, lelekane, vidi kod ku-
kana.
LELEKANE (lelekane), n. djelo kojijem se le-
lece. — Stariji je oblik lelekanje. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu i u Vukovu (samo lelekane).
Sedma je muka, koju 6e imati u paklu, plac
vjeciii, lelekanje i uzdisanje vjedne. M. Divkovid,
bes. 1791'. Svakoga na pomod zazivase zalosnijem
lelekanjem. B. Kasid, per. 59.
LELEKATI (lel^kati), leledem (lelecem) i le-
lecem (lelekam), impf. vikati ,lele'. — U nase je
vrijeme obidna za sadasne vrijeme samo osnova
lelec- (ger. praes. lelekajudi u Kukajuci i lele-
kajuci. Ogled, sr. 209 jamacno je grijeskom po-
stalo radi stiha i prema kukajudi). — Kod le-
Ifekati, leledem akc. kaki je u praes. taki je u
impf. lelekah i u ger. praes, lelecudi ; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u inf., osim aor. 2 i S
sing, leleka. — kod lel^kati, l^ledem akc. je kao
u inf., osim praes. i impf. lelekah. — ako je
praes. lelekam, onda je u praes. 1 i 2 pi. lele-
kamo, lelek Ate, u impf. lelekah, u impt. lelekaj,
u ger. praes. lelekajudi, u part, praet. act. lele-
kao, lelekala. — ako je praes. lelekam, onda je
praes. 3 pi. lel^kaju, iinpt. lelekaj. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (lelekati, le-
lekam ,lamentarsi con voce alta e lugubre' ,1a-
mentor' 423b), u Bjelostjencevu (lelekam, v. na-
rekujem), u Stulicevu (lelekati, lelecem Hi le-
lekam ,saepe repetere ingemiscendo hei mihi'),
u Voltigijinu (Inilekati, lelekam ,gemere, lamen-
tarsi con urli' ,achzen, weheklagen') ; u Vukovu:
lelekati (lelekati), lelecem (lelecem), vikati: lele
mene ! ,wehklagen' ,ululo' s primjerom iz narodne
pjestne: I lelede jadan bez prestanka. Starica za-
duje Radata lelekajudi. N. Najeskovid 1, 186.
Sve de se ptice skupiti u jedno, i meu sobom de
vele suzno i grozno plakati i lelekati. M. Div-
kovid, bes. 26b. Koji de jaukati i lelekati. nauk.
293b. Kidajud vlase leleka i bugari. I. Dordid,
uzd. VI. Svi lelecu i pladu. J. Eajid, boj. 78.
Te ne ude Petar ni lelede, da ne tura strave u
druzinu. Nar. pjes. vuk. 4, 221. Stane lelekati
koliko da je glavom poginuo. Nar. prip. vuk.^
213. No cuje u kudi negovu cejad de kukaju i
lelecu. Nar. prip. vrdev. 9. Otac stane u vas
glas lelekati. S. ^jubisa, prip. 168. Stade da le-
lece na vas glas. 215. Ranenik stane da kuka
i lelece. 245. Kukam i lelecem za mojom kr-
vavom mukom. Pravdonosa. 1851. 31.
LELEKNUTI (leleknuti), leleknem (leleknem),
pf. zavikati lele, zalelekati. — U nase vrijeme.
Kad leleknu nesto na vrh kule. Pjev. crn. 323^.
Sva je gora protrnula crna i pedine leleknule
stijene. Osvetn. 3, 147. Kad leleknu sina kuka-
vica. 4, 44.
LELEKUSA, /. vrst vinove loze crnoga grozda
(u Dalmaciji, Danilo). B. Sulek, im. 193.
LELENTIJE, m. ime kaludersko. — Prije na-
sega vremena. Lelentije (jeromonah). S. Nova-
kovid, pom. 73.
LELETATI SE, leledem se, impf. ]ulati se,
isporedi lelijati se. — U jednoga pisca Dubrov-
canina xviii vijeka. Bozija arka privedena na
kolijeh po putu stogod kamenitu lelede se i cu|a
se. B. Zuzeri 208.
LELICA, m. prezime.
zar Lelica. Rat. 331.
U nase vrijeme. La-
1. LELIC, wi. u Stulicevu rjecniku : v. lelcid.
— sasma nepouzdano.
2. LELIC, m. ime selu u Srbiji u okrugu va-
^evskome. K. Jovanovid 99. — isporedi Lelidi.
LELICI, m. pi. ime selu u Srbiji u okrugu
uzickome. K. Jovanovid 160.
LELl6SKI, adj. koji pripada selu Lelicu. Le-
lidska (opstina). K. Jovanovid 99.
LELIJA, /. neka bi(ka (bogisa, perunika). Le-
Hja, po}. lelia, leliwa, Iris L. (Stojanovid). B.
Sulek, im. 193. — isporedi le}o.
LELIJANE, n. djelo kojijem se sto lelija. —
U Vukovu rjecniku : ,das wogen' ,fluctuatio', i po
istocnome govoru lelejane.
LELIJATI, lelijam, impf. (ulati, ciniti da se
sto stojeci na istome mjestu pomice gornijem di-
jelom tamo i amo. — -i- stoji mj. negdasnega e,
zato se u istocnome govoru kaze lelejati. — Akc.
se mijena u praes. 1 i 2 pi. lelijamo, lelijdte,
u aor. 2 i 3 sing, lelija, part, praet. act. lelijao,
lelijala, part, praet. pass, lelijan. — Od xviii
vijeka.
a. aktivno. — Samo u Belinu rjecniku: ,agi-
tare, muover spesso' ,agito' 52b ; ,muovere, dar
moto' ,mov6o' 502b. Delia Bella (jamacno gri-
jeskom) pise uz lelijati praes. lelijem.
b. sa se, refleksivno (naj cesce o drvecu Hi
0 travi, kad duse vjetar ; u Belinu rjecniku i o
ladi na moru). — Izmedu rjecnika u Belinu
(,agitarsi' .agitari' 53* ; ,barcolare, quel moto,
che fa la barca agitata nell' acqua' ,nuto' 129b;
,muoversi ab esterno* ,pulsu agitari externo'
502b) i u Vukovu (lelejati se ,wogen' ,fluctuare':
leleja se zito. cf. lelijati se s dodatkom da se
govori u Srijemu; lelijati se, }u}ati se polako od
vjetra ,wogen' ,fluctuare' s primjerom : §a§ se
sve lelija). Bide p§enice na zemji izobila; po vr-
hovima gorskim lelijace se klasje nezino kao
Livanska suma. D. Danicid, psal. 72, 16. I vi-
deo je samo, kako se leleja kostur Jevrejinov.
M. D. Milidevid, pomenik. 3, 380.
LELIN, m. (Sabjar), v. Lijan. B. §ulek, im.
193.
LELISTE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
cuprijskome. Livada u Lelistu. Sr. nov. 1875.
745.
LELOVATI, lelujem, impf. vidi lelijati. — U
tri pisca dakavca xvii i xviii vijeka.
a. aktivno. Val brodom zibu}a, podbija, le-
luje. D. Barakovid, vil. 279b. Pravo kako dub
na gori, teskom bradvom kad ga sice tezak, na
tleh da ga obori, leluje s nim, kreta i mice. I.
Zanotti, en. 41.
b. sa se, refleksivno. Gdi se plav leluje poda
mnom kako pah. D. Barakovid, vil. 277. Jer
LELOVATI, b.
2. LEMES
kad se leluje kita u dubravi, blizu vitar fiuje.
(1682). liy. — U iirenesenome smislii. Puk moj
obratiti ce misal svoju i poceti ce kako lelovati
i sebetati se. A. Vitajic, ist. 227.
LELUJA, pripijeva se u narodnoj pjesmi na-
sega vremena. — Mogla bi biti ista rijed sto alo-
luja. Ja ukradoh kona, vigo, mas:o! ja ukradoh
kona, leluja! Nar. pjes. srem. 63.
LELUJANE, n. djelo kojijem se sto leluja. —
Stariji je oblik lelujanje. — U 3Iikajinu rjec-
niku: lelujanje ,titubatio, titubantia', i u Stuli-
cevii: ,titubatio, titubantia'.
LELUJATI, lelujam, impf. nidi lelijati i le-
lovati.
a. aktivno. — V Mikajinu rjecniku: lelujati,
kretati ,moveo, agito', i u Stulicevu: v. le|ati.
b. sa se, refleksivno. — U Mikalinu rjec-
niku: jtitubo, vacillo, fiuctuo, nuto'; lelujati se
glava ir pamet ,vacillare memoria', i u Stuli-
cevu: V. lejati se; lelujati se komu glava Hi
pamet , memoria vacillare'.
LE^A, pripijeva se (uprav leja le Hi le leja
le) u nekijem narodnijem pjesmama. — U nase
vrijeme po sjeveroistocnijem krajevima. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu: samo se u pjesmama
pripijeva, cf. krajice s primjerima: Neven vene
le, za goricom, leja le! (vidi dale primjer iz
Nar. pjes. vuk. 1, 276). Oj ! i dva svata i dva
uprosnika, le leja le! (Nar. pjes. vuk. 1, 1 ydje
Vuk dodaje da je pjesma iz Srijema i da se le
le}a le pripijeva iiza svaku vrstu). — S oblikom
lejo pripijeva se svagda u kralickijem (vidi 1.
krajica, e) pjesmama. izmedu rjecnika u Vukovu
(uz leja). vidi: Kra|icke su pjesme sve od §est
slogova, i u pjevanu se svaka vrsta (osim prve
i pos|edne) po triput govori, i drugi se jjut (za
prvu vrstu, a za ostale treci put, osim pos^edne
Sto se jedan p>ut govori) dodaje na kraju ,leJo !',
n. p. (djevojci): Ovde nama kazu (dvaput) le}o!
momu neudatu (triput) le}o!; jal' je vi udajte
(triput) lejo!, jal' je nama dajte (triput) lejo!,
da je mi udamo itd. (Nar. pjes. vuk. 1, 98). Vuk,
rjecn. kod krajice. — KraJu, svetli kraju! (dva-
put) le|o! krajice banice! (triput) lejo! . . . Ca-
rica mu sluzi (triput) lejo! iz zlatna kondira
(jedanput). Nar. pjes. vuk. 1, 97. I u drugijem
pjesmama: Neven vene, le! za goricom, le, le
lejo le! mene zove le ! da ga berem, le, le lejo
le ! Nar. pjes. vuk. 1, 276. Kaloper Pero, lejo !
(samo u naj prvome stihu). — §to zoveS, vita
Jelo? 1, 277. — Razumije se da su ove rijeii
sad bez sinisla, ali bi moglo biti da su ostatak
praslavenske mitologije, isporedi po}. Lei Polel Hi
Lelum Polelum, sto se misli da su imena neka-
kvijeh boguva blizanaca. moglo bi jos biti i da
je na.^ narod od Lei nacinio leja i (voc.) lejo
prema jeja (vidi). — neki misle da je Lejo bog
i)d (uhavi {"Imid^, Amor), vidi: Uz nih vile kolo
zaigrale, Ladu Leju na uroke zvale. Osvetn. 4,
30.
LE^.ALAC, lejaoca, m. dovjek Sto le(a. — U
Stulicevu rjedniku: lejalac ,qui quassat, agitat',
i grijeskom lejaoc, v. lejalac.
LEl^AN, lejna, adj. vidi u Stulidevu rjedniku :
V. lujav. — nepouzdano.
LE^jANE, n. djelo kojijem se le\a. — U Stu-
lidevu rjvdniku: ,qua.s.satio, conquassatio, concus-
aio'.
L't^iATI, lejam, imp/, vidi lelijati, jujati. —
Od xviii vijfka (vidi kod b)
a. nktivno. — If Stulicevu rjciniku: ,qua9-
SRre, conquassare, concutere, agitnre etc' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara i s primjerom :
Lejahu o nem glavama svojim .moverunt .super
eum caput suum'; i u Voltigiji7iu: lejati, lejem
(mozebiti po Belinu rjecniku, vidi kod b; ispo-
redi i lelati, a) ,cunare, cullare, dondolare' ,wie-
gen, baumeln'.
b. sa se, refleksivno. — U Belinu rjecniku
(u kojemu je sumniv oblik, jer je pisano s Ij .sfo
ne znaci obicno \ nego moze biti da stoji mj.
lij); leljati se, leljem se (radi ovoga prezenta vidi
kod lelijati) ,titubare caminando' ,pedibus non
subsistere' 783b; a Bjelostjencevu (kod cocam,
cocati ima lejam, lejati); u Stulicevu: ,fluctuare
(dicitur de navibusi' s dodatkom da je uzeto iz
Belina (ali nije posve isto znacene).
LEIjjCICA, /. dem. lejka. — U Stulicevu rjec-
niku: ,cunae, dim.'. — nije dosta pouzdano.
LE]^EATI, lejeam, imjjf. vidi lelijati. — U
jednoga pisca nasega vremena. O vratu visio ve-
liki jedan mrtav curan i leleao mu se, a na
desno a na levo. M. D. Milicevic, zim. vec. 273.
LE;^ENCE, n. (? Hi f. pi-?) ime selu u Bosni
u okrugu Tuzle Done. Statist, bosn. 85.
LE^KA, /. kolijevka. — Od lejati. — U Stu-
licevu rjedniku : ,cuna, cunabula, incunabula'. —
nije dosta pouzdano.
LE^O, vidi leja.
LE^UKANE, n. djelo kojijem se le(uka. —
Samo u Stulicevu rjecniku.
LE^UKA.TI, lej.ukam (lejucem), impf. dem. le-
jati. — Samo u Stulicevu rjecniku: lejukati, le-
jucem Hi lejukam ,leviter agitare'.
LEM, m. vidi 2. lijep. — Tuda je rijec, ja-
macno nemacka: ne znam, jeli od leim Hi od
lehm. — U Vtikovu rjecniku: ,der kitt' , maltha,
ferrumen'.
LEMA, /. ime pusti u Slavoniji u zupaniji
virovitickoj. Eazdijej. 133.
LEMAJIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
§em. prav. 1878. 61. 70.
LEMBRC, m. neka bilka, vratimuz. Lembrc,
vratimuz ,caucalide'. Slovinac. 1880. 87.
LEME, lemeta, n. vidi lemeta.
1. LEME§, m. ostri gvozdeni die u pluga sto
kopa (uprav reze Hi para) zem^u kod oratia.
nije svuda jednako znacene, jer moie imati sire
znacene (, vomer') i uze kao raonik (,cultrum
aratri'); u Bjelostjencevu rjecniku ima i trece
znacene. — Oba su -e- bila e i ii praslavenskome
jeziku, isporedi stslov. lemesb, malorus. Iem3^s,
(rus. -ieMexi>), ces. lemes, po}. lemiesz ; ali se
tamo i amo shvaca kao da prvo Hi drugo e po-
staje od e, isporedi }eme§ i jemes, lemjeS (vidi
sve troje). — Miklosic misli da je od korijena
leva, od kojega je lomiti (vidi). — Izmedu rjec-
nika u Bjelostjendevu (lemes, lemiSce, ralnik
, vomer et vomis'. 2. drevo na kojem je to zelezo
nasajeno .dentale'. 3. prvo pak zelezo orno ,cul-
ter praecisorius aratri'), u Stulicevu (,vomer vel
vomis' s dodatkom da je uzeto iz brevijara), u
Voltigijinu (,vomero' ,priugoisen'), u Vukovu (vide
raonik). GoruSte gvozdene lomese tlaSila je no-
gami. B. Ka§i6, per. 57. Donese raonike i le-
me§e. S. Margitic, fala. 89. Da sam crnu zemju
3 leraeSom privra6ao. A. Kani21i6, bogojubnost.
474. Sliie mate svqje u lomeSe. S. Rosa 10'^.
Skovace od mai^a svojih lemeSe i od 3ulica svo-
jih srpove. I. Velikanovi6, uput. 1, 181. Umiri
se, Steva, to su i onako drveni leme5i. M. Pa-
vlinovic, razg. 22.
2. LKMES, m. mjesno ime.
2. LEMES, a.
a. vidi u Vukovii rjecniku: planma u Dal-
maciji izmedu Vrjike i Drnisa ,ein berg in Dal-
matien' ,mons Dalmatiae'.
I), dva sela u Hrvatskoj u zupaniji bjelo-
varsko krizevackoj. Eazdije}. 116. 117.
LEMESAC, lemesca, m. uprav dem. lemes. -
Saino u Stulicevu rjecniku: ,ferro onde i bi-
folchi nettaao il vomere' ,rallum, ralla' gdje vaja
da znaci §to i oricak.
LEMESAK, lemeska, m. samo u Stulicevu rjec-
niku uz lemesac.
LEMESEVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Ste-
fan Lemesevid. Mon. croat. 237. (1535).
LEMESIC, m. samo u Stulicevu rjecniku uz
lemesac.
LEMESITI, lemeSim, impf. graditi lemese. —
U Stulicevu rjecniku: ,vomera construere'. —
nepouzdano.
LEMETA, u Vukovu rjecniku: lemeta, f. (moze
biti da je ovo pL, a sing, leme?) vaJa da je na-
vrh munare ona jabuka s primjerom iz narodne
pjesme: A lemeta sve od suvog zlata. ali je u
narodnoj lijesmi ovako stampano : Na gamiji
trideset munara a lemete sve od suva zlata. Nar.
pjos. vuk. 3, 83. da ima pogreska na jednome
Hi na drugome mjestu, ocito 'je, ali gdje je ? F.
Ivekovic misli da je Vuk krivo citno primjer, te
tako ncinio pogresku u rjecniku; ja vise vjerujem
da j e lemQtQ u pjesmi stamparska pogreska. ako
je rijec od arap.-tur. lem'a, svjetlost, svijetla
zraka, moglo hi biti leme, lemeta, n. kako i Vuk
nagada; ima i (pers.-tur.) pi. lema'at, od cega
hi moglo postati i leme, n. i lemeta, /.
LEMICI, m. pi. mjesno ime. Lemidi (Dolac),
zaselak u Hrvatskoj u zupaniji licko-krbavskoj.
Eazdijo|. 40.
LEMIS, vidi lemjes.
LEMISCE, n. u Bjelostjencevu rjecniku kod
lemes. — isporedi lemis kod lemjes.
LEMISEVAC, Lemisevca, m. ime izvoru u
Eercegovini. Schem. herceg. 1873. 17. — Moze
biti da je -i- po zapadnome govoru, isporedi
lemjes.
LEMITI, lemim, impf. lijepiti lemom. — U
Vukovu rjecniku: , kitten' ,ferrumino'.
Li^MJES, m. vidi 1. lemes. — Cesce se nahodi
po zapadnome govoru lemis, od xv vijeka. — U
juznome govoru mijena se -mj- i na m}.
a. lemjes. Eazkovati ce mace u lemjese. N.
Eanina 15^. isai. 2, 4. Strijelat se lemjesom.
(D). Poslov. danic.
b. lem|es. Lemjes sto vece ore to je svjet|i.
(D). Nije u silu lemjesa. (D). Poslov. danic.
c. lemis. — Izmedu rjecnika tt Mikafinu
(lemis, raonik ,vomer, vomis'), u Belinu (,il ferro
deiraratro, cioe il vomero' .vomer' 96b; ,vomero,
stromeuto noto' .vomer' 778b), u Stulicevu (v.
lemes iz 3Iika}ina). Eazkovati ce mace u lemise
(,lemissce', dakle tie lemiske). Bernardin 3. isai.
2, 4. Nit' bjese poznalo govedo . . . lemi§ gvoz-
deni. M. Vetranid 1, 7. S kiiigom, s macem
sporejeni masklin, lemis i tezaski. J. Kavanin
388a. RataJ ako tvoj ne dere, gvozden lemis
svijetao nije. 542b. Sidro kako jedan lemis ore
onu nestavnu zem^u. D. Basic 243. Lemise, mo-
tike i ostalo sto je za tezaka potribito. And.
Kacic, kor. 152.
LEM^^ENE, n. djelo kojijem se lemi. — U Vu-
kovu rjecniku.
LEMl^ES, vidi lemjes.
i LEMOZINA, a.
LEMNO, n. ^fiurog. Lemnus, ostrvo u moru
egejskome. — U pisaca xvi i xvn vijeka. Dojde
po brodu ka Lemnu. F. Vrancic, ziv. 99. Lemno
i Lezbo mimohodi. I. Gundulic 364.
LEMOJSINA, /. vidi lemozina. — Na jednome
mjestu u pisca Slavonca xvm vijeka: Proseci
lemojsinu od mimo prohodecih. M. A. Ee|kovi6,
sabr. 26. ali na drugome mjestu ima lemojzina
(vidi); i u nase vrijeme u Bosni: Prakanaturi
pocmu lemojsinu kupiti . . . Kada drugi put
pocme se lemojsina kupiti . . . Nar. prip. bos.
1, 85.
LEMOJZINA, /. vidi lemozina. — xviii vijeka
u dva pisca, jednoga Bosnaka a drugoga Sla-
vonca (radi ovoga vidi lemojsina). Lemojzina od
smrti izbav|a. S, Margitic, fala. 90. Niki ne
cini lemojzine. 95. Bio sam lakom uciniti le-
mojzinu. ispov. 16. Poce ciniti goleme lemoj-
zine. 97. Umnozi pokore i lemojzine. 98. Pro-
se6i od kuce do ku6e lemojzinu. M. A. Eejkovid,
sabr. 34.
LEMON, lemdna, m. vidi lemun. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: lemon, drevo ,malus massi-
lica'. 2. lemona sad , malum massilicum, limo-
nium 1. citreum', i u Voltigijinu: ,limone' ,li-
mone'.
LEMOSINA, /. vidi lemozina. — xviii vijeka
u tri pisca Slavonca i u jednoga Bokeja, ali sva
cetvorica imaju u nekijem primjerima i oblik
lemozina (vidi). Po molitvab, po lemosini. A.
Kanizlic, kam. 653. Zaprosi da mu lemosinu
udili. fran. 33. Cinedi lemosinu potribitim. 156.
Kiipiti lemosinu crkvenu. E. Pavid, ogled. 335.
Nadajudi se od lii lemosinu primiti. 639. Udo-
vica koja se po svojoj lemosini ucini veoma |u-
bezniva. 653. Kako se ima k molitvi pristaviti
post i lemosina. J. Matovid xvb. Udijeliti lemo-
sinu ubogijema. xixb. Prilucimo dakle post i
lemosinu k molitvi. 448 i jos nekoliko puta, ali
u dva primjera ima lemozina (vidi) ; moze biti
da je j^isac izgovarao na obadva nacina. Ovo de
biti uzrok moje danasne prodike koju mi je Otac
iz svoje udilio lemosine (jedan put; drugdje le-
mozina, vidi), dok ja opet vama udilim, vi otvo-
rite gepove, to jest usi vase na poslusane. D.
Eapid 36.
LEMOSINIGA, /. dem. lemosina. — U jednoga
pisca Slavonca xvm vijeka, ali, koliko znam,
samo na jednome mjestu; drugdje pise lemozi-
nica (vidi). Udili lemosinicu sirotam. A. Ka-
nizlid, fran. 257.
LEMOZINA, /. eltri/Lioavvi], eleemosyna, milo-
stina. — Od latinske rijeci, ali preko tal. l6m6-
sina (obicnije lim6sina; s glasi kao z). — ispo-
redi lemojsina, lemojzina, lemosina, lemozina, li-
mozina. — Od xvi vijeka po zapadnijem kraje-
vima; od xvm i u Slavoniji. — Znacene nije
svagda isto, jer moze znaciti sto se daje Hi prima
(n. p. novae) kao milostina Hi samo djelo.
a. u prvome znacenu, ono sto se daje, prima,
prosi itd. kao milostina. Dati kogodir almuztvo
i lemozinu ubozim bogo|ubnim. P. Eadovcid,
nacin. 130. Dajte za negovu |ubav obilnu le-
mozinu. J. Banovac, pripov. 85. Te im daju
lemozinu oni, koji su potribitiji od lii. F. La-
stric, ned. 301. Davsi mu (ubogomu) lemozinu.
M. Zoridid, osm. 107. Dajuci ubogim lemozine.
L. Vladmirovid 54. Dajudi lemozinu potrebni-
jema. J. Matovid 363 (vidi kod lemosina). —
Diledi one lemozine. B. Kasid, in. 15. Siro-
mahom lemozinu diliti. F. Lastrid, test. ad. 105*.
(Kosara) bise vrlo dobra, cinedi mnogu |ubav
LEMOZINA, a
LEMUN
siromahom, navlastito suznem u tamnici koje
6esto pohodase dile6i im lemozine mnoge . . .
And. Kacic, razg. 34. Ne pri3tado(7i) diliti le-
mozine. I. J. P. Lu6ic, razg. 50. — Ci6 }ubavi
Isusove lemozine primite ove. P. Hektorovic (?)
97. Vi siromasi, kad primate pomoc i lemozinu,
spominajte se od providena Bo^jega. F. Lastric,
od' 248. Medu prosjaci odaju6i i lemozinu pri-
maju6i, vidje svaka. ned. 265. — Dosao sam u
Carigrad lemozinu kiipiti. A. Kanizli(S, kam. 329
(na istoj strani jos dva puta ima oblik lerao-
zina; vidi lemosina). Mogu sakupjati lemozine.
I. J. P. Lucie, nar. 34. — Da pita lemozinu od
onijeh koji ulazahu u crkvu. N. Ranina 183b.
act. ap. B, 2. Nadose kod puta jednog siromaha
slipca, koji prosase lemozinu. F. Lastric, od'
190. Kadano prosedemu lemozinu re6e . . . test.
17a. Prositi lemozinu. ned. 73. — Amo pripa-
daju i ovaki pritnjeri: Uztezete lemozinu sirotam
i prosjakom. F. Lastrid, od' 203. — U skriiiicu
gdi se kupi lemozina. A. Gu6eti6, roz. jez. 37.
— Postavi lemozinu u nidra ubogoga. P. Posi-
lovid, cvijet. 76. — Lemozine pomankaSe. M.
Drzic 224. — I danas se uzivaju obilne lemozine.
L. Vladmirovid 3. — S obi6ajnim lemozinam
more se lasno uzdrzati. L J. P. Lu6i6, nar. 118.
— I u prenesenome sinislu. Razlamjam ovi krus-
cic (t. j. knigu: Razgovori duhovni) potribitim,
jer tko zna, da, bojim se, bude Gospodinu ugod-
nija i korisnija ova moja siroma§na lemozina
negoli obilna prikazaiia bogataca. J. Banovac,
razg. IX.
b. u drugome znacenu, kao djelo kojijem se
daje. Molitvom, misom, postom, lemozinom i osta-
lijemi dobrijemi djeli duhovnijemi. M. Divkovic,
bes. 9b. Ovo ime lemozina jesu djela od milo-
srdja. M. Divkovid. nauk. 237*. Sva pokora na
ove tri stvari dovodi, ... i na lemozinu. S. Mar-
gitic, ispov. 28. Molitve tvoje i lemozine tvoje
uzaSle su na uspomenu prid li§cem Bozijim. J.
Banovac, razg. 211. Da je lemozina dobro dilo.
F. Lastric, test. 45*. Molitva, post i lemozina
(u drugoj knizi lemosina, vidi). E. Pavid, jezgra.
76. Duzni su dobro ciniti drugim s lemozinom.
M. Dobretic 200. Pripravi se s molitvama, s le-
mozinam i s priuzganim bogojubstvom. I. J. P.
Lucie, bit. 37. Kakono ti post, lemozine, puto-
vana . . . D. Rapid 47 (vidi i lemosina). Molitve,
lemozine i ostala dobra dila. B. Leakovid, gov.
86. — 6esto kao objekat s glagolom ciniti. Ako
lemozinu ucinis. Zborn. 173*. Uciniti lemozinu.
S. Matijevid 71. P. Posilovid, nasi. 3Ib. A gdi
je s. Ivan redeni elemozinar zaradi jubavi koju
pokazivase ubogim dinedi jim lemozinu? J. Ba-
novac, razg. ."j5. Ogovara se da ne imadu okle
lemozine dinit, a ima se oklen opijati. 100. Ci-
nedi od Aih lemozine ubogim. F. Lastrid, test.
ad. 60'>. Niti smo duzni lemozine ciniti s onim.
84». Udini mnogu lemozinu za imati i isprositi
milost. M. Zorifiid, zrcalo. 51. Cine lemozine
ubogim. F. Radman 4. Zasto si lemozinu udi-
nioV M. Dobrotid 227. Da bi se u&inila sku-
p]eAa, to jest lemozine. J. Matovid 856. Mlogi
idu u crkvu, niki poste, a niki dine obilate le-
mozine. 1). Rapid 118 — HI). Lemozinu diniti.
B. Leakovid, nauk. .S(K).
c. tipolreb(nvn se ora rijei i knd se .Uu daje
crkvi, popin'ima, fnitrima, kuludcrima, i to ne
samo knd se daje od duhre vu^e, negn t kad im
treha sto platHi. Redovnik jo u mom redu bio,
lemozine prosit ne ktija6e. L. I^uhiiAki M. Da
ga primilo i uredenu xvijocu i lomnzinu po6)ote
kako stn i dosadb (piiu kaluderi hilandarski JJu-
brovdaniina). Starine. IBO. (1780). Niti oni dan
moze primit lemozinu za misu (parok), u koji
je duzan za puk govoriti . . . Misnik primivsi le-
mozinu za misu ne moze dati mane drugomu,
da istu misu rece. J. Banovac, razg. 238 — 239.
Potomtoga darovane za milosdu i za lemozinu
neka ne odmetne (vidi lemozina). M. Bijankovid
56. Od plade oliti lemozine koja se za misu
uzima. Ant. Kaddid 69. Ne kakono pladu za
misu ma kakono lemozinu. M. Dobretic 379.
Misnik koji jos nije izvrsio misa za koje je imao
limozinu. M. Dragidevic 140. Cesto du se k misi
nalaziti, lemozine po dukat davati. Nar. pjes.
marjan. 182. U kojoj se crkvi Bog moli, a ne
traze lemozine? Nar. prip. vrc. 218.
LEMOZINAR, lemozinara, m. covjek sto dijeli
lemozinu. — U ista dva pisca u kojijeh ima
elemozinar (isporedi). Sv. Ivan po imenu lemo-
zinar. J. Banovac, pred. 43. Ivan zvan lemo-
zinar. J. Filipovid 3, 349^.
LEMOZINICA, /. dem. lemozina. — Od xviii
vijeka. Spominajudi mu lemozinicu . . . jednome
prosjaku datu. A. Kanizlid, utod. 78. Kada si-
romahu lemozinicu udili. bogojubnost. 290. Le-
mozinicu udiliti. 441. Osobito dilo od milosrda,
kakono je lemozinica na svaki nezin blagdan.
479. Lemozinica it. ,elemosina', milostina. u
Isiri. Nasa sloga. god. 14, br. 3, str. 15.
LEMOZINIJER, lemozinijera, m. covjek sto
dijeli lemozinu, isporedi lemozinar. — Od tal.
lemosiniere. — U dva pisca xvii vijeka. Sveti
Ivan lemozinijer (stamparskom grijeskom lemo-
nizijer) a naski djelilac. M. Divkovid, bes. 318l>.
(Biskupi) imaju bit velici lemozinijeri. I. Drzic
2.50. Neka nastoje bit velici lemozinijeri. 277.
LEMOZINA, /. vidi lemozina. — U jednoga
pisca XVII vijeka, koji jedan put pi§e i lemozina
(vidi). Ako li dobrovojno stogod od lemozine
daruje se. M. Bijankovid 26. Postaviti pokore
pristojne, . . . lakomcem almustvo i ostalo, ali
lemozinu pokornikom podanu neka nigda ne
ostavi za sebe. 56. — Ima i u jednoga pisca
XVIII vijeka, ali samo na jednome mjestu, te je
to jamacno stamparska pogreska (x mi;", z), jer
drugdje svagda pise sa z (i na istoj strani tri
puta). Koliko vede od puka prima lomo/.ine
(parok), toliko je vede za puk duzan odluditi
mise. J. Banovac, razg. 238
LEMPRIKA, /. vidi leprika. — V naSe vri-
jeme u Dubrovniku (P. Budmani) i u Stonu (I.
Milas). Lemprika, Leprika, Viburnum tinus L.
(Vodopid). B. Sulek, im. 198,
LEMUN, lemiina, m. Citrus limonum Risso,
iesce se upotrebfava o pludn nego o drvetu. —
Od tal. limone. — .-l^'t". kaki je u gen. sing, taki
je u ostalijem padi'zima, osim nom i ace. sing.,
i voc. . lomuue, lerauni. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjeinika u Belinu (, limone, frutto' , malum
lemonium'; stabar od lomuna , limone, albero'
, mains limonia' 439^), n Stulidevu (lemun, stabar
,malus lemonia, malus modica' ; lemun, vodo .ma-
lum louiouium, malum medicum'), u Vukovu (vide
limun s primjerom: Jol' v" ovaki stabar u le-
rauria?). Lovor mi jo za lemune. M. Vetranid
1, 15. Rumono jabuko, zlatno lemune, zute
kruSke. A. d. Bella, razgov. 165. ITzmito vodu
iz lemuna ill citrona, puk upisito liom ... D.
Rapid 6. Jer te vocko: iomuni, naraude ... .1.
S. Rojkovid 225. Pofali se zuti lemun kraj mora.
Nar. pje.s. here. vuk. 237. Po srijedi zuto leinu-
nove. Nar. pjes. potr. 1, 2H7. Lemun (=^ tal.)
limone (Kuzmid, Delia Bella), Citrus limonium
Risso (Stulli). B. Sulok. im. 193. tt nn.ie vrijeme
LEMUN
LENKOVIC
II Istri. Lemun, it. ,lirnone'. Nasa sloga. sod- 14,
br. 5, str. 19. i u Dubrovniku. P. Budmani.
LEMIJNAC, lemiinca, m. samo u Stulicevu
rjecnikn uz lemunic.
LEMUNATA, f. tal. limonata, vidi limunada.
— U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
LEMUNCAO, lemuncca, m. vidi lemuncic. —
U Stulicevu rjecniku uz lemunic. — nepouzdano.
LEMUNCIC, m. samo u Stulicevu rjecniku uz
lemunic. — Uprav je dem, lemunac.
LEMUNIC, m. dem. lemun. — U nase vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani, a izmedu rjednika
u Stulicevu (,parvum malum medicum').
1. LEN, m. vidi leno. — U Sulekovu rjecniku:
,lehen'.
2. LEN, m. rijeka Lena (vidi). — U pisca Gun-
dulica na jednome mjestu, alt se ne zna, treba li
citati Len Hi led; ovo je uopce u rukopisima i
u akademickome izdanu; a Len je samo u du-
brovackome izdanu i po nemu u prvijem zagre-
backijem. Ni Len rijeka u planini Tatarhana je
zastitila. I. Gundulid 535.
1. LENA, /. ime Sensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 73.
2. LENA, /. ime rijeci u Sibiriji. — U Sule-
kovu rjecniku: ,Lena'.
LENAC, Lenca, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. segn. 1871. 113.
LENAE, lenara, m. gospodar od lena. — U
^ulekovu rjecniku: ,lehenherr'.
LENCUO, lenciila, m. tal. lenzuolo, plahta. —
Od XVII vijeka. Obviv§i ga lenculom u okolo.
P. B. Baksic 185. Ogrne se u bijeli lencuo
mrtacki. V. Vr6evi6, igre. 19.
LENDIC, m. ime zaseoku u Bosni u okrugu
Tuzle Done. Statist, bosn. 87.
LENDICI, m. pi. ime selu u Bosni u okrugu
travnickome. Statist, bosn. 65.
LENDOANSTVO, n. vidi lendovane. — U je-
dnoga pisca Slavonca xviii vijeka (jamacno bi
trebalo citati lendovanstvo). Jere gdi je lendo-
anstvo i linost, ondi nije |ubav. D. Rapic 430.
LENDOVANOST, /. vidi lendovane. — U
istoga pisca u kojega ima i lendovane. Lendo-
vanost iliti brezposlica. B. Leakovic, nauk. 455.
LENDOVANSTVO, n. vidi lendoanstvo.
LENDOVANE, n. djilo kojijem se lenduje. —
Badi len- vidi kod lendovati. — U jednoga pisca
Slavonca xviii vijeka. Zove ne na lendovane i
pocivane nego na trud i posao. B. Leakovi6,
gov. 58. Mlogu je zlocu naucilo lendovane.
nauk. 455. Pazite se od lendovana i brezposlice.
464.
LENDOVATI, lendujem, impf. lijeniti se, jen-
cariti. — Jamacno postaje od korijena len (vidi
lijen), te bi trebalo da glasi |endovati, ali su svi
primjeri pisca sto upotreb^ava juzni govor, ta-
koder lendovane, lendovanost, lendoanstvo na-
laze se samo u pisaca ikavaca. Neka znadeS da
lendovo nisam. Osvetn. 2, 151. Po cem pali, tu
ne lendovali. 3, 56. Ubah Peko nije lendovao,
no drugove nabjero vajane. 5, 48.
LENDA, /. mjesno ime. — isporedi Ledan.
Fratar Stanislav z Lende. Mon. croat. 100. (1466).
1. LENDEL, m. mag. Lengyel, Po(ak. — vidi
kod Ledan. — V Bjelostjencevu rjecniku: Len-
del, Leh, Po}ak ,Polonus, Sarmata', i u Stuli-
cevu: V. Leh iz Habdeliceva.
2. LENDEL, m. vidi 1. lender.
LENDELSKI, adj. koji pripada Lendelima,
po^ski, pojadki. — U Bjelostjencevu rjecniku : ,po-
lonicus, sarmaticus'; lendelska zemja ,Polonia,
Sarmatia' ; ima i adv. lendelski ,polonice, sar-
matice'. — U dva pisca sa sjeverozapadne strane
XVII vijeka ima lengelski, gdje ne znam kako
treba citati -g-. U lengelskom krajestvu. F. Gla-
vinic, cvit. xv. U Krakoviji, lengelskoga ili
pojskoga kra|estva celnom mestu. 131 — 132. Voj-
voda lengelski ili polski. 287^. Vice-kanceler
litvanski aliti lengelski. P. Vitezovid, kron. 200.
1. LENDER, m. vidi 1. lenger. — Od xviii
vijeka (J. Eajic, pou6. 1, 16; a na drugome
mjestu lendel. 1, 143). Eto mi ih moru na de-
miju, i digose cetiri lendera. Nar. pjes. horm.
1, 532.
2. LENDER, m. vidi 1. leden. — isporedi le-
der i 2. lenger. — U nase vrijeme u Hercego-
vini. I po kuli rafi i dolafi, i po rafim zafi i fil-
gani, po dolafim kalajli lenderi. Nar. pjes. here,
vuk. 133. ,Lender', leden od umivana. 6, 358.
LENDEROVI6, m. prezime u Bosni. T. Ko-
vafievic, bos. 33.
LENDEROVINA, /. ime selu u Bosni u okrugu
travnickome. — isporedi Lenderovi6. Schem.
bosn. 1864. 51. T. Kovacevid, bos. 34.
LENGA, /. kao blato nadno mora, ili uopce
dno od mora kad na nemu nema ni velikoga ka-
mena ni trave. — Rijec je tuda, ali nepoznata
postana. — U nase vrijeme u Dubrovniku i oko-
lini, kao ribarska rijec. Neka je riba od lenge
ili od kala, bilo to u pucini, bilo u kraju, to je
sve skupa jednom naznaceno dje uopce bijela je
przina po dnu mora bez trave. i ova je riba sta-
nujuca, jer po lengi sved se nalazi. L. Zore.
rib. ark. 10, 337.
LENGELSKI, vidi lendelski.
1. LENGER, m. sidro. — isporedi 1. lender.
— Od pers. tur. lenger, sto je od grc. uyxvoa
(va]a da nije od tal. I'ancora). — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der anker'
,ancora'). Lenger dize Petre Mi).kovicu, sve on
bjezi preko sineg mora. Nar. pjes. horm. 1, 507.
Bacise sa lado cetiri lengera. Vuk, djel. ap. 27,
29. Nad koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger
duse. pavl. jevr. 6, 19. Lenger, sidro. u Posa-
vini. F. Hefele.
2. LENGER, m. vidi 2. lender. Agije su biser
po grocu, Stambolije jane u lengeru. Nar. pjes.
petr. 1, 221.
LENGIR, m. u narodnoj zagoneci nasega vre-
mena. Sahan do sahan, lengir do lengira. odgo-
netjaj: zvijezde. Nar. zag. novak. 56.
LENIJA, /. i Lenije, /. pi. mjesno ime u Sr-
biji u okrugu smederevskotne. Niva u Leniji. Sr.
nov. 1873. 515. Niva u Lenijama. 1873. 267.
LENlSCE, n. ime selu u Hrvatskoj u zupaniji
varazdinskoj . Razdije|. 93.
LENITKOVCI, m. pi. mjesno ime xiv vijeka,
vidi u Danicicevu rjecniku: Lenitbkovbci, u Bra-
nicevu bjese selo koje je car Lazar dao Rava-
nici. Selo Lenitkovci. Mon. serb. 199. (1381).
LENKA, /. ime zensko izvedeno od Jelena. I.
Pavlovic.
LENKOV, m. ptrezime. — Na jednome mjestu
xvin vijeka gdje stoji mj. Lenkovic /isporedi
primjer istoga pisca kod Lenkovid). Cuprijan,
Lenkov, Nalipezi. J. Kavaiiin 232^.
LENKOVIC, m. prezime (generalu xvi vijeka).
LENKOVIC
1. LEON
Koji se koli prigodi Lenkovica (pisano Lenco-
vica — t. j. Lenkovic general koji je bio kraiiske
plemicke obiteji. F. Eacki) ili Slunskoga suzan . . .
Starine. 11, 78. (oko 1567). General Lenkovic.
I. Zauotti, skaz. 23. Ivan Lenkovic general. P.
Vitezovic, kron. 150. Lenkovicu, Nalipcicu, . . .
J. Kavauin 239*. Na 1556 . . . ban Zrinovic Ni-
kola i Ivan Lenkovic . . . jednu jih (Turaka)
mnoziju posikoSe. And. Kaci6, kor. 476.
LENKOVICEV, adj. koji pripada Lenkovicu.
Lenkovicevih n£ vec (bilo) nego 400 junakov.
P. Vitezovic, kron. 1-50.
LENKUS, m. istn sto Lekusje (vidi). Schem.
zagr. 1875. 95.
LENO, n. nem. lehen Hi lehn, zemja (i grad,
gradac, kucn itd.) sto je vladar predao kome
(naj eesce plemicu) da drzi kao svoje on i ne-
govi potomci uz zakletvu vjerne slulbe prema
nemu, ali tako da ne smije ono ni cijelo ni ni-
kakau dio prodati ili darovati a ni zaloziti. —
isporedi feud, timar, zijamet. — U pisaca na-
sega vremena a ima i u Sulekovu rjecniku (,lehen').
Ua bi Bosna srecu pirovala u bijelu gradu Bio-
gradu, kano pravo leno Dusanovo. Osvetn. 5, 88.
Kad iiabasas u noj gusle samne, uzmi puste kano
leno vlasno. 5, 136.
LEXOBIJA, /. lijenost. — U dva pisca ca-
knvca xvii i xviii vijeka. — Badi le- vidi sto
je kazano kod londovati. Postimo, da ugasimo
zimu lenobije. F. Glavinic, cvit. 63b. Lenobija
(je) kripost pohvalonih ostavlenje. 148!*. Zla le-
nobijo, vele ti si .skodna svakoj Judskoj vrsti !
J. Kavaiiin 58*5.
LENOBUD, m. ime dvjema selima u Bosni u
okrugu Tuzle Done: Lenobud doni i gorni. Sta-
tist, bosn. 81.
1. LENOVAC, lenovca, m. covjek sto zivi na
cijeviu lenu, te je podlozan gospodaru lenskome,
vnsal, kmet. — Naiineno u nase vrijeme. — U
Sulekovu rjecniku: ,lehenmann*.
2. LENOVAC, Lenovca, m. ime selu u Srhiji
u okrugu crnorijeikome. K. Jovanovic 166.
LENOVaCKI, adj. koji pripada selu Lenovcu.
Lenovafeka (opstina). K. Jovanovic 166. — I kao
mjesno ime: Lenovacko Brdo u istome okrugu.
Zemja i vinograd u Lenovackom Brdn. Sr. nov.
1873. 1015.
LENSKI, adj. koji pripada lenu. — Nacineno
u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku: lenski
sejak .lehenbauer'. — U istome rjecniku ima i
ado. lenski jlehenweise', kao leno.
LENSTVO, n. nauka (a i posno) o lenu. —
Nacineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjei-
niku: , lehen, lebn; lehenswesen'.
1. LENTA, /. kormilo na dugom brvnu u Po-
savini. F. Hefele.
2. LENTA, m. musko irno. u Banatu. V. Ar-
senijevic.
LENUTI, lenem, ])/. (u prvome primjeru moze
biti impf.) nalnzi se jedan put u pisca dakavca
XV 111 vijeka i kao da znaci: pokoariti se (koa-
riti se) ili sto slidno ; drugi je primjer iz Herce-
goiiine u nase vrijeme, te u nemu smisao nije mi
do'^ta jasan. Vino kad .so pije nalogora, lene i
svra6a .se u otrove. J. Kavaniu 171''. Lenuti
(u Hercegovini), pokloniti se: kad j« aadeo doSao
Gospi na blagovijost, pjnsrna ka/.e: To se Guspi
utiuk (mu6no) ftini, Goapa lonu noba, zomje (po-
kloni se kao padnuvsi niftico). M. Pavlinovic.
LEN, k^na, adj. vidi lijen. — Samo u istoc-
nomc i/ovoru uz len. — U na.ie vrijeme, a izmeiin
rjecnika u Vukovu vide len (,mit alien ableitun-
gen'). Oj Danice, lena lezavkino ! ti preleza od
vecer' do sveta (iz narodne pjesme). Vuk, rjecn.
kod lezavkina. Staza po kojoj se po voji ras-
pruzio leni troskot. M. D. Milicevic, medudnev.
46. Crnobarac je bio led na pisane kao malo
ko. pomenik. 5, 798. Sto svoje leno koracaiie
nazivaju gracijoznim hodom . . . Srp. zora. god.
2, sv. 6, str. 126.
LENIR, lenira, m. vidi pravacnik. — Nemacka
rijec po avstrijskome govoru. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu : ,da3 lineal (osterr.
lenier)* ,regula'. — A da to moze, izumise oso-
biti izprobuseni lenir. B. Sulek, graf. umjet. S3.
LENIRISAI^E, n. djelo kojijem se lenirise. —
U Vukovu rjecniku.
LENIRISATI, lenlrisem, imp)f. vidi spartati.
— Postaje od lenir. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,linieren' ,regulam duco'). Ja
sam joj lenirisao hartiju i podrezivao pera. M.
P. Sapcanin 1, 48.
LENIV, adj. vidi Jeniv. — Badi len- vidi len.
— Od xvin vijeka. Dati jednom lenivu milostinu.
D. Obradovic, sav. 114. Vinodjelac leiiiv. P.
Bolic, vinodjel. 2, 62.
LENIVAO, lenivca, m. leniv dovjek, vidi je-
nivac. — Badi len- vidi len. — Od xviii vijeka.
Lenivac se rodio da trune. D. Obradovic, basne.
100. Koji je sada postao lenivcem. Sr. zora.
god. 2, sv. 2, str. 37. — I kao ime nekoj zioo-
tini. Lenivac ,das faulthier" ,Bradypus tridac-
tylus'. G. Lazid 34.
LENIVOST, lenivosti, /. osobina onoga sto je
leniv, lenivost. — Badi leii- vidi len. — U nase
vrijeme. Lenivost vinodjelca. P. Bolic, vinod. 1,
253.
LENIVSTVO, vidi lenivost. — Od xviii vijeka.
O slabosti i naseg lenivstva! J. Rajic, pouc. 2,
100. _
LEI^'OST, leiiosti, /. vidi lijenost. — Badi
len- vidi len. — Od xviii vijeka. Lenost je smrtni
greh. D. Obradovic, basne. 100. Ona (uprava)
moze se jedina boriti protiv judskih navika i le-
nosti. M. D. Milicevic, skol. 84.
LEN:?TINA, m. (i f.), vidi lijenstina. — Badi
len- vidi len. — Od xviii vijeka. Potrebno je
razdejavati vredna i postena sejanina od lenstine.
D. Obradovic, basne. 89.
LENStIVOST, /. lijenost. — Badi leii- vidi
len. — [J jednoga pisca xviii vijeka. Da se len-
§tivost ne uvodi u obifiaj. D. Obradovic, basne.
190.
LE06IN, m. ime nekakvu selu prije nasega
vremena. Loocinb CseloJ. S. Novakovic, pom. 137.
— isporedi LeoSino.
LEOCiNO, n. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Spom. stoj. 185. — Po svoj je pritici
isto sto Leocin (vidi).
1. LLON, Leona, ?«. Leo, ime musko. — ispo-
redi 2. Lav. — Od XVI vijeka u pisaca. Papa
Leon. Mirakuli. 94'*. Ri6i sv. Leona pajte. Ko-
rizin. 381'. Va vrime papo Leona. Mon. croat.
205. (1514). Papa Leon ili Lav. §. Budinid, sum.
45'i. Po papi Loonu. A. Gu6eti6, roz. mar. 46.
Koga Leon deseti u broj ."votih zapisa. F. Gla-
vinic, cvit. 92''. U vrime Pia drugoga pape i
Leona cesara. 1 14». Sedum fratar reda s. Fran-
ciska: t. j. Danijel, Loon . . . IBl'J. Od sv. oca
papo Leona. S. Matijevid 44. Sveti otac pa])a,
voliki Leon. F. Lastric, test. 63*. Ri6i Leona
pape. V. M. Gametic 20. Pod carom Leonom.
1. LEON
A. Kanizlic, kam. 13. —Is nom. Leo 2^0 latin-
sliome obliku. S. Oton, s. Leo ... F. Glavinic,
cvit. 339a. Marin, Leo, E,ab|ani oti . . . J. Ka-
vanin 307*. — Na jednome mjestii ima nom.
Leone po talijanskome obliku. Cesar Leone. Blago
turl. 2, 66. — U ovome je i^rimjeru ])rezime (vla-
steosko mletacko, tal. Leoni): Gambar, Leon, . ..
J. Kavanin 204b.
2. LEON, m. grad Lion 21 Francuskoj. — U
jednoga pisca xvii vijeka, i u dvojice xvm (od
kojijeh drugi prepisuje iz prvoga). Spravivsi se
koncilij u Leona od France... F. Glavinic, cvit.
GS^J. Ucini se koncilij u Leonu od France. 218b.
(Papa) imeuova (stamparskom grijeskom imenom
u Pejkica sto je popravio Badric) Leon od France
(za drzane sahora). K. Pejkii 51. S. Badric,
ukaz. 57. — Uprav ovakovi oblik odgovara spa-
nolskome mjesnoine imenu Leon.
LEONAEDO, w. ime musko, nem. Leonhard.
— Po tal. Leonardo. — Od xvn vijeka. U klostru
s. Leonarda med Okifiem i Lipovcem. F. Gla-
vinic, cvit. XX. Leonardo Dunat veli ...£>. Ba-
rakovic, vil. 185. Dak Mocenik Leonardo. J.
Kavanin 2038'. — Ima i s nom. Leonard. Leo-
nard \s^o(vidnik). F. Glavini6, cvit. xxvi. S. Leo-
nard bi Francez. 361a. I Leonard ki bdi u
Kninu. J. Kavanin 91<i.
LEONDAR, leondra, m. vidi leandra. Leondar,
Leondra, Nerium oleander L. (Lambl). B. Sulek,
im. 193.
LEONDICEVIC, m. prezime. — U svezi s ime-
nom Leontije (ngrc. vt glasi nd). — xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Leonbdicevicb).
Jeklisijarha Vasilija Leontdicevi6a. Mon. serb.
96. (1330).
LEONDRA, /. vidi leondar.
LEONIK, m. u Stulicevu rjecniku: ,princeps'
s dodatkom da se nalazi u pisca S. Rose, i zbija
imamo primjer: Leonici sve6enika ... S. Rosa
132a, ali tu ocito treba citati Ceonici (cijela
kniga vrvi stamparskijem pogreskama).
LEONORA, /. ime zensko. — Po tal. Leonora.
— isporedi Lina, Lone. — Od xvi vijeka. Kli-
sovid ovako za }ubi cvijase „Leonora!" i u toj
„Leonora!" sved zvase. D. Zlatarid 91*. S cesa-
ricom Leonorom. J. Kavanin 218a.
LEONSKI, adj. koji pripada gradu Leonu
(vidi 2. Leon). Grgur papa deseti ovoga imena
sjedini crkvu istocnu zapadnom u saboru dru-
gomu leonskomu (drugom leonskome. Badri6).
K. Pejkid 49. S. Badri6, ukaz. 53.
LEONTIJA, m. vidi Leontije. - U nase vri-
jerne. Da Leontija primi gore recenu sumu. Glas-
nik. II, 1, 23. (1808).
LEONTIJE, m. ^fovTiog, ime musko, naj cesce
kaludersko. — Od prije nasega vremena; izmedu
rjecnika u Danicicevu: Leonbtije, vladika raski
koji je krstio Stefana Nemanu: ,Jepiskopa ras-
kago Leontija'. (Okaz. pam. saf.). cf. Petrb. Le-
ontije srpski mitropolit. Nar. pjes. vuk. 4, 224.
225. Leontije mitropolit srpski. Pjev. crn. 107b.
LEONTIJEVIC, m. prezime (po ocu Leontiju).
— TJ nase vrijeme. Jovan Leontijevic. Rat. 32.
LEOPARAD, le6parda, m. Felis leopardus L.,
neka zvijer. — Od lat. leopardus Hi od tal. leo-
pardo. — U dva pisca xvn vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (leopard, v. lavoris, kaplan
s dodatkom da je rijec ruska). Tretja zivina
bjese prilicna leopardu, Turci zovu kaplampost.
M. Divkovid, bes. 306b. Leopard ca zlamenuje.
F. Glavinic, posl. xiiib.
LEPA VINA
LEOPOLDO, m. ime musko, nem. Leopold. —
Po tal. Loopoldo. — Od xvn vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicicevu (Leopolbdb, car nemacki
na kraju xvn vijeka). Vb leto 1698 dojde Potarb
carb moskovski cesaru Leopoldu u Becb. Okaz.
pam. saf. 88. Leopoldo. Radojevic 23. S. Mar-
giti6, fala. 196. S Leopoldom druzijem sinom.
P. Kanaveli6, iv. 476. Leopoldo sveti. J. Ka
vanin 300b. Svetoga Stipana, Ladislava, Leo
polda. M. A. Re}kovic, sabr. 31. —Is nom.
Leopold. Peti a Leopold kad se okosi ... J.
Kavanin 254*.
1. LEOVIC, m. prezime. — isporedi 2. Leovic.
— U nase vrijeme. Simeon Leovic. D. Avra-
movi6 271.
2. LEOV16, m. ime selu u Srbiji u okrugu
krusevackome. K. Jovanovic 134. — isporedi 1.
Leovid.
LEP-, w nekijem rijeciina (osobito u muskijem
i zenskijem i mjesnijem imenima) Ho ovako po-
cinu i cuju se u mjestima gdje je istocni govor,
maze biti da postaje od 1. lijep Hi od lijepiti,
te da treba lijep- Hi }ep-, ali se ne moze svagda
raspoznati, zato su napisane oodje.
LEPA, /. dim. Leposava. I. Pavloyic. — Po
juznome govoru bilo bi po svoj prilici :^dpa (ne
Lijepa). — Akc. se mijena u voc. Lepo.
LEPAJA, /. ime selu u Srbiji u okrugu to-
plickome. M. D. Milidevid, kra}. srb. 384. — vidi
lep-.
LEPAJCI, L6pajaka(?), m. pi. ime selu u Hr-
vatskoj u zupaniji varazdinskoj. Razdije}. 96. —
vidi lep-.
LEPARAC, leparca, m. nejasno u jednome pri-
mjeru xviii vijeka. Jos je Riva., Moceniga, jos
je 3 nima tvojih Marcelah, svak nek na cara
oguem riga i grlo mu Dardanelah stisne, ko oni,
da Lefiarca stjera kano tuda parca. J. Kavanin
213b. nastampano je velikijem slovom kao ime
musko, ali moze biti da je naeineno od lat. lepra,
guba, te da bi znacilo: gubavac (kao pogrdna
rijec 0 Turcinu).
LEPA VINA, n. pi. ime manastiru pa i selu
u Hrvatskoj u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj.
— Radi postana i oblika vidi: Lepa Yina. itd.
u istocnom govoru ; u juznom : , Lijepa Vina',
rijec je u narodnom govoru ponajvise joste u
mnozini, srednega roda: idem ,u' (ili ,na') Lepa
Vina, bio sam ,u' (ili ,na') ,Lepim Vinima', vracam
se ,iz' (ili ,sa') ,Lepih Vina'; ali kako se pise i
od gospode govori krivo ,Lepavina', idem u ,Le-
pavinu' itd. cuje se tako ved i od prostoga na-
roda. F. Ivekovid, rjecn. — I u Vukovu je rjec-
niku: L4pa Vina, namastir u Hrvatskoj. — Po-
stane bi tako bilo jasno, pa i A. Hagid (letop.
mat. srp. 158, 8) zna za pricu, po kojoj bi „neka
princeza iz porodice princa Ernsta'-'- ovako pro-
zvala manastir kad je istom postao i u nemu
zivio samo jedan pustinik, koji joj je zednoj po-
nudio casu dobra vina. Na istoj strani kaze
pisac da se prije manastir zvao i Lipavina, Do-
bravina, Pustiiia. ali sam pisac dodaje: S tim se
kazivaiiem ne mogu pomiriti neke cinenice koje
po mome skromnome misjenu zasluzuje vise vere
od pomenute tradicije. Ravan ona sto je pukla
manastiru na jug zaklonena je s jugoistoka su-
mom ,Lipovicom' kojoj se skradeno rece ,Lipa'.
u toj je sumi gradina ,Vina'. od reci .Lipa' i
jVina' izaslo je s vremenom slozeno ime , Lipa-
vina', a po torn pretvaranem ,i' u ,e' postalo je
,Lepavina'. pod imenom ,Lipavina' pomine se
ovaj manastir u vise pisanih spomenika, a u di-
LEPA VINA
10
LEPENSKI
plomi Karla VI koju je dao ovom manastiru
1717, ,Lipavinensis' mesto ,Lepavinensis'. str. 3
—4. — Izmedu te dvije konjekture ne bih htio
odluiiti, jer i Lepa Vina moze postati narodnom
etimologijom od Lipavina; alt pristajem jace us
prvu, ne radi price, nego s drugijeh razloga:
a) s imena starijega Dobra Vina; b) s toga sto
Lipa Vina Hi Lipavina moze postati od Lepa
Vina Hi Lepa Vina po ,sokackome' govoru ; c) sto
u samoj raspravi Hagicevoj ima: ,monastyrb nas
Lepavina' iz rukopisa prije nasega vremena. str.
4; iz drugoga: ,u manastirs Lepavina' (ne Lepa-
vinu). str. 14; .lepovinskij (a ne lepavinskij) i^u-
raanb' 18 vijeka. str. 18 (istina, u istome ruko-
pisu ima ,monastira Lepavine'); „manastira Lepi
Vina" istoga vijeka. str. 19; „monastira Lepi
Vina" istoga vijeka. str. 20. — Gdje je pisano
samo Lepavina nerazdijejeno (manastir. Sem.
pravosl. 1878. 142; selo. Schem. zagr. 1875. 167.
Razdije}. 117), ne zna se, jeli prvi Hi drugi ohlik,
jer nema akcenta.
LEPAVINSKI, adj. koji pripada Lepavini
(oidi Lepa Vina). U lepavinskoj crkvi. A. Hagic.
letop. mat. srp. 20.
1. LEPCA, /. vidi lep6e.
2. LEPCA, /. , ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Niva u Lepci. Sr. nov. 1870. 592.
— vidi lep- i ^epcinovic.
LEPCe, lepcota, n. vidi leptir prema cemu ce
hiti deminutiv. — Na jednome mjestu u pisca
Duhrovcanina xvi vijeka. Zac gredes za |ubav
ka tebe umara jak lepce, ke narav na svijedu
prigara? G. Drzi6 419. moze se shvatiti kao mno-
zina, te bi nom. sing, bio lepca, /.
LEPCINCI, Lepfiinaca, m. pi. ime selu u Sr-
biji u okrugu vranskome. M. D. Mili6evi6, kra}.
srb. 306. — vidi lep- i isporedi ^epSinovci.
LEPCUJ, m. Balsamina hortensi.s Desp., lijepi
covjek (cvijetj. — Postaje od gorne dvije rijeei
po istocnome govoru, vidi lep-. Lep6uj (Ijepi 6ovo,
ime cvijeta). L. Milovancv 120.
LEPE, rijec kojom se oziv^e ko kad ga ko zove,
(isobito stariji Hi veliki gospodar. — Fo Vrce-
licH (vidi naj zadni j}rimjerj bila bi rijec arba-
naska. — U nase vrijemt, a izmedu rjecnika u
V'ukovu: (u Srbiji i u Bosni po varosima) , ant-
wort auf einen ruf, besonders eines vornehmen
herrn'. Lepe ! aga dragi, sto si me zvao ? Nar.
prip. bos. 1, 51. A on se ozove: „Lepe!" V.
Vrftevic. igre. 62. ,Lepe' koje zna6i po ama-
ucki : zapovijedaj. 5.
LEPE6IC, m. prezime. — xvi vijeka. Mikula,
z Grib, Lepe6i6. Mon. croat. 182. (1501). Grgur
Lepe6ic z BuZan z Grib. 184. (1503).
LEPe6aV, adj. koji lepece. — U jednoga
pisca nasega vremena. Toliko lepe(';avih srca.
M. Pavlinovic, rad. 134. — BHo bi bole lepetav.
1. LEPEN, m. Nymphaea alba L., bUka i cvijet.
— Od xviii vijeka, a izmedu rjednika u Bjelo-
stjenievu (s drugijem znacenetn : v. jablan, vidi
na kraju) i u Stulicevu (,loppen' .galbanum').
Nilo 6ini ogluiiuti sve narodo, koji stoje blizu
fiega, Mvojim bukf)vi i lepenom ; tko ga vidi 6udi
se. S. Margitic, fala. 22. Ko i lopon polag vode.
J. Kavanin 65". Od lepena uzoritija (Mnrija).
5201. Uzmi korona od biloga lepena .ninil'oa'
(sic). J. VladmiroviA 21. Lepen, 1. nenufar (u
mletafckome rukoj)isu, Anselmo da Canal i, nin-
fea (u siriskonie rukopisu, Durante, Anselmo da
Canali), galbano (Kuzmic, Anselmo da Canali),
Nymphaea alba L. (Laiubl, Visiani, Vuji6ir^); 2.
Platanus L. (Bjelostjenac); v. Leken. B. Sulek,
im. 193.
2. LEPEN, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 266. — Bice ista rijec sto 1.
lepen.
LEPENA, /. ime selu u Srbiji u okrugu kne-
zevackome. K. Jovanovic 113. i ime stijeni u
Gornemu Berdapu u Dunavu. M. D. Milidevic,
srb. 952.
LEPENAC, Lepenca, m. mjesno ime.
a. voda u Kusovu. — U Vukovu rjecniku:
voda koja vise Skopja utjece u Vardar, i od
Skopja doje po§to se u n ulije ,Velika', zove se
, veliki Vardar'.
b. u Srbiji u okrugu krusevadkotne : selo. K.
Jovanovic 127. i stara crkva. M. D. Milicevic,
srb. 720.
c. i prije nasega vremena pomine se kao selo
Hi uopce kao mjesno ime, Lepenbcb (selo), S. No-
vakovic, pom. 137. Lepenacb. Spom. stoj. 185.
LEPENACKI, adj. koji pripada selu Lepencu
(vidi Lepenac, b). Lepenafika (opstina). K. Jo-
vanovid 127.
LEPENCI, Lepenaca, m. pi. mjesno ime. —
Prije nasega vretnena. Lepenbci. S. Novakovic,
pom. 137.
1. LEPENICA, /. suvrst vinove loze bijela
grozda (u Primorju). B. Sulek, im. 193.
2. LEPENICA, /. mjesno ime (kao da je isprva
bilo ime nekijem vodama, pa poslije i selima i
zupama).
a. u Bosni. a) u okrugu banoluckome dva
sela. Statist, bosn. 38. 42. — b) u okrugu sara-
jevskomc zaselak. Statist, bosn. 21. i voda. F.
Jukid, zemjop. 35.
b. u Dalmaciji selo u okrugu spjetskome.
Eepert. dalm. 1872. 34.
c. u Srbiji. a) u okrugu kragujevackome
voda. M. D. Milicevic, srb. 227. i mjesto. Livada
u Lepenici. Sr. nov. 1874. 31. i vaja da je amo
pripadala i knezina istoga imena sto se pomine
od XII vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku: Le-
penica, Stefan je Nemana osvojio od grSke zemje
,Lepenicu'. M(on. serb). 4. (1198 — 1199). jamadno
se misli zupa; a dvije zupe Lepenice dao je Zici
kra} Stefan Prvovjenfiani. (,Lepenice obe'). 13.
(1222 — 12'28). sve to mislim da je jedan kraj i
to u sadasnoj Srbiji na rijeei Lepenici koja utjece
u Moravu, jer se u oba spomenika spomino uz
,Levb6e' ili ,Levo6b' koje vidi, i uz Bjelicu koja
je sad ime rijeei koja utjece u Moravu ne da-
leko od pomenute Lepenice. moze biti da je isto
i ovdje: U BraniSevu: . . .; i u Kucevu: . . .; i
u Nikudimskoj vlasti: . . .; i u Lepenici: . . .; i
prema Krusevcu: . . . Spom. stojan. 3. (1428 —
1429). Lepenica, 2upa. 185. — b) mjesto u okrugu
vafevskome. I^iva u Lepenici. Sr. nov. 1865. 340.
— r) selo u okrugu vranskome. M. D. Milicevic,
kra}. srb. 304. i rijeka. 278.
(I. ne znam kamo pripada: Lepenica; Lepe-
nica podb Mojatami. S. Novakovic, pom. 137.
LEPJCNICE, /. pi. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji modrusko-rijeikoj . Razdije}. 57. — ispo-
rtdi Lepenica.
LEPENICKI, adj. koji pripada Lepenici (vidi
Lepenica, c, a)). U srozu lepenifikora (u okrugu
kragujevackome). K. Jovanovic 120.
LEPENSKI, adj. koji pripada lepenu. — U
Belinu rjeiniku: ,di platano; plataninus' 5(58^
(radi znaiena vidi kod lepen), i u Stulicevu:
.galbariou-*'.
LEPENTANE
11
LEPIRCAC
LEPENTANE, /. pi. vidi Lepetane. — xvin
vijeka. Ki u luci Lepentana pode mu se uka-
zati. Nar. pjes. bog. 215.
LEPENACa, /. Lychnis otites Sm. — U selu
Sicevu u niskom okrugu. S. I. Pelivanovid.
LEPER, m. u Vukovu rjecniku : vide lepir
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
LEPERICA, /. vidi lepirica. — U nase vrijeme,
a izmedu rjeenika u Vukovu (vide lepirica s do-
datkom da se govori u Crnoj Gori). Dvije lepe-
rice uz poje idu. Nar. pjes. mag. 1864. 103.
LEPETANE, /. pi. ime selu u Dalmaciji u
kotaru kotorskome. Report, dalm. 1872. 9. —
isporedi Lepentane.
LEPETANE, n. djelo kojijem sto lepece Hi se
lepece. — U Vukovu rjetniku: ,das flattern (des
gefangenen fisches, vogels)' ,agitatio alarum (cor-
poris) avis aut piscis capti'.
LEPETATI, lepeiem, impf. mahati Hi uprav
treptjeti krilima kod lecena a i kod stajana na
mjestu. kaze se o krilatijem iivotinama (u naj
starijemu primjeru o krilatoj vili). — Akc. kaki
je u praes. taki je u impf. lepetah, u ger. praes.
lepecudi ; u ostalijem jc oblicitna onaki kaki je
u inf., osim aor. 2 i 3 sing, lepeta. — Od xvi
vijeka.
a. aktivno. — Izmedu rjeenika a Vukovu:
u ovoj zagoneci : Lepirica lepede kroz bijelo
plijesde, petina je ceraju a petina cekaju. — od-
gonetjaj : 6unak kad se fie. vidi Srp. nar. prip.
vuk. (1897). 352. 392. Vila jedna . . . s kre}uti
na plecih . . . u livoj ruci dalec zucnu trubju . . .
drXase, i nad dub dosad lepedudi i trubeci ... P.
Zorani6 70*. Na grafrana sko6i gravran ter le-
pece, dal' gravranu oci gravran zbosti nece. D.
Barakovic, vil. 164. Vidi jednu ticicu §arenu de
krilima lepece. Nar. prip. vuk. 136. — U meta-
forickome smislu. Neka s Jubve tej pricesne tvo-
jem' suncu vas lepeduc ko finifie gori i cezne.
J. Kavanin 446*. Svi zajedno i napose na tan-
dace tu lepedu. 499l>.
b. sa se, refieksivno. — Znacene je kao kod
aktivnoga glagola. — U jednome primjeru xviii
vijeka, a izmedu rjeinika u Vukovu : ,flattern'
,agitor' (isporedi znacene kod lepetane, po ko-
jemu hi lepetati se znacilo treptane krild uhva-
cene ptice Hi ribe). Razletu se ovamo onamo po
kodaku, lepedu se, bizu (piliei). D. Rapid 465.
LEPETITI, lepetim, impf. vidi lepetati. — U
jednome primjeru xviii vijeka (u kojemu moze
biti da stoji lepete mj. lepedu, te onda glagola
lepetiti ne bi ni bilo). Ne lepete dusi crni u taj
mjesta. J. Kavanin 366l>.
LEPEZA, /. vidi lepeze. — TJ Sulekovii i u
Popovicevu rjecniku: ,facher'.
LEPEZE, lepezeta, n. sprava kojom se decade
hladi masuci. — Od tur. jelpeze. — isporedi le-
peza. — U nase vrijeme, a izmedu rjeenika u
Vukovu (,der facher' ,flabellum'. cf. mahad). Dje-
ver onda ponese snasi mahad (lepeze). Vuk, kovc.
51.
LEPICA, /. Ephemera L. — Srodno je s leptir
i lepir. — U nase vrijeme. Lepica, leptir sto se
zove vodeni cvijet (,eintagfliegende'). M. Ruzidid.
Lepica, leptir. u Posavini. F. Hefele.
LEPIC, m. nekakva riha. L. Zore, rib. ark.
10, 340.
LEPIJER, vidi lepir.
LEPINA, /. u Vukovu rjecniku uz lepina.
LEPINA, /. neki h(eb umijesen dug i tanak
(po sjevero-istocnijetn krajevima). — isporedi le-
pina. — Akc. se mijena u gen. pi. lepina. —
Mislim da je postalo od mag. lep^ny, premda
Miklosic nasuprot (die slav. elem. im magy. 38)
misU da su Magari od Slavena primili ovu rijec;
to moze biti, jer ima n. p. rus. .lenenb, komad,
ali znacene hjeb mislim da je naj prije postalo
u magarskome jeziku. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjeenika u Vukovu: (u vojvodstvu) ,eine
art brots, schmal und lang' ,panis genus' ; ,daher
rathsel' (sto mi ti je za sto): Dok se otac rodi,
sin po kudi odi? t. j. lepina. cf. prednica. —
Pre bi lepine u furunu utidao. (Kad je ko oze-
bao). Nar. posl. vuk. 260. (Nisev\anin) popije
crnu kavu, ili pojede vrudu lepinu, pa ide na
posao. M. D. Milidevid, medudnev. 50. Vujid je
nosio na glavi kacketu, sp|eskanu kao lepina.
pomenik. 1,66. Domadin... skine lepinu od ku-
kuruznog brasna. Srp. zora. god. 1, sv. 1, str.
14.
LEPIR, m. opce ime za sve insekte, u kojijeh
su dvoja krila uprav prozirna, ali su pokrivena
sitnijem prahom (uprav sitnijem \uskama) sto
lako otpada, a usta su im kao cijev za sisaiae
te, kad ne sisaju, zavijena su na zavojicu (Lepi-
doptera). — isporedi leper, leptir, |epir, prndej.
— Korijen va^a da je isti sto i kod lepetati. —
U naj starijemu primjeru (pisea Dubrovcanina)
oblik je lepijer; jer se po dubrovackome (a i bo-
sanskome govoru) nastavci ir cesto mijenaju na
ijer, iaporedi dubrov. Trogijer, saltijer, a bo-
sanski i mijer (mir). — Od xvi vijeka, a izmedu
rjeenika u Mika^inu (,papilio'), u Bjelostjencevu
(v. metu}), u Stulicevu (,papilio'), u Vukovu: 1.
,der schmetterling' ,papilio'. — 2. (na Korculi)
vide prndej. Na plam svakcas jak lepijer nasrces.
S. Mencetid 52. Jos de se zgoditi, da t' de se proso
sve lepiri stvoriti, u kom su misli tve. M. Ve-
tranid 2, 94. Na gore nasrcem jak na plam taj
lepir. M. Buresid u N. Na}eskovid 1, 347. Kako
lepir uz plam svida veseli se, vrti i vije . . . M.
Pelegrinovid 174. Ved trepi neg lepir, kad vi-
har nim tira. D. Barakovid, vil. 61. Lepir umre
na plamenu od svide. M. Radnid 280*. Koliko
jedan lepir, priveliku ognu koji leti uokolo a
pristupit ne smije. S. Margitid, fala. 217. Nego
smamjen lepir na smrtne liemu zrake ognene
svitlosti. A. d. Bella, razgov. 24. Sto fatamo
lepire u zraku? A. Kanizlid, uzroci. 16. To bo
narav svilnoj bubi daje, ona presti da kako pri-
staje, odmah svoju i kudu progrize, iz ne lepir
misto crva lize. J. S. Rejkovid 287. Svilne bube
kako se zatvore, dan deveti lepirom se stvore.
318. Kad vide u vece kakoga lepira gdje leti
po kudi po naj vise misle da je vjestica. Vuk,
ziv. 213. Mrk vuk vrci ko lepir po zraku.
Osvetn. 2, 147. — Ovdje je Lepir mjesno ime
(isporedi 2. Lepirica) : I dadu mu Tosku od Le-
pira. Nar. pjes. vuk. 5, 80.
LEPIRAC, lepirca, m. dem. lepir. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,papiliunculus, parvus papilio'.
LEPIRAK, lepirka, m. uprav dem. lepir, ali
se nalazi samo u zagoneci u kojoj je odgonet}aj
ovoj rijeci: vo. — isporedi leptirak. Cetiri ce-
tirka i dva lepirka, i nad nima erek, i nadigo
perek. odgonetjaj : kola,, volovi, covjek. Nar. zag.
stoj. 94.
LEPIRAST, adj. slican lepiru. — U jednome
primjeru nasega vremena u metaforickome smislu
(o cudi u lakoumna cejadeta). J^udi dudi lepi-
raste. M. Pavlinovid, rad. 41.
LEPtRCAC, lepirdca, m. dem. lepirac. — U
Stulicevu rjeenika uz lepirac. — nepouzdano.
LEPIECIC
12
LEPTIROVAC
LEPIEC16, m. dem. lepirac. — U Stulicevu
rjecniku uz lepirac.
1. LEPIEICA, /. uirrav zenski lepir (ovako tu-
viaci i Vuk); alt se upotrebjava obiino u istome
znacenu Uo i lepir bcz obzira na spol. — ispo-
redi jepirica. — Od xvni vijeka, a izmedu rjec-
nika u Stulicevu (v. lepir) i u Vukovu: 1. ,das
■\veibchen vom schmetterlinge* ,papilio femina'.
— 2. (na Korculi) vide lepir. Vi takovi niste
drugo nego nocna lepirica. D. Eapic 394. Mo-
rali bi okolo nega skup}ati se i letiti kano }u-
beznive lepirice. A. Tomikovic, gov. 151. Posla
Mara zlatnu lepiricu. Nar. pjes. petr. 1, 218.
Lepirice lijecu kroz zeleno lijesce. Nar. pjes.
mag. 1863. 65. Dohvati lepiricu koja mu je ob-
letivala oko svijece. S. Ijjubisa, prip. 202. — U
nepravome smislu u zagonetkama. Dvije lepirice
uz poje idu ; jedna drugu preteci ne mogu. od-
go7iet(aj : noge. Nar. zag. nov. 143. vidi i kod
lepetati.
2. LEPIEICA, /. ime nekakvoj gori. — U na-
rodnoj pjesmi bosanskoj na§ega vremena. Pri-
mi§e se gore Lepirice. Nar. pjes. juk. 476.
1. LEPiRl6, m. dem. lepir. — U na§e vrijeme,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. lepirSic) i u
Vukovu (dim. v. lepir). Tebe su boji 6eli: lepi-
rici, vezorici, strs|enovi, kopjenovi i osovi bogo-
sovi. Nar. pJBS. krasic. 1, 140. Cvjeta voda, kad
u projoce nekaki mali bijeli lepirici povrh vode
late i po noj padaju. Vuk, rjecn. kod cvjetati.
2. LEPIEIC, m. ime nerastu. Vetovo, Pozega.
D. Hire.
LEPIEINA, /. augm. lepir. — U Stulicevu
rjecniku : ,magnus papilio'.
LEPiS, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu va-
^evskome. Niva u brdu Lepisu. Sr. nov. 1865.
380. ^
LEPKA, /. suvrst kruSke (Sabjar). B. Sulek,
im. 193. — vidi lep .
LEPOGLAVA, /. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji varazdinskoj. EazdijeJ. 92. — Famine se
ti spomenicima latinskijem xvi vijeka (Lepaglava)
kao manastir. ,In claustro do Lepaglava'. Sta-
rine. 5, 145. (1507). ,Fratres heremitae de Lepa-
glava'. 5, 146. (1507). — vidi lep-.
LEPOGLAVAC, Lepoglavca, in. kajkavski Le-
poglavec, selo u Hrvatskoj u zupaniji varaz-
dinskoj. Eazdije). 93. — isporedi Lepoglava.
LEPOGLAVSKA VAS, /. kajkavski Ves Lepo-
glavska, selo u Hrvatskoj u zupaniji varazdin-
skoj. RazdijoJ. 92. — isporedi Lepoglava.
LEPOJEV16, m. 2)rezime. — U na§e vrijeme.
Nikola Lepojevid. Eat. 361. — vidi lep-.
LEPOJEVICI, m. pi. ime selu u Srbiji u okrugu
jagodinskome. K. Jovanovic 110. — isjJor€diJj&-
pojevid.
LEPORIN, m. prezime. — Uprav je talijanski
prijevod (Loporino, moiebiti Leporini) Hi latinski
(Leporinus) prezimena Zefeic. - xvi vijeka u No-
vome u hrvatskome primorju. Mihovila Leporina
ili Zncifa. Mon. croat. 218. (1526).
LEPORINE, /. pi. vidi Lepuri.
Ll';POSAVA, vidi l^joposava.
LnPOSA, /. irae .svii'ii. Orozovid. D. Hire. —
vidi lop-.
LEPRCATI, loprcdin, impf. vidi loprsati. —
Samo na jtdnome mjestu xviir vijeka. Kad lepr-
ca'u ko i pila (vrati). J. Kavanin 410".
LKPRIKA,/. Viburnum tinus L., neka bilka. —
Akc. se viijena m grn. pi. Irprikfi. — 11 na^e
vrijeme u Dubrovniku gdje se kaze i lemprika.
Leprika, Vjburnum tinus L. (Vodopic), v. Lem-
prika. B. Sulek, im. 193.
LEPRINA, /. Ruscus aculeatus L. (Sabjar,
Istra), V. Veprinac. B. Sulek, im. 193.
LEPRINAC, Leprinca, m. mjesno ime u Istri.
— U nase vrijeme. Prit ti j' va Leprinac. Nar.
pjes. istr. 2, 147.
LEPROVICA, /. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebackoj. Razdije|. 64.
LEPrSaNE, n. djelo kojijem se sto leprsa. —
U Vukovu rjecniku: ,das walzen der huhner im
sande' ,volutatio iu arena (pulvere)*.
LEPRSATI SE, leprsam se, tmp/. (0 pticama,
kao n. p. 0 kokosima, patkama itd.) stojeci u
pijesku, u vodi mahati krilima. — Akc. se mijena
u praes. 1 i 2 pL : leprsamo, leprsate, u aor. 2
i 3 sing, leprsa, u 2^(i'>'i- praet. act. leprsao, le-
prsala. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu: ,sich im sande walzen, flattern* ,volu-
tari in arena (pulvere)'. Kad 6uje gde se patke
leprsaju po vodi. Nar. prip. vuk.^ 223. — Slicno
je znacene i ovdje: Svraka se poce leprsati po
gnijezdu. Nar. prip. bos. 1, 141. — V ovijem je
primjerima drugo znacene (kao lepetati) : I da
srece leprsaju krila. Osvetn. 5, 4. I nas se je
krstas lepr§ao. 5, 91.
LEPTA, /. grcki novcic kojijeh ima sto u
dralimi (vidi dragma); sad kad je drahma isto
sto franak ili srbijanski dinar, vrijedi koliko
franc, centime ili srb. para. — Od grc. Itniov.
— Od XIV ili XV vijeka, a izmedu rjecnika u
Danicicevu (lepbta, ktnToi'). Prinesohomb maloje
sije prinosenije jakoze ona vbdovaa dve lepte.
Mon. serb. 263. (1389 — 1405). nominativu nema
potvrde. D. Danicic. Dopisivana izmedu grc-
koga kopna i otoka placaju osim gorinapome-
nutih pristojba jo§ i taksu od 10 lepta. Zbornik
zak. 2, 251.
LEPTATI, lepcem, imjjf. u jedinom primjeru
znaci sto i hlepjeti, ali moie biti da je pisac
mislio i na lepetati. — Na jednome mjestu xviii
vijeka u pisca Slavonca. Niti 6e srce moje za
blagom leptati. A. J. Knezovic, nep. 160.
LEPTERIJA, /. ime izvoru u Srbiji u okrugu
aleksinackome. M. D. Milicevic, srb. 781.
LEPTIR, m. vidi lepir. — U nase vrijeme u
sjcveroistocnijem krajevima, a izmedu rjecnika u
Vukovu (vide lepir s dodatkom da se govori u
vojvodstvu). Ja cu s' stvorit u bela leptira, pa
6u pasti na rumenu ru2u. Nar. pjes. vuk. 1, 354.
LEPTIRAC, leptirca, m. vidi kod fietirac.
LEPTIRAK, leptirka, m. vidi kod feetirak. —
isporedi lepirak.
LEPTIR AST, adj. slican leptiru. — Nacineno
u naSe vrijeme. Leptirasta krunica (.corolla pa-
pilionacea'). J. Panfic, bot. 65.
LEPTIKICA, /. vidi lepirica. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjeinika u Vukovu. Covjek pode
rukom za vatru kao §to leptirice idu na svijecu.
Vuk, ]>riprava. 51.
LEPTIRI6ETINA, f. augm. loptirica. Magaz.
1867. 48.
LEPTIRIC, m. dem. leptir. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjednikn u Vukovu. Kao leptirici bez
avakog uzroka ajomo i tamo lete. D. Obradovid,
iiv. 115. Mali leptirici udu u koSnicu i tamo
nanesu svoja jajca. F. Dordevid, pdelar. 11.
LEPTIROVAC, Leptirovca, m. ime })usti u
Slarnniji 11 znpnniji viroritidkoj. Razdije). 141.
LEPTOLISTICA
13
2. LEEO
LEPTOLISTICA, /. nekakva bilka. — U Stu-
licevu rjecniku: leptolistica, vrsta od trave ,lep-
tophyllon' i iz nega u B. Sulek, im. 193.
1. LEPUH, m. ime nekijem bi]kama. — Od
prije nasega vremena, a izmedu rjecnilca u Stu-
licevii (lepuh, trava ,erba paralisi, cilentiopos,
paralio' ,paralius'). Lepuh, tussilago, verbascus,
taxus barbascus, herba luminaria, lucernalis,
inula, elenum (u mletackome rukopisu), erba pa-
ralysis (Anselmo da Canali, Stulli), 1. Tussilago
farfara et petasites L. {nslovenski) ; 2. Verbascum
phlomoides L. (Visiani); 3. Nymphaea alba L.
(Petter) ; 4. Inula helenium L. (u mlet. rukp.),
V. Lapuh, Lopuh. B. Sulek, im. 189. — Lepuh
veliki, eilantiopus (Danilo). — Lepuh vodeni, ne-
nufar, nimfea (Anselmo da Canali), Nymphaea
alba L. B. Sulek, im. 193. — Lepuh , lappa'. D.
Nemanic, cak. kroat. stud. 29. — Ima i drugo
znniene (pjeva ?), vidi lepu§ina i leput, Jere na-
rod nije lepuh, da se viharom zbija. M. Pavli-
novid, razl. spisi. lO-l.
2. LEPUH, m. ime izvoru u Hercegovini. (mi-
slim da ovako treba izgovoriti) Lepuv. Schem.
herceg. 1873. 17.
LEPUHNUTI, lepuhnem, pf. izginuti, umrijeti.
— Ima samo u Vukovu rjecniku: (bez h) ,dahin
sein, umkommen' ,periro' s dodatkom da se go-
vori u Srijemu i s primjerom: Taj je ve6 lepu-
nuo (prosao, umi'o). mislim, da treba umetnuti
h, jedno jer svi cetveroslozni glagoU istoga reda
s istijem akcentom imajii konsonanat na kraju
OS)iove (u gonenuti je ispalo t, u zakovrnuti Hi
t Hi k) ; drugo jer va(a da postaje od lepuh.
LEPUK, m. vidi lepuh. — Prije nasega vre-
mena. Lepuk (Anselmo da Canali), v. Lepuh. B.
Sulek, im. 193.
LEPURI, m. pi. ime selu u Dalmaciji u okrugu
benkovaekome. Repert. dalm. 1872. 42. — Ne
znam jeli isto sto i Leporine (talijanski?) xviii
vijeka , Imago B. Mariae Virginis de Leporine
nuncupatae in urbe Nonnae... Venetiis 1760'.,.
,Beata Vergine di Leporine . . . Venezia 1792'.
G. Valentinelli, bibliogr. della dalm. e del mon-
ten. 110—111.
LEPURIKA, /. nekakva vrsta musmule. —
Prije nasega vremena. Lepurjke, nespolo se-
condo (rukopis u Visovcu). B. Sulek, im. 194.
LEPUSAC, lepusca, m. dem. lepuh, ali ima
osobito znadene. Lepusac, Verbascum phlomoides
L. (Lambl). B. Sulek, im. 194.
LEPUSaNSKA GLAMA, /. vrh u Srbiji u
knezevaekome okrugu. Glasnik. 19, 297.
LEPIJSATI, lepusam, impf. ciniti buku kri-
lima leteci. — isporedi lepetati, leprsati. — U
Stulicevu rjecniku: ,alis in volatu strepere'.
1. LEPUSICA, /. u narodnoj zagoneci nasega
vremena. Lepusica lepe6e na zlaceno cvijece ;
kada cvijet usahnu, lepusica izdahnu. (misli se
lepirica koja letedi okolo svece sobom ugasi
svecu a sama izgori). Nar. zag. nov. 114. —
Osnova vaja da nije od lep-, nego je rijed nadi-
nena prema lepir i lepetati, isporedi i lepusati.
2. LEPU§ICA, /. Petasites officinalis Mnch.
na Bra6u. V. Tomid. — Uprav je dem. lepuh.
1. LEPUSIC, m. dem. lepuh. — U osohitome
znacenu. Lepusi6 zenski, piantaggine (Parcic,
Krk), Plantago L. B. Sulek, im. 194.
2. LEPUSiC, m. ime nerastu. Bastaja, Daruvar.
D. Hire. — vidi lep-.
3. LEPUSIC, TO. prezime. — U na.§e vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 229.
^ LEPUSIKA, /. nekakva trava (Vuji6i6). B.
Sulek, im. 194. — vidi lepuh. Lepusika (lepuh),
Verbascum phlomoides. Narodnak. 1877. 136.
LEPtlSINA, /. augm. lepuh. — Od prije na-
sega vremena. — I u osobitijem znaienima.
a. ime bifkama. Lepusina, 1. farfara (Vujicic),
tossilagine maggiore (u sinskom rukopisu), Pe-
tasites officinalis Mnch ; 2. personata (Durante),
Lappa major Grtn. ; 3. suvrst vinove loze bijela
grozda (u Primorju); 4. Verbascum (thapsus?)
L. (Starine. 10). — Lepusina bijela, suvrst vi-
nove loze bijela grozda (u Primorju). — Lepu-
sina crna, suvrst vinove loze crna grozda (u
Primorju). B. Sulek, im. 194.
b. kukuruzova slama. U to vidi de krmak
onoga se}aka mijesa ispod sebe lepu§inu (kuku-
ruzovu slamu). Nar. prip. vrc. 108.
LEPUSITI, lepiisim, impf. lepetati. — Sa^no
u Stulicevu rjecniku : ,volitare'.
LEPUSKA, /. vidi lepuh. Lepuska, Verbascum
phlomoides. Narodnak. 1877. 136. Lepuska (Sa-
b|ar), cf. Lopusika. B. Sulek, im. 194.
LEPUSkI STAVE^, m. oxylapathum (Vujicid),
Rumex acutus L. B. Sulek, im. 194. — Adj.
lepuski od lepuh.
LEPUT, m. lepuh, susan (susan je od suhoga
lisca, a leput je osuseno iverje sto vjetar putom
dize). M. Pavlinovic.
LEPUTATI, leputam, impf. letjeti malo i ne
visoko iznad zemje, nego s jedne strane blizu na
drugu. — U nase vrijeme u Stonu. „Moji golu-
bi6i jo§ ne lete nego leputaju po ku6i!" „Otkini
joj (kokosi) krila da ne leputa". „Doledela mi je
tica u kamaru i leputala je po noj dok sam je
uhitila". M. Milas. — Va^a da je ovo znacene
(ali u metaforickome smislu) i u ovome primjeru
XVIII vijeka: Dosti s' Ijeta s nim (orlom) obrna
leputala (Moravijo '.), J Kavanin 284*. — ispo-
redi leput.
LEPUTINA, /. skudni nadimak otegnutu i
slabu ce|adetu. M. Pavlinovic. — Upjrav je
augm. leput.
LERA, vidi kod lari.
LERIJAN, TO. vidi 2. Lero. — U dva pisca
Dubrovcanina xvii vijeka. Ah Lero Lerijane,
veliki boze nas! I. Gundulic 166. Doleriju i
Lerijana za tijem uzeh zaklinat' nam protivnijeh
ovijeh strana da mi budu ces kazati. G. Pal-
motid 1, 76.
LERKA, TO. ime musko. — xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Lerbka). Lerka.
Glasnik. 1-5, 297. (1348?).
1. LERO, TO. djetic sto se bez posla skice po
ulicama (franc, gamiu, tal. monello, birichino,
nem. gassenjunge), te cesto zadijeva jude i zbija
vise Hi mane krupne sale; upotreb^ava se i kao
psovka djetetu Hi mladome covjeku (osobito ako
je raspusten, raskalasen prema drugome spolu),
ali cesto u sali. — U nase vrijeme u Dubrov-
niku. — isporedi govnar, b) i c) ; ali lero nije
nepristojna rijee kao ana. — Akc. se mijena u
voc: lero, leri. „Mu6i, mudi, grdi lero!" (u du-
brovackoj pjesmi nasega vremena). „Onakoga lera!
ne bi mu dala cuvati ni masku !" — moze biti u
svezi s 2. Lero. P. Budmani.
2. LERO, m. u pripijevkama (mozebiti kao
rijec bez smisla), vidi Dolerija i Hoja. — u pi-
saca dubrovackijeh shvaca se kao bog iz slavenske
mitologije: u naj starijeniu primjeru kao da od-
govara latinskome Priapus (vidi kod Dolerija i
Hoja); poslije ne znam, o kakvu se bogu misli:
2. LERO
14
LESO
u GunduUca je bog pastirski, te moze se misliti
na grc. Ilur, lot. Pan, Hi na boga od \ubavi
( Eoojg, Amor). Kad moj slatki glas zacina kako
Slavic, ki se izvija, na n dofceku iz jjlanina Hoja,
Lero, Dolerija. I. Gundulic 140. Ali vidim §to
njekada bog nam Lero prorokova, promijenila
da je sada vilam ures Dubrava ova. 160. Nu
hod'mo i mi gdi svi hode, od naj Ijepsih 6uti
vjeru, na dan ovi od slobode zahvaliti bogu Leru.
167. Bog razvedri Lero sliku. 170. — u ovijem
se primjerima istiie da je bog kojijem su se negda
kleli: Hoja, Lero, Dolerije, na kletvu vas zovem
doli. I. Gundulic 41. Te§ko ti Lera i Hoju na
kletve prizivat. (Z). Poslov. dam6. — vidi i :
Pomozi se, re6e Lero, i ja cu te pomoc. (Z).
Poslov. danifi. — Uz Lero nahodi se i Lerijan
(vidi). — Sto se sad pripijeva u pjesmi brojnici
(vidi brojnica, 2) va^a da nije isto sto je u Du-
hrovniku. Na le lej lero na saraj savo samo ve-
2eno. u Vuk, ziv. 14.
LEROV, adj. koji pripada bogu Leru. I re-
dovnik bjeSe tima u Lerovu crkvu uljezo. I.
Gundulic 169. Ali na ognu plam potamni, pod
nami se tie ustrese, crkva od groma bukom za-
mni, a stup Lerov znojaso se. 170.
LES-, ovdje ima i rijeci koje moze biti da po-
staja od osnova rijeci lijeska i7t }e3a, te bi tre-
balo onda mj. le- da hude lije ili Je, ali se to
ne da razaznati. — isporedi lep-.
1. LESA, /. ime nekakvoj igri (vidi les-). ,Lesu
drzati', voditi igru medu pastirima, i to : jedan
od igraca digne ruku u vis, a saku ispruzi tako
da svi oko nega stojedi kazaci prst u dlan ne-
gove ruke upru; na sto on povice: „drna drna
sic ! drna drna sic ! drna drna §ic !"' izrekav to
po tredi put, razbjeze se svi u okrugu k poje-
dinim granama sto su utaknute za mete, koga
ulovi izmedu meta, taj pomaze hvatati druge.
kad su svi pohvatani, drzi opet onaj lesu, koji
je prvi uhvaden. u Prigorju. F. Hefele.
2. LESA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu bio-
gradskome. Livada u ataru sela Vrbovne u mestu
,Lesa'. Sr. nov. 1867. 307. — vidi les-.
3. LESA, m. ime musko. — Akc. se mijena u
voc. Leso.
a. ipokoristik od Lesandro, vidi Leso. — U
jednoga pisca nasega vremena. Ura caru Lesi
velikomu! Osvetn. 5, 93.
b. hyp. .Telisije. u Badkoj. V. Arsenijevid.
LESANDAE, Lesandra, m. vidi Lesandro. —
Samo u jednome primjeru xvm vijeka gdje je
j)isano Losander; dakle itamparskom grije§kom
ima o mj. e, a isto tako moie biti e mj. a; ako
treba citati Lesander, tad je po latinskome ob-
liku Alexander, isporedi Alesandar. , Losander'
privridni i jaki duJd i vojvoda vojnika rimskije.
F. Lastrid, svet. 146".
LESANDRA, /. neka bi(ka. — U Stulicevu
rjeiniku: lesandra, trava ,macerone, erba' ,3myr-
nium'. i u Vukovu : .die pferdosilge [pferde-eppich]'
,Smyrnium olus atrum L'. — Lesandra (= lat.
alexandrina), macerone, amyrnium (Stulli), Smyr-
niura olusatrum L. (Vuk). B. Sulek, im. 194.
LESANDRI.TA, /. vidi Aleksandrija i Alesan-
drija. — U primnrju od xvii vijeka, a izmedu
rjeinika u Vukovu (gdje je zlo zabi(ezen akcenat :
Lesandrija, kao ito je i Daniiii zlo zabi^ezio kod
AlekfliYndrija t Alosindrija): ,Aloxandrien' .Ale-
xandria* 8 dodatkom da se govori u Bod. Naho-
deci so on u Lesandriji. B. Kafiic, per. 166.
FdipkiAa stan obira Leaandriju. N. Mar6i 27.
Oni su ti u Lesandriji odavna. M. Vodopid, tuzn.
jel. dubrovn. 1868. 205.
LESANI/RIJSKI, adj. koji pripada Lesandriji.
— U Vukovu rjecniku: ,von Alexandrien' ,ale-
xandrinus'.
L£SANDRINA, /. irne nekijem bi}kama. —
isporedi lesandra. — Izmedu rjecnika u Belinu-
('smirnio, erba' .smyrnium' 1, 332*), u Stulicevu
(lesandrina, stabar ,appium majus, lybisticum'),
u Vukovu (,liebst6cker ,Ligusticum levisticum
L. [?]). Lesandrina, levistico volgare, smirnio ma-
cedonico (Kuzmid, Stulli), 1. Athamanta mace-
donica Spr. ; 2. Smyrnium olusatrum L. B. Sulek,
im. 194.
LESANDRINSKI, adj. koji pripada Lesan-
driji, vidi alesandrinski. — xviii vijeka u pisca
Dubrovcanina. Lesandrinske mnoge cete. N.
Marci 33.
LESANDRO, m. vidi Alesandro. — isporedi
Lesandar. — Po primorju od xvii vijeka. Car
Lesandro primogucj, u vremena starijeh Ijeta...
L Gundulid 294. Sto se u pjesan stavi odavna
od Lesandra Srb}anina. 313. Tko bi reko kra|-
Filipu i Lesandru ... J. Kavanin 289b. Lesandro
se za cara postavi. Nar. pjes. vuk. 5, 53. O Le-
sandro, Bog te ne ubio! 5, 61. A Konstautin
zesdi od Lesandra. 5, 492.
LESANDROV, adj. koji pripada Lesandru.
Mater Lesandrovu pofalio. F. Lastric, svet. 146*.
Lesandrova mire grada Edipkina vila gleda, N.
Marci 26.
LESE, /. pi. mjesno ime u Srbiji. — vidi les-.
a) u okrugu biogradskome. Glasnik. 19, 183. —
— b) u okrugu valevskome. Niva u Lesama. Sr.
nov. 1861. 328.
LESENDRA, /. ime crnogorskome ostrvu u
skadarskome jezeru, Glasnik. 40, 38. — isporedi
Lesendro.
LESENDRO, n. vidi Lesendra. — U Vukovu
rjecniku : u jezeru skadarskome malo ostrvo sa
zidinama izmedu Vranine i Crmnice.
LESENOVCI, Lesenovaca, m. pi. ime zaseoku
u Srbiji u okrugu krusevackome. K. Jovanovic
125. — vidi les-.
LESIC, m. prezime. — U na§e vrijeme. Novica
Lesid. Rat. 177. Boca 32.
LESIJ, m. vidi Alesije. — U jednoga /Jj.scrt
XVI II vijeka. U Korduli 'e zamiria dah sam Mila
Milovdida, na Stojivih don Lesija. J. Kavanin
161".
LESINE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu
vajevskome. Zem}a u Lesine. Sr. nov. 1867. 675.
— vidi les-.
LESISTE, n. itne visa u Srbiji u okrugu crno-
rijeckome. M. D. Milidevid, srb. 87.3. — vidi les-.
LESKAR. m. vidi Zvedaj zadni kod Zvefiaj.
Schem. segn. 1871. 49. — vidi les-.
LESKINA BARA, /. ime sumi u Srbiji u
okrugu valevskome. Pa§nak pod sumom zovomom
Leskina Bara. Sr. nov. 1864. 538. — vidi les-.
LESNICA, /. vidi usnica, usna. — Na dva
mjesta u knizi xvm vijeka; rijec je sumniva i
moie biti da stamparskom grijeikom stoji le- tnj.
u. Jima se ispiti i ne diliti kalez sa svakim pi-
jenjeiu iz lesnic, dokle nije sve ispijeno. I. Krajid
67. Potom toga odistiti se jimaju lesnice, kalez
i paten a. 68.
LESO, jn. hgp. Lesandro. — isporedi Lesa. —
Akc. se mijena u voc. Leso. — U nase vrijeme,
a izmedu rjeinika u Vukovu (,hyp. v.' Aleksandro
V-C^-c
LESO 15
s dodatkom da se govori 2)o jugozapadnijem kra-
jevima). Lijepo ih Orle razredio: s desne strane
Jevistona bana, a s lijeve kavalijer-Losa. Pjev.
cm. 304a. No na^ tajno Lesu progovara. Nar.
pjes. vuk. 5, 35. S nim u redu Marinovid Leso.
5, 291. Leso Aleksid. D. Avramovic 256.
LESOVICI, m. pi. ime zaseoku u Bosni u
okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 26.
LESTEDAJ, m. Primula veris L., neka bi^ka
i cvijet. — U Vukovu rjecniku: ,die schliissel-
blume' jprimula veris (vocabulum serbicum est
significationis obscoenae: decumbe et da)'.
LESTO, adv. vidi listo kod 1. list. — Ujednoga
2nsca iakavca xviii vijeka. Ni na oprostne gri-
jehe lesto nemoj vazda spravan biti. J. Kava-
nin 5a.
LESTOE, adv. vidi listor. — U jednome pri-
mjeru ugarskijeh Hrvata, a izrnedu rjecnika u
Bjelostjencevu (v. listor). Cekaj, mili, cekaj le-
stor za osam dan. Jacke. 74.
1. LES, lesa, m. cadaver, strvina; mrtvac. —
Od tur. les (od pers. lase). — Akc. kaki je u
gen. .sing, taki je u ostalijem padezima, osim
nom. sing., i voc. : lesu, lesi. — Od xviii vijeka,
a izrnedu rjecnika u Vukovu : vide strvina ; (u
trecemu izdanu po Vukovijem bi}eskama) kaze
se i za ,covjeka' mrtva, osobito kad lezi gdje na
po}u, n. p. „preko svega po|a moze se predi
s lesa na les" (kad gdje izgine mnogo judi).
Mladi6 ostade ranen i jedva ziv medu lesima.
M. Zorici6, zrcalo. 200. On prevrde te leseve
mrtve i krvave ogleduje glave. Nar. pjes. vuk.
2, 562. Pa otide od lesa ^do lesa, dokle nade
milosnoga kuma. 3, 495. Cesto grkcu, ali lesa
nejma. Nar. pjes. juk. 83. §to je bilo lesa od
kaura. 207. Koliko je po|e od Osijeka a sve
pusti lesi pritisnuli. Nar. pjes. horm. 1, 217. Za
lese te ni pitati nedu, ko pogibe, da mu ku6a
znade. 2, 56. Lesi stoje s obadvije strane. 2,
199. Mehmedov se babo uzmucio, pa sve suze
od ociju truni, a lesove mrtve prevaliva. Smailag.
meh. 63. Grde je les onde je i cefs. Nar. bl.
mehm. beg kapet. 60. Nasao bi tamo gomilu
kostiju i skeleta od otrulih dovecijih leseva. M.
P. Sapdanin 1, 121. A ko}u se ko na lesu vuci.
Osvetn. 2, 134. Les na lesu, a na glavi glava.
2, 173. Vijedali ko vidari svijesni vrhu lesa ra-
nam safvana. 5, 61. Nije brojit, moja brado
draga, koliko je upalo le§eva. 5, 81. Leze lesa
petica tisuda. 5, 84. Sakriv§i se medu leseve,
preziveli su bitku. M. D. Milidevid, pomenik. 5,
651.
2. LES, m. mjesto na kojem ceka lovac divjad
,an3tand', n. p. „Ovo je moj les". (u Topolovcu).
P. Brantner.
3. i 4. LES, vidi 1. i 2. :^es.
LESAC, LeSca, m. vidi Leh. — Na jednome
mjestu xvn vijeka. Lesci, Moski, Pomerani. Gt.
Palmotid 1, 111.
LESCICA, /. mjesno ime. — (Pisano Lesfiica)
u cakavskome spomeniku xvi vijeka. — Po svoj
je priliei dem. lijeska, te treba citati !^e§6ica.
Pri Lescici . . . od Les6ice . . . Mon. croat. 256.
(1553). ^
LESCERBA, /. zemjani zizak. — U Bjelo-
stjencevu rjedniku: ,lucerna, lychnus'. — Rijec
je nslovenska. — Od nem. lichtscherbe. M. Ple-
tersnik, slov.-nemski slovar.
LES6eRBICA, /. dem. lescerba. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: ,luoernula'.
LESENE, n. djelo kojijem se lesi. — V Vu-
kovu rjecniku.
LESKI
LESEVA PUSTA, /. ime pusti u Slavoniji n
zupaniji virovitickoj. Eazdije}. 140.
LESeVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Josip Lesevid. Eat. 352.
LESEVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu kra-
gujevnckome. K. Jovanovid 117.
LESIu, Jrt. prezime. — Od xvi vijeka. Tomasem
Lesicem. Mon. croat. 210. (1521). Le§ic. Schem.
ragus. 1876. 65. Schem. diac. 1877. 68.
LeSiNA, /. augm. les. — Akc. se mijena u
gen. pi. lesina. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu s primjerom iz narodne pjesme
dodatijem u trecemu izdanu po Vukovijem bi^es-
kama: Od Turaka hoce bit lesina. — Dosta le-
sina iliti tilesa mrtvi. F. Lastric, test. 25^. II'
su vlake srusenih . plotova, il' lesine krepanih
skotova. Osvetn. 1, 36. I ona je (rijeka) gotov
prisahnula od teskijeh zrna i lesina. 3, 155.
LEtSINAE, m. vrsta grabez(ive ptice sto se
hrani lesinama, vidi u Vukovu rjecniku: t. j.
orao ,der aasgeier' ,vulturi3 genus [Neophron
percnopterus Sav.]'.
LESIStE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
aleksinackome. Basta u Lesiste. Sr. nov. 1873.
487.
LEiSITI, lesim, trnp/. vidi ckrnati. — Akc. se
ne mijena (aor. 2 i 3 sing. lesi). — IT Vukovu
rjecniku.
LESJANIN, m. prezime. — U nase vrijeme u
Srbiji. Miloja Lesjanina. M. D. Milidevid, srb.
40. Jovan Lesjanin. Rat. 419. <"
LESJE, n. mjesno ime u Srbiji. a) selo u
okrugu euprijskome. K. Jovanovid 179. *^ — b)
mjesto u okrugu knezevackome. Niva kod Lesja.
Sr. nov. 1870. /245. — c) mjesto u okrugu po-
zarevackome. Niva u Lesju. Sr. nov. 1864. 449.
LE§KA, /. kvocka Hi uopce ptica sto lezi na
jajima Hi sto leze (u primjeru je guska). —
Uprav lezka (od lezati Hi ledi) ; z ispred k mi-
jena se na s. — U jednome primjeru xviii vijeka.
Osobito kad je lezka mlada, ona s gnizda i po-
bigne rada. J. S. Ee|kovic 158.
LeSkANE, n. djelo kojijem se leska. — U
Vukovu rjecniku.
LESKAEENE, n. djelo kojijem se leskari. —
U Vukovu rjecniku.
LESkAEITI, leskarim, impf. dem. leskati. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. leskarah ;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf.,
osim aor. 2 i 3 sing, leskari. — U Vukovu rjec-
niku.
LESKATI, leskam, impf. dem. lezati. — Akc.
se ne mijena (aor. 2 i 8 sing, leska). — Od xviii
vijeka, a izmedu rjednika u Vukovu. AV zubada
dosta nije teska, jo§ ispod ne grudje nivom lezka.
J. S. Ee|kovid 113. Ona (ovcaj pod nom (vunom)
od vrucine lezka. 194 Leskajudi tako vodi na
obali. M. E). Milidevid, omer. 137. Na mekim
svionim dusecima leska lepa robina. Sr. zora.
god. 2, sv. 2, str. 30.
LESKI, adj. koji pripada Lesima (vidi Leh).
— Izmedu rjecnika u Mika^inu (leska zemla,
Polonija ,Polonia, Sarmatia'), u Belinu (,di Po-
lonia, appartenente a Polonia* ,polonicu3'; leska
krajina ,Polonia' ,Polonia' 571*; ,Polacco, natural
di Polonia' ,Polonu3' 570*), u Stulicevu (,Po-
lonus' ; leska zem}a , Polonia'), u Danicicevu
(lesbkyj ,Polonus'). Leskago krala. Glasnik. 10,
276. Otb leskyje rati, u Hilferding, bosn. 812.
Ovo uzrofii, me bojnike leski ma6i da posijeku.
LESKI
I. Gundulic 292. S drugami ona (Sokolica) stre-
lovito preko leSkijeh strana udara. 396. Daz od
leske krvi lijeva (Sokolica). 410. Podize se plaho
dijete, mlad car Osman s Carigrada ... da ce-
stitu krunu lesku sabjom smakiie i potlaci. 416.
Da tura6ka kruna i leska u vjecnomu miru stoje.
448. Suprotiva krajevstvu leskomu. I. T. Mr-
navic, osm. 13. Leskoj i ceskoj krajevini. P.
Kanaveli6, iv. 473. Treti odabra krunu lesku.
J. Kavanin 260a. Zemjo leska. 266b. Koji
puke od Pomorja leskim krajom . . . ukloniv§i.
301^. Gdi od leske roden krvi Kohanovski
pjesnik prvi, I. Dordid, pjes. 6. Preo Pofske
do Leograda od ko|ena leskog sini kud dopire i
gdi pada klanaju se nebrojeni. J. Krmpotic, kat.
74. Tim kra] s leskom svoin gospodom posije
ti mir zudjeni. P. Sorkocevi<i 583b.
LESkO P0:^E, n. selo (sad u Crnoj Gori?).
F. Jukic, zem}. bosu. 60.
LES^jARI, m. pi. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, porn. 137.
LESnICA, /. mjesno ime.
a. M Hrvatskoj dva sela u zupaniji modrusko-
rijeckoj : Lesnica mala i volika. RazdijeJ. 44.
b. u Srhiji. a) u ukrugu sabackome. aa) voda
(izvire u okrugii podrinskome). M. D. Milicevi6,
srb. 420. — hb) varosica. K. Jovanovi6 176. —
b) Jadranska LeSica, selo a okrugu podrinskome.
K. Jovanovi6 137. zove se i Begova Lesnica. S.
Novakovic, obi. 139. — Hi varosica pod a) bb)
Hi selo pod b) pomine se x vijeka (grcki) : ro
yltan\y., Constant, porphyr. de administrando imp.
(Doc. rafi. 407), vidi S. Novakovic, obi. 139 —
140; pa i xvm vijeka. (1738. Nemci) poaraSe
Lesnicu i upaliso i mnoge Turke pobi§e. Glasnik.
20, 12.
LESNICkI, adj. koji pripada Lesnici (vidi
Lesnica, b, a) bb)). Lesnifika (opstina). K. Jova-
novic 176.
LE.SNICA, /. vidi Lesnica, b, a) aa). Do vode
Le§nice. Sr. nov. 186.5. 516.
1. LESTAR, lestra, adj. brz. — Od tal. lesto.
— U naSe vrijeme u Istri. Lestar, le.stra ,pernix'.
D. Nemani6, cak. kroat. stud, uftsg. 20.
2. LEStAR, vidi J^egtar.
LESTARIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Iz Lopatna ^ivan Lestaric. Protokol pis. pr. M.
Nenadovica. 68.
LEStO, adv. brzo. — Od tal. lesto.— U nase
vrijeme u Istri. LeSto ,cito'. D. Nenianic, 6ak.
kroat. stud, iiftsg. 61.
LESTVO, n. leiane, pa i lijenost. — Uprnv
le?.tvo, ali se z ispred t mijena na §. — Samo
u Stulicevu rjecniku: le2tvo ,pigritia in jacendo'.
LESURATI, le§uram, impf. krilima micati:
perut lesura, kad se zako|e; 6e)ade pijano na
nogama losura, kad se giba tamo i amo. M. Pa-
vlinovid.
LESVAR, m. ime mjestu u Srbiji a okrugu
citprijskome. Livada u LeSvaru. Sr. nov. 1878.
700. ^
LET, m. leiene (i u metaforickome smislii). —
isporedi letaj. — Akc. se mijena a loc. lotu. —
Muze biti rijed praslavenska, isporedi riis. .ler't,
6eS. lot (i lit), po}. lot. - U na.semn se jeziku
jav{a od xvn vijeka, a izmedu rjcintka u Stuli-
6evii (.volatus') i « Vottigi^jinu (,volo' ,flug').
I>rugarao ma pamot visoko bez roda vazela biJe
let, u auncfl da gleda. D. Harakovii, vil. 11.
Moibe, molbo dopiraju hitrim lotora na visine.
J. Kavanin 2()'i. Svak .<? Ikarom prij' bi pao.
16 LETIJA
neg let misli tu uprav klao. 477a. Let visoki i
ponosit vratolomstvo obci nosit. 477b. Letom
bjese odletio hercegu na bijele dvore. Nar. pjes.
boo-. 133. Letom leti na rijeku Jordana. Hrv.
nar. pjes. 1, 163. Ne mos ti ubit ne (jarebice)
bez leta. J. Grupkovic. — Na let se upotrebjava
adverbijalno, Hi u pravome smislu : Kod nas
krivce puskama gadaju, puskom na trk kako
ticu na let. P. Petrovic, seep. 15. i u prencse-
nome smislu (brzo, za jedan cas, prihvativsi pri-
godu kad se desi): On nu pojubi na let. S. :^u-
biia, prip. 30. — Amo pripada i ova (u djecjoj
igri ,poletis'): Metnuv§i ruke na kojena, govori
se: „let, let-', u torn starjesina rekne : „Poletje
to ili ono". Vuk, rjecn. kod poletis.
1. LETAJ, m. vidi let. — Akc. se mijena u loc.
letaju. Koji bije ticu na letaju. Nar. pjes. u
Bosni. F. Ivekovic, rjecn. — isporedi lezaj.
2. LETAJ, »i. ime mjestu u Istri. — Vala da
je isto sto Letajac. — Na jednome mjestu xiv
vijeka. Matjev Hudinic z Letaja. Mon. croat.
47. (1395).
LETAJAC, Letajca, m. ime selu u Istri. V.
Sabjar, mjestop. rjecn. 512. — isporedi 2. Letaj.
LETAN, letna, adj. na jednome mjestu xvm
vijeka za koje je jamacno sa)n pisac izmisUo ovu
rijec prema let t letjeti, te znaei: brz ili od pri-
like lasan. Kmet se i novak svud uvire, . . . i sve
ima pribjeg letan ki ce vazda bit odmetan. J.
Kavaiiin 166''.
LETANIJE, /. pi. u katolickoj crkvi neke mo-
litve, u kojima redovnik (a i drugo cejade) sa-
zivfe redom Boga i svece, a narod skupa izyo-
vara kratku molitvu (smiluj se nama, moli so za
nas itd.) za svake negove rijeci. — isporedi lita-
nija. — Od grc. licavtia, lat. litania, preko tal.
letanie. — Naj glavnije su letanije: velike za
Boga i sve svece; u ,malijem' se ,letaHijama' sve
jedno te isto saziv^e, ali razlicnijem rijecima, a
medu nima su naj glavnije (lauretanske) bogo-
rodicine. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Mika^inu (letanije, molbe ,supplicationes, lita-
niae'), u Belinu (,letanie, preci note' ,litaniao' ;
rijeti letanije ,dir lo letanije' ,litanias recitare'
434a), u Bjelostjencevu (letanije, molbe ,suppli-
cationes, litaniae'), u Stulicevu (,preces apud
Christ, quibus divi singillatim invocantur'). Le-
tanije priblazCene) vazda divice Marije. B. Kasic,
is. 121. Rijet letanije Gospine. I. Drzic 375.
Prizoven (= -em) pomoc dive Marije reksi
zdravu Mariju, rie litanije, i ine ne molitve i
pomoc svetili s letanijami riihovimi. P. Radovcic,
na6in. .367. U letanija naj prije Boga Oca, pak
Boga Sina, pak Boga Duha svetoga zazivajuci
Stujemo. A. Bafiic 50. Sfeti Pio zapovidje da u
letanijama bude se pristaviti u pohvalu Marije
da je ona primodna obranite|ica i utjeha nas
Krstjana: ,auxilium Christianorum'. V. M. Gu-
6etic 130. Letanije. T. Ivanovid 108.
LETAS, m. ime ovnu. Oraovac, Bosna. D. Hire.
LETE^I, vidi letjeti, 1, h i i.
LETENICA, /. letka, na cekrku. L Krsnavi,
listovi. 61.
LETENE, vidi ledeiie.
LETICANI, m. pi. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji bjelovarsko-krizevackoj. Razdijel. 108.
LLTIC, m. i^rezime. u Backoj. V. Arsenijevic.
LHTIGA, /. vidi lektika. — Od tal. lettiga.
U letizi noSenoj od judi poslase ga do kuce. B.
Kasic, in. 8.
LKTIJA, m. vidi u Vukovu rjecniku: vide
LETTJA
17
LETJETI, 1, b, a).
[vjetrenak] prolet s dodatkom da se govori u
Backoj. — Postaje od lefcjeti. — I kao nadimak
muski. Zem}ak. 1871. 3.
LETIKA, /. vidi baglama, 1, i sarke. — isporedi
letva. — U nase vrijeme u Slavoniji. Cijela vrata
drze vedrici (,thurbander'), koji su klinci u le-
tici (,angel') ucvrsdeni. I. Krsnavi, listovi. 60.
LETIMICE, adv. cursim, kao leteci, u prene-
senome smislu, kad se sto radi (osobito oeima,
n. p. gleda, pregledu, cita ltd.) vrlo hrzo ne za-
ustav}ajuci se ni na jednome mjestii. — U nase
vrijeme. Divnu Boku Kotorsku . . . razgledao sam
tek letimice. M. D. Mili6evic, zlosel. 32. Da se,
ma i letimice, poznamo s tim dobrim |udma.
medudn. 302. Povedosmo kolo letimice. M. P.
Sapcanin 1, 105. „Pro6itao sam onu knigu, ali
letimice". P. Budmani.
LETIMICAN, letimicna, adj koji biva letimice.
Na letimi^an pogled . . . Javor. god. 11, br. 40,
str. 636,
LETIPAS, letipsa, m. vide vjetrenak. — ispo-
redi letija. — Bijec je slozena, te kao da joj je
pravo znacene: pas sto leti (trci) tamo i amo bez
ci(a. — U Vukovu rjecniku : ,der windbeutel'
,homo ventosus'. [vide vjetrenak].
LETISTE, vidi jeti§te.
LETITE^, m. covjek sto leti. — Samo u Stu-
licevu rjecniku uz letioc (vidi letilac).
LETIVJETAR, letivjetra, m. vidi vjetrenak.
— Slozena rijec, isporedi letipas. — U jednoga
pisca nasega vremena (s istocnijem oblikom leti-
vetar). Sta joj vredi ostajati sa onim crvom i
onim alaukom, onim letivetrom, onim Vuckom !
L. K. Lazarevi6, on zna sve. 34.
LETJELAC, l^tioca, m. ne§to musko Sto leti.
— isporedi letjelica. — U Stulicevu rjecniku:
grijeskom letioc ,volan3'.
LETJELICA, /. nesto zensko sto leti. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu u
hercegovackotne obliku: lecelica, u ovoj zagoneci:
jLecela je lecelica svako jutro i vocer, petina je
deraju, a petina cekaju' (cunak i prsti). Da sam
tica letilica . . . Nar. pjes. mag. 1863. 71. Le-
tela je letelica itd. Nar. zag. nov. 240.
LETJETI, letim, itnpf. krilima se tiskati i no-
siti po vazduhu. — -je- stoji mj. negdasnega e
u juznome govoru; u hercegovackome glasi leceti,
u istocnome Ifeteti (i letiti), ti zapadnoine letiti.
— Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi. : letimo, le-
tite. — Rijec je praslav^Aiska, isporedi stslov. le-
teti, rus. .lexiTb, ces. leteti, po]. leciec. — Ima
i lit. lekti, lekiu i let. lekti, lezu, po cemu va]a
da je let- postalo od lekt-, isporedi plesti. —
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (letiti ,volare'), u
Mika^inu (letiti ,volo'), u Belinu (.volare' ,volo'
776a), u Bjelostjencevu (letim ,volo'), u Jambre-
siccvu (letim ,volo'), u Stulicevu (letiti Hi letjeti
,volare, cursu ferri celerrimo'), ti Voltigijinu (le-
teti , volare, svolazzare* ,fliegen'; letjeti, v. leteti),
u Vukovu (sa sva ietiri oblika u inf. ,fliGgen'
,volo': tica leti; leti covjek na konu; kud letis
tamo? leti voda niza stranu), u Danicicevu (le-
teti , volare'). — U jednome je primjeru prelazni
glagol (vidi 2).
1. kao neprelazni glagol.
a. u pravome smislu.
a) 0 pticama (pa i o drugijem zivoti-
nama sto itnaju krila za lecene, ali za ove nemam
primjera, osim naj zadnega). Nu kud vece mala
ptica s nejacijem leti krili ? I. Gundulic 282. A
po granah letec rado jato od ptica sved zuberi.
VI
402. Ako (jato kufa) upazi orla siva, gdi na n
leti iz visina, sklapa krila . . . 409. Kakono oral
letedi na lov kada ga najde. P. Eadovcic, na6in.
13. Ptice nebeske po granam negovim stahu i
po nima lecahu. And. Kaci6, kor. 292. Oj or-
lovi, orlovi ! letiste li visoko? Nar. pjes. vuk. 1,
43. Dva zlatna goluba, oni lete od stene do
stene. 1, 126. Otud leti jato sokolova. 1, 162.
O sokole, moj sokole! ne leti mi uz prozore. 1,
194. 8eve ptice nebom lete. 1, 270. Soko leti
preko Sarajeva. 1, 319. Ali lete dva vrana ga-
vrana. 2, 306. A sokoli utve i ne glede, nego
lete od jele do jele. 2, 457. Soko perjem leti,
a ne mesom. Nar. posl. vuk. 291. On nijednoga
ne vidi ni ne cuje, leh gavrani nad nim letec.
Nar. prip. mikul. 16. Strelimke leti tica. Vuk,
rjecn. kod strelimke. Digne ruke i nima 6ini
kao tica leteci krilima. Vuk, nar. pjes. 1, 184.
Va}a da svaka ptica leti k svomu jatu. M. Pa-
vlinovid, razg. 20. — Metaforicki. Letec za nim
(zmajem) u potjeru sivi oro do Dunaja. I. Gun-
dulic 287. — 0 svakoj zivotini sto leti. Sto gre,
leti, plove u vodi. J. Kavaiiin 23l>.
b) u pripovijttkama i u pjesmama o zi-
votini sto nema po naraoi krila (n. p. o konu
krilatome). Kune nega (konica) vojvoda Mom-
6ilo: ,.Jabucilo, izjeli te vuci! iz sale smo odavde
ledeli, a danas mi poleceti neces!" Nar. pjes.
vuk. 2, 111.
c) 0 onome §to se inisli kao ce]ade s kri-
lima, n. p. 0 bogovima mitologickijem i vilama
i zmajevima, o andelima, davolima itd. Kupido
krili po gori sad leti. M. Drzic 95 — 96. — (Vila)
za pram me uze i odajde sa mnom leted preko
mora. J. Kavanin 461^, Vila leti po vru pla-
nine. Nar. pjes. vuk. 2, 217. — Nije ovo zmija
kra^sica, no je ovo ognaniti zmaju . . . divan li
je, jad ga zadesio! i mene je nocas govorio da
6e sutra ledet pod oblake. 2, 63. — Z dvimi
(krejuti) letijaSe (serafim). F. Glavinic, cvit.
336*. Pak lete6i po planetih nebeske mi skaza
gizde (duh strazanin). J. Kavanin 464'>. Da je-
dan andeo lecase posrid neba, koji vapijaso
k Judem ... J. Banovac, razg. 73. — Djavli kao
muhe letijau po celah. J. Filipovic 1, 490*. —
Amo mogu pripadati i ovakovi primjeri: Bog
joj (Jugovica majci) dao oci sokolove i bijela
krila labudova, ona leti nad Kosovo ravno. Nar.
pjes. vuk. 2, 304. Okolo ces prije letiti, plavi
brodit uece more pace prije po vrh gore, neg
cu tebe ja Jubiti. S. BobaJevi6 221. U moje je
dni letila na krilijeh sama ptica; za poletjet sad
su krila oko vrata u mladica. I. Gundulid 143.
Doisto da bude (Francesko Ksaverio) krili letio
po prisiroki onim krajestvi, jos bi cuti bilo za
cudo da u malo godina sto onamo zivje i toliku
sitvu djavaosku popali i sazeze i tolike narode
u svetoj viri prosvitlivsi Jubavju Bozijom na-
puni i uzeze. F. Lastrid, test. ad. 110*.
b. prenosi se i na tjelesne stvari koje se
micu po vazduhu (bez krila) jer ih nosi Hi goni
kakva sila (kod toga se moze isticati i brzina,
vidi e).
a) uopce, 0 cemu tjelesnome. Vrh oruzja
gvozdobita gradi udorac teskijeh se ore, ska6u
i lete iskre iz stita. I. Gundulic 345. Letjeti
iskre ,scintillare' ,scintillo'. A. d. Bella, rjecn.
654b. Vidili ste, drzim, kad gori slama ili tr-
stika, da one iskre brzo lete. J. Filipovic 1, 224*.
Iskrice koje u nebo se dizu i lete. A. Kanizlic,
uzroci. 204. amo bi mogao pripadati i ovaj pri-
mjer: Vidjeh gdi is pakla izodi ogan zivi kakono
oblaci i s ognem ^udi usijani kakonoti iskre le-
cahu. M. Divkovic, bes. 185'>. — Na svanutja
LETJETI, 1, b, a).
neufana od Ijepote izabrane u obje vojske sa
svijeh strana lete strijele, dazde rane (metafo-
ricki). I. Gundulic 34G. Nesvijesne na tvo'e
sine strijele uzopet tvoje lete. J. Kavanin 294^.
Lete6i strijele s obje strane. I. Dordic, ben. 174.
(Gradani ne mogahu) n\ otvoriti oka od mno§tva
strila koje kakono gusti snig priko grada lecahu.
And. Ka6ic, razg. 112. Tako cesta lete taneta.
Vuk, dan. 3, 173. Da otme topove iz koji su
neprestano leteli kartaci. Vuk, d. a. emanuel.
31). _ No vijahu odkle dohodi i leti ono ka-
menje. M. Orbin 111. S kojom istinom kamon
iz arije leti g zemji ? s kojom istinom ogan leti
na visine od arije? M. Zoricic, osmina. 12. —
I kakono oblak, maglu, vitar, dim ki letif idu
pak. M. Gazarovic 18. Dim mu crni paha^i leti
nesmotrnijeh iz nozdara. N. Marci 59. — Cabar
leti, lonce trosi, §teta se ftini. Nar. pjes. vuk.
1, 522. — I osice dijevojci glavu, leted joj je
glava govorila ... 3, 514. — Amo mogu pripa-
dati i ovi primjeri: Zgodi se da (mnih) pade na
zem)u z refienoga krova i leteci ov preporuci se
sv. .lerolirau. Transit. 280. Ar iz nib (usta) leti
glas. §. Mencetid 19. Ter ko udari slite stine
(rijei), glasom leti niz doline. J. Kavanin 405a.
b) o suncu, zvjezdama, oblacima. — ako
se u ovijem primjerima istiie hrzina, onda hi
pripadali pod e. Leteii kroz oblake srebrnaSe
stvari svake (sunce). J. Kavanin 433a'. I letiti
ne pristane (sunce) oko zem|e sve sirine. V. Do-
sen 260*. Sunce leti po visini. 260l>. amo moze
pripadati i ovo : Hitri koni sunca letu put ve-
fierne. J. Kavanin 401'>. — I ko tracna zvijozda
leti od iztoka na izvane zupe afriske. 454t>.
— Oblak kako leti. V. Do§en vi.
c) znacene je kao razlijetati se, razno-
siti se. Gdi k nebu leti prah. 1). Barakovic, vil.
77. Gdi kopja bodezna svud lete u kusi. 79. U
potopu dazda i grada, razliko oruzje u sto leti,
i oko liega od svud pada. I. Gunduli6 523. Znas
da zem|a, koja leti, prosipa se i razleti. V. Do-
§en 14l>. Holom zube pogladi klipom il' sikirom
da potrti lete §irom. 191'. Od vrata te do pete
od nog guste krpe lete. 188*. Slama i sas leti
3 pojata. M. A. Re)kovi6, sat. L7l>. — Metafo-
ricki. Zlato leti u toliko, i iz mojijeh bjezi ruka;
blijedi lice sve koliko. I. Gundulic 223. Sve
obilje lete6 otide za tobom. P. Zoranid 74*.
(I) 0 pismu, znaiene je kao kod c), ali
se moSe shvatiti i u metaforickome STnislti] i kod
toga se moze isticati hrzina, vidi e. Leti ferman
zem|om i svijetom. Pjev. crn. 82*. Knige lete
od grada do grada. Osvetn. 2, 73. Brzojavi leto
k Carigradu. 3, 164. Lete knige, vru po zici
zuci od DerviSa sultanovoj ruci. 5, 26. — Letjet
gledaS zapovijedi po prostranoj krajevini. I.
Gundulic 43,3.
e) u metaforidkome smislu.
uh) 0 glcisu (vidi glas, e), slavi itd.
I (iruzi joS prave, kako svud leti glas, krstjanske
da glave uzrok su tomuj vas. M. Vetranid 1, 133.
Glaa vesoo za veselijim glasom leti. G. Palmotic
1, 190. PiSi od sgode ove noka prava istina
ve6e leti. P. Kanavolid, dubrovnik. 18. Leti
6udna glas dinenja. I. Zanotti, en. 5. Svud glas
leti pun prikora ... P. Sorkofcovid 581l>. Gla-
sina leti kao vjetar. Vuk, rjeftn. kod glasina.
Kano zvijezda preo neba 5arka. tako naglo leto
bojni glasi. Osvetn. 8, 90. — finite letjet glas
od vase vrijodno.sti svud po avijotu. D. Zlatarid
VII. Lodnso po sfoj Sidiliji slavni glas od h(la-
iene) sfeto Agate. B. KaBJc, per. 193. Od koga
letiJA^e &i.stan glas. iii. 59. Nu glaa vise bajne
Kgodo od imona leti tvoga, jer on car.ske voje-
18 LETJETI, 1, c, c).
vode a ti razbi cara istoga. I. Gundulid 371.
Koga slave svudi lete. 432. I s istoka do za-
pada od svotine glas negove po narodih leti
sada. 437. Vedri kra|u, koga dika priko svega
leti svita. G. Palmotic 1, 107. Glas veliki syuda
leti od razuma i pameti tej krajice. 2, 199. Nega
slave glas okoli priko svega leti svita. 2, 291.
Koga imo puno uresa po svem svijetu svijetlo
leti. 2, 307 Glasovito koga ime po Europi .svoj
letijase. P. Kanavelic, iv. 181. Letjeti cigov
glas ,essor famoso' .qui magnum nomen habet^
A. d. Bella, rjecn. 301'>. — Mjeste rijeci glas ili
slava itd. moze biti subjekat ono samo sto je
glasovito. Djevojcice grcke izbrane kijeh Ijeposti
suncem lete, dvorkinice verne i znane umijeno
sluzice te. L Gundulic 17. U nib (hugarkinah)
Durda Skenderbega, satriteja turskijeh sila,
priko svijeta lete svega jos viteska bojna dila.
314. Nu moguda ova lipos s svijetlom krvi kad
se zdruzi, dvakrat vedu kaze kripos, da ju dvori
svak i sluzi, u volikoj tere slavi leti svuda gla-
sovita. 375. Tva krepos po svijeti zamjerna ve-
lika svud slove, svud leti. G. Palmotid 1, 23.
S Diomedom svijetli Ulise, kijeh svud lete svi-
jetla dila. 1, 194. Cadka tvoga Branivoja leti
kripos po sve kraje. 2, 273. S toga uros tve
pameti po zem].ah de svijeh letjeti. 2, 276. Ilra-
brenosti kijeh smione ures leti svud visoko. 2,
375. i samo cejade. Zeleci letiti po ustije )ud-
skije i biti mogudi i poznani na svijetu. M.
Eadnid 66a;
bb) amo pripada i ovaj primjer (po
slogu XVII vijeka). Tijom zestoko s obje strane
cim se britka sabja vrti, leto udarci, lete rane i
nemile }ut6 smrti. J. Palmotic 205.
cc) 0 mislima. Svacije misli na nu
lete. L V. Bunic, mand. 8. Misli neprestano
lete. D. Obradovid, ziv. 2. Edipkiiia to ne misli,
drugo 'om (= jojj leti po pameti. N. Marci 39.
— uimo pripada i ovaj primjer: Sve jom lete
po pameti pjuvotine, zamlatnice s kim Jozusov
obraz sveti izgrdise. N. Marci 51.
c. uzdizati se u visinu (u prenesenome
smislu).
a) 0 cejadetu.
aa) slavom druge nadilaziti. Da iz
ruka dvanaes zena ne moz' ti ga opet stedi, ti
ki u slavi od imena letis junak sad naj vedi. I.
Gundulid 404. Ali nad sve kraje ino letjeti de
u visine Ferdinandi glasoviti. G. Palmotid 2, 268.
bb) imati uzvisene misli, pisati (oso-
hito pjesme) velikijem nadahnucem. Poce porom
pisat rano, i visoko s nim leti' je. J. Kavanin
12813. Neka rodojubivi Musicki leti za Pindarom
i za Horacijem. Vuk, nar. prip. iii. Nisam znao
(govor) iznizati i na visine letiti. M. Pavlinovic,
rad. 171.
cc) u ovoine primjeru va{a da znaci:
biti vrlo srecan (nad ostalijema). I sumAim i zo-
lim, gorim i krepenim, vrhu noba Ictim a na
zemji leJ.im. P. Zoranid 131'.
(Id) ponositi se, oholiti se. Covik letod
gori lasno nado §to ga sori. V. Dosen 17h. To
6oviku dogodi so, kad lotiti usudi se. 18a.
b) 0 misli i 0 pjesmi (metaforicki 0 peru),
isporedi a) bb). ;^udska misli, ustavi so, no htij
letit po nobesi'. J. Kavanin 477^. Pjosnima
mojim ti, sama da' ti krila, ila budu letiti k no-
besom jak strila. D. Kai^ina 1.33a. Poro tvoje
kom' j(* dano gor' letiti okol sunca. J. Kavanin
226a.
c) 0 molitvi Sto se dize put nebesa. Mo-
litva pravidnoga gori leti, letodi nebo probija.
F. Glavinid, cvit. 115a.
LETJETI, 1, c, d).
19
LETJETI, 1, g.
d) u ovome primjeru o gradu koji se
uzdize put neba svetinom svojijeh gradana. Nu
Kotore njegda sveti, opeb, opet k neba leti. J.
Kavaniu 310*.
d. 0 krilima, Hi o drugome cemu sto tre-
pcce nalik na krilo. Zamosci su ono vrli, kim
vi-h glave lete krila (nacinena na kacizi). I.
Gundulic 439. — Objestran gdi t' lete dva zlata
pramena. S. Mencetic 301. Niz koju (kosuju)
svud zlatna letijese kosa lioj. N. Na|eskovic 1,
314. Rusijoma kosami, niz bil vrab ko lete. 2,
19. Jedan dio zlatnijeh kosi sveza, srudi i za-
plete, drugi pusti da jih nosi vjetric i da same
lota. I. V. Bunic, mand. 5. — Paucina nek gre-
dom ne leti. J. S. E.eJkovic 71.
e. cesto u prenesenome (iperbolickome)
smislu, snaci: vrlo se brzo micati, trcati.
a) 0 cejadetu. Letih velmi hrlo, da puta
dil skratim. G. Drzic 387. Trcim, letim. M.
Drzic 315. I (neka) poslusni u naprijeda, ne
stede6i sve zivote, lets gdi car zapovijeda. I.
Gunduli6 295. Lete6 mnokrat srod potjera (So-
kulica) od Odera do Nepera, i s Nestera k njem-
skom moru. 396. Lete za nom (SokulicomJ a
ne teku i rie druge nagle i hitre. 401. Zatra-
vjena Sokolica, da prije vidi cara mlada, s dru-
gam leti jakno ptica put bijeloga Carigrada.
415. Lubovnik svud leti i tece radostan. A. Ge-
orgiceo, nasi. 128. Leteci na naj vece tribunale
i sude. L Drzii 278. ^Krajevicu Bojnislave, na
pogubni boj ne leti. G. Palmotic 2, 261. KraJ
s gospodom na boj lete, da s nom visu slavu
srete. J. Kavanin 289*. Na blag miris svi bla-
zeni lete. 541^. Letjeti ,correr6 velocissima-
mente' ,cursu ferri acerrimo'; letjeti za kijem u
potjeru ,correre dietro, inseguire' ,insequor'. A.
d. Bella, rjecn. 231^. Kud lotis? ,caminar con
vehemenza' ,concitate ambulare'. 162b. Grci su
pod negove zastave letili i vrata gradova otvo-
rali. A. Kanizli6, kam. 595. Srdan kada na
smrt leti ... V. Dosen 194^. Letis po strmenci.
J. Eajic, pouc. 1, 3. Lete jedan za drugim kao
gavrani. D. Obradovi6, ziv. 65. Za nom leti
Ture aznadarce. Nar. pjes. vuk. 1, 602. Leti
pasa Komnenovu dvoru. 2, 457. O vojvode,
moja desna krila ! krila moja, s vama cu letiti,
da na Turke juris ucinimo. 2, 503. A sestra mu
dvore nadgledase, pake leti bratu na mehanu.
3, 15. Kad evo ti lijepe Anduse, brze leti niz
bijelu kulu. 3, 483. Vidi de lete |ekari i }eka-
rice. Nar. prip. vuk. 184. amo mogu pripadati
i ovi primjeri: Dal' na grihe samo leti (vrag),
dolazece od pameti. V. Dosen 186^. Nek se malo
poizsteti (tilo), odma dusa iz neg leti. SOb, —
I 0 ce^adetu na konu (kad uprav kon trci, ispo-
redi b)) ; moze biti ovakovo znacene i u kojemu
od predasnijeh primjera. Tac na konu ona hrlu
s kopjem leti, a ue tece. L Gundulic 341. Mu-
bamed leteci kao muna na konu je natirivao. A.
Kanizlic, kam. 825. Konic mu je roda vilihega,
na nem leti izpod Bane Luke. And. Kacic, razg.
246*. Leti junak na cilasu svomu kano brza
tica lastavica. 246b. Lete na bijelim atovima.
Vuk, dan. 3, 173. — I o cejadetu na brodu (kad
se brod brzo mice). O istocni vojevoda (Mark-
Antonije), ti ne bjeza tad, neg' slidi tvoj plam
slatki (Kleopatru) priko voda, ki na dalek letjet
vidi. L Gundulid 371.
h) 0 zivotini. Jak lavica usrod gora,
kad pritisne glad ju |uti, . . . ako iz dubrav gu-
stijeh kada pastirske ona dipli cuje, . . . k onoj
strani put uzima lete6 u tijek streloviti. I. Gun-
dulid 400. Ta azdaja (t. j. kon), kad se digne,
lastavicu ticu stigne; malo uzdu dok prozvace.
vec ne hodi nego skace, dali leti kao vila, kao
muna ili strila. V. Dosen 40b. Pas bisan koji
leti da ujede. 1911J.
c) 0 cemu tjelesnome sto nije zivo.
aa) naj cesce o vodi i o cemu sto
tece kao voda. Kroz ke (gore) rijeke raspuStene
silovitijem tijekom lete. N. Marci 11. Voda leti,
brege dere. Nar. pjes. vuk. 1, 363. Pa i sad
(voda) preko i izmedu kamena leti i uji. Vuk,
dan. 1, 36. — Od radosti suze lete. M. Kuha-
cevid 139. Suze om {^= joj) lete niz obraze. N.
Marci 82. Tamo noj krvave suze iz ociju letele
kad plakala! Nar. prip. vuk. 177. — Iz koga
leti med i rajska sva slados. S. Mencetic 82.
hb) 0 ladi. Jak sivi orp brzijeb krila
strjelovito svaka (korab^a) leti. G. Palmotic 2,
210. Lete plavi a ne jedre. B. Bettera, or. 9.
Drijevo, koje jedrim raspregnutijem leti po moru.
B. Zuzeri 335. Ako je (lada) vajana na jedru,
t. j. ako hitro jedri, govore ,smikce' ili ,leti'. L.
Zore, rib. ark. 10, 327.
cc) 0 drugome cemu. Niti plamen s to-
likom naglostju ide k brdu ni strmo leti kamen,
. . . s kolikom naglostju srce k onomu sto Jubi
nastoji. F. Lastric, test. 149*. Koji li nepokoj
ja cuju u glavi? svit mi se vas mete, ter dubja
i gore oko mene lete. M.^ Drzic 114 — 115. —
Tihi vjetric prsi i leti. G. Palmotid 2, 8. —
S obje strane hrlo tada viteska se sab|a trze,
plaho leti, brio pada gdi ju desnica snazna vrze.
I. Gundulic 345. mogao bi amo pripadati i ovaj
primjer u kojemu je rijec o sab}i (o nezinu za-
mahu) : Glavu iste. k nogam leti plahi zamab u
privari. I. Gundulid 529. — U metaforickome
smislu. Negovo pero s puta istine ne leti. A.
Kanizlic, kam. 650.
d) 0 cemu umnome. Potezi se na boj
sveti, er pred tobom sreca leti. J. Kavanin 270*.
Tako pravda visiia leti za smrsiti grijeh pro-
kleti. N. Marci 29. — Naj cesce o vremenu.
Kako stril za dnem leti dan. S. MenceJ;ic 181.
Na vjetru kako dim svi lete nasi dni. S. Men-
cetic— G. Drzic 514. Jer leti dan za dnem, a
za dnem godisce. H. Lucie 213. Treba bi ci-
niti, da vrijeme ne leti. N. Dimitrovid 18. Jer
nasi lete dui jak vjetar ali stril. 36. Kako nam
dni lete. D. Eanina 7*. Ovi otoci sva su nasa
mila rados, gdi nam casi lete mirni, }ubki i drazi.
I. Gundulic 44. Sved gledati plemenita svitla
Ijepos tvoja ima pod stupajim' neumrlima hrlo
letjet nagla lita. 61—62. Ah! da u sto mozes
rijeti da se uzdas ve6e odi? jeda u brijeme?
brijeme leti, i u dohodu svom prohodi. 235.
Bjezi mlados, leti vrime. 381. Da lete godisca
moja. P. Radovcic, nafiin. 350. Da u tren oka
leti i bjezi vrijeme. J. Kavanin 27b. Lete Ijeta
prezelena u ugodnom premaljetju. 388b. Kako
leti ovo vrijeme ! B. Zuzeri 156. Vrime sto sad
tece naglo leti. V. Dosen 46*. Vrijeme leti vec
neg strijela. I. M. Mattel 298. Lete danci kao
rijeka, a godista kao nista. (U Risnu). Nar. posl.
vuk. 168. amo moze pripadati i ovaj primjer:
Mlados leti put starosti. I. Dordid, uzd. 52.
f. kod znacena sto je kod e istice se da
subjekat (cejade) trci tamo i amo ne imajuci
pravoga ci(a, te moze znaciti metaforicki : misliti
ili ciniti ono sto ne moze biti. Leti kao vjedo-
gona. (U Risnu). Leti kao muha bez glave. Leti
kao pas bez gose. Leti po nebu. Leti u oci kao
zo}a. Nar. posl. vuk. 168. Leti kao smusen.
Vuk, rjecn. kod smusen.
g. letjeti za cim ili na sto ili k cemu,
kad se kaze o srcu, misli, ze]i, u prenesenome
smislu moze znaciti: hlepjeti, zeleti. I smetena
LETJETI, 1, g.
20
LETOVANIC
tim se rece za kim ze|no srce leti, da i stupaj
hro ne tece. I. Gundulic 396. Misal mu syak
cas leti na propasti i krivine. A. Vitajic, ist.
32a. Da (ze}e) ne lete na tastine, ke su vijeka
veli6ine. J. Kavanin 362*. Srce bi moje letilo
k tim mjestima. D. Obradovic, ziv. 20.
h. nalazi se dosta cesto part, praes. letedi,
lfetf"6a, U'te^e, i to tie samo u participijalnome
smislu nego i kao adjektiv i supstantiv. — ispo-
redi letudi i letusti.
a) kao particip. Pticice poju tuj blizu
po gori u gustoj dubravi veselo letece. N. Na-
)e§kovic 2, 70—71. Bise viditi strile letece u
grad kako oblak. Aleks. jag. star. 3, 241. 258.
b) kao adjektiv. — Izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,volatili3, volucris*), u Belinu (,vo-
lante, che vola' ,volans' 776a), u Stulicevu (,vo-
lans'), M Voltigijinu (,volante, volando' ,fliegend').
aa) u pravome smislu. Ta isti dan
(Bog) u6ini ptice letece u vrsti svojoj. F. Gla-
vinid, cvit. 3*. Ovo se vidi u ziviue zemajske,
plivajuce i letece. J. Matovic 467. Prevrgose
se (djavli) niki u nike letece i plazuce gnuse...
F. Glavinic, cvit. 17*. Leteci skakavac ,die wan-
dornde heuschrecke' ,Gryllus migratorius'. G.
Ivazid 84. — Ta6 vesel \& reci tvim dari mogu
90, boze moj leteci (o Lubavi, Kupidu) ... D.
Eanina llOb.
bh) u prenesenome Hi metaforiikome
smislu. Skazajet jemu srpb letestb. Domentijan^
110. PonavJaS rodu cas visoko lete6u. H. Lucid
286. Vele je, znaj, veda tva lipost i dika, nego
mod leteca glasa ni jezika. 188. Ned mnogo
miriti ti letede rici. A. Georgiceo, nasi. 190. —
Prema franc, corps volant zove se tako neki
dio vojske sto u ratu ne stoji u uzoj svezi s glav-
nom vojskom. Imao je onda u Finlandiji osam-
deset hijada vojnika, osim nekoliko ceta amo
tamo letedih. A. Tomikovid, ziv. 328. Odrodi ga
da ide sa letecim korpusom u varos Cvikavu.
Vuk, d. a. emanuel. 23.
c) letece, 16tedega, n. kao supstantiv
znaci svaku zivotinu koja po svojoj naravi leti,
osobito pticu. Svako letede po rodu svomu. I.
Bandulavid 116^. gen. 7, 14. Gospodujte ribam
morskim i letedim nebeskim. 294^*. L. Terzic (B.
Pavlovid) 234.
i. na letudi Hi na l^ted nahodi se (rijetko)
adverbijalno u istome znacenu sto na let (n. j).
ubiti pticu). Da na leted mncgokrat iz luka pti-
dice ubijase. P. Zoranid 36^. Izabraso sezdeset
soldata koji spija ticu na letedi. Hrv. nar. pjes.
4, 221.
2. kao prelazni glagol, ciniti da sto leti (trci).
— isporedi trdati. — Pouzdnno samo u jednome
primjpru xvii rijcka. A u prvoj bjehu ceti pjesci
uresa puni mnoga, svaki od nih krilim loti, kad
car ,loti' kona svoga. J. Palmotid 302. — Tma
i drugi primjer xii vijeka u kojemu kao da jc
letjoti s akiizativinn: Arpe i fjautu tor lete Bla-
dani vasom da Blatu podrostu pogani. M. Vo
tranid 1, 21 H. ali je smisao posve Jiejasan, i ja-
maino je zlo napisano u rukopisu : to se vidi i
po tome Uto hi trtbalo da je rijec Bladani vo-
kativ, dakle iote hi mi)glo hiti 2 pi. (dete? tedete?).
1. LKTKA,/. gvDzdena l>tva (moze biti deminu-
tiv), upotreb(ava se u osobitome znacenu (vidi u
Vukovu rjecmku). — U nasr vrijeme, a izmedu
rjeinika u Vukovu (na dokrku gvozdena Sipka
Sto sft na nu natakno cijov kad so .sude). O^a
nalo/.i vatru i ugrijo lotku knju jo sa sobom
donio. Nar. prip. bos. 1, 8-1. „Tiii)ftk kao lotka"
rofe so za mrSavn i^ovjoka ill gladno marvindn.
M. Bu?.ifcid.
2. LETKA, /. ime selu u Bosni u okrugu trav-
nickome. Statist, bosn. 76.
LETKATI, letkam, impf. dem. letjeti. — U
jednome primjeru xviii vijeka. (Slavu^ place
druga:) O seko, ti se bez stra' na grancicab
Jujas i Jubec .svojim dragim po svih stablih
letkas. M. Katancid 72.
LET^IV, adj. koji moze letjeti. — U jednoga
pisca nasega vremena (ii osobitome znacenu : koji
islilapi) ,volatilis, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(.volatilis'). Letjivima postaju. P. Bolid, vino-
djel. 2, 36.
LETNO, n. gorni dio peke (nebo). D. Danicid.
LETNUTI, letnem, pf. poletjeti (kao perfek-
tivni i inkoativni glagol prema letjeti) ; vioze
imati i deminutivno znacene. — Akc. se ne mi-
jena (aor. 2 i 3 sing, letnu). — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,auffiiegen' ,pro-
volo'). Pod nebom Ijepse ptice ni negoli soko
sivoper; da bi m' se nime stvoriti, lotnuo ai bih
visoko. Nar. (?) pjes. u S. Mencetid — G. Drzid
511. Golub na ku letne hvoju golubicu gleda
uza se. I. Gundulic 35.3. Soko letnu, a praporac
zveknu. Nar. pjes. vuk. 1, 382. A nu lete Turci
niz Klobuke, zivi letnu a mrtvi slijecu. Pjev.
crn. 299—300. Ni mislima letnuti . . . Javor.
god. 16, br. 41, str. 643.
LETNAK, m. vidi vitao, cjevnak. — U Vu-
kovu rjecniku: ,der haspel' ,rhombus*. cf. cekrk.
LETO, n. krilo; dio od odijela sto je ponesto
nalik na krilo. — Jamacno postaje od osnove
glagola letjeti. — Od xv vijeka (vidi b).
a. krilo. — Samo u Mika}inu rjecniku kod
krejut i krilo.
b. na odijelu dio (naj iesce od pasa niz
doje) .sto nije pritisnut k tijelu nego visi (n. p.
doni dio u sadasnemu muskome kaputii). —
isporedi 2. krilo, 1, c, b). — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (,vestis latus'). (Sin Bozji) nag so rodi
na svit, nag na kriz obisnu, tujim letom povit,
u tuj se grob tisnu. M. Marulid 202. Leto mi
daj skuta tvoga milostiva. H. Lucid 281. Do-
taknu leto Gospodinovo ha]e. F. Vrancid, ziv.
47. I diklam svim puriahu bijela nedra, svilna
leta. J. Kavanin 23a. Leta, l^ta, c pi. onaj
dio od kosu}e koji je od pasa niz zivot. ima
spredne i zadne leto. spredne je leto na sprodnoj
strani covjeku od boka do boka, a zadrio je
straga. u nase vrijome u Stonu : „Rasparalo mi
se zadne leto". „Leta su mi uska". M. Milas.
c. obod na sesiru. — U nase vrijeme u J)u-
brovniku. P. Budmani. — isporedi 2. krilo, 1,
2. Ll-yrO, n. vraca na kosnici. — I ovo (kao
i 1. leto) jamacno postaje od letjoti. — V nase
rrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu {,(iie ofTnung
vorno am bienenstocke, das lluglocb' .ostium al-
voaris')- Leto treba naciniti tako kako samo
jedna pdela izadi i udi moze. F. Dordovid, pdolar.
11. Leta koSnicama dobro zatvori. 42.
3. LETO, n. ulist na leto, na ruku, na stranu:
tisna vrata, pa uliza na leto. M. Pavlincvid. —
Moze biti da je ista rijei Sto i 2. leto (akcenat
je sumniv).
LETOVANCI, Letovanaca, m. pi. ime selu u
Jlrvat.fkoj u iupaniji zagrebaHkoj. Razdije|. 79.
— Maze biti da bi po juznome govoru glasilo
j^e- (dko postaje od joto).
LETOVANit, m. ime selu u Hrvati'koj u zu-
paniji zagrebuikoj. Kazdije). 83. — radi Le- vidi
kod Letovanci. — U mnozini Letovanici pomine
LETOVANIC
21
LETUStI, a.
sc XVI vijcka. U Letovanicih. Mon. croat. 330.
(1565).
LETOVANICI, m. pi. vidi Letovanic.
LETOVANI^KI VRH, m. ime zaseoku u Hr-
vatskoj u zupaniji zagrebackoj. Razdijel. 83. —
lotovanidki je adj od Letovanic (vidi).
LETOVANSKI, adj. koji pripada Letovan-
cima Hi Letovanicima. — xvii vijeka. Grofu Ke-
glevicu Petru, kapitanu letovaaskome, grada i
krajine kostajnicke velikome komendantu. Sta-
rine. 12, 8. (1699).
LETOVCAN, m. ime dvjema selima u Hrvnt-
sJcoj u zupaniji varazdinskoj : Lotov6ani novi-
dvorski i tomasevacki. EazdijeJ. 93. — Radi Le-
vidi Letovanci.
LETOVSIL, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
cacanskome. Vocnak u Letovsilu. Sr. nov. 1872.
970.
LETRAT, m. slika (kakva cejadeta), ohraz. —
Od tal. ritratto. — U Duhrnvnika od sviii iri-
jeka. Odi pada letrat Damirin. A. Gledevid 11^.
LETUCI, adj. volucer, koji leti. — Postaje od
korijena let glagola letjeti kao i goru6i od kor.
gor (oidi goruc), kao da je osnova praslavenska
letontj, ali se ova osnova ne potvrduje kao kod
goru6i. uz letuci itna i oblik letusti (vidi). —
Od xvMi vijeka, a izmedu rjecnika ii Bjelostjen-
cevu (,volatilis') i u Stulicevu (letu6, v. letoc).
a. n pravome smislu. Nepremozne zatoj cetne
od letucih svojih vojnika tisnu druzbe (Bog). J.
Kavanin 422*. Siva orla letudega. 47 1^. Ne
vidis li ti zvere po moru letuce? J. Eajic, boj.
19. Eto sake sorti zvirja letu6eg. Nar. prip.
mikul. 128.
b. volatilis, koji hlapi. — U pisca nasega
vremena. Letuci jelej. P. Bolic, vinodjel. 2, 36.
C. supst. n. letiice, volucris, zivotina sto leti.
U dno mora da je otiti, i u visino kao letuca.
J. Kavanin 573a'. Sva letuca i plovuca ugledades
ovuda. And. Kacic, razg. 3t>. Gospodujte i vla-
dajte s ribam morskim i letucim neba. M. Zo-
ricic, osmina. 17.
LETUKANE, n. djelo kojijem se letuka. — U
Stulicevu rjecniku.
LETUKATI, letiikam i letucem, impf. dem.
letjeti. — U Stulicevu rjecniku: ,volitare, pervo-
litare'.
LETUEDIJA, /. vidi leturdija. — Od xv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide letur-
dija) i u Danicicevx, (leturbdija ,liturgia"). Da
mi se poju leturbdije. Mon. serb. 416. leturdje.
416. (144.2). oha su primjera iz istoga spomenika.
Danicic k rdma dodaje: moze biti da ,d' stoji
mjesto ,d', ali to ne treba, jer u istome spome-
niku ima po cetiri puta gospoda (s -gja) i go-
spode (s -ge), i svnd je k Hi st mj. c. Q popove
zene leturdiju uci. (Z). Poslov. danic.
LETURDIJA, /. XtnovgytCu, u pravoslavnoj
crkvi naj glavnija sluzba Bozija (u katolickoj
misa) na kojoj se posvecuje hjeb i vino kao Isu-
sova put i krv (zrtva novoga zavjeta). — ispo-
redi leturdija, leturgija, liturdija, liturgija. —
Od xvii vijeka (ali vidi liturgija); izmedu rjec-
nika u Vukovu (,die liturgie, messe' ,liturgia').
a. u smislu sprijeda kazanome. Grkom se
dopusta ordinati ozenenim za potribu, i za tri
dni uztegav se od zene mogu slaviti misu letur-
diju, a poslija leturdije ne mogu se ozeniti. I.
Anci6, svit. 72. Kad bi u nediju, da ukaze
s(veti) o(tac) papa da crkva latinska prima le-
turdije grcke i pristimava, govoriSe se mnoge
mise na nafiin grcki. S. Badric, ukaz. 71. Go-
vore niki da nije dostojno u6i u uase crkve ni
slisati ric Bozju, i gdi mi s. misu govorimo, da
nije prosto leturdiju sluziti. 113. Ne poje se
vi§e leturdije, svecenici ne karaju grije. And.
Kacic, razg. 168^. Niti zegu u crkvu svijece,
niti sluze Bozu leturdiju. Nar. pjes. vuk. 2, 4.
Al' bijase u bijeloj crkvi na jutreni i na letur-
diji. 2, 383. Duhovnika koji nije jutros pojao
leturdiju. u Nar. pjes. vuk. 1, 79. Ne more so
leturdija slu2it. Nar. pjes. petr. 2, 583. Kad se
svrsi Bozja leturdija. Nar. pjes. mag. 1851. 128.
Tako mi leturdije ! Nar. posl. vuk. 302. Tako
mi pomogla leturdija! 303. Ispred svrsetka le-
turdije. Nar. prip. vuk. 161. Pa kad god bi
dosla u crkvu na leturdiju. Nar. prip. vrcev. 51.
Sluze leturdiju. Vuk, dan. 2, 112. Na ovaj dan
idu judi (a osobito zene) posle leturdije na grobje.
ziv. 27. Leturdije poju. kovc. 123. A kako im
citas leturdiju? P. Petrovid, gor. vijen. 85. Tako
mi leturdija, koje grjesan sluzim ! S. ^iubisa,
prip. 171. E braco, ovake leturdije jos ne cuh!
S. Matavul, novo oruzje. 78.
b. u siremu smislu, cijeli obred hriscanske
crkve (i pravoslavne i katolicke). vaja da je ovaki
smisao u ova dva primjera : More stiti Kabasila
tomaciteja od grcki letux'dija. M. Dobretid 87.
A jezik staroslovenski u leturdiji Hrvati ima-
dose. M. Pavlinovic, razg. 14.
c. vidi poskurica. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (s dodatkom da se go-
vori u Crnoj Gori). Da ne rodi vino ni senica,
ni za crkvu casna leturdija. Nar. pjes. vuk. 2,
2. Kumim ti plocu na koju peces leturdiju.
(Kad se ko moli kome. U Crnoj Gori). Nar.
posl. vuk. 163. ali vidi jos: Negdeje razlika iz-
medu poskurice i leturdije; poskurica je mana,
a leturdija veca; na prvu se udara pojedan po-
skurnak, a na drugu po pet. M. D. Milicevic,
slave. 26.
d. vidi u Vukovu rjecniku: para koja se da
u crkvu ,das kirchengeschenk' ,donarium'.
LETURGIJA, /. vidi leturdija, — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu. Na prestolu
Hristovom gdino Bozij' andeli leturgiju pojaju.
Nar. pjes. vuk. 1, 136. U nedeju prede jarka
sunca, prede sunca i pro leturgijo. 2, 7.
LETIFRGISATI, leturgisem, impf. i pf. sluziti
leturgiju. — U nase vrijeme. Da si jutros letur-
gisao. V. Vrcevic, niz. 284.
LETU&TAN, letu§na, adj. u Stulicevu rjed-
niku : letustan, letustna uz letu§t. — nepouz-
dano.
LETUSTI, adj. vidi letu6i. — U cakavaca sa
-s6- mj. St. — Nalaze se dosta cesto zlo nacineni
oblici letusto, letustoga itd. mj. lotuste, letustega
ltd. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Be-
linu (,alato, che ha ale' ,alatus* 57t>; , volatile,
agg. che pu6 volare' , volatilis' 776^), u Stulicevu
(letust , volatilis'), u Voltigijinu (,alato, volatile'
.fliegend'), u Vukovu (,in einer sage': lotuste zi-
votine, t. j. tice .fliegend' ,volatilis').
a. koji leti uopcc (u pravome i u nepravome
smislu). Zamukni sva cas ostala letustih jur ptica.
G. Drzic 353. O ptice letusto i zvijeri zemajske!
M. Drzi6 468. Zvjerenje zomajsko, letusto i plo-
vuce. B. Gradi6, djev. 54. Ptice lotuste. M.
Divkovid, nauk. 20^.. Krenutje od letustijeh zi-
vina. B. Kasid, zrc. 34. Nepristavne boje dine
s letustijem vrlijem zdrali. G. Palmotid 2, 198.
S brzijem jatim letustijeme ribe nijeme. I. Dor-
did, salt. 20. Letusto perjem ptice. 262. Ko-
liko jo letustih ptidica. L. ^jubuski 60. Otrov-
LETU§TI, a.
22
LEUT
nijeh zivina plaze6ijeh i letustijeh. D. E. Bog-
danid 53. Koja razlikost letu§6ega, lazedega,
plovucega ziva? A. Kalid 3. Za tebe je stvorio
brda i planine i sve u nima zivude i lazece i le-
tusde. 239. — Gledage se sa svijeh strana sfcvo-
riteja svoga okolo od letustijeh od dvorana ne-
izbrojono letjet kolo. 6. Palmotid 3, 24^. — (Ne
moze) ni letu§ta probit strijela. 1, 181. Strije-
1am letuitijeme. P. Kanavelid, iv. 209. — I svud
plata nom letusta po planiai mlati i vije. I.
Dordic, pjes. 134. — S plavim letustime po moru
ga svud tjerajte. G. Palmotic 2, 58. — Neg se
sune, neg se mece na letusca brda krila. J. Ka-
vaiiin 427*. — Jes narav letusta. §. Mencetic
19. Stvoren sam letuste naravi. M. Drzic 9. —
Sve §to je vremenito prohodi nam ko letu^to
jedno sinuce. B. Zuzeri 235. Ovi samosilnik bi-
jase jedan gaj pun lova svake vrste, zvjernoga
i letustoga zabavio. 22.
b. supst. n. letuste (letusto), vidi letuci, c.
— Izmedu rjecnika u Mika{inu (,volatilis, volu-
cris' i kod ptica), u Belinu (letuste ,alato, che
ha ale' ,alatu3, sost.' 57b; ,pollame, di polli' ,ge-
nus gallinaceum' 570t>; letusto ,animale volatile'
, animal volatile' 81^; ,uccellame, cioe gli uccelli'
,aves' 752b; , volatile, cbe pu6 volare' .volatilis'
776ti), u Stulicevu (,volucris'), u Voltigijinu (le-
tusto, letustoga jUccellame, volatile' .gefliigel,
federwildprat'). Da porode vode Ijezusta i letusta
vrhu zemfe. N. Eanina 114a. gen. 1, 20. Ako
vidis (u snu) vele letustega, toj prilikuje |ud-
ctvo neznano. Zborn. 1.39*. Ki t' je dan nada
sve letugte. M. Vetranic 2, 99. Gdje nijedno
letuste vi§e prit ne more. 2, 100. Sve u srebru
i jedu, jedu vazda letu§te. M. Drzic 306. Le-
tustega sve prilike, blagosove Bogu da'te. I.
Akvilini 41. I letuStijem svijem pod nebi. J.
Kavanin 13b. I letu§6a i zvjeradi motaju se
meu li§6adi. 485^. Nek bude nad ribami mor-
skijem i letustijem nebeskijem. S. Rosa lb. Da
se svaki dan tratjahu na negovoj trpezi tries
volova i tries brava, osvem letustega. D. Basid
97. Damo mu da duva vrtla od letustega. S.
^jubisa, prid. 84. — Meso telotje ni bravje ili
letusto. B. Kasid, zrc. 154. Sve letusto, sve ho-
dede, sve plovude poda n stavi. G. Palmotid 3,
120b. g kojijem li love se zvijeri a i letu§to
potigteno? I. M. Mattoi 303. Kad cujete da ja
pomenem ista letusto. V. Vrcevid, igre. 7. Da
kupujem sve letu§to i cetveronozno. 10. Ovo se
isto moze redi i za sve domade letu§to. V. Bo-
gisid, zborn. 628.
1. LETVa, /. vidi 2ioka. — Po svoj prilici od
nem. latte. — Od xvni vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (,lata, tigillus, tigillum')
(jdje se naj prije nahodi, u Jambresicevu (,latta'),
u Vukovu (,die latte' ,a3sor'. cf. zioka). Kojn (tr-
sove) uz put po bostanih vo2u uz 2ioke, ne ovako
re2u: pan .sto niicje neka k zemji gledi, neg se
u vis ved u .sirje redi, da se lipse iz neg loze
vode, priraSduju i uz lotve hode. J. S. Iio|kovid
177. Proko letava su izmro?,ani konci. M. I).
Milidevid, zim. vo6. 330.
2. LETVA, /. pola laganih vrata. M. Pavli-
novid.
LETVEN, adj. koji pripada lelvi, letratna. —
U Bjelostjencevu rjedniku: lotveni T-avel ,clavu3
tigillaris'.
LETVENAK, m. davao kojim so pribija letva.
u Karlovcu. D. TrsteAnk.
LfiTVICA, /. dem. 1. letva. Be§e pred dedinom
kudom i jedna podugadka drveua klupa, bas uz
letvice, kojima be§e ogradeno prostrano dvoriste.
M. P. tSapcanin 1, 135.
LETVITI, letvim, impf. pribijatA letve. — U
Bjelostjencevu rjecniku: ,lattas affigo, appono,
tigillo'.
LEUHART, LEUHRT, vidi levhart.
LEUKA, /. lat. leuca (kelticka rijec), mjera za
du^inu (rimska mija i po), odakle franc, lieue
(sad je lieue metrique = 4 kilometra). — Na
jednome mjestu xvii vijeka gdje vrijedi tri mjere('^).
Put Roana daleko od Pariza oko 28 leuka (,leuko',
ali jamacno stamparskoin grijeskom) ili osam-
deset i cetiri mira zemje, i ucini put bosonog
u tri dni. B. Kasid, in. 91.
LEUN, Leiina, m, vidi Leon. — Od xviii m-
jeka. Leun negda knez uzvisan. J. Kavanin
1413'. Ki desetim pod Leunom bi okruheu hva-
lom punom. 149b. pia, Leuna, mucenaka. 326^.
„Nemojte se cuditi" roce nam s. Leun papa. A.
d. Bella, razg. 10. Sveti Leun papa. S. Rosa
152^. Leun iv veliki crkovnak. A. d. Costa 1,
13. Po dopustenu Leuna pape x. L. Radid 72.
Kako je prid s. Leunom papom ... J. Matovic
36.
LEUNKORNO, m. unicornis, vidi 2. inorog.
— Od tal. liocorno, leocorno. — Na jednome
mjestu XVI vijeka. Moze se primijeniti nespoz-
nanje k leunkornu, koji je jedna zvijer... Zborn.
lla.
LEUPOLDO, m. mdi Leopoldo. — Na jednome
mjestu xvn vijeka. Leupoldu snagu krsi. P. Bo-
gasinovid 18.
LEUSA, /. ime u plehu pecenom, od brasna,
mlijeka i sedera nacinenom kolacu. u Krajini.
F. Hefele.
LEUS161, m. pi. ime selu u Srbiji u okrugu
rudnickome. K. Jovanovid 147.
LEUT, m. muzikalna sprava sto sad nije
obicna (jo§ se xvui vijeka u nu udaralo). oblik
joj je kao povecoj tamburi, te je produga i ozdo
zaob^ena (od prilike kao polovina bundeve) i na-
cinena od uskijeh vrlo tankijeh jacorovijeh das-
eica; drzak je vrlo dug i jAitak; ima 24 zice,
od kojijeh je cetrnacst naoito od prilike u srijedi
drska, te se hvatajii lijevom rukom da postanu
glasovi visociji; ostalo je deset (za duboke gla-
sove) navito na kraju drska, te stoje slobodno
tako da se ne mogu hvatati lijevom rukom; des-
nom se rukom udara u jedne i u druge zice cu-
pajuci prstima. (ovaka je bila sprava §to sam
ja za svoje mladosti imao u Dubrovniku; gdje-
gdje se nalazi drukcije opisana). — isporcdi le-
vut, liut. — Od tal. liiito, leuto (od arap. al 'ud,
a ne od nem. laute). — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikajinu (,liuto' , fides'), u Belinu
(,louto, stromento musicale' , fides' 436b), u Stu-
licevu (,liuto, strumento musicale' , fides' iz Mi-
ka\ina). To de sad moj leut zvoned govoriti. M.
Marulid 82. Drugi od nih pojed hode u leutu
avoneci. 253. Zvonenijo razlikih mestrij od mu-
zike, kako je organi, louti, psaltira. Transit. 174.
Imauce leuto i gostare zlatno. N. Ranina 199^.
apoc. 5, 7. Leute moj mili, hodu te moliti mo-
jojzi gospoji male pozvoiiiti. G. Dr?-ic 413. A
Peri Baro je tri5 nodas dinio uz leut da poje,
koga je molio. N. NajeSkovid 1, 254. Ki leu-
taju u leuto aliti u ditare. B. Gradid, djov 172.
Sveden zad na leut, a s[>rida visok rat (kip u
lade). D. Barakovid, vil 278. Vo.selodo stvari
ne hti vede 6uti, surle, ni pifare, organe s leuti.
Oliva. 47.
1. LEUTAR
23
LEVENARDO
1. LEUTAR, leutara, m. covjek sto udara u
lent. — Od XVI vijeka, a izmcdii rjecnika u Mi-
kajinu (,sonator di liuto' ,fidicen'), i w Stulicevu
(po Mikalinu). Kakoto leutari leutajuci u leute
svoje. N. Ranina 24:'>. apoc. 14, 2. Glas koji cuh
bjese kakono loutara ki leutaju u leute aliti u
citare. B. Gradic, djov. 172.
2. LEUTAR, m. vidi u Vukovu rjecniku: brdo
u planini Glivi vise Trebina ,name eines berges'
,montis nomen'.
LEUTAS, leutasa, m. vidi loutav. — Na jed-
nome mjestu xv vijeka. Tuj ti mu zvonahu gusle
s leuta§i. M. Marulid 18.
LEUTATI, leiitam, imjif. udarati u lent. —
XVI vijeka. Kakoto leutari leutajuci u leute svoje.
N. Ranina 24b. apoc. 14, 2. Ki (leutari) leutaju
u leute aliti u citare. B. Gradic, djov. 172. —
U prenesenome smislu. A ja zubmi svijeme ron-
zinu leutajud (u groznici). N. Dimitrovid 99.
LEUT16, m. ime ptici(?). — isporedi Leut-
po}e. — vidi: Proletio tic leutic; ono nije tic
leutid, ved andeo krilutic. A. Ostojic iz nar. mo-
litve iz Imotske krajine.
LEUT-POlfiE, n. mjesno ime(?). — vidi: Nema
nigde svete gore, nit' u gori svete crikve, nego
jedna sveta gora i u nojzi sveta crikva, ispod
crikve Leut-poje: unde Isus majku zove. A.
Ostojid iz nar. molitve, na Bracu.
LEUTSKI, adj. koji pripada leutima. — Na
jednome mjestu xvi vijeka. Meni (bi ono zaci-
nanje) nada sfe leutsko zvonenje. B. Gradid,
djov. 173.
1. LEVA, /. u klestih se drsci zovu leve. u
Posaviui. F. Hefele. — Jamacno tal. leva, po-
luga.
2. LEVA, /. tal. leva, novacene. — U nase
vrijeme po primorju. Dok ne prode leve (re-
krutstva) i ne bude sa svim od ne prost. V. Bo-
gisid, zborn. 153.
LEVAG, Levca, m. ime musko. — xvi vijeka.
Pop Levac Krizanid. Mon. croat. 41. (1546).
LEVACIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. jadert. 1876. 53.
LEVAJA, /. mjesno ime u Srhiji. a) kao da
je (mala) voda u okrugu podrinskome. Zemja
preko Levaje. Sr. nov. 1868. 15. — b) seoce Hi
zaselak u okrugu rudnickome. — pomine se po-
cetkom xix vijeka, ali mu poslije ne nalazim spo-
mene. Presudeno Aksentiju Levancu iz Levaje
rudnicke najije. Glasnik. 11, 1, 99. (1808).
LEVAJAC, Levajca, m. muski nadimak Hi
prezime (isporedi Levaja). — U nase vrijeme.
Nasli (smo) za dobro odrediti Raku Levajca u
nahiju uzicku. Djelovod. prot. 14. Pisato voje-
vodi Raki Levajcu. 50.
LEVAJGIO (Hi Levajgijid), m. prezime. — U
nase vrijeme. Dode k sudu Ivan Levajg-id iz Pr-
navora. Glasnik. 11, i, 133. (1808).
LEVAK, m. prezime. — xvi vijeka. Grge Le-
vak. Mon. croat. 239. (1537). Berletu Levaka.
249. (1549).
LEVAKOVO SELO, n. ime selu u Medumurju.
— XVI vijeka. Mon. croat. 266. (1570). — ispo-
redi Levak.
LEVAKOV16, m. prezime. — Pomine se xvii
i XVIII vijeka. ,Ego frater Raphael Levakovid
Croata'. B. Kasid, fran. vii. Ostavih ovu (knigu)
fra Rafaelu Levakovidu momu uciteju. P. B.
Baksid v. Knizice popom Budinicem nigda to-
macene, sad Levakovicem prenapecadene. u S.
Budinid, ispr. (1700). 257. Levakovid otac prosti
male bratje. J. Kavanin 95^.
LEVAN, levna, adj. okretan za rad. M. Pa-
vlinovid. — isporedi leven.
LEVANAC, Levanca, m. covjek iz Levaje, vidi
Levaja, h).
LEVANAT, luvanta, m. tal. levante, istok. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu: levant, v. veter, n. 5 (gdje je prevedeno
,eurus, vulturnus') i zdolec. — U nase vrijeme
u Dubrovniku u sva tri znacena. P. Budmani.
a. strana gdje sunce istjece. Bog cetiri an-
dele hode poslati: jednoga u levant, drugoga u
ponent, . . . Zborn. 54^. 06i svoje poslije obrati
suprod levantu. 109b. Da ste prokleti s levanta.
J. Banovac, blagosov. 179. Ere mi je puhnuo
tihi vjetar po levantu. Nar. pjes. bog. 158. Ki
j' naj da}e sal pred levant je prisal. Nar. pjes.
istr. 2, 53.
b. istoeni vjetar. Popuhnul je hladan vetar,
hladan vetar od levanta. Nar. pjes. istr. 2, 29.
e. Levanat, istocne zemje, istok. Soko bise
Marinovid-Petre jer ufati tursku ormanicu u Le-
vantu na sinemu moru. And. Kacid, razg. 285b.
I tri lakta vela od Mletaka i skatulu grozda od
Levanta. Nar. pjes. vuk. 1, 390 (vidi kod le-
vanta). Upita me, koliko mislim biti u Levantu.
G. Zelid 63. Po razlici zdravja kao sto u koje
doba u Levantu opdenito vlada. Zbornik zak. 3,
482. — U ovijem je primjerima shvaceno kao da
je grad: A ja greden tuzna u Levanta grada.
Nar. pjes. istr. 2, 4. Da bimo mi prosli do Le-
vanta grada. 2, 22. Pak nam je zajedrit put
Levanta grada, u Levantu gradu tri kastela
zlata. 2, 157.
LEVANDA, /. Lavandula officinalis L. (na
Cresu), V. Lavanda. B. Sulek, im. 195.
LEVANSKA VAROS, /. ime selu u Slavoniji
u zupaniji virovitickoj. Razdije}. 132.
LEVANTA, /. ima u Vukovu rjecniku: le-
vanta ,lewante' s dodatkom da se govori u pri-
morju i s primjerom iz narodne pjesme: I ska-
tulu grozda od Levante. ali je ocito ovdje Vuk
zlo prepisao primjer (vidi kod levanat, c) ; te
rijec levanta mj. levanat nije dosta pouzdana.
LEVANTIJA, /. kao ime zensko u narodnoj
molitvi sto se govori (u Grblu) prije nego se
legne spavati, da ne dode mora u snu. Od na-
sega Siodora, Siodora i Todora i Marije i Ma-
tije i sestrice Levantije. Vuk, rjecn. kod mora.
LEVANTINKA, /. nesto zenskoga roda (u
primjeru rakija) iz Levanta (vidi levanat, c). —
Po tal. levantino. — U jednoga pisca nasega
vremena. I rakiju saju levantinku. Osvetn. 2, 83.
LEVANTKINA, /. zensko celade iz Levanta
(vidi levanat, c). — U nase vrijeme. Mladoj Le-
vantkini tanac prebirase. Nar. pjes. istr. 2, 7.
Pred Levant je prisal. Levantkine mlado stude
i segave. 2, 53.
LEVANTSKI, adj. koji pripada levantu. —
U nase vrijeme. Za sve zemJe istodne (levantske)
vajaju jednaki uvjeti. Zbornik zak. 3, 435.
LEVAR, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
zagr. 1875. 266.
LEVEN, adj. na jednome mjestu xviii vijeka,
gdje moze biti da znaci sto i levan (vidi), a vidi
i leventa. Uz klisuru ostru tiska Rus leveni
svoga lava. J. Kavanin 290b,
LEVENARDO, m. ime musko. — Bice isto Sto
Leonardo. — xv vijeka. Levenardo sin popa
Martina. Mon. croat. 81. (1455).
LEVENSKI
24
LEVIN AC
LEVENSKI, adj. junacki(?). — vidi leven,
alt po svoj priUci postaje od leveuta. — U je-
dnoga 2Jisca xvm vijeka. Gdi ste, mudri i le-
venski plemeniti svijetli rode? J. Kavanin 247^.
Kao i (jofred djed levenski. 265a. — Ima i adv.:
Noseci se tu levenski. 114*.
LEVENSTVO, n. osobina onoga koji je le-
venski. — XVIII vijeka u istoga pisca u kojega
ima i levenski. Otac Franin, a i strici jo§ le-
venstvom snaznim slove. J. Kavanin SS'i. Nu
levenstvo svoje kaza i pod gradim i na poju.
86b. Kad gospoda i levenstvo na rvanjah sa-
livitih pokaza§e. 278^.
1. LEVENTA, /. ime sto ga mlada pridijeva
mladem zenskom. Skoroteca. 1844. 249. — ispo-
redi 2. leventa.
2. LEVENTA, »i. pers. tur. levend, mrnar Hi
vojnik dobrovolac na turskoj galiji; besposlica,
nevajalac; u nasemu jeziku ima razlicna (dobra
i zla) znacena. — Od turskoga je doslo i grc.
Xffi£VTi]<,\ dobrovolac ; hajduk, i mag. levente, vi-
tez, a moze biti da je ista rijei i mag. logdny,
djetic, momak. — Nije u svezi s tal. levante,
istok (vidi levanat), nego je i franc, levanti doslo
od turske Hi o<l grcke rijeci. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu bez znacena, ali
s dodatkom da je stajaca rijec i s primjerom iz
narodne pjesme: Pod nim sjedi leventa. na krilu
mu Latinka (vidi dale pod d).
a. mrnar Hi vojnik na turskoj galiji. (Du-
brovacki mrnari) toj su vuci, toj su lavi koji se
hrano po dubravi ; a levente scijene za nista kako
pomet od bunista. M. Vetranic 1, 225. Kako bi
vama drago bilo da mi propustimo levente bar-
bareske i porobe vase vlastele i vladike u Ko-
navlah! Starine. 11, 80. (1605). U noj (ladi)
bijase sto dvadeset levenata a pred nima bijase
Asan Rejis Rodoslija. Nar. pjes. bog. 209.
b. turski vojnik uopce (moze biti i u smislu :
junak). Osam tisuc Turak pode, levenata i za-
to6nika. A. Sasin 181^. I svoje delije, vojnici
Arapi, levente Azapi ... D. Barakovid, vil. 68.
Al' zavijeka malo i veljeko iz bijela grada Ca-
rigrada: „Jani6ari, vi li ste levente i delije Ot-
manovid-cara!' And. Kacid, razg. 168a. I po-
bize gradu Sibeniku, za riim trdu od Knina le-
vente (Tw-ci). 263l>. Pa Ekremu ni zaprlo nije
kod ovacih carskih levenata. Osvetn. B, 153.
C. junak uopce. Meu leventam' da je brojem.
J. Kavanin 121^'. I leventa Vutinovic. 135a.
Svak nih bude u razboru ko pomorski vjn§t le-
venta. \&P. Tere mi se pod nirae (Stjepanom
JakSicem) dobar konic poplasio, ne mogo ga le-
venta ni uzdom ustegnuti. Nar. pjes. bog. 111.
Nijesam svoga podgojila lica da ga jube Turui
KrajiSnici, ved ja svoje djevojastvo duvam za
levente Nike Dalkovida. Nar. pjes. juk. 247.
(1. Leventa u srpskom znaci kavalerskog
besposlidara. D. Popovid, tur. red. glasn 59, 135.
dakle nije posve u dobrotne smislu. — Amo pri-
pada po svoj prilici ovaj primjer (Sto je i Vuk
napisao u rjecnik) : S one strane Morave beo
dador razapet, pod i\ira sedi leventa, na krilu mu
Tjatiiika, arbaiiaski zanosi: „\iubi mene, loventa!"
Nar. pjps. vuk. 1, 417.
c. Ijovonta , miles gloriosns et otiosus' hva-
lisavi i bosposleiii jmmdiiia. Nar. pjes bog. 372.
— II Dubrovniku (gdje nije haS posve rijetka
rijec) znafi .s<o od prilike vjetrei\ak Hi hvaliSa.
P. Budmani.
LEVENTOVANE, n. djelo kojijem se leven-
tuje. — f' Vukovu rjeiniku.
LEVENTOVATI, loventujem, impf. besposli-
citi. — Postaje od leventa (vidi 2. leventa, d i
e). — U Vukovu rjecniku: ,mussiggeben' ,otior'.
LEVEISte, n. neka bi\ka. — U sjevernijeh ca-
kavaca. Levene (u primorju) = Levanda? (Di-
vojka se j' svaton nadijala, mazurane j' kolo na-
sadila, i vila je vinca od leveiia, od levena i od
kaloperja. Nar. pjes. prim.). B. §ulek, im. 195.
Levene ,Helichrysum bracteatum'. D. Nemanid,
cak. kroat. stud. iftg. 14.
LEVER, m. vidi nefer. — Akc. se mijena u
gen. pi. levera. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vojnik koji ima carsku platu
,ein vom landesfiirsten besoldeter krieger' ,miles
ab imperatore mercedem accipiens'). Daj mi ti,
o Boze, svekrve knegine, devere levere, jetrve
gospode, zaove vezije. Nar. pjes. vuk. 1, 109.
S sobom vodi devet mile brace i dvanaest prvo-
bratuceda i cetrest od grada levera. 2, 107. Drugi
alaj od Bosne spahije, treci alaj od grada leveri.
8, 334. Da ozenim pedeset levera. Ogled, sr.
102.
LEVERIN, Leverina, m. u Dubrovniku tvrda
sto brani vrata od grada (s Ploca). — Od tal.
revellino. — Od xvii vijeka. Usred tvrda Leve-
rina. J. Palmotid 6.
LEVERINSKI, adj. koji pripada Leverinu. —
Od xvii vijeka. Leverinsku tvrdu uzese. J. Pal-
motid 3.
LEVHART, m. panter, pantera. — (SViwo u
rjecnicima i s razlicitijem oblicirna: u Mika]inu:
levhart, zvijer ,panthora, panther, leopardus', i
levhrt (,levhrrit') kod pantera; u Belinu: insano
leuhart sto se moze citati leubart i leubrt ,pan-
tora, animal fiero noto' ,panthera' 538b ; a Bje-
lostjencevu : leuhart ,panthera'; u StuUcevu: len-
hrt, zvijer , leopardus' s dodatkom da je uzeto iz
Belina; u Voltigijinu: leuhart , pantera' ,panter-
thier'. — Po svoj je prilici Mikaja nekako j'o
ces. levhart (sto jamacno dolazi od nem. leopard)
zabi]ezio ovu rijec (isporedi bobr sto je takoder
Mikala mozebiti uzeo iz deskoga jezika), a n
ostalijem je rjecnicima prepisano iz negova; rijec
jc dakle nepouzdana.
LEVHRT, vidi levhart.
LEVI, m. vidi Lovije. — Od xv vijeka (ne
mijena se po padezima). Simeon 1 Levi. M. Ma-
rulid 69. Ditid prvorojeni ako od kolina bude
Levi. F. Glavinie, cvit. 4Ba. Marko s(veti) bi
Zidovin od kolina Levi. 105^.
LEVICA, /. ime selu u protopresviteratu bu-
dimskome. §em. prav. 1878. 37.
1. LEVIC, m. prezime. — 11 nase vrijeme. Ra-
dosav Lovid. Rat. 360. Novica Levid. 408.
2. LEVIC, m. line dvjema selima u Srbiji u
okrugu toplickome: Gorni i Doi'ii Levid. M. D.
Milidevid, kraj. srb. 390.
LEVIJE, m. Levi, biblijsko ime. — Ovako pisu
Vuk (vidi Levit) i Danicic. Za to mu nadjeso
ime Levije. D. Danicid, Imojs. 29, 34. A Jakov
rece Simeunu i Leviju. 34, 30.
LEVIJ EV, adj. koji pripada Ijcviju. Plemona
Levijova nemoj brojiti. 1). Danidid, 4moJ3. 1, 49.
1. LEVIN, adj. koji pripada Levi. — vidi Le-
vijin. Levino kolino. E. Pavid, ogled. 127.
2. LEVIN, m. Vorbascuin thapsus L. (u Istri).
B. 6ulek, im. 195.
LEVINAG, Levinca, m. potomak Levin, vidi
Levit. — IJ istoga pisca xvm vijeka u kojega
ima i Levin. Sasvim tim Levinci ne oprostiSe
im. E. Pavid, ogl. 127.
LEVlSl
25
LEZ
LEVISI, in. pi. injesno ime, vidi u Danicicevu
rjecniku: selu je Srbicama crkve arhandelovo u
Prizrenu isla meda ,u putb koji ^rede izb Lu-
tovice na Levisi'. G(lasnik). 15, 274. (1348?).
LEVIT, 7)1. .dtvtT)]g, Levita, potomak Levijev
(sami su potomci Levijevi mogli hiti svecenici i
baviti se crkvenijem poslom). — Od xvi vijeka,
a izmedii rjecnika u Stulicevu (,Levita' ,sacerdos
apud Judaeos' iz misala). Pop Eliakim ki od Je-
rusolime dojde sa svimi Leviti u Befculiju. M.
Marulic 4. , Leviti' zvali su se potomci Levijevi
koji su imali neku sluzbu u crkvi. Vuk, nov.
zav. (1847). X. A tako i Levit kad je bio na
onome mjestu, pristupi, i vidjevsi ga prode. luk.
10, 32. Kad se sator krene, neka ga sloze Le-
viti. D. Danicic, 4mojs. 1, 51.
1. LEVITA, /. vidi leufc(?). — U nase vrijeme
u ugarskijeh Hrvata. Vzami tvoje lipe igre,
gusle i levite. Ja6ke. 140.
2. LEVITA, ?». vidi Levit. — Na jednome
mjestu XV vijeka u istoga pisca u kojega ima i
Levit. S tacimi bukami Levite dojdose. M. Ma-
rulic 15.
LEVITICKI, adj. leviticus, levitski. — Od la-
tinske rijeci. — (l pisaca xvii i xvm vijeka.
Koji no bihu od roda levitickoga. B. Ka§i6, is.
16. Poglavi^ke i posvecenicke ili leviticke ha-
}ine. rit. 267. U staromu zakonu levitickornu,
to jest djackoga kojena. J. Matovic 31.
LEVITIK, m. liber leviticus, treca kniga Moj-
sijeva (u prijevodu grckome). Odimo (= pogle-
dajmo) u levitik. I. Ancid, vrat. 3. Stije se u
levitiku na pogl. 23... J. Banovac, razg. 222.
LEVITIKO, n. vidi levitik. — Od tal. levi-
tioo. — U jednoga pisca xvii vijeka. U knigah
koje se zovu levitiko aliti od djakov. M. Div-
kovic, nauk. 46t>.
LEVITSKI, adj. koji pripada Levitima. Treca
kniga Mojsijeva koja se zove Levitska. D. Da-
nicic, 3mojs. Mjesta levitska svagda mogu ot-
kupiti Leviti. 25, 32.
LEVJATAN, m. Leviathan, ime hiblijsko go-
lemoj i strahioj vodenoj zvijeri u job. 42, 20
(Danicic po Luteru inevodi: krokodil). S nim
je suna Levjatana Zabuluna. J. Kavanin 449^.
LEV JIT, m. vidi Levit. — U glagojskoj knizi
XVI vijeka u kojoj po iakavskome govoru -j- stoji
mj. stokavskoga d. — Oblik je po starosloven-
skome jeziku u kojemu ova rijec i druge od
istoga postana pisu se sa -vg-, ali g ima znak
po kojemii glasi od prilike kao d. Jereji i Le-
vjiti. §. Kozi6i6 8''. Mnih bise tagda i Lovjit.
14l>.
1. LEVKA, /. nekakva kolska igra u Srbiji u
okrugii niskome. M. D. Milidevid, kra|. srb. 139.
— Moze biti da -e- stoji mj. negdasnega e (ispo-
redi lijev) i da bi u juznome govoru glasilo li-
jevka.
2. LEVKA, m. prezime ili muski nadimak. —
XVIII vijeka. Stanoje Levka. Glasnik. n, 3, 225.
(1710—1720).
LEVKUSEVIC, m. prezime. — xv vijeka. Antol
Levkugevid. Mon. croat. 96. (1465).
LEVKUSI, m. pi. ime plemenu ili selu. — U
spomeniku xvi vijeka. Da prosimo kneza Miha|a
i Lekusev ... I odstupivsi redeni knez Miha}
Desic, pogovori se s Levkusi i pride k nam skupa
s Levkusi. Mon. croat. 328. (1563). Da imijte
Levkusi krc receni vazeti. 329.
LEVKUSKI, adj. koji pripada Levkusima. —
XVI vijeka. U kotaru levkuskom . . . Na levkuski
kotar . . . Mon. croat. 328. (1563).
LEVNOST, /. (osobina onoga sto je levari)
cvrstina, hitrost. M. Pavlinovid.
1. LEVOV, adj. kod mjesnoga imena, vidi u
Danicicevu rjecniku: Levovb, selu je Osvaiii isla
meda ,na Levova selista'. G(lasnik). 15, 275.
(1348?). cf. Levb.
2. LEVOV, adj. vidi Levijev. — xvm vijeka.
Od kolina Levova. A. d. Costa, zak. 1, 58. Za-
pisa sve kojeno Levovo na sluzbu crkve. J. Ma-
tovid 297. Sinovi Levovi nijesu sagrijesili. 378.
LEVOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Vasa Levovic. Eat. 414.
LEVOVIK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
knezevackome. Niva u Levoviku. Sr. nov. 1875.
657.
LEVE.IC, m. prezime. — Pomine se xvm vi-
jeka. U recenome Bristu . . . bise ku6a od sta-
rine Bilopavlica od koje su sada Vezidi, Kula-
zovici, Levrici i Sarici. And. Kacic, kor. 471.
LEVEIJA, /. u pisca Dubrovcanina xvii vi-
jeka nejasna rijec, mozebiti od tal. allegria (ve-
se^e). Ne imaju trajat ni brijeme, ni imanje u
love, . . . igre, bofune, u feate, levrije, ni druge
zalisne spen^e. I. Drzic 272.
LEVTERIJE, m. 'Msv&^qio<;, ime musko. — U
rukopisu xvi vijeka. Nadose Krstijane knizna
muza imenem Levterijo. Pril. jag. ark. 9, 119.
(1520).
LEVUN, leviina, m. kao da je nekakva ptica
pjevacica. — Nepoznata postana. — U Vukovu
rjecniku bez znacena s dodatkom da se govori u
Boci i s primjerima iz narodnijeh pjesama : Vodi
li mu majka kolo ? zacii'iu li sestre pjesme ? poje
li mil levun u dvor? I poje mu levun u dvor.
LEVUT, m. vidi leut. — U jednoga pisca Du-
brovcanina XVI vijeka: u istoj pjesmi ima neko-
liko puta ova rijec, ali u akademickome izdanu
svud je stampano leut, samo naj prvi put kad do-
lazi (vidi primjer) ima primjedba da je u ruko-
pisu leuute, t. j. levute; kako je na drugijem
mjestima ne znam. poslije ima u poslovici du-
brovackoj xvm vijeka, a u nase vrijeme u pre-
nesenome znacenu. Levute, tvoja slas, vaj ! sto se
prikrati? . . . koje se tuzice s jadovi stekoso,
s koljenci sve zitce ter se tac smeto§e? M. Ve-
tranid 1, 65. K6 rucica od levuta. (Z). Pf slov.
danic. — U p)renesenome smislu, neka ribarska
lada (vec i u talijanskome jeziku liuto znaci
malu ladu). Na Visu sva preprava za ribana
sabakom sastoji iz tri lade: prva se zove levut,
povisa lada sa osam druga, a deveti je pustica;
u noj stoji mreza, uze i sve sto je potreba za
ribana. L. Zore, rib. ark. 9, 329.
LEZ, /. zakon. — Od tal. legge, mlet. leze. —
Na jednome mjestu u pisca Sp^ecanina y.v vi-
jeka. Zakona ni lezi ne bi§o nike u nih. M. Ma-
rulic 82.
LEZBO, n. . Itafiog, Lesbus, ime ostrvu u egej-
skome moru. — Od xvii vijeka. Lemno i Lezbo
mimohodi. I. Gundulic 364. Ka izzima vina
rija trs od Lesba i od §ija. J. Kavanin 23''.
L^ZIBABA, /. Polipodium vulgare L. (Sab)ar).
B. Sulek, im. 195.
LEZ, m. u Stulicevu rjecniku: , cadaver, res pu-
tris, male olens' s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara (glagojskoga) . — Bijee je jamacno nepo-
uzdana : sumnivo je jeli je Stulli nasao u brevi-
jaru (stampanome po reformi Karamanovoj po
LEZ
26
LEZ ATI, 1.
kojoj je jezik rusko-crkveni), jer, koiiko znam,
nema je ni u stslovenskome ni u ruskome. po svoj
je prilici Stulli krivo procitao i protumadio rijec
1e§.
LEZACICA, /. H Stulicevu rjecniku: v. leza-
kina.
LEZACiNA, m. augin. leXak. — U Stulicevu
rjecniku: ,ignavissimu3', i u Vnkovii: ,augm. v.'
lezak.
LKZaCkI, adj. koji pripada lezacima. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecniku u Stulicevu (po
dubrovackume govoru lezaski ,d6sidiosus'). To-
zacki smok pripijevat a lezacki bok obirat. (Z).
Poslov. danic.
IjEZAJ, m. uopce mjesto na cemu sto (zivo Hi
nezivo) lezi; nahodi se u osobitijem znacenima.
— Akc. se mijena u loc. sing, lozaju. — Od xviii
vijeka (vidi c), a izmedu rjecniku u Vukovu: (u
drugome je izdanu lezaje; u trecemu je popra-
v(eno po Vukovijem bi}e§kama) vide loza [Ij: na
lezaju ubili zeca s dodutkom da se govori u
Srijemu.
a. mjesto gdje lezi div}u zivotina, isporedi
legale, loza. Pise Filostrat da nijedna zivina ne
smije se izleci, niti lozaja naciniti blizu rike
Nila. D. Rapid 348.
b. sto se stere Hi buca na mjesto gdje leze
domuce zivotine. A ob noc jiin (domacijem zivo-
tinania) steru se lezaji. J. S. Rejkovic 56.
Svinski lezaj neka piska ima. 276. Nek prid
vecer niiu (kravama) stere lezaje. 404.
C. mjesto gdje uopce sto (n. p. zemja) lezi,
stoji. Kazuje lipotu lezaja Slavonije. M. A. Re}-
kovic, sat. B2'i. Grozdje brati nek bude od vo}e,
i tu sudi lozaj vinograda, on kucnika i zapovid
vlada; jer tad gdisto istom grozdje zrije, . . .
gdisto grozdje na po zrilo mire. J. S. Rejkovic
351.
d. lezane uopce. Tu nek (duhan) lezi pod
nastojnim okom, k nemu va)a prigledati skokom,
jer dug lezaj nem koristan nije. J. S. Relkovid
329.
LEZAJA, /. polozina, zemJa u lazini. M. Pa-
vlinovid. — Ima i u primjeru xviii vijeka, ali
ne znam jeli u istome znacenu. 8to se naodi u
lezaji manastira sinskoga. Norini 42.
LEZAJE, n. vidi lezaj. — U Voltigijinu rjed-
niku: ,accainpainento, trincuu' , lager' ima drugo
znacene: oko, tabor, logor.
LEZAK, lezdka, m. uprav covjek .sto dugo Hi
cento lezi (bez potrebe), po tome znuci obicno isto
sto i jenivac. — Akc. kuki je u gen. sing, tuki
je u ostatijem padczima, osim voc. : lezafie, IG-
zaci. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecniku u Be-
linu (tgiacitore, colui che giace' ,cubitor'; ,gia-
citore, chi ha vitio di giacore' ,cnbitor' 3431^;
,accidioso' ,do.sidiosus' 16*1; ,ozioso, sfacendato'
,otiosus' 532>i; ,i)ordigiornata, dicosi d' uorao scio-
porato' .frugiporda' .").54'i ; ,poltronaccio, gran
poltrono' ,valdo inors' TjTI'I; .scan.safatica, si dice
di chi non applica a qualche cosa' ,cossat()r'
648l>), u lijelostjenievu (lezak, koji vnogo pologa
.desidiosus, ut pluriiuuin jacons'. v. lonak), w
Stulicevu (,piger, desos, desidiosus, iguavus, inors,
socors'), M Voltigijinu (,i)erdiKiornata' ,tagedieb,
fauUenzor'), u Vukovu (,dor faulenzer' ,aegniti-
osus').
a. lenivac. TeJak filovik Jubi zu|e, le?.ak igre
ali ?,mule. P. Vitozovi(''., cvit. V.). l>ar taki ne
dava so lezaciuia. I. Dordid, uzd. 6!). Kod te-
Jaka i giSilih lo?.aka svu no6 hrkat voli. A. Ka-
nizlic, roz. 33. Da je lezak i linfeina auirad iiaj
gori. V. Dosen 269b. I meni ce i Bog dati, . . .
jal' lezaka, jal' tozaka. Nar. pjes. vila. 1868. 674.
Bog pomaze lezaku kao i tezaku. Nar. posl. vuk.
18. A po svemu bismo rekli tomu: da je tezak,
ne bi bio lezak. Osvetn. 1, 30.
b. ime volu. F. Kurelac, dom. ziv. 24.
c. vrsta graha. — Izmedu rjecniku u Vu-
kovu (vide cuca7ac). Lezak, Phaseolus nanus L.,
cucavac, pasujica. u jagodinskome okrugu. S. I.
Pelivanovic. javor. 1881. 154.
d. pivo sto neko vrijeme ostaje lezati na tu-
logu. — U nuse vrijeme (po ces. lezak i po]. le-
zak) u Sulekoou rjecniku: jlagerbier'.
LEZAKINA, /. zensko kuo lezak. — isporedi
lozavkina. — U nuse vrijeme, a izmedu rjecniku
u Stulicevu (,pigra, desidiosa, ignava').
a. 0 zenskome ce^adetu. Lezakina, zensko
lijeno. of. lezavkina. M. Pavlinovic. Lezakina,
zenska lijena. u nase vrijeme u Stonu: „Lezak
on, a lezakina mu zena, pa sve naopako!" M.
Milas.
b. 0 domacoj zivotini. Koledani kolo grade,
sta cemo im darovati ? . . . jednu kravu tre6a-
kinu, iednu kozu lezakiiiu i devojku uhodnicu,
Nar. pjos. here. vuk. 343.
c. u prenesenome smislu, o cemu nezivu. O
danice, jedna lezakino, ti preleza s ve6er' do zo-
rice! Nar. pjes. petr. 1, 6.
LEZALIStE, n. mjesto gdje se lezi. — Samo
u Stulicevu rjecniku: , stratum, cubilo*.
LEZALISTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz le-
zaliste. — posve nepouzdano.
LEZAN, lozna, adj. u Stulicevu rjecniku: ,da
giacere' ,cubitarius'. — nepouzduno.
LEZANKA, /. postelu (mjesto gdje se lezi). —
U nuse vrijeme u Istri. Kada budes misala le-
zanke, poda n me6i trne malmazine, a poda se
svilu i bumbaka. Nar. pjos. istr. 1, 19.
Li<]ZANE, n. djelo kojijem se lezi. — Sturiji
je oblik lezanjo. — Izmedu rjecniku u Miku(inu
(lozanje), u Belinu (lezanje ,1' atto di giacere'
,cubatus' 343'i), u lijelostjencevu, u Stulicevu, u
Vukovu. V erkvi legu vekivecnim lezanjem.
Mon. Croat. 317. (1368). A korene u (hjlada se
slozi, vrime svoga gdi leXaiia mlozi. J. S. Rel-
kovid 35(5.
LEZASTVO, n. u Stulicevu rjecniku: v. le-
zane. — isporedi lestvo.
LEZATI, Ic'zim, impf. stujati prostrt Hi pru-
zen na cemu vise Hi mane ruvnu (na zem(i, na
posteji ltd.). — Akc. se mijena u praes. 1 i 2
2)1. lezimo, lezite, u aor. 2 i 3 sing, leza, ;< impt.
le?.i (D. Dani6ic, akc. u glag. 39 ; meni je obic-
nije Ic'zi), u ger. praes. lezedi, u part, praet. act.
loXao, lezala, u part, praet. pass. loHn. — Rijec
je pruslavenska, isporedi stslov. lezati, rus. .lenairi.,
ce§. lezeti, po}. Ieze6. — Od istoga je korijena
log od kojega i 1. Ie6i (vidi). — Izmedu rjecniku
It Vranciccvu (,cubare, jacore'), u Mikafinu (le-
zati u odru ,cubo, decumbo'; lo/ati na zemji ,ja-
j core humi, procuinbo, decumbo, decubo'), u Be-
I linu (,star colcato' I'JiJi; .giacoro, star a giacere'
I ,cubo' 343'i), u Bjelostjenccvu (lezim ,cubo, jaceo,
d(^curabo, decubo'), u Jumbrc.Hcevu (lezim ,jaceo'),
u Stulicevu (.jacere, stare in locto, cubare, otiari,
marcoscere desidia, somno indulgore, nihil agere,
aegrotare, infiriiiari, stare, continori, stagnare'),
u Voltigijinu (,giacerii; covaro' ,liegen : briiten'),
u Vukovu (1. ,lii>gon' ,cubo, jaceo'. — 2. ,dar-
niodorliegen' ,aegroto'), u Daniiicevu (,jacere').
— Uijetko je prelazni glagol, vidi 2.
1. neprelazno.
LE^ATI, 1, a.
27
LE^ATI, 1, a, d) ee).
a. 0 cemu zivu (celadetn Hi zivotini).
a) lead je pruzeno da pociva Hi da
spava, a i bez toga.
aa) 0 cejadetu. Prostri. rogozinu le-
zase. Stefan, sim. pam. saf. 18. Svu nod, men!
mniti, s zejicom vejickom na odru jos i ti lezis
udovickom. H. Luci6 196. Pak g;a 6e po sredi
drugi tuj sastati onako] lezedi. N. Najeskovic
1, 201. Kad ga sam sastao dosadsi tuj leze gdi
bjpse zaspao. 1. 212. Tu ju ce (vilu) satiri zvje-
renja loveci u lugu cetiri uhvatit lezeci. 1, 223.
Grdi sama (vila) lezase pod sjeni na cvijetju. N.
Na|eskovic 1, 230 Lezeci pod dubjem na travi.
1, 224. Eekla mi si, u inom stanu da sad lezi
huda vila i da je tebi na uzdanu lezat u nem
dopustila. G. Palmotic 1, 323. Svaki lezi u pa-
muhu. J. Kavanin 1731'. Lezati nicice ,giacere
boccone' ,pronum cubare'. A. d. Bella, rjecn.
144a. Lezati nicice, trbusice, potrbusice ,giacere
o dormir boccone' ,pronum dormire' ; lezati na
boke, lezati na stranu .giacere o dormire sui
lati' , cubare in latera' 343<'''. Lezati na pledijeb,
lezati nauznak, nauznacice ,giacer alia supina'
,supinum cubare'. 343*. Kako je mogao viditi
Isusa lezeci u jasla. F. Lastric, test. 330*.
Gnizdo, koje lude leze i maleni u kom ,leze'.
V. Dosen 33b. Oni vrlo malo tezi, ovi k tome
mnogo lezi. 212*. Tad u f/ijladu veci leze.
252^. Tko nim fperjem) lezi, san se dobro prima.
J. S. Ee}kovi6 62. Momak lezi, ni glave ne dize.
Nar. pjes. vuk. 1, 168. A po svu noc pruzen
lezi, a za Fatu i ne znade. 1, 445. Lezi Bogdan
strmo bez uzglavja, malo ga je popustilo pivo.
1, 544. Lezi tune, draga du§o moja, jer si mi
se vrlo umorila. 1, 623. Velimiru junak sveza
ruke, saveza mu i noge i ruke, pa eno ga, pije
rujno vino, a Velimir u travici lezi. 2, 251. Lezi
Marko kraj druma careva, pokrio se zelenom
dolamom. 2, 328. Dnevi leze a nocu putuju. 3,
371. Jadan Marko lezeci se brani, britkom sa-
b|om i lezedi mase. 4, 271. On lezase, sanak
boravjase. 4, 482. Kako prostres onako ces i
lezati. Nar. posl. vuk. 126. Lezi kodi mrtav.
Nar. prip. mikul. 6.
bb) 0 zivotini. Niti kada s mirom leze
(psine) da ne laju. V. Dosen 117*. — 0 pticama
na jajima. Kao sto jarebica lezi na jajima ali
ne izleze... B. Danicic, jer. 17, 11. — U ovijem
je primjerima metaforicki smisao : Gdi zmaj lezi
od holosti. V. Dosen 16b. Da ne lezi zmija u
travi, hodu reci, da nije koja himba djavaoska
u tomu. Ant. KadSid 339. U po}u ti jelen (sin)
lezi, doma kosuta (snaha). Nar. pjos. vuk. 1,
612.
b) u osobitome znacenu, kad cejade slabo
radi bolesti Hi rane ne moze da ustane Hi ostaje
u poste}i da se lijeci; gdjegdje je znacene isto
kao kod bolovati. Ako koji odb recennihb ju-
naka bude ranenb obestavamo dati lekara i le-
karije da se le6i i onoj vreme sto bude lezatb
da se plada kako i citavb. Spom. sr. 1, 49. (1403).
Clovik more vele krat na semrt lezati. Narucn.
58*. Lezase mnostvo veliko nemodnika. N. Ra-
nina 47*. joann. 5, 3. LeSavsi godinu dana od
iste nemodi. M. Divkovic, bes. 875b. Zena
vnogo let vodenim lezedi betegom. F. Glavinid,
cvit. 39*. Fratar niki betezan lezedi. 72b. Kadi
Anton sfveti) leto dan leza bolan. 182*. Lezati
bolan ili nemodan ,ammalarsi, infermarsi' ,in
morbum incidere'. A. d. Bella, rjecn. 73*; lezati
u ognici ,febbricitare, haver la febbre' ,febricito'
307*. Razboli se od ogna od koga leza devet
miseci. J. Filipovid 1, 126*. A Martesa lezase
od srca, od srdoboje. Nar. pjes. bog. 182. Da
do mu ozdravit sluzbenika koji lezase u odru od
teske nemodi. D. Ba§id 10. Lezi bolestan. J.
Rajid, pouc. 1, 73. Pod cadorom lozi ranen ju-
nak. Nar. pjes. vuk. 2, 346. Kad to zacu bego
Zotovida, od straha se u bolest metnuo, leza
Ture, glave ne dignulo! 4, 126. Pade junak
trudan na poste|u, tu mi lezi tri bijela dana. 4,
363. Koji su lezali od ne (kuge). Vuk, rjecn.
kod kuga. Lezi u neznani. kod neznan. Ja
nigda nijesam lezao od vrudice. poslov. 20.
Tasta Simonova lezase od groznice. mar. 1, 31.
Otac Poplijev lezase od groznice. djel. ap. 28, 8.
Od koje je rane poslije lezao i vidao se. pravit.
sovj. 31. Kon ga kopitom udario i od udarca
je vise mjeseci lezao. M. Pavlinovid, rad. 54.
U teskoj je bolesti lezao. 83. — Amo pripada
i ovaj primjer u kojemu se (u basni) pripovijeda
0 trbuhu kao o ce}adetu: Leza dakle trbuh prez
pomodi kao mrtav. M. A. Eejkovid, sat. K2'>.
c) u osobitome znacenu, de concubitu,
coitu. Lezis (s) svoju zenu v Jubvi, a mi muku
prijemjemo i prolivamo krv na§u. Pril. jag. ark.
9, 129. (1468). Inako vi s muzom do po dne le-
zite. N. Na|eskovid 1, 246. U bezrednu bludu
mnogu vedkrat lezed meju dviju. J. Kavanin
36*. Jednu nod lezedi s onom nefistom zenom,
nadskoci ga nika strasna bolest. J. Banovac,
razg. 186. A u bludnom smradu lezat. V. Dosen
113b. Onda veli carica Milica : „0 Boga ti,
zmaje od Jastrepca! kad dolazis na bijelu kulu,
te ti sa mnom lezis u duseku ..." Nar. pjes.
vuk. 2, 257. Ako lezis u loznici s |ubom, udova
ti }uba ostanula! 4, 311.
d) u prenesenome smislu, kad celade nece
ili ne moze da se makne, ako i uprav svagda ne lezi.
aa) zivjeti besposleno, biti lijen. Le-
zati ,poltroneggiare, viver da poltrone' .ignaviae
indulgero'. A. d. Bella, rjecn. 571*. Staresina
kada lezi, mladi na to dobro prezi. V. Dosen
215b. I izgledom svojim vuce (linac), nek se
drugi lezat uce. 216*. A falls mi od Niksida
Turke, koji Turci leze na uzuru. Nar. pjes. vuk.
4, 37. Toliko vreme lezasmo bezposleni. Vuk,
grada. 127.
bb) biti u tamnici. Bacio nas na dno
u tavnicu, . . . lezim, brate, tri bijela dana. Nar.
pjes. vuk. 2, 246. Otpustaju se apsenici Zivko
Stefanovid i Durica Perid koji su crez 9 nedeja
u apsu lezali. Glasnik. 11, 1, 168. (1808). Mo-
raju lezati u apsu i pladati globu. Vuk, rjecn.
kod otmica.
cc) pretna aa) i bb) u metaforickome
stnislu, 0 covjeku sto obicno grijesi uopce ili na
koji osobiti nacin. Zac lezis u bludu. M. Ve-
tranid 1, 50. Izmi me (Boze) iz blata, gdi 'vo
stojim leze. H. Lucid 281. Ki u grihu lezedega
hotedi pomilovati clovika. F. Glavinid, cvit. lb.
Kojimi (grisit zaviti tako mi lezimo. A. Geor-
giceo, nasi. 50. Vazda bih lezal u smradu i u
grihu. M. Jerkovid 38. Oboreni lezali smo s teske
silo grijeha zloga. B. Betora, dut. 83.
(Id) 0 utahorenoj vojsci; gramatikalni
subjekat moze biti i sam vojvoda. (Atila) pod
Oglijem 3 leta leza. §. Kozicid 1'2*. Leza§e nasi
pod Antiohiju veliko vrimena. 24''. Ideze le-
zase Enrik s vojsku. 25*. Lezase s vojsku poli
Tigri rike. 38b. Lezal bise Alarik 2 leta juze
pod Rimom. 40b. Sarazini 3 leta lezase pod
Carigradom. 43'>. Da daje vojsci tur.skoj, koja
bi u zemli leSala ili preko zemje isla, tain. Vuk,
grada. 142.
ee) u nase se vrijeme kaze metaforicki :
„tu zee lezi", dim se hoce javiti da se zna sto je
cemu uzrok. P. Budmani, — isporedi e).
LEZATl, 1, a, c).
28
LEZATl, 1, c. f).
e) u metaforidkome se smislu kaze da
cefade Hi zivotina u kome Hi « iemti lezi, a
smisao je da ovo (celade Hi drugo §to) nije ona-
kovo kako hi se moglo odmah misliti da je. Tim
diviiira nastojanem kazao je, kakav covjek lezi
u nem. M. Pavlinovic, rad. 11. Da u onomu
pisanu ne lezi koja lisica. A. Kanizlic, kam.
431. Pod jagnedom kozom mnogo puta kurjak
lezi. Nar. posl. vuk. 251. — isporedi i d) ee).
f) u jednome primjeru nasega vremena
ima na lezeci adverbijalno (Ifzeci, kud lezann),
isporedi na leteci kod letjeti, 1, i. Kada agu na
lezeci nade, udari ga nogom. Nar. pjes. krasic.
1, 56.
1>. subjekat je mrtvo cejade Hi zivotina
(tijelo, les itd.). znacene je u pravome smislu kao
kod a.
a) uopce.
(Ill) 0 ce]adetu. On nobog (pastijer)
no bjezi, neg mrtav jaoh lezi. N. Na]eskovi6 1,
194. Jedan ziv s dva mrtva cime sam stqjase,
ozivi jednoga ki mrtav lezaso. D. Ranina 123*.
Od turskijeh cvijet mladida, zvijerma i pticam
lezi pica na bogdanskom ravnu poju. I. Gua-
dulic 517. Mrlinu lezat vided (gavraii) ... J.
Kavanin 124». U povojih mala dica raztrgnuta
na tleh lezu. 248t>. Oko grada na sve cetiri
strano na hrpe i na snope vidahu se turska ti-
lesa lezati. And. Kacic, razg. 112. Ali se pri-
pade videci obodvoje na zemji u krvi lezedi, ona
mrtva, a on hrce. M. A. Rejkovic, sabr. 41. Ali
Omer nista ne govori, ve6 on lezi mrtav na ze-
mjici. Nar. pjes. vuk. 1, 256. Mrtav junak u du-
seku lezi. 2, 59. Sva loznica u krvi ogrezla, a
bratac joj u krvi lezase (mrtav). 2, 497.
00) 0 zivotini. Kad nekoji poglavari
cino iznit skupe stvari, da im sopra srebrcm
sjaje i da mrtvim slavu daje, koji sirom pod
obedom nalozeni leze redom : guske, patke i ko-
zlice, pure, jance i telide, ... V. Doson ISl*.
0) u osobitome smislu, o mrtvacu u grobu.
u zem]i (moze se kazati i o mocima). Gaspar Be-
karic plovan lovranski tu le2i. Mon. croat. 301.
(1595). Utisit se nece, Judita, za tobom puk
ov, j«r lezoce nee ga prijat s sobom. M. Ma-
rulic 65. U Stojni Biograd, Matija§ gdi lezi.
M. Vetranic 1, 56. Odi lezi Radat. N. Najes-
kovic 1, 192. Blazeni vi mrtvi, ki jubav ne
zrite, er sveder u zomji pokojno lezite. D. Ra-
nina 96b. Sred smrtnoga evo vaja Kalandrica
lezi odi, ka bozice sve od raja rajskom slavom
svom nadhodi. I. Gundulic 264. Ki fiotrnajst
let u zomJi mrtav lezi. F. Glavinic, cvit. 56''.
Svet Gaudencij gospar grada, ki tu le2i. J. Ka-
vanin 148'i. Felic mufionik s druzima le?.i u
pratar sveta Frano. 321**. Da lozimo brez ustanka.
V. Dosen 48''. Latini je lii)o ukopase, i na grebu
l)ismo u6iiiiso: „0vd6 leJ.i Danica Bosanka, od
slavnoga naroda divojka". And. Kaci6, razg. 65''.
Grob u kojomn Icza^o riegovo tilo. Ant. Kadcid
212. Sobatvo .Jesukrstovo lezalo je u grobu. J.
Matovid 53. Kojemu su kosti lezale u Hilan-
daru. D. Danifiid, rjefin. kod Voihi.na.
c. 0 demu tjelrsnome sto nije zivo.
(i) u pravome smislu, uopce. Ploda nih
mnogo po zcm|i lozaSo. Aloks. jag. star. 3, 282.
Zonija stn lezei mati biva. V. Do5en 14b. Tamo
snijog nigda no prestajo, vod svo lozi jodan na
drugonio. Nar. pj.'s. vuk. 3, 474. Ispod koji su
od obijani kukuniza le?,ali silni okomci. Vuk,
dan. 3, 196. — <'U:slo o vodi Sto ne tc6e: Gdi
A.spalata blato leii u Sodomo strono krilu. 6.
Palmotid .'{, .^)1ft. Voda tokiK^a rnda dobre i slatko
ribo, ali voda lo?.o6a ne rada nogo /.abe i zmije.
M. Radnid 486*. Lezati ,stagnare, non correre,
si dice dell' acqua, che sta ferma* ,stagno'. A.
d. Bella, rjocn. 705''. Koje (blato) na dno Juti
lezase. I. Rordid, ben. 112. Trula voda il' le-
zeca budi. J. S. Rejkovic .58. Pa otvori tavnicu
prokletu deno lozi voda do ko)ona. Nar. pjes.
vuk. 2, 69. Pri obali lezi blato i mocvara. S.
^ubisa, prip. 257. — Amo bi mogao pripadati i
ovaj primjer: Lezeci (vino) na kiselici. Z. Or-
folin, podr. 197.
h) u jednoga pisca xvii vijeka part,
akt. praes. n. lezece stoji uz blago u smislu kao
u nase doba nepokretno (zemje, kuce itd.). Gdi
blaga lezecega vnogo kupivsi uze pribivati. F.
Glavinic, cvit. 177*. Ki blago lezece crikve
rimske, kakono grade, sela, mista i varose obsi-
luju. svitlost. 115.
c) lezeda (§uma) Hi u srednemu rodu
lozede znaci drveee u §umi povajano Hi slo-
7njeno. No ktijudi cipati lezedu §umu, lupis naj
vecim rastom o zemju. M. A. Rejkovid, sat. G4a'.
Drugo nista u §umi ne radi, vec, fatovo iz le-
zece vadi. J. S. Rejkovid 334. Sto se bude od
lozecega sodi moglo, to da ne obaraju grma.
Glasnik. n, 1, 103. (1808). Da moze seci daske
1000 komada od rastovine, i to §to god se moze
od lezecoga seci, da se soce; a sto se ne bude
moglo naci lezecega, to mu se dopusta od pravog
sirovog rastovog drveta sodi. 108. (1809).
d) 0 zemji,isticuci daje zapustena (moze
se shvatiti i kao da je u tnetaforickome smislu,
isporedi a, d) Hi b). Vinograd lozi . . . tvoj za-
pusten bez rijeza. I. Gundulid 142. Eda Bog
da, sve krcili, a sve Macva u trnu lezala ! Vuk,
rjecn. kod Macva. Oranice leze nesijane. Osvetn.
6, 19. — Amo mogu pripadati i ova dva pri-
mjera u kojiuia se govori o drzavi: Porusena u
crnilu veci dio lezis pusta (zemlo grcka) ... I.
Gundulid 370. Sada lezis bez vladanja (grcka
zem^o). J. Kavanin 290*.
e) 0 razvajenoj zgradi (gradu, kucama) ;
po nesto metaforicki, isporedi h, a). Zgrade ohole
ke visjose njekada se do ncbesa sad rvano po
tloh leze, gnusnim stopom stado ih splesa. I.
Gundulid 233. Kroz gorjenje neka tvoje (Pa-
ride) u popelu Troja lezi. 362. Koga so (grada)
imo svud prostira, a on u prabu lezi sada. G.
Palmotid 1, 23. Razcinena svaka graja lezi na
tloh. J. Kavanin 485*5.
/) znaci: stajati u geografickome Hi to-
pografickome smislu, o zem\i (drzavi, ostrvu itd.),
zgradi (kuci, gradu itd.), moru itd. isporedi lat.
jacore, tal. giacere, t'lem. liogon itd. Ta komunal
lezi zgora Sativanca. Mon. croat. 16. (1275,
prepis. 1546). Prodah zemju ka leJi v uvratmi
V Ostri Vrh. 59. (1436). Ta liiva lozi v Dlzicah.
86. (1459). Ka zom|a u Mirkovu po|u lozi. 166.
(1497). Ka konoba lezeda polak hi§e Ivaua. 289.
(158S), Ot jej(»ze strano ravno poje lezit. S. Ko-
zicid 57t'. Ravnica lozaSo meu nami i liima. I.
T. Mrnavid, osm. 46. Tened lezi protiv Troji.
I. Zanotti, on. 5. Babilonska drzava u pojijch le-
zase razprostranena. I. Dordid, salt. 431. Da
od mora to do mora na krndije Ic/.i gora. V.
Do8(^n 228''. Zom}a lezi u nizini. 260''. Da svo
na hem lozi more . . . 263^. Betanija le/.aso pod
gorom. S. Rosa 107l>. A ti (Slavunijo) lezi§ po-
srid ovih voda. M. A. Rejkovid, sat. 64*. U
9vih selih koja pod Orjavom leze. J. S. Rejkovid
220. Ovaj vinograd lozi u zapadi. Vuk, rjedn.
kod zapad. Gdjo lezahu mjesta : Toplica, . . .
Ibar, . . . Rasa. D. Danifiid, istor. majkov. 4.
Ok6 koji lozi jjrema istoku. 4moJ9. 10, 5. S druge
straue lezi na lik obluka Soliocko poJe. S. J^jU-
LEZATI, 1, c, f).
29
LEZORAD
bisa, prip. 2. Na uznositoj livadi lezi crkva.
195.
f/) kao stajati uopce (isporcdi fj), ali o
cemu sto se moze kretati Hi prenositi; u kojemu
primjeru moze znaciti i hiti spravjen. Kapitulu
u kojEca leze lejistromi. Mon. serb. 248. (1400).
Da bi ona kniga u knigaonici zapustena lezala.
A. Kanizlic, kain. 8. Iz svake rosne kapjice
koja lezi na listu usiva. M. A. Rejkovic, sat.
LGa. Pokraj nega lezi topuzina. Nar. pjes. vuk.
2, 518. U krilu mu lezi pavtalija. 3, 119. No-
seci u ruci barjak koji je do sad lezao negde
sakriven. Vuk, grada. 79. — Amo pripadaja i
ovaki primjeri : Letanije kako lezo u ziovomu
cestoslovcu. I. Bandulavid 129^. Jer kad pisak
i od sebe zeze, pak riim mloga jos dubreta lezo.
J. S, Eejkovid 40. Kakva blaga? sve meka du-
kata, a sve pusta blaga lezecega. Nar. pjes. vuk.
4, 137. Tu lezi dosta zakopana blaga. S. ^lU-
bisa, prip. 96.
h) uz predikat podlozan, u metaforie-
kome smislu. Sve podlozno smrti lezi, srebro,
zlato i imane. G-. Palmotic 2, 509.
d. subjekat je sto umno.
a) kao stajati uopce, ali u metaforic-
kotne smislu. A na tamnom (vitezu plasivom) leze
tmine. V. Dosen 128*. Da na zer^Ji lezi tmina.
238b. _ Tko bi mnio da u tebi to lezi? M.
Drzi6 3G7. Tko bi mogo 6ekat viku da no-
vjerstva ova leze u hrabrenu tac bojniku ! G.
Palmotic 2, 247. Nerazlozne misli grube koje
lezo u coviku vjecnu dusu more i gube. 3, 31a.iJ.
Jos li lezi u vas nehara ? I. Zanotti, en. 7. —
Sto u vlasti mojoj lezi. D. E. Bogdanic vii. —
(vidi kod srce) Izgovori §to mu na srdcu lezi.
M. A. Relkovic, sat. A4t>. Kako god sto mi je
onda lozao na srcu i u pameti moj Jadar, tako
mi je isto lezala na srcu i u pameti i Crna Gora.
Vuk, rjecn.' xv. No pozdrav vojnikov tako im
je jako na srcu lezao . . . dan. 2, 126. — Tu je
lezao zametak brzojavu. M. Pavlinovii, rad. 83.
b) treba shvatiti znacene kao kod a, d)
aa), ali u metafgrickome smislu. Gdi lezi ma
pamet studena. S. Mencetic 341. Ako danasni
dan kripost nepoznana lezi kako zaman ... D.
Barakovid, vil. 370. Gdi nam leze zeje pomnu
ne imamo. A. Georgiceo, nasi. 199. Lezece i
spoce u grisih srce tvoje. prilike. 21. Lezecoj
tamnoj lasti u svom srcu mjesta ne da. G. Pal-
motic 2, 374. Ne da lezat u zabiti slavnijeh judi
djela slavna. 2, 514.
1 2. prelazno.
[ a. aktivno. — U jednome primjeru nasega
vremena kao da znaci prebolijevati (Hi prebo(eti,
te bi onda bio perfektivni glagol). Ko je lezao
i" / vrucicu node da pijo rakiju komovicu. M. D.
r*' I Milicevic, ziv. srb. glasn. 37, 146.
' b. pasivno. — U narodnoj pjesmi nasega
vremena kaze se nelezan (kao adjektiv) o hladu
u home niko nije lezao. Soko leti od jele do jole,
pa on trazi lada nelozana, i on trazi vode nepi-
jene, i on trazi trave nekosene. Gledala kroz
penger devojka, gledala ga, pa jo bosedila :
„K meni, k meni, siv-zelen sokole, u men' ima
/X lada nelezana, . . . belo grudi lade nelezani, . . ."
Q Nar. pjes. vil. 1868. 545—546.
LEZAV, adj. u Stulicevu rjecniku: v. lezan.
— nepouzdano.
LEZAVKA, /. suloznica. — Samo u Jambre-
sicevu rjecniku: lezavka z drugem ,concubina'.
LEZAVKINA, /. vidi lezakina. — U Vukovu
rjecniku: ,dio faulenzorin' ,mulior deses' s pri-
mjerom iz narodne pjesme: Oj Danice, lena le-
zavkino ! ti preleza od vocer' do sveta.
LEZECAC, lezedca, m. koji lezi (a mlinu) ; nije
dosta jnsno znacene. — U dubrovackoj poslovici
XVII vijeka. Mlin lezedac vece vode prosi. (D).
Poslov. danic.
LEZECIV, adj. koji lezi. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,liegend' , Cubans'
,s dodatkom da je stajaca rijec). Na Stitarca
Turci doledose, lezodiva da ga posijeku. Nar.
pjes. vuk. 4, 271. Pita lezcciva bonika. V. Vr-
cevid, igre. 19.
LEZECKE, adv. lezeci, kod lezana, pri Iczanu.
— U Vukovu rjedniku: ,liegGnd' , Cubans'.
LEZEJAC, Lezejca, tn. voda stajaca (postaje
izlivom Save) u bosanskoj Krajiui pod Prosarom
kod sela Medede. M. Ruzidic.
LEZENE, n. djelo kojijem se leze. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu : v. lezane (ne dobro), i u
Vukovu (,das briiten' ,incubatio'). Sto se u vrime
lezeiia radi. J. S. Ee|kovid 160. Kad lezeno vcc
kvocki dospiva. 160.
LEZEVO, n. ime mjesto u Srbiji u okrugu
uzickome. Livada u mestu takozvanom Lozevo.
Sr. nov. 1869. 288.
LEZIKA, /. (legica), rus. .leacaHKa, .len^aMKa
(Veronica officinalis), Bryonia alba L. (Danilo).
B. Sulek, im. 195.
LEZIMIR, tn. ime selu u Slavoniji u zupaniji
srijemskoj. Razdije|. 145.
LEZIMIRAC, Lezimirca, m. covjek iz L«zi-
mira. V. Arsenijevid.
LEZIMIRKINA, /. zensko cojade iz Lezimira.
V. Arsenijevid.
LEZIMIRSKI, adj. koji pripada selu Lezimiru.
V. Arsenijevid.
LEZINA, /. augm. lez. — JJ Stulicevu rjec-
niku: ,tetrum cadaver'. — nepouzdano kao i lez
(vidi).
LEZISTE, n. mjesto gdje se lezi, isporedi ko-
nak, nodiste. — Na jednome mjestu xiv vijeka
i otale u Danicicevu rjecniku (,man3io'). Kupci
koji prihodo no§tiju na leziste. Zak. du§. pam.
saf. 46.
LEZIVATI, lezivam, itnpf. lijegati, uprav ite-
rativni glagol prema lezati. — Na jednome
mjestu XVI vijeka. U onomo mistu kadi lezivaso.
F. Vrancid, ziv. 67.
1, LEZIVO, n. lezane. — U jednuga pisca na-
sega vremena. A treda so gnusne sluzbe prima :
smuzdit ruho sto okala pivo, i nastrijeti steju
za lezivo. Osvetn. 4, 17.
2. LEZIVO, n. mjesto gdje se sto leze. — Na
jednome mjestu xviii vijeka, Kako se sime (svi-
lenijeh buba) u lezivo made. J. S. Re|kovid 200.
LEZNICA, /. vidi loznica. — U Vukovu rjec-
niku: ,die lagerstiitte' ,cubile'. cf. loznica, po-
steja s dodatkom da se govori u Boci.
LEZNIK, m. covjek sto lezi. — Samo u Stu-
licevu rjecniku: ,qui jacet'.
LEZNOST, leznosti, /. lezane (vidi lezati, 1, a,
a) aa)). — Na jednome mjestu xvm vijeka. Su-
stalica s svoje leznosti i nekrjepke jedne 2ene
cini. J. Kavanin 59*.
LEZI^TAK, m. log (zecov). Slovinac. 1884. 510.
LEZORAD, adj. koji rado lezi (jeniv). — Na
jednome mjestu xvin vijeka. Ru6ka kog lezorad
s tim zasluzi. V. Dosen 220^.
LEZOSER
30
LI, 1, a, a) aa).
LEZOSER, »«. len§tina koja samo lezi i ceka
gotovo (u bosanskoj Krajini). M. Ruzicic. —
Bijec slozena (koji lezi i s..e).
LEZOSERKA., /. Ujona zena (u bosanskoj
Krajini). M. Euzidic. — vidi lezoser.
LI, konj. rijecca koja u naj siremu smisla po-
kazuje neznane Hi sumnu o onomc sto se goyori,
za to se upotrehlava kad se pita, kad se izrice
uvjef, kad se jai^a da izmeda vise stvari ne zna
se koja je itd. — JCnkliticna je rijec, s toga^ ne
maze stajati na pocetku recenice, nego (obicno)
stoji za primm rijcci u recenici i izgovara se
s nome zajedno kao jedna rijec. u stslovenskome
je mogla imati i svoj naglasak i stajati na po-
cetku redenice (vidi F. Miklosi6, lex. palaeoslov."
kod li), tako je i ovdje: Hi delo ili dobrorodije
ili pcicislo, li prinesenijo selt, li dobitbka. Sava,
tip. stud, glasn. 40, 16i. i u ovoine primjeru
XVII vijeka u kome stoji rnj. ili (jamacno radi
stiha) : Ter vide ti sada, Milijenko gdi tece, li
iniin da smrt da, ili on da je stece? I. Gundulic
1H8. — isporedi i je. — Mijec je praslavenska;
Miklosic misli da je postala od libo ili jubo (a
ovo je od istoga korijena od kojega je i |ubiti).
— Izmedu rjecnika u Mikalinu (li? kakoti: jeli?
tako li? ucini li? ,ne? nura? nunquid*), u Belinu
(,o, overo, congiunzione disgiuntiva, aggiunta nel
fine delle voci' ,aut'; Ivan li, Petar li ,o Gio-
vanni o Pietro' 516^), u Stulicevu (,taiaen, atta-
men, nihilominus, nihilo tamen secius, postea';
,sive; num?'; li? kako na priliku: jeli? tako li?
,itane res se habet? estne varum?' — ti li?
,tune?'), M Vukovu (1. ,fragepartikel, ob?' ,an':
ima li ,hat er?' ,uabetne?' ho6e li doci, znas li?
— 2. kad li te uhvatim! da li mi je znati! kad
li ce doci; Mili Boze, na svemu ti vala! cesto li
se vojske udaraju!), u Danicicevu (,vel, ve, aut;
vero, autem; sin, sin minus; num?'). — Cesto je
okrneno: \\ — Kad stoji uz 1 i 2 pi. kojega
glagola, u brzome se govoru gdjegdje i umece u
glagol ispred zadne slovke, n. p.: ^iubilimo ga?
F. Lastric, od' 330. Ne bil'smo se opet povra-
tili. Nar. pjes. potr. 2, 337. tako je i u ovijem
p>rimjerima u kojima cul'te stoji tnj. 6uste li:
Ve6 cul'te me, moja djeco draga? Nar. pjes.
petr. 3, 524. Vec cul'te me sto cu besjediti? 3,
532. Culite me, do tri pase mlado? 3, 546.
1. stoji u glavnoj recenici ili u podloznoj
vezuci je s glavnom, te pokazuje pitane, ali iz
ovoga smisla postaju i drugi.
SI. ne, pitane je o kakvoj radni ili djelo-
vamt, te je glavna rijed glagol sto obicno stoji
na pocetku recenice, a za nim li (radi joli vidi
jesam, I, 2, c, c) ] radi holi vidi botjeti, I, b, a)
bb)).
a) pitane je takovo na koje se ne zna
sto ce biti odgovor, i glagol stoji svagda afirma-
tivno (bcz ne). ako je glagol u slozenome vre-
menu, na pocetku stoji pomocni glagol ispred li
(rijetki su izuzeci, kao: Vratiti li des so? Zboru.
(i7'>. sliino je i ovdje : Bit moi^-e li, jaoh ! pod
nebi, boles moja bje.se kako? P. Kanavolid, du-
brovnik. 10). uprav je zakon da se u ovakovijem
ref:eni<'ama ne izostav^a li, ali se cesto govore i
bez nega, kao u ovijem primjerima (moiebiti radi
stiha): Ho6 da sve utinu i da ja smirira vas, no
sponien' vo6o I'lu (vidi d). N. Najeskovic 1, 293.
Je.si r lasna, ho6e§ preboloti? Nar. pjes. vuk.
1, 2H3. Josi r is'o u 6ar5iju? jos' video list ar-
tije? 1, 32.5. Oujes more, mladano BngarSe!
h()6eS dati kona na razmjenu? 2, 141. u na^e se
doba desto izostav\a li t u obicnume govoru, oso-
bito po sjcvrrnijem kru/evima, i to va^a da je
po nemackome govoru; a i u juznima u brzome
govoru (n. p. u Dubrovniku: „Znas sto cu ti
rijet?" »y. „Znas li . . ."). ali bi trebalo paziti
da znas li? (nem. woisst du?) i znas? (nem. du
weisst?) nije sve isto: na prvo pitane ne zna se
kakav ce biti odgovor, a drugijem se ceka da ce
odgovor biti afirmativan. tako je u ovome pri-
mjeru: Nijesam vas cula, mnis? (,puta3?' »e ,pu-
tasno?'). N. Najeskovic 1, 242.
t(.a) pitane je glavna reeenica. Kto
preda syna ili brata u dvorb oarevb, i uprosi ga
carb: „Jeli verbnb?" i reco tbj : „Veraj koliko
mene". Zak. dus. pam. saf. 43. Tvrdita li obi
strani kako mi porucimo? Mon. croat. 130. (1487).
Custe li sto ro6eno jest . . . ? N. Ranina 39l>.
matth. 5, 43. Zi t' dusa, vidi li jaoh da zna sto
smo mi ove dni cinili? N. Najeskovic 1, 267.
Jesto li culi o luzi? M. Drzic 20. Pameti§ li,
Dariju, kada dohodak vazimase? Aleks. jag. star.
3, 267. Nu ca mi velite? gremo 1' mu doklati?
D. Barakovic, vil. 62. Jeda Ijopos tvoga uresa
hoce da luk napuem odi suproc bogu komu
godi ? . . . da koji, hoc li ti, umrli na svijeti
s tve rajsko Ijeposti uzbude gorjeti? I. Gun-
dulic 6. Da jesto li pak vidili, ki u trudu ja-
dovitu skoncavase strah nemili gospodu onu
plemenitu? 35. Ah, jesu li cuda ova Jucke ruke
ucinile? 435. Vidjeste li vedru sliku Silivestra
mlada kraja? G. Palmotic 1, 88. Kakav kra| so
tada ukaza? promijeni li ostro lice? 1, 191. Nu
jesi li, ma krajice, ti podpuuo sad vesela? 2,
290. Biliste se htjeli kratit ne samo mjedim
neg i krvi vasom pomoci ga? B. Zuzeri 137.
Mislo li prid kim klece, i s kirn li govore? J.
Banovac, razg. 75. Krstjani, klanate li se vi po
ovi nacin Bogu? 77. Jel' to dika sto si crnoj
gori slika? V. Dosen 16^. Zna§ li, deblo da
brez ploda . . . imade se izvaliti? 17'''. Al' mos
li se sititi? 19t>. Bi 1' se moglo dogoditi? . . .
32b. o budale holoslave ! hocete li znat ikada . . .?
42*. Hocemo li (dobiti)'^ sam Bog znade. 45l>.
Jesi r kada ti vidio? 195lJ. Drugi put uprvSi
rece: „Hocu 1' jos?" M. A. Rejkovic, sat. Al^.
Ima r tomu kakve likarije? C5b. Kad me pita:
„Jesi 1' ga cesao?" D3a. l^ubjah li ja kadgod?
^ubjah da, dali |ubim i sada moje roditejo. G.
Postalid 179. Jesto 1' skoro od te Bosne po-
nosne? joste 1' vid'Ii dilber Soku u majke? nosi
1' Soka od sodofa nanule? Nar. pjes. vuk. 1,
358 — 359. Jel' ti bosoj po snijegu zima?^ 1, 528.
Cujeto li, do dva pobratima? 2, 221. Cujo§ H
me, deli Strahin-bane? 2, 278. O 6u li me,
moja vjerna |ubo? 2, 446. Jesi li mi putovao
mirno? jesi 1' mene snahu isprosio? 2, 471. Bi
li mono nesto sjetovao? 2, 479. Mozes li mi
prebojoti, sine? 2, 488. Znas li, bane? ne znali
te jadi ! 2, 274. Nu bi 1' obro moju voju, pobro?
Osvetn. 4, 6. — Osim konjunkcija sto vezu reHe-
nicu s predasnom rijetko stoji koja druga rijec
na poietku reienice mje§te glagola. Nori i bes-
pamotni mogu li se krstiti? Naru6n. 11». Istina
jeli za to da oni joste mogu re6i Bogu: otCo
na§? I. T. Mrnavid, ist. 50. — Vecu silu ima
pitane, kad mu se dodaje drugo suprotno: ovo
inozc biti vezano s prvijrm konjunkcijom ali (jali,
ja): Ima li so dati sa sakrament prokletim ali
no? Narufin. 34''. Bi li to vo)a ma ali fos
prihuda, koja mi uzima radosti od svuda? N.
Na|(>§kovid 2, 74. Hodu li ovi ali ne6u glas
poniti? 6. Palmotic 1, 117. Drzim li vas ja za
ruku, ali ta§te vi ste sjeno? 2, 344. .lesu 1'
Juske al' paklene (glave)'^ J. Kavaniu 289*. Zi-
vem li ali umirem? I. M. Mattei 19. Da bi tebi
na probire bilo, bi 1" volila dorcu rodenicu, al' i)o
LI, 1, a, a) aa).
31
LI, 1, a, c) aa).
dvoru nevu odminicu? Nar. pjes. istr. 1, 22. Bojis
li se jos koga do Boga, ja na zemji kakoga ju-
naka? Nar. pjes. vuk. 2, 22. — ili. Jesu li, ili
ne bili receni luudraci krajiV i\ Lastric, test.
61a. Virujete li vi ovo ili ne ? ned. 18. jesam
li il' nisam gdi bih vazda prije? A. Kanizlic,
roz. 116. Jel' istina il' laz prazna? V. Dosen
132b. joli covik il' zivina? 24la Snim li sa-
nak ili vidiiny Nar. pjes. vuk. 1, 191. — vidi
2, a.
bb) intane je u podloznoj recenlci; u
glavnoj je glagol sto znaci pitane Hi uopce istra-
zivane, pa i mislene, znane i neznane, i govor
(odgovor na pitane ili uopce). — gdjegdje glavna
recenica stoji poslije podlozne Hi je umetnuta u
nu. Da imaju knozb i vlastele dubrovcce izuvi-
detb i pitatb odb nihb kupno, jeli nihb posla-
nyje pravo odb vsehb. Mon. serb. 357. (1429).
Pita se, jesmo li dlzni. Korizm. 2b. Vprosi gra-
janina, verovase li da pravo ubijen je. S. Ko-
zicic 41a. Ti me pitas, ode li Ivan u mlin. F.
Lastric, ned. 177. Pitao je svakoga, bi li hotio
primiti. A. Kanizlic, kam. 41. Upitaj holu
glavu, hode 1' ona steci slavu. V. Dosen 50b.
Od linoga staresine, koje li je, pita, cine. 24la,
Ma cu pitat mile moje majke, oce li me majka
dati za te. Nar. pjes. vuk. 1, 241. Zakle('/iJ je
nebom i zemjom, |ubi li jos kog' do mene. 1,
390 — 391. Upitajte zmaja od Jastrepca, boji li
se jo§ koga do Boga. 2, 256. — Zelim znati,
hvalite li misli moje. Gr. Palmotic 1, 339. —
K tomuj cin'te prave sude, podnosim li veje
trade. M. Vetranic 1, 23. Stah paziti, moze li
ovo bit istina. G. Palmotic 1, 172. Hod'mo
cekat, o gospoje, ho6e li ga tko dovesti. 2, 59.
Prokusaj, ocu li ti viran biti. F. Lastric, svet.
130''. Sada nek svak gleda, zeli 1' biti takvog'
reda. V. Doson 9a. Gledaj glavu tvoga tila, bi
li od ne noga bila. 78b. Nu svak motri svoja
dila, jesu 1' u svem Bogu mila. 232b. I trazise
seb' mista po cudi ne pazeci sto ond' ima |udi,
nego istom, najdu 1' zemju boju. M. A. E,e}-
kovi6, sat. K7b. Pogledaj, vojno, pogledaj, jeli
ti slika, prilika. Nar. pjes. vuk. 1, 4. Te po-
gledaj niz to po|e ravno, idu li ti na silu sva-
tovi, vode li ti na silu devojku. 1, 51. Cesto
gleda u bijele dvore, hoce li mu kumce donijeti.
2, 449. Da slusa na vratima, kupa li se jos.
Nar. prip. vuk.^ 223. — Kroz toj se ja bojim,
ho6u li tuzan mo6 ustima kad mojim moj gresni
duh pomo6. N. Dimitrovic 69. Misli, jel' ti
dano zato (srce). V._ Dosen 76a. — Dokle uza-
znam, ziv jesi li. G. Palmotic 2, 140. Sad cu
poznat i odkriti, bi li zivot dala za me. 2, 228.
Nitko nije sumnio, izhodi li duh sveti i od sina.
A. Kanizlic, kam. 756. Po Jubavi iskrnega po-
znajemo, Jubimo li Boga. utoc. 27. — Ne da bi
stanovit oce li mu Bog dopustiti. Narucn. 6a.
Ne zna, ho6e li viditi tvoje lice. Aleks. jag.
star. 8, 318. Ne znam, spominaju li se vec od
nih. B. Kasic, nasi. 8. Ali ne znam, cu li ikada,
koliko je prevelika boles ka mi srce jada s rob-
stva draga vjerenika. I. Gundulic 349. Srce od
smece i od jada razabrati nih ne more, imaju li
im zeljet sada blage vjetre, mirno more. 365.
Ne znam, bi li bilo bo}e ... J. Kavanin 450a.
Sum|ase, bijase li on Jura ali ne. F. Kadman
15. Da jos danas dobro ciniti mozemo, to znamo,
ali mozemo li sutra, to ne znamo. A. Tomi-
kovi6, gov. 157. Ali ne znam, jeli tvoja voja.
Nar. pjes. vuk. 2, 636. — Nu,hocu li srecna biti,
to ne umijem tebi rijeti. G. Palmoti6 1, 296.
Da mu kazu, moze li to biti. Nar. prip. vuk.^
222. — Moze biti i suprotno pitane. Ne znam,
usnuh li ali bdijah. P. Zoranid 74b. Poznati je
mogao hode li ozdraviti ili umrti. A. Kanizlid,
utoc. 785.
h) kad je negativna recenica kojom se
pita, moze biti ili ne biti li iiz glagol: a prvome
slucnjii ko pita ceka da ce mu se odgovoriti afir-
mativno (isporedi lat. nonne); u drugome nega-
tivna; n. p. na pitane „Nije.-!am li ti rekao?"
ceka se odgovor: „Jo3i", a pita se: „Nijo.sam ti
rekao ?" kao a cudu kad ce}ade sto se pita radi
kao da nije culo. premda ova dva zakona vrijede,
u nase doba cesto biva da se u prvome slucaju
izostavi li u brzome govoru, a u drugome neki
pisci pisu li lioteci samo isticati pitane.
ad) pitane je u glavnoj recenici. Sto
li ze mu jestb polza neispovedajustu se? a ne
(mozebiti mj. ne) li pace vreda . . . ? Sava, tip.
stud, glasn. 40, 146. Ne bi li ih deset ocisdeno?
Bernardin. 131—132. luc. 17, 17. Ni 1' ti zado-
vo|e, da sam ti dal? Korizm. 32a. Ne cu li be-
sjede, jucera ke meni poruci Diomede? G. Pal-
motic 2, 91. Ne znate li, da se odi blizu gusa
zla nahodi? 2, 98. Grad trojanske olacbine ne
uzga li i popali? J. Kavanin 7a. Nije li stidos
svo'e predavat vrijedne |ude inostrancem na
osude? 116a. Nijesam li ti mogo i zivot priki-
nuti? I. Dordic, salt. xi. Ne vidite li ga, no
vidite li ? B. Zuzeri 95. Vi isti ne biliste
ovako osudiliy 159. A ne custe li vi, da jedan
naj maiii grih smrtni jest neizrecena pogrda i
sramota? F. Lastric, ned. 224. Nisam li ti,
Mijo, govorila: ,.Ne pij vode, ne |ub' udovice"?
Nar. pjes. vuk. 1, 228. Ustaj gore, Omcr-beze
sine ! visoko je oskocilo sunce. nisi li se na}ubio
lica lepe Fate sestre Atlagica? 1, 250. O Je-
rina, luda zenska glavo ! sta s' trazila, jos si
malo nasla; a nisam li tebe besedio: „Ostani se,
Jerina gospoda . . ."? 2, 498. Nisam li ti jadan
besjedio: „Nemoj dati um|e za bozumjti . . . "'?
2, 512. Nijesmo li vjeru ucinili da mi dara nitko
ne dijeli? 2, 555. Nije li Bog dao da si nasao
sto si trazio? Nar. prip. vuk.'^ 241. Ne vidjeh
li ja tebe u vrtu s nim? Vuk, jov. 18, 26. — U
ovome je primjeru izostavjen glagol, te se razu-
mije po smislu: Kyimb Gospodb mbzdy vbzdajotb
i vecbnaja blaga: ne prinosestimb li jemu slavu
i cbstb? Mon. serb. 73-74. (1302—1321).
bb) pitane je u podloznoj recenici. Za-
pita ga, nije li onud de putem video negova
magarca. Vuk, poslov. 47.
c) ne, u nekijem se pitanima ne shvaca
glagol kao glavna rijec nego koja druga sto onda
stoji (obicno) na pocetku recenice uz li. cesto se
u ovakovijem pitanima istice cudene, iznenadi-
vane, sumna, Hi nezadovojnost.
aa) pitane je u glavnoj recenici. Go-
spodine, svaki li clovik ovo muke pati ? Tondal.
starine. 4, 113. Ovo li jo moja netjakina, ka se
nevoji va tolikih mukah? Mirakuli. 43. Tako
li odgovaras arhijeroju? Korizm. 93b. 0 raz-
bcjnide, csde li si tvrd v tvojoj zlediV Transit.
222. Ovo li je placa ku priimamo? 233. Zvijor
li je §to velis, ali ka gorska vil? S. Bobalevid
219. Ti li jesi Filon? Aleks. jag. star. 3, 294.
I ti li osujon biso simo dojti? 3, 305. To li je
veselje, to. li je plata koju svijet dava ? B. Ka-
§id, per. 93. Majko, u ovoj pladnoj sjeni i ti li
me, jaoh, ostavi? I. Gundulic 98. Ah, Mikleus
ono li je, ban senavski? 440. Tako li si, no-
vjernice, vrh me fiasti poman bio? G. Palmotid
1, 173. Za to li te zemja ova u svojo krilo jes
primila? 1, 254. To li je svijetlo tve posteno?
1, 348. Ovo li je vjera, koju poda meni tva de-
snica? 1, 889. Ti li si, sinko moj, Matijasu mili?
LI, 1, a, c) aa). 32
1, 398. Ovako li, mladce budi, gospodara branis
svoga? 2, 34. Ab, zla kderce, i tebi li narod
bludni omili? 2, 98. I ovdi li, nebarnice, na
tuge si doso mojo y i ovdi li, nevjernice, nemi-
losti gledam tvoje? 2, 456. Brado, ni jos li me
no poznaste? P. Vuletic 78. A mahnitce, sto
govoris? to 1' su rijeci od 6ovjeka? J. Kavanin
15b. A i Odriski cari 1' nijcsu naso ruko po
matora"? 276«'. Ljokar li co nas uskrsnuti? I.
Dordi6, salt. 299. Ovo li sii tvoji dvorovi? uzd.
8. Jo§ li si ovdi? ben. 167. Tako li jo, gris-
nicey veselo daklen, nasli ste Boga na vas nacin.
J. Banovac, razg. 28. Ajme sinko, tako li jo
tilo tvoje? P. Knezevic, muka. 30. Pravda tvoja
ter to li je? 31. Te i biat li moj ima biti osu-
den na muke? F. Lastric, test. 421*. To li ste
naucili od dobroga pastira? ned. 202. Te ovo
li 'e mucno? Nije. 292. Te ti li, sinko, protiva
maici ruku diSes? A. Kanizlic, utoc. 192. Ove
li 6e Gospodin uslisati? 284. Te onog' li ne
poznamo, za kog' prolit krv imamo? V. Dosen
4ii. Od judi li biva boji koji pliva u nevo|i?
28"'. Za druga li zona mari, koga uzda i sa-
mari? 108b. Oni li se, mlis, ne muci, tko pod
jaram vrat podkuci? 247<\ Takve li su rici ro-
ditoJaV takve li mu ti dajes nauke? M. A. E,e[-
kovic, sat. 03^. Nu ti, Gospodine, koji ne kratis
ikomu pomodi, kojemu trjebuju; ti li bi nas
nstavio, ti li bi zaboravio nas pri naj vecoj tje-
skoci? I. M. Mattel 72. To li je krstjansko
vincane? D. Eapi6 84. Ti li si ovo, tva li je
sjena, o Korevski bane, uza meV P. Sorkocevid
581a. Avaj meno, dragi pobratime! tu li si mi,
bolan, dopadnuo ! Nar. pjes. vuk. 2, 247. Joste
li si, more, u zivotu? 2, 466. Malo 1' ti je nase
Gore Crne? malo 1' ti jo Skadra na Bojani? malo
r ti je ravna Miridita? 2, 530. Ta i ti li mome
bracu dode? 2, 570.
bb) pitane je u podloznoj recenici.
Rocito mi, bo}e li se jn-imo v jutro lokcijon ali
po jidonji. Korizm. 4*. Pi tarn vas, robi li vi
jeste ali ste slobodni Judi. Pril. jag. ark. 9, 82.
(1520). Rukom uz ruku no znam od vesolja li
ali od zacudoria udarajuci. B. Zuzori 277. Srebro
li jo ili zlato..., mlite, nama dano zato? V.
Do§on 55a.
(I) j)itane se izrice interogativnom za-
mjenicom Hi adverhom, kod cega li obicno poka-
zuje neko cudene (u naj zadnem primjeru jutinu,
prekoravane).
aa) u glavnoj recenici. Na cvijetju
lijep ti jo nasao njetko odar; ah boze, tko li je?
N. Najogkovic 1, 202. Jaoh! sto li oni dan oba
nas n(( rani (smrt), neka nas grob jodan za'edno
sahrani? 2, 110. Tobe tvoj Isukrst iz tamnico
oslobodit ne moro; kako li bi daklo od boza kcor
ofiistil moju? F. Glavinid, cvit. nA'\ Vjeku-
vjefno Bozje sude ko li umijo razumiti? I. V.
Bun id, mand. pok. 6. Nu zasto li ti mo stvori
nog da Jubis meno u viko? A. Vita}id, ostan. 14.
Oda sta ,li' si, od puti li ili od kamona? A. Ka-
niXIic, uzroci. 12. O nosvisni paklobozi! kamo
li va.s 2e|a vozi ! V. Dosen 79b. Bogom brati
do dva pobratima: „Cija li jo grana od bisora?"
Nar. pjos. vuk. 1, 247. Ah moj Bold dragi! gdi
r je sad moj dragi? 1, 268. Koje li je doba
nodi? 1, 369. — A tu li si, jedan kopilane? cije
li si dvorn poharao? fcije li si robjo porobio?
6iju r jubis pod Cadorom Inbu? 2, 281.
bb) u podloinoj recenici. Kako li ste
tu doSli, mi to no iStomo. M. Urzid 182. Koja
li je podnio, vididenio poslije. A. Kanizlid, kam.
4. I ona mi, majko, besidila, koje V cu joj da-
rovat oruzjo. Nar. j)jes. istr. 1, 12.
LI, 1, c, a) aa).
b. oblik je kao kod a, ali po smislu nije
pravo pitane nego kao uzvikivane kojijem se po-
kazuje cudene.
a) glavna je rijec glagol kao kod a, a)
aa) (rijetko). Hode li biti jad i cemer prijuti.
scopeti kako grad kad budu sasuti ! M. Vetranid
1, 86. Jaoh meni ! vilo, rijeh, josam li nesredan!
N. Najoskovid 1, 316.
b) rijec uz koju stoji li interogativna je
zamjenica ili adverab. Sto li, jaoh, zalosti kad-
godi nemilo od tvoje mladosti ne prijah, ma
vilo! N. Na}e§kovid 2, 90. Koliko je veliko
blago, koliko li ugodno onim! F. Lastrid, test,
ad. 59b. Kakve li se gorke likarije uzimaju za
uzdrzati zivot vrimeniti ! ned. 378. Koja li ma-
hnitost! I. P. Marki 35. Ah tesko si meni, moj
ludi zavjete! sto 1' se zavjetovah rabra ne }u-
biti! Nar. pjes. vuk. 1, 335. Ja kakva li dara
donijese ! 2, 550.
c) naj cesce je glavna rijec adjektiv Hi
adverab. Strjolovite 1' imas oci, cuh, gdi me iz
nih zrak srdasce grozno rani ... S. Bobajevic
205. Svi li ste me ostavili, svi li earn svomu
muce? I. Gundulic 568. Nerazjozna ah mla-
dosti, ovo li su hvale tvoje ? G. Palmotid 1,
278. Aj uztrpnos blazenita, velika V su tvoja
mita! J. Kavanin 60*. Srjedni ti 1' su bill
oni! 395b. Veliku ti 1' dutim muku ! 396*. A
slipodo vrazija, cudno li grisnika zaslipjujes!
J. Banovac, razg. 147. Oh cudno li se pro-
minilo! prod. 97. Ah, nesridna slipoda, vele
ti li si se navukla na oci i mnogim krstja-
nom ! pripov. 9. Oh, Boze, vele ti li si do-
bar i ustrp|iv ! 68. Oh mnogo li ti i mnogo
djavao dobiva po raskosju svitovnemu! J. Fili-
povid 1, 484^1. Bozo moj i svaka moja, velika
li ti je duznost moja ! P. Knezovid, osm. 170.
Tako li? ono li 'g sala sto je uzrok suza? A.
Kanizlic, utoc. 475. Ah ! prom li 'e srce tvoje,
Jezuso moj blagi, srce dobro, prem li 'e srce
milostivo ! I. M. Mattel 57. L'jepo li jo pogle-
dati uz visoko vedro nebo ! Nar. pjes. vuk. 1, 52.
O narango, vojko plemonita! tanka li si, visoko
li rastos! 1, 74. Luda li si, bjola vilo! 1, 182.
Dok mi bjpsG, dobar li bija§e! 1, 231. Cudno
li si svate prevarioj 2, 564. Brze li me, brato,
zaboravi ! 2, 568. Cudno li te vlasco prepanulo!
2, 280. Ludo li sam izgubio glavu ! Nar. pjes.
here. vuk. 80. Lijep li si, celebija Mujo! 141.
Divnu li me rodi moja majka! 1(54. Vodice,
studena li si ! 256. Ciganin je vazda uzdisuci
govorio: „Ej moj lijepi alta! lijep li si, a za-
ludu li si!" Nar. prip. vrcev. 39. — ■ Amo viogu
pripadati i ova dva primjera (o prvouie pise
Daniiic: izvan pitana dolazi [,li'J jednom kao u
izvikivanu potvrdujudi misao proma drugoj pro-
tivnoj) : Kako vi jo bila onaj skrbbi. nasla Bogb
ve, i mi smo temb pecalni bili, a od tolo je i
mnogo izislo, a mi li hotenjo i vbvsako dobro-
zelanije imamo da te vidimo. Spom. sr. 1, 24.
(1399). Ah da je pecu zelje§ca, sad bi li ih u
dvije pefie ufiinio. M. Drzid 375.
C. s negativnijem kondicijonalom (ne bi li),
rjede s negativnijem futurom (node li) pokazuje
se neznane hoce li sto biti ali se ujedno istice
namjera i zela da bade, naj cesce stoji u pod-
loznoj recenici, a u glavnoj je radna s koje bi se
moglo dogoditi ono sto se ieli.
a) s kondicijonalom.
aa) u podloznoj redenici. Ovo diAaSo
drakun, no bi li oslabio Gospodina. F. Lastrid,
test. 105a. Ja tobi dajom za svidoka gdikoji
rodak iz sv. pisma, ne bi li ti prije virovao. M.
A. Ke|kovid, .sat. A8l>. A ti radi, no bi li do-
LI. 1, c, a) aa).
33
LI, 2, b.
stala §to do sada jos nisi imala. Cl^. Daj ne
bi li zgodio pismice Pana gledaj. M. Katancic
46. Sada pak jurve vrime jest, da se i od tre-
cega kipa razgovorimo, ne bilismo poznali, sto
od nega imamo virovati. B. Leakovic, nauk. 93.
Nastojacii, koliko budem mogao od nega govo-
riti, no biliste poznavsi kripost i cinu negovu
s ve6om brigom nega nastojali primiti. 195.
Vece ga sa}e na vodn ne bi 1' ga voda odnela.
Nar. pjes. vuk. 1, 289. To veliino da se vese-
limo, ne bi li nas i Bog veselio! 2, 180. Te mo-
lite svog mila ujaka, ne bi li vam brata poklo-
nio. 2, 510. A en trze perna buzdovana, ode
nega riiina udarati, ne bi li ga s koiiem rastavio.
2, 585. PoSjite je Savi na obalu, ne bi li se
Ture prevarilo. 2, 589. Brze trci gradu Bio-
gradu, ne bi 1' brata ziva zatekao. 2, 629. Na-
lozite dva ogha zestoka, da bi mladoj lice izgo-
rilo, ne bi li se caru omrazila. Nar. pjes. istr.
1, 17. Da se trudi, ne bi li u starost roditejima
svojijema od pomoci bio. Nar. prip. vuk.'* 247.
Coek koji je nabijen na kolac ne bojeci se ni-
kakva vecega zla psuje Turcima sta mu na usta
dode, ne bi li ga ubili. Vuk, poslov. 266. —
Amo maze jjripodati i ovaj primjer: Tako sam
i onu pjesmu o plemenitoj Asan-aginici ostavio
za sad dok ne bi li je de kako 6uo od kakva
Krajisnika ili Dalmatinca. Vuk, nar. pjes. 1
(1891), XXXIV.
bb) u glavnoj recenici. Ne bi li se
dusa nasla koja bi se smilovala. Nar. pjes. vuk.
1, 141. — Vnja da tako treba shvntiti i ovaj
primjer: Bogom sestro, lijepa devojko! ti 6es
biti juba Radulova, tamo su mi dva nejaka brata
u tavnici Vlasida Kadula, ne bi li ih kako iz-
bavila! Nar. pjes. vuk. 1, 522.
b) s futurom. U aevo}i uzdises, nede li
ti kadgod svanuti. A. Kanizlic. utoc. 37. Na-
zeni mu srne i jelene, nece li ga jelen razbuciti.
Nar. pjes. vuk. 2, 631. No na noge, da im uda-
rimo, necemo li izgubiti Vuka. Ogled, sr. 46.
c) s kondicijonalom i futurom. Kad ne
nadu otvorena vrata, nece li se Por6a povratiti,
ne bi 1' Porca pogubio Vuka. Nar. pjes. vuk.
2, 591. Na svako ga probe udarase, ne bi li ga
kako prevario, nece li se junak poturciti. 2, 610.
Pa otvori dvanaest odaja, u dvanestu ostavi ju-
naka, a zatvori vrata dvanestora, da ne gleda
sunca ni mjeseca ni bijela danka ni junaka, nece
li se nemu dodijati, ne bi li se kaur poturcio.
2, 611.
d. interogativnotn recenicom u koje je oblik
kao kod a, a) ili b) moze se kazati uvjet, jer se
drugom recenicom kaze sto biva ili jos cesce sto
treba da bade (a ovo se kaze imperativom), kad
se izvrsi sto je u pitanu. uprav su daklc dvije
recenice nepodlozne jedna drugoj: pitane t od-
govor, all se moze shvatiti kao da je prva pod-
lozna i da u noj li vrijedi koliko ako, kad itd.
Ne plati li se do uroka, a po tola da je ostalo
na koly kra]evbstva ti. Mon. serb. 48. (1254 —
1256). Hoto li vise refieni pokladb poslati uzeti,
da posju svoje dobre Judi. 374. (1433). Hoces li
biti bez straha, cini vazda dobro. Zborn. 6'».
Ho(jes li poznati covjeka kogagod? daj mu sto
vladati. N. Dimitrovic 12. Krstjani, zelite li
cuti na 6as va§e smrti glasove od blagosoya, di-
lujte dobro. J. Banovac, razg. 6. Zelis li pri-
dobiti zle misli, odbaci one poglede. pred. 15.
Dado li ti Bog sri6u, nastoj na molitvi. 51. Ze-
lite li da je Bog s vami, mir neka je medu
vama. pripov. 119. Siromah, ho6e li od glada
umrijet, neka umre. A. Kalic 265. Mislis li me
mrtva poKaliti, pozali mo dok sam u Zivotu.
VI
Nar. pjes. vuk. 2, 268. Ne h6enu 1' se kuci
obratiti, udari im sa svakoje strane. 5, 244. Jesi
li se privezao za 2enu, ne trazi da se razdrije§i§.
Vuk, pavl. Ikor. 7, 27. A Leskovcani, ako im
se mill ziveti, neka se turfie; nece li, neka trpe
sto ih snade. M. D. Milicevic, zim. vec. 142. —
Jeli zmijini skot, tot peci. (Z). Poslov. danic.
Ova malina stvari ne izgovara covika od griha
smrtnoga, nego ucini li on takvi grih, jurve
smrtiio grisi. B. Leakovic, nauk. 458. Ne do-
dete 1' mene na Cetine, brzo cu vi vojsku opra-
viti. Nar. pjes. vuk. 5, 238 Ocuvas li se, to
jedno bice vec veliki dobitak. M. D. Mili6evic,
zlosel. 202. — Amo moze pripadati i ovaj pri-
mjer: Jedan kraj ima li biti poslusan kano sin
svojima roditejom? nije bilo sina poslusnijega
od Stipana; jedan kraj vaja li da }abi svoje si-
nove i svoje podloznike? nije bilo otca, niti priu-
cipa Jubeznivijega od Stipana; jedan kra| ima li
biti zivota cista? Stipan je bio zivota naj cistija.
A. Tomikovid, gov. 265. i ovaj: Oruzje negovo
ne pustavam, znat li mi izgubiti sve. Pravdo-
nosa. 1852. 31. — vidi i 5, b.
2. stojeci medu dvije ili vise rijeci ili rece-
nica, veze ih onako kao ili.
a. utrum (ne) — an, veze zajedno dva ili vise
pitana (kao ili, vidi ili, g, a)) u prvome od ko-
jijeh ima vec li u znacenu kao kod 1, a.
a) u glavnijem recenicama. Cto ze na-
reku te ? apostola li nareku te ? . . . mucenika
li? . . . uciteja li te nareku otbcbstviju svo-
jemu? . . . vojna li te nareku, svete, krepbka?
Stefan, sim. pam. saf. 25. Odkuda ste, iz neba
li, iz zem}e li? A. Kanizli6, kam. 320. — Amo
pripada i ovo: Hoce li, ne6e li (n. p. ide ili radi
sto, t. j. lijeno, skanujudi se). Nar. posl. vuk.
342.
b) u podloznijem recenicama. Jos sam,
snim li, dim li, ja sumniva. Gr. Palmotic 1, 197,
Znajuci drugi dobro, istinn li, laz li brani. 1,
393. Niti znamo, dobri li su, zli li su. M. Ead-
ni6 103b. Koji imadu pravo, prvi li, drugi li.
neka stioci budu sudci. A. Kanizlid, kam. 11.
Ne mareci mlogo, tude li, svoje li daje. 143.
Rveci se sam sobora, hoce li nede li moliti. utoc.
69. Ucenici upitase ga, s cigova grijeha oni
covjek bjeso se slijep rodio, s negova li, § ne-
govijeh li roditeja. S. Eosa 122a. _ Amo pri-
pada i ovo : Mane li vise li, ne mogu se spome-
nuti cisto. M. Dobretid 146. — Amo ne pnpa-
daju ovi primjeri nego uprav pod 1, &, jer se u
nima ne ocekuje da ce se pristati na jedno pi-
tane, a odbaciti drugo. Oh vid sad tko milos u
zejah ne ima ali ku usilos od drazih usprima,
bude li muka toj, bude li zestok vaj ! S. Men-
cetid 124. Odgovora nu nam nije, ugodna li,
draga li je Captislavi ova vira. G. Palmotid 2,
208.
b. vidi ili, d. U dne u nosti li vbzda komb
ihb poSjemo da imaju pojti. Spom. sr. 1, 48.
(1403). Da se imaju dati negovu ostanku i
bratjo negove, komu li bi oporudilb. Mon. serb.
286. (1419). Ako bi se zgodila njekoja teskoda
. . . kojftjjem gode uzbrokomb odb koje gode strane
kojom li gode stvarbju. 418. (1442 u poznijemu
prijepisu). Svaka stvar vede mane li se prili-
pluje. B. Kasid, nasi. I'i7. Koja mankahu, ali
su drugojako po blagdanih odredena, iznova li
naredena. 1. Bandulavid iii. Ako ona plav ne-
mila od mora se ne prozdrije, o kuk li sa ne
razbije u tisudu mrva i dila... ja vjerovat necu
odi. I. Gundulid 37—38. Od tada sam sved 2e-
lio, da zatvori odi moje lubav, smrt li, da vidio
Ijepos ue bih manu od tvoje. 259. Tuj fieka§e
3
LI, 2, b.
svak 6as glase dobre zle li svojoj kruni. 560.
Gdi bismo se sahranili,,krajevske li tvoje krune
plemenitu cas branili. G. Palmotic 1, 59. Mrtav,
ziv li ja sam odi? 2, 239. Mjosto, grad li 'e,
vjekovilo vec bit nece kauraski. J. Kavanin
235a. Sdrak .sam, duh sam li ti, ne mores me
ne grliti. 462^. Po dva tri li puta priko go-
dine. F. Lastric, od' 59. Bludnica, koja je osu-
dena za jedno, dva tri li prijubodnistva. ned.
17. Ostaviti onu vrstu griha, na koju si se na-
vadio od godinu, dvi, tri i vi§e mane li. 120.
Posli niko cetiri pet li ijada godina. svet. 47a.
Posli dvi tri li godine cuse glas. A. Kanizlic,
utoc. 283. Svakoj moj bijedi duhovnoj tjelesnoj
li. Stit. 1. Grlica kad tuzi kad li kosic fiduka.
M. Katan6ic 40. Svake tre6e §6ste li godine.
M. Pavlinovic, rad. 6. — Li moze stajati i s pr-
vom rijeci Hi recenicom (kao ili, d, b)). Jedan li
oba li z gospodami ili i z detju. Mon. serb.
259. (1405 u poznijemu prijepisu). Koji bi bili
protiva Dubrovniku kojombgodi neprijaznbju
(,n6prejaznbju') a ili zlomb vojomb, ratbju li voj-
skom li ali kojimb razmirbjemb . . . 451. (1452).
Ako bi prisao po sebi li po svojihb li dobrehb
Judehb . . . 496. (1466). Sto danaska li zautra li
potrebuje da pustite. B. Gradic, djev. 39. Tko
su ozeneni, imaju se dva li tri li dni uzdrzati
od svoga druga. M. Divkovid, nauk. 318. Krivo
li pravo li otima tude. A. d. Bella, razgov. 70.
Drakuni li su, vistice li su, sto mu drago. F.
Lastric, svet. 58a. Prikazuju6i vla§tite potrebe
telesne li, duhovne li. I. M. Mattei 213. Pona-
v|ati u prvi petak ali nedje|u svakoga mjeseca
prije li poslije li pricestjenja. 261. U sve dakle
nezgode il' potribe obdene li osobne li. Stit. 5.
Kad jedan drugomu otvorito kazemo sto mislimo,
kad li tad li sporazumidemo. M. Pavlinovid, razg.
18.
c. vidi ili, a (ne samo kod rijeci Hi rece-
nica istoga nego i slienoga smisla). Da se lazivo,
krivo li kunu i zaklinaju. B. Kasid, zrc. 45. Ina
su potrebna, kakono materija voda li, forma ridi
li. rit. 4. Jedan paralitik klinit li osta zdrav.
fran. 213. Znate kolike privare, kolike li za-
sjede pop Florencijo snuje. L Dordid, ben. 155.
Ja sam uzeo uiku bastinu iliti citluk, selo li,
potribito mi je otid prigledati. F. Lastric, od'
235. Netom pokomili kojagod pecal, bolost, muka
li, smrzne se od straha. I. M. Mattei 103. Noko
cejade veoma poboino kad bi se naslo zamrseno
kojijemgodi dvoumstvom, zaprjekom li, ve|aSo
istijem nadinom . . . 130.
3. stojeci izmedu dvije ili vise od dvije inte-
rogativne recenice u kojitna je interogativna za-
mjenica ili interogativni adverab, veze ih medu
sobom.
a. smisao je u pitanima isti Hi slican,
ili se u drugome pitanu ncsto vise izrice nego u
prvome. osim li moze biti i drugijeh veznijeh kon-
junkcija, kao n. p. i.
a) u glaimijem reienicama. Kto izb6btetb
sego cjudesa? kotori li jezykb izbglagojetb tajny
tvoje 'i kotorej li ustbne otvrbzeta se na tvoju
pohvalu? ytefan, sim. pam. saf. 25. Koju ti po-
hvalu prino-semb? fcto £e li uaredemb teV ili kymi
pohvalami Vb3h(v)alimb.. .? Mon. sorb. 67. (1305
— 1807). Ca odu redi, komu li se odu preporu-
ditiy Transit. 147. Kada te odu viditi, kada li
88 javju pred licom tvojim, kada li se nasidu li-
posti tvoje y Korizm. 27*. Gdo mu ode suprot
redi, gdo li ga ode ustaviti? 30a. Lipo t' je ve-
zena ovaj stvar, pravi svak; od kud bi svedena,
na kto li pride pak? P. Hektorovid 74. Kamo
8u Trojani'i* kamo li ostala goapoda? N. Dimi-
34 LI, 3, a, a).
trovid 34. Tko mu de uzdr2at glavicu? tko mu
li piti dat? N. Najeskovic 1, 125. Od kud ste
prisli vi, koje li stvari rad dodoste u lug ovi,
kud li grete sad? 1, 236. Koji du razgovor od
sada imati . . . ? ... Tko je .sad umrli na svijetu,
ma vilo, da mene zagrli |uveno i 111110? koga li
da gleda tvoj sluga |uveno, kad je sad od leda
tvo lice rumeno? tko li je, da mene celiva, moj
druze, pokoli rumene tve usti svenuse? 2, 109.
Sto se smijeje svaki od vas . . . ? sto li mi se
svak zacudi . . .? 1, 154. Sinocka gdje s' bio?
gdi li su t' oruzja? 1, 292. Zasto me ti uze,
zasto li na mene ovako, jaoh ! uze navrze ju-
vene? 2, 43. Zasto me pogubi, zasto li, gospoje,
na me se rasrdi, sluzenje ter mojo i mene po-
grdi? 2, 76. Kako se ruzdijejam od drage go-
spoje, pri kom li ostavjam ufanje sve moje? 2,
80. Nu komu ja placem, komu li, jaoh, tuzu?
bole bi da macem prijeku smrt sadruzu. 2, 96.
Vaj ! sto me daj mirna ne cini umrijeti, pokli
me, jaoh! vjerna u svemu nade ti? sto li mi
smrt ne da, na ruci kad ti bjeh? 2, 120. Gdi
du utedi, sto li du uciniti? A. Gudetid, roz. jez.
299. Ka uredba, ka pozuda, ko li od slave novo
ufanje opet na svoje rodno stanje Tezea vodi
sad ovuda? I. Gundulid 7. Ah, kraj koji u
svjetlosti, ki li vitez svim hrabreni paso s vedom
cestitosti sad od mene mac zladeni ? 18. Nu sto
kaze, sto li veli svijos ma sade pripadena? 79.
Nu sto oci me vide, sto li de bit novo, koja vil
izide iz rijeke sad ovo? 90. Duso, kcerce, ni-
jesam nit' du (tebe ostaviti), jaoh! nu kada, kako
li du ? 97. Kud srnes, Zagorko, kud li se po-
tezis? ke prispje zlo gorko, od stada sto bjezis?
142. Vaj ! ne znam, sto cu sad, kud li bib otiso?
vede mi je mrtvi glad do nosa niso. 151. Da
^to cekam, sto li pazim? razdijejeu sam s dra-
gom vilom. 165. Ah ! sto vidjeh sine more, . . ?
sto li gledah brza krila, gdje put neba ptice
steru, . . . ? 241. Gdi (su) oni, ki se od svih }udi
dobitnici oglasise? gdi li uzmozni, kih pozudi
krug malahan vas svit bise? 234. Tko da is-
kaze lica tvoga sve liposti bozanstvene, tko li
srca privrijednoga misli i zeje prihrabrene? 268.
Koje strane, ki li puci oprijede se krajevidu?
308. Nu gdi ostavjam od poludna crnce? gdi li
im mjesto kazu? 334. Ah! kud, plahi mlaco,
poje, na ki li se put potezi? 362. Ka vas huda
ces namjeri? otkuda li vi dodoste? G. Palmotic
1, 74. Radi koga grijeha i zloce, za koja li
huda dila dadko umorit mene bode? 1, 178. Tko
se branit od hih more, tko li utedi nih porazu?
1, 186. K6 na pamet dode tobi . . . sa mnom
mijenit tve odjede? kako li so no pi'ipade? 1,
317. Sto ono oci moje vide, od blazonijeh tko
li sada susresti nas ovdi ide? 2, 469. Ko mi de
dat kripost mojoj pameti, ko li -suze mojima
ocima? M. Jerkovic 44. Gdi jesu toliki kraji?
gdi su toliki cesari? gdi li su tolike duke? P.
Posilovid, nasi. 13a. Koji turan, ka 1' prigrada
lie se sili bode opriti? J. Kavanin 6l>. Tko
zna, gorit dokli ima? gdi li do se udunuti (ogaii)'^
222a. Srebrnica gdje DabiSa, gdi li Kacidi od
Omisa? 231'*. Tko bo more, jaoh, dosedi? tko
li izredi ? . . . 339^. Tko moze dubodinu no do-
sedi? ko li od judi k hoj dopriti? 355^. Sto de
od tebe tute biti, kad li hodos odtle iziti? 394a.
Tko je, tko, ovi prah? i tko li je ovi vjetar?
B. Zuzeri 267. Sto 6ini pasti s neba Lucifera
u pakao, nego negova voja? sto li Adama iza-
gnati iz raja zemajskoga izvan Aogova voja? J.
Banovac, razg. 114. Kakve su to rano, Isukrste,
po tvom tilu, ko li te je tako izranio? 149. Ko-
like milosti sajo Bog vama s nebosa, koliko li
LI, 3, a, a).
35
LI, 4, a.
blago prosipje za vasu korist? 153. Ah, blago
moje, komu mi ostajes, ko li ce te uzivati? pri-
pov. 4. Kakav je ta ogan, kakva li negova vru-
cina, kakva li te vrucine zestina? 45. Koliko
zastidene, nenavidost, koliku li gorkost porodi
onoj gospodiy F. Lastric, test. I99b. Kuda otide
naj prvoV komu li otje naj napre navistiti- svoga
uskrsnutja vese^a? 204a. Kakav, koji li je to
kral od slave? 227a. sto je znamenovala ko-
rabja Nojeva? sto li oni strasni potop? 276a.
§to je neharnost, sto li dilujeV 386. Tko je
mocan, tko li podoban izrijeti ovoliko raogujstvo?
V. M. Gucetic 58. Rodila si, ali kada, u koji li
danak? A. Kanizlic. utoc. vi. Sto tugujes? sto
li mi od zalosti veneS? 37. Kakvo je, koliko li
znane imala? 592. Jer mrtvacke kosti gledas?
jer li mrtvim pokoj ne das'? V. Dosen 44a-. Jer
dobitak s ladom tira? jer li |udma ne da mira?
571^. Za koju_^ bi korist bila? kome li bi bila
mila? 65a. gto im bise? oda sta li obolise?
174b. Ko ce skupit po nebu oblake? ko 1' ce
ispivat po svijetu junake? And. Kaci6, razg. 2a.
Ah, te kako 6e du^a prokleta svoje tilo pozdra-
viti, kakvom li jubavju istom ho6e ua nega po-
gledati ? D. Eapic 3. Kud cu sade , na koju
li stranu? Nar. pjes. vuk. 2, 496. §to s', se-
stricu, jutros uranio? sto s' u po}u cador ostavio?
sto li si se, sine, namrdio? 2, 538. — Pitanem
se maze izjaviti cudene (vidi 1, b, b)). Koja je
zloba tvoja, koje li sagrisenje! M. Jerkovic 68.
Ke vesele razgovore, ke li tance zavrgose! P.
Kanavelic, iv. 449. Kakve su ovo promine, kakve
li novine ! J. Banovac, pripov. 75. Ja kako ga
bane osedlao ! kako li ga tvrdo opasao ! Nar.
pjes. vuk. 2, 270. Kakva j' krasna Kaica voj-
voda ! u kakvom li gospodskom odelu ! 2, 483.
— U ovijem primjerima prvo pitane nema inte-
rogativne zamjeniee Hi adverba : JeV mu srce
oteskalo, kako 1' stati na toj muci kripko od
svud on odluci? P. Hektorovic (?) 136. Bi li,
kako li bi ovo cinio, da bi za tim udi| imao
umrti? A. Kanizlic, fran. 249.
b) u podloznijem recenicama. Da bi ni
i vasb vlastelinb uvezbbalb tko su na imo i gde
li, da ni se neki ne utaji. Spom. sr. 1, 80. (1406).
Vbspomenuti o srbbskoj zem|i kako uverena bystb,
kto li nacelstvovase vb nej. Okaz. pam. saf. 51.
Kaze se kojijem se nacinom ima sahranit u
djevstvu, u cemu li stoji djevstvo i kako se gubi.
B. Gradic, djev. 45. Skazi mi, kojijem zakonom,
kojijem li nacinom jest nemu ugodno da se toj
ucini. 59. Ne znas, nevo}nice, ne znas, komu
si tvoje djevstvo duzua koju li krunu od nega
cekas. 89. G-ledaj ke su nih (viteza) prilike,
s kijem li oruzjem svaka (vrsta) hodi. I. Gun-
dulic 439. Izvidice se i odkriti onde s kakvom su
svrhom pripovidaoci pripovidali, s kakvim li
umistvom od nauka ispovidnici ispovidali, kakvom
li misnici cistocom na oltar izlazili. J. Bano-
vac, prip. 26. Evo custe sto nas zaduzuje cetvrta
zapovid Bozija, kako li se suprot noj sagrisuje.
F. Lastric, ned. 134. Upita princip svoje zaruc-
nice, sto joj se cini od velicanstva Cirova, sto
li je naj lipse vidila u negovu dvoru. 206. Vise
ste puta culi, kolike se nesrice vrimenite dogo-
dise Jobu u jedan dan, koliko li progonstva
podnese od djavla. 210. Imam virovati da zna-
dete sto je licumirstvo, sto li su hinci, licumirci.
300. Pravo kaze, sto kako li se je dogodilo. A.
Kanizlic, kam. 127. Pazi, kako drzis glavu, ka-
kvu r odtud imas slavu! V. Dosen 179a No
znam, kog' je linac roda, kud li nemu mama
hoda. 21la. Promisjavajuci sta bi ja mojoj otac-
bini donio, sta li bi ja mojim domorodcem ka-
kono pazara poklonio. M. A. Ee}kovi6, sat. A3a.
No znam, odkuda je rodom, tko li mu je otac
bio. A4a. Neg bi rade u kolu viditi, kako kcerce
s dragim poskakuju i kakve li pismice pivaju.
06^. I pita ga, tko ga je stvorio, tko li jadna
gorko odkupio, za koju li svrhu satvorio. 07^.
Jer sad novog miseca plode se, ne znam od sta,
sto li je donese. J. S. Ee|kovic 163. Da vidite,
pak da se divite, kakovi su i koliki li su ! Nar.
pjes. vuk. 2, 212. Kaze jade tastu na uranku,
kako su mu dvori poharani, kako su mu sluge
razagnate, kako li je majka pregazena, kako li
je Juba zarobjena. 2, 268. Da pogledam i gore
i do|e, ko pogibe, ko 1' ostane danas. 2, 562.
h. pitana su suprotna jedno drugome.
a) u glaonoj recenici. Od kuda si, kamo
li gredes? Zborn. 38a. Koji jo uzrok od sve-
toga prostenja, koja li svrha od nega? A. Gu-
cetic, roz. jez. 48. §to ubozkoj obitili pristoji,
ka li lasti u svili? J. Kavanin 354a. Sve ke
k nemu ovd' dohode sto ce primit, sto li ne£e?
514a. Tko sam ja, tko li je ovi komu ja sluzim?
I. Dordic, ben. 127. Koji grih jest tezji, koji li
laksi? A. Ba6i6 379. Ma sto je^ tilo? sto li je
dusa? J. Banovac, razg. 102. Sto imenom od
sunca, sto li imenom od^ miseca zlamonuje se?
F. Lastrid, test. 231a. Sto je holost, sto 1' ni-
zina, kakva li je kojoj cina? V. Dosen 18^*. Sta
si joj govorio, i sta li ona tebi? Pravdonosa.
1852. 9.
b) u podloznoj recenici. Svijem ce ovoj
libarce mnoge stvari odkrit i obiavit, i sto su
drzane, pod sto li podvezane, ukazat im, od 6ega
se uklonit, sto li slijedit imaju. B. Gradic, djev.
7 — 8. Dusa na koj slika izlazi Bozja kakva
scijenis da je? kakav li opet Bog od vika^ki je
bez slike sebi slika? I. Gundulic 242. Sto bi
htjeli, sto li ne bi, da odlucit ne umiju. 365.
Ki razbiru, sto 'e zlo cinit, dobro sto li. J. Ka-
vanin 356a. Poznati, koji je grih tezi, koji li je
laksi. J. Banovac, razg. 250. Poznati kad je u
kradi grih laki, kad li smrtni. uboj. 36. Dati
svakomu na znahe razboritije, sto je zapovideno,
sto li je zabraneno. F. Lastric, od' 68. Koja
mi kaze, sto je zlo, sto li dobro. ned. 280. Niti
mi znademo, kada su korisna, kada li stetna.
323. Koji ne zna, sto je Bozji, sto li 'e |udski
zakon. A. Kanizlic, kam. 395. Znano biva, sto
je zito, sto li pliva. V. Dosen 18t>. Bog znade
i vidi koji je u grihu, koji li je u negovoj mi-
losti. M. Dobretic 315. Djakonu se pak pristoji
iziskovati, koji zivu u gradu bogojubno, koji li
inako, koji dohodu na misu, koji li pak ne do-
hodu. J. Matovic 291—295. Sto se ima prositi
sto li ne, rijeti 6e se na svoje mjesto. J. Ma-
tovic 436. Ne ima vodu koji bi mu kazao, gdi
je brdo, gdi je dola, gdi li je strmo. A. Tomi-
kovid, gov. 129.
4. kod dva Hi vise od dva pitana u Tcojima
ima interogativna zamjenica Hi interogativni ad-
verab, moze li biti u svakome pitauu: radi pr-
voga vidi 1, a, d) ; u ostalijem je redenicama ja-
macno konjunkcija kao kod 3.
a. M glavnijem recenicama. O tamni, o ne-
vojui i 2alosni greSnice, kud li ce§, kamo li ces
tada? M. Divkovic, bes. 3V>. Reci mi: „Gdi li
si, sto li, u komu li je bitju du§a tvoja?" M.
Divkovid, nauk. 17l\ Eekoh mu: „Jesi 1' zifal'
mrtaf, .kako li, u com li osta krif?" D. Bara-
kovid, vil. 292. Mornari kud li de, kamo li de?
A. Kanizlid, fran. 74. Kud li idu, §to li cine?
And. Kacid, kor. 254. Ceste knige idu za kni-
gama, od koga li, kome li dolaze? Nar. pjes.
vuk. 2, 502.
LI, 4, b. -^n
b. u podloznijem recenicama. Vidi, sinko,
i promisli, koju li placu dajo Bog svemoguci,
koju li djavao pakleni. M. Divkovic, bes. 22ab.
Ne zna, §to li cini, kamo li ide. 633b. Skoci da
vidi, tko li je, sto li je. M. Divkovic, nauk. 25fi.
Da vidimo, kaku li liodimo, kuda li ideino. 127a.
Da slipim dan svane, da znati budu moc . . . ca
r je dan ca li noc. D. Barakovic, vil. 8. Ima
dosta krstjana na svitu koji govcre i otcena.s i
zdravamarijo uba ne znaduci sto li govore sto
li cine. J. Filipovic 1, 509^. Smakole ji sedam
ijada ne gledajuci tko li biSe prav tko li kriv,
1, 198'>. Ne znadem, sto li psujem, sto li grdim.
I. J. P. Lucie, razg. 114. Da ne bi znali, sto je
zlo, sto li je dobro. B. Leakovid, gov. 45.
5. autem, vero, stuji izmedu rccenica sto po-
kazvju uvjete i veze ih viedu sohoin. ubicno se
razumije da had se vrsi jcdan uvjet misli se da
se ne moze izvrsiti drugi, te li istice uvjete kao
suprotne medu sobom (isporedi 2, a). moSe se iz-
mijeniti rijeccama a, ali, pak ltd. — uvjeti se is-
ticu osohitijem rijecima (ako itd.), ali i sto se
prije nih izrece moze se shvatiti kao uvjet, te
recenice s ako itd. pokazuju naj cesce neizvrsi-
vane onoga sto je sprijeda kazano.
•A. uvjet se izrice konjunkcijoin ako (aste,
ade), vidi ako, 7, b i d (I, 52—54). — U dva
spomenika xv vijeka imadu tri primjera u ko-
jima ako li stoji mj. ako li ne. Ostali ste dlbzni
gospodinu mi Mrbksi tisudu i 100 perperb ve-
netki . . . i za to je mene poslalb da ti je prosu
dobromb vojomb, ako daste; ako li, da govoru
na vasb vlastelomb. istinna jerb gospodinb Mrbksa
rekal mi je i narucilb jerb vi je prostilb odb
toga 5 satb pur})erb a da daste 6 satb perbperb.
za to dajto mi tej 6 satb perbperb; ako li, ja
du vse pitatb. Spom. sr. 1, 71. (1405). Da mu
vasa velikostb veru i slobodu zapi§e u Hstu dojti
i opetb pojti sb vsemb: ako se napravi toj, dobre;
ako li, da je vojanb i slobodanb opetb kb svo-
jemu domu, 1, 149 — 150. (1420). — Osiin li moze
vezati recenicu i druga konjuxkcija u istome zna-
6enu, kao na pocetku recenice, vidi ako, 7, d, a)
i o (I, 53—54); Hi podije li moze stajati pak
(paka, pako), vidi ako 7, d, h) (I, 54'i).
b. )iioze biti i nekoliko uvjeta, te u sva-
kome ima li ill slicna rijec (vidi na kraju). smisao
je da nesto biva kuji god se uvjet izvrsio, vidi
ili, e. Osveti li se tko svom uvriditeju, ockvrni
li zenidbeni dug s nevirnoscu svom drugii po-
steju, uzme li tko divojci postene, . . sve su zle
misli bile uzrok i koren ... J. Banovac, pred.
14. Lijopa li, gruba li, reci mi samo toj. F.
Lukarevid 42. Da vsaki od erne zem[e ove
vazmo, kami li drivo li, vsaki da iznoso. Aloks.
jag. star. 3, 285. Prava li kriva li da su ma
veljenja, na tvoj maloj hvali tvoja su cinenja.
I. T. Mrnavic, osm. 24. ^ude i sjeme vrsti
svade, restu l\ lete 1', plovu 1', tlace. J. Ka-
vanin 72'i. Car li, oso li. (Z). Poslov. danic.
Drago li vam zivjeti svi, drago li umrijeti . . .
Nar. prip. vrc. 2()9. — U ovijem je primjerima
li samo u jcdnoj recenici, a drugnj jali, ili; Dim
Ua¶ Milostida ki u lirvatskom roden kraju,
bi li znanjo ali srida, jur stolova na Dunaju. I.
Qundulid 312. Promotrite jedno diteSce od po
godine mane li il' malo viSo. F. Lastrid, ned.
379. ir je kripost koja svrhnaravna bila, lubav
li na svoja meno uze krila ... A. Kani^lid, ro2.
52.
c. moze se shvacati kao uvjet i vrijcme kad
Stu biva; po tome stoji li i ug kad (kada). Onda
uii dau svita, pu raju onda grom, kad tebo ud
mita, Hokole, gdi nazrem; kud li lo s proztua no
LI, 5, f.
viju dan koji, srce do umora bolno mi ustoji . . .
H. Lucid 219. Covjeka svak }ubi, dokle je sreca
s nim ; kad li ju izgubi. zgubi s nom sve sa-
svim. N. Dimitrovid 15. Jaoh draga gospode,
kako de t' biti cas, po druzbi kad pnde po tvojoj
ovi glas? jaoh draga gospode, kada li pak reku
da sluga tvoj dode za tebe na prijekuV N. Na-
Jeskovid 1, 181. Ter kad mi pride nod, ja zelim,
gospoje, da bude u cas prod, a bio dan da doje ;
kad li mi dan sine, ja zeliro, naj prece opeta da
mine, da vrijeme potjece. 2, 108. Kad godi gdi
pride tve lice pribilo, svak mu se poklana gle-
daje na li milo ; kad li ric govorit ku stane tva
mlados, moze svu srdnu vlas utazit za rados. D.
Eanina 83a. Nu kada besjeded ki govor stat
pravi (= stane praviti), sva visna nebesa na rie
ric ustavi; kad li oci ne svrne, takmenja kojim
ni, uzize, umara, razciria i kopni. 101b. Dokle
ravno stoje stihe i tobom uciiiena clovidaska te-
lesa cila i no povalajudi se ravno teku, kada li
od cetirih sastav razdili se jedno ili vede ili
maiie, tada rastegne se i od duse razdili se mrtvo
clovicasko tilo. Aleks. jag. star. 3, 316. S ue-
prijateji kad bori se, kad li u miru tihom stoji.
J. Kavanin 209*. Tilo dizu mrtvo . . . ; kad li
vrime tomu dospi da se tilo sarani, bijeli cvitak
durdic, gdi bija tilo, rodi. M. Katancid 50. Fa-
lila se prelijepa Ana: „Nema dvora sto baba
mojega; ja sam cula, kazevali su mi, pojepsi su
moga Petra dvori . . ." Kad li Ana sretno dom>i
dode, al' istina sto su govorili. Nar. pjes. vuk.
1, 4. A vode ga pod sator voziru; kad li dode
momak pred vezira, triput mu se svezan poklo-
nio. 2, 607. — Uz li moze biti i druga konjunk-
cija (isporedi kod a), n. p. pak. Svaka zvir ze-
stoka . . . dobro i zlo poznava, ter kada opazi da
joj zled tko dava oncas ga porazi; kada li pak
vidi dvorit se s jubavi, pitoma stvori se, svu
divjad ostavi. D. Ranina 96b. Istina je da se
mnoge pute dini razdi}ene na pamet . . .; kad li
je pak po vede brojeva ol' ti figurica u broju od
razdijeiia, hoce se pero. M. Zoricid, aritm. 39.
Ne sagrisuje smrtno covik . . . kada s hotinoia
povo|no i slobodno ne pristaje . . . ; kad li paka
voja dovicja k misli i uzbudenu brezrednomu
prilaga se, tada misli otrovne uzrokuju du§i onu
stetu priveliku ... I. J. P. Lucid, razg. 57.
d. vojet se izrice rijecjti gdje, te moze zna-
citi :
a) uvjet uopce kao ako. Pi-omin', starce,
tvoju voju, ... di li nedes, na velici pogibal' si
s ucenici. P. Hektorovid (?) 89. Slot', Popijovko !
sleti, moja, s kruga Askrea, ter dod" k meni, er
lui 'e trijoba pomod tvoja za izrijot zestok plam
pakleni. Sile od tmaste vjedne nodi kratak moj
gled ne dohita bez razumne tve pomodi koj su
skrovna sva odkrita; gdi li no moz' sva praviti,
htij s mnom ])aklu se odpraviti. J. Kavanin 391*.
bj mjesto. De god mi i nasa deca i nasa
brada za nih duli, otole se pozdravjali ! do li se
na putu il' na divanu videli i sastali i otole se
pozdravjali! u Vuk, ziv. 76 — 77.
e. u jednome jyrimjerii xviu vijeka ima li
))ij. ako li (isporedi 1, d). Vjecnu slavu ku nam
daso, ako dobri u zivotu, zli li, muko i sramotu.
J. Kavanin 335b.
f. mogu se u Siremu smislu shvatiti kao
uvjeti i rieke recenice u kojima jc relativna za-
mjenicn. Kbto drbzno . . . kbto li zabrani i no
dastb, da plati 5 satb ovbnb. Ded. hris. 56. Kto
so obreto jerotigb zive sb Hristijany, da so zoz«^tb
po obrazu i pro/.euetb so; kto li ga nadnotb ta-
jiti, i tb du i^.e^etb se. Zak. dus. pum. .sat'. 30.
Pu vbsijlib crbkvulib du Lrunotb se ubozy. ktu it
LT, 5, f.
37
2. LIBAR
ihb ne uzbhraiiitb oth mifcropolitb ili ofcb ig^umens,
da otlucith se otb sana. 31. Da se lici po vsemb
trbg-u da nitkorb ne sme kupovatb ni prodavatb
6e}adb . . . tko gode li se najde da suprotevb
ucini, takoziga iemo pedepsatb. Spom. sr. 1, 31.
(1400). Odlucismo . . . ; ki li bi to razbil, Go-
spodin Bog ga razbij. Mon. croat. 181. (1500).
Ubozijem tko dijeli, on nece ubog bit, tko li nih
ucvili, na ubostvo ima prit. N. Dimitrovic 8.
Tko se uzvisuje ima bit ponizen, tko li ponizuje
biti ce uzvisen. 12. Hodil sam u vike ovimim
drumom ja i jos cu hoditi godista sva moja;
bivsi put opceni, niko mi braniti ne moze da
liime ne budem hoditi . . . komu li moji hodi
mucni su meu vami, neka uzme ter udri glavomo
o kami. D. Kaiiina lOiib. Ko je put pogrijesil,
vrati se na drum prav, ko li gre sve nezdrav,
Ijekare pod' isti. lOSb. Oprostite, ako imate
koju stvar protiva komugodi ; . . . da tko li ne
prasta svomu iskrnemu nece ni nemu Gospodin
Bog. M. Divkovic, bes. 9^. Od duhovuih tko
bi ob6eno htio zemlu oplaviti, neka ceka to do-
spijeno gor' na nebu opraviti; ... ko li od crkve
odagnati htio bi dobra sva vremeua, no bi mogla
ziva ostati. J. Kavahin 380t>. Tko ne poznaje
Boga i riegova dobrocinstva, oni je brez pameti
i ociju, tko li ji poznaje a ne odgovara na ne,
jest gori od istoga zla. J. Banovac, razg. 154.
Tko ce gori, tko li doli, da izbere, kuda voli.
V. Do§en 32'>. Ko to ne da, ko 1' to smeta. Bog
nam ga smeo ! Nar. pjes. vuk. 1, 426. Ko bi
mens snopje povezao, dala bi mu moje belo lice ;
ko li bi mi vodice donio, dala bi mu moje carne
oci. 1, 172. Ko imase kona od megdana, okrece
ga po po}u gilita; ko 1' bekrija, nagine cuturom.
2, 544. Koji god u slavu Bozju ustajao..., koji
li je zaboravjao il' u strahu il' u stidu il' u
svome sagrjesenu te je ne spomenuo ... u Vuk,
ziv. 73.
6. ima kad li u drugome smislu nego je kod
5, b, vidi 1. kad, B, II, 5 (IV, 724a). amo pri-
pada i ovaj prhnjer u kojemu uz kad li nema
glagoJa (razumije se pasti), ali se istice iznena-
dene: PJuni vrh sebe, kad li na obraz. Nar.
posl. -vuk. 249.
7. u rijetkijem slucajevima li veze rijeci ili
recenice, samo isporedujuci ih.
a. znaci sto i a,. A ne sad jedno sad li
drugo. B. Kasic, rit. xvii. Nut' bozice, druge
moje, koliko su vidjet mile, cijem su |ubko na-
kitile svijetle i ciste prame svojo ; nut' li paka
sred livada, gdje ncabrano cvijetje pada. I. Gun-
dulic 7J.
b. znaci sto i. Da sto je zao meni, sto li
se ja boju, nedo .se da zeni. N. Najeskovic 1, 283.
c. u dva primjera xv vijeka stoji poslije
koje rijeci kao da nom dopuni ili razjasni rijec
sto se j)rije rckla, od prilike kao i to. _ Zajasmo
u te gospode Jelene, Herbcogoviee li, ne penezi.
. . . Za one cetiri tisuce dukatb namb zajamsehb
i zgoru imennovanehb li toj gospodi Jeleni Herb-
cegovice takode dajemo i zapisujemo u veko...
Spom. sr. 1, 176. (1412).
8. cesto stoji uz druge rijecce (osobito kon-
junkcije), te ili im dodaje svoje znacene (ili)^ Hi
im podaje vecu snagu. neke su tako zdruzene
s li, da se obicno i pisii s nime kao jedna rijec.
vidi ali, budi li ili bud' li, vidi biti, budem, II,
4, h) dd) (I. 36Sa', dali, do li {vidi 1. do, I, 6
na kraju), ili, jedali (vidi i eda), kamoli (vidi
kamo, I, 3, c, b)), ma li (kod ma), ne li (kod
ne), nego li (nogli), niti li (kod niti), nu li (kod
nu), pace li (kod pace), toli (vidi kod taj).
LIB, m. ime hrezu]ku u Hercegovini. Schem.
herceg. 1873. 182.
LIBA, /. mlado gusce. — U jednoga pisca
Slavonca xviii vijeka. Po takvomu vrjemenu ne
va^ libe ili gus5i(5e nadvor pustiti. I. Jablanci
148. — Jamacno je od mag. liba, ali ova rijec
postaje po svoj prilici od glasova kojijem se vabe
guscici (11 bi, li bi Hi bi li, bi li); i u novoslo-
venskome takovi je glas liba.
LIBADA, /. (arap. ?) pers. tur. lebade, nekakva
kratka kabanica. — U nase vrijeme u Bosni.
Pokri kona zelenom libadom. Nar. pjes. petr. 2,
278. I med liima hoga Cuprilija, bijele brade,
zelene libade. Nar. pjes. horm. 1, 41. Bijela mu
i glava i brada, a na nemu zelena libada. 1, 289.
Libada, hajina kratka. u Nar. pjes. petr. 2. 698.
LIBADE, libddeta, n. vrsta zenske ha(ine (D.
Popovic, tur. rec. glasn. 59, 136). — vidi libada.
— U nase vrijeme u Srbiji. Sedi jedna gospa u
zelenom libadetu. M. D. Mili6evic, des. par. 26.
1. LIBAN, libana, m. tal. libano. podeb}e uze
zapredeno od kovi^a; naj cesce treba za opasa-
vane komine od grozda pod tijeskom. — U pri-
morju od xvi vijeka, a izmedii rjecnika u Belinu
(,fune di sparto' , funis sparteus'; liban za tijeska,
liban od tijeska ,funo da torchio' , funis torculus'
334a) i II Stulicevu (,funis ex sparto'). Kuren-
tija . . . kako votom od libana oko soka svije
nimi (mreznmi). M. Vetranic 1, 17. Liban, pas
od trave kojim so uteze drop u vinskom tijesku.
M. Pavlinovic.
2. LIBAN, m. Libanus (u svetome pismu i Li-
bauon), ime gori (kosi) u Siriji. — isporedi Li-
van. — Od XV vijeka. Od pustine i od Libana i
od rike velike Eufrata dari do mora od zapada
budu mejasi vasi. Bernardin 33. deuteron. 11,
24. Slomiti ce Gospodin cedre od Libana. B.
Kasic, rit. 22. Ovo je ona, ka jest cedar iz Li-
bana. F. Glavini6, cvit. 280a. Dat 6e t' cedre
Liban sveti. J. Kavanin 227b. Kitni Liban. I.
Dordic, uzd. 32. Odi, zarucnico moja, odi od
Libana. F. Lastric, test. ad. 87b.
LIBANOV, adj. vidi libanski. Slava Libanova
dana jest nemu. Bernardin 5. N. Ranina 17a.
isai. 35, 2.
lIbaNSKI, adj. koji pripada Libana. — Od
XVI vijeka. Iz gvozda libanskoga. Korizm. lib.
Planine libanske. D. Barakovic, vil. 89. I li-
banski jakno codri. J. Kavanin 65b. A nos turan
ko libanski. 52la. Na gori libanskoj. S. Rosa
18a. ^
LIBANE, n. djelo kojijem se liba. — U Vu-
kovu rjecniku.
1. LIBAR, adj. vidi liber. — Na jednume
mjc^tu u pisca cakavea Senanina xvi vijeka.
Hoces ti reci da 61ovik niraa svoj libar arbitrij ?
Starine. 17, 238. (1555).
2. LIBAR, Hbra, m. vidi libro. — Od xv vi-
jeka po sjevernome dalmatinskome i hrvatsknme
primorjii i u Istri. Libar Marka Marula. M.
Marulic 1. Svitovni zakon v bezcislenije knige
razsejan na 50 librov . stisnu. S. Kozici6 42*.
Ko cti^ libre ili pisanja bludna. §. Budini6, sum.
38a. stiti libri ili kiiige. ispr. 98. Za §tiveaJ6
koga godir libra duhovnoga. P. Radov6i6, nacin.
532. Stenje od libar od poluvirstva. M. Bi-
jankovic 5. Postavjamo jim na du§u, da po-
mjivo ove libre budu iziskovati. 5. Neka dr2e
libar od krizmanja. 35. Jesu neizbrojeni libri
od bogojubnih u ovoj prilakoj stvari. 38. Neka
upi§u imena u osobiti libar po naredbi od ritu-
ala rimskoga. 39. Kada se pridaje libar ili
2. LTBAR
kniga. I. Zanotti, uput. 4. Stvara'u jednu knigu
iliti vam libar. A. d. Costa 1, y. Ovo je libar
mene Ivana Matkovi6a izpod Lijevna g. 1773. u
I. Gundulid viii. Moja je pomja bila ponoyit i
vr6 ovi libar ua stampu. M. Dragicevic 3. Libar
,liber', gen. libra. D. Nemanii, 6ak. kroat. stud.
18. — U ovonie primjeru stoji libarih mj. librih
samo radi stiha: Ke upisat na libarih otac ne
da. J. Kavaiiin 378a.
LIBAECE, n. dem. libro. — Od xv vijeka u
Dubrovniku (i u pisca Kasica, vidi kod libro) i
u Boci kotorskoj, a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (gdje je pisano librbce, all tako nije^ u pri-
mjeru, vidi naj prvi priinjer) : ,libellus'. Kako se
ve6e na puno pise po libarcu. Men. serb. 497.
(1466). Mojses kad klece Bogu se mole6i i ovu
ric reie pukom se bole^i: „0 Boze milostiv, . . .
grih puku oprosti; to li nee prostit grih od puka
ovoga, smrsi me na pospih od libarca tvoga".
M. Vetranid 2, 381. Libarce od djevstva. B.
Gradi6, djev. i. Ovo jest libarce od zivota. A.
Gu6eti6, roz. mar. 273. Pokupio sam u kratko
iz libarca b. Inacija . . . nacin od molitve. B.
Ka§i6, nac. 3. Slozi on jedno dugo pismo ili
libarce. in. 18. Nafiin za dobro pisati rijeci jezika
slovinskoga u kratko skup|en iz ovoga libarca.
R. Gamanid B6l>. Ovo 6e libarce vecu devocijon
stedi. V. Andrijasevid, dev. iv. Imam libaraca
duhovnih i molitavac, mogu ih doma prostivati.
A. d. Bella, razgov. 171. Ne pomankaju libarca
i toma6ena. J. Matovid 256.
LIBATI, libam, impf. jujati se, vidi u Vukovu
rjecniku: 1. liba voda, t. j. Juja se ,-wogen* ,fluc-
tuare'. — 2. liba kad dovjek stoji na zem|i ili
na tavanu pa mu se pod nogama kao }uja ili
ugiba ,wanken, sinken' ,labo' s dodatkom da se
govori u Crnoj Gori. — Akc. se mijena u praes.
1 i 2 pi.: libdmo, libdte, i u aor. 2*3 sing.
liba. — Isporeduje se mag. libegni s istijem zna-
cenem, ali nije prilika da je magarska rijec, ako
se naJiodi samo u Crnoj Gori.
LIBAVA, /. ime vodi u Srbiji u okrugu po-
drinskome. Zeraja u reci Libavi. Sr. nov. 1868.
157.
LIBAVINA, /. deblina. — isporedi libiv. —
Na jednome mjestu xviii vijeka. Bo}e bje§e iz-
tandati libavinu svoga kipa. J. Kavanin 63*.
LIBE, /• zensko ime cesko (hyp. LibuSa?). —
Na jednome mjestu xviii vijeka. Mudra Libe ka
gospodi bana otca pokrajine ... J. Kavanin
272b.
LIBER, adj. tal. libero, Slobodan. — isporedi
1. libar. Na jednome mjestu xv vijeka. Liber
i franak od vsake sluXbe. Mon. croat. 88. (1460).
LIBERALAC, liberdlca, m. covjek sto pripada
politickoj strand koja trazi slobodnije vladane,
slobodojubac. — U pisaca naSega vremena po
zapadnijem jezicima (naj prije je rijed liberal
dobila u Spanolskoj ovo znacene u prvoj polo-
vici XVIII vijeka). P. Budmani.
LIBERALAN, libferalna, adj. koji misli kao
liheralac, koji pripada strand liheralaca, slo-
bodo(ub. — U pisaca nasega vremena. — Itna i
adv. liberalno. P. Budmani.
LIBERAlIZAM, liberilizma, m. liberalna
stranka; liberalna natika. — Od tal. liberalisrao
i nem. liberalismus. — // pisaca naiega vremena.
P. Budmani.
LIBERALSKI, adj. liboralis, (o nanci, nauku)
koji se pristoji slohodnome iovjeku. — Na jed-
nome mjestu XV vijeka. Nanci liberalskimi ili
slobodnimi naudena. i^iv. kat. star. 1,^218.
38 LIBITSKI
LIBi^RTAD, /. libertas, sloboda. — Od tal.
(poet.) libertade. — xv vijeka. Ne mozi cinit
prez libertadi. Mon. croat. 103. (1468).
1. LIBERTIN, adj. tal. libertino, raskalasan,
raspusten. — Na jednome mjestu xviii vijeka.
Mnoztvo pomamnih i libertinih oliti raspustjenih.
Blago turl. 2, 90.
2. LIBERTIN, m. covjek sto je pripadao nekoj
politickoj strand u Judeji za vremena apostol-
skoga, lat. libertinus. Videdi Zidovi dudesa ka
Stefan cinase, uzdvignuhu se protiva nemu, a
navlastito oni ki se zvahu Libertini, i Cirinensi . . .
(act. ap. 6, 9). F. Glavinid, cvit. 421b.
LIBERA, /. ime kozi. Bruvno. D. Hire.
LIBIJA, /. Libya, Afrika uopce ili dio sje-
verne Afrike. — Od xvi vijeka. Drugi dan kad
konskom bijese rok rvanju brzom dan, u suncan
prem istok izide na kolijeh s vitezi mnogijem
van: Akiv jedan od tijeh bijese, drugi Spartan,
iz Libije dva . . . D. Zlatarid 16b. Polag Silene
grada ili mesta Libije. F. Glavinid, cvit. lOQb.
U pustosi od Libije. P. Kanavelid, iv. 247.
LIBITI SE, libim se, impf. dolazi u razlici-
tijem znacenima, ali je mozebiti naj starije pod
a, pa su se iz nega razvila ostala. — Akc. kaki
je u praes. taki je u impf, lib|ah i u aor. 2 i 3
sing, libi; u ostalijem je oblicima onaki kaki je
u inf. — Nepoznata jjostana; nece biti srodno
s ruskijem .-iii6iiTb, loviti rake na mamu (an6HJio).
— Od XVIII vijeka.
a. vuci se, dovladiti se, — Po primorju i u
Bosni. Iz jame se libi lisicina i jejina nemila
tidina, da zako]e orla nastojase. And. Kadid,
razg. 332^. Libedi se polagano. N. Palikuda 41.
Hrupi momak na vrata nenadan, . . . mahom
s praga Bozju pomod jav|a, . . . nit' se klana da
bratju cjeliva nit' se libi da zdravice pije. Osvetn.
1, 49. ^ubi futu i libi se k skutu. 4, 40. Li-
biti se, vuci so. u nase vrijeme na Ratu ston-
skomu: „Vidio sam ticu i libi se ja pa zapali
na nu". M. Milas. — Va^a da amo pripada i
ovaj primjer: Al' ne leci kako lete vile, neg se
libi orlom velikijem. Hrv. nar. pjes. 2, 76.
1). kloniti se. bjezati. — U Stulicevu rjec-
niku: jvitare, evitare, effugere'. — Posve u ovome
znacenu nema primjera, ali ima u slidnome: du-
vati se (bojati se?), vidi: Na sami praznik prod
objed izrudite kradimice u lonac ovaj prasak sto
je u ovoj mjedenoj kutiji; otrov je tako silna,
da mora na prjedac umrijeti ko god okusi iz
toga lonca. kad budete pri objedu, vi posrkajte
od dorbe i ucobrsnite dradu od ribe, da se ne bi
kaluderi po dem sjetili da so vi toga jela libite.
S. J^ubiSa, prip. 265. — Ovo se moze shvatiti
kao prijelnz od znadcna kod a na znacene kod
c: (od primicana prelazi se na suprotno odmi-
cane, a od ovoga na stidene).
c. stidjeti se. — U nase t^rijeme, a izmedu
rjednika u Vukovu (vide stidjeti se). Cah redi
da se i on od mene libijaSe; i evo tri detiri
puta, kad ga gdje sreti, vazda umine, da se ne
sukobimo. S. ]^ubi§a, prip. 97. Zensko . . . ved
se od dooka ne libe ni sram kriju. prid. 51. Cak
se od Miletina imena libila. M. D. Milidevid,
zim. ved. 141. On se ne libi nikakva te/adka
posla samo kad dospe. zlosel. 233. Pa se onda
libe i stide. skol. 7.
LIBITSKI, adj. koji pripada Libiji. — Samo
na jednome mjestu xvi vijeka. Jur sesto trdanje
i sedmo svrsujud s koli se libitskim udri§e gla-
vami. D. Zlatarid 17b. — isporedi naj prvi pri-
mjer kod Libija.
LIBIV 39
LIBIV, adj. mesat, krt. — isporedi i libovina.
— Rijec je praslavenska, isporedi ces. libiv^. —
Mislim da postaje od srvnem. lip, zivot, tijelo
(nvnem. leib, tijelo). — Samo u Bjelostjendevu
rjecniku: .pulposus'; v. meso, n. 9 (§tamparskom
grijeskom 6); kod meso, 9ma: libivo prez kosti
,pulpa, pulpamen, pulpamentum, alipastos, mus-
culus'; M Sfuliceim: ,pulposus' iz Bjelostjenceva;
u Voltigijinu: .polposo, polputo' ,fleischicht'. —
IJ Bjelostjencevu rjecniku (51b) ima i libivo ono
i prez kosti, pult, rnekota, me6ina ,pulpa'. nekoji
,femur et femen' zovu. ovdje kao da je supstantiv
i da znaci sto i libovina.
LIBJ^ENE, n. djelo kojijem se ko libi. — U
Vukovu rjecniku: vide stidene.
LIBO, conj. Hi- god. — Nije slozeno od li i
bo kako kaze Danicic kod bo, 3, jer je ocito ista
rijec sto i |ubo. — Bijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. i stces. libo, rus. au6o. — Samo u
knigama pisanima crkvenijem Hi mije§anijem je-
zikotn, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. ili s do-
datkom da je rijec ruska) i u Danicicevu (gledai
}ubo).
a. ili. Libo igumanb libo ikonomb. Sava,
tip. hil. glasn. 24, 199. Libo starb, libo mladb.
224.
b. kao enklitidna rijec stoji za relativnijem
zamjenicama i znaci sto god ili mu drago. Ili
je Vlahb ili kto libo tudozem|aninb. Mon. serb.
6 (ovaj sam primjer prepisao iz Daniciceva rjec-
nika, ali ga nema na zabi^ezenoj strani 6). Kto
drbznetb potvoriti ili oteti ili preloziti . . . cto
libo otb domu presvetyje bogorodice . . . 213.
(1376 — 1389). Sto libo tvorisi, nb o Boze misli.
Starine. 11, 196. (xvi ili xvii vijek).
LIBON, m. ime psu. F. Kurelac, dom. ziv. 45.
LIBONA, m. ime volu. Goavac, Bosna. D. Hire.
LIBOVA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv.
25.
LIBOVIDA RIJEKA, /. ime vodi u Srbiji u
okrugti podrinskome. Libovida reka. Zem)a gra-
nici Libovidom rekom. Sr. nov. 1868. 157.
LIBOVINA, /. meso od buta (,schlagel'). u Fu-
zini. D. Danicid. — isporedi libiv.
LIBRA, /. iiekakav novae (tal. lira, ali sam
u Dubrovniku iuo gdje pomorci ovako zovu i
engl. sovereign Hi pound sterling). — Bijec je
dalmatska od lat. libra (od cega je tal. lira). —
Od XIII vijeka po primorju, a izmedu rjecnika u
Vukovu (nekakav novae ,eine art miinze' ,numus
quidam' s dodatkom da se govori u Dalmaciji).
Platiti ima knezu libar pedoset. Zak. vinod. 59.
Pak libar trikrat sto ondi joj odbrojih. M. Ma-
rulii 276. Libra tvoja deset libar dobavi. Anton
Dalm., nov. test. 117. lue. 19, 16. Za svako do-
brocinstvo placaju dvi libre i osam solad. M.
Bijankovid 156. Izvadivsi libru dade joj. J. Ba-
novac, pred. 130. Za drva libara 462, soldina
16. M. Zorici6, aritm. 8. Arfi biti 6e 12 libara.
A. d. Costa 1, VI. Da 6e mu za dvanajest li-
bara n. p. reci petnajest misa. Ant. Kadci6 69.
Ovi ukrade pet stotina libara drugom. M. Do-
breti6 110. Tezi grih jest u jedan krat ukrast
deset grosa, nego deset libara. I. J. P. Lucie,
doct. 3. — U ovome je primjeru po tal. libbra
(litra) mjera za tezinu: On mi noj po§Je jednu
libru lana. Nar. pjes. istr. 2, 44.
LIBRAC, libraca, m. dem. 2. libar. — Na jed-
nome mjestu xvii vijeka. Ki goder dil ovoga na-
sega libraca. Michelangelo 5.
LIBRARIJA, /. tal. libreria, mlet. libraria,
knizarnica, kni£nica. — U primorju od xviii vi-
LIBRO
jeka. Naglo se je u librariji manastira Zaostroga.
Norini 43.
LIBRAST, adj. mrsav, vidi u Vukovu rjei-
niku: n. p. svincie, t. j. tanko, koje se ne mo2e
lasno ugqjiti ,schwer zu masten' ,saginatu diffi-
cilis'. — Korijen lib moze biti praslavenski, ispo-
redi stslov. libavT., libevx, libivi., rus ^hohbuh,
pa i lit. laibas, tanak. — isporedi i grd. Xinrdg.
— Jamacno nije ni u kakvoj svezi s libiv.
LIBRENAK, m. vidi u Vukovu rjecniku: po-
stav kojega se lakat prodaje po libru ,eine art
leinwand' ,lintei genus* s dodatkom da se govori
u Kotaru.
1. LIBRICA, /. dem. libra (kao mjera za te-
zinu, vidi libra na kraju) • samo je oblik demi-
nutivan, ali znacene odgovara latinskome libra i
tal. libbra. — Od xv vijeka po primorju, a iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (,libra'), u Bjelo-
stjencevu (,libra uneiarum 12', v. funt), u Volti-
gijinu (,libbra di 12 oncie' ,pfund'). Vsaka riba
kostena nize od librice po soldin 1 librica; riba
kostena vsaka ka poteze ve6e od librice gori, po
soldin 1 i bee. Stat. krc. ark. 2, 289. (xv i xvi
vijek). A Marija tada vaze libricu pridrage po-
masti. ^Bernardin 75. joann. 12, 3. 40 libric
mesa. S. Kozicic 37t). Posla mu 50 zlatih, ihze
vsaki 1 libricu utezase. 42*. Duzni su jedinu
libricu papra. Mon. eroat. 255. (1553). Trideset
libric zlata. F. Vrancic, ziv. 82. Prinoseci smi-
sanje mire i aloja, nigdi libric sto. M. Albert!
511. S kim . . . pogodise se za osam tisuc libric
zlata. F. Glavinic, cvit. 292t). Po sto libric tes-
koga olova. L. ^ubuski 25. Dvadeset i pet li-
bric voska. J. Banovac, pred. 144. Covik joj
sto librica zlata dade. A. Kanizlic, utoc. 51.
Svaka librica nosi 12 unaca. M. Zorici6, aritm.
11. Libricu meda. J. Vladmirovic 48. Kopje
od osam librica tezko. And. Kacic, kor. 213.
Boje je jednu uncu slobodi nego deset librica
zlata. N. Paliku6a 62. Trideset libric zlata pri-
cistoga. A. d. Costa 2. 148.
2. LIBRICA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv.
33.
LIBRIC, m. dem. 2. libar. — U nase vrijeme
u Istri. S libriden pod pazuhun. Na§a sloga.
god. 15, br. 36.
LIBRINA, /. augm. 1. libar i libro. — U nase
vrijeme u Istri. Librina, augm. , liber'. D. Ne-
manic, cak. kroat. stud, iftsg. 39.
LIBRO, n. vidi kniga, c. — Akc. se mijena u
mnozini: libra, libAra, librima. — Bijec je dal-
matska (isporedi kelomna) od lat. liber (uprav
od ace. sing, librum); da nije od tal. libro po-
znaje se po akcentu, jer bi onda glasila libro. —
U ovome se obliku govori u gornemu primorju,
t. j. u Dubrovniku i u Boci (u sjevernome je pri-
morju oblik libar, vidi 2. libar); nalazi se jos u
pisca Kasica koji hoce da pise dubrovadkijem
govorom i u Bosnaka An6ica. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (,liber'). Ma-
rinko upisa u libro. Mon. serb. 456. (1452 pre-
pisano poslije). Libro od porodenja Isusova. N.
Ranina 194^.. matth. 1, 1. Svaki do imati svoje
libro u rukah. Zborn. 50b. Nijesi legao u libru.
62b. §to sveti nau6ite|i u mnozijeh librijeh pi§u.
B. Gradid, djev. 1. Znajte da sam nikolika libra
privratio. 4. Upisan u libro druzbe prisvetoga
rozarija. A. Gucetid, roz. mar. 23. Cini napisati
ono cudnovato libro. B. Ka§id, per. 84. Kako
se odito vidi toliko u rukopisijem, koliko u
stampanijem librima. R. Gamanid 4b. Stijud
ovo moje libro. I. Andid, svit. viii. vrat. xii.
LIBRO
40
LICE, 1, a, a).
Sadrijet s libra od 2ivota. B. Betera, cut. 18.
Davat mrtve za svjedoke kako libro. (L). Ne
umije nego u svoje libro le»at kako dum Pe-
trina. (D). Poslov. danic. Ovo libro nose6i u 5elu
isto ime. K. Ma^arovi6 3. Postavja nova libra
3V. vandjelja. V. M. Grucetic 217. Ako bi se
ufiinilo jedno libro ... J. Matovic 4. Budu(^i
ostala libra i pisma ... 70. Podaje nemu libro
od epistola. 294. Ko da se razpe6ati i raslvori
jedno libro. A. Kalid 150.
LIBROV, adj. koji pripada libra. — U jed-
nome primjeru xvi vijeka. Dostojan jesi, Gospo-
dine, uzeti libro i ofcvoriti librova zlaoionja. N.
Ranina 199*. apoc. 5, 9.
LIBURN, m. ime musko (uprav narod n Li-
hurniji). — Na dva mjesta xvii i xviii vijeka.
(Slovinci) imenovahu se . . . Liburni od vojvode
Liburna. F. Glavinid xv. Sgradu od Visa, zvanu
Lsu, Liburn sa svojim' Liburnaai na tako zvan
udigli su otok. J. Kavanin IBS'*.
LIBURNA, /. vidi Liburnija. — Na jednome
injestu XVIII vijeka. Slovinci Liburnom vlada§e.
Nadod. 129.
LIBURNI, m. pi. narod u Libiirniji, vidi prvi
primjer kod Liburn.
LIBURNIJA, /. Liburnia, dio stare Ilirije:
sadasne hrvatsko primorje i sjeverna Dalma-
cija. — Od XVII vijeka, a ismedu rjeinika u
Mikajinu (Liburnija, drzava , Liburnia, Croatia')
i u Bjelostjencevu (Liburnija, zem|a, primorje
, Liburnia, dicta etiam Croatia')- Tarsia mesto
felno od Liburnije. F. Glavinic, cvit. 139^.
LIBURNAD, /. u jednome primjeru xviii vi-
jeka znaci otok sto pripada Liburniji. Libur-
iani puk mogudi Liburnadi sve ostale (uz Vis)
podlozise. J. Kavanin 138l>.
LIBURNANIN, m. dovjek iz naroda sto je
zivio u Liburniji. — Mnozina: Liburnani. —
U jednoga pisca xvm vijeka. Nihova poklisara
smaknu cijeda Liburnana (Teuta). J. Kavanin
243a. — vicii i ]if)d Liburn i Liburnad.
LICA, /. Lichia amia, Lichia glauca, L. vrsta
ribe. — Od tal. lizza. — U nase vrijeme u Du-
brovniku. B. Ko§i6, rib. dubr. rad. 155, 39. —
I prezime, Lica. Stevan Lica. M. D. Milidevid,
zim. ve6. 16. — u Bad. P. Budmani.
LICA J, TO. vidi lice. — U nase vrijeme u Istri.
Vas licaj si j' odrla. Hrv. nar. pj. iz Istre «
Na§a sloga. god. 11, br. 5.
LICE, n. facies, po svoj je prilici naj starije
znaiene i naj Sire: §to se od cega vidi (spofasni
oblik) ; pa su se iz ovoga jo§ u praslavensko doba
razvila i druga, te je naj obicnije (u svijem sla-
renskijem jezicima) znacene pod a. — isporedi
obraz. — Jiijed je praslavensko, isporedi stslov.
i po}. lice, rus. .in no, 6e§. lice. — Postaje od ko-
rijena lik (vidi lik, oblik, slika, prilika itd.) na-
stovkom je; o uzroku s kojega se k promijenilo
na c, razliiite su teorije kojima se hoce tumaciti
or a promjena ne samo u ovome slucaju nego i
u drugima, tako i za mijenane drugijch grlenijch
slova g t h M z, (poslije i z) i s. svak priznaje
da su se u neko vrlo staro doba u praslaven-
skome jcziku grlena slova jjred mekanijem vokn-
litna mijenala na nebna: 6, « (poslije i), §. u
poznije doba kad ovaj zakon nije vrijedio Hi je
vrijcdio .tamo po nnalogiji, u nekijem nastavcima
u deklinaciji i konjugaciji sto je bilo prijc dif-
tonag oi promijenilo se na & i na i, te su onda
grlena slova novijem zakonom postala sidna: c,
/, (z), s, vidi roiico (ruci), no^o, srn.so, peci, lezi
itd. alt nam ovo ne tumaci, kako su sicna slova
postala od grlenijeh u drugijem slucajevima (ovdjr
nije rijec o s i z od indoevropskoga k i g Hi
gh, n. p. kod deset, zem}a, zima). Miklosic je
(vergl. granam. 1^, 248) mislio da je razlog pro-
mjeni j, te da je lice od likjo (likje); tako je
tumadio i kod nastavaka bcb (otbcb), bca (ovbca),
bce (srTjdbce, sHnbce), ica, pa i kod ji^^a, stb7,a
itd., i kod glagola klicati, strizati itd.; a drzao
je da je ova promjena postala kasnije nego pa-
latalizacija (na c itd.) i mozebiti u isto doba
kad i promjena pred e i i na c itd. u novije se
doba misli da u ovakovijem slucajevima sicna
slova postaju pod uticajem mekoga vokala sto je
pred nima (isporedi razliku u izgovoru nemac-
koga ch u ach i ich), te su opct nastale dvije
teorije: jedna (J. Baudouin de Courtenay. indo-
germ. forsch. 4, 4(j i da}e) da je n. p. od liko
moglo postati lice samo radi i; druga (vidi K.
Brugmann, grundr. der vergl. grainm. der indo-
gerra. sprachen. 1-, 291 — 292) da je lice od likje
itd. i da je taj zakon nastao u isto doba kad i
palatalizacija. sa svoje strane pristajem na ovu
drugu teoriju, ali opet mislim da je ovaj zakon
mladi, i to, jer k nemu pripadaju tude rijeci kao
k-bnej^b, penes^b, vites;b, jer su supstantivi kao
otbCb, ovbca, s-hlnbce, s'trdbce postali (kao demi-
nutivi) od starijih sto su izumrli, jer nasi gla-
goli nicati, -sijecati. d(v)izati, -strizati itd., po
svoj prilici, ako su i postali od starijeh oblika,
nijesu od praslavenskijeh. — Izmedu rjednika u
Vrancicevu (,gena; mala'), u Mika^inu (lice, obraz
,aspoctus, vultus, conspectus, facies, praesentia' ;
lice, strana od obraza ,gena, mala'), u Belinu
(,aspetto, faccia, volto' ,os' 108l>; ,cera, cioe as-
petto' ,species' ; ,cera, cioe colore o sembianza di
volto' ,species' 185'''; , faccia, volto' , facies' 299^;
,sembiante, aspetto, ciera o viso' , vultus' 666*^ ;
,viso, volto' , vultus' 769b ; , volto, col primo o
stretto' , vultus' 778*; ,con3petto, presenza' .con-
spectus' 220b ; , presenza, aspetto' , praesentia'
582a), u Bjelostjencevu (lice, stran obraza ,gena,
mala'. 2. lice, v. obraz), u Jambresicevu (,gena,
facies'), u Stulicevu (, vultus, facies, visus, con-
spectus, adspectus , praesentia, persona, gena,
frons, color etc.'), u Voltigijinu (, faccia, volto.
viso, aspetto, sembiante' .gesicht'), u Vukovu
(,das gesicht' , facies'), u Daniiicevu (, facies' nQo^-
MTior; ,res ipsa').
1. facies, os, vultus, prcdna strana ((udske)
glave na kojoj su o6i, nos, usta; naj goriii je
dio celo, naj doni kosijer (brada), a sa strana
je ogranicena slijepijem ocima i usima.
a. u 6e\adeta Hi onoga §to se misli kao
ce}ade.
a) uopce. Padb na lici jego. Sava, sim.
pam. §af. 12. Si podobbub jestb nui^u gleda-
justu lica svojego vb zrbcalo. Sava, tip. hil.
glasn. 24, 176. Pade Mihovil na lice svoje (pred
Bogom). Pril. jag. ark. 9, 118. (1468)." U lici
pozriv ga Judita ... M. Maruli6 41. V potu
lica tvojega. Narudn. 48". Toj smrt nosi ostru
kosu, otpasti je s lica nosu. Pril. jag. ark. 9,
79. (1520). Smrt ne gleda nifeijo lice, jednako se
od ne tlafie siromaSke kudarice ... I. Gundulic
233. Druga drugu nica licom store konu priko
vrata. 401. U zatjolak sjokiricom on ga udnri
s jakom silom, da s krvavijem on6as licom paile
smeten nica tilom. 54(5. Na se uzmito sliko i
lica, dio naj drai^ijoh od mladica, dio naj Ijop-
Sijeh djevoj6ica. G. Palraotii 2, 329. Krv od
lica, 8uze od o6i. I. V. Buni6, mand. 10. KaJ^e
ira lice (lijepa dikla) da ih dozove. .J. Kavanin
40''. liiizo lict* i piiiiii /.lain kail izgulii . . . 43".
LICE, 1, a, a).
41
LICE, 1, a, a).
Ali pozuav, Vila da je, ka no§ase dan u. lice . . .
392a. Jer sred cakla vodenoga svoje lice kad
ugleda . . . 405h. Viditi lice prisvotoga pape.
A. Kanizlic, kam. 248. Pak pred licem sklopi
dlane, da zaklonis stidue rane. V. Dosen 33t>.
Do groba od zemjice koja krije nase lice. 47b.
Pengala se pravica zavezana lica. GO^^. Dal' nam
osim sve zivine lice gleda u visine. 147^. Ne
da ga on ne poznavase u lieu . . . Bjese ga pozno
u lieu ... S. Rosa 49*. Da zakloni ispovidnik
svoje lice s rucnicidem. Ant. Kadcic 243. Pada
na lice svoje. D. E. Bogdanic vii. Nikome se
i ne javja, no se rodu licem klana. Nar. pjes.
vuk. 1, 6. Jedan joj se cvijet omaknuo, pa de-
veru na lice panuo. 1, 41. O devere, zladeni
prstene ! . . . Pak me majka I'jopo negovala, secer
jela, serbet vodu pila. secerli se vodom umivala,
tvome bratu ugojila lice ! 1, 49. Ja sam lico
dulsom umivala. 1, (J3. Te on zapisuje oci de-
vojacke i lice junacko. 1, 99. Stade Pero mrku
kavu pe6i, a Marija lice umivati ; sinu lice kao
jarko sunce, a groce kano mesecina. 1, 126. Te
otpade jedan listak od bora, i on pade mojoj
dragoj na lice. 1, 332. „Ti ne skidaj bijel duvak
s lica" . . . Dunu vijar vjetar sa planine, te po-
dize bijel duvak s lica. 1, .582. Kad to zacu
mlada Kandosija, svoje lice zaklonila bila bas
za slugu provizur Mijajla. 2, 130. Ona pisnu
kao zmija Juta, udri licem o zemlicu carnu. 2,
162. A obrni k mene tvoje lice, e se, Roso,
jesam zastidio na cardaku od brata tvojega, te
te, Roso, dobro ne sagledah. 2, 240. Nadnesi se
nad bunar na vodu, te ces svoje ogledati lice,
pa ces videt, kad de§ umrijeti. 2, 441. Kaicom
je sovru zafielio sproc cestitog lica kra|evoga.
2, 483. Ne moze se razaznati u lieu, koje je
musko, koje li je zensko. Gr. Zelic 244. Pade
licem na zem|u. D. Danicid, is. nav. 7, 6. Sto
si pao na lice svoje? 7, 10. — Istice se kod lica
jepota Hi grdoha itd. Kakvoga je stasa iliti kipa
i lica bila divica? A. Kanizlid, utoc. 603. —
Hvaju Boga jere vidih svitlo i prelipo lice tvoje.
Aleks. jag. star. 3, 318. Razumni malo paze
lipo lice, il' obraze. V. Dosen 21b. Morebit si
lipa lica kao sunce il' danica. 21b. — Gizdavoga
svoga lica svu izgubi svjetlos milu. P. Sorko-
cevid 580b. Gizdavo ga (Osmana) stravi lice
(rohinica). 589b. — Zvonimiri duga uzresta, mila
lica. J. Kavanin 246b. — Koji su pristalijega
lica. A. Kanizlid, kam. 223. — Er se srami po-
gledat mu rajsko lice. I. V. Bunic, mand. 20.
Koludara, koludrica tko ce sbrojit rajska lica?
J. Kavanin 219*. On vidiv dobrotu lica ne,
ustrilen bi u srce Jubvom vlhvenom. Aleks. jag.
star. 3, 224. — Ljepos tva slavna i lice rumeno
posvoji srce me. N. Najeskovid 2, 25. Lijer
bijeli i ruzicu, ka u rumenom cti nam licu. I.
Gundulid 71. Lica su u obje nib rumena. 458.
Oj sestrice, rumeno ti lice! Nar. pjes. istr. 2, 79.
— bjeloca, kao i rumenilo, istice se kao {epota,
ali se u pjesmama cesto kaze o licu da je hljclo
kao poeticki epitet i bez obzira na pravi stnisao.
Devojcice, belo lice! Nar. pjes. vuk. 1, 114. Po-
krij lice, |ubo Dam|anova; danas de ti Damjan
poginuti sa tvojega lica bijeloga. 1, 406. U Mi-
lice duge trepavice, prekrile joj rumen-jagodice,
jagodice i bijelo lice. 1, 431. Divan ti je cole-
bija Ramo ! crna oka a bijela lica. 1, 459. Gle-
dajuci Bogdanovu |ubu, kako mu je tanka i vi-
soka, a u licu b'jela i rumena. 1, 548. — Le-
pote joj na krajini nema, lice joj je vredno Ca-
rigrada. 3, 39. — Podize joj duvak sa obraza, sinu
lice kao s gore sunce. 1, 249. — Junackoga
stasa i lica. G. Palmotid 2, 490. — Jedan junak
lica devojacka, ne imase brade ni brkova. Nar.
pjes. vuk. 3, 387. — Lice brez lipote. V. Dosen
22b. — Lice grubo ,faccia brutta' ,facies de-
forrais'. A. d. Bella, rjedn. 299*. — Pogrespana
stara lica, zbab|en crnac ... I. Gundulid 459.
Lice pogre§pano ,faccia con rughe' .facies ru-
gosa'. A. d. Bella, rjecn. 299b. — Dal' ne poznas
lico sijcdo od Atlanta, mestra tvoga? G. Pal-
motid 2, 31. — Oblo lice ,faccia tonda' ,facies
orbiculata'. A. d. Bella, rjecn. 299a. — Isticu se
promjene na licu sto postaju hotimice Hi j)o na-
ravi ill po sluiaju. hotimice se moze mijenati
svoje lice. Zene afinske odrvse lice svoje stahu
i ka Aleksandru vapijehu. Aleks. jag. star. 3,
242. (Licumiri) skoncavaju lica svoja, da so
ukazu |ndem postedi. I. Bandulavid 30*. matth.
6, 16. Hod'mo raskosane vlase trgat, grdit lice.
G. Palmotid 1, 374. Poce grdit drago lice. I.
V. Bunid, mand. 10. Za Durdom je kosu odre-
zala, za deverom lice izgrdila . . . ; kosu reze,
kosa opet raste; lice grdi, a lice izrasta; . . .
Nar. pjes. vuk. 1, 217. Udovidice, golubicice!
ne roni suze, ne kvari lice. 1, 231. On lice grdi,
sokola (h)vaTai. 1, 476. — Ko du resit lice i
prame. G. Palmotid 1, 164. Ne bijeli lica, ne
rumeni, ne mami mi sina Osman-age. 1, 371. —
Bijelo je obojio lice, nacini se crni Arapine. 2,
384. — Hi tude. Nagrditi lice, poruziti lice ,svi-
.sare, guastare il viso altrui' ,vultum defojmare'.
A. d. Bella, rjecn. 717*. ^ub', junace, koliko ti
drago, al' me nemoj po licu isklati, da mi majka
ne pozna na licu. Nar. pjes. vuk. 1, 428. —
Jarko sunce, moje cedo drago ! bud' veselo, ne
budi |utito, lasno demo s prokletom devojkom:
ti zasijaj, preplani joj lice. 1, 305. — Pobaranu
svu u licu bi mi vidjet djevojcicu. P. Kana-
velid, dubrovnik. 6. — Puni se covjek u licu.
Vuk, rjecn. kod puniti se. (Opasti) u licu ,mager
werdon' ,emacesco'. Vuk, rjecn. kod opasti.
(Spasti) u licu, t. j. opasti. kod spasti. — Lice
l3lijedi, usne erne, nadima se nos. M. Orbin 73.
— Sunce obasjalo, lice potavnilo. Nar. pjes. vuk.
1, 410. Za kalpakora noja ptica krilo, te sen
cini konu i junaku, da mu lice ne smagne od
sunca. 2, 98. Nade cedo u gori zelenoj u vi-
novo lisde zavijeno ... a po licu listom pokri-
veno, da mu lice ne gori od sunca. 2, 155. —
A nino je lice pocrnelo od brzoga praha i olova.
4, 406. I svakome lice potamnelo od prokleta
topa i kumbare. 4, 221. — Na Maksima krasto
napanule, te mu b'jelo lice nagrdilo, bijelo mu
lice nasarale, iza krasta lice pocrnelo, pocrnelo
i odrpavilo. 2, 528. — Ved du brata zeniti dje-
vojkom i pojiti vinom rumonijom: od vina je
lice rumenije, u djevojke srce veselije. 1, 229.
Kad se malo ponapise vinca, te im vince unido
u lice ... 1, 541. I naio }eba bijeloga, napio se
vina crvenoga, nagledo se bijela svijeta i zar-
koga sunca i mjeseca, te u lice krvce zadobio.
3, 134—135. Kad se ladna napoji§e vinca, te im
vince ujeze u lice ... 3, 204. Kad se pobri na-
pojise vina, pa im vince udari u lice. 4, 416.
A kad lica zgrija zezenica. Osvetn. 4, 31. —
nesto je slicno i plac. Po rumenom licu prosu
drobni biser groznijeh suza. I. Gundulid 536 —
537. Ovoj potoci suza niz lice iz odiju izode.
F. Lastrid, test. 97*. Suze roni niz bijelo lice.
Nar. pjes. vuk. 1, 249. Utri suze od bijela lica.
2, 2. Proli suze od bijela lica. 2, 692. Proli
suze niz junacko lice. 2, 112. Pa od lica suze
prosipase. 2, 121. Roni suze niz bijelo lice, te
je bratu lice pokapala. 2, 461. — l^ubi se uUce
od lubavi (medu dvjema spolima, Hi drukcije).
U b'jelo me lice celivase. Nar. pjes. vuk. 1, 231.
LICE, 1, a, n).
Ruke sire, u lica se }nbe. 1, 466. Kad me budi,
u lice me lubi. 1, 565. Ruke §ire, u grla se
grle, u bijelo cjelivaju lice. 2, 195. Dva je sina
u celo {ubila a dv'je kceri u rumena lica. 3,
530. Pojubi ill u bijelo lice. 4. 71. amo pripada
i ovo: Triput ga je licem celivao. 2, 156. —
Udara se po lieu, u lice. Udari ga po bijela lieu,
ods'jece rau lice do vilice, sinuse mu zubi do
re.sice. Nar. pjes. vuk. 3, 115. Kad kaduna ra-
zurajo Orfanu, poce tiho Jakup-agii budit, svi-
lenom ga udarat maramum po turskome lieu i
obrazu. Ogled, sr. 456—457. — Gadnog' blata
da tko skupi, i u lice kraju lupi. V. Dosen 142^,
— Pa u lice perom udario, od obraza krvi na-
tocio, s krvi nemu khigu zapecati. Nar. pjes.
vuk. 2, 247. — i u prenesenome smislu o rije-
cima kojima se kori (kao u oci, u obraz, u brke)
s posred. Prikori nas i metiie nam posred lica
ova rijeci. B. Zuzeri 107.
b) o^, vultus, frons, istice se da se po
lieu poznaje fizicno Hi duserno stane.
Oft) pridjevom. Svi vosela srca i lica
dosli smo. G. Palmotic 2, 287. Da ."^i rairna srca
i lica. 2, 254. Ko 60s vedro kazat lice cuvsi
ove cestitosti. 1, 403. Vi kazote vedro lice na
Sestitu mqju viru. 2, 272. Vedra lica i cela.
A. Kanizlic, kam. 264. Otac rece vedrim licem.
420. Klice pasa vedra lica. P. Sorkocevic b^O'^-
— Nose lice neveselo. V. Dosen 263'. Lice mu
je neveselo. 176^. Mi ulazimo^ jadnijem licom
poniknute. I. Dordic, uzd. 76. _ Sto dreselo kazes
lice? zasto tako zalosna si? G. Palmotid 2, 232.
— Blednimi licmi jedan drugomu zalostan glaa
povidase. F. Glavinic, cvit. 141b. Vazda blido
nose lice. V. Doson 88'^. — Kao je placna vidjet
lica! G. Palmotic 2, 95. Mile majke placna lica
razkidaju. B. Bettora, or. 0. Suzam te6i zapo-
vidi (snasa), da se suzno lice vidi. V. Dosen 99b.
— Isus s licom strasnim recet. Korizm. 17*.
Cadko srdit k lioj do§o je giievnijem licom i
rijecima. G. Palmotic 1, 371. Vede krati ja bih
tebi ostrijem licem zabavio. 1, 125. Ter svak
ostro kaze lice. A. Vitaji6, ostan. 130. — Tko
zna, tko zna da obrati railostivo lice svoje. I.
V. Bunid, dubrovnik. 3. Na koje (dusice) Isus
milim licem pogledavgi ... A. Kanizlic, utoc.
375. — Hudo lice ,viso tristo' , vultus nefarius'.
A. d. Bella, rjecn. 769b. — ^»;y prijmdaju i ovi
primjeri: Vesoli u svora lieu tebe, svijetlu svii
krajicu, primili su. G. Palmotic 2, 314. Nu Vla-
dimir grede k nami, i on smeton vas u lice. 2,
249. (Car) u lieu jure blid. B. Krnarutic 9. i
ovi : Toj udinivh hoc uciniti kako ti je lice
kb naamb svojimb prijatejemb. Spom. sr. 1, 133.
(1416). Prem jedni lice lipo da mi ka2u. I. Iva-
nisevic 281. Kusaju ga, ima 1' lice od jakosti
u trpjenju. J. Kavanin 358*. Srcbu ni licem ni
izvanskim dilovanom ne iskaza. A. KaniXlid, kam.
341.
fjh) fflafjolom. Ved razvedri tu/.na lica,
ter vid sredu ka mo resi. I. Guiidulid 114. Svud
izlazi skladnijeh pjosni draga slados, razvedri
lice, o lijepa bozico! 110 Nase srce i lieo n
yesejii razvedrismo. (i. Palmotic 2, 267. Kako se
je papi licerazvedrilo. A. Kani/.lid, kam. 80.,Srairi
ghevno tvoje lice, vrzi smede tja neprave. G. Pal-
motic 2, 261. Radostju odiv lice. P. Zoranid 4.5a.
Promijeni li svoje lice na to rijedi nenadane? G.
Palniotid 1, 372. Sto si tako problijodila, sto si
sliku promijenila i krajevsko tvoje lice? 2, 194.
.lodiio im kazo slika i lice, a u srcu im drugo iive.
2, 189. — Perjo rumeno i rumena vrhu oruzja zgar
naprava, i zrak lica razvedrena svakomu se po-
znat dava. I. Gundulid 448. Ukazivao bi na-
42 LICE, 1, a, /;.
oblaSenim licem i poostrim okom, da mu je
omrznulo. A. Kanizlid, kam. 18. — Lice mu se
odma smraci. V. Dosen 2o2b. Sa uranka gor-
skoga jutarca, hajdukom se razgalise lica. Osvetn.
4, 30. — Sto mu je, da se je vas u lieu promi-
nio? A. Kanizlic, fran. 82. Tuicin rezi, u lieu
se jezi. Osvetn. 4, 51. — Naucio Marko u Mle-
cima da navija licem ne po sreu no po pameti.
5. ^jubisa, prip. 53. — Amo mogu pripadati i
ovaki primjeri: Cic griba mi lice gori. A. Ko-
mulovid 77. Lice ti broji godista. (D). Poslov.
danic.
cc) supstantivom (u prvome primjeru
metaforicki). Koji med u lieu nosi, u sreu gorki
jad. M. Drzic 130. Sram je slavnu zatocnicu,
da joj vidi plac na lieu tko joj gleda mac u
ruci. I. Gundulid 8.50.
c) rijecju lice (i u kojem padezu s pri-
djevom i bez nega) moze se pokazati ne samo
prelazno stane (kao kod b), nego i moralni zna-
caj (n. p. postene i nasuprot nepostene). Inijeh
gradac i ravnica gdi dididi svijetla lica? J. Ka-
vanin 281b. Kume Marko, Bog ti pomogao !
tvoje lice sv'jetlo na divanu ! tvoja sab|a sjekla
na mejdanu ! Nar. pjes. vuk. 2, 197. — Lice ple-
menito ,faccia di gontilhuomo' ,facies liberalis'.
A. d. Bella, rjecn. 299b. — Koga bjezec jasno
lice Stjepan ... J. Kavanin 247*. — Lice po-
steno slika divice. V. Dosen v. Tko posteno
nosi lice ... 6*. — Dragi Boze ! tko spasiti moze
casno lice te nevjeste mlade. Osvetn. 1, 25. —
Lice neposteno slika bludnice. V. Do§en v. —
Amo mogu p)ripadati i ovi primjeri: Ne mogu
se doviti Latini gospodskome na obrazu lieu i
gospodskom oku junackome, §to su deca ti Pod-
goricani. Nar. pjes. vuk. 2, 536. Junackim srd-
cem i stalnim licem. M. A. Rejkovid, sabr. 1.
Lice od eara, a djela od magara. (D). Poslov.
danic. i ovaki u kojemu je glagol mj. adjektiva.
Lice mu se pred ludima svijetli. S. j^ubisa, prip.
148. Potamnilo vama lice! V. Dosen 64b.
d) lice 7noze stajati bez pridjeva, a misli
se kod toga nesto pohvalno.
aa) pristalost, jepota, zdravje. Ne dobi
on 3 desnicom, . . . negli samim zenskim licom
sve te casti i milosti. I. Gundulid 508. Kod
Senski glava od lica se iste slava. V. Dosen
21b. Noma lica bez crvena vinca, ni radosti bez
zelena venea. Nar. pjes. vuk. 1, 335. Da sva-
tove moje zacinite, da Jepote ni tog ruha noma,
da im nema lica ni oblika u svu srpsku zemju
i latinsku. 2, 856. Zona mu2a nosi na lieu, a
muz zenu na ko^uji. (Ako je muz zeni dobar,
ona je zdrava i vesela, a ako je zena vrijedna,
muz lijepu i cistu ko§uJu nosi). Nar. posl. vuk.
80. Lice bez mozga. (Kad je ko prikladan, a bez
pameti). 170.
bb) poStene. Otrov lica i po§tena. V.
DoSen 112b,
cf) vedrina, mirnoca. Svak zabusen,
nitko ne ima liea u lieu naravnoga. P. Kana-
velid, iv. 35. — Moze biti da amo pripada i
ovaj primjer, kao da se ti noma shvaca (mirno)
lice kao suprotno oStru Hi junackome : S Lopuda
idem, gdi vam nije lice na de|adi, na na§ega
gdje ne smijeto ni gledati. M. Drzid 269.
e) u ovome 2)rimjeru kao da lice znaci
ito i rod: Da jo uzmem za }ubu vijornu,. da se
carsko ne razlazi lice, da se carsko ne rastura
blago. Nar. pjes. vuk. 2, 130.
/) Bozjo lice, n teologicnome smialu (vidi
i kod g)). Vse ine muke neto biti toliko teSke
griSnikom koliko strajati lica BoJija. Korizm.
24ii. Viditi lice Bozije. 27*. (Da bi vam Bog)
LICE, 1, a, /;.
43
LICE, 1, a, i).
pokazal lice svoje. 41a. (Andeli) stoje sveder
goru prid licem Bozijem. D. Eanina vib. Da
vece nikada ne vide Boga ni lica Bozjega. M.
Divkovid, bes. 170a. Mod uzivat naj voce dobro
to jest lice Bozje. M. Orbin 129. Grjesnika me
ne odreni ispred svijetla lica tvoga (Bozel). 1.
Gundulic 201. Ne odvracaj mi zrak blazeni
vedra i blaga lica tvoga (Boze!). 202. Svitit
bote pravicni prid licem Bozjim. F. Glavinid,
cvit. 450'>. Kqjih Gospodin Bog licen svqjin me-
denim veseli. P. Eadovcid, nacin. 466. Er ako
me odagno je izprjed lica moj Bog svoga. P.
Kanavelic, dubrovnik. 13. Pravedni blagovali i
uzradovali se prid licem Bozim. L. Terzic (B.
Pavlovi6) 16. Priti u raj gdi se uziva lice ugodno
Boga ziva. J. Kavanin 18b. Er nosi Bozje lico
(dusa). 48^. Kad vam nepristano uzivat je rajsko
lice vjerenisko obedano. 369^. Bozje niti ce lice
dusa vam viditi. A. J. Knezovic 59. Vrime-
iiitom mukom muce se (duse) ne uzivaju6i lice
Bozje. A. Kanizlic, kam. 654. Drzeci sebe ne-
dostojna vidit lice Bozje. M. Zoricid, osmina.
41. Gdi se vi6na slast u2iva, s kojom Bozje
lice siva. V. Dosen 203l>. Drugojacije nede vi-
diti lica Bozjega. M. Dobretid 146. Duse nede
videt Bozjeg Rca. Nar. pjes. vuk. 4, 246. — U
ova dva primjera stoji u pravome smislu kao kod
a) : Pogledaj na ovi prislavni obraz i lice Isu-
krsta sina tvoga. A. Komulovid GO. A dusica
raj dostala, Bozje lice celivala, slave rajske uzi-
vala! Nar. pjes. vuk. 1, 147.
ff) conspectus, od svega se lica znacene
prenosi na oci, te moze znaeiti sto i vid, pogled.
to naj cesce biva kad je lice ohjekat glagola obr-
nuti, okrenuti itd.. Hi kad je s prijedlogom pred.
Ne tij obrnuti lice tvoje od ubogoga. Korizm.
10b. Kolikrat, suzice kada mi se svrnu, od muza
ja lice tvojega odvrnu. H. Lucid 193. Lice od-
kloni sveto tvoje od mojijeh grijoha u vike, jaoh,
i smrsi sve kolike nepravedne zlode moje. I.
Gundulid 200. On od mene lica svoga svijetli
pozor odnijet nede. A. Vita|id, ostan. 288. Na-
valili su iza leda a Petar okrenuv§i lice navalio
je na ni. A. Tomikovid, ziv. 73. Sakrivati zene
od lica i pogleda Judi. 107. Korevskomu za
tijem k banu milostivo lice obrati (Osman). P.
Sorkodevid 592a. — Pred kih lice ta list pride.
Mon. Croat. 59. (1436). Vidihu oci moje spasenje
tvoje, ko pripravi prid licem svih pukov. F. Gla-
vinid, cvit. 44b. — j>o ovome moze pred lice i
pred licem (koga i u prenesenome smislu cega)
znaeiti i uopce sio pred kim, pred koga Hi pred
cim, pred sto (,in conspectu, in conspectum'),
indi i u Daniciccvu rjeiniku : predb licemb , co-
ram'. Ode se prikazati i priti pred lice nega.
Narucn. 35a. Ocita pokora zove se ona ka se
cini pred licem sv. matere crikve. 48^. Pred
negovo (Bozje) lice grede pravadnik. Transit.
33. (Dusa) bi prnesena pred lice BoSije. 205.
Tvoje molitve prisle su pred lice Gospodina
Boga. Korizm. 32a. Posilam andela moga prjed
licem tvojijom. N. Eanina 14b. matth. 11, 10.
Govorim .sad ovo prid licem tvojime (Boze). N.
Dimitrovid 93. Prinese prid bozicino lice zrtje
i mnlbu sluzbenica rie. P. Zoranid 40b. U lieu
smrt nosu, prid licom tvojime dim platu ja prosu
sluzbami mqjime. D. Eanina 125a. Jer pred
svijetlijem licem tvimo ziv dub nede se oprav-
dati. I. Gundulid 207. Zeled da bi steko dragu
milos'^prid tvim licom, krajicom te je svom za-
reko. 375. Ako su promisjenja s dobrom od-
lukom udinena, prijatija su prid licem Bozjim.
A. Georgiceo, pril. 4. Prid licem ,in presenza,
a vista' , coram, in conspectu'. A. d. Bella, rjecn.
582l>. Poniziti se prid licem BoSijem. F. Lastrid,
test. 254b. Qdi je dinio razbroj vojnicki od svoje
armade prid licem mlogiju velikih krune po}ske.
A. Tomikovid, ziv. 151. — Predb licemb vetru.
Stefan, sim. pam. saf. 28. J stedi cesar prid lici
onib idolov. Ziv. kat. star. 1, 218. vidi i: Ter
se boles moja istice sved prid obraz lica moga.
I. Gundulid 198. — Ima i na lieu u znacenu kao
pred licem. Car jih 'z grada tira, nede jih na
lieu. I. T. Mrnavid, osm. 132. — Od lica (,e
conspectu') za uda^ivane. Ja sam bio zaslazio da
me od lica tvoga u dub|inu paklenu odbacis. A.
Kanizlid, bogojubnost. 21. — I u ovijem pri-
mjerima lice znaci vid: Kada lice s licom srite.
D. Barakovid, vil. 96. Na zapadu te doline, li-
cem ka Trebinu. S. Matavu}, novo oruzje. 63.
h) lice (s) licem, lice(m) k lieu, lice(m)
na lice, i u dva primjera samo na lice, sve ovo
stoji adverbijalno u smislu, jedno prema dru-
gome a na blizu. ovdje su oba znacena sto su
kod a) (c.esto kan kod f)) i kod g). Lice s licem
staje. M. Marulid 88. Mojses lice s licem Boga
u slavi gledase. B. Gradid, djev. 169. Lice
s licen tebe demo viditi. P. Eadovcid, nacin.
476. Tada demo ga gledati lice s licem. I. An-
cid, svit. 137. Da te gledam lice s licem. A.
Vitajid, ist. 227. U zrcalu i u priliei na ovom
svitu uzivati ga a paka lice s licem gorika.
ostan. X. Zaklinam vas onim koga Mojizes vidi
lice s licem. L. Terzid 292. Tada demo (vidjeti)
lice s licem. J. Matovic 118. Da ma dusa }u-
bezjiva licem lice tvoje uzivd. A. G. Paoli u I.
M. Mattei 367. Za razgledat ga lice licem. Blago
tur. 2, 2.52. — (Nastoje viditi Boga) licem k lieu.
Korizm. 27a. Licem k lieu .a faccia a faccia'
, facie ad faeiem'. A. d. Bella, rjecn. 299b. I
Gospod govoraie s Mojsijem licem k lieu kao
sto govori dovjek s prijate|om svojim. D. Da-
nicid, 2mojs. 33, 11. Neka govori lice ka lieu.
Glasnik. ii, 4, 7. (1728). J^Tega lice k lieu videdi.
T. Ivanovid 44. — Gledati lice na lice. I. T.
Mrnavid, ist. 51. Lice na lieu ,a faccia a faccia'
,facie ad faeiem'. A. d. Bella, rjecn. 299b. Bla-
zeni Boga licem na lice vide. E. Pavid, jozgra.
151. Kada Boga licem na lice iliti odigledno
gleda i poznaje. L Velikanovid, uput. 3, 524.
Licem na lice tebe Boga Jubice. G. Pestalid
155. — Oni koji ostrima ricama (sic) uvridjuju
otca i mater i ostalih starijih svojih na lice, ili
na dalec od nib klevedu na ne. §. Budinid, ispr.
58—59. Na lice tko biti ne bude sa mnom boj?
I. Ivanisevid 302.
i) Jubiti (ob)ubiti itd.) lice u narodnijem
pjesmama stoji kao eufemizam, comprimere, iniro.
Oj Marija, Bogom posestrimo! ja du tvoje lice
oblubiti. Nar. pjes. vuk. 1, 126. Udovice lice
ob|ub}eno, djevojadko jako za }ub|ene. 1, 227.
Sad moj Omer legao s devojkom, pak devojki
belo lice |ubi. 1, 249. Nisi li se najubio lica
lepe Fate sestre Atlagida? 1, 250. Jos ja ne
znara, sto je muSka glava, nit' je moje lice ob-
jub}eno. 3, 200, — Amo mogu pripadati i ovi
primjeri: Ja nijesam liea odgojila za Udbinskih
mladijeh Turaka. 3, 139. Sad je Kosi dvanaest
godina, nagojila lice za Jubjene. 3, 147. PusLi
mene moju sestru dragu, nemoj nojzi nagrditi
lice. 4, 160. Tada mu je lice dopustila. 2, 44.
No je Jani zaludu jepota, e ju jnbi Vlasidu Ea-
dule;- dokle joj je prispio Nikola, on se odbi od
Janina liea. 3, 552. — mozebiti i ovi: Nemoj
joj, nemoj lice grditi, nego je |ubi kako se }ubi ;
nemoj joj, momde, lice zariti. 1, 86. Jos joj nisu
prsti za prstene, ni bijelo lice za jubjene. 1, 170.
— ovdje ne znam jeli osculari ili iniri: Ko bi
LICE, 1, a, i).
44
LICE, 2, c.
mene snopje povezao, dala bi mu moje belo lice;
ko li bi mi vodice doneo, dala bi mu moje came
o6i. 1, 172. Ne drze me ko so drzi robje ve6
me biju trostrukora kangijom, nagone me da im
lice lubim; ne mogu i(h) jadna ni gledati, a
kamo li da ira lice jiibim. 2, 373--374.
b. M zivotine (rijetko). Zmaj (vrng) prejuti
tmasta lica predobiva svih u zloci. J. Kavanin
412a. Od sjevera medvjedica grdejiva i o§tra
lica. 449a. Prvo (zivo) ima lice lavsko. 516^.
A od gorskijeh zvijeri lica mukom taje se u
dubravi. I. Drazic 16. Eto, drugo ! lava kom iz
lica siva slava. V. Dosen 122*.
c. u metaforickome smislu govori se o lieu
nezivijeh stvari.
a) u pjesmama cesto o suncu, mjesecu,
zvjezdama, danici, zori, nebu. Sunce svitla lica.
M. Marulid 9. Jure sunce u nazapadne more
svitlo lice ukri. P. Zoranic 18b. od nebeske
slatke lire vjecna straza Bog sunfiani, eto na
svifc sad ukaza slavnu svjetlos vedra lica. I.
Gundulid 5. — S ne pogleda succu slifina vedra
lica sred isto6i, sja razbludna gospodicna. 281.
Sunfianoga svijetla lica no podnosi jasne zrake.
Gr. Palmotic 1, 134. Prije neg zlatno sunce
skriti bude u more svoje lice. 2, 20. Prije neg
sunce ogneno u more sakrije sve lice zlacono.
2, 64. Er zahodi ter sakriva sunce lice mor-
skijeh voda u strani. A. Vitajid, ostan. 257. —
S neba oci na nih mjesec koci, i hajini okrenuo
lice. Osvetn. 1, 63. — Noci slijepa, gluha
noci ! . . . Platna tvoja cim vezijahu neumrlim
zracim zvizde, rek bi da mi govorahu : .,Ah !
nut' gleda' nase gizde . . .; danu misli, slugam
nami ako otac tvoj darova s uresnijem svitlim
plarai nasa jasna lica ova, . . . koju slavu sred ne-
besi spravja tebi ki sin jesi?" I. Gunduli6 241.
— Prijasna danice, odkri slavno lice. P. Zo-
ranid 22*. Objavi, danice, ah vede objavi zudeno
tve lice u ovoj Dubravi. I. Gundulid 126. Kako
ljep§a nad zvijezde ine zrakom svojim sja da-
nica, kad nebeske sred visine vesela se kaze lica.
Gr. Palmotid 2, 495. Jo§ bo sunce ni danica ne
pomoli svoga lica. V. Dosen 54a. jog zorica
nije zab'jelila ni danica lica pomolila. Nar. pjes.
vuk. 2, 605. — Joste nijedan vrh od gora zrak
sunfiani ne vidaSe, ni u dalek jasna s;ora vedro
lice rumena§e. P. Kanavelid, dubrovnik. 6. —
Gdje se u noc dan obrati, gdje se sakri nebu
lice, gdje ne videh vec mi sjati zrak od sunca
ni danice. 8. (sunce) : Svijetlo sunce, zlatnijem
zrakom druzijem goram vrhe resi ; sved se meni
pod oblakom skrivaj, lice od nebesi. I. Gundulid
243.
b) uopce 0 ccmu drugome nezivu. Zemja
crno lice razlikimi zlameni od zejaj i cvitof
pokrifSi naresi. P. Zoranid 2*. Jestojska je ma
jedina nepoznano gorko travje, a razkosna, jaoh,
pernica suha zemja crna lica. I. Gundulic 219.
- More kaze lice draze prid prsanem voselijeme.
G. I'almotic 2, 72. - Dubrava se sva smirila i
veaelo kaze lice. 1, 69. — Cvijoce ke bi zradna
lica prigiba se zemji nica. 2, 48. — Prije neg
trosne od p§enico pogada se bijela utvori, srp
ostrozub Jouto lice ne na crnu zemju obori. A.
Vita)id, ostan. 14. — Amo pripada i ovaj pri-
tnjer, a ne pod b. Kapun poden svijotla lica i
|uvena jarobica, ko naj Ijojigi segaj mjesta zet
nami au i novjesta. I. Gundulid 172.
r) vidi a, d) aa). I voda nisana od vitra
jakoga i s kaloni smigana kon kraja morskoga,
premda .so razliti bude po sirini, uzbrani viditi
dno morskoj pucini; lica bo ue imiSe distodo sve
ladna, zasve pri jer bise bistra i prozradna. P.
Hektorovic 70. 8to je lipse od jubice i rumone
od ruzice V pak su opet male cine, jer im brzo
lice gine. V. Do§en 22a. n^^ ^-^^ ^j ^ opcinu
tko kukolu dade cinu, med senicu sto se zdruzi.
da se rad ne slavom sluzi ; al' ni hrpa od senice
crnom zrnu ne da lice med senicom da mu sine.
12r.a. — Mogao bi amo pripadati i ovaj primjer :
Tako i ruza majci u krilo ])rem kad svoje lice
otvara. A. Vita}id, ostan. 39.
d) 0 gradu, svijetlo lice, kao o celadttu
(oidi a, b) aa)). Spljet kojega slavno lice u svje-
tlosti svojoj traje. ,J. Kavanin 165a. Jeruzalem
grad svijetla lica. I. Dordid, salt. 270.
e) u ovome primjer u pred licem s gene-
tivom Hi s prijedlogom od znaci sto i pred (cidi
kod a, g)). Kakono prab prid lice vitra . . . Ziv.
kat. star. 1, 219. Kako se topi vosak prid licem
od ogna. B. Kasid, rit. 119.
2. u prenesenome smislu, strana cega neziva
sto se vidi, dakle gorna Hi predna.
a. superficies, gorna strana (u svijem pri-
mjer ima 0 zemji Hi mjestu). — Izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (lico imenuje se vsake stvari
gorna stran, kakti ,facie3 terrae, maris, i. e.
superficies').
(i) kod zem(e uopce. Suho lice od zemjo.
B. Kasid, rit. 333. I ucini od jednoga vas narod
Judski, da narod pribivati bude svrhu svega lica
zemajskoga. I. Bandulavid 229—230. act. ap. 17,
26. Udini Bog zivinu gredudu i plazudu vrhu
lica zemajskoga u razlikah svojih. F. Glavinid,
cvit. 3a. Sunce trake vrhu lica zem}e prostira
svoje. 219^. Zaliti lice suhe zemle. A. Goor-
giceo, nasi. 180. Paklenoga plam jezera prikriti
de zem|6 lice. J. Kavanin 563b. Neoranoj trne
nivi brzo lice priobrazi. V. Dosen 237a. Zrake
suncane obasjaju gorne lice zemje. M. A. ReJ-
kovid, sat. L5b. Planuse u utrobi zemje rude
razlicite, priobrnuse no lice. D. E. Bogdanid 2.
Gorna lica zemje. I. Jablanci 55. Ucinio je da
od jedne krvi sav rod covjecij zivi po svemu
lieu zemajskome. Vuk, djel. ap. 17, 26.
b) na lice (lieu) zemje (vinograda), mjesta
uopce (in facie loci). Imaju pojti na lice zemje.
Stat. po}. ark. 5, 270. Prisegsi na lice te zemje.
Mon. Croat. 127. (1486). Prisad na lice te zemje
ucinismo . . . 133. (1487). — Poslasmo Petra na
lice onoga vinograda. 80. (1451). — Opredijeliti
rociste na lice mjesta. Zbornik zak. god. 1869.
197. Da radi primana ucimbe na lice mjesta
dolaziti mogu. 1871. 322.
1). pars antica, facies adversa, predna
strana. — isporedi celo.
a) uopce. Kad su dvije stvari (n. p. kude)
okrenuto licem (delom) jedna drugoj. Vuk, rjedn.
kod suceliti so. Licem iliti korora drvceta. S.
Tekelija. let. 119, 13.
b) frons, na zgradi. Lico od kudo ,fac-
ciata' , frons odificii'. A. d. Bella, rjedn. 299''.
Cetiri kasarne a volika straza otvaraju lice pi-
jacu. M. A. Rolkovic, sat. Bob. X'o torn izmjeri
sirinu od lica donih vrata do lica unutrasnega
trijoma spoja. D. Danicid, jezek. 40, 19. Lice
domu bijase prema istoku. 47, 1.
c. pars adversa, kad se sto ce, obicno je
jedna .strana odredena da se vidi (n. p. u ha-
(inr spojasna strana), te se zove lice (suprotno
nalidje, vidi i opak, naopako); to biva i kad se
bojadi.se tkanc Hi vezc itd., pa i kod koze (strana
sto nije pri mesu ; kaze se koi cinene kozc), runa,
kozuha, hartije (vidi d) i kod drugoga iega plitka,
kao n. p. kod novca. cesto itna adverbijalno
3 lica. — Znaiene je praslavensko. — Izmedu
rjecnika u Mika^inu (Danicic je zabifezio da
LICE, 2, c.
45
LICE, 5.
ima s lica, ali ja nijesam mogao nnci), u Bclinu
(,ritto, e dritto, sosfc. 1' opposto dol roverscio'
,pars prior' G28b; s lica ,d' inanzi' ,a fronte'
389*1), u Vukovu (,die rechte seite des tuches u.
s. w.* ,faciGs adversa panni'. cf. nalicje). I pri-
grnu knlastu azdiju . . . otislo je trident desa
blaga dok iznutra udrio postavu, a s lica joj ni
hesapa nema. Nar. pjes. vuk. 2 , 228. Sto jo
s naopaka jepse no s lica? Nar. za^:. novak.
270. Lice od jorgana. Vuk, rjecn. kod jorgaii-
luk. Krojac . . . niti izvrne jedan komad cohe
na licG a drugi na nalicje. pisma. 67. Lice =
prava strana otke, paka strana = nalicje. I.
Krsnavi, listovi. 79. Lice i nalic na sviti, lice
i s naopaka. Bosna. Slovinac. 1883. 231. — Dvo-
lican, n. p. svila, t. j. od dva lica (koja nema
nalicja nogo s obje strane jediiaka). Vuk, rjecn.
kod dvolican. Pelivan-pasin binis od dva lica,
s jedne strane erven, s druge plavetan. dan. 1,
91. — Lice pjeneza, novca , avers, vorderseit,
hauptseite, bildseite', frc. .droit, offigie, face,
croix, tete, avers, obvers (d' une monnaie)', egl.
, obverse'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. — U
prenesenome Hi metaforickome smislu. Eazgovor
za toj moj na lica obrati. N. Najeskovic 1, 299.
Svit lezeci naopako opot natrag izvrnuti i lice
mu povrnuti. V. Dosen 42^.
d. pagina, pagella, ooako se zove i jedna
i druga strana napisanoga Hi nastampanoga
lista hartije u knigaina (Grci su i Rimjani pi-
sali naj eesce na jednoj strani papira, te je ova
uprav bila lice, vidi c). — isporedi obraz, strana.
— Izmedii rjecnika u Mika^inu (lice od knige
, pagina, pagella') i u BJelostjcncevu (lice kiiige,
plahtica , pagina, pagella'). „A. na lieu 235". (D).
Poslov. danic. iv. To co biti na kraju lica po-
kazano ovijem biljegom ,cc'. I. M. Mattei xviii.
Na petomu oriiu lica 62. 62. Na osmomu ornu
lica 204. 204 (ta su dva priinjera u popravcima
nastampanima na komadieima hartije sto su ka-
snije prilijepfeni na istijem stranama). Ovdi se
govori izpovijed opcena na lieu 15. T. Ivanovic
127.
3. u naj siremii smislu, facies, figura, forma,
species, asper-tus, kakvo je sto vidjeti, spo^asni
oblik, vid (u pasivnome smislu).
a. iiopce. Lice ,apparenza, sembianza, q^uello
che appare' , facies'. S dvovrsnim licem ,appa-
rentemente, in apparenza' ,specie'. Po lieu ili
licem kaze se debar covjek ,air apparenza mostra
d' essere huomo da bene' ,frontem praefert boni
viri'. A. d. Bella, rjecn. 90t>. Lice, spojasna
strana ,aussensoite' , parte esteriore (al di fuori)'.
B. Petranovic, rucn. khig. 58. — U prenesenome
ili metaforickome smislu. Usilovah se recenu
historiju tako napraviti kako bude nikimi iz-
vanskimi urehami i uglajenjem i ulizanjem i
razlicih masti cirsanjom obnajena . -. . Kada ju
dobro razgledate, reci cete: „Prominila je lice
kakono voca stabla premaliti, kada naj vece ve-
selo cvasti budu". M. Marulid 3. — Svekolike
stvari drugo su lice uzele. A. Tomikovid, ziv.
124. — A gradi i sela steci (ce) prvo lice. M.
Marulic 46. Gradiskoj Krajini cisto drugo lice
dade. M. A. Ee|kovic, sat. H2a. Samo takim
prosirenem Dalmacija dobiva svoje lice. M. Pa-
vlinovic, razg. 49.
b. kod vida se istice osobito boja. Kaloper
sa smi|i, garuiii, viole lica od beri|i . . . M. Ma-
rulic 78. Sukhe ne ne bihu omastene nego na-
ravskoga lica i oblicja. B. Kasid, is. 111. —
Sunee kad prohodi priko stakia prima lice ko-
jijem je popengauo caklo. M. Radnic 231^. —
Kamaleonat ne prima Ilea bijela . . . Kamaleout
prominuje so u lice stvari k kojijom se priku-
6ujo. 193'. — Ne gledaj na vino kad ima lijepo
lice u casi. 12^. Vino ovodneno gubi lice. 313a.
Kojo se vino od sada obdrzi licem i snagom . . .
J. S. Re^kovic 250. Vec se (vino) licem rumo-
nitim grne. 250. Vino opot lice svoje dobija.
P. Bolic 2, 234. — Dokle sasvim bude (ostija)
prominit bistvo i lice. M. Dobretic 359. — I za-
dobi zlata lice (zlato). V. Doson 218 <•. A vatra
mu lice dade (glatu). 218=i. — Dijamantovo lice
no moze se kazati, kao sto se ne moze kazati ni
lice od vode. D. Popovi6, poznav. robe. 5.
C. figura, forma, Uk, oblicje, oblik, dakle
lie samo boja ncgo i ostalo s cega sto nijc ona-
kovo vidjeti kako drugo sto. Nebo i zem|a proci
ce . . . jerbo ce se priobraziti u drugi cin i u
drugo lice. M. Orbin 192. Astolfo tvrda duba
nosi lice. G. Palmotic 2, 47. Koje lico ali formu
dade mi. P. Radovcic, ist. 126. Sgarajuc feniks
ptica drugog zitja prima lica. J. Kav.inin 253'.
Nek je lemes jakosti domace, al' mu kovac drugo
lice dace. J. S. Rojkovic 18. — U teologicnome
smislu, o posveccnome hjebu i vinu, species. Pod
malahnijem licem od kruha. B. Kasic, nasi. 250.
Pod licem vina. I. T. Mrnavid, ist. 127. Iz-
vansko lice kruba i vina. A. Bacic 314. Boga
nasega koji se dostoji kod nas pod licem kruha
pribivati. A. Kaiii/.lic, uzroci. 70.
d. istice se raslika izmedu onoga sto se
vidi i onoga sto uprav jest (u prenesenome smislu
0 govoru i ponasanu s jedne strane, a o mis(enu
i osjecanu s druge). Tako su privareni nepomnivi
pod lice i vrstu od Ijepote i dobrote. M. Radnic
191 ••. Pod licem od kriposti zele staresinstva.
41a. Nemojto po lieu suditi. A. Kanizlic, kam.
22. Jesam li Krstjanin? Jesam; ali jesam samo
z dvora i na lice, uzroci. 146.
4. posto se i samijem vidom ^noze poznati
sto je sto, lice moze znaciti ne samo kakvo je
sto vidjeti, nego uprao sto je (suprotno znacenu
kod 3, d).
a. persona, homo, vidi cejade, a). ■- Premda
je i ovo znacene praslavensko, u nasemu se je-
ziku nalazi istom u novije doba i to samo u pi-
saca. Osim ovi pomenuti lica kojije su pesme ili
sve ili samo neke vec nastampane . . . Vuk, nar.
pjes. 1833. 4, 33. U pjesmicama koje se s go-
vorom jednoga lica pocinu, a drugo mu po torn
odgovara ... 1, ix. Tako sam slusao u drugoj
pjesmi u kojoj su uzeta lica gotovo iz danas-
nega narastaja. 3, 83. Ako bi ko od puka ugi-a
bio vlasteocko lice, da mu so oci izbodu. S. Ij^u-
bisa, prip. 48. Ja sam ocekivao od jednog lica,
kojemu jo vlada povjerila mucni posao, ujudniji
razgovor. 76. No mogu da vjerujem, da bi
jedno takvo lice, kao sto si ti, pogovaralo gla-
sove. 171. Da se mrska smutna ne ogradi i-ad
jednoga lica lukavoga. Osvetn. 3, 82.
b. kod kakva zlocinstva, ono sto se nalazi
kao glavni dokaz da je zlocinstvo ucineno, n. p.
kod ubojstva mrtvo tijelo Hi rana, kod krade
razlom}ena brava Hi blago u tudijem rukama itd.
(corpus delicti), mislim da je ovakovo znacene
(kakooo ima i u polskome jeziku) u ovome pri-
mjeru xiv vijeka (Danicic tumaci res ipsa): O
poznaniji lica. Aste kto poznajetb lice podb clo-
vekomb, a budetb vb gore i vb pustosi, da ga
povedetb vb priprbvhe selo i zaru6i selu, i po-
zovetb. da ga dadu predb sudije. Zak. dus. pam.
saf. 37.
5. persona, u giamatici rijec Hi oblik kojijem
se naznacuje ce\ade sto govori (prvo lice), celade
s kojijem se govori (drugo lice) i ono o 6emu sc
govori (trece lice). - U pisaca nasega vremena.
LICE, 5.
4G
LICEMJEREl^fE
Tako se po Crnoj Gori i onuda po okolini kod
mnogijeh glag^ola . . . ovo troce lice mo2e cuti
na ,je' mjesto ,a', n. p. obedaje (m. obocava),
vjencaje (m. vjeiicava) ltd. U jodnoj pjesmi cuo
sam i u drugome lieu: nJel' istina sve sto obo-
cajes?"; ali u drugijem licima nijesam mogao
cuti da se govori. Vuk, nar. pjes. 1, 81 — 82.
Ciste zamjenice pokazuju samo lice gramaticko.
takove su: 1. za prvo lice: ,ja', 2. za drugo lice:
,ti', 3. za trece lico: aj poznato: ,on' itd. D. Da-
nici(!', mala srp. gram. 31.
<{. itistr. licem stoji cesto adoerbijalno.
a. prema 4, a, znaci: glavom, sam. Kada
budem tamo licem, poslati cu one. M. Radiiic
y2b. Ovdi sam licem. 43G'i. — Anio hi moyli
jtripadati i ovaki primjeri: Opravivane Hrista
licom i sopstvom na zem|i. S. Rosa 20b. On je
bio ne licom nog vrijodnostim oni Ilija. 82'>. —
Licem nisam ga poznao. D. Obradovii, basuo.
343.
b. 0 cemu nezivii, gdje licem istice kau
sam; u prvijem je primjerima u scezi s 4, b (a
Danicicevu rjecniku: res ipsa). Aste se stogode
licemb uhvatitb u nihb ili asto se ulivatitb u
huse. Zak. dus. pam. saf. 42. O poznanifj//J li-
cemb. Ako kto uvati udav|ono ili ukradeno licemb.
44. Ako bi stigao i uhitio licem gdi lupez ne-
govo vodi. Stat. po}. ark. 5, 281. — Tbj receni
listb ovbde u semb totragu postajenb licemb.
Spom. sr. 2, 90. (1428).
C. 0 vremenu (i to o danuj, znaci: bas,
taman, ni prijc ni poslije. — Od xviu vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu (licom na bozi6, na
Durdev dan itd. ,gerade' , piano'). Oti§ao jest ovaj
licem na duhove u jedno solo. D. Rapic 331.
Od prve nedije prisastja Gospodinova tja do vo-
dokrstja licem. B. Leakovid. nauk. 248. Licem
na bozid. Nar. prip. vuk. 15. Isailovic Dimi-
trije rodio se licem na Mitrov dan. M. D. Mi-
lidevid, pomcuik. 2, 184. Licem na bozic te go-
dine budo isfceran iz sluzbe. 2, 217. Jedan dan
(licom u petak). M. Pavlinovic, rad. loG. — (I
ovome primjeru, mozebiti stamparskom grljeskoin,
stoji lice mj. licem : One lice to k Ivanu prave.
J. S. Rejkovid 253.
7. gena, vidi jagodica, b i obraz. — Naj
cesce je u mnozini, te onda znaci sto i lice, 1,
a. Ter nazad nim rinu i da mu uz lica. M. Ma-
rulid 185. Sto su gladka lica i debeo pupak . . .
N. NaJeSkovic 1, 269. Sve poje na tebi kakono
u raju, jak sunce na nebi a lica tva sjaju. M.
Dr^id 106. Meni krv u lica udriv i sramezjiv
rekoh. P. Zoranid Gd^. Lica mi so rumeuim
sramom pokrise. 75'>. Node li ti svit zazriti,
nedo li ti spasti lica? A. Cubranovid 160. Imas
lica rusa i bijela kim na saj svijet nije slike.
Jedupka nezn. pjesn. 235. Naj milije on (Ku-
pido) pribiva tuj, gdi vidi kegod vile svijetla
lica, o6i mile. S. Bobajevid 228. Vi ate kako
bijela zora, prije sunasca koja sviti i ka, za dat
svim na sviti rados, lica svoja otvora. 229 — 230.
Neg sad jodnoj od gospoja uzme o6i (Kupida),
sad se gane opet drugoj, ter joj stane na obadvtt
lica. 231. Pladudi plakala je u nodi, i suze ne
u licijeh no. M. Divkovid, bes. 351b. Jodna
lijepa djevojdica, od ko, ne znam, zora bila jeli
ikada objavila u istoku dra?.a lica. I. Gundiilid
38 — 39. Ali ona slavna lica, visiia krejios kijeb
narosi, kojijom zora i danica klana§e so zgar
3 nebesi . . . 266. Svak podvite ruko a oci obr-
nute dr/.i nica, poniienstvo ter svjododi, deznud
pazi carska lica. 494. SliSajudi to cosar, uzga
se u licih. F. Glavinid, cvit. 102a. Suze roiiaSe
niz lica avoja. M. Jerkovid 40. Joda lica tvoja
budu nem' u baru. .T. Kavanin 392b. Kako su
od udaraca pomodrila i natekla lica! A. Ka-
nizlid, uzroci. 88. Oci i lica tako zivotna bi-
jahu. A. Kanizlid, fran. 74. S crnimi odima,
s belimi licami. Jacke. 24. — IJ jednome pri-
mjeru 0 zivotini, gdje lica jamacno znaci sto lice,
3, b. Golub bijelih lica }ubi i crnijeh golubica.
J. Kavaiun 257b.
8. Lice, kao mjesno ime u Srbiji u okrugii
knezevackome. Niva u Lieu. Sr. nov. 1873. 282.
LICE ALAN, licealna, adj. vidi licejni. — Od
nem. liceal (oidi kod licejni). — U i)isaea na-
sega vrcmcna. Ukidaju so povlastice licealne
§tamparije. Zbornik zak. 2, 513.
LICEJ, m. vrsta sredne skole, isporedi gimna-
zija. — Od nem. lyceum (a ovo je od grc. Av-
xitov). — U Sulekova rjecniku: , lyceum'.
LICEJNI, adj. koji pripada liceju. — U »>«-
lekovu rjecniku: licejni udenik ,lycealschiiler'.
LICEJSKI, adj. vidi licejni. — U pisaca na-
sega vremcna. Ispitanici koji su jurve zabavjeni
bill kao suplenti u gimnazijih, licejskih raz-
rodih . . . Zbornik zak. 1853. 390.
LICEMJER, m. simulator (kasnije hypocrites,
hypocrita), iovjek koji rijecju i djelom pokazuje
da su mu misli i voja posce drukcije (t. j. dobre)
nego su uprav. — -je- stoji vij. negdasnega e.
— Rijec je praslavenska, isporedi stsloo. lice-
mer-b, rus. anu.eMip'b (u ieskome i u po^skome
jeziku ima samo rijeci sto su od ove postale, vidi
kod licemjoran). — Rijec je slozena : prvi je dio
bez sumne lice, a drugi je po souj prilici od os-
nove glagola mjeriti shvacene u nekome osobitome
znacenu, isporedi stsloo. si.meriti, poniziti, po}.
smierzyc, umjeriti, ublaziti, pa i smiriti; u ces-
kome smii'iti (staro i slovac. smufiti), smiriti, i
u ruskome CiMHpHTt, umjeriti, ublaziti: pomije-
sali su se oblici s onima sto postaju od mir
(pax); vidi i nase .smjeran (i umjeriti o i po-
mjeriti). — prvi se dio nalazi u razlicnijem obli-
cima, kao lie-, lici-, lico-, lieu-, lizi- (s nepraoe
etimologije) a drugi moie glasiti u istocnome
govoru -mor, u zapadnome -mir. — Nije uprav
rijec narodna, vidi: Zadrzao sam 49 rijedi sla-
vonskijeh koje se u naSemu uarodnom joziku ne
govore, ali so lasno mogu razuiujeti i s narod-
nijem rijecima pomijesati; evo i hih redom : ,go-
nite}, , . . licemjer, . . .' Vuk, novi zav. (1847) v — vi ,
— Izmedu rjecnika a Stulicevu (v. lizimir etc.
s dodatkom da je rijec ruska). Arhibiskup Silvan
bile licemer. Transit. 218". Ov sveti clovik est
ta farizej licemir, dobar i svet se drzi i cini.
Postila. 2, Hh4a. Nemojte biti zlovojui kako i
licemjeri. Anton Dalm., nov. test. 1, 8. Fari-
zeji licemjeri. 36. Licemjere! izvadi naj prije
brvno iz oka svojega. Vuk, mat. 7, 5. Te§ko
vama, ki'iizevnici i farisoji licemjeri! luk. 11,44.
On do mi biti spasene, jer licemjor nedo izadi
proda n. D. Danicid, jov. 13, 16.
LICKMJERAC, lic^mjorca, m. vidi licemjer.
— U jednome primjeru xviii vijekn. No budite
kako licemjeri. S. Rosa 75b. i a §ulekovu rjec-
niku: igleissnor ; heuchler'.
LICKMJERAN, licemjorna, adj. koji je onaki
kao Uto je u licemjcra. — liijed je praslarrnska.
isporedi stslov. lieemorbni., rus. .^^itucMhitiiuii, po(.
licemierny. — Samo u pisaca nascga vrcmena.
Koji su licemjorna srca navlace giiev. D. Da-
nidid, jov. 36, 13. — / u Sulekovu rjecniku i u
Popovicevu (licemeran) ,heuchlerisch'.
LICEMJERENE, ». djelo kojijem se licemjeri.
LICEMJERENE
47
LICIMJEEJE
— Nema potvrde (ali vidi licimjereie i licumje-
rene).
LICfiMJERITI, licemjerim, impf. raditi kao
Ucemjer. — Rijec je stara, isporedi stslov. lice-
meriti i rus. aHueMipirrh.
a. aktivno — U jednoga jjisca xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (.simularo, fiagere').
Lav starcii kako psic licemerase. F. Vrancic,
ziv. 111.
lb. sa se, refleksivno, znacene je kao kod a.
— Ima i stslov. licemeriti se. — Izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevii (licimirim se, milolazem,
V. prilizavam se), u Voltigijinu (,adulare, lusin-
gare' ,schmeicbeln , liebkosen'), u Danicicevu
(licemeriti se ,simulare'). Licemere se, nekojemu
byti otb voinb. Glasnik. 11, 76.
LICEMJERJE, n. licemjerstvo (kao osobina i
kao djelo napose). — Stariji je oblik licemerije.
— Rijec je stara, isporedi stslov. licemerije, rus.
Auu^emipie. Vuk bi^ezi kao novu, vidi : Ima 47
rijeci koje su od slavenskijeh posrb|ene ; evo i
nib redom: ,bogoborac, . . . licemjerje, . . .' Vuk,
nov. zav. (1847) vi. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,fictio, simulatio' s dodatkom da je uzeto
iz brevijara). Nevidimy (demone) licemerija radi . . .
Starine. 18, 171. Iznutra ste^puni licemjerja i
bezakona. Vuk, mat. 23, 28. Cuvajte se kvasca
farisejskoga koji je licemjerje. luk. 12, 1. — U
jednome primjeru xiv vijeka stoji (kako shvaca
Danicic) u dobrome smislu: stovane prema lieu
(vidi u Danicicevu rjccniku : licemerije .personae
respoctus'). Ne po licemeriju i po }ubbvi jednoga
igumena ili nekoga otb starejse bratije da se iz-
biirajetb. Mon. serb. 80—81. (1302—1821).
LICE M JERK A, /. zensko cejade kao Ucemjer.
— U Sulekovu rjecniku i u Popovicevu (lice-
merka) ,beucblerin'.
LICEMJERNIK, m. Ucemjer. — Moze biti
praslavenska rijec (licemerbniki.), isporedi (ces.
licomernik), poj. licemiernik. — Izmedu rjecnika
u Stulicevu (jbypccrita' s dodatkom da je uzeto
iz brevijara). Kakono 6ine licemjernici. S. Rosa
75''. Javne laz|ive licemernike. D. Obradovic,
basne. 92.
LIOEMJERNOST, /. osobina koga sto je lice-
mjeran. — Nemam primjera, ali vidi licimjer-
nost. — Moze biti rijec praslavenska, isporedi
rus. .^imeMipHocrh, po^. licemiernosc.
LICfiMJEROV, adj. koji pripada licemjeru.
Nadane licemjerovo propada. £). Danicic, jov.
8, 13. Da je slava bozboznijeh za malo i ra-
dost licemjerova za cas. 20, 5.
LICEMJERSKI, adj. koji pripada licemjerima.
Jer ce opustjeti zbor licemjerski. D. Danicii,
jov. 15, 34.
LICEMJERSTVO, n. simulatio, licemjerno djelo;
osobina onoga sto je Ucemjer. — Bijec je stara,
isporedi stslov. licemerbstvo, rus. .'ln^eMtpcTBo.
Sija prilozenija izo darova svetoje carbstvo mi
svetej crbkvi toj prilozihb je vsesrbdbfino a ne
licemerstvomb nekimb. Glasnik. 27, 293 — 294.
(1347). V licemerstvu. Anton Dalm., nov. test.
2, 107b. paul. Itim. 4, 2. Iskrnega posfiscovati
ne raboleci se, nega nadozijevati ricju i obrazom
bez licimirstva. M. Alberti 431. Vidio sam vjere
svete licemjerstvo u bajini. P. Kanavelic, iv.
161. Nibovo licemjerstvo (stamparskom grijeskom
licamjerstvo, vidi kod licemjerac i licemjernik)
ukori. S. Rosa 113a. Taj kaluder pun je lice-
mjerstva. P. Petrovic, seep. mal. 66.
LICEMJERSTVOVANE, n. djelo kojijem se
licemjerstvuje. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(jhypocrisis' s dodatkom da je uzeto iz brevijara).
— I u Sulekovu rjecniku i u Popovicevu (lice-
morstvo) ,heucbelei'.
LICE MJERSTVOV ATI, licemjerstvujem, impf.
vidi licemjeriti. — Bijec je stara, isporedi stslov.
licemerbstvovati, rus. -iHneMtpcTBoBaTt. — Fu-
staje od licemjerstvo. Koji boje umedose lice-
mjerstvovati. D. Obradovic, basne. 183. On ]ubi
licemerstvovati. 274.
LICENCIJA, /. licentia, vidi dopustene, b). —
isporedi licencija. — Od xvi vijeka u .sjevernijeh
cakavaca. Te iste nerizi, ako bi gdo pc col sa-
diti, mozi va svoju poseci vazda s licenciju ob-
cini. Stat. krc. ark. 2, 291.
LICENCI.TAT, m. licenciatu^, covjek koji je
dobio drugi stepen kod doktorstva. — IJ Sule-
kovu rjecniku: ,licentiat'.
LICEO, n. na jednome mjestu xviii vijeka va(a
da je isto sto Liceo (vidi), ali u metaforickome
smislu: od Licea kao da znaci: velike nccnosti.
Necu Spljecane ostaviti i Pastrica i Dordicea,
ke isti Rim hti posvojiti, |udi bo su od Licea.
J. Kavanin 97^.
1. LICIMJER, adj. licemjeran, licemjerski (is-
poredi 2. licimjer). — Na dva mjestu xv i xvii
vijeka. Fariseji novi hudi, licimire vase cudi ni-
stare vam sad ne prude. M. Marulic 285. Biti
ce stavjen u broj nevirnib i licimirih. P. Ra-
dovcic, nacin. 506.
2. LICIMJER, m. vidi licemjer. — Nalazi se pi-
sano i licimer, licimir, licemer. — Od xv do
xvii vijeka, naj cesce u pisaca cakavaca, a iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (licimer ,hypocrita')
i u Bjelostjencevu (licimir ,hypocrita'). No htijte
biti uhijeui kako i licimiri. Bernardin 24. mattb.
6, 16. Licimiri, dobro je prorokoval od vas
Izaija. 46. mattb. 15, 7. Licimire budi ! N. Ra-
nina 165*. luc. 13, 15. Licimire, izvadi prvo
gredu iz oka tvoga. Postila. d4''. Z ovu priliku
kara licimire ili hince. iSb. Licimiri takoj bizi
i vublostvo. P. Zoranic 53*. Hinbena skazan
licimiru. Nauk brn. 2^. Daj se licimira mudro
ukloniti... Licimirora usi prikladati . . . A. Geor-
giceo, nasi. 189.
LICIMJERAC, lieimjerca, m. vidi licemjerac
i 2. licimjer. — U jednoga pisca cakavca xvi vi-
jeka. Ova pregresenja cine vuhle ili lecimerci. S.
Budinic, sum. 39^.
LICIMJERAN, licimjerna, adj. vidi licemjeran
(isporedi 2. licimjer). — Potvrden je samo adv. li-
cimjorno u jednoga pisca cakavca xvu vijeka.
Kalkant s toga griha radi, rece, vela koiia tada
mnoztvu hrastna nek ugradi noulizjiva u laz
grada, nek ga u Troj' ne more unit, licimirno
nek se sbrani puk. I. Zanotti, en. 15.
LICIMJERENE, n. djelo kojijem se licinijeri.
— S oblikom licimeronje u Vrayicicevu rjecniku:
,assentatio'.
LICIMJERIJA, /. vidi licimirje. — Na jednome
mjestu u pisca cakavca xvi vijeka. I jesu poka-
rali vase licimirije i idolatrije. Starine. 17, 239.
(1555).
LICIMJERITI, licimjerim, impf. licemjeriti
(isporedi licimjer). — S oblikom licimeriti u
Vrancicevu rjecniku: ,adulari; assentari; blan-
diri', i (licimiriti) na jednome mjestu xvu vijeka.
Od duba Judskoga koji je prvo naufian licimiriti
svojim dosastjem nego li posliSati zapovidi od
druzib. M. Bijankovi6 19.
LICIMJERJE, n. licemjerje (isporedi licimjer).
— U tri pisca xvi— xvm vijeka. Bez vsakoga
LICIMJEEJE
48
LICUMJERITI
vuh|enja i lecimerja. S. Budinic, sum. 39l>. Oho-
lost . . . rada . . . lecimirje. 121 a. ^ubav brez
IJcimirja. I. Bandulavic 20l>. paul. rom. 12, 9.
Kraji ne sluze se licimirja. J. Kavanin 344l>.
LICIMJERNOST, /. licemjernost (isporedi lici-
injor). — Izmedu rjeinika u Bjelostjencevu (,blan-
ditus, asseiitatio, v. hypocrisis') i u Voltigijinu
(,lusin^a, ipocrisia' ,schineicheley'), u uba lici-
iiiiruost.
LTCIMJERSKI, adj. licemjerski (isporedi lici-
niir). — U tri pisca cakavca xvi — xviii vijeka. Le-
ciuiirsldm srdcem poste. S. Budinic, sum. liS*.
Farizajska i licimirska ukazanja svetine. Michel-
angelo. 12. Radi one zlobe koju u srcu svomu
uzdive licimirskim nacinom. A. Vitajii, ist. 390
—391.
LICIMJERSTVO, «. licemjerstvo (isporedi li-
cimjer). — U pisaca cakavaca Hi zapadnijeh
stukavaca xv i xvii vijeka. Licimirstvo, rufi-
jan.stvo, laJa, objist tere pjanstvo. M. Marulic
305. Ostavjajuci . . . licimirstva i zavidosti . . .
I. Bandulavic 143a. Ipetr. 2, 1. Grih skroviti
licimerstvom hoc pokriti. I. Ivanisevic 160.
Pro§conje od moje tasdine i licimirstva. P. Ra-
dovcic, nacin. 419. Vira katolicanska ne ima
potribe od licimirstva od cudes. M. Bijankovic
89. Tredi su so slavili u licimirstvu redovnistva.
L. Vladmirovid 32.
LICINA, /. nekakva bolest, vidi 1. lisina. —
U nnse vrijeme u Bad kotorskoj. Zastarale izne-
moglice napadnute vuccem, rusom, licinom, ko-
stobojom, ... S. ^iubisa, prip. 91.
LICIT, m. drazba, ligba. — Od lat. licitatio.
— U nase vrijeme u Istri. Licit ,auctio'. D. Ne-
manic, 6ak. kroat. stud. 29.
LICITACIJA, / licitatio, drazba, ligba. — IJ
pisaca nasega vremena. Prodati putem javne li-
citacije. Zbornik zak. 3, 738.
LICKI DO, Lickoga Dola, m. ime tnjestu u
Srbiji u okrugu kragujevackome. Niva u Lickom
Dolu. Sr, nov. 1873. 715.
LICMJERSKI, adj. licemjerski. — Na jednome
mjestii XVI II vijeka (po svoj irrilici radi stiha).
Jer licmirski obraz kazu, ca ustmi reku, srcem
lazu. A. Vitajic, ist. 38^.
LICOKLOP, m. predni diu kacige sto se mogao
spustiti tako da pokrije lice (resetka). — Samo
u Stulicevu rjedniku : ,baviora, visiera' ,buccula,
buccarum tegmen'.
LICOMJER-, vidi licemjer-. — U nekoliko
primjera xvii i xviii vijeka.
a. licoinjerac. Hypocrita, t. j. licomirac. F.
Glavinic, svitlost. 97. Sto je pogrde imao 6uti,
to jest da ga prozva licomircom. A. Kanizlic,
fran. 213.
b. licomjerje. Navuk u grihii i licomirje.
F. Glavinic, svitl. 22.
C. licomjerstvo. Gdi fiovik svokolike falinke,
opa6ine i ostale mane slobodno prez svakog li-
comirstva, lisiCeiia i hatara kaze. M. A. Rej-
kovid, sat. A4b.
LICOVICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
vafevskome. I^iva zvana Licovica. Sr. nov. 1873.
379.
1. LICtlMJER, TO. vidi licemjer. — Ovaj je
oblik po svoj prilici postao tijem Ho se mislilo
na glagol umjeriti (moderare) i na ,lice umje-
reno' (kao ,krotko'). — Od ove rijeci ima samo
primjera u jednoga pisca xvii vijeka, ali se vrlo
iesto nalaze rijedi §to od ove postajii ; ima i
Divkovicevijeh primjera kod liiumjoiaf, li, u-
mjerski, licumjerstvo. Kada postite, nemojte se
6initi zalosni kako i licumiri. I. Bandulavic 301*.
matth. 6, 16. Licumiri, svaki vas u subotu ne
odrisi li vela svoga . . .? 179^. luc. 13, 15.
2. LICUMJER, m. horizon? obzor? — Na je-
dnome mjestu xvin vijeka. Planine od poludna i
sjevera nepremozno nem tvrdine zatvaraju od
licumjera. J. Kavaiiin 194'i.
LICUMJERAC, licumjerca, m. licemjerac (vidi
licumjer). Kakono mnozi licumjerci kazu se
z dvora da su cisti. M. Divkovic, bes. 243**.
Licumjerci koji miluju u skupstinah i na nu-
glijeh varosi molitvu ciniti. G40t». NenavidJ^ivac
nije nigdar brez bolesti ni licumjerac brez straha.
P. Posilovic, cvijet. 44. Veseje licumiraca. nasi.
17b. Tako inac, lazac, licumirac . . . S. Margitid,
fala. 284. Licurairci hudi ti su. J. Kavanin
377b. Cestokrat nas zvase licumirce. M. Le-
ku§id 62. Licumirci, dobro je od vas proroko-
vao Izaija, govoredi: „Puk ovi ustmi mene stuje".
J. Banovac, razg. 75. A licumirci hineci kao
lisice i vuci, bide drva za posidi se. F. Lastrid,
od' 251. O licumirci iliti hinci, to jest }udi
dvostruki. 285. Licumirci su oni koji jjokazuju
u sebi ono hiiiedi sto istino ne imaju. ned. 178.
Cuvsi ovo Irud napuni se gniva i neuavidosti,
ali licumirac to ne pokazuje. 301. Licumirac
ukaza veliko ufane. A. Kanizlic, kam. 17. Licu-
mirac skinuvsi oblidje postidnoga drzana . . . 23.
Ovi licumirac o smaknutju ovoga ditesca potajno
radedi. E. Pavid, ogl. 488. Da je on jedan velik
licumirac i da negova dobrota jest samo izvanska.
M. Dobretid 127. Licumjerce, odvrzi prvo gredu . . .
J. Matovid xxvi^. Veliki licumirci bijau. B.
Leakovic, gov. 159. — I u Sulekovu rjecniku :
,heuchler'. — Metaforicki, 0 grijehu kao 0 ceja-
detu. Ali licumirac grih otijud da ne stojim pod
sramotom odvede me na osvetu. F. Lastrid, ned.
84.
LICUMJERACKl, adj. koji pripada licumjer-
cima. — Ima samo adv. licumjeradki (kao licu-
mjerci) u jednoga pisca xvn vijeka. Nositi kriz
a ne umrijeti samomu sebi jest licumjerafiki zi-
viti. M. Radnid 401l>.
LICtjMJERAN, licumjerna, adj. licemjeran
(vidi licumjer).
a. adj. Tko besjedi s rijecma ugodnijem i
licumjernijem zapina mrize. M. Radnid 318*.
Ohol, tast je, licumjeran i mrmotiv. J. Kavanin
59b. Blagoni uzvelican i kripostma licumirnim
sjajan. F. Lastrid, ned. 2. Falu uzdajmo milo-
srdnoj Majci, kada nam lazlivo i licumirno dobro
uzkraduje. A. Kanizlid, utoc. 136. Kuko} jest
trava licumirna. D. Rapid 125. — I u Sulekovu
rjecniku: ,heuchlerisch'.
b. adv. licumjerno. Pozdravjajuc ga licu-
mirno. M. Radnid 318». Jezik sladak a oboran
licumjerno govoredi. J. Kavanin 35a'. Takvo
ujojone nije povojno nego licumirno. A. Badid
89.
LICUMJERENE, n. djelo kojijem se licumjeri.
Od licumjerena i dvostruodona svitovnije. M,
Radnid 264a.
LICUMJERITI, licumjerim, impf. licemjeriti
(vidi licumjer). Mogu svitovni licumjeri ti i po-
kriti so mnogo vrijeme. M. Radnid 290^. Noki
zlikuju, neki licumjero. M. Pavliiiovid, razl.
spisi. 75. — V nckijem je primjerima pnlazui
glagol, te ima uza se Hi objekat Hi mjcste vega
podloinu reccnicu s da. znaiene je Hi lagati (hi-
niti, 1, c): Govore i licumire da su dobri. I.
AnMd, ogl 1">. Jjicuiujoredi da \ih) nede . . M.
LICUMJERITI
49
2. LICAN
Eadnic 265*1. Bududi od strane djavaoske licu-
mjere da su od strane Bozje. 265a. Koji licu-
mjere jednu stvar imajudi drugu u srcu. 288a'.
Koji (lovacj licumjeri glas je}enice. 397a. — m
tajati, sakrivati. Mnogi zli licumire nihove zlo6e
pod mastjoin od pomne. M. Radnic 4o3'i.
LICUMJERKA, /. licemjerka (vidi licumjer).
— V Sulekovu rjecniku: ,heuchlerin'.
LICtjMJERSKI, adj. licemjcrski (vidi licu-
mjer).
a. adj. Licumjersko djelo jodnu stvar iznutra
ciniti a drugu nadvor kaze. M. Divkovic, bes.
642ab. Hvala licumirska. A. Vita)i6, ist. 505.
Ovi licumirski prorok. E. Pavic, ogl. 163. Da
jo bilo prilifino jednoj licumirskoj pokori. E.
Pavic, ogl. 235. Bog negovo licumirsko poka-
jane ne kti usliiati. 235. Licumirsko izkusivane.
B. Leakovic, gov. 247.
b. adv. licumjerski. Zaleci licumirski niovo
stane. A. Kanizlid, kam. 95.
LICUMJERSTVO, n. licemjerstvo (vidi licu-
mjer). Mnogi jesu, koji se nadvoru cine ponizeni
i umij^eni, a unutra su puni svake himbe i licu-
mjerstva. M. Divkovic, bes. 115t>. Govorenje
nase sa svijem puuo jest licumirstva i sakriven
jid. P. Posilovic, nasi. 46". Dobra dila, ako su
od licumirstva, nestane ih. S. Margitic, fala.
150. Privarila sam svijet svojim licumjerstvom.
ispov. 91. Ah prokleto licumjerstvo ! J. Ka-
vanin 59b. Licumjerstvom kletim kuze i dvor-
nike i gospodara. 360a. Hypocrisis koji jest li-
cumirstvo. A. Bacic 303. Kad covik sagrisuje
s licumirstvom. J. Banovac, pred. 100. Pokazi-
vace se veoma jubodilan, pravedan i svrhu si-
rota i siromasi milosrdau, premda sve ovo u
licumirstvu za privariti neumne. F. Lastric, ned.
2. S istim licumirstvom prikaza se ovi izdajnik
prvim rodite|om. 83. Unufad holosti, to su po-
nostvo, licumirstvo iliti pohinenje. 162. Licu-
mirstvo iliti hinstvo. 163. Licumirstvo iliti
hinstvo jest lazjivo prikazivanje zdvora u ricma
i u dili navlastito dobrote, devociona i ljubodi|a,
koga u srcu ne ima. 300. Da te mogu licu-
mirstvom svezati. A. J. Knezovic 18b. zio mi-
sjeci i za licumjerstvo. L A. Nenadic, nauk. 42.
Izdade ucenik licumirstva svoga mestra. A. Ka-
nizlic, kam. 17. Ne pristoji bo se, rece, starosti
mojoj takvo licumirstvo. E. Pavi6, ogl. 437.
Ondi me osvadi od moji dila a naj vede od licu-
mirstva. M. Zoridic, zrcalo. 237. Brez privare
i licumirstvd. M. Dobretic 67. Ulagivana i li-
cumirstva. B. Leakovid, nauk. 359. Licumirstvo
ili himbenost. 360. S podhimbenim licumirstvom
bogo§tovja odgovori mu . . . Grgur iz Vare§a
58. ^^
1. Lie, m. vidi licnik. — U Mikajinu rjecniku
kod telal.
2. Lie, m. ime selu u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko-rijeckoj. Razdije}. 45.
LICAC, (licca? ili licaca?), m. ovako se zovu
dvije razlicne bi(ke.
a. Licac, Daphne mezereum L. J. Panfiid,
sum. u srb. 172. Licac, vucja lika, hajducka
oputa, Daphne mezereum L. glasn. 30, 240.
1). Lifiac, Lychnis L. (Durante). B. Sulek,
im. 195.
1. LICAN, licna, adj. koji pripada lieu (u
prenesenijem znacenima). — Bijec je stara, i
mozehiti praslavenska, isporedi stslov. licbni), rus.
.iHiHoii (prema lice, 1, a), jihihuu (prema lice,
5), ces. licn^'. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(.personalis' s dodatkom da je rijec ruska) i u
Danicicevu (licbnb jipse').
VI
1. adj. — Komp.: licniji (vidi Blatavujev
primjer kod a).
a. prema lice, 1, a, d) aa) znaci od pri-
like sto i pristao, prikladan, prilican, pristojan,
lijep. — Moze se kazati o cejadetu i o drugomc
cemii. Dimitrije je bio covek lican ; govorio je
grcki, srpski i turski. M. D. Milidevid, pomenik.
2. 153. Za dobra zdravja svoga odved lifian, po-
nosit, ziv i okretan. 5, 831. Ne vodi za ruku
djevojku, niti vodi sebi licna druga. Osvetn. 2,
17. Ja maim, nijesu ni oni licniji bill od ovoga.
S. Matavu|, novo oruzje. 66. — Crno vino da
licno bude nek pod komom vrije. J. S. Ee|kovid
376. Primorci govore: rubje licno t. j. gisto i
lijepo (,rein gewaschen, gut gerollt'). F. Ku-
relac. rad. 15, 126.
b. personalis; ipse, koji pripada lieu (vidi
lice, 4, a), cesto se istice da je to neko osobito
lice, te po tome lican moze gdjegdje znaciti sto
i iflti, sam (ne drugi). ovdje su svi primjeri
tijedno metnuti, jer se ne moze u svjema raza-
znati, koje je uprav znacene. Ako koji Dubrov-
caninb kupi kona, i onogaj kona uhvati Srbinb
ili Sasinb, i rede: „Ukradenb mi je ili gusen",
da se otbklbne Dubrovcaninb, kako ne (== nije)
sveca (svedca. 353. 434) onomuzi konu ni guse
ni tatbe, nu ga je kupilb; ako bude drago uzeti
Srbbinu onogaj kona sto bude dalb Dubrovcaninb
za onogaj kona, tozi da mu vrate, a kona lic-
noga da ne (= nije) vo|nb udrbzati. Mon. serb.
208. (1387). slicno jos na nekolika mjesta: 267.
270. (1405). 353. (1428). 434. (1445). To on ima
pravo djela, pod svojim licnim odgovorom za
dobar uspjeh, u dejstvo privesti. Nov. sr. 1835.
77. Sto se covjek mogao zakletvom opravdati. . .
to nije malo olaksavalo licnu odgovornost, te
opste jemstvo ne bjese potrebno. D. Danicid,
majk. ist. 296. Lidna sloboda desto je bila po-
vrijedena. M. Pavlinovic, rad. 94. Ali zeja za
lidnom borbom i zudna osvetiti oca nije mu dala
mira u §tabu. M. D. Milidevid, pomenik. 2, 182.
Osim rodenih judi, t. j. licnih imaonika. V. Bo-
gisid, zakon. 5. Koja dolazi od licna omija. 319.
Lidni je imaonik, u razumu zakona, svaki covjek.
328.
c. koji pripada gramaticnome lieu (vidi
lice, 5). Po lieu se razdje|uju glagoli: na ,li6ne'
glagole koji imaju sva tri lica . . . Vuk, rjecn.*
Lv. Izmedu licnoga nastavka i osnove. D. Da-
nicid. glasn. 11, 202. Licna zamjenica tredega
lica. obl.6 29.
2. adv. licno.
a. kao glavom, licem (vidi lice, 6, a). 15. -a
dekembrija posjetio je knaz poslanika u pome-
nutom dvorcu licno. Nov. sr. 1834. 205. Takovi
sudija osim sto de duzan biti pravednoj strani
gorereceni trosak platiti i knazu i drzavnomu
sovjetu na odgovor licno predstati. 1835. 75. Da
de sjutradan u obicno vrijeme u slavu BoSju
sluziti svecanu misu sam licno. D. Danidid.
glasn. 21, 285. Kad svaki odgovara licno ne
samo za svoj dio. V. Bogi§id, zakon. 321.
b. poznati licno (objekat je ie]ade) znaci
poznati po vidu (jer je bila prigoda vidjeti ono
cejade) a ne samo po sluhu (sto se o nemu go-
vori). Citateji koji nas dvojicu licno ne poznaju.
Vuk, odg. na utuk. 24. Primakao se, da upozna
Dru§ka licno, S. ^^ubisa, prip. 269. Pozna-vah
lidno i razgovarah se sa svima glavnim bojcima.
Osvetm 5, i.
2. LICaN, licna, adj. koji pripada licenu{l).
— U pisaca nasega vremena. Ako se za izlidene
pokretne zaloge ne nade nijedan kupac uz lidnu
cijonu . . . Zbornik zak. 1853. 2, 79.
4
3. LICAN
50
1. LlClNA
3. LICAN, licna, adj. koji pripada Viku, koji
je nacinni od Uka. — U jednome primjeru xviii
vijeka. Cep ko^ licna vised zamdica tanka nosi.
M. Katancic 4(5.
4. LICAN, adj. u Stulicevu rjecniku: , faciei,
vultus, prospectus, perpolitus' ; liCan Hi licast
kami ,pietra di facciata' ,p6tra periDolita'. — ne-
pouzda)io.
5. LICAN, m. Licanin. — Na jednome mjestu
XVIII vijeka. Lican, Ogulinac ... S. Stefanac 39.
LICANI, ni. pi. ime mjesno.
a. dva zaseoka u Bosni u okrugu bihackome.
Statist, bosn. 50.
1). pusta u Slavoniji u zupaniji virovilickoj.
Eazdijej. 135.
C. ima takovo ime u glago\skome spomeniku
XVI vijeka, ali se ne zna, jeli ime selu Hi pie-
menu (jitoze biti t soma Lika). Tomas Lukicevic
z Lican, Mikula Dulnid z Lifian. Mon. croat.
203. (1513).
LICANIN, 7rt. covjek iz Like. — Mnozina:
Li5ani. — Od xviii vijeka (ali vidi i Licani, c),
a izmedu rjecnika u Vukovu. S Licani. I. Za-
nici6 115. Ostav'se ga svi slozno Lifiani. Nadod.
145. Omer pasa, rodom Licanine. Nar. pjes.
vuk. 5, 108. Oj Licani, sivi sokolovi I Nar. pjes.
krasic. 1, 98. — U narodnijem se pjesmama cesto
pomine turski junak Tale Licanin. Na Turcina
Licanina Tala. Nar. pjes. vuk. 3, 109. Na ko-
|eno Licaninu Talu. 3, 230. Kraj Omera Tale
Lifianine. Nar. pjes. juk. 191.
LICANOST, /. vidi licnost. — U Stulicevu
rjecniku: ,identitas'. — nepouzdano.
1. LICaR, m. vidiu Vukovu rjecniku: na cemu
se uhvacena riba vuce za sobom po vodi ,eine
sclinur woran die fische gereiht werden' ,resti-
culus' s dodatkom da se govori u Crnoj Gori.
— Uprav je uzica nacinena od lika. Smace se
s licara. (Kad se izgubi ono sto je coek kao po-
uzdano u rukama imao. U Crnoj Gori). Nar.
posl. vuk. 290.
2. LICAE, licara, m. vidi licnik (vidi kod 1.
liciti). Za vrijeme ropublike (dubrovacke) Hear
je pladan bio iz javne blagajnice. V. Bogisi6,
zborn. 413.
LICAST, adj. vidi kod 4. lican. — nepouzdano.
1. LICaTI, li6§,m, impf. vidi 1. lifiiti (prema
iemu kao da je itcrativni glagol). — U jednoga
pisca naSega vremena. Prospu vlastela glas da
su Kotorani otrovali Bubi6a, pak mu krv licali
na Petra i na Pavla, tek da uklone sa sebe
sumnu. S. ]^ubi§a, prip. 53.
2. LICATI, licam, impf. u Stulicevu rjecniku :
,figurare, effingero, formare'. — isporedi 3. li-
6iti. — nepouzdano.
LICCE, n. vidi ligce. — Od xvi do xvui vi-
jeka. Tadaj popJuvaSe licce negovo. N. RaAina
92a. matth. 26, 67. 6im brani viditi licce se bi-
serno . . . S. Mentetic 9. Meni da pamet odijolo
ne licci rumeni i ruci pribijele (dvojine?). 24.
Ter vrhu ostalih licce prigizdavo i dar ne (Ve-
nere) pohvalih. H. Lucid 190. Pitomo i milo
svrtaSe ka meni to lifice pribilo. 202. Cto si
prominila lifica? 6to uzdi6e.s ? 239. Bila licl-ca
pokazuje (junak) iza Scitka perenoga. P. Hekto-
rovid 10. Da (ja) ne osuSu lifica viku. A. Cu-
branovid 142. Nu ako li, ruso, u belu, kopnia,
lidco da t' ao lafeti . . . 147. Ruze od lifica fito
vajaju. J. Kavanin 41".
LICeNCIJA, /. vidi licencija. — Fo talijan-
skome iegovoru latinske rijefi. — TJ dva pisca
Dubrovcanina xvii vijeka. Ima licenciju od pape
ili biskupa za odrijesit. J. Drzid 187. Ima li-
cenciju od svojijeh staresina. V. Andrijasovid,
prav. 19
1. LiCeNE, n. djelo kojijem se lici (vidi 1.
liciti). — Stariji je oblik licenje. — Izmedu
rjecnika u Mika(inu (licenje, obedanje na licbu
jlicitatio'), u Belinu (licenje ,grida di banditore'
128a), u Stulicevu (,emissio in vulgus, rumor,
fama, publica auctio'), u Vukovu (,das ausrufen'
.praeconium'j. Sada plada onaj, koga se tide, za
licene. V. Bogisid, zborn. 413.
2. LICElSfE, n. djelo kojijem se lici (vidi 2.
liciti). — U Jambresicevu rjecniku: ,incrustatio',
i u Vukovu: ,das toilettemachen' ,comtio'. — I
u Sulekovu: , toilette'; krpica za licene ,schmink-
fleckchen'i
1. LICEO, m. ^Ivxtio.;, Lyceus, nadimak bogu
Apolonu. — Po tal. Liceo. — U pisca Dubrov-
canina XVII vijeka. Ne cini nam ni Atena ni
Liceo slavni oni zuat nauka tac hvajena ni sam
Febo u Elikoni. D. Zlatarid 58b.
2. LICEO, n. ime poju (po}ani) blizu Apolo-
nova lirama u Argu (i) ylvxiLog dyoQu). — ispo-
redi licej. — U istoga pisca u kojega ima i 1.
Liceo. A za tim poje je Liceo toj boga ki s ne-
milim vukovi bije boj. D. Zlatarid lb.
LICICE, n. dem. lice. — U nase vrijeme u
Istri. Licice ,gena, facies'. D. Nemanid, cak.
kroat. stud. iftg. 12.
LI6ICKO BRDO, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu pozarevackome. Vinograd u Licickom
Brdu. Sr. nov. 1867. 460.
LICI6, m. vidi Licanin i licki. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. Car je zlatan
ferman opravio u Krajinu lickom Mustajbegu:
„Vjerna slugo, Licid-Mustajbego! . . ." Pjev. crn.
311a.
LICILAC, licioca, ?n. covjek sto lici (vidi 2.
liciti). — U Sulekovu rjecniku: ,scliminker'. —
Licilac, tech. ,anstreicher', frc. ,peintur6ur', egl.
, painter'. B. oulek, rjecn znanstv. naz.
LICILAN, liciona, adj. u Stulicevu rjecniku:
licilan, licilna, v. lidilski. — nije dosta pouz-
dano.
LICILAR, m. covjek sto prodaje liiila. — U
Sulekovu rjecniku: ,schminkhandler'.
LiClLO, n. ono cim se ko lici (vidi 2. lifiiti,
a i b). — Vafa da je rijec praslavcnska, ispo-
redi ces. licidlo. — U Stulicevu rjecniku (u oso-
bitome smislu, vidi rastok): ,stibium'. — U si-
remu smislu u Sulekovu rjecniku : ,schminke ;
schminkwaare' ; ,toilett6nartikel'.
LICILSKI, adj. koji pripada licilu. — ispo-
redi licilan. — Samo u Stulicevu rjedniku (vidi
kod licilo): ,ex stibio'.
Li6l^iA, /. zensko ce(ade sto' lici drugo (vidi
2. liciti). — V Sulekovu rjeiniku: ,schminkorin'.
1. L16INA, /. uprav je isto Sto lik, ali se upo-
trebfava u znacenu: uie Hi uzica ud lika. —
Nijf nugincntativ nego mntcrijalni supstantiv. —
Od XVII vijeka, a izmrdu rjecnika u Mika(inu
(lidina, uze od lipe ,tilia(pus funis') gdje se naj
prije nnhodi, u Belinu (,funn di teglia' ,tiHaceus
funis' 334a), n Stulidevu (, funis ox tilia vol ti-
liao'), u Vukovu (,ein bastatrick' , funis e libro'.
cf. konopac). I na to ubranu travu gorske pa§e
lidinom (grijc§kom lidminom) vezanu, da se ribe
strase ... P. Hektorovid 5. Duga lidina a ne-
obarena. (Z). Poslov. daniC. S lidinom b' ju na-
1. LICINA
51
LICITI, 1, e, a).
sivala. Ja6ke. 47. Od liciue uzda naciriena. Nar.
pjes. horm. 1, 478. Lika se upotreb|ava za asure,
licine (likovo uze). K. Cmogorac, bot. 39. Li-
cina zove se neka vrsta uzeta spletenog od li-
pove tanke kore. Nar. bl. mehm. beg kapet.
117. Licina, prosti konop kojim se mreze
vuku na kraj. Dubasnica na Krku. — Cesto
u usobitome znacenu, zamka, konopac na vje-
salima. Kakono i Absoloa komu gizdavi per-
cin sluzi za licinu kojom se obisi o rastu. F.
Lastri6, ned. 328. Ali zalosna lakomost za
steci blago na ovom svitu bi mu licina kojom
se objesi. 423. Bo}e bi mu na licini bilo. Nar.
pjes. juk. 207. Vnce za sobom licinu. (Zasluzio
je vjesala). Nar. posl. vuk. 40. Osude nekakva
konokradicu na vesala. posto ga vesac name-
stivsi mu licinu na vrat... dan. 4, 38. Spade
Salko u druzinu krutu naglec snovat licinu za
vrata. Osvetn. 6, 40. — Tma i drugo sire zna-
cene u Hrvatskoj. Oko Koraue , licina' je kora
od repe, jabuke; i tamo se govori: „Cel Bozji
dan repu itd. smo licili" t. j. gulili, |ustili. F.
Kurelac. rad. 15, 122—123.
2. LICINA, /. ime mjestima u Srbiji. a) u
okrugii pozarevackome. Niva na Li6ini.^ Sr. nov.
1872. 362. — b) u okrug u sabackome. Niva Tre-
bjevina u Licini. Sr. nov. 1871. 211.
LICINAE, OT. uprav covjek sto se bavi licinom ;
nalazi se u dva znacena.
a. covjek sto prede licine. — U Vukovu rjec-
niku: ,der bastseiler' ,confector funium e libro
arborum'.
b. vidi u Vukovu rjecniku: koji je zasluzio
li6inu (vjesala) ,ein schlechter mensch' ,nequam'.
— isporedi lifiinas.
LlClNAS, m. vidi lifiinar, b. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu. Istor drekne :
„Drijes'te licinasa!" Osvetn. 4, 22. Cuj, kaprale,
pocuj, generale! usli k vama nasi licinasi, u nas
stece pofiinili smede. 4, 34.
LiClNE, /. pi. ime mjestima u Srbiji (isporedi
2. Licina). a) u okrugu biogradskome. Livada u
Licinama. Sr. nov. 1861. 758. — b) u okrugu
crnorijeckome. Niva u mestu zovomu Licine. Sr.
nov. 1873. 463.
LICINICA, /. dem. 1. licina. — U Vukovu
rjecniku.
LICINKA, /. larva insecti, vidi gusjenica, a).
— U nase su vrijeme uzeli pisci ovu rijec iz
ruskoga jezika (.THinnKa od JiHHHHa, obrazina,
prema lat. larva). Licinka, v(uski), zool. lat.
, larva' ,larve (der insekten)'. B. Sulek, rjefin.
znanstv. naz.
1. LICIONIK, m. kutijica gdje se hrani licilo. —
U Sulekovu rjeiniku : ,schminkkastchen'.
2. LICIONIK, m. trpezica na kojoj je sto trebn
za licene{2), za pletene kose itd. — U Sulekovu
rjecniku : ,toilettentisch'.
LICISTE, n. (cakavski licisce), vidi lico, 3. —
Od XVII vijeka u cakavaca. Stomanje vricisia ne
namisdevahu, prem platna licisca da zvana ka-
zahu. I. T. Mrnavic, mand. 34. , Licisce' im je
(primorcima) ,der aussere anscbein' , species'. F.
Kurelac. rad. 15, 125.
1 * LICITI, l£6im, impf. clamare, clamitaro, prae-
dicare, nunciare, pronunciare, vikati. uprav vikom
proglasivati (prelazni je glagol, ali se cesto na-
lazi bez objekta). — Akc. kaki je u praes. taki
je u impf. Ii6ab, u aor. 2 i 3 sing, lici, u part,
praet. pass, licen. — Ne znam postana: moglo
bi biti od korijena lik sto znaci brojiti, isporedi
ces. licba, po/. liczba, broj, rus. .^hhhtb, racu-
nati; ali mislim da ce prije biti u svezi s 3. lik
(,chorus'), i da se od pjevana prenio smisao tia
vikane. svakako nije u svezi s lat. licitari. — Od
xiv vijeka (vidi 3), a izmedu rjecnika u Mika-
jinu (liciti, prodavati na licbu ,auctione vendo,
auctionem facio, auctionor, praeconis voce bona
subjicio, per praeconem vendo'), u Belinu (,di-
volgare' ,evulgo' 273b ; ^far pubblicare un editto'
,edico' 284a' ; ,gridare cosa da vendere o venale'
,clamito' 359^; , vendere all' incauto' , auctionor'
390a), u Stulicevu (,vulgare, evulgare, divulgare,
publicare, indicere, palam facere, publicae aucti-
oni exponere'), u Vukovu (vikati kao telal, n. p.
kad ko sto izgubi ili nade ,ausrufen' ,praedico,
praeconium facio, evulgo' s dodatkom da se go-
vori u Dubrovniku), u Danicicevu (.promulgare').
1. aktivno.
a. uopce. Iz glasa ja licim, sred svih ja
stav tada, navijestih vojsci svoj mucanje, mir,
posluh. M. Vetranic 2, 440. A ja (Venere) vjeru
mu vam (mladci !) licim i kunem se sada vami
mojim ognem . . . kako vam cu izpuniti obecaje
sve luvene. S. Boba|evi6 233. Znaj (i tim si
ve6e kriva) da je svetoj protiv prici ka istinom
svitu lici, da ni zlato sve, sto siva. M. Pelegri-
novic 180. Da licba koju je car Osman licio,
da pojt na kudu je Bozju odlucio, nije istinita,
ner himbom slozena. I. T. Mrnavic, osm. 74.
Lici Jezus glasom svime...: „Svak tko |ubi
moje ime k meni dodi s stupajima". I. Akvilini
220. Sveti David lici i vapi od Bozije strane:
„Jeda tko bode kupit pravi zivot?" B. Zuzeri
319. Ivan otide vapit i lidit na Jordanu po pu-
stosi. S. Eosa 44a. On licase da on je glas oni
koji bio je narecen od Izaije proroka. 45a. Jezus
stojed u templu vapijase i licase: .,Ako tko zedni,
hodi k meni i pij". 119b.
b. u ovome primjeru u kojemu je objekat
cejade znaci : navjescivati, jav^ati. (Ivan) od Boga
sagnan mahnu na Jordanu po pustini liciti ga
i . . . pripovijedat ga. S. Rosa 44b.
c. u glase hvaliti, razglasivati s pohvalom.
a) objekat je ce}ade. Koga zem}a, more,
nebo ctujut, klanajut i licet. M. Alberti 166.
b) objekat nije cejade. Sto 1" su pjesni
morske vile, ke toliko vas svit lici, pri ne slatkih
mednih rici ? A. Cubranovid 157. I spijeva-
ocim bit ce draze glasit tvoja dila i rici, nego
isprazne grcke laze ke toliko vas svijet lici. G.
Palmotic 3, 223b. Stric je tvoje licio junastvo,
a pjeva se u svu Goru Crnu. Osvetn. 5, 78.
d. kad vlast, vladar ili uopce starjesina
cini da se razglasi zakon, zapovijcd ili uopce
nesto sto treba da svak zna. Cini po gradu jednu
pijenu liciti. Zborn. 81a. A brat moj prije bude
cinio liciti, tko tuj zvijer dobude, da je muz
meni ti. M. Bunid 7. Pokle sam dobi sve pet
igar tekudi, vladaoci tad koje cinise liciti (obicaj
tako je) da budu tvoriti. D. Zlatarid 16b. Po-
vele .vb vojsce liciti . . . Aleks. novak. 57. Neg'
zovnimo telara neka lici po svem gradu: „A na
more, Dracani, za vjeru Mubamedovu!" Nar.
pjes. bog. 210. Lici s luze i s Orlande. (Z). Po-
siov. danic. Liditi ,(durch rufen bekannt macben)
ausrufen'. Jur. pol. terminol. 50. Liditi §to ,ver-
kiinden (insbesondere durch offentlichen aufruf)'.
567.
• e. javlati vikom da se sto prodaje.
a) uopce, objekat je ono sto se prodaje.
Prid Orlandom vino lice, junaci ga piju. M,
Drzid 342. I dobro vino trebuje licit. (D). IT
provalonoj ulici jaja za pira lici. (Z). Poslov.
danid.
Ll6lTI, 1, e, b).
52
LICITI SE
bj auctionari, u osobitome smislu, kad
se javno sto prodaje onome koji ponudi vecu
cijenu, vidi hod buban, 1, i) i kod ligba. — U
Mika\inu, Belinu, Stulicevu rjecniku. Liciti za-
plijeneae stvari na drazbi drugoj (,ausbietung
vornehmen'). Zbornik zak. 1853. 2, 79.
f. u Dubrovniku javjati vicuci da je ko
§to izguhio Hi nasao, vidi u Vukovu rjecniku u
kojemu ima i ovo : Ondje jo (u Dubrovniku)
obicaj kad ko sto izgubi ili nade, da da slijepcu
koju krajcaru te vikne po svijem ulicama sta je
izgub|eno ili nadeno, i ako je sto nadono, kaze
se gdje je, nego onaj 5ije je da dode i da do-
nese bilegu (t. j. dokaze) i da uzme; ako li je
izgubleno, da donese i da ,uzm6 najezbu' (,s bla-
gosovom'). Za vremena republike bio je odreden
fiovjek koji je ovako li6io i zvao se ,zdur' (ali
vidi kod zdur). — U gradu (Dubrovniku) za vre-
mena republike, a i sada, ima fiovjek obicno sli-
jepac koga vode po ulicam, te on li6i, n. p. :
..Nasla se ta i ta stvar, ko je izgubio neka do-
nese obi}ezje i najezbu, pa 6e mu je vratiti".
Isto tako , mutatis mutandis' i kad je ko izgubio
kaku stvar, dade je liciti. V. Bogisic, zborn. 413.
g. liciti krv na koga, tuziti koga da je
uiinio krv, da je ubio. — U nekijem je primje-
rima objekat osveta, vrazda(?). — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu : (u Crnoj Gori) krv
na koga, t. j. kazati da ju je on ucinio (t. j.
ubio covjeka) ,des mordes fceschuldigen' ,ca6dis
arguo'. — Nu na te krv li6e razlike drzave. M.
Vetranic 1, 82. Kad te nauk moj, al' rici dadu
s6eti ali sramu, vrazbu (vrazdu?) vapi na me
samu, na me samu svu krv lici. M. Pelegrinovii
172. Toli se od nih. (kra^a) pravda grli, i pe-
depsa ne uzmice, silnici se zovu vrli, krv pra-
vednu na nih lice. I. Gundulid 482. Osvetu li-
6i§e po rusagu svemu. I. T. Mrnavi6, osm. 43.
Tako Ciganin na mene krv ue licio ! (Gledaj : Ne
moze se platiti koliko [ni] jedupafika krv). Nar.
posl. vuk. 311. Mijat li6i svoju pravu krv na
kneza Milo§a. 8. ^ubisa, prip. 235.
2. pasivno. Da i ono §to potuto|ono bijahu
se razgovarali naj poslije ima biti proglaseno, i
ono Sto na uho bijahu govorili ima svrh ku6a
bit liceno. S. Rosa 110*.
3. sa se, pasivno. Da se lici po vsemb trbgu
da nitkorb ne sme kupovatb ni prodavatb ce|adb,
jerb nesmo hotni da nitko trbzi judscemi mesi.
Spom. sr. 1, 31. (1400). Glas koga se (pazara)
lifii naj dajim mornarom. I. T. Mrnavic, osm.
38. Da se turskim zatorom hain Kozak lifii.
55. Gospodska se dila ricami ne li6e. 91. Neka
se jutros pred nama lici da nije Grbjanin. V.
VrCevic, niz. 202.
2. LICITI, li6im, impf. kao da je prvo zna-
6erie: mazati lice bjelilom, crvenilom ltd. sebi ili
drugorm (ovakovo je znadene i u ces. liciti), a
od toga .se prenijelo na druga. — Akc. je kao
kod 1. lititi. — Postaje od lice, i moze biti pra-
slavenska rijei jer se nalazi u ieskomc jeziku
(vidi sprijeda). — (J naSemu se jeziku javfa od
XVIII vijeka (vidi kud 1, c).
1. aktiono.
a. u znademt sprijeda kazanome. — U na-
rodnoj pjesmi ugarskijeh Hrvata. S crjenimi sad
Xu2Aami sede vlasi kin6ira, ino s fir|enom kre-
dicom bleda lica lifcim. Nar. pjes. ugarskijeh
Hrvata u F. Kurelac. rad. 15, 124.
b. u Siremu smiulu, ornare, corpus alicujus
curare, formam alicujus augero studore, napra-
v^ati, kititi (umivati, ccsati, pleati, obladiti itd.)
koga (mote uz to biti i znaiene kan kod a, ali
nije potrebno). — U Vukovu rjecniku : koga
,eines toilette machen' ,como'.
c. u prenesenome smislu, mazati (n. p. zid,
kucu, sobu) vapnom (bijeliti) ili kojom bojom Hi
razlicnijem bojama (kao slikati). — U Bjclostjen-
cevu rjecniku: licim ,incru3to, lint), illinio', v.
flastram i mazem; i u Jambresicevu: li6im ,in-
crusto' (a u latinskome dijelu kod ove rijeci ima :
licim z klakom etc. mazem ,mit glast iiberziehe,
iibertiinche, glaste' ,bemazolom, befedem, h^ja-
zom'). — U nase vrijeme u Sulekovu rjecniku
znanstvenoga nazivja: Liciti, tech. ,anstreichen
(mit farbe)', tal. ,tingere', frc. ,peinturor', egl.
,to colour, to paint'.
2. sa se, pasivno, prema 1, a i b. Se|akovim
odelom lici se cesto skupstinski opozicionar. M.
D. Milidevid, medudnev. 42.
3. LtCITI, licim, impf. figurare, naprav(ati,
tvoriti (tako da objekat ima neki osobiti oblik),
kalupiti. — Akc. je kao kod 1. liciti. — Postaje
od korijena lik. — U knizi pisanoj crkvenijem
jezikom xvi vijeka (vidi F. Miklosic, lex. palaeo-
slov.^), i u pisaca nasega vremena, vidi: Liciti,
phil. stil. art. ,bilden, form, gestalt geben, ge-
stalten, formen*, frc. , former, fa^onner, modeler',
egl. ,to fashion, to figure, to model', taL ,for-
mare, figurare, dar forma' ; cf. uliciti. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.
4. LICITI, liciin, impf. biti nalik; dolikovati.
— Akc. se mijena samo u aor. 2 i 3 sing. 1161.
— Mislitn da postaje od lice. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika u Vukovu (liciti, lici kome
sto, vide dolikovati).
a. similem esse, biti nalik (s prijedlogom na
i akiizativom). Vidi da Srbi . . . vec nimalo ne
lice na raju carevu. Vuk, dan. 3, 208. Na oci
pak nisu oni licili jedan na drugoga. M. D. Mi-
li6evic, zim. vec. 39. Koliko kopriva li6i na
bosi|ak, toliko tulba na manastir. 140. Srbin
lici na covjeka koji lovi ribu. omer. 152. Kniga
ova lici na roman. zlosel. xi. U torn je liCio
viSe na majku, nego ua oca. pomenik. 5, 789.
Ej ! to grubo ojadeno robje vi§ma lici na sprovod
u grobje. Osvetn. 4, 11.
b. decere, convenire, vidi dolikovati. Li6i
kao pesnica na oko. Nar. posl. vuk. 170. Ja
kako, kao Sto lifii ! S. Matavu}, novo oruzje. 73.
— (S dativom. Kon ne lici onome koji ga umije
jahati nego onome koji ga ima. Nar. posl. vuk.
150. I plako bi, da mu plakat li6i. Osvetn. 1,
49.
5. LI6ITI, li6im, impf. piti, kao lokati. „Sto
liciS toliku vodu?" u Lici. V. Arsenijevid. —
Od tal. leccare.
L16ITI SE, lidim se, impf. odricati se, cuvati
se, okanivati se, prohoditi se. — Akc. je kao kod
1. lifiiti. — Nepoznata postana: po Vukovu rjec-
niku moze se pomisliti da je refieksivni oblik od
1. Ii6iti; ali moie biti da bi uprav znaiilo: sti-
djeti se, te bi i onda postalo od lice (jer se po
rumenilu lica poznaje slid). — Od xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (,rinunziare, rigot-
tare, omancipare' .abdicere, rejicere'), u Vukovu :
fiosa, od ceaa, koga, od koga, t. j. odricati se
(n. p. kad ko ufiini krv, pa ga so rodbina lifii
da nede za n da zna, i tako ostano na rairu od
rodbine ubijonoga) ,verleugnen' ,nego, desero'
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori i s pri-
mjerom: Likom i nalikom li6ira se. cf. odlika.
— (S genetivom bez prijedloga. Voda dazdeva, tko
ju navodi na svoju zein|u, da mu dobro (5ini i
korist, tada ima trpiti i veliku kada dojde; . . .
ako li se velike lifii, tad nima ni male vazimati.
LICITI SE
53
LIDSKI
Stat. po}. ark. 5, 293 (xv vijek). Ctuj svetih i
Boga i Bozju strmi ric, ali se ovoga, clovice,
grada lie'. H. Lucie 262. Svjedokujuc joj da se
ona osobak lici. B. Gradi6, djev. 142. Tej spoti
i ruga varuj se ti i li6'. J. ArinoluSid 71. Zar
se ti licis tvoje brace ? V. Vrcevid, niz. 143.
Licim se prvo moga sina pa sviju vas. 173. Ja
sam se pred cijelim selom nega licio. 175. —
S jjrijediogorn od. Voce . . . Adame, ne tici; od
toga se lici pod smrtnu zapovid. D. Barakovic,
jar. 10. Grije zaziva na drugi; kako se od ni
imamo liciti. I. Ancic, svit. xvr. Tko rece dvor
hoti reci odor, ukor, umor smrti, . . . ki krje-
posti svom se dici, od liega se neka lici. J. Ka-
vanin SI"'. Tako se od mene ne licilo malo i
veje (t. j. ce|ad8). Nar. posl. vuk. 310. Ko se
od nega lici, taj se bracke odrice. V. Vrcevic,
niz. 218. Od svpg se jata lice i stide. S. ;^u-
bisa, prip. 131. Sto se licimo i odvajemo jedan
od drugoga sojem. pric. 130.
1. LICJE, n. na jednome mjestu xvi vijeka ne-
razumjiva rijec. Er ino, moj Boze, ne umim,
razi se tebi tuzit, i mom srcu ne razumim za-
losti licje (u rukopisu licjie) sluzit. G-. Drzic
897. — Moglo hi se citati: zaiosti li cije, ali i
tada nije smisao vrlo jasan.
2. LICJE, n. coll. lik. — U Bjelostjencevu
rjecniku : ,sunt libri ex arboribus detracti quibus
ligantur vites, libri tiliacei, vineula tiliae'.
3. LICJE, n. ime selu u Srbiji u okrugu nis-
kome. M. D. Milicevi6, kra}. srb. 121.
LICKI, adj. kflji pripada Lici. — Od xiv vi-
jeka, a izmedu rjecnika ti Vukovu (,von Lika').
Krbavski, licki i procaja knezi. Mon. croat. 45.
(1393). U spanstvu lickom. 174. (1499). Licki
beg za obist u Zadar posla list. D. Barakovic,
vil. 293. Tko ho6o pojizdit k sanzaku lickomu.
I. T. Mrnavic, osm. 29. Knez licki i krbavski.
P. Vitezovic, kron. 137. — U narodnijem pjes-
mama (kao Licanin) uz ime nekoga Turcina.
Kada dode Mustaj-beze Licki. Nar. pjes. vuk.
8, 118. Mila sestra Mustaj-bega Lickog. 3, 121.
Na kojeno Lickom Mustaj-begu. 3, 149. — Gri-
jeskom lijecki. On sazivje lijecku gospodu, sve
lijecku joster i otocku. Nar. pjes. marjan. 95.
LICKINA, /. zensko co|ade iz Like. V. Arse-
nijevic.
LICNICA, /. vidi lice, 7. — U nase vrijeme
u Istri. Licnica .os in facie sub oculis'. D. Ne-
manic, cak. kroat. stud. iftg. 35.
LICNI DO, Licnoga Dola, m. ime selu u Sr-
biji u okrugu niskome. M. D. Mili6evi6, kra}.
srb. 119.
1. LICNIK, m. covjek sto lici (vidi 1. Ii6iti),
telal. — Od XVI vijeka. Pak nace : „Posluli svim
od vojske licnik da'". M. Vetranic 2, 440. Licnik
vapijase kripko : „Vam se govori, pukom . . ."
I. Bandulavic 125a. dan. 3, 4. Pusti licnika po
vojsci, da Arkimena (sic) filozofa ne ima nitko
uvriditi. S. Margitic, fala. 178. Licnik (telal).
Magazin. 1867. 72. Licnik ,ausrufer'. Jur. pol.
terminol. 50, 567.
2. LICNIK, m. ime potoku. Kupcina dona. D.
Hire.
LICnOST, /. sve osobine kojima se razlikiije
neko ce]ade (lice) od ostalijeh, Hi od skupa ce-
jadi (naroda, driave itd.). — Nacinili su pisci
u naSe vrijeme po nem. personlichkeit. Da u
liSnost negovu ne dirnem. Vuk, odg. na utuk.
6. Koji nas dvojicu licno ne poznaju niti mare
za nale licnosti. 24. U nima cete (zakonima)
naci da je licnost svakog Srbina slobodna. Nov.
sr. 1835. 34. U zakonima dalmatinskih opstina
bijase licnost covjecija vecma za sebe stavjena
nego u Srbiji u zakoniku. D. Danicid, majkov.
296. Da ostavi licnost, pa da gleda otagbinu.
M. D. Milicevic, medudn. 302. Sto se djevojacke
lifinosti tice glavna je stvar daje krupna. V. Bo-
gisi6, zborn. 209.
LICNAK, m. platno sto se nim lice otire, ubrus.
— U nase vrijeme u Risnu, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,das handtuch' ,mantile', cf. ubrus,
peskir s dodatkom da se govori u Risnu). (Dadu)
djeveru licnak i bjecve (peskir i carape). Vuk,
kovc. 45. Umivaju ruke, a djever drzi licnak
te se otiru. 85. Peskir, licnak ,sciugamano'. V.
Vrcevid, nar. prip. 227.
LICNI, adj. vidi 1. lican. — Jedan 2>ut xiv
vijeka (vidi naj prvi primjer kod 1. lican, b).
Koria liciiega da nije vo}bnb udrbzati. Mon. serb.
206. (1387 u poznijemu prijepisu).
LiCUMJERAC, licumjorca, m. vidi licumjerac.
— V dva pisca iz Perasta xvui vijeka (u dru-
goga ima i licumjerac). Nenavid}ivac nije nigda
bez bolesti, ni licumjerac bez straha. K. Maga-
rovic 25. Molitve licumjeraca odme6e Gospodin.
Licumjerci ne molu iz srca . . . Kada molite, ne-
mojte biti kako licumjerci. J. Matovic 447.
LICUMJERSTVO, n. vidi licumjerstvo. — U
jednoga pisca Perastanina xvui vijeka (isporedi
licumjerac). (Djavo) uze za zenu nepravdu i s nom
ima sedam kceri: . . . peta bi licumerstvo. K.
Magarovic 61. Ho6et ukazat ono sto nije i bit
drzan vece od onoga nego su druzi, koja se stvar
zove licumjerstvo. 76.
Lie, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu smede-
revskome. Niva u Lieu. Sr. nov. 1874. 381.
LICE, n. djelo kojijem se lije. — Postaje od
part. p)raet. pass, lit, isporedi lijene, livene, Je-
vene. — Nemam primjera, ali sam cuo u govoru.
LICI-, vidi liki-.
LICIMICE, adv. vidi litimice, isporedi lit (f.).
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
n. p. udariti koga nozem lidimice, t. j. ni ostrijem
ni telucem, nego pjostimice ,mit dem flachen
messer' , lamina (cultri percutere ' s dodatkom da
se govori u Risnu. — Jedna je drugu smrti-
micke i ostrimice pa licimiee (kosijerom) udarila.
V. Vrcevic, niz. 316.
LI60VO BRDO, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu bioyradskome. Niva u Licovom Brdu. Sr.
nov. 1863. 484.
1. LIDA, /. ime kuji. F. Kurelac, dom. ziv.
46.
2. LIDA, /. M dubrovackoj poslovici xvii vijeka
nejasna rijec. Kako guska cuje, tako lido oku-
kuje. (D). Poslov. danic. Danicic hi(ezi na str.
xiii : Lide, ne^znam sto je, ako nije sto je u Po-
Jaka lyda, u Ceha lytka, listovi u noge?
1. LIDIJAj /. Lydia, ime zensko. Kleopa, Li-
dija, Bozje vile ... J. Kavanin 303a.
2. LIDIJA, /. Lydia, pokrajina u maloj Aziji.
Ide u Si)anu, u Francu, . . . u Lidiju . . . F. Gla-
vini6, cvit. 207^. Kandaule kraj Lidije. J. Ar-
moluSii 51. — Grijeskom mj. Libija. I u sebi er
neplodni ko przina od Lidije. J. Kavanin 79*.
LIDINKA, /. ime ovei. Bruvno. D. Hire.
LIDRIM, m. ime zaseoku u Bosni (u okrugu
travniikome). T. Kova6evi6, bos. 34.
LIDSKI, adj. koji pripada Lidiji (vidi 2. Li-
LIDSKI
54
LIGBA
dija). S Haliatom lidskijem kra|om. S. Rosa
145a.
LIDVINCI, Lidvinaca, m. pi. ime pusti u Sla-
voniji u zupaniji srijemskoj. Razdije}. 146.
LIDANI, m. pi. ime selu u Bosni u okrugu
hihackome. Statist, bosn. 47.
LIDE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu bio-
gradskome. Nive u Lidama. Sr. iiov. 1865. 217.
LIPANDINOV, adj. vidi elefandi, lefanski,
isporedi lefandinov. — U rukopisu xv Hi xvi
vijeka. Iznesose jemu kopije lifanbdinovo sb bi-
seromb obnizano. Aloks. novak. 33.
LIFANKA, /. velika slatka jabuka, dozrijeva
u kolovozu i su§i se na osap (Stojanovid). v. Ili-
fanka. B. Sulek, im. 197.
LIG, vidi lijeg.
1. LIGA, /. vidi u Ivekovicevu rjecniku: ,der
mergel'. vidi ,lapor'. u Baniji. P. Leber.
2. LIGA, /. (politicko) zdruzene, (politicka)
stranka. — Od tal. lega, 7nlet. liga (ista je rijei
sto 3. liga). — U knizi xvi vijeka. Zasto se bihu
zgodile meu Po}icam nike razlike deferencije i
smetne i svade . . . i kvistijune i skandale i nike
lige i parti od mnozihb do mnozihb . . . Da nima
nitkor ciniti smetnu ali razvrhu, ali koje lige
voditi ali parte. Stat. po|. ark. 5, 287. (1577).
3. LIGA, /. savez (medu drzavama). — Od tal.
lega, franc. \i^\iQ preko nem. liga. — Na jednome
mjestu xviii vijeka. To vitorija tebi ! Lizabeta
ruska cesarice! . . . tebi ka za ligu (na dno strane:
po kriposti alijance s nasom pris. krajicom) po-
tvrdit u dilu, skupa s Austrijaci prajsku razbi
silu. M. Kuhacevid 127.
LIGAN, ligna, m. vidi oligaii. — U Bjelostjen-
eevu rjecniku: ligan, riba morska, v. kalomar.
LIGANCA, /. kao da znaci: duznost(?J uopce,
kazna, globa. — Od mletacke rijeci. — Na Krku
XIV i XV vijeka. Osce hocemo da nijedan muz
ne mozi vineti svoje zeni nijednu ligancu, ako
bi psovala neku dobru zenu ; imej se vloziti
V berlinu i plati 4 cekina zlata. Stat. krc. ark.
2, 285. (1388). I osce tako ote da se ima vsaka
popasa sudit do sv. Lucini, i ne mozi ka je su-
jena nigdar zginut nijednu ligancu. 294. (1498).
LIGANOVIC, m. prezime. — U na§e vrijeme.
Tesa Liganovi6. Glasnik. 11, 1, 3. (1808).
LIGAN, ligna, m. vidi oligan. — Od xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (ligan, riba
,loligo'). Ligan librici 2 bagatini 6. Stat. krc.
ark. 2, 289.
LIGAT, wj. vidi 2. legat. — U jednome pri-
mjeru xv vijeka, i otale u Danidiccvu rjecniku
(ligatb ,legatus'). Zavezasmo so i rotismo pridb
otbcomb ligatomb biSkupomb hvarbskimb. Mon.
Serb. 4.0O. (1451).
LIGATI, WJ. pi. ime selu u Hercegovini. Sta-
tist, bosn. 112. I Aime iz Ligata Vuku. Nar.
pjes. ])etr. 3, 479.
LIGATIC, m. prezime dubruvaiko. — U Da-
nicicevu rjeiniku: Ligaticb, Dubrovfiaiiin ,^ivko
Ligaticb' 1415. (Spom. sr. 1,) 128. 130. boz sumiie
grijeSkom mo?.ebiti Stamjjarskom stoji jedau put
.Megatidb'. 128. evo primjera: (Dubrovdani pisu
despotu Stefanu) : Jorb so je velikostb gospodb-
stva ti neSto spornsrbdila na Zivbka Mi^gatica i
i^ega ste svezali i uzoli mu ba&tino, kola, rape
i rudo i vbso Sto jo bilo u kudi, a si.di, g(ispo-
dine despoto, vasoj milosti mi govorimo i svo-
dokujomo kako naSb Dubrovfianinb Stepko Pa-
vlovi6b imalb je op6inu sb reCenSmb ^ivbkomb
u vsemb stono su rupe, rude, kola, kuce i pratez
u ku6i, vbse je bilo na pole polovina Zivbkova
a polovina Stepkova. Spom. sr. 1, 128. (1415).
Nesmo ostali ne poslati velikosti ti poklisara na-
sega vlastelina Zivbka Gundulica molece veli-
kostb gospodbstva ti za Zivbka Ligatica, ako se
sto na nega gospodbstvo ti rasrbdilo za kojegodi
negovo neumenbje . . . 128. (1415). Kako je
vbsega polovica Stepkova sto je uzelo gospodb-
stvo ti Ligaticu . . . Kako Stej)ko Pavlovicb i
Zivko Ligati6b u Srebrbnice imaju na pole dvoja
kola i polbkola i dvoje vodenice . . . 130. (1415).
LIGNA, /. vidi oligaii. — U jednome primjeru
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikafinu (ligna,
oligna, riba ,lolligo'). Ligna ,id est loligo'. F.
Vrancid, ziv. 116.
LIGNA, /. vidi oligan. — U nase vrijeme.
Ligna (u sp|etskoj okolici) ,il calamajo'. L. Zore,
rib. ark. 10, 241. Ligna, Loligo vulgaris i L.
sagittata Lam. na Bracu. A. Ostojic.
LIGNAEICA, /. tuna koja mjesto udice imade
svezanu ribicu (pluskavac); nom se mataju ligne
dok so ne zakucaju trkmarom. na Bra6u. A.
Ostojic.
LIGOENO, n.(?) vidi u Mikalinu rjecniku:
Ligorno, grad u Italiji ,Ligorno' ,Liburnum,
Labro'. — / sad pomorci dubrovacki govore Li-
gurna. — 3Ioze biti po engl. Leghorn.
LIGOVAC, Ligovca, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu sabackome. Zemla na Ligovcu. Sr. nov.
1874. 300.
LIGEAD, m. vidi Legrad. — Na jednome
mjestu XVII Hi xviii vijeka. Iz Evacke od Li-
grada. Let. mat. sr. 112. 156.
LIGUNAE, m. planina u Ornoj Gori, vidi
Aligunar sto je pogreska (I, 74* i 960a). Ce-
rase ih do vrh Ligunara. Pjev. crn. 34b.
LIGUN, /«. vidi oligan. — U Mikalinu rjec-
niku kod uligun.
LIGUE, m. vidi Liguraniii. — Na jednome
mjestu XVIII vijeka. Meu Liguri i Bnet^ani. J.
Kavanin 186b.
LIGUEANIN, m. covjek iz naroda sto je negda
zivio u sjeverozapadnoj Italiji i u jugoistoinoj
Francuskoj, vidi i Liguria. — Od lat. Ligus,
Liguris. — Mnozina : Ligurani. — U Sulekovu
rjecniku: .Ligurer'.
LIGUEE, /. pi. male saonice sto se deca vo-
zaju po ledu i snijegu. (u Srbiji u Uzicu). \i.
Stojanovic.
LIGURIJA,/. Liguria, />oA;rajina gdje su negda
zivjcli Liguri; sad se ovako zove Genova i pri-
morje oko ne. — U Sulekovu rjecniku.
LIGUENA, /. vidi kod Ligorno.
LIGQENANIN, m. vidi Liguranin. — Mno-
zina: Ligurnaui. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Brat liegov . . . s Liguriiani bi se jako. J. Ka-
vanin 139'i.
LIGURSKI, adj. koji pripada Liguriji Hi Li-
gurima. — Od xvrii vijeka. A liginskih mno2
galija razruSotiu od tvojih «:leda. J. Kavanin
2 lib. — J u Sulekovu rjecniku: ,ligurisch'.
LIGBA, /. vidi 1. lidoiio. — -^- izgovara se
mj 6 ispred b (gotovo u svijcm je primjerima
liftba). — Od XIII vijeka (vidi h), a izmedu rjei-
nika u Mikafinu (licba, zapovijed gospode ,bando'
,edictuu), praofoiiium' ; licba, prodavanjo pod
svijo(^u .liasta voiiditionis, auftio'), u lU'linn (liftba
,grida di bauditore' 12Hhj ,oditto, baudo' .edictum'
284''; .incanto' ,auctio'; prodavati na lifibu ,ven-
LIGBA
55
1. LIH, 2.
dere all' incanto' ,auctionor' 390a), u Stulicevu:
licba i ligba (t. j. ligba, ali je Stulli zlo pro-
citao) ,edictum, praeconium, denuntiatio publica' ;
u Voltigijinu (licba ,vendita, incanto' , auction,
offentlicher verkauf).
a uopce, vidi 1. liciti, a. Da bade jedan go-
spodin vele bogat i mogud i da pusti licbu go-
voreci: „Svikolici ubozi hodite k meni''. M. Div-
kovid, bes. 52fi'*'. Da licba koju je car Osman
licio da pojt na kudu je Bozju odlucio nije isti-
nita ner himbom slozena. I. T. Mrnavid, osm.
74. Tvorah ovu licbu u glase vas u placu, vas
u muci. I. Dordic, pjes. 6(i.
b. kao da je isto sto tuzba (pred sudom) u
ovijem naj starijim prinijerima: Nijedna licba
nima veci osud od 6 libar. Zak. vinod. 67. Licba
jest verovana. 77.
C. vidi 1. liciti, d. Ucini jednu licbu posla.
Zborn. 87*^. Ucinise licbu po gradu, da je jur
osuden. P. B. Baksic 108. Po svoj vojski ligbu
stavi. P. Bogasinovid 11. Saul bijaso licbom
obeco onemu, tko bi protivnika pogubio, svoju
hcer za zenu. I. Dordic, salt. ix. Ne smijem te
privestiti na ovu stranu Smedereva er je licbu
i nemu Durad despot ucinio, ki se vrati Ugricid
sa razmjeme pokrajine da se nema privestiti na
ovu stranu. Nar. pjes. bog. 31.
d. vidi 1. liciti, e, b). Prodavati licbom. J.
Mikaja, rjecn. kod prodavati. Tvoja dobra kra-
Jevskom rukom ugrabit do se i na licbi ko je-
dnoga odmetnika prodavati. B. Zuzeri 234. Sad
de ti ligbom prodavati dobra. S. i^ubisa, prip.
219. Odrediti putem ligbo javnu prodaju svih
predmeta pokretnih. Zbornik zak. 1874. 467.
LIGBEN, adj. koji pHpada ligbi (osobito pod
d). — U nase vrijeme. Ligbena cijena ,ausrufs-
preis'. Jur. pol. terminol. 50. Ako dode do
prodaje zaloga, tada de se glavnici pribiti tros-
kovi iigbeni. Zbornik zak. 1868. 2, 24.
LIG-BENI&TE, n. mjesto gdje se lici, vidi 1.
liciti, e, b) i ligba, d. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: licbeniste , forum vel atrium auctionarium'.
LIGBENISTVO, n. u Stulicevu rjecniku: lic-
benistvo uz licbeniste. — sasma nepouzdano.
LIGBOPRODAJA, /. prodaja na ligbu. — U
Stulicevu rjecniku: licboprodaja ,hasta'. — nepo-
uzdano.
LIGBOPPtODAVATI, ligboprodajem Hi ligbo-
prodavam, impf. u Stulicevu rjecniku: licbopro-
davati, licboprodavam ,basta vendere'. — sasma
nepouzdano.
1. LIH, adj. naj starije je znacene: redundans,
superfluus, kojega ima vece nego sto treba Hi sto
je pravo; iz toga se je razoilo sire znacene: ne-
jednak, i druga od kojijeh su neka u zlome smiilu,
te nioze doci do suprotna znacena. ispcredi u
pojskome i u litavskome jeziku. — Bijee je pra-
slavenska, isporedi stslov. lih-b (u razlicnijem
znacenima), rus. JiaKoii (uz ostalo znaci i: vrag),
ces. lich, po}. lichy (jadan, nevajao). ima i lit.
lesas, mrsav (likas, lekas, licnas, koji nije tdk
jamacno su slavenske rijeci).
1. adj. (ali vidi kod b).
a. u naj starijemu opcemu znacenu: ko-
jega ne treba jer je prcko onoga sto treba, su-
visan, nepotreban. Igumenu po vLsegda ne retko
vb bolnicu prihoditi i vbsedusno posestati bra-
tije i komuzdo prinositi potrebnaja. i bratija ze
nasa bolnaja, da ne vb sije uzdajuste se, obra-
totb sebe imuste prositi lihaja nekaja jaze ne
bndutb ni vb sluhb sly§ali i nikolize videli ni
vbkusili. Sava, tip. hil. glasn. 24, 220. vidi i F.
Miklosic, lex. palaeoslov.'-' kod liln,.
1). (numerus) impar, o cijelome broju (kao
1, 3, 5, itd.J koji kad se dijeli u dcoje, ostaje jos
1. suprotno je tak. — isporedi liho. — Ovo zna-
cene postaje od toga sto se shvaca kao da se broj
tak dijeli u dva jednaka reda, a preko toga ima
jos 1 (n. p. 7 = : : : .). — S toga §to narod upo-
trebjava samo oblik lib, ne zna se, shvaca li ga
kao adjektiv Hi kao supstantiv ; Vuk bijezi da
je adverab, ali to nije potrebno (vidi F. Ive-
kovid, rjecn. kod 2. lib), vidi i 1. liho. — Iz-
medu rjeenika u Blikajinu (lib, ne tak , impar,
dispar, disparilis, dissimilis'), u Belinu (,disparo'
, impar' 266t>), u Bjelostjencevu (lib, no tak, ne
jednak , impar, dispar'), u Stulicevu (.impar'), u
Vukovu (lih, adv. vide liho s dodatkom da se
govori u Boci). Ili tak ili lih, i dolu i goru bih.
(Zj. Poslov. danic. I svaki prut va]a od jednom,
ili od tri ili od pet puta na klis posjeci, koje se
kaze ,lih'. Magazin. 1866. 65. Lih , impar': par
ali lib. D. Nemanic, cak. kroat. stud, iiftsg. 61.
Lih, hot. math. lat. , impar' ,unpaarig', tal. caffo';
lih broj , numerus impar' Kot&ud^- rrtQiaaog ,un-
gerade zahl, ungerade anzahl', tal. ,numero im-
parl o dispari'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz. —
U pisaca nasega vremena nalaze se i drugi ob-
lici. Lihi broj , ungerade zahl'. Jur. pol. terminol.
529. i u Popovicevu rjecniku: lihi broj , ungerade
zahl'.
c. liho rebro, vito rebro, mozebiti kao su-
visno. (u naj jjrvome primjeru kao da je shva-
ceno znacene prema b). — U tri primjera du-
brovacka (xvi — xviii vijeka) : u naj prvome, u
prenesenome smislu, stoji kao pogrdna rijec kopi-
lanu, a moze biti da je tako i u druga dva.
Sto je rebro deveto, sto jo rebro liho toj, opako
i prokleto, ter ne ima takmen broj, od Judi vrsti
svoj kako je dano zgar, da imaju pravi broj po
takam od rebar? (u ,Pjesanci spurjanom'). M.
Vetranic 1, 226. Liho rebro. (D). Liho je rebro
oholo. (Z). Poslov. danic.
d. lihi prst, u jednome primjeru xvi vijeka
moze znaciti: mali prst (peti i naj slabiji), ali
s toga sto je na nemu prsten, mogao bi biti i
cetvrti. Najde zlat prstenak . . . na lihi prst live
ruke postavi ga. P. Zoranid Bl<i.
e. uopce u zlome smislu.
a) u tjelesnome smislu, lisen, osakaecn.
Gdi bi se zgodilo da bi ciji pas ujio koga, tere
s toga grihom umreo, ali bi bio s toga lih kojim
udom u puti . . . Stat. po|. ark. 5, 293.
b) laziv, lazan, neistinit.
aa) uopce. Vbznosenija i hvaly libyje
trudu i bolezni primesetb se. Danilo 192. Nim
Palade svita dade, nek jelova koha slozu kako
goru i mudro ugrado nek noj u zavit lih pri-
lozu. I. Zanotti, en. 5. Koji (Palamed) rad nike
lihe sumne da se on lisi strasne rati, s toga
grcka ruka . . . hudo strati. 9. Za zlo nase ne
marismo ludi i slipi, lihu a slavu. 18.
bb) 0 cejadetu. Nega nijesi sin, da
inako rodjen jesi lih i nemil. I. Zanotti, en. 36.
e) last, prazan (slicno je znacene kao
kod b)). — Samo u Stulicevu rjecniku: ,vanus'.
2. adv. (vidi i 1. liho) nalazi se u komp.
lise, dapace u apsolutnome superlativu naj lise
sa znacenem kao naj vise, naj vece. — U nase
vrijeme nije obidno kod naroda. Tko je u dr-
zanbju naj li§e od davna, veliku prav ima. Stat.
po|. ark. 5, 277. Zem|a uzdise . . . gledaje naj
lise, gdi se taj plijen dijeli. M. Vetranic 1. 130.
Da deto ranoge vrijedne napomene djevicam naj
lise vele potrebno nadi. B. Gradid, djev. 5. Bjebu
blazidni sve6ani svomu puku evrijenskomu nad
sve ine postovani, a naj lise gradu ovomu. G.
1. LIH. 2.
56
3. LIHO, a.
Palmotic 3, 114t». Eazgleda se na to osobito i
naj li§e uprav srce bozanstveno. I. M. Mattel
XII. U svako doba a naj lise u ovu nod. 297.
— vidi i lise.
2. LIH, m. lisac, lis. — vidi i 1. lij. — -h
va^a da nije od starina postalo od s, nego u
mlade doba, isporedi 4. liho, lihatl (i Vlaho,
miho). — Od XVIII vijeka. A to er himben i la-
zivac ima narav hitra llha. J. Kavanin 60t>. Da
ne padu u lovine ko^ra liha ki brz hlijepi, da se
i on tu prllijepi. 192>i. Spahojani . . . pogibni
vuci nisu nego lihi vukovlti. 2691^. Dreka jeza
kad lih na neg preza. Osvetn. 2, 35. Lih u
muskom se rodu uzlma kao supstantlv za lisca
(u Vukovu rje6niku: ,lij'). D. Danici6, osnove.
33.
LIHA, /. hyp. lisica. — vidi i lija. — Akc. se
mijena u voc. liho. — Od xvm vijeka. Od sa-
mura, llhe 1 erne dva podmeta. J. Kavanin 187b.
— Metaforicki (o malijem grijesima). Tjeraj i
ove llhe male ke se kupe i sastaju, i kad mnijes
da se sale, tad vinograd razcinaju duse koja s te
potaro plod izvrstan dat ne more. J. Kavanin S*.
LIHAN, lihna, adj. vidi 1. lih. — U dva j)ri-
mjera xvi i xvm vijeka: u prvome kao da je
znacene sto i kad 1. lih, 1, e, b) Hi c) ; u drugome
je: prevelik (preko mjere) kao kod 1. lih, a, ali
ga pisac upotreb^ava u svezi s lihva. Ima se po-
kazati uzrok radi kojega ta vsud lihaa i prazdan
jest. S. Budinic, ispr. 122—123. (U paklii) gra-
bjafii tu s nim su ini ki s kamatam' otimase . . .
Djavli i nih k lihnoj muci stezu i deru jakno
vuci. J. Kavanin 451*'.
1. LIHANE, n. djelo kojijem se ko liha (vidi
lihati se). — U Vukovu rjecniku : ,das paar oder
unpaar spielen'.
2. LIHANE, n. djelo kojijem se liha (vi li
3. lihati). — U jednoga pisca xvi vijeka s oblikom
lehanje (vidi kod 3. lihati). Potrebno jest svagda
moliti, a to gorustom Jubvom srdca bez lehauja
i lecimirja. §. Budinic, sum. 152b.
LIHAR, in. prezime. — xiv vijeka. Juri Lihar.
Mon. Croat. 41. (1325).
1. LIHATI, liham, impf. abundare; deficere,
u dva suprotna znacena, kao sto je i kod 1. lih
(vidi) od cega postaje. — Akc. je jamacno kao
kod 2. lihati. — Samo u jednoga pisca xvm
vijeka.
a. abundare, obilovati, prema 1. lih, a. Tvoj
grad ja ne kudim, jere svako misto pribogato
sudim, u kom si ti listo: tobom je bogato, nu
smim red brez griha, ostalim, ni za to, da do-
brom ne liha. to misto ni za te ; tebi se pristoje
drJave bogato, obilno ke stoje. H. Lucid 191.
b. deficere.
a) ne imati dosta.
aa) s instrumentalom. Jere sudih da
atvar u sebi (istom da bi nafiinom ne lihala) ne
more nego s koristi biti |udem. FI. Lucid 225.
hbj s jJi'ijedlogoiH u / lukativom. I znam
da jih deS (pisni) ako bi u derau lihale, priuze-
ti i prinadiniti. H. Lucid 18G.
b) biti slab('0- Grlo ako liha i glas ne
prostira, voja je zaliha, ka ga nadomira. H.
Lucid 261.
2. lIhATI, lih&m, impf. raditi (lukavo i ne-
prnvedno) kao liha (lisica). — vidi i lijati. —
Akc. kaki je u ;>njM , taki je u impf. lihtlh, u
inipt. lih&j, (u part, prne.t. pass. Ifhan); u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf. — II Du-
brovniku xvi i xvii vijeka. Zad zaman svak liha,
i varan ostaje taj tko se od grijoha skruSeiio ne
kaje. M. Vetranid 1, 51. Sve sto liaica leze, sve
liha. M. Drzic 307. S lisicom liliat. (D). Poslov.
danic.
3. LIHATI, liham, impf. samo u jednome ^Jrt-
mjeru xvi vijeka (pisano lehati) gdje kao da
znaci: varati Hi sto slicno, te moze biti isti glagol
sto i 2. lihati ali u prelaznome smislu. — vidi i
2. lihane. (Fariseji) nastojahu ne samo zlobivo
da i lazivo blasfemati, lehati i psovati Isukrsta.
§. Budinid, sum. 134^.
lIhATI se, liham se, impf. igrati se na tak
i lih. — U Vukovu 7'jecniku : ,paar oder unpaar
spielen'. cf. liho.
LIHCE, n. vidi lisce. — U nase vrijeme u Boci
kotorskoj gdje se i u drugijem ovakovijem demi-
nutivima mj. -sc- izgovara he, isporedi djetehce,
srdahce, suuahce. — U Vukovu 'rjecniku: (cf.
likce, lisce), dim. von lice s dodatkom da se go-
vori u gornemu primorju (samo u Boci) s pri-
mjerima iz narodnijeh pjesama: Vrni lihce koje
j' prije bilo. Veletu sam na lihce razdrla.
LIHNUCE, n. djelo kojijem se lihne. — U Be-
linu rjecniku (sa starijim oblikom) : lihnutje
,esentione' ,immunitas' 291b.
LIHNUTI, lihnem, pf. izuzeti, izostaviti (ne
svagda u zlome smislu). — Postaje od 1. lih
(vidi, i osobito pod o, a)), vidi i lisiti. — U Be-
linu rjecniku: ,e3entionare' ,immunitatGm dare'
29lb; u Stulicevu: ,omitt6re, praetermittere, prae-
terire' ; u Voltigijinu: ,eccettuare' ,ausnehmen'.
— Ima i part, praet. pass, lihnut u Belinu rjec-
niku: ,eccettuato' ,exceptus' 281*, i u Stulicevu:
,exceptus'.
LIHNIVATI, lihnujem i lihnivam, impf. lih-
nuti. — Samo u Stulicevu rjecniku (gdje je sta-
riji oblik s -n- mj. n) : lihnivati, lihnivam, freq.
V. lihnuti.
1. LIHO, adv. Hi supst. n.? vidi 1. lih, b. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,ungerad6' ,impariter' s^jriVwjerom: Tako ili liho?
jgerade oder ungerade?' ,par impar?' cf. lihi.
Momaka koji idu po barjak va}a svagda da bude
liho. Vuk, kovc. 47. — S jyrijedlogom na, ad-
verbijalno. I to na lio da pripravi darove. Mag.
1863. 46. Sviiie ne va}a nikad strqjiti na civt
neg' na tek (ne na tako nego na lio). M. D.
Milidevid, ziv. srb. glasii. 37, 174.
2. LIHO, n. samo s nekijem prijcdlozima u
adverbijalnome smislu: suvise. — vidi 1. lih.
a. u genctivu s prijedlogom iz. — U knigama
pisanima crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (u genitivu s prijedlogom ,izb' ,ni-
mie' ; cf. li§e). Oti.cb po istiue cedojubbcb iz lihu
Jubovb imeaJe kb mbiibSorau synu svojemu. Do-
montijani 25. Inocbskyj ciub iz liha pocitaje.
Domentijanb (j. Vbsemi blagymi iz liha podvi-
za&e se. 118.
b. u akuzativu s prijedlogom za. — U jed-
noga pisca cakavca xvi vijeka Ku (sibu) josce
za lilio mlada ne odutih. H. Lucid 235.
3. LIHO, prai'p. i conj. praoter ; sed, od ad-
verba liho u naj starijemu znadenu (preko neke
mjere, suviHc), vidi 1. lih. — Izmedu rjeinika u
Danici6cvu: , praoter'; izuzima sto od drugoga
ftega (i adv.); izuzimajudi ftto stav|a ga nasuprot
drugome sto so poride ,3od' ; cf. liSe.
a praep. s gen. praeter, od preko (nedega)
postaje znaicne hut kod osiiu. — I' stslovenskome
jeziku, a u na.irmu do xiv vijckn. I steXanije
ndkojo imuSte liho zapovodi maiiastirbkijo. Sava,
tip. .stud, glasn. 40, 167. Utbkbmismo se modu
sobonib, kako no pn'imu nijodnoga dlovfika odb
3. LIHO, a.
57
LIHSIJA
zemje krajevbstva mi liho onehbzi }udi kralevb-
stva mi kojihb zastaSe u Stotiu i u Rbtu. Mon.
serb. 108. (1334). ^to imu tezati zemju crbkovnu
liho svoje bastine. Glasnik. 24, 245—246. (1353).
b. C071J. sed, kao nego, nego samo (vidi u
Danicicevu rjecnikuj. — xv vijeka (all vidi i
naj zadni primjer i lihor). Sveab mojego pokli-
sara nijedanb ini clovekb da ne pojdetb u nihb
gradb, da imb koji zli zakonb ucini, ili u nihb
vladanje, liho da stoje u svojehb zakonehb i slo-
bodijahb. Mon. serb. 411. (1442 u poznijeniu
prijepisu). Ako bi tko odb nasb ili odb nasihb
poslednihb izneslb koju knigu i poiskalb odb
poctenoga kneza i vlastelb sto odb ovogaj ima-
nija, vsaka kniga da ne tvrbda ni da je vero-
vana ni na jednoj pravde, liho ovombzi nasomb
knigomb da je raskidena. 479. (1457). Da nitko
nista ne smije tbknufcb liho crbkva. 532. (1485).
— U jednoine primjerti pisca cakavca xvm vi-
jeka iina nogo liho kao nego samo. Ne gledahu
nacin kako jih umore, nego liho da jih umore.
F. Glavinic, cvit. 427b.
4. LIHO, m. hyp. lisac. — isporedi 2. lih. —
U Belinu rjecniku: ,volpo maschia' ,vulpes mas'
777b, i u Stulicevu: ,vulpes mas' iz Belina.
LIHOIM, adj. u Stulicevu rjecniku: v. lakom
s dodatkom da je uzeto iz hrevijara. — Slozenu
od liho (suvise, vidi kod 1. lih) i od osnove im
sadasnega vremena u glagola -^ti (-eti, vidi uzeti).
— Rijec je staroruska: Anxomii,, vidi F. Mi-
klosid, lex. palaeoslov.^ kod lihoimx.
LIHOIMAC, lihoimca, w. lihoim covjek. — U
knigama pisanima crkvenijem jezikom do xvii
vijeka (vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.^ kod
lihoimbcb); jos je ziva ruska rijec ..^^^xonMe^^..
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (v. lakomac iz
hrevijara). Aste li kto takovb obroStetb se, liho-
imbcb i tajnojaduikb, da izgonitb se iz monastira.
Glasnik. 24, 263. (1382).
LIHOIMANE, n. vidi lihoimstvo. — Stariji
je oblik likoimanije. — U staroruskome i u na-
semu crkvenome jeziku (oidi F. Miklo§ic kod
lihoimanije), a izmedu rjecnika u Stulicevu (v.
lakomost iz hrevijara) i u Danicicevu (lihoima-
nije ,feneratio'; radi toga tutnaccna vidi kod
lihva). Da ne tolikaa ohuzdevajutb se bozbstbv-
nago mucenika lihoimanija. Glasnik. \1 (u Da-
nicicevu rjecniku grijeskom 10), 80. (xiv vijek).
LIHOIMSTVEN, adj. koji pripada lihoimstvu.
— Itna i ruski ^aHxoHMcTBeHuii. — Samo u Stu-
licevu rjecniku (,foeneratorius' s dodatkom da je
uzeto iz hrevijara; radi toga tumacena vidi kod
lihva).
LIHOIMSTVO, n. osobina onoga sto je lihoim;
djelo kojijem se lihoimstvuje. — Rijec je stara
(vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.'- kod liho-
imstvo), / ima jos u ruskome jeziku -anxonMCTBo ;
u nasemu se nahodi samo u knigama pisanima
crkvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (v. lakomost iz hrevijara). Nepravda i grb-
dyni i lihoimbstvo. Danilo 23.
LIHOIMSTVOVANE, n. djelo kojijem se liho-
imstvuje. — U Stulicevu rjecniku.
LIHOIMSTVOVATI, lihoimstvujem, impf. hie-
piti za cim (objektom ili instrumentalom), biti
lihoim. — U crkvenome jeziku (vidi F. Miklosic,
lex. palaeoslov.2 kod lihoimbstvovati); ima jos
rus. .iHxoiiwcTBOBaTt. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (,circumvenire, insidias struere, damnum
afferre' gdje je shvaceno u odvec sirokome smislu)
i u Danicicevu (lihoimbstvovati ,fenerare' ; radi
toga tumacena vidi kod lihva). Zlato ne liho-
imbstvujetb svetyj. Domentijanb 00. Lihoimb-
stvujetb muceniiSbskoju sbnirbtiju. Glasnik. 11
(u Danicicevu rjecniku grijeskom 10), 85. (xiv
vijek).
LIHOJEMAC, lihojemca, m. vidi lihoimac. —
U crkvenome jeziku (vidi P. Miklosic, lex. pa-
laeoslov.- kod lihojembcb), a izmedu rjecnika u
Danicicevu (lihojembcb ,feaerator'; radi toga tu-
macena vidi kod lihva). Jakoze vb miru stedro-
tami pograbjaje be carstvo, sice i vb inocbskyihb
ispravjenijihb lihojembcb obrete .se. Domentijanb
44.
LIHOMIL, m. ime musko. — Moze biti dn
liho znaci: vrlo (suvise). — xiv vijeka. Gojislavb
i Lihomilb i Hrauislavb . . . Dec. hris. 42. Sinb
Lihomilb. 55.
LIHOMILIC, m. prezime po ocu Lihomilu. —
XIV vijeka. Lihomili6b. Svetosfcef. hris. 35.
LIHOMIfi,, TO. 2)0 svoj je prilici ime musko
(isporedi Lihomil), ali u jedinome primjeru xii
vijeka u kojemu se nalazi kao da je mjesno ime.
Lihomirb dolbcb jedinb. Starine. 13, 207. (1185
prepis. 1250).
LIHOPER, adj. vidi u Vukovu rjecniku: lijo-
per, n. p. daska, vrata, t. j. izvrgnuta fvidi 1.
izvrci, 3, b, c), isporedi isperiti se, izvitoperiti
se) ,geworfen (vom holze)' ,pro3iliens'. — Slozeno
od liho (nejednako?) i per (vidi kod naperiti).
LIHOR, conj. vidi 3. liho, b. — -r postaje od
ze — [J jednoga pisca cakavca xvii vijeka. Sva-
komu od ove druzbe na cas nihove smrti dopu-
scujemo nas blagoslov i napuao proscenje svih
nihovih grihov i odrisenje, ako . . . pokaju se,
ispovide i priceste, ali kad ne bi mogli to uci-
nit, lihor skruseni imenuju ,Isus Marija' ustmi
ako mogu, ako li ne bogo}ubnim srcem. P. Ra-
dovcic, ist. 214 — 215.
LIHO VANE, n. uprav djelo kojijem se lihuje,
ali za glagol lihovati nema primjera u nasemu
jeziku, premda je rijec stslovenska i ruska; na-
lazi se (sa starijim oblikom lihovanje) samo u
jednome primjeru pisca cakavca xvii vijeka, a
iz nega u Stulicevu rjecniku (,inaec[ualitas') gdje
bi znacilo : nejednakost; ali u primjeru va(a da
je znacene: mahana (nesto .sto manka, fali) prema
stslovenskome lihovati, lisiti, ili: bolest prema
rus. .iH.xoHarb sto moze znaciti i: holovati. Jere
Bog 6iui dila svrsena i tako na uskrsnutju ko'e
ce biti dilo negovo vlastito napraviti ce betezi
i lihovanja naravi. I. T. Mrnavic, ist. 44.
LIHOVIC, TO. ime zaseoku u Bosni u okrugu
travnickomc. Statist, bosn. 72.
LIHOVIT, adj. koji pripada lihvi. — U jed-
noga ])isca cakavca xvi vijeka. Ako promihenja
pinez himbona i lihovita cinil jest. S. Budinic,
ispr. 67. U kom bi se uzdrSalo stogodi ka-
matno, uzurno ili lihovito. 83.
LIHOVNICA, /. u jednome primjeru pisanome
crkvenijem jezikom (vidi drugijeh primjera u F.
Miklosic, lex. palaeoslov.^ kod lihovbnica) i otale
u Danicicevu rjecniku: lihovbnica .pecunia fe-
nebris'; u Miklosica su dva suprotna znadena za
druge primjere: ,melior conditio' i ,pauperta3';
meni se cini da je jio smislu ovdje znacene: po-
hlepa (u dobrome smislu), nastojane, itporedi
lihoimstvo i druge rijeci sto postaju od lihoim.
Be§e ze i po Danijlu ,muzb zolanij lucsiihb' i
,revn"ite}' po Hiji; takova Stefanova ispravjenija,
takovaa (mjesto takove. Danicic) blagofibstiivago
cara lihoviiice. Glasnik. 11, 86.
LIHSIJA, /. vidi liksija. — U Mika\inu rjec-
niku : lihsija, luza ,lixivium, lixivia, lixiva'.
LIHTAR
58
1. LIJATI
LIHTAE; m. sudija, sudac. — Od mm. richter.
— XVI vijeka u Medumurju. Simonom Katanom
lihtarom Nedolskoga vai-asa. Mon. croat. 294:.
(1592).
LIHTAROV, adj. koji pripada lihtaru. — U
istome spomenikii ii kojemu ima i lihfcar. Ja mu
dah . . . list . . . pod pocat lihtarovo (u dijalektu
mj. libtarovu). Mon. croat. 294. (1592).
LIHVA, /. vidi kamata. — Bijec je xjrasla-
venska, isporedi stslov. lihva, rus. Jiaxua., ces.
lichva, po(. lichwa. — Postane nije jasno: Mi-
klosic je isprva mislio da postaje od 1. lib (kao
ono sto je preko uzajin^enoga novca) , vidi :
, lihva' usura ist auf das adj. ,lih'b' zuriichzu-
fuhren. vergl. gramm. 2, 60; poslije (u etymol.
worterb.) da je gerinanska rijec od god. leibvan,
stvnem. libar. (nvtiem. leihen). va^a daje ovo pravo
postane, osohito radi nastavka va, koji ne samo
sto se nalazi i ii gotickome obliku nego ga ima i
u nekoliko driigijeh tuttijeh rijeci (isprva j), kao
bradva, bukva, crkva itd. i u nasemu jeziku
breskva, krijesva, metva itd. — Treba ocdje do-
dati da Danicic kod rijeci sto po^taju od lihoim
tiimaci kao da prvi diu: liho- znaci sto i lihva,
ali to nije pravo kako se moze vidjeti u primje-
rima. — U nase sc vrijemc jos govori u sjevernoj
Hrvatskoj. F. Ivekovic, rjecn. — Izmeda rjec-
nika u Mikajinu (lihva, kamata , usura'), u Be-
linu (,usura' ,foenus' 780b), u Bjelostjencevu (v.
uzura), u Stulicevu (v. kamata), u Voltigijinu
(, usura, interesse' ,zins, nutzen'). Jegda st lihvoju
na nasb vbzyskano budetb. Domentijana. 291.
Si sut vzemjuce lihvu od bogatastva svojego i
ot zlata. Pril. jag. ark. 9,^48. (1468). Ako cini
lehvu to jest uzuru ... S. Budinic, sum. 38''.
Po lihvi, to jest po uzuri. 38b. Srebra svojego
ne dast u lehvu. 161b. Uzura ili lihva. ispr.
21. Lihve tvoriti. 75. Ako na lihvu ne uzajmi.
I. Bandulavic 38*. ezek. 18, 8. Toku lihvu, toku
dobit da kad cini na stotine ... J. Kavanin 12*.
Ne trazim vam pismena ni lihve. M. P. Sap-
canin 1, 93. — U Sulekovu rjecniku: ,wucher;
wuchergold', t u Popovicevu : velika lihva ,\vucher,
wucherei'.
LIHVAR,, m, covjtk sto daje novce na lihvu,
kamatnik. — U pisaca nasega vremena po ces.
lichvaf. Lihvar jWucherer'. Jur. pol. terminol.
651. i u Sulekovu i u Popovicevu rjecniku: ,wu-
cherer'.
LIHVAEEInTE, n. djelo kojijem se lihvari. —
U Sulekovu rjecniku: , wucherei'.
LIHVARITI, lihvarlm, impf. raditi kao lihvar,
biti lihvar, kamatovati. — // pixaca nasega vre-
mena nacineno od lihvar. — U Sulekovu i u Po-
povicevu rjecniku: ,wuchern'.
LIHVARSKI, adj. koji pripada lihvarima Hi
lihvarstva. — U Sulekovu i u Popovicevu rjec-
niku: .wuchorhaft, wuclioriscb, wucherlich'.
LIHVARSTVO, n. posao u likvara, lihvarene,
kamatovane. — U pisaca nasega vremena. Ako
dr2avnoodvjetni§tvodoVjijeprijavu o lihvarstvu...
Zbornik zak. 3, 181.
LIHVEN, adj. koji pripada lihvi. — U Stu-
li6eou rjecniku: v. kaniatan. — Ima i rus. .ih-
xBCHwiL Lihvoiie kamate ,wucher-zin3on'. Jur.
pol. terminol. 651.
LIHVENICKI, adj. samo u Stulidevu rjecniku:
V. kamatniftki. — Postaje od sup.it. lihvenik
(^= lihvar) kojemu nema potvrde.
LIHVENIK, MJ. vidi kod liliveni6ki.
LIHVOVATl, llhvujem, iinpf. kamatovati, vidi
lihvariti. — U Mika{inu rjecniku: v. kamato-
vati, i u pisaca nasega vremena. Lihvovati ,wu-
cher treiben'. Jur. pol. termiuol. 651.
1. LIJ, m. vidi 2. lib. — isporedi 1. lija i 2.
liho. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (vide lisac). Lisica aliti lij. S. Margitid,
fala. 192.
2. LIJ, m. vidi 1. lijevak. — -i- stoji mj. neg-
dasnega e, za to se nalazi i oblik lej. — U sje-
vernijch cakaoaca od xvi vijeka (moze biti i pra-
slavenska rijec, isporedi pol. lej). Lijem pijase:
veliku meru viua na trat mogase po[iiti. S. Ko-
zicic 38a. Lej, lijevak (sic), lakomica. — u Fu-
zini. D. Danicic. Lej ,piria'. na Rijeci. F. Pi-
lepic.
1. LIJA, /. hyp. lisica. — Nalazi se gotovo
samo u mjestima i u pisaca ito ne znadu za iz-
govor slova h, te bi jjo tome mogao biti praoi
glas liha (vidi), ali je opet istina da ovakovi
ipokoristici mogu postati i nastavkom ja, ispo-
redi maja, seja itd.; s toga pisem ovu rijec i
druge od iste osnove (2. lij, lijo, lijati) napose od
lib-. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (hyp. v. lisica). Kokosi 6e lija klati, al'
misinom opet plati. V. Dosen 43b. Navrani se
lija s lisiciiim', te pojede koku s pilicima. Nar.
pjes. vuk. 1, .503. Dosla je lija s lisici. Nar.
pjes. istr. 2, 150. I goneci lijo i zecove . . .
Osvetn. 2, 85. Neki s kraka gujestri kurjaka,
neki stiza za rep liju kriva. 4, 25. Osmanlije
ko liikave lije ucni stignut zoca na kolije. 4,
49. — Metaforicki, o lukavome ce(adetu. E lijo,
sad si dolijala! Nar. posl. vuk. 78.
2. LIJA, vidi lijeha.
3. LIJA, /. Lia, biblijsko ime zensko. Z zeaom
od istoga kolina, po imenu Lija. F. Glavini6,
cvit. 177:*'. Lijepa 'e Rakle, al neplodna, plodna
'o Lija, al' nij' lijepa. J. Kavaiiiu 486'''. Jakob
odabra Rakelu, prije aego Liju. J. Matovic 309.
I u Lijo bjelm kvarne oci. D. Danicic, Imojs.
29, 17. — I kao narodno (?) zensko ime. prije
nasega vremena. Lija. S. Novakovic, pom. 73.
LI JAG, lija6a, m. lisac. u Srbiji. V. Arsenijevid.
— isporedi 1. lij i 1. lija.
LIJAK, lijka, m. lijevak. — U na§e vrijeme
u Istri. Lijak ,infundibulum', g. lijka. D. Ne-
manic, 6ak. kroat. stud. 20.
LIJALO, n. samo u Stulicevu rjecniku : v.
lijev s dodatkom da je rijec ruska.
LIJAN, adj. vidi lijen. — Na jednome injestu
xviii vijeka. Zla lenobijo, vele ti si §kodna svakoj
ludskoj vrsti . . . U^enici s tebe spase, srjed pse-
nice }u[ bi sijan, 3 tebe djove vani ostase, po-
govoron sluga lijan (vidi matth. 25, 14 — 30). J.
Kavanin 59«'. — Odito je rijec nepouzdana, jer
stoji samo radi slika (moglo bi biti da treba 6i-
tati sijen i lijen).
LIJ ANA, /. ime zensko. — Od Aeliana ('?),
franc. Eliane. — U na§e vrijeme u Istri. Fran
se i Lijana v kamari zgovara. Nar. pjes. istr.
2, 22. Lijana ,nomeii fominae'. D. Nemanic, 6ak.
kroat. stud, iftsg. 46.
1. LIJAI^TE, n. djelo kojijem- se lija. — U Vu-
kovu rjecniku: ,da9 sohloichen wie ein fuchs'
,circumreptatio vulpina'.
2. LIJANE, n. djelo kojijem se lije. — U Stu-
licevu rjecniku: v. lijevane s dodatkom da je
rijei ruska.
1. lIJATI, irjam, impf. vidi 2. lihati. — ispo-
redi 1. lija. — Od xvii^?) vijeka, a izmedu rjei-
nika a Vitkoru (.iiinhersclileichen wio ein fuchs'
1. LIJATI 59
,vuIpino more circumrepto'). Zar ti, drti starce,
jos lijas? M. D. Milicevii, pomenik. 1, 26. —
Amo vala da pripada i ovaj primjer, preinda
je neobican pracs. lijem: Kako i lisica lije u
svoj rod. (D). Poslov. danic.
2. LIJATI, lijem, impf. vidi lijevati, |evati.
— U sadasnema je vremenu bilo negda e mjeste
-i-. — Rijec jc praslavenska, all dosta rijetka,
isporedi stslov. lijati, lej^ i po}. lac (od lijati),
leje. — U jednome primjeru pisca cakavea xvi
vijeka. Samaranin je lijal u}e na rane. Naruca.
56b.
LIJAVICA, /. vidi lelijaiie, litavica, protoc.
— Fostaje od 2. lijati. — U Vukovu rjecniku^
(po Vukovijem bifeskama) : ,der durchfall' [vide
blijane] s dodatkoin da .se govori u Kastelima.
LIJAVINA, /. isporedi lijavica. — U nase
vrijeme u Istri. Lijavina , diarrhoea; excremeata
rara'. D. Nemanid, cak. kroat. stud, iftsg. 53.
LIJECE, n. grijcskom inj. lice. — U jednoga
pisca cakavea xvii vijeka koji scase pisati dii-
brovackijem govorom. — isporedi i lijecce. Prid
lijece Bozje. B. Kasic, nac. 6. Isprid lijeca Bo-
zjega. zrc. 28.
LIJECAK, lijecka, m. dem. lijek, vidi u Vu-
kovu rjeiniku: h.y^. v. lijek, i znaci vrlo malo,
kao lijoka radi, n, p. „spavao sam lijecak".
LIJECaN, lijecna, adj. uprav koji pripada
lijeku Hi lijecima, all gotovo u svijem primjerima
znaci: koji lijedi (kao lijek) i u metaforickome
smislu. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (lijecni ,medicinale, atto a medicare' ,me-
dicus'; ,medicabile, che si pu6 medicare' .medi-
cabilis') 468* i u Stulicevu (,mediciaalis, medicus,
medicabilis, medicamentosus, sanabilis'). Kad te
covik prvoc pine, zla ga vola tudije mine; kad
te drugoc celovluje, slabe zile potripjuje, jer si
licni ti babajko, Bako sladki, slavni Bako. I. T.
Mrnavid, osm. 149. Pitno ze}e, lijecna trava. I.
Dordic, salt. 488. Lijecna voda. pje:5U. 240. Bez
pokore podobne i lijecne htio je ozdrav|at duse.
B. Zuzeri 250. Jedna lijecna pomas, jedan balsam
cudnoviti. 279. S pi6om lijecnom svetijeh sa-
kramonat. 290. Isto zlato razcina so, ter se
mijesa u lijecnom soku. 332. — U rjecniciina ima
i drugo znacene : koji se moze Ujeciti. — U jed-
nome primjeru ima lijecni mj. lijeceni samo radi
stiha (moglo bi se pisati i lijec'ni): Navlas |udi
plemeniti i gospoda zapovijedna po Dalmaciji
lijecni biti ktjese od znanca tako vrijedna. J.
Kavanin 108b.
LIJECCE, n. grijeskom mj. lifice. — vidi kod
lijece. Nego joj sama lijecca drhtahu. B. Kasic,
per. 11.
LIJE GENE, n. djelo kojijem se lijeci {u ne-
kijem pirimjerima i konkretno : dim se lijeci). —
Stariji je oblik lijecenje. - Izmedu rjecnika u
Mikajinu (licenje ,curatio'), u Belinu (lijecenje
,medicamento, medicazione' ,medicatio' 468'^), u
Stulicevu (v. lijocba), u Voltiginu (lecene ,modi-
camento' ,heilmitter),^ u Vukovu. Po inomu li-
cenju i inoj utihi. S. Budinid, ispr. 40. Izvrs-
nosti od lijecenja proglasen. B. Kasic, in. 74.
Koji bi mu umro posred lijecenja. fran. 16. Da
se dostojis blagosloviti ovo zlamenje kriza, neka
bude licenje spasitelno narodu |udskomu. rit.
271. U lijecenju perikulozu. I. Drzic 310. Mjeste
ntjesena i oplodjena i lijecena na rata od jezik
ogfienitijeh donosi nam karane i srgbe. B. Zu-
zeri 65. Dan subotni . . . tratijase se u lijecenim
nemici. S. Eosa 113^. Kako Ijekarije i lijecene
Samaritanina evandelskoga. J. Matovid 130. Djela
LIJECITI, 1, a, b) aa).
zadovojnosti jesu Ijekarije i lijecena neka. 273.
Nego se stane odgovarati da je on vec pobacio
lijecene i da vise ne zna lijeciti. Nar. prip. vuk.
185. Sto su placali Jekarima za lijekove i lije-
cene. Vuk, pravit. sovj. 9. Gdje puk vjeruje u
uroke i mastu, tu se smijesa lijecene s gutanem.
S. ^jubisa, prip. 92. Neke su stvari za opra-
vjaiie i lecene posuda. P. Bolic, vinod. 1, xvi.
LIJECIONICA, /. mjesto (zavod) u kojemu se
lijeci od kakoe osobite bolesti. — U ^ulekovu
rjecniku : ,curanstalt'.
LIJECITI, lijecim, impf. raditi i ciniti (n. p.
dajuci lijeke) da bolesnik (Hi ranenik) Hi bolest
(Hi rana) ozdravi. — -ije stoji mj. negdashega
e: u istocnome govoru glasi l^citi, lecim, u za-
padnome liciti, Kcim. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. Tijecah, u aor. 2 i 3 sing, lijeci^
u part, praet. pass, lijeden; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf. — Postaje od lijek
(vidi). — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
leciti, rus. .leiHTb, ces. I66iti, po/. leczyc. — Iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (liciti ,mederi'), u
Mikajinu (liciti, davati lik ,medicor, medeor, me-
dico, medicinam adhibeo, affero, facio'; lijeciti,
V. liciti), u Belinu (.medicare, curare gl' infermi^
,medeor' 468a , u Bjelostjencevu (licim, v. vracim),
u Stulicevu (lijeciti i liciti ,medicari, mederi, sa-
nare'), u Voltigijinu (leciti , medicare, curare*^
,heilen'; liciti , medicare' ,heilen'); u Vukovu (sa
sva tri oblika: ,heilen' ,medeor'), u Danicicevu
(leciti , mederi').
1. aktivno.
a. subjekat je cejade.
a) objekat nije izrecen, ali se mozebiti
u svijem primjerima misli na ce}ade Hi cejad;
tako je bez sumne gdje stoji bolest u gen. s pri-
jedlogom od (vidi b)). u kojemu se primjeru moze
shvatiti kao yieprelazni glagol u znacenu: raditi
kao lijecnik, ali se to ne da razabrati. Inbde ne
moremo imb zapovidetb osvenb Dubrovnika da
lece. Spom. sr. 1, 9. (1397). Odgovorivse tada
poglavica crikveni rasrdi se vele da bi§e u su-
botu lifiil Isus. Bernardin 139. luc. 13, 14. Od-
govorivsi tada poglavica crkveni, rasrdi se vole
da bise u subotu lijecil Isus. N. Ranina 164 —
165. (Licnik) sagrisuje ako lici brez pomue i
dobroga razmis)enja, ne mareci studijati ni po-
hajati nemocnika. S. Budinic, ispr. 91. Likara
ki naj manom bolezni ima vraciti ili lifiiti. F.
Glavini6, svitlost. 92. Prijatel ki lici nece na-
u.diti. I. T. Mrnavic, osm. 132. Lice od bolesti
govoredi nike divje molitve. J. Banovac, pripov.
192. Lijeci, a od sta ne zna. (Z). Lijecnik lijeci^
a Bog ozdrav]a. (Z). Poslov. danic. Oni mecudi
se za sudca, a ovi za licnika, ne znajudi suditi
ni liditi. Ant. Kadcid 229. Majka rodila, majka
lijecila. Nar. posl. vuk. 173. Da vi§e ne zna lije-
diti. Nar. prip. vuk. 185. Va}a li u subotu lije-
citi? Vuk, mat. 12, 10. Ova skitnica lijedi i
Jekari po narodu. S. l^ubisa, prip. 100.
b) objekat je nesto sto je bolesno : ako
se izrice bolest, stoji u gen. s prijedlogom od;
ako se izrice lijek Hi uopce nacin lijecena, stoji
u instrumentalu.
aa) objekat je naj cesde cejade.
aaa) glagol se shvaca u pravome smislu. Ne
vijase matere Isusove ka ga ce|ase i lica§e. Mi-
rakuli. 12. Lijecite nemodnike. N. Kanina ISO^*.
luc. 10, 9. Ozdravjase i lijecale nemodnijeh.
Zborn. 70b. Lljecedi onu staricu. B. Kasid, per.
76. Uboge pomagase, . . . betezne lidaSe. F. Gla-
vinid, cvit. 24*. Jeduijem lijekom svakoga lijecit.
(D). Poslov. danic. Zatvori vrata od likara koji
LIJECITI, 1, a, b) aa).
60
lijecniCki
fja ida§e lijeSit. S. Margitic, fala. 126. Bolesne
licite. J. Banovac, uboj. 44. S u^em mazuc ni
licase. P. Knezevic, zivoti. 41. Jeda li sam ja
Bog, da }ude mogu od gube liciti? E. Pavic,
ogled. 32.3. Mlogo muke i truda imade, dokle
6ovik odhrani 6e]ad6; zato va}a da bolestno lici . . .
M. A. Eelkovic, sat. H8b. Ujamciti se za li,
u6iti ga, lifiiti. Ant. Kadcic 263. Dadoso mi tog
bolnika da lecim. Nar. pjes. vuk. 1, 351. Bi li
na nega ruku stavio da ga lijeci od zutice. S.
^jubisa, prip. 107. — bbh) u metaforickome Hi
u prenesenome sinislu, shvaea se kao bolest du-
sevno stane. Narucnik za zupnike . . . s nim nek
lijeci pokornike. J. Kavanin 126«'. Nisu duzi
Bozji bici, kad ih sa|e, da vas lici. 328*. Mast,
se prilikuje ocu, jer nas lici milostju svojom.
A. Ba6i6 8. Lieismo Babiloniju, to jest gris-
nika, ali ne kti se izliciti. F. Lastric, ned. 337.
§to ga licim od slipoce (dusevne) ... V. Doson
68b. Ako sam pravedan, da me lijecite od na-
pasti Judske. Pravdonosa. 1852. 9. — ccc) u je-
dnome primjeru xviii vijeka, shvaea se glad kao
bolest. Nek uboga hranom lijeci ko se dici pravim
Bogom. J. Kavaiiin 1(P. — ddd) metaforiiki,
vidi kod [eskov Hi mast. Mi cemo nih Jeskovom
mascu lijeciti. M. Pavlinovid, razg. 54.
hh) objekat je zivotina. Lav . . . slu-
zeci cloviku ki ga bise licil . . . Transit. 285.
cc) objekat je bolesno udo Hi dio tijela.
Kako su tu ostavili Novaka kod jednoga starca,
da mu lijeci nogu sto je bio pokvario. Vuk,
gram, i polem. spisi. 1, 144. — Metaforicki. A
s pomasti takvi rici mli da svoje srce li6i. V.
DoSon 115b.
dd) objekat je sto nezivo, glagol se
shvaea u prenesenome sinislu. Kiselo vino leciti.
P. Bolic, vinod. 2, 17.
c) objekat je sama bolest (Hi rana).
aa) subjekat lijeci na kome drugome
bolest. aaa) u pravome sinislu. Da lice vsaki
beteg i vsaku bolezan. Anton Dalm., nov. test.
1, 13. Nemoci licahu. F. Vrancic, ziv. 23. Da
ti ranu tuj fiinimo s pomnom vidjet i lijeciti.
G. Palmotic 2. 137. Sve licaso boteznosti. P.
Knezevic, zivoti. 43. Ranu liciti b6li. V. Dosen
Ti. Ljekarija s kojom bi nemoci lijecili. J. Ma-
tovic 520. Ne licise misnici gubu. I. Velika-
novid, uput. 3, 125. Da mi lecis moje grdne
rane. Nar. pjes. vuk. 1, 351. — bbh) metafo-
ricki, kao bolest shvaea se dusevno stane. Rane
griha Bog sam lici. V. Do§en vi. Kojim ranam
svoga vika dat no more nitko lika, nego likar
od visine, dusa uvik da ne gine, koji takve licec
rane ... 5*. — Koji lici }uveii6 nemoci. M.
Dr2i6 37.
bb) moze ce^ade i na sebi lijcditi bolest,
i to uprav, ili u kanzalnoine smislu povjerivsi se
drugome da ga lijeci. ne )nogu se svagda razli-
kovati ova dva znniena. aaa) a pravome smislu.
Lijecirao sad ranu, a krivca, kcerce lua, pustimo
na stranu. F. Lukarevic 146. Bizati naglise,
rane pod Satore liciti svoje. F. Glavini6, cvit.
275'*. Ivan lici rane svoje ralno izpocene, ai'
ne6e Ivan da su korae znane. A. J. Knozovic
174. Da jedan 6ovik ima deset smrtnih rana, i
■da lifii devet a jednu ostavja, ona 'e sama zado-
vo}na dati mu smrt. M. Dobretid 108. — bbb)
metnforiiki (vidi aa) bbb)). ima clovik za li6iti
ranu od nenavidosti razmifi|ati oao sto prudi...
§. Bu(Jini6, ispr. 05. Kqjo je (grihe) triba li6iti
svotom ])okorom. I. An6id, svit. 51. S tim srce
pokripimo i licimo du§e rano. V. Doson 203'i.
cc) mjeitc prave bolesti objekat je
kakvo zlo uopie, te lije6iti u prenesenome smislu
znaei: poprav^ati, ispravlati. Lijecit zlo cemu ;e
koje se danas svrsuje? (D). Poslov. danic. Sto
ludi zaludi, sto mudrijeh ne lijece. Nar posl
vuk. 357.
b. subjekat je zivotina u nekoj narodnoj
poslovici, gdje uprav pripada pod c. Koji me
pas uvijedao, svojom diakom lijecio. Nar. posl.
vuk. 143.
c. subjekat je lijek ili tiopce ono cim se
lijeci. a) u pravome smislu. Ima inorog jedan
rog na glavi, koji rog ima krepost od otrovi
lijeciti. M. Divkovic, bes. 16^. Otrovanu ranu
}utu gvozdje i ogan samo lijeci. I. Gundulic
498. Ova strijela rana i lijeci. I. V. Bunic,
mand. 9. Bjecva lijepa gube ne lijeci. (D). Po-
slov. danic. Dub prvoga vijek ne pada od udarca,
ki sesijece, Ijekarije cesto kada pristavjajuc nomoc
lijece. J. Kavanin 82<*''. Akila sipa izbrana, rani
i lijeci ka u isto doba. J. Kavanin 402b. Nego
melim koji lici. V. Dosen 251*i. — b) metafo-
ricki. Pokora je lokva zdrava ka od grijeha gubu
lijeci. J. Kavanin 63b. Izpovijed lijeci rane od
duse nase. S. Margitic, ispov. 3. Pak neka se
u torn dici (moj ukor), da zeguci zlocu lici. V.
Dosen 252:<'.
2. pasivno. Ki kasno su liceni trudno ozdrave.
A. Komulovic 70.
3. sa so, pasivno ili refleksivno. — Izmedu
rjecnika a Mikajinu (licit se kod strabit se) i u
Stulicevu (,medicinam sumere').
a. subjekat je cejade. — Ne moze se u
svijem primjerima poznati jeli refleksivni Hi pa-
sivni glagol. a) u pravome smislu. Ako koji odb
recennihb junaka bude raiienb, obestavamo dati
lekara i lekarije da se leci. Snom. sr. I, 49.
(1403). U te dni prihodite i lijecite se, a ne u
dan subotni. N. Ranina 165*. luc. 13, 14. Od
nemo6i se lijefiiti. M. Divkovid, bes. 305«'. Prid
liim stanu redom kako da se lice negovim po-
gledom. D. Barakovic, vil. 24. Da se diakom
vuka lijefii. .J. Kavanin 268!''. Kadno smo bo-
lostni ter se licimo, dobro cinimo. J. Filipovic
1, 499b. Pokarase zonu, zasto se dosla liciti u
svetkovinu. F. Lastric, ned. 371. Kad smo ne-
mocni, lijecimo se. I. A. Nenadid, nauk. 98.
Zove ruzno slipe nemodnike, da se peru i od
boli lice. A. Kanizlid, roz. 90. Koji se licase
od rana. And. Kacid, kor. 259. Bolan da se
lijecis. (Kad se hvali kakvo jolo). Nar. posl.
vuk. 21. Ovijem se u onijem zemjama lijece od
razlidnijeh bolesti. Vuk, rjecn. kod dafinovo zrno.
Da se Maksim u Zabjaku lijecio godinu dana.
Vuk, nar. pj(w. 2, 565. — b) metaforicki. Milosti
nom daruj kom no so slab lici. D. Barakovic,
vil. 20. Od grija uciiiouoga lidimo so i>okorom.
I. Ancic, svit. 56. Po svotijeh sakramentih ili
se lidimo od bolesti duhovnijeh ... A. Badic
260. Bill su sakramenli, po kojim od griha jesu
se onda lidili. J. Filipovid 3, 6'i. Otje spasitej
da so zivom virora lice pravovirni negovi. F.
Lastrid, nod. 261. A kad bi se tog ostali (blud-
niei) i pokorom licit stali. V. Dosen 111'^. S dim
demo se od griha liciti. M. Dobretid 5.
b. subjekat je bole^it (rana), glagol je pa-
sivan. a) u pravome smislu. Kad so lii^od rana
dira. V. Doson 250b. Da so node ved liditi rane.
51b. — Amo bi moglo }tripadati i ovo: I lidit se
ved no dado (meso smrdecr). V. DoSen 81'. —
h) metaforiiki. MoJobit bi pravo bilo da se
grijoh lie vab. no lijefti. I. V. Bunid, mand. 8.
LIJECniCkI, adj. koji pripada lijeinicima
ili uopie lijeienu. — U pisaca na§ega vremena,
a izmedu rjeinika u Stulidevu (.inedicinalis').
LIJECNICKI, a.
61
LIJEGATI
a. adj. Poceo o torn razinisjati i Ujecnicki
zbor. M. Pavlinovic, rad. 59. Kod lijocnickog
pregledana ima se postupati . . . Zbornik zak.
3, 556.
I), ado. lijecnicki. Takav ae profesor ima
svake godine ureda radi lijecnicki pregledati.
Zbornik zak. 1874. 3.
LIJECNIK, m. covjek kojemu je posao Ujeciti,
isporedi }ekar. — Od xvi vijeka po primorju, a
izmedu rjecnika u Mikalinu (lifinik, likar ,phy-
sicus, medicus'; licnik od rana ,chirurgus'; licnik
od kona, ,veterinarius, medicus equarius vel pe-
corum'), u Belinu (,medico, dottor di medicina'
, medicus' 468*), u Stuliceou (.medicus'), u Vu-
kovu (u drugome izdanu kod medig, a nema na-
pose; u trecemuje dodato: [lijecnik, vide }ekar]).
Umri otrovan od licnika. S. KoXicid oi^. Nije
od potrjebe zdravijem lijecnik negli nemocaijem.
N. Kanina 196*. matth. 9, 12. Komu lijefinici
govorabu da 6e izgubiti vid. Zborn. 19*. Ako
vidis (u snu) da se lijecnikom ucinis, toj prili-
kuje debit. 130 1. Ki grede k lifiniku za od nega
imat lik. D. Ranina 146^. Rana licniku ka-
zaaa ured so izlici. Nauk brn. 47l>. Donio bje§e
on kakono lijecnik razlike masti. B. Kasi6, per.
41. Kakono visti li6nik i likar. rit. 51. Lijecnik
koji po nacinu od Ijekarije i zlamenja rijet 6e. ..
M. Orbin 58. Ako cine negocija kako od lijecnika.
I. Drzi6 296. Bo}e pohodit negli bit pohoden od
lijecnika. (D). Duhovniku i lijecniku i parcu
ne taji istine. (D). Mrtvu lijecnika vodit. (D).
Poslov. danic. §to 'e lijecnik rani, ogan zlatu.
J. Kavanin 342t>. Mudar lijecnik gorke trave
da'e bolestnim. 510*. On je mestar od lijecnikov.
510^. Svi licnici rekose jednim glasom da porod
ne moze ziviti. A. d. Bella, razgov. 112. Nece
da uzm.e ista od lijecnika naredjeno. B. Zuzeri
25. Lijecnici izvan stana od nemoduika klimaju
glavom. 249. Lijecnike dozovite. 377. Clovik
pridaje zdravje licniku. I. P. Marki 76. Svak
je drzan postiti, osvem male djecice i nemo6-
nikab sudom od lijecnika. I. A. Nenadid, nauk.
149. Lijecnik lijeci a Bog ozdrav|a. (Z). Ni
stara barbijera ni mlada lijecnika. (Z). Poslov.
danic. Ne cini se ovo po nas, nego svjetom od
lijecnika, a ne moze se lijedniku dat razumjet.
D. Basid 34. Znam da je trudno lijecniku oz-
dravit jednoga kuznika. 92. Crkva zapovida lic-
nikom, da kad su zvani nad nemodnika... Ant.
Kadfiid 219. Kako jedan kip izraneni naj stra-
hovitiju tilesnu ranu naj prvu ukaziva svomu
licniku. I. J. P. Lucid, doct. 17. Ti dovedi tri
dobra lijecnika, oui de izvidat Milieu. Hrv. nar.
pjes. 1,231. Anto Kuzmanid lijecnik. Nar. pjes.
vuk. 3,579 (medu prenumerantima). Eana se bez
lijecnika ne vida. V. Vrcevid, niz. 30. Scepan
lijecnik i Jekar. S. ^jubisa, prip. 90. Evo
dobra godina lijecnicima i |ekarima. pric. 155.
Spremi knigu po Kodetu lijecniku svomu. Osvetn.
3, 119. Lijednik, |ekar ,arzt' , medico'. B. Pe-
tranovid, rucn. kn. 52. — U metaforickome smislu.
K tebi, vrelu od milosti, Boze, istem pristupiti, . ._.
btjej, lijecnice, tvom kreposti izranena izlijeciti.
I. Akvilini 287. Pameti nemodnoj slatka je rije6
lijecnik. (D). Poslov. danic. Ambroz sveti, lijednik
dusa. J. Kavanin 55*. O lijecnice svemogudi
(u Bogii)! 88*. Licnici duhovni. Ant. Kadcid
181. Duhovni lijednik. A. Kalid 119.
LIJECNIKOV, adj. koji pripada lijecniku,. —
Izmedu rjecnika u StuUcevu. Lijecnikovo zabra-
nenje. P. Kanavelid, iv. 312. Da mu se sjutra
dan bude staviti u dilo licnikova naredba. A. d.
Bella, razgov. 81.
LIJECNO, n. mjesno ime u Crnoj Gori. — U
narodnijem pjesmama nasega vremcna. Vino piju
do tri pobratima na Lijecno u bijelu crkvu. Nar.
pjes. 4, 416. Dodi s vojskom na ravno Lijecno.
4, 418.
LIJECI, lijezem, impf. vidi 2. leci. — U nase
vrijeme u Boci. E moj vujo! moj lijepi brajo!
kad 8u se tvoji vragovi lijegli, moji su gade
nosili. Nar. prip. vrc. 185.
LIJEDVIJE, /. pi. (?) cidi leda. — Tri puta
(pisano ledvije) u rukopisu xv vijeka pisanome
crkvenijem jezikom. Telo clovecbskoje otb 4-hi.
izlivh sbstojit se . . . kbzdo bo kyhb vb svoje
mesto zizdetb se: . . . zlbCb crbna vb ledvije vrbhu
bubrega, . . . Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 95
Kromido beli svari dobre s vodomb i prilagaj na
dimije i na ledvije i sokomb temb pari ledvije i
dimije. 111.
LIJEDA, n. pi. vidi leda. — Na jednome
mjestu (pisano lijedja) u pisca xvn vijeka, alije
jamacno stamparska pogreska, jer se drugdje u
istoga pisca nalazi svagda ledja. Kako de ti
utedi ali lijedja k tebi okrenuti '? M. Divkovid,
bes. 387*.
LIJEG, m. vidi log, loza, ]egalo. — Ooakovo
je znacene (govori se o kokosima) u jednome pri-
mjeru nasega vremena. — isporedi i lijego. Vjes-
tice grabe kokosi s loznika i s lijega. S. ^u-
bisa, prip. 203. — Teze je poznati znacene u
ovijem primjerima iz narodnijeh pjesama lickijeh
i bosanskijeh nasega vremena (a kojima je -i-
mj. ije) : I svi ligom izgubise glave. Nar. pjes.
marjan. 165. Sve je meni ligom izginulo. 169.
Ved doceka regulana vojska, a iz liga zapuea
parada. Nar. pjesn. horm. 1, 421. Kad na talum
izvedes soldate, da postavis deset dvanaest liga,
sviju bi ih dogat preskocio. 1, 265. u prva bi
dva primjera moglo ligom (lijegom) znaciti od
prilike sto i lezedi, lezecke; mane je jasno u
druga dva; moglo bi se i pomisliti da u svijem
primjerima postaje od nom. sing. f. liga, a da
je ovo od tal. riga (prava linija), te da znaci
sto i red.
LIJEGANE, n. djelo kojijem se lijeze. — Sta-
riji je oblik s -nije. — Izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (legane, polegano), u Jambresiceou (le-
gane vkup ,concubitu3'), u StuUcevu, u Vukovu
(1. ,da3 liegen' ,decubatio'. — 2. ,das legen' ,lo-
catio'), u Danicicevu (leganije , cubitus'). Dole
leganije. Domentijanb 26. Na gole zemji lega-
nija. Danilo 296. „bLazi nama bija od milosti". . .
„ . . . ,Tedno bije docna lijegane, drugo bije rano
ustajane, trede bije neodgovaraiie". Nar. pjes.
here. vuk. 182. Ali domadin se uzmudi, zasto
mu nije do legana. Mag. 1851. 143.
LIJEGATI, lijezem (lijegam), impf. 1. ledi
(vidi). ije- stoji ujuznome govoru prema neg-
dasneinu e; u istocnome glasi Idgati, u zapad-
nome ligati. — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. I'ijegah, (u impt. lijegaj, ali lijezi), u part,
praet. pass, lijegan; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf. — Jamacno je rijec pra-
slaoenska, isporedi ceL lehati, leham, po}. legad,
legam. — Izmedu rjecnika u Belinu (lijegati,
lijegam ,giacere' ,cubo' 343*), u Bjelostjencevu
(legam ,cubo'. v. lezim. 2. polegam ,cubito'), u
Jambresicevu legam, opadam pod bremenom ,suc-
cumbo'), u StuUcevu (lijegati, lijegam, ,jacere'
,decumbere' ; lijegati sto koga, v. utistiti), u Volti-
gijinu (praes. lijegam kod ledi), w Vukovu (lije-
gati, lijezem, 1. , liegen' ,cubo'. 2. koga ,legen*
,loco': „Lijegao bih ga svako vece kod sebe").
LIJEGATI, 1.
1. u pravome smislu, neprelazno. Svene sihb
ize su izvbnb manastirja lezuste. Sava, tip. stud,
glasn. 40, 1H8. Svak, sa psi tko lijeze, s bu-
hami ustaje. N. Dimitrovi6 15. Lijezuci i usta-
judi Gospodiuu Bogu hvalu uzdati. M. Div-
kovic, nauk. 211L>. Lijezuc spat i ustajud od
sna. I. Ancic, svit. 3. Evo ja lijezem spati. P.
Posilovic, nasi. 16'*'. Tko s djecom lijega, sasran
ustane. (D). Poslov. danic. Zlamenujte se svetim
krizem ustajudi, ligajuci. J. Filipovic 1, 22''-.
Tko lijega sa psima ustaje s buhaina. (Z). Poslov.
danic. Kudnik nije koji rano lize tezak pidem
i kasno se dize. J. S. Rejkovid 15. Zene lizu
s preslicom i rane. 104. Bolest, pojem od ke
marva lize. 384. U vecer sam rano Hjogala, a
u jutru dockan ustajala. Nar. pjes. vuk. 1, 68.
Paka liga na meko du§eke. 3, 550. Tu se tako
opklade i vec pocnu legati. Mag. 1851. 143. Sad
su ludi jako hudi, kasno lizu, rano ustaju. Jacke.
7. Kad podemo legati, ja cu izvaditi k}uc iz
vrata. Nar. prip. vuk. 67. Kad podnu lijegati da
spavaju . . . Nar. prip. vuk.- 187. Jedno vede
lijeSuci u posteju . . . Vuk, dan. 2, 134. Preko
nega mostid lega. B. Radicevid (1880) 293. —
Sa se, bez subjekta. Nije se u Novakovoi kudi
lijegalo prije ponodi. S. ^jubisa, prip. 219. —
U osobitome znacenu: lijegati, sagnuti se (sic),
da mu moze uzjahati na krkacu. (ne znam ko je
zabi\ezio).
2. prelazno, u kauzalnome smislu, ciniti da
ko leze, polagati ga na posteju (kao n. pr. mati
dijete), vidi u Vukovu rjeinikii. — isporedi ova-
kovi stnisao kod sjesti, trkati, ustajati itd. — Od
xviii vijeka. Hi rode dite mrtvo, ili mu zadadu
smrt sobom ga ligajudi. F. Matid 66. U vecer
me rano lijegaSe, a u jutro docna ustajase. Nar.
pjes. vuk. 1, 231. Rano mene lijegala majka.
Nar. pjes. here. vuk. 113. 302. Ovo govore zene
nad detetom, kad ga lijezu da spava. u Nar.
pjes. krasid. 1, 156. — Vidi i drugo osobito zna-
iene u Stulicevu rjecniku, sto mi nije pouzdano.
LIJEGO, M. gdje se sto izlijeie. — U jednome
primjeru nasega vremena iz sjeverne Dalmaeije
(u metaforickome smislu). Da se grad pretvorio
u lijego tudinstva. M. Pavlinovid, razl. spisi. 261.
LIJEGBA, /. lijecene. — Postaje od osnove gla-
gola lijeciti, te c ispred b glasi ^, alije u svijein
primjerima pisano s c. — Eijec je stara, ispo-
redi stslov. lecbba, rus. Jienoa i (bo\e) .-ikqoa. —
U knigama pisanima crkvenijem jezikom, pa opet
u na§e vrijeme kod pisaca, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (lijecba ,cura medicinalis, curatio, medi-
camentum, medicamen, medicina, remedium') i u
Danicicevu (lecsba , curatio'). Velikyhb mukb
lecba grehovb ispovedanijo. Doraentijaiili 176. —
U Sulekovu rjecniku: ,cur'.
LIJEHA, /. maleni komad nasadene zem(e koji
je ogrnnicen na kojigod nacin (opko^en zivicom,
ograden, ili sumo uzdignut) od ostale zem^e;
moze znaditi i gredu medu brazdtma. -ije- stoji
u ju£nome govoru mj. negdasnega e. — Rijec je
praslavenska, isporedi stslov. leha, rus. ^exa i
(bole) -rhxa, ees. licha, /»o|. lecha. — Ima i lit.
iyse, lat. lira, stvnem. leisa. — Nalazi se u
razlidnijem oblicima, t. j. ne samo po istocnotne
govoru liiha i po zapadnome liha, nego i u mje-
stima gdje se ne izgovara h: lijoja, lija (i ujuz-
nomc govoru), Idja. — vidi i liha. — Izmedu
rjecnika u Bjelostjenievu: liha i grijeskom glWio.
(vidi kod |iha) ,lyra, porca, manipulus', v. slog;
u Stuliievu: grijeskom Ijqj ,olu3, lachanum' s do-
datkom da je naSao u j^isca Lastrida i s nego-
vijem primjerom (vidi dale) u kojemu je lijeje
62 LIJEK
ace. pi. od lijeja a ne od lijej ; u Vukovu: (cf.
lija) ,das beet' .lira' [of. slog 2, sofa] s dodatkom
da se govori ii Crnoj Gori; u prvome je izdanu
lija ,die schottel (der bifang), die furche' ,lira',
n. p. lija lukova, kupusua s dodatkom da je po
hercegovackome (juznome) govoru; osim toga za-
bilezio je Vuk i oblike leha, leja, lija; w Dani-
cicevu: leha ,ar6a'. Vinogradb u Drenovci, leha
Danilovbska. Glasnik. 270. Leha vinograda. 305.
Gonaja ni lihu mekote vidit nod, gdi dubja cva-
tihu pod vodeoi se krcec. P. Zoranic 57'i. Ako
vrtlar lijeje zaliva . . . F. Lastrid, test. lo6'-^. Ne
moze se nista pitomo na nivu i leju posijati,
ako se zemja pre k tome ne prigotovi. D. Obra-
dovid, sav. 71. Sadila Mare basilak veliku lihu
poli put. Nar. pjes. istr. 2, 42. Dve lehi salati.
3, 5. Gospodar zemje bas obilaza§e lije i sa-
dove. Magazin. 1863. 106. (Dosaditi) vinograd,
kupusnu lijehu. Vuk, rjecn. kod dosaditi. Obrazi
su mu kao lijehe mirisnoga bija. D. Danidid,
pjesm. nad pjesm. 5, 13. Lom oruzja nalomjen
krvava, i olovom lijeja uzorana. Osvetn. 2, 173.
Lemes gladan na lijeji jedi. 5, 27. Popu§taju
pse, pogaze leje, ogule vode. Srp. zora, god. 1,
sv. 5, str. 106. Leha ,van6se'. u Skurini. F. Pi-
lepid. Leha ,lira'. D. Nemanid, dak. kroat. stud,
iftg. 19. — I u osobitome znacenu. Lijeha, f.
mjesto izmedu stogova zem|anijeh. U nase vri-
jeme oko Stona: „Neka ti budu vede lijehe". M.
Milas. — Kao mjesno ime Lijehe (Ldje) u Srbiji
u okrugu kragujevackome. Livada u Lejama. Sr.
nov.,^ 1867. 428.
LIJEK, lijeka, m. sto se daje bolesniku da
ozdravi, naj cesce da popije, all se shvaca i u
siremu smislu. — -ije- stoji u juznome govoru
mj. negdasnega e, te u istocnome glasi lek, u za-
padnome Ilk. — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je u ostalijem padeiima, osim nom. i ace. sing.,
i voc: lijede, lijeci. — Bijec je praslavenska (jos
se cesce nalaze u slavenskijem jezicima rijeci sto
od ove postaju, vidi n. p. : lijeciti i Jekar), ispo-
redi stslov. lek-b, (rus. asho bole .ibKo , ces. l^k,
pol- lek. — Osnova je ove rijeci i drugijeh Ho
od tie postaju presla iz germanskijth jezika, ispo-
redi (sa znacenem: jekar) got. lekeis, stskand.
laeknir, anglosaks. laece, stvnem. lachi, engl. leech,
dan. laege (sved. lakare moze biti opet doslo iz
slavenskoga jezika); da nijesu Germani primili
od Slavena, poznaje se po staroirskome liaig, po
kojemu bi isprva bilo g sto se u germanskome
promijenilo na k. — U dva primjera xvi t xvii
vijeka kao da je oblik lijeka, /. : .lokasta: „Sto
drzi u takoj tuzici covjeka'?'" — Polinice: ..Ufanje
ko svakoj nevoji jes lijeka". M. Biinid 23. Od-
kri§o se ocito da su u nih tijelu vragovi pakjeni,
cinise se cijela dva godista oko nih stake lijeko
od zaklinanja, od putovanja i od zavjeta. koji so
mogahu od Judi dobrijeh i zalosnijeh namisliti.
B. Kasic. in. 95. ali u prvome stoji lijeka (samo
radi slika) kao daje genetiv partitivni; u dru-
gome koji moze biti samo u svczi s lijeke, te vala
da je grijeskom napisano ciui§o se mj. dinise. —
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (lik ,medecina'),
u Mikalinu (lik ,remedium, medicamentum, me-
dicamen, medicina, curatio, alleviauientura' ; Hjok,
vidi lik), u lielinu (,raedicamonto o medicina che
si di, all' informo' .medicamentum' 468''; .com-
penso, riparo' ,remedium' '207'>; ,rimedio, prove-
dimento, riparo per non rice%'er male o danno'
,remedium' 621»), u Bjelostjencevu (lik, likarija,
etc. v. vradtvo i ostala), u Stulidevu (lijek i lik
,niodicamontum, medicina. romodium'), w Voltigi-
jinu (lijek, v. lik; lek , medicina' ,heilmittel'; lik
, medicina' .heilmittel'), u Vukovu (lijek, lek, lik
LIJEK
63
LIJEK, b.
,die arzenei, das arzeueimittel' ,medicamentum,
remedium'). — Ako je izrecena bolest, sfoji Hi
s prijedloc/om od, Hi a dativu, Hi s prijedlogom
2.2L i akuzativom (osobito za dio tijela Icoji je bo-
lestan).
a. u pravome smidu.
a) uopce. I za tirn lik raui dati i bra-
niti. H. Lucie 245. Ki ranom brez lika rani
nas nepravo. P. Hektorovid 62. Svi mi su za-
ludu lijeci. N. Najeskovic 1, 191. Kad budu ja
bolan, tko mi 6e, jaoh, like ciniti no6 i dan, kad
mi nije tve dike? 2, 110. Ova korijenja, moje
lijeke, ne mogu kazati. M. Drzi6 169. Ali te
zmija udari s cemerom bez lijeka. 467. U
vasoj kad puti, vasa ces ku nemo6 i malu o6uti,
sto lika vazima za mod ju di^nuti. D. Ranina
145^. Jeda odkud po koj .sreci jos nesrecna
moja nemoc kad uzima u com pomo6 i lijek
pravi bude ste6i. S. Boba]evic 216. Pristojase
se da uzmes lijeke koji bjehu potrebni. A. Gu-
ceti6, roz. jez. 138. Uhiti ribu, jer 6es u noj
nadi lijek. 218. Hrlo se spomeni lik vazet. A.
Komulovid 70. TJcinise joj mnoge lijeke zaludo
mnozi vrijedni lijecnici. B. Kasi6, in. 101. Tuj
su lijecnici i lijeci, vode vrude ... M. Orbin
74. Kad je nemoc odkrivena, tada joj se lijek
nahodi. G. Palmotic 2, 503. Zive koje iznadose
dase oncas tu na lijeke. J. Palmotid 206. Da
ne bi hotil iskat sebi lika. P. Radovcic, nacin. 34.
Jednijem lijekom svakoga lijecit. (D). Poslov.
danic. I lijek nade svojoj rani. I. Drazid 23.
Ki skazati htje se u milosti vrhu gubavca, vjere
odmetnika, ki je ^prosio giibi od tebe lika, i
primi dosti. 53. Cesto al' lijek je u gorkosti, i
u placu utje§enje. J. Kavanin 104^. Rani a
skrovnoj ni'e lijek dati. 253^. Jutros jedan lijek
nije h.tio dopustiti da ni do odra prinese mu se.
B. Zuzeri 25. Da vi znate jedan lijek za ro-
djaka nasega i prijate|a, koji ne moze nauditi.
380. Ni lika bolesni ne uzimaju. A. Kanizlid,
kam. 497. Nit' dajemo zdravu lika. V. Dosen
37*''. Kamenu je onom dika, sto on zeze zarad
lika. 251b. Al' u zimi da tribujes lika. M. A.
Rejkovic, sat. G4b. Izbav|aju6i se po liku od
nemoci. Ant. Kadcid 113. Za najti koji lik tilu
smrdecemu. 181. Kravam da se sto piti od lika.
J. S. Rejkovic 383. S jednom dvornicom pleme-
nitom od likova koji su bili u sudovih od porce-
lana. A. Tomikovid, ziv. 182. Kome nije vijeka
nije mu ni lijeka. Nar. posl. vuk. 147. Prije bio
lijek nego ti zapitao! (Odgovori se onome koji
zapita: „Sto de ti?" kad se sto trazi lijeka radi).
262. Apatekar li.iek nacini. Vuk, dan. 3, 240.
Lijek koji kakvu bolest odmah izlijeci. poslov.
130. Zato de rod nihov biti za jelo i lisde ni-
hovo za lijek. D. Danicid, jezek. 47, 12. Pro-
nadite lijek ovoj glavobo|i. S. ]^ubisa, prip. 121.
Kosu nosi, da pokosi nome, i vrc ijeda za lijeka
prijeka. Osvetn. 2, 174. I on pohita u Beograd
radi leka. M. D. Milicevic, pomenik. 2, 258.
b) ako se izrice bolest moze stajati:
aa) u gen. s prijedlogom od. Dat de lik
od rane. §. Mencetid 316. U noj ces nadi lijek
od tvoje nemoci. N. Najeskovid 1, 188. Beru
se za lijek od svake nemodi. I. Dordid, ben. 26.
Dici lik od gujina. J. VJadmirovid 11. Pa ga
pitali sta je lijek od kuge. Vuk, poslov. 163.
bb) u dativu. Ranam ti ni lika. D. Ba-
rakovid, jar. 28. Lika ne nemoci najti ne umise.
Oliva. 26. Zmijskoj rani nije pravog lika.^ V.
Dosen viii, Gubavoj glavi lik. J. Vladmirovid 16.
cc) s prijedlogom za u akuzativu. Lik
za oci ,collyrium', J. Mikaja, rje6n. 230b. Lijek
za oci, za noge, za glavu etc. A. d. Bella, rjecn.
468a. Za svake zledi i nemodi osobiti lijek. A.
Kalic 497.
(Id) s prijedlozima suprod, proma, proti
i drugijein takovijem. Lik suproc otrovu ,anti-
dotus, alexipharmacum'. J. Mika|a, rjecn. 230^.
Nit' lik pram toj srdobo|i isto biva bo}i. V.
Dosen 115^. Oni uce bolesti poznavat, proti
svakoj i likove davat. J. S. Rejkovid 168.
c) s toga sto se obicno po malo lijeka daje
nemocniku (mozebiti i za to sto se shvaca da
lijek vrijedi mnogo kao rijetka stvar), za lijek,
od lijeka moze znaciti: vrlo malo. — U Vukovu
rjeiniku: Nema ni od lijeka (ili: za lijek), t. j.
ni malo. IzagnaSe sve te judi nahvao i ne ktjese
da jedan cigloviti za lijek u tizijob stranah
ostane. M. Drzid 241. Sramota gre priko, po-
stenje ni za lik. D. Barakovid, vil. 313. Po
selijeh i po stanovijeh jur Turcina ni za lijek
nema. Osvetn, 2, 37. Slavjanskoga jezika ino-
kupnoga nigdje ni za lijek. M. Pavlinovid, razg.
7. ^ M ovome je primjeru za lijeka (vidi hod
za) : Nix poslije nakon malo tako prisusi (potok)
da ne ima ni za lijeka jednu casu vode i pa-
stijerce svako bosonogo prohodi ga bez ugazena.
B. Zuzeri 131. — Koliko da simena sr6ika? Sasma
malo kao da je od lika. J. S. Re|kovid 136.
Magara ni od leka ne bi bio nasao u Banatu.
S. Tekelija. let. 119, 21.
(I) u pjesmi nasega vremena ne dati lijeka
(o vojnicima koji ubijaju u boju) stoji u nekome
ironickome smislu. U to indat od Pipera dode,
a stotina i pedeset drugah isprijeka, ne dadu
lijeka, i ubiso pedeset Turakah. Nar. pjes. vuk.
4, 117.
e) u ova je dva primjera malo drukcije
znaiene, jer se lijek shoaca kao nesto cim neka
fizicna promjena na dobro postaje u cejadeta
koje nije u pravome smislu bolesno : Zna li koja
kakoga lijeka, ne bi 1' Juba trudna zahodila?
Nar. pjes. vuk. 2, 52. Da i danas onde ide rana
zarad cuda i zarad lijeka, koja zena ne ima
mlijeka. 2, 124.
b. u metaforickome smislu, kad se shvaca
kao bolest kakvo osobito tjelesno ili dusevno stane
(i cega neziva). Nod je truda lik. F. Lukarevic
284. — Ka (smrt) ranu kako mac zadava bez
lijeka. M. Vetranid 1, 5. Mrcu bi u liih lik.
2, 273. Ovojzi da travi budes dat kreposti i
smrti lijek pravi. N. Na|eskovid 1, 196. Gdi
ufah, od smrce da meni lijek bjese. 2, 84. A
pametni svi Ijekari za nu (smrt) lijeka ne po-
znase. J. Kavanin 402*. Od smrti nema lijeka.
Nar. posl. vuk. 236. — Od cume mogu bolovati
i prebojeti, a topu nema lijeka. .S ^ubisa, prip.
276. — Vuku priki lik od glada. V. Dosen 205*.
— Sud kad posve vod zasmrdi i gadni ga smrad
nagrdi, da mu nadi lika nije, izbaci se i razbijo.
89a. — I da t' bude lik buhacu kripji ... J. S.
Rejkovid 140. Koji bi se bo}i lijek nasao oncj
nesretnoj murvi. Pravdonosa. 1852. 30. — Nije
hotio da se na visoke ])lanine gdi pripovidase
bolestnici penu, da se ze|no nega pripovidaju-
dega cutodim lik cudnovatoga ozdravjena nihova
ne produji. D. Rapid 98. — Da mi lik izprose
u tebe }ub6ni. H. Lucid 194. Ne vaja prositi
lik boli koja ga razbaja. 245. l^ubavi, od tebe
nije lijeka negoli jedaa smrt. N. Naleskovid 1,
195. Hodo li taj vila na milos priti vik, ka me
je ranila, da mi da rani lik? 2. 15. Vaj ! dali
sluzenje i }ubav velika i gorko tuzenje, i rane
bez lijeka i juven nepokoj . . .? 2, 37. Gospoje,
' cjed toga kigodi daj mu lijek, jer vede takoga
I roba sted ne moz' vik. 2, 52. Pridraga gospode,
: molim te, lijek mi daj prije neg mi duh pode.
LIJEK, b.
64
1. LIJEN
2, 99. Kriposti zelenih trava nijesu za dat lijek
mojojzi nemoci. M. Drzic 401. Kane bez lijeka
ove me izbavi. 474. Lik i§6uci za beteg \\ih-
veni ulifiiti. P. Zorani6 ii. Prigodu prehtajud i
lik moj bolezni. 3^. I za toj dalece sve bjezi
od mene gluha smrt ka je lik od zeje ^uvene.
D. Ranina 99^, Dike izbrane u kojih skroveni
lijeci su za rane ke Jubav satvara. 139*. Sladak
podsmijeh, rijefica od meda, zejan uzdah all
usi^en mojijeh rana bjehu lici. I. Gundulic 223.
Razcvi^enijeh Jubovnika kim u travah nijo lika.
J. Kavanin 37*. — §to ides istudi (.istuci' !) gdje
bi se shranio na aem svijetu? a nevo|nice! isti
drugovdje: ^di je u svijetu igda taj milos cu-
vena? nije lijeka ozdraviti tuj ranu. Zborn. 147*.
— Mnozi oci lijek ovoj duhovnoj rani iznado§e.
A. Gucetic, roz. jez. 16. Privija like duhovne.
Ant. Kadci6 118. — V vsih sih mukah bez lika
muciti se. Sfcarine. 23, 76. (1496). Ni tuga kojoj
ja nisam lik. §. Mencetic 305. Gje6 togaj lije^k
prosu od ovej tuzice... daj mi lijek od jada. S.
Mencetic— G. Drzid 498. Jer u tugu zajde (clovikt
ka lika ne ima. P. Hektorovic 31. — Ma ze}a
ovo je da budes pomocnik, uzmozno ako je dat
misli mojoj lik. D. Barakovid, vil. 150. Nijedan
ini lik rasrzbi ni veci, ner kad misli clovik da
de mrtav ledi. P. Hektorovid 43. Kriposni lijek
od grijeha. A. Gucetic, roz. jez. 120. Lijeci su-
prot oholasti. B. Kasid, zrc. 109. Lijek od ne-
znanja. L Drzid 7. Lijek suprod sedam grijeha.
I. Dordid, salt. 15. I dok iz nib zlo iztrese, i
zlodami lik donese. V. Dosen 253^^. — Ja du ti
pokloniti jedan lik po komu des tvoj zivot ve-
selo i sridno provoditi, blagom obilovati, u mu-
drosti svekolike nadidi. A. Kanizlid, kam. 7. Tu
u Ijekara |ub)enoga lijek moj rani nadi mod du.
I. V. Bunid, mand. 17. Da bi jih (grihov) tisud-
krat vede bilo, nistar su pri liku tvoga odku-
p^enja. P. Kadovcid, nacin. H8. Gin' da 'e pjesan
ova hrla svijem duhovne davat lijeke. A. Vi-
tajid, ostan. 1. I svim u to vrime spasen (si)
lik donila. 388. Ako si bolestan, on je lik tvoj.
M. Zoricid, osmina. 19. Kana iz kojijeh se lijek
istoci za svega svijeta. D. Basid 60. Like ne-
beske. Ant. Kadcid 107. Morebiti ne poznajes,
u cemu se uzdrzaje onai trud '? prvo u ustrp}enu
kada odbacuje§ negove like, kako se isti tuzi:
.laborari sustinens' ; drugo, u dugodi vrimena u
komu tobe na pokoru ceka dajudi lik neumrl-
nosti. D. Rapid 69. Ukazuju se likovi |ubavi i
)ubav Isusova bez lika. A. Tomikovid, gov. vr.
C. u naj siremu smislu, remedium, djelo,
radna Hi uopce §t<) cim se uklana Hi ispravja
kakvo zlo (u naj siremu smislu). Vidivsi puk
like nevoj svojih. M. Marulid 52. Uzdrzanje
jest lijek od svijeh krjeposti. Zborn. 15*. Budes
li sada ti, er ni lika inoga, Ekuba, kleknuti prid
kraja ovogaV M. Vetranid 2, 455. Jaoh ne htje
6ut sada priklono gdi mo}u, a nog lijek da mi
da u ovu nevo]u. N. Najeskovid 1, 191. Ako li
ja ikada lijok zlu momii nadi budu. S. Boba-
Jevid 216. Da bi se no bio tomu lik na§ao. B
KaSid, rit. 15. Dali gdi su erne sjene straSivoga
posrod plama trijebi jo da sit budem sama i
nije drugi lijok za mene? I. Gundulid 89. Inomu
zlu lasno je najti lika. L T. Mrnavid, ist. 106.
Sad ga }ubim i za nimo mrem bez lika. 6. Pal-
motid 1, 73. Nijo nafiina, nijo lijeka za smiriti
me nemiro. 2, 195. AH u }ntoj mro gordini, da
zlu tomu lijoka nije. A. Vitajid, ostan. 30. Steta
nije brez lika. A. d. Bella, razgov. 234. Svemu
je lijok do smrti. (Z). Poslov. danid. Ako se je
zao glas rasirio, ovomu va}a da lika najdu.
Ant. Kaddid 259. Koji se lijek prikazuje od
tolicijeh zala. J. Matovid 477. Neizbrojnijem
na§ijem bijedam lijeke a pogibjam obranu pri-
kladnu prositi. I. M. Mattel 32. Ne ima se za
zlo ono suditi, §to zlu lik biva. B. Leakovid, nauk.
450. Pravo nije, ma lijeka nije. Nar. pjes. vuk.
5, 399. De su danci, tu su i lijeci. (Dok coek jos
ima dana da zivi, lasno mu je lijek nadi). Nar.
posl. vuk. 78. Svakome zlu smrt je lijek. 278,
Tvrdoglavi samovo|ci node da slusaju . . . Dakle
noma drugoga lijeka nego ovaj : cijelo drzavno
drustvo izbere medu sobom jednoga . . . Vuk,
priprava. 58. Ima li lijeka, da prav ne ginem ?
S. ^jubisa, prip. 212. On de mojim nevojama
nadi lijeka i razloga. 227. Kako du od vede
manu nesredu skovati, a bez jedne no ima mi
lijeka. Pravdonosa. 1832. 33. Ako nacelnik
kotara opazi zanemarene ili zloporabu kakovu,
da potrazi lijeka u vise vlasti. Zbornik zak.
1853. 60. — Ironicki. Pestulesa bi lijek ovizijem
koji se vrdahu ovdje. M. Drzid 364.
LIJEKATI, lijekam (?), impf. isporedi lijediti.
— Sainu u nase vrijeme.
a. prelazno, vidi lijeci ti. - U jednoga pisca
iz Hercegovine. A dok bude knoza i Cetina,
lasno dete rane lijekati. Osvetn. 3, 159.
b. neprelazno, kao lijeciti se. — U sjevernoj
Dalmaciji (likati). Lika' je doma godinu dana,
pak je umro. M. Pavlinovid.
LIJEL, vidi kod Lijelov.
LIJELATI, LIJELE, vidi HI-.
LIJELKO (ili l^elko'?), m. ime musko. — U
spomeniku xv vijeka, a iz nega u Danieicevu
rjecniku (Lelbko, ime musko: coyjek kraja bo-
sanskoga Ostoje, sve§tenik). Staract Lelko.
Spom. sr. 1, 51. (1404).
LIJELO, vidi kod Lijelov.
LIJELOV (!^elov), adj. koji pripada Lijelu
(l^elu?), po cemu bi Lijelo (^elo? ili Lijel?
;^er?) hilo ime musko. — isporedi Lile. — U
spomeniku xiii ili xiv vijeka i otale u Danici-
cevu rjecniku (Lelovt). Miho, Lelovb zetb. Mon.
Serb. 62. (1293-1302).
LIJEKATI, lijejam, vidi lejati i lilati. —
Samo u VoUigijinu rjecniku: v. lelati.
LIJEMANE, n. djelo kojijem se lijema. — U
Vukovu rjecniku.
LI JEM ATI, lijemam, imjjf. biti, tuci, mlatiti
(koga). — -ije- stoji po juznome govoru, te po
istocnome glasi Idmati (nalazi se i u juznome,
vidi primjer kod izlijemati), a po zapadnome
moze biti da glasi limati. Akc. kaki je u
praes. taki je u impf. Tijemah, u impt. lijemaj,
u part, praet. pass, lijeman; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf. — Ne znam za po-
stane; uprav ima mnogo rijedi s ovijem zna-
ienem u razUcnijem mjestima, koje narod izmis(a
u sali, ko zna kojom prigodom. — U Vukovu
rjecniku (sa sea tri oblika) : ,schlagen' ,pertundo'.
1. LIJEN, lijena, adj. laboris fugiens, piger;
desGs, segnis, tardus ; ignavus, iners, kojemu je
mrsko raditi; kojemu se mrsko ili tcsko micati,
te ako sto i radi, to biva polagah.no (isporedi
spor) ; u kojegu nema dusevne snage (pa po tome
ni voje) da radi. ako i nijesu ista ova znacena,
ne dadu se svagda razlikovati. — -ije- 5^071 u
juinome govoru mj. negdasnega e; u istoinome
glasi Ion, u zapadnome lin. — Akc. kaki je u
lij^ua taki je u ostalijem oblicitna ti nominalnoj
deklinaciji, osim nom. sing. m. i ace. sing. m.
kad je jednak s nominativom ; u slozenoj je de-
klinaciji akc, kao kod 1 ijen ; u Dubrovniku je
1. LTJEN ^5
akc. kao kod lijep (vidi). — Rijec je prasla-
venska, isporedi stslov. lent, ces. liny, (po/. len,
linivac, Ujenost). — Moze biti srodno s let. lens,
blag, Ujen, lat. lenis, got. af-linnan, vzmicati. —
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,deses; iners;
lentus; piger; reses ; segnis; socors; tardus'), m
Mika]inu (vidi lin, ali toga oblika nema na-
puse, nego kod liniti se), ii Belinu (,accidioso'
,desidiosus' 16a j , lento, molle, tardo' ,lentus'
433b; ,pigro, poltrone, infingardo' ,piger' 566a;
,poltrone, cioe da poco' ,ignavus' 571a), u Bjelo-
stjencevu (len , piger'. v. leiiak; lin, v. len), u
Jambresicevu (len , piger, deses, segnis, ignavus'),
M Stulicevu (,piger, deses, iners, socors, ignavus' ;
len, V. lijen iz Habdeliceim ; lin, v. lijen iz Vita-
fica), u Voltigijinu (len ,pigro, neghittoso' ,faul,
trag'; lijen ,pigro, infingardo' ,faulenzer'; lin,
V. len), u Vukovu (sa sva tri oblika ,trage'
,piger').
1. adj. — Komp.: }feniji (Ijeniji u Belinu
rjecniku 16a. 566*; u Stulicevu |eniji kod lijen).
a. uopce 0 ce(adetu.
a) kao osobina uopce. Kruh lijena (gri-
jeskom ,ljeuac') nije blagovala. N. Ranina 188a.
prov. 31, 27. Tko je lijen i§te pokoja. M. Div-
kovi6, nauk. 274:a. Samo mrtve te zivine (raz-
lozne, t. j. cejadeta) ne nahodim nigdi cine, prid
smrli bo bise lina a sad sto je neg mrcina? V.
Dosen 204^. Did iP pradid sto ostavi, lini unuk
ne popravi. 204l>. Sto 6u reci od ha|ina linog?
sto je nima cina? lakti, pete i kolina kazu cinu
od hajina. 205b. Jer su (Gigani) lini od kolina.
211a. Lijenona Bog ne pomaze. Nar. posl. vuk.
169. (Djevojka je) lijena, ne bi ju tri kona kre-
nula. V. Bogisi6, zborn. 175. — U poslovicama
ima cesto nom. sing. m. nominalne deklinacije u
smislu: lijen covjek (kao lijeni). Kada lijen u
goru, gora se odmakne. (D). Kad lijen u goru
pode, svu goru posijece. (D). Lijen gotov plijen.
(Z). Poslov. danic. Kad se lijen nakani, sav
svijet popali. Nar. posl. vuk. 120. Skup vise
placa a lijen da}e ide. 288. Tvrd vise daje, a
lijen da|e kasa. 312. — Amo pripadaju i ocaki
primjeri u kojima se istice ko je Hi kakvo je de-
cade, te se tijem jav]a sto bi i kako bi trebalo
da radi: Poglavar lini nevira. V. Dosen vi.
Puk linog gospodara kune. vi. Pogledajmo indi
line odma kucne staresiue. 204b. To se kaze
od tozaka linih. M. A. Rejkovic, sat. G7b.
b) kad ko u nekome osobitome slucaju
nista ne radi, te znaci sto i besposlen. Nitkor
lin ne sidi. D. Barttkovic, jar. 3i.
c) cesto se (dajbudi, koliko ja znam, u
primorju) umece u kakvo pripovijedane ne budi
lijen (lijena) i to ne samo za drugo nego i za
prvo i trece lice u smislu : odmali. za to imam
zabi(ezen samo jedan primjer iz donega primorja,
i taj je nepotpun: Ona ne budi lena. Nar. prip.
mikul. 23. nema za cudo ni u ovome rjecniku
kod biti (budem). u Dubrovniku bi se od prilike
moglo kazati kod pripovijedana : „Htio me je
tijem rijecima privarit, ali ja, ne budi lijen, fiemu
odgovorim ..." P. Budmani. — Isto je znacene
11 ovome primjeru kod ne bise lini: Sator mu
razbise i ne bise lini, haznu rau obise. B. Kr-
narutid 19.
d) znacene je ograniceno rijecima ko-
jima se pokazuje da ko nerado Hi sporo radi it
kojemu osobitome poslu Hi djelovanu. oimkovo se
ogranicene izrice Hi supstantivom Hi injinitivom.
aa) u dativu. On tomu ne bi lin. D.
Barakovic, jar. 64. Lijen dobru, zlu pospjesan,
srzbe, grabse, zlobe ht^e(l) sam. J. Kavanin 395b.
VI
1. LIJEN, 1, d, b).
— Uz dativ moze biti i prijedlog k, vidi kod d,
b) aaa).
bb) u akuzativu s prijedlogom na. Si
ze zapovedaju ne byti jemu lenu na ispravje-
nije sluzby crbkovnyje. Sava, tip. stud. glas. 40,
160. Na ostale je kreposti lijena i nepomna. B.
Gradic, djev. 71. Lin jest na molitvu. §. Bu-
dinid, ispr. 71. Da ne budes lin na opcena. B.
Kasic, nasi. 34. Lin na vrucinu i okrepeiienje.
A. Georgiceo, nasi. 307. Na mir (si) lina. I.
Ivanisevic 188. Ti si toliko lin na dobro. Mi-
chelangelo. 20. Ki ne biste lini na vojnicka dila.
B. Krnaruti6 25. Mucan je i lijen na svako dobro
dilo. I. Anci6, svit. 2. Na dobro ne bud' lin.
D. Barakovid, vil. 157. Na dobro ne bud' lina.
A. Vitajic, ist. 80b. Lin bivas na dila duhovna.
M. Zoricic, osmina. 46. Al' su zene na to line
nase. J. S. Re|kovic 196. Daje lin na molitvu.
B. Leakovic, gov. 8.
cc) u lokativu s prijedlogom na. Koji
su lijeni na sluzbi Bozjoj. A. Gucetic, roz. jez.
184. Ostali bi kako lini na sluzbi tvojoj. A. Vi-
tajic, ist. 176-
(Id) u lokativu s prijedlogom u. Re-
6eni Foka i nepravican u zakonu i len va oruzju.
F. Glavinic, cvit. 307b. Ako bi bil len u zapo-
vidi Bozjoj. svitlost. 78. U cemu do sada bih
lijena. V. Andrijasevic, put. 321. Nemoj ti biti
lijen u stvari toliko korisnoj. Misli. 82. Ne bu-
dite u poslu lijeni. Vuk, pavl. rim}. 12, 11.
ee) u akuzativu s prijedlogom za. Za
miSjene lijen, i za drugovane s Judima nesnosan.
Vuk, priprava. 41.
ft) injinitivom. Ne budi lena jisti.
Transit. 130. Bizati nije lin. M. Gazarovid 129b.
Nemojte bit lijene s druzijem se zajubit. G. Pal-
motid 2, 334. Gdi virovat nisi lina Isukrsta. P.
Hektorovic (?) 95. Vijeku i tijelu nismo lini da-
rovati toka lita. J. Kavanin 402a. Sad neka lin
to diniti nije. J. S. Rejkovid 326. — U ovome
primjeru uz inf. ima za po talijanskome jeziku :
Ma za odgovoriti na dobrocinstva Bozija svi sto
lini i neharni. J. Banovac, razg. 153.
b. 0 zivotini. Nije ti osla take lina. J. Ka-
vaiiin 58a. Da lijen oslic rijeci rece . . . 520*.
Kao da bi lina krava otelila vola. V. Dosen 38b.
Kletva lijenoj macki. Vuk, poslov. 180. Tu ga
(prosoj jidu svine od deb}iua dizati se line. J.
S. Rejkovid 174.
C. 0 dusi, voji, sreu. misli itd., kod cega
se misli na ce(ade. Duse u sluzbi line i nepom-
nive. A. Kanizlid, utoc. 119. — Voja lina na
dobro. J. Banovac, prisv. obit. 31. — Vi lona
srdca na virovanje. Anton Dalm., nov. test. 127b.
luc. '24, 25. — §teti vrstnos krstjanina misao
tasta, meka, lina. J. Kavanin 173b. — J q na-
ravi (kod zivotihe). Kon ne naravi lene, obrtan
sa svih stran. B. Krnarutid 8.
d. u metaforickome Hi prenesenome smislu.
a) uopce 0 cemu tjelesnome sto nije zivo.
aa) u metaforickome stnislu uopce. Spljete,
sladka otacbino ! daj o tebi da govorim, pero
moje ne bud' lino, Jubvom leti, kojom gorim,
daj blazenstva pisi ohola i tog moga prvostola.
J. Kavanin 319b. Nasa mjerila na ovem svijetu
tako su lijena i opora, da na utezu ka^u samo
debele litre i oke. B. Zuzeri 145. Od takve line
klade crni ug|en. V. Dosen 219b. _ bbj kao
spor. .Pod liom krvnici usioni razzizaju drva
nalog, da je iz tiha ognem lijenijem prli i pece.
B. Zuzeri 333. — cc) koji pripada lijenosti.
Lezi u mejkom linom perju, Michelangelo. 11.
b) 0 kojemu udu Hi dijelu ludskoga
tijela (radi naj prvijeh dviju primjera vidi a,
1. LIJEN, 1, d, b).
66
2. LIJENCINA
dj aa)). aa) metaforicki kao o celadetii. Tad
k oruzju lina desnica mu ne bi. M. Marulic
184. liuke pohitne i skupjene bjehu, a noge
k dobru lijene. I. Gundulic 225. Ako ostane
srco kako i prije otvrdnuto a ruke lijene i za-
vezane na svako dobro djelovane. B. Zuzeri 182.
Jer gdi mamu linost veze i teski ju pan priteze,
da se .s lini nogu svrze, i na zemju pan povrze.
V. Dosen 207'J. — u ovome je primjeru trbuh
shvacen kao ie^ade (u basni). Jednoc uda trbu('/t>
pozlobise, kako Esop u fabulah pise . . . i med
sobom ovako zborise: „Zasto bi mi trbuha go-
jili i nas iste porad nog znojili, kad on nista ni
trudi ni radi, neg lin spava il' se gdigod ladi?"
M. A. Eejkovic, sat. K2i. — bb) koji pripnda
lijencu. Niti vatre ja nalozi(7j; na hegovoj linoj
kozi. V. Dosen 267 "i.
c) 0 djdovanu Hi stanu, preneseno sa
subjekta Hi s adverba. Leno pokaranje. Korizm.
44*. Prid mojim linim hodom i postupom letedi
bizi. P. Zoiani6 37b. Htihu uda pokojem linim
pokripiti. I. Zanotti, en. 11. Ce}ad budu6 za-
kopana linom u snu ... 19. Zasluziti smrt ne-
milu po linome svome dilu. V. Dosen 245'>.
d) 0 zakonu (nacinu), kao spor. Srditost
bozanstvena hodi mnogo lenim zakonom. Ko-
rizm. SO"'.
e) 0 zimi (jer preko zime zemla ne rada).
Gre za litom jesen plodni, za jesenom zima lina.
A. Vitajic, ist. 559*.
f) u jednoga pisca xviii vijeka liua
kuga, tmina, slipoda znaci sto i lijenost, ali s ve-
cijem ukurom. Kuga lina oi svi naj gora. V.
Do§en V. Imo mu je od visine, dilo mu je line
tmine. 239^. A ja do sad §to govorif^^ dok
slipodu linu koTi(h) . . . 266*. — Amo moze pri-
padati i ovaj primjer radi lino tisto (radi lina
klada vidi a) aa) na kraju). Tako i vi, stare-
sine, ne budite klade line, na jednome leze6 mistu
u linome svome tistu. V. Dosen 2301*.
2. adv. lijeno. — Komp. (enije, vidi Ijenije
,piu pigramente' .pigrius'. A. d. Bella, rjecn.
565''; Jenije. J. Stulli kod lijeno; linije. J. S.
Ee}kovi6 289. — Izinedu rjecnika u Mika^inu
(lino .desidiose, otiose, per desidiam, ignave, igna-
viter'), M Belinu (,accidiosamonte' ,d6sidiose' 16*i;
,lentamente' ,lente' 433^1; , pigramente, con pi-
grizia' ,pigre' 565b; ,poltrone3camente' ,desidiose'
57ia), u Bjelostjenievu (leno, tromo, lotro ,pigri-
tanter, ignaviter, per insidiam (sic), pigre, desi-
diose, lente et segniter, languide, cunctanter,
morose, oscitanter'), u Jambresicevu (leno ,desi-
diose, pigre'), u Stulicevu (, pigre, ignave, desi-
diose, otiose etc.'), u Vultigijinu (leno , pigra-
mente' ,auf eine faule art*). Lino mi se bi ustati.
M. Marulid 264. Dojde lino noge pro3tiraju6.
264. Lino i neharno nastoje nauku. S. Budini6,
ispr. 89. Lijeno objet vrfiiti a naglo prijevare.
D. Ranina 9b. Ako li ko ino uzdrzi§ misjenje,
ne hodi ti lino iskat mu svrsene. I. T. Mrnavid,
osm. 138. Ho6e§ li dakle lino i mlohavo hoditi
na dobro . . . Michelangelo. 22. O Lucile, ne
stoj lino, prid cesara hod'rao smino. P. Hekto-
rovi6 (?) 126. Ja 6u spovidati hvale ne studeno
i lino. A. Vitalii, ist. 82. Tko lino kudom vlada.
V. DoSon 204b. Kada voli lino leci nog potrobna
rade6 stedi. 209b. To je lino ludovati. 214**.
On za hime lino istom ho6e 1' net^e 1' postupa.
M. A. Re|kovi6, sabr. 49. Koje lijeno i kao
uraorno hodaju. I. Jablanci 138. Ovo dr^.anstvo
toliko 30 lijeno izpuna u crkvi. J. Matovi(S 155.
1 linije put pod noge grabi. J. S. RG|kovi6 289.
Lino nek ti susit Sjive nije. 370.
2. LIJEN, 711. u Vukovu rje&niku: mjesto ,li-
jenost' (da bi se slozilo sa ,drijem' i ,drijen') u
ovijem rijecima : „Ja kad videh zelen drijen,
predadoh mu vas moj drijem i lijen", koje ugle-
davsi u projeie prvi drijen s cvijetom rekne (u
Boci) onaj koji je rad da mu so ne drijemje
onoga |eta (vidi i Nar. posl. vuk. 108).
1. LIJENAC, lij^nca, m. lijen covjek, vidi le-
nivac. — Akc. se mijena u voc: lijence, lijonci,
i u gen. pi. lijonaca. — Od xv vijeka, a izinedu
rjecnika u Mika(inu (linac, lotar ,de3idiosus, do-
ses, otiosus, ignavus, iners, ad Eurotam sodens,
roses', i kod lezak), u Belinu (.accidioso' ,desi-
diosus' 16a; ,pigro, poltrone, infingardo' ,pigor'
566^; ,poltronaccio, gran poltrone' ,valde inors'
571*; ,scansafatica, si dice di chi non applica a
qualche cosa' .cessator' 648b), u Stulicevu uz
lijen), u VoUigijinu (v. lenak). Nepomnivi Unci.
M. Marulid 118. Lijenci biti 6e prasani od nih
vrjomena. Zborn. 5iia. Bi lijenac rad, mrkliue
da ostavi. M. Vetranic 2, 66. Dokle 6es, lijoufio,
spavati? kada 6e§ ustati oda sna tvoga? M.
Divkovi6, bes. 783*. Ondi 6e biti obadani Unci
gorucimi sijci. B. Kasid, nasi. 51. Da oholac
ima biti ponizan, lenac pospisan. F. Glavinic,
cvit. 147b. Mudri sa|e lijenca k mravu. M.
Radnid 127a. O linfio, podi mravu! P. Posilovic,
nasi. 45b. Qua lincem pokoj skodni tasce slasti
mastju maze. A. Vita|i6, ist. 544*. Zakon negov
6ini se lincem da je mucan. S. Margitid, fala.
264. Lijenci mlaki i studeni. J. Kavanin 442*.
Linac mrzi na dobra duhovna. A. Ba6i6 233.
Kamo li sto, prinearni Unci ? T. Babic, pism. 29.
Saje mudri dangubnoga linca k mravu: „Hodi,
lince, k mravu". J. Banovac, prip. 242. Lip jo
vinac, ako node s trudom linac da ga stece. A.
KaniJlid, roz. 96. Lupezi od linaca bivaju. V.
Dosen v. Zasto Egisto bludno skrivi s tudom
zenom? to so pita. Evo ti uzrok i razlog zivi,
jer bi linac ovog svita. Blago turl. 2, 157. Da
vidimo kako Unci oru. M. A. Rejkovid, sat. G6*.
Duh sveti samo radi nauka linca sa)e k crvku
malome. D. Rapid 25. Takija bi sudac pitao,
joli taj covik dangubac i linac. 146. Neka lince
k poslu od voje ne ceka. J. S. Rojkovic 111.
Jorbo zime sam se boji linac. 417. Muz nek ne
budo linac i neradin. B. Leakovid, nauk. 247.
Lijenci ne dopiru nikad do izvrsnosti. M. Pavli-
novid, rad. 15. Slabidu, lijencu, nehajniku ne
pomazu naj boje zgode. 55. Lijenac jo brat ra-
sipniku. 125.
2. LIJENAC, lijenca, m.vidi: Lijenci, stupovi
na kojih lezi krov trijema. I. KrSnavi, listovi.
9. — isporedi lijenka.
LIJEXCeV, adj. koji pripada lijencu. Kuda
lincova kakva jo. V. DoSon v. Tko k lincevoj
dodo kudi . . . 206*.
LIJENCICA, /. dem. lijenka. — U Stulicevu
rjecniku: lijencica, mala lijenka ,parva pertica'.
1. LIJENCINA, /. augm. lijenka. — U Stuli-
cevu rjedniku: lijendina, volika lijenka , pertica
longior'.
2. LIJKNCINA, wi. (if.) augm. lijenac. — ispo-
redi lijonstina. Kako drugi supstantivi na a
sto znace iorjeka muskoga je roda u jednini, a
zenskoga u mnoiini, preinda se nalazi i drukcije,
vidi: O linfino grda! A. Kaniilid, roz. 34. Gdino
jedno rad lincino lunoga vojska 6irora gine. V.
DoSen 245*. Sami sikn (drr(e) to sada (m ozujku)
Undine, seb' koji kvar, Jutni stetu cine. J. S.
Re|kovid 151. — Od xv vijeka, a izmcdu rjec-
nika u Belinu (,poltronaccio, gran poltrone' ,valde
iners' 571*; ,scan3afatica, si dice di chi non ap-
2. LIJENCINA
67
LIJENITI, 2, b, g).
plica a qualche lavoro' ,cessator' GiSb) i u Stu-
licevu (v. lotracina). I ti tamo poj, liacino. M.
Marulid 308. Ne bi lincina slao k mravu, da
uce brinuti se pidom. F. Lastrid, ned. 357.
Sinrad u kuci lindine. V. Doson vii. Eto korist,
koju cine zemji, trule sve lincine. 254*. Ima-
dijase na svoju sluzbu vise lencina. A. T. Bla-
gojevid, khin. 16. A danasni poslenici bijau
skitne i lincine. D. Kapid 1'17. Lincina porad
mrskode duhovnih stvari na izvanska tegli. B.
Leakovid, nauk. 45.5. Docim je on takvi lijen-
cina bio. Nar. prip. bos. 1, 26. 0§tri ukorit6|
lijoncini i pridrtanu. M. Vodopic. dubrovn. 1868.
208. Nema zakona, koji bi pomakao lijencinu,
rasipnika ustednicio. M. Pavlinovic, rad. 6.
LIJENITI, lijenim, impf. ciniti da ko bude
lijen. — Akc. kaki je u praes. taki je u impf.
lijenah, u aor. 2 i 3 sing, lijeni, u part, praet.
pass, lijenen ; u ostalijem je ublicima onaki kaki
je u inf. (vidi i kod 1, b). — Vrlo se rijetko
nalazi u aktivnome oblikii.
1. aktivno.
a. prelazno, u znaienu sprijeda kazanome.
— Samo u jednome primjeru xvii vijeka u ko-
jemu je objekat sebe, te je uprav isto znacene
kao kod refleksivnoga glagola. Tko sebe ne lini,
ter 6ini ca more, ta dosta ucini. D. Barakovid,
vil. 155.
b. isto je sto i lijeniti se (vidi 2). — Moglo
hi hiti da je u ovakome znacenu akc. u praes.
lijenim kao u inf. te bi se onda promijenio same
u aor. 2 i 3 sing, lijeni. — U dva pisca xviu i
XIX vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (uz
lijeniti se s dodatkom da je uzeto iz brevijara).
Smilovanje odredit mi tve ne lijeni. I. Dordid,
salt. 137. Milije im je lijeniti po brodovima
nego doma zemju kopati. S. Xiubisa, prip. 17.
2. sa se, refleksivno, biti lijcn. — Bijec je
praslavenska, isporedi stslov. leniti se, rus. .it-
HHTtcH, ces. leniti se, leniti se, po^. lenic si^. —
Izmedu rjecnika u Mika^inu (lijeniti se vidi li-
niti se; liniti se, ciniti se lin ,pigresco, pigre
sto'; liniti se, odmicati ,pigror'), u Belinu (,im-
poltronire. impigrire' ,pigresco' 386*; ,poltroneg-
giare, cioe viver da poltrone' ,ignaviae indul-
gere' 571a), u Bjelostjenceou (lenim se, uzlenivam
se, lotrim se ,pigresco, pigrito'), u Jambresicevu
(^lenim se .pigrescc), u Stulicevu (,pigrere, pi-
grescere, pigrefieri, pigritiae se dedere'), u Vol-
tigijinu (leniti so ,impigrirsi, impoltronire' ,faul,
trage werden' ; lijeniti se ,impigrirsi, infiagar-
darsi' ,faul, trage werden'), u Vukovu (,sich. der
tragheit ergeben' ,cesso'), u Danicicevu (leniti
so ,pigrum esse').
a. uopce; po razlUnijetn znacenima sto
ima lijen i lijeniti se nije svagda jednako, te
moze znaciti i biti spor i dangubiti, ali se zna-
cene ne maze opredijeliti u svakome primjeru
(vidi i b). Ne leni se. Stefan, sim. pam. §af. 11.
Ne leni se, nb vbspreni. Domentijana 28. Ti se
linis i spis. M. Marulid 230. Ajme, rece, ca se
linis? 265. I kako rucase, ne hted se liniti, ve-
selo ustase. P. Hektorovic 22. Tad se podvi-
gosmo, ved se ne linedi. 33. Nukajud svakoga,
da se ne lini spec . . . 59. Koji se lijene i nede
nikakova trudka podnijeti. M. Divkovid, bes.
176ab. Kada se covjek podne lijeniti. 412^. A
da of Selin car lini se i strasi. D. Barakovid,
vil. 60. Za to se ne line, tvoj kotar po seli i
robe i pline. 72. Nitkor se ne lini, a ja sam
mramoru prilican i stini. 257. Turci robe, pline,
biju, vezu, vode, a nasi se line prez tebe voj-
vode. 351. Ne lini se, slabo tilo. jar. 131. Svaki
se lini i nazad poteze. B. Krnarutid 33. Hodi,
smrti luta, nemoj se liniti. P. Vitezovid, odil.
56. Ma kako poce dangubiti i liniti se, ucini
se veliki bludnik. J. Banovac, pripov. 243. Dok
je vrime. nemoj se liniti. A. J. Knezovid 257.
Ja do krvavoga znoja molitvu cinim, a ti se to-
liko linis. M. Zoricid, osm. 104. Neg se lini i
po kudi sede. M. A. Eejkovid, sat. K2'J. Nit' se
linit niti inaditi. K3b. Da se ne nauce zakli-
nati se, psovati, opijati se, igrati se, liniti se. I.
Velikanovic, uput. 3. 228. §to se lijenimo za-
slijepjeni? A. Kalic 13. Jer tko posla svojega
ne cini, ved oguza il' se drugac lini ... J. S.
Rejkovid 298. Sto se god }udi vedma trade i
napreduju, to sve sredniji i slavniji postaju; a
sto se god vedma lijene i zadrzavaju, to nalicniji
na zvjerine ostaju. Vuk, dan. 2, 2. Nemojte se
lijeniti, nego pohitajte da uzmete zemju. D. Da-
nicid, sud. 18, 9.
b. kod koje osobite radne Hi uopce kojega
osobitoga djelovana, znaci : okanivati se, ne htjeti,
Hi (prema smislu) lijeno raditi. djelo se izrice:
a) infinitivom (cesto). Pticar lipo piscat
pticam so no lini. M. Marulid 130. Ki za do-
teci raj rvat se ne line. A. Komulovid 72. Ne
linedi se ni kratedi pitati svita u ovakoj stvari
naucenih. I. Bandulavid, predgovor. Kolko ki
dug|e protivit se lini. A. Georgiceo, nasi. 26.
Umrit se ne linis. I. T. Mrnavid, ist. 185. Svaki
straze cini tore se ne lini slisati vojvode. B.
Krnarutid 21. Ter se ne lini na misu podi. I.
Ancid, svit. 169. Ne lijeni se dod, o lijeni! P.
Kanavelid, iv. 130. Ter ne samo da se lini obrnuti
k nasoj viri. P. Hektorovic (?) 92. Linio sam se
Boga moliti. J. Filipovid 3, 130b. Jijiti se lijenimo
sliditi ga tja do brda Kalvarije. F. Lastrid, test.
161a. Da se ne linite naslidovati svetoga Jurja.
svet. 52b. Lastavica . . . ne lini se pratiti nega na
orane. M. A. lie|kovid, sat. L6a. Nemoj se liniti
cesto jih privracati. Ant. Kadcic, predg. i. Jeli
ko od tada krstio se i lijenio k ovakomu lijecniku
nemocnu djecu donosit? A. Kalid 542. — Uz
inf. ima za po tudijem jezicima (isporedi g)).
Malo je krstjaninu lijenit se za dobit raj, malo
je cinit i nastojat kako ga izgubit, neg cini i
trudi vece za izgubit nego trebuje za dobit ga.
A. Kalid 168.
b) genetivom, cesce s prijedlogom od.
Tog se koji nit' stidi nit' lini. J. S. Eejkovid
318. — Koji se lijene od dobra djola. M. Div-
kovid, nauk. 277b, Kad puk izraelski poce se od
puta i od iste mane liniti, rasrdi se za to na ne
Bog. J. Banovac, pripov. 245. U napridak da
zlo cini, il' od dobra da se lini. V. Dosen 57b.
c) u datiou s prijedlogom k i bez nega.
Gdi ni stvar svrsena, svak se k poslu lini. I. T.
Mrnavid, osm. 44. Jere cesar hodo tako, da se
boje svakojako sad ucinit svetilisde, i tomu se
ne lin' niSce. P. Hektorovid 84.
d) u akuzativu s prijedlogom na. Na
tvoju ku oprav nemoj se liniti. J. Armolusid
71. Na dobra dila da se nitko ne lini. A. J.
Knezovid 237. Koji se line na molitvu. B. Le-
akovid, gov. 191.
e) u lokativu s prijedlogom o. Ne leni
se o svojemb dare jeze ti jestb darovalb |ubite)b
tvoj Hristosb. Domentijan* 33.
/) u lokativu s prijedlogom u. I sva koja
bode ona (}ubav) dobra cini, kada se |ubovnik
u dobru ne lini. A. Georgiceo, nasi. 128. A pri
pravdi sudca Boga u svemu se mi lijenimo. . J.
Kavanin 573.
g) u akuzativu, s prijedlogom za. Ni-
kakor se ne linise za osvetu miizi radi. J. Ar-
molusid 40.
LIJENKA
LIJENKA, /. motka, naj cesce od podu]e grane,
ne vrlo krive, slabo otesane, sto se upotrebjava
na razlicne nacine; n. p. naslonaju se na soke
zabodene u zem]u i tako postaje odrina (yidi i
Zorin jirimjer) ; Hi se na nitna sto nosi Hi vjesa
ltd. ije- stoji u juznome govoru mj. negdas-
nega e, te u istocnome glasi lenka (ima u Vu-
kovu rjecniku), a u zapadnome linka. — Akc. se
mijena u gen. pi. ]ena,ka (ist. lenaka, zap. li-
naka). — Nejasno je postane: nije srodno s pra-
slavenskijem poleno, cjepanica; ne moze biti ni
s pofskijem polen, polednia (znacene je od pri-
like kao u Vukovu rjecniku kod lijenka); jeli
postalo od lijen? — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecniku u Mtkalinu (lijenka, linka, pritka ,per-
tica, lungurius, vallus' ; linka kom se dvizu
stvari teske ,vectis'; linke za argate, za bastahe
,palangae'), u Belinu (,pertica, bastone lungo'
.pertica' bbl^), u Stulicevu (.pertica' s primjerom
Zlataricevijem), u Voltigijinu (linka , pertica'
jklafterstange'), M Vukovu (,dio aufhangestange
fiir die wasche u dgl.' ,suspensorium'. cf. srg).
U toliko smerno vele mene tebi priporufiam, i
uzgori lijenkom kucam, da ti tegnem u §topele.
(u safivoj pjesmi). D. Zlataric 202. Nit' je tkano
ni predeno, preko lijenka prevjeSeno. Nar. pjes.
mag. 1864. 102. Caric sjede na lijenku, budi
6e}ad po svijetu. odgonet}aj: pijetao. S. Nova-
kovid, nar. zag. 166. Prevjesi taj pojas preko
lijenke. Vuk, rje6n. kod prevjesiti. Mirko stoji,
pa druzinu zbraja i za lijenke prijamja bajrake.
Osvetn. 2, 159. Svako steralo za cijelu mrezu
sastoji iz dvadeset podebjih Si}aka usadenih u
zem)u. ti sijci nazivju se ,sohe' ili ,sosice'. ove
dospijevaju u rog; na te rogove naslanaju duge
i podebje palice i tako savezuju so§icu sa so-
Sicom. te palice imenuju se ,lijenke'. L. Zore,
rib. ark. 10, 336. Linka je prut na cem vise
opanci u sobi (radionici^. u Hrvatskoj i Slavo-
niji. F. Hefele.
LIJENOST, lij^nosti, /. osobina onoga sto je
lijen. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u osta-
lijem padezima, osim nom. i ace. sing.; u Du-
brovniku je drukciji akc. : }eu6st, jenosti, vidi
kod lijepost. — Rijec je praslavenska, isporedi
stslov. lenostb, rus. .^linocxb, ces. lenost. — Iz-
medu rjecnika u Vranciceou (linost ,de3idia, igna-
via, inertia, socordia, torpor'), u Mika^inu (vidi
lin- ; linost, lotrostvo , socordia, desidia, languor,
ignavia, inertia, segnitia, seguities et negligen-
tia'), u Belinu (Ijenost ,accidia, tedio di ben fare'
, desidia' 16» ; Ijenos ,lentezza, tardita' ,lentitudo'
43*1; .pigrizia, infingardaggine' ,pigritia' 565l>;
ipoltroneria, infingardaggine' , desidia' 571»), u
iijelustjencevu (lenost, lotrina, lotrostvo, lenobija,
troniost ,{>igritia, pigrities, pigritas, pigritudo,
desidia, segnitia, segnities, sogaitas, inertia, ne-
gligsntia, ignavia, languor, tarditas ad bene ope-
randum*. 2. lenost duhovna , acedia' ; linost i ostala,
v. lonost), a .Jumbrcsicevu (lenost , desidia, pigri-
tia, ignavia, socordia, inertia'; lenost duhovna
, acedia'), u Stulicevu (Ijenost ,pigritia, inertia,
ignavia, segnitia, segnities"), u Voltigijinu (lenost
.pigrezza, po.iaiitozza' ,faulheit, traghoit'; lijenost
ipigrezza, svogliatezza' .triigheit'; linost ,pigrozza,
neghittositi', v. lenak>, u Vukovu (,die tragheit'
ipigritia') Prokietb Cloveki. tvoroj rabotu 16-
nostiju. Sava, tip. stud, glasn. 40, l.o8. Vbstani
otb 8bna uiiynija svojogo, otb tegoty i lenoati.
Dnnilo 29. (iovorn toj, linost s nom pojti ni-
miso, gledaje ne svitlost svi se zamami^e. M.
Marulid 41. Da za nasu lenost v nas od mise
korist no istaftci. Naru6»i. 41''. Peti grih so zove
lenost. Korizm. 6.")'i. Natelnikov nasili lenostiju
68 1. LIJEP
i nemarnostiju. S. Kozifiic 37*. Smrtni grijeh
jest Ijenost. Zborn. 168»-. Biz' 6a ve6 moz li-
nost, op6it u noj nemoj. P. Zoranic 52b. Tim
zadosti ne kazes Ijenosti. D. Zlataric 8b. I tako
se u Ijenosti zapuste. A. Gucetid, roz. jez. 184.
Od srgbe, od lakomosti, od linosti. A. Komu-
lovic 26. Sveti Pavao karajuci i pogrdujudi
uasu lijenost i nase nehajstvo. M. Divkovic,
bes. 127b. San cest u linosti. D. Barakovid,
vil. 157. Dah ostan linosti. 342. Ti obira&
tmine lenosti. F. Grlavinic, posl. 52. Ako bi ku
zapovid radi lenosti ostavil. svitlost. 77. Uskrs-
nuvsi od linosti i oholosti. M. Jerkovid 76.
Ljenos je naj vece breme. (D). Poslov. danic.
Odvrzimo linost kletu A. Vitajic, ist. 315b.
Meka Ijenos. B. Zuzeri .38. Linost jest nepomja
dobra cinenja. A. Badid 233. Ljenost na dobra
djela. I. A. Nenadid, nauk. 30. Zastobo od li-
nosti nije prid ispovid pomnivo protresao grihe
svoje. A. Kanizlid, bogojubnost. 115. Linost
gnizdo griha. V. Dosen v. Od linosti tko god
trune . . . 8b. U linost bo kad tko grune . . .
220''-. Mlohavsdina, mlakost i linost unutrna.
Ant. Kadcid 173. Pomja protiva linosti. M. Do-
bretid '202. X^enost na dobro. A. Kalid 26. Niti
se izvitujmo ispuniti nase duznosti ili radi ne-
pomne ili radi linosti. Grgur iz Varesa 62. Slovo
Bozije niktoze dlbzanb jestb tajiti svoje radi le-
nosti. Glasnik. 22, 215. (xvii vijek).
LUJ^NSTVO, n. lijenost, ]enivost. — U dva
primjera xvii vijeka i nasega vremena. I po-
mrzim ono, sto s lijenstvom djeluje. I. Akvi-
lini 332. I ako su nam se leustvom zamrcva-
rile ... M. Pavlinovid, razl. spisi. 338.
LIJENStINA, m. augm. lijenac. — Postaje od
lijen nastavkom tsk-ina (gdje se sk pred i mijena
na sc, s6, sd, st). — U Vukovu je rjecniku za-
bi^ezeno da je ienskogn roda, all o tome vidi kod
lijencina. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (l^nstina, linstina, lenstina, f. ,der
barenhauter' ,de3idiosus'). Srete jedan lijenstina
na putu slijepca. Nar. prip. vuk.^ 285. — U
Vrcevicevijcm pripovijetkama ima ova rijed (pi-
sana je lenstina) kao ime zivotini (Bradj'pus),
vidi kod lenivac; ali se ne moze pomisliti da bi
nas narod znao za takovo inostrano stvorcne,
nego je jamacno rijec u svoj pripovijeci fkoju
Vrcevic zove bosnom) o lijtnu corjeku. Dvije
Jenstine (zivotno) iBradipo tardigrade). Lezale
su dvije }en§tine ispod jedno kruske itd. Nar.
prip. vrc. 182.
LIJli)NE, n. djelo kojijem se lije. — isporedi
liveue. — Od part, prart. pass, lijen. — Na je-
dnome mjestu (sa starijim oblikom lijenjej u
pisca cakavca xvii vijeka, pa po nemu u Stuli-
\ devu rjecniku (,effu3io, infusio'). Lijenje blago-
darja bozastvenoga u duso pokornih. S. Bu-
dinid, ispr. 18.
LI.TtNP]NE, n. djclo kojijem se ku lijeni. —
Stariji je ohlik sa -nje. Tko bo moze vijek do-
[ sedi viae mjesto u lineuju. J. Kavanin 36t)».
1. LIJEP, lij6pa, adj. dva su glavna znaceiia:
docens, decorus, pristojan, koji je onako kako
treba da bude; pulchor, koji uzrokuje vrlo ugodno
j div^erie (isporedi krasan, prikladan, ugodan itd.:
[ prema kojijem rijecima je u Hjep naj silnije zna-
I iene). prvo va(a da je starije; drugo je obicnije
I u nase vrijeme, ali se i sad nulazi vrlo 6estt) i
I prvo i druf/a znacena sto su tz ovijch j)ostala.
svagda je pohvala, te se s toga moze kalkad po-
I mijesati i s 2 dobar (,aptu3'), premda se kod ove
dvije rijedi, kad nijesii u svzi s drugima, istice
u dobar unutrasha vrijcdnost, a spo^asna u lijep.
1. LIJEP
69
1. LIJEP, 1, a, a) aa).
— -ije- stoji u juznome govoru mj. negdasnega
e, a u istocnome govoru glasi lep, u zapadnotne
lip. — Akc. kaki je u lijepa, taki je u svijem
oblicima nominalne deklinaeije, osim nom. sing.
m. lijep (i ace. sing. m. kad je jednak s nomi-
nativom); u slozenoj je deklinaciji kao kod Tijep:
lijepi, lijepa, lijep3, lijepoga itd. — U Dubrov-
niku je akc. kao kod lijop i u nekijem oblicima
nominalne deklinaeije : u nom. i ace. sing. n. Yi-
jepo, u gen. sing. m,. i n. lijepa, u dat. i loc.
sing. m. i n. lijepu, u nom. pi. m. i f. lijepi, li-
jepe, u ace. pi. m. i f. lijepe (ovaki je akc. i kod
lijen). — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
l§p-h ,aptus, aequus, placidus, congruens, decorus,
decens', (docnije?) ,pulcher, formosus', nslov. lep
jSchon', rus. .liiibiii ,sch6a', ,pulcher' (ali kao da
nije narodna rijec nego crkvena), .itnuiiii, bo]i,
ces. lepeji, lepe, adv. bo^e, c.omp od dobfe (ima
i adj. lepy ,flexibilis, gracilis' i ,fein'; , decorus,
pulcher'; ali mislim da u proome znacenu mo£e
biti druga rijec sto postaje od lep, a ne od lep),
j)o}. lepidj, adv. bo(e, komp. od dobrze. — 3Ii-
klosic misli da je od korijena Ibp (vidi 2. lijep
i 2. lijepiti), jer da bi se znacene: ,prilijepiti se,
jOiHonuti' prenijelo na ,pristojati se'. — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu (lip .bellus ; formosus;
pulcher; speciosus; venustus'), m Mikajinti {lijep,
lip, krasni, ubav ,venustu3, pulcher sive pulcer,
formosus, decorus, bellus, lepidus, elegans' i kod
gizdav), u Belinu (,bello, vistoso' , formosus' 136*;
,aggratiato, che ha gratia' ,venustus' 51b), u Bje-
lostjencevu (lep, kipen, sposoben, dicen, krasan,
krasni, pristojan, pristal, u}udan, uzorit , pulcher,
bellus, formosus, elegans, decorus, speciosus, ve-
nustus'), u Jambresicevu (lep , pulcher, decorus,
venustus'), u Stulicevu (lep, lip, lijep , pulcher,
formosus, venustus, speciosus, decorus etc.'), u
Voltigijinu (lep, v. lip ,con altri' ,bello, polito'
,,sch6n, sauber' ; lip ,bello, galante' ,sch6n'), u
Vukovu (sa sva tri oblika ,schon' , pulcher'), u
Danicicevu (lepi. ,decens; pulcher).
1. adj. — Komp. a. sa starijem nastavkom
is: jepsi, naj obicniji oblik. — Potvrduje se od
XV vijeka (Ijepsi), vidi: Pril. jag. ark. 9, 123.
(1468); Zborn. 61 a. 82b; M. Drzi6 18. 3.53; S.
Bobajevic 206; A. Sasin 139; izmedu rjecnika u
Belinu (Ijepsi ,piu aggratiato' .venustior' 51b;
,piu bello' ,formosior' I36a), u Stulicevu, u Vol-
tigijinu (lipsi), u Vukovu. — od ovoga oblika
mijenanem, premje.Uaiiem i izostav^anem glasova
postaje ih jos pet, vidi u Vukovu rjecniku: , Jepsi',
a govori se i ,levsi', a kasto i [,v}esi,j |esvi' i
,}esi" na nekim mjest:ma, kao n. p. u Dalmaciji.
— /3. Jevsi, gdje se p ispred s promijenilo na v
radi laksega izgovora. — u nase vrijeme, vidi
Pjev. crn. 22b; Nar. pjes. vila. 1866. 617. — /.
Jesvi postaje premjestanem od predasnega. — u
nase vrijeme u gornemu primorju. P. Budmani.
— (L vjesi postaje takoder od Jevsi premjesta-
nem. vidi u Vukovu rjecniku: vjesi (u Boci)
mjesto |epsi s primjerom iz narodne pjesme: A
izvadi posjeklicu cordu, a kakva je, stara moja
majko, takva moze a vjesa ne moze. — e. Jesi,
izostav^anem, vidi u Vukovu rjecniku: }esi (po
jugozapadnijem krajevima) mjesto Jepsi (,comp.
V.' lijep) s primjerom iz narodne pjesme: Sve po
izbor Jesu od Jesijeh. — mislim da se govori
samo u Boci. P. Budmani. — t. Jepci mj. Jepsi.
— Samo u Istri u ?iase vrijeme (lipci), vidi:
Nar. pjes. istr. 2, 60; Nasa sloga, god. 15, br.
19. — )]. s nastavkom j : Jepji. — u eakavaca od
XV vijeka (lipjx), vidi Pril. jag. ark. 9, 123. (1468) ;
na istoj strani ima i oblik pod a); M. Marulid
59. 69. 165. i u nase vrijeme u Istri uz oblike
pod n) i 0- Lepji ,pulchrior'. D. Nemanii, cak-
kroat. stud, iiftsg. 52. izmedu rjecnika u Stuli.
cevu (JepJi). — od xviii vijeka nalazi se i sa j
mj. J: Ijepjl, lipji, vidi J. Kavanm 389b. 437b'.
572a, i u nase vrijeme u Istri (Nar. pjes. u Na§a
sloga, god. 10, br. 16) i u hrvatskome primorju
(Nar. prip. mikul. 16. 17. 32). — 9-. na jednome
mjestu u pisca cakavcn s oba nastavka ts-ij,
vidi: Naj lipsije misto. A. Georgiceo, nasi. 327.
a. u nasemu se jeziku kaze lijep (i to kao
u pravome smislu) o cemu kad je ugodno kojoj
mu drago tjelesnoj cuti (cuvstvu, osjecanu) ; kod
toga nece biti nekorisno dodati da u tudijem je-
zicima rijec sto odgovara ovoj nasoj nema toliko
siroko znacene, tako n. p. lat. pulcher znaci samo
sto ovdje kod a), tal. bello i nem. schon pruza
se i na znacene kod b), a gdjegdje i kod c) (,beir
odore, obicnije buon odore', ,sch6ner geruch'),
ali ne na znaiena kod e) i f) (dajbudi ti pra-
vome smislu).
a) ugodan vidjeti, ugodan za oko. i it
nasemu jeziku naj cesce.
aa) 0 ce]adetu. „Zlato jablko dano
budi naj lepjoj gospoji v Troji-' . . . „Pariz, povej
mene naj lepsu"... Pril. jag. ark. 9, 123. (1468).
Ti si mnogo lijepa i ja sam mnogo grub. 84.
(1520j. Lipja (od Judite), mnu, na svitu ni bila
ku kraj svet vidiv u pohitu dvimi grisi bi spet.
M. Maruli6 39. (Asuer) obra Hesteru zidovinku,
jer naj lipJa bise. 69. Dokle najdem lipju (zenu).
Narucn. 59'. Ali si lipa, jesi krasna, jesi ure-
sena. Transit. 100. Jere je ova lipJa i vece
slavna gospoja. Mirakuli. 18. Ona je lipJa od
zen. Korizm. 12*. Sinko lijepi vece negoli 2iJ.
Zborn. 106*. Lijepa je (kci) kako cvijet. N. Na-
Jeskovi6 1, 290. Device lipJa ner vse ine. S.
Budinic, sum. 25b. Tac lijepa pastirka viditi bi
meni. D. Eanina 126*. Kladenac bi u gizdavih
tvojijeh o6iju bio meni, Ijepsa vil oda svih. S.
Bobajevic 206. Bogate i uboge, lijepe i grube.
M. Orbini 40. Po smrti ostavi divojcicu jednu
ne mane svetiju i lipJu od sebe. F. Glaviui6,
cvit. 308-309. Koja ovdi stoji lipJa od ruzice.
M. Gazarovic 17. Ti si sam naj I'pji. A. Geor-
giceo, nasi. 170. Takq izvrsnom svom Ijeposti
ona lijepe sve dobiva. G. Palmotic 2, 180. Zorki,
od lijepijeh svijeh krajici, snizeni se poklonite.
2, 180. Tako lijepa, draga i mila nije bozica
vik Juvena. B. Bettera, or. 13. Lipsi i pleme-
nitiji od svih sinov Adamovih. M- Jerkovic 90.
Nad Judskijem sinovima Isukrste Ijepsi jesi. I.
Akvilini 138. Svak bi reka', da ga na svit ni
lipjega. P. Vuletic 20. Lipsi od sviju sinova
Judski. J. Banovac, prisv. obit. 62. Kad divojku
vidi lipu u obrazu i u kipu. V. Dosen 119*. Do-
godi se da (Kosara) ugleda u jednoj mracnoj
camnici siromaha Vladimira krala dalmatinskoga,
mladica puno lipa. And. Kaci6, razg. 34. Naj
lipse divojke. kor. 100. Divojka je i od sebe
lipa. F. Radman 33. Mlogi ima plemenitu zenu.
dobru, lipu i vrlo postonu. M. A. Rojkovic, sat.
F8b. Da ja vidim Petra vjerenika, jeli lijep ko-
liko ga kazu . . . On je Jepsi negoli ga kazu.
Nar. pjes. vuk. 1, 9. Oblak se vije po vedrom
nebu i lepi Ranko po belom dvoru. 1, 16. Jeli
lep§a proiena devojka nego lepi duvegija Ranko?
1, 23. A lepe Ruze na vodi nema. 1, 24. Li-
jepa Mare, ne omrazi se! 1, 87. Obazri se, lepa
Cveto, majka te zove. 1, 47. Izvedi Jubi pred
dvore, triput je Jepsa od vile. 1, 65. O lijepe
Jepotice ove mlade devojcice! 1, 1.50. Ajto,
sluge, do vode studene, da vidite lijepa devojku.
1, 157. Poigraj, lepi Pavle, poigraj. 1, 185. Da-
demo ti lepu momu. 1, 185. Lijep ti je Jovo
1. LIJEP, 1, a, a) aa).
70
1. LIJEP, 1, a, a) del).
momfie mlado! 1, 228. Na noj sjode dva dil-
bera lijepa. 1, 236. Idu svati po lipu divojku.
1, 242. Ao Fato, ala ti si lepa! moja Mera iiije
tako lepa, al' je Mera srcu mome draga. 1, 245.
Lepa ti je u Alage Juba! 1, 286. N'jesam }evse
devojke vidio. 1, 300. U gospode majke lepu
corku kazu. 1, 356. U Ivana lepu sestru kazu.
1, 535. Devojka jo odviso lijepa. 1, 581. Ni
videsmo lepsega trgnvca. 2, 639. Pa on lubi
lijepe robine. 3, 200. Nu mi pita lijepa kaduna.
3, 203. Muske glave jovse vid'la nisam. 3, 203.
Kceri moja, lijepa Andusa! 3, 2u8. Sirota sam
lijepa devojka. 3, 229. Dok lijepu curu dovo-
demo. 3, 239. Kad cbuce duzel odijelo . . . na-
cini se mlada seratlija, a devojka i od sebe I'jepa.
3, 480. Pa sagleda lijepa jimaka. 3, 484. Pro-
cvatila Hajkuna devojka, lijepa je, Jepsa bit ne
mo/.e. 3, 543. Da jo |evsa od vile bijelo. Pjov.
cm. 22b. Imam brata, lipci je nego ja. Nar.
pjes. istr. 2, 60. Lijepa ali slijepa. (Kad je zona
ili devojka lijepa, ali nepostena). Lijepe kolo vode,
a ruzne ku6u kuce. Nar. posl. vuk. 169. Lijepoj
devojci sreca ne manka. (U Eisnu). 170. Ne place
slijop sto nije lijep, ve6 sto ne vidi bijeli svijet.
208. Zabica se ucini naj lipja divojka na svitu.
Nar. prip. mikul. 17. Jedan starac imel je tri
kderi, se jednu lipju od druge. 32. Lipu kodi
sunce zarko. 84. i kod kolektivnijeh supstantiva.
L'jepi ce ti rod roditi. Nar. pjes. vuk. 1, 150.
A djeveri skoro s' izenili, i lijepi porod izrodili:
rane ceri a pozne sinove. 1, 307. I vjenca je
sebi za Jubovcu, s nom lijepi porod izrodio. 2,
115. Stece silno blago i ima lijep porod. Nar.
prip. vuk.^ 219. Lijepa ti su braca ^ubovici, a
naj |evsi ^ubovic-Omere. Nar. pjes. vila. 1866.
647. A za nima do dvjesta Srbina . . . Boze
mili, da lijepe kite ! Nar. pjes. vuk. 4, 183.
Imamo lijepu kitu brace i u nib svijetla oruzja.
Pravdonosa. 1851. 21. u ovome primjeru uopce
kao pohvala bez obzira na spo^asne oblicje: ImiSe
jednu lipu i devotu skupsdinu od mnihov. Mi-
rakuli. 125. kod kolektivnijeh imena nije bas po-
trebno da svako napose bude hjepo, nego svi
skupa; zato maze amo pripadati i ovaj primjer u
kome nije kolektivni supstantiv nego mnoiina:
^jep§i svati nisu projezdili. Nar. pjes. vuk. 3, 15.
— moze se i ograniciti znacene isticuei da se
govori o spo{a§nemu oblicju. Netjak moj Ivan vole
lip telom. Transit. 244. Da i u telu lipa i u
dusi kripka ucini se. F. Glavinid, cvit. 28'».
Ova budu6i bila kipom lipa. F. Lastrii, od' 346.
LipSi je u oblicju od sviju sinov. test. 230"'.
Jer ga vidi lipa u obrazu. And. Ka6ic, kor. 160.
Znam da si zena lijepa u lieu. D. Danicic, Imojs.
12, 11. sliUno je i u ovijem primjer una: O Du-
bravo, slavna svima u uresu slobodnomu, lijepa
ti si mojim ocima, draga ti si srcu morau. I.
Qundulic 129—1.80. Zona bijase vrlo lijepa na
ofci. D. Danicic, 2sam. 11, 2. Odber'to se §ez-
deset dolija, na lepotu da nema lepsega. Nar.
pjes, vuk. 2, 72. u ova se doa primjera istice da
se ne govori samo ili ni po sto o tijelii: U svem
lijepa (IsHSQva mnjka). J. Kavaiiin 518''. Jozep
ne samo u duKi lip, uredan i Bogu ugodan bi§e.
And. Kafiii, kor. 39. — Lijepa kao supstantiv
moie znnditi sto i draga kod drag, I, 2, a, a)
cc) hbb) [II, str. 739ib). Veeeraska, lijepa moja,
u Stan 6u oni k tebi doci. 6. Palmotid 1, 323.
La jn ma lijepa nauCena tlapit, hinit. 1, 334. ii
nekijem prtmjirima aprijeda ne shvaca se u ovome
osobitome znnirnii nrgo uop6e (vidi n. p. pri-
mjere samoga Pdlmotica). — Upotrcbfaon se, i
ne misleii sragdn na pravi smisao, kao drag, I,
2, &f a) bb) cccj, osobito kad ae za Ho moli, tc
jejaca sila nego kod drag. Zavikase vlasi : „Aman,
lijepi aga!" Nar. prip. vrc. 45. A ona: „Otkud
me ti poznavas, moj lijepi aga?" 87. Kako si
s gospockim zdravjem, moj lijepi i zlatni aga?
208. od dubrovaclcijeh sam se^aka cesto duo: „Moj
lijepi Jezuse !" „Lijepa blazena gospo !■'
bb) o zivotinama. Take sam bil pisal
za nike kone vele lipe, od kih ja nisam vse moje
dni lipjih videl. Mon. croat. 220. (1527). Soko-
lovicu, naj jevsi ticu! Nar. pjes. vuk. 1, 318.
Lijep debeo, zendil pametan. (Va}a da se prvo
misli za kona; ja mislim da se kaze o celadetu).
Nar. posl. vuk. 169. Lijep dogo lijepo drzi uho.
Osvetn. 2, 145. — Amo pripada i ovaj primjer
(mozebiti bole pod d)): Od rib ca naj bo|e bise
i lipje izabrao. P. Hektorovic 36. i ova dva (u
kojimn bi moglo biti da se kaze od miline) : Neka
nasa lijepa stada vesele se i raduju. M. Drzi6'
451 — 452. Tako moje lijepo stado do traga ne
pogiblo! 412.
cv) 0 dijelu tijela i o svemu tijelu
(ludskome i zivotinskome). aaa) u cejadeta. Lice
lipje oda vsih sini clovicaskih. Korizm. 86l>.
Lijepa lica ,b6llo di faccia' ,ab ore venustus'.
A. d. Bella, rjecn. 1368'. Ako su ti lica lipa...
V. Do§en 22^. Da bi lipse lice bilo. 22b. Lijepa
obraza ,bello di faccia' ,ab ore venustus'. A. d.
Bella, rjecn. 136'i. Obraz covicanski lipsi od
svijeh sinova Judskih. M. Lekusic 86. Obraz
lip vratar pakleni. V. Dosen vi. u ovijem je pri-
mjerima u prenesenome smislu (kad cejade hoce
da se pokaze ujudnijem) : Tko |ubi, ta kara, obraz
lip ne kaze. D. Barakcvic, vil. (1682). 120. I
prem jedai lice lipo da mi kazu, li za mnom
zancice zapinu i lazu. I. Ivanisevic 281. — .Sto
je lepa, kosa joj joS ,lepsa'. Nar. pjes. vuk. 1,
536. — U narodnijem pjesmama ima ovakovijek
primjera u kojima se ne zna uprav znacene: Na
lepo ga mesto udarila, bas u colo gde s' obrve
vezu. Nar. pjes. vil. 1866. 437. — U ovome pri-
mjera 0 rukama u prenesenome smislu: On ima
lijepe ruke = zna lijepo raditi. M. Pavlinovic.
— Lipo tilo. V. Dosen 22b. Er se rit moze
slip ki dusu ostavja a samo stvorit lip uresom
nastoji umrli tamni kip. D. Ranina 145"'. Voce
gledam lijepu djevojku i lijepa stasa i uzrasta.
Nar. pjes. vuk. 1, 373. — bbb) u zivotine. Ovce
koje imadu navinut ili nakriv lijep vrat. I. Ja-
blanci 127.
fid) 0 nezivoj stvari tjelesnoj. Lepo
cvece, al' je retko. Nar. pjes. vuk. 302 Lijep
je gledati, no kakav jo mirisati. Nar. posl. vuk.
169. Ka od liih donose lipju rozicu. Nar. prip.
mikul. 16. Lijepa kita! ima bit da ju jo i lijepa
ruka kitila. M. Drzic 406. Al' sto nosi kitu po-
sunascu, to mu jepsa kita dolazase. Nar. pjes.
vuk. 1, 235. u prenesenome smislu. Lepo cve6e,
ime sto ga mlada pridijeva raladem zenskom.
Skoroteca. 1844. 249. — Vila III: „Nut' odi ja-
buke!" Vila II: „Lijepa ti je vidjeti". N. Najes-
kovi6 1, 208. Vidje zena da vocka dobrabjeso na
blagovanje i lijejia vidjeti i ugodna pogledati.
M. Divkovii, bes. 2181. Na priliku ouoga ki
jabuko treso, od kih jednu lip|u od drugih vi-
de6i . . . F. Glavinid, cvit. 408b. Voce lipo gle-
dahu. And. Ka6i6, kor. 3. Ima jako lipeli hriisav.
Nar. prip. mikul. 41. — Voda jest lipja od zemjo
deset krat. F. Glavinic, posl. 73. Da mano lipe
kiso (oblak). V. Do§on 19*. — Mlados porazi, kom
bjese saj svit lip. A. Sasin 274. Laziv sv'jote,
moj Ijepi cv'jete! Ijop ti bje.se, ja za malo liodah !
Nar. pjes. vuk. 2, 441. — O zvizdo svih lipja.
M. Manilid 165. — Dokoli naj Ijepse sunasce
iste6e. A. Sasin 139. Neka svoga sunca zdraka
1. LIJEP, 1, a, a) dd).
71
1. LIJEP, 1, a, d) hh).
srjed Madrida grada sine Ijepsa s casti i bastine.
J. Kavanin 129t>. I mjesecna bit ce svica ko
od sunca, suncana lipja nego sedmodana. 572a'.
Lepa ti je sjajna mesecina! Nar. pjes. vuk. 1, 574.
— Lijepo je pismo i Hjepo je pisano, ali jo zlo
sto je ci-nim pecatom zapecadeno. Nar. posl.
vuk. 170. — Da znate za ovi moj lepi nisant.
Mon. serb. 475. (1456 u poznijemu prijepisu). —
(u prenesenome smislu) Eto erne gore . . . ogle-
dalo lipo za te. V. Dosen 16a. — Lijepa zita po
po|ijeh. M. Drzid 403. St8,blo pogledu lijepo.
A. Bacic 459. Lipe lozo vihage postase. M. A.
Ee}kovi6, sat. 67*. Zena gloda plemenito stable
lipo gledat a sladko za jilo. Fb'^. Lepe psenice.
Z. Orfelin, podr. 219. , Lijepa' je bijela senica,
jos je Jevsa Kopcica kaduna. Nar. pjes. vuk. 1,
458. Kalina je lijepa gledati, al' je grka zobati.
Nar. posl. vuk. 128. Drveta lijepa za gledaiie.
D. Danicic, Imojs. 2, 9. Od drveta on pravi ce-
liju, od lijepa luca pitomoga. 2, 128. Eece se
za lijepo sijeno. Vuk, poslov. 334. — Svit lip-
sega ne inia zlata, neg istina obilata. V. Dosen
136*. I lijepa mnetackoga zlata. Nar. pjes. vuk.
1, 471. Dvaest oka lepa 6ista srebra. 2, 436. —
Prescijeueni lijep drag kami. J. Kavanin 75*.
— Hocu ti dati lip|o svite nogo su te tvoje.
Mirakuli. 46. Za sve da su one (ha}ine) lijepe.
I. Drzic 45. Odica se hoce lipa. V. Dosen 66t).
Ja donesoh za dva rifa lipoga damaska. M. A.
Ke|kovi6, sat. E2t'. Jel' ti druga vezen jagluk
dala? ja sam ti ga i |epsega dala. Nai-. pjes.
vuk. 196 — 197. Ni lijepe svile ni kadife. 1, 373.
Otkace mi vadov i tani i lepsi. 1, 429. A po
cosi lijepa kadifa. 2, 231. Al' lijepe cohe pa-
raguna. 2, 380. Lijepoga ruha devojackog. 2,
400. I lijepu cohu i kadifu. 3, 4. Jos je na
nem Jepse odijelo. 3, 355. Lijepo je ruho i na
panu lijepo. Nar. posl. vuk. 170. — Paasb jedanb
lepb i velikb zlatanb. Mon. serb. 498. (1466). —
Oruzje je naj liple zbirala. Nar. pjes. istr. 1, 27.
— Vis kako ga uzda lipa cini luda! V. Dosen
36t>. — Na lisici lijepa derdana. Nar. pjes. vuk.
1, 529. — I lijepu iglu od bijura. 1, 471. — Ej
kondire! moj kondire! sto si tako lep? 1, 59.
Druga uze lijepe rumenge. 2, 119. — Crikva sve-
toga Petra jest lipja od svih. P. Radovcic, ist.
94. Ta lijepu crkvu Jezevicu. Nar. pjes. vuk.
2, 174. ^epse cu ti dvore naciniti. 2, 369. Da-
leko mu lijepa kuca ! (Kad ko nije rad koga
imati kod sebe). Nar. posl. vuk. 51. — Nek kop-
nica Ijepsa otara svetijeh bude. J. Kavanin 28b.
Tu mu lipi grebak iskopaso. Nar. pjes. vuk. 1,
244. — Lepi gradb. Okaz. pam. saf. 83 U lijepi
ovi grad. M. Drzic 24. Lijepu Padvu postu-
pahu. J. Kavanin 124*. Al' i on Zadru lijepom
cvate. 156*. Nema }epseg grada od Budima.
Nar. pjes. vuk. 1, 369. U lijepu mestu Cari-
gradu. 2, 85. U lijepu gradu Dubrovniku. 2,
496. — Ptolomeju poda slatku i lipu zemju
Ejupat. Aleks. jag. star. 3, 312. Divno i od-
pusti zapovide lijepa Erdeja. J. Kavanin 122t>.
Lijepe otoke od Lastova i od Lopuda vam do-
bavi. 188b. Krasnu zemJu sto je Jepse nema.
Nar. pjes. vuk. 2, 567. — Na Kosovo lepo po}e
ravno. 2, 299. — Pod Kucajom visokom pla-
ninom jedan lijep, care, zaravanak. 2, 205. —
Od Eesave lepe vode ladne. 2, -182. Na Du-
navu lepoj vodi ladnoj. 2, 491. ^ ^ Da raj bude
tim nalogom Ijepsi, a oni jired svojim Bogom.
J. Kavanin 528'^.
ee) 0 danu (iaticucl svjetlost). o danu
i 0 vremenu uopce kaze se i u drugome smislu
(vidi d). A viditi vijek ne mari dneva lijepa
(nocna pticaj. J. Kavanin 78b.
//) 0 micanu, plesu itd. I lijepa hoda
i pogleda fdjevojka). Nar. pjes. vuk. 1, 373.
Lijep' ti su nih (vila) tanci, slatko su nih pjesni.
N. Na}eskovic 1, 202. I cine ih usnuti v svqjih
gresih sa pesni i sa svojev lipov glumov. Sta-
rino. 23, 73. (1496).
gff) uopce. Koju je Bfg satvoric vests
na' lopsu? Spom. stojan. 194. Nije se Ijepsa
stvar vidjela ocima. Zborn. 82b. Reci srcu :
„Lijepo ako je ovo umrlo vidjej, tebi, Ijepsa dusa
koliko jel" I. Gundulic 242. Sto je lipse od }u-
bice? V. Dosen 22<^. Nista nomas lijepo videti.
Nar. pjes. vuk. 2, 105. ,Lijep' kao lijep na plotu
(kao blato kojim je sto ulijepjeno). Nar. posl.
vuk. 169. Lijepo je svakomu milo. 170.
b) ugodan uhu, ugodan za slusane, n. p. :
aa) zvek uopce. Kakono srebro oso-
bitijem naciuom iri stvari ima u sebi, jedno
svjetlost, drugo lijep zvek, tretje korist iliti vri-
jednost ... M. Divkovic, bes. 73b.
bh) 0 glasu }ud.skome. Cudnimi nikimi
glasi lipimi i zalostnimi pisni pojahu. Aleks. jag.
star. 3, 286. Zac on imise jedan vele lip glas,
takoje ucase se kantu. Mirakuli. 118. Imati ta-
nahan i lip glas. Ant. Kadcic 27. Iraao je vrlo
lep glas i rado je pojao u crkvi. Vuk, dan. 4, 5.
— Mjeste glas kaze se i grlo. Imadijase lipo
grlo; za to mu se mnoge puto zapovidase da
tako piva. M. Zoricic, zrc. 68. Milos peva, vila
mu otpeva, lepse grlo u Milosa carsko, jeste
lepse nego je u vile. Nar. pjes. vuk. 2, 216.
cc) 0 rijeci (u drugome smislu kod e,
c)). u primjerima ima samo imo. Da mi kderi
lepo ime dade, lepo ime, Zlato materino. Nar.
pjes. vuk. 1, 500. Pokrsti ga u svom manastiru,
lijepo mu imo nadenuo. 2, 64.
fid) 0 jeziku. Naucit greceski, to jo
jezik lijep i sladak. G. Zeli6 116.
ee) 0 pjesmi (pticjoj u primjeru).
drukcije je kod b, c). Ptice razlikimi lipimi pis-
nami pojabu. Aleks. jag. star. 3, 262.
c) ugodan za nuhane.
aa) 0 mirisu, vonu itd. Tilo (mrtooga
Jerolima) jioca, lipi duh i lipo miriaanje od sebe
puscati. Ziv. jer. star. 1, 235. Voliko po}o cvi-
tjem ure§eno i puno lipa voiia. Tondal. star. 4,
115. ^Balsam cica lipe svoje vone . . . Narucn.
2*. Cu od svita negovijeh lijepu vonu. N. Ra-
nina 57b. gen. 27. 27. Naj Ijepsi miris ruzice.
M. Divkovi6, bes. 172b. Miris lip i ugodan daje
(tamnan). F. Lastrid, test. 68b. Ako i jest (}u-
bica) kriva vrata, ama lijep miris dava. Nar.
pjes. vuk. 1, 226. Crven cvijet lijepoga mirisa.
Vuk, rjecn. kod slatkogrm. — Metaforicki. Ka-
nonika Bizantica, koji mirisi s lijepa vona. J.
Kavanin 161*. Lijepi miris od kreposti. B. Zu-
zeri 89.
hh) 0 cemu sto mirise. Naski m'luni
ne mirise lijepim muskom. J. Kavanin 21b.
d) ugodan ukusu, o jelu i picu.
aa) 0 jelu. Donesose vino i rakiju i
lijepu svaku dakoniju. Nar. pjes. vuk. 2, 67. Te
naran'te ribe primorkine lijepijem hajduckijom
mesom. Nar. pjes. vuk. 3, 361. Lijepa je riba
rak, ma je no jode svak. (U Dubrovniku). Lijepa
je vruca pogaca u kiselo mlijeko. Nar. ]iosl.
vuk. 169. — Moze biti da i ovo amo pripada:
Cista lepa meda. Z. Orfelin, podr. 183.
hh) 0 picu. Cim da dobrijem vinom
lijepim, vas veseo i viiietan, dobrotom se nega
krijepim? J. Kavanin 476*. Naliti lepim starim
vinom. Z. Orfelin, podr. 308. Delija se likom
opasala, a jos pita de je Jepse vino. Nar. posl.
1. LIJEP, 1, a, d) bb).
72
1. LIJEP, 1, d, c) bb).
vuk. 58. — Pred manastirom izvire lijepa voda
za pi6e. Vuk, dan. 1, 29.
cej 0 ruiku, veceri ltd. Spraviv§i sutra-
dan lip rufiak. M. A. Ee}kovi6, sabr. A8a. Ti
vlasteli cine jednu lijepu veceru. M. Drzi6 179.
e) za opce osjecane svega tijela (u uzemu
smislu : koze na tijelu, a i ociju, usiju, nosa,
usta i jezika, jer se i nima moze osjecati druk-
cije nego vidom, sluhom, nuhom, ukusom, n. p.
mogu bofeti; isto se moze kazati o unUtrnijem
dijelovima u tijelu. prema lat. tactus i osobito
prema nem. tastsinn sad se pise pip, opip, pi-
pano, ah se ovo ne moze pohvaliti, jer znaci same
kad n. p. cejade, naj iesce rukama, u sto dira
da bi poznalo kakvo je ono). — imam same dva
primjera o hladu (sjeni). Izmed drvja draga jim
je lipa, bas s mirisa a i s lada lipa. J. S. E,e|-
kovic 164. Nad nim mase granom bosijkovom,
svome bratu 2ini lepa lada. Nar. pjes. vuk. 2,
162.
b. moze se reci da je lijep i u pravome
smislu, kad iigodno osjecane ne javja se samo
kroz jednu cut, Hi kad se i javfa kroz jednu, ali
se j)oznaje ugodnost istom kroz dusevno osjecane
i razmislane, n. p.:
a) 0 kakvome tjelesnome djelovanu sto
maze biti uyodno kroz vise nego jednu cut, n. p.
0 setni. Lijepu setu poseta Milica Lazarovica.
Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 2'k^. Lijepu sedbu se-
tase jedna mlada vlahinica. 1, 58.
b) 0 vremenu, danu, godini (lat. tem-
pestas, nem. wetter), jer je ugodno ne samo na
vid. K torn kucnici lijepo vrime traze. J. S.
Rejkovic 421. Kad je lijepo vrijeme, japunge
ponesi (sa sobom), a na zlome cini sta ti drago.
Nar. posl. vuk. 117. Pripovijeda se da u moru
ima nekakva tica koja na ruznu vremenu pjeva
(jer se nada lijepu) a na lijepu [dace (jer se boji
zla). Vuk, poslov. 97. Rdavo vrijeme, lijepo
vrijeme. rjecn. kod vrijeme. Kad bude lep topal
dan. F. Dordevid, pcelar. 2. I za lijepom go-
dinom dode da2. M. Drzid 258.
c) 0 svemu sto se maze govoriti (Hi pje-
vati) Hi pisati (n. p. o pjesmi) jer ako moze biti
ugodno za slusane Hi citane, naj visa ugodnost
nije u glasu ni u knizi, nego u dusevnome osje-
canu i razmislunu, n. p. Od pjesni lijepijeh.
Zborn. 102'*. Cujuci ja, da on zna lepi pesama.
Vuk, nar. fjes. 1833. 4, 12. Nego sam iz sviju
nih (pjesama) ove izabrao, kao naj lepse... nar.
pjes. 1, G29. — II ovome je primjeru lijepe knige
neHo ombito (beletristika, (eposlovstvo) : Bise
Francesko 2)rimilo Jub|en od sfe druzine, ere
osven filosofije, teologije i Ijepsijoh kniga, bise
u bicu i u dudijeh prislatcijoii priblagi. B. Ka§i6,
fran. 16.
tl) 0 snu (sananu), sto se uprav misli
da se vidi i cuje, ali nije samo tijem ugodan,
nego postaje jos ugodniji spominanem i razmi-
§(anem i slutnom. .la sam nocas lijep san usnio,
noka znate, nas ce mejdan biti, ako Bog da, do-
bicomo Turko. Nar. pjes. vuk. 4, 185.
e) 0 govoruy rijecima itd. To knige bjhu
nareSeno Hpim i gizdavim govorenjem. Ziv.
jer. star. 1, 226. Modu vsomi lepemi i poftte-
nfirai rOftbmi. Spom. sr. 1, 34 (1401). SliSi lipu
i koristnu rift ot darov, Naru6ii. 30'. Mudrost.
umitelost, lipo govorenjo. Narufin. 86*. Re6e
ove takove lipo besede. Transit. 111. V nediju
cvituu govorenjo vole lipo. Korizra. 78^. Veli-
iaatva radi, oblifiija i lopa govorenja. S. KoZiftid
54''. Nanke od lijepa bosjocionja. B. Ka§i6, per.
165. I malo je koji (naucitef) doku6io od he
(duSe na§e) pravo re6i, prem da mnoga lipa re-
kose. J. Banovac, razg. 96. — Kaze se i o ce-
\adetu koje lijepo govori (tal. bel parlatore, nem.
schonredner). Za ukazati se lip govornik. P.
Radovcic, nacin. 538. Mudri i lijepi govornici,
s pripovijedi vrijedni ki su. J. Kavanin 365l>.
/) 0 nactnu. Da se (Gospodi)i) svakom
slavora, svakom pohvalom uznosi koliko god lip-
§ijim i bojim nacinom clovicanskim moze se to
uciniti u zvonenju svih sudov slatkoglasnih i od
vrsti svake i s kojimi mu drago ostalimi dru-
gimi nacini. A. Vita|io, ist. 535.
c. u pravome je smislu i kad se kaze kao
radi vece site o samoj lepoti (u apstraktnome
smislu) Hi o drugoj rijeci koja se shvaca u sU6-
nome znaeenu (ures, kita).
ci) prema a, a). Ljepsa je svijeh zona
Ijepota resena. L Gunduli6 74. O tvojoj lepoj
lepoti, o tvojoj mudroj mudrosti. Nar. pjes. vuk.
1, 587. I da varos lijep kada je, lijepost grada
jos ljepsa je. J. Kavanin 479a. — Jak uzdrzi
pticu veska kom tanahni prut se oblijepi, tako
lipcs tva nebeska mene kroz tvoj ures lijepi. I.
Gunduli6 131.
b) prema a, b). Slusajuc' lepe lepote
gde lepo poju devojke. Nar. pjes. vuk. 1, 224.
v) prema b. (Staresine) koji sad su sri6a
svita, potle nebu lipa kita. V. Dosen 2503'.
d. u prenesenome smislu, znaci od prilike :
vrlo ugodan.
a) 0 vremenu.
aa) 0 danu sto veselo prolazi, Hi u
kojemu se sto srecno dogada. Sjutra jeste lijep
Vidov danak. Nar. pjes. vuk. 2, 311. Krsno irae
lijep danak f)urdev. 2, 365. Al' nesto je Jepsi
(spasov danak) od lanskoga. Osvetn. 2, 177. —
Lipa dana. milom Bogu fala! Nar. pjes. vuk. 1,
243.
bb) 0 kojemu drugome vremenu. A kad
mi je doslo I'jepo vinoberje . . . Nar. pjes. vuk.
1, 334.
cc) 0 godinama, dobi ; naj cesce o mla-
dosti. Ter kad vidi ma nesrica moje vrime u
naj lipse da me uznosi casna srica ... D. Ba-
rakovid, vil. 219. Od ditinstva lipo vrime. V.
Dosen 182b. — Gizdava uresa bibu bratca oba,
kad jih smrt ucesa u naj lipso doba. D. Bara-
kovic, vil. 246. Nit' sam mlada, ni odvece .'ftara,
nego moma od naj Jevseg doba. Nar. pjes. vuk.
1, 526. Ca s' mi siiika umorila prem u istok
lipih dana? L Ivanisevic 320.
b) u samome uziimnu i nasladi (o za-
bavi, slasti, raskosi, blazenstou itd.). Ne nahodi
se stanovito ljep§a zabava duhovna. A. Gudetid,
roz. jez. 4. U lipsu moju slas ke ne bib nigdar
sit. D. Barakovid, vil. 330. Zivu u naj lipjih
razkosah. Michelangelo. 40. Bla^onstva tva su
sva (srico.'t, za svo er su zrit lipa, nekripka, la-
2iva. D. Raiiina 13ll'. — / ooaj primjer, u ko-
jemu lijepo vrijeme stuji jamacno prema tal. bol
tempo, amo pripada: Ni na sviti |udi ki imaju
lipjo vrime nego fratri. Korizm. 37''. — Mislim
da amo pripada i ovi>: (T^jubai'i,) ti me u rob-
stvo stavi prigizdavi oiioj, a pak s horn r.istavi
u naj lipji odgoj. P. Zoranid 3^1.
r) o stanu tjelesnome i du^ernome.
(Ki) 0 stanu tjelesnome (n. p. o zdravfu,
snazi). Kad naj liple zdravje mirno u?.ivaino. 1.
T. Mrnavid, osm. 140. Darivo vas car neboski
i carica nobosnica loj)ira zdravjera, dobrom sre-
dom ! Nar. pjes. vuk. 1, 148. — (Smrt) kad smo
k Ijepjoj snazi, obdi dinit da smo nazi. J. Ka-
vanin 3H9'>.
bb) 0 stanu tjelesnome sto moze biti
i duSevno, n. p. o iivfenu, slohodi. Iskrhemu
1. LIJEP, 1, d, c) bb).
73
1. LIJEP, 1, f, cj.
imamo tri stvari uciniti: starijemu cast i poc-
tenje, svo^ofj) vrsti |ubav, sklad i lijepo zi-
vjenje ... M. Divkovid, bes. 8b. Lepa zitka na-
zivili ! Nar. pjes. vuk. 1, 141. — Za krst casni i
lijepu slobodu. S. ^^ubisa, prip. 124.
d) 0 rijecima, govoru, besjedama; misli
se da su ugodne onome koji slusa. nije svagda
u dobrome smislu, jer se moze isticati da na-
mjera i djelovane ne odgovaraju rijecima. Hotil
je z dobrimi i lipimi besidami i cinenjem k sebi
obratiti (Vincenca). F. Glavinid, cvit. 3ia. Ni
z lipimi, ni z grdimi ricimi k svojoj ne more ju
pripraviti vo}i. 226^. Lipim i blagim ri6ma. A.
Kanizlid, kam. 57. On nima dade odgovor pun
lipih ri6i. A. Kanizlic, kam. 83. Jer i ovi(h)
lipi(h) rifii kvar je s kojim vas (lince) prodici(7j.^
(ironicki). V. Dosen 270b. Ako je sve Bog ubio,
nije trpez i lijepu rijec. Nar. posl. vuk. 4. Li-
jepa rijec gvozdena vrata otvora. Lijepa (rijec)
lijepu iste. 169.
e) 0 nacinu (isporedi d)). Ja cu negov
gniv ogneni u lijep nacin utaziti. G. Palmotid
2, 255. Daje niku sladkost i niki ugodan i lip
nacin onoj rici. A. Vita|ic, ostan. vin. S lipim
i slatkim nacinom. M. Dobretic 108. Stade li-
jepijem nacinom da muza ukroti. S. Lubisa,
prip. 142. Moli ga lijepijem nacinom. da dode.
251.
e. u prenesenome smislu uopce kao j^ohvala.
kao da bi se cesto moglo zamijeniti s dobar (u
moralnome smislu), ali uprav rijec lijep istice
ugodno divjene onoga sto govori (lijep subjek-
tivno, dobar objektivno).
a) 0 stanu dusevnome i tjelesnome, n. p. :
aa) 0 takovome dusevnome stanu sto
se moze jav^ati na tijelii (sram rumenilom lica).
,Lijepi' srame, u kom zena lijepa ljep§u lijepos
stice. J. Kavanin 258b.
bb) 0 takovome stanu tjelesnome sto
je s moralnoga obzira i dusevno. Za kim cemo
ostaviti majku i lijepo carstvo djevojastvo. Nar.
pjes. vuk. 1, 373.
h) 0 dusevnoj osobini :
aa) umnoj. Boga sve moju da mi da
razum lip. §. Mencetic 74. — Val ki topi razbor
lijepi. P. Kanavelic, iv. 59. Poginu mi razbor
lijepi. 165. — Tebi nosim, svekrvice moja, lijepu
pamet i bijele ruke. Bos. prij. 1, 36. Bog mu
je darovao lijejie pameti i razbora. M. Pavli-
novic, rad. 34.
bb) moralnoj. Acilisu vas mir nedo-
stojan vitestvu ni lipoj dobroti. Aleks. jag. star.
3, 249. — Jer prom da je milost lipa, brez pra-
vice trapa slipa. V. Dosen 224*. Da Bog da i
lijepa milost Bozja. ti Vuk, kovc. 71. — I ako
sam jur dodio tvomu lijepom ustrpjenju. P. Ka-
navelic, iv. 481.
c) 0 dobru djelovauu.
aa) uopce. Ciniti delo ko koli lip}e.
Korizm. 54b.
bb) 0 osobitome kojemu djelovanu. A
i lepa, brate, docekana. Nar. pjes. vuk. 2, 355.
d) 0 livali, did, slavi, kao pohvala. I
onom je lipa fala, kom je srica ta zapala. V.
Dosen 183*. Neg' je ova lipa fala, sto je ovde
vas zapala. 269b. Bogu livala lipa! Nar. pjes.
istr. 1, 38. — Nima'ud Bogu dike lijije, pravo-
vjcrci neg kad sip|e. J. Kavanin 9.'^^. To je zeni
lipa dika. V. Dosen 183b. — Gdi je tebi lipa
slava, da je covik zeni glava? 107-1.
e) 0 casti, glasu, imenu. Lijepu 6as cinis
Kamilu, djetiia mu lupezom zvat. M. Drzic 234.
Svijetla casti, nada svima lijepa ti si ! I. V.
Bunic, mand. 7. Ah, koja vas sad zasjena, vitezovi
moji, zaslijepi , ter gubite od imena vasijeh
svjetlos i glas lijepi? I. G-undulid 486. Voli lip
glas i postene. V. Dosen 117b. Luka je na lijep
glas dosao. M. Pavlinovic, rad. 49. — Znadaje
ona pocrnjela cas lijepoga od imena. I. V. Bunic,
mand. 17. Ne plakase svoga zivota, vece svdje
lipo ime i postene. J. Banovac, razg. 118.
/) 0 dusi i srcu. Ako je du§a ov'liko
lipa u samoj sebi, ko je lipsa, kad je nakicena
milostju Bozijom ! J. Banovac, razg. 97 — 98.
Dusa lipa svim je dana. V. Dosen 28^. — Va-
rate se, ludaci, varate, ako ne nastojeci sabraniti
vas lip|i dio, dusu vasu ... A. d. Bella, razgov.
184. — Prirodno Judstvo koje izvire iz lijepa
srca i iz dobre duse M. Pavlinovi6, rad. 173.
ff) 0 vjeri i o cemu sto pripada vjeri.
Od lijepo od vjere riscanske. Nar. pjes. vuk. 3,
48. — (vjera je u drugome smislu). Lijepu smo
vjeru ufatili. Nar. pjes. vuk. 4, 121. Sto pre-
vari pobratima svoga na lijepu Bozu vjeru tvrdu?
4, 91. — Setise se lepe slave Bozje. 2, 97. Li-
jepa slava Bozja. u Vuk, kovc. 119. — Neka uce
lipe bogomoje. M. A. Ee}kovi6, sat. C7a.
h) 0 sreci (jace nego dobra sre6a). Lipa
t' je toj srica, bit na svitu semu vridna i umii^a.
P. Hektorovid 57. Imati ce lijepe srece. P. Ka-
navelic, iv. 473. Krai ne stize Ijepsu srecu. J.
Kavanin 359b. Lipe nase srice ! J. Banovac,
pred. 72. Cestitovat lipu sricu. V. Dosen 172^.
i) uopce (moze biti i u ironickume smislu).
I vam se vidi lipa stvar za htiti se uciniti pa-
metniji nego jest Bog. Starine. 17, 233. (1555).
Ljepje stvari od krjeposti ni'e od scjene, nije
vece. J. Kavanin 437'^ Oh lijepe stvari I ,o
bella cosa!' ,o rem praeclaram!' A. d. Bella,
rjecn. 135b. Stvari lipe po istini. V. Dosen
135b. — Sto je lipje od cisto(^e? Blago turl. 2.
161. A sta je Jopse od slave Bozje i od vecere
s pravdom stecene? Nar. pjes. vuk. 1, 96. — Lijep
pocetak ! G. Palmotic 1, 99.
f. dobar (u materijalnome smislu), vidi 2.
dobar, I, 2. — kao sto se sprijeda kazalo, ovo
je praslavensko znacene, ali mislim da se u na-
semu jeziku ne shvaea kao da je ti pravome
smislu, nego se svagda po nesto shvaea kao isti-
cane divleiia i ugodnosti, te je i u ovakovijem
slucajevima veca pohvala nego dobar. — n. p.:
a) 0 nauku, svjetu, i o govoru (drukcije
nego sprijeda) uopce. Tote lipi i spaseni nauk
imamo. Ziv. jer. star. 1, 232. Puna je lipih
nauka ova kniga. A. Kanizlic, kam. 148. Drugi
lipi nauci. 455. Lip nauk i vele plemenit. utoc.
516. Pak ce crkve biti nakicene j s naukom
lipim naresene. M. A. Relkovic, sat. Clb. Tabla
lipih i korisnih naukov. Kateh. 1561. 47. — O !
dosta ti lipa svita ja za,Aohi(h)\ V. Dosen 71*1.
— Misnik lipim govorenjem ponukuje obadva,
da jedau drugomu viru i cistocu sahrani. I. Bau-
dulavic 267a. Da su ovo lipe beside za pokri-
piti ga. P. Radovcic, nacin. 167. — Amo muze
pripadati i ooo : Nego jo bilo u svakomu viku
Judi i domorodaca koji hodeci po drugih zemjali
sabirase u hrpu gdi sto. lipseg i koristnijog smo-
trise, ili bi sami kakovo rukotvorje dobro razu-
mili, pak u materinskom jeziku bi pisali i otac-
bini svojoj poklonili. M. A. E.eJkovi6, sat. A2b.
b) 0 rijeci (drukcije nego sprijeda). Ri-
jeci koje jedno znace mo2e biti da bi naj boje
bilo kod one za koju se misli da je naj |opsa
(naj obicnija i naj prilicnija) metnuti sve ostale.
Vuk, rjecn. predg. ii.
c) 0 (korisnoj) lazi. Lijepa laz siromaska
sermija. Nar. posl. vuk. 169.
1. LIJEP, 1, f, d).
d) 0 nacinu (drukcije nego sprijeda).
Samo da lepim i postenim nafeinom izide iz Ru-
sije. Vuk, dan. 5, 29.
e) 0 obicaju, zakonu. Obicaje lipe osta-
vise. M. A. Ee}kovic, sat. B7b. Lip obicaj i do-
stojan fale. E5b. To je obicaj vrlo lijep i znatan.
Vuk, nar. pjes. 1, x. — Zakoni lijepi kijeme go-
spoda so taj vladaju. G. Palmoti6 1, 343.
f) 0 prigodi, prilici, vremenu (drukcije
nego sprijeda) itd., isporcdi 2. dobar, I, 2, 1.
Kolike si pute imao lipu prigodu. J. Bauovac,
pred. 46. Cekajuci lipsu prigodu, da mu kori-
stiti moze. A. Kanizlic, kam. 364. — Imade naj
lipsu priliku uvaliti Iguatiju. 35. Ovo je lipa
prilika za nas. M. A. Kejkovid, sabr. 41. - Ovo
je Ijepsa okazijon od svijota. M. Drzic 358. —
Zgodno vrijeme, zgodo lijepa, kud mi utece? I.
Dordic, uzd. 102. — Kad Bog da lepsi cas . . .
Glasnik. ii, 3, 112. (1712). — U lijepo doba do-
hodio, po aksamu bas u gluvo doba. Nar. pjes.
vuk. 3, 131.
ff) uopce. Mucanje lijepa je stvar i lijep
odgovor na onoj pitanje. Pril. jag. ark. 9, 74
(1520).
ft) kao velik, mnogi, vidi 2. dobar, I,
2, h (lijep je i u ovome znaccnu puhvala).
an) 0 novciina (plati, dobitku, dugo-
vanu), dobru, zitku. Is skrino mu je izeto lije-
pijeh dinara. M. Drzi6 396. Lipe novce sebi
zadobavi^. M. A. Rejkovic, sat. H3a. Lepe novce
dobiva Svedska za svoj bakar, jer ga zdravo
prodaje u tude drzave. E). Popovic, poznav. robe.
143. — Zaisto lijepu i veliku platu prose moji
trudi. G. Palmotic 1, 204. Od tve kcerce ljep§a
(mozebiti u znaccnu kao kod a) i veca bit ne
mozo nemu plata. 1, 345. Lijope plate i do-
stojne. 2, 35. — Poradi onoga lijepoga dobitka.
I. Jablanci 163. — Dacu t' za nu lipo dugovane.
Nar. pjes. vuk. 3, 556. — Jedno mlado jucerane
dete kako s' lepa dobra dodvorilo! 2, 158. —
Kad je lijep zitak stekao, zaklonio se u svoj
rodni gradi<i. M. Pavlinovi6, rad. 104.
bh) 0 citluku (moze biti znacene i kao
kod a Hi b). Ve6 na I'jepi fiitluk na Zagorju.
Nar. pjes. vuk. 1, 465.
ec) 0 lovu, roblu. Jesi 1' lepa lova
ulovio? Nar. pjes. vuk. 2, 156. — Lepoga smo
roba (o mnostvu) zadobili. 3, 38. Dosta lipa
robja zarobiSe. 3, 547. Da je lipo rob]e ufatio.
Hrv. nar. pjes. iz Istre. Nasa sloga. god. 10, sv.
17, str. 67.
tl(l) 0 pomoci (vojsci). Belizaru i Nar-
setu posla lijepu pomod svoju. J. Kavanin 210^.
Sad 6e nama lijep indat sti6i, vide6ete jada od
Turaka. Nar. pje-^. vuk. 4, 256.
eej uopce. Skott bi bio ve6 opremio li-
jepa posla (mnogo posalaj. M. Pavlinovid, rad. 46.
//) 0 (dugome) vremenu. Stajala je
glava u kladencti lepo vreme (5etrdeset leta. Nar.
pjes. vuk. 2, 324.
i) (> daru, uopce mogu pripadati nmo
ovaki primjiri, ali se u nekirna maze isticati apo-
{(thin (epota, Hi velicina (ixporedi h)). Od Boga
Ijepsi dar M. Drzic!" 18. Za |ubi mo fcostite li-
jope i sliftno no.Ko dare. 6. Palmotic 2, 203.
liipSe darove posla I'icmu. E. Pavic, ogledalo.
162. Lijep ti to dar dopadel Nar. pjes. vuk. 1,
67, Ja vam falini, blagodurim na vasemu lepom
daru. 1, 148. Lopsim cu to darivati daroro. 2,
303. — Amo pripnda tiprav i ovo (isporedi ja-
buka, A, e, a)). Nego hajdo, da .so pomirimo:
posliicu ti lijopu jabuku, uz jabuku stotiiiu du-
katn. Nar. pjea. vuk. 3, 4i>6. — i oi'o: Joste ve6o
Ijepsu railost dao rai jnsi. Zborn. 61«.
74 1. LIJEP, 1, i, e).
g. slozeni oblik f. sing, lijepa i cesce f. pi.
lijepe upotreb]ava se u instrumentalu Hi s ne-
ktjem prijedlozima u adverbijalnome znacenu, te
znaci: lijepijem nacinom, mirno (bez svade, bez
sile), isporedi d, d). po svoj j)rilici imalo se is-
prva u pameti lijepa rijec, lijepe rijeci. — ispo-
redi 2, n.
a) u mnozini.
aa) u ace. s prijedlogom na. — Iz-
medu rjecnika u Belinu (,con bel modo overo
con bella maniera' ,bono modo' 209'i; ,con bella
maniera, ovvero destramente' ,bono modo' 459*;
na lijepe a ne po pravdi ,alla buona, cioe non
di rigor di giustitia' ,6x civili more et aequitate'
152t>). Knez videci da nista ne more biti na lipe,
odvede je na sramotu u svoje dvore. M. Zoricic,
zrcalo. 65. Posla dva gospodicica kapetanu od
grada, da ga ponukuju, neka mu na lipe grad
predade. And. Kacic, razg. 105. Za petnajest
dana cekase ne bi li ga kako iz privarke obla-
dali, ali vidivsi da nije moguce, pofiese na lipe
pitati . . . kor. 491.
b1>) u instrumentalu (ali je u svijem
primjcrima s prijedlogom s . Zato z lipim ga
nikako (= nekakoj pritegnuti odlucihu. F. Gla-
vinic, cvit. 119^. Ter z lipimi, da ju hoce za
druga vazeti, prosase ju. 228'-. Poce ju z li-
pimi, da se idolom pokloni. nagovarati. 398—399.
Koji nede s lipim kra|u se prignuti. A. J. Kne-
zovi6 169.
b) u jednini.
aa) u ace. s prijedlogom na. Kad se
necete ostaviti na lipu i s vasim postenem, osta-
vicete se na vasu sramotu i s vasim velikim ne-
postenem. M. Dobretic 484. Ako li ga na lijepu
ne date . . . Osvetn. 3, 55. Vec ovo vam na li-
jepu pozdravle. 3, 77.
bb) u instrumentalu. Kuznom nece,
lijepom se krada. Osvetn. 4, 50.
h. kod imena bi(aka.
a) Lijepa fraiia, Lijepa gospica, Platan-
thera bifolia Rich, (u Istri). B. Sulek, im. 195.
b) lijepa gospica, vidi a).
c) Lepa-kata (Pavic), v. Lijepa-kata. B.
Sulek, im. 193. Lijepa-kata, 1. Aster chinensis
L. (Vuk, Sabjar, u Cazmi) ; 2. Chrysanthemum
indicum L. (Pavic). 195.
<l) Lijepe gospode, Primula auricula L.
(Sabjar, u Dubrovniku). B. Sulek, im. 195.
e) Lijepi covjek (prema tal. begliuo-
miai), Balsamina hortonsis Desp. (Sab)ar, u
Cazmi, u Slavoniji). B. Sulek, im. 195.
f) lijepi de6ko, m. Balsamina hortensis
Des. — u Samoboru. A. Ostojid. — vidi e).
ff) Lijepi klasic, Prunella vulgaris L.
(u Istri)." B. Sulek, im. 195.
Ii) Lijepi muz pojski, Gymnadonia co-
nopsoa RBr. (u Istri). B. Sulek, im. 195.
i) Lijepi rozac, Orlaya grandiliora Hoffm.
(u Gospidu). B. iSulok, im. 195.
i. kod vtjesnijrh imena.
a) Lijepa Glava, manostir u Hrvatskoj.
Poctovani fratri reda svotoga Pavla prvoga re-
mete u klostru Lipoj Glavi prebivajuci, u Va-
razdinskoj varmedo naSinon. Mon. croat. 278.
(1576).
b) Lijepa Greda, zaselak u Hrvatskoj u
zupaniji bjrlovarsko-krizcvackoj. Razdijej. 110.
(•) Lijepa Trava, mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackome. Zabran u Lepoj Travi. Sr. nov.
18G8. 364.
ft) Lijepa Vas, kajkavski Lepa Vos, selo
u Hrvatskoj u iupaniji zagrcbackoj. Razdije).. 84.
e) Lijejia Vica, vidi Loiiavina.
1. LiJEP, 1, i, /;.
75
1. LIJEP, 2, e, d).
f) Lijepo Cerje (Hi Lijepi Cer?), nijesto
u Istri. — XIV vijeka. V Lepom Cere. Mon.
Croat. 46. (1395).
2. adv. lijepo. — Izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (, belle'), ii Mika]inu (lijepo, krasno, ubavo
jpulchre, belle, eleganter, pereleganter, venuste,
fabre, afifabre. scite, luculenter, polite, ornate,
apte, prospero, commodo'), n Belinu (.acconcia-
Diente. aggraziatamente, eleganter' 19'i; ,aggra-
tiatamento, con garbo' ,lepide, venuste' 51i-; ,con
bel modo ovvero con bella maniera' ,bono modo'
209'>; ,convenevolmento' ,decenter- 226*1; ,galau-
temente o garbatamente' .concinne' 336a; ,netta-
mente, politamente' ,inunde' 510*), u Bjelustjen-
cevu (lepo ,pulchre, decore, venuste, belle, scite,
eleganter, pereleganter, grafice, speciose, polite'),
u Jamhresicevu (,pulchre'), u, Stulicevu (,pulchre,
belle, commode, decenter, honeste ; komp. Jepse,
|epje, |epje), u Vukovu (,schon' ,pulchre'). — , U
komparativu su oblici pnma adjcktivii: Jepse
noj cesce (i }evSe, |esve, vlese, jese), )ep}e (}e-
pje). ne znam, ima li gdje iiotvrde za |epoe i
jepsije.
a. u pravome smislu preina 1, a.
a) prema vidu. Obitovase mi . . . napra-
viti i narediti tej polace obi mnogo krasno, lipo
i slavno i cbstbno. Mon. serb. '290. (1419). I
oudi se oblce lipo. Korizm. 21*. Jedan pintur
bududi lipo napisal jedan kip. Mirakuli. 18.
Njeku vil, ka Ijepse sunca sja. N. Najeskovic
2, 84. Eeci Andrijani, da se lijepo obuce. M.
Drzid 207. ^ Kako lijepo pristojase ma odjeda na
tve lice! G. Palmotic 1, 317. Ponovjene moje
zgrade svud ce biti, pace Ijepse ureseno. I. V.
Bunic, dubrovnik. 5. Kon noge lipo dvize. B.
Krnarutic 8. U cas vidjeh diku strenu, lijepo
mene ka resase. P. Kanavelic, dubrovnik. 10.
Kad se zena lipo kiti ... V. Dosen 103 K Da
je lipse odivena (komsija) . . . 1181'. Posa|i ga
prvomu terziji, neka nemu zafeli sto ju je (do-
lamu) onako lipo skrojio. M. A. Kefkovic, sat.
L4". Pocese se crkve praviti, kako gdi koja
lipse stane. sabr, 6. Znas, satiri s nimfam tad
kolo lijepo vode. M. Katancic 41. L'jepo ti je
niz po)e gledati. Nar. pjes. vuk. 1, 48. Lepo ti
je pod noc pogledati. 1, 59. Zlatni kove i sre-
brni, lijepo ti sjas ! 1, 69. Pa se pogleduje,
stoji li joj lepo ruo sakrojeno. 1, 108. Imala je
devojdica b'jelu vilu posestrimu koja j' l'jepo
naresila. 1, 150. Zlato mi treba konu na uzdu,
kada ga jezdim, nek mi je lepo. 1, 215. I ta
kita progovara: „Podajte me devojkama, devojke
me lepo nose, lepo nose, pa s' ponose". 1, 303.
Lepo ti je rodio jablane! sve biserom i dragim
kamenem. 1, 319. Lijepo je odevena. 1, 312.
„Moj Dam}ane, moje jarko sunce! l'jepo ti me
bjese obasjalo ! al' mi brze za goricu zade".
„Lubo mqja, pitoma ruzice ! l'jepo ti mi bjese
procvatila! al' zaludu, kad s' ne kitih tobom".
1, 406. S Bogom ostaj, rumena ruzice! l'jepo
ti se rascvatila bjese! 1, 549. Oblafii se sto god
Jepse moze. 1, 565. Koliko je ona ku6ka I'jopa,
jos joj Jepse ruho odgovara. 1, 568. Gradi, care,
Ito god Jepse mozes, od studena kreca i ka-
mona ... 2. 205. Sedlajte mi od megdana doga,
okitite sto Jepse mozete, opasite sto tvrde mo-
zote. 2, 262. Kad se kada l'jepo opremila. .3,
201. Pa Ivana opravio lepo, sve mu svoje ruvo
obukao. 3, 393. Do podne im vedro i lijepo, od
podne se nesto naoblaci. 3, 419. Lijepo vezes,
ako ne pometes. Nar. posl. vuk. 169. Malo jede,
al' se lijepo nosi. 175. Gledajuci kako je krv
crjenu po bijolu snijegu lijepo videti. Nar. prip.
vuk. 116.
bj prema cuvenu. Lipo piva a lipse po-
piva. And. Kacic, razg. 305*. Lipo i cisto iz-
govarat. M. Dobretid vi. Gde lepo poju devojke.
Nar. pjes. vuk. 1, 224. Lepo peva slavujak. 1,
482. Ko poslije slijepi, Jepse gudi. Nar. posl.
vuk. 151. Lijepo bleji, ali zlo doji. Lijepo zvi-
zdis, tek da hoce ovce za tobom. (Kad ko Jude
na sto nagovara, a oni nece da ga poslusaju).
169. Kako kome Jepse na uhu zvuci. S. ^ubisa,
prip. 66.
c) prema nuhu. U po dana svaki cvijet
lijepo mirise. Nar. pjes. vuk. 1, 294. Cemin
s ruzora lijepo mirise. 1, 354. Bijeli cvijet pla-
ninski koji lijepo rairi§e. Vuk, rjecn. kod turcin-
cvijet. Zubja Jepse oli ruznije vona po vrsti
svoga soka. M. Pavliuovid, rad. 137.
b. 0 govoru, u praoome smislu, prema 1,
b, cj. Ne najde se clovik, ki bi lipse, gizdavije
i slaje govoril. Ziv. jer. star. 1, 230.
C. s glagolom darovati, prema 1, f, i).
Lijepo je care darovao : dao nojzi dvanaest du-
kata. Nar. pjes. vuk. 1, 159.
d. 0 dusevnome osjecanu, kad se ko ceinu
divi. Ah, lijepo ti ja obrah za utocisce i za par-
dicu moju, lijepo ti meue sreca dopade! V. An-
drijasevic, put. 148.
e. ugodno, vidi 1, d fi e), isticuci divjene.
a) 0 cemu sto ko drugome radi tako da
mu pokazuje jubav Hi prijatelstoo. Roksandu
srdeno pojubiv i lipo celovav. Aleks. jag. star.
3, 275. Svudje si lijepo primjena. M. Drzid 152.
Da zagrlis, lijepo primas ... B. Kasic, nac. 53.
Da svakoga lipo primi. M. Dobretid 72. Kada
1' raoja brada iz lova dohode, ti ih l'jepo sretaj.
Nar. pjes. vuk. 1, 411. Lepo su se s majkom
izjubili. 1, 575. Car je lepo cedo privatio u
skut desni kolaste azdije. 2, 156. Lijepo mi po-
slusajte Marka. 2, 474. Lijepo ih kraju ispratio.
2, 517. A Milos se s kona poklanase, te lijepo
dara privataso. 2, 550.
bj mjeste radne, kao kod a), haze se o
govoru. Zahvalih mu lipo dosti. D. Barakovid,
vil. 194. U knizi ga lipo pozdravjase. And.
Kacic, razg. la. Pak ga lipo ona molit pojde.
M. A. Rejkovid, sat. Kl^. A oni ga lipo zapi-
tuju. Li3^. Lipo ga pozdravi. sabr. 2. Da im
Jepse progovoris, na pitana odgovoris. Nar. pje.=!.
vuk. 1, 94. I lepo joj brada govorila. 1. 572.
Ona mu je lipo zafalila. 1, 595. Nemu Milan
Bozju pomod daje, Dragutin mu levso prifatio.
2, 45. Car mu kaze pravo i lijepo ... 3, 81. I
pita se lijepo za zdravje. 3, 131. Jo.s lijepo
nemu zafali§e. 3, 476. Paka ga jo lipo poza-
lio: ... 3, 556. I oni mix Jevse prifatise. Nar.
pjes. a Vuk, rjecn. kod levsi. Ona nemu Jevse
odaziva. Nar. pjes. juk. 54. Gospodar od kude
lipo prosi: „Budite veaeli!" Nar. pjes. istr. 3, 15.
On joj lepo zahvali. Nar. prip. vuk. 78. — I o
pismu. Knezovima i raji otpisadete sto god mogu
Jev§e nek ga stimano docekaju. Golub. 5, 130.
Kad uskoci kuigu prehvatili, jos Jevse im oni
otkitili. Osvetn. 3, 57.
c) amo mecem i: Lijepo hvala! kojima se
rijecima zahva^uje po sjevernijem krojevima. —
ne znam jeli to postalo od Lijepo nek vam bude
hvala!. Hi je kao i zagrebacko: Hvala lepo! zlo
prevedeno s nem. Dank schon! (t. j. Ich danke
schon, lijepo zahva(ujem). — Od xviii vijeka.
Pak mu rece: ..Lipo fala!" V. Dosen 69^. „Hodi
da jemo leba'-. — „Lepo hvala!" Nar. prip vila.
1867. 464.
(I) amo 2^^ip(ida lijepo i kad je s gla-
golom gledati, te znaci od prilike sto i milo,
prijatejski a i sa, stovanem. Car ne gledajudi
1. LIJEP, 2, e, dj.
76
1. LIJEP, 2, h, g).
lipo na poklisare, dade zapovid. A. Kanizlic,
kam. 335. Ova se dvojica od onoga vrimena
lipo ne gledaSe. ^54. A modu se gledali se li-
jepo. Osvetn. 2, 50. — Slicno je i ovo : Od sva-
koga bise lipo viden. J. Banovac, pred. 51.
f. kao predikat moze znaciti uopce po-
hvalu, kao hvale dostojno, Hi pristojno. Ne lepo
jestb ni prilicno otb Boga i clovekb ostaviti nams
otbca. Domentijanb 203. Jakoze lepo i podobbno
svetyimb i bozbstvbnyimb crbkvamb svqie pra-
vine i metohy drbzati. Mon. serb. 112. (1321 —
1336). U Boga je lijepo ufati. G. Palmotii 1,
15. Lipse nam je slavno poginuti uego zivi
upasti u Turke. And. Kacic, razg. 179*. To m
lipo, da covik i zena jedno drugom sramote
imena. M. A. Re|kovic, sat. FS^'. Nije lepo pre-
dutati. J. Rajic, pou6. 1, v. A lepo je i biti i
ro6i dva devera kod jedne devojke. Nar. pjes.
vuk. 3, 508. Od kako je jjostala Loznica, nisu
Jepie Srbji zadobili nego tada kad razbise Turke.
4, 259. Kako je lijepo i krasno kad sva braca
zive Zajedno! D. Danicid, psal. 133, 1. Al' Jepse
je da ukora nema. Osvetn. 2, 112. — Amo moze
pripadati i ovo: Sve je to lijepo. B. Zuzeri 210.
g. ako je predikat s dativom, moze znaciti
§to i kod e (u naj prvome primjeru), Hi ugodno.
drago. Tako li lepo vamb jestb na takovyje
muze vboruzati se? Domentijanb 17. — Lijepo
je meni za Jubjenu tvoju kdercu jDod truditi. Gr.
Palmoti6 2, 111. Nek ne hica u obijesti, kada
mu je Ijepse jesti. J. Kavanin 63*. Lijepo li ti
bi u Sparti vrijednim |udein ostariti ! 174a'. Tamo
Ristid slavi Nikojovo, svega ima, lijepo ce nam
biti. Osvetn. 1, 29. Moju jadnu okajace glavu,
ter ni tvojoj bit lijepo neco. .3, 34. Vise tebi
rijet ne umijem, }f>pse ti je kuci i ne doci, no
da pusti§ u nu Turke pro6i. 3, 124. — / bez
dativa: U gradu lepse se zivi. D. Obradovid,
basne. 361. I jevandelije dugo nije lijepo slu-
iati. Nar. jjosl. vuk. 101.
h. dobro, t. j. kako treba, kako se pristoji
(osobito se komparativ moze zamijcniti s bo|6);
nije svagda u dobrome (moralnome) sinislu, ako
se i tada yuozc shvatiti kao pohvala.
a) 0 matcrijalnome djelovanu. Da sjedu
na zemju lipo po redu. F. Lastrid, od' 247. Ja
sam zito lijepo oprala. M. A. Re}kovi6, sat. F'S^.
Kako (pcelaj lipo med i vosak sprav|a. Kl''. A
kad Noje sve lipo uredi . . . K6a. Stado lipje
bude hodit po izgledu. I. Garanin 2.3. Lepo i
je care posadio, avo koleno jedan do drugoga.
Nar. pjes. vuk. 2, 93. Ja bih tebe }epse saranio.
2, 347. Pa je glave .saranio lepo da j' (je = ih)
ne kjuju orli i gavrani. 2, 425. Sedla kona 5to
ga |e|)Se mo2e. 2, 566. Lijepo se doma opra-
viSe. 2. 586. Lijepo se brada namjesti^e. 3, 308.
Ne bi sabja )ev§e porubila. 3, 308. On lijepo
blago dijpjaSe, ne dijoli brojem ni hesapom, no
kalpakom harambase Lima. 3, 312. Nova metla
lijepo mete. (U Kotoru). Nar. posl. vuk. 225.
On se lepo umije i opiavi. Nnr. prip. vuk. 58.
Evo ti ))rstpn . . . zaklinom te . . . da onu de-
vojku sobe vjencaS, kojoj jtri.'Htane naj jev§e na
ruku. 143. Kail ne mogu sjosti svi oko sofre
lijepo nego svaki sjcino koso. Vuk, rjodn. kod
Setoladki. Gumna su lijopo natosana kamenem.
nar. pjes. 1, 64. — Ki bi darovali lipJe i vede.
Mon. Croat. 141. (1490). Zet ga lepo o|)ravi sa
velikim darom. Nar. prip. vuk. 114.
b) 0 govoru Hi o djelovanu Sto postaje
govorom.
aa) uop6e. Kahvu piju, egloniSu lijepo.
Nar. pjes. juk. 598. Ko mudro mufi Iije])o go-
vori. Nar. posl. vuk. 148. Svagda je . . . narod
poucavao u crkvi, i to vrlo lepo prema onom
narodu. Vuk, dan. 4, 5.
bb) jasno, razgovijetno. Kako se lipo
kaze i znamenuje v knigah. Narucn. 27a. Tn
postavno od izgara svojim podpisom kaze lipje
Jakov Boda. J. Kavanin 178*. Kako lijepo to-
maci ove rici s. pisma (s. Grgur). F. Lastrid,
test. 231*. " Amo bi moglo pripadati i ovo,
premda nije rijec o govoru: Da se zlamenem
izvanskim lipo i pravo istomace. M. Dobretid
518.
cc) 0 svjetovanu, napucivanu. aaa)
uopce. Koji ga mogu lipo naj^utiti. M. Zoricic,
osmina. 139. Zena tebe bas lipo svituje. M. A.
Re|kovid, sat. G2b. I I'jepo je o tome razumi,
nek obere koga nojzi drago. Nar. pjes. vuk. 3,
473. — amo moze pripadati i ucene: Lepo Anu
naudite radu, sitno vesti i tanano presti. Nar.
pjes. vila. 1867. 830. — bhb) u moralnome smislu.
Al' joj ufano Ijepse veli. I. V. Bunic, mand. 19.
Lipo ga je babo svitovao. And. Kacid, razg. 27*.
Lepo me je setovala majka. Nar. pjes. vuk. 1,
355. Pa Ivana lepo svetovao. 3, 393.
c) 0 slusanu, sluzenu. Sluge su ga virne
lipo poslusale. Nar. pjes. istr. 6, 20. Prijateji
lepo poslusali. Nar. pjes. vila. 1866. 699. — Da
mi ce ugadati i sluziti lijepoo i dobro i pravo i
poctenoo. Mon. serb. 461. (1453). Zasto si me
lepo sluzila, uzmi od onih sanduka koji bodes.
Nar. prip. vuk. 180.
(I) kako ko zivi. Hi se vlada, Hi za sebe
Hi s drugijem.
aa) za sebe (vidi i dva zadna primjera
kod i). Sfoj zivot ca mogu lip].e i rairnije pro-
voditi. M. Gazarovic iv. I posle su lepo zivo-
vali. Nar. pjes. vuk. 2, 643.
bb) s drugijem, t. j. u miru. Ima niki
svekrva koje ne mogu podniti da joj sin lipo
zive zenom. J. Banovac, razg. 83. Nacin lipo
ziviti sa svojim drugom. M. A. Re|kovic, sat.
F7*. — Ja se lipo sluzkinama vladam, pak men'
dobro kad se i ne nadam. D3*. — Bud' lipo
s prijate|ima kojih preved nigdor nima. P. Vi-
tezovid, cvit. 13. — Da se lipo |ubjase Radkovid
s Pednidem. Mon. croat. 201. (1512). — Sa se-
strom sam s' ,lepo' pocastio, sestra me je napo-
jila vinom. Nar. pjes. vuk. 1, 540. — Lepo me
je sestra docekala. 1, 540. — Lijepo se brada
pogodise, oceviiiu svoju pod'jelise. 2, 626. —
Pak me majka I'jopo negovala. 1, 49. Rani dedo
i lieguje lepo. 2, 157. Lijepo su me drzali nozin
otac i majka. Pravdonosa. 1852. 23. — isporedi f).
e) 0 umnome djelovanu. Od koga poni-
^enja ijopSe mozeS vidjeti u pro§astomu poglavju.
M. Divkovic, nauk. 19'J. Bog u svitu svaka lipo
i naredno razdili, razluci i odluci. M. Jerkovid
99. Nadin kojim bi lipJe i milije proslavili. 94.
Nek rii mladi lipo slave (staresiue). V. DoSen
238''. Kako lepse znate, tako dinite. Glasnik.
II, 3, 171. (1712). Znam lijopo da . . . Vuk, kovfe.
52. Da bi se Ijepse razumjelo ... J. Matovic
461.
/) HZ glagol platiti znaii Hi potpuno Hi
mirno (bez silej. — drukcije u drugome ]>rimjeru
kod g). Oni ju (zem^u) niani lipo platise. Mon.
croat. 57. (1433). Godiste prbvo odb carine is-
platiSe mi lijepo pocteno. Spora. sr. 2, 114. (1448
— 1449). Lipo ga su (brime vina) vazeli, i lipo
ga su platili. P. Hektorovid 20. — isporedi d) bb)
if) ne treba shvatiti u dobrome (moral-
nome) smislu, osobito u detiri zadna primjera.
Sakrit mi se iiedes vi§e jer du tebo duvat lipse.
And. Ka/^id, razg. 18*. Ali je jo5 lipSe i-<platio
jedan sojauin jednoga Francuza koji se ponosio
1. LIJEP, 2, h, g).
77 1. LIJEPITI
sto je iz Parisa: „Sto se ponosis?" veli ,.tvojim
Parisom kada ti nemas u Parisu ni§ta visje ne^o
imaju Pariski misi i stakori?" M. A. E,e}kovi6,
sabr. 12. Tako jo' demo lijepo glavu usje6. M.
Drzic 180. Jer bi se s liome mnogo pute i raz-
govara' za lipse je privariti. M. Zoricic, zrcalo.
75. L'jepo ga je snaha prevarila. Nar. pjes.
vuk. 1, 583. (Vino) znade naj lepse svakome
nogu podmetnuti. Z. Orfelin, podr. 26.
i. dobro, u morahiome smislu (vidi i h, b)
ccj bbb)). Lijepo u srcu mislis tvomu. G-. Pal-
motic 1, 342. Lipo zivu i mole se Bogu. M.
A. B,e}kovic, sat. E5a'. !^udski, lijepo, kao sto
Bog miluje. Vuk, rjecn. kod boski.
k. od znacena pod h postaje znacene kao:
posve, do kraja, do konca (ne zna se za svaki
primjer kod h, pripada It onamo Hi amo). Lijepo
sve sprav'te, ter k stanu podimo. M. Drzic 478.
Ostase cisti i ozdrav|eni lipo od pogrdne one
kraste. F. Lastric, od' 264. Biser lipo pokupio
u jednu maramicu. A. Kanizlid, kam. 46. Oni
ob noc oko kola kasu, a kad lipo sve kolo
opasu... M. A. E,e}kovic, sat. C5b. Nego jednoc
kada lipo svanu, ja otidoh gledat na tavanu.
D7a. Da ti uzduz lipo budu ravne (svice) ... J.
S. Rejkovic 392. Lepo date knigu izucilo. Nar.
pjes. vuk. 2, 71. Ali ga on lepo ocisti i uredi
te sine kao novo kovano. Nar. prip. vuk. 34.
Jost to lijepo ne izusti, a straza digne kapu
s glave. S. ^iubisa, prip. 19. — I uz adjcktive
i druge adverbe, kao posve, vrlo. Bise sabju pri-
pasal lipo spravnu dosti. B. Krnarutic 10. Gdi
ni smrada, nego lipo cisto. M. A. Re|kovi6, sat.
H7a. On grede lipo pravo v tovernu. Starine.
23, 73. (1496).
1. lijepo moze stajati (i bez ikakve po-
hvale) kad se kod j^fipovijedana istice kakav do-
gadaj kao nenadan i protivan onome sto se
mog'o cekati; a i bez toga kad se hoce sto istak-
nuti H iwipovijedanu, gdjegdje i ironicki (mislim
da je u svezi sa znaienern kod k). Scinahu ne-
prijateji negovi da su slavno dobili ... al' se
lipo privarise. F. Lastric, test. 199t>. Lepo mi
se poizmace. V. Dosen 15*. Omer htede pitati
jos ne§to, ali mu, lijepo, rijec zasta u grlu. M.
D. Milicevic, omer. 47. — Lijepo ti nas malo
svijeh sada ne izbise. N. Na)eskovic 1, 234. Neg
u svetac prozdre u mehani, svojim drustvom lipo
na tehani. M. A. Ee)kovi6, sat. E2a. Pa je od-
vede ocu i materi, te se lepo venca s nome.
Nar. prip. vuk.^ 226. — Amo maze pripadati i
ova: „Pa su svi kidisali na mene, da me ubiju
lepo'' (rece jedna zena u Srbiji). M. D. Milicevic.
m. od znace/ia kod k postaje drugo, od
prilike kao bas, taman, te se istice kraj (pocetak,
cesce svrsetak micanu, pruzanu, trajanu). — Od
XVIII vijeka u sjevernoj Dalmaciji.
t() kod micaha. pruzana. Izgorise ruke
lipo do lakata. M. Zoricic, zrcalo. 157. Stegnuse
ga tako vrlo, da konop upi se u meso do kosti.
F. Eadman 14. Kruna bila je slozena od i|adu
priostri draca, od koji . . . doprise nike do ociju,
nike do ustiju, a nike lipo do grla. L J. P.
Lucie, doct. 42. — U metaforickome smislu. Da
lipo s ovoga svita pritezu Bozju srzbu. J. Ba-
novao, pred. 105. Psovaoci pjuju lipo na pri-
stoje i na bitje Boga. I J. P. Lucie, razg. 85.
Doprle bijaju lipo do neba tuzbe puka. 134. Vi-
deci u crkovnacima tolikim pohlepu prikorednu
za jasprom, dopiru lipo do pogrdjeria m'isnika.
bit. 56. Dali dopriti lipo do Boga. Grgur iz
Varesa 136. — Badi ovoga primjera isporedi i
h, f) : Nije duzan, vede se naplatio lepo s Mi-
losem do novca. Glasnik. ii, 3, 85. (1707).
b) kod trajana. Ti si posidovao moje
srce jos lipo od prvoga casa. Grgur iz Varesa
120. — Ne svrsuje muka lipo do smrti. M. Zo-
ricid, osmina. 94. Bi osuden u purgatorje lipo
do svrho svita. zrcalo. 227. Nepokorni zivise
lipo do smrti svoje. I. J. P. Lucid, razg. 118.
S vami jesam po sve dneve lipo do svrhe svita.
Grgur iz Varesa 67. U dilu naucite|ice, koja
zivi vrhu zemje lipo do naj pokonega izdisana.
73. Od negova uskrsnutja lii^o do dosastja naj
poslidnega Antikrsta. 81.
II. upotreblava se s prijedlozima na i u;
da nije «. ace. sing, poznaje se po akcentu: na-
lijepo, iilijepo.
a) na lijepo znaei §to i na lijepe, vidi
1, g, a) aa). Mi na lipo nedemo nega da slu-
samo. J. Banovac, pred. 105. Hodes i na sra-
motu, ako nedes na lijepo. Nar. prip. vuk. 187.
Neka ide te se miri na lijepo s pokradenijem.
Vuk, rjecn. kod sok. Nedete li da je na lijepo. ..
Osvetn. 2, 115.
b) u lijepo znaci sto i lijepo kod h, d)
bb). Ja sam s suram' bio u lijepo. Nar. pjes.
vuk. 2, 267.
2. LIJEP, m. gluten, uopce sve cim se lijepi,
kao n. p. klija: i u osobitijem znacenima. — ije
stoji u juznome govoru prema negdasnemu e ; u
istocnome glasi lep, u zapadnome lip. — Akc. se
mijena u loc. sing, lijepu. — Korijen je kao kod
1. lijepiti. — Eijecje praslavenska, isporedi stslov.
lep-B, malorus. Jiin-B, (ces. lep je sumnivo, jer po
negdasnemu genetivu Ipu kao da je postalo od
IbpT.), gornoluz. lep, donoluz. lip, po}. lep Qepak
za ptice). — Osim rjecnika, nalazi se samo u
nase vrijeme.
j a. uopce. — Izinedu rjecnika u Vrancieevu
(lip , gluten'). Nerastvorene u kjeticnom soku
bijske materije ove su: legumin, bijski lep . . .
': K. Ginogorac, bot. 7. Lep zivotinski — ko-
! lagen. J. Pancid, zoolog. 12.
b. ^ejjak za ptice. — U Stulicevu rjecniku:
,viscu3, viscum' s dodatkom da je rijec ruska.
c. lijepjene pie ter a gnilom i vapnom, i to cim
se lijepi. — U Vukovu rjecnika (sa sva tri ob-
lika) : ,der anwurf (z. b. des lehms auf das flecht-
werk)' ,illitus'. Lijep (je) kao ,lijep' na plotu
(kao blato kojim je sto ulijep}eno). Nar. posl.
vuk. 169.
d. uopce vapno i drugo sto veze (lijepi) kamen
s kamenom kod gradena. Neka se razruSi ona
kuda, kamene i drva i sav lijep od one kuce.
D. Danicic, 3mojs. 14, 45.
LIJEPA, /. (uprav 1. lijep, /.;, kao ime:
a. zenskome cejadetu. — Prije nasega vre-
mena. Lepa. S. Novakovid, pom. 74.
b. ovci. F. Kurelac, dom. ziv. 32.
LIJEPAK, vidi |epak.
LIJEP AN, vidi lipan.
LIJEPCIN, Lijepid, vidi ^epdin, l^^epid.
1. LIJEPITI, rijopim, impf. agglutinare, con-
glutinare; illinere, mazati dim poluzitkijem (n.
p. klijom) sto, da kad se sastavi s cim drugijem,
ono, cim se malo osusi, ne da da se lako jedno
od drugoga rastavi; mazati sto cim (n. p. zid
lijepom, vidi 2. lijep, c)) poluzitkijem, da, kad
se to osu§>; postane cvrsce Hi lepse. ije- stoji
mj. ncgdasnega e; u istocnome govoru glasi 16-
piti, M zapadnome lipiti. — Akc. kaki je u praes^
taki je u impf. lijepjah, u aor. 2 i 3 sing, lijepi,
u part, praet. pass, lijepjen ; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf. — Rijec je prasla-
venska, isporedi stslov. lepiti, rus. .i-knaxb, ces.
1. LIJEPITI
78
LIJEPOST, 2.
lepiti, poj. lepic. — Osnova lep postaje od ko-
rijena Ibp, vidi kod prionuti. — Izmedu rjecnika
u FrawcicevM (.glutinare'; priklitiilpit ,ferrumi-
nare'), u Bjelostjencevu (lepim ,linio, visco inficio'.
2. V. kelim), u Jambnsicevu (lepim ,invisco'), u
Stulicecu (lijepifci i lepiti ,a|rglutinare'), u Vulti-
gijinu (lepiti ,invischiare, inveschiare' ,mit vo^el-
leim bestreichen'), u Vukovu (sa sva tri oblika,
n. p. kucu, kosnicu ,anwerfen* ,iIlino').
1. aktivno.
a. u proome znacenu. Lijepi djed s voskom
a baba s kalom. (Z). Poslov. danic. Smolom (siij
lipili. A. Tomikovid, gov. 232. — U ovijem pri-
mjerima kao da stoji mj. sakup)ati: Vas sve koji
lipite oblake, vitre ... J. Banovac, blagosov.
2()0. Lipeci oblako, grade . . . 276. Pristanite
lipiti oblake ... 291.
b. u dm gome znacenu. Nu mazu i lijepe
naravna bljedila, i cini nih lijepe ne narav neg'
sila. I. Gundulic 145.
2. pasivno. — u drugome znacenu. Naj jepse
gradevine, koje sam vidio ja, lijepjene su. M.
£). Milicevic, omer. 165.
3. sa se.
a. pasivno, vidi 1, b. Zaman se cini sve,
i lijepi i maze, grdoda s naprave grda se ukaze.
I. Gundulid 162.
b. rpfieksivno, ostati pri cemu i tesko se
odijeliti, kao prilijepfetio. — Izmedu rjecnika u
Vukovu (,kleben' ,adlirior, haereo'). Da rastavi§
koja ti se lipi (svica). J. S. Kejkovid 391. Sok
se lepi. P. Bolid, viuodjel. 2, 126.
2. LIJEPITI, lijepim, impf. ciniti da ohjekat
bude lijep; resiti, kititi. — Postaje od lijep. —
Sanio u jednoga pisca Dubrovcanina xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,exornare'). Bog
pocine resiti i lijepiti Katarinu s mnogom sve-
tinom.^ V. M. Gucetid 184.
LIJEPJETI, lijepim, impf. postajati lijep, \ep-
§ati. — U Stulicevu rjecniku (pisano lijepiti ,pul-
chrum fieri, evadere').
LIJEP^^ENE, n. djelo kojijem se lijepi (vidi
1. lijepiti). — U Vukovu rjecniku (,das anwer-
fen' ,illitus').
LIJEPNJGA, /. vidi 2. lijep. — U Stulicevu
rjecniku: v. klija, i u Voltigijinu : ,colla' ,leim,
kleister'. — nepouzdano.
LIJEPNITI, lijepnim, impf. vidi 1. lijepiti. —
TJ Voltigijinu rjecniku: ,incollare* ,zusammen-
leimen'. — nepouzdano.
LIJEPOST, lijeposti, /. osobina cega sto je
lijepo, vidi Jepota. — Istoino Impost, zapadno
lipost. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem padezima, osim notn. i ace. sing. — u
Dubrovniku je akc. jepost, jeposti kao kod lu-
dost, mladost; mislim da je tako ondje svagda
bill), premda se to ne mo^e poznati radi grajije
dubrovudkijeh pisaca u kojijth se ne razlikuje
ije od je, osim D. Bnnine (vidi Stari pisci. xxi.
Djela D. Zlatarica na str. xlii-xliii), ali sam
naUao zabi}eirn .sumo jedun negov primjer, a na
dva sam sluiajno nuisao, te je u sva tri jw za-
padnome govoru lip-. — Od xv rijeka (ima i u
staroruskome, vidi F. MikloSid, lex. jialaeoslov.^
kod lei)0stb), a izmedu rjr.inika u Vrandicevu
(lipost ,f()riiio3itas; pulcliritudo'), u lirlinu (,lje-
pAs' ,bellezza, bolti, I'a.stratto di bollo' .pulcri-
tudo' 131l»i, u lijeluHtjencevu (lepost kod lepota),
u Stulicevu (.IjopOsf .pulohritudo, formositas,
spocioH, decor, venustas, foraia, elogantia etc.';
lipost kod lip), u Vukovu (sn sva tri oblika ,die
sclionheit* , pulcliritudo' cf. Jopota s dodatkom da
86 govori u Dalmaciji).
1. u znacenu sprijeda kazanome.
a. prema 1. lijep, 1, a, a). Ni liemu pri-
licje ni lipost; v^dismo nega a no bise u liega
obraz, i pozelismo nega, pogrdena . . . Zadar.
lekc. 20. isai. 53, 2-3. A ne bi rau uzoritstva
ni liposti, i vidismo ga a ne bise mu obraza, i
pozelismo ga, ogrubjena i naj grjega clovika od
muzi. Bernardin 80. Ne bi mu uzoristva ni
Ijeposti ... N. Eanina 100^. Divica izvrsitom
i jedinom liposbju naresena. Ziv. kat. star. 1,
218. Eazglijedaju6i izvrsitu diku neje liposti.
220. Kakono, vilo, i tvoja lipota (nadhodi) sve
liposti. H. Lucie 214. Tva Ijepos juvena da me
je ranila. N. Najeskovic 2, 15. U srcu od rana,
koje mi }uvena tva Ijepos zadaje. 2, 20. Nek-
tenab velikoj liposti lica lieje pocudi se. Aleks.
star. 3, 224. Ne bude tada (u raju) liposti ni
grubosti telesne. 3, 313. Blazeni vi slijepi koji
ne vidite liposti od vila ni ih mane zelite. D.
Ranina 96''. Izbrane mladosti, za zledi ne imati,
na vila liposti nemojte gledati. 125^1. Kcer pri-
stalu i zamjerne liposti. B. Kasic, per. 5. Po-
gledom od ne lijeposti vooma se uzeze. 16.
Mandalijena bjese uresena neizmjernom svom
Ijeposti. I. V. Bunic. mand. 4. Sve raskose, sve
razblude i svu Ijepos svoju mnogu shara ona.
28. U §to si se tuzna uzdala, jeda u cvijet od
mladosti, al bjeguce u Ijeposti? 29. Da bi kraj
bil i uzival zdravje, lipost, jakost i sve raskose.
P. Radovc'c, nacin. 9. Ke nemire trpim tvoje
cjec lijeposti. P. Kanavelic, iv. 70. I svoju li-
jepos on pogrubi i vedroga red razloga. A. Vi-
ta|ic, ostan. 3. Kastelan otajno Olivu gljeda§o,
ne veloj liposti vele se cujase. Oliva. 15. Neka
ga }udi hfale radi negove lijeposti. V. Maga-
rovic 77. I u sagrjehe upadose munom siuuti
od lijeposti (svetci). J. Kavanin 36b. Sad go-
vorom, sad lijeposcu. 206^^. Kad tu lijepost zri
suncanu. 253a. Qni mladac koji sgara cic sun-
cane tve lijeposti. 450^. Ah da ne bi Eva Ije-
postim uresena ! I. Dordid, ben. 25. Odsiva
suncu svitlosti a zvijezdam liposti. (Z). Poslov.
danic. Vidite li onu mladicu, prid kojom sve
naj |epse gube jepos i urese? D. Basic 94. Jer
u jodnoj noj (Suncanici) skupjene sve leposti na-
hode se. P. Sorkocevid 576a. _ Gledaj noge,
gdje ne imaju Ijepos prvu. I. V. Bunid, mand.
32. — Vode vised gledaju se vi"hu stabar u lije-
posti. I. Drazid 18. — Lipost Karmola i Sarona.
Bernardin 5. isai. 35, 2. Ljepost Karmela i Sarona.
N. Ranina 17'^. Istinom stvori Bog svu svjetovnu
ljepost. B. Kasic, predg. u M. Orbia iii. —
Stare Tebe svijetli dvori tako ostase bez lije-
posti. P. Kanavelid, dubrovnik. 12. Lijepost od
crkava. J. Kavanin 219''>'. — Ni stvari na svitu
ka lipost ne zgubi. Nar. pjes. istr. 2, 122.
b. u prenesenome smislu, o demu umnome
Hi duSevnome. A tada primut krajestvo od po-
Stenja i krunu od liposti (.diadema speciei') iz
ruk Gospodinevih. Zadar. lekc. 65. sap. 5, 17.
Pravedni uzeti de krajestvo od Ijeposti (,regnum
decoris') i korunu visoku od ruke Boije. N. Ra-
Aina 210'>. sap. 5, 17. Oni de vidjeti slavu Go-
spodiiiu i Ijepos Boga nasega. N. Raiiiua 17^.
isai. 35, 2. Lasna ti si, o mladosti, pustit za
dvije erne odi od nebesa sve Ijeposti. I. V. Bunic,
mand. 4. Obraz ne i lice bise andelsko kripoSdu
i lipoSdu duse i tila. R. KaSid, is. 87. Lijepos
duse jos ostavi DraJ.id svqj dr?.avi. J. Kavanin
127^. Kriju sveci Ijepos duhovnu. D BaSid 200.
c kao dobrota (u mnterijalnomc smislu,
korist). Da da suSi plodnu lijepos, jedno u mjesto
sail i more. J. Kavanin 71'>.
2. u prenesenome, konkretnome smislu, lijepa
LIJEPOST, 2. 79
djevojka, lijepa zena. Koja mnis, brez bluda da
more ziviti lipost ku razbluda samo je viditi.
H. Luci6 195. Ako me u milos ne primi u saj
6as jedina tva lipos, svim vilam ka je cas. N.
Najeskovic 1, 179. Samo lipost ona vazda mi
srdasce grizise. P. Zoranic 2a. Ne bi li zadosti
da iiiene rastavi s onome liposti koju svit vas
slavi? D. Ranina 126'J. Na ovakom pustu kraju
Ijepoa dragu ostaviti. I. Gundulic 8-5. Kad oa
s plavi na koj stase side i ugleda Ijepos milu.
55. Ka se od mene sreca druga zeljet moze,
neg' sred boja imat Ijepos tvu za druga? 339.
Mnoge crnce tim sjedini, da podu iskat Ijepos
novu po bosanskoj kra|evini. 373. Kada lijepos
pojubjena dragi |ubac ne odvrati ... J. Kavanin
39l>. Za veloga cara is6u6 naj hitriju lijepos...
235b. Cistije djeve i lijoposti silom da idu put
saraja. 238a.
LIJEPOVIC, m. prezime. — xiv vijeka, a iz-
medti rjecnika u Danicicevu (Lepovict). Lepovidb
Dobroslavb. Glasnik. 15, 297. (13i8?).
LIJER, lijera, »i. poznati bijeli coijet, man,
krin. — -ije- stoji po juznome govoru kao da jt
negda bilo e; ali moze hiti da je oblik zapadni
lir stariji, i da se kasnije \ promijenilo na ije,
isporedi 1. mir i druge rijedi na -ir. — Akc.
kakav je u gen. sing, taki je u ostalijem pade-
zima, osim nom. i ace. sing, i voe. lijere, lijeri
(u Vukovu rjedniku nije zabi^ezeno da je akc. u
gen. drukciji nego u nom). — Od grc. Xh'qiov
{-ii- po sadasnemu izgovaranu kao i). — Od xvi
vijeka (vidi kod c), a izmedu rjecnika u Mika-
\inu (lir, lijer, lilian, cvijet ,lilium, rosa junonia'),
u Belinu (,giglio' ,lilium' 34'ia), u Bjelostjencevu
(lir, V lilija), u Stulicevu (lijer, cvit ,lilium'), u
Voltigijinu (,giglio' ,lilie'); u Vukovu: (u Risnu)
,die lilie' ,lilium [L.', vide] bogorodicino cvijece,
cf. }ijan.
a. u pravome smislu. Dosta je tu cmi|a i
lijera bijeloga i razlicijeh gija kolura svakoga. M.
Vetranic 2, 267. Kako lir pribili i cvitak ruzice.
N. Najeskovic 1, 314. Lir se bili i rumeni se ca-
fran, znoji miris bal-sam. B. Kasic, nac. 90. Izide
jedan lijep lijer iz zemle. I. Drzic 151. A snezani
lijer ishodi od smrdode roden trave. G-. Palmotic
1, 326. Bane u lieu ruse i lire, ona od zlata
ima kosi. 2, 395. U lipu livadu mirisnih lijera.
A. d. Bella, razgov. 240. Svjetle i Ijepse stvari
nije da od sunca nahodi se, uu se uzdrzat ne
umije; lijer opada, snijeg topi se. A. Boskovi-
6eva 11. Zamisjajte lijere livadne. S. Rosa 77^.
Ovo je pernica vjerenikova sva lijerima po-
suta i rusam. I. M. Mattei 101. Ja sam lice
dulsom umivala, otirala lijerom cvijecem. Nar.
pjes. vuk. 1, 63. Porastao lijer momce mlado,
spored uega ruza cavtijase. 1, 230. Lijer {Iti-
Qiov), rus. .inpT. (Acorus calamus), giglio bianco
(Pizzelli, Kuzmic), Lilium candidum L. (Visiani,
Vodopid). B. §ulek, im. 196. — Isporeduje se
s nim sto bijelo. Bjeja si negli lir i mramor
pribili. N. Dimitrovic 45. Ka se rijet Ijepsa
moz' neg zora i bjeja neg I'jer cvijet. F. Luka-
revic 12. Bijele lijere svom bjelocom dobivaju.
Gr. Palmotic 1, 33. Uze mramor bjeji od lijera.
L V. Bunic, mand. 17. Imao je samo jednu sder, . . .
bijase rumena kao jabuka i u lieu bijela kao
gorski lijer. Nar. prip. vuk. 164.
b ima i drugijeh vrsta cvijeca sto se razli-
kuju dodacima. Lijer bijeli, Lilium (candidum)
L. (Pizzelli, Kuzmic). — Lijer divji, hemerocalle
(S. Budmani), Hemerocallis flava L. — Lijer
gorski, Convallaria majalis L. (Lambl). — Lijer
prodoli, (prema lat.) lilium convallium (u, rkp.
LIJER, e.
xvHi vijeka i u Stulicevu rjecnika), Convallaria
majalis L. — Lijer zuti, giglio salvatico (Pizzelli,
Aquila— Buc), Amaryllis lutea L. (Alschinger,
Vodopii). B. Sulek, im. 196.
c. u pisaca (u pjesmi) lijer u prenesenoine
smislu znamenuje bjelocu koze na lieu i na osta-
lome tijelu. Lirom vrat gizdavi i s grlom toj
6elo skrovenje svak pravi ter cafti veselo. S.
Mencetid 301. Gdi "e snijeg, gdi 'e lijer? Nije
ovo moje sunce. Ti nijesi ku ja zovem. M. Drzic
125. Prsi koje lirom cafte. 173. Ako htje svijes
tvoja da ranit prsi ti budem ja, potrebao bilo
ni snijeg i lijer odkrivat nih tako sad meni.
F. Lukarevic 149. Hod'mo vece, druge mile,
lir snjezani puti bile u jezeru bistru umiti. I.
Gundulic 134. Bez masti sred lica mladahne u
mene rumena ruzica i bijeli lir zene. 145 Dragi
brace, sto ne teku lijer eelovat i ruzicu na ras-
kosnom tvomu lieu? 183. Od koraja usti ob-
javi a od lira prsi svoje. 220. Nu za malo od
ruzica ako vidis rujnos milu promijenut .ju
(dragu) usred lica bijelih lijera na bljedilu. 255.
Razhladiti trude od boja u sto ovako mlade zele,
od luvenijeh perivoja odkrivaju lijere bijele. 405.
Ruke od lira sve sto moze brze i jace pruza,
di}i i prostira. 412. I ko ruzicu i lir vece iz
kladenca poli od o6i . . . 537. Utjecudi mladoj
s lica, gdje perivoj Juven bjese, lijer pribijeli i
ruzica, rumene usti problijedise. 547. U gizda-
vom lieu i celu lijer izmijesan s rusom nose. G.
Palmotid 2, 16. Hitre usi, vrat snjezani, bijele
ruke, prsi od lijera rese cudno nanizani obli redi
od bisera. 3, 13b. a. sram rumen obteko je svi-
jetla obraza ciste lire. 3, 85a. Zlato 'e prami,
prsa od lira. J. Kavanin 36b. jvfa |uvene peri-
voje svo'e odkriva lijere bijele. 197'*. Capte to-
likoje djevstvo lijerom, a stid rusom. 362b. Svak-
dani bici }uti porazise lijere od puti. I. Dordid,
uzd. 6. Jeli dragost sto hudoba hvali, kadno
lijer i ruzicu spari? Osvetn. 3, 5.
d. lijer (radi bjelocej znamenuje cistocu (vidi
cistoda, b) cc)), n. p. : (Isukrst) okruni ju u vjec-
noj slavi dvijemi krunami neumrlijem cvijetjem
spletenijemi: jedna je od bijelijeh lira, sahra-
nivsi ona pricisto djevstvo ... B. Ka§ic, per.
114. Susretala tebe vojska slavodobitnica od
obi|enih mucenika! obkruzila tebe s lirimi mnoz
od lastecih spovidnika! rit. 119. Neockvriienoj
u cistoci tvoji danci svijetli bise, kijeli glas isti
u bjeloci k'o snjezani lijer mirise. 1. Gundulic
269. O djeviee Marija mila, . . . kako rusa nu
ti captis i od lijera miris prsis. I. Akvilini 123.
Inih pjevat ne mogudi, lijer od djevstva ne ima-
judi. J. Kavanin 369*. Dome upored od cistode
svoj poklana lijer prebili. 523b. Lijer distode
prigizdavi. P. Knozevid, ziv. 33. Za da djevstva
lijer pribijeli, koga Bogu jur prikaza, neockvr-
nenoj on udijeli do smrtnoga cuvat casa. P.
Sorkocevid 576b. te moze znaciti sto i distoca.
Ja sam, ja sam ki priklonih silnom brazdom lir
prebili. J. Kavanin 51a. Drug' Kazimir, koji
stupi 3 kalujerstva na prijestoje, al' od sebe ne
odlupi krjepos, koju goji boje srjed napasti od
polace, lijer snjezani meju drace. 30ub. Koji
potop od smrdede uecistode ne razlijeva se svud
po svijetu!... ne samo se loze trgaju zapustene,
neg se varke steru i tudijem vinogradom i li-
jerom joster zatvorenijem. B. Zuzeri 46. — i 0
samoj djeoici. Pribijeli lijoru od izvrsn6sti (0
svetici). V. Andrijasevid, put. 148. Margarita,
lijer prebijeli od djevica. J. Kavanin 299b. (Poz-
drav s. Bonaventure b. d. Mariji) Zdrav, pribijeli
lijeru . . . priblazenoga trojstva! L. Radid 108.
e. 0 djevojci (radi jepotej. — biblijski: Ja
LIJEE,, e.
80
LUES, g, a).
sam cvijet od po}a, u dolini lijer prebili. J. Ka-
vanin 511b.
f. cesto se na grbovima slika lijer u osobi-
tome obliku i moze ne biti bio. Franski kra^u,
zlatne lire i ti u zemji tvoj uzgoji. J. Kavanin
222a. Stjepan veli Nemanicu samom sebi i svo'em
carstvu da bijela orla kra}evica dvim glavama
Da obrstvu, i jer franski 'e rojak bio, i dva 'e
lijera posadio. 286^.
1. LIJERA, /, vidi lira. — Jamacno je sta-
rijt oblik lira, radi -ije- isporedi lijer. — U Vu-
kovii rjecnikit: vide lira s dodatkom da se go-
vori u Dubrovniku (ne znam jesam li ciio igda
tu rijec u Dubrovniku, nego same lijerica, vidi.
P. Budmani).
2. LIJERA, /. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Lera. Spom. stoj. 185
LIJERAC, lijerca, m. dem. lijer. — U Stuli-
cevu rjecniku : v. lijercac.
LIJERAN, lijerna, adj. koji pripada lijeru,
lijerima; koji se sastoji iz lijera. — Od xvii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (lijerni ,di gi-
glio' ,IiIiaceu9' 344*) i u Stulicevu (,ex lilio').
Prsi lijerne i snjezane Turkinice lijepe i mlade.
I. Gundulic 419. Lijerna z dracnijeh izpovjed-
nika druzba okruzila te. T. Ivanovi6 113.
LIJERCaC, lijercca. m. dem. lijerac. — U
Stulicevu rjecniku uz Jercic. — nepouzdano.
LIJERICA, /. uprav dem. lijera; ovako se zove
u Dubrovniku i okolici muzikalna sprava za gu-
dene: mana je od narodnijeh gusala i ima tri
zice; dobro je opisao ]^. Kuba u Zborn. za nar.
ziv. i obicaje. 4, 161—167, samo cu dodati da
se u samome Dubrovniku sad ne zove lirica nego
lijerica (stariji zapadni oblik moze biti da je ziv
na jRatu), a da imena vijalo nijesam nigda cuo.
— U Belinu rjecniku (s -i-) : lirica ,violino, viola
piccola' jfidicula' 768b, i u Vukovu: dim. v. li-
jera. Pred riima je isao jedan mu§karac udara-
judi u lijericu (? lijerica se udara samo sjedeci
kad igraju. P. Budmani) ili u mjesnice. Vuk,
rjecn. kod sprava.
LIJES, m. kao da je naj prvo i pravo zna-
cene: drv^e sto je potrebno za kakvu gradu; iz
toga se razvijaju i druga znacena, isporedi grc.
IUtj, lat. materia. — -ije- stoji po juznome go-
voru mj. negdasnega e, te glasi u zapadnome
govuru les, u istocnome lis. — Akc. se mijena u
loc. sing, lijesu, i moSebiti u gen. pi. lijesa, u dat.,
instr., loc. pi. lijfesima. — Rijec je praslavenska
(les'j.), isporedi stslov. lest, rus. JitcB, ces. les,
po^. las. — Nepuznatn postana; Miklosic misli
da nije srudno s grc. (ckaog, posveceni gaj. —
Izmedu rjecnika u Mika^inu (lis, lijes, to jes
drva za poslovati , materia, lignorum aj)paratus'),
u Belinu (,lognurue' , materia' 432^; , materia' ,ma-
teria' 4G5'»), u Bjelostjencevu (les, t. j. drevo iz
kojoga se ima kaj napraviti .materia lignoa, li-
gnorum apparatus'. 2. les mrtveSki ,sandapila,
tumba'. V. truga; lis, v. les), u Jambrcsicevu {les
mrtvefiki .sandapila, tumba'), u Stulicevu (lijes,
drvo za poslnvnna .materia'; ,silva, nemus' s do-
datkom da je u zadncmu znacenu rijei ruska), u
Voltigijinu (les ,logname' .holzwerk, zimmer-
holz'); u Vukovu: 1. (u Hercogovini) ,der wald'
,silva'. cf. suma. — 2. (u Brdimai na ku6i §Jemo,
kjucevi (rogovi) i pauznico (zioko). — 3. (u Jadru)
,das gaiizo ackorgoriitho i.sammt dem joche)'
.aratrum ot jugum'; u Danicice v u (lesh , nemus').
a. « .smislu sprijedn kazanome.. Da nam do-
pustite les se6 za dugi baCav. Mon. croat. 5.
(1325). Treti dio zgradam, ku6i i zidu i lisu i
svemu ca se ho6e lisa u svemu mlinu. Stat. po|.
ark. 5, '283. Grede ili ini les imize crikve sa-
zidane bile sut. S. Kozicic 6t>. Da ne smej nik-
toze ponesti zelezo, les ili oruzije nevernikom.
26b. Ka ptica ni' ptica, koja li zive vik, i ki
lijes nije drvo, ni clofi^jjek nije clovik? D. Ra-
nina 1203'. Svi oni gaji, koji svojim precima
da^aju obilni lijes vojskami za kopja, moru za
driva. A. d. Bella, razgov. 48. (Gedrov) lijes
nije podlozan crvotocini. I. Dordid, salt. 88.
Osvem lijesa od cedara^ iz Libana i drva dru-
zijeh. B. Zuzeri 244. Sijajuci mu (Hiram So-
lomunu) cedarski lijes. D. E. Bogdanic 92. Tu
Salomun lijes dobavi. N. Marci 37. Da se ukiiiu
carine koje se placaju za uvozene lijesa i grade.
Zbcrnik zak. 1866. 1.3. — Metaforicki. Da je
stala jos tad cjelovita hrvatska drzava, bilo bi
lijesa iz kojeg bi se bio mogao stesati tvrd
branik. M. Pavlinovic, razg. 99. — Metonimicki,
lada. Da taj lijes od gore s korijenkom pogine,
dim taj lijes u kom se nevjerne budobe s po-
gani privoze. M. Vetranid 1, 135.
b. drva uopce. Gore i pol]a, dubrave, lijesb,
trave. Mon. serb. 106. (1333 u poznijemu prije-
pisu). Za sude i za lesb pisete da Rbcane nose
odb vasega. Spom. sr. 2, 96. (1409). Zadoh u
dubravu, da usijeku lijesa. M. Drzic 415. Koja
(poplavica) sobom lijes i kami smuca, orec se
vrh litica. I. Gundulid 531.
C. suma (u prva cetiri primjera moze zna-
citi i drvje uopce). Zemja, lijes i more. M. Drzic
17. Lijes, kami, zvirenje k sebi potezase po-
zorom. 1'26. Zemja, lijes i kami sad se 6udi.
421. Da ga ze}no sve prosuzi, lijes, kamenje i
ravnine. A. Sasin 164. Sve gore stresa tres,
prez lista osta les. D. Barakovid, vil. 290. Kano
risi strvni strabom raze i zvijeri i lijese. Osvetn.
1, 47. Kano plamen kad se lijesom zuri. 3, 66.
d. u osohitome smislu, sve drveno u krovu
(grede i brvna), ali ne ono sto pokriva, ako je i
drveno, vidi u Vukovu rjecniku. Od cedara lis
su i grede (u raju). J. Kavanin 528b. PJusti i
kapi tvoja streha vise moje, lijes mi steti. B.
Zuzeri 298. Odkrije kudu za pocinit ju, ali ne
pomni jeli tko prid kucom, i baca doli lis ne
gledajudi i ubije covika. Ant. Kadcid 26.
e. mrtvacki odar (sanduk). — Od xviii vi-
jeka u Hrvatskoj i Slavoniji, vidi u Bjelostjen-
cevu i Jambresicevu rjecniku, i u Ivekovicevu:
(u Hrvatskoj i Slavoniji) mrtvacki sanduk; sarg;
area, loculus, sarcophagus. Dr. T. Maretid. — Za-
povidi takojer da mu se lis nadini i sva druge
priprave, koja su potribna, navlastito pako da
se misa za mrtvo obidajna piva. A. Kanizlid,
fran. 36—37. Kada Saverija priminu, u lis tilo
negovo metnuse. 74. Kada u Rimu hotijahu
negovo sveto tilo na drugo misto prinesti, otvo-
ri§e lis. uzroci. 64. Tilo bi u lis ili sanduk
postavito. E. Pavid, ogled. 96. Dotaknu se san-
duka iliti lisa. 533. Nadinide mu Skrinar lis od
orahovih dasaka. M. A. Rejkovid, sabr. 67. U
lis tilo svojo stavi. I. Velikanovid, prik. 93. Za
koga li nose onaj lis iliti sanduk? D. Rapid
271. Zavjerena ne poruSiv lica smrtnom dadom
i crnijem lijesom. Osvetn. 1, 34.
f. u osobitome smislu, cijela sprava za ornne
(ne samo plug nego i jaram). vidi u Vukovu
rjeiniku.
g. materia, od smista kod a postaje sire zna-
dei'ie iz kojcga se pak razvijaju i druga znairi'ia
u prenesenome smislu.
a) uopce sto treba za gradu, ako i nije
drveno.
LUES, g, a) au).
81
1. LIJESKA
aa) 0 tjelesnijem stvarima. Mastor na-
stoji . . . okol onoga cto pristoji razlozenju i na-
redjenju lesa i materije od rabote mestrije svoje.
S. Budinic, ispr. 5. (SviceJ plamen . . . drzi se
dokle tece lijosa. M. Eadnic 13a. Prinose lis
s kojira se napravja hrana. 18'>. Cemu sluzi
skup|ati lisove a ne sagradivati kucu? 94^. Ako
je dana nemu koja car, ali sii dane u pitju,
brasnu i od kojega^odi lisa ucinene, ali od mida,
tuca, ali ol(jva, zlata, srebra, vune, lana ... L.
Terzic 271. Vi iz toga vidite da mi nas prvi
dobitak nad lijesom a drugi nad rukotvorinom
cinimo. A. T. Blagojevic, khin. 64.
bb) 0 cemu umnome. Po Ingleskoj se
trpa po ucionah mnogo toga knizevnoga lijesa.
M. Pavlinovic, rad. 10.
b) od cega je sto iicineno Hi sagracteno,
od cega se sto sastuji.
aa) u tjelesnome smislu. Kruh psenicni
priodi u tilo Isusovo, ali se ne more re6, da tilo
pride u oni treci lis kada se vrste krusne pocnu
kvariti, nego tilo pristane i nece da stoji kako
se pocnu vrste kvariti kruha i vina a po naravi
se rodi niki novi lis jar nije prvi kru§ni koji je
prisao u tilo Isusovo. I. Ancic, svit. 186. Grada
stoji tvrdo i dobro utemejena svrbu takovoga
lijesa. M. Eadnic 327b. Dostoj se uslisati, da
u ovi lis zlata ulijes obilni blagoslov. L. Terzi6
258. Od trava, kamenja i od koga drugoga lisa.
271. Zaklinam vas, vinogradi, masline i ostala
stabla, onim koji cini da izvodite plod iz lisa
drvenoga. 314. Zaklinam vas, stabla, da izvo-
dite plod iz lisa drvenoga. J. Banovac, blagosov.
183 — 184. — Amo 'pripada i ova: Da andeli bu-
dudi od lijesa nerasutoga budu oholi, nije toliko
cudo. M. Eadnic B52b. — Amo maze pripadati
i ovo, premda je u teoloskome jeziku lat. species.
Sakramonat neprocinene krvi istoga sina tvoga
u lisu vina posvecivati zapovidio jesi. L. Terzic
213.
bb) u umnome smislu. Progonstva ne
samo ne osuduju nego sto je vece daju lijes od
place. M. Eadnic 4b. Ostavi dakle u blago
spenzu od dobra lijesa i pravoga. 92b. Poznadi
neplemeniti lis oda sta su ucinena sva negova
bogatstva. 80'^.
cc) kod rijtci, sadrzaj, smisao. Dajuci
Bog zakon, medu deset zapovijedi stavi dvije od
ovoga lijesa, govoreci u jednoj da ne ukrademo,
a u drugoj da ne zelimo pratezi tude. M. Eadriid
86". — iSlicno je i ovo Kad se tko sluzi od rici
i izrecenja s. pisma. za lis razgovora smihavi-
voga, tamasnoga oli gonetavivoga. Blago turl.
2, 85.
c) u prenesenome smislu, od znacena kod
a) postaje znacene kod cega umnoga i dusevnoga :
od cega sto postaje znaci i s cega sto postaje,
dakle i uzrok, prigoda. Vece puta obzirana od
postena jesu oholijem lijes od nesklada i karbi.
M. Eadnid 244a'. Digni vlastitu vo}u i nece biti
lijesa od muke. 395b. Napastovane je lijes od
zasluzena. 525a. Lis ovizjh kradna jest malo ne
svakda od jizbine. Blago turl. 2, 170.
d) prema znadenu kod b), istice se sto je
tjelesno prema dusemiome. Dusa stoji zamodeua
u lijesu. M. Eadnic 116a. Koliko tjelesa imaju
mane li^a, toliko su vedma laka. B78b. Prija
tega raateriju oliti lis satvorio bi§e (Bog). And.
K.aci6, kor. 1.
e) sto se osjeca Hi o cemu se sto djeluje
(sto je predmet osjecana Hi djelovana).
aa) kod oyecana. Ondi sva ocucena za-
bavide se o svom lisu, o6i viditi ce {epotu brez
VI
prilike, okusene cutice sladost prislatku, miri-
sane miris priugodan, ... M. Eadnic 438b.
bb) kod djelovana, tcoloska je rijec prema
lat. materia, osobito kod sakramenata. Tkoja jest
materija oliti lis zavita? Blago turl. 2, 95. Prva
(zgoda) jest kad lis zavita izajde nemoguci. 2,
98. — Lis od pravedne boljezni grijesi su. B.
Kasic, nasi. 41. — Sto je ,niova' (sakramenata)
, materija' al'ti lis, , forma' ali nacin? I. Ancic,
svit. 84. Koja je materija ali lis ovoga sakra-
menta? L. Terzid 138. Lis ovoga sakramenta
jest u|e od masline. 138. Tkoji dakle jest lis
sakramenta krstjenja? Naravski voda i oprane.
Blago turl. 2, 206. Ako bi se nasao bez grija
a zapovida se izpovist, triba se je izpoviditi ;
ako li se ne cuti u smrtnom, more biti da ima
venijali^/t) koji je zadovojni lis od ispovidi, da
mu se more dati odrisenje. L Ancic, vrat. 150.
Lis i nacin od pokore. svit. xx.
LIJESAK, lijeska, m. vidi 1. lijeska. — U nase
vrijeme, a izmedii rjecnika u Voltigijinu (lesak
,nocella- ,haselnussstaude'). U lijesku polijesku
ogan gori. Nar. pjes. mag. 1863. 65. Lesak ,co-
ryllus', gen. leska. D. Nemanid, cak. kroat. stud.
26.
LIJfeSAN, lijesna, adj. koji pripada lijesu;
koji je nacinen od lijesa (drva). — Od xvii
vijeka obicno stoji u prenesenome smislu (mate-
rijalan, prema 1. lijes, g, d)), a izmedu rjecnika
u Belinu (lijesni ,di legname' ,materiatus' 432b ;
,materiale, cbe ha materia' ,materiatus' 465b), u
Stulicevu (,ex materia, ad materiam spectans' ;
,silvosus, nemorosus, Silvester' s dodatkom da je
rijec ruska; lijesni ,silvester, silvae'), ti Volti-
gijinu (lesni ,legnoso, materiale' ,holzicht, hol-
zern'). Ne govori od ovoga sunca lijesnoga. M.
Eadnic 156a. Ovo tijelo lijesno i zem|ano. 275a.
Stvar je slavnija satrti vojsku protivnika z do-
stojanstvami nego s oruzjem lijesnijem. 48ya.
Ovim stvarma lisnim i dutivim nastoji svemo-
guca kripost Bozja . . . Blago turl. 2, 201.
LIJESI, /. pi. mjesno ime. — xv vijeka. —
vidi u Danicicevu rjecniku: Lesi, mjesto u kom
je Jelena udovica Sandajena dala viuograde crkvi
u Gorici, kao da je bilo negdje blizu Bara: ,u
Lesehb' (Spom. sr. 1,) 122. (1442). drugi je (I.
Kuku]evic) procitao: ,u Lesebb'. Mon. serb. 416.
LIJESJE, n. coll. od 1. lijes, znaci sto drvje
Hi dubrava. — U jednoga pisca Dubrovianina
XVI vijeka. (Mjesec) vlada lijesjem i dubravom.
M. Vetranid 1, 376. Cinase . . . liiesje lomiti po
gori. 2, 173. — I kao mjesno ime (Lesje, mjesto
u Srbiji u okrugu knezevackome). Niva pod Lesjem.
Sr. nov. 1872. 170.
1. LIJESKA, /. Corylus avellana L. (arbor),
drvo (uprav grm) sto rada (esnike. — -ije- stoji
po juznome govoru, u istocnome glasi Idska, u
zapadnome liska. — Akc. se mijena u voe.: I'l-
jesko, lijeske, i u gen. pi. lesdka. — Rijec je
praslavcnska, isporedi ces. liska, poj. laska (pa-
lica). — Mislim da postaje od lijes. — Izmedu
rjecnika u Vukovu (,die haselstaudo [haselnuss-
strauch]' , Corylus [avellana L.']). Divja lijeska,
drijen zestoki, kitni javor ... I. Gundulid 402.
Ease od liske. J. Vladmirovid 10. II' kada joca
slavuj gustoj milojubno na liski. M. Katancic
40. Nije sastavjen oko lijeske. (Nije u glavi kao
sto bi trebalo. gledaj : Nije triput oko lijeske
sastavjen). Nar. posl. yuk. 217. Jer se mela
rijetko nalazi na lijesci. Vuk. rjecn. kod mela.
Lijeska, slov. leska, cslav. leska, rus. .i-feiiiTUHa,
8a..ieiiiMHHa, -uicTOBiiHa, fees, liska, sl6. lieska, poj.
leszczyna, laska (palica), laskowy orzech, lu2.
6
1. LIJESKA
82
LIJETATI, a.
lescina, Ijesnicka, Corylus avellana L. (Vuk). B.
Sulek, im. 196. — S nekijem pridjevima znaci
druge vrste bilaka. Lijeska mecja ili medvjeda,
Corylus colurna L. (Vuk). Lijeska pasja, Eham-
nus alpina L. (Sab jar, Petriha, Lika). B. Sulek,
im. 196. Lijeska pitoma, Corylus colurna? (Sa-
b}ar). B. Sulek, im. 197.
2. LIJESKA, /. M narodnoj zagoneci yiasega
vremena. — Jamacno je iata osnuva sto kod 11-
jeskati se. Lijeska trolijeska, u lijesci o»an g:ori,
i u ogdu ogad stoji. odgonet}aj : ogledalo. Nar.
zag. novak. 150.
3. LIJESKA, /. mjesno ime.
a. zaaelak u Bosni u okrugu sarajevskome.
Statist, bosn. 28.
h. kajkavski Leska, zaselak u Hroatskoj u zu-
paniji modrusko-rijeckoj. Eazdije|. 45. — S tijem
se imcnom j)o»/i//e vijesto xvi vijeka. K cetrtoj
meji ka so zove u Leske. Mon. croat. 20-1. (1513).
C. u Srbiji. a) Leska, mjesto u okrugu sine-
derevskome. Niva u Leski. Sr. nov. 1863. 542.
— b) Leska, mjesto u okrugu sabackome. Zemja
u Lesci. Sr. nov. 1875. 596. — c) planina i
potok u okrugu uzickome. \i. Stojanovic.
LIJESKATI SE, lijeskam se, impf. vidi bli-
jeskati. — (J jyrimjerima stoji -i- mj. ije, ali bi
ovako trebalo da je po juznome govoru, isporedi
nslov. leskati se, lesketati se. — Od indoevrop-
skoga kurijena Ibsk (Itsk), vidi lastiti se. —
Osim nsloo. leskati se isporedi i po}. lyskad. —
Na dva mjesta xvii vijeka (u pisea cakavca) i
u nase vrijeme (u ugarskijeh Uroata). Kado grmi
gda se liska. P. Vitezovic, cvit. 44. Presvitlo
oruzje zi svih stran se liska. Jacke. 201.
LIJE3KE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskome. (u istocnome govoru) Leske. Glasnik.
19, 183.
LIJESKI, m. (?) pi. mjesno ime. — Prije na-
sega vremena. Leski. S. Novakovid, pom. 137.
LIJE§, m. ime musko. — U nase. vrijeme u
Crnoj Gori. Pa dozivje Lijesa vojvodu : „Ko je
onde Lijes od Pipera?" Nar. pjes. vuk. 4, 20.
Jedno LijeS, piperska vojvoda. Ogled, sr. 489.
^ LIJESCICA, /. suvrst kruske (Va}avac). B.
Sulek, im. 197. — Uprav dem. 1. lijeska.
LIJE&CE, n. coll. od 1. lijeska; moze znaciti
sto i |e§tak. — Moze biti rijec praslaventtka,
isporedi ces. listi. — Postaje od osnove lesk na-
stavkom ije, te se sk pred i mijena na sc, s6,
sc, §t; stariji je oblik lestije.
1. u pravome smislu. — Izmedu rjecnika u
Vukovu (,der haselbuach' ,corylotum'). Podi> Sta-
nojovb vinogradb nadb lestije (moze hiti i mjesno
ime, isporedi 2) i na pocivaliste. Dec. hria. 58.
Lepirice lijecu kroz zelouo lijeSce. Nar. pjes.
mag. 1803. 65.
2. kao mjesno ime.
a. Lestije, vidi u Danicicevu rjecniku : Le-
Stije, Stefan je despot dao Hilandaru neka sela
,za Lestije', a ,L6Stijo' povratio ktitoru popu Ve-
nedikhtu. M(on. sorb). 571. (1411).
b. LestLJe. Niva pod LeStbjemb. Spom.
stoj. 36. (prije 1346).
c. Lijosoe, selo u Bosni m okrugu hano-
luikome. Statist, bo.sn. 41.
d. LijeSdo, mjc.stu u Crnoj Gori. Ali demo
udrit na Lijesdc? Ogled, sr, 45. U Nivice u
Lijeide gorne. 243.
e. Lofido.
a) dva sela u Hrratskoj. a<i) u zupa-
niji lidko-krbnrsk'ij. Razdije). 36. — bb) u zu-
paniji mndruskorijeikoj. 61. — .Jrdno se od
ovijeh pomine xvii vijeka. Porobise Lesce. P.
Vitezovic, kron. 180. — cc) suma kod Kopriv-
nice. D. Hire.
b) u Srbiji. aa) mjesto u okrugu bio-
gradskome. Niva u Lescu. Sr. nov. 1861. 327. —
bb) mjesto ii okrugu smederevskome. Viuograd u
Lescu. Sr. nov. 1875. 663.
LIJESnICA, /. vidi u Vukovu rjecniku: rijeka
koja u bosanskoj Posavini utjefie u Bosnu s li-
jeve straue ,ein tiuss in Bosnien' ,fluvius Bosnae'.
— vidi i F. Juki6, zemjop. bosn. 73.
LIJESNE, n. vidi lijes. — Na jednome mjestu
XVII vijeka, Skup)ati lisna a ne ciniti grade. M.
Eadnic 94«i. — Nalazi se jos samo kao ime selu
u Crnoj Gori u liovcima. Glasnik. 40, 21. Od
Lijesna i od Dubokoga. Ogled, sr. 238.
LIJESo, m. hyp. Lijes. Jedno soko Lijeso
Pipore. Pjev. crn. 19«^.
LIJEStITI SE, lijestim se, impf. vidi blijestiti,
isporedi lijeskati se. — U nase vrijeme u ugarskijeh
Hrvata. Jos se lisci jedna hiza. Jacke. 220.
1. LIJET, /. nalazi se samo u knigama pisa-
nima crkvenijem jezikom, znaci: dopusteno, slo-
bodno. — Stslov. letb: samo u nom. i instr. sing.
aiti> jest-b, -ittijij, jestT. , licet'. — Miklusic ispo-
reduje lit. leta, korist, let. lets, sposohan. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu: ,obolus' (vidi 2. lijet);
biti lijet komu ,alicui licere', i u Danicicevu
(letb, s glagolom ,byti' ,licere'). Jaze nestb letb
sbcitati. Domentijanb 33.
2. LIJET, /. u Stulicevu rjecniku: ,obolus'
s dodatkom da se nahodi u brevijaru. — Nijesam
drugdje nasao.
3. LIJET, m. lijetane, isporedi let. — Od xvm
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinii (.volamento,
volo, il volare' .volatus' 776^), u Bjelostjencevu
(lit, V. skok), u Stulicevu (, volatus'). Paka petom,
sestom, sodmom, pridoh lijetu u porednom. J.
Kavanin 471a. Paka pero samo lijetom rede i
fratre, u drzavi ki cvatose, skladno pravi. J. Ka-
vanin 371'i.
LIJETANE, n. djelo kojijem se lijece. — U
Jambresicevu rjecniku: letane ,volatus'; u Stuli-
cevu, u Vukovu.
LIJETATI, lijecem (lijetam), impf. iterativin
glagol od letjeti. — -ije- stoji po juznome go-
voru mj. negda.inega e ; a istocnome glasi letati,
u zapadnume litati. — Akc. kaki je u inf. taki
je u pro.es. 3 pi. lij^taju (ali lijocu), u aor. lije-
tah, u impt. lijeci (ali lijetaj), u g'r. praes. lije-
<iu6i (lij^tajuci), ?< ger. praet. lijetavsi, u part,
praet. act. lijetao; u ostalijem je oblicima unaki
kaki je u inf. — Rijec je praslavenska, isporedi
stslov. letati, rus. .leraih (uprav .i-tTarb), ces. le-
tati, litati, pof. latac. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (lijetati, lijotam , volare'), u Vukovu (lije-
tati, lijecem ,hin- und herfliegen' ,volito'), u Da-
nidicevu (letati , volare').
a. vidi letjeti, 1, a. Ptitico pod nobi litaju.
§. Mencetic-G. Drzic 467. Cime okolo glave
ne (sove) lijetaju (ptice) slobodu to vo6u svaki
cas priraaju. D. Ranina 87«. Litaj, orle, litaj.
D. Barakovid, vil. 372. Gdi lijotaju drobnijoh
ptica jata mnoga. A. Vitajid, ostan. 7. Gdi ptico
ne li6u. P. Vitezovic, odil. 50. A nek vra!ie
oko zita lidu. M. A. Rejkovic, sat. 06^, — Ako
ovo Bog 6ini iivinicaraa koje lijeiu i;)0 zraku.
F. Lastrid, od' 267. — Ugleda jedan misnik dra-
kuna gdi iznad lie lijede. ned. 89. Nad voj-
skom litahu te 2ene. Aleks. jag. star. 3, 246. —
Lijetat (u raju) vij djotide, aerafine i iiigane. J.
Kavanin 484''. Crue raa6ke lijedu okolo posteje.
LIJETATI, a.
83
1. LIJEV, 1, a, dj.
M. Divkovic, zlam. 47b. — Ironicki. Cuduo da
se vidi goru litat. J. Kavaniii 29a.
b. vidi letjeti, 1, b. Prab lijeta sa svijeb
strana. M. Vetranic 1, 1(3. Sumna da ne bi
pravo litala (stril). P. Zoranic 76a. Ki6ena lis-
6ica vihrom litaju. I. T. Mrnavic, osm. 16'J. §to
da brada stoji due^a i vjetrom svakim lita. J.
Kavanin %^. Ispod neba lije6u lubarde. Nar.
pjes. vuk. 4, 251. Zatutnase zloo;lasne lubarde,
a iz liiba supja zrna lijecu. Osvetn. 3, 135.
e. vidi letjeti, 1, b, c). Nesrica ako je mene
moja zala od liposti tvoje, vilo, zadrzala, li misal
ni stala ni casa ni bipa, k tebi je litala, gospoje
prilipa. H. Lucie 219. — Rici po vitru litaju.
A. G-eorg-iceo , nasi. 230. Glas . . . litajuci na
sve strane. I. Ivanisevic 81. UdiJ od to;?a ^las
ide litati po svitu ovomu. A. Vitajic, ostan. 413.
Kih glas maogo lita i slove. ist. 178b. — Ufam
(nih) vidit uzdignute na 6ast prvih pisarija, pera
i lijetat nib zestoka od zapada do iztoka. J. Ka-
vanin 128b. — U deset i dva Ijeta po svoj zemji
hrabren lijeta. 242a. Zenu svom Ijepotom ka
svud lita. o68a.
d. vidi letjeti, 1, e. J^udi lijecu, hile tolit
smocu. Osvetn. 4, 70.
LIJETA VAC, lijetavca, m. lieke vrste bijaka.
Lijetavac, 1. Ancbusa paniculata Ait^; 2. An-
cbusa variegata Lehm. (Vodopid). B. Sulek, im.
197.
LUETIC (Hi ^lOtic?), m. mjesno ime. — Prije
na§ega vremena. Leticb. Spom. stoj. 185.
LIJETITI, lijetim, impf. letjeti. — Ujednome
primjeru pisca cakavca xviii vijeka, a izoiedu
rjecnika u Stulicevu (,volare' s dodatkom da je
uzeto is bukvara). Lijeti u poskok gor k zvijez-
dama. A. Vitajic, ostan. 240. — sasma nepouz-
dano.
LIJETNAK, m. jednak. — Shvaca se kao da
postaje od letjeti, lijetati (kao da hrana proli-
jece niz grlo). — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Prekine mu lijetiiak i dogna tilut do
vratnijeb zila. S. J^ubisa, prip. 129. Miijeko mu
jedva slazilo niz zajazeni lijetnak. 234.
LIJETO, n. vidi dlijeto. — U Belinu rjecniku:
jscarpello e scalpello, strumento da scarpellino'
,scalprum' 650*, i u Stulicevu: ,sc.sdpT\im,coe\unx',
— I u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
1. LIJEV, adj. sinister, naj proo o ruci sto je
na strani od tijela gdje je srce, pa i a svoj onoj
strani i o nezinijem dijelima, i o svemu onome
sto se nalazi s one strane. — suprotno : desan.
— -ije- stoji u juznome govoru mj. negdasnega
e, u istocnome glasi lev, u zapadnome liv. —
(Jsim ace. sing. n. lijevo, upotreb^avaju se samo
slozeni oblici lijevi, lijeva, lijevo, lijevoga itd.
u kojijeh je svuda isti akcenat. — Rijec je pra-
slavenska, isporedi stslov. levb, rus. ^vfeBwii, 6es.
levf, po}. lewy. — Moze biti i indoevropska
rijec (laivos), isporedi grc. laiFfk, lat. laevus.
— Izmedu rjecnika u Vranciceou (,lfivu3; sini-
ster'), u Mika^inu (liva ruka , sinistra, leva'), «
Belinu (lijevi ,sinistro, mancino, opposto al destro'
, laevus' 678b), u Bjelostjenieuu (lev , laevus et
levus, sinister'), u Jambresicevu (lev ,sinister,
laevus'), ic Stulicevu (.sinister, laevus'), ic Volti-
gijinu (lev ,manco, zanco, sinistro' ,link'; liv i
lijev ,manco' ,link'), u Vukovu (lijevi, levi, livi
,link' , laevus'), u Danicicevu (levb .sinister').
1. adj.
a. kao pridjev uz supstantiv (koji se moze
imati u misli prema onome Sto se jjrije kazalo).
a) 0 ruci. Nek ne zna ni ista lijeva ruka
tvoja sto cini desna. B. Leakovic, gov. 161.
Desnom ga je rukom zagrlila, a lijevom uozo
dovatila. Nar. pjes. vuk. 1, 583. Uze torbu na
lijevu ruku. 2, 113. Ods'jece joj ruku do ra-
mena, desnu ruku dade u lijevu. 2, 241. Sab{a
mu je u desnici ruci, u lijevoj kopje ubijito. 2,
252. Uze riega na lijevu ruku. 2, 356. Na nemu
je sedamnaesfc rana, nosi desnu u lijevoj ruki.
2, 548. Nasloni je na lijevu ruku. 3, 197. Li
jeva ruka krsta nema. Nar. posl. vuk. 169.
b) 0 dijelu i o strani tijela (^udskoga i
zivinskoga), n. p. :
lui) 0 krilu. On' izjedo ribi desno krilo,
a banici dala jo lijevo. Nar. pjes. vuk. 2. 62.
bl>) 0 ramenu. Natoprce dolamu na
livo rame. M. A. Kejkovic, sat. L3a.
cc) 0 sisi. Pod livom sisom ima madez.
M. Drzi6 335. I ustreli vojvodu Kaicu na zlo
mesto bas pod sisu levu. Nar. pjes. vuk. 2, 487.
Udari ga po desnom ramenu, na lijevoj sisi ra-
stavi ga. 3, 253. Kursum ga je udario vise li-
jeva sise. M. Pavlinovic, rad. 99.
dd) o pazuhu. Udri nega pod pazuho
I'jevo. Nar. pjes. vuk. .3, 387.
ee) 0 oka. Lijevijem okom progleduje,
desnijem se brkom nasmijava. Nar. pjes. vuk.
3, 360.
f/) 0 uhu. Lijevo mi uho sad zapoja,
ja se nadam veselome glasu. P. Petrovic, gor.
vijen. 36.
ffff) o nozi. Desna mu je ruka osecena
i lijeva noga do kolena. Nar. pjes. vuk. 2, 315.
Lijeva je noga salom|ena. 2, 563. — (Vranac)
bijo nogom desnom i lijevom. 2, 272. Sve jed-
nako kone dorataste, doratasto i putonogaste sve
jedino u noge lijeve. 3, 333.
hhj 0 ko^enu. Kleknu vitez na kolino
livo. And. Kacic, razg. 179b.
llj o bedri. Na levuju bedru. Sava,
tip. stud, glasn. 40, 156.
kk) o strani na tijelu. A s lijeve
strane do ramena. Nar. pjes. vuk. 3, 114. Te
pogodi stara Cejvan-agu s leve strane pod pa-
zubo levo. 3, 185. — Objesi ga Sarcu s desne
strane, a s lijeve tesku topuzinu. 2, 393.
c) o odijelu, isporedi 1. desan, 1, c). —
vidi i kod g). Vec uvati levi skut dolame. Nar.
pjes. vuk. 2, 358.
d) o istoj rijeci strana, ali samo adverhi-
jalno (isporedi 1. desan, 1, c)), kad se hoce po-
kazati da sto stoji prema cijoj lijevoj strani.
Side papa na stocu zlatnomu . . . s livu stranu
Jozip patrijarka. And. Kaci6, razg. 163*. Po-
kornica vaja da se postavi na livu stranu mis-
nika. Ant. Kadcic 243. Koji ce stojati na lijevu
stranu. J. Matovi6 73. Ofc leve i desno strane
sednu. J. Rajic, pouc. 1, 96. Svu gospodu za
sofru sjedao: s desne strane starog Jug-Bogdana,
a s lijeve Vuka Brankovica. Nar. pjes. vuk. 2,
310. — Kad se govori o lijevoj .strani cega ne-
ziva (mjesta), i onda se misli na celade, ali se
moze shvatiti na dva razlicna nacina: Hi se
mjesto shvaca kao samo celade u prenesenome
smislu (n. p. rijeka se shvaca kao celade kojemu
je isvor glava a utok noge, te se prema tome go-
vori 0 desnoj i lijevoj obali). Hi se odreduje sto
je desno i lijevo po dejadetu koje je prema onome
okrenulo lice te u ono gleda (tako n. p. kad do-
vjek cita u knizi, lijeva je strana od knuje prema
lijeoome oku). zadni je smisao u prvome od onijeh
primjcra; u drugome se ne zn.i jeli proi Hi drugi.
Da ina dva oltara ki se udrzita va toj istoj ka-
peli, ki je jedno oltar svete Marije na desnu
stranu velikoga oltara, drugi svete Lucije ki
stoji na livu stranu velikoga oltara . . . Mon.
1. LIJEV, 1, a, dj.
84
1. LIJEV, 2, a.
Croat. 83. (1457). Na cardaku na lijevu stranu
tu bijase sovra postavjena. Nar. pjes. vuk. 2,
231.
e) 0 cemu mu drago sto ce}adetu stoji
s lijeve strane, isporedi 1. desan, 1, // Okrenuo
drumom lijevijem. Nar. pjes. vuk. 2, 266. Da
ni Gospodin Bog pomoze desnu bandu i lijevu !
u Nar. pjes. vuk. 1, 81.
f) o vtrbalnome supstantivu (u jedinome
prhnjeru stujane) kujijem se kaze gdje ku ill sto
stoji prema koine. Ustrasiti se podobajetb levaago
stojauija i sb kozlisfci sbcetanija. Domentijanb 68,
(j) u jednome primjeru o orudu (bradci)
sto je nacineno za lijeou ruku (moglo bi se tako
kazati i o drugijem orudima sto sa svagda na-
dinena za desnu ruku, kad bi btla suprotno iz-
radena, n. p. neki balcaci na sah(ama, niuziknlne
sprave, ali je to neobicno; obiino je kazati lijeva
rukavica, lijevi rukav, lijeva nogavica, lijeva
crevja itd. u ovorne smislu, ali netnain primjera).
Zacudio se kao da je video lijevu bradvu. Nar.
posl. vuk. 87.
b. lijeva kao supstantiv upotrebjava se u
znacenu lijeva ruka (niozcbiti i strana). — Iz-
medu rjecntka u Vrancicccu (,laeva').
a) lijeva ruka uopce. Neka te ne stavi na
sudu stran live. M. Marulic 222. Kada cinis
almustvo, ne cini, da liva tvoja bude zuati ono
ca desna tvoja cini. Bernard) n 26. matth. 6, 3.
Ti istinom cineci zaduzbinu, da ne zna lijeva
tvoja §to cini desna tvoja. N. Itanina 4Ua. Kao
se sam ja lijevom prikr^tio jutroska. M. Drzi6
377. Neka ne zna lijeva tvoja sto cini desna.
M. Divkovic, bes. 687*. Dobar kapitan z livom
zamahe odbija neprijateja. F. Glavinic, cvit. 83b.
Ki me lijevom zazivajud darova mi posmijeh
mio. J. Kavanin 495^. Liva liegova pod glavom
mojom, a desnom svojom zagrlice mone. J. Fi-
lipovic 1, 248. S golom sabjom tree po vojsci
turskoj, noseci je u livoj. And. Kacic, razg. 133.
Sice Turke i desnom i livom. 256a. Postavja
se (narucnik) na livu. Ant. Kadci6 104. A ne
da mu Drasko Popovicu, no lijevom pali pusku
malu. Nar. pjes. vuk. 4, 63. Tako se lijevom
ne krstio, a desna mi (ne?) usahla! Nar. posl.
vuk. 309. Pak zakon vam u lijevoj a u desnoj
sabja. Pravdonosa. 1852. 8.
bj s prijedlozima, adverbijalno (isporedi
d, b) i 1. desan, 2, a, b)). — Moze se imati u
pameti ruka i strana. — Izmedu rjecnika a Be-
linii (na lijevu ,a banda sinistra' ,sinistrorsum"
127b) i u Stulicevu (na lijevu, ob lijevu ,sini-
strorsum, sinistrorsus'). Prokleti ce stati ob
livu tvoju. M. Jerkovi6 76. Stavice pravedno na
desnu, a zle na livu sudca. J. Banovac, razg. 4.
Da jedan nezin sin side na desnu, a drugi na
livu. 7l. Hi se na desnu ili na livu okrenuo.
A. Kauiilii, kam. 56. Upravite pogled i na
desnu i na livu. L J. P. Lucie, razg. 1. Pre-
vWg se 8 desne na lijevu. Nar. pjes. vuk. 2, 218.
Okreni se s desna na lijevu. Nar. pjes. juk. 46.
— A na lijovu su opet vrata od saraja od sul-
tana. L (juiidulic 533. Na desnu i na livu
sna?,nim okom V66 zamiri cudna mno^tva. J. Ka-
vanin 509*. — O desnu negovu i livu mnogo
vitozi staliu. Aleka. jag. star. 3, 236. Na desnu
i ob livu misnika. L. Terzi6 157. Ob livu stage
pridragi ufenik Ivan. M. Lekusii 32. Koji je
u isto doba ob livu iegovu na krizu visio. D.
Rapid 42. Ca a' rokal, dobro je i s desne i s live.
P. HoktoroviA 14. S desne i s lijeve pak se vide
dvi prilike vrh otara. J. Kavanin 320b Mafiem
Pivo s lijeve sto6i. 4H8b. Ulaskom oStri rt
ostaje a lijeve. S. ^ubiga, prip. 1. — Kad ae
seta, svud ocima strize po pengor'ma s desne i
8 lijeve. Nar. pjes. here. vuk. 103.
C. ri|ev6, kao supstantiv, za sto mu drago.
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (lijevo, lijevoga
,par3 sinistra, laeva'). A pak svoje livo ima desno
svako. D. Barakovic, vil. 165. Sad ne zna ni
levo ni desno. Nar. prip. mikul. 88.
d Hjevo, kao supstantiv. — Izmedu rjecnika
u Stuliceou (lijevo, lijeva ,par3 sinistra, laeva').
a) vidi 1. desan, 2, c, a),
h) s prijedlozima.
aa) u ace. s prijedlogom na. aaa) znaci
smjer micanu. Ne ukloni se na desno ni levo.
Sava, stef. pam. saf. 9. Uz Susicu na levo.
Glasnik. 15, 300. (1348?). Nemoj ga (dar) ni-
kadar na lijevo obratit. M. Vetranic 1, 482.
Jedno na livo, a drugo ra desno polozi. F. Gla-
vinic, cvit. 392*. Pogleda na desno . . . na livo.
F. Lastri6, test. IIO^*. Ako ti na desno podes,
ja i.u na livo poci. And. Kacic, kor. 16. Ne
gledaj ni na levo ni na desno. J. Bajic, pouc.
1, 36. Okreni se s desna na lijevo. Nar. pjes.
vuk. 1, 298. On s' obzire s desna na lijevo. 2,
292. Manu sab|om s desna na lijevo. 2, 373.
Poglodates s desna na lijevo. 2, 440. Na lijevo
pusku naginase. 3, 310. -- bbb) za stajane. Nav
okol sebe i na desno i na livo tvrdine radi ima
obruce. F. Glavinic, cvit. 448'». Na livo ima
pedeset nauciteja. F. Lastrid, test. ad. 88b. E,e6i
ce onim, koji budu na livo: „Odstupite od mene
prokleti!" ned. 373.
bb) u ace. s prijedlogom o. Ob lijevo
stojeci. M. Vetranid 1, 292.
ccj u gen. s prijedlogom s. aaa) znaci
oda\ivane. Nagli koni strelovito s desna s lijeva
svud nasrcu. I. Guudulid 345. A s lijeva se
svijem siroka konusnica earska objavi. 532. —
hbb) znaci smjer. Zgledaj s desna, zgledaj s liva.
D. Barakovic, vil. 193. Gdi se svraca s desna
al' s lijeva? J. Kavanin 273*. — ccc) za sta-
jane. Gdi jelje i borje s desna i s lijeva i rajsko
lovorje ziv clovjek uziva. M. Vetranid 1, 7. Tim
ga (Dubrovnik) svak pocita, . . . i tamo gdi vira
ob desnu stran nega nasa se prostira priko svita
svega, do tamo gdi vele poznije dojde dan, . . .
i tamo sa liva riega gdino vira malo man' za-
spiva nasa i umira. H. Lucid 263. Ki (lupez)
8 lijeva visase. N. Najeskovic 1, 141. Vratimo
se tim 8 besjedom kazati opet od careva vojstva
obilna mjesta redom naprijed, nazad, s desna,
3 lijeva. I. Gundulid 328. I s lijeva mu more
ostaje od Korinta zvano prije. 370. S desna
ostaje grai mu Pela, Filipova poja s lijeva. 373.
Biskupi mu (kra^u) svi ob desnu, a vojvode
sjede s liva. 446. Prokleti bili s liva. J. Ba-
novac, blagosov. 258 Nit' kog' s desna, ni koga
8 lijeva. Nar. pjes. vuk. 1, 298. Ozdo more a
odozgo gore, s desna ploca a s lijeva draca.
Nar. posl. vuk. 237.
dd) u ace. s prijedlogom u. aaa) za
smjer. Obrni se s desna u lijevo. Pjev. crn. 161a'.
— hlfb) u ovome primjeru stoji adverbijalno, u
prenesenome smislu, kao suprotno prema lijepo,
isporedi 1. de^an, 1, g): Mi nodomo s nima u lijevo,
ved hodemo sa svakijom lijopo. Osvotn. 6, 55.
2. adv. lijevo. — Izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (levo .sinistre, adverse"), u Stulicevu
(,8inistre') ; u Vukovu: .links' , laeva (parte)'.
a. znaii smjer. Sad (gre plav) desno, sad
livo, kud vali nu gone. s. Gudetid Bendevi§evi6
212. Pa pogleda po zem|i i desno i levo. J.
Rajid, boj. 92. Car de gledat i desno i levo.
Nar. pjes. vuk. 2, 159. Ti pogledaj desno i li-
jevo. '2, 599. No se manu desno i lijevo. 4, 28.
1. LIJEV, 2, b.
85
LIJEVATI
b. kao predikat, u prenesenome smisln. Vo-
jevala pravica na krivo, i nepravo svagdje osta
Hjevo. Osvetu. 5, 3.
2. LIJEV, m. vidi 1. lijevak. — isporedi 3.
lijev (i radi -ije-). — Akc. se mijena u instr.
sing, lijevu. — Izmedii rjecnika u Mika(inu: po
zapadnotne govorii liv, tratur ,imbottatojo, muco'
,infuudibulum'; « Belinti: ,imbuto, stromento di
latta' ,infundibulum' 379'^; u Stuliceou: ,imbuto'
jinfundibulum' ; u Voltigijinu: .imbuto, imbotta-
tojo' ,trichter'; u Vukuvu: vide lijevak.
3. LIJEV, m. lijevane. — Fostaje od lijevafci
kao i 2. lijev, te -ije- stoji po juznome goooru,
u zapadnome liv. U dva pisca xviii vijeka.
Koju kiipost imaju oni potopi i lijevi nebeski?
S. Margritic, fala. 62. Bunar u kom livi svih su
voda propusteni. J. Kavaiiin 428'!-.
4. LIJEV, m. ime musko, vidi u Danicicevu
rjecnikti: Levh, izmedu vlaha koje je kra^ Stefan
Prvovjencani dao Zici jeduom je bilo ime ,Lev'i>'.
M(on. Serb). 12. (1222 -1228).
1. LIJEVAC, lijevca, m. samo u Stulicevu
rjecniku: v. |evoruk.
2. LIJEVAC, Lijevca, m. ime musko. — Ima
samo adjektiv posesivni Levcevs u spomeniku xiv
vijeka. Stanb LevcevB. Glasnik. 27, 292. (1347).
1. LIJEVAC, Lijevca, m. mjesno ime.
a. ztipa u jttgodinskome okrugu u Srbiji,
vidi u Vukovu rjt^cniku : Lijevac (juzn.) vide
Levac ,mit alien ableitungen'; Levac, (ist.) ,ein
theil der' ja»odinska nahija. cf. Lijevac. i: Za
vreme Karadorda, prica pok. Petar Jokic, ja»o-
diriska se nahija delila na dve knezine: Gorni
Leva6 i Doni Levac. cudo da on Temnic i ne
pomine; ali po svem iz^leda da on Doiiioi Lev-
cem zove danasni Temnic. Pod knezom Milosem
tako su isto bile dve knezine: Temnic koji je
hvatao sva sela pomoravska, i Levac koji je dr-
zao zapadnu stranu do kragujevackog okruga.
M. E). Milicevid, srb. 223. — Famine se xii i
xiii vijeka, ali s oblicima Levocb i Levbce, vidi
u Danicicevu rjecniku: Levocb, zupa koju je dao
Zici kral Stefan Prvovjencani. M(on. serb). 13
(dva puta). (1222 — 1228). kako se pomine izmedu
Ledenice i Bjelice i Lugomire, bez sumne ce
biti sadasni Lijevac blizu Jagodine, a sto je u
spomeniku nastampano ,o', lasno moze biti po-
grjeska u prepisivanu mjesto ,b'. cf. Levbci. —
Levbci. Stefan je Nemaha osvojio od Grka
jLevbce'. M(on. serb). 4. (1198— 1199). Sava, sim.
pam. saf. 1. to i ,LSvocb' mislim da je jedno,
jer medu zupama koje je Stefan Prvovjendani
dao Zici pornihu se jos neke koje je Nemana
osvojio, kao Lepenica i Bjelica. muze biti da je
u zadnijem primjerima Levb6e ace. sing, n., a
ne ace. pi. in., kako inisli Danicic, vidi: Prio-
bretohb (govori Stefan Nemana) ...odb grbCbske
zem^e . . . Levbce, Belicu, Lepenicu. Mon. serb.
4. (1198—1199). (Stefan Nemana) priobrete...
otb grbcbskyje zemje . . . Levbce, Belicju. Sava,
sim. pam. saf. 1.
b. utvrdeno mjesto, kao da je bilo u Bosni.
— isporedi Lijevce. — U latinskome spomeniku
XVI vijeka. ,Misimus pro conservatione castri
Jaycza pedites ot victualia; scripsimus etiam il-
lustri domino Corvino, duel et bano ac aliis do-
minis illo circum oxistentibus, ut . . . castellum
et oppidum Levach de novo reaedificare et eri-
gere faciant' (pise nadvornik iz Budlma banu
od Jajea). Starine. .5, 139. (1502).
c. (po zapadnome govoru) Livac, zaselak u
Hereegovini. Schem. here. 1873. 156.
1. LIJEVAK, lijevka, m. postaje od osnove
glagola lijevati, i znadi uopce kroz sto Hi u .sto
se sto lijeva, ali se nalasi samo u osubitijem
znactnima. — -ije- stuji po juznome goooru ; u
istocnome glasi levak, u zapadnome llvak. —
Akc. se mijena u mnozini, ako se nmece -ov-, te
od lije- u juznome govoru postaje ]q: |evkovi,
}evk6va itd. — Od xvxii vijeka.
a. gore sirok a do^e iizak i na dnu probiisen
sud kroz koji se sto zitko toci, n. p. u bure, u
bocu itd. — Od XV n vijeka, a izmedu rjecnika
u Mika}inu (livak, spirlica ,mutillo, imbottatojo,
piria') gdje se naj prije nahodi, u Belinu (.im-
buto, stromento di latta' ,infundibulum' 379 '), u
Stulicevu (jinfundibulum'), u Vukovu (sn sva tri
oblika: ,der trichter' ,infundibulum'). Namesti
veliki drveui levak u bure. Z. Orfelin, podr.
190. Da bi kroz rupu s ukriv|enim levkom vino
u maternicu sipali. P. Bolic, vinodj. 2, 339.
Uzmi u lonac vatre, na tu vatru metni sivog
cubra, pa poklopi vinskim levkom i uho namesti
neka ide para u nega. M. D. Milicevic, ziv. srb.
2, 50.
b. uopce, kroz sto nesto tec?. Sto su one
dvije grancice maslinove sto su medu dva li-
jevka zlatna koji toce zlato? D. Danicic, zahar.
4, 12.
c. sud za crpene iz drugoga suda. — U Bje-
lostjencevu rjecniku: levak i kajkavski levek
,haustorium'.
d. sprava u koju se liju lojane svijece. u
Lici. V. Arsenijevic.
e. mjesto kamo se voda stice u ladi. u Po-
savini. F. Hefele.
2. LIJEVAK, lijevka, m. vidi }evak. — U Stu-
licevu rjecniku : ,scaeva, scaevola'. — nepouzdano.
LIJEVALAC, lijevaoca, m. covjek sto lijeva.
— U Stulicevu rjecniku : lijevalac i grijeskom
lijevaoc ,fusor'.
LIJEVALICA, /. zensko cejade sto lijeva. —
U Stulicevu rjecniku: ,quae fundit'.
LIJEVANE, n. djelo kojijem se lijeva. — U
Stulicevu rjecniku, i u Vukovu: l^vahe i livahe,
kod oboga v. lijevane, ali je ovo dodano istom
u tredemu izdanu: [lijevane, verb. v. lijevati;
vide s. V. levahe].
LIJEVA EIJEKA, /. mjesno ime.
a. u Crnoj Gori. a) rijeka. Glasnik. 40, 36.
— h) pleme (kapetanija). Glasnik. 40, 21. vidi i
u Vukovu rjecniku : kao malo pleme ili selo uvrh
Vasojevica izmedu Morace i Kuca. ,][jevore6ani'
ne daju Turcima haraca i cetuju amo cak do
Lima.
b. u Srbiji u okrugu vranskome. a) izvor.
M, D. Milidevid, kraj. srb. 277. — h) selo. 306.
— Pomine se ovo ime prije nasega vremena. Leva
reka. Spom. stoj. 185.
LIJEVATI, lijevam, impf. iterativni oblik od
liti. — -ije- stoji po juznome govoru mj neg-
dasnega e ; u istocnome glasi l^vati, u zapadnome
livati. — uz lijevati ima i Jevati (vidi), a moze-
biti (i u juznome govoru) \iva,i,i; mislim da je
lijevati naj obicnije, te amo postavfam sve pri-
mjere u kujima se ne maze znati kakav je pravi
oblik. — Akc. kakav je n inf. taki je u praes.
3 pi. lijevajii, u aor. lij^vah, u ger. praes. lije-
vajuci, u ger. praet. lijevavsi, u part, praet. act.
lijevao ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
praes. 1 sing. — Rijcc je praslavenxka. isporedi
stsluv. levati, livati, rus. .iniiaTh, ces. levati, li-
vati, po(. lewac. — Izmedu rjecnika u Vranci-
eevu (,fundere'), u Mika^inu (livati vodu ali inu
LIJEVATI
86
LIJEVATI, 1, b, a).
takti stvar ,fundo, infundo'; livati mjed, uljeti
.conflo, fundo'), u Belinu (.fondere' ,fundo' 322'' ;
,infoiidere' , infundo' 401^; ,g:rondare' ,stillo' 359b),
u Stuliceiiu (jfundere, infundere'), u Voltigijinu
(lijevati ,infondere, versare' ,9ingiessen, eintios-
sen'; livati ,versare, infondere' ,eino:iessen'), u
Vnkovu (levati, livati, kod ohoga vide lijevati;
a ovo je dodano istom u trecemu izdanu: [lije-
vati, (juzn.) vide jevatij).
1. prelazno.
a. aktivno.
a) ciniti da sto tece iz kakva suda, i to
Hi uopce (vidi prolijevati) Hi u drugi sud Hi u
drugo sto zitko (vidi ulijevati). subjekat je naj
cesce ce^ade.
aa) u pravome smislu. A druzi slu-
zahu vino iz bokare, cr|eno livahu u zlate pe-
hare. M. Marulid 28. U more vodu lijevat. D.
Kanina viiil>. Vodu mu na glavu lijevaju. M.
Divkovic, nauk. 136^. Velekrat livase nim vodu
na ruku. B. Kasic, per. 123. Lijevaju6i vodu
rece oni koji lijevat bude ... I. Drzic 206. Na
ogan uja ne lijevaj. (D). Lijevati vodu u more.
(Z). Poslov. danic. Ne livarao u med mlika. V.
Dosen 37a. Poce u ne livat uje. And. Kacic,
kor. 253. Livajuci u nega corbu. M. A. Re}-
kovic, sabr. 28. Livajuci vodu u vino. 46. Ako
bi vodu livali. Ant. Kadcic 125. Misto sveto
u koje je obicaj livati prilicna sveta oprana.
164. Toga casa livati unutra vino. Z. Orfelin,
podr. 61. Kad hoces u nega (bure) must livati.
123. Ona liva studenu vodicu. Nar. pjes. juk.
521. U burence livaju rakiju. P. Bolic, vinodjel.
2, 293.
hh) u metaforiekome (uprav iperbo-
lickome) smislu; objekat je sto zitko kao kod aa).
Ter mnogis kros tuj stvar ka me zlo skoncaje,
kad gromi s nebef's^ zgar daz odovud lijevaje
(= lijevaju? samo radi siika), u meni sumiiu ja,
da ne bi Gove taj za odm(t) te k nebu tja, kao
sljezal na svit saj. D. Eanina 71*''. (SokolicnJ
naprijed, nazad, s desna, s lijeva grad udarac
smrtnijeb vaja, daz od leske krvi lijeva, topee
mjesta blizna i daja. I. Gundulic 410. Sto je
u gradbah od palaca sipat zlata ko przina, i
ubozkijeh groznijeh placa lijevat vode uzidine'?
J. Kavanin 28*.
cc) u metaforiekome Hi j^f^^^senome
smisln ; objekat je sto umno Hi dusevno, ali se
metaforicki shvaca kao da je sto zitko. Ove dnso
(virne) ova sveta duhovna dilovanja hoco livati
po niki na6in svrh glave tvoje. A. Vita}ic, ist.
189. Na no livas tvo'e milosti. bV2^. Sunce
obilne zdrake lijeva svim od pravde i Jubavi.
J. Kavanin 168''. Lijevaj u moje srce velike
milosti. I. M. Mattel 278. Vjecni Boze, koji
blagoaova tvoga milost u nemocna lijevajuci te-
lesa, stvorene tvoje s mnogostrukom milostivosti
6uvaS, na zazvane tvoga iniena blagostivo pri-
stani ... T. Ivanovii 133. Rodena je Marija
kano sunce livaju6i .svrhu nas svojo blagodar-
nosti. A. Tomikovit, gov. x. Zvizde livaju svrhu
iega dobrocinstva nobeska. 142. Svrhu nikih
ftini kano rodnu kisu livati uzdisanu obilnost. 147.
h) suf/jricnt tz sehe to6i sto zitko.
Oil) u pravome smidu. Vode ke stu-
deno valovjo lijevaju jirozrinje cakleno svitlo
sad (ii pru\ice) imaju. D. Rai'iina 2''. Tor (Nilo)
ua jodiio TQoro samo lijeva iz sobo se^am mora.
L Guiiduli/: 440. Kijoka, mala ka izvri vanka,
snda lijr^va more u more. J. Kavanin 8». Rijeka,
koja lijeva od voda more u more. I. Dnrdic,
uzd. 17. — Oblftci potc§o odizgara lijevati po-
tope od daZda. I. i)ordi<^, ben. 4H.
bb) iperbolicki (isporedi a) bbj), u
aaa) — ccc) subjekat je ce^ade (ali ne svagda kod
bbb)). <iaa) objekat je krv. U gradu istomu ovi
uzivaju, druzi na drugomu mistu krv livaju. I.
T. Mrnavic, osm. 154. Po malahno htje poceti
vir priciste lijevat krvi. A. Vitajic, ostan. 39.
Lijeva obilne rijeke krvi (Isus). J. Kavanin 49*.
Cijem on lijeva krv, prinemaga se i izcezniva.
B. Zuzeri 377. Uvijek veli: „Malo mi je, rajo'%
da mu i krv iz obraza lijevas. Osvetn. 2, 67.
No da djeca ocim' pogledaju, vijek za vjeru krv
ne lijevaju6i. 2, 90. — Ithb) objekat sa suze,
plac (vrlo cesto). — nije u svijem primjerima
ce]ade subjekat. Vjecno majka da plac liva. M.
Vetranic 2, 451. Lijevah niz blijedi moj obraz
od suza dvije rike. N. Dimitrovic 57. Jos kad
bi iz oci potope lijevali . . . 59. Suze ke lijovam.
na svak cas niz lica vaj moja. 62. Hotij moj
plac utisit, ki lijevam skroveno. 65. Godista
prvi dan tvoj mi dar svjedoci, da suze jadovan
lijevat cu iz oci. N. Na|eskovic 2, 32. Da imam
suzice do smrti iz oci lijevati niz lice. 2, 33.
Jer da je (milosti tve) ne budu ni do sad stekao,
ne bih sad u trudu suzice lijevao. 2, 115. Suze
lijevati. M. Drzic 9. Nitko, mnu, nikadar ne
cvili kruto tac, koliko ja sada lijevaje grozni
plac. D. Ranina 19a. Da svakcas iz oci dvi rike
ne livam. 81 b. A grozni plac, ki I'a sve lijevam
niz obraz, ne moze omeksat tve srce za mal cas.
85*. Plac jadovan lijevam ovdi sad iz oci mojih
van. F. Lukarevi6 65. Moj lijevah plac jadovni.
S. Gucetic Bendevisevii 207. Lijevajuci grozne
suze iz onezijeh lijepijeh oci. I. Gundulic 43.
Od oci proz kojijeh je, jaoh, lijevala malo prije
suza rike. 54. Ter cu od suza groznijeh vire
za nepravdu, ka me trudi, oko mene lijevat
svudi. 193 — 194. Plaice, ali placom zudi uadi6
sitne zvijezde ocima, proz kih lijevat oda svudi
rijeke od suza dotle ima. 239. Od milosti suze
liva. 465. Lijevaj i ti suza vire, plomeniti kralu.
G. Palmoti6 1, 360. Suze sredne i cestite ke
skrusena dusa lijeva. I. V. Bunic, mand. "26.
Svete suze ke skrtisena lijeva odavna. 40. Suze
ke lijevamo. P. Ivanavelic, iv. 595. Lijevamo
plac u gorkom nepokoju. B. Bettera, or. 15.
Suze lijevam ja skrusena. I. Dordic, uzd. 93.
Lijevat grozne suze. B. Zuzeri 73. Uspomena
od onijeh dobara cini mu lijevat suze iz oci. D.
Bagic 45. Dosta bi bilo za cinit vam lijevat
rijekom suze. 238. Suze sada rijekom grozne
lijevaj prid Jezusovijom nogama. I. M. Mattei
23. I na suze me se gani, koje lijevah svoga
puta. P. Sorkocovid 577'i. — subjekat su oci.
Da tuzne ocice niz blijedi moj obraz lijevaju .su-
zice. N. NaJ«skovic 1, 306. Oci moje ke lije-
vahu suza rijeke. G. Palraotid 1, 72. — metafo-
ricki, subjekat su gore. O vi gore kamenito, na
zalosti ovolike lijeva'to nam suza rijeke. I. Gun-
dulicS 98—99. — ccr) objekat je znoj (krvari).
Lijevati jiot krvavi. A. Vitajic, ostan. 9J. Livo
za me s' muke na prikazu znoj i ti krvav milo-
stivo. .1. Kavanin 445»i. — (l<(fl) subjekat je trs,
objekat vino. Trs u lozi vino liva i toci. S.
Budinic, sum. 193^.
f;) kao polijevati. Zivo maSu desna i li-
jeva, a ne zale sto ih krvca lijeva. Osvetn. 2,
129. l^ubi mu je kosu|u Sivala, svaki punat su-
zicom livala. Nar. pjes. istr. 1, 7.
(i) to}iiti. snhjerati. Zanntlija u Mlecima
sporo zvona lijeva. S l^jTibisa, prip. 207. /' u Mi-
ka}inu rjicnikii,
h. sa so.
ft) pasivno. Gdjo so voda u vino lijeva.
M. Drzic 345. Bako, ti na somu sviti moZ' )u-
LIJEVATI, 1, b, a).
87
LIJUNOV
dem ciniti sveder vedro celo, srce mirnp i ve-
selo, slatko, pridrafj^o, milo i blago, da se cijelo
sada lijeva. S. Boba}evi6 221. Iz ogdenijeh
strasnijeh jama, gdje iiemilos prijeku slavi rijeka
od suza ka se lijeva. I. Gundulic 65. Niki pri-
piva, kad im se vino liva. B. Krnarutic 23. Iz
kijeh rujna vina vrela livaju se i izviru. P. Ka-
navelic, iv. 419. Vece zeda i iste piva, sto se
vece u nu liva. J. Kavanin d5i. Kad se s vo-
dom uje liva ... V. Dosen SGl*. Kad se liva
vino i voda u kalez. M. Dobretic 319.
bj refleksivno, u jednome primjeru u ko-
jemu kao da znaci sto i razlijevati se (itprav
razlijegati se). Moj muzak sida do me na granci
1 piva vecernicu koja se po svih crkvih liva. M.
Katancic 73.
2. neprelazno, lijevati se, teci ohilno. I cine
tvoje uze da lijevaju grozne suze svu noc. N.
Najeskovic 1, 20i. Kaduje se Bog veseli da je
bogat za darivat, i Ocean tako veli pusta mora
svud sva livat, i dici se da mu jesu bceri rijeke
kolike su. J. Kavanin 538'\ Kada s neba pocnu
lijevati dazdi. V. M. Gucetic 192. Lijevati ,ef-
fusis imbribus pluere'. J. Stulli, rjecn. Liva
krvca iz dobra dogata. Nar. pjes. juk. 451. A
kad ostrijem okusali gvozdem i to mrko da je
rijetko meso i da proz neg rujna krvca lijeva.
Osvetn. 3, 141.
LIJEVCA, /. sprava sto drzi zadni dio kola
na osi. — -ije- stoji po juznome gnvoru mj. neg-
dasnega e; u istocnome glasi levca. — Iina i
slovac. levca, i maloriiski (u Ugarskoj) I'ovc. —
Nepoznata postana ; Miklosic (slav. elem. im
magyar. 39) isporeduje mag. Iocs i nem. leichse.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
lijevca (juz.) ,die stemmleiste' , fulcrum laterale
vehiculi'. cf. upora; levca (ist.) vide lijevca. Nek
zna i guzva sto pati lijevca. Nar. posl. vuk.
200. Na lijevci ono gvozde sto se nabije na
rukavac. Vuk, rjecn. kod vitka. Spopadne gluntu
sta je visjela o lijevci, gdje ju je Mikica ostavio.
Zvonimir. god. 1889, str.'219.
LTJEVCANIN, m. covjek iz Lijevca (vidi 1.
Lijevacj. — Mnozina: Lijevcani.
a. vidi 1. Lijovac, a. — U Vukovii rjecnika:
Levcanin dst.) ,einer von Levac'.
b. vidi 1. Lijevac, b. Dva oborkneza, Tem-
nicanin i Lijevcanine. Pjev. crn. lU6b.
LLJEVCANKA, /. zensko ce^ade iz Lijevca
(vidi 1. Lijevac, a). — U Vukovu rjecniku : Lev-
canka (ist.J ,eine von Levac'.
LIJEVCE, n. ime polti u Bosni. F. Jukic,
zem}op. 2. — isporedi 1. Lijevac. — S ovijem se
imenom pomiiie mjesto prije nasega vremena.
Levbce. S. Novakovic, pom. 137.
LLJEVCEV, adj. vidi kod 2. Lijevac.
LIJEVCICA, /. dem. 1. lijevka. — Samo u
Stuhcevu rjecniku: ,parvum vas fusorium'.
LIJEVCIC, m. dem. 1. lijevak. — Od xviu
vijeka. Zadeni ozgor malen levcic. Z. Orfelin,
podr. 143.
1. LIJEVKA, /. vidi 1. lijevak. — U Belinu
rjecniku: ,imbuto, stromento di latta' ,infundi-
bulum' 379a, i u Stulicevu: v. lijevak.
2. LIJEVKA, /. lijeva ruka, }evica. — Samo
u Voltigijinu rjecniku: ,mano manca, mancina*
,linke band'. — isporedi i lijevke.
LIJEVKE, adv.? moze hiti da znaci: na lijevu
stranu; Hi je gen. od lijevka (lijeva riika, vidi
2. lijevka); ncka igra. — U Vukovu rjecniku:
lijevke (juz.), levke (ist.) ,art spiel' ,ludi genus'.
Igraci se uhvato jedan drugomo za pojas ostrag.
koji je prvi onaj ima n ruci stap i poskakujuci
poviknje: „Opa cupa lijevke, varaj (vidi 2. va-
rati) dupe, dijete !*' pa se kasto obzire cas na
jednu cas na drugu stranu, i stapom po nogama
bije one koji za riim idu, a oni se jednako uvi-
jaju, da ih ne bi mogao udarati; tako se ova
povorka jednako vijuga i dosta puta svojega ko-
lovodu povlaci kud on ne bi btio.
LIJEVNICA, /. mjesto gdje se lijevaju (salije-
vaju, vidi lijevati, 1, a, dj) rude. — Nacineno
u nase vrijeme. Dohodak od drzana ruda i lijev-
nica (,buttenbetriob'j. Zbornik zak. 3, 95.
LIJEVNIK, vidi Livnik.
LIJEVNO, vidi Hlijevno.
LIJEVO, n. sto se lije, sto zitko. — Mislim
da hi oraki oblik bio u juznome govoru (ispo-
redi 2. lijev), a potvrduje se samo zapadni livo
u dva pisca cakavca xvn i xviii vijeka, i izmedu
rjecnika u Stulicevu (livo ,liqiior' s dodatkom da
se nahodi u pisca Mrnavica). Oh! koli je svitu
sladko tvoje livo, vicni radko ! I. T. Mrnavic,
osm. 148. Ima omrazu priveliku suprotiva onomu
livu 161. Nasadsi u nem (sudu) kojegod livo
smrdede. ist. 161. Ne more se svako livo ko je
u moru, izcarpati. J. Kavanin 5091^.
LIJEVOST, /. osobina onoga sto je lijevo. —
U Stulicevu rjecniku: v. lijevo s dodatkom da
jc rijec ruska. — nije dosta pouzdano.
LTJEZINA, /. ostrvo Hvar, tal. Liesina (sad
Lesina). — Samo u Vukovu rjecniku : ,insel Les-
sina in Dalmatien'.
LIJEZ, tn. samo na jednome mjestu u pisca
Dubrovcanina xvi vijeka, kao da znaci uopce :
mjesto gdje se lezi, ili u osobitome smislu\: gdje
lezi rodi^a. — Postaje jamacno od lijegati. Sve
ti cu kazati, od njeke djevice po Bozjoj jubavi
kako se prigodi, u jasleh na travi da kraja po-
rodi ; i samo na prisu, sestrice, hrlimo neka tuj
na lijezu prislavnu vidimo. M. Drzic 443. — Po
smislu ne treba citati naljezu.
LIJEZATI, lijezam i lijezim, impf. u Stuli-
cevu rjecniku: lijezati koga, v. utistiti. — nije
dosta pouzdano.
lA^lC, m. mlado od lije, vidi 1. lija; lisicic.
— U nase vrijeme. Navrani se lija s lijicima, te
pojede koku s pilicima . . . Navrani se vujo s vu-
jicima, te pojede liju s lijicima. Nai-. pjes. here,
vuk. 290.
LIJON, Lij6na, yn. vidi 3. Lijun. — U Mika-
\inu rjecniku: Lijon, grad u Frangi .Lugdunum',
i u Belinu: ,Lione, citta in Francia' , Lugdunum'
440^>.
LIJONICINA, /. ime mjestu u Srbiji n okrugu
jagodinskome. Niva u Lijonicini. Sr. nov. 1874.
426.
1. LIJUN, lijuna, m. lav, tal. leono, lione. —
U nase vrijeme po primorju. Da se nacinim, kad
bin otel, lijun. Nar. pirip. mikul. 36. Lijun ,leo',
gen. lijilna. D. Nemani6, cak. kroat. stud. 47.
2. LIJUN, Lijuna, m.- ime musko, vidi 2. Lav,
1. Leon, Loun. — Od xvii vijeka. Lijun papa.
M. Alberti xxxvi. Papa Urbana, . . - Lijuna. J.
Matovic 183.
3. LIJUN, Lijuna, m. Lugdunum, grad Lyon
u FrancHskoj, tal. Lione. — isporedi Lijon. —
Od XVI vijeka po primorju. (Papa) pride v Lijun.
S. Kozicic 28a.
LIJUNOV, adj. koji pripada lijunu (vidi 1.
lijun). Kcer lijunova gospodara. Nar. prip. mikul.
LIJUNOV
1. LIKA
37. Lijunov, liji'iuovo, lijiinova ,leonis'. D. No-
manic, cak. kroat. stud, iiftsg. 49.
LIJUT, in. vidi lent. — Na jednome mjestu
xvn vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijina
(jleuto, liuto' jlaute'). Ima nauk i obicaj zvoniti
gusle aliti kopus ali lijut da zvoui pridobro. 1.
T. Mrnavic, ist. 145.
1. LIK, m. species, facies, forma, figura, po
svoj je i)riliei naj starije znacene kao kod lice :
sto se od cega xndi (sjoo^ami ohlik), a iz toga su
se razvila ostala. — ne mUlim da je osnova lik
isprva znacila i: slicnost, jer u rijecima nalik,
prilican, slican nprav ovo znacene ishodi iz sama
prijedloga, a fie od osnove lik. — Akc. se mi-
jena u loc. sing. liku. — Rijec likTb ill osnova
lik nalazi se sad samo u jugoistocnijern jezicima,
isporedi stslov. zhlolikTb, bug. ednolik, lika, pri-
lika, nslov. enolik, izlik, malorus. amki,, o6jimki>,
no./iBiK'B, rus. .inKt, uhauk-u, 0T.^iiKa, upH.inKa; ali
da je bila i u praslavenskome neina sianne, jer
je od ne postalo lice (vidi) i druge rijeci (vidi
2. liciti, oblicje, slican itd.), preinda se sad u
sjeverozapadnijem jezicima nalazi samo s -c- Hi
-6- 7nj. k. — Moze biti isto sto got. leik, tijdo,
anglosaks. lie, stvnem. lib, srvnem. licb, nvnern.
leicbe.
a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Dva vi-
teza i gospodici6a jednolika lika i oruzja. Nar.
pjes. vuk. 5, 287. I progovori Gospod k vama
isred ogna; glas od rijefii custe, ali osim glasa
lika ne vidjeste. D. Danici6, 5mojs. 4, 12. U
ovaj veliki cas pokaze so svijeca koja vjernima
javi da ide car nibov u liku zrtve koju nosi
svostenik na glavi. pism. 65. — vidi i nalik.
b. ((udsko zivoj tijelo. U istinu istina je, da
nam vjera sve toj kaze, pamefc lika mlohava je,
zudi da 'oj se jos prikaze svaki nauk po cucenju,
po kusanju i vidjenju. J. Kavanin 4(35^'
c. vidi lice, 1. — Tl Vukovu rjecniku: ,da3
angesicht' ,vultus', cf. lice.
d. vidi 1. kip, 5. Nego oltare nibove obo-
rite, i likove nibove izlomite, i gajeve nibove
isijecite. D. Danicid, 2moJ3. 34, 13. Da ne gra-
dite sebi li;:a rezanoga, slike od kojegod tvari.
5mojs. 4, 23. Otisao si i nacinio sebi druge bo-
gove i likove livone. Icar. 14, 9. Pod nim bi-
jahu likovi volovski. 2dnev. 4, 3.
e. slika izrezana Hi napisana. Na naj vise
ovijeh stodaka imaju s obadvije strane (na si-
rini) izrezani vrlo ruzui razlicni likovi. Vuk,
rje6n. kod stecak. On molovase sad stvari tako . . .
pa ko je ove likove i stvari u naravi bio vidio . . .
pripr. 176.
2. LIK, m. u Vukovu rjecniku : (kod 1. lik)
pu5ka na likove. — ne znam koje je pravo zna-
iene.
3. LIK, m. zbor (udi §to igraju (plesu) a moze-
biti uz to i pjevaju. — Rijec je stara, isporedi
stslov. lik'f., rus. jiriKt. — Moze biti germanska
rijec, ispomli got. laiks, igra, pies, stskand. leikr,
stvnem. leih. — U crkvenome jeziku, a izmedu
rje&nika u Stulicevu (.chorus' iz misala) i u Da-
niiicevu (likb .chorus'). Sbberi likb fuopcc zbor)
svojihi, sbbosedtiikb. Mon. serb. 244. (oko 1389
— 1399). Hvalite irao Aegovo u lici, u bubnu i
u prigudiiici pojte Aomu. M. Alberti 35. psal.
49. 8. Hvalite riega u bubnu i u lici. 36. I.
Kra|ic 41. psal. 150,4. Vas hor ili lik jiina po-
noviti: ...Siniluj so tobi". 74. Ti oslol)ada§ lik
djovica od napastovana puti. L. lladic 110. —
Ne znam pripada li amo ovaj prinijcr, ili pod
4. lik: Maleni tica lik jo tada'stao. B. Radif-ovii
(1880) 336.
4. LIK, 7)1. djelo kojijem se lici. — U Vukovu
rjecniku kod 1. lik: likom i nalikom licim se.
cf. liciti se s dodatkom da se govari u Crnoj
Gori.
5. LIK, m. onaj dio u kore od drveta, sto je
medu spolasnom korom i drvom. upotrehlava se
za razUcne radhe: ili se nim samijem sto veze
ili opanuje, ili se /yZe^e u uzeta, torbe, }ese itd.
(naj cesce se upotreb^ava lipov lik). — -i- stoji
mj. p>raslavenskoga y. — Uz ob'ik lik ima i lika,
/. i riko, n. s istijem. znacenem. liko je naj sta-
riji oblik, a lik mozebiti naj obicniji u nase doba.
ovdje su primjeri pomijesani za sva tri oblika,
jer se lik i liko razlikuju samo u nom. i ace.
sing., a i lika ima jednak instr. sing. — Oblik
je lyko praslavenski, isporedi stslov. lyko, rus.
.AH KG, ces. lyko, poj. lyko. — Va^a da je isto
sto stprus. lunkan, lit. lunkas, lunka, let. luks.
po ovome bi u ^praslavenskome obliku ispao nosni
glas. — Izmedu rjecnika u Belinu (.stroppa, le-
game col quale si legano le viti o altre cose'
,vimen' 713b), u Stulicevu (lik ,vimen'), n Vu-
kovu (lik ,der bast' ,liber'. Lik je u nas ,tvrdi'
i ,meki': tvrdi se lik Justi s kore odmah kako
se kora skine s (lipova) drveta, a ko hoce da
ima mekoga lika, on koru metne naj prije u
vodu te se kiseli nekoliko dana, pa onda s ne
skida lik. cf. liko; liko, vide lik). A da znadem,
moj gajtane, da ce tebe star nositi, likom bi te
opletala a rogozom popletala. Nar. pjes. vuk. 1,
291. Jos je kona likoin zauzdao. Pjov. cm.
10a. Sve Brdane likom opasasmo. Ogled, sr.
181. Veze liko na uzicu (jedva zivi kojekako).
Nar. posl. vuk. 33. Delija se likom opasala, a
jos pita de je jepse vino. 58. Opasati koga u
liko (docerati ga u veliku sirotinu: da se noma
6im drugijem opasati osim , likom'. kad se ovijem
kome prijeti, onda se jos doda: „Pa kad se za-
kasjes, da ti liko pukao". 240. Otisnuo ga od
sebe kao liko niz vodu. 243. Svezi likom. pa
ne daj nikom. (Odgovori se u sali onome koji
kaze da ga sto boli). 280. Sve selo ode da |uste
liku. Nar. prip. vrc. 148. Donese dugu pusku.
dva pisto|a i noz veliki u liko svezani. P. M.
Nenadovic, mem. 154. One se kao_ liko od liega
rastav|aju. P. Bolic. vinod. 1, 70. Cokot se likom
veze. 1, 207. U dnu crkve nadu mrtvacka no-
sila opletena prudem, a prosivena blurom i likom.
S. !]^ubisa, prip. 196. Krpila liku na oputu. M.
D. Milicevid, let. voc. 89. Grcka rijec biblos i
latinska liber — znacilo isprva liko ili koru jer se
isprva na tih tvarih pisalo. B. Sulek, graf. umjet.
2. — S pridjevom vucji znaci neku bi(ku. Lika
vucja. Daphne mezereum L. (Pancid, u Loboru).
— Liko vucje. Daphe mezereum L. (Praunsper-
ger), v. Lika vudja. B. Sulek, im. 197.
6. LIK, m. ^as. — U ace. s prijedlogom u. —
Od korijena li.k ili lyk Uo znaci gutati Hi stu-
cati se, isporedi ces. Ikati. lykati, poj. Ikac, ly-
kad, tyk (stucavica). — U nase vrijcme u Crnoj
Gori. Ne bi sama sebe naruzila, da u taj lik
nije obestana. P. Petrovid, gor. vijen. 88. A u
lik se manit obratio. 100.
7. LIK, vidi 1. lib. 1. b. — ^' nasc vrijeme u
Boci kotorskoj i u juznnj Hcrccgovini (?). Tak
ali lik? V. Vrcovic. igre. 26. Ako so dogod
desi da je muSki ili zenski broj na lik. 33.
8. LIK, onomatoprja kojom se naznaiuje udarac
Hakom. „A on noga sakom u glavu lik!"' Cm
Lici i Goritoj Krajini). F. Kurolac. rad. 15, 119.
1. LIKA, /. ima za liku, mozibiti (idverhijalno,
na jednome mjestu u piaca Dubrovcanina xvi
vijeka. ne znam znadcna (vidi 3. lika). Sva mi se
1. LIKA
89
2. LIKO
daruje, gdi druzim za liku pogledat varuje svoj
obraz i diku. S. Mencetic 221.
2. LIKA, /. vidi lice, 1. lik. — Na jednome
mjestu, u pisca Slavonca (o zetnji). (Marga Hi
mrga?) u lici svojoj ili boji jest razlicica. I. Ja-
blainci 33.
3. LIKA, /. u narodnoj pjesmi crnogorskoj na-
segn vremena, gdjc znaci: Hi radost, veselc prema
1. likovati, tli cast (kao odlikaj. To je lika sto
junacka dika. Pjev. crn. 322lJ.
4. LIKA, /. mjesno iine.
a. rijeka i prijedio u Hrvatskoj (sad je zu-
panija zajedno s Krbavom). — Pomiiie je kao
iupaniju Porfirogenet x vijeka (tIjv Aixlav. Doc.
hist. rac. 400, gdjc -rC- stoji ili pisarskom gri-
jeskom Hi po tome sto je pisac cuo samo oblik
sou loc. sing.), xi vijeka pomiiie se u latinskome
spomeniku. ,Jupam Licche'. Doc. hist. rac. 88.
(1070). — Ne znam za postane. — oidi i Kr-
i)ava. — Izmedu rjecnika ii Vukovu (1. ,Gin fluss
in Kroatien'. 2. ,die gegend Lika' ,Lica, regio').
Meju plerueuitimi |udi v Lici. Mon. croat. 138.
(1490). Bise s6it krbafski i straza svoj Lici. D.
Barakovic, vil. 36. Od pustosne Like. 90. Turci
uzese varos i grad Ostrovicu u Lici. P. Vite-
zovic, kron. 1.36. I Lika ti dare saje. P. Kne-
zevi6, pism. 114. Od Like ravne. ,J. Krmpotic,
pjesma. 9. Put Like i Krbave. D. Obradovic,
basne. 326. Drugu Mujo ki'iigu nakitio, te je
saJe u Liku krvavu. Nar. pjes. vuk. 3, 109. Po-
kupi mi po Lici krvavoj pet stotina kona i ju-
naka. 3, 110. Povrati se Liki i Udbiiii. 3, 118.
Pa je petu knigu nakitio, te je saje Liki i Kr-
bavi. 6, 149. Medu Likom i medu Kotarem.
Pjev. crn. 175^-. I ti leti ka Lici bijeloj. Nar.
pjes. juk. 138. I saje je u siroku Liku. 227. —
U narodnijem pjesmama znaci sto i Licanin (vidi
licki). Kad to vida Lika-Mustaj beze . . . Nar.
pjes. marjan. 60. — Eano rani Licki Mustaj-
beze . . . kada Lika pred Udbinu sade. Hrv. nar.
pjes. 3, 350. Ude Lika, turski selam daje. 3,
353. Uzmi knigu ... pa je Liki podaj Mustaj-
begu. 3, 460 — 0 rijeci. Da je mlika kolika je
Lika, bio bi sir koliko Zir. (Lika je rjecica u
Hrvatskoj, a Zir je pored ne okrugao brijeg).
Nar, posl. vuk. 50.
b. mjesto u Srbiji u okrugu uzickome. Li-
vada u Lici. Sr. nov. 1864. 50.
5. LIKA, /. vidi 5. lik.
6. LIKA, /. ime zensko. — Na jednome mjestu
XVI7I vijeka. Lika ndovica. Glasnik. ii, 3, 253.
(1720).
7. LIKA, m. vidi kod 4. Lika, a.
LIKAEEV SOR, m. ime zaseoku u Hrvatskoj
u zupaniji licko krbavskoj . Eazdije}. 33.
LIKAE.I, m. pi. ime selu u Bosni u okrugu
Done Tuzle. Statist, bosn. 95.
LIKARIC, m. prezime. — xvi vijeka. Mikula
Likaric. Mon. croat. 339. (1596).
LIK ARIJE, /. pi. vidi : Primorci govore lika-
rije jschmuckgegenstande', uprav .flitter', stvar
koja se svjetluca. F. Kurelac. rad. 15, 125. —
Mozebiti od 1. lik.
LIKAT, adj. vidi: Cura kakve je kose, kakva
je likata (kakvoga oblicja). M. Pavlinovic.
LIKAV, adj. u kojemu su (kao u liku) debela
i tvrda vlakanca, n. p. u kucinama, u starome
povrcu Hi mesu (kao jeluj. — U Stulicevu rjec-
niku: ,stupeus, filis plenus', i u Vukovu: 1. n. p.
kudjeja (kad nije dobro nabijona ili kad se gdje-
koji strukovi nijesu mogli dobro nabiti) ,bastig'
,corticosus'. — 2. ii. p. rotkva ,faserig, fasig' ,fi-
bratus'.
LIKAVAST, adj. u Stulicevu rjecniku uz likav.
LIKCE, m. dem. lice, vidi lisco. — U narodnoj
pjesmi nasegn vremena, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (vide lihce s dodatkom da se govori u Du-
brovniku i s proijem primjerom iz narodne pjpsme ;
i driigi je u rjecnika kod veleta). Vrni likce
koje prijed bilo . . . Veletu sam na likce razdrla.
Nar. pjes. vuk. 1, 390. — Kod te je pjcsme Vuk
zabi(ezio da je ,od Dubrovnika'; ali u Dubrov-
niku nigda nijesam cuo ni likce ni lihce (vidi;
kod lihce je Vuk zabi^fzio ista dim primjera) :
a duhrovacki nije ni prijed ni na likce (ace. inj.
lokativa). Ovu pjesmu kao i druge sto je Vuk
zabi(ezio da su dubrovacke nije mu kazao Du-
brovcanin nego Buke^ (vidi Nar. pjes. vuk. 1, vi).
LIKE, /. pi. ime zaseoku u Bosni u okrugu
Tuzle Done. Statist, bosn. 99.
LIKIC, m. prezime od pogrde, kao da ce se
onaj kome je pridjeveno, objesiti likom. I. Pav-
lovic. — U narodnoj poslovici nasega vremena.
Osmocio se kao Likic o dudove. (U Vukovaru).
Nar. posl. vuk. 241.
LIKIJE, LIKIJIN, vidi Likinije.
LIKINA, /. ime mjestu blizu Solina u Dal-
maciji. — x vijeka u latinskome spomeniku. ,In
loco qui dicitur Lichina'. Doc. hist. rac. 29.
(1000). — nije dosta piouzdano, jcr stoji u poz-
nijemu prijepisu.
LIKINIJE, m. Licinius, ime musko. — Ne
znam, trtba Ii citati Lik- ili Lie-. — Vidi u
Danicicevu rjecniku: Likinije , Licinius', car
rimski, za hega pisu nasi letopisi da je bio Srbin
i da mu je sin bio ,Bela Urosb', te su od he-
gova ko}ena Nemaiiici; ime mu na jednom mjestu
bez sumiie grijeskom stoji ,Likije' a jedan put
i ,Likijinb' : ,glago}utb istinny sbpisateje, jako
Likiju Srbbinu biti rodom' (Ukaz. pam. saf. 55).
,Likijina cara srbbskago'. 55. ,boJarina nekojego
Srbbina imenemb Likinija'. 56. , Likinije'. 57.
jSego pradedi Nemahe, blagocbstiva Konstantija
i Likinije mucite|'. 68.
LIKINIJEV, adj. koji ^jrj/Jrtcia Likiniju. —
vidi u Danicicevu rjecniku: Likinijevb ,Licinii':
,zena Likinijeva rodi Likiniju .syna, i narekose
ime jemu Bela Urosb'. (Okaz. pam. saf.) 57.
LIKIN, vidi u Danicicevu rjecniku: Likinb,
gledaj Likinije.
LIKIS, m. (?) nejasna rijec na jednome mjestu
xviii vijeka; moze biti da znaci sto i 1. lik, a;
ali je nepouzdana, jer je zlo nastampana cijela
kniga. (U Bozjemu gradu) stupi jesu suha zlata,
kipi od svijetlijeh dragostina, ter rajskoga dli-
jeta i mlata, kojim moc nije nac procina, za-
mirno je svakih bivstvo, cimba, likis i velistvo.
J. Kavanin 483b.
LIKNIK, m. ime selu u Bosni. T. Kovacevic,
bos. 103.
LIKNUTI, liknom, pf. udariti. — vidi 8. lik.
— U nase vrijeme u Lici. „Ali ga jo nemilice
liknuo, odmah se palica na nem skrsiia". Pripo-
vijedao Licanin, kako su dub posicali, uz ove
rijeci: „Kad ga je liknulo, ono ga nije moglo
oboriti na jedan put, nu se moralo drkjati (,hin
und her zerren')". F. Kurelac. rad. 15, 119.
1. LIKO, n. vidi 5. lik.
2. LIKO, m. sejak droriav, 6upav, cesto golo-
glav, opasan likom. M. D. Milicevic, pomenik.,
1,
LIKODEA
90
LIKUF
LIKODRA, /. ime selu i vodi u Srbiji u okriigu
podrinskome. n) selo. K. Jovanovic 135. — b)
voda. Likodra, rijeka u Tomanu. ]^. Stojanovic.
LIKOF, m. sto se popije Hi prava gozba sto
se ueini had se svrsi kakva zajednicka radna Hi
posao Hi se uglavi kakva pogodba (n. p. zaru-
6ene), srvnem. litkouf, nimem. leikauf. — Posto
u nnsemu jeziku (dajbudi u nekijem krajeviina)
nema glasa f, kaze se i likov (vidi), od cega po-
staje i likovo (vidi). — ispuredi i likuf. — Ima
i nslov. likof, pa i ces. i po]. litkup. — U nase
vrijeme u Istri. L'ikof .epulae post, operam por-
fectam'. D. Nemani6, cak. kroat. stud. 29.
LIKOTA, in. Licanin. V. Arsenijevic.
1. LIKOV, adj. koji pripada liku (vidi 5. lik),
koji jc nacmen od lika. Torba likova, od lika,
od licine. S. j^ubi§a, pric. 41. Nasrnuse slugo,
ter na konop i likovo uze dvajest trijest muce-
nika druze. Osvetn. 1, 24.
2. LIKOV, m. vidi likof. Isti dan na vocer
ide mladozena, dva snuboka i jedna zena opet
k devojci, tada se zaruce, a ovo se zove , likov'
(treci sastanak). u Slavoniji. V. Bogisic, zborn.
1(50. Kad prodavalac kupcu predaje kakovu
stvar, onda piju skupa likov, kojom prilikom
napija prodavalac kupcu srecu u stvari ili blag^u
koJG je od liega kupio, a kupac napija nemu
sredu u novcu. u Ztimberku. 424.
LIKOV AC, likovca, m. ime bi^kama. Likovac,
ces. lykovec, 1. Daphne mezereum L. (Sab|ar);
2. Lonicera caprifolium L. (Sabjar). B. Sulek,
im. 197.
LIKOVAN, likovna, adj. koji pripada liku
(vidi 3. lik). — Ima i stslov. likovi.ni>. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,choricus'.
LIKOVANE, n. djelo kojijem se likuje (indi 1.
likovati). — U Stulicevu rjecniku: v. tancane
s dodatkom da je rijec ruska.
1, LIKOVATI, likujem, impf. uprav igrati,
plesati (postaje od 3. lik), pa i pjevati i uopce
veseliti se. — isporedi likovstvovati i likstvo-
vati. — Bijec je star a, isporedi stslov. likovati,
rus. ^iiKOBaTf. — Samo u knigaina pisanivia
crkvenijcin jezikom, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (v. tancati s dodatkom da je rijei ruska).
Du§i jego svetej na nebesehb sb anbgely liko-
vati . . . Danilo 315.
2. LIKOVATI, likujem, impf. nalazi se u je-
dnoga insca nasega vremena u razlicnijem i ne
jjosve jasnijem znuccnima.
1. prisUijati se, dobro dolaziti kome, ili moze-
hiti radovati se (vidi 1. likovati). Da bi Bosna
srpstvu likovala. Osvetn. 6, (3.
2. nalaziti da je ko (objckat) nalik na sto
(u dat). Ivu Kikom s rodne Kike zvase, a Ze-
li6a Zoli (zolonih. plavih iliti modrih ociju. Pis-
ccva prinijedba) likovase. Osvetn. 4, 1.
3. spoznavati. Uglodao cojka na ogranku,
IJSca blijoda, a u bradi sijeda, boz okruta sve-
denskog ukrasa svetite|a ne likova Vasa. Osvetn.
5, 19.
4. vezati, pasati (od 5. lik). Da ga grle negve
do ko|ena, i likuju lisicine ruke. Osvetn. 5, 7.
LIKOVIC, m. prezime. — Od xv vijeka. Apaj
Likovic. Mon. cruat. 92. (1463). Na vojvodu
Likovic-Uiju. Nar, pjes. vuk. 2, 534.
1. LIKOVINA, /. vidi 5. lik. — U jednoga
pisca nah'ga vremena. Jedni crnom sa zom)om
ga jubo, a druzi ga likovinom pute. Osvetn. 1,
23.
2. LIKOVINA, /. zla S|ivovica poput plaviSa
(refie gospoda iz Like). P. Brantner. (od lika
sok? D. Danicic).
LIKOVO, n. vidi likof. Izim sto so kod pro-
daje stvari od vece vrijednosti, kao n. p. kod
prodaje kuca, zema|a, volova itd. likovo pije. za
ovo se u naj vece slucajeva svota odredi, koja
se na n potrositi ima, ujedno se oznaci gdje i
kad se ono piti ima. likovo je po vrijf dnosti
kup)ene ili prodane stvari razlicno: od vola ili
kona 1 do 2 vrca vina, od nekoliko rala zem|e
vecera i 3 i 4 vrca vina. kod vise zemje pije se
likovo na dva tri puta, svagda u krcmi. ii Lici.
V. Bogisic, zborn. 423 — 424. Likovo, alvaluk.
Zem}. 1871. 3. Likovo, aldomas. ,.Hoces li pla-
titi likovo?" u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevic.
LIKOVSTVOVATI, likovstvujem, impf. vidi
1 likovati. — Rijec je stara, isporedi stslov. li-
kovbstvovati. — Samo u knigama pisanima cr-
kvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(uz likovati s dodatkom da je rijec ruska). Dusi
jego svetej na nebesehb sb anbgoly likovbstvo-
vati. Danilo 315.
LIKSIC, m. prezime. — xv vijeka. — vidi u
Danicicevu rjecniku (Likbsidb, Dubrovcania tr-
govac ,Andrija Liksic'), Jednu stranu svite An-
drije Liksica. Mon. serb. 443. {oko 1450).
lIkSIJA, /. cijed. — isporedi lihsija. — Bijec
dalmatska (vidi kod kelomna) od lat. lixivia. —
Od xvn vijeka u Dubrovniku, a izmedu rjecnika
u Mikajinu (liksija, lusija .lixivium, lixivia, li-
xivum') gdje se naj prije nahodi, i u Vukovu
(vide cijed s dodatkom da se govori u Dubrov-
niku). Izmi' mu glavu u zestokoj liksiji. (Z).
Poslov. danic. Tebi je dijeto u liksiju vrelu
upalo. A. Kalic 549. Neg' uzavrela kazan lik-
sije, pa zove svekra, da ga izmije. N.ar. pjes.
vuk. 1, 519.
LIKSTVOVANE, n. djelo kojijem se likstvuje.
— U Danicicevu rjecniku: (sa starijim oblikom)
likbstvovanije , chorus' i s primjerom : Na an-
gelskyh likb.stvovaniji. Sava, sim. pam. saf. 14.
LIKSTVOVATI, likstvujem, impf. vidi 1. li-
kovati i likovstvovati. — Bijec je stara, isporedi
stslov. lik'bstvovati. — U knigama pisanima cr-
kvenijcm jezikom, a izmedu rjecnika u Danici-
cevu (likbstvovati ,choros ducere'). Adamb i
Jevga likbstvujeta o rozdbstve tvojemb. Mon.
serb. 67. (1305—1307).
LIKSaN, m. vidi nisan. — U Vukovu rjec-
niku: vide nisan s dodatkom da se govori u
Dalmaciji.
LIKTAR, m. samo u narodnoj pjesmi xviii
vijeka, znacene je jamacno: uze sto se nim vezu
i vode lovacki psi u lov. Druzina te u lov zovu,
koni su ti osedlani, hrti ti su u liktarim, a so-
koli pod praporcim, pusti hrta za lisicom, a so-
kola za grlicom. Nar. pjes. bog. 343. Bogi.Uc
pise (str. 372 ): I rijec i smisao nepoznati. ne
stoji li u kakvoj svezi sa ,ligaro', kao: hrti su
u svojim stajam privezani ? mvze biti u svezi
s tal. ,ligare', ali se po smixlu vidi da je rijec
0 hrtiina sto su spremni za lov, dakle ne o pri-
vezanima u staji.
LIKUF, m. vidi likof. — U jednomc primjeru
XIII vijeka, ali ti nemu nije isto znacene kao kod
likof, nego kao da znaei t'lcSto .sto se placa u
novcima za stvar nadenu (isporedi na|pzba). Ine
driigo rifii za kih jo zakon dati likiif. voja za
govoilo veliko ziiajti je, ne mozi voc dati sol-
diiii 40, a ki veoo da imij skodu. Zak. vinod.
69. Likuf. dar koji se da nasasiiiku izgubjone
stvari. u Zak. vinod. 94".
LIKUNICA
91
1. LILIJAN
LIKUNICA, /. vidi inkunica. — U dvn pisca \
cahavca xvji i xvni vijeka. Karajuci s blagocom
i s milima nacini i s dari od svetih likunic M.
Bijankovid 10. Platiti ce jednu libru, koja se
ima pristaviti za kupiti likunice i darovo. 11.
Dobre nase staretine nitkor nece da vec mari,
likunica davna gine, a mlaja je na otari'. J. Ka-
vanin 173*.
LIKVIDACIJA, /. djelo kojijem se Ukinduje;
racuni puslije likvidovana. — Od nem. liquida-
tion, till, liquidazione. U raspravah stjecajnih
imadu se spisi pojedinih parnica o likvidaciji
sloziti u posebne smotke. Zbornik zak. god. 18.53.
320. I kada se naknada koju zejeznica putem
likvidacije trazi . . . 770. Likvidacija, mere. , li-
quidation', tal. , liquidazione'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
LIKVIDACIJONALAN, likvidacii6nalna, adj.
koji pripada likvidaciji. Ni putem likvidacijonal-
nim ni putem pravde. Zbornik zak. 2, 509.
Firma likvidacijonalna pri rasutku kojega tako-
voga pothvata . . . 1863. 605. Dopisivane u po-
slovih likvidacijonalnih. 1866. 253. Izaslati 6e
se posebno likvidacijonalno povjerenstvo. 1869.
39.
LIKVID.AN, likvidna, adj. jasan, dokazan (o
pravnome Hi trgovackome ponltij. — Od nem. li-
quid, tal. liquido. — Nacineno u nase vrijeme.
Iniaju se dugovne stavke priznane likvidnima
isplatiti. Zbornik zak. 3, 739. Likvidau, v. ocit,
jasan, dokazan. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
LIKVIDATOR, m. covjek kojemu je povjercna
likvidacija, iiem. liquidator. Likvidator kojega
pothvata trgovackog. Zbornik zak. 1863. 605.
Prosna za U|)is likvidatora firme trgovacke. 617.
LIKVIDATUEA, /. vidi likvidacija. — Od
nem. liquidatur. Urednici javnih pjeneznica kojim
je likvidatura povjerena. Zbornik zak. 1863. 113.
LIKVIDIRANE, n. djelo kojijem se likvidira.
Kako se ima obaviti likvidirahe pristojba. Zbor-
nik zak. 8, 6-46.
LIKVIDIRATi, likvidiram, impf. nem. liqui-
diren, vidi likvidovati. Kad je od potrebe, ima
narediti da se blagajne likvidiraju. Zbornik zak.
11, 263.
LIKVIDXO.ST, likvidnosti, /. osobina onoga
sto je likvidno. Dace kojih likvidnosti stranke
prigovaraju. Zbornik zak. 1866. 232. Likvidnost,
mere. ,liquiditat (z. b. einer forderung)', tal. ,li-
quidita'. B. Sulek. rjecn. znanstv. naz.
LIKVIDOVANE, n. djelo kojijem se likviduje.
LIKVIDOVATI, likvidujem, impf. izvoditi na
cisto kakav fpravni, trguvacki Hi nuvcani) pusao.
— Prema nem. liquidiren, tal. liquidare. — Na-
cineno u nase vrijeme. Troskovi koje ce kotarski
sud likvidovati. Zbornik zak. 1871. 237. Likvi-
dovati, mere. , liquidiren', tal. , liquidare'; likvi-
dovati (dugove) s vjerovnici^.mit den glaubigern
liquidiren', cf. ,stralciren'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.
1. LILA, / vidi u Viikovu rjecniku: (brezova
ili tresnova), ono sto se oguli s brezove ili
s tresnove kore kao hartija. lila ima u sebi smole
i moze goreti kao luc. U oci Ivaria dne je obicno
na nekijem mjestima paliti lilu oko tora. Vuk,
ziv. 67. U oci sv. Ivana Krstiteja pale se lile;
kora tresnova metne se u procip, kad se uzeze,
onda se nosa oko kuce 0|>trk>ijuci. F. Jukic,
zem}. 19. Kako bib se veselio s momcadma pa-
leci lilu. M. D. Milicevic, zlosel. 122. Oni se
skupe, svi zapale lile i idu po kudama. ziv. srb.
2, 14. Lila, epidermis, pokozica, od brezove, a
narocito od tresnove kore (no u Uzickom zovu
i samu koru od mlade breze lilom i prave od
ne krbujo za brane jagoda, borovnica, malina,
kuoina i tresaiia). upotrebjuje se: 1. za vezivane,
pritvrdivane parozaka na vile; 2. za bojene ra-
kije u vajevskom okrugu, te otuda, kad se koji
opije rakijom, pa zapitaju sta mu je, onda od-
govaraju podsmes}ivo: „Ubila ga Lila, gospo-
dine" ; 3. u Loznici pale lile u oci Petrova dne
kao bakje, masale, stavlajuci ih u procep drven,
te zapalivsi ih idu s nima kroz varos. cuo sam,
da se taj isti obicaj vrsi i u bosanskom Podriuu.
po svoj prilici to cine radi stoke, vracaju; no to
vaja ispitati, te s toga ovu rec pribelezih radi
ovde pomeuutih znacena kojih nema u Vukovom
recniku (csim jednog). M. Durovic.
2. LILA,/. ime sto ga mlada pridijeva mladem
zenskom. Skoroteca. 1841. 249.
3. LILA, /. ime zensko. Pjesanca Lili na grobu.
M. Vetranic 1, 196. Posla Lila, lijanom, a bratom
gostom, lijanom. u Vuk, ziv. 17.
4. LILA, /. ime kobili. F. Kurelac, dom. ziv.
10.
LILAC, lilca, m. neka bi]ka. Lilac, ghianda
unguentaria (Sabjar), Moringa oleifera L. B.
Sulek, im. 197.
LILxlK, irika, m. smokva .sto se izvrgla. — U
nase vrijeme u Istri. L'ilak ,ficus degeneratus',
gen. lilka. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 20.
LILAST, adj. kao jubicast. — Od nem. lila
(po imenu cvijeta). — U nase vrijeme. Boju
, violet' zovu prigasena boja, drugdje ,Iilasta'. I.
Krsnavi, listovi. 93.
LILATI, lilam, impf. jujati, klimati. — U nase
vrijeme.
a. aktivno. Glavom lila, lakrdiju baci. Nar.
pjes. horm. 1, 127. Lilati, zibati po djetini. M.
Pavlinovic.
b. sa se, rejieksivno ili pasivno. Vec imadem
troje dice male, jedno mi se u bosici lila. — Iz
planine izjasi delija, na malinu ko na gorskoj
vili, sve so junak na malinu lila. Xar. pjes. A.
Ostojic. Lilati se, treptjeti. Zem}. 1871. 3.
1. LILE, /. kolijevka (ii djetinem govoru). M.
Pavlinovic.
2. IjjILE, m. ime musko (po svoj prilici ipoko-
ristik). — Na jednome mjestu xiii vijeka. Na-
goslav i Lile. Spom. stojan. 10. (1254 — 1264).
LILE MILE, adverbijalno: gladeci i miltijuci.
— Muze bill u svezi s lilati i mio (govori li se
tako djetitu da zaspi, kad se zib^e?). — U nase
vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu (.schmei-
cheln und streicheln' .blanditiae' s primjerom:
Sve oko liega lile mile). Ne zna, ali 6e s nome
niz dlaku na lile mile, ali okosito. V. Vrcevic,
niz. 278.
LILIC, m. ime selu u Bosni u okrugu bano-
luckome. Statist, bosn. 88.
LILI J A, /. vidi Jijan. — Od nem. lilie. — Po
sjevernijem krajevima nasega naroda (ima i po^.
lilia) od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Bjclo-
stjencevn (lilija, lilijan, lij, lir ,lilium, rosa Ju-
nonis 1. junonia') i u Stulicevii (v. lijer s do-
datkom da je rijec ruska). Pogledajto na lilij©
koje jesu na po}i. Postila. 14^*. Te su vrsti
sumbul i lilije. J. S. Rejkovic 314. Lilija, rus.
.iH.iiH. ces. lilije, po}. lilia, Lilium candidum L.
(Bjelostjenac). B. Sulek, im. 197.
1. LILIJAN, m. vidi lijan.
•2. JjILIJAN
92
LIljjANKA
2. LILIJAN, m. ime musko. — xiv vijeka. Li-
lijaub a sinb mu Dabizivb, Dec. hris. 43.
LILIJANA, /. ime zensko. — isporedi Lijana.
— Frije nasega vremcna. S. Novakovic, pom.
73.
LTLIJUM, m. vidi }i}an, lat. lilium. — xvi
vijeka u pisaca cakavaca, a izmedu rjecnika u
Jambresiccvu (,lilium'). S lilijumi blagouhannimi.
Mirakuli. 70. Vz^ubjoni moj stoji v vese^i meju
lilijumi. Korizm. G7b.
LILIN, m. prezime. — U nase vrijeme. D.
Avramovic 248.
LILITI SE, lilim se, impf. pomladivati se(?).
— isporedi lilati se. — Satno u Bjelostjencevu
rjecnikii: lilim se ,verno'.
LILOVIG, m. prezime. — U nase vrijeme. D.
Avramovic 248. Stevan Cenid-Lilovic. Sr. nov.
1879. 1154.
LILOVO BRDO, n. ime mjestu u Srhiji u
okrugu kragujevackome. Niva u Lilovom Brdu.
Sr. nov. 1875. 857.
LI^, m. vidi |ijan. — Od tal. lilium. - Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(kod lilija). Koja jes jako li} mezd trnom. S.
Budinic, sum. 23b. Li}, Lilan, giglio (S. Bud-
mani), 1. Lilium candidum L. (I. Sabjar); Heme-
rocallis L. (Vuk, Lambl). B. Sulek, im. 197.
1. LIJ^A, /. hyp. lijan. — Na jednome mjestu
xviii vijeka. Diva vidit liju zudi. M. Katancid
64.
2. LIl^A, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 73.
1. LI^jAK, li)ka, m. vrpa sijena, vidi u Vu-
kovu rjecnika : ,oin kleiner heuhaufen' ,foeni
acervus' [cf. Jijak 2]. Od otkosa se kupi sijeno
u lijke, a od lijaka se grade navijci. — Moze
hiti da je srodno i ovo: Li|ak, u Podgori me-
dasiii rt §to iz mora viri. M. Pavlinovid.
2. LIl^AK. lijka (i lijaka, vidi kod Jijak i li-
|akov), m. vidi 2. }i}ak. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (lilbkb ,vespertilio'
s primjerom: Lilkb jestb zivotno cotvoronozno.
III. jahrb. bd. 53. anz. bl. 116), gdje mislim da
-1- treba citati \. Moze se prilikovafci zloca od
bludnosti liromisu, aliti lijku. K. Magarovi6 100.
Mi§-li]ak, slijepi mis, {u prenesenome smislu: 6o-
rav, nadimak cejadetu slijepu). M. Pavlinovic.
LHjAKOV, adj. koji pripada li(aku (vidi 2.
Jijak). Tako bo strazdutb i lijakove oci, za ne
prez di.nb ne moze vidoti. Stefan, star. 2, 280.
1. LIJ^AN, w. vidi ]\\a,n. — Od lat. lilium. —
Stariji je ohlik lilijari i liljan. jedan je od ta
doa ohlika (ne moze se znati koji) u M. Div-
kovi6, nauk. 223'; I. Bandulavid 5b. 176*; S.
Margitid, fala. 116; L. Terzid 201. 202; A. Ka-
nizlic, uzr. 9. 227; uto6. 474; u Mika(inu i u
Jijiiustjendevu rjecniku po svoj jjrilici lilijan (,li-
lian'). — Od xvii vijeka (ima i u nslovenskome
jvziku), vidi Vivkovicev primjer kod a; a izmedu
rjeinika n Mikalinu (lilijan, lijer, cvijet , lilium,
rosa jiinonia'), u Bjelostjenievu (kod lilija), u
VoUigijinu (,gielio' ,lilin'), u Vukovu (u drugome
znacenu: ,dio tagblumo' ,HemGrocallis I'ulva Linn.'
8 dodatkom dn se govuri u Srijemu).
a. w pravonie ."imislu (i kad se s cim tjeles-
nijem Hi nmnijem isporednje). Uzvesoli se pustoS
I procvasti t'o kakono li|an. I. Bandulavic 5b.
isai. 35, 1. Izrael procvnsti liodo kakono lijan.
17()H. osoa. 14, 6. Prorasto oiidi jodan cvit pri-
bili li|an. L Anftic, ogl. 12. Mudru vrtlaru koji
aadi ruzice i lijano u svomu vrtlu. M. Radnid
3.S9fi. Crkva jest fa}ena jere ovate kakono li}an
medu trnem. 313b. Biagoslov zija ali lijana.
L. Terzid 201. Eazmislite lijaue pojske. 202.
Ovate jakno lijan meju drace. J. Kavanin 136b.
Glavice luka, lijana. A. Badid 472. Prilipi lijan
koji priugodni miris davase. J. Banovac, razg.
72. Otvorise grobnicu i nadose da oni lilan
bise iznikao iz usta onoga diteta. 72. Bi|a od
lijana. prisv. obit. 62. Iz onoga mista izreste
jedan plemenit lijan. J. Filipovic 1, SB''. Miris
ruzica i lijana. .3, 237^. Kad ukopani bijahu, iz
nihovih usti lijani niknuse i procvatose. A. Ka-
nizlid, utoc. 474. Nad negovim grebom zenu
jedan lilan. M. Pavisid .^4. Lijan prvi odgo-
vara: „Bila moja farba dive lipe cistu jubav
iste". M. Katancid 64. Na tu svrhu i luk od
lijana. J. S. Relkovid 198. Lijan, vidi lij. B.
Sulek, im. 197. — §to izradeno (n. p. urezano,
naslikano itd.) kao Ulan. Meu ruzicu stajase po
jedan struk lijana od zlata. M. Divkovid, nauk.
223a. Svaki od nih stit u ruci imadijase, i na
nem slikovan ili naraajan razliciti od drugoga
cvitak: ovi cvit od ruzice, oni cvit od liljana. A.
Kanizlid, uzroci. 9. Na svima sedam civi ima-
dijau biti jednake kupe i jabucice s razcvata-
nima lijani. E. Pavid, ogled. 140. — Isporeduje
se bjeloca. Kao liljan vas problidi. A. Kanizlid,
uzroci. 227. S bilodom i s rumenilom lijan i
ruzicu ujedao prikazujuci. I. J. P. Lucid, razg.
66. — Mftaforicki. O kruno Isusa moga, koja
nemu si bila toliko gcrka, bolesno trne, a meni
jesi ruzice i lijani i vijole. P. Posilovid, nasi.
177b. Plodi priugodni koji medu lijani i ruzicam
uzrastoste unutra u onoj pricistoj utrobi. 190b.
1). ovako se zovu i druge vrstc cvijeca (vidi
i u Vukovu rjecniku). Lijan divji, alchimisti
marfcagum (Durante), Lilium martagon L. (I.
Sabjar). — Lijan dolinski, emerocalle (u viso-
vackome rukopisu), Hemerocallis L. — Lijan
zuti, gladiolus luteus (Sabjar), Hemerocallis fulva
L. — Lijan zuti vodeni, zi| (Bartulovid), Iris pseu-
dacorus L. B. Sulek, im. 197. — vidi i u Mika-
linu rjecniku: Lilijan crjeni , lilium purpureum;
lilijan modri , iris, radix illyrica Dioscor.'; lilijan
divji , hemerocallis, lilium silvestre'.
C. vidi lijer, c. Odgovara zori svom lipotom
i s uresom tila i s bilinom pra^ka vili mila, jer
potrusi s nime kose svitle, i na lijan preobrnu
cvitje. J. Krmpotid, malenica. 23.
d. vidi lijer, d. Pricisti lijan divifianstva.
A. Kanizlid, utoc. 763. Stujemo u tobi 6istodu
divicansku kakono pribili lijan. fran. 140. Ali
odkut tu cistodu i bilodu ti i lijan imato? bo-
gojubnost. 455. Lijan svoga divicanstva saca-
vati. A. Tomikovid, gov. 8. — I 0 djevcu i dje-
viei. Ti jesi . . . lijan pricisti od distode. P. Po-
silovid, nasi. 74*1. Bio kano liljan zaradi distode.
S. Margitid, fala. 116. Ovo jest Antun sin Fran-
co§ka pravi, cvit sve cistodo, lijan prigizdavi.
P. Knezevid, pism. 37. Liljanu dividanstva, moli
za nas. A. Ivanii^lid, bogojubnnst. 407.
e. vidi lijer, o. Ti jesi lijan od dolina. P.
Posilovid, na.sl. 74>t.
1". vidi lijanom.
2. Lilri.A.N, m. ime musko. — Moze biti ista
rijed §to 1. lijan. — Prije nasega vremena. Li-
janb. S. Novakovid, pom. 73.
LIJANA, /. ime zensko. — isporedi 2. Lijan.
— Od prije nasega vremena, a izmidu rjccmka
u Vukovu (,ein frauenname' ,nomen foruinae').
Lijana. S. Novakovid, pom. 73.
LI^jANKA, /. ime zensko. — isporedi Lijana.
— U jednnga pisca xvin vijeka (moze biti da
LI]^ANKA 93
je on sam i izmislio ovu rijecj. Doletit ce Orka,
Li}anka i Zorka. A. Kanizlid, roz. 22.
LI^ANOM, pripijeva se uz stihove narodne
pjesme nasega vremena. — Moze biti instr. sing,
od lijan. Posla Lila, lijanom, s bratom gostom,
lijanom, kad se bese, lijanom, nakitila, lijanom.
u Vuk, ziv. 17.
LIl^ANOV, adj. koji pripada h'lanu. — Iz-
medu rjecnika u Vukuvu: ,voii lilan'. Cvijede li-
janovo. D. Dani6ic, Icar. 7, 22.
LIlfiANOVIC, m. prezime (po ocu Lijanu). —
U primjeru xiv vijeka (u kojetnu se moze citati
Ij mj. -1-), i utale u Danicicevu rjecniku (Li|a-
novicb ill Lilj-). Lijanovicb Smilb. Mon. serb. 97,
(1330).
LI^ENE, n. djelo kojijem se sto lili. — U Bje-
lostjencevu rjecniku : (kajkavskij lilene, v. olilene.
1. LIM, ?w. kovatiem nacinena tanka ploca
(naj cesce od gvozda, a maze biti i od druge ko-
vine). — Va^a da pustaje od tal. lama (vidi 1.
lama), ali je nejasna promjena od a wa i. — Od
xviii vijeka, a iziwda rjecnika u Voltigijinu
(,latta' ,blecli') i n Vukovii (,blech' ,lamina' s jari-
mjerom: Crkva pokrivena limom). Pridnoj no»i
lira gvozden poprice. J. S. Kejkovic 19. II' dr-
veuo il' od lima bilo . . . Basceno skropilo od
drveta i lima pravi se. 183. Velike ces dvore
ugledati, pokrivene limom i dumisem. Nar. pjes.
vuk. 2, 622. (Kula) prekrivena limom bijelijem.
Nar. pjes. homi. 1, 259. Na nogam' mu na pre-
plet opanci; a na plecim' uptrnaca torba, a na
nemu duga nalimanka. a na nojzi sedamdeset
lima. 1, 396. (radi ovoga primjera vidi: Lim,
na pusci pas od lima. M. Pavlinovic). Tanece
je naj vise zuto, a sto je bijelo zove se lim, n.
p. sto crkve pokrivaju liime. Vuk, rjecn. kod
tanece. Tulaica ot belog lima. P. Bolic, vino-
djel. 2, 148—149.
2. LIM, Lima, m. ime rijeci (vidi u Vukovu
rjecniku). — Miklosic (vergl. gramm. 1'^, 167)
isporeduje s arbanaskijem Ijumt, rijeka. ali je
ova rijec po svoj prilici od tal. fiume, Hi daj-
budi od romanake rijeci po lat. flumen, te ne
mislim da je starija nego Lim. — ■ Od xiii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu : rijeka koia tece iz
Hercegovine i utjece u Driau (s desne strane)
kod Visegrada. cf. Perucica, i u Danicicevu:
Limb, rijeka koja utjece u Drinu kod Visegrada.
— Kako u Limb pristaje Dobrina. Spom. stojan.
6. (1234—1240). Manastirju svetago Petra apo-
stola jeze vb Lymu. 10. (1254—1264). Kako
pristaje potokb u Limb. Mon. serb. 94. (1330).
Kako stara Crbvbstica upada u Limb. 95. A se
mede Dobroj Eece: do Lima i od Lima u Lucinb
krbstb . . . Dec. hris. 45. Da posilate svoje trb-
govce u Srbbje na Moracu i na Limb. Sf.om.
sr. 1, 19. (1399;. Plijev}e, Zvijezdo i Lim rijeku
i Prijepoje jos prodose. J. Paimotic 174. Kreni
decu do zelena Lima. Nar. pjes. vuk. 2, 535.
1. LIMA, /. turpija (i za gvozde), pila. —
Upotreblava se u gorneinu primorju gdje pila
ima driigo znacene (trstere). — Tal. lima, all da
je uprav uzeto iz talijanskoga jezika, akcenat bi
bio lima, te vala da je romanska (dalmatska,
vidi kelomna) rijec od lat. lima. — Od xvi vi-
jeka (vidi naj zadni primjer), a izmedu rjecnika
u Vukovu (turjija za gvozde ,die feile' ,lima'
s dvdatkom da se govori u Cmoj Gori). Udarila
lima na acal. (U (Jrnoj Gori. — gledaj : Udario
tuk na luk). Nar. posl. vuk. 326. Lima _(,foile')
spada medu robu ze|ezDU prostu. Zbornik zak.
1853. 1062. — TJ metaforickome smislu. Gvozdje
LIMBA
se rdavo sfijetlo cini, a zrcalo potamneno cisto
i bistro; pokli ie takoj, ja se cu limom od skru-
senja, ispovijesti i zadovolenja iscistit, istrti i
isprati. B. Gradic, dull. 15.
2. LIMA, /. vidi u Vukovu rjecniku: (u Lici)
vide [karikaj pavta, lama. — isporedi 1. lim i
1. lama.
LIMAC, limca, m. Triticum monococcum L.,
krupnik. u niskome okrugu. S. I. Pelivanovic.
javor. 1881. 124. M. D. Milicevic, kra}. srb. 138.
1. LIMAN, limdna, m. portus, luka, pristaniste,
tur. liman (od grc. li^uijv, od cega je i stslov.
limen). — Ima i rus. .iHJian-b i pof. liman.
a. u znacenu sprijeda kazanome. — U na-
semu se jeziku potvrduje od xviii vijeka. Tega
puta dodose u limanu Draca grada. Nar. pjes.
bog. 209. Kajno patka na vedru limanu. Nar.
pjes. petr. 3, 296. Kraj limana vojska osidrala.
Nar. pjes. horm. 1, 205. On pod sobom dotjera
dogata do limana gdje su, im demije. 1, 427.
Vec ja nosim careve fermane Cuprilicu niz morske
limane. 1, 465. Sve.scemo te mora i limanu. 2,
9. Doletjese moru i limanu. 2, 38. Dobro cuvaj
ti morskog limana. 2, 578.
b. od ovoga znacena moze biti postalo i
drugo: kolovrat, vrtlog (ali vidi i viliman). — u
Vukovu rjecniku: (cf. viliman) ,der wirbel' ,vor-
tex', cf. vir (po Vukovijem bi(eskama dodato u
trecemu izdanu : II Novom Sadu tako se zove
jedna baraj. Liman, mjesto gdje je duboka voda
aa vrtlozi. u Posavini. P. Hefele.
c. od istoga znacena moze biti postalo i trece:
vrelo. Liman, Limana, ime vrelu u Zebicu. V.
Arsenijevi6.
d. kao ime mjestu u Srbiji u okrugu va^ev-
skome. Niva u Limanu. Sr. nov. 1873. 451.
2. LIMAN, m. ime musko. — Od xiii vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Limanb). Limanb
sb detiju. Mon. serb. 60. (1293 — 1302). Liman
pasa od Skadra bijela. Pjev. crn. 142t>. Mila
kada starca Liman-age. 204*.
1. LIMB, m. vidi limbo. — U pisaca cakavaca
XVI i XVII vijeka. Snide v liml'. Narucn. 105b.
Eazbi Isukrst i svlce limb. Korizm. 99 '. Duse
ke bihu v limbi. 22*i. Krilo Abrahamovo, limb,
purgatorij, F. Glavinid, cvit. 5b. I te (duse)
gredu u limb. 12*. Od limba otrocjega. 10*.
Pod limbom otrocjimjest treti okrug. 10^. Isus
z duhom ide u limb, svete otce osloboditi. 172b.
U limb dosadsi. 197b. U limb idu sve du§e
ditinske. 357L>. Purgatorij, limb i pakal. posl.
45. Ne bi pakal osujenih nego limb sveti otac.
P. Eadovcic, ist. 58.
2. LIMB, m. oluja. — Od lat. nimbus Hi od
tal. nembo. — U jednoga pisca xvm vijeka. Zal
se limb razajdo, postane bonaca. M. Kuhacevi6
153. Za limbom bonaca, za nodom dan svane.
60. ^
LIMBA, /. vidi limbo. — xviii vijeka. Mla-
denac kih je u limbu zatvorila prije nesgoda od
nekrsta. J. Ivavanin 560*. Sve u limbi tamne
tmine prosvitlise se. T. Babid 51. Kako dusa
Isukrstova side nad limbu. M. Lekusid 147.
Duse pravih koje zaradi istocnoga griha bijahu
drzane okovane u pritavnih tamnostih od limbe.
149. Isukrst, kada je na krizu umro, sni§ao jest
s duSom u limbu. Pisanica. 16. Dusa Isusova
bi u limbi sveti otaca. J. Filipovid 1, 105b. Koji
one duse izvede iz limbe. 1, 106b. U limbu do-
dose. 1, 107*. Iz limbe svoje oslobodi. 3. 337*.
Unide u limbu. F. Lastrid, od' 133. Povrati se
iz limbe. 133. Obogati se zadobitjem plina du§a
LIMBA
94
LIMOZINA
od limbe. svet. 3b^. SpasiteJ tada limbu tako
zatvori. 35'*. U tavnoj limbi kako u tavuici.
D. Rapid 289. Otaca u limbi zadrzajuci. G. Pe-
stalic 33. Da otaca u limbi okovanih molbo
uslisa. 'Si.
LIMBAN, Hmbna, adj. vidi limben. — Na
jednome mjestu xvi vijeka. Oslobojenje svetih
otac iz limbne tamnosti. Dukjanin 34.
LIMBAO, vidi limbo.
LIMB ATI, limbam, impf. slatko piti. M. Pa-
vlinovic.
LIMBEN, adj. koji pripada limbu. — isporedi
limban. — U jednume primjerii xviii vijeka.
Sveti otaca koji se nalazaju u tmina limbeni.
M. Dobretic 407.
LIMBO, m. limbus, mjesto u paklu gdje «m J)0
krscanskoj vjeri pribivale duse svetijeh otaca do
sinrti Isusove, a gdje sad prtbivaju duse nekr-
stene djecice. — Od tal. limbo. — Iina i muski
oblik limb (vidi) i zenski limba (vidi; u t'lekijelt
pisaca ima i limba i limbo). — U jednoga pisca
Ddlmatinca (jamacno grijeskomj ima i limbao i
limba, yn., vidi: Da dusa Isusova sade u limba'
sveti otaca . . . Sade li u limbao bozanstvo s du-
som Isusovom? F. Matic, jezgrra. 40. ali vidi i:
Oprosti li sve duse iz limba r* F. Matid, jezgra. 40.
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,limbo, luogo oscuro dove stettero ^ia V anime
de' ss. padri' ,limbus' 439^). Jur domoliso se
z limba sveti oci. M. Marulic 188. Isukrst uz-
lazedi uz goru povede sobom one koji bjehu u
Hmbu u tamnici. N. Raiiiiia 135a. paul. eph. 4, 8 (?).
Cuti glas tuzni od onijoh ki zvahu iz limba. N.
Dimitrovic 73—74. Koji behu v limbu. §. Bu-
diuic. sum. B'^. Otidose andeli i tja ga u limbu
navije.stise. M. Divkovic, bes. 77b. Bjehu posli
u limbo, nauk. 45a. Dusa tutako side u limbo
(misto ovo bise gdi se oahojahu duse svetih
otaca). B. Kasic, is. 77. U limbu dolika. D. Ba-
rakovic, jar. 83. Svrhu recenoga okolisa od pur-
gatorija jes oni od limba. M. Orbin 104. Koja
se zove limbo svetih otac. L T. Mrnavic, ist.
23. Du§a Isusova sade u limbo. I. Ancic, svit.
XXIX. Sveti se oci veseliso ki u limbu tada bise.
S. Margitic, ispov. 127. A u lirabo jur glas
dojde. 185. Nego odau u jsako i limbo. P. Ma-
cukat 27. Snido nad pakao u limbo. 1. Grlicic
12. Dusa bijase snisla u limbo. F. Lastrid, od'
211. Umirajuci stari oci isli bi u limbo cekat
odkupjonja. test. 39a. Oniziju koji ga (Isuna)
£eka(^/t;u u limbu. 104*. Isukrst uzamsi plin
dusa iz limba. 181a-. U izvedenju suzaiia iz
limba. 182a. Ali Gos. Isukrst tada limbo za-
tvori. 183lJ, I ovo se zove limbo od dicice.
202a. Unisavsi pak Isukrst u limbo. 202'>. Pak
se vrati u limbo ss. otaca opet. 203'i. Tamnica
bila jo limbo svetijeh otac. S. Kosa 1641^. Dohi
kraj zlamenuje limbo izprazneao. L. Viadmirovid
20. Krilo Abramovo iliti limbo svetih otaca.
B. Leakovid, nauk. 60.
LIMFRA, /. u inankarati dubrovackoj xvi vi-
jeka, u kojoj pjfivnju lanci Aleinani, trumbetari
i pifari; enndi jamacno: iena ili djevujka. Hi je
pimc htio od sale ovuko napimti rijec nimfa
kako je minlin da bi je Nijemci izgovorili, ili je
zlo 6uo ni-m. junglor ili jungfrau. I kada so po-
vratiti mi budomo u naiso .strane, tamo demo po-
hvaliti nasijem limfram Dubrovdaiie. M. Ve-
tranid 1, 249. Neka znaju limfre nase . . . 1,
250.,,
LIMICA, /. dem. 1. lima. Holer jo limicom
strugao svojo okovo. M. D. Milidevid, pomonik.
8, 391.
LIMIC, m. prezime. — xv vijeka. Plemeniti
Judi Policane ca se zovu Limici. Stat. po}. ark.
5, 290. (1480).
LIMJ^ANI, m. jjI. ime selu u Grnoj Gori u
nahiji crmnickoj. Glasnik. 40, 20. Ogled, sr. 505.
Sve boj biju u selo Lim^aue. Nar. pjes. vuk. 5,
135. — IJ Grnoj se Gori govori i Limjani. Na
Limjane i Crmnicu doiiu. Nar. pjes. vuk. 5, 209.
Na Limjane selo udarise. 5, 210.
lIm^ANIX, m. covjek od Lima. — Mnozina
bi bila Limjani. — (joii rijec upotrebfava Vuk
na jednome mjestu, vidi kod Limo.
LIM^jANSKI, adj. vidi u Danicieeou rjecniku:
limjanbskyj, za kraja Milutina jjepiskupb limlanb-
skyj'. M(on. serb). bO. (1293—1.302). za cijelo de
biti pogrjeska mjesto ,lipjanbskyj' koje vidi.
LIMO, m. ime musko, hyp. Limun. — Ake. se
mijena u voc. Limo. — U narodnijem pjesmama
nasega vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu
(ovako se zvao znatni nas harambasa i junak
koji se pjeva u narodnijem pjesmama, a u Boci
se jos o nomu i pripovijeda), vidi jos sto Vuk
dodaje nnj prvome primjeru. Knigu pise Gavran
harambasa, prati la'iigu k moru debolome pobra-
timu harambasi Lima. (Ja mislim da je ovaj
,Limo' i onaj .Limun', koji je drugovao s Bajom
Pivjaninom, jedno ime . . . Koji pjevaju ,Limo',
oni misle na ,Lim' t. j. da je od ,Lima' uljitnja-
nin' ili ,Polimac'), i moze biti da mu je to pravo
prezime, pa ,Limunom' da su ga prozvali poslije
u primorju (gledaj ,Bajo Pivjanin'). mjesto ,Limo'
ja sam slusao i ,Limov'. Vuk). Nar. pjes. vuk.
3, 300. Zla junaka harambase Lima. 3, 308. A
prQ(d) cetom Pivjanine Bajo, a za Bajom Vujo
barjaktare, a za Vujom serdar Marketaue, za
serdarom od Lijevna Limo. Pjov. crn. 27a. (Pise
Bajo Piv}anin:) Skupicu ti pestotin hajdukah,
a pred nima tridest harambasah: od Koritah
Lima pobratima, . . . 262^.
LIMONADA, /. vidi limunada. Idi, donesi mi
limonadu ! Javor. god. 16, br. 40, str. 629.
LIMONCIN, limoncina, m. vidi limuncin. —
U istoga pisca xvm vijeka u kojega ima i li-
muncin. Soka od limoncina. J. Vladmirovid 47.
LIMONI, m. vidi limun. — Nem. limonie. —
Samo u Bjelostjencevu rjecniku: v. lemon.
1. LIMOV, adj. koji pripada limu, koji je od
lima nacinen. Zadeni levak limov ozdol u dvojku.
Z. Orfelin, podr. 115. Metni limov levak u bure.
297. (Cobana) ima prirucak na strani, sprida
pruza limovoga kjuna. J. S. Rejkovid 205. Le-
vak limov. P, Bolid, vinodjel. 2, 180.
2. LIMOV, adj. koji pripada Limu (vidi Limo).
— U Vukovu rjecniku (,des Limo' s primjcrom
iz narodne pjcsme: Sto dvadeset druga Limovije).
3. LIMOV, m. vidi 2. Limun i Limo. (Pise
Bajo Pivjanin.) Danas imam trideset hajduka
u Limova moga i u mene . . . Meni sakuj i Li-
movu mome dvoje toke od suvoga zlata. Nar.
pjos. vuk. 3, 449. On doziva Limov-harambaSu.
8, 463.
LIMOVAl', Limovca, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu kragujevackome. Vinograd u Limovou.
Sr. nov. 1867. 441.
LIMOZINA, /. vidi lemozina. — isporedi li-
mo?-ina. — Od xii vijeka po zapadnijem kraje
vima, a izmedu rjecnika u Mika^inu t^limozina,
zadu?.bina, almustvo ,eloemosyna, pia liberalitas").
Limozina ali prikaz. Mon. croat. 315. (1100).
Prosi pomoc i limozinu. Michelangelo. 76. Ere
razdilujete koju limozinu. A. d. Bella, razgov.
LIMOZINA
95
LINCUN
92. Zupnici, . . svaku nedi|u . . . jimaju posve-
tili§ca za duse zupe svoje prikazati, . . . u iste
dueve ne mogu nikakove limozine prijeti za mij^e
istih daevov. I. Krajic 84. Liinozinu dilis. A.
Kanizlic, roz. 29. Limoziau jost za nega dadu.
S. Stefaiiac 20. Limoziaa za mise. Aut. Kadcid
315. Limozina ,eleemosyna'. D. j^emanic, cak.
kroat. stud, iftsg. 53.
LIMOZINA, /. vidi limozina. — U Bjelostjen-
cevu rjecnikii : v. almustvo.
LIMSKA HJECICA, /. ime vodi u Crnoj Gori.
Glasnik. 40, 33. — isporedi 2. Lim.
1. LIMUN, m. vidi lemuu. — Od xvi vijeka,
a izmeda rjecnika u Mika(inu (limun, vo6e .ma-
lum citreum, malum massilicum, malum limo-
neum'; limun, stable od limuna ,malus massilica'),
u Stulicevu (v. lemun); u Vukuvu: ,diG citrone'
,limo [Citrus limonum Risso]', ital. ,il limofne/.
A on sud napuni naranac, limuui. P. Hekto-
rovi6 36. l^nte vide s' preko reda nase narance
i limuni. J. Kavaiiin 2 lb. Basco pune limuna
i pomarangi. D. Obradovic, basne. 382. Uzmi
4 citrona ili limuna. Z. Orfelin, podr. 391. Za-
fali se zuti limun na moru : „Danas nema nista
|epse od mene". To zacula zelenika jabuka:
„Mala t' fala, zut-limune na moru, danas nema
nista |epse od mene". Nar. pjes. vuk. 1, 447. U
nih mecu zute limunove. Nar. pjes. juk. 89.
Limun como mu (joj) poslati, ne bi li doso (dosla).
(Kaze se, kad tko koga zove na objed, na cast,
u drustvo, a on okleva i ceka da se svecano po
obicaju nasega naroda s jabukom ili limunom
ili ruzmarinom — ako je u svatove — pozove,
na sto se sad vec strogo ne pazi. to se kaze o
svakom onom koji se tvrdo drzi oblicaosti —
formaliteta — budi u cem). Nar. posl. stoj. 109.
Zuto kao limun. (Kaze se o bolesnickom i o
mrtvackom lieu, ili o kojoj zutoj stvari zute
boje nalik na limun). 110. Limun, rus. .ihmoht.,
ces. limoun: limone (u sinskome rukopisu, Du-
rante), Citrus limonium Kisso (Stulli, Lambl).
B. Sulek, ira. 198. — Limuni slatki, pomi di
Adamo (Kuzmic), Adamsapfel, Citrus limetta
Eisso. B. Sulek, im. 198. — Nije pousdano driigo
znacene u Mikalinu rjecnikii: limun, pepun, dina
,pepo'.
2. LIMUN, m. ime musko, vidi u Vukovu rjec-
nikii,: ime nasega znatnoga junaka i liarambase,
cf. Limo s priinjerom is narodne pjesine: Na
Limuna sastavi nisane. (Nar. pjes. vuk. 3, 461).
— isporedi Limo / 2. Limov. — U jednoj se
pjesmi (Nar. pjes. vuk. 3, pjes. 68) pripovijeda
kako je Limun od trgovca postao hajduk i lia-
rambasa u drustvu s Bajom Piv^aninom; slicno
se kaze o Baju u drugoj pjesmi (Pjev. crn. pjesm.
144 . Tu sustize Limuna trgovca, goni Limun
hijadu volova; na Limunu svijetlo oruzje . . .
Besjedi mu Eisnanin bagija : „ Ja Limune, od
mora trgovce ! . . ." Nar. pjes. vuk. 3, 451. Li-
mun ode moru debelome, ... pa on ode bijelu
Perastu, odvrze se k Baju u hajduke. 3, 453.
Sto prepusda Piv|anine Bajo, docekuje Limun
harambasa. 3, 459. Al' se s jutom zmijom za-
vadio, s |utom zmijom Limunom hajdukom. 3,
486. Ne pogodi Limun-harambasu. 3, 461.
LIMUNADA, /. iieko pice (voda sa sokom od
limuna i sa secerom), tal. mlet. limonada, novo-
grc. XtifiovdSa. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,die limonade' ,aqua limo-
nata'). Davalo se sto da piju, n. p. mu§karcima
rozolije a zenskinu limunade. Vuk, rjefin. kod
sprava.
LIMUNCIN, limuncina, m. tal. limoncino, dem.
limone, limun, mlet. limonzin. — isporedi li-
moncin. — U jednoga pisca xvin vijeka u ko-
jega kao da se i limunciu i limoncin ne razli-
kuje od limun. Kore od narance ili od limun-
cina. J. Vladmirovic 46.
LIMUNGIK, m., lieka bi(ka. Limungik, Am-
brosia L. (Vujicid). B. Sulek, im. 198.
LIMUNIJE, m. vidi 1. limun. — Od novogrc.
Xituovtov, leiaovi. — JJ rukopisu xvii vijeka
pisanome crkvenijem jezikom (a basni kao cefnde).
Kvtav zlbti predstoje sa Limunijemb (u dncgome
rukopisu istoga vijeka Lemonijemb). Muka blaz.
grozd. star. 2, 311.
LIMUNIKA, /. Melissa officinalis L., pcelina
juhica. — U Sulckovu rjecniku: ,citronenkraut,
citronenmelisso'.
1. LIMUNOV, adj. koji pripada limunu (vidi
1. limun). — U loekooicevu rjecniku.
2. LIMUNOV, adj. koji pripada Limunu (vidi
2. Limun). — Izmedu rjecnika u Vukovu (,dem
Limun geborig' s primjerom iz narodne pjesme:
Pa on slozi pusku Limunovu). On uzima pusku
Limunovu. Nar. pjes. vuk. 3, 461.
LIMUNSKI, adj. koji j^^ipfida limunima. —
U jednoga pisca xvm vijeka. Cvijeti limunski i
livadni. D. Obradovic, basne. 162. — Muze biti
da postaje od grc. luaibv, livada.
1. LIN, m. vidi lin i linak. — U Mika]inu
rjecniku (kod tenka); u Belinu: ,tenca o tinea,
pesce noto' , tinea' 727^; u Bjelostjencevu: lin,
riba ,tencba, tinea, merula lacustris, fuUo' ; u
Stulicevu: lin, riba, v. linak iz Belina; u Vol-
tigijinu: ,tinca, pesce' ,schleihe'.
2. LIN, m. badan u kome se meci grozde. —
U Stulicevu rjecniku: lin, linna ,tino per pestar
1' uva' ,labrum'. — Ne pomine se nigdje na dru-
gome mjestu, s toga je nepouzdana rijec.
3. LIN, ligustro (u sinskome rukopisu), Ligu-
strum vulgare L. B. Sulek, im. 198.
4. LIN, m. vidi Lino. — U jednoga pisca xvii
vijeka. Lin papfo) i m(ucenik). F. Glavinic, cvit.
XXV.
1. LIN A, /. (Karolina?), ime kucki. F. Ku-
relac, dom. ziv. 45.
2. LINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu bio-
gradskome. Livada u Lini. Sr. nov. 1868. 11.
LINAR, linara, m. Fringilla cannabina L.,
neka ptica. — Bijec je jamacno postala od hit.
linaria (druga je vista Fringilla linaria L.), ali
ne znam, ima li je u talijanskome jeziku, vidi
faganio. — V Belinu rjecniku: ,fanello, faga-
nello' , miliaria' 302b, i u Stulicevu: linar, ptica
,fanello, uceello' ,miliaria'.
LINARD, m. ime musko, vidi Leonardo. —
Na jednome mjestu xvii vijeka. Linard i Dujam
knezi Frangepani. P. Vitezovic, kron. 97.
LINARDOVIC, m. prezime (po ocu Linardu).
— U nase vrijeme. Schem. spalat. 1862. 29.
LINART, m. vidi Linard. — xvi vijeka. Sve-
toga Linarta. Mon. croat. 326. (1555).
LINBA, /. vidi limba. — Na jednome mjestu
XVII vijeka. Razbi i obori vrata cd linbe. M.
Jerkovic 75.
LINCUN, lincuna, m. vidi lincuo. — Po sje-
verozapadnijem krajevima od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Voltigijinu (,lenzuolo' ,leinlach,
betttuch'). Kako bi snimjen na jedan lincun
prostrt na zemju. M. Lekusi6 137. Uzese tilo
LINCUN
96
1. LINA
i postavivSi ga na jedan pribili lincun poma-
zase. 141. I premda bi se po slabosti naravnoj
dusa omacila kako bi se na priliku lincuna
oprala, bi dostojno Boga svoga primila. D. Kapic
56. Ako su ju pak kadgod morali ganuti, tada
su u lincunu skupitu dizali. 190.
lInCUO, linciila, m. tal. lenzuolo, plahta (na
pontelij ; pukrov. — Od xvi vijeka u Dubrovniku,
a iztnedu rjecnika u Mika^inu (,liucuo, ponava
jlinteum, torale, toralium, lecticaria sindon').
Uljeze u greb i vidje lincuo postav|en, i ubrus
ki bjose bio vrhu glave negove, ne s linculi po-
stavjen, ma razlucen svit u jedao mjesto. N. Ka-
nina 130a. (jcann. 20, 6—7). Ne vidje inoga
negoli ubrusac i lincuo. Zborn. 107b. Ako vidis
(u sniij da u odru lezis na linculijeh, toj prili-
kuje poginutje. 183'. U lincuo zavit. B. Gradic,
duh. 57. Zavise ga u platno ili lincuo. B. Kasic,
is. 76. Lezase mrtvo ne tilo zavito u linculu.
77. Hajine i lincuo ne bjehu ni sagnite ni iz-
grizene. per. 102. Tu se vidjahu linculi ili
ubrusi. 163. Da se razapre ponava ili lincuo.
fran. 126. Uzimju cetiri strano od lincula u
komu lezim. I. iJrzic 170. L)a ga zaviju u nov
lincuo. 329. Stoiiske dore on lincule, svijede a
gori osalacke. (Z). Poslov. danic. 18. Postavise
ga na jedan lincuo. P. B. Baksic 179.
LIXCURA, /. iieka bijka. — Izmedu rjecnika
u Vukovu (nekakva trava sto se jede od trbuha
,enzian' ,Gentiana [lutea L.j'). Ako je inace slab,
neka skuva pola §ake lincure ili cemerike u vodi.
M. D. Milicevid, ziv. srb. 2, 38. Lincura, Gen-
tiana lutea L. (Panf,ic, Vuk, Visiani, Vodopid).
— Lincura mala, Gentiana cruciata L. (Vodopic).
B. &ulek, im. 198.
LINDAE, m. selo u Istri. Schem. terg. 1876.
42. — Famine se od xv vijeka. Pisah v Lindare
sededi. Mon. croat. 93. (1463).
LINDARAC, Lindarca, m. covjek iz Lindara.
— U nase vrijeme. Kega bis ubrala, bis li tela
Lindarca? — Lindarca nikad ni jenega: Lin-
darci su sohari. Nar. pjes. istr. 2, 164.
LINDOVAN, adj. ili m.? covjek sto linduje.
— Kao da je uprav part. perf. pass, od lindo-
vati. — Na jednoine mjestu xvin vijeka u pisca
Slavonca koji iina i lindovati. Tko ne vaja u
Budimu gradu, ni u Pesti badjavad ne dadu pit
i jisti, tko raditi nece neg se zaiud kraj Dunaja
sece. to su dobro po mom umu rokli jer ne budu
lindovani stekli. M. A. Kelkovic, sat. H6b.
LINDOVATI, lindnjem, impf. besposliciti. —
Nepdznata postana (zar od ar. lejjin, tur. lejn,
mekan, ar. tur. linet, mekota, slabost?). — U
dva pi.-^ca Slavonca (doa M'ikovica) xviii vijeka,
isporedi i lindovan. One misle da se tako sveti
dan svet6ani i Bogu posveti, §to ne smiju ni§ta
poslovati, a grihota nije lindovati. M. A. EeJ-
kovi6, sat. C7h. I u svetac i u poslen-dane oni
Sedu pak jos lindovane. E4b. Zato oni neharom
se krivi, koji drustvo lindovaned vara, sebi cini,
pa i drugom kvara. J. S. Eejkovid 4.
LINEA, /. vidi linija. — Lat. i tal. linoa. —
Od yviii vijeka, a iztnedu rjeinika u Bjelvstjen-
ievH (linea, linija, redka, perora potezek ili plaj-
basom, tnik , linoa'). Va|a viditi u ovoj priliki,
da rigp ili linee ukaziiju raedu kojima je kumstvo.
J. Bunovac, razg. 271.
LINEAL, linodla, m. nem, lineal, vidi leiiir.
— // Jijiiostjcnvevu rjecnika: lineal, linuval ,li-
neale', i u Jaiiibrc§icevu: Jineale'.
LINEICA, /. dew. linea. — U Bjelostjencevu
rjecnika: lineica, linijica, rezak, potezek, tracid
,lineola'.
LINICA, /. soha, naslon od klupe. u Posavini.
F. Hefele.
LINIJA, /. linea, crta, geometricki lik u ko-
jega je jedina mjera du^ina — Od latinske ri-
jeci preko nem. linie. — Od xvm vijeka, a iz-
rnedu rjecnika u Bjeloxtjencevu (kod linea) gdje
se naj prije nahudi. Harmoniju linija gledali su
duze od pola sahata. M. D. Milicevic, zlosel.
311. — I u prenesfnome smislu, n. p. o putu.
Da se zejeznicka linija promijeni. Zbornik zak.
1871. 355. — 0 pasmini, potoincima. Sanda} ne
imajudi potomaka u pravoj liniji, ostav}a nakon
sebe ... D. Danici6, majk. 68. — o pravilnoj
vojsci (u kojoj su izuceni vojnici stajati i hoditi
u nekome osobitome redu; sad se govori kao su-
protno domobranskoj i reservnoj vojsci). S osta-
limi iz krajisko-vojne sveze izlucenimi i u li-
niju prelazecimi vojnici. Zbirka zak. 1, 69.
LINIJE, /. pi. ime nijestu n Srbiji u okrugu
smederevskome. Niva u Linijama. Sr. nov. 1874.
133.
LINI.TICA, /. dem. linija. — U Bjelostjencevu
rjecnika kod lineica.
LINIJSKI, adj. koji pripada liniji (kod vojske,
vidi linija na kniju). — tl pisaca nasega vre-
mena. Momci stojedi u duznosti linijskoj. Zbornik
zak. 1867. 2. Oni linijskoj sluzbi podvrzeni.
1869. 140. Zadatak ustanka je liuijsku vojsku i
domobranske cete nadopunavati. 162.
LINO, m. Linus, ime musko (drugome papi).
— isporedi 2. Lin. Umri Petar, prvi pnpa, Linu
papi crikvu pripurucivsi. F. Glavini6, cvit. 204^.
Sveti Lino papa. 242*. Lino papa bi Latin.
319=1. Kalist, Urban, Stas i Lini ... J. Kavanin
522b. Posli svetoga Petra bi sveti Lino, posli
ovoga sveti Kleto. J. Pilipovic 1, 188^,
LINOVAL, m. vidi lenir. — Postaje kao i li-
neal. — Samo u Bjelostjencevu rjecniku kod li-
neal (kajkavski linuval, isporedi linovati).
LINOVATI, linujem, impf. vidi leniriaati,
gpartati. — Od hem. liniren, ili uprav od linea.
— U Bjelostjencevu rjecniku: linujem, (kajkavski)
linuvati, redkujem, potezem rez, tracic ,lineo,
duco lineam'.
LINGVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu pi-
rotskome. M. D. Mili6evi6, kra}. srb. 237.
L1NS6aK, m. drugo ime selu Goricici u Hr-
vatskoj. ,Goricica seu Linsdak'. Schem. zagr.
1875. 23.
LINUTI, linem, pf. dem. glagola liti (jedan
put ili po malo uliti, politi, izliti, zaliti itd.). —
Akc. kaki je u praes. taki je u part, praet. pass.
liuut; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
inf. — U Vukovu rjecniku: ,(dim. v. liti) ein
wenig giessen, einen gusa thun' ,infundo'. — Da
postaje uprav od liti, lijem, bio bi akc. linuti,
Itnem, po tome ima pravo F. Ivekocic u svojemu
rjrcniku sto pise lijnuti, lijnem (od lijevati?).
Zubi skrinu, crna krvca lijnu. Hrv. nar. pjes.
3, 122.
LIN, /». V7-sta ribe, vidi liAak. — isporedi 1. lin.
— liijei je baltickoslovenska, isporedi rus. .ihhj.,
ces. liii, po}. lin; stprus. liiiis, lit. linas. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu: nokaka riba (va|a da
je ,linak') ,eine art fisch' .piscis genus' [vide
liAakJ. — Liii , Tinea vulgaris Cuv.'. J. Pan6i6,
ribe u srb. 78.
1. LINA, Althea officinalis L. (Visiani). B.
Sulek, im. 198.
2. LINA
97
1. LIPAC
2. LINA, /. ime zensko (bez sumne ipokuristik,
all od Jelena Hi od Eleonora ?). — U Dubrov-
niku od XVI vijeka. U smrt gospode Line Je-
rove Klisovic. D. Zlataric 90b.
LINACIC, m. dem. linak. — U Vukuvu rjec-
niku.
1. LINAK, linaka, m. Tinea vulgaris Guv.,
vrsta ribe. — isporedi 1. lin, vidi lin. — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim
nom. sing., i vue. : liiiace, linaci. — Od xvii vi-
jeka, a izniedu rjecnika u Mika^inu kod ti(n)]La,
(gdje se naj prije nahodi), u Belinu (,tenca, o
tinea, pesce noto' , tinea' 727^1), u Stulicevu (li-
nak, riba .tinea, fullo' iz Mika^inn), u Vukovu
(,clie schleihe' ,Cyprinus tinea L. [Tinea vulgaris
Cuv.'; cf. lin]). — I kao nadimak covjeku. I.
Pavlovic.
2. LINAK, m. mjesno ime u Srbiji. a) brdo u
Bega|ici (u okrugu biogradskome). \t. Stoja-
novi6. — b) u okrugu krajinskome. Sr. nov. 1863.
196.
1. LINANE, n. djelo kojijem se Una (vidi 1.
. linati). — U Vukovu rjecniku : (pa Vukovijem
bi(eskama u trecetnu izdanui linane (jamncno
treba citati linane), a kod linane ima ,das schwin-
den' ,t6 tabescere'.
2. LINANE, n. djelo kojijem se Una (vidi 2.
linati). — U Vukovu rjecniku : ,das priigeln*
,verberatio'.
3. LINANE, n. iljelo kojijem se ko Una. — U
Vukovu rjecniku: ,da3 haaren' ,amis3io pili', vidi
kod linati se.
1. LINaTI, Imain, inipf. evanescere, starije je
znacene: plavjeti (bUjedjeti, o bojij, ]hc u sireinu
smislu: uopce malo po malo nestajati, gubiti se.
— Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 pi. li-
naju, u aor. linah, u ger. praes. linajuci, u ger.
praet. linavsi, u part, praet. act. linao; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u jjraes. 1 sing.
— Rijec je stara, isporedi rus. ^iHHaxh. jAavjeti.
— Maze biti da je ista rijec sto i linati se (vidi).
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (,sensim vapo-
rare'); u Vukovu: (ii trecemu izdanu po Vuko-
vijem bi(eskama) ,sehwinden' ,tabeseo' s dodatkom
da se govori u Crnoj Gori; isto ima i kod li-
nati. fcJad vij, kako liiia Oloferna sila, kako ju
razcina hot necista dila. M. Marulic 50. Na
ove vase junake ne trebuje ga (mac) ostriti nego
da lina gvozde. S. Lubisa, prip. 20. Tresem se
vrh onoga siromaha sto mi na ocima lina. 24:6.
Linaj danas, linaj sutia, dok joj se grudi pre-
suse. pric. 102. Boja lina. 40. Pozlata tamni,
boja lina. Srp. zora, god. 2, sv. 3, str. 88.
2. LINATI, linam, impf. biti, tuci, derati. —
Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pL: linamo, li-
nate, u aor. 2 i 3 sing, lina, u part, praet. pass.
lin an. — U Vukovu rjecniku : biti koga, derati
,prugeln' ,verbero' [vide tuci].
3. LINATI, linam, impf. na jednome mjestu
xvm vijeka kao da znaci: namisjati (moglo bi
biti da stamparskom grijeskom svakom zlo stoji
mj. u svakom zlu, te bi bilo onda znacene kao
kod 1. linati). Jedan zlocinac koji u pustini stase
i svakom zlo linase. J. Banovae, pred. 35.
lInATI se, linam se, impf. mitariti se (gu-
biti dlaku). — Bijec je (Hi dajbudi osnova) pra-
slavetiska, isporedi rus. ^iHHart, ces. liniti, 16niti,
joo/. linied, lenied, linic si^, gornoluz. linac, dono-
luz. linas. — Ako je ista rijec sto i 1. linati,
trebalo bi da je onaki i akcenat (Vuk je u dru-
gome izdanu rjecnika mijesao sve ove glagoh,
VI
ali je za trece po nesto popravio, vidi kod 1. li-
nati). — U Vukovu rjecniku: ,sich haren' ,piIo3
amitto'.
1. LIPA, /. Tilia platyphyllos Scop., t druge
vrste od roda Tilia L., drvo. — Bijec je prasla-
venska, isporedi rus. -mna, ces. lipa, |jo/. lipa. —
Miklosic misli da je od korijena Ibp (vidi kod
prionuti), jer joj se lijepi suk iU smola. — Iz-
medu rjecnika a Vranciccvu (.tilia'), u Mikalinu
(lipa, dub .tilia'), u Belinu (.teglia, albero' , tilia'
724*^), u Bjelostjencevu (lipa, drevo .tilia, pbyl-
lira, phylira'), u Jambresicevu (,tilia'), u Stuli-
cevu (lipa, dub , tilia'), u Voltigijinu (,tiglio'
,lindenbaum'), u Vukovu (,die linde' , Tilia [L.]')
s primjerom: Go kao lipa (va|a da kad joj ogulo
koru luba ili lika radi). (Nar. posl. vuk. 43), u
Danicicevu (,tilia').
a. u pravome znacmu. Otb lipo na kamy.
Glasnik. 15, 300, (1348?). U potokt na lipu i
otb lipe upravb na Zarevs kamenb. Mon. serb.
197. (1381). Na lipi i na mrisniei. Mon. eroat.
304. (1597). Odrt kako lipa. (D). Poslov. danic.
Sidavsi pod lipu lada debeloga. M. Katancic 40.
Opravio se kao lipa u projece. Nar. posl. vuk.
vuk. 240. Lipa, eslav. lipa, rus. aiuih, ces. po).
luz. lipa: betula (Kuzmic), Tilia L. (Durante,
Sabjar, Pancic), 1. Tilia europaea L. (Brek); 2.
Tilia argentea Dec. (Vodopic). — Lipa bijela,
Tilia argentea Dec. (Sladovic). — Lipa erna
(Pancic), Lipa smrd}iva (Pancic), Tilia platy-
phylla Scop. B. tSulek, im. 199. — Ovako se
zove i neka vrsta grozda. Lipa-grozde, suvrst
vinove loze (u Srijemu). B. Sulek, im. 199.
b. kao ime mjesno.
a) tri sela u Bosni: jedno ti okrugu bi-
hacko)nc. Statist, bosn. 47, dva u okrugu trav-
nickome. 70. 76.
b) selo u Crnoj Gori (u Cucama). Glasnik.
40, 18.
c) selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-
rijeckoj. Bazdije}. 61.
d) selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj.
RazdijeJ. 129. vidi Lipova, b.
e) u Srbiji. aa) u okrugu biogradskome.
Niva u Lipi. Sr. nov. 1867. 236. — bb) voda u
okrugu krajinskome. M. D. Milicevic, srb. 942.
— cc) dva mjesta u okrugu krusevackome. Mala
Lipa, Velika Lijia. 725. — dd) mjesto u okrugu
smederevskome. Vinograd u Lipi. Sr. nov. 1870.
719. — ^ ee) dio varosi Uzica. J^. Stojanovic.
Neka se mjesta s ovijem imenom pominu prije
nasega vremena Otac fra Ivan Anicio Dum}anin
iz Lipe. I. Ancic, vrat. i. Temesvar, Lipu,
Tolnok, . . . i ostale grade i kastele u okol Turci
zaujese. P. Yitezovic. kron. 147. Blizu Lipe dva
dundera nade. Nadod. 76.
2. LIPA, /. trijem. — U nase vrijeme u Istri.
Lijja ,porticus'. D. Nemanic, cak. kroat. stud,
iftg. 19.
3. LIPA, m. vidi Lipo. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena u kojoj imaju i oblici od Lipo.
Darova joj Lipu iz Perasta. Nar. pjes. here,
vuk. 169.
1. LIPAC, lipca, HI. nejasna rijec na jednome
mjestu xviii vijeka. Na osmom nebu nije zvjoz-
denu glave Erkula, re pa od lava,... ni djevojke
klasokite, vodenova kruta lipea, dno od suda,
srea od stipca. J. Kavanin 4711*. vodeni kruti
lipae jdmacno je jedanaesti znak (aquarius) u
zodijaku ; pisac ga zove kruti jer kad je u nemu
sunce naj veca je zima. misUm da lipea stoji
mjesto livca (onoga §to lijeva) samo radi sUka
sa stipca.
2. LIPAC
98
LIFE
2. LIPAC, lipca, m. vrsta lipe (vidi 1. lipa).
Lipac, Tilia microphylla Vent. (Vukasovic). B.
Sulek, im. 199.
3. LIPAC, Lipca, m. mjesno ime.
a. Hclo u Bosni u okriigu Tuzle Done. Sta-
tist, bosn. 91.
b. zaselak u Hrvatskoj u zupaniji licko-kr-
bavskoj. Razdije} 32.
LIPACUR, lipaciira, m. droi'ici sto vise na raz-
drpanomc odijelu. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu: ,die fetzen (lumpen) die vom
kleide herunter hangen' ,laciniae' .s primjerom:
Vise lipacuri. — Lete lipacuri Herkulova ko-
zuha. J. Kajic, boj. 79.
LIPADIJA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
knezevackome. Livada u Lipadiji. Sr. nov. 1870.
31.
LIPAK, Lipaka, m. ime nijestima u Srbiji. a)
u okrugu biogradskome. Niva na Lipaku. Sr.
nov. 1867. 135. I^iva u Lipaku. 1867. 655. —
b) u okrugu knezevackome. Livada u Lipak.
Sr. nov. 1868. 343. — cj u okrugu kragujevac-
kome. Niva u Lipaku. Sr. nov. 1861. .594.
1. LIP AN, lipna, adj. koji pripada lipi. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Ovi misec od lipnoga
cvita sebi kod nas lipaii ime pita. J. S. Eejko-
vic 251.
2. LIPAN, lipua, m. vidi 1. lipan.
3. LIPAN, lipna (?), m. vrsta ribe. — U Vu-
kovu rjecnika (gdje je Vuk, mozebiti zlo, napisao
lipen, a u trecemu je izdanu dodat ispravak) :
lipen, nekaka riba u Srbiji po juznim krajevima
i u Hercegovini ,eine art fisch' ,piscis quidam'
[lipan = ,asche' ,Thymallus vulgaris Nilss.'].
Lipan .Thymallus vexillifer Agas.' lipen, lip|en.
A. E. Jurinac. progr. varaz. gimn. 1880. 4.
LIPANOVIC, wi. prezime. — Od xviii vijeka.
Francesko Lipanovii. Norini 57. Lipanovic.
Schem. bosn. 1864. 98.
1. LIPAN, lipna, m. Junius, jun. junij, sesti
mjesec u godini. — Po postanu (vidi da]e) mi-
slim dn je ovako akcennt; Vuk pise lipaii, li^pna,
ali je taj akcenat nepouzdan, kao i u mnogijeh
drug ij eh rijeci sto je Vuk zabi]ezio u Dubrov-
niku: ko mu je ovu rijec knzao, po svoj je pri-
lici mislio na tobozne postane od lijop (vidi daje).
— Postaje jamacno od 1. lipa (kao mjesec u
kome cvatu lipe, i pcele kupe iz nih med, vidi
V. Miklosic, Slav, monatsnamen. 3 — 4, i primjer
.1. S. Rejfkovica). — Uz lipan ima i drugijeh oh-
Uka: lipan (mozebiti samo u nom.), takoM. Div-
kovic pise u Nauku krstjanskome (1611) lipan,
gen. lipna; u drugome Nauku (1683) naStampa-
nome po negovoj smrti lipan, gen. lipna. / Ban-
dulavic ima navrh strane xv lipan, a na dnu
gen. lipna, ali na stranama 206—217 nekoliko
puta gen. lipna (M. Alberti, B. Kasic, J. Mi-
ka(a, S. Margitic, L. Terzic, A. KaniMid, J. S.
Relkovic jji-^u lipan), vidi T. Maretic, nar. imena
mjesecima u Nastavn. vje.sn. 5, 241—253. —sto
se nalazi pisano lijep- Hi jep- m/. lip-, to je po-
greSka po toboznoj etimologiji (id lijep, vidi T.
Maretid w istome djelu. — jamacno je pogreska
i gen. lipana u: Do lipaiia miseca. I. Jablanci
59; — Izmedu rjecnika: lipan u Mika^inu (lipan,
mjesec, gun ,juniu3, Junius mensis') t u Vukovu
(lipaA, mjesec junij ,der juni' , mensis Junius'
s dodatkoin da se govori u Dubrovniku, vidi o
tome T. Maretii, ist. djel. 242); lijepaii Hi jepan,
u Mikalmu (lijepan Hi IjepaAV kod gud), u Be-
hnu (hjepan ,giugno' Junius' 349a), u Stulicevu
(}epaii, Jepna, mjesec .Junius'; lipan kod lip).
Lipaii, guii. B. Kasic, per. 100. Jun, lipaii. P.
Posilovic, nasi. viii. Na dva lipna kih uzari.
J. Kavaiiin 305''. Lipan raka sobom vodi. 473'*'.
Na lipna vec dodose u Mlecijeh. I. A. Nenadie,
sambok. 30. Lipan ,giugno'. ,30. Miseca juna
iliti lipiia. A. Kanizlic, kam. 287. Tu lipaii u
ladu gleda kako lieu pcele. roz. 13. Ozujak,
lipan, rujan i prosinac. A. d. Costa, zak. 1, 239.
— Mjesoc juii, lipan. M. Divkovic, nauk. vii.
U Zadru na 12 lipna 1688. I. Zanotti, en. 3.
Misec lipan (,junius'). S. Margitic, ispov. xv.
2. LIPAN, lipna, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskome. Livada u Lipnu. Sr. nov.
1871. 149.
1. LIPAR, m. mladica na lipi od 2 — 3 godine
sto se osijeca te so s ne skida lika. J^. Stoja-
novi6.
2. LIPAR, m. mjesno ime.
a. u Hrvatskoj zaselak u zupaniji modru§ko-
rijeckoj. Razdije}. 53.
b. u Srbiji. a) vidi u Vukovu rjecniku : brdo^^~>,
izmedu Jagodine i Bagrdana. — b) mjesto u '
okrugu biogradskome. Niva u Liparu. Sr. nov. .Jj
1865. 2. — c) u okrugu jagodinskome. Livada u
Liparu. Sr. nov. 1863. 524. — d) u okrugu kra-
gujevackome. Livada u Liparu. Sr. nov. 1861.
161. — e) u okrugu pozarevackome. Niva u Li-
paru. Sr. nov. 1863. 434. — f'J u okrugu sabac-
kome. Niva pod Liparom. Sr. nov. 1866. 503.
LIPARIC, m. ime mjestima u Srbiji. a) u
okrugu cuprijskome. Zemja u Liparicu. Sr. nov.
1875. 369. — b) u okrugu smederevskome. Branik
u Liparicu. Sr. nov. 1871. 82.
LIPARJE, n. ime nekakvu brdu. Brdo Liparje.
P. Bolic, vinod. 1, 24.
LIPARSKI, adj. koji pripada Liparu, vidi 2.
Lipar, b, f). Niva nazvana Liparska. Sr. nov.
1872. 310.
LIPASCINA, /. vrsta grozda. Krajska ves kod
Klanca. D. Hire.
LIPAVICA, /. spargula, asta regia, rubea mi-
nor (u mletackome rukopisu), Galium aparine L.
cf. Prilipaca, ^^epica. B. Sulek, im. 199.
1. LIPCE, n. mjesno ime u Ugarskoj na jed-
nome mjestu xvii vijeka; jamacno treba citnti
Lipce, mag. Lipcse. Gemer, Lipce, Vesprim, Bo-
drog. P. Kanavelic, iv. 86.
2. LIPCE, vidi Lipci.
LIPCI, Lipaca, m.pl. ime selu u Dalmaciji u
kotaru kotorskome. Sem. kot. 1875. 19. — Po-
mine se od xviii vijeka. Nego je cini 6init medu
Strpom i Lipcima. Nar. pjes. bog. 190. Neg
podite medu Strp i Lipce. 193. Strp i Lipco i
selo Duri6e, ko je ta tri sela naselio, ni selio
nit' se veselio! V. Bogi§id, zborn. 403. — Sad
se cesto govori u nom. pi. Lipce prema akuza-
tivu. Lipce. Report, dalm. 1872. 42.
LIPCE, vidi 1. Lipce.
LIPCINOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Petar
Lip6inovic. Mon. croat. 252. (1552).
LIPE, /. pi. mjesno ime.
a. selo u Hrvatskoj u zupaniji liiko-krbav-
skoj. Razdije}. 29.
b. u Srbiji. ft) mjesto u okrugu biogradskome.
2 dana oraiia u Lipama. Sr. nov. 1863. 416. Li-
vada kod Lipa. 1870. 713. — b) selo u okrugu
smederevskome. K. Jovanovid 149.
S ovijem se imenom pominc selo prije na-
seqa vremena. Lipe (selo). S. Novakovid, pom.
137.
life;.
LIPE]^, m. ime mjestu u okrugu valevskome.
Zem|a u Lipe|u. Sr. nov. 1872. 60.
LIPEN, vidi 3. lipan. Lipen, Thymallus ve-
xillifer Agas. J, Pancic, ribe u srb. 130.
LIPENOVIC, m. mjesno ime. — isporedi Li-
pinovic i Lipjenovid.
a. selo u Bosni u okrugu Tuzle Done. Sta-
tist, bosn. 94.
b. selo u Srbiji u okrugu podrinskome. K.
Jovanovic 135. .
LIPER, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu kra-
■gujevackome. Niva u Liperu. Sr. nov. 1861. 208.
LIPETA, /. ime planini u Hercegovini. Glas-
nik. 22, 313. 314. 315.
LIPETZA, /. mjesno ime, jamacno zlo napi-
^ano u rukopisu xiv vijeka, i otale u Dayiicicevu
rjecniku: Lipetbza, selu je Sakatu isla meda ,na
Lipetzu'. G{lasnik). 15, 287. (1348?).
1. LIPICA, /. dem. 4. lipa. — U nase vrijeme
a izmedu rjecnika u Vukovu (,das lindchen' ,ti-
liola').
a. u pravome smislu. Onde ti posedu kraj
krasnih lipicah. Nar. pjes. istr. 2, 139.
b. znaci neke druge vrste bijaka. — Izmedu
rje6nika u Vukovu: (u Sumadiji) ,die kamille
[bastard-eibisch]' .chamaemelum vulgare [Abu-
tilon Avicenae L.]', cf. prstenak s primjerom iz
narodne pjesme: Dokle kosih travu lipicu. Li-
pica, slov. lipca (Epimedium), rus. Jimiau^a (Cal-
luna), po}. lipka (Melilotus), 6es. lipnice (Poa),
1. Genista sagittalis L. (u Gospiiu); 2. Epime-
dium alpinum L. (u Zagrebu) ; 3. Abutilon Avi-
cennae Grtn. (Pancic) ; 4. Matricaria chamomilla
L. (Vuk). B. §ulek, im. 199.
c. kao mjesno ime.
a) mjesto u Srbiji u okrugu smederevskome.
Livada u Lipici. Sr. nov. 1875. 621.
b) ime brdu xiv vijeka. Na vrbhb Lipicu.
Svetostef. hris. 19.
c) mjesno ime prije nasega vremena. Li-
pica. Spom. stoj. 185.
2. LIPICA, /. zaba lipica ,Ilana esculenta'. G.
JB[olombatovic, pesci. 28.
3. LIPICA, /. ime ovci. Bruvno. D. Hire.
LIPICE, /. pi. ime selu u Hrvatskoj u zupa-
niji licko-krhavskoj. Eazdije}. 39.
LIPICI, m. pi. ime zaseoku u Bosni u okrugu
bihackome. Schem. bosn. 1864. 88.
1. LIPIC, m. mlada lipa. Tvorilo nacine co-
bani od lipove kore : ogule koru (s dva ili tri
prsta siroku) s lipica, pa saviju i svezu te na-
cine onoliki kolut koliki de sirac biti. Vuk,
rjecn. kod tvorilo. Lipid, dem. lipa, mlada lipa.
u Lici. Potreban (siromasan) covjek koji je go
kao lipid, u Lici. V. Arsenijevid.
2. LIPIC, m. itne zaseoku u Hrvatskoj u zu-
paniji licko-krbavskoj . RazdijeJ. 29.
LIPIJE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu po-
zarevaekome. Zem}a u Lipiju. Sr. nov. 1873.
139.
1. LIPIK, lipika, m. lipova suma. — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim
nom. i ace. sing., i voc.: lipice, lipici.
a. u pravome znacenu. — U Vukovu rjec-
niku: ,der lindenwald' ,silva tiliarum, tilietum (?)'.
1). kao mjesno ime.
a) u Bosni selo u okrugu banoluckome.
Schem. bosn. 1864. 33.
b) kupaliste u Slavoniji u zupaniji po-
zeskoj. Razdijej. 128.
99 LIPJ^ANSKI, a.
e) mjesto u Srbiji u okrugu biogradskome.
Niva kod Lipika. Sr. nov. 1865. 618.
LIPIKA, /. vrsta gjive. Lipika, gugemucke,
Psalliota arvensis Schaff. (Janda). B. Sulek, im.
199.
LIPINOVIC, m. ime selu u Srbiji. — isporedi
Lipjenovid. — U nase vrijeme. Iz Lipiuovida
Jadranske naije. Glasnik. ii, 1, 18. (1808).
^ 1. LIPISKA, /. Lipsia, tiem. Leipzig, grad u
Nemackoj. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,die stadt Leipzig' , Lipsia'). U Li-
pisci. u Nar. posl. vuk. xxxiv. 4. Buduci da
nam je doslo pismo iz Lipiske . . . Mag. 1851.
147.
2. LIPISKA, /. vr.<ita svite (eohe). — 3Ioze biti
ista rijec sto 1. Lipiska. — U Vukovu rjecniku:
,eine art tuch' ,panni genus'.
LIPJA, /. ime selu u Grnoj Gori u Rovcima.
Glasnik. 40, 21.
LIPJENOVIC, m. mjesno ime prije na§ega vre-
mena. — isporedi Lipenovid i Lipinovid. Lipje-
novidb. S. Novakovid, pom. 137.
LIPKOVIC, m. prezime. — xv i xvi vijeka.
S bratiju svoju Lipkovidi. Mon. croat. 58. (1434).
Brtol Lipkovid. 236. (1533).
1. LIP^jAN, m. vidi 3. lipan i lipen. Lipjan,
Thymallus vexillifer. Vijenac. 1881. 627.
2. LIPLAN, m. u starije doba Lipjan, ime selu,
a prije zupi u Kosovu (ili svemu Kosovu). —
Od XII vijeka (vidi u Danicicevu rjecniku). —
Misli se da je od lat. Ulpiana. F. Miklosid, worte
von der form aslov. trtt. 29.
a. Lip|ah, vidi u Danicicevu rjecniku: Li-
pjanb, Lipjaha, Stefan je Nemaha osvojio ,Ly-
pjahb'. St(efan, sim. pam. saf). 8. ,Lip|ahb'. Sa(va,
sim. pam. safj. 1. pogrjeska de biti ,s Lbp|auemb'.
M(on. serb). 4. (1198—1199). sada ima selo toga
imena na Sitnici blizu Pristine, a bez sumhe se
tako zvala zupa oko toga mjesta. Hahn, reise.
161. ,Po Lipjahu'. M(on. serb). 565. (1322). crkvu
bogorodicinu ,u Lipjany' i ,trbgb' dao je Stefan
Dusan pirgu hilandarskom. 122. ,u Lip)ahi'. 123.
(1336—1347). ,izb Lip|aha'. 264. (1389—1405). cf.
lipjahbskyj.
b. Lipjan. — Izmedu rjecnika u Vukovu :
po}e [selo] u Kosovu ,eine ebene' s jyrimjerom :
U Lipjanu da se sastanemo. (Nar. pjes. vuk. 4,
215). Lipjan (jiod kojim treba razumevati pri-
stinsku oblast ili Kosovo). S. Novakovid, novo
brdo. 10. Te otide u Kosovo ravno, u Lipjanu
sator razapeo. Nar. pjes. vuk. 4, 219. Lipjan
ima i sad kao selo vise Pristine na putu u Ka-
6anik i Skopje. S. Novakovid, obi. 112.
c. u dvije narodne pjesme crnogorske ima i
mnozina Lipjani za isto mjesto. Dobra i(h) je
sreda naturila, kod Lipjana sela pitomoga, tu
nadose careva nizama, na Kosovu hendek isturio.
Pjev. crn. 102*. Te je (knigu) saje bijeloj Pri-
stini, a na ruke pasi Malid-pagi: „ . . . No daj
zberi jednu silnu vojsku, hajde § nome u Li-
pjane ravne". 104'^.
LIP^ANIN, m. covjek iz sela Lipa u Grnoj
Gori. — Mnozina: Lipjani. — U nase vrijeme.
A Vuk gleda Zutka Lipjanina. Ogled, sr. 96.
LIP.^ANSKI, adj. koji pripada Lipjanu (vidi
2. Lipjan). — U starijim knigama treba citati
lipjauski.
a. lipjahski, tndi u Danicicevu rjecniku :
lipjahbskyj, sto pripada Lipjanu: za kraja Milu-
tina bje§e ,jepiskupija lipjahbska'. M(on. serb).
562. 563. (1322). u drugom spomeniku od istoga
LIP^ANSKl, a.
100
LIPOTOCINA
kraja pomiriu se sve vladike tadasne, pa noma
lipjaiiskosa, nego bez sumne grijeskom stoji ,li-
mjanbskyj'. 60. (1293 — 1302). tako grijeskom stoji
u jetopisu ,ip|anskyj'. (Okaz. pam. saf.) 54. za
carice Milice ,ikonomb Nikodimb lip|anski'. M(on,
Serb). 264. (1.389-1405).
b. lipjanski. Oblast lip|ansku ili kosovsku.
S. Novakovic, obi. 116. Jepiskopija lip)anska.
novo brdo. 12.
LIP^AN, m. vidi 2. Lipjan.
LIP^ANSKI, adj. vidi lip|anski.
LIPJ^E, n. mjesno ime. — Nalazi se pisano po
starijemu obliku ili po kojemu danasnemu go-
voru i Lipje.
a. selo u Bosni u okrugu banoluckome. Sta-
tist, bosn. 34.
b. dva sela: Lipje i LipJe u Hrvatskoj u
zupaniji modrusko-rijeckoj. KazdijeJ. 60. 62.
c. u Srhiji. a) selo a okrugu rudnickome.
K. Jovanovic 145. — b) vijesto a okrugu va(eo-
skovie. lifiva sa zabranom Lip|e. Sr. nov. 1875.
395.
d. Lipje (uz imena kaluderska, s toga se
moze drzati da je manastir). S. Novakovic, pom.
137.
LIP^iEN, WJ. vidi lipen i 1. lip|an. Lip|en, Thy-
mallus vexillifer Agas. J. Pancid, ribe u srb.
130.
1. LIPNICA, Onomis spinosa L. (Vujici6). B.
Sulek, im. 199.
2. LIPNICA, /. mjesno ime. — Izmedu rjec-
nika u Vukoou: (Turska) mala varosica izmodu
Loznioo i l^jesnice [sada jo noma]. (Vlaska) srpsko
selo (blizu Turske Lipnice). vidi c, d).
a. u Bosni. a) dva sela u okrugu sarajev-
skome. Statist, bosn. 25. — b) dva sela u okrugu
Done Tuzle: Lipnica i Lipnica turska. 81.
b. u Hrvatskoj. a) selo u zupaniji zagre-
backoj. RazdijeJ. 67. — b) selo u zupaniji va-
razdinskoj. 93. — c) selo u zupaniji bjelooursko-
krizevackoj. 118.
c. u Srbiji. a) selo u okrugu cacanskome.
K. Jovanovic 167. — h) mjesto u okrugu jago-
dinskome. Niva u Lipnici. Sr. nov. 1873. 8")9. —
c) selo u okrugu kragujevackome. K. Jovanovic
118. — (I) selo u okrugu podrinskome. 136. —
e) voda u okrugu vafevskome. Niva do reke Lip-
nice. Sr. nov. 1870. 719.
d. nekakav zaselak. — xiii vijeka. — Selo
Prjuska Vbsb, a zaselije mu Lipbuica. Spom.
stojan. 8. (1254—1264).
LIPNICANIN, m. eovjek iz Lipnice. — 3Ino-
zina: LTpnicani. — U Vukcvu rjecniku.
LIPNICkI, adj. koji pripnda Lipnici. — U
Vukovu rjecniku: ,von Lipaica'. — Lipnicko
Po)e, ime mjestu « Srbiji u okrugu podrinskome.
Niva u Poju Lipnickom. Sr. nov. 1871. 103.
LIPNIK, m. mjesno ime.
a. selo u Bosni u okrugu bihackomr. Statist.
bosn. 55.
b. selo u Hercegovini. Statist, bosn. 114. I
goni ih Gacku i Lipniku. Nar. pjes. vuk. -i, 485.
Ali je Smail-aga sjodio u Gacku u selu Lipniku.
Vuk, nar. pjes. 4, 458.
C. u Hrvatskoj. a) Lipnik (Sajini) selo ti
iupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije}. 49. — b)
selo u zupaniji zagrebackoj. 75.
d. vidi u Vukovu rjecniku : manastir u Tur-
skoj Hrvatskoj u nahiji krupskoj.
e. pomine se prije tiasega vremena. Lipbnikb.
8. NovakoviA, pom. 137.
LIPNO, n. ime zaseoku u Hercegovini. Schem,
hercpg. 1873. 98.
LIPNI, adj. koji pripada mjesecu lipnu. — U
Stulicevu rjecniku: (grijeskom |epan, vidi kod 1.
lipaii) ,di giugao' ,junius'.
LIPO, m. ime musko (ipokoristik). — isporedi
3. Lipa. — U narodnoj pjesmi nasega vremena.
Oni nose Lipa Peraskoga, . . . „Daj ti mene Lipa
Peraskoga". Nar. pjes. here. vuk. 169.
LIPOGLAV, m ime mjestu u -Srbiji u okrugu
biogradskome. — isporedi Lipoglavac. Niva u
Lipoglavu. Sr. nov. 1863. 484. 1883. 227. 1874.
136.
LIPOGLAVAC, Lipoglavca, m. mjesto u Sr-
biji u okrugu biogrndskume. — isporedi Lipo-
glav. Vinograd u Lipoglavcu. Sr. nov. 1873.
231.
LIPOK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu kne-
zevackome. Branik u Lipoku. Sr. nov. 1867.
375.
1. LIPOLIST, OT. vrsta lipe i grozda (jamacno
po liscu slicnome lipovu). Lipolist, ces. lipaliska
(Alnus incana), 1. Tilia microphylla Vent. (Pan-
cic); 2. weisser mosler (u Pozegi); 3. weisser tra-
miner (u Pozezi); 4. weisser wippacher (u Gra-
disci). B. Sulek, im. 199. — Lipolist, Tilia syl-
vestris Desf. J. Pancic, sum. u srb. 172. Lipo-
list, Tilia parvifolia Ehrh. flora okol. beogr.
107. Lipolist, Tilia microphylla Vent, flora knez.
srb. 196. — Lipolist, vrst bijola grozda. Slo-
vinac. 1880. 87.
2. LIPOLIST, m. ime selu u Srbiji u okrugu
sabackome. K. Jovanovic 175. Ilija Samarcic tuzi
Durda Stankovica iz Lipolista. Glasnik. ii, 1,
58. (1808). Pismo u logor nas u Lipolist poslani.
P. M. Nenadovic. mom. 213. — Ima i Stari Li-
polist (ne znam jeli isto). Zemja na Starom Li-
polistu. Sr. nov. 1871. 346.
LIPOLISTANSKI, adj. koji pripada Lipolistu.
M. Ruzicic.
LIPOl^E, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu va-
levskome. Zabran u Lipoju. Sr. nov. 1872. 871.
LIPONOV16, m. ime nekakvu mjestu. Pismo
knez-Krste u kojemu pise, da su nocas Turci
odveli dva vola iz Liponovica. Protokol pis. pr.
M. Nenadovica. 72.
LIPONAK, m. ime ostrvu u skadarskome je-
zeru. Glasnik. 40, 37.
LIPOPILOVIC, m. prczime. — isporedi Ijjepo-
pili. — XVII vijeka u Pojicima. Za Ivana Lipo-
pilovica. Stat. po}. ark. 5, 304. (1637).
LIP0RAS6a, /. ime selu u Bosni u okrugu
Tuzle Dune. Statist, bosn. 90.
LIP0RA§6e, n. ime zaseoku u Bosni u okrugu
Tuzle Done. Statist, bosn. 610.
LIPORI6, ?H. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Niva u Liporicu. Sr. nov. 1868.
67.
LIPOSCAKI, m. pi. ime zaseoku i selu u Hr-
vatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije|.
50. 61.
LIFOTIC, vidi kod Lipoto6ina.
LIPOTKA, /. nekakva bi^ka. Lipotka (Vujifeid).
B. Sulek, im. 199.
LIPOTOCINA, /. a Vukovu rjecniku: (oko
Sina) bez znacena. — U loekovicevu rjecniku:
Idu6i s Trija u Vodrine odmah iza Su.snarine
Ghavice ispod Lipoti6a ku(^a ima Lipotida vrolo
od koga otifio potokom voda, a taj potok zovu
,Lipotocitia'. Ugjane. fr. Marko Bali6.
LIPOV
101
2. LIPOVACA, a.
LIPOV, adj. koji pripada lipi (vidi 1. lipa),
koji je nacinen od lipovine. — Izmedu rjecnika
u Bjtlostjaicevu (,tiliaceus'), u Stulicevu (,tilia-
ceus' s dudatkoin da je ruska rijec), u Vukuvu
(,linden-' ,tilia^ineus'), Lipov cvet Z. Orfolin,
podr. 116. Mjesta . . . zarasla u sumu . . . |es-
kovu, lipovu, . . . Vuk, dan. 2, 27. Tvorilo na-
cine cobani od lipove kore. rjecu. kod tvorilo.
Ja .'^am se takode ucio na lipovoj dascici azbuki.
G. Zelic 370. Sprava od lipova drveta. P. Bolic,
vinod. 1, 240. — In prenesenomc smislu. Lipov
Sovjek, t. j. mlak, lijen (jer je lipovo drco me-
Jcano). Vuk, rjec.n. kud lipov. — U ovome pri-
mjeru u kojemu je slozeni vblik mozebiti, u pre-
nesenome znacerm, all i u pravome, samo sto se
shvnca metaforicki (od drva prenosi se nn ce-
lade) : Krste lipovi ! (Kece Turcin Hriscaninu kad
ga sto psuje). Nar. posl. vuk. 161. — Kod iniena
bijke. Lipov list (u Pozezi), v. Lipolist. B. Sulok,
im. 200. — I kod mnu(jijeh nijesnijeh iinena
(isporedi i Lipova i Lipovo), n. p).: Lipova Glava,
brdo pokriveno sumom u Zaovinama (u Srbiji u
okrugu uzickome). ]^. Stojanovic. — Lipova Gla-
vica, zaselak u Hroatskuj u zupaniji licko kr-
bavskoj. Eazdije}. 31. — Lipova^ Gora, mjesto u
Srbiji u okrugu rudnickome. Niva u Lipovoj
Gori. Sr. nov. 1870. 427. — Lipova Jaruga,
mjesto u Srbiji u okrugu sabackuine. Zem|a u
Lipovoj Jarugi. Sr. nov. 1871. 320. — Lipova
Prodo, vidi u Danicicevii rjecniku: Lipova Pro-
dolb, meda je selima sv. Nikole vrauinskoga isla
,u Lipovu Prodolb'. M(on. serb). 26. (1234—1240).
— Lipova strana, mjesto u Crnoj Guri(?). Bjeze
Turci niz Lipovu stranu. Pjev. crn. 40^. — Li-
pova ulica, mjesto xiv vijeka.^ U Lipovu uliicu.
Svetostef. hris. 19. — Lipov Cukar, mjesto u Sr-
biji u okrugu knezevackume. Niva u Lipovom
Cukaru. Sr. nov. 1872. 382. — Lipovi Do, za-
selak u Bosni u okrugu Tuzle Done. Statist.
bosn. 108. — Lipovi Vrbb. S. Novakovid, pom.
137. isporedi Lipov Vrh. — Lipovo Pole, selo u
Hrvatskoj u zupaniji licko-krbavskoj. Kazdije}.
37. — Lipova Eavan, mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskome. Niva u Lipovoj Ravni. Sr. nov.
1873. 1043. — Lipovo brdo, selo u Hrvatskoj u
zupaniji bjelovarsko-krizecackoj. Eazdijo}. 107.
— Lipovo selo u Kolasinu u Hercegovini (ne
znam ko je zabijfzio). — Li|)ov Vrh, mjesto. —
isporedi Lipovi Vrh. — prije nasega vremena.
Lipovb Vrhb. S. Novakovic, pom. 137.
LIPOVA, /. mjesno ime.
a. grad u Banatu. — Pomine se od prije
nasega vremena, naj mane od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (mjesto u Banatu).
Kvatan, Tilek i Lipova, davni Vesprun. G. Pal-
motic 2, 316. ,Beglerbegb primi Lipovu' 1551.
(Okaz. pam. saf.) 84. ,Uzese Nemci Lipovu'. 86.
Va leto 1551 hodi Beglerbegt na Magare i primi
Becpj i Beckerogb i Lipovu. Starine. 9, 89. (xviii
vijekj.
h. selo u Slavoniji u zupaniji po£eskoj (zove
se i Lipa, vidi 1. lipa, b, d)). — Moze biti da
se pomine xvii vijeka, vidi u 3iika(inu rjecniku :
Lipova, grad ,Lippa'; ako nije tako, svakako je
XVIII vijeka. vidi: To receno nocno prosvit}ene
iz Lipove vidili su judi (na sir. 76 pisano je
Lipa). Nadod. 77.
c. selo u Srbiji u okrugu krusevackome. K.
Jovanqyic 130.
1. lIpOVAC, lipovca, m. lipov stap. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padeziina,
osim nom. i ace. sing., i gen. pi. lipovaca. — U
Vukovu rjecniku: ,der lindenstab' ,baculus tilia-
gineus'.
2. LIPOVAC, lipovca, »«. med sto pcele sisaju
iz lipova cvijeca. — Ista je rijec (i isti akcenat)
sto 1. lipovac. — IJ nase vrijeine, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,der lindenhonig' ,mel tiliaceum').
Lipovac .lindenhonig'. J. Zivanovic. javor. 1879.
339. U celoj Srbiji so dobiva naj lepsega meda
u Sapcn, jerbo se tamosiie cele rane lipovim
cvetom iz oblizne sume Kitoga pa zato se i zove
taj med , lipovac'. D. Popovic, poznav. robe. 406.
3. LIPOVAC, LipSvca, m. covjek iz Lipove
(vidi Lipova, b). — U Mika^inu rjecniku: Li-
povac, iz Lipe ,Lipp6nsis'.
4. LIPOVAC, Lipovca, m. mjesno ime. — Po-
staje od 1. lipa. — Akc. je kao kod 1. lipovac.
a. selo u Bosni u okrugu banoluckome. Sta-
tist, bosn. 34. — Dva sela s ovijem imenom u
Bosni p)ominu se xv vijeka, vidi u Danicicevu
rjecniku kod LipovbCb: Dva sela Lipovca s gra-
dom KJucem dade kra| bosanski Tomas Ostojic
sinovima vojvode Ivanisa Dragisica; ,selo Lipo-
vacb i selo drugi Lipovacb'. Mi,on. serb). 439.
(1446). — I planina. Zem}. 1871. 3.
b. u Hrvatskoj: a) zaselak i selo u zupa-
niji modrusko-rijeckoj. Kazdije}. 53. 59. — b)
kajkavski Lipovec, selo u zupaniji zagrebackoj.
82. — c) Lipovec, selo u zupaniji varazdinskoj.
105. — d) Lipovec, selo u zupaniji bjelovarako-
krizevackoj. 114. — Mjesta (i vodaj s ovijem
imenom ti Hrvatskoj pominu se od xni vijeka
(naj prije u latinskome spomeniku). ,Habet pre-
dium Lipouz'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 28. (1209).
(Kastelom) Lipovcem i Jastrebarskim. Mon. croat.
82. (1455). Od studenca ki se zove Lipovac. 218.
(1525). U grad Lipovec. 236. (1534). Grad Li-
povec. 237. (1535). Za imenje Lipovac i Ori-
hovac ocemo cekati. Mon. croat. 282. (uko 1580).
U klostru s. Leonarda med Okicem i Lipovcem.
F. Glavinic, cvit. xx.
c. u Metohiji, vidi u Danicicevu rjecniku:
Lipovbcb, neko mjesto negdje oko Prizrena: vi-
nograd ,u Lipovci' dade car Stefan crkvi arhan-
delovoj u Prizrenu. G(lasnik). 15, 271. ,prema
Lipovbcu', mozebiti istom, isla je meda selu
Osvani. 275. (1348?). — Mede imb (selu Dojan-
cinia) u LipovbCb pod Varbdisi. Dec. hris. 49.
101.
d. u Slavoniji. a) cetiri sela u zupaniji po-
zeskoj : Lipovac doiii, gorni, sredni. Razdije}. 124.
Lipovac. 128. — b) selo u zupaniji virovitickoj.
139. — c) selo u zupaniji srijeniskoj. 148. —
Jedno se pomine xviii vijeka. Oko Saga, Lipovca,
Sentina, Marjanac. M. Katancic 53.
e. u Srbiji. a) selo u okrugu aleksinackome :
Lipovac aleksinacki. K. Jovanpvic 92. — bj
mjesto u okrugu cuprijskome. Niva u Lipovcu.
Sr. nov. 1875. 242. — c) selo i mjesto u okrugu
kragujevackome. K. Jovanovic 119. Iz Lipovca
blizu Kragujevca. Nar. pjes. vuk. 4, 144. — Niva
u Lipovcu malom u selu Lapovu. Sr. nov. 1867.
584. — (I) dva sela u okrugu krusevackome. K.
Jovanovic 127. 128. — e) selo u okrugu rudnic-
kome. 146. — f) mjesto u okrugu smederevskome.
Niva u Lipovcu. Sr. nov. 1874. 281. — ff) mjesto
V okrugu va^evskome. Zem]a u Lipovcu. Sr. nov.
1870. 235. — h) selo u okrugu vranskome. M.
D. Milidevid, kra}. srb. 306.
1. LIPOVACA, /. lipova batina. — U Vukovu
rjecniku : ,der lindenstock' ,baculus e ligno tili-
aceo'.
2. LIPOVACA, /. mjesno ime. — Postaje od
1. lipa kao i 1. lipovaca.
a. selo i zaselak u Bosni u okrugu travnic-
kome. Statist, bosn. 66. 67.
2. LIPOVACA, b.
102
LIPSAC
b. selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-
Hjeckoj. Eazdije). 53.
c. u Slavoniji. a) pusta u zupaniji virovi-
tickoj. Eazdije). 136. — b) dvije puste u iupa-
niji srijemskoj. J 51.
d. u Srbiji. a) mjesto u okrugu biograd-
skome. Livada u Lipovafii. Sr. nov. 1861. 253.
— b) u okrugu podrinskome, vidi u Vukovu rjec-
niku: u Jadru jedno brdo i izvor na torn brdu
s primjerom iz narodne pijesme: A Cuskiju mecu
na zasjedu na studonu vodu Lipovacu (vidi Nar.
pjes. vuk. 1. (1824). xxiv). — c) u okrugu poza-
revackome, ^^laninska kosa. M. D. Milicevic, srb.
1019. Livada u Lipovaci. Sr. nov. 1874. 203.
LIPOVACKI, adj. koji pripada selu Lipovafii.
V. Arsenijevic. — Pomine se xiv vijeka kod
mjesnoga imena, vidi u Danicicevu rjecniku: Li-
povkckyj Potokb, selima izmedu Morave i Ku-
cajnice koja je car Lazar dao Kavanici isla je
meda ,u Potokb u Lipovacky'. M(on. serb). 197.
(1381).
LIPOVACKO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskome. Livada u LipovaSkom. Sr. nov.
1863. 192.
LIPOVAN, Lipovana, m. vidi u Vukovu rjec-
niku (umetnuto u trecemu izdanu j)o Vukovijem
bi}eskania): [tako se zovu ruski raskolnici koji
zive u Dobrugi i na donem Dunavu]. — Rus.
cInnoBane, raskolnici sto zive izvan Busije.
LIPOVCI, Lipovaca, m. pi. nijesno ime.
a. zasclak u Hercegovini. Statist, bosn. 115.
b. vidi u Danicicevu rjecniku: Lipovbci, selo
koje je s gradom K|ucem dao kraj bosanski
Tomas Ostojic sinovima vojvode Ivanisa Dragi-
sida: .solo Lipovci'. M(on. serb). 439. (1446).
LIPOVCANI, TO. 1)1. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Eazdije}. 114.
LIPOVCANIN, m., pi. Lipovcani.
a. covjek iz Lipove (vidi Lipova, c). — xviii
vijeka. It, Lipove vidili su |udi ... I to nisu
sami Lipovcani. Nadod. 77.
b. ftovjek iz Lipovace. V. Arsenijevii.
LIPOVCANKA, /. zensko Sejade iz Lipovace.
V. Arsenijevic.
LIPOVCEVA KULA, /. ime mjestu u Boci
Kotorskoj. — U pjcsmi crnogorskoj nasega vre-
mena. U bijelu Lipovcevu kulu medu Prcan i
Rijekom malom. Nar. pjes. vuk. 5, 425.
LIPOVCINA,/. vrsta grozda. Lipovcina, weisser
wipjiacher (u Krizevcima). Lipovcina crna, schwar-
zer heunisch (u Zagrebu, u Krizevcima). Lipov-
6ina debela, weisser honigler (u Zagrebu, u Za-
gorju). Lipovcina drobna, ahornblattiger wip-
pacher (u Krizevcima). B. §ulek, im. 199.
LIPOVICA, /. mjesno ime, n. p. :
a. s ovijem se imenom pominu mjesta od xiv
vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku: selu je Vr-
moJsi manastira Dccana i5la meda ,prez potokb
u putb, kako spada sb Lipovice'. M(on. serb). 95.
a Lobroj Kijeci ,po delu do planine grbnca-
revbsko u Lipovicu i putemb nizb Lipovicu'. 96.
(1330). to ie biti planina, a druga Lipovica kao
da je solo: tri vinograda ,u Lipovici' dao je
Stefan Visoki crkvi sv. Stefana kod Aleksinca
u Srbiji. 246. (1399). a to moZe biti da je sa-
da&Ae selo Lipovica blizu J^ieskovca. Hahn, reise.
143. — vidi i: Ot .steno po delu u Lipovicu.
Svetostef. liris. 8. I pres potokb u putb kako
spada s Lipovice. 22.
b. u (Jrnoj Gori. Pa otide preko Lipovice...
i na)oze uz Ostrog planinn. Nar. pins. vuk. 4,
90.
c. M Srbiji. a) u okrugu biogradskome, suma^
Jgi. Stojanovid. — b) selo u okrugu cuprijskome.
K. ,Tovanovi6 182. — c) selo u okrugu niskome.
M. D. Milidevic, kra}._ srb. 119. — dj mjesto u
okrugu sabackome. Niva u Lipovici. Sr. nov.
1872. 310. — e) vidi u Vukovu rjecniku: u na-
hiji vajevskoj kod sela ^ubinica poje ,name eines
feldes in Serbien' , campus quidam'. — /) u okrugu
vranskume: (la) bilo planine Kukavice. M. D.
Milicevic, kra}. srb. 275. — bb) napusteno ar-
nautsko selo. 308.
LIPOVICE, /. pi. ime selu u Bosni u okrugu
Tuzle Bone. Statist, bosn. 83.
LIPOVIDA, piramidale (Durante), Campanula
pyramidalis L. B. §ulek, im. 199.
LIPOVIK, 771. ime selu u Crnoj Gori u nahiji
rijeckoj. Glasnik. 40, 19. — S istijem se imenom
jiomine mjesto xiv vijeka. Lipovikb. Spom. stoj.
185.
LIPOVINA, /. lipovo drvo. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mika\inu (lipovina, drvo od
lipe , lignum tiliae') gdje se naj prije nahodi, u
lielinu (,legname di teglia' ,tiliaceum lignum'
724b), u Stulicevu (, lignum ex tilia'), u Vukovu
(,das lindonholz' , lignum tiliae')- oipke od jase-
novine ili lipovine. M. Eadnic 186*. Drvo koje
se gasi, ne moze vatru da drzi, kao n. p. vrbo-
vina, jovovina, lipovina. Vuk, rjecn. kod gasjikov.
U meka drva broje se: omorikovina, jelovina,
borovina, arisovina, lipovina. D. Popovic, poznav.
robe. 364. — U nekijeh pisaca znaci sto i sama
bi(ka, lipa; a moze znaciti i drugc bijlce i vrste
grozda. Hrastovina, bukovina, cerovina, lipovina
debelo narastu. I. Jablanci 179. Lipovina se
skoro u svakom selu nabodi. 196. Lipovina, 1.
tilia (Durante, Pizzelli, Kuzmic, Aquila — Buc),
Tilia platyphyllos Scop. (Visiani); 2. Philyrea
L (u sinskome rukopisu, Durante); 3. suvrst vi-
nove loze. — Lipovina bijela, weisser wippacher
(Vukotinovic). — Lipovina debela, weisser wip-
pacher (u Krizevcima). — Lipovina drobna, ahorn-
blattiger wippacher (Vukotinovic). B. Sulek, im.
199.
LIPOVINSKI, adj. u Stulicevu rjecniku: v.
lipov s dodatkom da je rijec ruska.
LIPOVJ^ANI, m. pi. mjesno ime.
a. zaselak u Hrvatskoj u zupaniji varaz-
dinskoj. Eazdijo}. 106.
b. selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj. Eaz-
dije). 126.
LIPOV^/E, n. ime zaseoku u Hrvatskoj u zu-
paniji licko-krbavskoj. RazdijeJ. 36.
LIPOVNICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskome. Niva u Lipovnici. Sr. nov. 1868.
591.
LIPOVNIK, »M. ime zaseoku u Hrvatskoj u
zupaniji varazdinskoj. Razdije). 92.
LIPOVO, n. ime selu u Crnoj Gori u Moraii.
Glasnik. 40, 22. Pa ti ajde na Lipovo s vojskom.
Nar. pjes. vuk. 5, 407.
1. LIPSA, /. vidi u Vukovu rjecniku: krava koja
je gotovo lipsala. [cf. lipsauica]. - Uprav je
ipokoristik.
2. LIPSA, m. vidi u Vukovu rjecniku: (ist.) vide
lipso.
LIPSAC, tn. ka?e se u pogrdi i^ovjeku ubitoj
siroti koji dotlo dodo svojom krivicom, ili glad-
nici koja se ipak nei^to duje. — Ka/ie so i „do-
tjerao je do lipsaca' za onoga koji uiniro od
gladi (sve u pogrdi). I. Pavlovid.
LIPSAN
103
LIPSIVATI
LIPSAN, m. ime gori u Bosni. F. Jukic, zem|.
52.
LIPSANICA, /. vidi u Vukovu rjecnikii: zi-
vince koje hoce da lipse ,ein thier das dem todo
nahe ist' , animal moribundum'.
LIPSANE, n. djelo kojijem se lipse. — Sta-
riji je oblik lipsanje. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (lipsanje ,mancamento, scomamento' ,diini-
nutio' 455'^) i u StuUcevu. Od svjetlosti tvoje
jos je tuj lipsanje. M. Vetranic 1, 281.
LIPSATI, lipsem (lipsam), i)f. (i impf.). ima
dca znacena koja su slicna, all nijesu ista : radi
jednoga vidi crknuti, krepati ; radi drugoga vidi
umaniti se, uestati, pomankati. — Akc. kaki je
u praes. taki je u impf. lipsah, ii aor. 2 i 3
sing, lipsa, u impt. lipsi (ali lipsaj), u ger. praes.
lipsuci (ali lipsajudi) ; u ostalijeiii je obliciina
onaki kaki je u inf. — Pu svoj prilici od grc.
eXiniJcc, aor. od Xtinw, ostavjam. — Frvo se zna-
cene nahodi od xiv vijeka do sadasnega vremena
i svagda je perfektivno ; drugo od xvi do xviii
vijeka (naj cesce u pisaea Dubrovcana), te se ne
moze znati, jeli perfektivno Hi imperfektivno .
a. u prvome znacenu, crknuti. — Izmedu
rjecnika u Bjelostjenievu (kod crkujem, crkavam,
crknuti), u Vukovu (.verrecken' ,morior'), u Da-
nicicevu (lipbsati, liCntiv ,mori'). Ako konb lipbse
u selu. Zak. pam. saf. 50. Dvije koze od stada
lipsase naj bo|e. A. Sasin 136. A pisali sto da
je Mehmedoyo paripce lipsalo. Starine. 12, 13.
(oko 1700). Zivina, koja je lipsala, usmrdila se.
F. Lastric, ned. 273. Ne lipsi, magarce, dok
trava naraste. Nar. posl. vuk. 202. Kao kon
kad lipse, pa mu skinu potkove. Vuk, po^lov.
11. Kazali psi bolesnom koiiu, kad su oni ce-
kali vise liega dok lipse. 31. Ali se ona (ala)
opet otela i ranena utekla u onn pe6inu i ondje
od rane lipsala. ziv. 228. (Zivotinica) bas kad
jo potpunce usvojila tu novu nauku — lipsala je!
M. D. Milicevic, medudnev. 13. Kome v6 oraci
lipse. Pravdonosa. 1851. 29. U nas, balijo, okiuu
psu usi, pa mu nadedu ime kudrov, a okinu rep
te ga zovu kusov; ali pas kao pas, pa kad nije
htio umrijeti, ono neka lipse. Nar. prip. vrc. 60.
Da ne lipsem kao krijes o Petrovu dne. S. J^u-
bisa, prip. 142. — I o celadetu, vidi crknuti, 1,
a). I dajmo im }eba nekoliko, da po putu ne
lipsu od gladi. Nar. pjes. vuk. 5, 397. Sto bi
lakSe bilo past u klancu, no li lipsat pod sablom
u lancu. Osvetn. 4, 62.
b. umaniti se (umanivati se), nestati (nesta-
jati), pomankati (mankati). — Izmedu rjecnika
u Belinu (lipsati, lipsem, discrescere o dicrescere,
val scemare o ridursi a meno ,decresco' 2Q3\>;
,mancare, calare, scemare' ,decresco' 456*), u
StuUcevu (lipsati, lipsem Hi lipsam ,decrescere,
deficere, non existere'), u Voltigijinu (lipsati,
lipsavam, lipsem ,decrescere, scemare' ,vermin-
dern, verringeru'). Stvar druga na nojzi ne lipse.
S. Mencetic 25. Ino im ne lipse nego vlas i
kolje. 84. Lje srce m', sunacce, ne lipse ni-
kadar. 90. Dan i noc dreselo ne lipse da suzi.
200. Tanka je, visoka, nistar joj ne lipse. G.
Drzic 349. Mnim da su zalosti na svijetu lip-
sale. 419. Ino mi ne lipse u momu zivotu.
S. Mencetic— G. Drzic 452. Da hrana ne lipse
naravi clovecjoj. M. Vetranic 1, 7. Ne lipse mi
s tugom vaja. 1, 18. Ne lipse mi joste jada.
1, 20. Slavna ma krjepos snagom ie lipsala. 1,
57. Vjekusti prijekor vam da nece lipsati. 1,
58. Zalosti i tuge nece lipsati od glada i kuge,
boja i rati. 1, 80. Nu nesklad uklada meu kra|i
naj lise, da tuge i jada krstjanstvu ne lipse. 1,
85. Ter 6e veci broj viteza lipsati. 1, 86. Da
Judem nigdir trud lipsati ne moze. 1, 124. Gdi
grada i slane i suijega ne lipse. 1, 162. Druge
mi ne lipse jos s liega tuzice. 1, 228. Gdi tuge
i jada ne lipse po vas vik. 1, 261. S moje dobro
vo}e nije lipsalo da se pise bo|e ner se je pi-
salo. 1, 208. Djevicnoj mladosti tuzbe ne lipse.
1, 296. Hrana im na voju od mene ne lipse.
1, 356. Da pismo ne lipse od starijeh proroka.
1, 311. Za zledi za druge, zalosti i tuge nece
ti lipsati. 2, 135. Sve ce toj tvojome sricom
bit naj lipse, istom da tobome, gospoje, ne lip.se.
H. Lucie 247. Blago vase jes veliko, nece za
to vam lipsati. N. Na].eskovic 1, 162. A toj mi
ne lipse, pokoli rumeno ne lice naj lipse izgu-
bih svrseno. 1, 183. Umrijet mi ne lipse; nu
cu poc prije toga na gore naj vise nac bilja
svakoga. 1, 193. Blaga ti imas, nu jedna t'
lipse stvar. 1, 221. Toj nam samo joste lipse,
da tej vile sadruzimo. 1, 227. Lipsu nam cetiri
(druga). 1, 237. Ako vam on lipse, er s vam i
ziv nije. 1, 321 Zac nistor noj drugo ne lipse
na sud moj neg ... 1, 333. Er tako cijenu ja,
nistar joj (vili) ne lipse, od tvoga stvorenja ona
je naj lipse. 2, 11. Vece stvar druga ne lipse
t' na svijeti, neg vjeran jos sluga. 2, 18. Er
ve6e nistore ne lip.se na saj svit, neg da jos tko
more tvoj ures proslavit. 2, 20. Koj nistar ne
lipse pred mojim ocima, neg sto je naj lips^, er
viru ne ima. 2, 35. A toj mi ne lipse, po koli
rumeno tve lice naj lise izgubih svrseno. 2,
82. Tva lipos 1 gizde lipsaju na svak cas na
suncu jakno i mraz. M. Drzic 14. Vaj ! cujem
kriposti u meni lipsati. 109. Malo po malo lipsa
moja krjepos. 401. Sve stado skupismo k plan-
distu na jedno, nu tusta junica, o druzbo sva
moja, i koza dvizica lipsase od broja. 431. Cic
da ma viku slas lipsati ne bude. D. Haiiina 6».
Stvari kamene sve na svit lipsaju, a samo spo-
meue od mudrih ostaju. 58f'. O Sisko razumni,
koga glas svim se mni, da lipsat vik nece. 61 h.
Nitko ve6 sada ni', umjetno da pise na nase ove
dni, na koje sve lipse. 63^. (Sne moj) pomozi
me bitje ko lij)sa jakno cvit. 79 1>. Scijenu ja,
da jnuka, ku srce me pati, za vecu mu boles
cini ih (suze) lipsati. 94a. Bole bi hud vam
drum ostavit na stranu, a iskat poc hranu, ka
viku ne lipsa. 108*. Nu je mogucstvo svijeh
(junaka) lip.salo, i sva slava potamnila, ako sred
nih ne ote malo carsku glavu po].ska sila. L
Gundulic 323. Stvari i dike proslavjeno i svje-
tovna sva lipsaju. J. Kavai'iin 136'i. S Maurovom
dalecinom lipsase im sve ufane. I. Dordi6, ben,
44. Bogat nije tko ima odvise, neg komu nista
ne lipse. (Z). Zaman ti je sva doba pomno dvo-
riti, ako sam jedan cas budes lipsati. (Z). Poslov.
danifi.
LIPSA VANE, n. djelo kojijem se lipsava. —
U Vukovu rjecniku.
LIPSAVATI, lipsavam, impf. lip.sati, a. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu (praes.
lipsavam kod lipsati) i u Vukovu (vide lipsivati).
Na drugo mesto gdi da idem lipsavati od gladi.
D. Obradovic, ziv. 100. Lipsavao star kon. Nar.
prip. vrc. 186. Koza lipsaje, a rep kovrci. Nar.
blag. mehm. beg kap. 105.
LIPSiVANE, n. djelo kojijem se lipsuje. — U
Vukovu rjecniku.
LIPSIVATI, lipsujem, im})f. lipsati,^ a. — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. lipsivah, u impt.
Upsuj, u ger. praes. lipsujuci; u ostalijem je obli-
eima onaki kaki je n inf. — U nase vrijeme, a
izmedu rjednika u Vukovu (,verrecken' ,morior'.
LIPSIVATI
104
1. LISAC
cf. lipsavati). Gospoduje a lipsiije. Nar. posl. vuk.
44. Koza lipsuje, a re|) ne spusfca. 138. Lipsuje
a psujo laje a ne ustaje). 170. Lipsujes a psujes.
S. ^ubisa, pnp. 149.
1. LIPSKI, adj. samo u StuUcevu rjecniku: v.
lipov.
2. LIPSKI, adj. kojt pripada Lipama. a) vidi
Lipo, b, b). Lijiaka (upstina). K. Jovanovic 149.
— i lead mjesnijeh imena : Lipsko Brdo. Vino-
grad u Lipskom Brdu. Sr. nov. 1874. 91. —
Li|)ska bara. Kod lipske bare. Sr. nov. 1868.
123. — b) vidi Lipe, _b, a). — Kod nijcsnoga
imeyia. Lipska ravna, Niva u lipskoj ravni. Sr.
nov. 18G3. 259.
LIPUSIvIN", m. (lypusckin), Tulipa L. (Du-
rante). B. iSulek, im. 200.
LIPSO, m. vidi u VuJcovu rjecniku: (juzn.) n.
p. vo koji je gotovo lipsao. — Akc se mijena u
voc li\)so. — isporcdi 2. lipsa.
LIPQSINA,/. vrsta grozda. Strmec kod Klanca.
D. Hire.
LIR, lira, m. vidi lijer.
1. LIRA, /. XvQu, lyra, muzikalna sprava sa zi-
cama u Grka i Hiuijana. — premda je ista rijec
sto 1. lijera, u svakome primjeru (osim Vukova
rjecnika) znaci grcku utaru spravu, a ne sadasnu
narodnu lijericu. — U Vukovu je rjecniku druk-
ciji akccnat, ali nije pouzdan, vidi 1. lijera (i u
lielinu je rjecniku lira). — Od xvi do xvjii vi-
jeka u p)isaca, a izmedu rjecnika u Belinu i,lira,
viola, struinento musicale' ,Iyra'; ,pjesni za lire'
,versi lirici' 441 ; lira debeloglasna ,violone,
strumento musico' ,barbitus' 768''), u StuUcevu
(lira, orudjo skladnopjetno ,lyra') ; u Vukovu : lira
(u Boci) ,leier' .lyra', cf. lijera s primjcrom iz na-
rodne pjesme: Stoji cilik lira i tambura. — Ter
(Orfeo) s lirom pojuoi napokon nabata u suzah
plovuci od pakla na vrata. M. Vetranic 1, 4.
To li gdi hodeci, Orfeo gizdavi, u liru zvoneci
hodis po dubravi. 1, 68. Ovdi pocne zvonit u
liru i kantat ovo ver.se. M. Drzic 417. Ako ukraj
rijeke Izrnena plerneniti glas j:)rostira slatko-
skladna grcka lira, neka budu pohvajena Erku-
lova slavnadila. I. Gundulic l.S. Zejuu miles tim
isprosi pod glas .slatko svoje li/e (Orfto). o2. Ku
(IV(iju) Febova lira zgradi. Gr. Palmoti6 1, 260.
Cesto obcase slade od moda s lirom pjevat jijesni
skladno. S, QO^. Uz drag romon lire vredne,
koju sladko udirase, on vosele pjesni medno
skladnijem glasom pripijovaso. 3, (iO^. O bozice
slavnijeh gora ka veseloj u Juvozni u vjenaccu
od lovora pjevas sa mnom slatke pjesni, tvu ne-
umrlu apravi liru, da budemo sad pjovati. . . J.
Palmotii 1. Oko nega dusi sveti slatke u lire
udarahu. 17. Davidova slatka lira. P. Kana-
veli6, iv. 425. Od lire slatkoglasne. A. Vitajic,
ist. 5a.
2. LIRA, /. tal. lira, srebrni novae (sad je u
Italiji §to i franak; prije su mu bile razlicne,
iestf) mane, vrijednosti). — isporcdi libra. — U
Mtkolinu rjecniku: lira, pjenez , libra nummorum',
i u StuUcevu: lira, pjenez ,libella' iz Miknlina.
— U Jjoiiibardiji i Veneciji (dok su pod Austri-
jom bite) bila je austrijanska lira isto sto i cvan-
cika, jilota. Da sume od dva forinta novca kon-
venc. ili od Sest lira auatrijanskih . . . Zbornik
zak. 2, 914.
LIRICA, /. vidi lijerica.
niku: dira. v. lira.
U Vukovu rjec-
LIR0M1&, VI. fi(ak, .^i.hni.i, sUjrpi mil — Ne-
jasno mi jr postanc od liro-. — U jednoga pisca
Bokeja xvni vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
}inu (liromis, pircac, nadopir ,vespertilio') i u
StuUcevu (,vespertilio, noctua') iz Mikalina. Moze
se prilikovati zloca od bludnosti liromisu. K.
Magarovic 100.
1. LIS, adj. lisast. — U dvije narodne zago-
netke nasega vremena. Lisa kobila niz dolinu
pase. Liso prase po ritu pase. odgonetlaj : brija-
cica. Nar. zag. nov. 9.
2. LIS, adj. oho? ponosit? tast? — Samo
u dva pisca Dubrovcanina xvi vijeka. — Ne-
jasna postnna; moze biti srodno s 1. lih (od zna-
ccna ,preko mjere' vala da je jjostalo drugo
,oholost').
a. adj. O Boze ki lise snizis _ ter im svu
pridas tamnos, a smi|enije uzvisis. G. Drzic 396.
Toj ti je imanje, pustina gdi je sveta i liso giz-
danje od pravijeh remota. M. Vetranid 1, 143.
\>. adv. liso. Svoj pozor gizda pun nad vodu
nadazre, ter liso jak paun tuj sva se obazre.
353. (stampano je listo, aU u primjedbi na istoj
strani stoji da je u rukopisima lisso, a u pri-
mjedbi kod prvoga jyrimjera istoga pisca zabi^e-
zeno je da je ovdje u tekstu pogrijeseno). S di-
jademom gdi se nose toli liso ureSene za tastinu
tude kose? M. Vetranic 1, 33.
3. LIS, m. musko od Usice, lisac. — Rijec je
jxraslavenska, isporedi stslov. lisT>, rus. -mch, ces.
i poj. lis; aU je rijetka u nase doba. — Ako je
ista rijec sto i let. lapso, tad je ispred s ispalo
p. — U jednoga ^);sc« xvni vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu: ,dor fuchs (das mannchen)'
,vulpes mas', cf. lij, lisac. — Odgovori lis. D,
Obradovic, basne. 20.
4. LIS, m. bijela ili uopce jasna bilega na celu
u koje zivotine (n. p. u konaj, vidi 1. lisa. —
Osnova je lys jnaslavenska u smislu celav ili
svijetao, isporedi stslov. v'hzlysi>, celav, rus. jihi-
ctiir, ces. lysy, ]}o}. lysy. — Miklosic misli da
postaje od osnove luks (isporedi lat. lux i lit.
laukis, lisast vo, let. lauka, lisasta krava). —
Cudnovato je da se bolest s koje otpadaju dlake
zove grcki (xl(tmtx(c. od dluinif^, lisica, ali je
slicnost medu 3. i 4. lis samo slucajna kako se
poznaje po jivaslavenskome vokalu. — U Mika-
linu rjecniku: lis, bijeg na celu, kako ti od kona
,signum vel cicatrix in fronte', i ti StuUcevu :
,signum in fronte'.
5. LIS, m. ime (lisastome) volu. F. Kurelac,
dom. ziv. 25.
6. LIS, m. ime selu u Srbiji u okrugu dacan-
skome. K. Jovanovic 169.
1. LISA, /. vidi 4. lis. — U Vukovu rjecniku:
,eino bliisso am kopfe der thiero' , macula alba'.
— isporedi 2. lisa.
2. LISA (lisa), /. ime domadijem lisastijem zi-
votinnmn.
a. kobili. Lisa, ime lisastoj kobili. u Lici.
V. Arsonijovii. M. Medid. F. Kurelac, dom. Ziv.
10.
1). kozi- F. Kurelac, dom. ziv. 38. D. Hire.
C. kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 25.
d. lisa, ime ovci. F Kurelac, dom. ziv. 32.
e. lisa, ime psu lisastu. I. Pavlovic.
3. LISA, vidi kod asa kasa.
4. LISA, /. ime selu u Srbiji u okrugu cacan-
skome. K. Jovanovic 169. — / kosi. M. D. Mili-
cevid, srb. 676.
1. lIsAC, lisca, m. vidi 3. lis i lisjak. —Akc.
se mijena u roc. Iisce, \\^c\, i u gen. pi. Ifsaca. —
Od xvu vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
1. LISAC
10-
1. LISICA, a.
(kojkavsld lisec Jcod lisjak), n Stuliccvu (lisec, v.
lisjak iz Hnhdellceva), u Vukovu (vide lis). Vul-
pian to bjpse nps^ovo latinsko ime ko se naski
tumaci ,lisac'. B. Kasid, per. 209. U to vreme
prispe i lisac. D. Obradovic, basne. 19. Ivad so
lisac blizu cuje, nije dobro. M. D. Milicevic. ziv.
srb. 2, 67. — U prenesenome smisUi, lukao covjek.
Marko Bubic stari i pomukli lisac. S. ^iubisa,
prip. 64.
2. LISAC, lisca, m. ime domacijem lisastijcm
zivotinama.
a. koiiu. — Izmedti rjecnika u Vukovu 'li-
sast koii ,der blasshengst' ,equus nota alba in-
signis'). Lisac, lisjak, li-sasti kon. F. Kurelac,
dom. ziv. 10.
b. volii. F. Kurelac, dom. ziv. 2-5.
3. LISAC, lisca, to, hue bipcama. Lisac, persi-
caria, consiligine (u sihskome rukopisu), 1. Po-
lygonum hydropipor L. (Lazi6, Pancic); 2. Po-
lygonum nodosum Pcrs. (Visiani, Lambl); 3. Pul-
mouaria officinalis L. (u sidskome rukopisu), v.
Lisjac. B. Sulek, im. 200. — Lisac vucji, Sapo-
naria L. (Sabjar). B. Sulek, im. 200.
4. LISAC, Lisca, m. mjcsno ime. — MisUm da
postaje od 4. lis i da uprao znaci golo bi'do.
a. u Bosni, selo u okrugu travnickome. Sta-
tist, bosn. 60.
b. u Crnoj Gori, planina. — U Vukovu
rjecniku: planina u nahiji katunskoj sprimjerom:
Navrh Lisca visoko pianino. (Ogled, sr. 68. 170).
Do dno Lisca visoko jdanine. Nar. pjes. vuk. 4,
441. Ja utekoh uz Lisac planinu. 4, .522. —
Bice isto sto i Pusti Lisac. Glasnik. 40, 8. 27.
30, i ovo: Lisac, vis n Suvom Poju (u Herce-
govini).
e. u Dalmaciji, selo u okrugu duhrovackome.
Report, dalm. 1872. 24. — Pomine se od xni
vijeka. U LishCb. Spom. stojan. 10. (1254—1264).
d. u Hrvatskoj dca zaseoka: a) u zupaniji
licko-krbavskoj. Eazdijej. 41. — h) u zupaniji
modrusko-rijeckoj. 52. — c) brijeg u Dobroselu
iznad Drloca i Zaglavka. „Ja sam odbio svoja
goveda u Lisac". M. Medic.
e. u Srbiji. a) mjcsfo u okrugu biograd-
skome. Livada u Liscu. Sr. nov. 1872. 849. —
b) u okrugu vaJ,cvskome. Livada u Liscu. Sr.
nov. 1875. 755.
f. poininc se xiii vijeka s onijem imenom
mjesto, mozebiti gora u Staroj Srbiji. A so mede
selu Plaauomu : Dubokoo Brbdo, Lysbcb, a odb
Lysca koji pohodi delb u Krusbcicu. Spom. sto-
jan. 6. (1234—1240).
g. pomine se xiv vijeka. A mede mu (selu u
Plave grndu): delomb u LisbCb prezb Vysatorb.
u Sulia Bora. Dec. hris. 113.
LISACKI, adj. koji pripada selu Liscu. V.
Arsenijevic.
1. LISAK, m. ime lisastome konu. Bastaj, Da-
ruvar. D. Hire.
2. LISAK, liska, m. penis. Kad to vidi Niko-
lica Zarko, on izvadi liska na promaju. Nar.
pjes. A. Ostojic.
3. LISAK, liska, w. grm crvena cvijeta, kojim
se koni lijece (Vupcic), v. Lisac. B. Sulek, im.
200.
LIS AN, w. ime domacijem lisastijem (muskijem)
zivotinama. D. Hire.
a. konu. Pozega.
b. jarcu. Bastaja, Daruvar.
LISANDRIJA, /. vidi Aleksandrija. V Lisan-
driji pnpovodan. Nar. pjes. istr. 6, 15.
LIS AST, adj. u kojega je (domacega zivinceta)
lisa (vidi 1 lisa) na celu. — Od xvii vijeka, a
izmedu 7Jecnika u 3Itka(inu (,qui habet si^num
in fronte, ut equus in fronte signatus') gdje se
naj prije nahodi, u Bjelostjencevu (,habens sig-
num in fronte, in fronte signatus'), u Stulicevu
(,in fronte signatus' iz Hubdiliceva), u Vukovu
{,?.. b. pferd das eine blasse hat' , macula alba
insignis'). Kona u 4 noge putonogasta lisasta.
Stari no. 12, 33. (1706). — Slozeni oblici lisasti,
lisasta upotreh^avaju se kao imena za domace zi-
votirie, n. p. Lisasti, ime konu. F. Kurelac, dom.
ziv. 10. — Lisasta, ime kobili. 10. i madki. 50.
LISASTA PO^iANA. /. ime sumi u Begalici
(u Srbiji u okrugu biogradskome). ^. Stoja-
novic.
LISA STIJENA, /. mjesno ime, vidi u Dani-
cicevu rjecniku: Lisa Stena, selu je Brcelima isla
meda ,u Lisu Stenu, odb Lise Stene preko u
Virb'. M(on. serb). 114. (1321 - 1336).
LISAT, adj. celav (vidi 4. lis). — Samo u
Stulicevu rjecniku: v. pjesjiv s dodatkom da je
rijec ruska.
LISAVA, /. ime lisastoj kravi. F. Kurelac,
dom. ziv. 25.
1. LISE, /. pi. hyp. lisice. — IJ jednoga pisca
nasega vremena. Kad mu lise s ruku odapeli.
Osvetn. 7, 56.
2. LISE, /. 2^1- inie selu u Hercegovini. Statist,
bosn 105.
LISEKA, /. ime lisastoj kravi. Kupcina dona.
D. Hire.
LISIBABA, /. neka bi^ka. — U Vukovu rjec-
niku: (u Siiiu) ,Acanthop3is taenia Agassiz'.
1. LISICA, /. Canis vulpes L., kao zensko
prema 3. lis, ali znaci ocu zivotinu uopcc bez
obzira na spol. — isporedi sto je kazano kod
kuna. — Akc. se mijena u gen. pi. lisica. —
Bijec je praslavenska, isporedi stslov. lisica, rus.
M\Q,ii\\i\, po\. lisica. — Izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (,vulpes'), u Mika(inu (lisica, zvijer .vul-
pes'i, ti Belinu (.volpe, animale noto' , vulpes';
lisica, lisica matica .volpe femina' , vulpes foe-
mina' 777b), u Bjelostjencevu (lisica, liska , vulpes'.
2. lisica velika ,vulpio, metaph.' segav, himben
clovek ,homo vafer'), u Jambresicevu (jVulpes'),
u Stulicevu (.vulpes'), u Voltigijinu (,volpe'
,fuchs'); u Vukovu: ,der fuchs' .[Canis] vulpes
[L.]'; u Danicicevu (,vulpes; pellis vulpina').
a. ii pravome smislu. — cesto se istice kao
lukava zvijer. Slovo o lisici. — Lisica jostb kehnita
vest. Physiol, novak. star. 11, 202. Lisicu uhvati
i nictozo no otvrbzi otb ne, ub celu vblozi vb ko-
tblb. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 112. Lisice
zoma|ske i ptice nebesko. Transit. 46. Umijem...
pod plocu hitat lisice meu plote. M. Drzid 106
— 107. Svo sto lisica leze, svo liha. 307. Li-
sice na zemji iraaju nih jame. A. Gucetic, roz.
jez. 9. Lisice iraaju jamo. M. Divkovic. nauk.
20*. Vlbkb i lisica i gavranb. Stefanit. danic.
star. 2, 277. Pridani budut u ruko ma6a, cesti
lisic budut (,partes vulpium erunt'). M. Albert!
30. 288. psal. 62, 11. Ako bi veroval susrit li-
sice, protek zoca, popivanje ptica, u ono posta-
vlajuci ufanje, smrt(ni) s,(rijeh). F. Glavinic,
svitlost. 57. Lisica misjase za imati oni sir. P.
Posilovic, cvijet. 93. Ne zna lisica s kijom li-
sici. (D). Poslov. danic. Svrati se u jamu k li-
sici. J. Banovac, prod. 16. Kokos kod lisice.
F. Lastrid, nod. 71. Tako tirajuci lisicu iztira
vuka. And. Kacid, razg. 63. Ufati trista lisica.
kor. 137. Gavranovi i lisice. 163. Na pijevcu
]. LISICA, a.
106
LISICENE
kovcali caksiro, na lisici lijepa derdana, a na
zocu svilene dimije. Nar. pjes. vuk. 1, 529. Sa
Tatinca lajale lisica. 4, 176. Lisica mu na put !
(gledaj : Vuk mu pat presjekao ! iiprav je zla
slutna had ho sretne lisicu hao i zeca, vidi Gla-
vinicev primjcr, dakle znaci sto i: ,Zlo ga snaslo!').
Nar. posl. vuk. 170. Luda se (lisica) hvata u
jednu (nogu), a mudra u sve cetiri. 171., Na
vuka vika, a iza vuka lisice vuku. 185. Cera-
juci lisicu iscerao kurjaka. (Kad ko gledajuci da
se izbavi manega zla udara na vece. znaci i
uopce kad se ho na sto nakani misleci da je lak
posao, a poslije se nade ii velikijem neprilikama.
Mjesto , iscerao kurjaka' govori se i: ,nagazio
na kurjaka'). 32i. Nade lisicu gde se uhvatila
u gvozda. Nar. prip. vuk. 26. Iznesavsi u za-
vezanoj vredi lisicu. Vuk, poslov. 79. Ovaku
igru (kao ,fus^) ja sam gledao u Srbiji jos prije
60 godina, i cini mi se da se zove: ,Na ti kasa
lisa' ili : ,Na ti kasa lisice'. Vuk, ziv. 292. Ov-
cicu mi je zavidjiva lisica oplijenila i od stada
odvojila. S. ^ubisa, prip. 260. Ko kad vizle na
prtini sana da lisicu u mjesecu gaiia. Osvetn.
1, 66.
b. u metaforickome smislu, lukavo ce]ndc.
Prislavna gospojo (govori duhrovachoj repuhlici)
korabje porini krasne i gizdave po morskoj pu-
cini, neka te proslave, ueka svak poznava da
nijesi lisica, ner da si ti prava od mora krajica
(prije toga na str. 49 ima: Banis se i dicis da
more kra|ujes, a s carem lisicis a s kra}em vu-
hujes). M. Vetranic 1, 50. Za to joj odkri'te i
obraz i lice, da himbe vidite od hitre lisice. 2,
363. Kako li de prod stvar od one stare lisice
do mlade? M. Drzid 348 Krila potresujutb sb
stariceju lisiceju (mistichi u prorocanstvu). Glas-
nik. 11, 168 (a rahopisu xvii vijeka). Otacbina
da se dade lijep smok lavom i lisicam. J. Ka-
vanin 193b. Velika lisica ,volpone, vale astuto,
ingannatore' ,vulpio'. A. d. Bella, rjecn. 777^
(odacde i u Bjelosljencevu rjecnikii). Zudije, pri-
predene lisice . . . D. Rapid 35. Protopop Abra-
movid, jjomukla lisica. S. J^ubisa, prip. 107. —
i vrag. Zlim paklenim lisicama. J. Kavanin 571^.
— Jj jednomc je primjcru muskoga roda, jer se
istice da se govori o covjeku. Eecite lisici onomu . . .
S. Rosa li3b.
c. lukavstvo, lukavstina. — U jednome pri-
mjeru xviii vijeka. Da u onomu pisanu ne lezi
koja lisica. A. Kanizlid, kam. 431.
d. u prenesenome smislu, lisicja koza, ili
uprav lisicje runo. — Naj stariji je primjer ii
spomcniku pisanome latinskijcm jezikom. ,Panno
serico i, lisica i, . . .' Doc. liist. rac. 26. (999?).
Da daje za godisto 18 lisicb. Glasnik. 15, 273.
(1.S48?). 3 toka modra od sarzo, 4 sukna nida
pod lisice. Mon. croat. 112. (1473). Petnajest
lisica i dvi oke voska. Starine. 11, 125. (1679).
Niki se j' opravil u §ubu od kunic, niki se i'
dobavil od vudin, od lisic. B. Krnarutid 20.
Potkrojone kunom i lisicom. Nar. pjes. juk. 140.
2. LISICA, /. imc lisastoj macki. F. Kurelac,
dom. i,iv. .50.
3. LISICA, /. ime hi\kama. — Izmeda rjecnika
a Vukovii: (u Crnoj Gori) ,art weisso weintraube'
,uvae genus'. — Lisica, slov. lesice, lesirica,
mru8. .iiK-ii>ii<;i, Cos. liska, po}. lisica (Cantha-
rellua), J. Cantliarellus cibarius Fries, (u Zagrebu),
V. Lesica, J..isja^a; 2. suvrst zoleno jabuko (Va-
)avac). B. f?ulok, im. '200. Lisica, jabuka. Bastaj,
Daruvar; Vinica. D. Hire.
4. LISICA, m. ime vtusko i prczime ili na-
dimak. — Hire ista rijci sto 1. lisica. — xiv
vijeka. a) ime. Dedb imb Lisica. Dec. hris. 11.
78. Zetb mu Lisica. 37. — b) prezime ili na-
dimak. Gradoje Lisica, a synb mu Ranko. 15.
83.
1. LISICE, /. pi. gvozda kojima se stiskiiju Hi
vezu ruke u suzana. — Akc. se mijena u gen.
pi. lisica. — Bice mnozina od 1. lisica shvacena
u prenesenome smislu. — Ovo je znaccne hilo i
u praslavensko doba, isporedi rus. .iHeHu,a, eim
se vezu i ucvrscuju splavi, i po}. lisica (znaci sto
i n nasemii jeziku). Izmedu rjecnika u Mika-
linu (lisice, gvozdje koje se stavja zlocincem na
ruke ,manicao'), u Bdinu (,manette, legami da
legar le mani' ,manicae' 458*), u Bjelostjenceou
(lisice zelezne ke se na ruke krivcem devaju
,manicae, bojae, manellae'), u Stulicevu (,manicae'),
u Voltigijinu (,maniglie, manette' , armband, arm-
zierde', gdje je zlo tumaceno), h Viikova (,di6
handfesseln, das handschellen, handeisen' ,ma-
nicae'. [cf. zavezicej'<. Sveti Grgur kaze, da jedna
zena seined da joj je muz umro na putu (koji
bise u tamnici) placase za liega mnoge mise, i
tako bi u misna mu doba pale lisice s ruku i
bukagijo s nogu. I. Aucic, svit. 37. Gdi im
mecu lisice na ruke. T. Babic 26. Pridvostru-
cice (djavaoj veruge i lisice, vozudi vas, da mu
no utecete. J. Banovac, razg. 186. Nogbe na
nogu, lisice na ruku. D. Rapid 247. Lisice, ime
palcenicam. — U Zagorju i Prigorju. F. Hefele.
2. LISICE, Lisica., /. j^l- mjesno ime.
a. selo u Hercegovini. Statist, bosn. 119.
b. selo u Srbiji u okrugu cacanskome. K.
Jovanovid 168.
LISICAC, lisicca, m. vidi lisicid. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,catulus vulpinus'. — nijc dosta
pouzdano.
LISICAJ, m. ime musko. — U nekijem latin-
skijeni spomenicima xi vijeka. ,Lisieaio'. Doc.
hist. rac. 60. (oko 1060). ,Lisicai'. 162. (1070—
1078). 171. 173. 174. (oko 1080—1085). — Mogao
bi biti pravi oblik Lisidar (vidi), po tome sto u
talijanskome jeziku od latinskoga sujiksa -arius
postaje ne samo -aro nego i -aio.
LISICAK, m. i-me mjestu u Bosni. T. Kova-
cevid, bos. 75.
LISICAN, lisicna, ad^j. koji pripada lisici ili
lisicama, koji je onaki kakav je u lisice (u pre-
nesenome smislu: lukav). — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikalinu (lisicni , vulpinus')
gdje se naj prije nahodi, n Belinu (lisidni ,vol-
pino, di volpe* , vulpinus' 777^), u Bjelosljencevu
(kajkavski lisicon, lisicji , vulpinus'), u Stulicevu
(v. lisidi), u Voltigijinu (lisidni ,volpiuo, vol-
pigno' ,fuchsig, fuclisartig').
1. adj. Lisicne nihove hitrine znajud. S.
Rosa 134a.
2. adv. lisidno. — Izmedu rjeinika u Stuli-
cevu (,vulpis instar'). Toti Grke k pustom kraju
lisiiSno so zatajaso. I. Zanotti, en. 5. Jerbo je
§togod lisicuo potkro. S. Rosa 129^.
LISICAR, m. prezime (uprav covjek Sto hvata
ili prodaje lisice ili cini lisicje kozuhe). — ispo-
redi Lisicaj. — U nase vrijtme u Dubrovniku.
Mato Lisicar. P. Budmani.
LISICENE, 71. djflo kojijem se lisidi. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu. Koju zlodu i lisideiie
bududi poznao spasitej, nazva ih onim imenom
koje ira so pristojaso. F. Lastrid, od' 285. Gdi
dovik svekoliko falinke, opadino i ostale mane
slobodno prcz svakog licomirstva, lisicena i ha-
tai'a ka/.o. M. A. Rejkovic, sat. A4''. Kada du-
jete niko lisidone <jd govorona. D. Rapid 94.
1. LISICICA
107
LISICJI
1. LISICICA, /. dem. 1. lisica. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinu (lisiSica, mala lisica ,vulpecula'),
u Belinu (,volpeUa, volpe piccola' ,vulpecula'
777b), u Bjelostjencevu (,vulpecula'), ii Jambresi-
cevu (jVulpecula'), ii Vukovii (dim. v. lisica). Li-
sicica pojem kasuka, za nom duka piduka. od-
gonetfaj : ovca i jane. Nar. zag. novak, 148.
2. LISICICA, /. vrsta grozda, vidi dinka.
3. LISICICA, /. ime zaseoku u Hercegovini.
Statist, bosn. 119.
1. LISICIC, m. mlado od lisice. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Sttdicevu (v. lisicac)
i 14 VukoiHi (,der junge fuchs' ,catulus vulpinus').
Povatajte lisicice male. I. Ancic, vrat. 100. Li-
sica okoti lisicice svoje. D. Obradovic, basae.
13. Navrani se lija s lisicioim', te pojede koku
s pilicima. Nar. pjes. vuk. 1, 503. „tJtokla mi
babina kobila". A lisica mu odgovori: „Evo je
medu nama, stvorila se lisica a zdrebe lisicid".
Nar. prip. vuk. 30.
2. LISICIC, m. 1. vrst vinove loze bijela grozda
(u Dalmaciji, Danilo); 2. vrst vinove loze crna
grozda (u Dalmaciji, Danilo). B. Sulek, im. 200.
3. LISICIC, m. prezime (isporedi ^4. Lisica kao
ime musko). — V nase vrijeme. Cera ga bego
Lisicica. Pjev. crn. 152<''. Od Turcina bega Li-
sicica. Ogled, sr. 60.
4. LISICIC, m. ime selu u Dalmaciji u kotaru
benkovackome. Repert. dalm. 1872. 5.
LISICICI, m. pi. ime selu u Hercegovini. Statist.
bosn. 116.
LlSlCUi, vidi lisicji.
LISICIN, adj. koji pripada (nekoj) lisici. Pozna
da to nije onaj tanki glas lisicin. Nar. prip. vuk.
224. — Vidi i Lisicina Gorica.
1. LISICINA, /. augm. 1. lisica. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu (lisicina, velika lisica ,in-
gens et vetus vulpes"). Vesele se orli i gavrani,
lisicine jos i mrki vuci. And. Kaci6, razg. 104b.
Iz jame se libi lisicina i jejina nemila ticina, da
zako|e orla nastojase. 332!^.
2. LISICINA, /. lisicje runo. — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der fuchs-
balg' ,pellis vulpina'). Darovao mi je i jednu li-
sicina sto vredi sto rubli. D. Obradovic, basne.
422.
3. LISICINA, /. ime jami u kojoj lisica sta-
nuje. — Prigorje. F. Hefele.
4. LISICINA, / ime bi^kama. — Izmedu rjec-
nika u Mikajinn (lisicina, voluj jozik, trava ,bu-
glossum, lingua bubula'), u Belinu (,borana o
boragine, herba nota' ,buglossum' 14.5a), u Stu-
licevu (,buglossa, buglossum'); u Vukovu: (u Pa-
strovicima [Echium italicnm L ] vide borazina.
Lisicina, lingua bovis, buglossa (Pizzelli. Aquila
— Buc, Skurla), anchusa tertia (Kuzmic, u ruko-
pisu XVI vijeka), 1. Echium vulgare L. (Lambl) ;
2. Echium italicum L. (Visiani, Alschinger); 3.
borago, buglossa (Bjelostjenac), boragine (Delia
Bella', Borrago officinalis L. (Vuk, u Boei). B.
Sulek, im. 200. — Lisicina, krupno, zuckasto
slatko grozde; grozd veliki (u Srbiji u okrugu
crnorijeckome). J^. Stojanovic.
5. LISICINA, /. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebackoj. RazdijeJ. 89.
LISICINA GOE-ICA, /. ime selu u Hrvatskoj
M zupaniji modrusko-rijeckoj. EazdijeJ. 61.
1. LISICINE, /. pi. augm. 1. lisice. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (li-
sicine ili lisicne, v. lisice) i u Vukovu (augm.
V. lisice s primjerom iz narodne ijjesme: A.V na
ruku teske lisicine). Euke stezu teske lisifine.
L. ^jubuski 47. Euke vezu teske lisicine. T.
Babic 26. Kad se misa govori, da bi s liega
pale lisicine. M. Zoricic, zrcalo. 202. Ali ti je
gladak dodijao, al' tamnica jadna kuca tvoja, al'
na nogu negve do kolina, al' na ruku tozke li-
sicine? And. Kacic, razg. 36^1. Lisicine oko bi-
jelih ruku. Nar. pjes. juk. 56.
2. LISICINE, /. pi. ime selu u Slavoniji u zu-
paniji virovitickoj. Eazdije]. 139.
LtSlClTI, lisicim, impf. podnositi se ili ra-
diti kao lisica, t. j. lukavo; varati. — Akc. se
mijena u aor. 2 i 3 sing, lisici. — Od xvi vi-
jeka (vidi 1, b), a izmedu rjecnika u Mikajinu
(,yulpinor'), u Belinu (,volpeggiare, usar astuzie
di volpe' ,vulpinor' 777b; ,fingere e simularo'
,fingo' 317a), u Bjelostjencevu (lisicim ,vulpinor'),
u Jambresicevu (lisicim ,vulpinor'), u Stulicevu
(,vulpinari, decipere, defraudare'), u Voltigijinu
(,volpeggiare, simulare' ,sich verstellen, arglistig
seyn'), u Vukovu ([im]pf. ,fuchsschwanzen' ,vul-
pino more ago').
1. aktivno.
a. 0 lisici. Ne zna lisica s kijem lisici.
(D). Poslov. danic. (lisica se moze shvatiti u pre-
nesenome smislu: lukavo cejade). Lis je lisicio
ne bi li kako pozabavio i pomeo svoje gonioce.
Srp. zora. god. 1, sv. 2, str. 31.
b. 0 cejadetu (ili o ccmu -sto se shvaca kao
celade). Banis so (o republici dubrovackoj) i di-
6is da more krajuje§, a s carem lisicis a s kra-
jem vuhujes. M. Vetranic 1, 49. O kako do-
brota i rici dobre ima, a od zla zivota u zlo se
sve prima; a razlog od rici vazda uros lip druzi,
a koji lisici ni ric mu ne sluzi. 2, 486. Za to
t' pravo voju reci neg lisicit. H. Lucie 243. .Ja
cu prid liimi (vilami) utec, trijeba je lisicit; one
ce se za mnom tisknut, tjerat me ce, tako cu
ih dovesti na stupicu. M. Drzic 130. Lisice otac
i sin; Boze, tko ce debit? 331. Dal' bud' hitro
vele sa mnom da lisice. I. Ivanisevic 281. Him-
beni su ono }udi, lisiciti veoma znaju. J. Pal-
motic 346. Jos lisicit ne prestaje. J. Kavanin
420a. Pocme lisicit i lisicje razloge donosit. J.
Banovac, pred. 101. Posli kako postrijese ovu
falu i diku, lisiceci puni zlo6e, pitaju ga sto mu
se cini od araca. F. Lastric, od' 285. Papa po-
znao bijase, da oni nisto lisice. A. KanizHc,
kam. 119. Lisiceci mudro sara. uzroci. 236. Sto
so Samsonu ulagujes, sto li oko mens lisicis?
D. Eapi6 2-18. Pravi covjek ne pregriza ui li-
sici. M. Pavlinovic, rad. 174.
2. sa se, refleksivno, u nesto uzemu smislu
nego je aktivni glagol: ulagivati se. — Samo u
jednome primjeru xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (lisicim se, v. prilizavam se).
Cuvajte ga se, no prudi da se lisifii, da vam se
klana. A. d. Bella, razgov. 27.
LISICJAK, m. mjesno ime u Bosni. Trubar i
Lisicjak, mjesta od sastanka. F. Jukid, zemjop.
5L
LISICJI, adj. koji pripada lisicama (u pra-
vome i u 2^renesenome smislu). — Stara je rijec,
isporedi rus. jiHcu^iii. — Jos su od starine dva
oblika: lisiciji i lisicji (kad ima u knigama pi-
sanima crkvenijem jezikom oblik lisice, mislim da
treba citati lisicje). — Izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (lisicji, vidi kod lisican), u Jambresi-
cevu (lisicji ,vulpinalis'), u Stulicevu (grijeskom
lisici ,vulpinus, met. vafer, callidus'), u Vukovu
(lisicji , fuchs-' , vulpinus'), u Danicicevu (lisicb
,vulpinus').
LISICJI, a.
108
LISIXE, b.
a. uopce (u pravome i u prenesenome smislu) .
Da daju za ^odiste trii kozuho \\s\c(j)q. Glasnik.
15, 30y. (1348?). Vlbkb . . . prishdb kb medvedu
i vepru i poveda vbso glagoly lisice. Starine. 4,
73. (xvi vijek). Postavi, cesare, lisicju tu himbu.
F. Vraiicio, ziv. 11. Koza lisicja jest od cijene.
M. Kadnic 20G'i. Pocme lisicit i lisicje razloge
donositi. J. Banovac, pred. 101. Niti iniajmo
dvcstrucnosti vucije i lisicije, nego priprostitost
janetiju. F. Lastric, od' 251. S zanatora lisicjim
znala je pokriti, ovo svoje poznano. A. Tomi-
kovic, ziv. 31. Cud lisicja ne troba kurjaku. P.
Petrovic, gor. vijen. 33. Izvadi iz marame onu
lisicju diaku. Nar. prip. vuk. 30. Bjezi, bjezi,
te u lisiciju jamu! a lisice ne bjese kod kude.
''* 245. Drusko skace jolenovijem skokom u lisi-
cijoj kozi. S. ^ubisa, prip. 218.
b. lisicJG oko, vidi u Vukovu rjecniku: kaze
se kao u sali za dukat ,scherzhaft fiir oinen du-
katen'.
c. kod imena nekijeh bijaka.
<l) Lisicja muda (prema lat. testiculi vul-
pis), poj. lisie jajka: satirion (Danilo, I. Sabjar),
Platanthera bifolia Eich. B. Sulek, im. 200.
b) lisicje uho. — U Vukuva rjecniku: In
Crnoj Gori) nekaka trava ,art pflanze' ,hGrba
quaedam [Echium L. ?]. — Lisicje uho, Echium
vulgare et italicum L. (Vodopi6, Vuk). B. Sulek,
im. 200.
c) lisicji rep. — U Vukooii rjecniku: (u
vojvodstvu) ,die natterwurz' , Echium vulgare
[L.]'. -- Lisicji rep, ces. lisci ocas, Echium L.
(Vuk, u Backoj). B. Sulek, im. 200.
d. kod mjcsnijeh imena.
a) Lisicje Jazvino. — xiv vijcka. Na Li-
sico Jazvino. Spom. stojan. 29. (1337 — 1446).
b) Lisicje Ravni. — xiv vijeka. Ofc Bane
konb Lisicihb Ravbnii. Svotostef. hris. 7.
<;) Lisicije Rupo, kose u planini Kamisini
u Srbiji u okrugu uzickome. \i. Stojanovic.
d) Li-sitji Do, vidi u Danicicevu rjecniku:
Lisiciji Dolb, selu je Srbicama crkve arhando-
love u Prizrenu isla meda ,u Lisicfjji Dolb'.
G(Iasnik). 15, 274. (1348?).
e) Lisifiji Potok, voda ti Srbiji u okrugu
biogradskome. Glasnik. 19, 187.
LISICKI, adj. vidi lisicji. — Inia samo adv.
lisicki u jednome priwjcru xvi vijeka: (lukavo,
poiojno) kao lisica. Ja se privukoh lisidki i
ukradoh ovu piacu. M. Drzic 41G.
LISICKOVICA, f. ime mjestu u Srbiji u okrugu
pozarevackome. — isporedi Lisickovina. Zemja
u Lisickovici. Sr. nov. 1875. 2111.
LISICKOVINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
pozarevackome. — isporedi Lisickovica. Zemja
u Lisickoviiii. Sr. nov. 1875. 904.
LTSICNA, /. suvrst zelene jabuko (Vajavac).
B. §ulck, im. 200.
LISICNE, /. pi. u Stulicevu rjecniku kod lisi-
6ine. — nepouzdano.
LISICNAK, OT. Ranunculus scoleratus L. (Ma-
rinkovic). B. §ulok, im. 200.
1. LISIC, VI. mladi lis, vidi lisiSic. - - U na-
rodnoj 7>;'/\<(mt istarskoj nasega vremena. Dosla
je lija s lisidi. Nar. pjes. istr. 2, 150.
2. LISIC, m. ime lisastome macku. F. Kurelac,
dom. ?,iv. 50.
LISICl, u Stuliievu rjecniku grijeSkom vij. \i-
si6ji (cidi).
LISILAC, Lisioca, m. ime mje.Hu u S7-biji u
okrugu kragujevackome. Livada u Lisiocu. Sr.
nov.' 1875. 159.
LISIMJER, adj. vidi licemjer. — Ovu rijec i
druge sto od ne postaju nacinili su j)isci (po
svoj prilici Delia Bella, vidi kod lisimjerac, li-
simjeran, lisirajeriti, pa drugi za nimej >nisleci
na poalane od 3. lis i 1. lisica. — U Voltigijinu
rjecniku: (u zapadnomc oblikuj lisimir .volpone,
fingitore, ipocrita' ,ein alter, schlauer fuchs'.
LISIMJERAC, lisimjerca, m. licemjerac, vidi
lisimjer. — Od xvin vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (,fingitore o simulatore' , simulator'
317a) (jdje se naj prije nahodi, i u Voltigijinu
(lisimirac uz lisimir). Niki koludar l[simirac i
opak buda6 bio. Blago turl. 2, 124. Covika li-
simirca. I. Velikauovic, uput. 3, 74. Nasliduju
Zudije i lisimirce. 3, 250.
LISIMJERAN, lisiuijerna, adj. licemjeran, vidi
kod lisimjer. — U Belinu rjecniku : lisimirni
,finto, e simulate' ,fictus' 317^, gdje ima i adv.
lisimjerno (lisimjerno ,fintamente' ,ficto').
LISIMJERITI, lisimjerim, impf. licemjeriti,
vidi kod lisimjer. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (lisimiriti ,fing6re o dissimu-
laro' ,fingo* 31 7^) gdje se naj prije nahodi. i u
Voltigijinu (,fingere, simulare' ,sich vorstellon').
Sada imam lisimiriti ili kako da imam dva srdca
govoriti. I. Velikanovic, prik. 55.
LISIMJERNOST, /. licemjernost, vidi kod lisi-
mjeran. — U Voltigijinu rjecniku (lisimirnosti uz
lisimirstvo.
LISIMJERSTVO, «. licemjerstvo, vidi kod li-
simjer. — Od xviii vijeka, a izmedu rjeinika u
Voltigijinu (lisimirstvo ,simulazione, ipocrisia'
,verstellung, heucheley'). U lisimirstvu govoredi
laz. I. Velikanovic, uput. 1, 268. Koji s lisi-
mirstvom pravde druge au privarili. 1, 321.
1. LISIN, adj. lisicji. — Kao da postaje od
lisa sto bi uprav bio hyp. lisica, ali mu nemam
potvrde (ipak vidi asa kasa, i primjer iz Vuk,
ziv. 292 kod 1. lisica, a). — Na jednome mjestu
XVIII vijeka. Za mudroga drzi ki j' lisina oka.
M. Kuhacevi6 35.
2. LISIN, m. ime (lisastu) ovnu. F. Kurelac,
dom. ziv. 32.
3. LISIN, w. ime selu u Crnoj Gori u nahiji
rijeckoj. Glasnik. 40, 19.
1. LISINA, /. upalene mezgrenica, neka bolest.
Lisina, lymphadenitis, nem. lympfdriisenentziin-
dung. na Bracu. A. Ostojic.
2. LISINA, /. mjesno ime. — Po svoj prilici
postaje od 4. lis Hi 1. lisa.
a. ti Bosni gora. F. Jukic, zemjop. 73.
1). u Hercegovini selo. — Izmedu rjeinika u
Vukovu (mjesto u Pivi). I Agijca kneza iz Li-
sine. Nar. pjes. vuk. 4, 881. Lisina, selo u Pivi.
(ne znam ko je zabHezio).
c. u Ilrvatskoj dva zaseoka u zupaniji licko-
krbavskoj. Lisina i Balafieva Lisina. RazdijeJ.
36. 41.
d. u Srbiji. ft) mjesto u okrugu biogradskome.
Niva u Lisiiii. Sr. nov. 1872. 41. — b) selo u
okrugu krusevaikome. K. Jovanovic 132. — c)
j)lanina u okrugu pozarevackome. Lisina, nazvana
tako s jodno golo pojane na srodini svoje glave.
M. D. Milic^ovic, srb. 1018.
e. prije nasega vremena jiomine se selo s ta-
kijem imenom. Lisina iselo). S. Novakovic, pnm.
137.„
LISINE, /. pi. mjesno ime, isporedi 2. Lisina.
a. selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-
rijetkoj. Razdije|. 59.
b. mjesto u Srbiji u okrugu vajcvskome.
Zemja u Lisina. Sr. nov. 18(58. 43.
LISINE, c.
109
LISNIK
c. XIV vijeka, vidi u Daniciceva rjecniku :
selu po imenu Selu crkve arhandelove u Pri-
zrenu isla je meda ,u Lisine'. G(lasnik). 15, 280.
(1348?).
LISINSKI, Lisinskoga, m. prezime (prevedeno
od nem. Fuchs). — U nase vrijeme u Hrvatskoj.
LISINE, n. goli vrh, golo brdo. — U jednocja
pisca nasega vremena. Sa lisiiia lomna Durmi-
tora. Osvetn. 5, 65. Sa Avale i sa vrh lisina.
5, 66. Evo tebi bija sa lisina. 7, 2.
LISJAC, m. neka bipca. — U Bjelostjenceou
rjecniku: lisjac, trava ,consiligo'; i otale: Lisjac,
consilig:o (Bjolostjenac), Pulmonaria officinalis
L., V. Lisac. B. Sulek, im. 200.
LISJACA,/. neka bi(ka. Lisjaca (Sabjar), v.
Lisica. B. Sulek, im. 200.
1. LISJAK, lisjdka, m. vidi 3. lis i 1. lisac.
— U Bjelosfjencevu rjecniku: lisjak, lisec ,vulpe3
mas', i u Stulieevu: ,vulpe3 ma.s* iz Habdeliceva.
— Govori se u Hrvatskoj. F. Iveko^'ic, rjecn.
2. LISJAK, lisjaka, m. ime lisastijem doma-
cijem ziootinama.
a. konu. F. Kurelac, dom. ziv. 10.
b. psu. F. Kurelac, dom. ziv. 45.
C. volu. F. Kurelac, dom. ziv. 61.
LISJE, n. Usee (jamacno u krajevima, ali ne
u svima, gdje se govori lis mj. list). — U nase
vrijeme, a izinedu rjecniku u Vukovu: (po istoc-
uijem krajevima Srbije) vide Usee. Sve sa jela
lisje opadase. Nar. pjes. vuk. 3, 188. Zelen-lisje
goru kiti. Srp. zora. 1876. br. 5, str. 111. Kad
se nabrani lisjem (lenivac) stroposta se dole. K.
Crnogorac, zool. 62.
1. LISKA, /. dem. 1. list, isporedi listak. —
Uprav listka, ali t ispada izmedu s i k. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecniku u Vukovu (.ein
blatt (laub)' , folium'). Dobrom |utom rakijom
nakvase lisku duvana i privijaju gde protiskuje.
M. D. Milicevic, ziv. srb. 2, 47.
2. LISKA, /. mahuna, cahura? — U Voltigi-
jinu rjecniku: ,follica, folHcolo' ,die hiilsen an
den friichten'. — Nepouzdana rijec: Voltiggi je
zlo razumio talijansku rijec follica u Belinu
rjecniku (vidi kod 3. liska) i pomijesao je s fol-
licolo, a maze biti da je kod toga mislio na list
Hi na |uska.
3. LISKA, /. Fulica atra L., neka ptica (vidi
S. Brusina, ptiee hrv.-srp. 137—138). — Bijec je
praslavenska (lyska), isporedi rus. yibicKa, ces.
lyska, |:)o/. lyska ~ Miklosic misli da postaje
od 4. lis. — Izmedu rjecnika u Vraneicevu (,fu-
lica'), ti Belinu (, follica, uccollo acquatico' , fu-
lica' 321b), u Bjelostjencevu (lizka, morska ptica,
kovacic, smerak, pondurak , fulica, fulix, larus,
mergus'), u Stulieevu (liska, ptica , fulica'), u
Vukovu (,dio robrbenne' , fulica cbloropus [Gal-
linula cbloropus L.]'). Liska i kobac. D. Da-
nicic, 3mojs. 11, 16. Ne jedite . . . ni liske ni
kopca. 5mojs. 14, 15.
4. LISKA, /. lisica, samo u Bjelostjencevu
rjecniku kod lisica.
5. LISKA, /. ime (lisastijem) domacijem zivo-
tinama.
a. kobili. F. Kurelac, dom. ziv. 10.
1). kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 61.
c. kucki. F. Kurelac, dom. ziv. 45.
d. ovei. Kuku}anovo. D. Hire.
LIS KAMI, m. ili /. ? ime ovei. — Ne mijena
se po padezima. — Uprav lizkami (koji lize kaini
ili kamen). — U nase vrijeme. Lizkami, ovca,
Kukujanovo. D. Hire.
LISKANE, 71. djelo kojijem se liska. — U Stu-
lieevu rjecniku i u Vukovu.
LISKAR, m. ime mjestu u Srbiji u okrug u
krajinskome. M. D. Milicevic, srb. 946.
LISKATATI, liskatam, imj)/. lastiti se. —
Kao da je deminutiv ili iterativ od 2. liskati.
— Na jednome mjestu xvi vijeka. Jedno mnostvo
kelomana ke jak sunce svijetjabu se, . . . njeka
bjese od zmeralda, . . . od dijamanta njeka bijela
na daleko svijetjase se, mnim do daiias nigdar
nije se takoj lijepa stvar vidjela, gdi se svaka
nib liskata. A. Sasin 158.
1. LISKATI, riskam, impf. dem. lizati. — -s-
ispred k stoji mj. z. — Akc. se mijena u aor. 2
i 3 sing, liska i u part, praet. pass, liskan. —
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Stulieevu
(,pedetentim lambere, lente comedere') i u Vu-
kovu (dim. v. lizati). — U jedinome je primjeru
sa se reciprocno, u prenesenome smislu. Obolost,
koja se obicaje s bogatstvom liskati. E. Pavic,
ogledalo. 296.
2. LISKATI, liskam, impf. blijeskati, lastiti
se. — Nalazi se samo u dva primjera cakavska
XVII vijeka i nasega vremena, te bi moglo biti u
juznome govoru -ije- mj. -i-, isporedi nslov. les-
kati. — Korijen je isti sto i kod lastiti; trtba
dodati da u po(skome jeziku ima lyskac uz
lskna6 sie. moze biti da se pravi korijen Ibsk
pomijesao s lys (vidi 4. lis). Eado grmi gda se
liska. P. Vitezovic, cvit. 44. — Sa se, reflek-
sivno, u istome znacenu. Presvitlo oruzje ziz
svib stran se liska. Jacke. 201.
LISKATNUTI, liskatnem, pf. liskatati, jedan
put zalastiti se. — U jednoga pisca Duhrovca-
nina xvi vijeka. Taj bip se jakno mac liskatnuv
utece. G. Drzic 440.
LISKETATI, liskecem Hi lisketam, impf. vidi
liskatati. — U Bjelostjencevu rjecniku: liskecem,
V. lesketam i ostala; u Jamhresicevu: liskecem
,rutilo'; u Stulieevu: liskedati, liskecem, v. la-
stiti se iz Habdeliceva.
LISKO, m. ime domacijem lisastijem zivoti-
nama.
a. konu. Bastaj, Daruvar; Bruvno. D. Hire.
b. prascu. Bastaja, Daruvar. D. Hire.
C. psu. F. Kurelac, dom. ziv. 45. L'isko, ime
lisastu psu. Dobroselo. M. Medid.
LISKOM, na jednome mjestu u pjesmi nasega
vremena, te bi moglo biti instrumental od listak,
ali moze biti da stoji grijeskom mj. listom. Ze-
lene vishe trgabu, na koiia nevi davahu, neva
ib liskom prosipje. Nar. pjes. vuk. 1, 304.
LISNA, /. ime planini u Bosni. Pod planinom
Lisnom. F. Jukic, zem}. 25. T. Kovacevic, bosn.
31. ^
LISNAT, adj. pun lisca (o drvetu, grani, sumi
ltd.). — Uprav listnat, ali -t- ispada izmedu s i
n. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,belaubt' ,frondo.=!Us'). Te ib . . . lisnatim
granem nadkrije i oblozi. Nar. prip. bos. 1,
134. Sushat, lisnat. Vuk, nar. pjes. 1824. 1,
316.
LISNICA, /. sprava ili kao kutija sto se u nu
slazu listovi (hartije). — Uprav listnica, ali -t-
ispada izmedu s i n. — Nacineno u nase vri-
jeme. — U Stulieevu rjecniku : ,brieftascbe ; mappe'.
LISN16, m. prezime. — Pomine se xviii vijeka.
Marijan Lisni6. Norini 77. 80. Dostojanstvo od
makarske vlade Lisnic Mati za time zapade.
Nadod. 54.
LISNIK, »i. postaje od list nastavkom bnik-:b,
LISNIK
110
2. LIST, a.
te -t- ispada izmeda si n ; nahodi se u razlic-
nijem osobitijem znacenima.
a. vri^a hrastova grana sto se hrani zimi da
je koze biste. - U Vulcovu rjecniku: ,(vou" list)
,ein laubschobor' ,ac6rvus ramorum quercinorum
cum foliis siccatis, depascendus hieme a capellis'.
b. vidi lisnica. — Nacineno u nnse vrijeme.
Lisuik, mere. ,portefGuille', tal. ,portafoglio' ; art.
,mappe', frc. ,portefeuille'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.
c. vrsta kamena sto je slozen kao na liste.
— Nacineno u nase vrijeme. Lisnik, min. (ka-
lanac), lat. ,spathum' ,spath', frc. ,spath', egl.
,spar'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
d. ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu bio-
gradskome. Niva u Lisniku. Sr. nov. 1863. 106.
— b) u okrugu kragujevackome. Niva u Lisniku.
Sr. nov. 1873. 903. — c) u okrugu sabackome.
Zemja u Lisniku. Sr. nov. 1875. 572.
LISNAK (Hi Lisnak?), m. ime zaseoku u Dal-
maciji u kotaru kninskome. Repert. dalm. 1872.
15.
1. LISO, m. ime lisastome volu. F. Kurelac,
dom. ziv. 25.
2. LISO, n. mjesno ime. — isporedi radi po-
stana 4. Lisac.
a. s gen. Lisa Hi Lisoga? zaselak u Bosni
u okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 20.
b. Liso, Lisoga, jedno Hi dva mjesta sto se
pominu xiii i xiv vijeka. Po delu na Liso kako
se kami vali, s Lisoga na Sericu. Spom. stojan.
7. (1284—1240). Ot Orasbca u Lyso i ot Ly-
soga po vrbhu. Svetostef. hris. 6.
LISOLAJ, m. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Spom. stojan. 183.
LISO PO^E, n. mjesno ime, vidi 4. lis. Drugi
su iza nasi leda u Lisom Poju i Piromanu. P.
M. Nenadovid, let. 214.
HSOEESA, f. ime kozi. P. Kurelac, dom. ziv.
88.
LISOSARA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv.
88.
LISOTINA, f. mjesto svijetlo Hi izlizano (kao
celavo), vidi 4. lis. — U narodnoj pjcsmi bo-
sanskoj nasega vremena. Lisotinu (od kape) na-
pred okrenuo. Nar. pjes. horm. 2, 460.
1. LISOV, adj. koji pripada lisu, lisicji. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,vulpinus'.
2. LISOV, m. vidi 3. lis. — Samo u Stulicevu
rjeiniku: ,vulpes' s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara.
3. LISOV, lis6va, m. ime lisastu psu. — U
Vukovu rjecniku: lisast pas ,ein hund rait einer
blasse' ,canis maculosus'.
LISOVACKI, adj. koji pripada selu Lisovicu
(vidi Liaovid, b). Lisovadka (opHina). K. Jova-
novi6 96.
LISOVCAC, lisovfica, m. u Stulicevu rjecniku
uz lisovfiid. — nepouzdano.
LISOVCIC, m. vidi lisifiid. — isporedi 2. lisov.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,catulus vulpinus'.
LISOVIC, m. mjesno ime.
a. selo u Bosni u okrugu Tuzle Done. Sta-
tist, bosn. 81,
b. selo u Srbiji u okrunu biogradskomc. K.
Jovanovid 96.
LISOVIOI, m. pi. mjesno ime.
a. zaselak u Bosni u okrugu sarajevskome.
Statist, bosn. 21.
b. zaselak u Hercegooini. Statist, bosn. 109.
LISOVINA, /. ime selu u Hercegovini. Statist.
bosn. 117.
1. LIST, adj. brz (u kakvome poslu, o ce{a-
detuj. — Od tal. lesto. — Od xvi vijeka (vidi
b) u primorju, a izmedu rjecnika u Vukovu: (u
Ornoj Gori) ,schnell' ,celer' ,3chnell, ct'. [vide] brz.
a. adj. — U prva dva primjera ima konip. li-
stiji. Ovi je lupez tako opak, da zlotvora liemu
slicna nije na svijetu, list i himben da se uvuce
veoma sladko pod prilikom od prijazni. B. Zu-
zeri 342. Kako nam sreca priskoci, te se mi li-
stiji nadosmo i prvi puske omakosmo. Nar. prip.
vrc. 156. List kao zee, ili: List kao rt. (u Crnoj
Gori). Nar. posl. vuk. 170. — Ima i drugo
znacene, jer i tal. lesto moze znaciti: gotov,spre-
man (isporedi gore i primjer iz Nar. prip. vrc.).
Listo, prosto, slobodno mjesto: „Ovde je sada
listo". M. Pavlinovic.
b. adv. listo, brzo. Kundir listo k ustom pri-
kloni. P. Zoranic 28b. Kada potece da ju za-
grli, listo ne ne bi. F. Vrancic, ziv. 67. Listo
ona tanku knigu pise. Pjev. crn. 59*. Sva je
listo na noge skocila (vojska). 88h. Ona ga listo
poslusala. 184a. No se momce listo namjerilo.
Ogled, sr. 472.
2. LIST, m. folium, dio hi^ke sto raste na
stablu Hi na grani, a iz nega drugo ne raste,
naj cesce je vrlo plosan prema dujini i sirini,
obicno je zelene boje (i kad je druge boje, pod
kozicom je zelen) ; ovo je obicno shvacatie, u bu-
tanici nije posve isto. kaze se i u prcnesenome
znacenu o cemu vrlo plosnatu. — Akc. se mijena
u loc. sing, listu, u gen. pi. lista, u dat., instr.,
loe. pi. listima, i u svijem padezima mnozine
kad se umece ov: listovi, list6va, list6vima, li-
stove. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
listt, rus. .iHCT'B, ces. i po}. list.
a. u pravome znacenu. — Kao mnozina naj
cesce se upotreb(ava kolektivni supstantiv lisde
(isporedi cvijet i cvijece); ali se u nekoliko pri-
mjera nahodi i listi i listovi. — Izmedu rjec-
nika u Vrancicevu (,folium'), u Mika^inu (list od
duba , folium, frons, frondis'; list od loze ,pam-
pinus'), u Belinu (,foglia, fronde' .folium' .S21'i ;
jfronda e fronde' , frons' 331*J; listi ,foglie' .fo-
lia' 321*1), u Bjelostjencevu: (list dreva , frons
(frondis)'; dreva i trave , folium'), u Jambresi-
cevu (list draca ali dreva , folium' ; list na trsu
,pampinus'), u Stulicevu (.folium*), u Vultigijinu
(,foglia, foglio' ,laub'), u Vukovu (,das blatt' ,fo-
lium arboris, et libri'), u Daniiicevu (vidi kod
b). Ner se de ne |ubav kako lis privrnut. fc^.
Mencetid 320. A kada jedan duh krene lis ali
vlas. N. Najeskovic 1, 178. Tamjana tri zrna...
ke u lis brstana lijepo des zaviti. 1, 190. Osti-
nuv tresem se jakuo lis na vitru. kad odi tve
vidim, al dujem ric liitru. D. Ranina 101**. Vas
javor do lista krunec ga slomise. D. Barakovid,
vil. 102. Svijuc grmjo svo do lista. 232. Ko-
like su kapjo u vodi, morom plijeski, gorom listi.
J. Kavariin 439b. Lis masline u kjunu (oro)
ima. I. Gundulid 430. Ja, koji u srcu straha
viku momu nijesam odutio. da lis krene uz tvu
diku, bojo bib so i straSio. G. Paliuotic 1, 138.
Lis na dubu ako prsi. 2, 102. Padaju drobni i
tmasti listi (masline). V. M. Gudetid 16. Na
listu lovorike. A. Kani^lic, kam. 845. Koliko
je listova na gorah. fran. 228. Lasno koliko
listu z gore pasti, koliko vitru slandicom inahati.
M. Zoridid, osmina. 56. A s rosom koja so u
jutru nahodi na listu. Ant. Kadcid 121. L'jepo
ti je niz po|e gledati zutn dunu modu listo-
yima! Nar. pjes. vuk. 1, 48. Voiira .s dragim
2. LIST, a.
Ill
2. LIST, b, b).
po gori oditi, glog zobati, s lista vodu piti.
1, 220. I uai-aacu s listima. 1, 287. Tvome
bratu gunu od sto lista. 1, 551. Nade cedo
u gori zelenoj u vinovo lisce zavijeno, ... a
po lieu listom pokriveno. 2, 155. Dokle ne bi
izbrojila na nebu zvijezde, na gori listove, na
moru pijesak. u Vuk, ziv. 216. — U siremu
smislu. 1 prelip zi| ki imise vse liste pisane slovi
zlatimi. Mirakuli. 7^. — Metaforicki. Postimo
u zimi, neka list od svitovnoga pozelenja odvr-
zemo. F. Glavinic, cvit. 64b. — Ligt si u dobru,
u zlu stina. I. Ivanisevic 158. — Lis od gore
mi smo iste, sto se na nas rasrciste? 6-. Pal-
motic 1, 187. Braco moja, vi jeste plemeniti list
slavne ilirijanske gore. A. Kanizlic, kam. x. Od
nase je gore list. (Nas je, od nasega je roda).
Nar. posl. vuk. 234. — ^esto stoji jednina kao
u kolektivnonie znacenu. Ako dub promijeni lis
ki mu opane. N. Dimitrovic 32. Toga cijec' ovi
grad sada je ostao, jakino dubak mlad, kad mu
je lis opao. N. Najeskovic 2, 129. Zemja koj
zimni hlad sjevera lis svenu. D. Eariina 2l>.
Zelen lis blidi na hrastu, na boru. F. Lukarevic
9. Veseli se, svak veseli, lis na dubu, dub u
gori ! I. Gundulic 72. Gaja kom nikada lis ze-
leni ne opada. 115. Na dubju gdi je lis niko.
352. Tada zemja iz sebe list i travu pocne po-
rivati. F. Glavinic, cvit. 2b. U protolitju zem|a
cvate . . . a u zimi list opada. 64*. Ka (palica)
tudije i list i cvit i voce ucini. 239*. U listu
(inoze se uzeti tabak) zvatajudi ga po usti. Ant.
Kadcic 75. Jer sto § nima ze}a se prisadi, u
list ide il' slabo se mladi. J. S. Ee^kovic 13.
Va|a u list da s' je davno dio. 175. Gorica li-
stom listala. Nar. pjes. vuk. 1, 212. Crna gora
listom urodila, sitnim listom i zelenom travom.
1, 273. Udri granom po zelenoj travi, list opadne
a grana ostane. 1, 388. Davina se suva pomla-
dila i zelenim ulistala listom. 2, 167. Opazio
dvije tanke jele, svu su goru vrbom nadvisile,
zelenijem listom zacinile. 2, 441. List opade a
gora ostade. 3, 363. Te se gora preodene listom.
3, 364. Te se gora listom preobuce. 4, 211.
Eanen pade u list i u travu. Pjev. crn. 265*.
Koliko je na gorici lista. Nar. pjes. petr. 2,
279. „Da ti kresi i reusi svaka tvoja rabota
kako voda o bozicu a list i trava o Durdevu
dne!-' Vuk, nar. pjes. 1, xiii. Gora se poznaje
po listu. M. Pavlinovic, razg. 64.
b. kao srlat. folium, nem. blatt, tal. foglio
(u pravome smislu kod a, foglia), u prenesenome
smislu, cesto znaci komad hartije (a i cega dru-
goga, n. p. kvijera, na cemu se moze pisati), koji
je naj cesce pravouglast- — Oco je znacene ja-
macno praslavensko. - Kao i za druga prene-
sena znacena ne upotreh]ava se nigda kao nmo-
zina coll. lisde. — Izmedu rjecnika u Vranci-
cevM (,codicilli' ,brief; epistola'), u 3Iikalinu {list
od knige ,foglio di carta' ,pagina, bracteola';
list, kniga, poslanica ,ejnstola, literae' ; list kar-
tije , foglio di carta' , folium, pagella, philura
vel philyra, scheda'), u Belinu (,carta, cioe foglio'
,pagina' 174b; ,lettera, epistola' , epistola' 434!*;
list knige ,foglio di carta' ,pagina' 321b), u Bje-
lostjencfvu (list kuizni ,pagina, folium'; list pa-
pera , philura 1. philyra, arcus, folium, phylura
et phillira'; list koji so drugomu pise, kniga,
poslanica .littera, litterae, epistola, epistoliam'),
u Jambresictvu (, epistola, literae'; list papera,
arkus .philyra'), u Stulicevu {,pa,gina, carta, epi-
stola' ; list knige ,chartae plagula'), u Voltigijinu
(,lettera' , brief), u Viikovu (vidi kod a), u Da-
nicicevu (listb .literae', dolazi u mnozini i za
jedan samo).
a) Hopce (kad jos nije nista na nemu na-
pisano). Ter mi tuj pero da i jedan lis bio (vila).
N. Na|eskovic 1, 319. Nij' mod djela zatvoriti
vrsna Herkula u list drobni. J. Kavania 227b,
Upisati svoje grihe na jedan list. Ant. Kadcic
200. Misnik primi placu u list knige zamotanu.
M. Dobretic 382. Jes' video list artije? onako
je lice moje. Nar. pjes. vuk. 1, 325. Sto je nebo,
da je list artije. 1, 401. Donesi mi jedan list
hartije. list hartije knige bez jazije. 2, 213.
b) u osobitome smislu, vidi kniga. a, b),
pismo, poslanica. G(ospo)d(i)n markez posla list
u Bizet. Mon. croat. 4. (1275 prepisano 1546).
Po sehb nasihb listihb i pove}ahb. Mon. serb.
221. (1392). Saj listb }ubo pove|u povejesmo
(,povelesmo') pecatiti. 238. (1399 u poznijemu
prijepisu). Kazumehb sto mi ste pisali u listu.
247. (xiv vijek). Listb vase milosti primismo.
Spom. sr. 1, 4. (1396). Dva lista tvoje poctene
}ubve primismo. 1, 36. (1401). Pride list Me-
nelausu caru. Pril. jag. ark. 9, 125. (1468). Da
se brzo ne ganete od vasega razuma i ne stra-
site se ni po duhu ni govorenju ni po listu
kino bi bil kakono od nas poslan. Bernardin
6. N. Eanina 18b. paul. 2thess. 2, 2. Vsi se
klanamo pismom i listom jedne i druge strane.
Mon. Croat. 191. (1506). Ovo je list ki pise
svomu biskupu. Narucn. 2*. Videci tvoje 6esti
liste. Transit. 147. Da mu list oca nogova. Mi-
rakuli. 25. Pride mu 1 list i poce ga ctati.
Korizm. 21*. Franu lis da se da Butkovidu ovi.
N. Naleskovic 1, 320. Ovi lis kad imas, hotjej
ga prostiti. 2, 12. Tijem nastoj, kadgodi da mi
daj lis jedan, kad ti se prigodi, od tebe bude
dan. 2, 104. Eiti ce ovoj (?) moj lis sada svu
misal . . . D. Eanina 78*. Aleksandar poklisara
posla s listom govoreci tako... Aleks. jag. star.
3, 252. Podi, liste moj |uveni. podi k onoj . . .
1. Gundulic 254. Ah, moj liste izceznuti! gdi
je proljetje mojijeh lita, uputi se, vece uputi:
hod', smjej, moli. 256. Lis carski prikaziva.
394. I ko carski s prva doni (pasa) lis na glavu
pak na usta, kraju privije ga i pokloni. 447.
Sta ondi devet miseci, povsud liste pisuci. F.
Glavinic, cvit. 13b. Od svete Anastazije bi po-
hajan i po listih ukriplen. 382b. Kniga ili list
ki na dugo ho6e se poslati. 451b. Car posla list
i jedan bil rubac. B. Krnarutic 17. List izo ki
Leksandro sje cestiti,... koga uput otvoraju. J.
Palmotid 38. Eazposlah pred trimi mesecmi liste
po gospodi. p. Vitezovic, kron. ii. Olivu do-
zvase, ter joj pak jedan list napisan podase.
Oliva. 14. Pak list zatvorivsi, sam ga zapecati.
33. Zasto nam vrime ne sluzi, da vam mozemo
na svaku postu otpisati list. Glasnik. ii, 3, 60.
(1706). Podi, cestit liste, k moj gospodi, i pri-
lijepe pridi u ruke. I. Dordic, pjes. 307. ^.u-
vene one liste kojijeh si poslo i primio. "B. Zu-
zeri 389. Koji pricinaju kiiige, pisma, liste oli
pecatnice sv. otca pape. Ant. Kadcic '284. Liste
lazne slagajuci. 284. Pise liste pune tuzbe na
nu. 401. Katarina imade u dvi godine dana
vise puta liste knige od Petra. M. Dobretid 436.
No imaduci ona od nega za toliko godina glasa
ni lista. 437. Te napisa list knige bijele. Nar.
pjes. vuk. 1, 474. Posjite mu list knige bijele,
neka dode gradu Vucitrnu. 2, 136. Ti mu pisi
list knige bijele. Nar. pjes. vila. 1867. 425. Dragi
ti list sa}e, odpis' mu drugoga. Nar. pjes. istr.
2, 93. Upravi list po uzdanu 6ovjeku na Ce-
tirie. S. Ijjubisa, prip. 114. - Nahodi se i mno-
zina listi ili listovi kad je rijec o jednoj samoj
poslanici Hi jer se ixoslanica moze sastojati iz
vise lista ili po hit. literae. Da je primila tej Ii-
2. LIST, b, bj.
112
2. LIST, e.
stove. Spom. sr. 1, 29. (1400;. Jesmo zapovi-
deli ovej liste pecatbju nasomb visuconib svrb-
siti i pecatiti. Mon. serb. 328. (1423). Prida
liste kraju izraelsk( mu ovako ^ovoreci: „Kada
primes ovaj list . . .'•. Bernardin 44. 4r6^. 5,
5 — (j. Proctavsi herceg listi od svoo;a sina. Mi-
rakuli. 26. Aloksandar j)isanju liih umoli se i
listi k nemu rece upisati. Aleks. jag. star. 3,
239. Kraj posla poklisare i listove svijem gra-
danom. M. iJivkovic, bes. 69^1. Priuese liste
ki-a}u izraelskomu ovimi ricma: „Kada primis
list ovi . . .". I Bandulavic 50*. 4reg. 5, 5 — 6.
U Hlifno sam nosi' listi. £). Barakovic, vil. 174.
I pasi se s prva uvjeti stise od mira, pak za
cara dase listi. I. Gundulic 455. Cesar Astoriju
namistniku svorau pisavsi listi u istok. F. Gla-
vinic, cvit. 39a. Kad s(vetomu) Benediktu do-
dose listi ... I. Dordic, ben. 35. Vezijeru rece
svomu da se slavnom kraju pojackomu prija-
telski pisu listi. P. Sorkocevid 593^^.
c) svaki li.it u napisanijem Hi nastampani-
jem knigama (vidi kniga, c>.
aa) u pravome sinislu: nu listu su dvije
strane od kojijeli je avaka zabi(ezena brojein ; alt
u I'lekijeiii primjerima list znaci sto i straua.
Pripisana u kiiige na 74 lista. M. Divkovic,
nauk. XXII. Prvi broj kaze ti listove, drugi
stranu od lista, treti retke u listu. P. Posilovic,
nasi. XX. Kako i gori na listu 16G. I. Akvilini j
173. Kazgovarar'ie ii... na listu 7. J. Banovac,
razg. XI. §to Meniata na listu 8 od ovoga do-
gadaja pise. A. Kanizlic, kam. 28. Poce listove
privracati. fran. 82. Broj prvi zlamenujo list
na kom se stvar imenovana nahodi, a drugi
stranu iliti polovinu lista. V. Dosen iii. Gdi
(je) biliska — , onde se stvar imenovana na vise
listi pruzila. ni. Kako je spomenuto u prvim
knizicam od pisama na listu 133. And. Kacic,
razgovor. 149. Kako cos od nih jednoga na
prvom listu pritisnutoga u priliki jos boje vi-
diti. M. A. E.e]kovic, sat. A4t>. Pomankana
ufiinena na list 65. J. Matovic v. U cijolome
Utuku od 12 lista na velikoj osmini. Vuk, odg.
na utuk. 2. Otvori veliku knizurinu, prevrce
list po list. S. I^ubisa, prip. 48.
hh) u prenesenoine smislti (mozebitipo tal.
fogli, carte) znaci sto i ki'iige. Pisauo je u ss. li-
stovi, da su budalasti brez broja na svitu. F.
Lastric, od' 111. Ja, veli u ss. listovi, Jubim
one, koji mene jube. 275. Sve cu vam ovo danas
posvidociti iz ss. listova. test. 13**. Koji stiju
listove ss. pisama. 178a. Stijem u ss. listovi ove
ri6i. ned. 226. Bjeiim sva opaka pisma, sve
otrovne liste novijeh nauka. L. E,adic 96. Koji
vcoma dobro dopiro§ sto je u svetijtnu Mojzesa
i prcjioka listima upisano. A. Kali6 43":^. — Amo
maze pripadati i ovo: Ovako visi'ia pravda za-
pisa u liste od udesa. I. Dordid, boii. 169.
d) uopce pismo kojijem se sto tordi, iz-
riie; iesto ima uza se pridjeve Hi driigc rijeei
kojiina se of/raniduje znnccne, n. p. : Mi ne ho-
tiju6i razbiti listi prvih nasih. Mon. croat. 82.
(^1455). Ako bi mu gled dal kra| svnjimi listmi.
S. Ko2i6i6 5GlJ. Kazudi (pasa) n noj (ruci)
svemu puku carski u zlatu lis poslnni. I. Gun-
dulid 426. — Papin list , breve a]po-!t<ilico, cio6
del papa' .literao apostolicae'. A. d. Holla, rjofin.
148». — Obicajrt kojo imaju u listih i u zapisih
od gospnde pridno. Stat. poj. ark. 5, 249. Za
list stola<^ki libru. 2.59. Ako 11 ima liste sto-
laike ali kai>itiiosko. 277. — Za listb svobodni
od onuhh golijahb (^.stV;^. Spom. srb. 1, 44.(1403).
Evo vi posilamb listb svobodni. 1, 40. (1403). —
Ovamo dodoSe va6i vlastele Branisavb rizni6arb
i Dobrovoj dijakb poslani odb gospodbsfcva vi
k naamb s listomb verovannemb. 1, 36. (1402).
Verni list ,commpatus'. F. Vrancic, rjecn. Za to
posajite verni list. Starine. 11, 93. (oko 1655).
A mi vam sajemo nasu viru i virni list. 11, 118.
(1678). Kad posli cosaru tu voju rekose, ter
liste od vire nemu douesose. Oliva. 54. — Da
bi Vukasina oprostil i oprosceni list uslal. Sta-
rine. 11, 86. (oko 1648). — 8to se nahodi u li-
stovih kaptola zacesanskoga. A. Kanizlic, utoc.
.-188. — Ja Alajbeg Ferat pasic dajem ovi put-
nicki list Mustafa-Gumersanovicu i Omera-Gi-
laurtezanovicu, da idu putem i da im je slobodno
iiikim svojim poslom na Kostajnicu. Starine. 12,
■IS. (xvii vijek?). — Jeli liste od posluha Dila-
\ er ti ucinio, koji ujogda za konuha dostojan ti
iiije bio? I. Gundulic 510. Listi od posluha
proprio patente per chi va commandato'. A. d.
IJella, rjecn. 43lb. — Polag zaveznoga lista.
Mon. Croat. 311. (1599). — A za ostalih dvisto
(lukat ima od nas drugi zapisni list na imenje
iia Svarci. 270. (1572). — List uredski ,amts-
blatt'. Jur. pal. terminol. 16. — Svak<jmu pri-
injenorau opcinskomu gradauinu izrucuje se za
dokaz stecenoga prava gradanstva list gradan-
stva. Zbornik zak. 1, 243. — Armadu kroz
mustre list propustiti. M. A. Rejkovic, sabr. 32.
— List bio ili bijeli ,foglio bianco o in bianco
che mandano certuni colla sola loro sottoscrit-
tione, accioche 1' altro vi scriva ci6 che a lui
jjiace' .pagina qua quis se in alterum rejicit'.
A. d. Bella, rjecn. 321l>. — Amo moija pripadati
i ovaki primjeri: Listi od razbranja ,abbaco,
carta o tavoletta dell' abbaco* , tabula ratiocina-
toria'. A. d. Bella, rjecn. 1^. List pomorski
,charta nautica'. J. StuUi, rjecn. — Slijepi list
(lottera, scrittura iu cifra' ,scytala'. A. d. Bella,
rjecn. 193''-.
c. zove se list i sto mu drago kad je tanko
kako hartija, n. p.
a) sto tcrdo (kovina) sto pustaje tanko
kovaneni ili dritgijeni nncinom. — Jzniecta rjec-
nika u Mikajinu (list zlata al' srebra .bractea'),
u Belinu (list od srebra ,argento in foglio' ,ar-
gentum in folia ductum' 100*; list gvozdokosi-
terni ,latta, mistura di ferro o stagno tirata in
forma di foglia' , lamina stamno-ferrea' 426 — 427),
M Bjelostjencevu (list zlata ali srebra ,bractea'i,
u Jambresiceou (list iz zlata ali srebra ,bractea*),
u Stulicevu (.bracteola'). Isteglise listove od
zlata. £>. Danicic, 2mojs. 39, 3. Zlatni list ,gold-
blatt'. Hajdenak, naziv. 23.
bj sto mekano (n. p. tijesto) sto postaje
t'lnko razvlaiivancni. — Izmedu rjecnika u \'u-
ki)vu (list jufke, list od tijesta ,ein stiick ausge-
walgten toig' .massa farinacea distenta'). Kafi-
olci ki u ujasti plovu obsuti sladka sira sto psu-
nicn m vije s' listom, i mijesa se cvijetnira ti-
stom. J. Kavaiiin 21=i. Onaj kolutic (od gvozda
ili pirinca) sto se nime listovi od tijosta sijeku.
Vuk, rjecn. kod kovrtac. Pita (u koje so listovi
saberu). kod sabiraca. Na nenom kolacu sve da
brojis listove koliko ih je jedan na drugome...
M. P. Sapfanin 1, 34.
c) vidi 1. karta, e. — Izmedu rjecnika u
Belinu (listi od igran ja ,volgarmonte' karte ,carte
da giuocaro' ,aloae' 174'»). Uzamsi liste od igrana
iliti karte. A. Kanizlid, fran. 57.
d. ridi pola (kod krojena i sivena). — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (list od ruha ,lembo,
frangia' .laoinia, limbus'). List, polo u sukne
,blatt'. Haj<ioiiak, naziv. 11.
e. Solea vulgaris Quensel, vrsta ribe sto je
plosnata i nalik na pravi list; zovu se ovako i
2. LIST, e.
113
LISTA1&
druge vrste istoga roda. — Izmedu rjecnika u
Beiinu (,linguatta, pesce cosi detto' ,solea' 440b)
i u Vukovu : (u Dubrovniku) nekaka morska
riba ,arfc seefisoh' ,pisci3 genus [listovi = ,schol-
len' ,pleuronectidae'].
f, kod imena bijaka. List bijeli. Leontopo-
dium alpinum Cass. (Sabjar). — List debeli,
Sedum telephium L. (u Istri). — List jezicni,
po}. zele jezyczkowe: lingua equina (Sabjar),
E.USCUS hippoglossum L. — List medeni, Melissa
officinalis L. (Sab|ar). -- List rani, 1. Stachys
L. ; 2. Betonica L. (Lambl), v. Rani list. — List
yeli, (lat.) folius magnus (Anselmo da Canali). B.
Sulek, im. 201. — List-iza-list, Ruscus hypoglossum
L., listac, nadlist, zalistak, jezicac, zrnce. u nis-
kom okrugu. S. I. Pelivanovic. javor. 1881. 124.
g. kod mjesnoga imena: List Vrbe, wjesto u
Srbiji u okrugu knezevackome. Niva u Listu
Vrbe. Sr. nov. 1875. 11.
h. vidi 3. listom.
3. LIST, m, misice Hi gusteri sto su na jud-
skoj nozi straga ispod ko}ena do peine zile. —
Akc. je kao kod 2. list. — Maze biti da se 7nisli
da je ista rijec sto 2. list; ali to nije jer -\- stoji
mj. praslavenskoga y. — Rijec je praslavenska,
isporedi stslov. lysti., lysto, po^. lyst. — Postaje
od lyt nastavkom t't jjred kojijem se -t- promi-
jenilo na s, isporedi rus. .iLiTKa, ces. lytka, lytko,
poj. lyta, lytka. — Izmedu rjecnika u Vranci-
cevu (,sura'), u Mikalinu (list od noge ,polpa
della gamba' ,sura'), u Beiinu (list od golijena
,polpa della gamba' ,sura' 837a), u Stulicevu (list
od gnata ,sura'), u Vukovu (,die wade' ,sura').
Vrh glezan vidjeti do lista sve noge. M. Ve-
tranic 1, 99. A nigde gazeci do lista vodami.
D. Barakovi^, vil. 832.^ Nagu glavu, ruke nage
i od noga liste nosi. Gr. Palmotid 93-i. Na no-
gama su bijele carape, preko nih doje crvene
crev}e, a gore crvene dokojenice sa srebrnijem
i pozlacenijem niz listove plocama i kovcama.
Vuk, kovc. 42. A siroka sab|a zveknu mu po
noznom listu. S. MatavuJ, novo oruzje. 66. —
U ovijem primjerima kao da znaci: misica, guster
uopce. Ne vb sile konstej vbshostatb, ni vb ly-
stehb muzbskyihb blagovolitb. Domentijan* 19.
Aste i lysta jeje raslabjena jesta, nb pravb vb do-
bryje deteli spejetb ima. Danilo 85. I nasadsi
neke konopce utvrdjene i nauzlavsi ih mnozijemi
uzlijemi, stjesnu nimi liste od mjesica i od ste-
gana vise koljena. B. Kasic, fran. 14. Stegna
podsadjena nogami kripkimi, pljesna nadojena
listimi oblimi. I. T. Mrnavic, osm. 178. (u Da-
nilovu je primjeru oblik lysto, a mozebiti i u
Domentijanovu) .
LISTA, /. tal. lista, nem. liste, popis. — U
pisaca nasega vremena. Kod vojnika koji su pri-
vremeno otpusteni listu od pouasana... Zbornik
zak. 2, 611. Lista od asentacija. 2, 611. Lista,
mere. v. Listina. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
LISTAC, lisca, m. dem. 2. list, vidi listak. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika}inu
(listac knige, mali list ,cartella* ,pagella, pagi-
nula') gdje se naj prije nahodi, i u Stulicevu
(uz listak). Crnu krv prolivam, na listac ju pi-
sem. Jacke. 61. — I kao ime bifci. Listac, Ruscus
bippoglossum (na Cresu). B. Sulek, im. 201.
LISTAK, liska, w. dem. 2. list. — isporedi
listac. — U svijem oblicima, u kojima se -t- na-
hodi izmedu s i drugoga konsonanta, ispada,
premda se nalazi napisano. — Akc. kaki je u
gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim
nom. i ace. sing., voc. sing, lisce Hi lisku, gen.
pi. listaka, voc. pi. lisci Hi liski. — U sjever-
VI
nijeh cakavaea tnoze ne ispasti -a-, vidi: Listake
savija. D. Barakovic, vil. 81. Nositi pri sebi
pisma ali listake koji imaju napisane rijeci. S.
Matijevic 49. Travu mu je postijala, listakom
ga nakrivala. Nar. pjes. istr. 6, 36. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika ii Beiinu (,foglietta,
fronde piccola' ,foliolum' 821a; ,cartina, foglio
piccolo, facciatina' ,pagella' 175* ; , lista, pezzo
di carta' ,scheda' 441b; ,letteretta' .epistolium'
435a ; listak srebra ,foglio d' argento' ,argenti
bractea' 321b), u Stulicevu (listak, listka , char-
tula, pagella, exiguae chartae plagula, exiguum
folium, epistolium'), u Vukovu (listak, liska ,das
blattchen' , folium').
a. vidi 2. list, a. Nigda ne gine listak s ma-
sline. §. Mencetic^ 89. Krij se po sve strane
liskom od ruzice. Gr. Drzic 420. ^ Livada se ure-
sila, liskom se je sva pokrila. S. Mencetic — G.
Drzid 510. Koja smece zelen listak. M. Vetranic
1, 15. Nije liska zelena ni cvijetja vidjeti. 1,
161. Listak tvoj (lovore) slatki taj miris sazdava.
2, 23. Zeienca s liskom se razdijeli. 2, 81. Gora
odjevena zelenim liskom. M. Drzic 131. Listak
se ne vidi od dubja na grani. D. Ranina 78b.
Svaki cvitak od nih bise od pet listak po na-
ravi. D. Barakovi6, vil. 228. Budud listak da
si nase gore. A. T. Blagojevic, pjesnik. 62. U
naj manem listku. D. Obradovid, ziv. 85. Ocupaj
cvetne listke. Z. Orfelin, podrum. 345. Uzmi dve
funte ruze,' pootkidaj cvetne listke. 401. Mene
je gora rodila, u zelen listak povila. Nar. pjes.
vuk. 1, 65. Doleti listak od nika po]a. 1, 73.
Fade listak narance. 1, 84. Der podigni jijan
listak. 1, 366. A u kruni mucenickoj jedan lo-
vor-listak pobjede ! Osvetn. 1, i.
b. vidi 2. list, b. Zapovidje na vratijeh dvora
svoga pribiti listak, u nem pisano . . . Pril. jag.
ark. 9, 69. (1520). Sto slavis u lisku mene ti.
N. Dimitrovid 97. Liskom me pohodi. 104. Ovo
je drugi dan odkoli slavni tvoj listak mi bi
pridan. N. Na}eskovic 1, 320. U lisku ovi dan
koju mi (prijazan) skaza ti. 1, 333. Sgodi se
njeki dan, moj cvijete rumeni, da meni bi pridan
tvoj listak |uveni. 2, 83. Tko komu lis pise,
drag cvijete izbrani, vazda ga naj vise u lisku
pozdravi. 2, 105. Primih listak od tve strane
prvi danak Ijeta ovoga. S. Boba|evic 212. Ne
prostivsa ovi listak. M. Radnic 336*. Komu
ces ta listak u ruke podati. Oliva. 14. U ovom
prvom listku mogu pisati vasem velicanstvu nase
oslobodene. I. Zanicid 92. Ved te molim, svitla
kruno moja, napisi mi listak knige bile. And.
Kacid, razgovor. 41. Evo tebi bel listak. J.
Rajid, boj. 54. Pisacu mu listak knige tanke.
Nar. pjes. vuk. 1, 268. Kada Marku listak kniga
dode. Nar. pjes. marjan. 35. Donesi divet i
hartije, i hartije knige nepisane. da napisem
listak knige bijele. Nar. pjes. krasid. 1, 14. Care
pise listak kiiigu bijelu. 1, 81. Nego mi ti
droban listak pisi. Nar. pjes. istr. 1, 44. Ter
napise listak knige bile. 1, 63.
LISTAN, lisna (listana), adj. koji pripada
listu; listat. — U jednome primjeru xviii vi-
jeka (ovdje u drugome) -a- ne ispada; u osta-
lijem primjerima ispada a, pa it izmedu s i
n. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (listan, listni ,frondosus, frpndescens, fron-
difer'). Ne kreni se lisni vlas. S. Mencetid— G.
Drzid 462. Uz neg vezud mladice listane. J. S.
Rejkovid 151. U te lisne klance jadikoyce. Nar.
pjes. juk. 371. Dopisivana odbora uzivaju na
lisnoj i voznoj posti oprost. Zbornik zak. 1863.
309. Lisna drska. J. Pancid, flor. beog. 440.
LISTAN, m. gorni dio (cijev) u bjecve, u ko-
8
LISTAN
114
LISTINA, b, a).
jemu stoji list od noge. — isporedi listanak. —
U nase vrijeme. Listan (kod carape) ,r6hre'. Haj-
denak, naziv. 44.
LISTANAK, listanka, m. vidi 3. list. — Na-
lazi se u nslovenskome jeziku (listanjek). — Iz-
viedu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski^ li-
stanek ,sura, ^astropnemium') i u Jambresicevu
(listanek ,sura'). Listanak, ime listu ispod ko}ena
otraga (debelo meso ,wadeln'). u Prigorju. F.
Hefele.
LISTANE, n. djelo kojijem sto lista Hi se lista.
— U Vukovu rjecniku: ,das blatter-bekommen'
,renovatio foliorum arboris'.
LISTAR, listara, m. vidi listonosa. — U Bje-
lostjencevu rjecniku: listar, koji nosi liste ,ta-
bellio, tabellarius, grammatophorus' ; u Jambre-
sicevu: listar, ki liste uosi , tabellarius' ; u Vol-
tigijinu: ,postiere, portalettere' ,brieftrager'.
LISTARINA, /. sto se placa za list (pismo),
vidi po§tarina. — Naeineno u nase vrijeme. Gdje
ce se uz naplatu listarine vijesti svake ruke pri-
klopiti moci. Zbornik zak. 1870. 15. Listarina,
mere, (postarina od lista) ,porto, briefporto', tal.
,portatura, porto di lettere'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
LISTAST, adj. postaje od 2. list.
a. vidi listat. — U Belinu rjecniku: ,pieno
di foglie" ,foliosus' 321fi; ,frondoso' .,froudosu3'
331'^; ,pampiaoso, che produce molti pampini'
jpampinosus' 537^; u Bjelostjencevu: ,frondosus,
foliosus'; u Stulicevu uz listat; u Voltigijinu:
,foglio3o, fogliato' ,blattericht' fmoze pripadati
pod b).
1). nalik na list. Listast oblik. J. Pancid,
bot. 34. Listast, bot. lat. ,foliaceus' ,blattformig,
blattartig', tal. , fogliato'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.
LISTAT, adj. na kojemu ima mnogo lisca. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu
(listat, pun listja ,frondosu3') i u Stulicevu (,fron-
dosus, frondescens, frondifer'). Na vrutak vodeni
polag sebe granatnu i listatu imijudi palmu. F.
Glavini6, cvit. 18b. Ondi pod jednom listatom
proplaka smokvom. 295^. Drivo ako jest ravno,
granato i listato. posl. 7. Korenito i listato po-
vrtaje. J. S. Rejkovi6 330. — Metaforicki. Clovik
ki jest granat u oblasti ili listat u bogatstvu.
F. Glaviuic, posl. 7.
LISTATI, listam, impf. tjerati Usee, preobla-
citi se liscem (o bijkama). Akc. se mijena u
praes. 1 i 2 pi. : listamo, listate, u aor. 2 i 3
sing, lista. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (v. listiti se), u Vukovu (, blatter be-
kommen, sich belauben' ,redeunt arboribus comae,
frondesco' s primjerom iz narodne pjesme: Listaj,
goro, kukaj, kukavico, nek se cini ora za haj-
duke).
a. aktivno. Dud kad lista ve6 nede bit zime.
J. S. Rp}kovi6 206. Gorica listom listala. Nar.
pjes. vuk. 1, 212. Al' vinograd listao. 1, 278.
Al' u gori zolen bore listao. 1, 3.32. Kad ja odo
tre6i dan, al' vinograd listao. Nar. pjes. vila.
1868. 545. A lista li krajem bukovica? Nar.
pjes. stojad. 106. Kad se hezina grana poinladi
i stane li.itati. Vuk, mar. 13, 28. Prije bi ova
zova zaboravila listati i ova ruiica cvasti, nego
Sto bi Omer zaboravio Pavu. M. D. Mili6evi6,
omer. 50. Pa pjovnuse rad vilinskog sluha:
„Listaj, goro, uz planinu gluhu". Osvetn. 4, 58.
b. sa se, rejleksivno, znadene je kao i kod
aktivnoga glagola. Stabla . . . pofimu se listati i
ovasti. B. Leakovi6, nauk. 88. Stablo prem ako
so cvate i lista ne moze biti izvrstito ako ploda
ne donese. gov. 87.
LISTATI SE, listam se, impf. rascinati se,
rastav(ati se na listovc. — U Vukovu rjecniku:
n. p. lista se pita, guzvaca ,sich blattern' ,in
lamellas dissolvi'. — Metaforidki. Ako se poc-
nete iskusavati, boi'im se da cote nadi mlogi i
mlogi da je bilo sve samo listje od rici i obe-
canja u usti brez nikakova ploda u dilo%'anu.
niki bo, premda se ispovidaju ne samo svake
godine nego i vise puta priko godine, i na svakoj
ispovidi lista im se iz usta ova odluka ricma...
F. Lastric, ned. 71. — Nije mi jasno pravo zna-
cene u ovome primjeru: Vrani so koni listahu,
zlacene uzde kidahu. Nar. pjes. javor. 1880. 626.
LISTA V, adj. samo u Stulicevu rjecniku: v.
listast.
LISTAVAC, listavca, m. vidi kiiiga, f. — U
jednoga pisca nasega vremena. Listavac stoji
desno od buraga. K. Crnogorac, zool. 67.
LISTE, /. pi. rese (na odijelu), vidi 1. kera,
isporedi 2. list, d. — Vala da je talijanska rijec
(lista). — V Mikajinu rjecniku: liste od ha|ina,
listine, rese ,frange' ,lacinia, figmenta, pendica,
lamenta'.
LISTESA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv.
38.
LISTICE, /. pi. dem. listo. — U Mikajinu
rjecniku: listice kod liste; u Belinu: ,frangia,
guarnimento noto' , fimbria' 328*; u Stulicevu:
,fimbria'; u Voltigijinu (gdje ima i znacene kao
dem. listi): ,fogliuccia; frangia, guarnimento'
,blattchen; borten'.
LISTIC, jn. dem. 2. list. — Od xvii vijeka
(vidi primjer iz Star. 11), a izmedu rjecnika u
Stulicevu (v. listak) i u Vukovu (,dim. v.' list).
Listide dizu k nebu (vitrovi). F. Lastrid, test.
250a. Listidi ne (ruzice) prikazuju plamen . . .
svet. 54^. Prilipi lijan koji priugodni miris da-
vase, i na svakom listidu bise upisano: Isus. J.
Banovac, razg. 72. — Da je josce 15 listida u
komendanta ostalo. Starine. 11, 125. (1679). Gdi
sam zabi|eziti stogod mogo i u nikoliko listida
prvih cetiriju godina vojsku izpisati. I. Zanicid
IV. Listic podpisan negovim imenom. M. Zo-
ricid, osmina. 105. Na jedau listic karte zapise.
Nar. prip. vuk.- 213. Stihovi su ovi one iste
godine stampani na dva mala listida. Vuk, pravit.
sov. 89.
LISTI^AK, listicka, m. dem. listid. — U jed-
noga pisca XVII vijeka. Vede vaja jedan listidak
podpisan negovijem imenom nego mnogo pinezi.
M. Radnid 550a.
LISTlCl, m. pi. jelo ,schneeballen'. I. KrSnavi,
list. 48.
LISTINA, /. augm. 2. list. — Akc. se mijena
u gen. pi. listina. — U nase vrijeme, a izmedu
rjeinika u Vukovu (,augm. v.' list, n. p. od ku-
pusa : nema glavica, nego sve sama listina).
a. u pravome smislu. Kad na bukvi prodeta
listina. V. Bogi§id, zborn. 613. Li§ce od drveda
pokupjeno u Sumi u jeseni za pojadene ataje
zove se listina. u Prigorju. F. Hefele.
b. u jyrenesenome smislu.
a) stnri spis, spomenik. Ova je listina dana
X ozujka 1361. S. ^jubisa, prip. 47. Zaludu sto
se vi, Hrvati, namotnuli na stare listine. M.
Pavlinovid, razg. 25. Listina, hist. stil. ,urknnde',
tal. ,documento, titolo' ; potkrpjena listina ,inter-
polirte urkunde', tal. ,docum6nto interpolato' ;
podmetnuta listina ,unterschoben6 urkunde', tal.
LISTINA, b, a).
115
1. LISTOM, a.
,docuinento supposto'; (poveja, diploma) ,diplom,
urkunde'. B. Sulek, rjecn. zuaastv. naz.
b) popis. — prema nem. liste. Listina, popis
jliste'. Jur. pol. terminol. 329. Moze si u pomoc
uzeti branite|a koji je u listinu braniteja za
opseg banskoga stola uvrsten. Zbirka zak. 2,
23. Sastaviti listine izbornicke. 1870. 288. Li-
stina, mere, (lista) , lists', tal. ,lista, registro'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.
LISTITI SE, listim se, impf. vidi listati. —
U Mikalinu rjecniku : listiti se, zeleniti se ,fron-
deo, frondesco, exire in folia'; u Belinu: ,fron-
dire, produr frondi o foglie' , frondesco* 330^;
u BJelostjencevu : listim se, zelenim se ,frondesco,
frondeo, ut: frondet arbor' listi se drevo; u
Jambresicevu: listim se , frondesco'; u Stulicevii:
,frondere, frondescere, frondes emittere'; ti Vol-
tigijinu : ,frondire, fronzire, frondeggiare, fogliare'
,laub gewinnen, griin werden'.
1. LISTO, adv. vidi istom. — isporedi 1. li-
stom, listor. — Moze biti da je sastavjeno od ]&
Hi li i istom. — Od xv vijeka u cakavaca.
a. samo, vidi istom, 1, a, a). Da bi vsaki
od nih listo kolikogodire malo vazel. Ber-
nardin 52. joann. 6, 7. Kruh nas hocemo bla-
govati i svitami nasimi hocemo se odivati, listo
toliko, da se zazove jime tvoje sfrhu nas. 99 —
100. isai. 4, 1. Sluzit cemo sasvim krajevu ve-
likost, listo nas ti sad prim' u miru na milost.
M. Marulii 18. Poste ter mojenja listo ne pu-
stite. 21. Ona Bogu listo sluziti zelise. 32. I
ne listo taj dvor hoce mu sluziti po tebi, da vas
stvor. 42. A bit ce ockvrneni da jih taknu
listo. 43. Ni listo jedan sam, mnogi tako cine.
105. Govoris ca ne znas, listo mlatis usti. 120.
Ne listo dan slaci Judi ki tuj stoje, da i noc
ka mraci ima slasti svoje. 157. Ne bise listo
odagnana od muza da i od roda bise pogfjena.
Mirakuli. 76. Ako bi se (rici) vidile nezmozne
ali cudne, listo ne budite nepoctene. Korizm.
358'. Od tolika mnozastva da bi ih nasal listo
10. 45*. Ne da bi se obrnul nego da listo cudo
vidi. 95t>. Listo ca me nisu izjili. Mon. croat.
219. (1527). Oni dar cestiti druzim je odsujen,
a listo jesi ti, neoore, zatrujen. H. Lucie 218.
I s vami men nima totu se listo nac. 229. Ne
listo u gradu, da vasdi u drzavi i kotaru negovu
gdi godi smo dosli, vasdi smo bili po cudnovati
nacin vidini, Jubjeni... P. Hektorovic 53. Sestro
poctovana . . . koju grad ovi Hvar ne poznaje
listo, Split i negov kotar i Trogirsko misto, da
po svoj drzavi ovoj . . . tvoja cast u slavi svuda
je procvala. 55 — 56. I osce ne listo nam ubo-
gim Krstjanom dobro cine. Postila. (hrv. po-
sveta. 3t»). On je listo moj sluga. BS^. I z ovim
nas on uci, da nimamo listo ovoga telesnoga
svitovnoga i zemajskoga blaga, nego vele vece
duhovne, nebeske vecue rici. proscenje vsih gri-
hov... od nega cekati i prositi. Eeb. Ako listo
pozdrav|ate bratju vasu. Anton Dalm., nov. test.
1, 7. matth. 5, 47. Ne listo Isusa radi nega da
i Lazara vidi. 1, 152. jov. 12, 9. S kim listo
malo da progovorase i popijase. P. Zorani6 36^.
Neka mi gospodin listo jedno godisce dopusti.
F. Vrancic, ziv. 94. Ne listo lipotom zivota i
obraza, da i dusevnimi dili lipa bise. Aleks. jag.
star. 3, 275. Tada vsaki clovik svoga prijate|a
pozna i ne listo prijateja na i neprijate|a. 313.
Kriposti ima, znaj, da nastoji listo. D. Bara-
kovic, vil. 238. Pobize mi vec glas lipi, s kim
sad govorim? listo tlapim ja sam sobom i sebe
morim. M. Gazarovid 81. Sluzit cu ti, duso
moja, listo moje placne glase s dobre vo|e slis'.
lOSb. Listo mi ti pomocnik budi. A. Georgiceo,
prilike. 10. Ne )ubi 1' odve6e, ki se listo brani?
I. Ivanisevic 306. Svaki se hraniti smi listo za
slavu. B. Krnarutic 11. Listo mene poslusajte,
ter mu dobru pladu dajte. P. Hektorovi6 (?) 160.
Ke su pod nim listom ovi put pustili. P. Vite-
zovi6, odil. 30. Svaki teg rukami ja umim te-
zati, listo me otajno hotite drzati. Oliva. 52.
Ovde tvojizih taknuh listo slavnu urehu mudro-
vanja. J. Kavanin 217t>. Ali nede sve zaisto,
nego nase dobro listo (Bog). 346b. Uzdvignutu
listo drzati. I. Kra|ic 67. — Uz listo jnogu sta-
jati radi vece sile rijeci sam, samo, isporedi
istom, 1, a, c). Prez sinov si ostal jeda ti sam
listo? M. Maruli6 158. Vecu cu bol pravit, ne
listo tuj samu. M. Gazarovic 107'^. — Jer sam
jur radostan samo za toj listo. H. Luci6 187.
Ni listo samo jedan priprost clovek. Postila.
D2b. Cesar odgovori: „Ne samo listo Rim, da
sve cesarastvo tiodu da je za tim". Oliva. 54.
b. uz da, vidi istom, 1. a, bj aa). Ne veruju,
da je grih, listo da ne prestupe red. Narucn.
88a. Meju sobom cine mnoge razlike brake, listo
da bo}e svoj naplne trbuh. Transit. 60. Ti, zeno,
fiinis svomu muzu dragosti i ugodbe, listo da bi
te ne bil. Korizm. 29. Da bi mu tesko siditi
2 ure za stolom, listo da ima ca jisti. 65a. Po-
kazuje Bog vazda dati milost, listo mi da bismo
ju otili prijeti. 71*. Ako je providino ovako od
Gospodina Boga, ja sam kuntent, listo da crikvi
moja pruditi bude. Ivan trog. 3b. Listo da ih
grisnik ispovido. I. T. Mrnavi6, ist. 135. Koja
bi mu sluzba, listo da bude s dobrim zivjenjem
sdruzena, naj draza bila. Michelangelo. 5. Ni
star za muku ne mari, listo divstvo da je cilo.
J. Armolusid 49. Da ce prostit svakoc kada sa-
grisimo, listo da se kajemo. P. Eadovcid, ist.
101. Listo da to stivenje ne bi bilo skodno
momu zdravju. nacin. 358. Hocu se i postiti,
listo da mogu s vami ostati. F. Vrancic, ziv. 83.
c. od znacena samo moze postati i konjunk-
cija kao nego. Nijednoga pomankanja nejmamo
imati, listo vsega dovole. Kateh. 1561. 77. To
blagovanje (tijela Bozjega) drugo ni, listo vero-
vati. 94. I niktoro no zna sina listo otac. Anton
Dalm., ap. d4a. Niktore ni dobar listo sam Bog.
nov. test. 1, 115b. luc. 18, 19.
2. LISTO, adv. vidi kod 1. list:
LISTOBER, m. covjek sto bere Usee. — U BJe-
lostjencevu rjecniku: ,frondator'.
LISTOBERAC, listiberca, m. vidi listober. —
U Belinu rjecniku: ,sfrondatore, colui che leva
la fronde' ,frondator' 675*; u Stulicevu: ,fron-
dator', u Voltigijinu : ,sfogliatore' ,der die blatter
abnimmt'.
LISTODAVAO, listoddvca, m. vidi listonosa.
— U jednome primjeru nasega vremena. Kazao
je listodavcu da ide s Bogom. G. Zelid, zit. 173.
1. LISTOM, adv. vidi istom i 1., listo — Mi-
klosic misli da nslov. lestor (vidi lestor i listor)
postaje od le s-t to ze. — U tri pisca xvir i
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (li-
stom, istom ,modo, dummodo, solummodo'; radi
znacena vidi istom, 2) i u Stulicevu (listom
s dodatkom da je uzeto iz brevijara, listom da
s dodatkom da se nahodi u Gundulica ,dum,
dummodo, modo, solum, solummodo').
a. vidi istom, 1, a, a). Jednu kaplu uzprosio
sam, er ne bijase u podobi prosit vede, kad
kratio sam jednu mrvu u mo'e dobi prenevoj-
nom' Lazaru istom', zato pitah kapju listom. J.
Kavanin 399*.
1. LISTOM, b.
116
2. LISTOPAD, a.
b. vidi istom, 1, a, b) aa). Nemu necu us-
kratiti nijednu milost, ku mi bude prositi, listom
da bude pravediia. Michelangelo. 8. Syaka mi
6e biti ugodna muka, listom da mi sluzi za tebe
sluziti. L. Terzid 82. Bi li zadovojna bila jedna
kapjica s(vetoga) u}a za podiliti ovi sakramenat ?
Bi, listom da more pomazati. 139,
2. LISTOM, adv. brzo. — Ista je rijec sto 2.
listo (vidi 1. list); -m m/a da je pridato po
analogiji prema 1. listom Hi 3. listom. — U Vu-
kovu rjecniku uz listo s dodatkom da se govori
u Crnoj Gori i s primjerom iz narodne pjesme:
Listom Nikac u pluzinu dode. — Mislim da se
govori i u Dtibrovniku. P. Budmani.
3. LISTOM, adv. sve skupa, sve zajedno (uprav
posve, sve do jednoga, da ni jedno ne izostane).
— Postay'ie nije jasno: maze biti da je instr.
sing, od 2. list (tako misli i Vuk), te bi onda
hilo znacene: sve do jednoga lista (n. p. kad
Usee otpada u jesen, te ne ostane ni jednoga vec
na drvetu). - U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu: odose (svi) listom ,alle insgesammt'
8 primjerom iz narodne pjesme : Ajte listom u l^ies-
nicu b'jelu, kod list. — Povedi mi listom Brda-
niju. Nar. pjes. vuk. 2, 535. Dofiekati: izginuti
listom; ne docekat: zazor i sramota. 8, 159. Sve
Pipere listom popaliti. 4, 32. Da 6e Brda istraziti
listom. 4, 71. Vas Kolasin obezglavi listom. 4,
322. Ca6ak su ti popalili listom. 4, 355. Okupi§e
listom Moracane. 4, 395. Pokupio listom Vele-
stovce. Pjev. cm. 21*. Selo 6u ti Grnce opa-
liti, selo Crnce i listom Pipere. 29a. Al' je
Klima listom Bosni glava. iOia. Ja 6u di6i li-
stom Udbinane. 157*. Listom straze turske isje-
ko§e. Ogled, sr. 171. I pokupi gorne Cuce li-
stom. 403. Listom deca na noge skociSe. 476.
Svi su oni listom izginuli. Nar. pjes. juk. 82.
A za nime sva Kladusa listom. 203. Svu Ud-
binu porobio listom. 411. I Koranu listom pre-
lazise. 447. Sva odaja razasja se listom. Nar.
pjes. petr. 2, 30. Sva gospoda listom ustanula.
2, 185. Sve Trebine listom porobise. 2, 639.
Na udar se jadna smrvi kula i pokopa listom
uselnike. Osvetn. 2, 95. Va}a Goru uzimati
Crnu, svi da 6ete izginuti listom. 3, 121. Plamen
se razvio listom po Crnoj Gori S. ^ubisa, prip.
103. Oni ce listom izginuti. 194. Puk se je
listom obezvjerio. 229. Vojska ocori listom i
obezumi. 249. Podgora jo tad listom poharana
i popa|ena. M. Pavlinovid, razl. spisi. 153. Pa
se narod okupio listom. 267. Listom nestalo sa
lica zemje. 382. Svi listom da poginu. Magaz.
1868. 70. A sad Magar dao slobodu, pa se li-
stom dele i koji nikad na to ni mislili nisu. M.
P. §ap6anin 1, 85.
LISTONOS, m. iovjek Sto nosi liste (vidi 2.
list, b, b)J; onaj sto nosi (donosi) Usee.
a. u prvome znadenu, vidi listono§a. — U
jednoga. pisca xvii vijeka a izmedu rjecnika u
BeUnu (,posta, corriere, portator di lettere' ,ta-
bellarius' 576*^), ii Bjclostjencevn (listonos. listo-
nosa, ulak. v. listar), u StuUcevu (uz listonoSa),
u Voltigijinu (v. listar). S listouosom pisnik
hodi. D. Barakovic, vil. 166.
b. aprilis, cetnrti mjesec u godini (sto do-
nosi USce po drvecu). travan, aprio. — Na jed-
name vijestu xvii rijeka. TravaA ili listonos. M.
Alberti xxxiv. — isporedi listono§.
LISTONOSA, m. u BeUnu rjedniku kod listo-
nos. — Moie biti Stamparska pogreika mj. listo-
np§a.
LISTONOSAC, listonosca, in. vidi listonoSa.
— U Jambresieevu rjecniku: (kajkavski) listo-
nosec u Intinskome dijelu kod tabellarius, -ii, m.
LISTONOS, m. vidi listonos, b. — Na jednome
mjestu XVIII vijeka ti instr. listonoSen (radi sUka).
Za ovanom vol (znakovi u zodijaku) napira i ca-
pajuc s listonosen s vecom mo6ju zimu tira, vas
ubodan i ukosen. J. Kavanin 472'^
LISTONOSA, m. vidi kuigonoSa. — isporedi
i listonosa, listonos. — Od xiv vijeka, a izmedu
rjecnika u StuUcevu (,tabellarius, cursor') i u
Danicicevu (,tabellarius'). Listonosu nasega po-
silamo do gospodina Kostadina; molimo, dajte
mu vasega clovbka da s nimb pode i odhpravite
ga na spehb. Spom. sr. 1, l.,(1395). Eto posi-
lamo tej listonose kb nasemb poklisaromh na
Ugre. 54. (1404). Tursku armatu dostigose, da
bizace listonose. I. Zanotti 17. Listonosa, mere.
,brieftrager', tal. ,portalettere'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
LISTONOSAN, list6nosna, adj. koji pripada
Ustonosama. — V Jambresieevu rjecniku : , tabel-
larius, -ia, -ium'.
1. LISTOPAD, /. vidi 2. listopad, h. — U
StuUcevu rjecniku: ,foliorum casus (in autumno)'
s dodatkom da se nahodi u pisca I)ordica(?).
— Amo bi pripadao i ovaj primjer, kad bi u
nemu bilo listopadim (grijeskom mj. listopadi)
instr. sing.: „Ma su jedan hladenac vrli Turci
otrovali a drugi je hladenac listopadim popad-
nuo". „Kaz' mi" rece „sluzice, ti hladenac hladne
vode, listopad cu skloniti a vode se napiti". Nar.
pjes. bog. 96.
2. LISTOPAD, TO. padane Usca s drveca (upo-
trebjava se samo u osobitijem znacenima).
a. vrijeme kad otpada Usee s drveca, samo
u osobitome znacenu za deseti mjesee u godini,
oktobar. — isporedi kod lipan. — Rijec je pra-
slavenska; cudnovato je da u juznijem krajevima
znaci oktobar, tako je stslov. listopadi. (aU je
nslov. novembar, i u Mikalinu rjecniku stoji ne
samo na svome mjestu i kod otubar, oktubar,
nego i kod novembar), aU je ces. i po]. listopad
i malorus. lystopadi., novembar. — (J Mjesec
oktobor, listopan stoji jamacno grijeskom -n mj.
d. M. Divkovic, nauk. xi. — Izmedu rjecnika u
Mikajinu (listopad, misec oktubar , October'), u
BeUnu (,ottobre, mese' ,octob6r' 532l>), u Bjelo-
stjencevu (listopad, mesec ,october'), u StuUcevu
(listopad, mjesec ,october'), u Voltigijinu (,ot-
tobre' ,weinmouat') ; u Vukovu: (po zapadnijem
krajevima) ,der oktober' ,men3is October'. Listo-
pad, oktubar. B. Kasii, per. 187. §e3t nonih
listopad, sviban, srpaii, ulazak; svi ini, cetiri
sfaki idih osam. M. Alberti xxix. Jakno plahi
sjevcr kada priko raraziiijeh gora ulijeta u du-
bravu listopada, u ku se ogan jur upreta ... I.
Gundulid 513. Prvi dan listopada. I. Ancic,
svit. 9. Oktobar, listopad. P. Posilovi6, nasi.
xii. Tko ilinstaka ije srdjele. listopada im sere
drafie. (D). Poslov. danifi. Misec listopad (, Oc-
tober'). S. Margitii, ispov. xxi. Listopad, otobar.
L. Terzic xxiii. Stipac stojed u listopada §ti-
palima }utmi kosi. J. Kavanin 473l>. Miseca
oktobra iliti listopada. A. Kanizli6, kam. 165.
12 listopada. M. Pavigid 35. Misoci jesu ovi:
listopad i studeni. A. d. Co.'^ta 1, 239. U Do-
broti na 12 listopada. J. Matovi6, kat. iv. Na
4 listopada aliti otobra. Norini 8. Dokle § nima
more se fiovik razgovarati, jere miseca listopada
u jesen o vinoberi, kada zabe krokotati pristanu,
onda zeno naj bo}e govoriti poCimaju. D. Rapid
87. Ne iztra^uj ,li3topadu' ime, jorbo noga red
izdaje vrime: list opada i goli se drvo. J. S.
2. LISTOPAD, a.
117
LISTRA
Ee^kovic 372. Moji su Durdevi dni prosli a na-
stupilo im jeseni listopad. V. Vrcevic, niz. 102.
b. lisce sto otpada s drveca u jesen. — ispo-
redi 1. listopad. — Izmedu rjecnika u Vukovu:
(u E,atu nize Dubrovuika) lis6e sa drveca koje
36 (onde) kupi i ostav|a, da so nime gnoje nive
i vinogradi ,di6 von baumen abgefallenen blat-
ter' , folia arboris delapsa'. — Pokrile se gore
listopadom. Nar. pjes. juk. 450. Pokriva je
(mrtvu jubii) travom listopadom, a po lieu ve-
zenom maramom. — Svaki kopaj za sebe ru-
picu, pa se pokrij travom listopadom. Nar. pjes.
A. Ostojic.
LISTOPADAN, listopadna, adj. koji pripada
listopadii-
a. koji pripada mjesecu listopadii. — U Stu-
licevu rjeeniku: ,octobris'.
b. u kojega Usee otpada (u jeseni, o drvecu,
sumi). Strm je vrlo strm i krsevit. istofine mu
padino obrasle sumom (listopadnom). Glasnik.
43, 265.
LISTOPADSKI, adj. vidi listopadan, a. —
Samo u Stulicevu rjeeniku : ,octnbris'.
LISTOPLODAN, listoplodna, adj. koji plodi
Usee, Ustorodan, listat. — U Stulicevu rjeeniku:
jfrondifer'.
LISTOR. adv. vidi 1. listo. r stoji mj. neg-
dasnega z, vidi i listore. — I u nslovenskome
jeziku. — Od xvi vijeka u cakavaca, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (listor, koncema, barem
, saltern, tantum, tantummodo, dummodo') i u
Stulicevu (listor iz Habdeliceva, listor da s do-
datkom da se naliodi u Budinica, v. listom).
a. samo (barem), vidi 1. listo, a. Uciniti li-
stor naj mansu stetu. §. Budinic, sum. 4la. A
profont listor k Vokovini §a|ete. Mon. croat.
295. (1592). Listor s prigovorom me vile to ne
bud'. D. Barakovic, vil. 366. Akoli i mi umremo,
listor nam lipo pravi odlucak posajite. Starine.
11, 99. (oko 1655).
b. listor da, vidi 1. listo, b. Tamo i mi ufamo
pojti, listor da jesmo pridruzeni glavi nasoj. S.
Budinic, sum. S^i. Crkva hrani vsi cloveki listor
da pristaju u veri. 13*. Koja sluzba prinasa
mnogu korest i polzu, listor da fiinimo ju. 31^.
Listor da jistino i cisto ispovidili jesu vse grihe.
ispr. 29, Listor samo da ne moze tomu dati
oblasti nositi. 79. Ja cu im dati vse blago listor
da hize ne pogube. Mon. croat. 242. (1543).
Svaki redovnik, listor da jest z masom rejen,
more odrisiti. F. Glavini6, svitlost. 118. Listor
tebe, Zrini, da bi mi pustjali. P. Vitezovic, odil.
25. §to se zhrani bu va}alo da bi listor ne vo-
Aalo. cvit. 56. Ako ]ubi, neka Jubi, listor da
ju ne ob|ubi. Jacke. 82.
LISTORE, adv. vidi listor. — U pisca cakavca
XVI vijeka. Na to imamo listore k nemu samomu
pojti. Anton Dalm., nov. test. 1, predgovor. Da
bi se listore krila svite negove dotaknuti. 1, 22''.
matth. 14, 36.
LISTORODAN, list6rodna, adj. koji rada Usee
(o drvetu, grant, sumi itd.), listat. — isporedi
listoplodan. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (.frondifero' ,frondifer' 331^) gdje
se naj prije nahodi, u Bjelostjencevu (kajkavski
listoroden ,frondifer'), u Stulicevu (v. listoplodan),
u Voltigijinu (,frondifero, frondoso' ,laubicht, blat-
tericht'). Nek ti pokoj grane listorodne dadu. A.
Kanizlid, roz. 2. A poko^^ im listorodne u ze-
lenu bladu grane daju. J. Krmpotic, kat. 92.
LISTOSLICAN, ]i3t6slicna, adj. slican listu.
nalik na list (vidi 2. list, a). — Samo u Stuli-
cevu rjeeniku: ,foliaceus'.
LISTOTVORAN, Iist6tv6rna, adj. koji tvori
Usee, Ustorodan. — Samo u Stulicevu rjeeniku:
,foliaceus'.
LISTOV, adj. koji pripada listu Hi liscu. —
Od xviii vijeka. IV pup listov ispod no prilipit.
J. S. Rejkovic 141. Lisce na dugackom listovom
drsku o lozi visi. P. Bolic, vinod. 1, 26.
LISTO VAC, Listovca, m. ime vodi u Hrvatskoj.
— Pomine se u latinskijem spomenicima xiii vi-
jeka. ,Ad rivum Lyztouc'. Mon. ep. zagr. tkalc.
1, 82. (1244). ,Ad fluvium Lyztouz'. 1, 82.
(1245).
LISTOVAN, listovna, adj. koji pripada listu
(vidi 2. list, b, b)). — Nacineno u nase vrijeme.
Da ce se platiti listovna postarina. Zbornik zak.
1853. 764. Na listovnih zavicih nalazi se farben
bijegovan otisak. 1863. 217. Imace se uredno
izmjenivati po.sijke listovne i vozne poste. 1866.
35. — I u Sulekovu rjeeniku: listovni ,brief-
(im zusammenhange)'.
LISTOVAT, adj. listat. — U Bjelostjencevu
rjeeniku: v. listoroden; u Stulicevu: v. listoplo-
dan; u Voltigijinu uz listorodan.
LISTOVINA, /. vidi listarina. — Nacineno u
nase vrijeme. Listovina ,briefporto'. Jur. pol.
terminol. 391. Za pisma, koja se imadu otpra-
vjati sa parobrodi, ustanovjuje se listovina po-
morska. Zbornik zak. 2, 193.
LISTOVIT, adj. listat. — isporedi listovat. —
TJ jednoga pisca xviii vijeka. Covek prirodno
rado gleda listovito drevo. D. Obradovic, basne.
232.
LISTO VKA, /• postarska bi{ega za pisma (li-
stove). — Nacineno u nase vrijeme. Ako marke
listovke priklopjene na kojem pismu . . . Zbor-
nik zak. 1867. 255. Listovka, mere. ,briefmarke'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
LISTOVNICA, /. nacineno od list (vidi 2. list,
b); upotreb\ava se u razlicnijem osohitijem zna-
cenima.
a. vidi pisarniea. — U Stulicevu rjeeniku:
,eancellaria' ,tabularium'.
b. kratki list, sto se sale otvoren; sad se
obicno zove dopisnica. Listovnice po§tanske kojih
nije moguce dostaviti adresatom . . . Zbornik
zak. 1867. 215. — I u Sulekovu rjeeniku: ,cor-
respondenzkarte'.
c. kovcezic u koji se mecu pisma (listovi) za
postu. Da na parobrodih budu izlozene zatvo-
rene listovnice za ulagane i sabirane listova.
Zbornik zak. 1873. 36. — J m Sulekovu rjeiniku :
briefsehrank'.
LISTOVNIK, m. nacineno od list (vidi 2. list,
b). — Nije narodna rijec.
a. pisar. Hi uprav covjek sto upravla pisar-
nieom (vidi listovniea, a). — Samo u Stulicevu
rjeeniku: ,arehivista, cancelliere' ,scriba'.
b. zapisnik sto se vodi o listima (vidi 2.
list, b, b)). — U Sulekovu rjeeniku: ,briefpro-
tokoU'. ^
LISTOVNACA, /. fibula, uz golijen druga kost
sto je od prilike jednako duga ali je tana. — U
jednoga j^isca nasega vremena koji ce biti sam
nacinio od 3. list. Golenica ima dve upored kosti
koje se zovu: cevanica i listovnaca. K. Crno-
gorac, zool. 8.
LISTRA, /. nejasna rijec (zar strana ?) u na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. — U Vukovu
rjeeniku: bez znacena, samo s primjerom iz na-
LISTRA
118
LISAN
rodne pjesme: A dva mrka zavijase vuka a na
desnu listru od istoka.
LISTVEN, adj. listat. — TJ Stulicevu rjec-
niku: ,frondosus' s dodatkom da je uzeto is bre-
vijara.
LISUGA, /. inie (lisastoj) svini. F. Kurelac,
dom. ziv. 41.
LISUi^A, /. ime (lisastoj) kravi. F. Kurelac,
dom. ziv. 25.
1. Li§, adj. tal. liscio, gladak. — Po primorju.
LIS ,laevis'. D. Nemanic, cak. kroat. stud, nftsg.
12. — Ima i adv. liso: proci Hi poci liso, tal.
passar liscio, proci hez neprilika, ne ostaviti ne-
prilika. Neki govore, da ne6e pod liso kako smo
mislili. Nasa slo^^a. god. 9, br. 15, str. 63.
2. Lis (Hi lis'), adv. vidi li§e. — Od xvi
vijeka.
a. osim. Sve iuo, lis nega (razuma, cini) za
malo vridnu stvar. H. Lucid 274.
b. samo, nego saino, nego. Nit' se gasi (zar),
do lis sa uzdasi. Osvetn. 3, »3. Lis sto nisu na-
seoci davli. 1, 37. Nikog vede bratimiti nedu,
lis onoga ko osveti Draga. 8, 50. Niti skudi za
tradena zlata, lis sto ima mankava lakomcu. 4,
66. I kud prosli, svuda pjosme bilo. lis Ma-
^arke ne pjevale |ute. 7, 14.
C. u ovome primjeru moze hiti da je znacene
kao kod bez. Sto ostavi majku tvoju lis ostalog
dobra svoga? sto osisa sestre svoje? u Vuk, ziv.
188.
d. izohila. Te lis' svasto dajud sirotini, osem
brasna, soli i novaca. M. D. Milidevid, pomenik.
2, 166. ^
3. LIS, m. ime selu u Hrvatskoj. — xvi vijeka.
Eadi§ z Lisa. Mon. croat. 196. (1510).
LISaC, lisca, m. neka bijka. — U Mikajinu
rjecniku: lisac, trava .consiligo, pataleonis'; u
Belinu: ,consiligine, herba' , consiligo' 2203'; u
Bjelostjencevu : ,lizjacz', trava ,consiligo' ; u Stu-
licevu: li§ac, trava , consiligo'. — Lisac, consi-
ligine (Delia Bella), Pulmonaria officinalis L. B.
Sulek, im. 201.
1. LISaJ, /. II Stulicevu rjecniku uz 2. liaaj.
— nepouzdano.
2. LISAJ, in. Lichenes, vrste naj nizijeh hi-
]aka (slidnijeh gjivama) sto rastu i pru£aju se
po drvecu i kamenu; neke koine bolesti. — ne
zna se koje je starije znacene. — U Bubrovniku
je -a- kratko u svijem oblicima, osim nom. i ace.
sing, i gen. pi. — Bijec je praslavenska (u oba-
dva znacena), isporedi stslov. lisaj, rus. .uiiiiaH,
ces. liSej, poj. liszaj. — Miklosic kaze da nije
srodno s grS. Xax^v; ja mislim da postaje od
4. lis.
a. bilke. Kada plodi zema)ski i 2ita . . .
ginu . . . od liSaja i od rde. J. Matovid 486 —
487. Po stablama se dokoda vata miiovina i li-
Saji. P. Bolid, vinod. 1, 215. Lisaji (,Lichenes').
K. Crnogorac, bet. 16. Li§aj, cslav. .MiiiiAlll,
rus. ^iHiiiaii, ce§. Iu2. li§ej, li§ava, bug. lisij, po}.
liSajec, Lichen L. B. Sulek, im. 201.
b. kozne bolesti (u Dubrooniku kad su na
kozi (age .sto se laHe Hi sto se sastoje kao iz /«-
Stica nalik na vie.kine, Soborrhoea oleosa i sicca).
— Izmedu rjecnika u Mikalinu (liSaj, nemod od
obraza .serpigo'), u Belinu (,macchia che viene
nella f.iccia o suolo spandersi' 448'>; ,olatica,
male cho sprpeggia nolla faccia macoliiandola'
,serpigo' 52B"'), u Bjelostjencevu (, serpigo, impe-
tigo, vitiligo, lichen 1. lichene ot lichenes, pe-
tigo'. 2. lifeaj na obrazu ,montagra'), u Jambre-
sidevu (,lichen'), u Stulidevu (.volatica' , lichen.
impitigo'), u Voltigijinu (kod lisa|); u Vukovu:
,di6 zitterflechte (hautkrankheit)' .lichen' ,(6sterr.
der zittericht)'. Odb lisaja. Sredovjeda. lijek.
jag. star. 10, 92. Sija polbzujutb i na lisaje i
na prokazu. 110. Kraste i lisaji. Zborn. 161^.
Lisaj ni na kojem obrazu postena ne cini. D.
Obradovid, sav. 70. Li§aj, ime bolesti, koja se
siri po lieu uslijed zivinica sto se nalaze pod
kozom. u Prigorju. F. Hefele. Lis§,j, lisaja,
nesto kao cir potkoznak i biva na lieu. U nase
vrijeme u Stonu: „Imala sam nekakve lisaje na
faci«. M. Milas.
LISAJEVAC, lisajevca, m. vidi lisajvac.^Lisa-
jevac, zittwer (Sab|ar), cf. Lisaj vac. B. Sulek,
im. 201.
LISAJEVA TEAVA, /. neka bi(ka. — U Vu-
kovu rjecniku: ,die krebsblume' ,Heliotropium
europaeum Linn.'. — vidi: Lisajeva trava, ne-
kakva bijka (Flechtonkraut?) (u Slavoniji). B.
§ulek, im. 201.
LISAJICIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
D. Avramovic 239.
LISAJI6, m. dem. 2. lisaj, b. — U Vukovu
rjecniku.
LISaJIV, adj. na kome su lisaji, koji boluje
lisajima. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,mit der flechte behaftet' , lichene la-
borans'). Niko na kome hi bila mana ne vaja
da pristupa, ni sugav, ni lisajiv. D, Danicic,
3mojs. 21, 20.
LISAJIVITI SE, lisajivim se, impf. postajati
Hi biti lisajiv. — Akc. se mijena samo u aor. 2
i 3 sing, lisajivi. — U Vukovu rjecniku : ,flechten
bekommen' ,liehene laboro'.
LISaJIV^ENE, n. djelo kojijem se ko lisajivi.
— U Ivekovicevu rjecniku.
LISAJNICI, lisajnika, m. pi. lisaji, vidi 2. li-
saj, a. — U pisaca nasega vremena. Lisajnici
spadaju medu rasline i dolaze u promet. Zbornik
zak. 1853. 895.
LISAJVAC, lisajvca, m. neka bijka. Lisajvac,
Hypochoeris maculata L. (Srpski arkiv za celo-
kupno lekarstvo). B. Sulek, im. 201.
LISaK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu rud-
nickome. Livada u Lisaku. Sr. nov. 1873. 119.
LISA^, ris}a, m. vidi 2. lisaj. — U nase vri-
jeme u Istri, a izmedu rjecnika u Voltigijinu
(lisa}, lisaj , volatica' ,zitrich'}. Lisa} , impetigo',,
gen. lis}a. D. Nomanid, cak. kroat. stud. 19.
1. LISAN, li§na, adj. vidi kod lisno.
2. LISAN, m. vidi nisan. — U nase vrijeme
u Crnoj Gori a izmedu rjecnika u Vukovu (s do-
datkom da se govori u Podgnrici i s primjerom :
Biti lisan). Niz pusku mu li§an ponesao, a s ni-
sanom oko na zatijak. Pjev. crn. 32Hb. Na Tur-
dina liSan poperio. Nar. pjes. u Magaz. 1839.
111.
LI§ANI, m. pi. ime zaseoku u Hercegovini.
Schem. herceg. 1K73. 156. — Moze bill da bi pa
juinome govoru glasilo ^esani (od lijes).
LISANIN, m. prezime. — U nase vrijeme. Mi-
ladin Lisanin. Rat. 326. Cedomir Lisanin. 355.
LISaNITI, li^anim, impf. u Vukovu rjecniku:
(u Podgorici) vide nisaniti. — isporedi 2. li§an.
LIJ^ANKA, /. suvrst vinove loze (u Oriovcu).
B. Sulek, im. 201.
LISaNSKI, adj. koji pripada sclu Lisi (vidi
4. Lisa). Lisanska (opStina). K. Jovanovid 169.
LISAN, n§na, m. vidi 2. lisaj.
LISAN, a.
119
jScahax
a. yidi 2. lisaj, b. — U Belinu rjecniku:
,macchia che viene nella faccia e suole span-
dersi' 448'J ; ,olatica, male che serpeggia nella
faccia macchiandola' , serpigo' 523^'; i u Stuli-
cevu: V. lisaj iz Belina.
b. vidi 2. lisaj, a. Lisaii, Lichen L. (Delia
Bella), V. Lisaj. B. Sulek, im. 201. — U Belinu
rjecniku nema toga znacena.
LISANENE, n. djelo kojijem se lisani. — U
VukoiHi rjecniku.
LISATI, lisam, impf. lisiti, vidi lisavati. —
Bijec jr. stara. isporedi stsloo. lisati, rus. -inmaTt.
— Samo u crkvenome jeziku, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (,deficere, decrescere' s dodatkom da
je uzeto iz brevijara, all je znacene grijeskom
zabi(ezeno kao daje pnsivni ill refleksivni glagol).
— Od dva primjera sto imam u prvome je sta-
rinski part, jjraes. pass. : Vb nezaapu sego vbsego
lisajemb budu. Danilo 200; a u drugoine je sa
se, refleksivno : Vbsakogo lisaj uste se telesnaago
pokoja. Danilo 257.
LISAVANE, 71. djelo kojijem ko lisava Hi se
lisava. — U prvome (aktivnome) znacenu u Ive-
kovicevu rjecniku (radna kojom tko lisava koga
cega); u drugome (pasivnome Hi refleksivnome)
u Vukovu (,das verliereu' ,spoliatio').
LISAVATL lisavara, impf. lisiti. — Akc. kaki
je u inf. taki je u j)raes. 3 pi. lisavaju, u aor.
lisavah, u ger. praes. lisavajuci, u ger. praet. li-
savavsi, u part, praet. act. lisavao; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u praes. 1 sing. — U
nase vrijeme.
a. aktivno (nema u Vukovu rjecniku). Ko-
jima su i(h) lisavala mira i negovi(h) blagoslova.
Nov. sr, 1834. 53. Ono ga lisava prava na sa-
mostalnost. M. Pavlinovic, razg. 72. Lisavati
krjeposti ugovorne ustanove. Zbornik zak. 1866.
50. — I u Ivekovicevu rjecniku : govori se u Hr-
vatskoj prema v. pf. ,lisiti', i ,lisavati koga 6ega',
znaci : uzimati mu sto, berauben, spoliare.
b. sa se, pasivno Hi refleksivno. — Izmedu
rjecnika u Vukovu : (u vojvodstvu) ,verlioren,
beraubt werden, entbehren' ,spolior' s primjerom:
Zbog negj, lisavam se zdrav|a. — Lisavam se
drago. L. Milovanov 114. S pocetkom krjeposti
ovoga zakona lisavaju se svi prijasni zakoni
moci. Zbornik zak. 1853. 141.
LiSCE, n. dem. lice. — Postaje od lie- na-
stavkom tee; pred h mijena se -c- na c (vidi
licce), pa posto se h ne izgovara, -c- ispred c
mijena se na s. — isporedi lihce i likce. — Od
XVI vijeka po zapadnijem krajevima gotovo samo
u pjesmi, a izmedu rjecnika u Stulicevu: lisce,
malo lice , parvus visiis, parva facies', i u Vu-
kovu: (u gornemu primorju) dim. v. lice.
a- vidi lice, 1. Nemoj se, gospo, tim uzdati,
ni po liscu sud' clovika, er mu nijo mod do vika
srce, misal, ni cud znati. M. Pelegrinovic 182.
Klana'u lisca, steru krila oko ogleda svoga mila.
J. Kavanin 499t). Rukom ju je udrila uz ru-
meno bijelo lisce. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 18.
Suze su je polile niz rumeno bijelo lisce. 1, 20.
A drugi mi podignu koprenu sa bijela lisca. 1,
36. Drugi bise Savo kaludere koji suzam .svoje
lisce pere. And. Kacic, razg. 18b. Tere bizi u
luge zelene, neka nemu bilo lisce vene. 19*.
K noj dolaze Pojickine mlade, ter na vodi bilo
lisce lade. 280b. Ne gledati ga u lisce. Ant.
Kadcic 253. Bilo celo a lisce okruglo, obrazi
joj pramalitna ruza. M. Katancic 67. Za go-
dinu lisca ne umila. Nar. pjes. vuk. 3,^ 513.
Umiva se gizdava divojka, sinu lisce kano zarko
sunce. 3, 547. Sto si tako u liscu blijeda? Nar.
pjes. here. vuk. 55. U lisce jo perom udarila.
76. Kakvo mi je lisce tvoje? 268. Proli suze
nuz bijelo lisce. Nar. pjes. vila. 1867. 304. Zavij
lisce u mahramu. 1868. 624. Kad im viuce
udari u lisce. Nar. pjes. krasic. 1, 44. Kad je
mladoj lisce dogrijalo. Nar. pjes. istr. 1, 17. A
u bijela lisca im udara rumeniio od ogneva zara.
Osvetn. 1, 43. Euke sire, u lisca se jube. 1, 58.
Al' i tu ih milost grije toli, da drug drugu i
krvi iz lisca ulit hoce. 1, 62. Kloni lisce, erne
vede svija. 2, 7. Gorka mu se suza otisnula,
izpod veda lisce oprzila. 3, 97. Obadva mla-
denca lisca miju, Bogu zaupiju. 4, 30. — Pre-
cisto jest lisce tvoje (o crkvij. J. Kavanin 51 la.
— Lisce je od srca poklisar. (Z). Poslov. danic.
Primi dakle dragim srcem i s veselim liscom
ovo moje dilo. J. Banovac, uboj. 3. A gleda ga
}uba iz prikrajka, u bijelu se liscu promijenila.
Osvetn. 2, 1. Bijele vile, to cu vama vrelo po-
buniti, nece vam .se lisce sjenovati. 2, 8. A
mrko mu lisce osvanulo. 2, 94. Kad Nikola
drustvo sagledao, na negovu zora liscu sinu. 3,
67. Tek nevjeru za vjeru ocute, liSca smrknu,
a duse se smute. 4, 60. — Da ga Bog prokliiie
i tira od svoga lisca. P. Eadovcic, nacin. 32.
Smis pribliziti tvoja otrovna i necista usta
k onom liscu bozaustvenomu. A. d. Bella, razgov.
202. Uzivane vikovictie lisca Bozjega. M. Zo-
ricic, osmina. 59. — Da kum kumi bilo |ubi
lisce. Nar. pjes. marj. 10. Da ti nisam lisce
objubia. Nar. pjes. istr. 1, 21. I on isce da joj
lubi lisce. 1, 51. — Mjese6no se preobrazi puno
u n lisce Trivije bile. J. Kavanin 195b. Crna
zem}o, jeli tebi zao sto co tvoje potavniti lisce?
Osvetn. 2, 127.
b. vidi lice, 2, b. Lisce, prava strana na
robi. u nase vrijeme u Stonu: „Jeli ovo lisce?"
M. Milas.
C. vidi lice, 3, c. U liscu kruha. I. T. Mr-
navid, ist. 131. A samo ostane izvansko obli-
cije, lisce kruha i vina, t. j. ostane biloda od
kruha, ... J. Banovac, razg. 228.
d. vidi lice, 7. Nigdar ne problide lisca mu
od straha. D. Barakovid, vil. 13. A ni jedno
lisce suho na obrazu noj ne bise. 208. Suzami
rosedi po lisci obiju. 244. Da ti se nikadare od
suz lisca ne osuse. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 15.
Nigdar nisam vide' lisca rumenija. Nar. pjes.
istr. 2, 12. Ter pocnem celivat ne lisca rumane.
2, 103. Zas te van obrvi oci natkloniti, a lisca
rumeni obraz pogubiti. 2, 146. A ta tvoj pun-
tast nos med lisca usajen. Nar. pjes. mikulic.
165. Zraci zare, vrle suze jare, pa mu mrkla
oba lisca lizu. Osvetn. 2, 44. Bijela se zarazise
lisca. 2, 91.
LlSCANIN, m. covjek iz Lisca. V. Arseni-
jevid. — Mnozina: Lisdani.
LiSCANKA, /. zensko dejade iz Lisca. V. Ar-
senijevid.
LI§CEVINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
cuprijskome. Niva u Lisdevini. Sr. nov. 1875.
800.
LlSCIC, m. mani brijeg istodnijo od Lisca.
„Negova je kuda pod Liscidem-'. u Dobroselu.
M. Medic.
LISClJAK, OT. mjesto na suhoj medi iza Bo-
ridevca prema Kulen-Vakupu. „Subotom je bio
bio sajam na Lisdijaku". M. Medid.
LISCAD, /. coll. vidi liSde. — U jednoga pisca
xvm vijeka. I letusda i zvjeradi raotaju so mou
lisdadi. J. Kavanin 485!*.
Li§6AHAN, mdahna. adj. dem. 1. list — U
lis6ahan
120
LISE, 1.
nase vrijeme u Istri. I ta jo liscahna. Na'sa sloga.
god. 9, br. 10, str. 79.
LiSCAK, m. izopaceno od ilijistak Julius'.
Slovinac. 1881. 418.
LI^CANI, m. wjesno ime, vidi u Danicicevu
rjecniku : mjesto u zupi hjevanskoj koje je kra}
bosanski Ostoja dao vojvodi Hrvoju. M(on. serb).
249. (1400).
LISCANKA, /. ime nekijem vrstama grozda.
Liscanka, 1. weisse zimmottraube (u Gradisci);
2. blauer hainer (u Gradisci). B. Sulok, im. 201.
LI§CAST, adj. Ustat. — Na jednome mjestu
XVIII vijeka. Prve vrste sad jest listjast. I. Ja-
blanci 183.
LIs6aVINA, /. Usee. — Na jednome mjestu,
xviii vijeka. Da pocetkom od tepline stabla iz-
mecu liscavine. J. Kavanin 472b.
LI§CE, n. coll. kao mnozina prema 2. list, a
(ali vidi i b), kad se tie isticu listi napose. —
Stariji su oblici listije i listje (zadni se oblik
nalazi do danasnega doba, i to u pisaca koji
mozebiti tako ne govore nego lisce). — Mijec je
praslavenska, isporedi stslov. listije (i listvije),
rus. ^HCTi.e (i ^ncTBie), ces. listi, poj. liscie. —
Izmedii rjecnika u Mikajinu (od listja ,frondeus';
listje koje pada s duba ,quisquiliae, folia caduca';
pustati listje, ciniti listje ,6xire in folia' ; sve kod
list), uBelinu (listje ,foglie' , folia' .321ab), u Bjelo-
stjencevu (listje zeleno ili svetecno listje , folia
festa*. 2. listje ko iz dreva opada .folia caduca,
arida, quisquiliae'. 3. listje puscam ,exeo in folia'),
u Stulicevii (listje ,folia, frondes, foliorum copia'),
u Voltigijinu (listje ,foglie, fogliame' ,eine menge
blatter'); ti Viikovu: (coll.) ,das laub' , folia'; u
Danicicevu (listije ,folia').
a. prema 2. list, a. Dafinovo korenije i li-
stije. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 101. Ku-
pinovo listije. 108. Blagoyase ali korenje od
zelja ali listje od stupja. Ziv. jer. star. 1, 234.
Koga driva listje je na ozdravjenje }udem.
Transit. 25. Drivo koga listje ne opada. 91.
Pi6a negova bise voce i listje zelija. 161. Poce
to drivo cvasti i ucini listje i plodi. Korizm.
35*. Smokve indijane s listjem ko obada. P.
Hektorovic 35. Kada mladica bude i listje iz-
Ijezlo. N. Eauina 170b. matth. 24, 32. Truhave
tej kore sakriti ne more tim listjem (dub). N.
Dimitrovid 32. Kap|e od mora i listje zeleni...
da budu zlobe me. 33. Nu listje od gora i zvi-
jeri sve gorske. 44. Rosno listje po dubju. P.
Zoranic T-^. Listje bodjive dra6e. A. Gu6etic,
roz. jez. 19. Vinac s mersilovim listjem spleten.
Aleks. jag. star. 3, 286. Vidih listje i korenje
sahnut s vocem u naglosti. J. Barakovi6, vil.
215. Na jutrhi dofiijem hladak Susnjet listje po-
melo ... I. Gundulic 70. 6uj tihe vjetrice u
ovoj dubravi, pr§at su pofieli po listju zoleiiu.
125. Listje od dubov kuhane (sic) jidihu. F.
Glavinid, cvit. 284b. Prije ce syijetla sibika
ova predde uzeti listje iz nova. G. Palmotid 2,
103. SuSiiom zvi^di i zubori kitno listje, 6im
trepede. 2, 476. Trepedu kako listje kad ga
nagli yitri tresu. P. Radovdid, nacin. 17. Stabla
brez listija. M. Radnic 150*. Ovi svit ima vece
ostri draSa, nego libca. A. d. Bella, razgov. 167.
(Adam) sakri se u listje. J. Filipovic 1, 252b.
Kad opade na noj lisde. A. Bo.skovideva 45.
Prvi put li5de z drvja podima padati. I. Zanidid
27. Cina§e mu .so viditi jndan dub neizgovorne
volidino, listja plomonita. And. Kadid, kor. 292.
Vitrid kad pune zapadni, listjo kad uztropti. M.
Kutandid 40. Nadupaj lisda orahov. Z. Orfelin,
podr. 60. Uzmi lisda od leskovine. 276. Zla-
cene grane, biserno lisce, biserno lisde, mergan
jabuke. Nar. pjes. vuk. 1, 60. Raslo drvo sred
raja, plemenita dafina, . . . zlatne grane spustila,
lisde jqi je srebrno. 1, 134. Granu du vam sre-
brom prikovati, a lisce du zlatom pozlatiti. 1,
452. Nade cedo u gori zelenoj u vinovo lisde
zavijeno. 2, 155. Sve sa gore lisde otpadase. 3,
33. Zavi nega u bukovo lisce. Nar. pjes. here,
vuk. 314. Kad Adam i Eva sasise lisde smo-
kovo za odjedu sebi. Nar. pjes. u Mag. 1851.
140. Dosavsi jez do jedne klade, uvuce se pod
nu u bukovo lisce. Vuk, poslov. 182. Tek se
gora lisdem obuce. S. ^ubisa, prip. 116. Oblozim
ga lozovim perjem t. j. lisdem. Pravdonosa. 1851.
30. Zlatno klasje nathitilo lisde. Osveta. 2, 28.
Brze disi, no susnulo listje. 2, 33. Davor bdije,
a krije ga listje. 2, 63. Sva je gora protrnula
crna, a po gori zadrhtalo lisde. 3, 147, — Na
pristoju kelovnam suha zlata okruzenu, oko ko-
jijeh dudno kice listja zlatna vijase se dragijem
kamenem svud pobjeno. B. Zuzeri 174. — Na-
lazi se i u mnozini: Da se od gore u jodan list
stvore sva listja zelena. M. Vetranid 1, 106.
Zive vode prisahose, sunce i mjesec potamniso,
zvijezde svjetlos izgubise, listja od gora opa-
dose. Jedupka nezn. pjesn. 239. Da duba pla-
ninskoga mogu lisda bit jezici. J. Kavanin 530''.
— BletaforidM. Stable kriz je plod koristi, Isus
dovjek, a i Bog pravi, a lisde je nega prudno
sve preslavno ime cudno. J. Kavanin 367*. Zo-
vem pak i druge nase poglavare, polubfeno listje
na§e gore. A. T. Blagojevid, pjesnik. 70.
b. prema 2. list, b (rijetko u pisaca i nije
narodno). Blazena pisma ma i listja velik brcj,
u kojih pjesnima dobivah slavu lioj ! D. Ranina
66b. o listje me spijevno ko stvori Juven vaj,
vilu mu kad divno ja sluzih na svit saj. 151'^.
Listje jlibro' ,liber'; listje spijevno ,libro di po-
esia' ,carminum liber'. A. d. Bella, rjecn. 438*.
— Blaze biti da amo pripada i ovaj ne dovofno
jasan primjer: Najde sebi lisde svetoga razmi-
sjanja. Michelangelo. 4 — 5.
LISCEVICA, /. ime saseoku u Hrvatskoj a zu-
paniji modrusko-rijeckoj. Razdije}. 56.
1. LI&CICE, n. dem. lisde. — U dva primjera
cakacska xvii vijeka i nasega vremena. Kada
pomiguje kiceno liscice. I. T. Mrnavid, osm.
168. Nepretelev imam, kot v lozi lisdica. Jacke.
92.
2. LiSCICE, n. ime nivi. D. Trstenak. — Moze
biti ista rijec sto 1. liscice.
LI§E, adv., conj., praep. komp. od liho, vidi
1. lib, 2. — upotreb(ava se u osobitijem znace-
nima. — Rijec je stara, isporedi stslov. li§e, rus.
.iHiiie. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (v. osvem
s dodatkom da se nahodi u G. Palmotida ; v. za-
liho s dodatkom da je rijec riiska; lise-da ,adeo,
ut, ita ut, quoad, praoterquam quod' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara) i u Danicicevu (gledaj
jliho'; s predlogom ,na' ,praecipue' ; tako i s naj,
vidi kod 1).
1. adv. obicno superlativ naj liao, te od zna-
cena ,naj vi.ie' prelazi na ,osobito, narocito^. —
Daniiic je (u rjecniku) shvatio kao da nije su-
perlativ, nego kao da naj stoji mj. prijedloga na
(kao Ho i ima u jednome primjeru, nli je tu na
mj. naj). — Izmedu rjeinika u Mikafinu (naj
li§e, navlastito .praecipuo, prao.^ertim, speciatim')
i n Stulicevu (.praesertim, praecipue'). Vernerab
slugami. a naj li.so stikrr.vnikomb i dedorni. svo-
jimb. Mon. sorb. 225. (189.')). §to nanib poslu-
2i§e vsogda virbno i srbdbdano, naj Use u tu-
LISE, 1.
121
LISITI, 1, a, a).
racbkihb bojihb. 226. (1395). Oto poslasmo
k vamb nasega slugu za nase rabote i na' lise
za dohodbke na§e. Spom. sr. 2, 36. (13921. Ova
svu mlados zamami, naj lise zivot moj. S. Men-
cetic 13. Ter je tuj zadosti od pjesni naj lise
vjekuste sladosti. M. Vetranic 2, 4. Naj lise
kad tamni zagleda obraz tvoj. N. Dimitrovid
85. U sve se grijehe a naj lise u gnus i smrad
putevni zametose. B. Gradi6, djev. 13. Ne spi
duh sved u nas, naj lise kad spi se. F. Luka-
revic 26. Prizov'mo na pomoc slavice joste
k nam, slavici od gore naj lise ki nocno pje-
sance sve tvore. 285. Svudi se vidi priklonstvo
tvoje, a naj lise u ustrplenju. A. Gucetid, roz.
jez. 191. Veoma cesto nega milova, naj lise u
vrijeme kada . . . B. Kasic, in. 62. Primati ne-
vijerne, a naj lise sinove ebrejske. 77. Bi usi-
lovan tamo poslat Placida, da on odlijepi s nih
te stetne pijavice, a naj lise da nastoji ... I.
Dordic, ben. 42. Razgleda se na to osobito i
naj lise uprav srce bozanstveno. I. M. Mattel
XII, — I hez naj u istome znacenu. Cudice se i
uzasavati preranogim detinskim i ludim poslom,
te lise oni |udi, koje za svece drzi. D. Obra-
dovic, basne. 271. ovaico se i sad govori u Sr-
hiji. 1^. Stojanovi6.
2. conj. kao nego posUje negativne recenice,
isporedi vec. — Do xiv vijeka. Da ne nikere
izbma na inago Serb|ina ni na inago vlaha lise
na samoga isbca. Mon. serb. 29. (1240). Moj
kumerbkb i Nikonovb ne stalb u (o)noj race,
lise u vase opbcine. 49. (1265). Da imb ne udave
u kombgode dlbgu, lise sudomb da se istu. 51.
(1240 — 1272). Simb ulbjaremb da ne rabote ni-
kojere ine, lise da su ulijarije. 58 — 59. (1293 —
1302). Da ga ne izbmetu nikojimb uzrokomb,
lise ako se obrete do nega takova vinna. 81.
(1302—1321).
3. praep. prema znacenu ,preko cega' kod 1.
lib, postaju znacena ,preko, osim'. NI s nikimre
skladan clovik ki lise inih sobom je neskladan.
M. Marulic 126. Taj ti crida bise od jakih bi-
voli vranih koni lise i crjenih voli. 14. Noe
svoju sramost odkrivsi grubo spa, . . Lota kad
pjanost ja, ne znaju6, spi uz kih, . . . Esau lise
tih prvorojenja cast i blagoslovi svih otcevih
zgubi cast. 47, Tko brime vazima druzim nauk
dati, ovu pomiiu ima lise svih imati, da guli
tamnosti i zlobscine svake. P. Hektorovid 42.
— Ivanu bi takmen kino lise Boga naj vedi bi
rojen. Transit. 284. Pet krat sto tisu6 sto |udi
car (je) sakupil . . . od onih, di, lise, ke timar
blagovat i kih odlucise vojnikom poslovat. H.
Lucie 270. Gdi nas bise dvadeset, lise prisidac,
namirnikov i prijato}. P. Hektorovic^ 53. Jesu
li koje ine zapovedi lese dekaloga? S. Budinic,
sum. 43a Jere lese da taj castna sluzenja po-
daju deku, cast i uresenje sakramentom, imamo
ih joste castiti . . . 66b. Lese da ova sluzenja
imaju predavanje, imaju tolikojer u sebi plodnost.
66b. Ukladaju se u jino lise ocitoga zlotvorja.
ispr. 141. Nisce nisce nije u meni lise griha,
Boze, moje. L Ivanisevic, kit. 30. Taj pas (li.se
one vode, koju su mu na glavu sipali) ubije jad-
noga popa. S. J^ubisa, prip. 231. Otac Maksim,
lise svestenstva sto je na nemu, jest razbojnik.
252. Lise, osim. Slovinac. 1884. 143. Dadoh
mu psu, lise krsta, sto mi sam zapita. Srp. zora.
god. 2, sv. 3, str. 58.
LISeNE, n. djelo kojijem ko lisi, Hi se ko Hi
sto lisi (cega). obicno se upotreblava u drugome
(pasivnome) znacenu. — Stariji je oblik lisenije,
lisenje. — Izinedu rjecnika u Belinu (lisenje
,e3entione' ,immunitas' 291b; ,eccettione' ,excep-
tio' 283 '), u Stulicevu (,paupertas, egestas, inopia,
mendicitas, exceptio, privatio' s dodatkom da je
uzeto iz brevijara), u Danicicevu (lisenije ,ab-
sentia, defectus').
a. vidi lisiti, 8, a. Lisenije brata razdejenije
du§e si vbmenase. Domentijanb 117. Zivota li-
senije. Okaz. pam. saf. 62. Ni lisenija bojecim
se jego (Boga). Korizm. 31a. Lisene ,verlust'
,decadimento'. B. Petranovic, ru6n. kniga. 23.
b. vidi lisiti, 1, b, e). Svaka ce se protresti
brez lisena. P. Knezevic, osm. 145. vidi i u Be-
linu i u Stulicevu rjecniku.
LISEVATL lisujem, impf. prema lisiti, 1, c.
— isporedi lisavati. — U jednoga pisea cakavca
XVI vijeka. Nikadare ni lesuju v noj sveti za-
koni. S. Budinic, sum. 12b. Tu ne moze lese-
vati ni pomankati tolekojer vas pun i celovit
plod. SS^i. Imaju biti uvizbani u onom u cemu
lisuju ili pomahkavaju. ispr. 34. Da jim li§uju
i mankaju one stvari. 35.
LISEVNIK, m. corjek sto iste dug, duzilac,
rukodavnik. — TI Stulicevu rjecniku: , creditor,
exactor, reffemptor, coactor' s dodatkom da je
uzeto iz brevijara. — Rijec je nacinena od li-
siti, mozebiti jer se misli da duzilac hoce da
necega lisi duznika. — nije dosta pouzdano.
LISI, adj. samo superlativ naj lisi u znacenu:
naj visi. — Uprav je komp. od 1. lih. — Najed-
nome mjestu xviii vijeka. A ti (Istina govori
Lazi) opaka, prika i huda, sve ke nima snujes
smece kroz tvoj govor pun razbluda za naj lise
davas srece. A. Gledevic 296^^.
LISITI, lisim, jif. privare, oteti kome (objektu)
sto (u gen.) ; praeterire, mimoci, minuti. — Akc.
kaki je u praes. taki je (u impf. lisaht, u aor.
2 i 3 sing, lisi, 11 part, praet. pass, lisen; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. — Po-
staje od 1. lih: -h ispred i mijena se na s. —
radi znacena moze se pomisliti na 1. lih, 1, c,
a) ; ali ce biti postalo od pravoga znacena (re-
dundans, superfiuus), jer kad se kome sto otme,
moze se shvatiti da ono sto mu se otelo ostaje
kao suvisno prema ostalome sto ima: i u dru-
gome znacenu (mimoici) misli se na nesto sto je
preko nega, dakle u prenesenome stnislu vise nega.
— Rijec je praslavenska, isporedi stslov. lisiti,
rus. .iHiuHTF,, 6es. lisiti (kvariti), poj. Iiszy6. —
U nase je vrijeme perfektivni glagol, ali va^a da
je negda bio imperfektivan, kao sto je n. p. u
Mrnavicevijem primjerima, a takoder i u ceskome
i po]skome jeziku. razlika se ne moze poznati u
svijem primjerima, s toga ih ovdje pisem skupa
bez razlike. — Izmedu rjecnika u Belinu (,e3en-
tionare, dar esentione, far esente' ,immunitatem
dare' 29la; ,eccettuare, cavar dal numero' ,exci-
pio"' 283*; vidi i 1, b, c)), u Stulicevu (,fraudare,
privare, excipere'), u Voltigijinu (,eccettuare,
esentare, osenzionare' ,ausnehmen, befreyen') ; u
Vukovu: 1. (u vojvodstvu) koga cega ,b6rauben'
,3polio'. — 2. ne lisila te sabja, t. j. ne mimo-
isla te, no ostao od ne ,soll dich treffen' ,assequi';
u Danicicevu (, privare').
1. aktivno.
a. privare.
a) u zlome smislu, kad se objektu otme
sto on drzi kao dobro. Nasb pribezista ne lisitb.
Sava, sim. pam. saf. 9. Gospodb ne lisitb dobra
hodestihb nezloboju. Mon. serb. 9. (1222—1228).
Carigradskago cara lisi cesarastvija. S. Kozicic
17b. (Papa) Friderika II kle i casti cesarastva
lisi. 27b. Lisise Grgura casti arhijerejskije. 3la.
(Car) vojne lisase riih mita. 42:*. — U ovome pri-
LI§ITI, 1, a, a).
122
4. LIT
mjeru ima relativna recenica mj. genetiva (ima
St u misli onoga) : Potanko sve slisi stec sa mnom
na blize, a pak me ne lisi ca svim znat nalize.
D. Barakovic, vil. 104.
b) u dohrome smislu, had se objektu
otme sto je zlo, kao izbaviti, osloboditi. Slobotu
bez zidova boje lisi od zasjeda svih izvana. J.
Kavanin 209*1.
c) uo2:)ce, ni u dobrome ni u zlome smislu.
Lisiti ugovor krjeposti nakon 6 mjeseci. Zbornik
zak. 1866. 134.
b. praeterire.
a) mimoici, minuti, promasiti (objekat
je u ace). Nasb da ne lisitb Bogt svetyimi ti
molitvami. Domentijana 179. Moze bit, kad slisi
goruci uzdasi, da t' milost ne lisi i zoju t' ugasi.
D. Barakovic, vil. 265. Zac bo smrtno ako ni-
kogar ne lisi. jar. 10. (Vjsi svita kolisi znadu
moje hudi, ikogar ne lisi znanje moje cudi. I.
T. Mrnavic, osm. 16. Koju bez pristanka stavi
se svrsiti, ne hoteci danka bez neje lisiti. mand.
49. — U ova dca primjera vaja da stoji genetiv
mj. akuzativa. (isti je ovaj primjer u Vukovu
rjecnikii ttz: Ne lisila te sabja!) ^isi mene i
moje du§e! (Daleko od mene bilo!) Nar. posl.
vuk. 170. Lisi mene i moje kuce. V. Vrcevid,
niz. 30.
b) izostaviti, n. p. neke rijeci kod ci-
tana, mo^ena itd. U vrime vazmeno, lisivsi tu
gornu antifonu, govori se antifona: „ Krajice
neba". M. Alberti 77.
c) excipere, izuzeti, vidi i u rjecnicima.
Da svaka iskusi, . . . cini tu zapovid, nikogar ne
li§i. D. Barakovic, vil. 53.
c. neprelaznu, deesse, deficere, pomankutl.
— va]a da je ovaku znacene ii ovovie primjenc:
Ne moze bo duh lesiti ni pomankati crkvi. S.
Budinic, sum. 56a-. _ Jma i u Belinn rjecniku:
lisiti ,mancare, non esservi qualche cosa' ,desum'
456* s dodatkom da stoji s akuzativom, i s pri-
mjerom pisca M. Alberti: Gospodin me vlada,
a nistar me ne lisi, ali tnislim da nije Delia
Bella dobro raznmio taj primjer, jer nistar stoji
kao genetiv, i znacene je kao kod a, a).
t. pasivno.
a. p)rema 1, a. Da crikve ne budu lisene
duzne sluzbe. Narucn. 26b. Klet bisi i bisku-
pije lisen. S. Kozicid 20'». Roman cesarastva
lisen. 46^. Lisen bisi o6iju i cesarastva. 47^.
Dai a lisen. J. Rajic, pouc. 1, 28. Lisen biti
cega zbog neupotrebjavana ,durch nichtgebrauch
(eines rechtes) verlustig werden'. Jur. pol. ter-
minol. 572. — .Teli tko tkoji jest lisen od po-
tribe smrti? Blago turl. 2, 308.
b. prema 1, b, c). — U Belinu rjedniku:
.eccettuato' ,exceptus' 283*.
3. sa se, rcjleksiono, prema 1, a.
a) u zlome smislu, izgubiti. — Izmedu
rjeinika u Vukovu (cega, koga ,boraubt werden,
verlieren, ontbehren' ,privor, spolior'). Ne lisu se
nadezdo. DomontijaniJ 120. Kad se bakar bara-
bari sa zlatom taki se lisi svojo vrednodo. J.
Raji6, pou6. 1, 20. Koji bi zbog nepoiornosti,
nebreZJivosti zaslu2ili da se cina i zvanija liso.
Nov. sr. 1835. 76. Kano vijerna kad izgubi
druga pri izdahu zavjerena Juba, jer se lisi svog
slobodioca . . . Osvetn. 1, 6. Lisiti se dobro-
cinstva ,3ich der ivohlthat verlustig machen'
,decadore dal bonefizio'. B. Petranovi6, rucna
k6iga. 23. - Obesta se i zakle ovdi pred naini,
ako bi on u ovakovo Stogod u budusto stupio,
da se lisi svoga zivota. Glasnik. ii, 1, 156.
(1808).
b) u dobrome smislu, izbaviti se, oslobo-
diti se. Da se on lisi strasne rati. I. Zanotti,
en. 9. I razbiruc raj i pakle, vje6noga se zla
ne lisim. J. Kavanin 30^. Zaludu se od nih
lisim, nije mi dano da pobignu. 407a. Nek se
uboztva svak no lisi. 518a. Izgorise po selih
cardaci, pa se zem|a lisi zlikovaca. Osvetn. 5,
24. „0n se lisio od vojne". M. Pavlinovid.
LiSlV, adj. samo u Stulicevu rjecniku : v.
olisiv.
LISKOVAC, Liskovca, m. ime visu u Srbiji
u okrugu krajinskome. M. D. Milicevic, srb. 941.
LISMA, adv. osobito, narocito, vidi lise, od
cega postaje nastavkom ma (isporedi bojma, vecma,
veoma). — Od xviu vijtka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,besonders' , imprimis', cf. osobito). Za
veliko vase blagodarene koje u dva poklonena
dekreta a lisma u oni od 22 novembra 1783 vi-
dimo nama odluciti naredujuci se svakomu od
nas plate. Starine. 10, 88. (1783).
LISNICA, /. mjesno ime.
a. u Bosni voda. F. Jukic'-, zemj. 41.
b. u Hroatskoj selo u zupaniji zagrebackoj.
Razdije}. 78.
LISNO, adv. od adj. lisan za koji nemam po-
tvrde. — Ima naj lisno na jednome mjestu xvi
vijeka gdje kao da znaei sto i naj lise (vidi lise).
Naj lisno svak pravi, kad te smih obide, ono se
pripravi da k nebu otide. S. Mencetic 87.
LlSI^A, /. ime selu u Bosni u okrugu bano-
luckomc. Statist, bosn. 87.
LISNA^^I, LiSiiaka, to. j^^- ""^ mjestu u Her-
cegovini. Schem. herceg. 1878. 13.
LISNAK, m. lisnik, rpa lisca. Slovinac. 1884.
81. Lisnak, lisce slozeno na slog marvi za zim-
nicu. M. Pavlinovic.
LISTICA, /. ime vodi u Bosni. F. Jukid, zemj.
54.
1. LIT, /. udarac plosnom stranom maca Hi
sable; ovakovo jc tumacei'ie u rjecnicima i ovako
trcba shvatiti u primjer u, ali je sva prilika da
je pravo znacene : plosna strana u maca Hi sab(e,
sto se potvrduje i a rjecnicima gdje stoji uda-
rati liti. — isporedi li6imice, litimire. — Mislim
da postaje od osnove lyt (vidi 3. list), jer ima
neka slicnost izmedu judske noge i sable kad se
gledaju sa strane. — U jednome primjeru xvi
vijeka (kao objekat s glagolom dati), a izmedu
rjecnika u Belinu (,piattonata, colpo che si di
col piano della spada' ,lati gladii ictus' s pri-
mjerom M. Drzica ; ,udarati liti od maca' ,dar
delle piattonate' ,lato ense cedere' 562*) i u Stu-
lidevu : ,lati gladii vel ensis ictus' s dodatkom
da se nalazi u Gundulica (?) ; udarati liti od
maca ,dare delle piattonate' ,verberar6 ense (quo
eo in casu instar baculi utimur)'. Sad ti dah
sto liti. M. Drzic 45.
2. LIT, /. vidi hrid, stijena. — isporedi litica.
— MisUm da jc od grd. Xi'&a^, kamen. — Akc.
se mijena u loc. sing liti, u gen. pi. liti, u dat.,
instr., loc. pi. litima. — U na^e vrijeme u gor-
nemu primorju. l^udi su lomili }utu lit S. ^u-
bisa, pri p. 1. (More) kao zrcalo, u komu se
ohola lit danimico ogloda. 4. Ruza so prekrsti,
pa strmoglavi niz onu visoku lit. 80. — / u Du-
brovniku i u okolini. „Visoka lit". „Peti so po
litima". P. Buduiani. — U Vukovu je rjeiniku
muskoqa roda (vidi 5. lit\ all moze biti da je
Vuk zlo zahilezio gramaticki rod.
3. LIT, /. sira iz jagoda. — u Samoboru. F.
Hefelo.^
4. LIT, /. tal. lite, parba, parnica (na sudu).
'1 LIT
123
LITI
— U jednoga pisca Dubrovianina xvii vijeJca.
Ako slijede lit koju su nasli s bremenom da je
nepravedna. I. Drzic 303. Izgubi za ovo svoju
lit. 304.
5. LIT, m. villi 2. lit pri kraju. — U Vukovu
rjecniku: vide litica s dodatkom da se govori u
Crnoj Gori.
LITAK, litka, m. neka zenska Jiajina u Srbiji
u okrugii vranskome. U brdskim krajevima blize
k Vlasini zenske nose povrh kosule ,litak' od
vranoga §ajka, koji same zene tkaiu, vrane, kroje
i siju: to je kao crna popovska hajina, samo bez
rukava. na nedrima je rasecena, a po dnu oivi-
cena sikom. po noj se opasuju, i onda oblace leti
,curce' a zimi ,gube'. M. D. Milicevic, kral. srb.
313.
LITANIJA, /. cesce u imiozini: litanije, vidi
letanije. — Od tal. litanie. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (v. letanije s do-
datkom da je uzeto iz hrevijara). Koja (molitva)
zove se litanija ... S. Budinic, sum. 32*. Od
litanij. F. Glavinic, cvit. xxii. Od vece litanije.
113a. Od maiie litanije ili rogacijona. 114**.
Od litanij ili rogacijonov. 112b. Litanije. L.
Terzic 98. Nadoda ,zdrava kra|ice' i litanije. I.
A. Nenadic, nauk. 266. Pivaju litanije od sviju
svetih. A. Kanizlic, bogolubnost. 262. Imaju na
litanije odgovarati. 287. Litanije od svetoga
Franceska Saverije. fran. 236. I ucile pivat li-
tanije. M. A. E,e|kovic, sat. CQk Pivajuci Go-
spine litanije. sabr. 34. Litanija veca. I. Veli-
kanovic, uput. 3, 511. Ovo prosene tomaci s. crkva
i u misi i u litanijama. J. Matovic 521. Lita-
niji ,litaniae', gen. litanij. D. Nemanic, cak. kroat.
M stud, iftsg. 61.
LITANE. n. djelo kojijem se lita. — U Vu-
kovu rjecniku.
1. LITAE., m. licina; konopac; ogr^ak. — Od
grc. XvTcioujv, Ivrdgt, konopac ill drugo cim se
vezu dva po dva psi, koni ltd. — Od xvii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovu : 1. vide li-
cina. — 2. (u Dalmaciji) oko dva prsta sirok i
s pulijama od kositera nasaran kais kojijem se
zene opasuju (sto je koji duzi, da se vise puta
nime opasati moze, to je jepse).
a. licina ili konopac, cim se ko ili sto veze.
Nego me uitiv svezi litarom. M. Divkovi6, plac.
84. ^ude, oruzja i odare, jedra, povraze i li-
tare (na korabji). J. Kavanin 212^. Na Ivanu
presijece litare. Nar. pjes. juk. 400. I nih aga
sprpi u litare. Osvetn. 1, 69.
H). ogrjak (u zivotina). Pokraj doga hrce po-
skakuje, a zlatan mu litar pozvekujo. Nar. pjes.
vuk. 2, 271. Litarova, sto bijahu oko vrata ka-
mila nihovijeh. D. Danicic, sud. 8, 26.
c. vrsta pojasa, vidi u Vukovu rjecniku,
2. LITAR, litra, m. metricka mjera zi zitke i
sitne stvari (kubicni decimetar). — Od franc.
litre (sto je od grc. Iiiqu), tal. litro, nem. liter.
— isporedi 2. litra. — U nase vrijeme po juz-
nijem krajevima.
3. LITAR, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
cuprijskome. Niva u Litaru. Sr. nov, 1875. 416.
LITA STIJENA, /. mjesno ime. — xiv vijeka,
vidi u Danicicevu rjecniku: Lita Stena, Graca-
revu je s Dosudem isla meda ,odb Peci u Litu
Stenu'. M(on. serb). 95. (1330). vidi: U Liitu
Stenu. Svetostef. hris. 18.
LITATI, litam, impf. mollia cacare, ispustati
meku ili zitku necist. — Akc. kaki je u inf. taki
je u praes. 3 pi. litaju, u aor. Utah, u ger. praes.
litajudi, u ger. praet. lilavsi, J< part, praes. act.
litao; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u
praes. 1 sing. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (vide blijati). — Moze imati i
ace. uza se kao imperfektivni glagol prema poli-
tati. Uzimalo davalo, s kokosima spavalo, kokosi
ga litalo. (Govore deca onome koje sto pokloni,
pa opet uzme natrag). Nar. posl. vuk. 330. Uzi-
malo davalo, pod kokoske spavalo, kokoske ga
litale, a pijevci ga pitali. V. Bogisic, zborn. 506.
— I u prenes'uome smialu: svasta govoriti. „Ne
litaj svasta". u Stonu. M. Milas.
LItAVICA, /. mollis cacatio, djelo kojijem se
lita, ili bolest kad se lita. — U nase vrijeme.
Posluzio ga je kao Ristu litavica. (Pripovijeda
so, kako je bio neki Rista u kuma na casti, pak
morao iza stola mnogo puta letiti na poje, i kad
je doso doma te ga pitali: „Kako bijase na
casti?" odgovorio je: nKum je lijepo podvorio
svoje gosti; ali mene je moja litavica jos bo|B
posluzila". To se veli o zloj podvorbi, o nova-
jaloj, zlocestoj poslugi). Nar. posl. stojan. 147.
Litavica, lijavica, u nase vrijeme u Stonu: „Ve-
lika mi je litavica!" M. Milas.
LITAVSKI, adj. koji pripada Litvi. — ispo-
redi litvanski. — USulekovu rjecniku: ,lithauisch'.
1. LITERA, /. slovo, lat. litera. — U Bjelo-
stjenceou rjecniku : litera, slovo , litera' i u Jam-
bresiccvu : , litera'.
2. LITERA, /. vidi litere.
LITERATOR, m. knizevnik, nem. literator. —
U pisaca nasegn vremena. I pokojni nas literator
Vuk Karagic. Magazin. 1866. 57.
LITERATURA, /. knihvnost. — Od tal. lette-
ratura, nem. literatur. — U pisaca nasega vre-
mena. Kakav poletarac koji trazi slavu u po-
znanu tude literature. Vuk, dan. 1, 97. Jer
onda u nasoj literaturi niti je ko znao za mene
ni za nega. odg. na utuk. 22. Da je ovo pravo
mjerilo zalosnoga stana danasne nase literature.
Vuk, nar. pjes. 2, 387.
LITERATURAN, literaturna, adj. koji pri-
pada literaturi, knizevan. — U pisaca nasega
vremena. Ali se sad nacinila uceua (literaturna)
partija. Vuk, dan. 5, 72. vidi Vuk, gram, i polem.
spisi. 2, 422. (Matica) pretvorila se u litera-
turnu partiju. pism. 4.
LITERE, /. pi. u narodnoj zagoneci nasega
vremena. — U Vukovu rjecniku: u ovoj zago-
neci: Litere, litere niz kamene visjele, nit' se
pekle ni varile, sav svijet odranile. — odgonet(aj :
sise, vidi Nar. zag. novak. 207.
LITERICA, /. dem. 1. litera. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: (pi.) literice, slovice, slova mala
,litterae minutae 1. parvae, litterae minusculae'.
LITI, lijem, impf. ispustati iz cega Hi iz sebe
sto iitko (objekat) tako da pada ili tece; teci,
tociti se. — isporedi lijevati i |evati. — Akc. se
mijena u aor. 2 i 3 sing, li, u impt. lij, m ger.
praet. Hvsi, u part, praet. act. (osim oblika lio,
u kome je i kratko jer stoji pred o, ali bi po
eakavskome govoru bilo lil) lila, iilo itd. (u Du-
brovniku Iilo, lili, Hie) (Danicic u Akcenti u
glagola, str. 60 ne mece ovaj akcenat, moze^ biti
da ga je zaboravio), u part, praet. pass, liven,
Jeven, lit. — Eijec je praslavenska: liti, ali se u
sadasnemu vremenu i mijenalo na e; s toga su
u nekijem jezicima poynijeiani obliei s -i-Js -§-;
isporedi stslov. liti, leja, rus. jihtk, .atio, ces. liti,
leji i liji, po(. lac (od leti), lejp; ima i lit. lieti.
— Mikiosic misli da li- i le- postaju od korijena
lb. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (v. lijevati),
LITI
124
LITIMICE
tt Vukovu (igiessen' ,fund.o'), u Danicicevu (liti,
leju jfundero').
1. prelazno.
a. aktivno.
fi) ciniti da ohjekat tece uopce iz cega,
iz kakva suda (perfektivni je glagol proliti, iz-
liti), Hi u drugi sud Hi u drugo sto zitko (per-
fektivni je glagol uliti).
aa) u j)ravome smislu. Da drugi lije
vodu. Ant. Kadcic 110. Hi odmah uja i oceta
na ne liju. J S. Eejkovic 168. Pije vino Turcin
kondijerom, no sam lije, no sam ca§u pije. Nar.
pjes. vuk. 2, 273 Spodajte mi malo hladne vode,
da je lijem mladoj na srdasce, da bi mi se spro-
budila mlada. Nar. pjes. istr. 2, 66.
hh) u metaforickome Hi prenesenome
sviislu, vidi lijevati, 1, a, a) cc). Eeky icejenija
leje. Stefan, sim. pam. saf. 26. Bog nu (pra-
vednost) lije v nas. §. Budini6, sum. 1981^.
bj subjekat iz sebe toci sto zitko (a svi-
jem su primjerima objekat samo krv i suze, vidi
lijevati, 1, a, b) bb) aaa) i bbb). Krv za cara
lit marimo svoga. Pjev. cm. 328a. I krv liti a
ne proliti je, nije bilo nit' 6e biti, Luka. Osvetn.
2, 23. A sto ovdje krvi liste drage. 2, 178. Oj
Slovini, sto godir ste krvi lili erne. 2, 178. Sve
se biju, jadnu krvcu liju. 3, 154. — Vije iz kih
zute suze lije. J. Kavanin 413b. Knigu stije,
grozne suze lije. Nar. pjes. vuk. 1, 257. Znas
li, duso, kad si moja bila, na mom krilu grozne
suze lila? 1, 388. I on suze od obraza lije. 3.
91. Grozne suze niz obraze lije. 3, 470. Ve6
niz lice suze lije. Nar. pjes. petr. 1, 67. Kavu
pila, skrosne suze lila. Nar. pjes. istr. 2, 139.
Koliko je suza kod vatre lila. S. l^ubisa, prip.
38. Pa ako je koja od ovijeh junakina kadgod
suze lila. Osvetn. 2, 7. Bijegom se spase u gra-
dove, tamo cajat, ]ute suze liti. 4, 50.
c) kao imperfektivni glagol prema po-
liti, vidi lijevati, 1, a, c). S otim stablo u okolo
lije. J. S. KeJkovi6 273.
tl) kao imperfektivni glagol prema sa-
liti, sliti (a kalup), isporedi lijevati, 1, a, d).
jZvonar' od ,zvono' (kao i onaj koji lije zvona).
Vuk, dan. 3, 6. Za puscana taneta, za krstove
gto djeca liju od kositera. rjecn. kod kalup.
Bratac lije olovnu besiku. {iz narodne pjesme).
kod olovan. Ko jo izmislio pedi b|eb, liti svi-
je6e ... to ispituj mar|ivo. priprava. 55.
b. pasivno (u jedinome primjeru prema a,
d)). OtiSao si i nacinio sebi druge bogove i li-
kove livene. D. Danicic, Icar. 14, 9.
c. sa se.
a) pasivno.
aa) prema 1, a, a). Kad se lije vino. M.
Gazarovi6 115^. — Znaj da valom bojna krv so
lije. Osvetn. 2, 27.
hb) prema 1, a, d). Pocnu so u Beogradu
liti zvona, pa i topovi. Vuk, grada. 12 — 13.
vf) kao nalijevati se. More oceansko 'e
sve punije, §to se vedma rijekam' lije. J. Ka-
vaAin 536 .
b) refleksivno.
an) kao ulijevati se. Oceanskn velifiinu
u k6j vode proftudne se liju. J. Kavariin 4.38a,
bb) kao prolijevati se, isporedi 2. Ve6
nekoliko dana lila se kiSa boz prestanka. M. D.
Milicevic, zim. ve6. 260. Ki5a se lila kao iz
kabla. 308.
cc) metaforiiki, Duh sveti lijo so v lie.
S. Budini6, sum. 72^.
\- 2. neprelazno, kao liti so, toftiti se, te6i
(obilno). Lijo kisa kao iz kabla. Nar. posl. vuk.
169. — Lije krvca niz srebrna puca. Nar. pjes.
vuk. 1, 583. Od nokatah lije krvca crna. 2, 33.
Onudije crna krv lijase. Pjev. crn. 228:1. Pa mu
(konu) lije krvca iz kopitah. 275^. Kud je bije
onud krvca lije. Nar. pjes. potr. 10, 627. Iz
Stanojla crna krvca lije. Osvetn. 2, 143. Lije
krvca od junackih zala. 3, 102.
LITICA, /. uprav dem. 2. lit, ali je znacene
isto. cesto stoji kao popunak uz rijec stijena. —
Akc. se mijena u gen. pi. litica. — Od xvi vi-
jeka, a izmedii rjecnika u Vukovu (,ein steiler
felsen' ,praecipitium'. cf. lit), Gdi su stijene i
litice. M. Vetranic 1, 13. Najti ces spilu medu
dvije litice. 2, 190. Ino sve litica stina se cb-
sikla. H. Lucid 218. Stijene litice nad jednim
dolom zgor strasivo nadstoje. D. Zlatarid 12'^.
Gdi se je litica pri humu obsjekla. 80*. Da
ostane djevojcica kralevskoga od plemena sred
klisura i litica ovdi od mene ostavjena. I. Gun-
dulic 27. Na vrat me niz strmu liticu obori,
zajaz' mnom u grmu vucji glad naj gori. 166 —
167. Ter u nacin poplavice, ka sve uosi sto za-
dere, i ored se niz litice vaja gore, po|a zdere.
224. Pobjegose . . . u planinskoj iskat strani stit
sred jama u litici. 340. Cesto ravan put se
ucini hridi strmijeh sred litica. 501. Nu litica
od svud strma sit ne da§e u dubinu. 555. Ja
po tmastijeh leted jazih uz pukline, uz litice.
G. Palmotid 1, 46. Hrid ostra i litica. P. Ka-
navelid, iv. 479. Kad grohotom niz litice sve
sto sadru medu u more. J. Kavaiiin 48*. Cesto
i ravan put se obori meju hridim i liticam. 130^.
A vrh stijene i litice sivi oro gnijezdo vije. 182*.
Voda romoni protjecuci niz litice. I. Dordid,
uzd. 36. Naga umiram sred litice. 44. (Ptice)
drze svoje loznice kamenite sred litice. salt. 350.
Spustedi ih u procijep od litice. ben. 23. Krepos
cudnovitu svoju ukopa medu Jitice i prodoli. 26.
Romonedi niz liticu. 113. Sto ne side§ nize
dole, prid gradom na poju, neg se krijes u li-
tice? Nar. pjes. bog. 214. Kad uzide po gorah,
po hridih i liticah. D. Basic 231. Oko nih divje
ptice skvrce i hucu iz litice. N. Marci 30. Pod-
vij barjak u liticu stijenu. Nar. pjes. juk. 240.
Od jednoga kraja do drugoga ove mede prekijem
putem ima oko cetiri dana hoda; ali kad bi se
islo preko gudura i litica pored ne, bilo bi mnogo
vi§e. Vuk, ziv. 225. Soko hode visoku liticu.
P. Petrovid, goi\ vijen. 74. Sjedne zbor za jed-
nom liticom u odsoju. S. l^ubisa, prip. 184. Ce-
mernu je priklonio glavu uz liticu stijenu ne-
smijenu. Osvetn. 2, 61. U sve vrijeme s vama
vojujudi i litice krvju zalijudi. 3, 27. — / kao
ime mjestu u Srbiji u okrugu jagodinskome. Li-
vada u Litici. Sr. nov. 1875. 173.
LITICEV, ad.j. koji pripada litici. — U jed-
noga pisca nasega vremena. U nerodnu klancu
liticevu. Osvetn. 3, 34.
LITIJA, /. a pravoslavnoj crkvi, svecani obred
po kojemu svecenici i drugi Jlriscani ophode
crkvu Hi veci prostor pojuci i moleci se Bogu;
isporedi ophod, procesija. — Akc. se mijena u
gen. pi. ITtija. — Od ngrd. Xm] (stgrc. Xidj znaci
molitvu uopce). — U naSe vrijeme, a izmedu
rjeinika u Vukovu (,die procession, der bittgang,
der umgang' ,pompa' s primjerima: Danas nose
litiju. Idu s litijom). „No moze" govorio jo on
opStinarima „litija da obilazi oko crkve od toga
kamena". M. D. Milidovic, pomenik. 1, 108.
LITIJANICA, /. ridi u Danicicevu rjccniku:
selo crkvo bogorodidine u Arhijevici, koje je
s crkvom dala Hilandarn carica .Tovdokija 1379,
M(on. serb).^ 191.
LITIMICE, adv. (uz glagol udariti Hi drugi
LITIMICE
125
LITEICA
slicni) plosnom stranom od rnaca Hi sab{e, lieu
(vidi 1. lit). — isporedi lidimiie. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (udarati liti-
mice ,dar delle piattonate' ,lato ense caedere'
5_62a) gdje se naj prije nahodi, i u StuUcevu (li-
timice, udariti litimice ,lato ense caedere' iz Be-
lina). Milos Vuka sabjom udario, no udri ga
sab|om sjecimice, neg ga udre sabjom litimice.
Hrv. nar. pjes. 1, 279.
LITINA DEAGA, /. ime mjestu na Krku. —
XV vijeka. V Litini Drazi. Stat. krc. ark. 2, 295.
(1443).
LITINIJA, m. prezime. — xiv vijeka. Sin Ivana
LitiniJG. Mon. Croat. 44. (1379).
LITNICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu ja-
godinskome. Niva u Litnicu. Sr. nov. 1875. 779.
LITNIC, m. prezime. — xv vijeka. Od Mar-
tina Litniia. Mon. croat. 124. (1485).
LITISJUTI, litnem, pf. ispustiti jednom meku
necist iz sebe (perfektivni glagol prema litati). —
Akc. se m,ijena u aor. 2 i 3 sing, litnu. — JJ
Vukovu rjecniku : ,einen weichen schiss thun'
,caco molle'.
LITO, «. vidi 1. lit. — U Mikajinu rjecniku:
lito, kako ti od maca ,pars lata gladii', i u Stu-
Ucevu: V. lit.
LITOBA, /. ime selu u Ugarskoj. Sem. prav.
1878: 40.
LITOGEAF, m. covjek sto (po svome zanatu)
litografuje, tal. lit6grafo, nem. lithograph. — U
Sulekovu rjecniku znanstv. naz. kod lithograph.
LITOGEAFIJA, /. pisane Hi slikane na ka-
menu s kojega se stampa na hartiju; i sama ta-
kova slika na hartiji. — Od tudijeh rijeci sto su
nacinene od Xi&og, kamen, i yQufpw, pisem. —
Sulek ima u rjecnicima kamopis, ali nije dobro
nacinena rijec, jer treba da u prvome dijelu bude
osnova kamen a ne kam, isporedi kamenopisak
(gdje stoji grijeskom: vidi kamopis, a ovu rijec
nijesam primio u rjecnik).
LITOGEAFOVATI, litografujem, impf. stam-
pati Hi slikati litografijom. — Nacineno u nase
vrijeme. — U Sulekovu rjecniku znanstv. naz.
kod lithographiren i litografare. — I pasivno.
Pod zavitkom nakrsnim dopusteno je slati no-
vine i li tografovane predmete. Zbornik zak. 1866.
40. — i u Sulekovu rjecniku znanstv. naz. kod
lithographisch i litografico.
LITOEEST, vidi Jetorast.
LITONA, m. uprav vo, pa i covjek, kojemu je
litavica. — U Vukovu rjecniku : ,das rind, oder
auch der mensch der einen durchfall hat' ,dy-
sentericus*. — I u metaforickome smislu: covjek
koji mnogo govori. u nase vrijeme u Stonii : „Li-
tona svasta govori". M. Milas.
LITOVANIC, m. mjesno ime u Hrvatskoj. —
vidi Letovanic. — Pomine se xvn vijeka. Lito-
vanica grada. Starine. 11, 82. Kapitanu Lito-
vanica. 84. (oko 1648).
1. LITEA, /. as librale, libra, mjera za tezinu
sto se dijelila na 12 unaca: gotovo u svakome
mjestu bila je drukcija, tako n. p. po Vukovu
rjecniku bilo Hi je 4 u oci; dakle, ako uzmemo
od prilike oku = 1283 grama, bila je od prilike
litra — 321 gr. ; u Dubrovniku ih je bilo 3'/2 u
oci, dakle od prilike litra = 368 gr. — Grc.
ktrga. — Rijec je stara, isporedi rus. .Ainpa,
odakle ce biti i po], litra. — Izmedu rjecnika u
Mikalinu (litra, mjera ,as, libra, libella, pondo'),
u Belinu (,libra, peso di dodici oncie' , libra'
438a), u Bjelostjencevu (litra, litrica, pri Dalmat.
12 uncih , libra'), u StuUcevu (,libra, pondo'), u
Vukovu (jedna cetvrtina od oke ,gewicht und
mass' ,ponderis et mensurae genus'), u Danici-
cevu {liTQc. ,libra' mjerilo se nom srebro i zlato).
Litra imatb 72 zlatnika, i razdej^ajetb se na 12
cesti, ty ze cesti naricajutb se unbgije. iz rukop.
god. 1262. F. Miklosic, lex. palaeoslov.^ kod litra.
Jeze po litre masla. Sava, tip. hil. glasn. 24,
210. Umerihb komatb kaluderomb testomb u 4
litre. Dec. hris. 63. Dva deseti litarb srebra na
vsako godiste da dajemo monastiru svetago Pavla.
Mon. serb. 278. (1413). Da vbzimajetb mona-
styrb na godiste sto litrb srebra. 332. (1405 —
1427). Dva bokara srbbrbna s pokrivaci pozla-
ceni, a potezaju 15 litrb, 8 unaca, 3 axage. 372.
(1433). Dvanadeseto litara. 372.(1433). 131 litru.
389. (14.37). Dve ste litrb zlata. 477. (1457).
Sedmb desetb litrb zlata bez cetiri unce, koja je
prodavana litra po osambdesetb i cetiri dukate.
479. (1457). Da vi jo ostalb dlbzanb 24 litre
srebra. Spom. sr. 1, 74. (1405). Uze litru po-
masti pridrage. N. Eanina 95^. joann 12, 3.
Nikodemo . . . nosece mijesano mire i aloja kako
to litara sto. 1111^. joann. 19, 39. Cijena ga jest
tri litre srebra. Zborn. 29^. Stav' im pet lo-
naca koje su razbile, i litru konaca ku su izgu-
bile. N. Najeskovic 1, 250. Toliko litar konaca.
M. Drzic 133. Mcglo bi se izjesti po litre je-
stojske. B. Kasi6, zrc. 122. Stotinu litara olova.
M. Eadnic 209b. Mjerilo krivo jest uciniti litru
ali oku, sto niti je litra ni oka. 241b. Sto li-
tara zlata. P. Macukat 52. Nasa mjerila na
ovem svijetu tako su lijena i opora, da na utezu
kazu samo debele litre i oke. B. Zuzeri 145.
Dade mu sedam litar i po zlata. J. Filipovid 3,
349b. Dvadeset litara psenice. I. A. Nenadid,
nauk. 135. Tri litre zlata i dve bisera. Nar.
pjes. vuk. 1, 214. Svako mu je (puce) od po
litre zlata, a pod grlom litra i po zlata. 2, 483.
Svako puce od po litru zlata. 3, 6. Sama ploca
sest litara dode. 3, 336. Svako puce mice litru
zlata. 4, 56. Svakom dode sve po litra zlata.
4, 286. Da pokopa sibu okovanu koja zdere
litru tucenika. 4, 443. Tuca, brate, od fietiri
litre. Nar. pjes. juk. 79. Kupicemo litru zlata.
Nar. pjes. istr. 3, 4. Boja je unca pameti nego
sto litara snage. (U Crnoj Gori). Nar. posl. vuk.
21. Na litre uhodi, na drame ishodi (n. p. bo-
lest). 188. Ceiia je (= cjena je) kod nas dusa
nego litra luka. (U Grbju). 3'24. Odsjekao tri
litre mesa. Vuk, nar. pjes. 3, 470. Davala je
svaka poreska glava na godinu po jednu litru
masla. rjecn. predg. in. Hijada litara. kod
mijar. Da plati 24 litre voska u svijece. Prav-
donosa. 1851. 25. — Amo pripadaju i ovi 2iri-
mjeri, a ne pod 2. litra: Tridesti ili cetrdesti li-
tara krvi. B. Kasi6, in. 98. Litru mlika. .T.
Vladmirovid 19. Kupa here devet litar vina.
Nar. pjes. vuk. 2, 232.
2. LITEA, vidi 2. litar. — Prema 1. litra go-
vori se u sjevernijem krajevima. Litra, math.
,litre (franz. hohlmass)', tal. , litre', fro. egl. , litre'.
B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
LITEAT, m. tal. ritratto, obraz, portret. —
isporedi letrat. — U nase vrijeme u Istri. Litrat,
it. ,ritratto', slika, fotografija. F. Simcid (u
Klani).
LITEENACA (litrenada), /. sud sto here litru
cega zitkoga (vidi 1. litra). — U Vukovu rjec-
niku: ,ein gefass das eine nlitra" halt , amphora
„litra"-m capiens'.
LITEICA, /. dem. 1. litra. — Od xviii vijeka.
LITEICA
126
1. LIVADA
a izmedu rjecnika u Belinu (,libra, peso di do-
dici oncie' ,libra' 438*), u Bjelostjencevu (kod
litra), M Stulicevu (.libella'), u Vukovu (dim. v.
litra). Svilu joj sam na oke mjerio, a suho sam
na litrice zlato. Nar. pjes. bog. 256.
LITKOKOS, m. ime musko. — xiv vijeka. Li-
trokosb z detiju. Svetostef. hris. 31.
LITROSITI, litrosim, pf. oprostiti, izbaviti,
oslubuditi. — Od ngrc. aor. tXviQwaa fpraes. Xv-
xpoirw), otkupih. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3
sing, litrosi. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (koga cega .befreien' ,libero', cf.
oprostiti s dodatkom da se govori u Boci i s pri-
mjeroin iz narodne pjesme: S'jeku Ivu oko noga
gvozde, te ga jedva gvozda litrosise).
LITUE.DIJA, /. vidi leturdija i leturdija. —
U wa.se vrijeme. Da oau liturdiju na latinskim
jeziku. S. Tekelija. let. 119, 15.
LITURDIJA, /. vidi leturdija. — Od xvni
vijeka (vidi i kod liturgija). Kako su pod litur-
dijom uvadali pse u crkvu. A. Tomikovic, ziv.
202. Na jutrenu i na liturdiju. Nar. pjes. petr.
2, 40. Otpocese casnu liturdiju. 2, 559. Kad
se svrsi Bozja liturdija . . . Nar. pjes. mag. 1851.
119.
LITUEDIKA, /. nauka o liturdiji (vidi letur-
dija, b). — isporedi liturgika. — if pisaca na-
sega vremena. Liturdika ima se predavati na
preparandiji. Zbornik zak. 1868. 223.
LITURG, m. na jednome mjestu u crkvenome
jeziku, smisao nije dosta jasan, prema ngrc. la-
TovQ)'('j; znacilo bi svestenika koji obavpi crkveni
obred. Po neze liturbgb na groby otblucenb jestb
i vbzakonenb, jako gode jemu da tvoritb, pace
2e jako vbzmozbnb. Sava, tip. stud, glasn. 40,
174.
LITURGICkI, adj. koji pripada Uturgici.
Glede liturgi6kih kniga katolicke crkve . . . Zbor-
nik zak. 1871. 918.
LITURGIJA, /. vidi leturdija. — U naj .sta-
rijim primjerima moze se citati i liturdija (ispo-
redi). — Od prvijeh vremena, a izmedu rjecnika
u Danicicevu (liturbgija ,liturgia'). Tvoriti li-
turbgiju. Stefan, sim. pam. saf. 6. Po liturgiji.
Sava, sim. pam. saf. 12. Sluziti svetuju lutur-
giju. Domentijanl* 77. Da se otbpeva po desetb
liturgij. Mon. serb. 570. (1411). Neka liturgije
poje po svomu obicaju. A. Baci6 258. Ne pusti
mu liturgiju sluziti. A. Kanizli6, kam. 141. U
prisnicih liturgiju sluzG. 555. U svojih ku6ah
jesu liturgiju govorili. 580. Odose u crkvu gdi
on liturgiju re6e. 816. Odma za jutriiom ulegne
liturgija. S. J^ubisa, prip. 272. Nek vam vaSki
opojava crkve, i po vaski liturgije dava. Osvetn.
3, 77. Za parastos s liturgijom pla6a se sva-
komu svedeuiku . . . Zbornik zak. 1868. 153. —
TJ svih liturgijah, toliko grfikih, koliko latin-
skih ... I. Velikanovid, uput. 3, 256.
LITURGIJSlvI, adj. koji pripada liturgiji. —
U jednoga pisca xvm vijeka (bez -j-). Koji god
8U od .stvari liturgiskih to jest misnih pisali . . .
I. Velikanovid, uput. 3, 416.
LItURGIKA, /. vidi liturdika. Zbirka zak.
1, 161.
LITURGISATI, liturgisam i liturgisom, impf.
i pf. vidi leturgisati. — Od prvijeh vremena (u
naj starijim primjirima radi -g- vidi I'turgija).
Ne po 9ve dtii liturgisati je«da postb jestb. Sava,
tip. hil. glasn. 24, 195. Sb liturgisavsimji ijere-
jemb. tip. stud, glasn. 40, 148. Koliko je po-
povb u monastiru vsi da hiturgisaju. Glasnik.
24, 277.
LITVA, f. Lithuania, pokrajina od koje jedan
dio pripada Rusiji a drugi Pruskoj. — Mus.
.Ihtbh. — Od XVII vijeka. On bo u vijedu zdruzi
opcenu Litvu k po|skoj kralevini. I. Gundulic
430. — I u Sulekovu rjecniku: ,Lithauen'.
LITVANAG, Litvanca, m. vidi Litvanin. — U
pisaca xvm vijeka. Plemenit Litvanac. A. Ka-
nizlic, kam. 871. Svrhu Litvanaca. A. Tomi-
kovic, ziv. 8.
LITVANIJA, /. vidi Litva. — Mozebiti po
tal. Lituania. — U pisaca xvii i xvm vijeka.
Sarmacija uzdrzi u sebi Poloniju, Ruaiju, Lit-
vaniju. F.^ Glavinic, cvit. xiv. U Pomeraniji,
Litvaniji, Sleziji. I. Jablanci 100. Velikog er-
cega od Litvanije. A. Tomikovic, ziv. 8. Na
krajini Litvanije. 121. Od Litvanije. 151.
LITVANIN, m. covjek iz Litve. — Mnozina :
Litvani — JJ jednoga pisca xvii vijeka. Uz
gorni Pojaci Litvani kmete se. I. T. Mrnavic,
osm. 38. — I u Sulekovu rjecniku: ,Lithauer'.
LITVANKA, /. zensko celade iz Litve. — U
Sulekovu rjecniku: ,LithauGrin'.
LITVANSKI, adj. koji pripada Litvaniji, is-
poredi litavski. — U pisaca od xvu vijeka. Ali
gledaj, pak vojnici litvanskoga knestva slijede.
I. Gunduli6 438. Nad po}a litvanska Samojedi
vise stoje. I. T. Mrnavic, osm. 39. Da je ne-
davno umreo u Polocku na granici litvanskoj
u Rusiji covek jedan. Nov. sr. 2, 8. — Litvanska
(zem(a) znaci sto i Litvanija. Buduci se u Pojsku
i Litvansku naselio. A. Kanizlic, kam. 470. U
Pojskoj i Litvanskoj. 869.
LIV-, vidi lijev i }ev-.
LIVA, /. vjetar jugozapadni. — U Stulicevu
rjecniku: ,affrico, libeccio' ,africus' s dodatkom
da je uzeto iz misala. — Moie biti da je po za-
padnome govoru mj. lijeva (strana) prema onome
.Ho je obrnut put sjevera; Hi je od livati Hi li-
jevati, jer s tijem vjetrom cesto biva kisa. sva-
kako nije rijec dosta pouzdana.
LIVAG, Uvea, m. fusor, covjek sto po svojemu
zanntu lijeva Hi liva (n. p. topovc, zvona, kipove
itd.), vidi lijovati, 1, a, d). — U nase vrijeme.
Uzmi od srebra trosku, i izadi 6e livcu zaklad.
D. Danicid, pric. 25, 4. Kao uzdarje, posaje car
vestome livcu berat na nekoliko okolnih sela.
M. D. Milidovic, kraj. srb. 410. I)va livca, §to
su u Beogradu lili Srbima topove. pomenik. 3,
345. ^
LIVa6aNIN, m. covjek iz Livatka(?)\ — Mno-
zina: Liva6ani. — TJ nase vrijeme. Dopustili
smo Livadcanima da predu u OraSje. Djelovod.
prot. 90.
1. LIVADA, /. pole za pasu i .sjenokoSu (na-
lazi se gdjegdje i u siremu smislu: po(e, i u
uzemu: obradeno pole, usjev). — Od grc. kijid-
ihov. — Akc. se mijena u gen. pi. livada. — Po
sjevernoj Dalmaciji (gdje je zapadni govor) duje
se i Jevada (isporedi ruski oblik). — Rijec je
stara, isj)oredi stslov. livada, (rus. .\eua,vi). —
Izmedu rjeinika u Vrancicevu (.pratum; soges'),
u M'kalinu (livada, liive za sijeno , pratum'), u
Belinu (,cam|io da pascoli, prati' ,agor compas-
cuus' 163'>; ,prato, campo che non si lavora, ma
si tien per pascolo' , pratum' 5781>), u Bjelostjen-
cevu (, pratum', v. sinoko^a), u Stulicevu (, pra-
tum'), u Voltigijinu (,prato, prateria' ,wiG9e'), u
Vukovu (,die wiose* , pratum', cf. sjenokos, sjeno-
ko§a), M Danidicevu (,pratum'). Malymb putemb
1. LIVADA
127
LIVADICA, b.
podb livadu. Mon. serb. 93. (1330). Livadf. da
ne pasetb nikto. Zak. dus. pam. saf. 35. Aste
kto popasetb livadu grehoinb ... 35. 49. Selo
sb |udmi i livadami. Mon. serb. 122. Do livadb
kra|evehb. 123. (1836—1.347). Za vyse recenaa
mesta na Prevlace sto ima Svetaa Gora obste
glago}emoje Livada. 12(5. (1347). (nize na istoj
strani: Prodase mi vyse receunoje mesto Livade,
ydje je cudnovat oblik, zar mnozina Livade?).
Ostavi svoga kona na dvoru na livadi.^ Zborn.
43b, Livada se uresila. S. Mencetic — G. Drzic
510. Livado gizdava, jesu li t' cvijetja i trava
povenul' kad zimi? N. Najeskovid 1, 131. Zem^o,
nemoj se kratiti otvorit livade. M. Drzic 417.
Ki nam pozeze sve zitne livade. F. Lukarevic
239. Tuj trava u cvijecu sred livad ravnijeh
jea. L Gundulic 77. Posred gora i livada. G.
Palmotic 1, 239. Livade ove naresene razlikoga
kitjem cvijetja. 2, 20. Livada mi cvijetjem zene.
2, 217. Da je spustila svu vlas na te vrb pod-
loznijeh noj livada. 2, 451. Ona rika ka se bri-
jegoni tiho krade priko poja niz livade. 2, 477.
Cvitak i ruza u livadi. M. Jerkovic 39. Ka-
kono junci tusti tekuci po livadab i pasah raz-
kos zemajskih. P. Radovcic, nacin. 21. Livade
pune cvijetja. V. Andrijasevic, put. 351. U liivi,
ali vinogradu, ali vrtlu, ali u livadah. L. Terzic
242. Da ti vidis vanka grada brda, doline, ptice
i livade. P. Macukat 16. Prodadose lipo zgrade,
nive, vrtle i livade. P. Vuletic 43. Grad silno
livade satire. A. d. Bella, razgov. 212. U lipu
livadu mirisuih lijera. 240. Plodnijeh vrh li-
vada. I. Dordic, salt. 20. Po|a, livade i dubrave.
uzd. 14. Plugovi orahu tvoje livade. B. Zuzeri
126. Da nisi pustio marvu u tudu livadu. A.
Kanizlic, bogo|ubnost. 133. Drago vas je po
meni oni junak pozdravio koji je sator raspeo
na livadi od Budima. Nar. pjes. bog. 15. I svoje
su satore na livadi razraetnuli. 47. Skupicemo
ungarske katane, otecemo po|a i livade. And.
Kacid, razg. 65^. Uze one malo vojske, ter opali
sve zito, livade ... 111. Nemu duzde za ju-
nastvo dade lipe zem|e, zelene livade. 210a. Koji
mu dadose zema}a i livada. kor. 458. Livade,
poja i planine. 86. Gore sahnu i livade. A.
Kalid 501. Nijedna livada niti misto nek ne
ostane kud ne bi prosli s poganlukom. B. Lea-
kovic, gov. 168. Pala magla na Bojanu, a sva-
tovi na livadu. Nar. pjes. vuk. 1, 66. Pusti kona
na livadu. 1, 116. Ja poJa imadem, stado da
napasem, moja sitna kosa, zelena livada. 1, 171.
Djevojka je livadu gojila, po livadi bostan posi-
jala. 1. 286. Ko ci dade tu livadu oko kraja
pokosenu? 1, 302. Dva se draga na livadi }ube,
oni misle, niko ih ne vidi; al' nih gleda zelena
livada. 1, 324. A livado, ne zelenila se! 1,324.
Mome koiiu ne rodi livada. 1, 364. To zacula
nekosena livada. 1, 447. AT uzrasla senica bje-
lica, a oko ne zelena livada. 2, 531. A imas li
zelenu livadu sto je kosis triput na godinu? 3,
429. Ne rodi mi livada sijeno. 3, 430. Svi ov-
carj uz livadu bjeze. 4, 86. Aga pade na rosnu
livadu, na livadi cador razapeo. 4, 472. Nigdje
rodna tega uzorana, nit' livade da se koni hrane.
Osvetn. 2, 97. Oranice pritisnuli orne, i livade
prekrilili gojne. 3, 113. Na uznositoj livadi lezi
crkva. S. J^ubisa, prip. 195. — Metaforicki. Kad
se vrti tvoja kosa po zeleni od svjetovne sej li-
vade. J. Kavanin 387a. Smrti vas svit livada.
V. Dosen vii. — Ti jesi livada od raskusa. P.
Posilovic, nasi. 74^. O livado nasladena. 177b.
Ti si livada naresena. J. Banovac, prisv. obit.
65. — (kao bojno pole) Razbojna livada kih
smrtju posvoji. L T. Mrnavid, osm. 55. — / kao
mjesno ime u Srhiji. Livada, niva u okrugu va-
{evskome. Niva , Livada'. Sr. nov. 1867. 55. — Ba-
bova Livada u okrugu kragujevackome. Sr. nov.
1875. 887. — Davidna Livada u okrugu kragu-
jevackome. Livada u Davidnoj Livadi. Sr. nov.
1869. 245. - — Hagijska Livada u okrugu kneze-
vackome. Niva kod Agijske Livade. Sr. nov.
1871. 180. — Mijkova Livada u okrugu kragu-
jevackome. Zemja zvana Mijkova Livada. Sr.
nov. 1869. 641. — Nogovica Livada u okrugu
kragujevackome. Livada u Nogovica Livadi. Sr.
nov. 1869. 243. — Velika Livada u okrugu cacan-
skomc. M. D. Milicevic, srb. 644. — i u mnozirti.
Livade u okrugu vajevskoine. — Batvakove Li-
vade u okrugu smederevskome. Livada u Batva-
kovim Livadama. Sr. nov. 1875. 55. — Drago-
vacke Livade u okrugu pozarevackome Niva u
Dragovacki Livada. Sr. nov. 1869. 689. — _ Li-
vade Glogovacke u okrugu smederevskome. Niva
u Livade Glogovacke. Sr. nov. 1861. 602. — Ka-
luderske Livade u okrugu smederevskome. Livada
u Kaluderskim Livadama. Sr. nov. 1870. 774. —
Kamenite Livade u okrugu smederevskome. Niva
u Kameniti Livada. Sr. nov. 1875. 108. — Ka-
rapetanske Livade u okrugu biogradskome. Orada
zemja u Karapetanskim Livadama. Sr. nov. 1869.
328. — Kolarske Livade u okrugu smederev-
skome. Livada u Kolarskim Livadama. Sr. nov.
1875. 352. — Socke Livade ti okrugu pozarevac-
kome. Zemja u Sockim Livadama. Sr. nov. 1875.
375.
2. LIVADA, m. prezime. u hrvatskoj krajini.
V. Arsenijevi6. — Ista je rijee sto 1. livada.
LIVADAK, livatka, m. ime mjestu u Srbiji :
a) u okrugu jagodinskome. Livada u Livatku. Sr.
nov. 1864. 150. — b) u okrugu smederevskome. Li-
vada u Livatku. Sr. nov. 1870. 163.
LTVADAN, livadna, adj. koji pripada livadi.
— Od XVI 11 vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(livadni ,pratajuolo, over pratese, di prato' ,pra-
tensis' 578b) gdje se nnj prije nahodi, u Stuli-
cevu (,pratensis'), u Voltigijinu (livadni ,pratile,
pratese' ,zur wiese gehorig'). Zamisjajte lijere
livadne. S. Rosa 77^. Krave pasijaju (= pasi-
jahu) u okolo stojecim livadnim blatinam. I. J.
P. Lucie, razg. 5. Blagouhanije livadni cvijeca.
D. Obradovi6, ziv. 82. Cvijeti limunski i livadni.
basne. 162.
1. LIVADAR, m. tezak sto obraduje livade. —
U narodnoj pjesmi nasega vremena, n iz ne u
Vukovu rjecniku (,der wiesenbauer' ,qui pratum
colit'). Oj Lazare, livadare! ko ti dade tu livadu?
Nar. pjes. vuk. 1, 302.
2. LIVADAR, m. neka bi^ka. Livadar, Melam-
pyrum arvense (pratense?) L. (Pancic). B. Sulek,
im. 201,
LIVADAR.\,,/. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
gujevackome. Niva u Livadari. Sr. nov. 1875.
691.
LIVADICA, /. dem. livada. — Od xiv vijeka
(kao mjesno ime, vidi kod b, c)), a izmedu rjec-
nika u Mika}inu i.pratulum'), u Belinu (,prati-
cello' ,pratulum' 578b), u Stulicevu (,pratulum'),
u Vukovu (dim. v. livada), u Danicicevu (vidi
b, c)).
a. uopce. — U narodnijem zagonetkama.
Ostade. mi moj dobri (t. j. zito) na livadici. —
E osta mi moj debejko na livadici. Nar. zag.
novak. 25.
b. kao mjesno ime u Srbiji. a) u okrugu
kragujevadkome. Zemja u Livadici. Sr. nov. 1867.
375. — b) mjesto na graniei izmedu Srbije (u
LIVADICA, b.
128
LIVIC
okrugu pirotskome) i Bugarske. M. D. Milicevic,
kra}. srb. 166. — c) selo u okrugu pozarevac-
kome. K. Jovanovic 139. — pomine se od xiv
vijeka, vidi u Danicicevii rjecniku: selo na Mo-
ravi koje je car Lazar dao Bavanici. M(on. serb).
198. (1381). ima i sada. — d) mjesto u okrugu
rudnickome. Niva u Livadici. Sr. nov. 1870. 683.
— e) mjesto u okrugu sabackome. Oraca zemla
u Livadici. Sr. nov. 1861. 217. — /) mjesto u
okrugu smederevskome. l^Iiva u Livadici. Sr. nov.
1874. 293. — g) mjesto u okrugu vajeoskome.
IsTiva na Livadici. Sr. nov. 1874. 67.
LIVADICE, /. pi. (od livadica), mjesno ime.
a. u Srbiji mjesto u okrugu cuprijskome.
Branik u Livadice. Sr. nov. 1875. 429.
b. u Slavoniji u zupaniji srijemskoj. a) niva.
Erdevik u Srijemu. D. Hire. — b) vrelo. Movo
u Srijemu. D. Hire.
LiVADICKI, adj. koji pripada Livadici. a)
vidi livadica, b, c)). Livadicka (opstina). K. Jo-
vanovic 139. — b) vidi livadica, b, f). Niva u
Livadickom Poju. Sr. nov. 1866. 81.
LIVADIJA, /. u<tsj3(iS(uc, yli^a6ta^ pokrajina
u Grckoj. — Od xiv vijeka. Na Livadiju i pro-
ceje inyje zem}e. Danilo 354. Jezdit ernac ne
pristaje priko ravne Livadijo, i s lijeva mu more
ostaje od Korinta zvano prije. I. Gundulid 370.
— Ima i u Belinu rjecniku (,prataria, prato
grande' ,pratum ingens' 5781^) i u Stultcevu
(,pratum ingens'), te u objema je tumaceno : ve-
lika livada, i u Voltigijinu uz livada; ali u prva
dva ima Gundulicev primjer u kojemu je ocito
Livadija mjesno ime, po cemu se vidi da su ona
dvojica zlo tumaeila, a Voltiggi je jamacno pri-
mio iz nih.
LIVADIJSKI, adj. koji pripada Livadiji. —
XIV vijeka. Fruzi livadijscii. Danilo 357.
LIVADNAK, VI. neka bi(ka. Livadnak, Salvia
pratensis L. (Lazic). B. Sulek, im. 201.
LIVADSKI, adj. koji pripada livadama. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,pratajuolo, over pratose, di prato' , pratensis'
o78l>) i u Stulicevu (v. livadan).
a. uopce. Godista jesu prilicna k rosi li-
vadskoj. M. Eadni6 165'^
b. kod mjesnoga imena : Livadsko Brdo,
mjesto u Srbiji u zupaniji smederevskoj . Vino-
grad u Livadskom Brdu. Sr. nov. 1875. 527.
LIVADAK, Liva6ka, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu smederevskome. Niva u Livaiku. Sr.
nov. 1875. 667.
LIVADANI, m. pi. ime selu u Slavoniji u
okrugu pozeskome. Eazdijej. 127.
LIVADE, n. coll. od 1. livade. — Stariji je
oblik livadije. — Od xm vijeka, a izmedu rjec-
nika H Stulicevu (,prata, aggeres'), u Danicicevu
(livadije ,prata').
a. uopce. Selo s nivijemb i sb livadijemb.
Mon. serb. 64. (1298—1302).
b. kao mjesno ime.
a) u Srbiji. aa) mjesto u okrugu crno-
rijedkome. Oblog u Livadu. Sr. nov. 1863. 586.
— bbj mjesto u okrugu krajinskume. Niva u Li-
vadu. Sr. nov. 1871. 388. — ce) selo u okrugu
kruSevackome. K. Jovanovi6 126.
b) vidi u Danicicevu rjedniku: selo blizu
Pristine gdje jo i sada (Hahn, reise. 165, samo
6to tu pi6e .Livadja'). Iz Livadija Petrb Golb-
klasb . . . Koji grede putb po delu k Livadiju.
Mon. serb. 264. C1389— 1405).
LIVAJE, /. pi. u narodnoj zagoncct naSega
vremena (kao mjesno ime, ali je po svoj prilici
izmis^enoj. Kucka laje u Livaje, cak se cuje u
Rozaje. odgonet(aj : puska. Nar. zag. novak. 184.
LIVAJK'^, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. bosn. 1864. xvii.
LIVAK, m. prezime. — xv vijeka. Ivanis Livak.
Mon. Croat. 72. (1448).
LIVAKINA, /. mjesno ime. — xv vijeka. —
Maze se cituti i Livakina. Z grbina zem|a Li-
vakina. Mon. croat. 159. (1495).
LIVAKINA, vidi Livakina.
1. LIVAN, livna, adj. koji se lije Hi liva (o
suzama). — U jednome }j>'^»^j^fi* xvii vijeka.
Kreuza Askanijom to videci livne suze tad ro-
nijase. I. Zanotti, en. 43.
2. LIVAN, m. tamjan, grc. lijiavog. — liijec
je stara, isporedi stslov. livami i rus. JiuBna-h. —
O knigama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem
jezikom, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. tamjan
.^• dodatkom da je rijec ruska). V-Lzmi livanb
i volosb i rastri sijihb... Sredovjecn. lijek. jag.
star. 10, 102. Dadohom jemu dari: zlato i livanb
i izmirnu. Starine. 22, 199. Aleksandar uzlije
livan i muro i pokadi grobe. Aleks. jag. star.
3, 250.
3. LIVAN, m. ^liiavov, ime gori u Siriji, vidi
kod livanski.
LIVANA, /. ime pusti u Slavoniji u okrugu
pozeskome. Eazdije}. 136.
LIVANAT, livanta, m. vidi levanat. — U pri-
mjeru eakavskome xv vijeka. Kunfin z livanta.
Mon. Croat. 119. (1482).
LIVANCIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. bosn. 1864. ix. xxviii.
LIVANQV, adj. koji pripada livanu, vidi F.
Miklosid, lex. palaeoslov.- kod livanovb.
LIVANSKI, adj. koji pripada gori Livanu.
— U primjeru xm vijeka, a iz nega u Danici-
cevu rjecniku: livanbskyj ,Libani'. Necbstivago
visesta se aky kedri livanbskyje. Stefan, sim.
pam. saf. 23.
LIVAST, adj. senut, nakriv. Stina je livasta,
kad u kresenu okrne se potkorak, te ne moze
od lie ostati lice upravuo. M. Pavlinovid. — Po
juznome govoru va^a da bi glasilo )evast, jer po
svoj prilici postaje od lijev.
LIVCEV, adj. koji pripada liven. Ko ce se
odrzati kad se pokaze? jer je on kao ogan livfiev
i kao milo bjejarsko, D. Dani6ic, malah. 3, 2.
LiVEL, m. canon emphyteuticu.s, tal. livello,
kamata sto se placa za nuvce sto je ko uzajmio
i za koje je zalozeno nepokretno imane bez od-
redena vremena za vracane. — Po primorju od
XV vijeka. Jesu dali na livel i v ime livela jodan
kiis zemle. Mon. croat. 136. (1489). Livelasmo.
ali dasmo na livel jedan kus zemjo. 281. (1577).
Dati na livel dobra nestavna. M. Bijankovid
149. Koji posvojuju dobra od crikve, ili od koga
mista bogojubnoga razloge, livele, plode. 150.
Ufiiniti inveiitarij od svih dobar nestavnih, od
baSdin, ku6, livelih. 152.
LIVELATI, livelum, pf. dati na livel. — U
jednome primjeru xvi vijeka. Livelasmo, ali dasmo
na livel jodan kus zem|e. Mon. croat. 281. (1577).
LIVEROV161, m. ime selu u Ornoj Gori u
katunskoj nahiji. Glasnik. 40, 19. I otido niz
Liverovido. Nar. pjes. vuk. 4, 90.
l1vi6, m. prezime. — U naSe vrijeme. Schem.
jader. 1876. 53.
LIVIJESTAR
129
LIZ ATI, 1, a, a) aa).
LIVIJESTAR, m. ime (kahidersko). — Prije
nasega vremena. Livijestarb (jeromonah). S. No-
vakovi6, pom. 73.
LIVKA, /. nejasna rijec na jednome nijestu
XVIII vijeka, mozehiti'dem. livada. Srjed pustosne
njegda livke. J. Kavanin 86a'.
LIVl^ANI, m. pi. ime sclu, vidi u Danicicevu
rjecniku: Liv|ane, m. pi. selo s kojim je medilo
selo ,Grbinotecb' : ,sb Livjani'. M(on. serb). 93.
(1830).
LIVNICA, /. zgrada u kojoj se sto Uje (sa-
lijeva), u kojoj radi livnik. — isporedi lijevnica.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,die giesserei' ,officina oporum fusorum' s pri-
mjerom : U nas nema ni livnice ni kovnice). Sa-
liveni u livnici topovi. Nov. sr. 1835. 146. Kad
Eusi svoja dva livca, sto su u Beogradu lili Sr-
bima topove odzovu, onda se Toma primi da
upravja livnicom. M. D. Milicevic, pomenik. 3,
345.
LIVNIK, m. mjesno ime. — xvi vijeka. Filip
Jakov|i6 s Livuika. Men. croat. 182. (1501).
LIVNO, vidi Hlijevno.
LIVO, vidi lijevo.
LIVOCA, /. mjesno ime, vidi u Danicicevu
rjecniku: selo ,na Binbce Morave' koje je dala
Hilandaru carica Milica: ,Livocju' . . . ,odb Li-
voce'. M(on. serb). 263. ,Gni}anomb i Livoci . . .
aa medu Gorne Livoco'. 264. (1389—1405). po
torn su bile dvije, a dvije su i sada, ■ gorna i
dona, kod sadasnega Gilana. ,Hahn, reise. 170.
172. 173.' same sto Hahn pise .Livotsch' a na
karti ,Levoc'. pogrjeska ce biti ,s Livocemb'.
M(on. serb). 263.
LIVONAG, Liv6nca, m. covjek iz Livonije. —
Od xviii vijeka. Od Livonaca. A. Tomikovic,
ziv. 234. — I u Sulekovu rjecniku: ,Liefiander'.
LIVONIJA, /. Livonia, pokrajina u Rusiji na
haltijskome mora, nem. Livland i Liefland. —
Od XVI II vijeka. U Livoniji. A. Tomikovic, ziv.
10. — I u Sulekovu rjednikti: , Liefland'.
LIVONIJANAC, Livonijanca, m. vidi Livonac.
~- U jednoga pisca xviii vijeka. Od Livonija-
naca. A. Tomikovic, ziv. 113.
^ LIVONKA, /. zensko cejade iz Livonije. — U
Sulekovu rjecniku: ,Lieflanderin'.
LIVONSKI, adj. koji pripada Livoniji. — Od
xvn vijeka. Nakon liih su (Pomoranaca) tvrde
cete livonskijeh iz prostora. I. Gundulie 4.S8.
Livonska drzava kod nih Lehom sluzi. I. T.
Mrnavic, osm. 39. Livonski (jezik). A. Tomi-
kovic, ziv. 271. — I u Sulekovu rjecniku : ,lief-
landisch'.
LIVOEAN, Livorna, adj. grad u Italiji, Li-
vorno. — isporedi Livorna, Livorno, Ligorno,
Ligurna. — U Belinu rjecniku: , Livorno, porto
in Toscana' ,Liburnum' 442*, i u Voltigijinu:
.Livorno'. — U Dubrovniku se sad kaze Livorno,
»., te prema tome moze biti i ovaj primjer xvii
vijeka, u kome se ne zna nominativ: Ti u Li-
vornu gradu haja strijet po vodah grade novo.
I. Gundulid 280.
LIVORNA, /. vidi Livoran. — U nase vrijeme
u Istri. Jadril sam Taliju do Livorne grada.
Nar. pjes. istr. 2, 136.
LtVORNO, n. vidi Livoran.
LIVRA, /. vidi livreja. — Mislim da je ova-
kovo znacene u jednome primjeru xviii vijeka u
kojemu ima samo gen. sing, livre, a moze biti
da treba citati livree od nom. sing, livrea. Premda I
VI
on vrijedan sebi ni livre mu nosit ne bi. J. Ka-
vanin 1183-.
LIVREA, /. vidi livra.
LIVREJA, /. kao uniforma sto nose sluge u
bogatijem kucama, franc, livree, tal. livrea, nem.
livree. — U pisaca nasega vremena. Privatne
sluge kod kojih je pri uniformi ili livreji oruzje
n obicaju. Zbornik zak. god. 1853. 49. — I u
Sulekovu rjecniku: , livree'.
1. LIZA, /. zensko cejade koje se svakomu
ulagiva. — U nase vrijeme u Stonu: „Poznam
ja onu lizu, da te Bog od ne oslobodi!" M.
Milas. — Vaja da je uprav ime zensko (vidi 2.
Liza), ali se misli na lizane.
2. LIZA, /. ime zensko, tal. Lisa (l^VP- Elisa-
betta). — TJ Dubrovniku jos od xviii vijeka u
poslovici kojoj nije posve jasan smisao (isporedi
i 1. liza). Drzak je Lizi u ruci. (Z). Poslov.
danic.
LIZABELA, /. vrsta grozda. Kupcina dona.
D. Hire. — Tal. isabella.
LIZABETA, /. zensko ime, vidi Elizabeta i
Jelisaveta, tal. mlet. Lisabeta. — Od xvi vijeka.
Lizabeta, rodica tvoja. N. Ranina 16a. luc. 1,
36. Neto cu pozdravjenje Marije Lizabeta. 16l>.
luc. 1, 41. U ovomu veselju buduci se sastala
djevica s Lizabetom rodicom svojom. A. Gu-
cetic, roz. mar. 132. Poznanje Lizabete. I. Drzic
98. Vidjeste li plemenitu Lizabetu? G. Pal-
motic 1, 88. Ovu ugarska Lizabeta blagodarno
nemu posla. ^ J. Kavanin 329*. Ne porod dobro-
srecni bise Geltruda, . . . Lizabeta, ... I. Dordic,
ben. 54.
LIZALAC, lizaoca, m. covjek sto lize (u pre-
nesenome smislu, kao cankoliz). — U Stulicevu
rjecniku: ,catillo'.
LIZANE, n. djelo kojijem se Use. — Stariji
je oblik lizanje. — Izmedu rjecnika u Belinu (11-
zanje ,beccamento, beccatura' ,lictu3' 430a), u
Bjelostjencevu, u Stulicevu, u Voltigijinu, u Vu-
kovu. Lizanje od macjega jezika. (D). Poslov.
danic.
LIZ ATI, lizem, impf. pruzivsi jezik iz usta
(kaze se i o celadetu i o zivotini) doticati se nim
cega jednako pomicuci ga ozdo uzgore, kod cega
su dva glavna znacena: lingere i lambere. —
Akc. kaki je u praes. taki je u impf. lizah i u
part, praet. pass, lizan; u ostalijem je oblicima
onaki kaki je u inf. — Rijec je praslavenska,
isporedi stslov. lizati, rus. .iHsaxb, ces. lizati, po(.
lizac. — Korijen je indoevropski (ligh), isporedi
lit. leziu, lesti, Herat, laizau, laiziti, let. laizit,
jerm. lizum, snskr. rib, lib, gri. ^tL/w, lat. lingo,
got. bi-laig(3n, staroir. ligim. — Izmedu rjecnika
u Vrancicevu (,lambere; lingere'), ii Mikajinu
(lizati, oblizati , lingo, lambo, delingo'), u Belinu
(Jeccare' , lambo' 430^), u Bjelostjcnievu (lizem,
lizati , lingo, aliquid lingua molliter delibo 1.
tango, lambo, delingo'), u Jambresicevu (lizem
,lingo'), u Stulicevu (,lambere, lingere, delingere,
met. adulari'), u Voltigijinu (,leccare, sleccare'
,l6cken'), u Vukovu (,lecken' ,lambo').
1. prelazno (moze izostati ohjekat).
a. aktivno.
a) lingere, objekat je ono §to prione
jesiku (§to moze biti i hrana) i tako se unosi
u usta.
aa) u pravome smislu. Lizase psi krv
Nabotovu. J. Banovac, pripov. 174. I (hrt) krv
(zecevu) ze|no lizat za6me. V. Dosen 71a. Kad-
kad podaj lioj (kravi) lizati soli. J. S. Rejkovic
93. Kad bi Mile vrlo ozednio, rosicu bi s tra-
LIZATI, 1, a, a) aa).
130
LIZBONA
tine lizao. Nar. pjes. marjan. 19. I stara ovca
90 lize. (I staru se coeku mill veseje kao i
mladu). Nar. posl. vuk. 105. Lize kao macka,
a zdere kao vuk. (Kad ko, o3obito kako zensko,
jeduci ho6e da se stidi, a jede za dvojicu). 168.
Psi lizase krv. D. Danicid, Icar. 21, 19. — Amo
pripada i ovo: Scijeaahu iinat Sto cinit 3 ovijem
zemajskijom gujami koje mi lizu zem)u. M. Dr-
zic 268.
bb) metaforicki. Molim te, Goapodine,
cini da ja budem dostojan piti srcem mojim i
lizati s jezikom duse moje neprocihene kapje
krvi tvoje. J. Banovac, prisv. obit. 37. — (lizati
prah = vrlo se ponizivati). Neprijateji iieofovi
prah 6e lizati. D. Danicid, psal. 72, 9. Prah
s nogu tvojih lizace. isai. 49, 23. — Ne inogu
ti srcu odoliti, §to mi nozu domet ne dosize, da
na nemu krvnik krvcu lize! Osvetn. 1, 72. — I
grle .se i krv crnu lizu jedan drugom' iz obraza
bijela. 2, 16 (isporedi b) cc)).
b) lambere, objekat je uopce ono cega se
dotice jezik.
aa) uopce. Otvori veliku i staru kni-
zurinu, . . . prevrde list po list, lize prste, da
pero od pera razdvqji. S. j^ubisa, prip. 48.
bb) s objekta se unosi kao hrana u
usta ono sto je k nemu prionulo. Te mi lizu
skadarske sahane. Nar. pjes. vuk. 5, 256. Kad
se kucka nauci zdrmne lizati, ili kucku ubij ili
zdrmne slomi. Nar. posl. vuk. 120. Kad im lizu
ka' pascad sahane. P. Petrovid, gor. vijen. 75.
cc) zivotine cesto pokazuju ovako lubav
prenia cejadetu ili drugoj zivotini. Zvijer jedna
drugu i Jubi i lize s velikom }ubavi. M. Ve-
tranid 1, 468. I pas svoje psice liza, al' im vuha
ne odgriza. P. Vitezovid, cvit. 128. Padose mu
(zviri) krotke prid noge, lizudi ga kako |ubez-
nivi kucidi. A. d. Bella, razgov. 46. Svaka krava
svoje tele lize. Nar. posl. vuk. 276. (Djevojka)
pruzi i nemu (lavu) pogace, i lav uzme, pa joj
stane ruku lizati. Nar. prip. vuk. 169. — Atno
pripada i oimj j^rimjer: Govore niko. da medvi-
dica, porodivsi svoj plod nedovrsen i nedoispu-
nen, s jezikom lizuci ga ispuni. F. Lastric, rad.
279. — Mogu amo pripadati i ovaki primjeri
(jamacno ne pod aa)). Lizahu rane negove.
Anton Dalm., nov. test. 112b. luc. 16, 21. Psi
dohodahu i lizahu rane negove (Lazarove). M.
Divkovid, bes. 175'!. — I o cejadetu. Pavla li-
zase jezikom onde gdi Isukrst mrtav biso leza'.
Ziv. jer. star. 1, 234. — 0 ce^adetn, kao Jubiti,
cjelivati (u ironickome ili iperbolickome smislu).
Babu cmoka, babu lize (snaSica). V. Dosen 157^.
(M) metaforicki, kao ula^ivati se (ob-
jektu), isporedi naj zadni primjer kod cc). Ne
va|a pjuvati ni lizati. (Ne va}a od svoje rijedi
natrag udaratij. Nai. posl. vuk. 195. Da ga lizu
indinske balije. Nar. pjos. juk. 392. — Slicno Jr.
i u ovijem primjcrima: Tad gladi, (tad) rize pri-
slatkim zgovorom, tad bode, tad liJe Jubenim
umorom. D. Barakovic, vil. 150. Grci ovi sinod
lizu i stuju. A. Kanizlid, kara. 409. Svrti mu
se miso u tjeskobi: te§ko lizat zapovijedi dauo.
Osvetn. 4, 55.
ce) metaforicki, lizati otaro, podnositi
se kao licemjer (lizati stoji iperbolicki mj. |u-
biti). Lizu otaro za bit scijoAeni. B. Zuzeri
375. Lizat otare. (Z). Li2e ne pristav otare. (Z).
Lize svojno otare, a vu6o tudno pentare. (Z).
Poslov, daui6.
//) metaforiiki, lizati zemju, lezati ni-
iice (od zalosti ili od pokoravnna). Tu dohodi,
nica pada, liio zemju, zalo3 ima. N. Mar6i 50.
(/ff) " prenesenome smislu, kad se §to
(subjekat) mice oko cega poput jezika kad lize.
aaa) o zraci, plamenu, pari itd. Lizase zrak
nega glavu. I. Zanotti, en. 45. Zraci zare, vrle
suze jare, pa mu mrkla oba lisca lizu. Osvetn.
2, 44. — Pedna vatra nek ne lize zjalo. J. S.
Eejkovid 410. Po druzini lisca, vidio bi gdje ih
plameu lize. Osvetn. 3, 71. — Da ne bi masne
i kisele vatrene pare kotao lizale i grizlo. P.
Bolid, vinodj. 2, 396. — bbb) o tekucoj vodi.
Rijeka lize sumom obujena brda. S. ^jubisa,
prip. 56. — ccc) o sab(i. Zlacena ga optrkujo
dorda, pa ga lize kuda ga je klala. Osvetn. 2,
151. Gdje kog stize tu ga gvozdem lize. 3, 104.
— ddd) II jednome primjeru xviii vijcka znaci
sto i mazati. Briske, trisne, visno i kajsije nozi
kresu ba§6ovani visti: . . . oni rizud ne idu do
debla ved rizotke na palac ostave, posli, kad je
ved toplo, poprave, sto sad osta tad do kore rizu,
ranu vodnim i melemom lizu. J. S. Kejkovic
84-85.
b. pasivno, n. p. u Bclinu rjecniku: lizan
,leccato' jlinctus' 430'>'.
C. sa se.
a) pasivno. Da je onde on naj blize, gdi
se tuda zdila lize. V. Dosen 39^.
b) reciprocno.
aa) u praoome smishi. U zajam se i
goveda lizu. Nar. posl. vuk. 329. Lizati se
s kim, |ubiti se (medu zivinom), nedopusteno kad
so jubi covjek i zena. M. Pavlinovid.
bh) u metaforidkomc ili prenesenome
smislu. Gu§apac zasio u Biograd, pa se lizao i
s Turcim i s Srbim. M. Pavlinovid, razg. 86.
Lizati se s kira, slagati se. „Neolit se lize s pa-
som", cf. ulizati se. M. Pavlinovid.
2. neprelazno, u prenesenome smislu, o cemu
sto se mide kao jezik kad lize. — U nase vrijeme.
a. 0 plamenu (isporedi 1, a, b) gg) aaa)).
— Izmedu rjecnika u Vukovu: lize plamen ,lo-
dern' ,lambo' s p)rimjerom: Na nozdrva maven pla-
men liSe (Nar. pjes. vuk. 3, 236). — Dobra Sarca
vrlo rasrdio, iz kopita ziva vatra seva, iz noz-
drva modar plamen lize. Nar. pjes. vuk. 2, 421.
Cici sara kako zmija luta, na nozdrve modar
plamen lize. 2. 453. Iz jednoga (kola) modar
plamen lize. Nar. pjes. srem. 33. Iz usta mu
(konu) modar plamon lize. 36.
b. 0 vodi morskoj (isporedi 1, a, b) gg)
bbb)). Kad moro prolazi s osokaja na plimu, fuje
se nekakav sapat krajem i to znamonuju s iz-
razom ,m9ro li^e'. L. Zoro, rib. 3, 31—32.
LIZAVAC, lizavca, m. covjek sto lize (obicno
u prenesenome smislu, vidi lizalac, ili sladokus).
— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padezima, osim nom. sing., i gen. pi. lizavaca.
— U Bjelostjendevu rjecniku: kajkavski lizavec
zdol ,catillo, catilio, liguritor'; u Jambresicevu:
lizavec zdel ,catilo'; u Stulicevu: lizavec, v. li-
zalac iz Bjelostjenceva; u Voltigijinu: ,leccatore'
,lecker, niischer'; u Vukovu: ,d&T locker' ,qui
lambit' s primjerom: Ja nijesara kusavac nogo
lizavac. — / vrsta ribe: Lizavac, zlatan, javra,
slinavac, pravic, pot naziva noko (cipola) vrsto
ribo u Rijpci dubrovadkoj. Slovinac. 1884. 510.
vidi slinavac.
LIZBONA, /. Olisippo, glavni grad u Portu-
galiji, portug. Lisboa, tal. Lisbona. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (.Lisbona,
citta di Portogallo' ,01isaipo' 441='). Do Lisbono.
B. KaSic, fran. 34. U Lizboni, krajostva od Por-
fcugalije coluom mestu. F. Glavinid, cvit. 1,81'^.
U Lisboni. J. Filipovic 1, 1251'. ~ I u Sule-
kovu rjedniku : .Lissabon'.
LIZBONKA
idi
LIZUMJERAC
LIZBONKA, /. zensko cejade iz Lizbone. —
IJ Sulekovu rjecniku: ,eine von Lissabon'.
LIZBONSKI, adj. koji pripada Lizhoni. — U
Sulekovu rjecniku: ,zu LissaboQ gehorig'.
LIZBONANIN, m. covjek iz Lizbone. — Mno-
ziiia: Lizb6nani. — U Sulekovu rjecniku: ,einer
von Lissabon'.
LIZDEKACA, /. vidi u Vukovu rjecniku: (u
Boci) opregaca s dugijem resaraa ,eine art schurze
der frauen' ,praecinguli genus'.
LIZDRA, /. veli se o lukavoj, prevejanoj curi
i zeni koje lazu i mazu, stono je rijec. na Bracu.
A. Ostojic.
LIZGAR, lizgdra, ??i. asov, gvozdena lopata.
U Leskovcu. M. Durovic.
LIZICA, /. mjesno inte. — Pomine se xiv Hi
XV vijeka. Mesto rekomo Lizica. Danilo B75.
LIZIJA, m. Hi f.? pogrdna rijec. Skoroteca.
1844. 249.
LIZIKA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv. 32.
LIZIMAGA, /. (lat.) Lysimachia L. (Sabjar).
B. Sulek, im. 201.
LIZIMJER, m. licemjer. — Od xvii vijeka u
pisaca koji su mislili da postaje prvi dio od li-
zati. i u Belinti rjecniku nalazi se cesto -i- mj.
je, po cemu kao da se mislilo da je drugi dio
mir (isporedi lisimjer i rijeci sto od ove postaju).
— Izmedu rjecnika u Mika\inu (lizimir, lizimirac
jhipocrita, fronte et vultu simulato, eruditus ar-
tificio simulationis'), u Belinu (lizimir ,ipocrita'
jhipocrita' 419'J), u Stulicevu (lizimir ,probitati3,
virtutis, religiouis simulator' ; Ijzimjer, v. lizi-
mir etc.). Lizimir je lazuci. B. Kasic, zrc. 113.
LIZIM.JERAC, lizimjerca, m. vidi lizimjer. —
Izmedu rjecnika u Mika^inu (lizimirac kod lizimir)
gdje se naj prije naliodi, u Belinu (lizimirac ,ipo-
crita' jhipocrita' 419lJ), u Stulicevu (lizimirac ttz
lizimir). Kakono lizimirci to jest licemjerci. S.
Rosa 7(3^. Ako se ovi zli drugovi namjere na
koga mladica stavna u kreposti, ali na koju dje-
vojcicu bogolubnu, koji mrze na neciste besjede,
ter bjeze od liih, tad se oni pocnu rugat nima i
nihovijem dobrijem djelima, sad ih nazivaju ime-
nom od lizimiraca. E). Basic 107. Lazci i lizi-
mirci jesu. L Velikanovi6, uput. 1, 410. Go-
spodin zovudi ih (fariseje) lizimirce. J. Matovi6
411. Pisaoci kniga ozloglasedijeh . . . i lizimirci.
411.
LIZIMJERAN, lizlmjerna, adj. licemjeran, vidi
lizimir. — U Belinu rjecniku: lizimjerni ,cosa
d' ipocrisia' ,hipocriticus' 419^, i u Stulicevu : li-
zimiran ,fictus, simulatus' s dodatkom da je uzeto
iz misala. — U oba rjecnika ima i adv. lizi-
mjerno; u Belinu: lizimjerno ,hipocritamente'
jipocritice' 419^*, i u Stulicevu: lizimirno ,ficte,
simulate' s dodatkom da je uzeto iz brevijara,
LIZIMJERCiNA, m. i f. augm. lizimjerac. —
U Stulicevu rjecniku: lizimircina ,magau3 pro-
bitatis etc. simulator'.
LIZIMJERITI, lizimjerim, impf. licemjeriti,
vidi lizimjer. — IJ Stulicevu rjecniku: lizimiriti
jfingere* s dodatkom da se nahodi u Belinu (?).
LIZIMJERJE, n. licemjerje, vidi lizimir. —
U Stulicevu rjecniku: lizimirje, v. lizimirnost.
LIZIMJERNIK, m. licemjernik, vidi lizimjer.
— U Belinu rjecniku: lizimjernik ,ipocrita' jhi-
pocrita' 419l>, i II Stulicevu: lizimirnik, v. lizi-
mir.
LIZIMJERNOST, /. licemjernost, vidi lizimir.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
}inu (lizimirnost, lizimirstvo jhipocrisis, simula-
tio virtutis, venditatio atque ostentatio, species
simulata virtutis') gdje se naj prije nahodi, u
Belinu (lizimirnos i lizimjernos ,ipocrisia, simu-
latione di virtii' ,sanctitati3 simulatio' 4l9b), u
Stulicevu (lizimirnost ,probitatis simulatio, fu-
cata virtutis species'). To cinite za ,licimirnost'
(nigdje u Belinu rjedniku nema oblika s licim-;
va^a da treba citati z mj. -c-). A. d. Bella, razgov.
244—245. Lizimirnost koju vise puta Isukrst
pokarao. I. Velikanovic, uput. 1, 346.
LIZIMJERSTVO, n. licemjerstvo, vidi lizimjer.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
finu (lizimirstvo knd lizimirnost), u Belinu (li-
zimirstvo , ipocrisia' .sanctitatis simulatio' 419^),
n Stulicevu (lizimirstvo uz lizimirnost). Tako
i lizimirstvo ucineno za koju mu drago dobru
sfrhu vazda jo grijeh. B. Kasid, zrc. 113. Lizi-
mirstvo naj blaziju od dobrote sliku hini. L
Gundulic 479. David kara lizimirstvo. L Dordic,
salt. 185. Kad molimo u lizimirstvu. 382. Sram
nepravi, lizimirstvo ke zvano je. uzd. 27. U
nimi nije vidio lizimirstva. S. Rosa 43*. Ono
pak izvana. ciniti, sto u srdcu nejmas, istinito
jest lizimirstvo i laz. I. Velikanovi6, uput. 1,
410.
LIZIN DVOR, m. ime pusti u Hrvatskoj u
zupaniji varazdinskoj. Razdije|. 96.
LIZNUTI, liznem, pf. vidi laznuti. — Akc. se
ne mijenn (aor. 2 i 3 sing, liznu, 2^'^rt- praet.
pass, liznut). — Postaje od lizati. — Va^a da
je rijec praslavenska, isporedi rus. .-iHsnyTb, ces.
liznouti, po]. liznac. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (liznuti, lizuivam ,leccare' ,lambo' ; liznuti,
liznivam ,leccare un poco' ,parum lambere' 430*)
i u Stulicevu (,allambere, parum lambere').
a. aktivno. Ne da stisnem usta, i jajce liz-
nem samo na kravajce. L Dordic, pjes. 91. Pusti
mi krv . . ., pa neka svako jaghe od ne samo
lizne jezikom. Nar. prip. vuk. 129. Tu kliznuse
Jamakovi marai, a liznuse Petrov obraz plami.
Osvetn. 6. 48. Kad se i to svrsi, liznu ga po
celu u nakrst. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 105.
Tu ju (nevjestu) docekaju zene s kasikom meda
koji ona liznuti mora. V. Bogisic, zborn. 252.
Narod mnogo drzi na odrzane rijeci. ko protivno
uradi, kazu : ,,P}unuo pa liznuo". V. Bogisic,
zborn. 452.
b. pasivno. Liznut ,leccato' ,linctus'. A. d.
Bella, rjecn. 430*.
C. sa se, pasivno. To se rece, tri puta lizne
se dete jezikom. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1,
104.
LIZOMJERSTVO, n. licemjerstvo, vidi lico-
mjer i lizimjerstvo. — IJ jednoga pisca Dubrov-
canina xvii vijeka. Adulacijoni i lizomirstvo. L
Drzic 232. Imaju odagnat . . . adulacijon ali li-
zomirstvo. 271 — 272.
LIZOPERCI, Lizoperaca, m. pi. ime selu u
Bosni u okrugu travnickome. Statist, bosn. 71.
LIZOZDJEL, m. dovjek sto lize (po svoj pri-
lici tude) zdjele, u prenesenome smislu, vidi li-
zalac i lizavac. — isporedi lizozdjelac. — U
Bjelostjencevu rjecniku: (kajkavski) lizozdol, v.
lizavoc.
LIZOZDJELAC, Iiz6zdj61ca, m. vidi lizozdjei.
— U VoUigijinu rjecniku: (ekavski) lizozdelac
,leccapiatti, scroccone* ,schmarozer'.
LIZUMJERAC, lizumjSrca, m. licemjerac, vidi
lizimjer. — U poslovici dubrovackoj xviii vijeka.
Lizumjerac (Danicic je nastampao licumjerac,
ali sam dodaje da je u rukopisu lisumjerac, a
LIZUMJERAC
132
LOBODER
to jamacno treba dttati lizumjerac) sebi je istomu
nevjerac. (Z). Poslov. danic.
LIZBA, /. vidi ligba. — -g- ispred b promi-
jenilo se na z (isporedi cpag i spag). — U nase
vrijeme u Dubrovniku. — Zabi}ezio sam akc.
kako je u Vukovu rjecniku, ali misliin da se go-
vori ligba i lizba. — U Vukovu rjecniku: (u
Dubrovniku) ,der ausruf ,pronunciatio' (cf. Ii6iti)
s primjerom: Udari lizbu u grade, i tu mu do'se
devojke. (Nar. pjea. vuk. 1, 419).
LIZBONA, /. vidi Lizbona. — Od xvi vijeka.
Ivan XXII Spanol rodom od Lizbone. S. Kozici6
28b. Iz Lizboue. S. Badric, ukaz. 62. Pise
Marko od Lizbone. P. Knezevic, osm. 352.
LIZIJA, /. vidi liksija. — Na jednome mjestu
XVI vijeka. Pera, da lizije imas li tuj dosta, ka
bilig odmije, na odru ki osta? H. Lucie 255. —
Ako je u originalu lixije, jamacno treba citati
liksije, te onda rijec lizija nema potvrde.
LIZIOTAR, OT. cejade sto lize otare, vidi li-
zati, 1, a, b) ee). — U jedinome se primjeru kaze
0 zenskome ce(adetu. — Od xvi vijeka i sad u
Dubrovniku (P. Budmani). Ali cu imat zenu
karjivu, ali lakomu, ali liziotar. M. Drzid 397.
LIZIPJATE, m. uprav covjek sto lize pjate
(tanure), isporedi lizozdjelac, lizisahan, ali se
nalazi samo nom. sing, kao ime musko ii jednoga
pisca xviii vijeka koji ga je sam izmislio. S jednim
koji pribivase s krajem i cinase smijat kraja i
riegove vitnike i koji zvase se Lizipjate, a pri-
imenkom Prtlazina. N. Palikuca 25.
LIZISAHAN, lizisabana, m. covjek sto lize
(tude) sahane, vidi lizozdjel i lizozdjelac. — U
dva pisca javu ixviu vijeka (prvi nije izgovarao
h, pa ga liije zabi^ezio, a drugo se a slilo s pr-
vijem: lizisan). Parasit iliti poblebnik il' jost
lepse lizisan. D. Obradovid, basne. 170. Bran-
kovidi i lizisahani. P. Petrovid, gor. vijen. 69.
LIZISAN, vidi lizisahan.
LIZNIVATI, liziiujem Hi liznivam, impf. ite-
rativni glagol prema liznuti. — Samo u Belinu
rjecniku : praes. liznivam i lizriivam kod liznuti,
i u Stulicevu: liznivati, liznivam uz liznuti, i
praes. liznivam kod liznuti. — Kako se vidi, u
oba je uzdrzano -z- i nije se promijenilo na z,
i osim toga imaju i oblik s -n-.
LOBAN, lobna, adj. u jednoga pisca Dubrovca-
nina xviii vijeka mj. 3. laban (vidi). — Pisac je
nacinio po ruskome .looHoe Micro. Nega vodec na
gorvi lobnu Sto reku Kalvarije. S. Rosa 159^\
Na gori lobnoj zvanoj od Zudjela , Golgotha'.
162a.
LQBAI^fA, /. vidi lubana i 3. lab. — V pi-
saca nasega vremena koji su nacinili po rus.
.loot. Lobana , cranium'. J. Pancic, zoolog. 92.
Ostrag mu biroka lobana. Srp. zora. god. 2, sv.
5, str. 103.
LOBARDI, m. pi. \udi iz Lombardije. — U
narodnoj pjesmi na§ega vremena (gdje po svoj
prilici znaci Talijance uopce). Od granice krilo
ucinio, po drumovi Svabe i Lobarde. Nar. pjes.
krasid. 1, 102.
LOBAS. m. imc 7nuSko(?). — Ima u narodnoj
pjesmi nasega vremena adj. poss. LobaSeva (o
kceriYJ. JoSt jo JepSa Lobaseva Stane. Nar. pjes.
here. vuk. 226.
LOBA&EV, adj. vidi kod LobaS.
LOBIZATI, lobizam t lobizem, impf. ]ubiti,
cjelivati. — liijci je stara (lobyzati), isporedi
atslov. lobyzati t rus. .looi.rsaTb ; ima i stslov.
oblik lob-bzati koji ce biti jos stariji (lobtzi.,
po(ubac), vidi lobzati. — Samo u knigama pisa-
nima crkvenijem jezikom. ^iubazno lobizajuste. ..
Sb slbzami pripadahu lobizajuste . . . jStarine.
22, 218. vidi i F. Miklosid, lex. palaeoslov.- kod
lobyzati.
LOBNICA, /. mjesno ime. — Prije nasega vre-
mena. Spom. stojan. 185.
LOBODA, /. Atriplex hortensis L. i 'druge
vrste bi^aka. — Akc. se mijena u voc. : lobodo,
lobode, a mozebiti i u dat. sing, lobodi, u ace.
sing, lobodu, u nom. i ace. pi. lobode. — Bijec
je praslavenska (loboda i lebeda), isporedi stslov.
loboda, nslov. lebeda, malorus. ao()oj\,s., rus. Ji&-
oe^a, ces. loboda, lebeda, poj. loboda, lebioda. —
Moze biti da je srodno s grc. lunud-ov (lapathium,
rumex, kiselica). — Izmedu rjecnika u Vranci-
cevu (,lappa'), u Mika(inu (loboda, trava , atri-
plex'; loboda divja , atriplex silvestris'), u Be-
linu (,atrepice, herba' ,atriplex'; loboda divja
,atrepice selvaggio' 114b), u Bjelostjencevu (lo-
boda drac ili lobuda , atriplex hortensis, atri-
ploxum'. 2. loboda divja ,atriplexum sylvestre,
atriplex sylvestris'), u Stulicevu (loboda, trava
, atriplex, atriplexum' iz Mikajina; loboda smr-
deca, loboda udnasta, vrsta trave ,galiopsi, or-
tica fettida' ,urtica foetida'), u Voltigijinu (,atre-
pice, erba nota' .milte'), u Vukovu (,die [garten-]
melde' , Atriplex hortense Linn.'). Listije otb pi-
tome lobode ili seme rastlbkt s medomb stavi
na ranu. Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 107.
liis(t) lis(t) lobode, vran ti kucku probode. (Z).
Poslov. danic. (Krmci srdobo}u) dobivaju, kada
pojidu onu travu kojoj jest ime , divja loboda'.
I. Jablanci 145. Trave koje po vinogradima
rastu, kao lobode. P. Bolid, vinod. 1, 223. Brahu
lobodu po cestama. D. Danicid, jov. 30, 4. Lo-
boda ,atriplex'. D. Nemanid, dak. kroat. stud,
ifrtsg. 32. Loboda ,atriplex'. 39. Loboda, slov.
i lobuda, lebeda, laboda, cslav. AOi;o;\tl. mrus.
^o6o^'^a, rus. .ie6e^'\a, bug. lobodt, ces. lebeda,
po|. loboda, lebioda, luz. loboda, rum. lobod'b,
griso lontana (Pizzelli, Kuzmid), atriplice (Du-
rante), Atriplex hortensis L. (Pancid, Vodopid).
(Poslovica: Mlado kao loboda. Vodopid). B. Su-
lok, im. 201. — Loboda crna (mrka). (Sab)ar).
— Loboda divja, atriplice salvatica (Pizzelli,
Aquila— Bud), 1. Hahmus portulacoides Wall.
(Better); 2. Atriplex patula L. (Viaiani). — Lo-
boda morska, atriplex marina (u mletackome ru-
kopisu), alcino volgare (u si6skomo rukopisu),
Atriplex littoralis L. — Loboda pasja, ce§. psi
lebeda, po}. psia loboda, Chenopodium olidum
Curt. (Durante). — Loboda pitoma, atriplice
(Aquila — Bud), atriplex ortulana (u mlet. rkp.),
1. Atriplex hortensis L ; 2. Chenopodium Bonus
Henricus L. (u Gospidu). — Loboda smrdeda,
galiopsi, ortica fetida (iz rkp. xvi vijeka), Che-
nopodium olidum Curt. (Alschinger, Visiani, Vo-
dopid). — Loboda smrdiija, galeopsis, ortica fe-
tida (Kuzmid), Chenopodium olidum Curt. — Lo-
boda vodena, atriplex marina (Durante), Atriplex
littoralis L. — Loboda vrtna, Atriplex hortensis
L. (Ansolmo da Canali). B. §ulek, im. 202. — Ze-
dija loboda (Hieracium pillosella L.). K. Crno-
gorac, bot. 18.
LOBODAR, «i. ime visa u Srbiji u okrugu
crnorijeikome. M. D. Milidevid, srb. 873.
LOBODER, m. mjesno ime u Srbiji. a) selo u
okrugu jagodinskome. K. Jovanovid 111. — b)
mjesto u okrugu sabaikome. Zem}a u Loboder.
Sr. nov, 1873. 235.
LOBOR
133
1. LO61KA
LOBOR, m. ime selu u HrvatsTcoj u zupaniji
varazdinskoj. Eazdije|. 105.
LOBORIKA, /. vidi lovorika. — U jednoga
pisea Bo§naka xvm vijeka. Mogli bismo i(h)
zvati loborikom, koja je zlamene od vicde ciline
i neockvrnene fiistode . . . Loborika u nas jezik
o6e redi dika i slava od cistode. S. Margitic,
fala. 23. Kitu od loborike. 211.
LOBOTINE, /. pi. rnjesno ime. — xiv vijeka.
Pride pred nas f(ra)t(a)T Jakov preur (s) svoju
bratiiu z Lobotin. Men. croat. 45. (1381).
LOBUD, m. tur. lobut, buzdovan, nagak. — U
narodnoj pjesmi nasega vremena. A danas nam
dodijase Turci, ... na plocama po}e raznijese
medudi se gide i lobuda. Nar. pjes. vuk. 3, 52.
LOBUDA, /. vidi loboda. — Po kajkavskome
govoru u Bjelostjencevu rjeiniku (kod loboda), u
Jamhresicevu (,atriplex'), u Stulicevu (uz loboda
iz Habdeliceva).
LOBZANE, n. djelo kojijem se lobza. — Sta-
riji je oblik lobzanije (lobiizanijej. — Izmedu
rjecnika u Danicicevu (lobbzanije ,osculum').
Sladbkoje lobzanije davaje mne. Sava, sim. pam.
saf. 10.
LOBZATI, lobzam i lobzem, impf. vidi lobi-
zati. — Korijen lob moze biti u svezi s lat. la-
bium i sa srvnem. lefs. — U samijem knigama
pimnijem crkvenijem Hi mijesanijem jezikom, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (lobzati, etc., vidi
celivati, etc.) i u Danicicevu (lobbzati ,osculari').
Zelajemuju svetuju glavu }ubimago syna lobzaje
i kb srbdbcu prilagaje. Domentijan^ 40. — I sa
se, reciproino. Eekose i mne: „Priidi, sraduj se
sa nami Ire, jako lobza". Azb ze reh: „Kto ho-
stetb jeje celovati, ne susti jeje?" Starine. 22,
196. — Jos u Belom na otoku Cresu vele ,16b-
zat', a u gradu Cresu ,16zbat', a znaci: cjelivati.
I. Milcetid.
LOCA, /. samo u Stulicevu rjecniku: v. luza
s dodatkom da je uzeto iz Habdeliceva.
LOCICA, /. dem. loca. — U Stulicevu rjec-
niku: V. luzica. — nepouzdano.
LOCAR, m. rnjesno ime. Da se ,Trepana' zove
recica koja utice u Moravu izmedu sela Lucana
i Locara. S. Novakovid, novo brdo. 89.
LOCEVCI, Locevaca, m. ^;Z. ime selu u Srbiji
u okrugu rudnickome. K. Jovanovid 146.
LOCIKA, /, vidi lodika. — U Slavoniji od
XVIII vijeka. Prisan krah s locikami divjim. A.
Badid 298. Prodavati mirisne locike sa salatom.
A. T. Blagojevic, khin. 53. Jedni beru klice
bazovine, . • . ter je jidu na misto locike (,Lo-
cika' naski, drugacije ,salata' tudim imenom).
J. S. Ee|kovid 168.
L06ITI, locim, impf. lokati. — U jednome
primjeru xviii vijeka gdje stoji samo radi slika
Cpremda ima i rus. aoHHTt. * pal- toczyc). Srjedu
Save i Dunave srijemsko po}e Bakunt moci, neka
jelen stire trave i vodice hladne loci. J. Kavanin
286b.
LOCA, /. lijeno i necisto iensko cejade. —
isporedi lodka. — Akc. se mijena u voc. lodo. —
Moze biti da postaje od osnove rijeci lotar (kako
misli Danicic, osn. 61). — U Vukovu rjecniku:
(u vojvodstvu) ,eine liederliche weibsperson' ,mu-
lier ignava et immunda' [cf. lodka].
L061CA, /. dem. lodika. — U Stulicevu rjec-
niku: ,lactucula'. — nepouzdano.
L661CINA, /. augm. lodika. — U Stulicevu
rjecniku: ,vili3 lactuca'. — lu osobitome zna-
ce'nu : Lo6i6ina, tarasaco (Pizzelli, Aquila — Bud),
scariola (Aquila— Bud), Lactuca scariola L. B.
Sulek, im. 202.
LOCICKI, adj. koji pripada selu Locici (vidi
2. Lodika, a) i bj). Lodicka (opstina). K. Jo-
vanovid 94. 108.
1. LOCIKA, /. Lactuca sativa L., neka trava
sto se goji u vrtovima i jede se obidno sa soli,
u]em, octom, paprom. ovo je naj uze i pravo
znacene, ali se u pisaca nalazi i za druge trave
sto onako jedu (Cichorium endivia L., Nastur-
tium officinale RBr., Valerianella L. itd.), ispo-
redi salata. — Akc. se mijena 11 gen. pi. lodika.
— Bijec je praslavenska (lot'ika), isporedi stslov.
lostika, nslov. locika, (malorus. iocyda), ces. lo-
cika. — Ocito postaje od lat. lactuca. Miklosic
misli da je isprva postalo loktjuka, cim hoce da
tumaci stslov. -st-; ali toga nije potreba, jer je
-t'- (stslov. st) moglo postati od kt ispred i kao
u infinitivima glagola tedi, modi itd., u nod, mod
itd., dakle je moglo postati od loktika (promjena
od -u- na i nije vele cudnovata, i sam je Mi-
klosic ne tumaci). ako se rijec primila i kad se
vec promijenilo -kt- na t' u tekti, noktb, va^a
da se jos osjecala analogija prema ovakovijem
rijecima. — ima i stvnem. lattuh, srvnem. lattech,
nvnem. lattich, gdje ima takoder promjena od
-u- na i, ali slavenska rijec jamacno nije dosla
preko germanskoga jezika u kojega vec nema -kt-
(ne moze se misliti na anglosaks. leahtric). — U
pisaca Slavonaca xvm vijeka ima i oblik locika
(vidi); ne znam, jeli primlen iz kajkavskoga go-
vora. Hi se vec onda nijesu u Slavoniji dosta
razlikovali glasovi d i c. — Izmedu rjecnika u
Mikajinu (lodika, trava , lactuca'; lodika najezena
,lactuca capadox, crispa' ; lodika glavata , lactuca
laconica, sessilia'), u Belinu (,lattuga, erba assai
nota' , lactuca'; locika glavata ,lattuga cappucina'
(lactuca capitata'; lodika ruda ,lattuga crespa'
, lactuca crispa'; lodika divja ,lattuga salvatica'
, lactuca sylvestris'; pitoma lodika Jattuga do-
mestica' , lactuca sativa' 427b), u Bjelostjencevu
(v. salata), u Stulicevu (lodika, trava , lactuca' i
ostalo kao u Mikajinu), u Voltigijinu (grijeskom
locika .lattuga' , lattich'); u Vukovu: (u Dubrov-
niku) ,der kopfsalat' ,Lactuca [sativa L.]'. Da
jastb i kiselo mleko gusto i lodike s octomb i
pihtiju. Sredovjedn. lijek. jag. star. 10, 109. Bla-
gujud meso u nod onoj peceno na ognu i kruh
prijesan 3 lodikami grcijomi. N. Ranina 108a..
exod. 12, 8. Kupi konavaoskih lodika. M. Drzid
1.33. Jesti lodike. B. Kasid, zrc. 122. Bjese po-
trebno jesti ga s lodikami grkijema. 1. Drzid
357. I_s lodikam divjadnima nekisio kruh bla-
guju. G. Palmotid 3, 47a. Blagovati de meso
nodi one pedeno na ognu i kruhe prisne s lodi-
kami divjimi. K. Pejkic 88. Blagovace meso
nod onu pedeno na ognu, i prisan kruh s lodi-
kami divji. J. Banovac, razg. 223. Divojka nika
Zajedno s locikom oliti salatom izjide djavla.
M. Zoricid, zrcalo. 9. Skocide s mosta coek
vrag kojega ne mogu od krvi pomihati, onaki
bor na onu lodiku (trava sto se jede osmocana
u}em, soju i octem). S. ;^ubisa, pric. 26. Lodika
(lochyca u mletackome rukopisu), rus. aoinra
(Lampsana), po|. loczyga, locyga, des. locika :
lactuca (a mlet. rkp., Pizzelli, Kuzmid), Lactuca
sativa L. (Vodopid). B. Sulek, im. '202. Lodika
divja (lochyca diuya u mlet. rkp.), intuba, en-
divia hortulana (u mlet. rkp.), indivia, tarasacon
(Pizzelli), endivia salvatica (Aquila — Bud, Au-
selmo da Canali), 1. Cichorium intybus L., 2.
scariola (Pizzelli, Bartulovid, Aquila — Bud), (Lac-
1. LOCIKA
134
LOGARITMOVAC
tuca) scariola L. (Danilo). — Locika nagrispana,
Lactuca crispa Roth. (Lambl). B. Sulek, im. 202.
— Lodika pitoma, Lactuca sativa L. (Aquila —
Buc). — Locika praska, Urospermum picroides
Desf. (Visiani, Fetter). — Locika vodena, si-
simbro aquatico (u rkp. xvi vijeka), Nasturtium
officinale EBr. 203.
2. L06IKA, /. mjesno ime u Srbiji. a) selo u
okrugii aleksinackome. K. Jovanovic 94. — b) selo
a okrugu jagodinskome. 108.
L06IKAN, lodikna, adj. koji pripada locici.
— U Stulicevu rjecniku : ,ex lactucis, ad lactucas
spectans'. — nepouzdano.
Lo6kA, /. vidi loda (moze biti detninutiv). —
U Viikovu rjecniku s dodatkom da se govori it
vojvodstvu.
LOCKAV, adj. uvehnuo. ucmao, vidi u Vu-
kovu rjecniku: ,welk' ,flaccidus', n. p. kad zelen
list duvana na suncu postoji, onda postane lodkav,
dok se ne osusi. — Moze biti u svezi s lodka,
lo6a.
LOCNAK, lodndka, m. kad su se samlilo ma-
sline, uje sto samo protece iz tijeska a da se
nije ni malo izazimalo; cuje se tal. ,olio ver-
gine'. na Bracu. A. Ostojid.
LODING, m. vidi fi§ek. — Od nem. ladung.
— U Bjelostjencevu rjecniku: loding, lodiuge,
kehar, finale ,theca pulveraria sclopetariorum'.
LODOMERIJA, /. Lodomeria, jedan dio kra-
jestva Galicije (u Austriji). Lodomerija na si-
lene trave rijoke uprav|a. J. Kavanin 283a.
LODOVIK, vidi Lodoviko.
LODOVIKO, m. ime musko, nem. Ludwig, alt
po tal. Lodovico. — Moie biti da ima i nom.
Lod6vIk. — Od xv vijeka. Mestra Lodovika.
Mon. Croat. 320. (1465). V zivoti sv^. Lodovika
kra}a franackoga. Narucn. 33a. Va vrime kraja
Lodovika. Mirakuli. 149. Pojde v Francu k Lo-
doviku caru. S. Kozi6ic IB''. Lodoviko prvih
veli vjerno sluzbu uzdarova. J. Kavanin 121^.
LODRICA, /. vrsta suda, Hi sud uopce(?). —
Bice tuda rijec, ne znam jeli od tal. mlet. ludro,
mijeh. — Od xvi vijeka po sjeverozapadnijem
krajevima, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(lodrica vinska ,cadus, oenophorum'. 2. lodrica
vodena ,hydria') i u Voltigijinu (,secchia' ,eimer,
wasserkanne'). Prijel jedno tarasku z jednom lo-
dricom praha. Mon. croat. 312. (1599). Lodrica,
(u Fuzini) kao cabar u cem se nosi voda na ra-
menima. D. DaniSid.
LODANICA, /. ime vodi u Hercegovini. Schem.
herceg. 1873. 16.
LODEVO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
krajinskome. Niva u Lodevu. Sr. nov. 1857. 535.
LODIN, m. AoyyTvoi;, Longinus, ime musko
(kaludersko). — Prije nasega vremcna. Lodinb
(kaludersko). S. Novakovic, pom. 74. — vidi i
Login.
LOFTA, /. vidi lopta.
LOG, loga, 7/1. j)ostaje od korijena glagola leci,
i ima razlicna znadena. — Akc. se mijeiia u loc.
sing. 16gu, i mozebiti u kojijem oblicima u mno-
iini. — Osnova je star a, isporedi oblog, razlog,
ulog ltd., vidi i glagol lo^iti. — Od xv vijeka (?
vidi c) Hi od xvii (vidi a), a izmedu rjeinika u
Belinu (.giacitojo, ciofe luogo dove si giace' ,cu-
bile' 848b; ,letto del fiume' ,alveu3' 319ii. 543^),
u tituliievu (.alveus* iz Belina), u Voltigijinu
(.giacitojo, covile, covolo' , lager oiues wilden
thieres'), u Vukovu (.das liegen' .cubitus': „lezi
logom").
a. znaci sto i lezane, a upotrebfava se samo
instr. sing, logom kao adv. uz glagole lezati, po-
civati itd. Nihovo dilo je sto god lezi logom. I.
T. Mrnavid, ist. 183. Tko ti mari, sto i logom
legne? Osvetn. 4, 18. — Kada svako uho logom
pocivase. I. T. Mrnavic, osm. 58. Ako logom
pocines, lasno da se ne probudis. A. Kalic 53.
— Pade logom na posteju. M. Pavlinovic, rad.
43. — Amo vaja da pripada i ouo: Cetrdesot
logom izginulo. Nar. pjes. horm. 2, 453.
b. mjesto gdje se lezi (n. p. poste^a).
a) uopce, vidi u Belinu rjecniku.
b) mjesto Hi jama gdje leze divle zivotine,
vidi u Voltigijinu rjecniku. — isporedi loga, a.
c) kud tece rijeka Hi potok, vidi u Belinu
i Stulicevu rjecniku. — isporedi korito, e. Kad
je proc imala priko Jordana arka, done vode
iztekle su i log prisusen ostavile a goriie u svom
tijeku ustalo su so. B. Zuzeri 105. Zasto sree
prilijepiti na imana i ovdi nami log vaditi. kako
da smo lezece vode a ne vode sved tekuce?
2.39.
c. u jednome primjeru xv vijeka s nejasnijem
znacenem. Ne mozi sidi lesa v lozih ni v sinali.
Stat. krc. ark. 2, 295. (1443). na vrhu je napi-
sano : Ivapitul za loza (lozja?) i za sini; po tome
moze biti da treba citati lozih; Hi je stamparska
pogreska mj. luzih?
LOGA, /., postaje od iste osnove od koje je
log.
a. ono mesto gdi zee lozi. „Ubio sam zeca
na lozi". ,.Ja znam riegovu logu". Z. Radonic.
— vidi i log, b, bj.
b. „Ostavio sam tri sviue za logu"', t. j. za
pleme, za rasplod. Karlovacka okolina. D. Tr-
stenak.
LOGAN, logana, m. vidi lokan. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,laguna' , lacuna' s dodatkom da
se naJiodi u ptisca D. Ranine(?).
LOGANAC, loganca, m. dem. logan. — Samo
u Stulicevu rjecniku : loganac, etc., v. loka-
liac, etc.
LOGARITAM, logaritma , m. (u aritmetici)
broj koji odgovara obicnome broju tako da kad
se ovaj mnozi Hi dijeli, logaritam se spaja Hi
odbija, te se tako dobiva logaritam produkta Hi
kcocijenta. — U pisaca tiasega vremena, vidi:
Logaritam, matth. ,logarithmus' o Twr Xoyiov
ciQi&iidg ,logarithme', tal. ,logaritmo', frc. ,loga-
rithme', egl. , logarithm'; obicni (Briggovi) loga-
ritmi ,gemeine (Briggische) logarithmen', tal. ,lo-
garitmi volgari', frc. ,logarithmes ordinaires'.
egl. ,Brigg's or common logarithms'; naravni lo-
garitmi ,naturliche logarithmen', tal. ,logaritmi
naturali', frc. ,logarithmes naturels ou nt^periens',
egl. , Napier's or natural logarithms'. B. k>ulek,
rjefin. znanstv. naz.
LOGARITAMSKI, adj. koji pripada logarit-
mima. Logaritamski, matth. ,logarithmisch', tal.
,logaritmico', I'rc. ,logarithmique', egl. , logarith-
mic' ; logaritamski sustav, logaritmov}e .logarith-
misches sy.stem', tal. .sistoma di logaritmi'. B.
.Sulek, rjecn. znanstv. naz.
LOGARITMA^KA, /. kniga ti kojoj su napi-
■sani logaritmi previa svojijem brojevima. Imamo
logaritmajka (uprav logaritma |aka) slozenih. M.
Pavlinovic, rad. 149. — I u Sulekovu rjecniku:
,logarithmentafel'.
LOGARITMI6KI, adj. vidi logaritamski. —
U Sulekovu rjecniku: .logarithmisch'.
LOGARITMOVAC, logiritmovca, wi. hroj koji
I odgovara nckome lugaritmu. — .Logarithmand',
LOGARITMOVAC
135
LOGOEITI, a.
math, logaritmovac. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz.
LOGARITMOVl^E, n. vidi kod logaritamski.
LOGARITMOVNIK, m. vidi loo:aritma}ka.
Logaritmovuik, math. ,logarithmentafer, frc. , table
de logarithmes', egl. ,table of logarithms'. B.
Sulek, rjecn. znanstv. naz.
LOGIC AN, logicna, adj. vidi logifiki. Logicno
tumacene zakona nastoji, da smisao zakona usta-
novi ispitujuc nakanu, koju je zakonodavac imao,
svrhu, koju je zakonodavac hotio poluciti. M.
Derencin, tumac grad. zak. 1, 109.
LOGICKI, adj. koji pripada logici, koji je po
logici. Sto je B. razdijelio nastavke po logicnom
znacenu ... D. Danicic «. Knizevnik. 3, 588.
LOGIK, m. iovjek sto zna logikii ; ucitej lo-
gike. — Od xvn vijeka. Gdi retorik, logik i filo-
sof spodoban ucini se. F. Glavinic, cvit. 259a.
— I u Sulekovu rjecniku: ,logiker'.
LOGIKA, /. logica, onaj dio jilosofije sto se
bavi opcijem zakonima za pravo mis^ene i raz-
lozene koje dovodi k istini. — S -g- nzeta je ova
rijec iz nemackoga jezika; koji su pisci uzeli iz
talijanskoga upotreb^avaju -g- inj. g, vidi log-.
— Od XVII vijeka (radl Stuliceva rjecnika vidi
logika). Da 4 leta retoriku, logiku i filosofiju
svrsi. F. Glavinic, cvit. 67a. Od logike Augu-
stina 03lobodi nas, Gospodine! 295a. Ovde bi
Mrka| rekao: „Cudna i smesna logika, sveca
mi!" Vuk, gram, i polem. spisi. 1, 199. Logika,
phil. lat. , logica', Xoyixrj, oQyuvov, ,denklehre,
logik'. B. Sulek, rjecn. znanstv. naz.
LOGIN, m. vidi Lodin. — U Danicicevu rjec-
niku: Loginb ,mitropolitb bercegovbskyj Logi^nb
1639. (u Hilferding,) bos. 312. — 3Ioze biti da i
u ovome primjeru, treba citati d mj. -g-.
LOGOFET, TO. vidi kangilijer, sekretar, tajnik.
— Od grc. Xoyod-sTjj^, uprav covjek sto racuna,
racunar. — U spomenicima xiv i xv vijeka. —
U ovoj rijeci od grc. O naj cesce postaje f (lo-
gofetb) kao sto biva i u ruskome jeziku; ali se
nalazi i s grckijem slovom logoi?etb. i to u naj
starijim primjerima (xiv vijeka), ali vec u kas-
nijemii primjeru istoga vijeka ima i logofetb.
(Pri logofete Dragoslave. Mon. serb. 167 god.
1358). s toga sto i glas f nije bio posve obican
u nasemu jeziku, nalazi se pisano dva puta p a
jedan put v wj. -f- (za ovo pos]edne Danicic
midi da je pogreska, ali to nije potrebno). Sva
je prilika da se i .'ilnvo d-, kad se nalazi u ovoj
rijeci, izgovaralo kao f. — Mislim da je naj bo(e
prepisati cijeli clanak iz Daniciceva rjecnika:
logotetb (ovako pisano s -t- nema ni u jednome
jyrimjeru, dakle je Danicic mislio da treba izgo-
voriti 9- kao t, i zato ne pise logo5etb napose,
ali se jamaeno pisalo ovako samo po istoriikome
ortograjickome pravilu) i logofetb ,logotheta',
cf. logovetb, logopetb, pomine se prvi put za
Du§anova vremena, i to u zakoniku gdje je
, primus a secretis': ,crbkvami da obladajetb go-
spodinb carb i patrijarhb i logoS^etb, a inb nikto'.
Z(ak. dus. pam. saf). 31. ,sto zapise gospodinb
carb bastinu, komu zapise selo, da jestb logo-
v^ctu 30 perperb za hrisovulb, a dijaku za pisa-
nije 6 perperb'. 40. u cara Urosa bjese , logo-
fetb Dragoslavb'. M(on. serb). 160. (1357). ,lo-
gofetb'. 167. (1358). a poslije , logofetb Dejanb.
171. (1362). ,logofetb'. 173. (1365). u Vukasina
kra}a , logofetb Bratoslavb'. 181. (1370). u cara
Lazara , logofetb Nenada'. 207. (1387). u despota
Stefana Visokog^ ,\ogo&Qth Bogdanb'. 269. (1405).
u despota Durda Vukovida , logofetb Vojihna'.
355. (1428). a poslije ,Bogdanb'. 436. (1445).
imahu ih i bosanski krajevi: u kraja Tvrtka
,logofetb Vlado'. 190. (1378). u kraja Dabise .lo-
gofetb Tomas'. 222. (1392). u krala Ostoje , lo-
gofetb Tomasb Budaninb'. 273. (1409). u kra|a
Tomasa Ostojica , logopetb Jovanb Gojcinidb'.
294. (1419). u kra^a Tvrtka Tvrtkovida , logofetb
Dusanb'. 305. (1420). u kraja Tomasa O.stojica
,logofetb Stepanb'. 481. (1458). bjehu logoteti i
u mane gospode: u zupana Nikole , logopetb Pe-
janb' (u originalu ,Nejanb'). (Spom. sr). 2 (u Da-
nicicevu rjecniku grijeskom 1), 24. (1369—1376).
u Durda Balsica , logofetb Vitko'. M(on. serb).
184. (1373). u Durda Sracimirovica , logofetb
Butko'. 204. (1386). u Aleksandra gospodina ka-
ninskoga i avlonskoga , logofetb Durica'. 179.
(1368). u gospodina Kostadina , logofetb Radifib
Zilicb'. 228. (1395). u vojvode Radosava Pavlo-
vica , logofetb Ostoja'. 349. (1427). i dubrovafika
J6 opstina imala logoteta koji se latinski pisao
,scriba' i ,cancellarius': (Ja Rusko logofetb. Spom.
sr.) 2, 44. (1407). (,Ruschi scribe nostri scla-
vichi'. 2,) .52. (1406). (,Ruschi cancelarii scla-
vichi'. 2,) 54. (1407). a po imenu se pomine
,Rusko'. M(on. serb). 238. (1399). i ,Niksa Zve-
zdidb'. 366. (1431). i ,Marinko'. (Spom. sr.) 2,
129. (1466). samo na jednom mjestu stoji moze-
biti grije§kom (?, vidi sprijeda) , logovetb'. (Spom.
sr.) 2, 108. (1442). — Badi dubrovadkijeh logo-
feta vidi M. Resetar, die ragusanischen urkunden
des XIII bis xv jahrhunderts, %. Q i daje u Ar-
chiv fiir slav. philol. xvi, vidi jos K. Jirecek,
die mittolarterliche kanzlei der RagUsaner, Ar-
chiv f. si. phil. xxvi, 161 — 214.
LOGOGRIF, m. vrsta zagonetke u kojoj se daju
razlicna znacena neke rijeci ako joj se otmu Hi
premjeste koja slova, te po tome treba ugonenuti
rijec. — Iz sadasnijch evropskijeh jezika, ispo-
redi tal. logogrifo, nem. logogriph (od grc. koyog,
rijec, i yglcpog, zagonetka). — U Sulekovu rjec-
niku : , logogriph'.
LOGOM, adv. vidi log, a.
LOGOPET, m. vidi logofet.
LOGOR, m. vidi oko, tabor. — Od nem. lager.
— Od xviii vijeka po sjevernijem krajevima, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,da3 lager' .castra'.
cf. oko). Mistu onom pak u logor pade. §. Ste-
fanac 6. Dode Anto srpskome logoru. Nar.
pjes. vuk. 4, 256. Pa u Uacku logor ucinite.
4, 355. A razgoni po logoru Turke. 4, 441. I
na po|6 u logor panuli. Nar. pjes. marjan. 164.
De su se i ostale fiete vec odavno bile skupile
u logore. Vuk, dan. 3, 135. Hrvati uzbiju Turke
do logora. S. .^ubisa, prip. 83. Pasa dize logor
nocu, pak umace bez boja. 122.
LOGORENE, n. djelo kojijem ko logori (n. p.
vojsku), Hi se logori (n. p. oojska). — U Vukovu
rjecniku: ,das lagern" .castrametatio'.
L0G0RI8TE, n. uprav mjesto gdje je negda
bio logor, ali se nahodi samo kao ime mjestima
u Srbiji. a) u okrugu aleksinackome. Vinograd
u brdu Logoristu. Sr. nov. 1870. 120. — b) nz-
viseno mjesto u okrugu biogradskome. Glasnik.
19, 187. — c) u okrugu smederevskome. Niva u
Logoristu. Sr. nov. 1874. 363.
LOGORITI, logorim, impf. namjestavati (n. p,
vojsku) u logor. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i
3 sing, logori). — U na§e vrijeme.
a. aktivno. — Izmedu rjecnika ti Vukovu
(n. p. vojsku ,lagern' ,castra pono'). Vojsku lo-
:i:orite i upotreb{avajte kud nuzno bude. Pro-
tokol pis. pr. M. Nenadovida. 2.
LOGOE.ITI, b.
136
LOJ
b. sa se, refleksivno. — Izmedu rjednika u
Vukovu (,sicli lagern' ,castra pono'). No to mi
nije drago sto se oni (Turd) tu logore. Golu-
bica. 5, 179.
LOGOSKA, /. vidi (Sardaklija, isporedi odrina.
— Od mag. lugas, odrina. — V Vukovu rjec-
niku: (u Bafikoj, a u Barani ,lugoska') vide car-
daklija s primjerom iz narodne pjesme: Svaki
cokot vidru vina dao, a logo§ka i cetiri dala.
LOGOTET, m. vidi logofet. — Ako i nije (po
tnojemu misjenu) potvrdena rijed, moze se upo-
treh]avati mj. logofet, kako je cinio i Danicic.
1. LOGOV, 16gova, m. kon sto se uprese sa
strane uz jednoga Hi dva kona (kad su kola na-
cinena za jednoga Hi dva). — Mag. \6g6, adj.
koji visi Hi lebdi, a kao supstantiv u osobitome
znacenu: motka sto se pridaje koUma, da se
moze upregnuti logov. dakle je u naiemu jeziku
preslo od motke na kona (ali vidi na kraju). —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pa-
dezima, osim nom. sing. — Od xviii vijeka po
sjeveroistocnijem krajevima, a izmedu rjecnika u
Vukovu: (u vojvodstvu) ,der beispanner' .equus
additus solito uni, duobus' s primjerom iz na-
rodne pjesme: Teraj, kume, logova preko toga
korova. Logov, vidi trecak. M. Medi6. — Na-
lazi se vec xviii vijeka i u magarskome znacenu
(motka). Posli mores ucit ga (zdripca) u kola,
kad je prosla vec ranena bola, i to odmah nek
vu6e uz rudo, jer ga logov ba§ pokvari (h)udLO.
.T. S. Ee}kovi6 234. Logov strazoeg on (nasinac)
od osa pru2i, priko pridne da mu liv6e sluzi.
277. — vidi i kod logovnak.
2. LOGOV, l6gova, m. na gatu u vodenice
sprava po kojoj moze istjecati voda da je ne
bade suvisno. — Akc. je kao kod 1. logov, samo
je ace. sing, jednak s nominativom. — Vala da
postaje od iste magarske rijeci od koje je i 1.
logov. — U Vukovu rjecniku: na gatu u vode-
nice .das freigerinne'.
LOGOVET, TO. vidi logofet.
LOGOVNAK, m. vidi 1. logov. Logovnak (kon
na logovu) izvla6i kola iz blata, al' uvlafii i u
blato. Vrcka se kao logovnak. Nar. posl. stojan.
112.
LOGOVSKI, adj. koji pripada logovu (vidi 1.
logov). — U nase vrijeme u sjeverozapadnijem
krajevima, a izmedu rjecnika u Vukovu (,dem
logov gehorig'). Otobolio usnu kao logovski am.
(U vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 243. Tu ja ku-
pim, ot te bi posle ham logovski. S. Tekelija.
letop. mat. sr. 119, 67.
l5gIK, m. vidi logik. — U Mikajinu rjec-
niku: logik, koji umije lo^iku ,dialecticu3, lo-
gicus', i u Belinu: ,logico' ,logicus' 442b.
LOGIKA, /. vidi logika. — Od xva vijeka, a
izmedu rjednika u Mikalinu (logika, nauk za
razloJ^iti dobro ,dialectica, logica, ars disserendi'),
u lielinu (,loggica, dialettica' ,dialectica' 442b),
u Stulicevu (gdje stoji logika, ali je to jamaino
stamparskom grijeskom): v. mudrorazlog, umo-
slovje. U^aSa lo^iku, filosofiju i teolo^iju. B.
KaSi6, iii. 38.
LOIIAV, adj. vidi jobav. — U jednoga pisca
Dubroodo,nlna xvi vijeka, a iz ncga u Stulicevu
rjecniku: v. Johav. Gradi vrhu lohave podumi-
jente. B. Gradid, djev. 69.
LOHINA, /. ime dvjgma selitna u Bosni u
nkrugu Tuzle Done. Lohiiia srpska i turska.
Statist, bosn. 87.
LOHOTAN, lohotna, adj. gnuaan, neiist. — U
Stulicevu rjecniku: v. guusan s dodatkom da je
nasao u nekoga pisca Bosnaka (Stipana Jajca-
nina, t. j. Margitica). — U istome rjecniku ima
i adv. lobotno, v. gnusno.
LOHOTINA, /. gnusoba, gnus. — U jednoga
pisca Dubrovcanina xvi vijeka, a iz nega u Stu-
licevu rjeiniku : v. gnus. Nu od ckvrni i lo-
hotin oplakati. B. Gradic, djev. 73. Da se od
svijeh lohotin isperem. duh. 14.
LOHOTITI, lohotim, m. impf. gnusiti, oka]a-
vati. — U Stulicevu rjecniku: v. gnusiti s do-
datkom da se nahodi u istoga pisca u kojega
ima i lohotan (vidi).
LOHOTNOST, /. osobina cega sto je lohotno.
— Samo u Stulicevu rjecniku: v. gnus.
LOHOVO, n. ime selu u Bosni u okrugu bi-
haekome. Statist, bosn. 47.
LOHOVSKI, adj. kod mjesnoga imena. — xiv
vijeka. — vidi u Danicicevu rjecniku : lohovb-
skyj, crkva je arhandelova u Prizrenu imala
mline ,na medi lobovbskoj'. G(lasnik). 15, 288.
(1348 ?).
LOIT, TO. (?) nejasna rijec u narodnoj pripo-
vijeci nasega vremena; po svoj je prilici stam-
parska pogreska. Bijase zakuvao kazan od trista
oka kacamaka, i za dorucak mu ne bilo dosta,
te uzeo kuplacu pa po kazanu loit struguce. Nar.
pi-ip. vuk.- 272. U drzavnome izdana (1897) pri-
mjecuje D. S. Sordevie: Moze biti greskom m.
,i tlo'. 417. Hi treba citati loj ?
LOJ, loja, m. mast, salo u goveceta, ovce i
koze, Hi onako kako lezi u tijelu (osobito oko
bubrega i erijeva). Hi kad se rastopi i procijedi.
— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padezima, osim nom. i ace. sing., i loc. sing. I6ju.
— Rijec je praslavenska, isporedi stslov. loj, rus.
.loii, ces. luj, poj. }6j. — Postaje od osnove li
(vidi liti), te bi uprav znacilo ono §to se lije. —
Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,3evum'), u Mi-
kajinu (loj, tustilo ,sevum, sepum, sebum, liqua-
men'), ti Belinu (,grasso d' animale' ,sagina' 356b;
,sevo, il grasso d' animali' , sebum' 672b ■ loj ja-
reci ,gras3o di becco' ,adeps hircinus' 356b), u
Bjelostjencevu (,saevum, sebum et sepum'; loja
pun ,saevosus'), u Jambresicevu (,sebum'), u Stu-
licevu (,sebum, sevum'), u Voltigijinu (,sevo' ,un-
schlitt, inselt'), u Vukovu: ,der talg, das inselt (un-
scblitt)' , sebum'. Salo gusce ili loj kozi ili mo-
zbkb voluj ili jelenij, ili teli>6ijimb lojemb po-
mazuj ustnu. Sredovj. lijek. jag. star. 10, 106.
Ejipskih lonac loj zeleci ushvali. M. Maruli6
47. Feci loj, ter se goj. M. Dr/.i6 35. Jak bu-
breg u loju. 65. Uze vezat, loja nosit i potezat
svaki ide. L Zanotti, en. 18. Ki na ogiiu susi
loja mod mudrimi nema broja. P. Vitezovid,
cvit. 39. Kako bnbreg u loju stoji§. (D). Poslov.
danifi. Ko i bubreg usrjed loja. J. Kavanin '20b.
Koji su... vrilim sumporom i lojom zalivani...
F. Lastri6, ned. 392. Loj zivine koga hotijaSe
Bog da mu bude prikazan. M. Zorici6, osm. 132.
&kop(5eva loja. J. Vladmirovid 40. Uze pakla
tankoga i loja. And. Kafiic, kor. 303. Pri svidi
od u|a oli od loja. M. Dobreti6 398. NamaXi
je lojem i katranom. Nar. pjes. vuk. 2, 91. Do-
nososo b'jelu krpu platna, zalise je lojem i ka-
tranom. 2, 179. ^ivi kao bubreg u loju. Nar.
posl. vuk. 81. Loj i ckvara jediia mast, (jedno
kao i drugo. U Kotoru). Loj kosti izmoco (ili:)
Loj kosti iSderao na po}e. (Kazo se za mr§avo
marvinCe). 170. Svaka tuda koza puna je loja.
277. Uzme ono salo i istope loj. Nar. prip. bos.
1, 94. U svifia i u mnogijeh zivotiiia n. p. u
LOJ
137
lojiSte
zeca, a i u fiovjeka zove se ,salo', a u goveceta,
u koze i u ovce zove se ,loj'. Vuk, rjefin. kod
8alo. Zive kao bubreg u loju. S. Lubisa, prip.
247.
LOJALAN, 16jalna, adj. vjeran i podlozan
drzavi uopce, a osubito (u poUtiiliome jeziku)
vjeran staroj dinastiji (ako i ne vlada vise). —
Od franc, loyal preko nem. loyal. — U pisaca
nasega vremena. Od ozbi|nijeh i lojalnijeh mu-
zeva trojednice. Zbornik zak. 1863. 376. Vi 6ete
biti isto tako lojalni, drzavi vjerno odani gra-
dani. 1871. 246.
LOJALNOST, 16jalnosti, /. osobina onoga sto
je lojalan. Sto se ne bi slagalo s cuvstvom lo-
jalnosti prema glavi drzavnoj. Zbornik zak. 1,
322.
1. LOJAN, lojana, adj. koji je nacinen od loja,
koji se sastoji iz loja. — isporedi lojen. — U
slozenijem oblicima moze ostati isti akc: lojani
ltd. Hi se mijena : lojini, lojana, loi'ano, lojanoga
ltd. — Drugacije je znacene kod 2. lojan, ali se
u rjecnicima i u pisaca mijesaju ova dva ohlika.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
linu: (kod loj) od loja, lojan ,sevaceus, ex sevo';
u Belinu: lojani ,di sevo' ,s6baceu3', v. g. lojana
svije6a ,candela di sevo' 672t>; u Stulicevu: lo-
jani ,ex sebo'; u Voltigijinu: lojan, lojana ,se-
voso, sebaceo' ,voll unschlitt'; u Vukovu: ,von
talg' (Sebaceus*. — Sa}e se i hapsenicima jela i
pida i svijeca (lojanijeh). Vuk, rjecn. kod da6a.
— U Dubrovniku: svijeda lojana. P. Budmani.
2. LOJAN, lojna, adj. u kojemu Hi na kojemu
ima (mnogo) loja. — vidi i 1. lojan. — Akc. kaki
je u lojna taki je u svijem oblicima, osim nom.
i ace. sing, nominalne deklinacije lojan. — Rijec
je praslavenska, isporedi rus. viohhuit, ce§. lojny,
poj. lojny. — Izmedu rjecnika u Belinu (lojni
,sevoso, abbondante o pieno di sevo' ,sebosus';
,di sevo' ,sebaceu3' 672^), u Stulicevu (lojan, lojni
^lz lojani), u Voltigijinu (lojan, lojna ttz lojan,
lojana). Lojnu mesu ne treba prismoka. Nar.
pjes. mag. 1863. 56. Lojan, rece se bravcetu
debelu na kojem ima dosta loja. M. Pavlinovic.
— (vidi 1. lojan) No se svijeca pripalila lojna.
Osvetn. 6, 83. &to im joster svijeda zmiri lojna.
7, 41. — U Stulicevu rjecniku ima i adv. lojno
u metaforickome smislu (vidi kod lojiti): ,cum
adulatione'.
3. LOJAN, TO. nijesno ime, vidi u Danicieevu
rjecniku: Lojanb, crkvu bogorodicinu ,vb Lo-
jane' sa selom ,Loj?.nGmb' dao je Hilandaru kra|
Milutin. M(on. serb). 63. (1293—1302). moze biti
da je sadasne selo Lojan blizu Kumanova.
1. LOjA-NICA, /. nesto od loja nacineno, u
osobitijem znacenima.
a. nekakvo jelo (isporedi lojenica, b). — Na
jednome mjestu u pisca Dubrovcanina xvi vijeka.
Jer smo, Gojo, umijosile lojanice tri pribile. N.
Na|eskovid 1, 242.
b. lojana svijeca. — U nase vrijeme u Du-
brovniku i u okolini, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (jcandela ex sebo). Lojauica ved bijase na
omaku. M. Vodopid, tuzn. jel. dubrovn. 1868.
205. Lojanica, svijeca od loja. u nase vrijeme
u Stonu: „Ove lojanice jako smrde". M. Milas.
2. LOJANICA, /. vidi Lojanice. ^Zvanice iz
Zablada, Mehova i Lojanice. M. P. Sapdanin 1,
103.
3. LOJANICA, TO. prezime Hi muski nadimak.
— U nase vrijeme. I dok mi je Jova Lojanice.
Nar. pjes. vuk. 1 (1824), xxi. Borisav Lojanica.
Eat. 352.
LOJANICE, /. 2^?. ime selu u Srbiji u okrugu
sabackome. K. Jovanovid 176.
LOJANICKI, adj. koji pripada selu Lojani-
cama. Podjemdili se za Gligoriju Eadovanovida,
da nije bio na lojanickoj mehani. Glasnik. ii,
1, 109. (1808).
LOJANSKI, adj. vidi 1. lojan. U nase vri-
jeme u Stonu. „Ovo je prava svijeca lojanska".
M. Milas.
LOJAR, lojara, to. covjek sto tuce i topi loj
(vidi u Vukovu rjecniku). — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem, padezima, osim nom.
sing., i voc. : lojaru Hi Iqjare, lojari. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu (,qui candelas ex sebo con-
ficit') gdje nije posve isto znacene (covjek sto
gradi lojane svijece) i u Vukovu: (u Boci) koji
loj tuce i topi ,der den talg zubereitet' ,qui
parat sebum'. — U dubrovackijem poslovicama
xvii vijeka ima (bez druge rijeci) : Lojar. (D).
Poslov. danid., te po svoj prilici znaci: covjek
§to loji, ali u prenesenome smislu (sto maze, sto
se ulaguje).
LOJARICA, /. vidi u Vukovu rjecniku: (u
Boci) zgrada gdje se loj tuce i topi ,die statto
wo der talg bereitet wird' , locus parando sebo'.
LOJAST, adj. u Stulicevu rjecniku uz lojav.
— Mislim da je pravo znacene: nalik na loj.
LOJAV, adj. vidi 2. lojan. — U Stulicevu
rjecniku: ,segoso, pieno di sego' ,s6bosus, se-
gosus'.
LOJEN, adj. vidi 1. lojan. — Od xvii vijeka,
naj prije u Bjelostjencevu rjecniku (gdje pisac
istice da znaci ne samo sto i 1. lojan nego i :
mastan kao loj): lojen, loj ena ,sevaceus, sevosus,
sebosus et sevaceus ; et haec differunt tali modo :
sevosus enim dicitur de illis rebus quae non
sunt ex sevo, sed instar sevi sunt unctuosae, se-
baceus vero de illis quae sunt ex ipso sevo, unde
sevens', pa i u Stulicevu (lojen, lojeni, v. lojani
iz Habdeliceva). U potribi mogao bi se sluziti
misnik toliko od svide u}ene koliko lojene. Ant.
Kadcid 90. Bog mu dao lojenu glavu a vostane
noge, te ne moga' zimi k vatri a |eti na sunce !
Nar. napitnica u Magaz. 1868. 66.
LOJENICA, /. vidi 1. lojanica.
a. vidi 1. lojanica, b. — f/ Bjelostjencevu
rjecniku : ,sebacea, sevea candela' ; u Stulicevu :
V. lojanica iz Habdeliieva ; u Voltigijinu: , can-
dela di sevo' ,licliter von unschlitt'.
b. isporedi 1. lojanica, a. Lojenica, pogafia
od sedera, loja, darcina i sociva. Slovinac. 1880.
87. , „ ,
LOJENE, n. djelo kojijem se loji (i u metafo-
rickome smislu). — Stariji je oblik lojenje. — U
Mikajinu rjecniku (lojenje kod blaznost i las-
kanje), u Belinu (lojenje ,1' insevare' ,sevo linire'
409'i), u Stulicevu (.sebi unctio, met. adulatio'),
u Voltigijinu (,insevatura' ,das schmieren mit
inselt'), u Vukovu (,das iiberziehen mit talg' ,se-
batio').
LOJEOCA, to. prezime. — isporedi lojiti, b
blizu kraja. — xiv vijeka. Milosb Lojeoca. Dec.
hris. 15. 83.
LOJGA, /. konop na mrezi pri kojemu su pri-
bivene olovnice. na Bradu. A. Ostojid.
LOJIC16, »j. prezime. — xvi vijeka. Matij Lo-
jidid. Mou. Croat. 200. (1512).
LOJiS, TO. vidi Ludovik. — xiv vijeka. Lo-
jisa kraJa ugrskoga. Mon. croat. 317. (1368).
LOjiSTE, n. mjesno ime, vidi u Daniiicevu
rjecniku: mjesto neko na Eatu: ban bosanski
LOJISTE
138
LOKAN
Stefan dade Dubrovcanima Eat i Ston i Pre-
vlaku ,i vse sto je odb Prevlake do Lojista'.
M(on. Serb). 106. (1333 u poznijemu prijepisu).
— Ne znam, ima li jos mjcsto toga itneiia, alt
po Danicicevu primjeru nije bas potrebno da je
na Ratu nego maze biti i s driige strane preko
Prevlake. evo ovdje potpunijega primjcra: Vasb
Eatb i Stonb i Prevlaku i otoke koji su okolo
Eata i sa svijemb sto se nabodi unutra Eata i
Prevlake, i gore i poja, dubrave, lijesb, trave,
vode, sela i vse sto je od Prevlake do Lojista.
LOJITI lijim, impf. viazati lojem, umakati u
loj. — Akc. se niijcna u praes. 1 i 2 pi.: lojimo,
lojite, u aor. 2 t 3 sing. lojT, u impt. loj, lojmo,
lojte (u Dubrovniku 16ji, 16jimo, lojite), u part,
pract. pass, lojen. — Jamacno je rijed prasla-
tenska, isporedi ces. lojiti, po^. loic.
a. u pravome smislu. — Izmedu rjecnika u 3Ii-
ka]inu (lojiti, lojom mazati ,sebo inuni,'oro, sebo'),
u Belinu (,insovar6' ,sevo' 409-1), u Bjelostjencevu
(lojim, z lojem zafiinam, mazem etc. ,sevo et sebo'.
2. lojim stene, sveie naprav|am ,idem'), u Stulicevii
(,sebare'), u Voltigijinu (,insevare, ungere con
sevo* ,mit unschlitt, insolt schmieren'), u Vukooa
(,mit talg iiberziehon, in talg tauchen' ,sebo'). I
zdravje ti ne podaje, kad te maze, loji, tice koji
lijefinik u dugo ide. J. Kavaniu 31^.
b. u metaforickome smislu (kao i mazati),
laskati, ulagivati se. — Naj cesce s akuzativom,
ali u jednome primjeru (vidi na kraju) s da-
tivom. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (lojiti,
blazniti, laskati ,adulor, assontor, blandior, dare
aliquid auribus vel servire auribus'), u Belinu
(lojiti tkoga ,adularo, lusingare' ,adulor' ST^), u
Bjelostjenievu (lojim, prilizavam se ,adulo'), u
Stulicevu (,met. .adulari'). Besedom tko loji sci-
jeni se svud sada. S. Gucetid Bendevi§evic 218.
Istii navlas svitnike i ispovidnike da ji blazne
i loje. A. d. Bella, razgov. 144. Kad pak vidi
nu blazniti i lojiti, u naglosti zapovidi da se
s stapi ima biti. P. Kneicevic. pism. 109. — a7no
mislim da pripadaju i ova dva primjera: Loji
ocima kao ma6ak kad stotu pocini. Nar. bl.
mehm. beg kapet. 117. Loji ofiima kao macak
kad stetu ufiini. 388. — S dativom. Lojit komu-
godi. (D). Poslov. danic.
1. LOJKA, /. nekakva riba. Lojka (,1a uppa'.
u Makarskoj). L. Zore, rib. ark. 10, 340.
2. LOJKA, /. ime kozi. Bastaja, Daruvar. D.
Hire.
LOJKINA DOLINA, /_ ime mjestu u Srbiji u
okrugu poiarevackome. Niva u Lojkinoj Dolini.
Sr. nov. 1861. 285.
LOJNICA, /. ime selu u Hrvatskoj u zupaniji
bjelovarsko-krizevaikoj. Eazdije}. 118.
LOJOLA, m. spanolski Loyola, kao preziuie
svetoga Ignatija §to je osnovao red Isusovaca,
ali je uprav mjesto gdje se rodio (praoo mu je
ime Inigo Lopez de Eecalde). u prvijem primje-
rima stoji kao da je pravo prezime. Da je bio
sfoti luacio oJ Loyole otac i utemejitej od reda
druy.bo Jozusovo. B. Kasic, in. 7. Eodi se lua-
cio u ku('-.i otinoj od Loyole; otac mu bi Bel-
tramo Vanoc od Loyole. 7 — 8. Porodi se s. Ig-
nacio od slavnoga pokolonja Lojol; otcu Beltran
de Lojola . . . ime biso. F. Glavinid, cvit. 246al>.
S. Jnacio od L^jole. F. Lastrii, test. ad. 103'>.
LOJTRA, /. i lojtre, /. pi. (estve. — Od nnm.
leitor. — Od xvii vijeka u kajkavaca i u ugar-
skijeh Ervaia, a izmedu rjeinika n JambreSiceru
(.scala, climax'), u Stulicenu (v. laznica iz Hub-
delicevaj, u Voltigijinu {,3c&la. a mano, a piuoli'
,leiter'). Jakob videl je po lojtri aiiti listvi bo-
dedi angele. P. Vitezovic, kron. 5. I po lojtrah
hoga gori jesu vlikli. Jacke. 181. Lojtre, lestve.
u Prigorju ,medu kajkavcima. F. Hefele.
LOJTElSCE, n. jedna strana od lojtara.
Lojtra ima dva lojtrisda i med nima jTlce. n
Prigorju. F. Hofele.
LOJZE, n. lozje. — Fo istocnijem krajevima
u Srbiji. Ona fiesta izlazena u lojza (vinograde).
M. D. Miliievic, medudnev. 52. Vinogradi se
zovu , lojza' ili ,lozja' fu krusevackome okrugu).
M. R. Milidevic, srb. 765. ,Lojze' mj. ,lozJ6' (u
ernorijedkome okrugu). 922. — I kao mjesno ime
u okrugu crnorijeckome. Livada u Lojze Staro.
Sr. nov. 1875. 441. Zemja u Staro Lojze. 1875.
1236.
LOJZIKA, /. ime kozi. Bastaja, Daruvar. D.
Hire.
LOJZISTE, n. ime wjestima u istocnoj Srbiji,
isporedi lojze. a) u okrugu alcksinackome. Vi-
nograd u Lojzistu. Sr. nov. 1869. 209. — b) «
okrugu cuprijskome. Niva u Lojziste. Sr. nov.
1875. 242.
1. LOK, OT. ono Sto se dade svini lokati. Na
Krku. I. Milfietid. Lok, obrok §to se zameto
svini da loce. M. Pavlinovic.
2. LOK, m. ime selu u Backoj. Sera. prav.
1878. 28.
LOKA, /. mjesno ime u Hrcatskoj. — Bice
ista rijec sto lokva. (i) sclo u zupaniji modrusko-
rijeckoj. EazdijeJ. 46. — b) zaselak u iupaniji
bjelovarsko-krizevackoj. EazdijeJ. 111.
LOKAC, m. prezime. — U nase vrijcme. I ju-
naka Scepana Lokaca. Nar. pjes. vuk. 5, 114.
LOKAJ, m. nem. lakai (od franc, laquais), u
gospodfkijem kucama sluga u osobitome odijelu
(vidi livreja) sto stoji u predsobju ili prati izvan
kuce gospodara ili gospodu ili se §aje kuda po
mjcstti s kakvijem nalogom itd. — Od xvm vi-
jeka po sjevcrnijem krajevima, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (lokaj, sluga ki za gosponom
hodi ,acoluthus, servus 1. famulus a pedibus,
cursor') gdje se naj prijc nahodi, i u JambreSi-
cevu (,pedisequus'). Gospodari, gospodo, lokaji,
sluge, . . . D. Obradovic, ziv. 63. Pa makar on
iraao deset sela i toliko hintova po cotiri kona
i Bog zna koliko lokaja i u sanduku hijada.
Vuk, pisma. 60. i u Sulekovu rjicniku: ,lackei'.
1. LUKALO, m. iovjek sto loce, (t. j. pijanica).
— U Stulicevu rjecnika : ,potator, bibax'.
2. LOKALO, n. mjesto, leglo ,locus'. J^. Sto-
janovi6.
LOKANCk^, m. vidi lokancii. — U Belinu
rjecnika: ,fossetta dove sia o sia stata T acqua'
,fossuIa' 327a.
LOKANDA, /. tal. locanda, gostionica. — U
nase vrijcme po znpadnijem krajevima. I sjededi
po vas dan u ,lokandi' ili u kojoj drugoj ce-
tinskoj krcrai ... M. D. Milicevic, omer. 114.
Kad se bijelu Sarajevu vrati, pa se sjodne hvalit
u lokandi. Osvetn. 2, 110. Gicne im se preko
Save preci; prosli bandu, sjeli u lokandu. 4,34.
Lokanda, it. looanda. NaSa sloga. god. 5, br. 17,
str. 67.
LOKAN, lokana, m. wala lokva. — Akc. se
mijena u voc. : lokahu, lokani. — Va{a da je
srodno s lokva (kod nastavka an moze se misliti
na lat. lacuna, tal. laguna). — Od xvi vijeka po
primorju (kao mjesno ime naJnzi se i drugdje),
a izmedu rjcinika u Belinu (.fossa d' acqua'
LOKAN
13'J
L<DKMA
, fossa' 327a; , lacuna, laguna' , lacuna' 4:22a) i u
Stulicevu (v. logan).
a. nopce. A sad §to se u jodan k,kan spustih
malo, u ruke mi veomi zalo i u noge grc udari.
D. Kanina 493-. Lokail, skrapa ili dubocak koji
se iza kise napuni vode. na Bracu. A. Ostojic.
h. kao rnjesno ime.
a) sclo u Bosni u okrugii Tuzle Done.
Statist, bosn. 100. Igumna Filimona izb Bosne,
nahije zvorni6ke, sela Lokai'ia. Starine. 10, 270.
(1877).
h) mjesto u Srhiji u okrugu podrinskome.
Niva u po}u zovomom Lokari. Sr. nov. 1873.
655.
c) pomine se ynjesto s tijem imenom jjrije
nasega vremena. Lokanb. S. Novakovic, pom.
137.
LOKANA, /. ime mjestu u Srhiji u okrugu
podrinskome, isporedi lokan, b, b). Zemja zvana
LokaAa. Sr. nov. 1872. 562.
LOKANAC, lokanca; m. dem. lokan. — U
Stulicevu rjecniku: ,parva lacuna*.
LOKANAK, lokanka, m. dem. lokan. — U
Belinu rjecniku: ,fossetta, dove sia o sia stata
r acqua' ,fossula' 327a, i u Stulicevu (uz lo-
kanac).
LOKANCAC, lokariSca, m. dem. lokariac Hi
lokanak. — LI Stuliceiu rjecniku uz lokariac. —
nepouzdano.
LOKANCIC, m. dem. lokariac Hi lokanak. —
U Stulicevu rjecniku uz lokariac.
LOKANE, n. djelo kojijem se loce. — Stariji
je oblik lokanje. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(lokanje), u Belinu (lokanje ,11 bare di alcuni
animali' ,lambendo bibere' 138^; ,il leccare' , ac-
tus lambendi' 430a), n Stulicevu, u Vukovu. Od
zderaria i lokaria. V. Dosen 152*1.
LOKANI6, m. dem. lokari. — U Stulicevu
rjecniku : v. lokaricic.
LOKARDA, /. Scomber colias L., vrsta ribe ;
1)0 sjevernome primorju zovu ovako i Scomber
scomber L. (vidi skusa, vrnut). — Rijec je dal-
maiska (vidi kelomna i kimak) od lut. lacerta,
i sad se u drugotne znacenu govori tal. langarda
(Miklosic u etymol. worterb. , ^■o</ lokarda), la-
certa, lacerda (sam sam cuo u Genovi), mlit. lan-
zarda; va^a da nije od ngrc. XuxiQ^a (trilp), jer
ove rijeci nema u stgrckome, i jer bi od grc. xe
u nas postalo i^e. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (,scombrus') gdje se
noj prije nahodi, u Stulicevu (,scomber vel scom-
brus'), u Voltigijinu (,anguilla' ,aal') gdje je zlo
tumaceno. Lokarda, Scomber pneumathophorus
Lac. : Dobre su i lokarde kad nema skusa (nar.
posl.). na Bracu. A. Ostqjid. Lokarda, skusa
bilica. Scomber colias. G. Kolombatovic. pesci.
9. Scomber colias L. (S. maerophthalmus Eaf. ;
S. maculatus Couch ), lokarda. B. Kosid, ribe
dubrov. rad. 155, 43.
LOKATI, locem, impf. piti vodu ili drugo sto
zitko ne usnama nego lizuci jezikom, kao sto
rade psi i macke i drugi mesozderi. — Akc. kaki
je u praes. taki je u impf. lokah, u aor. 2 i 3
sing, loka, u ger. pjraes. 166uci, u part, praet.
act. lokao, lokala, u part, praet. pass, lokan ; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf. —
Rijec je praslavenska, isporedi stslov. lokati, rus.
jioKaxb, ces. lokati, poj. lokac; korijenje baltiiko-
slavenski, isporedi lit. lakti, let. lakt. — Po po-
sfanu mogla bi biti onomatopeja (kad pas loce,
cuje se kao lok lok . . .). — Izmedu rjecnika u
Mikalinu (lokati, kako pas lo6e ,lambo'), u Be-
linu (,bero d' alcuni animali, come cani, gatti e
simili' jlambendo bibore' s poslovicom kao pri-
mjerom: Pusto mlijeko i psi Ircu ,della robba
abbandonata ognuno e padrone' 138^; , leccare'
,lambo' 430*1), u Bjelostjencevu (locom, lokati
,lambo, allambo, lingua leviter tango, bibo in-
star canis') ; u Stulicevu : , bibere (dicitur de
quadrupedibus)', u Voltigijinu (,imbeversi, tra-
cannaro; il bere di cani' ,begierig trinken'); u
Vukovu : ,schliirfen (wie der hund)' ,sorbeo'.
1. aktivno.
a. u pravome smislu. Prolij malo vode
gdigodi na plocu gdi psi ne dohode, ki ju zadni
locu. P. Hektorovic 15. Ucini kako i pas koji
izb}uvavsi paker opet loce sto jo izbluvao. M.
Divkovic, bes. 416b. Locu ti psi mlijeko, ovco
ti vnk ko)e. L Gundulid 142. Da inim loce
krvi virne (lav). J. Kavariin 216*. Pusto mli-
jeko psi ak' locu. 378b. Qdi psi lokase krv Na--
botovn. E. Pavid, ogl. 313. Koju (hranu) loco
ili pase (zivina). V. Dosen 178b. p.si jidu i rie-
govu krv locu. And. Kacic, kor. 260. De kucak
loce, tu i laje. (U Risnu). Nar. posl. vuk. 75.
Pusto mlijoko i psi locu. 267. Siromah vuk
loci loci, dok mu trgno voda nazad. Nar. prip.
vuk. 226. — I 0 cemu sto nije zivotina. Prije
bi jezik moj loce prisusil more u dan. N. Na-
|.eskovi6 1, 806. Mnis da (vukodlaci) idu da ju-
nake vrace, ali oni krvcu locu vru6u. Osvetn.
2, 174.
1>. u metaforickome smislu. Sabje va§e
tursku krv lokale. B. Krnarutid 26. Krv mu
loce, ter ga davi (hogatac). J. Kavariin 55*;
Nagli poplav puka smina ki Dunaju prem do-
grusti htoc da loce krv svojih sina. 230*. Dru-
gomu po§terie kojete, i ricmu krv, kao psi, lo-
cete! L. ^ubu§ki 44. Negda tudu krv lokase
(Hirud), a sad zeli pa.sje kase. V. Dosen 128b.
II' krv lokat, il' ju prolijevati ! Osvetn. 4, 6. —
Jal' mi mora kazat sto du ga pitati, jal' ce sta-
novito morat Moldavu lokati (utopiti se). A. J.
Knezovic 193. — '■ Obicno kad je tako uzburkano
more, magla okolicu pokrije, a oblaci se skupe
u jedan kut povrh samijeh valova, te oblake
zovu ,pijavice', a izraz jo obican tada , oblaci
locu'. L. Zore, rib. ark. 10. 324.
c. u prenesenome smislu, kao pogrdna rijec,
piti (vino itd.) a i jesti preko vijere i neredno.
— Izmedu rjecnika u Belinu (lokati bez mjere,
vino lokati ko materino mlijoko ,bere intompe-
ratamente' .graecor' 138'''' ;^ Ko i sokad vino
locu. J. Kavariin 170b. Ceta smradnijeh lotri,
navalice koja lo^uc pusto vino . . . 441b. Ali
ne6e svat rukati, priko reda ne lokati. V. Dosen
153*. Pak sve jato oblo loco. 169*. Zdero lofie
priko reda. 186**. Loci! loci! sad u tmini rucak
ti 36 sladak cini. 269*. Sal je Ive v krcmu
lokat. Jacke. 238. A jamacno je i sam lokao i
zderao u toj kuci. M. D. Milidevic, zim. vec. .304.
d. metaforicki prema c. Neka loce koju
mete mocu. V. Do§en 10*. Tko ne loco bludne
mede. 82a. Nevirom se zaogrne, da se lokat
smrad ne stidi. 269*.
'i. sa se, pasivno, ^ez subjekta. Tu se loce
priko reda. V. Dosen 173*.
LOKAV, LOKI, vidi lokva.
LOKILO, n. lokane. — U nase vrijeme u Istri.
Zac ovo trose na zerilo i lokilo. Nasa sloga.
god. 3, br. 10, str. 39.
L()K-LOK, glasovi kojimi se zove prase na
korito. na Bracu. A. Ostojic. — isporedi 1. lok.
LOKMA, /. komad varenoga ili pecenoga mesa,
arap. tur. loqma. — U nase vrijeme, a izmedu
LOKMA
140
1. LOKVA, a.
rjecnika u Vukovu: (u Srijemu) ,6in stiick ge-
kochtes fleisch' .frustrum carnis coctae'. cf. lokva.
Haram lokme ne jedi. Nar. bl. mehm. beg kap.
409.
LOKNUTI, loknem, pf. jedan put zalokati. —
Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing, loknu, part,
praet. pass, loknut). — U Vukovu rjecniku :
,einen schlurf thun (vom liunde)* ,3orbeo semel'.
LOKOMOTIV, m, stroj sto vlaii na ieleznici.
— Po tudijem jezicima u pisaca nasega vremena.
A i lokomotivi i vagoni na ovaj nafiin napra-
vjeni . . . Zbornik zak. 1865. 3. — 1 u Sulekovu
rjedniku : ,locomotive'.
LOKOMOTIVAN, lokom6t£vna, adj. koji pri-
pada lokomotivu. Lokomotivni kotlovi za zejez-
nice. Zbornik zak. 1853. 2, 21. S podjelom
koncGsije za gradene i za radnu lokomotivne ze-
{eznice. 1865. 239.
LOKO§, m. lokalo(?). — Nastavak je os ma-
garski. — U vgarskijeh Hrvata nasega vremena.
Muci, mufii, stari lokos, zazeral si zadnu koko§.
Ja^ke. 266.
LOKOSiN DO, Lokosina Dola, m. ime selu u
Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. Eazdije}. 70.
LOKOT, m. brava sto nije pribijena na vra-
tima nego kad je zatvorena visi o vratima, i tako
ih pricvrscuje. — isporedi katanac. — Od tal.
lucchetto, franc, loquet, dem. od stfranc. loc, sto
je germanska rijec, isporedi anglosaks. loc, engl.
lock. — vaja da nije od mag. lakat, nego je ova
rijed presla iz nasega jezika. — Potvrdeno od
XVIII vijeka po sjevernijem krajevima, a izmedu
rjeinika u Bjelostjenievu : lokot, fiivit (cilit?)
jsera pensilis'; u Jambresicevu (,sera'), u Volti-
gijinu (,lochetto' ,vorhangschloss') , u Vukovu
(vide katanac). Pod lokotom sanduk. D. Obra-
dovid, basne. 356. Pijanu coeku ne metnu lasno
lokota na usta. (Ne mozeS mu zabraniti da ne
govori). Nar. posl. vuk. 247.
LOKOTAC, lokoca, m. dem. lokot. — U Bje-
lostjenievu rjecniku : kajkavski lokotec ,serula
pensilis', i u Voltigijinu uz lokot.
LOKOTICA, /. vidi lokot i lokotac. Lokotica
,sera pensilis*. D. Nemanid, 6ak. kroat. stud,
iftg. 51.
LOKOV, adj. koji pripada lokvi. — Od osnove
loki. (vidi kod lokva). Prema lokovimb poto-
komb... i pravo uzb brbdo u lokbvu. Dec. hris.
48.
LOKOVITKA, /. Viburnum L. (Durante), cf.
Lopofiika. B. Sulek, im. 203.
l6kEUM, m. malo ostrvo blizu Dubrovnika,
tal. Lacroma i Croma (jer se shvatilo kao da je
La- talijanski ilanak) ; starija su imena u latin-
skome ili u dalmatskome jeziku : Lacromona, La-
crorana, Crompna, Crumpna. K. Jirefiek, die ro-
manen in den stiidten Dalmatiens. 1, 61. — Od
Lacromona i Lacromna postao je oblik L6kru-
man sto se i danas govori, a nalazi se i u pisca
Dubrovdanina xvi vijeka. Juhe kojoj se dno uz-
vidi kako u mrtvom moru na Lokrumnu, kad
je bunaca. M. Dr^id 261.
LOKRUMAN, Likrfimna, m. vidi Lokrum.
LOKUMA , /. ntka vrsta tvrdijeh ustipaka,
tur. loqum, skraceno od rahatlaqum, vidi rahat-
lukum. — Akc. se mijena u gen. pi. IdkGma. —
U Vukovu rjeiniku: ,eine art barter krapfen'
,cibi genus'.
LOKUMIC, m. dem. lokuraa. — U Vukovu
rjeiniku.
LOKUZA, /. lokva, isporedi (radi nastavkaj i
kaluza. — U nase vrijeme u Hercegovini. Kad
najegu kroz jednu carsiju na kojoj je bila jedna
velika lokuza kroz koju je jedan se]ak nacerao
tovar drva na svome magarcu kome su se noge
zaplele u kalu i tako je pod drvima paauo u
lokuzu. Nar. prip. (iz Mostara) u Mag. 1868.
57—58;^
1. LOKVA, /. blato (vidi blato, 1), jezero, ali
mislim da je uprav mala i ne duboka jamica u
zemji ili na kamenu puna vode; ipak cesto i pisci
i sam narod upotrebjavaju u prva dva znaiena
(6uo sam u narodnoj pripovijeci : Jedan Hero
upita drugoga sto je bio uDubrovniku: „A jesi
li vidio lokvu?" t. j. more). — Osnova je na -v
(po Miklo§icu) ili na -u (po Leskienu). te je
negda nom. sing, bio loky, i jo§ je loki u nekijeh
cakavaca; ima isti oblik i za ace. sing.; osim
toga ima i nom. i ace. sing, lokav, a za ostale
padeie ne znam ima li ih drukiijih nego su u
lokva (isporedi crki, smoki). vidi: Pridose na
loki Srberu. Mon. croat. 17. (1275 prepis. 1546).
u istome spomeniku: Na Trnovu loki. 28. (Poll
te lokve trnove. 29). — Ta zavod stoji v lokav
Trnovu. 2. (1309). — Rijec je stara, isporedi
stslov. loky (za ovaki nominativ nema potvrde),
gen. loki^ve. — Bice (kao sto MikloSic misli)
germanska rijec, isporedi stvnem. labha, nvnem.
lache. radi v ili u moglo bi se pomisliti da po-
staje uprav od lat. lacus (od cega moze biti po-
stala germanska rijec), ali to nije potrebno, jer
se cesto u tudijem rijeeima dodaje na kraju va.
— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,lacuna; stag-
num'), u Mika^inu (lokva, blato, bara ,palude,
lacuna* , lacuna, palus, stagnum, aqua reses'),
u Belinu (,lacuna, laguna' , lacuna' 422a ; ,lago
d' acqua piovana' , lacus compluvius' 422^ ; ,stagno,
raccolta d' acqua che stagna' , stagnum' 706^1), u
Bjelostjencevu (lokva, kal ,lacuna, lama, palus,
stagnum, et potissimum ea lacuna stagnum di-
citur, quam flumen littus suum praetergressum
efficit, unde': lokvu nacinam ,stagno', v. bereg;
lokve benetafike ,gallica palus, gallicus sinus,
septem maria'), u Stulicevu (v. logan), u Volti-
gijinu (,laguna, stagno' ,pfutze, teich'), u Vu-
kovu (,eine kleiue lacbe' , lacus, palus'), m Da-
niiicevu (,palus').
a. blato (vidi blato, 1). Sinors . . . po delu
na lokvu. Mon. serb. 64. (1293—1302). Selo Ko-
rotino i mede mu: na mramorb pravo prezb lokvu
na rudinu . . . 565. (1322). Prokosomb u lokvu.
87. (1327). (Selu) Dattcamb mede . . . odb Eu-
salai u lokvu, odb lokve... 92. (1330). Se mede
(selu) Babamb: . . . odb topole na mramorb, na
lokbvu i na drugu lokvu. 93. (1330). Kako grede
kolbnikb na blatbce u veliju lokvu. Glasnik. 24,
244. (1353). A zemja ka bi§e suha provrzet se
lokvom. i3ernardin 5. A zemja ka bjese, pro-
vr?.et se lokvom (,et quae erat arida erit in
stagnum'). N. Eanina il^. A jest u Jerozolimu
lokva (,probatica piscina') ka se zove zudijski
Betsaida. Bernardin 32. Jest istinom u Jeru-
zolimu znana (! probatica, vala da je prevodilac
mislio na glagol probare) lokva koja se zvaSe
zidovski Betosaida. N. Eadina 47*. joann. 5, 2.
Leza§e polak lokve i cekaSe da bi ga tko metnuo
u lokvu, joda bi ozdravio. M. Divkovid, bes.
742ft. Jest u Jeruzalemu ovcarska lokva. B.
Kabid, rit. 109. Nakani svotac zabiti se p;o tja
do grla u jednu veoma studonu lokvu. ii. 87.
Placid hotivSi u jednoj lokvi vode zadrpiti, od-
nese ga voda. F. GHavinid, evit. 12b. Blasija
zapovida u jednu lokvu punu vode vezana po-
rinuti. 46". Vazmi prilidje jedue lokve koja se
1. LOKVA, a.
141
LOKVE, b.
toci iz koje rike. I. T. Mrnavid, ist. 33. Koji
bijase stajao bolestan kod lokve. M. Radni6 17a.
Drtavac stajase kod lokve. 279a. Ki 6e u lokvu
tebe uvesti. P. Kanavelic, iv. 120. Lezecega
kod lokve silojske. L. Terzic 198. Koji vodi
lokve silojske kripost podati otio si. 199. Utopi
se u jednoj lokvi. J. Banovac, pred. 145. Andeo
Gospodni shodase u lokvu. blagosov. 22. U
lokvu bacen. J. Filipovic 1, 224b. Kad bi se
zanihala lokva ... P. Knezevic, osm. 151. Ribe
iz blata oli iz lokve. 269. Jur se topi u lokvi
Placid. V. M. Gucetic 220. Nejma takve lokve
u Eimu. A. Kanizlic, kam. 87. Krepost cudo-
vitu ovcje lokve. J. Matovi6 146. Koga ozdravi
na ovcju lokvu. 248. Pitam vas, zasto evange-
lista Ivan ispisujudi onu lokvu ovfiju, zove nu
,Bethsaidam'? D. Rapid 70.
h.jezero. Pridose na jednu lokvu vele strasnu.
Tondal. star. 4, 113. Kraj siroke lokve od Vrane.
P. Kanavelid, iv. 133. Kijeke i lokve. A. To-
mikovid, ziv. 204.
c u trecemu znacenu, vidi sprijeda, jamica
plitka puna vode Hi kala. Nitkor mriz ne mece
u svoje potribe u lokvu, zac nede u lokvi najt
ribe. H. Brtucevid u N. Najeskovid 1, 353. Voda
u lokvami i rtovima ne rada nego zabe. M.
Eadnid 486a. Padose u bliznu mlaku aliti lokvu.
P. Vitezovid, kron. 170. Iskat lokve ostaviv
kladenac. (D). Poslov. danic. Mati joj je (rijeci)
tuzna golet jedne bridi razpuknute a primaja
jedna mala lokva. B. Zuzeri 128. Jer se ne na-
hodase vode izvan u jednoj lokvi. J. Banovac,
pred. 187. Dok opet lokvu od blata nade. F.
Lastrid, od' 112. Oblatiti se vise kakono krmak
u lokvi od blata kad se kupa. ned. 188. Dubedi
zemju za udiniti lokvu za vode. V. M. Gucetic
113. Da se dubsti utrudeni sube lokve ne za-
hode, kad u tebi nasitjeni budu zive sladke vode.
A. Boskovideva u I. M. Mattel 345. Dobodio je
na zecju lokvu. (Z). Poslov. danic. Neciste su
misli prilicne vodi od lokve. D. Basid 13. Iz
lokava smrdedijeh. A. Kalid 510. Na kamenu
lokve nacinila. Nar. pjes. juk. 279. Kada zute
lokve vse mlikom preteku. Jacke. 130. Da bi
mi ga zabe po lokvab pojile. Nar. pjes. istr. 2,
46. Ko se u lokvi utopi, bunar mu ne treba.
Pravdonosa. 1852. 10. Opazi u jednoj lokvi malu
ribicu gde se pradaka. Nar. prip. vuk. 25. Onda
se seti one ribice sto je iz lokve u vodu bacio.
29.
d. u metaforickome smislu, prema a Hi b.
Pakla u lokvu kib mnoz bodi. A. Vitajid, ist.
87a.
e. u prenesenome smislu, po svoj priliei prema
a. Oni jos nize srjed propasti grdi u lokve pro-
sijodaju (u paklu). J. Kavanin 449b. Oni su
uprav|ali jedno oko svoje vire u ognenu propast
i sumpornu lokvu. E. Pavid, oglodalo. 693. Dil
tizib bit de u lokvi goredoj ognem i sumporom.
Blago turl. 2, 311. U toj se lokvi za u vike
vajati ce i bit de ukopani oni koji su svakda
zivili u brlogu nepo§tenib nasladjenja. 2, 812.
f. u prenesenome smislu, lokva krvi, prema
c. Lokve krvi^stoju izlite nagle" od sile. I. Za-
notti, en. 34, "Pade u lokvu svoje krvi. F. La-
strid, test, 114a. Kada5|Gospodin i u vrtlu zno-
jase se krvju svojom, . . . i kod stupa lokva se
udini koja zomju natopi, i niz kriz cidedi se sva
po zem|i . . , svet. 173a. Vidim lokvu negove
krvi istocene. A, Kalid 211. Pliva u lokvi svoje
krvi. I. J. P. Lucid, razg. 11.
g. Lokva, kao tnjesno ime, vidi i Lokve, n. p. :
a) dva mjesta'ji starome obliku Lokbvb u
spomenicima xm i xiv vijeka, all se ne moie
znati jesu It uprav mjesna imena. Selo Cerova,
a meda jemu . . . u Krtstb, u LokbVb, Spom.
stojan. 8. (1254 — 1264). Ot Sumegnice u Lokbvb.
Svetostef. hris. 11.
b) zaselak u Hercegovini. Statist, bosn. 115.
c) u Hroatskoj. aa) u zupaniji licko-kr-
bavskoj dva zaseoka. EazdijeJ. 39. 40. Zuta
Lokva, zaselak. 88. — bb) selo u zupaniji mo-
drusko-rijeckoj. 47.
d) u Srbiji. aa) u okrugu biogradskome.
IlsTiva kod Lokve. Sr. nov. 1867. 706. — bb) za-
selak u okrugu knezevackome. K. Jovanovid 113.
— cc) u okrugu kragujevackome, Lokva, Mesna
Lokva, Velika Lokva, mjesta. Niva u Lokvi. Sr.
nov. 1875. 23. Livada u Mesnoj Lokvi. 1875.
55. Livada u Velikoj Lokvi. 1875. 55. —
dd) voda u okrugu podrinskome. M. D. Mili-
devid, srb. 518. — ee) mjesto u okrugu po-
zarevackome. Cair u Lokvi. Sr. nov. 1863. 388.
— f'f) Suba Lokva, mjesto u okrugu rudnickome.
— XVIII vijeka. Uz brdo do Srebrenice do Suve
Lokve. Glasnik. 25, 41. (1778). — gg) zaselak
u okrugu uzickome. K. Jovanovid 160.
2. l5kVA, /. vidi lokma. — U Vukovu rjec-
niku: daj, ascija, jednu lokvu mesa ,ein stiick*
, frustum' (?) kod lokva s dodatkom da je stajaca
rijec.
3. LOKVA, u brojenici: a) kao cetiri, vidi
kod brojenica, 2. — b) kao osam. Jenoga, dva-
kute, trikute, ciceri, pega, lega, smokva, lokva . . .
Nar. pjes. istr. 4, 10.
1. LOKVAN, lokvana, m. vrste evijeca sto raste
u vodi. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing., i voc. :
lokvanu, lokvani. — Postaje jamacno od lokva.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
,die seeblume' ,nymphea' ,und zwar' a) bijeli,
[.seerose' ,NympbaeaJ alba [L.]' ; — b) zuti,
[jteicbrose' ,Nupbar luteum Sm.] lutea' s pri-
mjerom: Dva lokvana oko pana (u zagoneci, t. j.
usi oko glave). — Hvala Bogu u^ lokvanu ko-
jega je bilo dosta na vodi. M. P. Sapcanin 1, 8.
Lokvan beli, Nympbaea alba L. (Pancid). —
Lokvan zuti, Nupbar luteum Sm. (Pandid). B.
gulek, im. 203.
2. LOKVAN, lokvana, m. lokva. — U nale
vrijeme oko Stona: „Idem na Lokvan". M. Milas.
LOKVANACA, /. vidi lokvan. Lokvanaca,
Nympbaea L. (Sabjar). B. Sulek, im. 203.
LOKVAI^EV, adj. koji pripada lokvanu Hi
lokvanima. Lokvanev koren , Radix nympbaeae
albae'. D. Popovid, poznav. robe. 193.
LOKVARAC, Lokvarca, m. eovjek iz Lokava
u hrvatskome primorju. D. Danidic.
LOKVARI, m. pi. ime selu u Bosni u okrugu
banoluckome. Statist, bosn. 35.
LOKVAST, m. uprav nalik na lokvu (druk-
cije u Belinu i Stulicevu rjeiniku: pun lokava).
— isporedi lokvav. — U Belinu rjecniku: ,1a-
cunoso* ,lacuno3U3' 422a; u Stulicevu uz lokvav;
u Voltigijinu: ,lagunoso, sortumoso, stagnante'
,pfiitzig'.
LOKVAV, adj. pun lokava. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: ,lacunosus'.
LOKVE, Lokava, /. pi. mjesno ime (plur. od
lokva, isporedi lokva, g).
a. u Bosni selo u okrugu sarajevskome. Sta-
tist, bosn. 10.
\i. i u ovome primjeru moze biti mjesno ime
(u Dalmaciji na Bracu) : Kupi getvrbtb dola za
lokvami. Starine, 13, 208. {1185 prepis. 1251).
LOKVE, c.
142
1. LOM
C. u Hercegovini selo. Statist, bosn. 12-2.
d. sdo u Hrvatskuj u zupaniji modrusko-
rijeckoj. Eazdije). 46.
e. mjesto u Srbiji u okrugu biogradskome.
Niva u Lokvama. Sr. nov. 1872. 505.
1. LOKVEN, adj. koji pripada lokvi Hi lo-
kvama. — U jednoga pisca xviii vijeka. Voda
lokvona. I. Velikanovic, uput. 3, 20.
2. LOKVEN, m. mjesno ime. — Pi'ije nasega
vremena. Spom. stojau. 185. ■
LOKVENICA, /. voda iz lokve. — U nase vri-
jcme u Istri. Lokvenica ,aqua ex lacuna'. D. Xe-
uiani6, cak. kroat. stud, it'tsg. til.
LOKVENIK, m. ime preslapu u Srbiji u okrugu
toplickome. M. D. Milicevic, kra]. srb. 341.'
LOKVETINA, /. augm. lokva. — U nase vri-
jeme, a izinedii rjeenika u Vukovu (au^m. v.
lokva). Ku6a ti je lokvetina. Nar. pjes. krasid.
1, 139.
LOIvVlCA, /. dem. lokva. — Od xiir vijeka
(vidi b, a)), a izmedu rjeenika u Belinu (,poz-
zanghera' , lacuna parvula' 577b), u Stulicevu (v.
lokancac), u Voltigijinu (,lagunetta, pozzanghera'
,pfiitzchen') ; u Vukocu: dim. v. lokva s primje-
rom: Kisa pada kapjicama, pak napada lokvi-
cama. (Nar. posl. vuk. 134); u Danicicevu {,dem.
palus').
a. uopce. Uzamsi malasnu kasicicu, prili-
vase vodu iz mora u onu svoju lokvicu. F. La-
stric, ned. 255. Bijeli platnc /aba baba u lo-
kvici na kamenu. Nar. pjes. krasic. 1, 138. Lo-
kvica ,lacunula; nom. proprium campi'. D. Ne-
manic, 6ak. kroat. stud, iftsg. 35.
b. kao mjesno ime (vidi i naj zadni primjer
kod a).
a) va(a da je u cva dva primjer a iz istoga
rukopisa mjesto u Dalmaciji na Bracu. Da Vla-
dina lokbvicu i i'ii(vu). iStariiio. 13, 208. Da
Rasbka za lokvicu dolacb. 209. (1185 prepis.
1251).
b) nekakoo selo. — Prije nasega vremena.
I dah selo Lokvycu. Spom. stojan. 11. (1276 —
1281).
c) moze biti mjesno ime i u ovijem pri-
mjerima: Moda oth lokvice reka Vbsivica. Glas-
nik. 15, 280. (1348?). U lokvicu. 281.
d) dva sela u Hrvatskoj u zupaniji mo-
drusko-rijeckoj (zadne se zove i Lokvice. Schem.
segn. 1871. 47). Eazdije}. 46. 47.
e) granicna straza u Srbiji u okrugu to-
plickome. M. D. Milicevic, kra}. srb. 339.
LOKVICE, /. pi. vidi lokvica, b, d).
LOKVIGICA, /. dem. lokvica. — U naso vri-
jeme u Stonu: „Prod kucom mu je lokvica". M.
Milas.
LOKVICIC, m. ime selu u Dalmaciji u kotaru
imotskome. Eopert. dalm. 1872. 14.
1. LOKVIC, m. ^akavski lokviii, mala lokva
koja je ogradena, te voda od iste sluzi samo za
}ude. DubaSuica na Krku. I. Mil6etic.
2. LOKV16, m. nokakva bi|ka (u Bakru). B.
Sulek, im. 203. — isporedi lokvan.
LOKVINA, /. augm. lokva, — Od xvii vijeka.
Skofii u onu straSnu lokvinu. B. KaSid, per. 135.
LOKVINE, /. pi. ime selu u Bosni u okrujgu
travniikome. Statist, bosn. 62. — Uprao je mno-
zina od lokvina.
LOKVITI, lokvim, impf. lezati u lokvi? leiati
kao voda u lokvi Y — JVa jednome mjestu xviii
vijeka. U vjekostom ovom vaju sva vremena lo-
kvec .staju (u puklu). .J. Kavanin 437n.
LOKVJE, n. kao coll. od lokva. — U Stuli-
cevu rjecniku: v. logat'i s dodatkom da je uzcto
iz brevijara. — nepouzdano.
LOKVUEINA, /. augm. lokva. — U na§e vri-
jeme u Stonu: „Ona lokvurina |oti smrdi kao
kuga". M. Milas.
■ 1. LOLA, f.(?) ime kucki(?). F. Kurelac, dom.
Ziv. 46.
2. LOLA, /. ime planini u Drobnacima (sad
u Crnoj GuriJ. Lola, planina u Drobnacima. (ko
je zabijezio?). — Ne znain jeli isto i ovo: Lola,
planina (u Crnoj Gori) vise Bijele, Vojnik iz-
medu Drobnaka i Niksica. Glasnik. 40, 27. —
U nase vrijeme, a izmedu rjednika u Vukovu
(planina u Hercegovini ,name eines bergos' ,monti3
nomen'). Do uz Lolu visoku planinu. Pjev. crn.
322^. Izidose na Lolu planinu. Ogled, sr. 210.
Pogiboso na Lolu 1793 Starino. 10, 2G2. (.xix
vijekj.
3. LOLA, m. od ruga se kaze vrlo visoku i
mrsavu covjeku. — U nase vrijeme, a izmedu
rjeenika u Vukovu (,schimpfname fiir einen lan-
gen, hagern menschen' .longinus'). Vi's, sinko,
te su me lole toliko izbozumile da je Obradovid
jei-etik ... M. D. Milidevic, knez milos. 281
(moze biti da je znacctie kao u ova dva pri-
mjera:) Ovamo znaci i lud, suludast, lola. Nar.
prip. vrcev. 51. Zovuci me neko : „lolo !" a neko:
„budalo!" 159.
LOLAJIN DO, Lolajina Dola, m. mjesno ime.
— vidi u Danicicevu rjecniku: Lolajinb, selu je
Kostrcu crkve arhandelovo u Prizrenu isla meda
,na Lolajinb Dolb'. G(lasnik). 15, 205. (1348?).
LOLANE, n. djelo kojijem se ko lola. — U
Vukovu rjecniku.
LOLATI SE, lolam se, itnpf. vidi u Vukovu
rjecniku : vide skitati se. — Akc. kaki je ti praes.
taki je u impf. lolah i u impt. lolaj ; u ostalijem
je oblicima onaki kaki je u inf.
LOLIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Tuzi
Petra Lolica iz Pricinovica. Glasnik. 11, 1, 132.
(1808).
LOLO, 711. neuredan covjok. U nase vrijeme u
Stonu: „Gledaj lola!" M. Milas. — Ne znam
pravo znacene u ovome primjer u: A rakijas lolo
pa se dere, da se iza devet brda cujo. Smailag.
meh. 79.
1. LOM, m. Inmlene; mjesto gdje je sto slo-
m^eno. — U nase vrijeme (po Stulicevu rjecniku
naslo bi se vec xvii vijeka). — Izmedu rjeenika
u Stuli6evu (,fractura') s dodatkom da se nalazi
II Gundulica(?J.
a. lom(ene. Tvoja majka loraom kruha ulo-
mila. Nar. pjes. istr. 3, B. Los na lesu, a na
glavi glava, lom oruzja nalom]en krvava. O.svetn.
2, 173. — U prcnesenomc smislu. kao svada, za-
vada, ncsloga. Onamo je jos lom modu dacima i
profesorima. M. 1). Milicevic, zlosol. (53.
b. kao lomjava. Pa se onamo preko pola-
nice u testi zadu neki lom: su§ti Usee, krsi se
suvad, ido nosto krupno. M. D. Milidovic, me-
dudn. 281.
c. fractura, mjesto gdje je sto slomjeno. —
mislim da ima ovakovo znacene, ako mu i nemam
druge potvrde nego u ovome primjeru (a i uvaj
mozebiti j>ripada pod d). Dovde je Pek tekao
sve kroz krs 1 lom. . . Glasnik. 43, 269.
(1. izlom(enu grane. U potoSini dubokoj i
lomom zasutoj. S. Milutiaovid, ist. srb. 104.
Ulazak svoj granom i ditavim lomom nabacav i
zatrpav prekrivali. 105.
2. LOM
143
LOMBAEDESKI
2. LOM, m. Clematis vitalba L. — U nase \
vrijemc, a izmedu, rjecnika u Vulcovu: (u Ba- ]
rani) vide pavitnak s privijerom: Hajdemo pod I
lorn u hlad. Lorn, rus. .iomohoct., -laMHHoct, Cle-
matis vitalba L. (Vuk, Barana). B. Sulek, im.
203. — Moze hiti da je isto sto i ovo: Lom,
bujno isprekrizano mlado drvede ciiii lom. „Ne
idi u taj lom, jer neces moci izaci''. ,,Ima lijepih
trta ondo unutra, ali tko bi je izvadio iz onoga
loma". u Prigrorju. F. Hefele. Lom, drac, n. p.
grozdo koje je h lomu svjeze je. u Topolovcu.
P. Brantner. Hvata se riba obicno u lomovima
i vrbacima. Sr. nov. 1860. br. 39.
3. LOM, JH. mjesno ime u Srhiji. a) u okrugu
cuprijskome. Zem)a u Lomu. Sr. nov. 1871. 308.
— h) u okrugu valevskome. Livada u Lomu. Sr.
nov. 1868. 687.
LOMA, m. vidi Lomo.
1. LOMACA, /. vidi u Vukovii rjecniku : breme
trna ili grana ,ein biiudel reiser' ,fascis sarmen-
torum'. [cf. olomaca, poluvaca]. — Akc. se ini-
jena u gen. pi. lomaca. — Ali jos od xviii znaci
i vrpu Hi gGinilu drva za gorene, osohito onakii
na kojoj su cejad palili. Gotska noga. mac, lo-
maca sve pohara. J. Kavauin 248^. Izgori ma-
dija na lomaci. Nar. prip. bos. 1, 6.
2. LOMACA, /. vidi u Vukovu rjecniku: (u
Srijemu) suha grana koja se nosi iz sume kuci
na vatru. — Akc. kao kod 1. lomaca.
3. LOMACA, /. vidi u Vukovu rjecniku: (u
Slavoniji) vinova loza koja je pustona uz drvo
kakvo ili uza zgradu (u Srbiji ,cardaklija', u
primorju ,odrina'). — Akc. kao kod 1. lomaca.
— Od xviii vijeka. Koje loze lomacom se puste.
J. S. Rejkovic 131. Lomaco kako se ostavjaju
na starjem panu. 131. Da se grozde nad lo-
macom plasti. 178.
LOMACI, in. pi. ime zaseoku u Hercegovini.
Statist, bosn. 123.
LOMAK, lomka, adj. koji se lako lomi. — U
Stulicevu rjecniku : lomki, v. loman s dodatkom
da je rijec ruska. — Mislim da sam je cuo i u
narodu.
LOMAN, lomna, adj. postaje od lomiti, a ima
razlicna osobita znacena. — Od xvni vijeka (vidi
primjer S. Budmani kod 1, c).
1. adj.
a. koji se lako lomi. — Samo u Stulicevu
rjecniku : ,fragilis'.
I), slomjen. Euka lomna, telo izraozdeno,
B. Eadicevi6 351.
e. 0 brdu i o brdovitu rnjestu, po kojemu
je tesko ici jer je krsno ili krsevito, kamenit, br-
dovit. — Mislim da ne postaje od 1. lom, c, nego
od glagola lomiti se, vidi lomiti, 3, b, bj. (vidi i
lomatati). — Izmedu rjecnika u Vukovu (,steinig,
stair jSaxosus, praeruptus', cf. krsan). Dokle s'
primi lomna Vlaha Starog. Nar. pjes. vuk. 2,
169. Lomna Kuca i Bratonozica. 2, 530. Drugu
Ivan knigu opremio pokraj mora lomnoj Gori
Crnoj. 2, 5.34. A na lomnoj na Hercegovini. 3,
55. Dok dodose pod lomnu planinu. 3, 331. Za
harace od lomnijeh Brda. 4, 19. Te obrnu uz
lomnu Eudinu. 4, 114. I sa nime lomna Su-
madija. 4, 177. I sa nome lomno Dragacevo.
4, 177. Na onome lomnu Zlatiboru. 4, 528. Da
pohara lomnu Goru Crnu. Pjev. crn. 20:^. Drugu
pise u lomne Pipere. 298'>. Po svoj maloj lom-
noj Gori Crnoj. Ogled, sr. 31. Vino piju u
lomnom Kotaru. Nar. pjes. horm. 2, 219. , Lo-
man' ovde znaci , kamenit' i ,brdovit'. Vuk, nar.
pjes. (1824). 3, 398. Otiste se jato vranih vrana
preo Pive iz lomnijeh straua. Osvetn. 1, 54.
Jedan klik6e sa Avale bojne, a drugi je s lomna
Durmitora. 5, 31. — Amo pripada i ovo: Put
loman ,strada difficoltosa'. S. Budmani 417b. —
/ ovaj primjer jamacno pripada amo a ne pod
^t j^^ j<i loman preneseno od Crne Gore na Cr-
nogorce: A, tako mi, lomni Crnogorci! Pjev. crn.
141b.
d. u prenesenome smislu, slomjen, umoran.
— Izmedu rjecnika u Vukovu (,gebrochen, miido'
,fractu3, lassus' -s primjerom: Nesto sain loman).
A kad se probudi, bio je sav znojav i loman.
Srp. zora. god. 1, sv. 2, str. 50. Jer jo bio loman,
umoran. god. 2, sv. 1, str. 14.
e. koji pripada lomcima ili tilomcima
(frakcijama), u matematici. Loman, math. ,ge-
brochen'; lomna uzmnoz (potoncija) ,gebrochene
potenz', tal. ,potenza rotta'. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz.
f. neka vrsta gotickijeh slova (prema nem.
fraktur). — Lomno pismo, coll. typ. ,fractur-
schrift'. B. Sulek, rjecn. znaustv. naz.
2. adv. lomno, trudno, s mukom (samo o ho-
denu?J. — XVIII vijeka u Novome Pazaru. Lomno
jdifficilmente'. S. Budmani 417b.
LOMATANE, n. djelo kojijem ko lomace ili
se lomata. — U Bjelostjencevu rjecniku i u Vol-
tigijinu.
LOMATATI, lomacem i lomatam, inipf. brzo
trcati tamo i amo (kao lomiti se).
!i. aktivno. — JJ Bjelostjencevu rjecniku: lo-
macem ,praecipitanter, impetuose vado, curro,'
discurro', i u Stulicevu: (grijeskom po prezentu)
lomacati, lomacem, v. lahati; lomatati, lomatjem,
lahati iz Habdeliceva.
b. sa se, rejicksivno. — U istome znacena
kao i aktivni glagol. — U Voltigijinu rjecniku:
lomatati se, lomatam se ,correro impetuosamonte,
aflfaticarsi qua e la' ,herumstreifen, sich be-
miihen'.
LOMATI, lomam, iinpf. vidi lamati. — Na
jednomc rnjestu xvm vijeka (gdje jamacno stoji
samo radi slika), a izmedu rjecnika u Stulicevu
(lomati, lomam, v. lomiti s dodatkom da je rijec
ruska; ima doista ruski .loaiaTi, .loMaio, ali o
stoji ortograjickom grijeskom mj. a, isporedi ces.
lamati, po]. lamac). Da bi jaki kus al' komad a
ne mrva kruha bila koga proscu lomat. J. Ka-
vanin 400a'. — nepouzdano.
LOMBAEAD, Lombfirda, m. tal. Lombardo,
covjek iz Lombardije. — isporedi Lombardez. —
Od xvm vijeka. Lombardi u Taliji. A. d. Costa
1, 93.
LOMBAEDA, f. vidi lubarda. — Od xviir vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (lom-
barda, velika bojna pu§ka, veliki top ,tormentum
bellicum') gdje se naj prije nahodt, u Jambre-
siccvu (,tormentum'), u Voltigijinu (,cannone'
.schweres goschiitz'). Cetiri tocu po te 3 pus-
kami, lombardami. Nar. pjes. istr. 4, 8.
LOMBARDAE, lombardara, m. tobgija. — is-
poredi lombarda. — U Bjelostjencevu rjecniku:
lombardar, pu§kar ,librator, ejaculator tormen-
torum etc.', v. patantijas.
LOMBAEDATI, lombardam, impf. vidi lubar-
dati. — U Bjelostjencevu rjecniku: lombardam
grad, varo§ ,quatior arcem, urbem, civitatem tor-
mentis, tormenta explode', i u Voltigijinu: ,can-
nonaro, ,tlagellaro con artiglieria' ,mit stiicken
beschiessen'.
LOMBAEDESKI, adj. koji piripada Lombar-
dezima. — U Sulekovu rjecniku: ,lombardi9ch'.
LOMBARDESKH^A
144
LOMITI
LOMBARDESKINA, /. zensko ce(ade is Lom-
bardije, — U t^ulekovu rjecniku: ,Lombardin'.
LOMBARDEZ, Lombard^za, m. vidi Lom-
barad, tal. (rijetko) Lombardese. — U Sulekovu
rjecniku : ,Lombarde'.
LOMBAEDIJA, f. tal. Lombardia, pokrajina
u Italiji. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikajinu (Lombardija, zemja u Italiji , Gallia
cisalpina, Insubria'), u Belinu (,Lonibardia' , Gallia
citerior' 442^), u Bjelostjencevu (Lombardija,
zemJa u latinskoj drzavi ,Gallia cisalpina, In-
subria'). Gorase ratenje u Lombardiji. B. Kasi6,
in. 30. U vrime Gumberta kraja od Lombar-
dije. r. Glavini6, cvit. 28*. Ki sve Lombardije
postavi ^a inkviziturom. 112*. Osvim Talije,
Lombardije. J. Kavanin 281a.
LOMBAEDSKI, adj. koji pripada Lotnbar-
dima Hi Lombardiji. — U Sulekovu rjecniku :
jlombardisch'.
LOMBAEO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Boca 40.
LOMBEA, /. tal. ombra (s clankom V ombra),
sjena, dull mrtvoga cejadeta, te vaja da znaci od
prilike sto i strasilo, avet. — Samo na jednome
mjestu u pisea Dubrovcanina xvi vijeka ; premda
ove rijeci nijesam euo u Dubrovniku, mislim da
je pouzdana, jer da od ne postaje glagol lom-
brati (vidi). Vile mi tuj kazu i lombre gorstice
(vidi gorstica), ter tko se osami u tojzi dubravi,
sasma se zamami i pamet 03tavi. M. Vetranic
2, 262.
LOMBEACIC, m. neka riba, uprav dem. lom-
brak (vidi). — U nase vrijeme u Dubrovniku.
Lombracic, Crenilabrus ocellatus Forst. B. Kosid,
rib. dubr. 22.
LOMBEAK, lombrdka, m. neke vrste riba. —
U nase vrijeme u Dubrovniku. Lombrak, Creni-
labrus pavo C. V. — Lombrak od voge, Creni-
labrus melanocercus Eisso. B. Kosi6, rib. dubr.
22. — Nejasno je postane: moze se pomisliti na
lomiti (vidi Zorin primjerj i bole lombrati, ali
vidi: Lombrak (kazu kad pase travu ,brak' da
je kosi i lomi, i da mu je otale i ime, ali gleded
na raznolicna imena, ,lumbrak' u Sp|6tu, ,lebrak'
u Budvi, vjerojatnije je da dolazi od lat. ,lum-
bricus', it. ,lombrico'). L. Zore, rib. ark. 10, 338.
ta je etimologija mozebiti naj boja, ali bi se
post'e potvrdila samo kad bi se moglo znati, ima
li u kojemu talijanskome dijalektu ime lombrico
za istu Hi za sliinu ribu, jer i lat. lumbricus i
tal. lombrico (u knizevnome jeziku) znaie samo
sto u nas glista i glistina, na koju zivotinu nije
lombrak ni po sto nalik.
LOMBEANE, n. djelo kojijem se lombra. —
U nase vrijeme u Dubrovniku. „6uje se nekakvo
lombrane u onoj kamari; ko je tamo?" P. Bud-
mani.
LOMBEATI, 16mbram, impf. hodati po tami
iidarajuci s bukom sad u jednu stvar sad u
drugu, pa i premetati nekoliko stvari s bukom.
— /«/a da postaje* od lombra (vidi). — U nase
vrijeme u Dubrovniku. „§to tako docna doma
dohodiS? dje si lombro dosad?" „§to lombras
tamo u toj karaari? razbidei Stogod". P. Bud-
mani.
LOMBRE, (ne znarn ni roda ni deklinacije)
•fieka igra karata. — Nem. 1' hombre, sto je fran-
cuska rijei od Span, hombro (covjek) s ilankom.
— U jednoga pisca Slavonca xvm vijeka. Moj
mu2 bibe naufiio prije lombre, triset i gto vraga
nije. M. A. Rejkovid, sat. E2b.
LOMEZ, m. lomjava. — U narodnoj pjesmi
bosanskoj nasega vremena. Istom stade lomez
niz planinu. Nar. pjes. juk. 323.
LOMI, m. pi. ime zaseoku u Hrvatskoj u zu-
paniji bjelovarsko-krizevackoj. Eazdije}. 110.
LOMIC, m. prezime. — U nase vrijeme. M.
D. Milicevid, srb. 347. Dragutin Lomid. Eat.
344.
LOMIGOEA, m. i f. ime jarcu i kozi. — U
Vukovu rjecniku: ,ziegenname' ,nomen caprae
indi solitum' s primjerom: Svekra zove: „kozjo-
brade!" a svekrvu: „cicoglava!" a devere: „lo-
migore!" (Nar. pjes. vuk. 1, 518).
LOMIGOEE, m. pi. kao da je bilo ime ne-
kakvu plemenu Srba vjere Muhamedove. — U
nase vrijeme. Milic je prvo pobio Turke Lomi-
gore u Cajetini. M. D. Milidevid, srb. 600.
LOMIGOEIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Dimitrije Lomigorid. Eat. 417.
LOMIKA, /. neka bi]ka. Lomika, po}. lomianka
(Polycnemum), Saxifraga L. (Sulek). B. Sulek,
im. 203.
LOMILICA, /. furcula, u kokosi (a i u dru-
gijeh ptica) kost pod grlom, sto su uprav kjucne
kosti srasle u jednu. — U Vukovu rjecniku : (u
Dubrovniku) ona racvasta kost u kokosi pod
gusom koja se ,lomi' za opkladu. [vide kobilica].
— Nijesam cuo u Dubrovniku, ipak moze biti da
se govori; ali koliko znam, ne lomi se za opkladu,
nego kao gatane (obicno u sali), hoce li roditi
musko Hi zensko koja trudna zena.
LOMINA, /. vidi u Vukovu rjecniku : (u Boci)
draca i korov (n. p. po nivi) ,das unkraut' ,herbae
inutiles'. — isporedi lom, d. — U nase vrijeme.
Zee kao izvaa sebe utisne se u jednoj lomini,
de je nasao jednu zabu kornacu. Nar. prip. vrc.
191. Deca se nekakva igrala sakrivace, pajedno
sakrije se u jednu lominu (plot od kupjene drade).
203. Od lomine do plotine, svane mu pred sa-
mijem gradom. S. l^ubiSa, prip. 62. Po lomina('/i^
i plotinaf'/i). pric. 71.
LOMINICA, /. dem. lomina, ali vidi u Vu-
kovu rjecniku: (u Boci) vide desta: Pale su patke
u slano more, a prepelico u ravno poje, a jare-
bice u rudinice, male ticice u lominice. (Nar.
pjes. vuk. 1, 318—319).
LOMITE^iNOST, /. osobina onoga koji je lo-
mitelan (ali ovoga adjektiva nema). — Nalazi se
na dva mjesta s razlicnijem znadenima, ali za
obadva nije pouzdana rijec.
a. u Stulicevu rjecniku: ,afflictio, dolor, poena',
dakle: zalost, bol, muka.
b. na jednome mjestu u pisca Dubrovcanina
xvm vijeka kao da znaci djetinene, djecariju.
(Jezus) ponasa§6 se onadar na obicajnu ostale
djece, i opcene djeci onadara imase lomito|nosti
(kojo no od slabosti nogo pobotno trpijaae) ; no-
gova majka i otac mogahu bez grijeha scijeniti
da je on hotio ili stranputno otiti ili za koji ini
uzrok u Joruzalomu ostati. S. Eosa 189*.
LOMITEl^STVO, n. u Stulicevu rjecniku uz
lomitejnost. — nepouzdano.
LOMITI, 16mrm, impf. silom rastavfati neUo
§to je dosta tvrdo na dva ili vi§e dijela, ali ne
upotrebfavajuci tiikakva ostra oruzja (onda bi
bilo sjedi, presijecati) : to se radi kad je ono §to
6e se rastaviti dosta dugo, te shvativsi na kakav
nacin dva kraja (ako je jedan gdje pricvrscen,
hvata se samu drugi kraj) pa se povlace u istome
smjeru da se ono posve iskrivi i to toliko dok
pukne i rastavi se. moze se isto napraviti i kad
LOMITI
145
LOMITI, 1, d, h).
se udari (ali dim tapijem) ii srijedu Hi hlizu
srijede (za to ima i osobiti glagol prebiti). objekat
moze biti sto drveno (grana, brvno, greda itd.),
gvozdeno, host itd., pa i ]i(cb (lead se samijem
rukama rastavja, a ne reze nozem). — Akc. se
mijena u praes. 1 i 2 pi. : lomimo, lomite, u aor.
2 I 3 sing, lomi, u part, praet. pasti. 16m|en. (u
Dubrovniku se cujc i lomlm i uopce kao kod
aluzenoga slomiti. ovaki akc. moze biti presao iz
slozenijeh glagola, ali treba spomenuti da je u
ruskome praes. .iom.iio, ^lOMiiuib). — JRijec je pra-
slavenska, isporedi stslov. i ces. lomiti, rus. .iomhtj.,
poj. Jomic. -- Vaja da postaje, kako Miklosic
misli, od korijena lem, sto se potvrduje gorno-
luzickijem oblikom lemic i supstantivom lemes;
ali glagol lijemati (vidi), koji takodcr Miklosic
broji kao dokaz, jamainn je nova rijec, te s toga
ne potvrduje nista. — §to u jednoga 2nsca Du-
brovcanina ima impf. 3 pi. lomnahu (M. Ve-
trani6 2, 178), to nije od kakva glagola lomuiti,
nego postaje od lomjahu, gdje je -]- postalo nosno
slovo iza m. isporedi lomnava. — Izmedic rjec-
nika u Mikajinu (lomiti, razlomiti, skrsiti ,frango,
effringo, perfringo, comminuo, rumpo, abrumpo' ;
lomiti grane ,sciudo, conscindo'), u Belinu (,rom-
pere, frangere, spezzare, ridurre in pezzi' ,frango'
63l*^j, u Bjelostjencevu (lomim, krham. v. la-
mlem), u Stulicevu (,spezzare coso lunghe, dure,
come legni, canne etc' ,frangere, effringere,
perfringere'j, u Voltigijinu (,rompere, spezzare'
.brechen, zerbrechen'), u Vukovu (,brechen' ,frango'
[cf. krsiti, trositi], n. p. drvo, h|eb), u Danici-
cevu (,frangere').
1. aktivno.
a. u pravome smislu.
a) uopce. Lomostej hleby. Domentijan^
133. Gdi plah vihar ne lomi planinske zeleui.
M. Vetranic 1, 97. I kako loveci dubravom vece
krat, strilice lomeci u zvirski tvrdi vrat. D. Ba-
rakovic, vil. 143. Kone, }udi, stijege, oruzja
krsi, lomi svo i sijece. I. Gundulic 446. Dubom
sjever vije, trga, krsi, lomi i ori. P. Kanavelic,
iv. 228. Corde krsec, po}a (? po svoj prilici treba
citati kop}a, vidi i c)) lomec. J. Kavanin 263l>.
Lome dubje vihri stetni. I. Dordic, uzd. 48.
Imamo se osititi, da su vitrovi nagli neprijate^i
i suprotivni stvarma velikim, jakim i visokim,
a malim i laganim jesu prijateji i milostivi, ovije
bo ne krse nit' lome. E. Lastric, test. 250*.
S ovog lomim godistne kalame. .T. S. Ile].kovi6
142. Jelenak mi goru lomi, putak da mu je.
Nar. pjes. vuk. 1, 58. O sokole, moj sokole! ne
leti mi uz prozore, nc lomi mi garofane. 1, 194.
Vrani se koni igrahu. od igre koje igrahu sre-
hrna sedla lomjahu, zlacene uzde kidahu, a britke
sab}e lom}abu. 1, 304. .Jabuka se vjetru moli,
da joj grane ne odlomi: „Da, moj vjetre, no lomi
me ! ne lomi me, ne krsi me". 1, 488. Igra kona
Re}a od Pazara, nagoni ga preko vinograda, pa
on lomi grozna vinograda. 2, 29. Vjest goru
,lomi', a nevjesta gora (lomi). (U Crnoj Gori).
Nar. posl. vuk. 36. Ne zna onaj §to drobi, no
onaj §to lomi (kad je ko sto trudno zapoceo,
lakse je onome koji da]e radi). 199. Nepovrat
kola lomi. (Kad fioek nece da se povraca, nego
hoce u jedan put sve da ponese). 208. Ali im
dobro prikrici da ni po sto ne lome' kolaca dok
ona ne prijede. Nar. prip. vuk. 223. Lome (do-
macin s popcm ali s kim drugim kad nema popa)
krsni kolac. Vuk, ziv. 70. 11' 6e nome (desnicom)
vajati kamene, il' lomiti kosti na rvafeu. Osvetn.
2, 72. Euse zide, lome pleterove. 3, 96.
b) lomiti vrat.
aa) u pravome smislu, kad se padne
VI
s visoka. Tko se pene uzgor veomi, sunovratno
i vrat lomi. J. Kavanin 73b. Lomiti vrat ,rom-
persi il collo' ,collum abrumpere'. A. d. Bella,
rjecn. 631". Tad pobjeze Hasanaginica, da vrat
lomi kule niz pengere. Nar. pjes. vuk. 3, 528.
hb) u prenesenome smislu, hoditi po
krsevitii pntu gdje sc moze uprav pasti i slomiti
vrat. Vidim dotn po raspenu putu pratez vrat
lomeci. I. Zanotti, en. 44. Lome vrat kuda im
drago. P. Posilovic, nasi. 93-. Kakva tebe ocera
nevoja vrat lomiti, po gori hoditi? Nar. pjes.
vuk. 3, 1. — Moze se i metaforicki kazati, kad
se ko uplete u kakav opasan posao, n. p. „Ja
necu lomiti vrat u takovijem spekulacijama".
P. Budmani. — i ovdje je metaforicki, ali sub-
jekat (blago) ne lomi sebi vrat : Te za to (blago)
mudri mare, sto vrat lomi i satare? V. Doscn
24a.
c) lomiti kopje moze se kazati u meta-
forickome znacenu: boriti se za sto, braniti (i.
rijecima). Sad oni kopje lome. (D). Poslov. danic.
d) kao znak zalosti Hi ocajana kaze se
da se lome ruke Hi prsti, i to je u pravonte
smislu, jer se radi kao da se hoce slomiti ruke
Hi prste, ali se ne slome. Prste lomiti jase jada-
juci. M. Marulic 31. Poce prste lomiti. M. Ve-
tranic 2, ii22. Poce ju od muke mrtvi znoj to-
piti, ter prste i ruke sve poce lomiti. 2, 324.
Sudac ruke lomeci od zalosti, obnajde cesara.
F. Glavinic, cvit. 270b. Q-di sfa drde, gdi uz-
dise, . . . gdi se mori i gdi lomi prste svoje. M.
Jerkovi6 47. Pa on lomi obadvije ruke, a pro-
}eva suze od ociju. Nar. pjes. horm. 2, 232. Po-
cela je plakat i ruke lomit. Nar. prip. mikul.
51. Lomiti ruke od muke, ruku rukom trti. M.
Pavlinovic.
e) u prenesenome smislu, lomiti rijeci,
kad ko zlo izgovara rijeci, osobito u tudemu je-
ziku. Oni u sfojem govorenju lomeci i prigriza-
juci rici nase. M. Alberti iv.
b. u Vukovu rjecniku: lomiti pangu. cf.
pogaca, ali kod pogaca nema nista o tome, a
nema napose ni rijeci panga. smisao se dakle ne
zna (ako je pogaca u pravome smislu, moglo bi
znaciti sto i lomiti hjeb, i padalo bi pod a, a)).
C. kao kauzalni glagol, ciniti da se ko
(bad s visoka i tako) slomi. — U jedinome pri-
mjeru stoji iperbolicki. Te pokrise Stojanovo lice,
da ne lomi bule niz cardake (da se bule ne ba-
caju s cardaka zaslijepjene od Stojanove ]epote).
Pjev. crn. 314^.
d. u prenesenome smislu, moriti (ubijati i
umarati).
a) objekat je celade Hi zivotina. aa) su
bjekat je celade. U ime sina razbijam, lomim i
krsim _vas (skodne zivotinicc) krizem. L. Terzic
323. Nime izvijase trgajuci i lomeci ga. I. Dor-
di6, ben. 111. Lomi turske koiieijunako. Nar.
pjes. vuk. ^4, 441. — amo moze pripadati i ovaj
primjer: Sto sad silnoj u kriposti silnom svitu
lomi kosti. V. Dosen 227b. — bb) subjekat je
sto nezivo. Velika tisknoca pocne me lomiti. A.
Georgicoo, nasi. 166. Jer strah lomi smetnut
biti s casti. M. A. Rejkovic, sat. K2a'. San me
mori, san me lomi. Nar. pjes. vuk. 1, 193. Lomi
me groznica. Vuk, rjecn. kod lomiti. Mnoge
gizda lomi, a glad mori. M. Pavlinovi6, rad. 122.
— Vjest goru lomi, a nevjesta gora (,lomi').
Nar, posl. vuk. 36.
■b) objekat je tijelo, zdravfe, glava, svi-
jest itd. Medu na§im pozudama bezrednim koje
ne samo mlohavo i slabe snagu dusi dali joS i
tilu kr§e6i ga, lomedi ga i uzigaju6i. Ant. Kad-
6i6 167. — Ostarah od truda sto mi zivot lomi.
10
LOMITI, 1, d, b).
146
LOM^iAVINA
S. J^ubisa, prip. 266. — Vjetar koji lomi i krsi
zdravje nasoj u naravi. P. Kanavelic, iv. od. —■
Daiiu glavu lomi, a nocu ne spava. J. Rajic,
pone. 2, 141. — Ubog i bogat u vrijeme u svako,
bojanin i kurjat lomi svijes jodnako. M. Ve-
tranic 1, 139. (Drzic) nikoga ne podkrada, razmi
svoju svijes lomc6i te gizdavo pjesni slaga. 1,
209. U muci i trudu lomeci svijes moju. 2, 16.
Velmi sviJGs moju mo misli lomnahu. 2, 178.
e. « prenesenome smislu, vjeru lomiti, ne
drzati vjeru, rijec. Vjeru ko lomi, nega ce vjera.
Nar. posl vuk. 36. — Amo pripada i ovo: Vi
sad lomite pogodbu. S. ^ubisa, prip. 180.
f. It drugome smidu, kao razbijati. O glave
im lome vari6ake. Nar. pjes. vuk. 4, 434. Lo-
miti jaja na uskrs, vide [tuci se], tucati se. Vuk,
rjefin. kod lomiti s dodatkom da se govori u
gornemu xjrimoriu (u Duhrovniku nijesam cuo
ovoga glagola u takome smislu). — Ter kamenje
lomjabu. F. Glavinid, cvit. 381^. Xjudi su lo-
mili }utu lit, da joj umjeste bojni top. S. ^u-
biSa, prip. 1. — S topovi oa zide lom|ase. A. J.
Knezovic 264. No lomise munar i gamiju. P.
Petrovic, gor. vijen. 33. — Amo maze pripadati
i OVO: Lomiti (u Crmnici), prvi put orati (a
drugi put kazo se ,mijesatr) ,bracheM' ,vervago'.
Vuk, rjecn. kod lomiti. vidi, i: Orac zomju lomi
i sije. A. Gledevic 289^^.
gf. u drugome smislu, kao prekidati, raski-
dati, trgati. — U jedinome je primjeru u meta-
forickome smislu. Lomi s sebe grijeha veze. N.
Marci 45.
h. u prenesenome smislu, kad je objekat
sto umno (ili tjelesno sto se shvaca vietaforicki
kao umno), unistavati, ukidati. Budihu pod oblast
u vrime prvane, komu sad lome vlast od mala
na maiie. D. Barakovi6, vil. 154. — Ko §to nek
se Ceh ne uzda, da cemo mi Hrvati lomiti ili
pritajivati krune. M. Pavliuovic, razg. 9. — Oni
uztezu, svrta'u, lome sva gusarstva odve6 smina.
J. Kavanin 503a. — XJ prigovaranu lomi i mrvi
razloge odmetnicke. A. Kanizlid, kam. 634. —
Bog gresnu jakos lomi (isporedi d). I. Dordi6,
salt. 117. — Da prvo vjencane lomimo. V. Vr-
cevic, niz. 27.
2. pasivno. Zdravo, Ande, nelom|ena grano !
Nar. pjes. horm. 2, 467
3. sa se. — Izmedu rjecnika u Belinu (,rom-
persi' jfrangor' 63lb) i u Bjelostjencevu (lomim
se ,frangor, frangeo, frangesco').
a. pasivno.
ii) u pravome smislu. Jabukam se zato
lome grane, jore vocko daju izabrane. M. A.
Eejkovid, sat B6b. Ne tilo Isukrstovo nego
oblicja tila lome so. I. Velikanovic, uput. 3, 451.
Pu6e crna zem^a po tri lakta, te se lome korii i
junaci. Nar. pjes. vuk. 2, 5. Na nesretnom se
kola lome. Vuk, rjecn. kod lome. A koli ga
tiska na srdasce, toke mu se lome niz liedarce.
Osvetn. 2, 170. Savezane ruke, al' bi isle gdje
bi se lomile. 3, 10.
b) vidi 1, f. Ko 'davolom tikve sadi, o
glavu mu se lome. S. IjjubiSa, prip. 2l8. 277.
c) previa 1, e ili h. Ne dam ja nikad
2iv da se pismo lomi. S. i^iubiSa, pric. 88.
b. rcflelcsivno.
a) 0 nebu, kao imperfektivni glagol prcma
prolomiti se. Tako se nada mnom nebo ne lo-
milo! Nar. posl. vuk. 309.
b) istih se buka kod brza micana ili
padnna (isporedi lat. fragor od frango). Vode
ke se niz lirid lome. 1. i)ordi6, uzd. 64. Kako
god muAa s gromom oblake razcipjuje, da se sve
krSi, lomi, ori i trese. D. Kapid 296. Dugacka
tutriavina lomi so po oblaku. M. A. Ke|kovic,
sat. L8a. — Amo moze pripadati i ovo (gdje se
misli i na pravo lomlene) : .Jesi li se kojom lo-
mio niz basamake? Nar. prip. vrc. 27.
c) jujati se hodeci tako kao da se ce-
lade, sto ide, lomi. — XJ Belinu rjecniku: ,cami-
nare dimenando la vita' ,undulatim incedeio'
162^*, i u Stuliccc'i : ,camminar dimenando la
vita' .nutaudo iuceflere".
(I) tesko liiiditi (i padati, misli se i na
slomiti se) po kamenu ili po strmu i kamenitu
putu. — Izmedu rjecnika a Belinu (lomiti so po
kamenju ,caminar per luoghi sassosi' ,per aspera
ambulare' 163*) { u Stulicevu (lomiti ?o po ka-
menu, V. petriti se). A kolikrat se vide pastijeri
s puskom na ramonu sad lomit po gorah za iz-
tjerat koju zvijer. D. Basic 320 Ja no znam,
dokle cemo si^ mi ovako lomiti po ovim vrle
tima. M. D. Milicovic, omor. 73.
e) u prenesenome sinislu, truditi se, mu-
citi se, moriti se. aa) o tijelu. S trudom hranu
dobivaju (djeticij, ter se lome, ter se prze. A.
Sasin 171^. Ona (oryx) se takia u mrize uvali,
pak zaspi, gdi so svaka ziviaa lomi, trga i na-
stoji izbaviti svoj zivot. D. Rapid 111. Lomi se
i davi pod bremonom i mukom. S. ^ubisa, prip.
88. — Mozak im puca i zivot se lomi vjezbajuc
se dugim naporima. M. Pavlinovic, rad. 42. —
bbj 0 pameti. A dckle se ja lomih, hocu li, necu
li, dotlo iskrsne nesto drugo, i prilika mi se iz-
makne. M. D. Milicevic, medudnev. 93. Dugo
sam se lomio na pitaiiu: kojim redom da pri-
kazem ove |ude? pomenik. 1, xiii.
f) zalostiti se, tugovati. — Samo ti Stu-
licevu rjecniku: lomiti se s cijem ,dolere, moo-
rere, sese afiiictare'.
e. reciprodno, rvati se. I s Latinom si se
lomio. M. Pavlinovic, razl. spisi. 295.
LOMIV, adj. vidi lom)iv. — U Stulicevu rjec-
niku: V. loman.
1. LOMIVEAT, m. covjek sto lomi vrat, ali u
X>renesenome smislu: sto je prevec smio, sto mece
glavu u torbu. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Vojvoda se hoce vojevaiiu, e ko bi mu
bio lomivrate. Osvetn. 6, 34.
2. LOMIVEAT, m. ime zaseoku u Hrcatskoj
u zupaniji licko-krbavskoj . Eazdije|. 39. — Ili
je isto Sto 1. lomivrat, ili znaci: mjesto gdje se
lomi vrat.
LOMKANE, n. djelo kojijem se lomka. — U
Vukovu rjecniku.
LOMKATI, lomkam, impf. dcm. od lomiti. —
U Vukovu rjecniku.
LOMlfiATAI^A, /. vidi lomjava. — U jednoga
pisca nasega vremena. Stoji lom^atana po kuci.
M. Pavlinovic, rad. 23.
LOJVUj.AVA, /. velika buka kad se sto (Hi ko)
lomi, isporedi i lomiti, 3, b, a) i d) i osobito b). —
isporedi lomjavina. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,das gobreche' , fragor'). Sta
lomjava sabaj i mizdrakah. Pjev. cm. 89''. I
s lom}avom straSnijeh gromova. P. Petrovic,
gor. vijen. 6. Stade jeka, klepet i lomjava. 61.
Stade jeka poja od topova, a lomjava kula Nik-
sidkije. Osvetn. 5, 107.
LOMJAVINA, /. vidi lomjava. — Od xviii
vijeka. Od naglosti mora i lomjavina jambora.
J. Banovac, prod. 9. Stoji jauk raiioni delija,
lomjavina taneni galija. And. Kadic, ra/.g. 152b.
Bit de giiijeva, jauka i muka, lomjavine jeka i
trije.sa. Osvetn. 2, 127. L6mjavina, u Sarajevu.
Dr. D. Surmin. vidi lomjava. F. Ivekovid, rjecn.
LOMl^E
147
LOMSTVO
LOM^E, n. u Stulicevii rjecnikii: lomje, v.
loiojeiie. nepouzdano.
LOMl^ENOST, /. saino u Stulicevu rjecnikii:
lomjenost uz lomjene.
LOM^ENSTVO, n. snmo u Stulicevu rjecnikii:
loiiijenstvo 112 lomjene.
LOMJENE, n. djdo kojijcm se lonii. — Sta-
riji je oblik lom|enje. — Izmedu rjecnika u Mi-
ka^inu (lom|enje), 11 Belinu (lomjenje ,rompi-
mento, il rompere' ,fractio' fiSlb; lomjenje ,il
caminare dimenandosi' ,undulatus incessus' 162^),
u Bjelostjencevu (kajkavski lomleiie, v. lamane),
u Stulicevu (lomjene ,ruptio, fractio'), u Vukovu.
Protezanjo. lomjenje od pleci. N. Dimitrovic 99.
Ostase jodnako u nauci apnstolskcj i a zajednici
1 u lomjeriu h|eba i 11 inolitvama. Vuk, djel. ap.
4, 42.
LOMljilV. adj. fragilis, koji fse lako lomi. —
U Popovicevu rjecniku: ,bruchig'.
1. LOMNICA, /. titog sijena (moze b'ti koje
osobite velicine Hi oblikaj. — U nase vrijeme u
hroatskome primorju i u Istri. Se seno na stoojeh
i na lomnicah. Nar. prip. miknl. 90. Lomnica
,ac6rvus foeni'. D. Nemanid, cak. kroat. stud.
iftsff. 37. — isporedi loiiica.
2. LOMNICA, /. nijesno ime.
a. u Bosni zaselak u okruiju Tuzle Done.
Statist, bosn. 89.
b u Hrcatakoj don sela u zupaniji zagre-
backoj: Lomnica doi'ia i gforna. Razdijej. 67. i
voda. Reg:ul. save. 23. — Ooo se ime pumii'ie ud
XIII vijeka (naj prije u hitinskoine spomeniku).
(Meta) descend! t in Lomuicatn. Men. ep. za^r.
tkalc. 1, 38. (1217). Mihal Kisevi6 de Lomnica
(cirilicom). Mon. croat. 252. (1552). Eobi tja do
Lomnice. P. Vitezovi6, kron. 99.
c. u Srbiji. a) selo u ukrugu cuprijskome-
K. Jovanovic 181. — b) selo i voda u okrugu
jagodinskoiiie. ad) selo. K. Jovanovid 109. —
hh) voda. Niva do reko Lomnice. Sr. nov. 1874.
357. — c) selo u okrugu krusevackome. K. Jo-
vanovic 128. — d) selo u okrugu niskome. M.
D. Milicevic, kra}. srb. 119.
d. ova se mjesna imena pominu od prije na-
sega vreinena. Reku Lomnicu. Glasnik. 24, 264.
(1382). Lombnica (monastir). S. Novakovid, pom.
137. Lomnica. Spom. stojan. 185.
LOMNICKL cidj. koji pripnda Lomnici. Lom-
nicka (opstina). K. Jovanovic 128. 181. — I kod
mjesnoga imena : Brdo Lomnicko u okrugu kru-
sevackome. Vinoo^rad u Brdu Lomnickom. Sr.
nov. 1875^ 159.
LOMNOST, lomnosti, /. osobina Hi stane lomna
(vidi loman, d) ce(adeta. — Na jednome wjestu
nasega vremena. Mamurluk, lomnost koja dolazi
posle pijanstva. u Nar. pjes. petr. 2, 698.
LOMNA, /. lomjene. — Nastavak je bna kao
i kod trdsna. — Od xvii vijeka u JDubrovniku.
Pustit cu onijeh kijem ustresla s groznom jeznom
trosna |uta bjese z^lobe sve rastresla slaba tijela
utrnuta, da kroz nijednu ne bi pomnu jaka iz-
lijecit ruka umrla nepristavnu krsnu i lomnu
ka ih bjese smrtno stria. G. Palmotic 3, 129b.
On streptje sa svu mod, i s lomne velike pri-
teernu. L Dordic, pjes. 176. Lomna riika. A.
Kalid .341.
LOMNAVA, f. lom\ava. J- poslije -m- pro-
mijenilo se na n, kao i kod lomnahu (vidi kod
lomiti), isporedi i lomiia. — U Dubrovniku u
nase vrijeme. Vanka buka, huka, lomjava, grom
trijeska, kisa lije. M. Vodopid, tuzn. jel. dubrovn.
1868. 211.
LOMNAVINA, /. lom^nvina. — Radi -n- vidi
kod lomriava. — U narodnoj pjesmi iz Bukovice
(u Dalniaciji) nasega vremena. Ka bijase ona
lomnavina, svaki danak te je preslusasmo? Nar.
pjes. u Mag. 1863. 89,
LOMNE NE, n. lomjene. — Badi -n- vidi lom-
nahu kod lomiti. — U jednoga pisca Dubrovca-
nina xvi vijeka (sa starijim oblikom na -nje).
Protezanjo, lomnenje od pleci. N. Dimitrovid 99.
LOMO, m. prezime Hi muski nadimak. — Uprav
je ipokoristik (od Lomid?), s toga se kaze i L6ma.
— U nase vrijeme. Ostavio do tri }ute guje:
jedno guju vojvodu Mutava, drugo guju Loma
Arsenija, trede guju posinka Milosa. Nar. pjes.
vuk. 4, 354. Arsenije Lomo. Vuk, grada. 46
(vidi Vuk, istor. i otnogr. spisi. 1, 133). Arse-
nije Lomo iz Dragoja. M. D. Milidevid, srb. 72.
Milovan Lomid iz Dragoja. ali ne vojvoda Lomo.
347. — Milutin se (Garasin) ozeni sestrom Ar-
senije Lome iz sela Dragoja. 96. Arsenije Loma,
vojvoda kacorski. Loma je bio iz Dragoja u
okruiTLi rudnickom. 337. Kacer, bujubaSa mu
jo bio Arsenije Loma iz Dragoja. 357.
LOMORA, /. ijne mjestii u Srbiji u okrugu
sniederecskome. Cair u Lomori. Sr. nov. 1870.
397.
LOMOVIT, adj. vidi loman, 1, c. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: lomovit put ili steza ,aspera
et horrida via, iter deterrimum et importunum,
difficile et durum', i u Voltigijinu: ,disastro30,
aspro' ,beschwerlioh'.
LOMOZUB.A, /. orudie za lomjene zubd. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,strumento per rom-
pere i denti' ,dentifrangibulum'.
L0M6zUB.\C, lom6zupca, m. covjek sto lomi
zube. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,colui che
rompe i denti' ,dentifrangibulus'.
LOMPAR, m. nekakva riba. Danica. 1870. 351.
— / kao muski nadimak Hi prezime. Od Cepana
Nika Lompara s Bokovoga u Crnoj Gori. u Pjev.
crn. 173H'.
LOMPINOVIC, m. prezime vlasteosko u Du-
brovniku. — Samo na jednome mjestu xui vijeka,
i otale u Danicicevu rjecniku (Lombpinovidb).
Kolenbda Lombpinovidb. Mon. serb. 39. (1253).
LOMPRE, m. ime musko, vidi Lampre. — Na
jednome mjestu xv vijeka (gdje se ne zna za ci-
jelo, treba li citati o ili a), i otale u Danicicevu
rjecniku (Lombpre, Lombprete, ime musko, gle-
daj ,Sorbgocevidb'. cf. ,Lambpre'). L(omp;retomb
Sorbgocevidemb. Mon. serb. 287. (1419 u pozni-
jemu prijepisu).
LOMPRI6, m. prezime vlasteosko u Dubrov-
niku, isporedi Lompridid * Lomprizid. — Samo
na jednome mjestu xin vijeka, i otale u Danici-
cevu rjecniku (Lombpridb). Menbgaca Lombpridb.
Mon. serb. 40. (1253).
LOMPRIDIC, m. prezime vlasteosko u Du-
brovniku, isporedi Lomprizid i Lomprid. — Samo
na jednome mjestu xiii vijeka, i otale u Dnni-
dicevu rjedniku: Lombprididb, . . . rekao bih da
grijoskom mjesto toga prezimena stoji ,Lora-
prbde'. M(on! serb.) 7. (xii vijek). — Dobrona
Lombprididb. Mon. serb. 39. (1253).
LOMPRIZ16, m. prezime vlasteosko u Dubrov-
niku, isporedi Lompridid i Lomprid. — Samo^ na
jednome mjestu xiii vijeka, i otale u Danicicevu
rjecniku (Lombprizidb). Lombprizidb. Mon. serb.
40. (1253).
LOMSTVO, 71. lomjene. — U Stulicevu rjec-
niku: v. lomjene.
LON
148
LONCAR
LON, vidi lono.
LONA, /. hyp. lonac. — Alec, se mijena u voc.
lono. — U Vukovu rjecnikii.
LONAC, 16nca, m. sud dosta dubok za ku-
hane; obicno je zemjani, all moze biti i mjedeni
(i gvozdeni). — Akc. kaki je u gen. sing, taki je
u jednini, osim nom. i ace, i voc: lonce; n
mnozini se mijena: louci, lonaca, loncima, loQce.
— Rijec je star a, isporedi stslov. lonbcb, tisloo.
lonec. — Nepoznata jwstana. — Izmedu rjec-
nika u Vrancicevu (,olla'), u Mikafinu (lonac,
grnac ,olla'; lonac od gnile ,olla fictilis'; lonac
od mjeda ,olla aenea'), u Bclinu (,pignatta, pen-
tola, vaso di terra o di rame, dove si cuocono
le vivande' ,olla'; lonac od zem}e ,pignatta di
terra' ,olla fictilis' 565b), u Bjelostjencevu (kaj-
kavski lonec, prinac ,olla, chytra, cbytron, chu-
tron, chutra, testa, camella'. 2. lonec zem|eni
,olla fictilis'. 3. lonec z kotlovine ,olla cuprea,
aenea, coculum, cacabus, cucuma'), u Jambresi-
cevu (lonec ,olla'), u Stulicevu (,olla, testa'), u
Voltigijinu {,pignatta, pontola' ,topf'), u Vukovu
(,der topf ,olla', cf. grnac); u Danicicevu: lonbcb
,olla'. S(afaHk,) lesek. 77.
a. zem}ani lonac. Nu lonac ne pravi, loncaru,
nikako. M. Vetrauic 1, 367. Tada cini lonac
razbijenih ondi razsipati. F. Vranci6, ziv. 45.
Ludo se je crni kotal za crninu loncu spotal.
P. Vitezovi6, cvit. 109. Ali covik sine s ovim
kao lonac med kotloviiu. V. Dosea 34^. Zasto
cine lonce i vrce? N. Palikuca 6. Nov se ne
nacini iz razbita lonca. M. Kuhacevid 27. Lonac
se uklanase ispred tongere. D. Obradovic, basne.
122. A on ne kte sude prati, a ja lonac, pa u
glavu ! puce lonac, puce glava. Nar. pjes. vuk.
1, 177. Cabar leti, lonce trosi, steta se cini. 1,
522. Hi lonac o krsu ili krs o loncu (udario),
loncu kami svakojako ! (U Crnoj Gori). Nar.
posl. vuk. 102. Te§ko loncu kad se s kotlom
igrati! 315. I zabadaso u sud, ili u kotao, ili
u tavu, ili u lonac. D. Danicii, Isam. 2, 14.
h. mjtdeni lonac. Za uboga covjeka kabau
od dobre svite, kuca od duboviue, casa od srebra,
a lonac od mjeda. (D;. Poslov. danic. Znam te,
lonfie, kovo sain te. Nar. posl. u Dubrovniku.
P. Budmani. Nacinices rau lonce za popeo. D.
Danifiic, 2mojs. 27, 3.
c. i mjedeni i zemjani. Stati uz lonac ki 'e
mjedeni, gnilnu loncu zdravo nije. J. Kavaiiin
8la.
d. ne zna se, jeli zem^ani Hi mjedeni. Jer
podvrada lonac. M. Marulic 141. Od onib stvari
ke se stave v lonac. Narucn. 5l>. Postavi ga
kont ogna za loncemb. Pril. jag. star. 9, 84.
(1520). Kada sijaliomo nad lonci punimi mesa.
Bernardin 68. exod. 16, 3. Ponesose sve do tri-
pi|a i do lonca. M. Vetranid 1, 20. Svuci go-
spodu a lonac kipi. M. Drzic 134. S liziotarom
nije lonac skuhan ni trpoza na6iriena. M. Drzic
397. Prati ha|ine i lonce. B. Kasic, fran. 56.
Lonac proroka Elizea. P. Radovci6, nacin. 83.
HoceS nasititi se ovdje lukova i klica i lonaca
mesa. M. Iladnid 83ii. Lonac vri kod vatre.
275». Muhe ne pocivaju na loncu koji vre. 504^.
Lonac kad vri, sve Sto vece pokriva se, sve vecma
kipi. (D). Na loncu koji vri muha ne sjodi. (D).
On je pekao ki lonca nije imao. (D). Poslov.
danif. ^Kod putii lonaca mesa. S. MargitiA. fala.
124. Cinit 6e . . . zeju na pritile lonce Edipia.
P. KneXovid, osm. 241. PrivrSenje vatre pritak-
nuto k loncu cini ga pokii)iti po i^.eravici. F.
Lastric, ned. 218. Oko nacava i oko lonaca. 231.
Niti lonca svoga nojmam. A. Kaniilid, roi. 5.
Gdje nije oca, nije ni lonca. (Z). Poslov. danic.
Ali sam se bolan privario, grab u loncu brez
ogna vario. L Zanicic 155. Imadihu puue lonce
mesa. And. Kacic, kor. 75. Sad u kuci ne imadem
lonca. M. A. Ee^kovic, sat. E2t». Khinki potre-
bova§e jednoga lonca za kuvati svojii granicu.
A. T. Blagojevic, khinki. 36. De nije oca nije
ni lonca. Nar. posl. vuk. 76. Zvrci kao muha
po praznom loncu. 88. Ne budi svakom loncu
zaklopac. 195. Pije vino ko ima novaca, a ko
nema sjedi kod lonaca. 247. Poznajem ga kao
(slijepac) rdav lonac. 252. Poznajem te, lonce,
i prije sam te grebao. 252. Tesko loncu iz sola
zacino cekajuci. 315. Cuvaj lonca k'o i oca (kad
je pun?). 350. Tesko loncu koji pogleda zacinu
iz susjedstva. V. Bogisid, zborn. 93. Pristavi
lonac. D. Danicic, jezek. 24, 3. A van cejad
jadna nevesela lonce taru. Osvetn. 1, 19. I
ognis6a otimali tuda, i tudine provrcali lonce.
3, 32.
e. sud za vino. Tu se puni lonci toce, pak
sve jato oblo loce. V. Dosen 169a. Qna tajno
lonac vina popila. Z. Orfelin, podr. 10.
LONACKI, adj. vidi lonfian. — U Belinu
rjeiniku: ,di pignatta, o pertinente a pignatta'
,ollaris' 563^, i u Stulicevu uz loncani.
LONBEELA, /. vidi kisobran. — Od tal. om-
brella, s clankom V ombrella. — U wise vrijeine
u Istri. Lonbrela, it. , ombrella', kisobran. Nasa
sloga. god. 15, br. 20. i a sjevernoj Dalmaciji.
P. Budmaiii.
LONCIJA, m. u Vukovu rjecniku : (u voj-
vodstvu) vide skitnica.
LONCINO, n. ime zaseoku u Dalmaciji u ko-
taru dubrovackome (u Zatonu). Schom. ragus.
1876. 26.
LONCKNEHT, m. nem. landsknecht ili lanz-
knecht, nemacki vojnik pjesah xv i xvi vijeka.
— Na jednome mjestu xvi vijeka. Slovinskimi
sebri ki ako nimaju toliko sarih hajl (vidi haja)
kuko vasi loncknehti . . . Mon. croat. 225. (1527).
LONCOPEEA, /. vidi u Vukovu rjeiniku :
sluSkiiia koja pere lonce ,die magd welclio die
topfe auswascht' ,ancilla quae oUas abluit'.
LONCUT, m. nem. Landshut, grnd u Ba-
varskoj — xviii vijeka. Bitka podb Loncutomb
gradomb prajskimb (sic). Glasnik. 20, 18.
LONCAO, lon6ca(?), m. dem. loaac. — U Jam-
bre§icevu rjecniku: kajkavski loncec ,ollula'.
LONCAN, adj. koji pripnda loncima. — U
Stulicevu rjecniku: loncani ,ollaris'.
LONCA-NICA, /. komad sukna u fietvrt sa
dvije uziee, na kome se nose lonci s jelom ; po-
vrazaca. u Lici. V. Arsenijevid.
LONCANIK, m. ime selu u Srbiji u okrugu
valevskome. K. Jovanovid 104.
LONCAE, loncara, m. covjek sto po svojemu
zanatu gradi zem(ane lonce, pa u siremu smislu
i druge zem\ane sudove i drugo sto od zem(e. —
Akc. kaki jc u gen. sing, taki jc u ostalijem pa-
dezima, osim nom. sing., i voc: loncaru Hi lon-
6are, louSari. — Od xvi vijeka (ali vidi Ion
carov), a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,figulu3'),
u Mikalinu (loiidar, grndar ,figulus, olearius'), a
Belinu (,pignattajo, colui cho fa pignatto' ,fi-
gulus' 565"; jVasajo' ,figalu-i' 752*); u Bjelo-
stjencevu : Ionian, grindar (mj. grncar) ,figulus,
fictor, tigulator, figularius, fiotilarius, plasticator,
plastes'; u Jambresicevu (,figulus'), u Stulicevu
(,figulu3, vascularius'), u Voltigijinu (,pignattaro.
LONCAE
149
LONCEN
pi^nattajo' ,t6pf6r'), u Vukovu {,der topfer' ,fi-
gulus').
a. uop6e. Loncarom jo giiila dana. M. Ve-
tranid 1, 212. Nu lonac ne pravi, loncaru, ni-
kako: zasto mi pristavi rucicu naopako? 1, 367.
Nima li loncar oblast nad ilom? Anton Dalm.,
nov. test. 2, 13*. paul. rom. 9, 21. Kodi se Vir-
gilius od otca loncara. P. Vitezovic, kron. 25.
Loncar je Kotoranin, trgovac Dubrovcanin, a
vlastelin Zadranin. (D). Loncar loncaru, a kovac
kovacu zavidi (po lat. : Figulus figulum odit).
(D). Poslov. danic. Kao loncara sud, razbiti hoc
zlobnike. A. Vita|ic, ist. 13^. Kakono sud lon-
cara skrsi nih. J. Banovac, blagosov. 331. U
nekoga loncara kupise jednu nivicu. S. E,osa
157a. I durcije, terzijo, loncari. M. A. Ile|-
kovic, sat. K8^. Evo jedan djaval u odidi lon-
cara. Blago turl. 2, 146. Da ce se naj poslije
ovi pinezi doniti kipotvorcu iliti loncaru. I. Ve-
likanovid, uput. 1, 162. Kako sudje od zemje u
ruki loncara. 3, 243. Unide k jednomu loncaru.
A. T. Blagojevic, khin. 36. Bakali i loncari.
D. Obradovic, basne. 377. Svi smo u ruki ne-
govoj kano blato u ruki londara. B. Leakovid,
nauk. 402. — 3Ietaforicki. Jere si ti, Gospodine,
loncar stvorac nas. B. Kasid, rit. 290.
b. neka riba. L. Zore, rib. ark. 10, 337.
e. petar-loncar , Sylvia tythis'. Slovinac. 1880.
31*. vidi petar-loncar.
d. prezime. u hrvatskoj krajini. V. Arseni-
jevid.
1. LONCaEA, m. vidi loncar (u primjeru kao
da znaci: covjek sto prodaje zemjane i injedene
loncej. — XVIII vijeka. Molini te da bi uput posao
u onoga loncare, . . . neka odma doSene . . . loncida
za sobu trideset i pet, i ako ima bakrice dvije
tri. u Magaz. 1868. 164. (1753).
2. LONCAEA, /. suvrst kruske krupne oso-
bita al' ugodna teka (u Vuci). B. Sulek, im. 203.
LONCAEAK, loncarka, m. u StuUcevu rjec-
niku uz loncar.
LONCAE-BEDO, n. iine selu u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj. Eazdije}. 73.
LONCAEEV, adj. koji pripada loncaru. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u StuUcevu (v.
loncarov) i u Vukovu (vide loncarov). Kupise
nivu loncarevu. Zad. lekc. 17. Anton Dalm., nov.
test. 44 matth. 27, 7. Niva loncareva. B. KaSid,
rit. 290. Kupise nivu loncarevu. M. Alberti
460. Kupise loncarevu nivu za grobje gostima.
Vuk, mat. 27, 7. Sto je kao u ruci Icndarevoj
to ste vi u mojoj ruci. D. Danicid, jer. 18, 6.
LONCAEEVI6, m. prezime (po ocu loncaru).
Vuk, ziv. 96. Sem. prav. 1878. 6.
LONCAEEVICI, m. pi. ime zaseoku u Slavo-
niji u zupaniji virovitickoj. Eazdijej. 140.
LONCAEI, m. pi. mjesno ime.
a. dva zaseoka u Bosni. a) u okrugu bano-
luckome. Statist, bosn. 41. — b) u okrugu trav-
niikome. 60.
b. vidi u Danicicevu rjecniku : Lonbfiari,
selo crkve bogorodidine ,na Dani', koje je s torn
crkvom prilozio car Stefan crkvi arhandelovoj u
Prizrenu. G(lasnik). 15, 304. (1348?).
LONCAEICA,/. postaje od londar; upotrebjava
se u razlicnijem znaienima. — U nase vrijeme.
a. (lada) na kojoj se nose lonci. — Izmedu
rjecnika u Vukovu (n. p. lada ,das topfschiflf'
,navis onusta ollis'). Pa sjedne na Vasi|evidevu
ladu londaricu. M. D. Milidevid, pomenik. 3, 363.
b. zena loncareva (u Hrvatskoj). F. Ive-
kovid, rjecn.
c. nekakva ptica, vidi u Vukovu rjecniku:
(u Crnoj Gori) nekaka mala tica ,eine art vogel'
,avis quaedam'.
d. nekakva riba, vidi loncar, b. L. Zore,
rib. ark. 10, 337.
e. Loncarica, ime selu u Hrvatskoj u zupa-
niji krizevackoj. Eazdije}. 112.
f. Loncarica, ime iilici u Dubrovniku (prije
se zvala Lucarica). P. Budmani.
LONCAEIC (L6ncaric), m. lyrezime. — Od xvi
vijeka. Jurko Loncarid. Mon. croat. 198. (1512).
Marko vladac Loncarida. J. Kavaiiin lOO'J. Lon-
carid. Schem. zagr. 1875. 229. 266. 6em. prav.
1878. 26.
LONCAEIJA, /. loncarski zanat; coll. lonci i
uopce zemfana trgovina. — Od xviii vijeka, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,figlina, ars fi-
gularis 1. figlina, figulina') i u Voltigijinu (,pi-
gnatteria' ,t6pferey'). To se okruzje kaze engleski :
,the potteries' to jest: loncarija. D. Popovid,
poznav. robe. 170.
LONCAENICA, /. ducan gdje se prodaju lonci
i drugi zemjani sudovi a i ostalo sto je nacineno
od zem\e. — U Belinu rjecniku: ,bottega di va-
sajo' ,officina figularis' 752a; jt Bjelostjencevu:
,figulina'; u Jambresicevu : , figlina'; u StuUcevu:
,bottega del vasajo' , figulina'; u Vukovu: ,die
geschirrhandlung' ,taberna figularia'.
LONCAEOV, adj. vidi loncarev. — Izmedu
rjecnika u Belinu (,di pignattajo, o pertinente a
pignattajo' ,figuli' 5651*), u StuUcevu (,figuli, ad
figulum spectans'), ic Vukovu (,de3 topfers' ,fi-
guli'). Kakono sud loncarov skrsi nih. B. Kasid
rit. 433.
LONCAESKI, adj. koji pripada loncarima. —
Izmedu rjecnika u 3Iikajinu (gnila loncarska
,creta vel terra figularis, argilla, terra sigillaria'
kod gnila, a napose nema), u Belinu (,di pignat-
tajo, o pertinente a pignattajo' ,figuli' 565b ;
,di vasajo' , figularis' 7-52^), ti Bjelostjencevu (,fi-
gularis, figlinus, figulinus'}, u Jambresicevu (,fig-
linus'), u StuUcevu (,figulorum, ad figulos spec-
tans'), u Vukovu (,t6pfer-' , figlinus' ,z. b.' zemla
,t6pfererde' ,creta figlina').
a. adj. Posla Jeremiju proroka u kudu lon-
carsku da gleda sto cini. S. Margitid, fala. 45.
Sva ^udska su na svijet krka, sva krsjiva, sva
loncarka (izostav^eno -a- samo radi slika). J. Ka-
vanin 487*. Loncarsko blato samo od sebe jest
neplodno. I. Jablanci 16. Kako posudu lon-
carsku satrce. I. Velikanovid, uput. 1, 202. U
loncarsko] trgovini lonac u koji idu tri lonca
mana. Vuk, rjecn. kod trojak. Oni de se raz-
drobiti kao sudovi londarski. otkriv. 2, 27. Na-
opake misli vase nijesu li kao kao loncarski ? D.
Danicid, isai. 29, 16. Loncarski zanat. M. Pa-
vlinovid, rad. 20.
b. adv. 16ncarski, onako kao sto rade loncari.
— Samo u Vukovu rjecniku^: ,nach topferart'
,more figuli' (nema u drugome i trecemu izdanu).
LONCAeSTVO, n. vidi loncarija. — U Be-
linu rjecniku: ,arte di vasajo' , figulina' 752a ; u
Bjelostjencevu: ,figlinum. figulinum opus, opus
figuli'; u Jambresicevu: ,figlinum'; u StuUcevu:
,ars figuli'.
L'bNCAESTVOVATI, 16n6arstvujem, impf. ra-
diti kao loncar. — Samo u StuUcevu rjedniku:
,figuli artem exercere'.
LONCeN, adj. vidi loncan. — Na jednome
mjestu XVI vijeka. Eazbiju se kako londeni sa-
sudi. Anton Dalm., nov. test. 2, 177. apoc. 2, 27.
lonCence
150
LOXGINOVIC
LOXCENCE, loncenceta (?), n. dem. lonac. —
Samo u narodrinj zagoneci fiasetja vreinena. Mal^.
loncence, slatko varivce; nit' se kuva, nit' pece,
ceo svet hrani. odyunetjaj : sisa. Nar. zag. nov.
208.
LONCENICA, /. lonac u kojem se sir pravi.
— Diibasnica na Krku. I. Milcetic.
LONCIC. m. dem. lonac. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika it Mika^inu (loncic, mail lonac
jOllula'), u Heltnu (jpignattino, pentolino' ,ollula'
5651'), u Bjelostjencevu (hod loncicek), « Stuli-
cevu (,parva oUa'), u Voltigijinu (grijeskorn lon-
ci6 ,pignattino, pentolino, pignattella' ,t6j)fchen'),
u Vukoini (dim. v. lonac).
a. u prnvome smislu. Loncic i medajica za
kasn. M. Drzic 268. Pomet mu ne donosi u
lon6i6u na tamnicu. 35.j. Zlato u loncicu zla-
tarskomu. M. Eadnic 1-17*. Pokle u loQci6 po-
mast kuha. J. Kavanin 4511^. Svake vode od
morskih dubina jedan loncic da bi zagrabio. L.
i^ubuski 61. Loncic razbijen. F. Lastric, ned.
218. Srami se loncic rucicom. (Z). Poslov. danic.
TJ jedan loncic metni. J. Vladmirovic 35. U
fiistomu loncicu. L Jablanci 151. Loncica za
sobu trideset i pet. ii Magaz. 1868. 164. (1753).
Kad je vitar, k prutu loncic vezi. J. S. Re}-
kovic 239. Kad nabrala kostoloma, kostoloma,
vratoloma, pristavila u loncice, loncic vri, momak
trci. Nar. pjes. vuk. 1, 850. Dajte nam ga bo-
kunid, ca klademo va lonci6. Nar. pjes. istr. 3,
18. Malen loncic brzo pokipi. Nar. posl. vuk.
174. Govedi loncid, ovcija corba a Judsko meso.
(Nar. zagonetka). — odgonet}aj : opanak, carapa
i noga. Magaz. 1868. 67. Pripovijeda se da
vracare pristave loncic s cinima k vatri. Vuk,
nar. pjes. 1, 350.
b. jedan od ze7n{anijeh kornada od kojijeh
se grade peci za ogrijevane (u Bosni su takovi
komadi nalik na loncice. P. Budmani). — U Vu-
kovu rjccniku: ,art ofenkachel' , testa fornacalis'.
e. vidi u Vukovu rjecniku: (u Srijemu) dje-
tina igra. Velike djevojke posjedaju malu djecu,
pa vi§e svakoga stane po jedna, ondajedna koja
.nema lonciia' dode kome djetetu, i metuuvsi mu
prst na glavu pita: „Po sto vino vinovo? po
petak? po sestak?", a kad ona koja stoji vise
djeteta odgovori: „Po to ti ga i ne dam-, onda
potr6i jedna na jednu stranu, druga na drugu
oko djece, pa koja prijo dotrci k djetetu one je
loncic, a ona ga druga sebi opet tako trazi daje.
d. plod na crnoj bunici (nalik je na pravi
loncic). Loncic, Hyoscj'amus niger L. fructus
(u Bjelovaru). B. Sulek, im. 203.
LONCICAK, lon6icka, m. dem. loncic. — U
Bjelostjencevu rjecniku : kajkavski loncicek, lonfiid
,ollula, oUicula, ornula, vascellus', i u Stulicevu:
loncifiek iz Habdeliceva.
LONCINA, /. augm. lonac. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjeinika u Stulicevu (,vilis vel magna
olla') i u Vukovu (augm. v. lonac).
a. u pravome smislu. A vina lonfiine sve
pune imaju. M. Driid 34. Po gros momak, po
dukat djevojka, udovice po lulu duvana: udov'-
6ine razbjeno leucine. Nar. pjes. vuk. 1, 299.
On (krcmar) re6e : „Ima'" i izvadi veliku lon-
6inu i priblizi vatri. S. Tekelija. letop. mat. sr.
119, 40.
b. vidi petar-lonfiina.
LONDIN, J^ondina, m. Loudinum, vidi London.
— U dva pisca xvm vijeka. U gradu Londinu.
A. Kanizlii, kam. 14. Kojo je pisao u Londinu
jedan Engles. A. Tomikovid, iiv. v— vi. PriSao
je u Londin. 93.
LONDINSKI, adj. koji pripada Londinu.
Dvor Londinski. A. Tomikovic, ziv. 279.
LONDON, Lond6na, m. glavni grad ic En-
gleskoj, engl. liondpn, vidi hondin, isporediLondra,
Londrija. — U Sulekovu rjecniku: ,London'.
LONDONKINA, /. zensko cejade iz Londona.
— U §ultkovu rjecniku: ,Londonerin'.
LONDONSKL adj. koji pripada Londonu. —
U Sulekovu rjecniku: ,londoner'.
LONDONANIN, m. covjek iz Londona. —
Mnozina: Londonani. — U Sulekovu rjecniku:
, Londoner'.
LONDEA, /. vidi London, tal. Londra. — Od
XVII vijeka po primorju. BlizuLondre, sada grada
plemenita. B. Kasic, per. 143.
LONDEIJA, /. vidi Londra. — U jednoga
pisca iz Istre xvii vijeka. U Londriji mestu pr-
vomu od Ingiltere. F. Glavinic, cvit. 4281'.
LONDIN, Londina, m. Longinus, ime musko,
isjjuredi Lodin i Login. — U jednoga pisca xvu
vijeka. Koju mu (ranu) ucini i probode sveti
Londin sulicom. M. Divkovic, nauk. 219*. —
Nalazi se jos nekolika puta ovo ime pisano s g
wy. d, alijamacno (dajbudi dva prva pjuta) trcba
citati drukcije nego je pisano : u ovome primjeru
glasi g kao j: I koji vrze sok kojim vid povrati
Longinu. H. Lucie 281. — u ovome treba citati
Hi ^ (po talijanskome) Hi s veeom prilikom d:
Mi cemo . . . sa sulicom od psovki ne jednoc
kako Longin, nego toliko i toliko puta prsa lie-
gova otvorati. F. Lastrid, test. 116". — u ovome
moze biti i g i d: Longinb. S. Novakovi6, pom.
74.
LONDINOV, adj. koji pripada Londinu. —
U istoga pisca xvm vijeka u kojega ima Longin
(Londin); pisano je Longinov, vidi kod Londin.
Sulica Longinova. F. Lastric, test. 121a. Prse
jednoc probodene sulicom Longinovom. 164''.
1. LONE, /. ime zensko (hyp. Eleonora). —
Akc. se mijena u voc. Lone. — Obtik je dubro-
vacki mj. Lona. — U nase vrijeme u Dubrovntkti.
P. Budmani.
2. LONE, wj. ime inusko (jamacno ipokoristik,
ali nc znam od kojega imena). — U Dubrovniku
XIV i (kao ime Kotoraninui xvi vijeka.
a. xiv vijeka ima gen. Lonete u jednome
primjeru; otale je u Danicicevu rjeiniku: Lone,
Lonete, ime musko. Tizi su listi u Lonete Der-
zica (= Drzica). Spom. sr. 2, 23. (1354—1362).
b. XVI vijeka oblic.i su kao u 1. Lone. Lone
bi stavjen u tamnicu. M. Drzic 174. Podesta
kondena Lonu de Cavligo. 185. Sto si od Lone
fiinilaV. . . Koji bi Loni otac bio. .. Lono, izidi
gori. 186.
LONETI6, m. j)rczime (po ocu Loneti Hi Lo-
netu, vidi 2. Lone, a). - U Dubrovniku xv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (LonetictJ.
Niksa Loneticb. Spom. sr. 1, 101. (1411). Niksa
Poneticb (bez sumhe . . . grijeSkom. Dani6i6). 1,
107. (1411).
LONFERMO, m. Holophernes, biblijsko tme
musko. — U nase vrijeme u Istri. Kakono i Ju-
dita Lonformu, draga si rozice glavicu zela. Nar.
pjes. istr. 2, 145. Je imela sina ki se je zval
Lonfermo. 3, 21.
LONQAEI, vidi Longari.
LONGIN, Longina, »n. vidi Londin.
LONGING VIC, »i. prezime (po ocu Longinu).
— /' nase vrijeme. Vasilije Longinovic. Nar.
LONGINOVIC
151
LOPACKA
pjes. vuk. 2, 660 (medii prcnnmerantima). Ve-
limir Longinovic. E.at. 416.
LONGOBARDAC, Lonsibarca, m. nem. Lou-
gobarde, covjek iz longobardskoga narocla. —
0 Sulekovii rjecniku: ,Longobardo'.
LONGOBAEDI, Long6barada, m. pi. nem.
Longobarden, jedan od nemackijeh naroda. —
Od XVII vijeka. Julfa kraja Longobardov na veru
obrati. F. Glaviuic, cvit. 74^. Longobardom
svrhu poda. P. Kanavelic, iv. 376. Longobardom
iska stetu. J. Kavanin 210^. Bise Slavi, Lon-
gobardi, Huni ... M. A. Rejkovic, sat. Iv.7'^. —
/ u Sulckovu rjecniku : , Longobarden'.
LONGOBARDSKI, adj. koji pripada Longo-
bardima.^ — Od xvi vijeka. Kraju longobard-
skomu. S. Kozicic 17^. Longobardske bojne od
krvi. P. Kanavelic, iv. 376. — I u Sulekovu
rjecniku: ,]ongobardisch\
LONGOV, m. pogrdna rijec. Skoroteca. 1844.
249.
LONGOVaC, Longovca, m. iinc zascoku u Hr-
vatskoj u zupaniji licko-krbavskoj. Razdije|. 40.
LONGA, /. tur. longa (od tal. loggia), trijcm,
■mjesto gdje ludi sjede da se razgovaraju i vijc-
caju : po tome i vijece, sjcdnica, dogovor. — U
nnse vrijeme u pjesmama, a izmedu rjecnika u
Vukovu. 1. (u pjesmama) ,die terasse (auf dem
dache)' s priinjerom iz narodne pjcsme: Na lougi
je sedamnaest aga. — 2. vide [vijece] vijeda
s priinjerom iz narodne pjesme : Medu nima od
Udbine Zukc, u ponoci ucinio longu (u prvome
izdanu ima samo prvo znacene s primjerom: Na
longi je sedamnaest aga, medu nima od Udbine
Zuko. va]a da sva tri stiha idu jedan za dru-
gijem, pa ih je Vuk drukcije razdijelio u dru-
gome izdanu). prvo se znacene u Vuka ne po-
tvrduje dosta primjerima, vidi i: Longa, vrata
od dvorista. a Nar. pjes. juk. 620. u drugome
izdanu: Longa, sjednica, inace sjediste nakiceno,
pokriveno u basci nad vodom.
a. mjesto (Hi trijem) u gradini (na krovu.
Vuk) pokriven liscem (Hi svodom?) gdje moze
mnogo ^udi sidjeti. On otide na zelenu longu,
da vijecu cini s Udbinanim'. Nar. pjes. vuk. 3,
125. A pod kulom longa i mehana. 3, 144. Piju
vino do dva pobratima u Udbini na oemerli
longi. 3, 146. Age piju vino i rakiju, na longi
su jeglen zaturili. Pjev. crn. 991^. Ti dofati
barjak s civiluka, pobodi ga na longu zelenu.
lOOl*. Eedom sjedo (age) na zelenoj longi. Nar.
pjes. horm. 1, 361. Pije vino tridest Krajisnika
u Udbini na longi zelenoj. 2, 3.
b. sjednica, vijece, dogovor. Kad to zacu Bu-
satli vezire, u ponoci ucinio longu: on doziva
pase i begove i ostale nine poglavare. Nar. pjes.
vuk. 4, 225. Iz Kladuse age izlazicc, pred Kla-
dusom longu zaturice. Nar. pjes. u Bos. prij. 1,
49. Pa zelenu longu zametnuli. Nar. pjes. juk.
424.
LONGANE, n. djelo kojijem se longa. — U
Vukovu rjecniku.
LONGATI, longam, impf. vijecati (na longi).
— Akc se ne mijena (aor. 2 t 3 sing. IBn^a,
i?«j9i. longaj). — (J Vukovu rjecniku: vide vijecati.
LONGICA, /. ime selu u Slavoniji u zupaniji
pozeskoj. Eazdijej. 128. — Uprav dem. longa.
LONG, n. vidi 2. krilo. 2. — Moze znaciti i
nedra i narucje kao i krilo, ali vaja da je naj
starije znacene: dona strana od trhuha, jer u
stslovenskome znaci i pudenda i testiculus, i ces.
pudenda. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
lono, rus. aoho, ces. lauo, po], Jono. — Samo u
knigama pisanima crkvenijem Hi mijesawjem je-
zikom, i u jednoga loisca nasega vremena; a iz-
medu rjecnika u Stulicevu : Ion, m. , sinus, gro-
mium' s dodatkom da je uzeto iz brevijara, i
s primjerom: U lonje mater svojih; lono, v. pa-
zuho s dodatkom da je rijec ruska (u prvome je
zlo zabifezen oblik i rod po primjeru, u drugome
nije pravo znacene). I postavi na lone Gospodin.
Starine. 22, 203. V lone sveto matere crikve.
8. Kozicii 24f"'. Tor gojence sebi leze sive, i sto
bi mu ostali na lonu . . . Osvetn. 1, 3. Al' vjeruj
mi kano bratu svomu, da je svakom svoje lono
drago. 1, 18. Ma sto demo kad nam nije dano,
da zivemo na gotovo lono? 2, 90. A druzijem
se na zavjetu pise: branit lono i kolijovku dragu.
3, 33. (Vojska) ne dolazi da nas od zla brani,
no u nase lono da se stani. 3, 70. Pa rekavsi
sve do davojega, procerase iza lona svoga. 5,
104.
LONTAN, m. tal. lontano, sto sc na slid cini
da je daleko. — U jednoga pisca Dubrovcanina
xviii vijeka. Dubjem kitno i raskosno koje mje-
stoce, sto mi rijeci istetjenom ,lontan' zovemo.
B. Zuzeri 155.
LONTEC, m. lontrc, kozlic neutucen. Slovinac.
1880. 87.
LON^A, /. komad mesa kod rebara u svine
sto se pcce (u Zagrebu karmenadel iz nemac-
koga). — IJ Dubrovniku od xvi vijeka. Od lon^e
(,lonce') pokli moz' manipuo izjosti. N. Dimi-
trovic 102. Iz jednoga (prasca) izvadi svu lon^^u
(,lonzu'). Dubrovn. 1870. 19. — Tal. lonza.
1. LONA, /. podvratnik. — U nase vrijeme u
Istri. Lona ,palear'. D. Nemanic, cak. kroat. stud,
iftg. 25.
2. LOISTA, /. mjesno ime u Hrvatskoj i Slavo-
niji: u Hrvatskoj selo u zupaniji zagrebackoj.
Eazdije}. 84. — selo u zupaniji krizevackoj. 114.
— seio u Slavoniji u zupaniji pozeskoj. 126. —
Pomine se ovo ime od xiii vijeka u latinskijem
spomenicima. , Campus Logna'. Mon. ep. zagr.
tkalc. 1, 79. (1242). — i kao ime vodi. ,Cadit in
fluvium Logna'. 1, 79. (1242).
LOiNfGAEI, m. pi. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebackoj. Eazdijej. 75. — Na drugome
je mjestu pisano Longari. Schem. zagr. 1875. 94.
LO]!>fICA, /. vrpa sijena (stog?). — U nase
vrijeme u Istri. Lonica ,acervus foeni'. D. Ne-
manic, cak. kroat. stud. iftg. 35. — isporedi 1.
lomnica.
LONIN, m. ime zaseoku u Srbiji u okrugu po-
drinskoine. K. Jovanovid 134.
LONIN SKI, adj. koji pripada Loninu. — Kod
mjesnoga imena. Loniusko Poje u okrugu po-
drinskome. M. D. Milidevid, srb. 522.
LONO, /". lenstina, ugurauz. ^. Stojanovid.
LOl^SKI, adj. koji pripada rijeci Loni u Hr-
vatskoj. — Kod mjesnijeh imena. a) Lonski Jarak,
ime zaseoku u zupaniji zagrebackoj. (kajkavski)
Loiiski Jarek. Schom. zagr. 1875. 181. — h)
Loiisko poje, ime poju. Eegul. save. 17.
LOPA, f. susa (u Topolovcu). P. Brantner.
Lopa (oko Karlovca), ovcja staja. F. Kurelac,
dom. ziv. 31. K naSemu ,lopa' (ako je nase?)
prispodobi ,die laube, die hauslaube' itd. 63. —
isporedi i mag. lapa ,holilung'.
LOPACKA,/. neslo drveno (lopata, lopatica?).
— Na jcdnome mjestu u Srbiji u na§e vrijeme.
Tako Pavo sa drustvom svojim useko jest 20
greda, 24 roga, 400 motaka, i lopacke hoteli su
LOPACKA
152
LOPATA, a.
seci, ali Damjan Popovic udari natrag i rece da
mu ne treba lopacke. Glasnik. n, 1, 105. (1808).
LOPaCa, ime dvjema zaseocima kod Bijeke.
Schem. segn. 1871. 80.
LOPACTICA, /. ime vodi. — xiy vijeka. Kako
Lopacttica istece ist planine. Dee. hris. 48. 101.
LOPACICA, /. tine mjestu u Srbiji u okrugu
va]evskome. ISTiva u Lopadici. Sr. nov. 1864. 347.
LOPAR, lopara, m. vidi u Vukovu rjecniku:
od drveta kao ravna i okrugla lopata, n. p. na
koju se me6e h|Gb pa s ne u vatru ili u pec
,der schieber' ,pala'. — isporedi lopata. — Akc.
kaki Je u gen. sing, taki je u ostalijem pade-
iima, osim nom. i ace. sing., i vac: loparu (ili
lopare?), lopari. — Od xvi vijeka.
a. u pravome smislu. Ca peku, 6a vare, druzi
ti nosabu na ciate lopare. M. Maruli6 28. I jos
kruba ima na loparu. J. S. Ee^kovic 67. Dva
lopara iz jednoga paua. Nar. pjes. u Mag. 1864.
105. Kad vidio care gospodino sto uradi Mi-
lovan-cobane, a on cipa stoco i lopare, od nib
vari Turcima ve6eru. Nar. pjes. marjan. 129.
Svacem ima prilika a prijesnacu lopar. Nar.
posl. vuk. 279. Posto se na loparu raspleska
tijesto. Magazin. 1866. 67. Na taj nacin dolina
Moravine vodopade lici na kakav ginovski lopar.
M. D. Milicevic, kra|. srb. 6. Lopar, ime lopati
na kojoj se krub u pe6 mece. — u Prigorju. F.
Hefele. '
h. u prcnesenome smislu, sto slicno pravome
loparu.
a) vidi u Vukovu rjecniku : (u Osijeku)
suba riba rasjecena niz leda, art gedorrter fiscb'
,piscis tostus'.
b) spojasni dio od uha. — V jednoga pisca
nasega vremena. Zvuk trepereci (t. j. talasajuci
se) prolazi kroz potresen vazdub i dolazi naj
pre u spojasne ili rskavicavo uvo (lopar, skojka).
K. Crnogorac, zool. 15.
c) neka bi^kn. Lopar, Arum dracunculus
L. (Visiani). B. Sulek, im. 203.
C. Lopar, ime selu u Dalmaciji u kotaru za-
darskoine (na ostrvu Babu). Eepert. dalm. 1872.
35.
LOPAEAC, loparca, m. vidi lopar, b, a). —
U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori u
Osijeku.
LOPARAS, loparaia, 7«. vodenica kojoj su na
velikom kolu lopari (lopate). — u Pokup^u. F.
Hefelo.
LOPARI, m. pi. vidi u Vukovu rjecniku: pla-
nina u Bosni vi§o Zenice ,ein berg in Bosnien'
,mons Boanae'.
LOPARICA, /. dem. lopar.
a. vidi u Vukovu rjecniku: kao mala lopa-
tica, n. p. 6imo se 6isti svinski valov .art acbaufel'
,pala'.
I), uopce. NaSini od dasfiice malu loparicu.
F. Dordevi6, p6elar. 37.
C. sjirema kojom se braSno u vrecu grabi.
— u Bistracu. F. Hefele.
d. drvo na kome se uglavjuje raonik od ra-
lice. L. Durdovii.
LOPAriO, m. dcm. lopar. — U Vukovu rje6-
niku.
LOPARINA, /. Agave americana L. (Sab)ar,
u Boci).' B. Sulek, im. 203. — isporedi lopar
(osobito pod b, c)).
LOPARNICA, /. ime selu. G. Al. S. Jovanovid
mi posla spisak sola koja su fiinila vrananski
okrug 7.0. Turakfi. u tomn siiisku nalazilo se selo
Trepan u srezu moravskom u ovakom redu medu
selima: Jvrajeva Kuca, Rakovac, Josanica, Trepan,
Loparnica, Zuzeja, Bozinevce itd. S. Novakovic,
novo brdo. 89.
LOPAS, m. ime dvjema selima u Srbiji. a) u
okrugu cacanskome. K. Jovanovi6 168. — hj u
okrugu kruievackoine. 130.
LOPASCINA, /. (moze biti da treba citati lo-
poscina), lopov.Ui?ia. — Na jednome mjestu xvm
vijeka. U crkvi gdi ubinu smjese skrivit lopa-
scinu. J. Kavanin 256^.
LOPASIU, ??j. preziine. — U nase vrijcme u
Hrvatfikoj.
LOPASNICA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
pirotskome. M. D. Milicevid, kral. srb. 238.
LOPATA, /. orude drveno ili gvozdeno sto se
sastoji iz podujega drska na kraju kojega ima
posiri plitki komad drveta ili gvozda (koji se i
t>am moze zvati lopata, n. p. na veslu) .^to je
jedan komad s drskom ili je na nemu nasaden
(n. p. asov), tc se upotreb(ava za grtane, vijane,
kopane (asov sto nije dobro tumuceno a ovome
rjecniku: ligo) itd.; na plitkome dijelu budu
cesto malo uzdignuta tri okrajka sto su blize
drska. — Akc. se mijena u gen. pi. lopata. —
Bijec je ne samo praslavenska nego i baltidko-
slavenska, isporedi stslov. i ces. lopata, rus. .lo-
nara, poj. topata; stprus. lopto, lit. lopeta, let.
lapsta. — isporedi i lopar. — Nepoznata po-
stana. Miklosic isporeduje stvnem. laffa, lopata
na veslu. — Izmcdu rjecnika u Vrancicevu (,ba-
tillum; pala; ventilabrum'), u Mikalinu (,pala' ;
lopata od peci ,infurnabulum, pala' i kod ozogi,
u Belinu (,pala, strumento noto' ,pala' 536*^;
,ventola, istrumento per ventilare il grano nel-
I'aja' , ventilabrum' 759t>; lopata od pedi ,pala di
forno' ,infurnibulum' 536*), u Bjelosijencevu
(,pala'; lopata vrtna za grabane ,batulum'), u
Jambresicevu (,pala', lopata zelezna ,batillum' ;
lopata pecna ,infurnibulum'), u Stulicevu (,pala'),
u Voltigijinu (,ventola, paletta' ,windscbaufel'),
ti Vukovu (1. ,die scbaufel' ,pala'. — 2. pekarska
jscbieber' ,pala').
a. II pravome smislu, kod cega doista nijesu
sva znaccna jednaka, ali se ne mogu razlikovati
u svijem primjerima. Ne jimaee ni motiku ni lo-
patu. F. Vrancid, ziv. 111. Ta lopatu prosi, cim
so japno grne. D. Barakovic, vil. 55. Taj nosil
motiku, taj nosil lopatu. B. Krnarutic 15. .Sto
cini lopata psenici. M. Raduid 143^^. Mo2' uci-
niti u nemu i krs i lopatu ,e buono per ogni
cosa'. Nar. posl. u A. d. Bella, rjocn. 536a.
S jednom drvenom lopatom pregrS one mjesa-
nije vrze u visinu. B. Zuzeri 12. To svido5e
svi prozdori, jer ni rauo sve smrt mori : nadi
jednog od stotino, kog smrt rano ne ukine, nad
bi bilo smrad bunista kom ne moze biti ni§ta,
gdi lopata ne pristane, da ga s mista svoga gane.
V. Dosen 177». U negovoj bo je ruci nogova
lopata kojom iztrijebit co svoje guvno. S. Rosa
45*>. Na hoj luga, praba, blata, ima barem pot
lopata. V. Dosen 208^. Lopatom razvejava. J.
Rajid, poud. '2, 118. Vaja da lopatom razsipje.
D. Obradovic, basne. 179. Sto imades (h)rsin6
u hambarib, da se vlage od zime ne kvari, nu
lopatom pocosde primici. J. S. Rejkovid 103.
OteSo im metle i lopate. Nar. pjes. vuk. 4, 434.
Iz jednoga drveta ikona i lopata (biva). Nar.
posi. vuk. 99. Kad lopata pukne vi§' glave. (Kad
umre, n. p. odudice so oda sta; jor obidno kad
doeka sabrane, lopatu mu kojom ga zagrnu bace
na grob). 118. Motika i lopata (n. p. izlijedide
ga ili oduditi oda sta. vidi primjer pred ovijem).
LOPATA. a.
153
LOPATICICA
182. ^udi zito viju na lopatu, a zene na reseto.
172. „Kako cu prijedi preko ove vode?" A jedan
od onijeh |udi pruzi mu lopatu govoreci: „SjedJ
na lopatu da te prebacim". Nar. prip. vuk. 5 —6.
Zame lopatu, pa ju udri po ruke. Nar. prip.
mikul. 25. Svaka je knezina imala po nekoliko
ffvozdeni lopata radi kopana saaceva. Vuk, grada.
12. Gvozdena lopata. Vuk, rjecn. kod asov. Kad
pada grad, . . . gdjekoji . . . lopatu zeravice bace
na po}e. kod grad. Kopaju se vinogradi s lo
patom. P. Bolic, vinod. 1, 216. I lonce i lopate
i vijuske i kadiouice i sve sudove mjedene. D.
Danicic, 2car. 25, 14. Bo|e ostanom po nivi,
nego lopatom po guvnu. M. Pavlinovi6, razg.
113. Ne imajuc (takvi ludi) svoga pristetka,
ostaju svakomu za metlu i za lopatu. rad. 117.
b. u metaforickoine smislu, jezik. — U je-
dnoga pisca xviii vijeka. Muci! ne laj kao kucka!
spravi smradnu tu lopatu, nek u svojem smrdi
blatu. V. Dosen 124^. Na6i nije muskog smrada,
nit' pogrdnog zenskog gada, sto lopata izmed
zubi, svatski jezik ne pojubi. 160'>.
C. kao mjesno ime. Na Silbi ima poluotocic,
koji zovu , Lopata', nedvojbeno tako prozvan radi
svoga oblika. I. Milcetic.
LOPATAN, Lopatna, m. ime selu u Srbiji u
okrugu va}evskome. K. Jovanovic 102. Ja Filip
Jancic iz Lopatna. Protok. pis. pr. M. Nenado-
vica. 15. '•
LOPATANE, n. djelo kojijem snijeg lopata.
— U Ivekovicevu rjecniku.
1. LOPATAEA, /. vidi u Vukovu rjecniku: t. j.
vodenica sto ima kolo poprijeko i na nemu pera
kao lopate. [vide mlin]. cf. prekaja.
2. LOPATARA, /. vrsta zenske kape. Zene nose
kape od triruke: konge (stamparskom grijeskoin
konyje), vrjine, lopatare (grijeskom lopatara) —
okrugle, i fesove (ii Srbiji u okrugu podrinskome).
V. Bogisic, zborn. 130.
1. LOPATAS, lopatasa, m. u sali ovako zove
pravoslavni Hriscanin katolika, vidi u Vukovu
rjecniku: koji se krsti eitavom sakom kao , lo-
patom' ,eino scherzhafte benennung fiir rdmisch-
katolische Christen'.
2. LOPATAS, m. vidi loparas. u Pokup}u. F.
Hefele.
1. LOPATATI, lopatam, impf. lopatom pre-
vrtati u vrsaju senicu ill drugo Sto posle ski-
nute slame, da se bo}e ugruska. Z. Eadonic.
2. LOPATATI, lopatam, impf. vidi u Vukovu
rjecniku: (u trecemu izdanu po Vukovijem bijes-
kama) : (u Dalmaciji) kad pada krupan sniieg
kaze se da , lopata'. — Mislim da ovdje stoji
krupan o snijegu kad su velike all lake i^latutice
kao leinri ill kao ,male lopate'.
LOPATE, Lopata, /. pi. mjesno ime.
a. selo u Crnoj Gori u Vasojevicima. Glasnik.
40, 21.
b. niva. Forkusevci kod Dakova. D. Hire.
LOPATICA, /. dem. lopata. — Od xvi vijeka
(za znacena kod a i b ima u drugijem slaven-
skijem jezicima deminutiv s nastavkom tka, ispo-
redi rus. .nonaTKa, ces. lopatka, poj. Jopatka; lit.
lapatka moze biti iz pojskoga), a izmedu rjec-
nika u 3Tika^inu (lopatica od ogna ,batillum,
batillus"; lopatica od spicara ,lingula'; lopatica
za fiiniti pomast ,specillum latum, spatomela'), u
Belinu (,badile, la paletta del fuoco' ,batillum'
124b; , paletta, stromento da fuoco' ,patillum' , pa-
letta da giuocare a palla' ,patillum lusoriutn'
536b; lopatica mrezasta ,racchetta, stromento
noto da giuocar a palla' , reticulum' 602a'), u Stu-
licevu (,parva pala'), u Vukovu (dim. v. lopata).
a. u pravome smislu, ali u razlicnijem zna-
cenima, jer moze biti od drva, od gvozda itd., i
upotreblava se za razlicne svrhe, i nije jednaka
oblika (vidi i sprijeda u rjecnicima) Kolo (na
mlinuj vansko od trideset lopatic. P. Zoranic
75a. Meso se lopaticom tako izmijesa s onom
raskuhanom senicom da se nimalo ne poznaje.
Vuk, rjecn. kod keske. Lopatica zidarska. P.
Bolic, vinodjel. 1, 216. I nacini sve posude za
oltar, lonce i lopatice i kotlice i vijuske i ma-
sice; sve mu posude nacini od mjedi. D. Da-
nifiic, 2mojs. 38, 3. Odvalih lopatice na stati-
vama. S. ^ubisa, prip. 266.
b. u prenesenomc smislu, scapula, jedna od
dvije p)Ovece vrlo plitke kosti koje se pruzaju od
ramena put kralijesa na hrbatu u covjeka i u
zivotina, isporedi piece. — Znacene je prasla-
oensko, ali ne za lopatica nego za oblik lopat bka
(vidi sprijeda). — Izmedu rjecnika u Mika(inu
(lopatica od ramena spatula, scroptula (sic)
operta'); u Belinu (lopatica od ramena .paletta
della spalla' , spatula' 536b), u Bjelostjencevu :
,petaso, spathula, perna (vocatur communiter),
scapilium'. 2. lopatice, one dve kosti od vrata
do plec V cloveku ,omoplatae, scapulae 1. palae
apertae, lati humeri, ossa humeraria'. v. piece;
u Jambresicevu (.scapula, armus'), u StuUcevu
(lopatica od ramena , spathula, pars humeri lar-
gior'). Oa uputa noze povadio, te Turcina s nima
udario poprecice nasred ozicice, ispade mu medu
lopatice, raznese mu erne utrobice. Pjev. cm.
130*. Vec ga zgodi medu lopatice. Nar. pjes.
juk. 151. Udari ga sedamnajest [.mta nasatice
medu lopatice. Nar, pjes. petr. 3, 206. Presijece
mu lopaticu lijevu. Nar. pjes. stojad. 1, 14. Sa-
krij glavu medu lopatice, da te vlaska ne opali
lunta! Nar. pjes. horm. 1, 285. Kanos probi
Furlana s lijeve sise na desnu lopaticu. S. ;^u-
bisa, prip. 21. Olovo ga je udarilo u lopaticu,
pa izbilo na sisu. M. D. Milicevic, omer. 177.
Lopatice, 1. one siroke kosti na ple^ih. 2. sunka.
na Rijeci. F. Pilepic. Lopatice , scapula'. J.
Pancic, zoolog. 96.
c. u Vukovu rjecniku ima drugo znacene
(krsta ? bok ?) : kost vise zadriice s primjerima iz
narodnijeh pjesama : I pogubi drugoga Turcina,
pogodi ga izmed lopatica, ne dade mu tora otvo-
riti. — Pogodi ga medu lopatice, izgorje mu
erne utrobice. ali se ovo znacene ne potvrduje
dovojno primjerima, niti se drugdje nalazi.
d. u prenesenome smislu, lopatice, predna
dva gorna zuba. na Eijeci. F. Pilepic.
e. kao mjesno ime.
a) selo u Bosni u okrugu travnickome.
Statist, bosn. 70. — na drugome je mjestu pi-
sano Lopatice. Schem. bosn. 1864. 66.
b) pomine se ovako mjesno ime prije na-
sega vremena. Lopatica. Spom. stojan. 185.
LOPATICE, /. pi. vidi lopatica, e, a).
LOPATICAST, adj. slican lopatici. — U pi-
saca nasega vremena. Plosni organi po obliku
mogu biti: lopaticasti, ... J. Pancic, bot. 27.
Na kraju lopaticasto-rasirenim rogovima. zoolog.
184.
LOPATICICA, /. dem. lopatica, a.. — U Be-
linu rje6niku: ,mestola da far impiastri o sten-
derli nelle pezze' , spatomela' 484b; u Bjelostjen-
cevu: , spatomela'; m StuUcevu: , spatula lignba
vel cuprea (qua pharmacopolae utuntur)' ; u
Voltigijinu : ,mestoIina, mostoletta' ,ein kleiner
loffel'.
LOPATINCI
154
1. LOPOV
LOPATINCI, Lopatinaca, m. selo u Medu-
murju. — Od xvi vijeka. Mihal Frlofetic z Lo-
patinec. Mon. croat. 307. (1594). -- U nase vri-
jeme i (pv akuzativu) Lopatince. Schem. za^r.
1875. 140.
LOPATNICA, /. mjesno ime.
a. selo u o/crugu cacanskome u Srbiji. K. Jo •
vanovic 169.
b. pomii'ie se prije nasega vremena ovo mjesno
irne. Lopatnica. Spom. stojan. 185.
LOPATOV, adj. koji pripada lopnii. — U
nase vrijeme. Lopatov ,palae'. D. Neuianic, cak.
kroat. stud, uftsg. 46. — U narudnoj prip>ovijeci
ima Lopatov grad, kao (iZ7nis}eno) ime mjesno.
Ona mu rece da je z Lopatova grada. Nar. prip.
mikul. 25.
LOPATOVAC, Lopatovca, vi. ime mjestu u
Srbiji u okrug u sahackome. Orara zem}a u Lo-
patovcu. Sr. nov. 1861. .846
LOPICA, /. trijem, uprav dem. lopa {vidi). —
U nase vrijeme u Istri. Lopica ,porticus'. D.
Nemanid, cak. kroat. stud, iftsg. 35.
LOPICIC, m. prezime Hi coiijek sto pripada
bratstou Lopicicima u Crnoj Gori. I Grujica
kneze Lopicicu. Ogled, sr. 460.
LOPICIC J, m. pi. ime bratstvu u Crnoj Gori
u nahiji rijeckoj. Glasnik. 40, 19.
LOPiS, vidi lopiz.
LOPITI, 16pim, impf. a) teci (o cemu zitkome)
s velikotii silom, sik(ati; h) propuhivati. — iVe
znam, jeli za oba znacena ista rijec: kod dru-
goga moze biti otpalo sprijeda h, nidi hlopiti
(ali vidi i lopsti) ; tako misli Danicic da je i
kod prvoga znacena (Korijeni. 222), aii isporedi
rus. ^aoiiaii., pucati, razbijati se, .lonoTaTb, sta-
rati se, truditi se, ces. lopot, lopot', lopota, briga,
lopotati ae, starati se, brinuti se (nslov. lopati
sto moze znaeiti i lijevati [o kisij i lopiti va^a
da su onomatopejske rijecij.
a. u prvome znacenu. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovii (,in menge fliessen'
,protluo': „krv mu iz noge sve lopi koliko se
posjekao". cf. §ikjati). Glo kako krv lopi! Srp.
zora. god. 2, sv. 1, str. 3. Krv mu iz lane lopi
,3tromen'. .Tur. pol. terminol. 69H.
b. u drugome znacenu. — U nase vrijeme
(ali vidi i lopsti). Lopiti, 6initi propuh: „Ukloni
se, ovde lopi". M. Pavlinovic.
LOPI!^, I6piza, m. vidi lopiza. — Od xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu gdje je pi-
sano lopis, ali moze biti grijeskom (,cacabus'), u
Bjelostjencevu (lopiz, kotel iz zemje ,lebes ter-
reus, cucuma fictilis, cacabus'j, a Voltigijinu
(lopis sto je jamadno zlo procitao iz Bjelostjen-
ievu u kojetnu je s = i, ,caldaja di terra' ,ein
erdener kessel'). Nijesu ti lopizi ni loaci na pa-
meti. M. Drzic 19H. A puni lopizi otrofna ce-
mera. D. Earakovic, vil. 262. Lopiz, ime ko-
tli6u od zemjs u 6em se palenta ili kasa kuha.
u Lici. F. Hefele. Mogal je pokrit lopiz al'
lonac. (u Istri). Na§a sloga. god. 15, br. 24.
Lopiz ,cacabu3 fictilis ad polentain coquendam',
gen. lopiia. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 42.
LOPIZA, /. zcni(ani lonac, ali posiri prema
dubini. — isporrdi lopi2 i lopuza. - Akc. se
iMjena u gen pi. lopiza. — Jamadno je rijec ro-
manska, dupuce dalnidtska, ali se ne zna za cijelo
ad kojc rijeci lalin.^ke Hi romanske poslaje: Mi-
ka(a pike u rjedniku tat. (mlet.?) lopijo. ali mi
je ta rijei nepoznata i nepouzdana; naj bliza je
u talijanskome rijei laveggio (lonac s jednijem
drskom), ali, ako je ova (kako se misli) postala
od *lebetium, nejasno je udakle je -p- mj. v ili
b; nas se nhlik jxtsve slaze s lapidea, ali bi tre-
balo dokazati da je u latinskome ili srlatitiskome
bio sud za kuhanc (olla) lapidea. — U gornemu
ptrimorju od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
ka^mu (.lopijo, caldaro di creta' .cucuma fictilis,
cacabus fictilis'), u Stulicevu (,cacabus fictilis');
u Vukovu : (u Grbju) zem|an sud koji se vjesa
iznad vatro kao kotao, te se u nomu jelo gotovi.
cf. pinata. Da je Blato mocaja a svijet jo lopiza.
M. Vetranic 1, 214. U maloj lopizi malo je i
smoka. (D). Zovi me lopizom, istom me ne
razbi'. (D). Ako se razbi lopiza, pijci kaino su?
(D). Lopiza opcena, zlo spjeriena a gore sku-
hana. (D). Lopiza puna, prijazan duga. (D).
Nasla je lopiza pokriv. (D). Ali lopiza k ka-
culu, ali kacuo k lopizi, sved lele lopizi! (D).
Zbija zvijezde u lopizu. (Z). Poslov. danic. Jesi
li utopila varice u lopizu, da ukisnu? S. J^u-
bisa, prip. 25. Zgotovi meso u lopizi i na raznu.
207. Sto se komu siielo ili u lopizi varilo.
pric. 42.
LOPIZAN, lopizna, adj. koji pripa ia lopizi.
— U Stulicevu rjecniku: ,ex cacabo fictili' gdje
nije dosta dobro tumace.no.
LOPIZAR, m. covjek sto po svojetnu zanatu
gradi lopize. — U Stulicevu rjecniku: ,cacaborum
fictiliuln opifex'.
LOPIZARSTVO, m. radna lopizareva, zanat
lopizarev. — Samo u Stulicevu rjecniku : ,ar3
opificum fictilium'.
LOPIZAESTVOVATI, lopizarstvujem, itnpf.
radtm kao lopizar. — U Stulicevu rjedniku :
,artem opificum fictilium exercere'. — nije dosta
pouzdano.
LOPIZICA, /. dem. lopiza. U nase vrijeme u
Stonu: „Stavi lopizicu na ogan". Preneseno;
crna zenska: „Crna lopizice!" M. Milas.
LOPIZIC, m. prezime (postaje od lopiza). —
U nase vrijeme u Dubrovniku.
LOP^E, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu bio-
gradskume. Livada u Lop}u. Sr. nov. 1872. 452.
1. LOPOC, ?n. vidi 1. lokvan. Lopoc, jS'y™"
phaea L. (VukasovicS, Sab}ar), v. Lapoc. B. Sulek,
im. 203. — Lopoc bijeli, Nymphaea alba L. (Vu-
kasovic, Sabjar). — Lopo6 zuti, Nuphar luteum
Sm. (Sabjar). 203. — Lopo6, vidi repuh. Zem}.
1871. 3.
2. LOPOC, m. ime zaseoku u Hercegovini.
Statist, bosn. 123.
LOPO6IKA, /. neka bi(ka. Lopofiika (ropocika
Visiaui), Viburnum tinus L. (Alschinger), v. Le-
prika. B. Sulek, im. '203.
LOPOS, j«. mjesno ime. — Prije na§ega vre-
mena. — isporedi Loposka Rijeka. Lopo§b. S.
Novakovic, pom. 137.
LOPO&KA RIJEKA, /. mjesno ime u Srbiji
u okrugu iacanskome. Niva u Reci Loposkoj.
Sr. nov. 1864. 253.
1. LOPOV, 16pova. m. isprva covjek koji grabi
i krade na silu, poslije i koji uopce krade, pa i
kao psovka uopce (nepostenu covjeku). vidi u
Vukoru rjecniku: vide lupei. U Srbiji su se od
prijo lopovi zvali oni lupezi koji obijaju zgrade te
i kradu, ili koji udaraju ua jude te ih haraju i ni-
j jesu pravi hajduci, tako n. p. koji ukrade jare ili
' makar kona i vola iiijo lopov nego rsuzin ili
kradjivac, kao ui hajduk koji 6ovjeka na knci
ili gdje u polu pohara. tome dodaje Jvrkoinc u
I svomc rjecniku: Otprije su se dakle u Srbiji raz-
1. LOPOV
155
LOPUDANIN
bojuiei zvali ,lopovi', sad pak rijoc .lopov' zciaci
sto i lupez, t. j. krad)ivac, rsuzin, tat, sto i ma-
garska rijec ,lop6' znaci. u Hrvatskoj , lopov'
kaze se covjeku rdavu, nitkovu. vidi ,horjatin'.
— Od mag. lop6, part, praes. act. glagula lopni,
krasti. — Akc. je zabijezen kako je u treceiiui
izdanu Vukova rjecnika po Vukovijem bi(e,skatna ;
u drugome je izdanu lopov (kao i a drugijeli
ovakovijeli rijecij. Ali se danas cini hajduku naj
veca sramota i poruga kad mu se race da jo
lopov i przibaba. Vuk, ziv. 267. Otac ti je
lopov. M. D. MilicGvio, zlosel. 249. Dacemo im
batina, tim lopovim fanariotskim. M. Pavlinovic
razg. 11.
2. LOPOV, in. vrst graha (§irok i sarkast). u
Lici. D. Trstenak.
LOPOVO-BRDO, n. , iine mjestu n Srbiji u.
okrugu biogradskoine. Niva u Lopovo Brdo. Sr.
nov. 1863. 132.
LOPOVSKI, adj. koji pripada lopovima. — U
nase vrijeme, a izineda rjecnika u Vukovu (vide
lupeski). Lopovski je posao to. Nar. posl. stojao.
114.
LOPOVStINA, /. lopovska radna. Lopovstina
proklestina. Nar. posl. stojan. 114.
LOPSTI, lopem, iinpf. u Stulicevu rjecnika:
lopsti, lopem, lf)pso sam ,vohemeiiter flare' *■ du-
datkvm da se nahodi u Gundulica. — Rijec je
posve nepuuzdana kako je zabilezena, osobito radi
part. perf. act. lopsf«^o, pa i za to sto nemam
ni u jednoine Gundulicevu primjeru oooga gla-
gola; ali opet va^a da je StuUi negdje nasao.
ako i ne u Gundulica, uvakovi glagol Hi slican,
dime bi se potvrdilo da moze biti lopiti, b bez h.
LOPTA, /. globus, pila, follis, nesto sa svijeh
strana jednako oblo, moze biti i prazno, kufjla ;
osobito se ovako zove kod igara. — Misli se da
je, kao i slovac. lopta, od mag. labda, lapta. —
JJz lopta nalaze se i oblici lofta (vidi naj prvi
primjer) i lovta (vidi). — Od xvii cijeka, a iz-
inedu rjecnika u Mikafinu (lopta, balun, mecak
,pila, pila lusoria'; lopta na vitar ,pila clavaria,
gerpastum' , jamacno treba citati harpastum ;
igrati na loptu kod igrati), u Belinu (,palla da
giuocare' ,pila' ; igrati na lopte ,giocare alia
palla' ,ludere pila' 536^), u Stulicevu (,globu3,
pila'), u Voltigijinu (, palla da giuocare' ,ein ball
zum spielen'), u Vukovu : (u vojvodstvu) ,der
ball' ,|'ila'. A i lofta tako leti kad igarca dva
igraju. J. Palmotic 227. Kakono jedna lopta
okrugao. M. Baduic 204*. Koji se igra loptom.
449b. Komu je dopala zla lopta. 564^. Igra
se sre6om na lopte (Z). Poslov. danic. Upazi
loptu. D. Obradovic, basne. 290. I poce ga u
visinu bacati kako loptu. D. Eapic 122. Kad
se igra lopte. Vuk, rjecn. kod vakavica 4 maska.
Igrati se grada, t. j. lopte koja se umijesi od
govede dlake. kod grad. Palica kojom se od-
bija klis ili popik ili lopta. kod maska. Zavi-
tlade te i hititi kao loptu u zem|u prostranu.
D. Danici6, isai. 22, 18.
LOPTALAC, loptaoca, m. covjek sto se lopta.
— V Stulicevu rjecniku : loptalac i grijeskvm
loptaoc ,pilae ludens'.
LOPTANE, n. djelo kojijem se ko lopta. — U
Ivekovicevu rjecniku.
LOPTATI SE, loptam se, impf. igrati se lopte.
— U Ivekovicevu rjecniku s dodatkom da se go-
vori u Hrvatskoj.
L0PT£;TINA, /. augm. lopta. — U Stulicevu
rjecniku: ,malus follis'.
LOPTICA, /. dem. lopta. — Od xvii vijeka, a
izintdu rjecnika a Mika^inu (loptica, mala lopta
.pilula') gdje se naj prije nahodi, n Belinu (, palla
piccola' .pilula' 536t>; .palliaa, palla piccola' ,)al-
lula' 537'^j, a Stulicevu (, pilula'), u Voltigijinu
(,I>allino, palloncino, pallottola' ,kleiner ball, kii-
gelchen'), n Vukovu (dim. v. lopta). Ucini u lop-
tice. Z. Orfelin, podr. 362.
LOPTINA, /. augm. lopta; nalazi se samo u
znaceiiu : prazna lopta za bacane (prema tal.
pallone). — U Belinu rjecniku: ,pallone' , follis
pugillatorius' 537^; u Stulicevu: , pallone' .follis
pugillatorius'; u Voltigijinu: , pallone' ,ein grosser
ball'.
LOPTIStE, n. mjesto gdje se igraju loptom.
— Samo u Stulicevu rjecniku: v. lovtiste.
LOPTITE^j, m. samo u Stulicevu rjecniku: v.
loptalac.
LOPTITI, loptim, impf. vidi lopiti, a. — U
jednoga pisca nasega vremena. Iz usta mu je
loptila krv. L. K. Lazarevid, on zna sve. 31.
LOPTITI SE, loptim se, impf. vidi loptati se.
— Samo u Stulicevu rjecniku : loptiti se, loptom
metati se ,datatim ludere pila'.
LOPTOIGRALISTE, n. vidi loptiste. — U
Stulicevu rjecniku: v. lovtoigraliste. — neponz-
da no.
LOPUCKA, /. zenskn cejade s Lopuda. d-
pred nastavkom bka mijena se na d; a zatijem
se d ispred k mijena na c, te opet po govoru
dubrovackome na j: L6pujka. — Gen. pi.: L6-
pudaka. — Od xviii vijeka. Lopujka i zimi gola
je do i)upka. (Z). Poslov. danic.
LOPUI), m. ime ostrvu i selu na nemu u Dal-
maciji u kotaru dubrovackome. Schem. dalm.
1872. 22. — Postaje od romanske rijeci sto moze
biti i grcka. Ostrvo se zvalo prije a latinskijcm
i talijanskijem, spomenicima: Dalafodi, Dalafota,
Delafota, Calafota, Calafodium (radi ta dva
imena vidi Kolocep), Lafota 1348. ta imena na-
pominn na Plinijeve (insulae) Elaphites (vidi K.
Jirecek, die romanen in den stadten dalm. 1,
61). kod Dalafota i Delafota shvatilo se da je
Da- ili De- prijedlog talijanski i tako je postalo
ime Lafota (ispuredi kod Lokrum) ; a od ove ri-
jeci u nasenui jeziku Lopud. talijansko se ime
(moze biti jer se shvatilo kao nepristojna rijec/
izgubilo i zamijrnilo novijem: Isola di Mezzo tli
.ikraceno Mezzo, jer ostrvo stoji u srijedi medu
Sipanom i Kolocepom. — Od xv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (Lopud, otok dubro-
vacki , Isola di Mezzo' .Intermedia Insula'), u
Belinu (,Isola di Mezzo , Insula Intermedia' .isola
nello stato di Ragusa' 420^), u Vukovu (.insel' ,di
Mezzo' ,in Dalmatien'), u Danicieevu (Lopudb,
ostrvo blizu Dubrovnika koje se italijanski piso
.Mezzo'). Ja Marinko logofeti. dubrovacki bihb
poslanb na Lopudb. Spom. sr. 2, 129. (1469).
Ocj, dum Antuna ki je bil za diku zlat vjencac
i kruna gradu Dubrovniku i ostaloj drzavi, Lo-
pud u naj lisp, gdje tijelo ostavi a k nebu duh
dvize. M. Vetranic 1, 204. S Lopuda idem. M.
Drzic 269. Sipan, Lopud i Primorje. G. Pal-
moti6 1, 94. Lijope otoko od Lastova i od Lo-
puda vam dobavi. J. Kavaniu 188b. Izces|a' se,
blizu je Lopud. (Z). Poslov. danic.
LOPUDANIN. wj. covjek s Lopuda. — Mno-
zina : Lopudani. — Od xvi vijeka. Givulin Lo-
pudanin. M. Drzic 265. 268. Konavjaninu bez
noza a Lopudaninu bez klobuka trjeba da im so
mati vo(fe krat udavala. (Z). Lopudani Kasti-
jani a Slanani Sivijani. (Z). Poslov. danic.
LOPUH
156
LORENA
LOPUH, lopuha, m. ime nekijem bi^kama. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pa-
dezima, oaim nom. i ace. sing., i voc. : lopuse,
lopusi. — Bijec jc praslavenska, isporedi rus,
jioiiyxt i -lonysca, ces. lopuch, po(. Jopuch i lo-
pucha. — Moze hiti srodnu s lat. lappa; Miklosic
isporeduje i grc. kdnad-ov. — IzmeAu rjecnika u
Helinu (,blattaria, heiba simile al verbasco' ,bla-
taria' 143'i; ,lappola, erba nelle cui sommita na-
scono certe coccolette die si attaccano alle vesti'
jlappa' 425a; ,tasso, arboro noto' ,taxus'; ,tasso
barbasso, pianta nota' ,verbascum' 723''), u Bje-
lostjencevu (,lappago'. 2. lopuh volovski ,bula-
pathum, V. boaria'. 3. lopuh kohski .farfara, far-
fugium, tussilago. 4. v. la(}j;pa' i , boaria'), u
Jambresicevu (,lappa major'), u Stulicevu (lopuh,
trava ,lappago'; lopuh grcki, trava ,bardana,
erba' , lappa personata' ; lopuh grki Hi gorki
.lappa inveisa'; lopuh uski, trava ,lapathum acu-
tum' ; lopuh volovski, trava ,lapathum bovinum' ;
lopuh koriski, trava , farfara, farfarum, tussilago'),
u Voltigijinu f.bardana, lappola' ,klette'); u Vu-
kovu: (u Crnoj Gori) ,die klette' , lappa [Petasites
officinalis Mnch.]'. cf, komod|ika. — Lopuh, rus.
aonyxt, .lanyxa, ces. lopuch, lapiich, poj. lopuch,
topucha: lappa (Bjelostjenac), smilace (u ruko-
pisu XVI vijeka), 1. Lappa Tourn. (Vuk, Vodopic);
2. Lappa major Grtn. (Lalangue, Praunsperger) ;
3. barbaraschio, barbasso (Kuzmic, Aquila — Buc),
herba paralisis, verbasco (Kuzmic), benetus (Piz-
zelli, Aquila — Buc), Verbascum L. (Lambl), v.
Lapuh. — Lopuh boduci, Acanthus L. (Vujicic).
— Lopuh divji, blattaria (Kuzmi6, Skurla), Ver-
bascum blattaria L. — Lopuh gorki ili grki,
Lopuh grcki (Stulli), lappa inversa (Stulli, Piz-
zelli, Aquila — Bu6), bardana (Stullj), Lappa major
Grtn. (Alschinger, Visiani). B. Sulek, im. 203.
— Lopuh konski, Tussilago (farfara) L. (Stulli).
— Lopuh mali, Lappa minor Dec. (Stulli). —
Lopuh (kopuh) pasji, Ornithogalum escapum
Tenor. (Visiani). — Lopuh siroki, tasus barbasus
(Pizzelli, Skurla), verbasco (Kuzmid), trisagoges
(Pizzelli, Skurla), Verbascum thapsus L. — Lo-
puh uski, lapathum acutum (Aquila Buc, Stulli),
Rumex acutus L. — Lopuh veliki. Lappa major
Grtn, (Sabjar). — Lopuh vodeni, Petasites (offi-
cinalis) Mnch. (Bjelostjenac). — Lopuh volovski,
lapathum bovinum (Stulli). 204.
LOPUHA, /. neka bijka. — Bijec je prasla-
venska (vidi lopuh). Lopuha, rus. aanyxa (Nym-
phaea), poJ. topucha (Raphanistrum), lattich (Fap-
kovi6). Lappa? B. Sulek, im. 204.
LOPUHAN, lopuhna, adj. koji pripada lo-
puhu. — U Stulicevu rjecniku: v. 6i6anski, ali
ima samo cifiacki. — sasma nepouzdano.
LOPUHUN, lopuhiina, m. samo u Stulicevu
rjecniku: lopuhun, trava , lappola maggiore, erba'
,persolata'. — Uprav je augmentativ od lopuh,
a nastavnk je od tal. -one, isporedi n. p. bo-
gatuu.
LOPUK, m. (Lambl, Vuji6i6), v. Lopuh. B.
Sulek, im. 204.
LOPUSAC, lopu§ca, rn. neka bilka (po talijan-
skome tumac>'nu u Stulicevu rjecniku Ruscus
aculeatus L.), ufjrav je dem. lopuh. — Izmedu
rjeinika u Stulicevu (lopusac, trava ,brusculi,
erba' ,herbae gonus'), i u Vukovu: (u Dubrov-
niku) nekaka trava ,eine art pflanze' ,herba
quaedam [Petasites officinalis Mnch. (?)]'. — Lo-
pu§ac, rus. .loiiymoKi, (Salvia verticillata), 6e§.
lopuSice (Petasites), nekaka trava (Vuk, u Du-
brovniku), brusculi (Aquila— Buc, Stulli), Ver-
bascum L. (Lambl). B. Sulek, im. 204.
LOPUSaK, Lopusaka, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu jagodinskome. Livada u Lopusaku. Sr.
nov. 1875. 374.
LOPUSCE, adv. vidi litimice. — Saino u Bje-
lostjencevu rjecniku : lopusce bijem ,lato glad(i)o
caedo'.
LOPUSICA, /. tanki list zlata kojijem se po-
zlacuje. — U nase vrijeme. Lopusice od zlata
namijeiiene za pozlatu srebrne sibe. Zbornik
zak. 1866. 99. Ovomu uredniku treba da se pre-
dadu zlatne lopusice da izvidi tezu. 1866. 273.
— I u Sulekovu rjecniku: ,goldblattchen, gold-
blattlein'.
LOPUoIC, JH. prezime. — xv vijeka. Mikula
Lopusic. Mon. croat. 177. (1499).
LOPUSINA, /. augm. lopuh. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu : (u Crnoj
Gori) augm. v. lopuh.
a. ime bi(kama. Lopu§ina (Tussilago peta-
sites L.). K. Crnogorac, bot. 86. Lopusina. 1.
Verbascum sinuatum L. (Vodopic); 2. Petasites
officinalis Mnch. (Pancid); 3. Lappa major Grtn.
(Vuk, u Crnoj Gori). B. Sulek, im. 204.
b. ime kupusovu li§cu, sto se ne uvija u
glavu, vec se obira za hranu blagu. — U Pri-
gorju. F. Hefele.
c. Lopusina, prezime. — U Crnoj Gori. Po-
kupi mi obije Morace, ne ostavi Lopusinu Vuka.
\ar. pjes. vuk. 4, 418. O usko6e, LopuSina
Vuce ! 4, 419. Knigu Drago Lopusina pise.
Ogled, sr. 438.
1. LOPUSNIK, m. ime bilkama, isporedi lo-
puh. Lopusnik, rus. .lonyuiHUK's (Tussilago peta-
sites; Lappa), 1. Echinospermum lappula Lehm.
(Lambl); 2. Lappago racemosa Willd. (Alschin-
ger). B. Sulek, im. 204.
2. LOPUSNIK, m. ime selu u Srbiji u okrugu
pozarevackome. K. Jovanovic 139.
LOPUSNA, /. ime selu u Srbiji u okrugu nis-
kome. M. D. Milidevic, kra|. srb. 119.
LOPUSl^fAK, tn. neka bi}ka, vidi lopuh. Lo-
pusnak, rus. •loiiyuiHHK'B, Petasites officinalis
Mnch. lU Vinkovcima). B. Sulek, im. 240.
1. LOPUZA, /. lopiza. — Samo u jednome
primjeru xviii vijeka i u drugome izdanu Vu-
kova rjecnika kod kotlusa, ali je ovdje jamacno
stamparska pogreska, te je i poprav{ena u tre-
cemu izdanu; moze biti da je takoder pogreska
i u primjeru; zato nije dosta pouzdana rijec. I
rak skace mnogo j.uta iz lopuze kad se vari. N.
Palikuda 21.
2. LOPUZA, /. psovka zenskome cejadetu. Lo-
puza, pogrdna rijec. SkoroteSa. 1844. 250. Lo-
puha, ^enturina. l^. Stojanovi6.
LORAT, m. vidi Loret. — Na jednome mjestu
XVIII vijeka, jamacno samo radi slika. Gospa u
Trsatu, ka sad cesti se u Loratu. J. Kavanin
311^
LORBER, m. nem. lorbeer, lovorika. — U Bje-
lostjenievu rjecniku: v. lovarika, i u StuliSevu:
V. lovor iz Bjelostjenceva.
LOREN, m. vidi Lorena. — Na jednome mjestu
xviii vijeka (mozebiti po francuskome Lorraine,
ali je veca prilika da je samo radi slikaj. Ovi
i s banom od Lorena bi u pomod mu do§o prvi,
u prilici trijeska ogncna udri u more turske
krvi. J. Kavanin 264'J.
LORENA, /. Lotharingia, franc. Lorraine, tal.
Lorena, zemla od koje sad jedan dio pripada
I^emadkoj a drugi Francuskoj. — isporedi Lo-
LOEENA
157
1. LOS, 1.
taringija. — Od xvn vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikajinu (Lorena, zemja u Frangi ,Tulingi')
i u Belinu (,Lorena' ,Lotharingia' 443^). Pisa
duka od Lorene StGrimbergu. P. Bogasinovid
28. Duka od Lorene. Eadojevic 12 — I u Su-
lekovu rjecnikii: ,Lothringon'.
LOEENCO, m. tal. Lorenzo, Lovrjenac. — T]
narodnoj pjesmi xviii vijeka (o Italijancu). Tu
Cereno mietacki bijase po imeau Lorenco Dol-
finac. Nar. pjes. bog. 166.
LOEENIN, adj. koji pripada Loreni (u jedi-
nome primjeru: koji pripada vojvudi lorenskome,
vidi i Lorin). Nasa sestro 6erco Lorenina. Pjev.
crn. 188t>.
LOEENKA, Lorenkina, /. zensko cejade iz Lo-
rene. P. Budmani.
LOEENSKI, adj. koji pripada Loreni. — Od
XVIII vijeka. Ban Lorenski. J. Kavaiiiu 265a. —
I u Sulekovu rjecniku: ,lotliringisch'.
LOEENANIN, m. covjek iz Lorene. - Mno-
zina: Lor^nani. — U Sulekovu rjedniku: , Loth-
ringer'.
1. LOEET, w. itne zaseoku u Srbiji u okrugu
uzickome. K. Jovanovic 156.
2. LOEET, m. Lauretum, tal. Loreto, grad u
Italiji. — isporedi Loreta, Loreto, Lorit. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,Lo-
reto, citta nota d' Italia' , Lauretum' 443^). S. ona
hiza u Loret bi polozena. F. G-lavinic, cvit. 1401^.
Tu (u Trsatu) pribiva za tri lita . . . pak u Loret
primisti se. P. Knezevid, pism. 185. Ivan Korvin
(g. 1502) vracajuc se iz Italije od zavjeta u Loret.
M. Pavlinovic, razg. 39. — U Dubrovniku se i
sad govori, Loret, za to mecem amo i ove pri-
mjere pisaca Dubrovcana: U Loretu. I. Drzi6
111. On odseta k crkvi gospe od Loreta. P.
Bogasinovid 33.
LOEETA, /. vidi 2. Loret. — Na jednome
mjestu xviii vijeka (mote biti i gen. od Loret Hi
Loreto). Varos ona zove se Loreta. Nadod. 17.
LOEETAN, adj. vidi loretanski, tal. loretano.
— Na jednome mjestu xviii vijeka. Letanije Ma-
rije bogorodice Loretane. B. Kasid, is. 121.
LOEETANSKI, adj. koji inipada (2.) Loretu.
— Od tal. loretano. — U Belinu rjecniku: ,lo-
retano, di Loreto' ,lauretanus' 443l>. — I u Sule-
kovu rjecniku: ,loretaner'.
LOEETO, n. nidi 2. Loret. — U Mikalinu
rjecniku: Loreto, grad u Italiji, gdi pride sveta
kuca blazene gosp-^. ,domus Lauretana'. — U
nase vrijeme u Sulekovu rjecniku: ,Loretto'.
LOEETSKI, adj. koji pripada (2.) Loretu. —
Od xviii vijeka. Ti si kuda nazaretska, jer s' u
nemu nacinena, a od Lavre sad loretska, jer u
gaj si ne stav|ena. P. Knezevid, pism. 180.
LOEIKA, /. lovorika. — Od xviii vijeka. Lo-
rika ili lovor-drvo ... II' sa sojom liace od lo-
rike. J. S. Eejkovid 227. Lorika (L Sabjar), v.
Lovorika. B. Sulek, im. 204.
LOEIKOV, adj. koji pripada lorici. Kravam
se kadkad daje ovnika u napoju ili liSde lori-
kovo. J. S. Ee|kovid 227. Lorikovo jo§ je u}g
bo}e. 237.
LOEIN, m. vidi Lorena i Loren. — U na-
rodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vremena. A
si|e je u Lorinu gradu bas na ruke duke od Lo-
rina. Pjev. crn. 188»'.
LOEINSKI, adj. koji pripada Lorinu. Ja sam
cerca duke Lorinskoga. Pjev. crn. 1871^.
LOEIT, m. vidi 2. Loret. — U jednome pri-
mjeru XV vijeka, a iz nega u Daniciccvu rjec-
niku: Loritb, mjesto u Italiji , Loreto'. Hramb
precistije vladycice uase bogorodice blizb grada
glagolemago Jakyna, glagolemy de Lorita. Mon.
Serb. 530. (1485). — Oblik nije jasan: cini se po
rijecci de, da se htjelo napisati ime talijansko,
pa se to grijtskom pocinilo kao da je zenskoga
roda: Loreta.
LOEITA, vidi Lorit.
LOEKANE, n. djelo kojijem se lorka. — U
Dubrovniku. P. Budmani.
LOEKATI, 16rkan], impf. tumarati po noci
(kao lorko). — U nase vrijeme u Dubrovniku.
P. Budmani.
LOEKIC, tn. prezime. — Pomine se xviii vi-
jeka. And. Kacid, kor. 455.
LOEKO, m. nekakvo strasilo sto se moze sresti
po noci. — isporedi tenac, vjedogoiia. — Od tal.
orco (s clankom V orco). — U nase vrijeme u
Dubrovniku i okolini. P. Budmani.
LOEKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme u
Hrvatskoj.
1. LOS, m. (u vranskom okrugu) tucak, dus-
kija, a u samokovu (pri izradi gvozda) od gvozda,
na formu gleta, poluga, kojom se nabija dumur
u vatru, naslonivsi je na pretez, da se dumur
ne rastura. Cuh u Mrkoj Pojani. M. Durovid.
2. LOS, m. Cervus alces L. (Alces palmatus
Gray), sjeverni jelen. — Nalazi se u drugijem
slavenskijem jezicima (losb), isporedi rus. .locb,
ces. los, jjo/. tos, gornoluz. los. — Postaje od
starijega oblika olsb, vidi 1 (slovo), e, te bi tre-
balo da glasi lasb; Miklosic (mozebiti radi oblika)
misli da nije 2Jf(islavenska rijec nego da je u
druge jezike presla is ruskoga. — Po svoj je pri-
lici indoevropska rijec (alka), isporedi snskrt. rsa,
rsja, vrsta antilope. cemu je nas oblik blizi nego
grrmanskima, isporedi anglosaks. eolk, egl. elk,
.^tvhem. elaho, srvnem. elch, elhe (lat. alces i grc.
aXxT] rijeci su germanske). — Nalazi se u pisaca
nasega vremena (nije narodna rijec), a izmedu
rjecnika u Stulicevu: los, zvijer velika ,alces'
s dodatkom da je rijec ruska. — U Sulekovu
rjecniku: ,elenthier'.
LOSICA, /. senski los (vidi 2. los). — U Su-
lekovu rjecniku: ,elenkuli' (po ces. losice; a rus.
.locKua i po}. losica znaci losovu kozu; zensko je
rus. JiocHxa, a poj. ioszyca).
LOSKUNA, /. ime selu u Hrvatskoj u zupa-
niji modrusko-rijeckoj. Eazdije|. 60.
LOSOS, m. Salmo, rod ribe razlicnijeh vrsta.
— Rijec ruska (.iococ-l) u pisaca nasega vre-
mena, vidi u Sulekovu rjecniku: losos ,lachs'
(, Salmo salar'); ,salm' (,Salmo'). — Ima i u Stu-
lidevu rjecniku gdje je zlo prevedeno: v. som
s dodatkom da je rijec ruska.
1. LOS, adj. rdav, nevajao, uopce u suprot-
nome znacenu prema dobar, ali obicno ne u mo-
ralnome smislu. — Nepoznata postana. — Od
XVI vijeka (vidi 1, e itd.) ; ima i u bugarskome
jeziku; izmedu rjecnika u Mikajinu (los, zlocest
,malus, pravus, vitiosus, improbus'), u Bjelostjen-
cevu (los, V. mleden. 2. v. zlocest), u Stulicevu
(v. losav), H. Vukovu (.ungliicklich, scblecht'
, miser').
1. adj. — Komp. : 16§iji (logiji. J. Krmpotid,
pjesm. 9; losije. M. A. Eejkovid, sabr. 26; lo-
sija. Vuk, nar. pjes. 1', 364; D. Danicid, dan. 1,
10;; po obliku losi (N. Dimitrovid 17; J. Krm-
potid, mal. 4) moglo bi se pomisliti da ima i
komp.: 16si, ali ti oblici stoje u stihu mj. \bs(ij)i,
isporedi i los'je. J. S. Eejkovid 433.
1. L0§, 1, a, a).
158
2. LOS
a. u sprijeda kazanome znacenn.
a) 0 cefadetu. Znanjem i pameti tko je
naj losi. is^ Dimitrovic 17. Ako u ovom (casuj
clovika rodis, raba i losa clovika rodis. Aleks.
jag. star. 3, 22.5. Babo ti je dobar junak bio,...
ah ni ti losi nisi bio, ve6 viteski sve se ponosio.
J. Krmpotic, mal. 4. Da losiji iiisu vitezovi.
pjesma. 9. Dobra koi'ia, a losa junaka ! Nai\
pjes. vuk. 2, 140. Dobra gvozda u losa junaka!
2, 254. A nioj zeto, losa uzdanice! Pjev. crn.
23.5*. Dva losa izbise MiloSa. Nar. posl. vuk.
56. Nema dobra halata za losa majstora. M.
Pavlinovic, rad. 53.
bj 0 snazi, o zdrar^u (kao slab), o lieu
(it nczdrava ce(cideia). Nasloni tvoju losii sna^ii.
I. T. Mrnavic, osui. lr'2. Uz nu zdravje ele
bude los'je. J. S. Eejkovic 433. Kad car vidi
lica vasa losija nego u ostalijeh mladica. D. Da-
nicic, dan. 1, 10.
cj u zivotini, inesu, u osobitotne znacenu:
mrsav. Da pilici no budu jim losi. J. S. Re)-
kovic 338 ,Los' imenuje se mrsavo meso. „Dajte
mi Iomega, necu tnstoga mesa". U Prigorju i
Zagorju. F. Hefele.
d) 0 cevru tjelesnonie, kao n. p. : o odijelu.
Hajine nosit lose. M. Vetranic 1, 27. Ne bi
zavit u svilo ni u skorlete nogoli u lose hajinico.
M. Divkovic, bes. 114a. Ma su lose struko na
ovcare. Nar. pjes. vuk. 4, 510. — o oruzju. Lose
su mi kop]e podmetnuli. Nar. pjes. vuk. 2, 146.
Lose puske, a dobra junaka! 4, 392. A cetvrta
(pukka) ponize Scepana, ni ta losa Bojovi6-Mi-
losa. Osvotn. 3, 101. — o rinu. Da je boje vino
zaustavio, kojo je po ondasnom obicaju imao naj
prije na stol dati, pak onda ono losije. M. A.
Eejkovic, sabr. 26. Da je mene i polosa vina,
samo nek je krcmarica mlada. Nar. posl. vuk.
.50. — 0 hartiji. O lo§a hartijo, zla ti si! Ead.
1, 178. — 0 rukopisu. Prigovarajuc losemu ru-
kopisu. M. Pavlinovid, rad. 107. — u daru. Nece
uzet dara losa. V Dosen 156b. — uopce. Kako
mi ne bismo hotjeli da tko nasu koju tvar pri-
tisne i pcsvoji, iliti je sto malo iliti je veliko,
iliti je sto lo§e ili dobro. M. Divkovic, nauk.
122'>.
e) 0 cemu umnome. ,Ma]ahno' po los
nafein nahodi se u svotomu pismu od sedam
vrsti. to jest: malahno temejito, malahno vjerno,
malahno umjeteono, ltd. M. Divkovid, bos. 478^.
Po§tene se daje lose. V. Dosen 68^.
b. 0 rijeci.
a) ito vrijeda. Pa mu Savo losu rijec
refie: „A de si mi, Niksane serdare? o sordaru,
da to ne bi bilo!" Nar. pjes. vuk. 5, 155.
b) nepametnoj. Ja sain sinoc vrlo pijan
bio, da sto lose besjedio nisam. Nar. pjes. vuk.
2, 131.
C. neugodan, stetan. Poda jim za raskoge
smrad i crve vole lose. M. Maruli6 320. Ako
po sre6i dune malahno lo.sa vjetra. M. Divkovid,
bo.^. 640*1. Ali je lose vrijeme ali je dobro vri-
jemo. nauk. 86*. Ima se staviti u jodan ma-
nastir vele los i tijesan. 205*.
d. 0 (zloj) sreci, vrlo cesto. Miku posikoSe
puna slave, srede lo§e. J. Kavaniu 139a. Losa
hemu srida sluzi. V. Do^en 41b. Da mu biva
srida lo§a. 63i. Ali eto srida loga! 156b. Al'
jo banu lo§a srida bila. And. Kadid, razg. 32b.
Imado lo§u aridu. kor. 320. Losa srida uemu
jest dopala. Nadod. 31. Al' je nemu losa sroda
bila. Nar. pjes. vuk. 1, 465. AT ga loSa sreda
susretnula. 2, 111. LoSa kraju sreda preskocila.
2, 170. U .lanka jo losa sreda bila. 3, 256.
('. ncsrecnn (koji daje ilt donosi nesrecu,
koji sluti na nesrecu). U toj vrime lose. M. Ma-
rulid 19. Godinice, losa ti mi^dode! Nar. pjes.
vuk. 1, 364. — Te udari Bojicic-Aliju, na lose
ga mjesto udarila: medu puca de mu.srce kuca.
3, 272. — Kakva tebe ocara nevoja ;vrat lomiti,
po gori hoditi, po hajduci, po losu zanatu.'?_3, 1.
— Kniga losa a losa je glasa. 4, 223. — Ko
sto bi to bio los, veoma los znak. M. Pavli-
novid, razg. 54. — Sad ce ju mod boje branit,
ako liim so na putu ca Icsoga pripeti. Nar. prip.
mikul. 103.
f. « mornlnome smislu.
if,) 0 ce(adetu. On vice onako na prazno,
ali opet nije los. M. Pavlinovid, razg. 112.
b) o cemu unuKime. Jer dilo ne lose
hode da se ubije. M. Marulid 84. Lijenost ko-
liko je losa i tamna. M. Divkovid, nauk. xxxii.
Njeki redovnik velo los zivot ucini. zlam. 88.
A ni sndac pravdu lo.su ne da za svog maslo-
no§u. V. Dosen 65b. A navadu losu naudio:
otimati lovak od drugoga. Nar. pjes. vuk. 2,
426—427.
2. adv. lose. — Ohlik se loso nalazi u dva
7Je6nika, a i u pisaca nakega vremenn, ali ne
vrijedi. — Izmedu rjecnika u AIika}i)iu (loso,
nemodno ,infirme, aegre, male') i u Stulicevn
(loso, V. lukavo iz Mikalina) .
a. uopce, kao zlo, rdaoo. Zivjah u raskose,
stovahu me sluge, sad je zlo i Inge, bolizni ter
tuge. M. Marulid 235. Malahnu ovu stvar i
lose narodnu primite vi u dar. N. Najeskovid
1, 27(5. I biti pod dracjem mni da su razkose i
dobro da je to sto je zlo i lose. A. Georgiceo,
nasi. 168 Bijase Laban drzao vrlo lose Jakova.
M. Eadnid 122a. Corau mene lose rani (ti), kad
mi kratis lijek podati? J. Kavanin 3%^. Jer
alatom providni smo lose. J. S. Ee|kovic 26.
Kuda brez rie zimom stoji lose. 352. Jer kud-
nictvo s toga ide lose. 436. Dobro gada, al'
lose pogada: ne pogodi Airovid-Ibra no kod nega
begova TJsicu. Nar. pjes. vuk. 4. 387. „§to je,
Tafo, dragi gospodare?" „Bogme. lose, moja
vjerna Jubo". Pjev. crn. 278b. Kneze gospo-
dare, nije lose da mrva ceknemo. Osvetn. 3, 68.
b. dodoje se kome biva zlo :
a) u dativu (u drugomc prinijeru lose
znaci od prilike sto i tesko, jaoh). Tamo tebi
loSe biti nece. Nar. pjes. vuk. .3, 474. Lose
majci de pusku obrate ! Ogled, sr. 456.
b) n ace. s prijcdlogom po. Ali, pobre,
po ne bise lose. And. Kadic, razgovor. 213. Eda
Boga i Spasova dana, da i po nas lose ne izade !
Osvetn. 2, 89. Svud po Turke vele lose bjese.
3, 144. Lose bi bilo po liegov spag. M. Pavli-
novid, rad. 34.
c. 0 odijelu. Jer se on nosi lose. B. Kr-
narutid 19. Odiveni lose. J. S. Rejkovid 436.
d. nemilo (za subjekat ili za koga dru-
qoga). Te od srca lose uzdanuo. Nar. pjes. vuk.
3, 213. — Pa s' na Jelu lo^^e namrStio. 3, 179.
LoSe gleda, ma dobro strijeja. Pjev. crn. 325*.
LoSe dera, pristize ga brzo. 4, 393. Ni§ta tebi
nedu uciniti, ni du tebi loSe pomisliti. Nar. pjes.
petr. 2, 669.
e. u moralnome smislu. Ne hajaste zivit
loSe. M. Marulid 301. Lo.^o i opako dine tako
dinedi M. Divkovid, nauk. 34>i. Vele loSo umrije.
zlam. 16b. Prem ako je lo§e zivio, dobro je
svrSio, mene vazda hvalio. 53b. Ali. kada nije
ovd' Isusa, tvrdo vidi se daje sve i lose i grdo.
A. Georgiceo, nasi. 90.
2. L0§, m. vidi 2. los. — U pisaca nasega
vremena. E I kako mo2e biti starom loSu, kad je
2. LOS
159
LOTAR, 2, a.
u sne^ bio zapao. Javor. god. 16, br. 41, str.
G48. Koze od losa podvrzeno su u prometu ca-
rini. Zbornik zak. 1853. 1001.
3. LOS, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu eu-
j)rijsktiine. Livada u Losu. Sr. nov. 1872. 77.
LOSAKOVO UHO, n. neka I)i{kn. Losakovo
uho, ces. losak (Hydnum), Symphytum tube-
rosum L. (Sulek). B. Sulek, im. 204.
LOSAN, m. ime musko xiv vijeka. Losanb i
Hipatb. Dec. hris. 54.
LOSAE, m. bubu|ice sto se dizu od koprive,
bube, komara, vrucine, no mora ih vise u vrpi
biti. u Topolovcu. P. Brantner.
LOSAV, adj. vidi 1. los. — U Stulicevu rjec-
niku: losav, losavo, v. lukav etc. s dudatkom da
se nahodi u Mikafinu (^). — Jiod losav ima i
adv. losavo.
LOSCANCIC, m. prezime. — U narodnuj pjesmi
xviii vijeka. I sobome povede sedam brace Lo-
scancida. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 47.
LOSCANSKI. adj. vidi Loscancic. Moj Lo-
scanski bane. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 47.
1. LOSIN, Losina, m. vidi Losiii. — Na je-
dnome wjeatu xvm vijeka. Losin mail Komulovo
veil stegno svet' Benina. J. Kavaiiin 332^.
2. LOSIN, in. prezime. — Prije nasega vre-
mena. AC«^drija Losinb. Starino. 10, 23.
LOSIN, Losina, m. ostrvo blizii Istrc, tal. Lus-
sino. — isporedi 1. Losin. — Ovako se zovu i
doa grada na vemu, vidi: Na istom otoku (Lo-
sinuj ima Mali i Veliki Losin, sto jo kasiie na-
stalo prema talijanskom : ,Lussingrande, Lussin-
piccolo'; jer jos je i danas poznato u puku na-
zivje : ,Malo, Velo Selo', koje dolazi i u zupnim
glagolskim maticama. I. Milcetic. Oj Losiiiu
mali, selo nareseno! Nar. pjes. istr. 2, 20.
LOSINANIN, m. covjek s Losina Hi iz Losina.
— Mnozina : Losinani. Jedan mrnar Losinanin.
S. ^ubisa, pric. 85.
LOSINKA, /. zensko cejade s Losina Hi iz Lo-
sina. Z one svilue rukavice, ke j' Turkina tanko
prela, Losiuka je savijala. Nar. pjes. istr. 2, 42.
— Ovako se zove neka vrsta luze (inozehiti s Lo-
sina). Losinka, vrst vinoye loze bijela grozda
(u Dalmaciji, Danilo). B. Sulek, im. 204.
LOSINSKI, adj. koji pripada Losinu. — U
ulekovu rjecniku: ,zu Lussin gehorig'.
LOSITI, losim, impf. postajati los, u osobitome
znacenu: mrsavjeti. — IJ jednome /yrimjeru xvm
vijeka. S koje marva iz pocetka losi. J. S. Re|-
kovi6 425.
LOSTAK, m. ime mjestiina u Srbiji. a) u
okrugu cuprijskome. Zemja u Lostaru. Sr. nov.
1872. 118. — bj u okrugu kragujevackome. Li-
vada u Lostaru. Sr. nov. 1870. 652.
LOSTARJE, ». ime mjestu u S7-biji u okrugu
btogradskome. Niva u Lostarju. Sr. nov. 1874.
369.
LOSTINA, /. osobina onoga sto je lose. —
Samo na jednome mjestu xvi vijeka kao zloca,
zloba u moralnome smislu o ce(adetu. Kad ostave
lostine i zlu cud. M. Vetranic 1, 297.
1. LOT, m. nem. lot, mjera za tezinu sto nije
svagda i scud jednaka; ima ih 32 Hi 30 ufuntu.
— Od xvm vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,das loth' jsemuncia'). Ona uzo dva lota simeua.
. M. A. Ee^kovic, sat. H3a, Pol lota kamfora. G.
Pestalic 246.
2. LOT, m. Loth, musko ime biblijsko. Lota
hcere opojiso. M. Mariilic 70. Da ozeleni i pro-
cvjeta prut ususen; ... i da Lotu starom zena
stup se ucini od kamena. I. Gunduli6 237. Vina
dobra cijeca i Lot stari zaludi. J. Kavahin 26^.
Kad se mogia Lotu zena u kip soli obratiti. 68'>.
Kad se razdili Lot svojim stricem Abramom. .1.
Banovac, razg. 177. Lot pijan ruzno sagrisi. V.
Doson V. Abraam, Jakob, Lot, ... J. Matovic
520. Kako si oslobodio Lota od Sodome. T.
Ivauovic 116. Uvukose Lota k sebi u kucu. D.
Dani^ic, Imojs. 19, 10. I izide Lot. 19, 14.
LOTA, /. u narodnoj zagoneci nmAega vremena.
Zalolota lota sa visoka plota, daleko se cuje u
neznanu zem|u. odgonet^aj : grm^avina. Nar. zag.
novak. 34. odgonet^aj : pijetao. 165.
LOTAE, lotra, m. i adj. uvrednn rijec, ali ne
svuda istoga znacena; kao supstantiv znaci: a)
htpez: b) bludnik, kiiroar; c) pijanac; d) je
nivac; kao adjektiv znaci: lijoi ; kao psovkn
upotreblava -s'e (isporedi lopov i druge takove
uvredne rijeci) i ne misleci na osobito znafene.
Od sapstantiva je postao adjektir u Dubrov-
niku jjo svoj prilici xvi vijeka. — Rijec je bal-
tickoslavenska, isporedi nslov. loter (znacene kod
b)), (rus. .loTtira, .lorptira, skitalica, pijanac, ra-
sipnik), ces. lotr, lujjez i psovka uopee, po(. lotr,
psovka ; lit. latras (kao u ruskome). — Nejasmi
je posfane; vafa da je od tude rijeci; ali se ne
zna, jeli od lat. latro Hi od gerinanske rijedi,
isporedi stvnem. lotar, prazan, tast, srvnem. loter,
neva(alac, nvnein. lotterbube, anglosaks. loddere,
zlikovac itd. znacene kod a) odgovara latinskome ;
kod b) i c) german.skume ; kod d) jednome Hi
drugome. — rum. lotru, stipst. lupez, a adj. pod-
viukao, ne pomaze, jer ja ne znam, ima H dru-
gijeh rumunskijeh rijeci u kojima je lat. -a- po-
stalo o.
1. supst. m.
a. lupez (Hi psovka uopee?). — U pisaca
cakavaca od xvi do xvm vijeka. Od kuda si
prisal, lotre? Mirakuli. 147. Segav, lotar, asasin.
Korizm. 12a. Koliko lotrov i tamnih i bogatih
je poctovano. 16'i. Veliki lotri, tati, lasci. 37b.
Oni lotri ki cuvahu grob Isusov. 52*. Kriz je
muka razbojnikom ali lotrom. 88b. Cini da bude
pejan kako jedan lotar. 94b. Strasue rauke vele
zada prijate|u tvom' Lovrincu kako lotru tere
hincu. P. Hektorovic (?) 166. Ondi buka stoji
na lotre i tate. M. Kuha6evic 38 (radi ovoga
naj zadnega primjera vidi i 2. lotra).
b. bludnik. — U Bjelostjencevu rjecniku:
(kajkavski) loter, pre|ubodelnik, hotim ,moechus,
fornicator'. 2. loter lucke zene , adulter'. 3. loter
z rodicum ,incestuosus' ; u Jambresiceou: loter
,moechus, cilo, fornicarius' ; u Stulicevu: loter,
V. bludnik iz Habdeliceva ; u Voltigijinu : ,for-
nicario' ,geir. — Isporedi i nslov. loter.
c. pijanac. — U Vrancicevu rjecniku
(.ebriosus') i u jednoga pisca cakavca xvm vi-
jeka. S tima ceta smradnijeh lotri, navalice koja
locuc pusto vino krcme smotri. J. Kavanin 441b.
2. kao supst. m. jenivac, a kao adj. lijen.
a. supst. m. lenivac. — Izmedu rjecnika. u
Mika^inu (lotar, linac, tamnak ,iners, ignavus,
desidiosus, nebulo, nequam'). — Osint, Dubrov-
cana, kao da je ovako znacene i u ovome pri-
mjeru: A da ti drzati ne bude§, da t' je grih
almustva prijati, uspotrebujes kih, za to govori
pak u sVeto vanjelje: „Do3tojau jo tezak plade
za trujenje" ; ne place kom lotar bude obistovat,
da kom no ubogar more zivotovat. M. Maruli6
205. a po nemu moze biti i u ovome: Tamnaei
ter hinci, ubojice, lotri, nepomnivi Unci, lasci
LOTAE, 2, a.
160
LOTEEN, 1, a.
krivorotni. 118. — Nu tko se ne vlada kako voj-
nik pravi, perja se ue nada, da se nim proslavi,
ni verizi zlatoj da ju iiosi pocteno, za lotra er
nije toj ner zensko vreteno. M. Vetrani6 1, 136.
Da cu i ja ovakoj lotar star siditi. M. Drzi6
59. B02: od bogastva lotrom no dava zlata. 400.
Lako, lotre jedan! (kao psovka uopcej. 160.
b. adj. lijen. — Komp.: 16trii£; u Belinu
rjecniku : lotriji ,piu accidioso' ,desidiosior' 16^';
,piu pigro' ,pigrior' 566^. — Izmedu rjecnika u
Belinu (,accidioso' .desidiosus' 16a; , pigro, pol-
trone, infipgardo' ,piger' 566 ), u Stulicevu (v.
lijen), u Voltigijinu (.infingardo' ,faul'); u Vv-
kovu : (u Dubrovniku) vide trom (nije liravo
znacene).
u) 0 ccjadetu. A mrnari nijesu lotri. A.
Sasin 171^. Vas perivoj lotra ne6e u svoj lasti
koji lezi. 198«^. Jauci i boli se da si . . . toliko
brz na prostranija i pokojeuja od puti, toliko
lotar na ostrinu i uzezenje duse. B. Kasi6 (nije
Dubrovcanin, ali hoce da pi§e po duhrovacki),
nasi. 263. Gnivne,^ tiho, pomne, lotre bez raz-
luko bunit tree. G. Palmotic 3, 37b. Lotra i
gluha na moja zazvanja i nadahnutja. V. Andri-
jasevic, put. 57. Kad lovci iz lova, tada lotar
u lov. (D). Poslov. danic. Niki lotri vracaju
se na zada. A. d. Bella, razgov. 214. Ne bijahu
lotri u pismu. \. M. Gucotic 126. Koji lotar
bjese za usli§it ga. S. Eosa I08b. Nemojte ci-
jenit da je zlogovorene^ zabava lotre cejadi i iz-
prazne. D. Basic 95. Sto si tako lijen i lotar?
A. Kalic 233. Da bude razlike medu vrijednijem
i lotrijem. 246. Trebuje krijepit u nemu jakos
duhovnu, da ne bude lotar nego hitar. 363.
Lotru uconiku. 576.
h) 0 djelu. Sluzba lotra i nepomniva.
A. Kalic 23.
3. j;re?/!fl 2. b iina i adv. lotro. — Komp. :
16trije, vidi u Belhiii rjecniku: lotrije ,piu pi-
gramente' ,pigrius' 565^. — U Mika^inu rjec-
niku : lotro, lijeno ,negligenter, ignave, iguaviter,
per desidiam'; u Belinu: ,accidiosamento' ,deci-
diose' 16*1; ,pigrameut6, con pigrizia' .pigre' 565b;
,poltronoscamente' ,de3idioso' 57ia; u Stulicevu:
lotro, lotrodudan, v. lijeno etc.; u Voltigijinu:
,poltronescamente' ,faullenzoriscli\
LOTAEINGIJA, / Lotharingia. vidi Lorena.
— U Sulekovu rjecniku: ,LothringGn'.
LOTAEINKINA, /. zensko ce^ade iz Lotarin-
gije. — U Sulekovu rjecniku: .Lothringerin'.
LOTAEINSKI, adj. koji pripada Lotaringiji.
— U Sulekovu rjecniku: ,lothringiscli'.
LOTAEIN^ANIN, m. covjek iz Lotaringije.
— Mnozina: Lotarinzani. — U Sulekovu rjec-
niku: ,Lothringer'.
LOTARSTVO, n. zlo djelo (Sto lotar cini) Hi
osobirin (inoga sto je lotar. — xv i xvi vijeka.
Zla zejonija, ribalstva ili lotarstva. Starino. 23,
70. (1496). Kolika Lotarstva se utine ob dan i
ob noc. Korizm. 64'i'. S lijenosti u bludu lo-
tarstvo dvoreci. M. Votranic 1, 180.
LOTATl, lotam, impf. nem. loten, spajati dva
komada kovine pumocu trecega rastopjena na
ogriu — U Bjclostjencevu rjecniku : lotam, varriin
,maltho, ferrumino, consolido'; u Stulicevu: ,mal-
thare' iz Bjelnstjenieva; u Voltigijinu: ,ferrumi-
nare, saldare' ,16then'.
LOTEEIJA, /. vidi lutrija. — isporedi lote-
rijski.
LOTKlllJSKI, adj. koji pripada later iji. —
U pisaea nasegu vrcmena. Loterijski zajain za
drzavT.c zadu2nico. Zbornik zak. 2, 806.
LOTIC, m. prezime. — IJ nase vrijeme. Nar.
pjes. vuk. 3, 587 (medu prenumerantima). D.
Avramovic 273.
LOTI61, m. pi. ime zaseoku u Hrvatskoj u
zupaniji licko-krbavskoj. Eazdijel. 32.
LOTINE, /. 2^1- *'"6 selu u Hrvatskoj u zupa-
niji zagrebackoj. Eazdije}. 76.
LOTINA, /. lijenost, necistoca (s lijenosti). —
I) Vukovu rjecniku: ,der schmutz, die liedorlich-
keit' ,ignavia, negligeutia'.
LOTKA, /. neka bi^ka. Lotka, Asphodelus ra-
mosus L. (u Istri). B. Sulek, im. 204.
LOTNAK, lotnAka, m. vidi locnak. na Bracu.
A. Ostojic.
LOTOEINDIJA, /. vidi Lotaringija. — ' Na
jednome mjestu u pnsca cakavca xvi vijeka gdje
stoji j (uprav je pisano glagolsko slovo UP sto
u toga pisca znaci j). V Lotorinjiji. S. Kozicic
22b— 23»i.
LOTOV, adj. koji pripada Lotu. — Izmedu
rjecnika u Danicicevu (Lotovb ,rov Lot'). Zena
Lotova. Stefan, sim. pam. saf. 11. I. T. Mrnavic,
ist. 127. Ali zena Lotova bjese se obazrela. D.
Danici6, Imojs. 19, 26.
1. LOTEA, /. vidi lojtra.
a. u primjeru xvm vijeka kao da je isto Ho
i lojtra uopce. S grebeni cu tilo ja tvoje rastrci,
a na lotri tilo od zGm}e cu dici, sircetom i 50-
|om hocu ga politi, pak s vrilim sumporom sveg
nega obliti. A. J. Knezovic 154.
1). u nase vrijeme stoji u osobitome znacenu:
na kolima, vidi stramica. — Izmedu rjecnika u
Vukovu : (u vojvodstvu) ,die leiter am wagen'
• scala vehiculi' [vide stramica]. Lupa kao puto
o lotru. (Kad ko sto ludo govori). Nar. posl.
vuk. 171. Precage u lotre. Vuk, rjecn. kod
karva. U kola ono na cemu predni kraj lotara
stoji. kod obrtan. Ali mi vesela kola, vesele
mi lotre. M. D. Milicevic, medudnev. 114.
2. LOTEA, /. zensko prema lotar. — U jednoga
pisca cakavca xvm vijeka. Lotra, razsipnica. M.
Kuhacevic 172.
LOTEACIGA, /. zensko ce^ade kao lotrak. —
U Stulicevu rjecniku: ,mulier pigra'.
LOTEACINA, vi. augm. lotrak. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,pigerrimu3'.
LOTEAK, lotrdka, m. lotar (vidi lotar, 2, b)
covjek. Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem padezima, osim nom. sing., i voc: 16-
trafie, lotraci. — U nase vrijeme u Dubrovniku,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,homo piger').
TeSkijem pogledom zazinuc onoga lotraka (kraj
lijenoga .slugu) ... S. Eosa 129*.
LOTEAST, adj. vidi lotar, 2, b. — t? Stuli-
cevu rjecniku: ,pigor, desidiosus'.
LOTEATT, lotram, impf. vidi lotriti se. — U
Stulicevu rjecniku: v. lijoniti se. — nije dosta
pouzdano.
LUTEAV, adj. vidi lotar, 2, b. — Same u
Stulicevu rjecniku: v. lotrast.
LOTEEN, adj. vidi lotar, od iega postaje. —
Ne moze se u stnjem primjerima poznati pravo
znacene. — Od xvi vijeka.
a. u ovijem primjerima kao da znaii uopce:
zao, hud. Lotrenago cara (Kara). §. Ivozi6i(!i 38b.
Hoteci nike lotreno jjokoriti djake (biskup) . . . '
F. Glavinic, cvit. 429b. Ostoja kra|, filovek
kruto lotren. P. Vitozovii, kron. 118.
LOTREN, 1, b.
161
LOTEOJSTVO, c.
b. prema lotar, 1, b. — Izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (,lascivus') i u Voltigijinu (,1a-
scivo, dissohito' ,uppig, liiderlich'). 40 zenskih
glav vsakojakim sramnim i lotrenim delom silo-
vali. P. Vitezovid, kron. 168.
c. vidi lotar, 2. — U Stulicevu rjecniku:
lotren, lotreno, v. lijen etc.
2. adv. lotreno. — U Bjelostjencevu rjec-
niku: jlascive, luxuriose, libidinose, inceste, in-
continenter, intemperanter', i u Stulicevu (kod
lotren).
LOTRICA, /. lotro (vidi lotar, 2, b) zensko
celade. — U Stulicevu rjecniku: v. lotracica. —
Govori se i sad u Duhrovniku, all kao^ demi-
nutio, 0 djetetu, Hi u sa(ivome ukoru. „Cini mi
se, ti si neka lotrica". P. Budmani.
L0TE,i6lNA, m. i f. lotro (vidi lotar, 2, b)
ce(ade, kao augm. od lotrica. — U naSe vrijeme
u Dubrovniku, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,vir piger, mulier pigra'). Lotricina, cejade li-
jeno. U naso vrijeme u Stonu: „Niko je onako
velika lotricina". M. Milas.
LOTRIJA, /. osobina onoga sto je lotar. —
Od XVI vijeka.
a. kao da znaci uopce: zloca, zlo Hi pod-
muklo djelo, isporedi lotren, 1, a. Razumev Oton
Ivanove lotrije, usili se slatkimi slovesi otvra-
titi ga. o. Kozici6 21<i. (Kaligula) ogaii clovi-
caskago roda narecen lotriji radi. 34a. (Carstvo)
prijal bise po lotriji. 36*''. Vojinskoju lotriju
zgibe. 38'J. Otcinih lotrij naslednik. 44 . Ta-
kovo govorenje i nauk ni§tar drugo ni, nego
himba, lotrija i nesramne velike lazi. Postila.
o2b. Vsa zloba. lotrija, sila, nepravda i nevera
gre na' prvo i premaga. tlb. Od crikve tvoje
svu odreni lotriju. M. Alberti 41. 80.
b. hludnost, isporedi lotar i lotren, 1, b. —
Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu {,fornicatio', v.
praznost. 2. lotrija zakonskom zenum ,adulte-
rium'. 3. lotrija z rodom ,incestus'. 4. lotrija
z redovnem clovekom ali zenum ,fornicatio sa-
crilega, sacrilegium'), ?< Jambresicevu (lotrija
z tudum zakonskum zenum ,adult6rium' itd.), u
Stulicevu (v. bludnost iz Habdeliceva) , u Volti-
gijinu (,fornicazione' ,hurerey'). Ki dan nijedan
rod sramote ili lotrije ne pomanka. 8. Kozici6
48b. Od bluda ili lotrije. F. Glavinid, svitlost.
79. Ki V praznosti ali v lotrije zivu. P. Vite-
zovi6, kron. 65.
C. pijanstvo, pjancevane, isporedi lotar, c.
— U Vrancicevu rjecniku: ,ebrietas\
LOTEILISTE, n. rijesto gdje se sakupjaju
lotri (lijeni) judi, da im vrijeme prode bez ko-
risti. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,desidiabu-
lum (locus ubi desidiosi conveniunt)'.
LOTRILiStVO, n. u Stulicevu rjecniku uz
lotriliste. — sasma nepouzdano.
LOTEILO, n. vidi 1. lotrina. — Djednoga pisca
Dubrovcanina xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,accidia, tedio di ben fare' ,desidia' 17a).
A vijernoga straza oda psa u lotrilu sopi i dri-
jem|e. I. Dordid, pjes. 107. — Drugo znacene u
Stulicevu rjecniku uz lotriliSte (vidi) nije pouz-
dano.
1. LOTRINA, /. osobina onoga Ho je lotar
(lijen). — Akc. se mijena u dat. sing, lotrini, u
ace. sing, lotrinu, u voc. sing, lotrino, u nom.,
ace, voc. pi. lotrine. — U Belinu rjecniku: ,Tpi-
grizia, infingardaggine* ,pigritia' 565^; u Bjelo-
stjencevu: v. lenost; u Voltigijinu kod lotrost.
2. LOTRINA, /. u Stulicevu rjecniku uz lotri-
liste. — sasma nepouzdano.
VI
3. LOTRINA, m. i f. augm. lotar, vidi lotri-
cina. — Samo u Belinu rjecniku: ,poltronaccio,
gran poltrone' ,valde iners' 571*.
LOTRITI, 16trim, impf. (obicno sa se, vidi
dale), biti lotar (lijen). — Akc. se mijena u praes.
1 i 2 pi.: lotrimo, lotrite, u aor. 2 i]3 sing, lo-
tri, (u part, praet. pass, lotren).
a. aktivno. — Samo u Stulicevu rjecniku :
lotriti ili lotriti se, v. lijeniti se.
b. sa se, refleksivno, lijeniti se. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mika(inu (lotriti se,
dati se linosti ,dedere se ignaviao atque desi-
diae, desidia animum inficere, ad Eurotam se-
dere'; lotriti se, lezati u odru ,sterto'), u Belinu
(,impoltronire, impigrire, divenir poltrone* ,pi-
gresco' 385 — 386), u Bjelostjencevu (lotrim se. v.
lenim se), u Stulicevu (kod lotriti), u Voltigijinu
(,impigrirsi, impoltronire' ,faul, trage werden').
I lotre se srca od umrlijeh. B. Kasic, nasi. 100.
Jere se pridobitniku daje mana, a lotrecemu se
ostav}a veliko zlocestvo. nasi. 174. Ko se lotri
ter pofiiva. A. Boskoviceva 8. Ti se lotris, od
posla bjezis. A. Kalic 369. Lotriti se, 16trim
se, lijeniti se. U naso vrijeme u Stonu. ,,Ne budi
lotar; ne lotri se"'. M. Milas.
L0TR66uDAN, lotrocudna, adj. koji je lotre
cudi. — Samo ti Stulicevu rjecniku kod lotro
(vidi lotar).
LOTROJSTVO, n. vidi 1. lotrina. — Postaje
nastavkom bstvo, ali je oblik lotroj- nejasan;
moze biti da je rijec po analogiji prema uboj-
stvo, trojstvo itd. ima i drugi oblik lotr6stvo
koji je takoder nejasan; a moglo bi i biti da
oboje postaje od lotrovstvo (isporedi ces. lotrov-
stvi, pol. Jotrowstwo, vidi i kod c).
a. lotrojstvo. — U Dubrovniku od xvi vi-
jeka (u nase vrijeme vrlo obicno. P. Budmani),
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. }euost). Ne
lubi mnogo san ni koje lotrojstvo. N. Dimitrovid
4. Bjezite lotrojstvo. I. Dordic, ben. 92. Ovomu
nepomnu Ictrojstvu stogod nadopiraju, stogod
nadogadaju sfeti zavjeti. V. M. Gufietid 126.
Ako nihnvo ubostvo povojno je . . . niti je izcin
lotrojstva i zloga razmetnuda ... S. Rosa 69a.
Lotrojstvo ili zlocinstvo popedepsat . . . 75*. Cr-
kovnak koji uziva dobra crkovna i ne rece za
lotrojstvo pjene. D. Basid 280. Ter da im lo-
trojstvo ne dini drzat zatvorene recene besjede.
317. Oparfiit |ucko lotrojstvo i nehajstvo. A.
Kalid 33. Oni po lotrojstvu, neumjetonstvu i
suprotivam ili ne stjede ili jos i gubi. 375. Ve-
lika je krivina u sluzbi zlocesnos i lotrojstvo.
396.
b. lotrustvo. — Od XVII vijeka i to u Du-
brovniku ili po dubrovackome govoru (sad je ri-
jetko u Dubrovniku, a, ako se gdje cuje, bice
s toga sto je j ispalo), a izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (lotrostvo, linost ,ignavia, inertia, desidia,
socordia, nequitia, languor'), u Belinu (,accidia,
tedio di ben fare' , desidia' 16a; ,pigrizia, infin-
gardaggine' ,pigritia' 5651'; ,poltron6ria, infin-
gardaggine' .desidia' 571a), u Voltigijinu (kod
lotrost). Kakono gvozdje vrzeno u ogan sfe se
ogneno udini, tako dlovik obradajudi se k Bogu
cjelovito, od lotrostva izbavja se. B. Kasid, nasi.
B9_70. Uzbudi srce moje u tebi, i od te§ka lo-
trostva izvadi mene. 255. Ne govoredi je (misu)
za lotrostvo od nepripravjenja. I. Drzid 54. Za
muku od negova lotrostva. 171.
c. na jednome mjestu xviii vijeka ima, ja-
maino Hamparskom grijeskom, lotvorstvo, sto
treba citati lotrostvo ili lotrovstvo, ali znaiene
nije dosta jasno: moze znaditi sto i Jenost, a
11
LOTKOJSTVO, c.
162
LOV, 1, a, c) aaj.
inoze i odgovarati i latinskome moUities. Crkov-
naci koji su se ocipili od svi svitovni dobar radi
duhovnoga napridkovaha a upisali su se u broj
od vojnistva Isukrstova imau uklanati se od lo-
tvorstva, od nepodobna oblacena, od svake pu-
tene prigode i sagrisena i od svakoga dilovana
i zlosluzeuja svitovnoga. A. d. Costa 1, 78.
LOTROST, lotrosti, /. osobina onoga sto je
lotar.
SI. prema lotar, 2, isporedi 1. lotrina, lotrojstvo.
— Od y.vni vijeka, a izmedu rjeenika u Belinu
(,accidia, tedio di ben fare' ,de3idia' 16*), u Stu-
licevu (uz lotrojstvo), u Voltigijinu (lotrost, lo-
trina, lotrostvo .oziosita, pigrezza, dappocaggine'
,faullenzerey'). Od sadano tegote i lotrosti tebe
istresi. B. Ka§ic, nasi. 272. Ako se ne ukazeS
srcenim, zapasti 6e§ u lotrost. M. Pavlinovi6,
rad. 84.
b. prema lotar, 1, b. — U jednoga pisea
xvjji vijeka. Na posletku (Salomon) premda vla-
dalac neizrecene raudrosti pridase se u bludnost
tijela i vrze po lotrosti svojoj prvi temej rasapa
krajevstva Israelskoga. D. E, Bogdani6 92.
LOTROSTVO, n. vidi lotrojstvo.
LOTROSA, m. i f. same u Stulicevu rjecniku:
lotrosa Hi lotrosina, v. lotricina.
LOTROSINA, m. i f. augm. lotrosa. — Samo
u StuUceini rjecniku, (vidi kod lotrosa).
LOTROVALISTE, n. mjesto gdje se lotruje.
— Samo u Stulicevu rjecniku: v. lotriliSte.
LOTROVANE, n. djelo kojijem se lotruje. —
Izmedu rjeenika u Stulicevu (v. jenost). Prika-
rati ih uihovijem nevjerovanem i lotrovanem za
cuti rijec Boziju. S. Rosa 109*.
LOTROVATI, 16trujem, impf. biti lotar, ra-
diti (kod b uprav ,ne raditi') kao lotar. — Akc.
kaki je u pracs. taki je u impf. 16trovah, u impt.
16truj, u ger. praes lotrujuci; u ostalijem je obli-
cima kao u inf , osim aor. 2 i 3 sing, lotrova i
u part, praet. act. lotrovao, lotrovala.
a. prema lotar, 1, b. — Na jednome mjestu
u pisca cakavca xvi vijeka, a izmedu rjeenika u
Bjelostjencevu : lotrujem, (kajkavski) lotruvati,
hotimim. prijubivam ,fornicor, adultero, adul-
teror, adulterium committo, cubile alterius ineo,
corrumpo, violo, moechor' ; u Jambresicevu : lo-
trujem z rodbinum ,ince3to'; u Voltigijinu: lo-
truvati, lotrujem ,fornicare, adulterate' ,huren,
ehebruch begehen'. S ku su kra^i zema^ski lo-
trovali (na strani: kurbali). Anton Dalm., nov.
teSt. 2, 198b. apoc. 17, 2.
b. vidi lotar, 2. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjeenika u Stulicevu (v. lijeniti se). Lezi i lo-
truje. B. Ka§i6, nasi. 189. §to lotrujeS, ter ne
tefieS, da osvetis? 6. Palmoti6 2, 178. Na svi-
jetu lotrovati, a paka u raj po6i. V. Andrija-
Sevid, put. 257. Ako budu lotrovati i uSivati , . .
308. Ne pustit tijelo da leXi, da lotruje, da la-
stuje. A. Kali6 45.
LOTROVSTVO, vidi lotrojstvo.
LOTRUSa, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
knezevackome. Vinograd u LotruSi. Sr. nov.
1872. 256.
LOTVORSTVO, vidi lotrojstvo, c.
LOV, lova, m. u apstraktnome smislu: lovlene,
u kunkretnome: ono sto se ulovi. — Akc. kaki je
u gen. sing, tnki je u ostalijem padezima, osim
nam. i ace. sing., i he. sing. 16vu. — Rije6 je
praslaven.ika (Iovl) samo s prvijem znaienem
(alt se i drugo nalazi u stslovenskome i u rus-
kome), isporedi stslov. Iovl, rus. .loui,, ies. lov,
po^. 16w. — U svijem je rjecnieima : u Vrancicevu
(,venatio'; lov od ptic ,aucupium'), u Mikajinu
(lov, lovjenje ,venatio, venatus' ; lov od ribe, ri-
lianJG .piscatio'), u Belinu (,caccia o cacciaggione
o perseguitamento di fiere selvaggie' ,venatio'
153b J ,Gaccia, cacciaggione, cio^ la preda che si
fa in caccia' , venatus' 1543'; ,presa, riferita a
cacciatori' ,captura' 582*), u Bjelostjencevu (lov,
lovina, lovlene, lovitva ,venatio, venatus, cap-
tura'. 2. lov pticji ,aucupatio, aucupium*. 3. lov
ribji , piscatio, piscatura'), u .Jambresicevu (,ve-
natio, captatio'), u Stulicevu (,venatus, venatio,
praeda'; lov pticiji ,aucupium, aucupatio' ; lov
ribni ,piscatus'), u Vukovu (1. ,die jagd' ,veDatio'.
— 2. ,das wild' , venatio'), u Danicicevu (lovb
, venatus' d-7]oc(uci).
1. u apstraktnome smislu: lovjene.
a. u pravome smislu.
a) kad se love zemajske (ne vodene) zvi-
jeri i ptice. o razlicnijem nacinima lova vidi kod
loviti. — • uopce. Izide vbnb grada vb inyje dvory
lova radi. Domentijan» 829. Od jubodejstva, od
lova, od prezredstva, od igre . . . Naru6n. 89'>.
Grad sazida v srbskoj zemji lova radi. S. Ko-
zici6 35b. I tuj so on muco kako pas od lova
k Jesusu dovuce. N. Najeskovic 1, 129. Oni
dake vedi dil u lovi dase se. P. Zoranid SOi-.
Tuda lovom greduci. 31*. On vec lovu neg ji-
nomu nastojeci. 36b. Jezdec ja jednome po je-
dnoj dubravi, velmi se ze|ome ma misal postavi,
da bi mi kako moc kigod lov stvoriti, pri neg
dan bude pod druzima svititi. D. Ranina 55b,
Ta ob lovu radi. D. Barakovic, jar. 14. Ovaka
se njegda objavi i bozica svijetla od lova. L Gun-
dulic 406. (Ptieam) koje zive o lovu. P. Posi-
lovic, cvijet. 175. Ki su prignuti ali na lov ali
na rabotu od poja. P. Radovcic, nacin. 170. Za-
vrc lov naredni. P. Kanavelic, iv. 28. Zadu-
beni u ribni, u lovu, u raskosah. B. Zuzeri 71.
Kamo ti sluge od lova, hrti i vizli? F. Lastric,
ned. 374. Ostavjate san i pocivane za lov. D.
Basic 297. Nejma lipa l^ova brez sokola. And.
Kacic, razgovor. 235^. Sto je hrfie na lov na-
ucio. Nar. pjes. vuk. 2, 285. Ved ponio tide so-
kolice koji lovu uauceni nisu. 2, 456. Ni moj
lov, ni moj zee. Nar. posl. vuk. 221. Ni kucki
od lova ne mogahu ga stidi. Pravdonosa. 1851.
30.
b) kad se ribe love. Kim je (ribarom)
plav poste}a, kad litni lov biva. P. Hektorovid
4. Od lova morskoga dosti govorismo. 44. Bla-
goslov mrize na lov ribe. L. Terzid 278. Bla-
goslov lova, kada se mrize medu na lov|erie.
280. Oni, ostaviv§i lov od ribe, udij se stavi§e
slijediti ga. F. Lastrid, od' 119. Mlogi poslovi
i trudi a navlastito lov pd ribe dine se ob nod
toliko korisno koliko i ob dan. ned. 283. Spu-
Stajte va§e mrei^e na lov. S. Rosa 61b. — Amo
bi mogao pripadati i ovaj primjer: Na glasu
radi nihove vjeibine u lovu bisera. M. Pavli-
novid, rad. 79.
f) kad je spremanu i primicanu ci} lov,
to se javla razlicnijem prijedlozima, kao i ba-
v]ene lovom, i odmicane.
tut) naj stariji je (i u drugijem sla-
venskijem jezicima) prijidlog na s ace; prema
tome za barlene na s loc. ; a za odmicane a s ge-
netivom (vidi naj zadni primjer). Izide Ibvb na
lovb. Stefanit. star. 2, 278. Nego so spravimo
naj brXe na lov taj da danas lovimo. N. Na)es-
kovid 1, 226. Kada po gorah z drugimi mla-
dinci na lov hojaSe. F. Glavinid. cvit. 51*. Kra}
i vas dvor u redenu pustiuu izajdihu na lov.
36'2*. Zvir ob nod na lov hodi. A. Vitajid, ist.
LOV, 1, a, c) aa).
163
LOV, 2, b.
351b. Kad je jedanput hodil na lov. Nar. prip.
mikul. 47. — Buduci jedaoc na lovu. F. Gla-
vinid, cvit. 314*. Psujete na tegu, psujete na
lovu. I. J. P. Lucid, razg. 111. — Ter kad z lova
prisao bise . . . (va}a da ovdje stoji grijeskom z
7HJ. 3, jer mislim da ono nije obicno u juznijeh
cakavaca). J. Kavanin 134l>.
bb) naj obicniji je u nase vrijeme
prijedlog u s ace, po tome za borav^ene isti pri-
jedlog s loc, za odmicaite iz s gen. Iznosi ova
vil svoj obraz gizdavi, sto lovac luk i stril, kad
se u lov opravi. §. Mencetic 11. Sto lovac luk
i stril, kad u lov gre, nosi. 11. Poveo ju si u
lov. Zborn. 43*. Pode u lov u lug. 44t>. U
lov jest otisao. 58b. Daleko od Radata sprav|a-
juci se u lov Ijiubmir. N. Najeskovic 1, 180.
Iduci l^ubmir u lov. 1, 180. Nudijer u lov,
druzbo mila, svi se hrlo opravimo. 1, 226. Pojde
u lov, jere imase mnogo obicaj loviti. Dukjanin
22. Izhodeci jednoc kra} od France u lov. F.
Glavinic, cvit. 301^. Hodeci jodan dan u loy.
1. Drzid 195. Jednom u lov kcercu odvede. G.
Palmotic 1, 301. Pode rano u lov L Ancid,
svit. 18. Da pojde u lov. P. Macukat 19. Puk . . .
u lov zvijerja hodi. J. Kavanin 287b. Izide u
lov. I. Dordid, ben. 171. Jedni kad dodu u
crkvu, gledaju tarn' amo, kao da su dosli u jednu
goru u lov, ter istu zivino. J. Banovac, razg.
76. Kad lovac })ode u lov i digne zeca ili drugu
zvirku, pusta pseto za liim. 91. Bazilio otisavsi
jedan put u lov. 155. Nije dopusteno u lov idi.
A. Kanizlid, kam. 151. Izasao bijase grof s hrti
u lov. utod. 74. OtisavSi jedan put u lov kra|
Eadomir. And. Kacid, razgovor. 35. Hoditi u
lov zviri s velikom bukom i pripravom. Ant.
Kadcid 4. Koji idu u lov s hrtima oli sokolima.
313. U lov idi. A. T. Blagojevid, khin. 16.
Skoro je (soko) u lov i§ao. Nar. pjes. vuk. 1,
213. I ou se u lov sprav|a§e. 1, 309. Dan pre-
vail, a ja u lov podoh. 1, 317. Sokole sivi, ja
te ne ranim, ... ja te ne ranim, da t' u lov
nosim. 1, 476. Ko je oco u lov u planinu. 1,
543. Ved on u lov u planinu pode, te on lovi
srne i koSute. 2, 28. Hano rani u lov na Je-
zera. 2, 107. Ved otiso u lov u planinu. 2, 350.
Pozovi ga u lov u planinu. 2, 631. Podize se
u lov u planinu i povede hrte i ogare. 3, 349.
Indi u lov s druzbom beg se puti. Osvetn. 4,
19. — Bazilij udren rogom ot jelena v lovu. §.
Kozi6id 45*. Lijepa bozica od dubrava ka u
lovu danke traje. L Gundulid 331. Al' besedi
Durdu kneze u istom lovu. Nar. pjes. vuk. 1,
613. — Dok ja dodem iz lova. 1, 309. Sreta ih
bratac iz lova. 1, 310. Kada 1' moja brada iz
lova dohode. 1, 411. Ide Sima iz lova itroga.
2, 73.
cc) za boravjene inoze biti i prijedlog
po s loc. Odedi po lovu. F. Lastrid, ned. 388.
Kao carevid stane s gospodom idi po lovu. Vuk.
rjecn. kod grebeniste.
b. u metaforidkoine smislu. Svi idahu na
lov od kojegod dobiti. B. Kasid, fran. 114. Jos
causu ne da mira (jato soatova), dali u lov nega
tira: zvat u jedno grlo zinu izpod repa stare-
sinu, da pomlati sve kokosi, neka i ni pir po-
trosi. V. Dosen 166''. — Gdi 'e pop Sorid i Zan-
kovid, pop Eajicid i s nim ini? Jandrijevid, Vo-
danovid? pokrajicom vlaski sini ki cinise cudae
love, da s levenstva jo§ter slove, kii (ki?) na
po}u zemuniskom, mrtva vided Vuka svoga, htise
osvetnom pobit triskom Asan-bega usilnoga i sto
Turak koji s nime^sazgase im kude i sime. J.
Kavanin 135*. — Cini mi se da gri§nike, osim
bludni svekolike, na udicu propast fata brez do-
bitka obilata; al' u lovu od bludnosti ved udica
nije dosti, dal' siroke mrize digue, da sve §irom
lako stigne. V. Dosen 85b. Suzana: „Ni javi ni
spedi ovdi vam nije lov, man oba stojeci zelite
moj celov". M. Vetranid 2, 358. Jabuku na koj
jime bise ,Petar Zoranid', a uz jime ,]^ubveni
Lof i ,Vilenica'. P. Zoranid 69*. Ona, suded
samo da je veda lie das, slava i dika, kad vedi
broj smamila je od izpraznijeh |ubovnika, bjese
rano podranila prije neg siuu danak bijeli, da
bi Ijepse uresila svoj drag ures priveseli ... I
lavica tako bijesna opdi ranit prije ^ore, da bi
gadna i nesvijesna polovila zvijeri od gore. Ko
bi t' reko, Mandalijena, kad se u lov ti odpravi,
da des biti ulovjena od nebeske tad Jubavi? L
V. Bunid, mand. 4 — 6. A kada ga (covjeka zena)
ponavabi, h\viAm(h) rici strilu zgrabi, i u srce
neg nisani, da ga bludnom strilom rani . . . I u
lovu od bludnosti raniti je srce dosti. V. Dosen
99b. Tako snasa goloprsna i na bludni ved lov
mrsna lovit paklu ne pristane. 105b.
2. konkretno . sto se lovi ili Ho se ulovi.
a. u pravome smislu. Jako povedase mi
lovbci, mnogovelikb lovb vb gore zem|e toje.
Domentijan'i 123. Podobno lovitbniimb psomb
nazyrajuStimb i zelajemij ozidajustimb lovb.
Glasnik. 11, 89. (xv vijek). Donesi mi lova tvoga
i ucini jizbine. Bernardin 40. Prinesi menje od
lova tvoga i ucini jestojsku. N. Ranina 56b,
gen. 27, 7. Kako hrt i sokol za lovom kada
gre. S. Mendetid 30. Naucan s lovom so vracat
doma. M. Drzid 122. Ter moj lov izjede (macka).
D. Ranina 55b. Zac samo zudu ja misom se
stvoriti, za modi lov biti jur onoj prihitroj. 79*.
Gdi ovi nadosmo trudan lov lezedi. F. Luka-
revid 288. Svaka zvir od iata jizbine gladuje i
lova ujata malo krat blaguje. D. Barakovid, vil.
25. Morsko stado, lov od gora, povjetarce sve
sto uzdrzi, za jestojsku nim sadruzi. I. Gundulid
291. Gdi scinis da jest lov u skutu ... L T.
Mrnavid, osm. 73. Kakono oral letedi na lov
kada ga najde. P. Radovcid, nacin. 13. Nijedan
oral ne zaleti se k lovu toliko naglo. 325. Paka
hrte i pse ine odrijesise da tjeraju lov prostrano
sred planine. P. Kanavelid, iv. 32. Obra u gori
lov slijediti. 63. Lov s zdralom dije|ase lav. I.
Dordid, uzd. 150. Ovi samosilnik bija§e jedan
gaj pun lova svake vrste i zvjernoga i letu§toga
zabavio. B. Zuzeri 22. Misli vede lova da je
ulovio. A. J. Knezovid 150. Prije neg bo lov
svoj nadme (hrt) ... V. Dosen 71*. Tu des
videt svakog lova. Nar. pjes. vuk. 1, 192. Ca-
rica se cedu obradova: „Blago meue do Boga
visnega! lepsega ti lova i ne trazim". 2, 157.
Daji baksis mladim Sarajlijam' kad ti stanu lova
donositi. 3, 8. Nosi majci lova svakojaka. 3,
523. Da jedem lova tvojega. D. Danicid, Imojs.
27, 25. A sokola veda naglost muti, da ugrabi
lova u krejuti. Osvetn. 4, 20. Pouci svakog
kako da se vlada, kad lov naide. M. D. Mili-
devid, medudn. 280. — Brijeme je (druzbo, §to
cinimo?) lov iz mora da vadimo_ I. Gundulid
20. Kuped ribni lov na kraju. G. Palmotid 3,
134*. Svi se zacudi§e svrhu toliko obilna lova
od riba. F. Lastrid, od' 241.
b. u metaforickome smislu. Tako lakom
blago tira, da ne ima nigdi mira; al' se pravo
jos ne takne, a smrt nemu lov izmakne. V. Dosen
71b. — Celovom te cesto uzvodi neka poznaS
sve razblude i lov vidis ki tvoj bude i po suhu
i po vodi. M. Pelegrinovid 182. — Kanonika i
popova, lovac lova Isusova. J. Kavanin 161*.
Ako se razlozno bojis, ispovidnice, da se po-
kornik nede povratiti za svrsiti ispovid, ne is-
LOV, 2, b.
164
1. LOVAC, b.
pusti lov iz ruke. Ant. Kad6ic 218. — Al' da
b' samo stare babe tamnom paklu lov fatale. V.
Dosen 131*. Al' ni hrti svi ne leze da za pro-
past lov ne preze. hrte zovem }ude one koji §te-
6u6 lov nagone, da u jamu od propasti potirani
mora pasti. 131^.
3. ako je lov objekat glagola loviti, moze
stajati u prvome Hi drugome predasnemu zna-
eenu, i to nije svagda lako razabrati.
a. « lov je znadene kao kod 1, te se samo
(naj desce u pjesmi) dodaje glagolu radi vece
sile, isporedi boj biti, rat ratovati, 6etu 6etovati
ltd. i lat. servitutem servire (vidi D. Dani6i6,
sint. 377; P. Budmani, grammat. della lingua
serbo-croata. 161; T. Maretic, gramat. i stilist.
152). Hitro ne presi ner kasno lov lovi. M. Ve-
tranicS 1, 50. Brizni lovci lov lovili. M. Drzid
280. Leopardo kada lov lovi. M, Divkovii, bes.
498a. Zasto sam lov love6i tuja zita tro. M.
Divkovi6, zlam. 68t>. Poj, lovi jinde lof, mone
se ostavi. D. Barako^id, vil. 271. Podranili
bjehu u zoru lov loviti izvan grada. I. Gun-
dulid 397. Nij' svud dugo lov loviti. J. Ka-
vanin 130^. Lov loviti ,cacciare, assolutamente
detto, vale perseguitare le fiere per prenderle'
,venor'. A. d. Bella, rjefin. 154b. Lov lovio La-
tovid Ivane. Nar. pjes. bog. 301. Bog pravedni
ne mogu6i negove zlode podnositi, 6ini ga lov
love6i po gori u jednu jamu upasti. And. Kaci6,
razgovor. 23. Sokolovidu, naj )ev§i ticu! §to lov
ne lovis, neg' zalud' stojis? Nar. pjes. vuk. 1,
818. Ko lov lovi oko dvora moga, lov lovio,
nogu salomio! 1, 382. Lov lovio letni dan do
podne, i od lova nista ne ulovi. 2, 71. Podize
se itar lov loviti. 2, 155. Lov lovise po gori
zelenoj, ni dobise ni sta izgubise. 2, 183. Lov
lovili tri bijela dana i ne mogli nista uloviti.
2, 426. Tesko mene i tebe, sokole, lov loveci
3 Turci bez Srba|a, lov love6i, krivo dijeledi!
2, 427. Care grede bili lov loviti. Nar. pjes.
istr. 1, 17. Isa' mi je bili lov loviti. Nar. pjes.
istr. 1, 23. — Metaforicki. Ona svijetla vlaste-
linstva videci se uhileiia, cesto bude odmjetenstva,
da u svem nisu obajena; i sto 'e gore, kad lov
lovu, na svo'u pomoc Turke zovu. J. Kavanin
262b. Ovde kipre mrak razgoni, da ne mogu
ve6 sotoni lov loviti . . . Jos paklenom stareSini
koji taj lov lovit cini ... V. Dosen 131».
b. znacene je kao kod 2. tako je bez sumne
kad je sa slozenijcm glayolom uloviti. Ja sam
bojeg lova ulovila: brata moga, a suraka tvoga.
Nar. pjes. vuk. 1, .o43. Jesi 1' lepa lova ulovio.
2, 156. Izidi u planinu, te mi ulovi lova. D.
Dani6i6, Imojs. 27, 3. — Mane je jasno u ova-
kovijem primjerhna u kojima bi moglo biti i prvo
znacene. Lovi krvavi lov. M. Marulic 20. Di-
jana z divicami love lovjase. 69. Cudni lov lo-
viti. P. Zorani6 38^. U slasti sad slovi er
vridno jes, refie, tko dobar lov lovi, da dobar dar
stefie. D. Eanina 20*. Love loved jakno soko.
J. Kavanin 124a'. Da otle moze lovit love (sivi
oro). 182a. Da on lovi lova po planini. Nar.
pjes. vuk. 2, 51.
LOVA, /. vudica, tal. mlet. lova. — Bijec nije
narodna, koliko ja znam. — U jednome prinijeru
xviii vijeku. Ter pastiri ako svi ste, . . . muz'te
mlijeko, vunu striz'te ne do ko2e ne do krvi, a
ftuvajto na kusove, da ih no razdru vuci i love.
J. Kavaiin 878iJ. doista moglo bi se natezuci
shvntiti kao da ne razdru i love znaii: da ne
razdru i ne love; alt je Kavanin takovi pisac,
da se ne treba hiditi ako je i upotrebio radi
slika tudu nenarodnu rijei §to je nemu bila po-
znata i obi6na u talijanskome jeeiku.
1. LOVAC, 16vca, m. covjek sto lovi. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima
osim nom. sing., voc: lovce, lovci, gen. pi. lo-
vaca. — Bijei je praslavenska, isporedi stslov.
lovbcb, rus. jioBeu.rb, ces. lovec, poj. lowiec. —
Postaje od korijena lov glagola loviti nastavkom
bcb. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,venator'),
u Mika^inu (lovac, koji lovi ,venator'; lovac od
riba, ribar ,piscator'), u Belinu (,cacciatore, cioe
perseguitator di fiere' ,venator' 155b j ,ucc6lla-
tore' ,auceps' 752^; lovac od ptica ,cacciator
d'uccelli' .auceps' 155b), u Bjelostjencevu (kajkavski
lovec ,captor'. 2. lovec zverinski ,venator, fera-
rum insecutor'. 3. pticji ,auceps'. 4. ribji ,pis-
cator'), u Jambresicevu (lovec zverinski ,venator,
captor*; lovec ptifiji ,auceps'; lovec ribji ,pi3-
cator'), u Stulicevu (,venator'; lovac pticiji ,au-
ceps'; lovac ribni, v. ribar), u Vukovu (,der ja-
ger' ,venator').
a. uopce. Jako povSdase mi lovbci mnogo-
velikb lovb vb gore zem|e toje. Domentijana 123.
Podobbnb jestb pbtici . . . jaze udobb ulovima
jestb vbsakyimb ime|bnikomb i lovbcemb. Da-
nilo 73. Kako lavica ka bese osirela stenetem
posledu(ju)6i lovca svoga. Pril. jag. ark. 9, 135.
(1468). A na liih sijabu lovci ter pticari. M.
Maruli6 14. Nu lovac od lova, vaj krvnik ne-
mili ! hitro mi iz krova srdacce prostrili jadov-
nom strelicom. M. Vetrani6 2, 146. Nisam ja
lovac za ko§utom, ni sam vil od gore. M. Drzic
37. A tobom (vile) rug tvore i tebe u nemir
stavjaju i more, jak lovac gorsku zvir. 88. Nut',
rece, ono lovci 6ija lovina ovo (kosuta) jest. P.
Zorani6 31b. Nih Aleksandar lovce sebi ucini.
Aleks. jag. star. 3, 320. Kakono lovac, kada
uhiti tuja psa, tako ga i priveze, da mu ne utece.
M. Divkovi6, bes. 40a. Da jedan lovac trfii za
dvjema zecovi . . . 228b. Hita i lovi kakono ti
lovac mrezami. 307b. Jedan lovac od ptica. M.
Orbin 45. Kako lav proti lovcem srfieno bori
se. F. Glavini6, cvit. 86b. Evo zvijeri nesmi-
^ene, kad pred lovcem tijekom bje^a. I. V. Bunic,
mand. 21. Jejen dade se u ruke lovca. M. Radnic
397a. Lovac }ubi pusto§ i planinu. I. Dordii,
uzd. 98. Ne virujem da ja vedi troSak fiinim na
ove negoli drugi na tolike lovce, sluge, hrte i
vizle. F. Lastric, ned. 374. Tica ako k zemji
sade, lako lovca sebi nade. V. Do§en 17 b. ^e-
zaci i lovci. And. Ka6i6, kor. 410. Imadijah
jednu kosuticu, sinod mi je lovci ufatiSe. Nar.
pjes. vuk. 1, 273. ,.Volim idi ja u po}e pa se
stvorit prepelicom nego tvoja Juba biti". „A ja
junak itri lovac, pa de§ opet moja biti". 1,
434. Sto mi setas kao jelen po gori ? eda Bog
da te te lovac ulovi, i menika siromau pokloni !
1, 436. Otud idu tri lovca, da strejaju slavuja.
1, 482. Ne smijase nima ispanuti izvan grada
lovca ni trgovca. Ogled, sr. 484. Lovac da
uvijek ulovi, zvao bi se nosac a ne lovac. Lovac
je da lovi, a prepelica da se duva. Nar. posl.
vuk. 170. Bjese dobar lovac pred Gospodom.
D. Danidid, Imojs. 10, 9. — Sada ne ,od rib',
nego od judi budete lovci. F. Glavinid, cvit.
287b.
b. u metaforiikome smislu. Meni se dini da
u gaju velikomu ovoga svijeta svi smo lovci, ere
svak u svomu bidu mudi se i mori i trail 6togod
za uloviti. B. Zuzeri 267. — Udiniti du vas, da
budete lovci Judski. I. Bandulavid 188*. matth.
4, 19. Od sada u napridak lovca od judi stvorim
te ja. F. Glavinid, cvit. 201*. Kinonika i po-
pova, I6vfi,c lova Isusova. J. Kavaiiin 161*. Er
su izvrsni Judski lovci (Jezusovci). 373*. Udi-
nidu vas lovce od judi. F. Lastrid, od' 119. —
1. LOVAC, b.
165
LOVAN, a, h) hb).
Du§a nasa kakono vrebcac oteta jest od zamcice
lovaca. M. Divkovic, bes. 861b. U ovome gnizdu
biti 6e obranena od lovca paklenoga. L. Terzi6
125. Golem lovac cinec tresku, prevara nas.
J. Kavanin 6**. Jer pakleni visti lovac ... V.
Dosen 95*. — Sre6ni zete, ako ikada, lovac budi
djelom sada. I. Dordic, pjes. 23.
C. u ova dva primjera kao da znaci: morski
gusar (ali se i u Kacica i u narodnijem pjes-
mama nalazi nekoliko puta lovci i trgovci samo
radi asonancije). Mili Bozo, 6ije su demije? al'
su lovci, ali su trgovci? And. Kacic, razgovor.
128^1. Zavescu se niz more duzdevo, po moru
6u pofatati lovce i od Buke kotorske trgovce.
317b.
d. po nem. jager, neki (naj cesce pjesacki)
vojnici koji su osobito vjesti u gadanu i razli-
kuju se od ostale pjesadije, jer stoje ti svojijem re-
gementama Hi bata^unima, i imaju razlicno oruzje
i odijelo; naj ccsce su postali od pravijeh lovaca,
n. p. u Austriji od Tirolaca; nem. jager Hi
scharfschxitzen, franc, chasseurs (ima ih i na
konu), tal. bersaglieri itd. — U nase vrijeme.
Premda su Francuzi iz topova zivo branili, on
zapocne most praviti, a kad vidi da ga fran-
cuski lovci, koji su bili zaseli na levom bregu,
ne dadu dovrsiti, onda zapovedi, te kozaci pre-
plivaju na onu stranu i rasteraju lovce. Vuk,
2itije d. a. emanuela. 41 — 42.
e. ime (lovackome) psu. F. Kurelac, dom.
ziv. 46.
f. neka ptica sto lovi druge. Lovac, pticar
jAstur nisus'. D. Trstenak.
g. Lovac, kao musko prezime (Hi mozebiti
samo nadimak po zanatu). — xvjii vijeka. Ni-
kola Lovac. Glasnik. ii, 3, 75. (1706—1707).
2. LOVAO, L6vca, m. vidi u Vukovu rjecniku :
voda u Mojdezu u Boci. Pripovijedaju da je ne-
kakav lovac ondje satjerao lisicu u pe6inu. i
pseto mu otislo za nom unutra, a kad izislo
natrag, bilo sve mokro; po tome ludi doznadu
da je u pecini voda.
LOVAC161, m. pi. ime zaseoku u Hercegovini.
Statist, bosn. 120.
l6va6KI, adj. koji pripada lovcima. — Od
XVII vijeka, a izniedu rjecnika u Vukovu (,ja-
gerisch, jager-' ,venatorius').
a. adj.
a) uopee. On me izbavi od zamke lovacke.
M. Eadnid 192". Od lovackili pasa. A. Kanizli6,
kam. 562. Kasapsko je moso po cetiri pare, lo-
vacko po gros, a hrsusko po dukat. (Jer lovac
izdangubi, a hrsuzin plada globu i dangubi u
zatvoru). Nar. posl. vuk. 133. Dusa se nasa iz-
bavi kao ptica iz zamke lovacke. D. Danicid,
psal. 124, 7.
b) vidi 1. lovac, d. Jedanaesta lovacka
regementa. Vuk, zit. d. a. em. 21.
c) kod mjesnijeh imena.
aa) Lovacko Po|e, poje u Hrvatskoj
kod Oke§inca. D. Hire.
bb) u Srbiji. acta) Lovacko Po|e, mjesto
u okrugu kragujevackome (uprav od mjesnoga
imena Lovci). Zabran u Lovacko Poje. Sr, nov.
1861. 774. — bbb) Lovacka Eijeka, voda u
okrugu va^evskome. Do Lovacke Reke. M. D.
Milidevic, srb. 365.
b. adv. 16vacki, kao sto lovci rade. — Samo
u prvome izdanu Vukova rjecnika: ,jagerisch'
jVenatorie'.
LOVADINOV, m. prezime. — U nase vrijeme.
D. Avramovic 262.
1. LOVAK, lovka, adj. vidi lovan, a, b) bb).
— Na jednome mjestu xvii vijeka (gdje je lovk'
okrneno lovke). Za uzdrzat duge trsti i na trstih
lovk' udice. M. Gazarovic 30.
2. LOVAK, lovka, m. dem. lov, ali znaci isto sto
lov u pjesmi. — U narodnijem pjesmama nasega
vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu (dim. v.
lov).
a. vidi lov, 1. Gdi dva brata itar lovak love.
Nar. pjes. vuk. 1, 319. Pa otide Durdu kneze
u itar lovak. 1, 613. Pa me uci ti lovak lo-
viti. Pjev. crn. 267b,
b. vidi lov, 2. Ajde, brate, da lovak delimo.
Nar. pjes. vuk. 1, 319. A (sokoj navadu losu
naufiio, otimati lovak od drugoga. 2, 426 — 427.
I dobar ste lovak ulovili. 4, 197. Lep sam lovak
ulovio. Nar. pjes. vila. 1868. 464. Bas si danas
lovak ulovio, pogibe ti beg Salih beg mali. Nar.
pjes. horm. 1, 162.
LOVAN, lovna, adj. koji pripada lovu. — Ne
znam uprav kako je akc. u prostijem oblicima;
u slozenoj je deklinaciji 16vni itd. (vidi u Vu-
kovu rjecniku). — Bijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. Iovbu-b, ces. lovn^, poj. lowny. — Iz-
medu rjecnika u Belinu (lovni ,da caccia o di
caccia' ,venaticus' 1548'), u Bjelostjencevu (lovna
voda ,pi3cosa aqua*), u Jambresicevu (lovni ,ve-
naticus'), u Stulicevu (,venaticus, venatorius'), u
Vukovu (16vni ,jagd-' ,venaticus').
a. koji pripada lovu.
a) uopce. Oni (gosti) zahvalise ci6 dara
lovnoga (ulov^enijeh riba). P. Hektorovic 8. —
U lovnomu temu trudu i ja cu ti biti druga. G.
Palmotii 1, 137. Jak pas vijeran koga vodi
bogat gospar lovne u trude. 3, 106b. Lijepo 'e
slijedit po dubravah lovne trude. I. Dordic, uzd.
178. Podjejivane lovnih dozvola za podrucje
vlastitog kotara. Zbirka zak. 1, 118. Lovna do-
pusnica ,jagdkarte'. Zbornik zak. 1853. 80. —
Duzni su dati zakleti svoje lovne sluzbenike.
1871. 72.
b) u osobitijem znacenima.
aa) 0 zivotinama sto pomazu covjeku
kod lova. Oni (lovci) vode brze hrte, lovne ja-
strebe oyi drze. I. Gunduli6 407. I psim lov-
nijem. G. Palmotid 1, 301. Izprezana jak ko-
suta u zelenu gustu gaju, 6im ju sa svijeh strana
i puta lovni u mrezu psi tjeraju 3, 29b. Na
pitomu tac kosutu, cijene6 divja toj zvijer da
je, obdenomu kad na putu jedan lovni pas za-
laje ... 3, 72a. Epir lovnim vizlom kla i lovi
lovfiar. J. Kavanin 287b. Gojit ptice i pse lovne.
378b. Lovni kucak. B. Zuzeri 357. Ni torni ni
lovni (pas, koji niti je za tor da cuva ovce, ni
za lov). Nar. posl. vuk. 224. I u hirbi rzu koni
tovni i kerovi povezani lovni. Osvetn. 1, 64. —
Ptic lovnih. Nauk brn. 60*. Takojer lovne ptice
lovci vezu, da ne odlete. M. Divkovic, bes. 40*.
Ptice lovne, pse i ostale stvari. 558b. Niki lovnu
pticu na ruci nosedi. D. Barakovi6, vil. 47. I
u mnoz lovnijeh tac sokola kada upade golub
bili. A. Vitajic, ostan. 201. — Lbvovb ze i
parbdusb lovbnyihs i sokolb . . . Aleks. novak.
76. Sto lavov u zlatih verugah i tisude par-
dusov lovnih. Aleks. jag. star. 3, 263.
bb) 0 oruzju i orudu i ostalome sto se
upotrebjava u lovu. A s gvozdenijem ostrijem
sipim lovne harbe na ramenu. G. Palmotid 3,
57*. — S lovnijein mrezam i s hrtima probijaju
luge i strane. 3, 58*. Occa lovna, mrezu Jutu
raztegli su vrh ravnice. I. Dordid, salt. 469.
Kalvin onda zametnu svoje prihitre i otrovne
priprave kako lovnu mrezu. D. Basid 217. Tako
i riba k plamu tede ki ju u lovne mreze uvodi.
LOVAN, a, h) hb).
166
LOVCEN
A. Vitajic, ostan. 23. — Vjest za izhitrit lov-
nijem prahom jasne igre u prikazah ognenitijeh.
B. Zuzeri 417. — Put lovnoga tako plama pri-
varene iste (ribe) hode. G. Palmotic 3, 12b. Do-
gada se kako ludim ribam koje u noci hodeci
oko lovnoga plama ... A. d. Bella, razgov. 247.
cc) 0 mjestu gdje se lovi. Da podemo
lovne u strane. J. Palmotii 311. Sred lovnijeh
svojijeh luga. B. Zuzeri 221.
LOVARICA, /. pu^ka, lovna puska. A kad
dragi od sna se probudi i ocuti pismu u ograncim,
mislit bode da je kosovica, prifatide pusku lo-
varicu, da ubije ticu kosovicu. Nar. pjes. na
Bra6u. A. Ostojic.
LOVAEICAN, lovaricna, adj. koji pripada lo-
varici. — U Bjtlostjencevu rjecniku: lovaricna
koruna, lovorni venec ,laurea, laureola' ; lova-
ricni ,laureus', i u Stulicevu: lovarican, lovarika,
V. lovorican etc. iz Habdeliceva.
LOVARIKA, /. vidi lovorika. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku : lovarika, lovorika, lovor , passim
Croatae moderni dicunt' ,lorber' ,laurus', i u Stu-
licevu (vidi kod lovarifian).
LOVARISTE, n. vidi lovoriste i lovarika. —
U Bjelostjencevu rjecniku: lovarisde ,lauretum'.
LOVAS, m. konuh, konusar, mag. lovdsz. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika ti Bjelostjen-
cevu (,agazo, equiso, equarius') i u Stulicevu
(,asinajo' ,agaso' iz Habdeliceva ; Stulli je krivo
razunno rijec agaso). I rece car: „ . . . jere je
k meni poslao lovasa od svojijeh druzijeh". I
rece Abekan: „Ne takam konuh, a janfiar bi
mogao gospodinu potrjebu opraviti. Pril. jag.
ark. 145. (1520). — J kao prezime. xvi vijeka.
Matijasu Lovasu. Mon. croat. 251. (1550).
2. LOVAS, m. mjesno ime u Slavoniji: a) pusta
u zupaniji virovitickoj . Eazdijej. 137. — b) selo
u zupaniji srijemskoj. 151.
LOVASMEStAR, lovasmestra, m. magister
stabuli, tribunus stabuli, a jumentis, glavni ko-
nuh, mag. lovd.szmester. — isporedi 1. lovas. —
Od XVI vijeka po sjeverozapadnijem krajevima,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski
lovasmeSter ,hippocomus, stabuli praefectus'; naj
veksi lovasmeSter ,archihippocomus'). Smis}aju6i
vernost i sluzbe verne nasega sluge i lovas-
mestra Janusa Crnka . . . Mon. croat. 265. (1570).
Ivanca Dragovanida lovasme§tra na§ega. 267.
(1578).
1. LOVOI, m.. pi. Symphytum tuberosum L.
(u Gospiiu). B. Sulek, im. 204.
2. LOVCI, Lovdca, m. pi. mjesno ime u Srbiji.
(t) selo u okrugu kragujevaikome. K. Jovanovid
116. — h) selo u okrugu krusevackome. 128.
L0V6a, /. mjesno ime.
a. selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebadkoj.
Razdijej. 79.
b. mjesto u Srbiji u okrugu kneievaikome.
Livada u Lov6i. Sr. nov. 1870. 408.
LOVCAR, lov6ara, m. lovac. — Akc. kaki je
u gen. sing, taki je u ostnlijem padeiimn. osiin
nom. sing., i voc: lovfiaru Hi 16v6are, lovCari.
— Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,cacciatore, cioe persegnitator di fiere' ,venator'
155^) i u Stulicevu (v. lovac iz Belina).
a. lovac uopcr. Lofcari ne smiSe izvodit van
hrta. D. Barakovic, vil. 76. Vidih rawap jo§ po-
ve6i: dva jelinka, dva luneta uveznuli u teneta,
nit' ufahu mod utedi. ovo ne znam kako rodi,
biSe lovcar Aih uprehta'. 217. Himba je lov-
fiaru tuj brlog iskati. I. T. Mrnavid, osm. 17.
Prez koga lovgar smrt ptici ne zada. I. Ivani-
sevid 304. Koji, kako lovcari, i§du uhititi dusu
moju. A. Vitajic, ist. 311. I lovcari i lovine
one su iste meju sobom. J. Kavanin 199*. Epir
lovnim vizlom kla i lovi lovcar druzih od kra-
}ija. 287b. — Mat' biserna netom cuje da ima
perlu lijepu u sebi, s nom ae u dno zabucuje,
izgubila da ju ne bi, pohlepni ju da lovcari noj
ne otmu na prevari. 369'i.
b. lovacki pas. Kakono Jut ogar mnogo dan
privezan, aliti hrt lofcar od lova ustezan. D.
Barakovid, vil. 36. Kakono lofcar hrt potekoh
po gori. ^ 165.
LOVCARICA, /. zensko ce]ade kao lovcar. —
U jednome primjeru xvnr vijeka, a izmedu rjec-
nika u Belinu (,uccellatrice' ,aucupatrix" 752b) t
M Stulicevu (v. lovica). Tu s nom (s Dijanom)
blude i igraju u skrovito he djevice ke za mladce
nic ne haju, castne bo su lovcarice. J. Kavahin
196b.
LOVCARSKI, adj. koji pripada lovcarima. —
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (gdje
ima samo adverbijalno na lovcarsku ,da caccia
tore' ,venatorie' 155b) i u Stulicevu (,venatorum,
ad venatores spectans'). Jer si mene sloboditi
od lovcarskih zamcic htio. A. Vita|id, ist. 309a,
LOVCE, n. mjesno ime.
a. pomine se prije na§ega vremena. Lovbde,
S. Novakovid, pom. 137.
b. mjesto u Srbiji u okrugu cuprijskome.
Nivu u Lovcu. Sr. nov. 1875. 469.
LOVCEV, adj. koji pripada lovcu. P. Bud-
mani. vidi i kod lov^ija.
l6v(!)EVi6, m. prezime. — 11 nase vrijeme.
Toma Lovcevid. Rat. 262.
LOVCI, adj. kod mjesnijeh imena. — Uprav
koji pripada lovcima, i pravi bi oblik bio : lovcji
(vidi lovdji i lovciji).
a. Lovci Potok, pomine se xiv vijeka. A
Lovbcu Potoku meda. Svetostef. hris. 12.
b. Lovci Most, mjesto u Srbiji u okrugu
knezevackome (isporedi Lovdin Most). Niva u
Lovci Most. Sr. nov. 1872. 629.
LOVCI6, m. ime selu u Slavoniji u zupaniji
poieskoj. Razdije}. 122.
LOVCIJI, adj. vidi lovdji. — U Stulicevu rjec-
niku uz lovcarski s dodatkom da je rijec ruska.
LOVCINA, /. lovlene Hi pomagane kod lo-
v]ena kao sluzba (kao da znaii uprav. lovcev
posao Hi zanat). — Na jednome mjestu xiv vi-
jeka. Da imb nestb gradozidanija, ni bigle, ni
povoza, ni ponosa, . . . ni derakarbstva (nema u
ovome rjecniku, ali vidi derakar), ni lovbcine, . . .
Glasnik. 24, 275. (1395).
LOVCIN MOST, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu knezevackome, vidi lovdi, b. Niva u Lov-
dinom Mostu. Sr. nov. 1872. 256.
LOVCJI, adj. koji pripada lovcima. — Rijeo
je praslavenska, isporedi stslov. lovbdij, rus. .iob-
Miii, 6es. lovdi, po^. lowczy. Lovcja gnojiSta ne
imaju loja nista. (D). Poslov. danid.
LOVCEX, m. ime planini u Crnoj Gori, vidi:
Planine su naj vede u Crnoj Gori: Kom . . . i
Lovden viSe Kotora i .siiiega mora. Glasnik. 40,
27. — Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu: Lovbdenb, planina u Crnoj Gori: crkvi
cetinskoj prilo^i Ivan Crnojevid ,planinu Lovb-
tbenb'. M(on. sorb). 531. (1485). Opeta se sku-
pismo na Lovden. Glasnik. 17, 315. (1707). Vi§a
jo gora od gore, naj viSa Lovden planina. Nar.
pjes. vuk. 1, 190. Crnogorskn planine Lovdena.
Vuk, poslov. XVIII.
LOVCENSKI
167
LOVISTE, b.
LOVCENSKI, adj. koji pripada Lovcenu. I
visoku lovdensku planinu. Nar. pjes. vuk. 5, 301.
Strasno jeci lovdenska planina. 5, 445.
LOVENA, /. ime mjestu n Srbiji u okrugu
biogradskome. Livada u Lovenoj. Sr. nov. 1873.
720.
LOVENE, vidi lovjeiie.
LOVGIJA, m. covjek sto rado ide u lov. —
Akc. se mijena u gen. pi. lovglja. — Postaje od
lov turskijem nastavkom gy. — U nase vrijeme,
a izmedu rjecnika ic Viikovu (,ein liebhaber von
jagd' , amicus venation!'). Lovgije ne pazeci na
lovceve znake. Srp. zora. god. 1, sv. 2, str. 31.
LOVICA, /. nesto zensko sto lovi. — isporedi
lovac. — Akc. se mijena u gen. pi. lovica. —
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu
(lovica, koja lovi ,venafcrix'), u Belinu (.caccia-
trice, perseguitatrice di fiere' ,venatrix' 1551^;
•uccellatiice' ,aucupatrix' 752*^), u Jambresicevu
(lovica zverja ,venatrix'), u Stulicevu (,venatrix') ;
u Vukovu : n. p. macka, puska .die jagerin' ,ve-
natrix' (,als apposition von der fiinte, der katze').
of. lovka, lovnica.
a. zensko ce^ade (kao da je takovo znacene
i u rjecnicima, osim Vukovn). Tako lovice u
lovu se ulovise pri lovini. I. Gundulid 409. —
U Dubrovniku se sad govori i n zlii smislu (me-
retrix). P. Budmani.
b. zenska zivotina, Hi uopce zivotina kojoj
je ime zenskoga roda kojega god je spola, naj
cesce mafika. — vidi u Vukovu, rjecniku. — / kao
ime kokosi. F. Kurelac, dom. ziv. 53.
c. sto nezivo zenskoga roda cim se lovi, n. p.
puska. — vidi u Vukovu rjecniku.
LOVIC, m. ime trima selima u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj : Lovic doni, gorni, pre-
kriski. RazdijeJ. 72.
LOVINA, /. uprav sto se lovi Hi ulovi, vidi
lov, 2; rede znaci sto i lov, 1. — Akc. se mijena
u gen. pi. lovina. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (,caccia, cacciaggione, cioe la
preda che si fa in caccia' ,vcnatus' 154^), u Bje-
lostjencevu (v. lov), u Stulicevu (.vonatorum vel
piscatorum piaeda, captura').
a. vidi lov, 2. Sedi i blaguj lovine moje.
Bernardin 41. gen. 27, 19. Kada sokol uhvati
lovinu. M. Marulic 51. Prostrta je mriza da
lati lovinu. 173. Neka bi sve ine daj tada po-
zabil, sokole, lovine, ter mi se dovabil. H. Lucid
219. Kako se po tragu zaleti pak ovi sokol da
te dragu lovinu ulovi. 257. S luci i strilami
lovinu isduci. P. Zoranic 30b. Zajedno s nom
lov|ah . . . ter bjese op6ena lovina i rados. D.
Zlataric 45a. Leopardo, kada lov lovi, ako ne
uhiti lovine od jednoga skoka ... M. Divkovic,
bes. 498*. Ostavivsi lovinu koju ve6 u rukah
scijenahu da imaju. B. Kasic, per. 128. I difje
lovine nosahu junaci. D. Barakovid, vil. 45.
Tako lovice u lovu se ulovise pri lovini. I. Gun-
dulic 409. Ulovila tak je lovca jos u lovu sva
lovina. 541. To je moja, znaj, lovina. M. Ga-
zarovic 100. Umici lovcari dotle zvir segaju,
dotle u privari lovinu zgledaju. I. T. Mrnavic,
osm. 121. Biti 6es ostavjen sam na lovini (kno
lovina, prema. tal. in preda) smrti i rasutju i
crvom. M. Eadnic 170b. Psi omirisavsi lo-
vinu . . . 505b. Ne bi izio svoje lovine. P. Po-
silovic, cvijet. 75. Soko, kako nfati lovinu, na'
pri srce izvadi. S. Margiti6, fala. 224. Ne bi
izio svoje lovine. K. Magarovic 40. I lov6ari i
lovine, one su iste meju sobom. J. Kavanin
199a. Pak put luke on se odijeli srecan svojoj
u lovini, i pokloni dar veseli po prav dio svoj
druzini. L Dordid, pjes. 213. Ako lovine stogoJ
ne donese. B. Zuzeri 268. I posli puno muke
i umora ufati lovinu. J. Banovac, razg. 91. Da
mu donese lovine. E. Pavi6, ogl. 60. I tako
zgrabiv§i onu lovinu razdr i prozdr. D. Rapio
249. Zivinice hiteci dok stignu lovinu. 270.
Prije hodes lavu iz usta oteti lovinu, nego od
nepravednoga tude dobro. 372. Jednaku lovinu
znade dati svima. M. Katancic 60. Sva lovina:
srne, zeci, vuci, glavarovoj donose se ruci. Osvetn.
4, 25. I da se lovina dariva na jagmu. M. Pa-
vlinovic, razl. spisi. 384. Lovina, sto se ulovi
(Vodice): „To sam kupio od svoje lovine". M.
Pavlinovid. Lovina ,praeda venatica'. D. Ne-
manic, cak. kroat. stud, iftsg. 39. — Bil bih ti
poslal rib . . . ved ca si dalece ... Li nod broz
lovine ni ti moje biti. P. Hektorovid 49. Toj
ti de draze bit, ner moja lovina. P. Hektorovid
49. Za nas zene, o kraju, jesu udice, a tvoja
riba i lovina jesu gradovi, vilaeti i krajestva.
D. Eapid 280.
b. vidi lov, 1. Gredihomo u lovinu. M. Ga-
zarovid 31. Dade se covik u lovinu (metafo-
ricki) i dobitak grihom i zlocami. M. Radnid
21b. Ako koji cinedi lovinu od junaca, podu u
setnu po trgovistu, videci pak da ide junac, sa-
kriju se i stave se u zdravo sa straliom, kuda
prvo idahu prez misli. 143b. Kada se cini lo-
vina od junca, ako junac potrci za jednijem,
digne zaogrhac i baci ga na glavu junca. 180^.
Kako 'e hitar na lovinu lav. A. Vita|id, ist. 48b.
Lasno da bi upal u lovinu (metaforicki) i u
podlog nemilih protivnikov. 213. Koje (zviri)
lovinom zivu, vanka na lovinu izhode. 348. Da
ne padu u lovind (metaforicki) koga liha ki brz
hlijepi da se i on tu prilijepi. J. Kavanin 192b.
Ovi judi se do sada naj vecma s lovinom za-
bav}ase. I. Jablanci 195. Ustegnuti de se od lo-
vina i igrana. I. J. P. Lucid, nar. 115. Zabra-
nita je i lovina od svake vrsti. B. Loakovic,
nauk. 302. Kad ti beze iz lovine dode. iz Nar.
pjes. M. Pavlinovid. — Vrime upuscasmo cic
ove lovine. P. Hektorovid 48. Mrize u lovinu
rib vrzi tvoje. F. Glavinid, cvit. 201^.
LOVINAC, Lovinca, m. vidi Lovinac.
LOVINAC, Lovinca, m. ime selu u Hrvatskoj
u zupaniji licko-krbaoskoj. RazdijeJ. .32. — Na
drugijem je mjestima pisano Loviiiac. Sem. prav.
1878. 61. J. Wessely, kras. 198.
LOVIStE, n. mjesto gdje se lovi (zvijerje i
riba). — U Vukovu rjecniku nije dugo i, jer je
tako cuo u Crnoj Gori. — Rijec je praslavenska,
isporedi stslov. loviste, rus. .loenme, de,*. lovi§te,
(pof. lowisko). — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(lovisde, loviste ,venationis vel piscationis lo-
cus'); u Vukovu: 16vi§te, (u Crnoj Gori) mjesto
gdje se riba lovi ,der iischfang' .piscina', cf. ri-
bolov; u Danicieevu (,regio venatibus apta; pis-
cina', u torn znacenu dolazi i s rijedju ,rybije').
a. mjesto za lov zvjerena na suhu. Lovista
^veremb behu. Sava, sim. pam. §af. 1.
b. rrjesto u vodi za lovjer'ie ribe. I vh ribnih
lovistih. Glasnik. 49, 302. (13'26). S lovisti,
z brodovi, s rekomb. '24, 250. (1377). (Meda idr)
moreiub na lovista orkinarskaja. Mon. serb. 131.
(1348). Loviste na Drimu. Glasnik. 13, 283.
Polovina lovista ribijoga. 286. Gdi je 6ije lo-
viste ili ribnak. Stat. po}. ark. 5, 286. Na tuja
lovisca vrid mrize M. Marulid 11. Da svak
ribno misto tribuje da isde, s:di zna da je cisto
od ribe lovi§de. u X. Najeskovid 1, 353. Oskropi
se §irina lovisda, koliko so modi bude. L. Terzid
284.
LOVISTE, c.
168
LOVITI, 2, a, b).
C. hao mjesno iine, jamacno prema b. Lo-
viSte, 23^ist(i'^i^^'^ ^(^ vrhu Stonskoga Rata, vidi
Poslov. danic. xiii. Od Ostre (tal. Punta d'Ostro)
do Lovista (od jednoga kraja do drugoga dii-
brovacke republike). (D). Poslov. danic.
d. u jednome primjeru xvii vijeka lovisce
(mozebiti same radi slika) - znaci sto i lov|ene.
Ne projde godiSce, to roka daju ti, da lavsko
(lava mletackoga) lovisce silan car o6uti; vred
ierao to cuti, za to sam vesela, da je car ozuti'
izgubif sva krela. D. Barakovi6, vil. 68.
LOVISTVO, ». u StuUcevu rjecniku uz lo-
viste. — j)osve nepouzdano.
LOVITAVAN, lovitavna, adj. vidi lovitvan.
LOVITE^j, m. u StuUcevu rjecniku: v. lovac.
LOVITE^jAN, 16vite|na, adj. u StuUcevu rjec-
niku : V. lovan. — Ima i stslov. lovite|bm. i rus.
^l(>BlITe..lbHbIH.
LOVITEJ^E, n. u StuUcevu rjecniku: ,insidiae,
insidiarum Jocus* s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara. — nepouzdano.
l6vitE]^I0A, /. ti StuUcevu rjecniku : v. lo-
vica.
LOVITI, lovim, impf. nastojati s vece iU mane
truda uhvatiti zivu ili mrtvu koju zivotinu, i
tako je hvatati. pod ovijein opcijem znaienem
razumiju se svi nacini kojima se moze iivotina
uhvatiti: iU se (sto je mozebiti naj starije, ispo-
redi tal. eacciare, franc, chasser, nem. jagen ltd.)
goni i trci se za nom dok se stigne (take naj
cesce rade zivotine sto love druge, a i covjek
koji trci sam ili jase, a hvataju za nega 2>si, so-
kolovi itd.J, ili se ceka na mjestu dok dode zi-
votina ; kadgod se hvata mamcem Hi kakvom
drugom prijevarom; upotreb^avaju sc razli6na
oruda kao mreze, zamke, lijep itd., za ribe sva-
kovrsne nircSe, udice itd., Hi oruzja za ubijane:
riegda strijele, sada puske, za ribe osti itd. — u
svakome se slucaju istice neko nastojane i trud
kod subjekta. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2
pi.: lovimo, lovite, u aor. 2 i d sing.: lovi, u
part, praet. pass, lovjon. — Bijec je prasla-
vcnska, isportdi stslov. i ces. lovifci, rus. .lOBHTh,
po}. iowi6. — Ne zna se piostane korijena lov
ili lu. Miklosic u lex. palaeoslov. isporeduje la-
jali sto je od korijena la, ali to poslije ne po-
mim u etym. worterb. A. Fick isporeduje (prema
znacenu : dobivati, hvatati) got. lauii, stsaks.,
stvnem., srvnem. 16n, nvnem. lohn, pa i grc. A?;/.;,
li^a, «7fo-A«i!aj, Xw'l'iov. lat. Lav-orna, lu-crum,
staroir. luach, eijena. — U svijem je rjecnicima:
u Vrancicevu (,venari'; loviti ptice aucupari'),
u Mika(inu (loviti, hoditi u lov ,venor'; loviti,
tjerati zvijeri ,agitare feras, excitare feras' ; lo-
viti ptice .aucupor'; loviti ribu, ribati ,piscor'),
u Belinu (,cacciare, assolutamente detto, vale
perseguitare le fiere per prenderle' ,vonor' ; ,prea-
der la fiera cacciando' ,venando feras capere'
154b; ,uccGllar6, adoperarsi per pronder uccelli'
,aucupor' 752^), u Bjelostjencevu (lovim, fatam
1. hvatam ,capio, venor, feras inda^jo, insequor,
feris insidior, aucupor, aucupo, piscor'), u Jam-
breSicevu (lovim ,capio, venor, aucupor, piscor'),
u StuUcevu {,vmi&ri; insidias struere'; loviti zvi-
jeri , feras agi tare'; loviti ptice , aucupari'; loviti
ribu, v. ribati), u Vukovu (1. ,jagea' ,v6nor'. —
2. ribu .fischon' ,pisco', cf. ribati), u Danididevu
(.venari').
1. neprelazno, razumije se sam trud Hi za-
bava kod hvatana iivotiha.
i\. subjekat je decade,
a) u pravome smislu.
aa) love se zemajske (ne vodene Hi
morske) zivotine. Lovestu jemu zdo. Sava, sim.
pam. saf. 1. ^iubmir loveci zacuje ter govori.
N. Najeskovid 1, 181. Podimo loveci po ovoj
dubravi. 1, 224. Pojde u lov. jere mnogo imase
obicaj loviti. Dukjanin 22. Tko putuje, tko po-
civa, a tko lovi, a tko pase. I. Gundulic 135.
Da lovci niki pojdohu u goru onu loviti. F.
Glavinic, cvit. 45b. Tko lovi ulovi. (D). Poslov.
danic. Pokle lovec izmori se (Dijana). J. Ka-
vanin 196^. Oblast ribati, loviti. A. d. Costa
1, 268. Grise oni, koji u svetkovinu love. B.
Leakovid, nauk. 302. Lovac je da lovi, a pre-
pelica da se cuva. Nar. posl. vuk. 170. — Dmitar
lovi cijel dan po gori, i ne moze nista uloviti ;
namjera ga pred vece naneso na zeleno u gori
jezero, u jezeru utva zlatokrila, pusti Dmitar
sivoga sokola, da uvati utvu zlatokrilu. Nar.
pjes. vuk. 2, G28. IT to doba carev sin lovio u
sumi, pa nekako psi naidu na ono drvo. Nar.
prip. vuk.2 224.
bb) i 0 ribama. Mrizami loveci okolo
pojdose (ribari). P. Hektorovid 1, 33. Lovivsi
pristasmo u niki veli bok. 34. Zajedno s riom
lov|ah s varkami u mrjeze mnoz ptica i riba i
brze jeljene. D. Zlatarid 45''-.
b) u metaforidkome Hi prenesenome
smislu. Boze, love li sada oko medu crjevjara
one maneiistine u Dubrovniku? M. Drzic 273.
— I na bludni vec lov mrsna (snasa) lovit paklu
ne pristane. V. Dosen 105b, Ku§ali su loviti u
mutnu (i u drugijem jezicima). A. Tomikovic,
ziv. 20.
b. subjekat je zivotina. Joste mnim, bi-
jesan lav osal bi loveci zlosrdi svoj narav, . , .
gdi se kuf skoncava pojuci. M. Vetranid 1, 4.
Gladni hrti bo}e love. Nar. posl. vuk. 41.
c. subjekat je sto nezivo, glagol je u pre-
nesenome smislu (hvatati). Ogan ovi plamom
svojim hita i lovi. A. Vitajic, ostan. 51.
2. prelazno.
a. aktivno.
a) prema 1, a, a) aa) i b). Da love tri
dni zajece zamanicom. Mon. serb. 565. (1322).
Danas mi loveci po lugu tuj zvijeri. N. Na^es-
kovid 1, 230. Po gorali lovimo zvjerenje sva-
koje. F. Lukarevid 141. Kako lav kad ga love.
F. Glavinid, cvit. 86b. Lavcid u ouom lugu ka-
zud lovit ina zvirja. J. Kavanin 193'i. Ora' . . .
da tu lovi svoju hranu . . . 288b. Lovedi muhe.
B. Zuzeri 268. Lovi zeca na kolijeh. (Z). Poslov.
danid. Te on lovi srne i kosuto. Nar. pjes. vuk.
2, 28. Pode Komnen u lov u planinu, da on
lovi utve zlatokrile, ne ponio stari sokolova ved
ponio tide sokolico. 2, 456. A on ide cesto u
planinu, sobom vodi hrte i ogare i da lovi srne
i koSute. 4, 389. Tica, kao kobac, koju Turci,
osobito begovi, uhvato mladu i pripitome, pa je
nose na ruci kao sokola, i u jesen love s nome
prepolice. Vuk, rjecn. kod akmaga. — Afetafo-
ricki. Poslije cu poslati mnogo lovce da ih (si-
nove Izrai(eveJ love po svakoj gori i po svakom
humu. D. Danidid, jer. 16, 16. Caslav ne bo-
jeci se nikoga provodase dobro vrime po pla-
ninam i duljravara lov lovedi, ali se siroma ne
osidaso odkuda ga niogase zmija ujisti i na riega
udariti, kako i udari, jer iia§avsi ga Ungarci
8 malo dru/.ine u jednoj dubravi, u kojoj ,lovJa§G
smrt' sam snbi, na liega udari.se, dru/.inu isikoSe
a noga ufativsi ziva . . . And. Kacid, razgovor.
28-'29.
b) prema 1, a, a) bb). MriXom bo lo-
viSo tuj ribe zadosti. P. Hektorovid 5. Grem
ribe loviti. Anton Dalm., nov. test. 106'i. joann.
LOVITI, 2, a, h).
169
LOV];.ENE, a.
21, 3. Tko spi, ribe ne lovi ,chi dorme non
piglia pesce'. A. d. Bella, rjecu.^ 2, 197'^ Na-
ode6i se u moru gdi lov|ahu ribu. P. Lastric,
od' 119. Slazem, da cu s Nikom cijeli dan na
udicama ribu loviti. D. Obradovic, ziv. 76. Eto
ti jednog starca na stapu pokraj mora de ribu
lovi. Nar. prip. vuk.^ 252. Idem da lovim ribu.
Vuk, jov. 21, 3. — Staru mrizicu kom jezine
lovi. P. Hektorovic 5. Loviti rake .prender
granchi' ,cancro'. A. d. Bella, rjecn. 355*. —
Metaforicki. Misnici su mrize kojim lovi Bog i
davao. I. Anci6, ogl. xxvi. Loviti bludne ribe.
V. Dosen 85b.
c) prema 1, b. Sve sto se od mafike
rodi, sve mise lovi. M. Drzic 307. Sto god
maca okoti, sve mise lovi. Nar. posl. vuk. 355.
d) radi lov loviti i lovak loviti vidi
lov, 3 i lovak. — Amo bi mogao pripadati i
ovaj primjer: Tu (u vodi kupajuci se vile) prem
lovit da prestanu zvijerje od planin i od luga,
meju sobom slaju hranu, novi na6in lova duga
svaka lovit oko sebe raded drugu drazu vrebe.
J. Kavanin 197t>.
e) u prenesenome smislii. znacene moze
hiti uopce hvatati Hi varati.
aa) objekat je cejade. aaa) subjekat
je celade. kao hvatati. A da je, ne znase (Irud),
sin Boga jedini taj koga lovjase, ter se tim pri-
hini. H. Lucie 281. Ki su sensku dicu lovili.
P. Vitezovi6, kron. 157. Er me zasjednici love
od svudi. I. Dordid, salt. 82. Nosedi razloge da
Skenderbeg po snigu, dazdu i ledu Turke lasne
moze loviti. And. Kacic, razgovor. 113. — kao
varati. Znam, vilo, da ovim cto ti se zakliiiu
sam sebe ja lovim i sebi zlo cinu. H. Lucie
216. Ako nas ricami ti mislis loviti. L T. Mr-
navic, osm. 133. Ne celovi kim te lovi i rie ri-
jecca }ubez|iva. G. Palmotid 2, 74. Podi Marta
boga od boja besjedami tijem loviti. 2, 364. —
bbb) subjekat je sto umno. Svijet ovi . . . hitro
me vaj lovi u mrjeze pritanke. M. Vetranic 1,
447. Svijeh bolijezan tuzna lovi. A. Vita|ic,
ostan. 322. I na kopnu i na vesku love6i nas
prij' nesrice. J. Kavanin 6^. Kojijeh lovu i
mame |ubav, jaspre i cascena. J. Matovic 410.
bb) objekat je sto nezivo. aaa) su-
bjekat je celade sto hoce da sto dobije. Da zlo-
6udo loveci povekse uzdarje. M. Marulid 3.
Casti loviti. B. Kasic, nasi. 2. Lavcic u onom
lugu radi lovit slobod dugu. J. Kavanin 193*.
Mnogi ti ruzno grunu slipo loved tastu krunu.
V. Dosen 27b. — bbb) subjekat je ce}ade sto
hoce da kome sto ugrabi Hi ukrade (u jedinome
je primjeru objekat nesto umno). Za to nftkor
ne psi, ni vuhli, ni lovi tvoju cast. H. Lucie
288. — ccc) subjekat je sto tjelesno, te moze zna-
diti uopce hvatati. Lovec zrake ugrivaju sime
(stakleni prozori). J. S. Rejkovic 45. Hi varati
(metaforicki). Sve krjeposti na svijet slabe koje
silno zlato lovi. J. Kavanin 42*.
f) u prenesenome smislu, kao dohvatati
se Hi masiti se (objekta). — D narodnijem pjes-
mama istarskijem. Kad je care rici razumia, on
je lovi za desnicu ruku. Nar. pjes. istr. 1, 17.
Svojoi je }ubi govoria: „Ajmo meni, virna Jubi
moja ! teski su mi trni malmazini". I lovi je
rukom oko vrata i |ubi je u oba obraza. 1, 19.
ff) u prenesenome smislu, kao osluski-
vati. — U jednoga pisca nasega vremena. Lojo
lovi sto zloglavci vicu. Osvetn. 6, 41.
b. sa se.
a) pasiono. I letusca i divine ke se love
po dubravi. J. Kavanin 21b. Na zlatnu udicu
kak se ribe love. M. Kuhadevic 77.
b) refleksivno, u prenesenome smislu, kao
hvatati se kojega mjesta (peti se). Ov se lovi
brda. M. Kuhadevic 122. A djetici slusajte gla-
vare, lovite se drva i kamena. Osvetn. 3, 150.
Stizu stoku i love se luga. 4, 3. — Slicno je i
ovdje. AV svak svojo pokrenuo krake, ter se love
uz pedine jute. Osvetn. 3, 152. Poledeli niz
brda soldati, ter se love na kapiju prvu kano
momci udacnoj djevojci, ko de prije lahnuti joj
ruku. 7. 50. I oni se sebe osjedali, pa se love
na noge lagahne. 3, 36.
LOVITVA, /. lov. — Bijee je stara, isporedi
stslov. lovitva i rus. .lOBHTBa. — U knigama pi-
sanima crkvenijem Hi mijesanijem jezikom, a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (kod lov), u Stu-
licevu (,veaatio, venatus ; insidiae'), u Danicicevu
(,venatio').
a. vidi lov, 1. Pristdbsu vb lovitvu gospo-
dinu nasemu. Sava, sim. pam. saf. 1. Ishodetb
na lovitvu jakoze obicaj imeahu. Glasnik. 22,
219. (1614 — 1646). Lisio si se predrage lovitve.
J. Rajic, pouc. 2, 107.
b. vidi lov, 2. Blagoslovenb Bogb ize ne
predastb nasb vb lovitvu zubomb ihb. Danilo
355.
LOVITVAN, adj. koji pripada lovitvi. — -a-
stoji mj. negdasnega h. — Stara je rijec, ispo-
redi stslov. lovitvbnt, i rus. .-loBiiTBeHtiii (gdje
-e- vala da stoji mj. b). — U knigama pisanima
crkvenijem jeziko'n, a izmedu rjecnika u Dani-
cicevu: lovitvbub , venations' s primjerima: Otb
lovitbvnago vb gorahb prebyvanija. Domentijanb
202. Lovitbvniimb \jjom.h. Glasnik. 11, 89. —
Danicic pise rijec u starome obliku; u nasemu
bi jeziku po eufonickijem zakonima glasila lovi-
tavan, lovitavna (isporedi djevojacki od devojka),
sto se potorduje i ortografijom u oba primjera
gdje -b- stoji medu t i v, a nema ga medu v i n.
LOVIVO, n. sto se lovi, vidi lov, 2 i lovina.
— Na jednome mjestu u nase vrijeme. (Djeca)
mogu pogdjesto (imati svoju osobinu odijelenu
od ocine), ali u malenkostima: lovina, kojekakva
grada itd. (u osrednoj Bosni). V. Bogisid, zborn.
299.
LOVKA, /. sto lovi Hi dim se lovi. — Akc. se
mijena u gen. pi. lovaka. — U nase vrijeme.
a. vidi lovica. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu : (u Srijemu) macka ,die jagerin' ,venatrix',
cf. lovica. Lovka, lovica ,jagerin'. Sr. zora, god.
1, sv. 2, str. 30.
b. orude Hi sprava kojom se lovi. — Izmedu
rjeinika u Vukovu (vide [kjusa] mi§olovka). Va-
taju ga (samura) u lovkama. K. Crnogorac,
zool. 57. Lovka, jama nacinena u potoku za
vatane rakova. ^. Stojanovic.
c. sprema kojom se hvata zrvan kada se
snima za pokivane. u Posavini. F. Hefele.
LOV^A, /. u Stulicevu rjecniku : v. lovene.
LOVl^ATE^j, m. u Stulicevu rjecniku: v. lovac.
— nepouzdano.
LOV^jATI, lov}am, impf. u Stulicevu rjecniku:
V. loviti. — nepouzdano. .
LOV^jENE, n. djelo kojijem se lovi, isporedi
lov. — Stariji su oblici lov|enije i lovjenje. —
Izmedu rjecnika u Mikajinu (lovjenje kod lov),
■u Belinu (lovjenje ,il cacciare' ,vonatio' 154b;
,arte da uccellare* .aucupium' 752b; ,caccia, cac-
ciaggione, cio^ la preda che si fa in caccia' ,ve-
natus' 154a), u Bjelostjencevu (kajkavski lovlene
kod lov), u Stulicevu (lovjene i pogreSno lovene),
u Vukovu, u Danicicevu (lovjenije .venatio').
a. u apstraktnome smislu, vidi lov, 1. Da
LOVJ^ENE, a.
170
LOVORAN
sbbjudet vy otb vsehb neprijazninnago lovjenij.
Domentijanl' 140. Nadide seti lukavaago lovje-
nija. Danilo 334. S mladicami potrjebuje gcvo-
riti od ptica i od lovjenja. Zborn. 21b. — U koj
su (luci) razlika mista za lovjenje. P. Hekto-
rovic 2-i. Blagoslov lova, kada se mrize mecu
na lovjenje. L. Terzic 280. Vozi u dubinu i
pustite mrizo vase na lovjenje. 283. Kod lo-
vjeiia ribe. J. Kajic, pouc. 1, 97. Kadi lovjena
ribe. Vuk, rjecn. kod prijeboj.
h. u konkretnome smislu, vidi lev, 2. — vidi
u Btlinu rjecniku.
LOVlfilV, adj. koji se moze loviti Hi uloviti.
— U Stulieevu rjecniku: ,qui venatu capi potest'.
LOVNI, adj. uprav lomni, vidi loman. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: (u
Crnoj Gori) vide lomai. I ostalu lovnu Goru
Crnu. Nar. pjes. vuk. 4, 454. Knigu pise ska-
darski vezire, ter je saje u lovne Pipere. 5, 190.
Ali nece orle Crnogorce nikom na mir sa Lov-
cena lovna. Osvetn. 5, 90. — Pet stotina lovna
Crnogorca. Nar. pjes. horm. 2, 548.
1. LOVNIGA, /. vidi lovica. — Ake. se mijena
u gin. pi. lovnica. - Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (.caccialrico, perseguitatrice di
fiere' ,venatrix' 155'')) « Stulieevu (v. lovica iz
Belina); u Vukovu: (u Crnoj Gori) n. p. puska,
macka, vide lovica. Zato ona . . . za sminimi
zviri . . . cestokrat gredise i toliko dobra lofnica
ucini se, P. Zoranii 36t>.
2. LOVNICA, /. vidi 1. lomnica. — U Vu-
kovu rjecniku: vide navijak.
8. LOVNICA, /. mjesno ime u Bosni. — ispo-
redi 2. Lomnica. — Izmedu rjecnika u Vukovu:
1. u Bosni rijeka koja izvire pod Polom u pla-
nini Bisini i utjefie u Drinacu ,6in fluss in Bo-
snien' ,fluvii nomen'. Kad su svati trudno po6i-
nuli na Lovnici na vodi studenoj. — 2. namastir
kod te vode (moze biti da je sad i pust). — Tako
se zovu dva sela u Bosni u okrugu banoluc-
kome: Lovnica Muslemin i L. Zimjan. Stat.
bosn. 43.
LOVNIK, lovnika, m. lovae. — Akc. kaki je
u gen. sing., taki je u ostalijem, padezima, osim
nom. sing., i voc: lovnice, lovnici. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,cacciatore
cioe perseguitator di fiere' ,venator' 155^), u
Stulieevu (v. lov&cpo Hektorovicu). Da ju hrti
ne vide s lovnici. S. Mencetic — G. Driic 4(57. U
svojoj Turkom smrt no§a§e desnici, u zubih kako
hrt zecu prid lovnici. H. Luci6 256. Ki (jelin)
tiran daleko ujde prid lovnici. 282. S lovnici -
jemi protrca da uhiti jeljena. B. Kasid, per. 188.
Treti je vlastelin ki vlada konici od poja go-
spodar, a gusar lovnici. D. Barakovic, vil. 110.
Postav lovnik ki u zatvori' zvijer svo'e piiti
divno umori. J. Kavanin 27=^ Lovnik lovi, a
prepelica neka se cuva. Nar. posl. vuk. 170. —
Ribam zlohotnici jesu svi lovnici koji jih hitaju.
P. Hektorovic 7.
LOVNI N A, /. vidi lovina. — U jednoga pisca
xviii vijeka. I pusta ju (ticu) k svomo jatu za
lovninu obilatu (lovac). V. Dosen 95«'. I lovninu
iejnu pre^.i (§tenej. 128b,
LOVNISTE, n. u Stuliievu rjeiniku: lovni§te
etc , V. loviSte etc. — nije dusta pouzdano.
LOVNA, /. lov. Hi uprav haolene lovom. — U
naie vrijeme. Lovna Jiigerei'. Jur. pol. terrainol.
293. Lovna ,jagdnutzung'. Zbornik zak. ri, 409.
1. LOVOR, adj. u Stulieevu rjecniku : v. lo-
voran. — nepouzdano.
2. LOVOR, lovora, w. vidi lovorika. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima,
osim nom. i ace. sing, lovor, loc. sing. lov6ru,
gen. pi. lov6ra, dat., instr., loc. pi. lov6rima. —
Postaje od lat. laurus ; moze biti dalmatska rijec,
vidi kelomna. — Od xvi vijeka po dalmatinskome
primorju (i sad se govori u okolini duhrovackoj.
P. Budmani), a izmedu rjecnika u Belinu (,lauro'
, laurus' 429b), « Bjelostjencevu (kod lovarika) ;
u Stulieevu: lovor, stabar , laurus' s dodatkom
da se nnlazi u S. Mencetica i s primjerom (Men-
ceticevijem?) : Vrh kamena dubja u sjencu pod
granati lovor pade.
a. vidi lovorika, a. Dafna . . . obrati se u
lovor. M. Marulic 69. Lovor mi je za lemune.
M. Vetranic 1, 15. Tri grane ocesi, i na rub
uzezi vaskolik lovor taj. N. Najeskovic 1, 190.
Dafne koja se dopusti svrnuti u lovor. 2, 59.
Zelen lovor rodi mene u strasivoj toj dubravi,
Jedupka nezn. pjesa. 238. Negovo da ime zi-
vjede medu svim, jak lovor sred zime meu du-
bjem ostalim. D. Ranina ib. i ovi lovor mlad
sadu sad kraj rike. 64*. Lovor ki lis viku na
granah svih vodi. 137^. U dubravi od lov6ra,
G. Palmotic 2, 49. Pcele, ke su od skora dole-
tjele, ter na lovor uzviSeni ki nam resi dvore
bile uspele se. 2, 89. Lovor ki s plamenom za
ne izgorjet dug boj bije. I. Dordic, uzd. 21,
Lovor, rus. .laBpi., ces. vavfin, po}. wawrzyn:
lauro (Aquila — Bu6), Laurua nobilis L. (Vodopic).
(vidi kod lovorika). B. Sulek, im. 204.
b. vidi lovorika, b. Vrh glave tve zgara
vjencac da t' stoji zelena lovora, u N. Naje§-
kovic 1, 350. Sad krunite moje celo, o lovori
ponositi! G. Palmotic 2, 61. Zeleni se od lo-
vora na negovoj vijenac glavi. 2, 469. Otac'
sinu strunit nece lijepi lovor pod kim kre6e.
J. Kavanin 221b. Za negova djela surke nijesu,
lovor neg zeleni. 244b. Nek rajski lovor stecem.
I. Dordid, uzd. 2. Casni lovor ki je dika svijeh
viteza. 178. A ovamo u istinu spijevaoci svijetli
odvise dalmatinsku pokrajinu svu lovorim nasa-
dise. pjesn. 7. Slavni lovor od svetine. V. M.
Gu6etic 29. Glavu kruni zelen lovor. I. A. Ne-
nadid, t^arabek. 20.
C. ti pisaca nasega vremena sastavja se lovor-
s drugijem supstantivima u znacenu: lovorov,
n. p. u Siilekovu rjecniku: lovor-drvo Jorbeer,
lorbeerbaum'; lovor-vi§na Jorboerkirsche' (,Lau-
rocerasus") ; lovor-visnevica ,lorbeerkirschenwa9-
ser'. — lovor-listak. A u kruni muceni6koj jedan
lovor-listak pobjede. Osvetn. 1, i. — Pise se i
lovor-vijenac, ali nemam nijednoga primjera pri
ruci.
1. LOVORAC, lovorctt, m. dem. lovor. — Samo
u Stulieevu rjedniku: v. lovorCac.
2. LOVORAC, lovorca, m. lovorov list. — Samo
u Stulieevu rjedniku: ,foglia d'alloro' ,laurea'.
3. LOVORAC, lovorca, m. lovorovo uje. — U
na§e vrijeme u okolini dnbrovackoj. (Lovorova)
zrna ili bobujice beru marjivo, da naprave uJe
koje zovu .lovorac'. (M. Vodopid, vidi kod lovo-
rika). B. ^ulek, im. 205.
1. LOVORAK, lovorka, m. dem. lovor. — U
jednoga pisca Dubrovcanina xvi vijeka. (Pe-
trarka) hvali lovorak gizdavi nad vas (t.j. svaki)
dub ostali. M. Vetranic 1, 113.
LOVORAN, 16v(3rna, adj. vidi lovorov. — Od
XVI do xvni vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(lovorni ,lavoriuo' .laurnus' 429"), u Bjelostjen-
ievu (vidi kod lovarifian), m Stulieevu (,laurinus,
laureus'j. Apolo u lovornu vencu. M. Votrani6
2, 4. Poziiah ga po vijencu lovornu. M. Drzi6
LOVORAN
171
LOVORKO
416. Dostojan od nih svak lovorne tej krune.
A. Sasin 160. Stijezi, oklopja s mafiim, s stitim
pod lovornijem vise vijencom. I. Gundulic 428.
Ohranene lovornijem vijencima od dobiti. I.
Dordid, ben. 48. Lovoran g:aj. pjesn. 9. Pri-
miti od Gospodina lovornu krunu djevicanstva.
J. Matovic 167. — I kod imena drugoga drveta.
Lovorno drvo, ladanum (Durante), Cistus cre-
ticus L. B. Sulok, im. 205.
LOVOEAST, adj. u Stulicevu rjecniku uz lo-
vorav. — Znaci uprav : slican lovoru. U Su-
lekovu rjecniku ima sa znaienem : zelen kao lovor
,lorbeergrun'.
LOVORAV, adj. u Stulicevu rjecniku : ,lauri3
abundans'. — nepouzdano.
LOVORCAC, lovor6ca, m. dem. lovorac Hi 1.
lovorak. — U Stulicevu rjecniku uz lovoric. —
nepouzdano.
LOVORCIC, m. dem. lovorac Hi 1. lovorak. —
Samo u Stulicevu rjecniku uz lovorid.
LOVORICA, /. u Stulicevu rjecniku uz lo-
voric. — nepouzdano.
LOVORICAN, lovoricna, adj. koji pripada lo-
vorici, vidi lovorov. — tl Mika^inu rjecniku:
lovoricni, od lovorike ,laureus, lauricus', i u Stu-
licevu: v. lovoran.
LOVORICICA, /. dem. lovorika. — U nase
vrijente, a izmedu rjecniku u Stulicevu (v. lo-
vorcac). Priprav'te mi sve badnake svilom ki-
dene, a odaje i pengere lovoricicom. Nar. pjes.
here. vuk. 339. — I kao ime drugome drvetu.
Lovori6ica, drvce planinsko, daphnoides (Du-
rante; u sinskome rukopisu), (Daphne) laureola
L. B. Sulek, im. 205.
LOVORIC JE, n. vidi lovorik. — U nase vri-
jente kao mjesno ime. Risanska (opcina) ima gaj
od §ume lovorike (zove se ,Lovorifije'). V- Bo-
gisic, zborn. 526.
LOVORICKI, adj. koji pripada lovorici Hi lo-
vorikama. — Samo u Stulicevu rjecniku : v. lo-
voran.
L0V6ri6, m. dem. lovor. — U Stulicevu rjec-
niku : lovoric, mali lovor ,lauri arbuscula' (stam-
parskom grijeskom ,ambuscula').
LOVORIK, lovorika, m. lovorov gaj. — U Su-
lekovu rjecniku: ,lorbeerhain'.
LOVORIKA, /. Laurus nobilis L., t'leka bi^ka.
— Postaje od 2. lovor nastavkom ika. — Od
XVII vijeka (vidi b), a izmedu rjecnika u Mika-
\inu (,laurus'), u Belinu (,lauro' , laurus' 429^),
u Bjelostjencevu (kod lovarika), u Stulicevu (lo-
vorika, stabar, v. lovor) ; u Vukovu : (u primorju)
,der lorbeer' , Laurus [nobilis L.]'.
a. uopcc.
a) 0^ drvetu. O velike lovorike, o jaseni,
o javori! G. Palmotic 1, 106. Sred dubrave li-
jepe one od zelenijeh lovorika. 2, 48. Pod sje-
nom lovorike. B. Betera, cut. 23. Na listu lo-
vorike. A. Kanizlic, kam. 845. U lijevu granat'
granu od lovorike. Nar. pjes. here. vuk. 340.
Lovorika, lauro (Durante, Aquila — Bu6;, Laurus
nobilis L. (Vodopi6), v. Lovor. (Lovor ili lovo-
rika po svoj juznoj i primorskoj Dalmaciji sa-
monik je i ima ga mnogo. Kako sam mogao za-
paziti, biv§i zupnik u Osjemu u dubrovackome
primorju, i u Konavlih, rekao bih, da nasi se-
|ani, ili ne imajuc lipe, ili ne znajud za liu, po-
stuju nekijem nacinom lovoriku kako stari Sla-
veni lipu. M. Vodopid). B. Sulek, im. 204.
b) lovorove grane, grancice, Usee zove se
takoder lovorika. U Risnu badnak nakite lovo-
rikom. Vuk, rjecn. kod badnak.
b. jos u grdko i rimsko doba ovjencavali su
se lovorikom ili su se nom kitili bogovi, kra^evi,
pobjediteli u ratu itd., te su do nasega vremena
ostali lovorov vijenac i uopce lovorika kao znak
slave (ne samo ratne nego i svake druge) , i
gdjegdje se upotreb}ava rijec lovorika metaforicki
kao slava.
ci) vijenac. Da od tisucu svijo poma i od
tisudu lovorika vijenac slavan. I. Gundulic 54
— 55. S krunom, s kom je sgar vjencana s ma-
slinome lovorika. 430. Od uresue lovorike do-
stojne mi vijence svijte. G. Palmotic 1, 355.
Vijenac sved zeleni od neumrle lovorike. 2, 525.
Imaju kruno od lovorike na glava svoji. S. Mar-
gitid, fala. 23. Vijencima od bojne lovorike po-
nosase se. I. Dordic, ben. 7.
b) sama rijec lovorika. Tako Xenska Jubav
prika tvoj hrabrenoj vlasti vede svijetlu zelen
potamnjece od bojnijeh lovorika. I. Gundulid
24. Cesarskom lovorikom vedro 6elo okrunide.
P. Kanavelic, iv. 472. I on isti lovoriku daje
ocu nebeskomu. S. Margitid, fala. 212. Lovo-
rikom ter se kiti (pjesnik). J. Kavanin 176b.
Tad de Evropa i Rim sveti pram vam resit lo-
vorikom. 223^.
c. moze znaciti i druge bifke.
a) Lovorika aleksandrinska, (prema tal.)
lauro alessandrino (u sinskome rukopisu), Ruscus
racemosus L. B. Sulek, im. 205.
b) vrsta grozda podu^ega zrna grimizne
boje, sto se ne meci za vino nego se jede. — U
Dubrovniku. P. Budmani.
LOVORIKOV, adj. koji pripada lovorici. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjednika u Vukovu
(n. p. grana .lorbeer-' ,laureus'). Cetiri kap|e uja
lovorikova. J. Vladmirovic 12. Po saku morada
i lovorikova lisda. S. I^ubi§a, pric. 144.
LOVORIKOVINA, /. lovorikovo drvo (mate-
rijal). — U Stulicevu rjecniku: v. lovorovina.
LOVORINA, /. mjesno ime. — U spomeniku
XIV vijeka. U ,(L)ovorinju'. Spom. stoj. 9. (1254
— 1264). — Ne zna se treba li citati -nu Hi -nu,
jer u istome spomeniku ima vrlo cesto ju mj. u,
n. p. Ljuka, Stjudenbcb itd.
LOVORINA, vidi Lovorina.
LOVORI§TE, n. u Belinu rjecniku: ,laureto'
,lauretum' 429^, i u Stulicevu: lovorisde, lovo-
ri§te , locus laureis (sic) fertilissimus', gdje je
isto sto lovorik, all bi pravo znacene bilo : mjesto
gdje su negda rasli lovori.
LOVORIStVO, n. u Stulicevu rjecniku uz lo-
voriste. — posve nepouzdano.
LOVORITI, lovorim, impf. u Stulicevu rjec-
niku: .producere laurum' i , lauro exornare', ali
je u oba znacena nepouzdano.
LOVORJE, n. coll. lovor. — Od xvi vijeka.
a. vidi lovorik. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (v. lovori§te). Gdi jelje i borje i s desna i
s lijeva i rajsko lovorje ziv dlovjek uziva. M.
Vetranid 1, 7. Porivoj lovorjem opleten. 2, 107.
Gorom zacuh dva slavica gdje spijevaju u lo-
vorju. A. Sasin 163. Tri satira blizu stahu u
lovorju sakrivena. 192a.
b. lovoruvo Usee. Slava mu je puna, lovorja
zelena vjedna mu je kruna od krvi rumena. I.
A. Nenadid, sambek. 34.
LuVORKA, /. ime zensko, vidi Lovorko. — U
jednoga pisca Dubrovcanina xviii vijeka. Pir
Lovorke i Radmila. I. Dordid, pjesn. 115.
LOVORKO, m. ime musko (pastirsko) sto su
izmislili dubrovacki pjesnici (kao i zensko Lo-
LOVORKO
172
LOVEENCIJ
vorka). — Od xvi do xviii vijeka. Dubravko,
Xiubdrag, Lovorko . . . F. Lukarevic 4. ^ubimir,
Eadmio, Lovorko ... I. Gundulic 79. Okoristit
se mudrijem naucima staroga Lovorka. A. Bos-
koviceva vii.
LOVORKOY, adj. koji pripada Lovorku. Milat
otac ^lubice Jubovnice Lovorkove. F. Luka-
revid 4.
1. LOVORNICA, /. vidi u Vukovii rjecniku:
lov6rnica, (po jugozapadnijem krajevima) rod od
lovorike ,die lorbeere' ,baca lauri'. — Ne znam,
jeli dobro zabi(ezen akc. ; ja bih rekao 16vornica.
2. LOVORNICA, / lovorov vijenac. — Samo
u Stulicevii rjecniku: ,lauroa, laureum sertum,
laurea corona'.
LOVORNO, n. mjesno ime u Dalmaciji u ko-
taru dubrovadkome. a) selo u Konavlima. Re-
pert, dalm. 1872. 23. Schem. rag. 1876. 34. —
b) zaselak kod Osaonika.' Schem. rag. 1876. 25.
LOVOROV, adj. koji pripada lovoru. P. Bud-
mani. i u Ivekovicevu rjecniku.
LOVOROVINA, /. lovorovo drvo, isporedi lo-
vorikovina. — U Stulicevu rjecniku : , lignum
laureum'.
LOYORSKI, adj. koji pripada lovoru Hi lo-
vorima. — Samo u Stuliceou rjecniku : v. lovoran.
1. LOVRA, /. vidi u Vukovu rjecniku (u tre-
cemu izdanu po Vukovijem bi^eskama): kosafika
uzina s dodatkom da se govori u Slavoniji. —
Nepoznata postana; F. Ivekovic misli da je od
mag. loriint, uzina.
2. LOVRA, /. ime selu u Ugarskoj. Sem. prav.
1878. 37.
3. LOVRA, m. vidi Lovre.
LOVRAN, m. ime trgovistu u Intri, tal. Lau-
rana. Schem. terg. 1876. 35. Priti ti j' va Lo-
vran. Nar. pjes. istr. 2, 148. Poslal je brat
Ivan galiju spod Lovran. 2, 77.
LOVRANKA, /. zensko cejade iz Lovrana.
Opatijka je (rukavice) satkala, Lovranka je od-
rezala, Mosceninka ocigtila. Nar. pje3. istr. 2, 42.
Po3lal je brat Ivan galiju spod Lovran, aj da
6e ti on spejat naj lepsu Lovranku. 2, 77.
LOVRANE, n. djelo kojijem se lovra. — U
Vukovu rjecniku (u trecemu izdanu po Vukovi-
vijem bileSkama).
LOVRAT, m. vidi lovrata. — Samo u Bjelo-
stjencevu rjecniku: lovrat. riba, v. ovrat, i ti Stu-
licevu : lovrat, riba, v. komarca.
LOVRATA, /. Chrysophrys aurata L., vidi
ovrata. — Od tal. mlet. V orada (s clankom).
Lovrata (vrst ribe) , orada'. — na Rijeci. F. Pi-
lepid.
LOVRATI, lovram, impf. uzinati kod kosena,
vidi 1. lovra. — U Vukovu rjecniku: (u trecemu
izdanu po Vukovijem bi}e§kama) [v. impf.; vide
lovra] bez znacena.
LOVRE, m. vidi Lovro. — Voc. je Luvre, a
ostali su padezi kao da je nam. Lovra. — Od
XVII vijeka po primorju, a izmedu rjecnika u
Belinu (, Lorenzo' .Laurentius' 4431>) i u Bjelo-
stjencevu (v. kod Lovrjenac). Lovre Vilak. P.
Vitezovic, krou. 132. Lovre zemjak ki sazida i
manastir Benodoia. J. Kavanin yi*). S Lovrom,
Petrom i Andrijom. SKi'*. Uz Ivana eno pake
Lovre i Stipe mu6enika. 522b. Kosiridu opatu
svetoga Lovre u Morina. J. Banovac, razg. i.
Jedan Lovre vas na ognu ]>o6en. 157. Svoti
Lovro JuStinijan. pred. 5. Koji si bla^enomu
Lovri dopustio . . . F. Lastrid, od' 353. Lovre
Jerkovic. J. Vladmirovic 4. Pitao nekakav se-
|anin popa dubrovackoga : „Dum Lovre, u kojoj
se crkvi Bog moli, a ne traze lemozine?" Nar.
prip. vrc. 218.
LOVREC, Ml. Laurentius, vidi Lovrjenac. —
XIII vijeka. Anton sin zupana Lovreca. Mon.
Croat. 26. (1275 prepis. 1546). — Napisano je -c
i tako treba da bude, jer od lat. ti (i te) pred
vokalom postaje u dalmatskome jeziku c a ne c,
vidi marac, polaca. ista rijec (vidi Lovrec), kao
mjesno ime nalazi se pisana s c, te mislim da
to nije dobro, ipak tako ostavjam u ovome rjec-
niku, jer moze biti da sad narod tako izgovara
po krivoj analogiji.
LOVRECAN, m. mjesno ime (Hi samo Hi sa-
stavfeno s drugijem rijecima) u Hrvatskoj u zu-
paniji varazdinskoj. a) Lovrecan, selo. Razdijej.
105. — b) Lovrecan, selo, vidi Lovrecani. — •
cj Lovrecan-brijeg. Razdije|. 103. — clj Lo-
vre6an-selo. 103. — U ovijem je selima crkva
svetoga Lovrjenca (Lovreca).
LOVRECANI, m. pi. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji varazdinskoj. Razdije}. 102. — Na dru-
gijem je mjestima pisano Lovrecan. V. Sab|ar,
mjestopis. rjecn. 234. Schem. zagr. 1875. 29.
LOVRECA SELA, n. pi. ime selu u Hrvatskoj
u iupaniji vara£dinskoj (pisano Lovreca sela,
ali radi c vidi kod Lovred). Razdije}. 101.
LOVREC16, m. prezime (u prvome primjeru
moze biti i ime kao dem. Lovrefi). — xvi vijeka.
Sudac Audrej Lovredica vnuk. Mon. croat. 236.
(1533). Matek Lovrecid. 325. (1552).
LOVRECINA, /. ime trima selima u Hrvatskoj
u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Lovrecina
(zove .se i Varos). Razdije}. 119. Lovrecina mala
i velika. 118.
LOVREC, m. ime selu u Dalmaciji u kotaru
imotskome. Repert. dalm. 1872. 14. — Dodano
je i u trecemu izdanu Vukova rjecnika [Lovrec,
m. (-de, n. ?) selo, cf. Mrnavceva gradina]. —
Radi -d vidi Lovrec.
LOVREK, m. vidi Lovred. — isporedi Lovre-
kovid. — XVI vijeka. Mej Franci§em i mej Lo-
vrekom Brzidem. Mon. croat. 329. (1564).
LOVREKOVI6, m. prezime (po ocu Lovreku).
— XVI vijeka. Mihe Lovrekovid. Mon. croat.
330. (1564).
LOVREN, m. vidi Lovrjenac. — -e- stoji mj.
negdasnega e (kao i u Lovrenao), te u juznome
govoru (gdje bi od Lovren postalo Lovrjen, ali
-j- ispada iza r) i u istoinome glasi Lovren, a
u zapadnome Lovrin. — Vala da je postalo od
Lovrjenac s toga §to se shvatilo kao da je ova
deminutiv. — Prije nasega vremena, svakako ne
docnije xvii vijeka (vidi Divkoviceve primjere).
— Lovren Gavrio (na strani 2^ tal. Lorenzo
Gabriel). M. Divkovid, zlam. 2''. Sveti Lovrene.
nauk. 306. Lovrenb. S. Novakovic, pom. 73. —
Sveti Lovrin na gradela(7ij pekud se. I. Ancid,
svit. 19. Sveti Lovriuo. 114''. Da bi Lovrin
posten dadko bio ziv. J. Kavanin 103*. Mu-
denike KotoraSe Petra, Andriju i Lovrina. 316b.
— / kao mjesno ime. Lovreai> (selo). S. Nova-
kovid, pom. 137.
LdVRENAC, vidi Lovrjenac.
LOVRENCIJ, m. Laurentius, vidi Lovrjenac.
— Na jednome mjestu xvii vijeka (drugdje u
istoj knizi stoji Lovrinac). Proklet od I'uh cesar
Decij, proklot 3 tobom i Lovroncij. P. Hekto-
rovid(?) 158.
LOVEENCICA
173
LOVSKI
^ LOVEENCICA, /. suvrst kruSke (Vajavac). B.
Sulek, im. 205.
LOVEENCIC, m. prezime, vidi kod Lovrjenac.
— Od XVI vijeka. Petr Lovrencid. Mon. croat.
182. (1501).
LOVEENOV, adj. koji pripada Lovreuu. Na
bisicah jos sazgano Lovrinovo tisti rebro. J. Ka-
vanin 325b.
LOVEENTOVAC, Lovrentovca, m. kajkavski
Lovrentovec, inie selu u Hrvatskoj u zupaniji
varaMinskoj. EazdijeJ. 99.
LOVEESCAJCICA, /. ime livadi. Vinice kod
Varazdina. D. Hire.
LOVEET, m. vidi 2. Loret. — Od lat. Lau-
retum. — U Bjelostjencevu rjecniku: Lovret, Lo-
ret ,Lauretum'.
LOVE^TANSKI, adj. koji pripada Lovretu.
— U Bjelostjencevu rjecniku: ,lauretanus'.
LOVEETIC, m. prezime. — Od Lovre, gen.
Lovreta (starije Lovrete). za koji ipokoristik
nemayn potvrde. — Famine se od xviii vijeka.
Uzvisenih Lovreti6a nu u tebi jos duh dise. J.
Kavanin 10^'^. Od Lovrinih Grisogani Lovretic
se ozpk zove. 103t>. Lovreti6. And. Kacic, kor.
455. Boca 29.
LOVEETTN, adj. koji pripada Lovreti, vidi
kod Lovretii. — xvi vijeka. Cetrto selo Kirina
Brnkovida, peto selo Blazevo i Lovretino, sesto
selo Matija SuSnida, . . . Mou. croat. 271. (1572).
LOVEIC, m. prezime (po ocu Lovri). — Od
XVI vijeka. Marka Lovrida. Mon. croat. 270.
(1572). Lovrid. Schem. spalat. 1862. 29. Schom.
bosn. 1864. x. xvni. Schem. zagr. 1875. 229.
Boca 5.
LOVEICI, m. pi. ime zaseoku u Bosni u okrugu
travnickome. Statist, bosn. 60.
LOVEIJENTIJE, m. ylavg^vTioi, vidi Lo-
vrjenac. — U spomeniku xui vijeka, i otale u
Danicicevu rjecniku (Lovrenbtije ,Laurentius').
Mucenike Gospodne Vlasija, Lovrenbtbja, Petra
i Andriju. Mon. serb. 35. (1253).
1. LOVEIN, adj. koji pripada Lovri. Od Lo-
vrinih Grisogani Lovretic se ozak zove. J. Ka-
vanin 1031^ Dilak sglobe mao Lovrine. 323t*.
2. LOVEIN, vidi Lovren.
LOVEINKA, /. vrst vinove loze bijela grozda
(u Dalmaciji, Danilo). B. Sulek, im. 205.
LOVEJENAC, L6vrjenca, m. Laurentius, ime
musko. — Postaje od latinskoga ublika, a ne od
tal. Lorenzo, te moze biti dalmatska rijec (vidi
kelomna). — -je- stoji wj. e, za to glasi i L6-
vrenac i L6vrinac. — Akcenat sam zabijezio po
govoru dubrovackome : u nom. sing, jasno je da
je -je- kratko, ali se u ostalijem padezima ne
moze dobro razabrati, jeli -je- Hi -ije-. ja mislim
da je prvo bole po zakonu sto je i u vidjevsi,
Nedjejko (Nede|ko) ltd. — Ima u jednoga pisca
Dubrovcanina i nom. (dakle i voc.) L6vrjenco.
Mudro rede sv. Lovrjenco (,Lovrijenco') Justi-
nijan. A. Kalid 311. — Od xv vijeka, a izinedu
rjeenika u Belinu (.Lorenzo' ,Laurentiu3' 443t>),
u Bjelostjencevu (Lovrenc, Lovre, Lovrenac .Lau-
rentius'), u Danicicevu (Lovrentcb , Laurentius').
Svetoga Lovrenca mudenika. Mon. serb. 250.
(1400). Spom. sr. 90. (1407). NaSb (pisu Du-
brovcani) posalb u ime fratb Lovrenacb. Spom.
sr. 71. (1405). — Po Lovrjenca koga Xigose, nedu
te u kudu. M. Drzid 175. U crkvi svetoga Lo-
vrjenca. A, Gudetid, roz. mar. 65. Lovrjenca
mucenika. P. Kanavelid, iv. 506. K6 nas Lo-
vrjenac Justinijan nagovara. B. Zuzeri 58. Sveti
Lovrjenac Gustinijan. D. BaSid 90. S. Lovrjende,
moli za nega. T. Ivanovid 109. Muke hrabre-
noga Lovrjenca. A. Kalid 290. — Svetoga Lo-
vrenca. Mon. croat. 16. (1325). Lovrenc Bar-
tolid. 65. (1445). Plovan Lovrenac. 82. (1455).
Ja pop Lovrenac. 113. (1474). Lovrenac Klindid.
183. (1501). Lovrenac Crnkovid. 188. (1505).
Sveti Lovrenac. Narucn. 45^. Lovrencu. Ko-
rizm. 27b. Pociva u crikvi s. Lovrenca. F. Gla-
vinic, cvit. 2o8b. Pritece k nemu s. Lovrenac.
265*. Ki kaliz Enriko na dast s. Lovrencu ucini.
271b. Stari Lovrenac. B. Krnarutid 31. Go-
spodin Lovrenac sin stariji osta. J. Armolusid
VIII. Lovrenca, Krizogona, ... I. Andid, svit.
170. Juranid Lovrenac. P. Vitezovid, odil. 86.
Ao sveti Lovrenac ! Nar. pjes. mikul. 141. —
Zupan Lovrinac. Mon. croat. 59. (1436). Sve-
tomu Lovrincu. 61. (1437). Ivan biskup posveti
se od Lovrinca solinskoga arkibiskupa. Ivan
trog. 4. Prikazanje zivota s. Lovrinca muce-
nika. P. Hektorovid (?) 77. Ne tid' me se ti
Lovrinac, jer sam velik ja zlodinac. 118. Sveti
Lovrinac. S. Margitid, fala. 3. S. Lovrincem
djakom. J. Banovac, blagosov. 121. Koji si do-
pustio blazenomu Lovrincu ogan muka svoji pri-
dobiti. B. Pavlovic 48. Lovrincu Justinijanu.
F. Lastrid, test. 67a. Kakvim ognem scinite da
je gorio s. Lovrinac? 255b. Lovrinca je zakli-
nao. A. Kanizlid, kam. 99. Na pridvorju crkve
sv. Lovrinca. 569. — TJ Dubrovniku se neka
tvrdava zove (uprav sveti) Lovrjenac. P. Bud-
mani.
LOVEJENAC, Lovrjenca, adj. koji pripada
Lovrjencu. — Postaje nastavkom j, isporedi ban,
Ivan. — Na jednome mjestu xvi vijeka. ,Mense
augusti die 10', to je na Lovrencu. Mon. croat.
280. (1577).
LOVEJENCO, vidi Lovrjenac.
LOVEJENCEV, adj. koji pripada Lovrjencu.
Ca vidim gdi Ivan slipe cini gledati nego Lov-
rindeva dostojanstva ? Ivan trog. 28b. Pridobit
on junackim trpjenjem Lovrincevim. F. Lastrid,
svet. 131b. — U ovome primjeru Lovrinceva (u
dat. sing, s nastavkom i) moze biti zensko pre-
zime (Hi po ocu Lovrincu): Mladici Gracijozi
Lovrincevi, Petre Hektorovid Hvaranin ovo slozi
i upisa. P. Hektorovid 55.
LOVEJENCEVA TEAVA, /. Symphytum of-
ficinale L., neka bilka. — vidi Lovrjendev. —
U Stulicevu rjecniku: ,consolida media'.
LOVEO, wt. hyp. Lovrjenac. — isporedi Lovre.
— Akc. se mijena u voc. LSvro. — Od xvii vi-
jeka. Za tim cijela jos telesa Petra, Lovra i An-
drije, ki su slavni vrh nebesa. J. Palmotid 8.
Kako svidodi s. Lovro Justinijan. F. Lastrid,
svet. 16b.
l6vEOVi6, m. prezime (po ocu Lovru). — U
nase vrijeme. Schom. zadar. 1876. 53.
LOVSKA, /. ime selu u Slavoniji u zupaniji
pozeskoj. Eazdije|. 127.
LOVSKI, adj. koji pripada lovu. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjeenika u Belinu (samo adver-
bijalno na lovsku ,da cacciatore' ,venatorie' 155b).
PoskupivSi sva lovska oruzja. I. Dordid, ben.
171. Spaijska straza lovskoga gaja. A. T. Bla-
gojevid, khin. 17. Iznade ga (lavica porod) gdi
ga huda lovska sila smrtno izrani. P. Sorko-
cevid 580b. Vi21e i sokolu, vas dva druga vazda
budna, lovskom daru prudna. Osvetn. 4, 21. Op-
dine razoruzane zbog lovskih prestupaka. Zbor-
nik zak. 1853. 2, 11. PrekrSaje lovskoga ovoga
LOVSKI
174
LOZA, 1, b.
zakona. 1871. 73. — I Lovsko Brdo, kao ime
brdu u Srbiji u okrugu krajinskome. M. D. Mi-
licevic, srb. 1000.
LOVSTVO, n. res vonatoria, sve sto pripada
lovu. — U na§e vrijeme, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (.aucupium'). Lovstvo ,jao:d-wesen'. Jur.
pol. termiuol. 293. Lovstvo .jagdwesen'. Zbornik
zak. 3, 411.
LOVTA, /. vidi lopta. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (v. lopta). Da bi se
lovta niz onu vrlet koturala do jiodno brijega.
S. ]^ubisa, pric. 60.
LOVTIStE, n. mjesto gdje se igraju lovtom.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,3phaeristerium,
locus pilae*.
LOVTISTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz lov-
tiste. — posve nepouzdano.
LOVTOIGEALIStE, n. u Stulicevu rjeiniku
uz lovtiste. — nepouzdano.
LOVTOIGKAONICA, /. u Stulicevu rjecniku
uz lovtiSte. — nepouzdano.
LOVUS, m. vidi Lajos. — U spomeniku xiv
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Lovu§b
,Ludovicus'. cf. Laus). Gospode krajice Mareje
ugrbske i kcere dobra uspomenutiia gospodina
kraja Lovusa. Mon. serb. 211. (1387 prepis. istoga
vijeka).
LOZA, /. naj storije je znacene jamacno: vitak
prut, pa su se od toga razvila druga znaiena,
medu kojima je naj obicnije: Vitis vinifera L.
— Akc. se tnijena u dat. sing, lozi, u ace. sing.
lozu, u voe. sing, lozo, u nom., ace, voc. pi. loze.
— B,ijec je praslavenska, isporedi stslov. loza
jpalmes', run. jioaa, ^jnti, po}. loza, iva (ima i
}oza, macica winna) ; i moze biti slovenskobalticka,
isporedi lit. laza, stap. — Ako je tako, nije u
svezi s korijenom leg u leci i loziti, jer slav. z i
lit. z postaju od indoevropskoga palat%lnoga g,
a ne od grlenoga g. — Pocecemo naj obicnijim
znacenem, a ne naj starijim.
1. loza Hi loza vinova, Vitis vinifera L.,
bilka sto rada grozde (s nekijem pridjevima moze
znaciti i druge bi^ke). — Ovo znaiene pomala
se i u praslavensko doba, vidi u po^skome jeziku.
— Izmedu rjecnika u Vraneicevu (,vitis'), u Mi-
kalinu (,vitis'), u Belinu (,vito, pianta che pro-
duce uva' , vitis' 770^*), u Bjelostjenceou (loza,
trs ,vitis'), M Stulicevu (,vitis'), u Voltigijinu
(,vite' ,rebe, weinstock'), u Vukovu (vinova ,dio
weinrebe' , Vitis vinifera Linn.*), u Danidicevu
(, vitis').
a. uopce (vinova Hi pitoma loza). Zem^e
moje da ne pokrijete ni jedbne pedi ili lozovb
ill zitomb ili voderab kojimb. Mon. serb. 20.
(12H4). Nimb dadohb zamenu zemlu za zem|u,
a lozu za lozu, dubb za dubb. 531. (1485). Vino
ima biti od loze. Narucn. '20^. Ja jesam loza,
vi josto prutje. N. Ranina 210*. joann. 15, 5.
Ako vidiS (u snu) punu lozu grozdja, toj prili-
kuje radost i veselje. Zborn. 139^. Loza opada
i vene. F. Lukarevic 232. Nijosu pjaui od vina
od loze. A. Guceti6, roz. mar. 250. Loza se ne
priima daluih driv, ako i velika jesu. Aleks.
jag. star. 3, 227. Tu vidi lozu i tolik plod imiSe,
da dvima 61ovikoma ponesti jedau grozd. 30G.
Lozu koliko ljep§o obreiu i ocisto, toliko IjepSe
rodi. M. Divkovic, bes. .S47*J. Puna dike loza
rada svoje slasti. 6. Palraotid 2, 4'22. Odhra-
i^ena bez zabave prem svakoje kako loza zapu-
§tena. 1. V. Bunic, mand. 7. Tako i vita jela
pade, kad ju plahi vihar skrSi, ter zajedno s nom
opade loza i brstan kijeh uzdrzi. 81. U dobru
vinu od loze a neiscedenu. P. Radovfiic, na6in.
544. Vino od loze. L Ancic, svit. 32. Loza naj
ve6e }ubi tezasku sjen. (D). Loza ne6e dru^be
ine neg od pritke. (D). Poslov. danic. A pak
sadi i nami6e mjesto toga lozu plodnu. A. Vi-
taj.ic, ostan. 5. Stabla, loze vinove, ... S. Mar-
gitic, fala. 123. Nu tako se loze rjezu, plod da
nose. J. Kavanin 340t>. Potribnito je kopati du-
boko za usaditi loze. A. d. Bella, razgov. 61.
Loze i voda sadite. J. Banovac. pripov. 139.
Tisinu neba svrhu loza dopusti. blagosov. 235.
Lozi i drugom vocu plodnomu. F. Lastric, test.
350*. Loze ovog vinograda. ned. 375. Sluzio
se je vinom od loze. A. Kanizlic, kam. 541. Do-
nesavsi mu loza grozdje. E. Pavid , ogl. 21.
Loza je lozi porucila: „Udmakni se ti od mene,
a ja 6u dat i za tebe**. (Z). Poslov. danic.
Ogranci od lozo kqji ne primaju vlagu iz svoga
korena. M. Zori6i6, osmina. 46. Vino naravsko
od loze. Ant. Kadcic 52. Voda ististeua oliti
izazeta iz voda, iz trave, iz loze. 121. Usadi
lozu. D. E. Bogdanic 8. Usadih tebe, lozo plodna
i istina. J. Matovid 89. Vino naravno od loze.
M. Dobretid 318. Usadih lozu sred vinograda.
Nar. pjes. vuk. 1, 86. Savi se loza vinova okolo
ruze rumene. 1, 312. Savila se loza oko bora.
2, 167. Koji sa|e da mu lozu trga. Nar. pjes.
here. vuk. 335. Na lozi je urodilo grozdje. Nar.
pjes. istr. 2, 91. Loza i koza vodu ne mi-
luju (ne miluju kisovito vrijeme ni podvodna
mjesta, nego susu i brda). Nar. posl. vuk. 170.
Od loze grozd, a od trna kupina (n. p. biva).
234. Od loze grozd a od gnide us. V. Bogisid,
zborn. 164. Brezujci posadeni lozom i maslinom.
S. ^ubisa, prip. 55. Ugone cobani koze u loze.
159. Vojska hara loze i vodke. 184. Loza, cslav.
loza (jvitis, palmes'), rus. .loaa (salix), aoaa bkho-
rpa;\cKaH (vitis), sl6. loza (vitis), po}. loza (salix),
Vitis vinifera L. (Visiani, Durante, Delia Bella).
B. §ulek, im. 205. Loza vina (u rukopisu xvi
vijeka), Loza vinova, Vitis vinifera L. (Vuk).
206. — osim vinova kaze se i vina loza (vidi
vina). Ja posadih vitu jelu i uza nu vinu lozu.
Nar. pjes. vuk. 1, 362. — Kad zadazdje s gro-
znijeh loza rujna i zlatna pida ugodna. I. Gun-
dulid 396. Kad zadazdi s groznijeh loza vino
sladko. J. Kavanin 170b. — Oko tebe loza
vita i gorica kano kita. M. Katandid 75. Sto
se falls, vita lozo vinova? Nar. pjes. vuk. 1,
448. — ,Sin dobroga Noa koji kitnu lozu prvi
usadi. G. Palmotid 3, 17^. — Da prutiva loza
mede, hvala 'e brijestu. J. Kavanin 167*. —
Sadila Mara vinograd i b'jelu lozu vinovu.
Nar. pjes. vuk. 1, 213. — Koljenci loze ,nodi
della vite' .articuli'. A. d. Bella, rjecn. 770b, —
Loza na odrini, loza za odrinu ,vite pergolana,
cio6 da pergola' , vitis pergulana' 770b. — Pova-
liti lozu, poloziti lozu ,propaginare, coricare i
rami delle piante senza tagliarli, acci6 che ger-
moglino' ,propago' 591*. — Barem jiazi loze po-
vajuSe. J. S. ile}kovid 42. — vidi i groido, prut,
rasklad, zakoliti, laduh, lomafia, osipada, poviti
se, polagati (poloziti), prpo|ak, prporak, reznica
ltd. — IJ metoforickome smislu. Onijem vinom
koje da ona loza bo^anstvena. A. Gucetid, roz.
jez. 270.
b. razlikuje se loza div\a od pitome. —
Izmedu rjei'nika u Belinu (divja loza ,lambrusca'
,lambrusca' 423*) i u Stulicevu (loza divja ,1a-
brusca'). Sto na divjoj raste lozi. M. Vetranid
1, 15. Gomila ka se jo sva pokrila lozom di-
vjadnom. 2, 190. Prut i lozo uzdivjano navrn' na
se, neka rodi. J. Kavanin 66^>. Drugo je vino
od loze pitome, a drugo je od divje. A. Badid
LOZA, 1, b.
175
1. LOZAN
d07. Niko se (vino) izazimje od vo6a, t. j. od
jabuke, a niko od loze divje, i pitome. J. Ba-
novac, razg. 226. Loza divja, vitis vinifera si-
luris (u mletadkome rukopisu), lambrugia (Kuz-
mic, Anselmo da Canali), Vitis vinifera silvestris
Gmel. B. Suiek, im. 205. Loza poznica, vite sal-
vatica (Kuzmic, u rukopisu xvr vijeka), Vitis
vinifera silv. Gmel. B. Sulek, im. 206. — Mj.
div}a loza kaze se i vinaga. Lipe loze vinage
postase. M. A. Eelkovid, sat. BT^.
c. s nekijem pridjevima znaci druge bi(ke.
a) bijela loza, vidi pavitina. — Izmedu
rjecnika u Miknjinu (loza bijela, skrobut , vitis
alba'), u Vukovu (loza bijela ,die waldrebe' , Cle-
matis vitalba Linn.' [vide pavitina]), it Danici-
cevu (loza bela , Clematis vitalba L.'). Loze bele
seme rastltci. Sredovjecn. lijek. star. 10, 112.
Uzmi lista od bile loze. J. Vladmirovi6 21.
Loza bijela, (prema lat.) vite bianca (u siiiskome
rukopisu), Clematis vitalba L. (Lazid, Vuk). B.
Sulek, im. 206.
bj crna loza, vidi 2. kuka. Loza crna,
(prema lat.) vite nera (u sinskome rukopisu),
Tamus communis L B. Sulek, im. 206.
2. prut (naj starije znacene, vidi sprijeda).
a. na samoj lozi (cokotu, trsu). Ja jesam
trs, a vi jeste loze. Zadar. lokc. 65. joann. 15,
5. Trs daje sok lozam svojim. S. Budini6, sum.
23b. Trs u loze vino liva i toci. 198*. Loza
postavjena u zemju biva cokotom. Z. Orfelin,
podr. 41.
b. na drugoj bijci, prut se kaze loza, oso-
bito ako je vitak kao lozovi prut. — Izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (loza, mladica ,palmes').
Kakono ti loza od svoga pna ocjecena, aliti
grana od svoga stabla odlomjena. M. Divkovi6,
bes. 90t'. Kad travom kosmatom poje se povije,
a kad lozom bogatom vrba se odije. I. T. Mr-
navi6, osm. 169. Kakono se zaslipjuje medvid
s lozdm od pana gorucom koja se svijetli. M.
Eadnic 300*. Grasak ili po basci ga sije§ 11'
oranem razsipajui krije§, gledaj, ritko da ti zrne
pada, . . . tako ridak kad raspusti loze, u mahuni
1 zrna se mloze. J. S. Re}kovi6 119. Otle jasu,
niz pojanu ma§u, gneli loze tikvene i grasne.
Osvetn. 4, 21. U crnu me struku zavijala, a ku-
pinom lozom povijala. Nar. pjes. vuk. 2, 407.
3. u prenesenome smislu, vrsta nakita na
kniznijem kornma (arabeska?). — U rukopisu
XVII vijeka pisanome crkvenijem jezikom. Skaza-
nije, jegda povezujesi knigi kako pozlatiti har-
tiju svrfchu knige . . . Po tom 6ini loze jakoze
hostesi. Glasnik. 2.">, B6.
4. vidi zavoj, burma, b), Sajtov, saraf. — Od
XVIII vijeka u Dubrovniku i u Boci.
a. na tijesku. — U Belimi rjecniku: loza
od tijeska ,vite da torchio' , cochlea torcularis'
770b, i u Vukovu: (u Boci) na tijestu ona dva
direka ili stuba koji su na zavoj izrezani.
b. uopce. — U Belinu rjecniku: ,vite, stro-
mento da stringere' , cochlea' 770b.
5. u prenesenome smislu, rod, pleme, toliko
otac i prarodite\i, koliko potomci, vidi i trak.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjednika u Vukovu
(,der stamm, das geschlecht' ,stirps': „od loze Ne-
manica". „Pasja lozo !" cf. kojeno). Ni djed ni baba
ni se mogu ozeniti ni udati oni koji uprav sni-
hode od loze. M. Divkovic, nauk. 255a. Jero
bistre loze plod vrlumit. J. Kavanin 140*. I
presijefie Joxu Jankovica, vukovarsku lozu i pie-
mica. I. Zanicid 159. Zarad toga istome veoma
suprotivit se jest poceo i zvati sebi na pomo6
svukoliku svoje loze silu, ho6u reci: svukoliku
skupStinsku luteransku. 20. Pa ga vjenca s li-
jepom devojkom ; i nek mu je, cestita mu bila.
junacku mu lozu odrzala! Pjev. cm. 149*. Od
iste loze proziv|u se Stratimirovidi. G. Zelic 76.
Pa se za liim druge age fale, kakono su svi od
loze prave. Osvetn. 6, 88. Od ove loze zivio je
Datajko Medin. S. ^.ubisa, prip. 46. Ostade li
koje dijete od te loze? 93. On je od loze Cr-
noevica. 170. To su porodice Levijeve po lo-
zama svojim. D. Danicic, 2mojs. 6, 19. Fala ti
kao gospodifiicu, stara kuco i gospodska lozo !
Pravdonosa. 1851. 21. Loza rodstvena ,verwandt-
schaftslinie' ,linea di consanguinita'. B. Petra-
novic, rucna kn. 17. Loza ,linie' ,linea (con-
sanguineita)'; ravna — .gerade — ' , — retta'; po-
bocna — .seitenlinie' ,collaterale'; ushodna — ,auf-
steigende — ' ,ascendente — '; nishodna — ,abstei-
gende — ' . — discendente'. 50. Loza ,geschlechts-
linie'. .Tur. pol. terminol. 246. Loza rodbine
,verwandtschafts-linie'. 595. Na prvu lozu spa-
daju oni, koji izlaze od pokojnika kao stabla
svojega, to jest liegova djeca i nihovi potomci;
na drugu lozu spadaju otac i mati pokojnika,
Zajedno s onima koji ishode od oca i matere,
to jest negova braca i sestre i nihovi potomci;
na trecu lozu spadaju djedovi i babe s bradom
i sestrama roditeja sa svojim potomcima; na
cetvrtu lozu spadaju pradjedovi i prababe po-
kojnika sa svojim potomcima; na petu lozu spa-
daju sukundjed i sukunbaba pokojnika s onima
koji izlaze od nib; na sestu lozu spadaju pra-
sukundjed i prasukunbaba pokojnika s onima
koji ishode od nih. Grad. zakonik. §. 731.
6. mozebiti po predasnemu znacenu (kod 5),
u Crnoj Gori dijele se na loze kuce kod dijejena
lova (zar se shvaea loza kao dio plemena ?). (Da
je) lakse dijoliti ulov|enu ribu, podijele sveko-
like kuce _ koje su nakraj blata u cetiri ,ce-
tvrti' . . . Cetvrti za tim dijele svojim pojedinim
druzinama po broju dijelova koji se nalaze u
svakoj druzini. da je lakse racunati dijelove, di-
jele ih na ,loze'; svaki deset dijelova sastavjaju
jednu lozu, pa po tim lozama cetvrti dijele dru-
zinam ribe. V. Bogisic, zborn. 497.
7. po sjeverozapadnijem krajevima (u Hr-
vatskoj i u ugarskijeh Hrvata, tako je i u Slo-
venaea), od znacena : prut, pruce, postalo je zna-
cene: suma, gaj. — Od xv vijeka (mislim da
amo pripadaju i naj prva tri primjera), a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (,sylva'; 2. loza
gusta za pasu jSaltus'; 3. loza za koje ,sylva pa-
lifera*, v. kolosek), u Jambresicevu (,sjlva,'; loza
gusta za pasu ,saltus'), ti Voltigijinu (,bo3co,
selva' ,wald, waldung'). Tu istu lozu i ispasisce
liim dasmo. Mon. croat. 60. (1437). Dasmo nemu
jedan delak loze. 170. (1498). Sa senokosami,
lozami, gaji, vrhi. 276. (1575). Bise ondika ne
daleko loza nika ka se zvase Cister. F. Glavinic,
cvit. 283 — 284. Opat posla ga u niku lozu ka
se zvase ,Chiaravalle'. 284b. XJ Horvatskoj loza
zove se oni atar sume koji je jednom solu ili
posebnim kudama razmiren, odkud drva za vatru
i za gradu vade i sto isiku opet posaduju. J. S.
Eejkovid 52. Nac je v lozi borak, ki se ne ze-
leni? Jadke. '29. S gora. bedke loze. 213. Loza,
ime sumi. U lozi rastu vrgani, all i pafii. u Pri-
gorju. F. Hefele.
8. Loza, kao mjesno ime. — U nase vrijeme.
Hajde s liima uz Lozu planinu. Ogled, sr. 440.
9. Loza, ime zensko. — isporedi Lozana. —
Prije nasega vremena. S. Novakovid. pom. 74.
10. Loza, m. prezimd. — xiv vijeka. Bogo-
slavb Loza. Ded. hris. 72.
1. LOZAN. lozna, adj. koji pripada lozi, lo-
zama. — Akc. se ne mijena. — Stara je rijec,
1. LOZAN
176
LOZICA, f, c).
isporedi stslov. lozsn'B, rus. ^ioshuh (koji pripada
vinogradu). — Izmedu rjednika u Belinu (lozni
,di vite' jviteus' 770b), « Stulicevu (,viteu9' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara), u Voltigijinu
(lozni ,(ii vite' ,von rebe'). Ne budu piti od sada
od sega ploda loznoga. Zadar. lekc. 15. matth.
26, 29. Vede necu piti ovoga roda loznoga. Ber-
nardin 70. Ne budu piti s vami od segaj ploda
loznoga. N. Eanina 90b. Od ovoga ploda loz-
noga. Anton Dalm., nov. test. 122b. luc. 22, 18.
Slbzu lozuuju napoj s vinomb. Sredovjecn. lijek.
jag. star. 10, 111. Sto ce biti od drva loznoga?
M. Divkovic, bes. 540*. Uzmite lozna od ploda.
B. Kasi6, rit. 323. Eozge = mladice lozne. I.
Bandulavi6 299. Lozna stabalisda . . . Od ploda
loznoga... D. Barakovic, jar. 26. Pod vratami
kruha psenicna i loznoga vina. I. Ancid, svit.
56. Lozne 'e prute htil do mora a do rike sad
prostriti. A. Vitajic, ist. 259b. Od ploda loz-
noga. L. Terzi6 213. Da vec nede ploda ovoga
od loznoga ku§at vijeku. J. Kavanin 482a. Od
ovoga ploda loznoga. A. Baci6 309. I. Velika-
novi6, uput. 3, 43. Vino izazeto od ploda loz-
noga. J. Matovic 196. Lozni prut. I. M. Mattel
299. Uzmi cveca loznoga. Z. Orfelin, podr. 206.
S loznom krvju. D. Obradovid, sav. 3. Ne trazi
mu (vinu) ni boje ni lica, ved koje mu lozna
daje klica. J. S. Ke}kovid 377.
2. LOZAN, m. mjesno ime.
a. selo u Slavoniji u zupaniji virovitidkoj.
Razdije}. 141.
b. u Srbiji. a) selo u okrugu knezevackome.
K. Jovanovid 112. — b) vidi Lozan, a).
3. LOZAN, m. ime viusko. — Od prije nasega
vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu (,manns-
name' ,nomen viri*). Lozanb, ace. Lozana. S. No-
vakovid, pom. 74.
LOZANA, /. ime zensko. — isporedi 3. Lozan.
— Prije naSega vremena. S. Novakovid, pom. 74.
LOZANI, m. pi. ime selu u Srbiji u okrugu
toplickome. M. D. Milidevic, kraj. srb. 387.
LOZANIC, m. prezime. D. Danicid.
LOZAN, m. mjesno ime u Srbiji. a) selo u
okrugu rudnickome. K. Jovanovid 147. — u ru-
kopisu XVI II vijeka pisano je Lozan'B. U nahiju
rudnicku u selo Lozant. Ead. 1, 182. — b) mjesto
na graniei u okrugu kru§evackom,e. M. E). Mili-
devic, srb. 723.
LOZANA, /. 6e^ce u mnozini: lozane, tal. la-
sagne, rezanci. — Akc. se mijena u gen. pi. lo-
zana. — Od XVIII vijeka po primorju. Nije lo-
zane bez magane. (Z). Poslov. danid. Lozane,
makaroni. u Lici. D. Trstenak. L6zane, rezanci
malo poSiri a plosnati i dugi. U na§e vrijeme u
Stonu. nimali smo objedu lozada i mesa". M.
Milas.
LOZANAE, lozandra, m. trlica. U naSe vrijeme
na Trpiiu. „Kupila je dva lozaiiara". M. Milas.
LOZEN, adj. samo u Stulicevu rjecniku uz
lozan.
LOZICA, /. dent. loza. — Akc. se mijena u
gen. pi. 16zlca. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika^inu (lozica, mala loza ,viticula'), u
Belinu (.vite piccola, viticella' ,viticula' 770b),
M Stulicevu (lozica, mala loza ,viticula'), u Vu-
kovu (,da3 rebchen* ,viticula').
a. vidi loza, 1.
a) vidi loza, 1, a. Nad nimi lozice sincu
jim fiinahu. M. Marulid 77. U koju nasadi raz-
liku lozicu. M. Vetranid 1, 9. Tad Lieo potede,
i naglo postupi, ne mnogo dalede od sada od-
stupi, rukovet nakupi lozice (ovo mole pripadnti
pod b, a)) zelene koja se prem pupi s korenka
i zene, da blaga grad zrene od prudne lozice
ved nego studene s Plankita vodice. D. Bara-
kovid, vil 145. Cistedi lozice koliko more, da
bo}e plode. F. Lastrid, test. 39Sb, Kojjem des
se podiditi kako paun zlatn'jem perom a senica
ravn'jem pojem a lozica biber-grozdem. Nar.
pjes. vuk. 1, 150. I lozicu s grozdima. 1, 287.
Na Momiru zelen bor nikao, na Grozdani vinova
lozica. 2, 167. Kosu reze pa vinograd veze, a
suzama lozicu zaliva. 3, 169. I n brdu vinova
lozica. 3, 193. Jedna nosi grozdak od lozice.
Nar. pjes. here. vuk. 336. Eodide vinova lozica.
Magaz. 1868. 65.
bj vidi loza, 1, b i e, a). Lozica, balsa-
mina viticula (Kuzmid), vitis labrusca (Vujidid),
Vitis vinifera silvestris Gmel. B. Sulek, im. 206.
— Lozica, f. Clematis vitalba L. — na Bracu.
V. Tomid.
b. vidi loza, 2.
a) vidi loza, 2, a. Ja sam trst vinovi isti-
niti, a vi ste lozice. M. Divkovic, bes. 539b.
Al' vinograd listao i lozicu pustio, i pod lozom
bozur cvet. Nar. pjes. vuk. 1, 278.
b) vidi loza, 2, b. Ne (ditejine) imade od
petere fele: prvu Nimci ,Lucerner-k]ee' vale,
koje sime iz Svajcerske ido i lozice od svih
boJe vride ... J. S. Eejkovid 126. Po noj (zemji)
sime (od graska) i na ritko giibi, da ti more lo-
zice ispustit. 173. Ova trava po naj vise raste
u hladu, lozica jcj je tanka i mekana gotovo
kao u broda, a cvijet sitan bio. Vuk, rjecn. kod
lazarkina.
c. vrsta veza, isporedi loza, 3. Zlatan vez,
kao lozica, na ubradadima. Vuk, rjecn. kod alama.
— Maze biti da amo pripada i ovaj primjer,
ako u nemu niJe lozica kakva vrsta kopce (vidi
kod kuplica) : Gusto se sastavja prem odi lozica.
N. Na}eskovid 1, 257.
d. vidi loza, 7. — U Bjelostjencevu rjecniku:
jSylvula', i u Voltigijinu: ,boschetto' ,waldchen'.
e. lozica, vidi polica. — u Sisku. F. Hefele.
f. Lozica, kao mjesno ime.
a) u Dahnaciji. aa) malo kuca u kotaru
diibrovackome kod Gruza. P. Budmani. (gri-
jeskom) Losica. Schem. ragus. 1876. 25. — od
XVIII vijeka. — vidi i c). Obio je Bunu i Bu-
nieu, Mrkan, Sutvid i Lozicu. (Z). Poslov. danid.
Od tole do otodida Dakse, kako predluka, otvara
se more pod Lozicom. M. Vodopic, tuzn. jel.
1868. 177. — bh) vidi u Danicicevu rjecniku:
mjesto u zupi Grbju koje jo car Stefan potvrdio
Kotoru. M(on. serb). 151. (1351 u prijepisu xix
vijeka). evo primjera : Toliko vyse recena 2upa
Grba)b koliko vinogradi i vaStaci i zemje i li-
vade so (sic) svemi pravinami svojemi Miracb,
Lozica, Dobrota do J^ute . . . (kao da nije ovo
mjesto u Grblu nego medu Kotorom i Dobrotom).
b) u Srbiji. aa) brdo u okrugu cuprij-
skome. Vinograd u brdu Lozici. Sr. nov. 1866.
85. — bb) kao da inia mjesto s ovijem imenom
i u okrugu crnorijeikome. Ima nekoliko starih
crkvina od kojili sada sluze samo ona u Loznici
i ona u Jablanici. M. D. Milidovid, srb. 882.
c) vidi u Danidicevu rjedniku : selo ,u
Luci u humskoj zemji' koje je kra) Matija dao
fratru Aleksandru Dubrovdaninu: , Lozicu'. M(on.
serb). 494. (1465). to moie biti da je selo kod
Zatona koje ima i sada. Schem. rhac. (1862). 24.
dakle Danidic viisli da je ista Lozica §to je pod
a) aa) ; ali Lozica ,u Luci u humskoj zemji' bila
je bez sutmie u Hercegovini blizu Neretve (vidi
kod 1. luka i Loznice). moze biti da je isto Ho
se jjomine xm vijeka. Otb Popbvbske zjupe u
LOZICA, f, c).
177
LOZNANI
Lozicju, otb Lozice u Vardy§te. Spom. stojan.
10. (1254—1264).
g. kao ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 25.
LOZICE, n. moze hiti dem. lozje, ali se uprav
ne zna sto je (zar isto sto loza, 4, a?). — Na
jednonie mjestii xvii vijeka i otale u Danicicevu
rjecniku (lozijce, dem. lozije. cf. lozije). Tako
tvorite da se pravi voda i vodenica lozicemb.
Mon. Serb. 558. (1613).
1. LOZIO, lozica, m. neka ptica, vidi strijez.
Lozid ,Motacilla troglodytes L.' Slovinac. 1881.
418.
2. LOZIC (L6zi6), m. prezime. — Od xvii vi-
jeka. Dom Ivan Lozic. Stat. poj. ark. 5, 318.
(1677). Lozid. Schem. bosn. 1864. vii. xxviii.
— Od XVI II vijeka kaze se u sali Vinko Lozid
0 vinu (kao da je cejade). Opa6inu koju Vinko
Lozic na ovome svitu obicaje dilovati. D.^Rapid
262. Vise Jubi Viuka Lozica ili Roku S|ivi6a
nego liega. 267. Udario ga Vinko Lozi6 u glavu.
(Opio se). Nar. posl. vuk. 327. i u Sulekovu rjec-
niku: Vinko Lozid , Bacchus'.
LOZIK, lozika, m. mjesto gdje rastu loze, vi-
nograd. — U jednoga pisea nasega vremena. Su-
stiguju kozu u loziku. Osvetn. 5, 11.
1. LOZINA, /. vidi lozovina. A. Ostoji6.
2. LOZINA, /. mjesno ime u Srbiji. Siroka
Lozina u okrugu kragujevackome. Zabran kod
Siroke Lozine. Sr. nov. 1873. 3. — / u mno-
iini: Lozine. a) u okrugu biogradskome. Livada
u Lozinama. Sr. nov. 1873. 1115. — b) u okrugu
kragujevackome. Niva u Lozinama. Sr. nov.
1875. 1147.
LOZINE, /. pZ. vidi Lozina.
LOZINKA, /. nem. losung, rijec kojom treba
da se vojnici jave pred strazom, te se po noj zna
da nijesu neprijateji (u ratno vrijeme, a u tvr-
davama i u miru). — U Vukovu rjecniku: ,die
losung (im kriege)' ,signum, tessera'.
LOZIoCINA, /. vinograd koji viSe ne rada te
je sasvim zapu§ten. — na Bracu. A. Ostoji6.
LOZISTA, n. pi. ime dvjema vrsima u Srbiji
u okrugu crnorijeckome. Velika Lozigta, Mala
LoziSta. M. D. Milidevid, srb. 873. — uprav pi.
loziste (vidi).
LOZISTE, n, uprav mjesto gdje su prije bile
posadene loze. — Nalazi se samo u Stulicevu
rjecniku: ,vinetum', po kojemu bi znacilo sto i
vinograd; i kao ime mjestu u Srbiji u okrugu
crnorijeckome (vidi i Lozista). Zabran u Lozi§tu.
Sr. nov. 1873. 171.
LOZISTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz loziste.
— 2)osve nepouzdano.
LOZJE, n. coll. loza. — Stariji je oblik lozije.
— Bijec je stara, isporedi stslov. lozije, rus.
.;io8be. — Izmedu rjecnika u Vraniicevu (,sar-
menta'), u Bjelostjen6evu (v. rozje, iega nema
na svome mjestu nego rozde), u Stulicevu (,vi-
tium copia' s dodatkom da je uzeto iz brevijara),
u Voltigijinu (vidi rozje, cega nema na svome
mjestu); u Vukovu: 1. ,da3 gerebe' ,vites'. — 2.
(u krajini negotinskoj) ,der Weinberg' ,vinea'
[vide vinograd] ;u Danicicevu {lozije ,vites; vinea').
a. coll. loza (vidi loza, 1). 6to se posadilo
lozijemi. zemje kra|evbstva mi. Mon. serb. 20.
(1234). Vodu pijahu, ne sok lozja. M. Marulic
268. Doslo je brijeme da se rjeze lozje. N. Ea-
nina 186a. cant. cant. 2, 12. Ja sam lozje pravo.
203*. joann. 15, 1. Ja sam lozje, vi ste mladice.
joann. 15, 5. Ni lozje sadjaSe. M. Vetranid 1,
7. TJ vrime toj lozje da na svijet aazdava i vino
VI
i grozdje. 1, 9. Lozje tuj raste. 2, 273. Svako
je vase cudno dilo, znano lozje vi rezete. D.
Ranina 51a. Potrjeba je da izbijeramo boje lozje
i sadimo u vinogradu. M. Divkovid, bes. 2101^.
Plodna lozjem Adulea. G-. Palmotid 3, 50a. Kijeh
bregovi cestijem lozjem ureseni milo kruze. 3,
53*. Bogu od lozja. J. Kavanin 25b. Lozje
zalo ni'e za drugo, neg na ogan za baciti. 424^.
Ima oko sebe ravnine i brijege, sjedbom, lozjem,
mnostvom dubja pitomoga do raskosja uresene.
B. Zuzeri 44. Godina krupnijem gradom i vi-
hrim silnijem napala je na tvoje bastine tijem
nadinom, da je sve lozje i dubje razkrsila i sko-
rijepila. 344. Brdine nasadene lozjem. M. Pa-
vlinovid, razl. spisi. 426.
b. mjesto gdje su posadene loze (vinove), vi-
nograd. (Ces)tb lozba. Starine. 13, 209. (1185
prepis. 1251). (Jelije si> lozijemb i sb dipurijami.
Mon. serb. 570. (1411). Ili je zemja ili je lozije
ili gora ili voda. 531. (1485). Kupi lozije Va-
silijevo i prilozi ga, da se nimb jaza pravi. 558.
(1613). Lozje i masliniste. B. Zuzeri 115. Lozje
kod Pivnice. Sr. nov. 1867. 308.
C. coll. loza (vidi loza, 2, a). Ja sam trs a
vi ste lozje. Bernardin 165. joann. 15, 5. Ja
sam pan vinovi, vi ste lozje. M. Divkovid, nauk.
268a. Biti de izvrzen vamka kakono lozje, i
usahne i skupe ga i postave na ogan. I. Ban-
dulavid 240a. joann. 15, 6.
d. vidi loza, 7. Vode je zaprbo da ne lovimo
ribb, i lozbe da ne ulovimo zvera. Starine. 12,
36. (1712).
e. ime mjestima u Srbiji. a) u okrugu cu-
prijskome. Vinograd pod Lozjem. Sr. nov. 1874.
14. — b) u okrugu pozarevadkome. Vinograd u
Loziji (sic). Sr. nov. 1874. 433.
LOZJI, adj. koji pripada lozi, lozama. — U
Belinu rjecniku: lozji plod ,uva' ,uva' 781^.
1. LOZNA, /. mjesno ime.
a. selo u Bosni u okrugu Tuzle Done. Sta-
tist, bosn. 91.
b. u Srbiji. a) selo u okrugu kragujevac-
kome. K. Jovanovid 117. — b) selo u okrugu
toplickome. M. D. Milidevid, kraj. srb. 392.
2. LOZNA, /. ime zensko. — isporedi Lozana.
— Prije nasega vremena. Lozbna, ace. Loznu.
S. Novakovid, pom. 74.
1. LOZNAO, loznaca, to. vidi gra§ak, a). —
Obicno se kaze grab loznac. — Postoje od loza
(uprav od lozan) nastavkom bcb, pa se drugo -b-
radi eufonije mijena na a u svijem oblicima. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ustalijem pa-
dezima, osim nom. i ace. sing. 16znac i voc. (ako
ga ima) 16znace. — Od xvn vijeka u Dubrov-
niku, a izmedu rjecnika u Mikafinu (loznac,
grab loznac ,pisum') gdje se naj prije nahodi, u
Stulicevu (loznac, socivo ,pi3um'); u Vukovu: (u
Dubrovniku) cf. grab {loznac]. Loznac, pisum
(Stulli), Pisum sativum L. (Visiani), v. Loznak.
B. Sulek, im. 206.
2. LOZNAC, m. ime selu u Srbiji u okrugu
aleksinaikome. K. Jovanovid 94.
LOZNACAC, loznicca, m. dem. 1. loznac. —
U Stulicevu rjecniku : loznadac, mali loznac ,par-
vum pisum'. — nije dosta pouzdano.
LOZNACAN, loznacna, adj. koji pripada loz-
nacu. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,ex pisi.s'.
L0ZnAci6, m. dem. 1. loznac. — U Stulicevu
rjecniku : v. loznacac.
LOZNANI, m. pi. mjesno ime. — Prije nasega
vremena, Spom. stojan. 185.
12
LOZNICA
178
LOZOVINA, a.
LOZNICA, /. divja loza. — Akc. se mijena u
gen. jjL loznica.
a. u pravome znacenu. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mikajinu (loznica, vinaga ,1a-
brusca, vitis atrica (sic), agrestis') gdje se naj
prije nahodi, u Bjelostjencevii (v. vinika), u Stii-
licevu (v. vinika iz Bjelostjenceva) ; u Vukovu:
(u Crnoj Qori) vide vinaga. Loznica, po|. lozina
(Salix pentandra), vitis labrusca ^(Bjelostjenac),
Vitis vinifera silvestris Gmel. B. !-iulek, im. 206.
b. dem. loza, vidi lozica. — U Voltijijinu
rjecniku: ,viticella' jweinstockchen'. — nepouz-
dano.
c. Loznica, mjesno ime.
a) u Bosni. aa) selo u okrugu Tuzle Done.
Statist, bosn. 96. — bb) zaselak u okrugu sara-
jevskome. 29.
b) u Hercegooini, vidi Loznice. Loznica.
Schem. ragus. 1876. 60.
c) u Srbiji. a<f) selo x okrugu cacanskome.
K. Jovanovic 167. — bb) grnd ii okrugu po-
drinskome. K. Jovanovic 133. — od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (,stadchen im Jadar
am fusso des Gufievo'). Belino i Gracanicu i
Loznicu i Soko . . . Glasnik. 25, 44. (xvii vijek).
Da vidite I'jepu Tronosu kod Loznice na r'jtici
Tronosi. Nar. pjes. vuk. 2, 212. Mislim sjesti
u b'jelii Loznicu. 4, 239. Jednako je bojak na
Loznici. 4, 251. I Loznicu grada opasase. 4, 256.
Dobro cuvaj Loznice i Jadra. 4, 288. Boj na
Loznici. Vuk, nar. pjes. 4, 238. — cc) selo u
okrugu pozarevackome. K. Jovanovic 143. —
<l(l) selo ti okrugu uzickome. — izmedu rjecnika
u Vukovu: selo u nahiji pozeskoj s primjerom:
U Loznici i u Pakovracu. (Nar. pjes. vuk. 2,
169). — ee) selo n okrugu vafevskome. K. Jova-
novic 100.
fl) vidi u Danicicevu rjecniku: Lozbnica,
kra} je Milutin dao Hilandaru ,Brezovu i sb za-
selijami u Loznici'. M(on. serb). 59. (1293—1302).
d. Loznica, muski nadimak. — U nase vri-
jeme. Pavlu Loznici. Glasnik. n, 1, 87. (1808).
LOZNICE, /. j)l. mjesno ime, vidi lozica, f, e)
i loznica, b, b). Na levoj strani Neretve, medu
Utovom i Brogavom, nasao (sam) na austr. den.
k. selo (Loznice* za koje mislim da 6e biti stara
, Lozica'. S. Novakovic, obi. 47 — 48.
LOZNICANIN, m. covjek iz Loznice. — Mno-
zina: L6zni6ani. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,oiner von Loznica'). Pavla
Loznifianina. Glasnik. ii, 1, 22. (1808).
LOZNICkI, adj. koji pripada Loznici. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,von
Loznica'). Izidose u po}a loznicka. Nar. pjes.
vuk. 4, 242. S Ticara po|a loznickoga. Pjev.
cm. 10811. Loznicka (opstinn). K. Jovanovi6
100. 133. — I kod mjesnijeh imcna. K|uc Loz-
nicki, mjesto u Srbiji u okrugu cadanskome. Dva
i po pluga u KJucu Lozni6koui. Sr. nov. 1863.
166. — Kijoka Loznicka, itne mjestu u Srbiji u
okrugu podrinskome. Livada u Roci Loznickoj.
Sr. nov. 18G1. 216.
LOZNIK, loznika, m. vidi lozik. — U jcdnoga
pisca nasega vremena. Voju da mo stravom
strave vuci po lozniku i po omariku. Osvotn. 2,
20.
LOZNIKA, /'. suvrst vinove loze crna grozda
(na Uresii). B. t^ulok, im. '206.
LOZNO, n. ime zaseoku u Srbiji u okrugu ca-
canskome. K. Jovanovid 44.
LOZOMOli, Ml. vidi u Stulirevu rjecniku: ,gro-
colevante d' estate' ,caocia3 aostivua'. — Nijesam
cuo ove rijeci u Dubrovniku ; moze biti da je
Stulli krivo cuo rijec kozomor.
LOZONA, m. ime volu. F. Kurelac, dom. ziv.
25. u Dobroselu. M. Medi6. D. Trstenak.
LOZOPLODAN, lozcbplodna, adj. vidi lozo-
rodan. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,vitifer'.
LOZOPRUTAST, adj. u kojega je pruce kao
u loze. — Samo u Stulicevu rjecniku: v. pruto-
lozovast.
LOZOBODAN, loz6rodna, adj. koji rada loze.
— isporedi lozoplodan. — U Belinu rjecniku:
lozorodni ,chi produce o genera viti' ,vitifer'
7701*, i a Stulicevu: v. lozoplodan.
LOZOV, adj. koji pripada lozi, lozama. — Od
XVI vijeka, a. izmedu rjecnika u Belinu (hvoja
lozova, list lozov ,pampano, fronda di vite' ,pam-
pinus' 537l>) j u Stulicevu (v. lozan). Od vina
lozova. Narucn. 20^'. Lozova sred skuta iznade
skroviSte. I. Dordic, uzd. 149. Onda usadi prut
lozov, A. d. Bella, razgov. 62. Onoga ploda lo-
zova nf^de vec napit se. 8. Rosa 144:'-. Ja sam
loza, vi pruti lozovi. 148^. Kuvaj lukziju od
lozova prutja. J. Vladmirovic 17. Izvan vina
lozova. M. Dobretic 846. Al' nije vino lozovo.
Nar. pjes. petr. 1, 71. Pruzi mi kitu lozovu li-
jepa grozda vinova. 1, 120. Lozova juha to-
bolac opuha (vino. TJ primorju). Nar. posl. vuk.
170. Napismo ga lozovom rakijom. V. Vrcevic,
niz. 40. Pristupi Marija s rakijom lozovom i
s suhijem vodera. S. J^ubisa, prip. 42. Ja sam
hodio da kupim rakije lozove. 133. Ter mu
prisnu okrijepio dusu mrvom bijela hjeba pse-
nicnoga i kapjicom piva lozovoga. Osvetn. 2, 22.
Uz hrastovo i lozovo grano. 6, 70.
LOZOVA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevackome. Livada u Lozovi. Si-, nov. 1864.
42.
LOZOVAC, 16z6vca, m. lozov prut. — U Stu-
licevu rjecniku : ,sarmentum, palmes'.
LOZOVACA, /. lozova rakija. — U nase vri-
jeme. I rakije lozovace prve bokare. Nar. pjes.
here. vuk. 339. Po oke jake lozovace. V. Vr-
cevic, niz. 327. Lozovaca, vidi ,dropu|a'. A.
O.stqjid.
LOZOVAN, 16z6vna, adj. vidi lozov / 1. lozan.
— Samo u Stulicevu rjecniku : ,pampinens'.
LOZOVA ST, adj. u Stulicevu rjecniku: ,pam-
pinosus'. — nije dosta pouzdano.
LOZOVAV, adj. u Stulicevu rjecniku uz lozo-
vast. — nije dosta pouzdano.
LOZOVI, m. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevackome. Niva na Lozovima. Sr. nov.
1875. 123.
LOZOVICKI, adj. koji pripada Lozoviku. Lo-
zovifika (opstina). K. Jovanovid 107. 150. —
Brdo LozDvicko, ime mjestu u okrugu jagodin-
skomc. Vinograd u Brdu Lozovidkom. Sr. niiv.
1875. 373.
LOZOVIC, m. prezime. — II nase vrijeme.
Rado Lnzovid. Rat. 98.
LOZOVIK, m. mjesno ime u Srbiji. a) mjesto
u okrugu biogradskomr. Livada u Lozoviku. Sr.
nov. 1875. 471. b) selo u okrugu jagodinskome.
K. Jovanovid 107. — c) selo u okrugu smcde-
revskome. K. Jovanovid 150.
LOZOVINA, /. 'AeUo ^to pripada lozi. — U
nase vrijeme.
a. lozovo nice. — Izmedu rjcdnika u Belinu
(.pampano, fronda di vite' ,parapinu3' 537'') i u
Stulit'rvu (.pauipiruis, folia vitium'). L6zovina,
LOZOVINA, a.
179
LOZICA
lis6e od loze. na Bracu. A. ()9tojic. i ti Dubrov-
niku. P, Budmani.
b. (lozovo) vino. — Izmedu rjecnika ti Vu-
Tcovu : vide vino s dodatkom da je stajaca rijeS i
s primjerom iz narodne pjesme: Pa sjedose piti
lozovinu. Pa pocese pit.i lozovinu. Nar. pjes.
juk. 132. Mujo tuce slatku lozovinu. 511. Ba-
rjaktaru punu casu daje, punu 6asu lozovine vina.
Nar. pjes. horm. 1, 430. Ti prodaj i lozovinu
pivo. 2, 132. Piti krvcu ko i lozovinu. Osvetn.
2, 105.
C. loz6vina, div^a loza. — U nase vrijeme u
Istri. Lozovina ,viti3 vinifera inculta'. D. Ne-
mani6, cak. kroat. stud, iftsg. 59.
d. Lozovina, ime mjestu u Srbiji u ukrugu
kragujevackome. Niva u Lozovini. Sr. nov. 1869.
104.
LOZOVINAST, adj. u Stulicevu rjecnika: lo-
zovinast, etc., v. lozovast, etc. — nije dosta po-
uzdano.
LOZOVKA, f.jine mjestu u Srbiji u okrugu
aleksinackome. Niva u Lozovki. Sr. nov. 1875.
764.
LOZOVO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Vinograd u Lozovu. Sr. nov.
1874. 381.
LOZUN, lozuna, m. divja loza. — Posfaje od
loza nastavkom un (tal. -one, nastavkom za
augmentativj. — U nase vrijeme u Istri. Lozun
,vitis silvestris', gen. lozuna. D. Nemanid, cak.
kroat. stud. 47.
LOZUNIKA, /. divja loza. — Fostaje od lo-
zun. — U nase vrijeme na Krku i u Istri. Lo-
zun'ika, divJa loza i divje grozde. DubaSaica na
Krku. I. Milcetid. Lozunika (na Krku), v. Lo-
zica. B. Sulek, im. 206. Lozunika ,uva sil-
vestris'. D. Nemani6, cak. kroat. stud, iftsg. 59.
LOZ, m. u Stulicevu rjecniku : ,concubitus'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara. — nije
dosta pouzdano.
1. LOZA, /. mjesto gdje se leii. — Postalo je
od praslavenskoga loze (vidi). — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,grabatus'), u
Belinu (,giacitojo, cioe luogo dove si giace' ,cu-
bile' 3431*), u Stulicevu (v. loznica iz Belina).
a. gdje lezi cc]ade: moie znaciti sto i po-
ste}a, a moze se shvatiti i u Siremu smislu. Gdi
te (blazenu divicu) Bog posadi, toti ti priside,
toti se usadi, u vicnem po6tenju, u svitliji loze
ner u govorenju izie<Si se moze. M. Marulid
213. On hrope na lozi. I. T. Mrnavid, osm. 33.
Kad se iz jutra izvuku iz posteje, ona, pop i
deca, svako ostavi svoju lozu kako je lezalo. M.
D. Milicevic, zim. vec. 249. A nevjeste iznose
kolijevke, gostim va}a nastrijeti loze. Osvetn. 1,
19. — U osobitome znacenu: zenidbena postela.
Castno sadruzenje va vseh i loza neporocna. S.
Budinic, sum. 108b. paul. hebr. 13, 4.
b. mjesto gdje lezi divfa zivotina. — Izmedu
rjecnika u Vukovu: .das lager (z. b. des hasen)'
,cubile' [cf. legalo, lezaj] : ubio zeca na lozi.
Tada zvijer ulazi u jamu i ostaje na svojoj lozi.
D. Danicid, jov. 37, 8. Lavovi ricu za plijenom
i traze od Boga hrane sebi. Sunce grane, i oni
se sakrivaju i lijezu u loze svoje. psal. 104, 21
— 22. Kako opustje (grad) ! posta loza zvijerju.
sofon. 2, 15. I nega 6e carska srgba speti, pa
6e iskati gujinu lozu. Osvetn. 3, 77. — Aino
pripada i ovo : Ptice proletahu po gori, trazedi
nocne loze. M. P. Sapcanin 1, 121.
c. pokrivai na postejt. — Samo u Vranci-
cevu rjecniku: ,culcitra'; lo2a, guba, bij ,lodix'.
d. kao i lat. torus, preneseno (u botanici)
na onaj dio cvijeta na kojemu stoje mitski i
zenski organi. — U pisaca nasega vremena. Lo^a
na kojoj delovi cveta pocivaju. J. Pancid, bot.
49.
e. vidi u Vukovu rjecniku: [vide] pometina
u zivotine (a u zene zove se ,poste)ica'). — ispo-
redi stslov. loze , uterus', i ces. loze i luze ,se-
cundinae, placenta'.
2. LOZA, /. tal. loggia, uprav trijem, pa i neke
kuce u kojima se skup}aju ce(ad za posao Hi za
zabavu. — Od xv vijeka po primorju. Vrt (ki je
b)il pri nih lozah. Mon. croat. 78. (1451). Ne
is6i ondi toj gdi zeru ter piju, ni u lozi u koj
tasdine ter se pru. M. Marulic 159. Kih iskusih
s nimi ste6i u lozah na markati. 252. Pod lozu
komunsku. Mon. croat. 289. (1588). Vidis puke
gdi omicu prij' u lozu gdi se zgone, neg u
crkvu. J. Kavanin 172b. U kaptolskoj crkvi
bliznoj kuci na tu svrhu opredijejenoj, ,loza'
zvanoj (u Senu). Ark. 2, 83. Vrbanski mladici
pod lozun sijahu. (u Istri). Nasa sloga. god. 15,
19. Loza jporticus'. D. Nemanid, cak. kroat.
stud. iftg. 23. — Metaforicki: nebeska loza,, nebo.
S nebeske ti loze otajstva sva vidis. M. Marulic
85. Ki si nas pogledal sa nebeske loze. 257.
LOZAC, Losca, m. ime dvjema selima u Hr-
vatskoj u zupaniji modruskorijeckoj : Lozac doni
i gorni. Razdije|. 44. 45.
LOZAN, Lozna, m. ime selu u Bosni u okrugu
travnickome. Statist, bosn. 75.
LOZDE, n. vidi lozje. — U Dubrovniku i oko-
lini (lozde). Palio bi mu nive i zgrade a i ba-
stine s lozdem sjeko. J. Palmotid 109. Zapaliti
tudu maslinatu ili lozde isto je kao i covjeka
ubiti. V. Bogisid, zborn. 627.
LOZE, n. vidi 1. loza. — Bijec je praslavenska,
isporedi stslov loze, ces. loze i luze, pof. loze.
— Postaje od korijena leg glagola le6i, isporedi
i loziti. — Samo u knigama pisanima crkvenijem
ili mijesanijem jezikom (i u cakavaca xv i xvii
vijeka, vidi b i d), a izmedu rjednika u Stuli-
cevu (,lectu3, lectum' iz brevijara) i u Danidi-
cevu (,lectus').
a. vidi 1. loza, a. Izmyju na vbsaku nostt
loze moje i slbzami mojimi posteju moju omocu.
Danilo 33. Izmiju na vsaku nod loze moje i su-
zami mojimi posteju moju omofiu. N^rufin. 521*.
Postavjen da bi na svojem loze. §. Kozicid 23b.
— isporedi naj zadni primjer kod 1. loza, a. Otb
zacetija jego ne sbvbkupista se vb loze svoje.
Domentijana 120.
1). vidi 1. loza, b. Gdi (clovjek) bise tempao
i pribivaliste trojstva nebeskoga, udini se ka-
kono spelunka i loze od zalih zmija. A. Komu-
lovid 30.
C. concubitus. Isperete rizy svoje, i vb tri
dbni cisti budete otb lozb vasihb (isporedi: I
Mojsije . . . osvoSta narod, i opra§e hajine svoje.
I rece narodu: „Budit6 gotovi za tredi dan, i
ne lijezite sa zenama". D. Danicid, 2mojs. 9, 14
— 15). Domentijana 821.
d. ovdje je nejasno znacene (suma, lug?).
Kapitul za loza i za sini. — Da ne mozi nijedan
dlovik sidi lesa suha ni sirova v lo2ih ni v sinah.
Stat. krc. ark. 2, 295. (1443).
LOZENE, n. djelo kojijem se lozi. — Stariji
je oblik lozenje. — Izmedu rjecnika u Vukovu.
Biti pri roti u loSenju porotnikov. Mon. croat.
194. (1510).
LOZICA, /. vidi 1. lazica, gdje je kazano da
nije dobra rijec. ako je i narod govori, va}a da
LOZICA
180
LOZITI, 1, c, h).
je cuo od kaludera i popova, pa je pomislio na
postane od za-loziti se. po tumacenu Danicicevu
(osnov. 322) postalo bi od ozica cemu se dodalo
1, ali se ne zna zasto bi se dodalo. kao da je
Danicic mislio da se lazica i ozica pomijesalo.
— Izmedu rjecnika u Vukuvu: vide ozica, ali
vidi naj zadni prirnjer kod 1. lazica. U panice
srebrne lo2iee. (Nar. pjes. iz okruga pirotskoga).
M. D. Milidevid, kraj. srb. 255.
LOZICICA, /. dem. lozica. — Radi -o- vidi
1. lazica i lozica. — TJ Vukovu rjecniku : vide
Ia2i6ica.
LOZICNIK, m. (ho]e lizifinlk, vidi 1. lazica i
lozica), sud gdje se spremaju laiice. — U nase
vrijeme u Srbiji u okrugu niskome. O duvaru
visi ,3olenica' (slanica), pa daje ,lozi6nik' (kasi-
6ara). M. D. Mili6evi6, kra}. srb. 128.
1. LOZINA, /. pometina u Xivotine, kao §to je
u 2ena postejica. Z. Radonid. — vidi 1. loza, d.
2. LOZINA, /. vrst vinove loze crna groMa
(u Dalmaciji, Danilo). B. Sulek, im. 206.
LOZIONICA, /. tnjesto gdje se lozi (sto treba
za vatru). — U pisaca nasega vremena u osobi-
tome znaienu (kod zefeznice). Svaki parni kotao
ima svoju lozionicu. Zbornik zak. 1866. 145.
LOZISTE, n. mjesto gdje se lezi (i prebiva).
— Cakavski lozisde. — Od xv vijeka (vidi a,
b) aa)).
a. mjesto gdje prebiva cejade Hi sto se misli
kao cejade. — Izmedu rjecnika u Mikalinu (lo-
ziSte, Stan, kuda ,domus, domicilium, aedes, ha-
bitaculum, habitatio, mansio, tectum') i u Be-
linu (,stanza, luogo d'habitare' , domicilium' 706b).
a) uopce (metaforiiki). (5udo je jos vede
gledati gdi J^ubav krili uztrepede na neje prsi
stav, koliko da iSde, da svitu pokaXe da joj je
lozisde ondeka naj draze. H. Lucid 208—209.
Pripravit u utrobi tvojoj ugodno loziste Gospo-
dinu. A. Gucetid, roz. mar. 1'22. O slatko lo-
zi§te trojstva nebeskoga. 172.
b) u osobitijem znacenima.
aa) sator. Baruni odparSi vrata od lo-
2i§da (,et induxerunt illam servi ejus in taber-
naculum'. judith. 12, 4). M. Marulid 45.
bh) soba. — U Stulicevii rjecniku: lo-
zisde i loziste ,cubiculum'.
b. gdje leze i prebiva ju zvijeri, vidi 1. lo2a,
b. Vzide lav od loziSda svojega. Korizm. 99a.
Kune i lisice sebi same loziSta priprave. M.
Dr2id 421. (KoSuta) ostav}a sve loziSte. Gr. Pal-
motid 3, 184a.
C. postefa. U jednoj hiii na malo vrijednomu
loZiStu od slame. B. KaSid, fran. 198. Veselet
se na lo2iSdih svojih. M. Alberti 35. psal. 49, 5.
Ne samo se on (Stamparskom grijeskom nu) ovako
tresaSe, nu i lo2i§te i stan u komu se nahodjase.
D. Basid 114.
(1. kao tnjesno ime. LoziSde, selo na ostrvu
Braiu u Dalmaciji u kotaru spletskome. Report,
dalm. 1872. 81.
LO^iStvO, n. u Stulicevu rjeiniku uz loJiSte.
— posve nepouzdano.
LOZITI, \biim, impf. kauzalni glagol prema
ledi: ciniti da §to legne; dakle: stavfati, posta-
vjati; ali se obiino shvaca kao imperfektivni
glagol prema sloSiti, i jos ie§ce prema naloJiti.
— Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi.: lozimo, lo-
iite, u aor. 2 i 3 sing, lo^i, u part, jiraet. pass.
loien. — Postaje ud korijena leg m ledi tijem
§to se -e- rnijena na o. — liijei je praslavenska,
ali se u ostalijem slavenskijem jezicima naj iesie
upotrebjava slozena s prijedlozima (Hi sa se re-
fleksivno u znacenu: Ujegati), isporedi stslov. lo-
ziti (u F. Miklosid, lex. palaeoslov.^ ima samo
jedan prirnjer) i loziti si^, rus. -jiohchtb i .10-
HCHTtca, 6es. loziti (rijetko) i loziti se, po}. -lozyd
(lozyd samo u prenesenome smislu: trositi).
1. aktivno.
a. u naj siremu smislu, stavjati, postavjati.
Pogledaj mjerila, govori ti Euzebije Emisen ;
mjerila su kriz: o jednoj ruci visi tvoja dusa, a
na drugu vidi sto stavja sin Bozji . . . Lozio je
Boziji sin na jednu stranu, ali druga nije se
nego slabo kretala, slabo uzdizala. A. Kalid 7 — 8.
AV ti imas srdca dva, a ja nemam nijednoga;
2nami ga ti s prsa svoja ter ga lozi u prsa moja.
Nar. pjes. istr. 2, 48.
b. kao imperfektivni glagol prema sloziti,
vidi slagati i naslagati. — Izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,struere'). Al' ti blago sve ne 162i.
M. Marulid 313. Uzmete vi kola, pak ji tova-
rite, kolesa mu6e; lozite na ni snop iza snopa,
kolesa muce. F. Lastric, ned. 76.
C. kao imperfektivni glagol prema nalo^iti
u osobitome znacenu: metati drva (Hi drugo sto
gori) prije Hi poslije nego se zapali vatra ; moze
biti objekat i ogan Hi vatra, te onda Hi ostaje
isto znaiene, Hi je: zapajivati. — Ovo je naj
obicnije znacene. — Izmedu rjecnika u Belinu
(,accender il fuoco' .ignem accendere' 13*), u
Stulicevu (,submittere ligna igni ; accumulare'),
u Voltigijinu (,accendere, allumare, far fuoco'
,anzunden'); u Vukovu: ,legen (z. b. holz aufs
feuer)' ,pono': vatru ili drva na vatru.
a) objekat je sto se mece Hi nalaze, da
gori. Kaz' mi, ptica ono ka je, ka svoj smrti
lozi drva, i iz ogna opet 2iva ustaje perje i krila
stjefiud prva. L Gundulid 140. Ziva de te na
vatru loziti. Nar. pjes. vuk 4, 105. U mene je
zadosta gebane: da lozimo tri mjeseca dana, da
lozimo, vojsku bi grijali. 4, 243. II' bi mene na
ogan lozio? Nar. pjes. juk. 58. I krsdani loze
badiiake. Vuk, rjecn. kod badnak. Kad se po-
su§e grane, polomide se; zene de dolaziti i lo-
ziti ih na ogan. D. Danicid, isai. 27, 11. Zar i
Latini loze badnake? S. ]^ubi§a, prip. 131. —
Metaforicki. „Ja vas krstim vodom, a Isus de
vas krstiti vodom i ognem duha svetoga" ode
redi: perudi vas vodom, uzedi cete se iznutra
ovim ognem, koji odgoni tamnosti svojora svi-
tlostju, sazize nedisti svojom itrostju i gori brez
svoga udunutja; samo lozi na nega tvoja dobra
dila. I. Ancid, vrat. 161. Srdan svoju holost
lozi, nenavidost k noj priloii, pak vitrove nagle
dudi digne, vatru da uzbudi. V. Dosen 199b.
b) objekat je ogari, vatra itd., te moze
znaciti sto i kod a), ili: zapajivati. Pastijeri
ogaii loze. P. Kanavelic, iv. 414. Evo gdje ogaA
lozase rukam svojijem. B. Zuzeri 340. Lozi
smolom vatre. A. Kanizlic, ro2. 94. Za6to vatre
ne lozite, pa se kod lie ne pruzite? V. Dosen
209b. Osobito kad uludo loze zene vatru ... J.
S. Rejkovic 410. Svekar vatru lozio. Nar. pjes.
vuk. 1, 520. Loze nemu vatru na prsima. 3, 359.
Vec ja ve)u: „ Vatru lozi". Nar. pjes. petr. 1,
66. Vatre ne lozite. D. Danidid, 2mojs. 35, 3.
Svi koji lozite ogari. isai. .50, 11. Cim kudani
oko posla rade, vatru loze . . . Osvetn. 1, 21.
Boje, judi ! eto kapetana, vatru loz'to, vodu na-
naSajte. 4, 23. — U osobitome smislu. Kako dode,
vatru ioiit pode iz golemih bajemez-topova. Nar.
pjes. petr. 3, 620. — Metaforicki. Ti, djevice,
koja .si ... lozila u meni zeravu zostoku i taj
plam juveni ... M. Vetranid 1, 403. Ki si pla-
men, o djevice, od jubavi ti loJila. 1, 410. K tomu
se, moj Bo^e, duti trud pakjeui gdi ogueui plam
LOZITI, 1, c, 6;.
181
LOZNICA, c.
loze u vodi studeni, s vodami jednaga gdi se taj |
plana goji, od mila do draga prijazan ter dvoji,
i }ubav razlufii, ter vajmeh! jadovan pravedan
sad miici, a kriv je darovan. 1, 467. Neprija-
teja da podlozis, htij mu prostit, jer vrh glave
zivi ogan nemu lozis. J. Kavanin 342*^. Spod
prijedstoja previcnoga plam umorni te6e i ruje,
ruka Bozja lozi nega, a pravda ga propuhuje.
398«'. To nas hotje da vlahom jedna6i, pa da
vatru medu se lozimo. Osvetn. 2, 50.
c) nije izreien objekat. Pod kotlove lo-
ziti. P. Boli6, vinodj. 2, 433. Cijelu no6 lozi i
podjaruje. M. Pavlinovid, rad. 23. Svaki vadi
ogan iz nedara, pa na lule loze okovane. Osvetn.
2, 72.
2. pasivno. — U jedinome primjeru prema
1, c, b). Krivo vatra lozena. Nar. pjes. vuk. 1,
520.
3. sa se, pasivno.
a. prema 1, d, a). Kao drva kad se loze,
ve6u vatru da uzmnoze. V. Do§en 174* Jer se
barom klada lozi, vatru da uzmnozi. 219^. Sirova
cerova glavna sto se po obi6aju uo6i bozida lozi
na vatru. Vuk, rjecn. kod badnak.
b. prema 1, d, b). Jer se u vajatima ne
lozi vatra. Vuk, rjefin. kod klijet.
C. bee subjekta, isporedi 1, c, c). Ne moze
soba da se zagrije (kad se iz pofietka stane lo-
ziti). Vuk, rjecn. kod zagrijati.
LOZJA, /. vidi 2. loza. — U Voltigijinu rjec-
niku: ,palchetto, loggia ,altane, lustort'. — ne-
pouzdano.
LOZJE, n. vidi loze. — Na dva mjesta xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (.lectus,
cubile, torus, cubicularis lectus, thalamus' s do-
datkom da se nalazi u pisca Zlatarica). a) stan,
soba. Koja najimje hize ili lozja kamatnikom.
§. Budini6, ispr. 152. — b) postefa. Hud ti glas
bi oni dosastja 6ackova, zao t' se glas proni od
lozja negova {oixtqc< fitv vdciToig ccvda, oixTQa
rf' ii' xoCraig nazQumtj;). D. Zlataric 5^.
LOZNICA, /. tnjesto gdje se lezi, po tome su
dva glavna znaceha: spavaca soba, i posteja. —
isporedi 1. loza. — Rijed je praslavenska, ispo-
redi stslov. lozbnica, rus. JioacHHE;a, ces. lozaice,
po}. loznice. — Izmedu rjednika u Mikajinu (loz-
nica, kamara ,cubiculuni'), u Belinu (,camera,
cio^ stanza da dormire' ,cubiculum' ISl^*; ,stanza,
cioe camera' ,cubiculum' 706^; ,giacitojo, cioe
luogo dove si giace' , cubile' 343t>), u Bjelostjen-
devu (v. komora), u Stulicevu (,cubiculum, lectus'),
u Voltigijinu (,soggiorno; dispensa' ,aufenthalt;
speisekammer') ; u Vukovu: (stajade) ,die lager-
statte' ,cubile' [cf. leznica, derdek] s primjerima
iz narodnijeh pjesama: Ako lezi s Jubom u lo2-
nici, eda Bog da ne digao glave ! — Kad ja po-
dem u loznicu spavati, cini mi se ta loznica
tavnica. Vuk dakle tumadi samo kao mjesto gdje
se spava, i po nemadkome i latinskome prijevodu
kao da misli na postefu a ne na sobu, premda
u drugome primjeru meni se cini da je ocito
znacene: soba. u primjerima cesto nije lako raz-
likovati jedno od drugoga znacena.
a. cubiculum, spavaca soba, i soba uopce.
Mati jego ide vb loznicu svoju, otvrbze okbnbce
svoje. Primj. novak. 399. (xiv vijek). Ove dvi
tad u toj loznici ostale s Olofernom, u noj ne
bihu zaspale. M. Marulid 50. Mimo vrata neje
loznice. Zborn. 5b. Tvoje su jos bile loznice i
stani. M. Vetranii 1, 99. Izide nevestac iz loz-
nice ili komore svoje. §. Budini6, sum. 231*. Sam
(Darij) v loznicu svoju dojde, veiati hoti§e, kako
ga bode uhititi. Aleks. jag. star. 3, 269. Carica
krasote obraza jego podivi se i v loznici jego
hrana§e. 300. Uljezi u loznicu tvoju. B. Kasic,
nasi. 37. Bi§e ona tada u loznici sama zatvo-
rena. is. 78. Izajdi zarucnik iz posteje svoje i
zarudnica iz loznice svoje. I. Bandulavid SO*,
joel. 2, 16. Porodih kod ne u loznici. Ql^. 3reg.
3, 17. Umami ga u svoju loznicu. I. Andid,
vrat. 33. K dadku u loznicu ide. P. Kanavelid,
iv. 196. Blagoslov loznice ali kliti gdi se spi.
L. Terzid 240. Kamenja onoga dvora, one loz-
nice. A. d. Bella, razgov. 84. Ere drze negovu
priliku u loznici. 1'27. Uzamsi ga na uzdano
za ruku vodi ga po loznica puni trpezica od igre.
233. U samodi u loznicah skrusite se. I. Dordid,
salt. 8. U uboskih loznicah. J. Banovac, pred.
25. Kuca na vratih negove loznice. J. Filipovid
1, 250'*. Unidi u loznicu tvoju. F. Lastrid, ned.
244. Metnu ga u po3te|u blizu loznice svoje.
ned. 292. Stoji kod nihove loznice. V. M. Gu-
detid 200. Zatvoren u svojoj loznici, lijevaSe
suze. D. Basid 75. Nacini misnik oltar u loz-
nici kra}evoj. Ant. Kaddid 91. Prihodi misnik
k noj u loznicu. 836. U posobnih loznicah, to
je sobah. I. Velikanovid, uput. 3, 358. Uljezi u
loznicu tvoju. J. Matovid 447. Kad ja podem
u loznicu spavati, dini mi se ta lo2nica tamnica.
Nar. pjes. vuk. 1, 236. Kad je bilo vecer po ve-
ceri i mladence u loznicu sveli ... 1, 245. Ode
aga s Jubom na dardake, a Ajkuna s majkom u
loznicu, te legose u meke duseke. 1, 577. Mom-
6il' ode u svoju loznicu, pa on leze u meke du-
seke. 2, 108. Odnijese nega u loznicu, prostri-
je§e tri meka duseka, u duseke cara polozise.
2, 131.
b. postefa. Da izide zenik iz loSnice svoje,
a nevjesta iz odra svoga. N. Ranina 37^. joel.
2, 16. A raskosna svim (je) loznica trava uvehla,
suha slama. I. Qundulid 377. Trudahnu ti tvrdi
kami bi loznica. G. Palmotid 1, 125. Kada se
svuce naga u loznicu da pocine. 1, 323. U mekoj
loznici nod prilezati. V. Andrija§evid, put. 311.
U tminah razastrijeh loznicu moju. 75. Na loz-
nici lezi§, koja nemir kleti tvoj de biti. A. Vi-
tajid, ostan. 24. Na mekoj loznici. S, Margitid,
fala. 65. Po loznici se protezat. J. Kavanin 58^.
Ko se mide po loznici bijedan bolnik. 397a. Pri-
Jubodivac imajudi svoga druga, s dim se more
ogovorit, ako tudu loznicu oskvrni i viru po-
tare? J. Banovac, razg. 105. Mudedi se po svo-
joj loznici od bolesti. pred. 19. Ustani se, }u-
bovce, od tvoje mekane loznice. Nar. pjes. mikl.
beitr. 1, 19. PostupiSe s svojim lo^nicam na ra-
menu proslavjajud Gospodina. Blago turl. 2, 73.
Dozva ga u komoru, gdi nezina loznica biSe.
And. Kadid, kor. 39. Prijubodinstvo jest oskvr-
nenjo loznice drugoga. A. d. Costa 2, 172. Ve-
sele se u loznicah svojih. I. Velikanovid, uput.
1, 417. Tada ode lepa Jana sterat loznicu. Nar.
pjes. vuk. 1, 613. Pa on sjede na meku loznicu.
2, 469. VeceraSe i akma§ klanaSe, pak i zeman
od loznice dode. 3, 346. Kad jacija bjeSe, loz-
nicu sterase. Nar. pjes. petr. 1, 293. LeXe Jovan
u loznicu meku. Nar. pjes. marjan. 144. Steri
meni mekanu loznicu. M. Pavlinovid.
c. vidi 1. loza, b. Nebeske ptice svudije
imaju lo2nico. M. Drzid 421. Uzide lav iz log-
nice svoje. P. Baksid 204. Moli Boga da je zee
na loSnici. (D). Nad zeca na loznici (D). Po-
slov. danid. (Ptice) drze svoje loznice sred li-
tice. I. Dordid, salt. 350. O loznice klisurite od
pustosnijeh zvijeri i ptica. ben. 202. Zove ju
da hitro dojde da se okruni ne samo s plani-
nama vede i s loznicama lavova i risova. A. To-
mikovid, gov. 192.
LOZNICA, d.
182
LUBARDA, b.
d. uopce mjesto na home se lezi. Po3red ko-
lijevcice loznica. F. Lukarevid 182. U jasleh
napravi lozaicu na sijenu. M. Drzic 420. Ova
ga gospoja stavi na loznicu u svojoj posteji. M.
Divkovid, bes. 599l>. Sluzi suha slama za uz-
glavje i loznicu. J. Kavanin 235b. Obra tuj
ostru hrid za loznicu. I. Dordid, ben. 22. Jel'
ti tvrda u zemji loznica? Nar. pjea. petr. 1, 322.
e. kao prebivaliste, stan (metaforicki) . Ma-
rija bi dostojna biti loznica i pribivaliste kraja
nebeskoga. M. Divkovi6, nauk. 109*. Loznicu i
misto davati davlu kod sebe. F. Lastrid, svet.
48a.
f. kao mjesno ime: Loznica, selo u Srbiji u
okrugu krusevackome. K. Jovanovic 128.
LOZNICE, adv. vidi logom. — Na jednome
tnjestu XVII vijeka. Da jesu ovdi dva coeka loz-
nice spavajudi ... M. E,adni6 260^.
LOZNICaN, loznicna, adj. koji pripada loz-
nici. — U Belinu rjecniku: loznicni ,di camera'
jcubicularis' 161^, i u Stulicevu: ,cubiculari3, cu-
bicularius'.
L0ZNI6aR, m. sluga koji dvori u loznici, vidi
komornik, b. — U Belinu rjecniku: ,cameriere,
colui che serve altri alia camera* ,cubiculariu3'
162*, i u Stulicevu: ,cubicularius'. — U sluzbi
papinskoj, isporedi komornik, b, b). — u Belinu
rjecniku: loznicar uzdani ,cameriere segreto' ,cu-
bicularius intimus' 162^.
LOZNICARICA, /. vidi lo2nicarka. — U Be-
linu rjecniku: ,cameriera, colei che serve altri
alia camera' ,cubicularia' 162'*, i u Stulicevu:
jcubicularia'.
LOZNICARKA, /. vidi sobarica. — U pisaca
naSega vremena i u iSulekovu rjecniku: ,kammer-
frau; kammerjungfer; kammermadchen'.
LOZNICAST, adj. u Stulicevu rjecniku uz loz-
nicav. — nije dosta pouzdano.
LOZNICA V, adj. u Stulicevu rjecniku: ,plura
cubicula habens'. — nepouzdano.
1. LO^NICICA, /. dem. loznica. — Na jednome
mjestu XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(.camerella, cameretta, camerino' ,cubiculum par-
vum' 162a) gdje se naj prije nahodi, i u Stuli-
cevu (,parvum cubiculum'). Koja sebi u sebi istoj
skrovitu sagradi loznidicu. P. Knezevic, osm.
62.
2. LOZNiCiCA, /. vidi loznicarka. — U Vol-
tigijinu rjeiniku : ,cameriera' ,kammerdienerinn'.
— nepouzdano.
LOZNICINA, /. augm. loznica. — Samo u
Stulicevu rjeiniku: ,inologans cubiculum'.
1. LOZNIK, m. vidi 1. loza, b. — U nase vri-
jeme. Vjestice grabe kokosi s loinika i a lijega.
S. l^ubisa, prip. '203. Kao zee pre sto de da
skodi u loznik. S. ^ubisa, prid. 24. Loznik,
gnijezdo zvjeriie. Slovinac. 1884. 95.
2. LOZNIK, m. mislitn da treba citati ovako
rijec loznbkb u ovome primjeru: Undo i sokb i
loznbkb ot Koporidb . . . Glasnik. 24, 287. (oko
1430). — Itijec je nejasna ; ima je i Miklosic u
lex. palaeoslov.'^ (lozbnik'b) s dva primjera iz bu-
garskijeh spomenika: 300 perpirb i 12 raohovb
syrenija i 12 lo2nikb. — 10 mehovb syronija, 10
ayrovb, 10 loznik'L, 10 postavi, gunistb. i Mi-
klosic dodaje da nc zna znacena (,quid sit, non
aasequimur'). treba paziti da a uva dva primjera
stoji uz sirene t sir, a u Glasniku uz sok.
LOZNAC, lozndda, m. vidi loziiac. Loznad,
vrsta graska, ital. (mlet.) biao. M. Pavlinovid.
LOZNAK, m. vidi loznac. — U rukopisu xv
vijeka. Loznak (losegnach u mletackome ruko-
pisu), piselli (Bartulovid), Pisum sativum L. B. Su-
lek, im. 206.
LOZOVAC, Lozovca, m. ime selu u Dalmaciji
u kotaru sibenskome. Report, dalm. 1872. 27.
LUB, m. kora na drvetu, vidi kora, a. — Akc.
se mijena u loc. sing. lubu. — Bijec je prasla-
venska (lubb), isporedi rus. .lyoi., ees. lub, poj.
lub. — Miklosic isporeduje lit. lobas, liibas (negda
kora na drvetu, sad na knizi), luba, drveni tavan
u sobi, stprus. lubbo (kao lit. luba), let. luba,
duga sindra; stvnem. louft, liko ; lat. liber (od
luber). — Izmedu rjecnika u Stulicevu (.cortex,
putamen' s dodatkom da je rijec ruska) i u Vu-
kovu (1. ,die rinde der baume' , cortex'. — 2. u
dizme oko pete ,das fersenleder' ,pars calcei po-
sterior cortice muniri solita').
a. u pravome znaeenu. Kude su pokrivene
krovinom ili lubom. Vuk, dan. 2, 100.
b. vidi kora, b i c. — U Stulicevu rjecniku.
— nepouzdano.
e. tvrda i cvrsta kola sto se dodaje cizmama
na peti. — vidi u Vukovu rjecniku.
LUBA, /. otok na vratu (zlijezda) u djece. —
U nase vrijeme a, Istri i na Bijeci. Liiba , tuber
majus pueris in collo nasci soleus'. D. Nemanid,
dak. kroat. stud. iftg. 19. Lliba ,glandola'. na
Rijeci. F. Pilepid.
LUBAC, liipca, in. uprav dem. lub, ali se na-
lazi samo u osobitijem znacenima.
a. u krtola (vidi krto) ono drvo okruglo sto
se veze po srijedi i oko nega se plete. M. Pa-
vlinovid.
b. tanak a Sirok obrudid, koji rabi kao kalup
kad se sir siri. Kad se u obiteji iz oskudice skr-
tari veli se : ,mjeriti na lubac i dlaku'. na Bracu.
A. Ostojid.
c. vidi kod lubana, b.
LUBANA, /. vidi iubina. — Od xviii vijeka.
a. calva, calvaria. — Po sjeverozapadnijem
krajevima, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(,cranium, calva, calvaria, os capitis humani') t
(( Voltigijinu (,cranio, calvaria' ,schadel'). Ne
nadose od ne niSta do lubanu i stopala i sake.
D. Danicid, 2car. 9, 35.
b. vidi Iubina, a. Lubana, praznina Judskoga
tijela, kojoj su krsti kao lubac. M. Pavlinovid.
LUBARA, /. postaje od lub.
a. kuda pokrivena lubom od jela. u u/.ickum
okrugu. S. I. Polivanovid.
b. vidi opseg. — u Lici. F. Hefele.
LUBARDA, /. veliko supje gvozdeno tane s je-
dnom omanom rupom, sto se napuni prahom i
komadima olova ili cega drugoga, pa se baca
naj cesce iz prangija (mozara, muzara) i zapali
se kroz rupu, te se ruspraska. — isporedi lum-
barda i kumbara. — Akc. se mijena u gen. pi.
lubarada. — Od tal. bombarda, (franc, bom-
barde i otale nem. bombarde), vrsta topa. 1- stoji
kao da se mislilo na Lombardc. — Od xvii Hi
xviii vijeka (vidi b), a izmedu rjecnika u Vu-
kovu: I. ,die bombo' , globus ferrous, bomba'. of.
kumbara. — 2. (u Crnoj (iori) vido top.
a. It znaeenu sprijcda kazanome. I povoze
tope bttlemezo i kumbaro dim gradove prima i
lubardo dim gradove pali. Nar. pjes. vuk. 4, 219.
lapod neba lijedu lubardo. 4, 251. S jedne strane
topovima tuku, s druge strane bojnim Inbar-
dama. 4. 256.
b. kao top uopce. Da zna tvoje gospostvo
kako ni dode pasa vof/^skome i s\\o(m) velikome
LUBAEDA, b.
183
LUBENIK
i lubardome pode (sic) kucome. Starine. 10, 23.
(xvii Hi XVI n vijek). Lubarde na bojih strasne
su gledati, ali su prazne, zaludu je straha od ni.
S. Margitic, fala. 239. Upali devet lubarada.
Nar. pjes. krasid. 1, 70. Na n pucaju puSke i
lubarde. Nar. pjes. vuk. 4, 9. Te pripali boj-
uicu liibardu, a kad puce bojnica lubarda, cini
ti se, zein|a se potrese. 2, 458. Al' pucaju na
moru lubarde. Pjev. crn. 9l>. Puce bumba, a
puce lubarda. Ogled, sr. 426. Triput puce tri-
sta lubarada. Nar. pjes. srem. 140. Nesrocnoga
lubarda bije. (U Kotoru). Nar. posl. vuk. 209.
Glunte sjaju, a zjaju lubarde. Osvetn. 2, lil.
Mill Boze! kamen ostat nece, ako bojne zaricu
lubarde. 2, 120. Zatutnase zloglasne lubarde.
3, 135.
c. Lubarda, kao mjesno ime: selo u Bosni u
okrugu bihackome. Statist, bosn. 52.
d. Lubarda, m. prezime Hi muski nadimak.
Ako Lubarda stima da mu oce Stipan sfaliti . . .
Neka Lubarda ide kako god mu drago . . . Sta-
rine. 12, 22. (oko 1696—1703).
LUBAEDAI»rE, n. djelo kojijem se lubarda. —
U Ivekovieevu rjecniku,
LUBARDATI, lubardam, imj^f. pucati iz pu-
saka, vidi lubarda od cega postaje. — Akc. se
mijena u iwaes. 1 i 2 pi. lubardamo, lubardate
i u aor. 2 i 3 sing, liibarda. — U nase vrijeme.
Pjevajuci i lubardajuci. Nar. prip. vuk. 130.
Pjevasmo i puskama lubardasmo. V. Vrcevic,
niz. 40.
LUBARDENIK, m. brijeg izmedu Pojane i
Mazina na cestetini sto ide iz Dobrosela u Mazin.
„Gde si sjekao drva ?" „Odmah kod Lubarde-
nika". Gdjeko kaze i ,Lumbardenik'. u Dobro-
selu. M. Medic.
LUBAKDICI, m. pi. mjesno ime.
ji. zaselak u Bosni u okrugu sarajevskome.
Statist, bosn. 19.
1>. mjesto u Srbiji u okrugu uzickome. Zabran
u Lubardice. Sr. nov. 1864. 160.
LUBAESKA, /. ime selu u Hrvatskoj u ziipa-
niji modrusko-rijeckoj. RazdijeJ. 56.
LUBELIN, ,J«. ime mjestu u Srbiji u okrugu
vajevskome. Niva na Lubelinu. Sr. nov. 1871.
760.
LUBEN, tn. vidi lubin. — U Mikalinu rjec-
niku : luben, vuk, riba , lupus' i kod smudut, i u
Bjelostjencevu : luben, morska riba, vuk iz Te-
vera reke , lupus, spigola, catillo'.
LUBENA, /. ivie sctu u Hrvatskoj u zupaniji
bjelovarsko-krizevackoj. Eazdije}. 106.
LUBENCE, lubenceta, n. Poterium sangui-
sorba L., dinica, oskorusica. u niskome okrugu.
S. I. Pelivanovic. javor. 1881. 124. — isporedi
lubenica.
LUBENDA, /. u narodnijem zagonetkama. —
isporedi lubenica. Turih trakovo u more, a tra-
kovi makove, a makovi trubende, a trubende lii-
bende. (misli se bundevino seme, kad se poseie,
nikne, ucvati i rodi). Nar. zag. novak. 205. Tu-
rih trakove u more, a trakovi makove, a ma-
kovi trompete lubende. odgonetjuj : tikva. 222.
LUBENICA, /. Citrullus vulgaris Scbrad., plod
(i bijka) slican bundevi, ali vrlo tecan. — ispo-
redi i diria, b. — Postaje od lub (eidi i lubina).
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
jinu (lubenica, dina vodenaca ,anguria, cucumis,
cucumer', i kod dina) gdje se naj prije nahodi,
u Bjelostjencevu (lubenica, dina vodenaca ,au-
guria'. V. grcka), u Stulicevu (v. |ubeuica iz Bje-
lostjenceva), u Voltigijinu (,anguria' ,gurke'), u
Vukovu (,die wassermelone' ,anguria [Citrullus
vulgaris L.j' ,oder' Cucurbita citrullus Linn.' [cf.
dina, karpuza]). Zele6i bijele lukove i klice i lu-
benice od Edipta. M. Eadnic 3071^. Nemoj jisti
nista zelena a navlastito sipka, lubenice. J. Vlad-
mirovid 37. Blagujuci lubenice. And. Kacic,
kor. 84. Lubenice, krastavce i dine sijat va|a.
J. S. EejkovK^ 181. Ko jesenu lubenicu. Nar.
pjes. vuk. 1, 330. Zelene 1' se lugovi posavski ?
kukaju li sine kukavice? . . . siju li vec Turci
lubenice? 3, 373. Kad posade Turci lubenice.
Pjev. crn. 261^. Poturice siju 1' lubenice? Nar.
pjes. juk. 576. Jeli zrela lubenica? (Re6e se u
sali udarivsi koga zvrckom u glavu). Nar. posl.
vuk. 113. Pod jednim pazubom ne mogu se
dvije lubenice nositi. 251. Te ubere jednu lu-
benicu (inace ,dinu'). Nar. prip. vrc. 196. Neko
veli: .,Nije tikva prazna", neko veli: „Lubenica
nije". Osvetn. 3, 14. A cim Savom skripnu vo-
denice i posiju sokci lubenice. 4, 37. Ovde,
onde, vide se glave, nabijene na ko}e kao lube-
nice ili bundeve. M. D. Mili6evic, pomenik. 1,
VI. Jos se prica da ga je kapetan Simic, jednom
u }utini, kao svog mladeg, udario lubenicom po
glavi. 5, 641. Lubenica, ces. lubenka iSicyos),
melone (Kuzmic), 1. Cucumis melo L. (Visiani)
(ovo zuacene nije pouzdano) ; 2. Cucumis citrullus
L. (u Slavoniji). B. Sulek, im. 206. — S pri-
djevom zecja znaci drugu bi^ku. Lubenica zecja,
Aristolochia clematitis L. (Srpski arkiv za celok.
lekarstvo). B. Sulek, im. 206. — U jednome pri-
nijeru xviii vijeka znaci sto i lubina, b. Plodna
casti lubenica Irinea, ostan svita. J. Kavanin
3321'.
LUBENICE, /. pi. ime selu na Gresu. Schem.
veglen. 1876. 18.
LUBENICAN, lubenicna, adj. koji pripada
lubenici ili lubenicama. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjec7iika u Vukovti: lubenicni, n. p. kora
,der wassermelone' ,anguriae' s primjerom (vidi
dale) : Podmetnuti kome lubenicnu koru pod
nogu, t. j. prevariti ga. Kada se sime lubenicno
izmiuuje... J. S. Re[kovi6 181. Podmetnuo mu
lubenicnu koru pod nogu (te pao, t. j. prevario
ga, navratio ga na zlo). Nar. posl. vuk. 251.
Sjeme (lubenicno ili od krastavaca). Vuk, rjecn.
kod klilo.
LUBENICaE, m. covjek: a) sto goji Hi pro-
daje lubenice; b) sto rado jede lubenice. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (1. ,der
wassermelonengartner und -handler' ,qui angu-
rias serit aut vendit'. — 2. .der dergloichen gern
isst' ,amans anguriarum'). Tko ulize u jednu ko-
libu pastirsku, aliti stan lubenicara . . . M. Ead-
ni6 493b.
LUBENICAEKA, /. osredna vavojasta, cr)en-
kasta kruska (Veselic). B. Sulek, im. 206.
LUBENICICA, /. dem. lubenica. — IJ Vukovu
rjecniku. — Ovako se zove i neka druga bijka,
ne znam koja, moze biti ista iito jagodica, a, c).
Pospu paprikom i travom jagodicom (lubeni-
fiicom). M. D. Milicevid, ziv. srb.'- 264. Lube-
nifiica, nekakva trava (Milidevic). B. Sulek, im.
206.
LUBENICiSTE, n. mjesto gdje su prije bile
sadene lubenice. — U Vukovu rjecniku: ,ein ehe-
maligor .garten zu wassermelonen' ,hortus olim
anguriis consitus'.
LUBENICNAK, m. neka bifka, Hibiscus tri-
onum L. J. Pancid, flora okol. boogr. 106.
LUBENIK, m. mjesno ime.
LUBENIK, a.
184
1. LUCA
a. voda u Hrvatskoj. — U latinskome spo-
meniku xiii vijeka. ,Ad caput rivi nomine Lu-
benik'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 19. (1'209).
b. mjesto u Srbiji u okrugu vajevskotne. Niva
u Lubeniku. Sr. nov. 1873. 827.
LUBENIN, Lubenina, in. ime mjestu u Srbiji
u okrugu vafevskome. M. D. Milicevid, srb. 403.
Livada u Lubeninu. Sr. nov. 1861. 408.
LUBETINA, m. covjek velike glave. u Kra-
jini. D. Trstenak.
LUBIN, lubina, m. vidi smudut. — Rijec je
romanska; ne znam ima U je u kojemu talijan-
skome dijalektu, ali ima u portugaUkome jeziku.
— Od XVIII vijeka u sjevernoj Dalmaciji, a iz-
medu rjecnika u Belinu (.spigola, pesco' , lupus'
699b) gdje se naj prije nahodi, i u Stulicevu
(lubin, riba , lupus' iz Belina). Lubini baraju. M.
Pavlinovid, razl. spisi. 259. Lubin (u Sp|etu) ,il
branzino'. L. Zore, rib. ark. 10, 339. Lubin, m.
Labrax lupus Cuv. na Bracu. A. Ostoji6.
1. LUBINA, /. uprav nesto supje sto stoji n
6emu kao u kori, ali se nalazi samo u osobitijem
znadenima. — Akc. se mijena u gen. pi. liibina.
— Postaje od osnove lub (vidi lub); Miklosic
misli da je od korijena l-bb i da ovaj nije isto
sto lub. meni se cini da su Ihb i lub isti korijen
s promjenom vokala, jer se to dosta slaze i sa
znacenima. to se moze kazati i za druge rijeci
od osnove lub, kao lubana, lubenica itd. — U
nase vrijeme.
a. ludski Hi iivotinski trup, trupina (prsi i
trbuh). — Izmedu rjecnika u Vukovu: (als augm.
V. lub) na tijelu Judskome ili kakve zivotine ono
gdje su crijeva i ^igerice ,der rumpf ,truncu3'
s primjerom: „Udario ga batinom uz lubinu",
t. j. po ledima ili po rebrima ili po trbuhu. U
pe6ena bravceta cijela lubina zove se ,bosarija'.
Pogledaj mi na lubinu, pa siguravaj uzinu. Nar.
posl. vuk. 250. Grudni kos od oderane ovce bez
glave i straznega trupa, kad so rasplasti posred
grudi i 03U§i, zove ae ,lubina'. M. D. Milidevic,
knez milos u pri6. 21, Neki brati krvoliju svoga,
da mu hladan kujen u lubinu svali. Osvetn. 3,
107.
b. calva, calvaria, mrtva fudska (a i zivo-
tinska) glava kad od ne ostaje sama kost, vidi
lubana, a. — (Juo sam ovo znadene u dubrovackoj
okolini; ima i Miklosic u etymolog. worterb.
177 kod lijb'b: lubana, lubina , calva' i dodaje
,mar.' (Marulic), ali nemam zabifezeno u Maru-
licevijem primjerima. ovo znacene potvrduju i
stslov. libi), Itbina, rus. .1061. (6elo), ces. leb, pol.
teb.
2. LUBINA, /. mjesno ime. — Na jednome
mjestu XVIII vijeka, po kojemu bi bilo u Herce-
govini. Niko Altaman . . . ki u Gaskoj, ki u Ru-
dini stao je nihov gospodicid, ki u Lubini, ki u
Vetnici sjase i picnoj DraCevici. J. Kavaiiin
231b. — nije dosta pouzdano.
LUBINSKOVA BARA, /. ime mjestu u Srbiji
u okrugu pozarevackome. Niva u Lubinskovoj
Bari. Sr. nov. 1864. 491.
LUBJANA, f. vidi ^^ubjana, tal. Lubiana. —
U Mikafinu rjecniku: Lubjana, grad ,Naupontu3
vel Neupontus'.
LUBLINSKO (po}e?), n. ime po(u blizu Bakra.
— U latinskome spomeniku xvii(?) vijeka. ,Ad
campum Lublinszko, cujus Lublinszko pars est
Bukarenais'. Ark. 2, 313. (1657?).
LUB^AN, m. vidi lubin. Lubjan, morska riba,
brancin. Dan. 1870. 351.
LtlB^ANA, /. vidi ^ubjana. — U Bjelostjen-
ievu rjecniku: Lubjana, varas u kranske zemje
jLabacum, Naupontus 1. Neupontus'.
1. LUBNA, /. ime mjesno. — Prije nasega
vremena. Lubbna. S. Novakovic, pom. 137.
2. LUBNA, m. ime musko. — xiii vijeka u la-
tinskome spomeniku. ,Mancipia cum suis here-
dibus: Lubna . . .' Mon. ep. zagr. tkalc. !,• 72.
(1232).
LUBNI BROD, m. ime mjesno. — Frije na-
sega vremena. Lubbni Brodb. S. Novakovi6, pom.
137.
1. LUBNICA, /. vidi labnaca. — U jednoga
pisca nasega vremena. Ili zemunice ili lubnice
ili talpare. M. D. Milidevic, zim. vec. 11. Kad
ga iz ,Lekinih dvorova' stora u lubnice i dubi-
roge. pomenik. 5, 654.
2. LUBNICA, /. mjesno ime u Srbiji.
a. selo u okrugu crnorijeckome. K. Jova-
novid 165.
b. selo u okrugu toplickome. M. D. Milidevid,
kra}. srb. 392.
LUBNICkI, adj. koji pripada Lubnici. Lub-
nicka (opstina). K. Jovanovid 165.
LUBNI UO, m. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Lubbni dolb. S. Novakovic, pom. 137.
LUBlifACA, /. vidi u Vukovu rjecniku: kuda
ili koliba pokrivena lubom .eine mit bast ge-
deckte hiitte' ,casa libro tecta'. — / kao mjesno
ime u Srbiji u okrugu biogradskome. Glasnik.
19, 187.
LUBOCICA, /. ime potoku u selu Lukavcu.
D. Hire.
LUBOJE, m. ime musko. — xviii vijeka. Lu-
boje iz Amzabega. Glasnik. 11, 3, 78. (1706 —
1707).
LUBO§TAV, m. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Lubostavb (selo). S. Novakovid, pom.
137.
LUBOVO, n. ime selu u Bosni u okrugu trav-
nickome. Statist, bosn. 67.
LUBURA, /. Slid nacinen od luba. — Akc. se
mijena u gen. pi. liibura. — U na§e vrijeme, a
izmedu rjeinika u Vukovu: ,ein gefass von baum-
rinde (z. b. fiir kirschen, erdbeeren)' ,vas e cor-
tice'. cf. krbu|a. — Lubura, posuda u koju se
grozde bere i drecka. u Lici. F. Hefele. — Ne
posve u istome znaienu. Lubura, deblo iznutra
prazno s dnom ozdo a sa poklopcem ozgo. A.
Kuzmanid. nar. list. 1879. 98. — V drugome
znacenu, vidi lubana, a. Lubura, lubana. U na§e
vrijeme u Stonu. „U zemji su naSli luburu od
dovjeka". M. Milas. — I kao prezime u okolini
dubrovackoj. P. Budmani.
LUBURIC, m. prezime (isporedi lubura na
kraju). — // nase vrijeme. Suhem. berc. 1873.
202. 256. Jovana Luburida. Sr. nov. 1879. 501.
LUBURINA, /. uprav augm. lubura, ali se na-
lazi samo u osobitome znacenu, kao (uska na
vocu, vidi 1. kora, c. — U Belinu rjecniku:
jguscio o coccia, come di noce, castagna e si-
mili' ,putamen' 364b, i « Voltigijinu: ,gU3cio o
coccio come di noce' ,schale wie von niissen'.
LUBUTINA, /. vidi lub. — Samo u Stulicevu
rjeiniku: , cortex ligueus'.
LUB VI NO, n. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Spom. stojan. 185.
1. LUCA,/. vidi u Daniciievu rjeiniku: lutbca,
dolazi samo u jeduom spomeniku: .gospodidne
Katalene obotci mali i lutca zlata'. M(on. serb).
415. (1442). (Spom. sr.) 2, 121. (1443). vaja da je
1. LUCA
185
LUCIL
lutka, ali lako moze biti da je izostavjeno ,i*
izmedu ,t' i ,c' i da ,u' stoji mjesto ,ju', te bi
moglo biti zmija. i ja bih pristao na ovo zadne
tumacene.
2. LUCA, /. hyp. Lucija. — Akc. se mijena u
voc. Luco. — isporedi Luce. — Od xvii vijelca.
Jesam kum s Lucom, s materju Maudinom. M.
Divkovic, nauk. 150*. Hizu, muza i ostala za
vino bi Luca dala. P. Vitezovid, cvit. 130. Dvi
kderi, Luca i Juditka. A. Kanizlic, roz. 22. Luca.
S. Novakovid, pom. 74.
3. LUCA, m. prezime. — U nase vrijeme. Radu}
Luca. Bat. 92.
LUCAN, m. ime musko, vidi u Danicicevu rjec-
niku : Lucanb, izmedu vlaha koje jo kra} Stefan
Prvovjenfiani dao Zici jednom bjese ime , Lucanb'.
M(on. Serb). 12. (1222—1228).
LUCAN, lucna, m. (oko Zagreba) u rezanu vi-
nograda duga reznica uz koju se udari kolac,
pa se kao napet ,luk' priveze za n. na luciiu,
kad rodi, sve su nanizani grozd do grozda, ali
kazu da je slabije vino od takvoga grozda; i
loza slabi od lucna. ,bogenschnitt'. isporedi kon-
dijer 2. F. Ivekovid, rjecn. — Od xviii vijeka
u Bjelostjencevu rjednikii: (kajkavskij lucen ,fu-
netum. arcus vitis 1. vitium, vitis compluviata',
i u Jambresicevu : lucen ,arcus'. — vidi i: Lucan,
ime trsovoj grancici rezanoj na 8 — 10 ociju. u
Prigorju. F. Hofele.
LUCE, /. vidi 2. Luca. — Akc. se mijena u
voc. Luce. — Po primorju od xvm vijeka. Luce,
Bare i Orsola. J. Kavanin 327b. Dobro jutro,
Luce! Dubrovnik. 1870. 3.
LUCEENA, /. zizak, vidi lukijerna, tal. (u
dijalektu) luzerna. — Od xvi vijeka u sjevernoj
Dalmaciji. Hi se vazize lucerna. Anton Dalm.,
nov. test. 54b. marc. 4, 21. Stin od lucerne. N.
Palikuda 7.
LUC16, m. prezime (po majci Luci?). — Od
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu : Lu-
cicb, izabrani vlastelin dubrovadki , Nikola Lucidb'
1427. M(on. serb). 347. cf. Ludicb. Hanibal Lucid.
H. Lucid 183. Mikula Lucid Vodopija. Mon.
Croat. 250. (1550). Ivan Lucid (tri puta). Sta-
rine. 11, 78. (oko 1567) (ovdje se moze citati i
Ludid, jer u istome spomeniku ima ucini mj.
udini a i Lencovica mj. Lenkovica). — I sad u
Zupi dubrovackoj. Pasko Liicid. P. Budmani.
LUCIFER, m. ime naj visemu andelu koji se
odmetnuo od Boga i nostao vragom. — isporedi
Lucifer. — Od lat. Lucifer, sto je uprav zvijezda
danica, i kao grc. cpcjaifo^og prevedeno je u isai.
14, 12 s jevrejskoga ben-sachar (sin jutra), ali
se opet onaj stih navodi u novome zavjetu (luc.
10, 18) s izmjenom rijeci (fcoaifdQog na auxuvag.
— U starijim izdanima ne moze se svagda ra-
zaznati, jeli oblik Lucifer Hi Ludifer, a u no-
vijim stoji iesto prvi mj. drugoga ; ovdje su pri-
mjeri u kojima mislim da treba citati Lucifer.
Lucifer oholi. D. Barakovid, vil. 316. Da se
z Luciferom bori (s. Mihovil). F. Glavinid, cvit.
323b. Du§u na§u za ukrasti, k Luciferu nu po-
slati. P. Posilovid, nasi. 202b. Svi u paklu s Lu-
ciferom pristrasi^e se. Azbukv. 1690. 34. Zapo-
vidam Luciferu i svim duhovom i poglavicam
paklenim da se ustanu protiva vami. L. Terzid
269. Lucifer se uzraholi Bozje slike zelom mi-
lom. J. Kavanin 421b. s Luciferom, s Andi-
krstom. 568*. Lucifer hotijudi se uciniti Bogu
prilidan u mogudstvu. J. Banovac, razg. 96. Lu-
cifer kojino jednom bise na nebu visoki svitlo-
nosa, sad je u paklu. pripov. 141. Gori su od
Lucifera. B. Pavlovid 63. Lucifer sa svojom
druzbom kako muna s nebesa spade. F. Lastrid,
test. 18b. Lucifera kune, kara, koji ga je za-
kopao. And. Kacid, razgovor. 17*. I on gredu
Luciferu. Nar. prip. mikul. 121.
LtjCIFEROV, adj. koji pripada Lucifera. Od
Luciferove oholosti. I. Ancic, svit. 56. Nas vadi
iz suzanstva Luciferova. J. Banovac, pripov. 126.
Prije Adamova i Luciferova griha. F. Lastrid,
test. 37*. Jesu idoloklanavci i Luciferovi na-
misnici. ned. 322. Druzbu Luciferovu obuze
strah. svet. 34b.
LUCIFEROVAC, liiciferovca, m. assecla Luci-
feri, covjek sto pristaje uz Lucifera. — U jed-
noga pisca xviii vijeka. Ah luciferovci, toliko
dete do smrti biti oholi? J. Banovac, pred. 98.
LUCIJ, m. Lucius, ime musko. Svitlost Ka-
mila, Metela i Lucija. D. Barakovid, vil. 114.
Lucij papa i muc(enik). F. Glavinid, cvit. xxii.
Prid Lucija sudca rimskoga pripejan. 130*. U
vrime Lucija kra}a nihovoga. 346*. — is no-
minativom Lucio (Hi Lucijo). Lucio Cireneanin.
I. Bandulavid 206b. act. ap. 13, 1. Posta ce-
sarom Lucio Aurelio Komodo. F. Glavinid, cvit.
37'\ Lucio Rimjanin posta papom. 66*. Lucio
kraj od Ingiltere. 152b. _ (Jd xvi vijeka kao
prezime mj. Lucid po lat. Lucius i tal. Lucio.
Anibal Lucij Francisku Paladinidu pozdravjenje.
H. Lucid 225. Anibal Lucij Hvaranin u pohvalu
grada Dubrovnika. 261. Anibal Lucij Hvaranin.
B. Kasid, rit. xvm. Prijate|sko 2ive pero jos
Lucija Anibala. J. Kavanin 104*. Bjese i Lucij
Anibale i Gazarid Marin. 140*. — is nom. Lucio.
tudi, Tavili i Lucio. P. Kanavelid, iv. 505.
LUCIJA, /. Lucia, ime zensko, tal. Lucia. —
Od XVI vijeka. Sveta Lucija rece . . . B. Gradid,
djev. 49. V nedeju po blazenoj Luciji. Mon.
Croat. 279. (1576). U svetoj Luciji (u crkvi). A.
Gucetic, roz. mar. 65. Zivot s. Lucije divice i
mudenice. F. Glavinid, cvit. 411*. Lucija sestro,
to ca ti od mene pro3i§. 411b. XJ zimi po s. Lu-
ciji u sridu. 65b. Kako onde (na nebu) dode
krajevati sveta Lucija, Agata? J. Banovac, razg.
135. Ivan je zarucio Luciju, ne moze opet za-
rucit Jelu. 269. Nejmas nista, veli joj Lucija.
M. A. Rejkovid, sat. Elb. S(veta) Lucijo, moll
za nega. T. Ivanovid 110. Lucija. S. Novakovic,
pam. 74. Na Luciju, milu kdercu tvoju. Nar.
pjes. juk. 99. — / kod mjesnoga imena, vidi Ko-
strena. ^
LUCIJ AN, Lucijana, m. Lucianus, ime musko.
— Od XVII vijeka. Bi§e u diocezi Jerusolimskoj
pop Lucijan. F. Glavinid, cvit. 257i-. Srbsko i
more u se uvali Pompea, Papija, Lucijana. J.
Kavanin 303b. Svetijeh Festa, Lucijana. 323b.
LUCIJAN0Vi6, m. prezime (po ocu Lucijanu).
— U nase vrijeme u Dubrovniku, P. Budmani.
LUCIJIN, adj. koji pripada Luciji, vidi Lucin.
LUCIJO, vidi Lucij.
LtFCIL (i Liicilo), m. Lucillus, ime musko. —
XVI (vidi na kraju) i xvii vijeka. Inpolit, Lu-
cil, ... P. Hektorovid(?) 79. Lucil slipi . . . U
tamnici najde Lucila (Lovrinac). 117. Lucil po-
kleknuvSi . . . 118. Ali ne znas, o Lucile? 118.
O Lucile, ne stoj lino. 126. — U tamnici slip
niki imenom Lucilo nahajase se. F. Glavinid,
cvit. 270*.. Ja sam griSnik on Lucilo. P. Hek-
torovid(?) 128. — U komadima (u rukopisu tal.
stracci, t. j. dronci) komedije ,Pjerina' M. Dr-
zica imaju dva primjera : Tamo je s Lucilom od
prije ugovorio. M. DrSid 405. Prid Lucilom.
410. Duznost mi je ovdje javiti, da sam ta dva
LUCIL
186
LUCA
vijesta krioo razumio, i u raspravi o ,I'jerinu'
(rad. 148) shvatio da je u oba pritnjera Liicilom
instrumental zenskuga imena Lucila (pisao sam
Lucila, a i sad ne znam, jeli boje -c- Hi -c-). po
tome u cijeloj raspravi treba popraviti Lucilo
(Hi Lucilo) mj. Lucila i Lucilin otac.
LUCILA, /. Lucilla, ime zensko. — Nemam
potvrde (vidi Lucil na kraju).
LUCILO, vidi Lucil.
LUCIN, adj. koji pripada Liici (vidi Luca i
Luce). Krstim Mandu 6er Ninkovu i Lucinu. M.
Divkovic, nauk. 150^. Sina Ninkova iLucina...
Od Ninkove i Lucine rodbine. 256b. — [J svijem
tijem primjerima moze biti da stoji Lucin mj.
Lucijin (koji priimda Lueiji).
LUCIO, vidi Lucij.
LUCIPER, m. vidi Lucifer. — U rukopisa xvi
vijeka. Lucipera i prokleto od pakla. Zborn. 95b.
Daju provodica vasega Lucipera. 126b.
LUCKAST, adj. vidi u Vukovu rjecniku : vide
suludast. — Postaje od lud nastavkom bc-bk-ast
(2)rva su dva nastavka deminutivna), te d ispada
ispred c.
LUCKOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Marin
Luckovic. Mon. croat. 183. (1501). Martin Luc-
kovic. 218. (1.526).
LUCPEDA, /. ludo zensko cejade (sto ludo
sprda). — Postaje od lud i sprdati. — U Vu-
kovu rjecniku: ,ein dummes frauenzimmer' ,mulier
stulta'. — Kao j)sovka uopcc zenskome ce{adetu.
Lucprda, lijena zena, zenturina (u bosanskoj kra-
jini). M Kuzicid.
LUCUFER, m. vidi Lucifer. — U jednome
primjeru xvii vijeka (moze biti -u- mj. i stam-
parskom grijeskom). Poho}enje Lucufera djavla
paklonoga. M. Divkovic, nauk. 19b.
1. LUC, luci, /. vidi 2. Iu6. — Moze biti pra-
slavenska rijec (vidi kod 2. luc); ali se u nas
jmvla pouzdano samo od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Voltigijinu (,lume, fiaccola' ,licht').
Fedre kardinala ki bi carska lu6 ne mala. J. Ka-
vanin 142'i. Vidis kulu, vidis, svijetle luci u
noj zare. Osvetn. 1, 64. Luc ,lux', gen. luci.
D. Nemani6, cak. kroat. stud, iftsg. 65. Luc,
ime sesi otesancjj od cerova drva u Posaviui i
Prigorju. F. Hefele.
2. LUC, liica, m. naj starije je (indocvropsko)
znacene : svjetlost, 2^a se iz nega jos u prasla-
vensko doba razvilo znacene pod a. — isporedi
1. luc i luca. — Akc. kaki je u gen. sing, taki
je u ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing.
Iu6. — Rijec je praslavenska. isporedi stslov. lucb,
m. svjetlost, luca , radius', rus. -ly^'i, , radius', .lyna,
.lyiHiia ,taedae schidia', ces. louc, louca ,taeda',
(po^. tuczywo ,taeda'). — Osnova je indoevropska
louq od korijena luq, isporedi S7iskrt. rofiate,
svijetli, stpers. rauca, dan, grc. Itvxn^-, bio, lat.
lucere, liix (-u- od ou), staroir. luaichtide, svi-
jetao.
a. taeda, drvo (materijal), osobito borovo, sto
dobro gori s plamenom, jer je puno smole i ka-
trana, te se iscijcpano upotreblava kao svijcca
(zub}u, bakla). — Izmedu rjecnika u Vrandicevu
(,teda'), u Mikalinu (, taeda, vel teda'), u Belinu
(,teda, ovoro la jjarLe del logno piii ontuoso, con
cui si formano fiaccolo' ,taoda piiiea' 724ab), u
Bjelostjenievu (lu6, posvot drevena ,teda 1. taeda'.
V. bak)a), m Jambre^icevu (, taeda'), u Stulicevu
(lu6, dub ,teda, specie di pino salvatico' ,theda'),
u Vukovu (,dor kienspann' , taeda', cf. zub)a s pi'i-
mjerom iz narodne pjcsme: AV mi voliS lufiem
svijetliti?), u Danidicevu (lu6b , taeda').
(i) samo drvo (materijal) Hi uopcc Hi u
cjepanieama. Rozdbstvu Hristovu vsaki meropthb
da dovozi po vozu drbvb, i da nosi meropbhb
luca rozdbstvu Hristovu i prazdniku svetyje bo-
gorodice. Mon. serb. 565. (1322). Sredbskaa i
Eabca da daju lucb. Glasnik. 15, 305. (1348?).
Kopitnak i osti, i lu6a zametaj, s kim ce ribe
bosti ve6er vozed uz kraj. P. Hektorovi6 5. I
za tim do malo brzo se spravise (ribari), va-
zam§i svicalo, luc na n postavise. 47. Luc nam
je cipati i krpiti mrizu. 48. Poce joj prijetiti
ostrijemi macimi, tescijemi verigami, bicima tvr-
dijemi, lucem uzezenijem, vrjelijem kotlijema, . . .
B. Kasic, per. 209. Ne bi ni na lucu izgorio.
(Z). Poslov. danic. Od drveta on pravi deliju,
od lijepa luca pitomoga, zamaza je prahom i ka-
tramom ... pa uzdio sa cetiri strane. Nar. pjes.
vuk. 2, 128. Vazgi sve6u luca. Nar. pjes. istr.
3, 16. Zub|a luca, t. j. cjepcica luca. Vuk, rjecn.
kod zubja. Podebela cjepanica ili vajak lu6a.
kod pojeno. Samson uhvati trista lisica i uze
luca. D. Danicic, sud. 15, 4. (Srdasce) gori kano
ugar luca. . Osvetn. 3,. 5. Luc, luca, komadi bo-
rova drva koji su puni smole, te dobro gore. U
nase vrijeme u Stonu. ,,Imas li luca da uzezemo
ogan?" M. Milas.
b) cjepanica Hi zubja nacinena od cjep-
cica. Dogorio je luc do nokata. (D). Poslov.
danic. Vestice su me izele : majka mi srce va-
dila, strina joj lucem svetlila. Nar. pjes. vuk. 1,
162. Kad stanemo, Tale, vecerati, ko co tobe
lucem svijetliti? 3, 265. Dogoreo ve6 luc do
nokata. (vidi kod zub}a). Nar. posl. vuk. 62.
Kao da ga je s lu6em trazio. (vidi kod svijoca).
129. Dosao mu luc do nokata. Pravdonosa.
1852. 12. S lucem davla traziti ne treba. Nar.
bl. mehm. beg kap. 215. ,Svecom' ili ,lucem
svijetliti' znaci ,spa|en' biti. Vuk, nar. pjes. 8,
43. Da imamo neprijate]a koji 6e s lucem tra-
ziti pogrjeske u nasijem djelima. Vuk, pisma. 71.
Drzahu u lijevoj ruci luceve a u desnoj trube.
D. Danicid, sud. 7, 16. Samson uhvati trista li-
sica, i uze lu6a, i svoza po dvije za repove, i
raetnu po jedan ,luc' medu dva repa, pa zapali
,lu6eve'. 15, 5. Ako ni dodo lu6 do nokata, a
voda do usiju. S. ^lubisa, prip. 193.
c) samo drvo (stabar), Pinus silvostris L.
— U Stulicevu rjecniku, i iz ncga ovdje : Luc,
theda (StuUi), Pinus silvestris L. (Visiani). B.
Sulek, im. 207.
b. lux, radius u starome znacenu, svjetlost,
zrak (zraka). — rijetko. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (.radius, splendor' s dodatkom da je
rijei ruska).
a) svjetlost. Ona je danici luc dala. G.
Drzi6 347. Luc ,lux', gen. Iu6a. D. Nemanic,
6ak. kroat. stud. 13.
b) zrak. — isporedi luca. A noc mrkle
traiiie razagnala, i po nebu potrnula lufie. Osvetn.
1, 28. Kad lu6 granu po cijelu svijetu, da se
vojsti za slobodu svotu. 5, 3.
3. LUO, wj. mjcsno ime.
a. selo u Ugarskoj. Sem. prav. 1878. 39. —
Moze biti isto Sto se pomihe xviii vijeka. U
Osiku i u Bistri i u Judu i u Lu6u. A. Tomi-
kovid, gov. 195.
b. seoce u Ilercegovini. — xvii vijeka. U
Tjentiste pak dodose, otklo iz Lu6a kroz planinu
strmo idudi izidoSo na foCaiisku rijeku Drinu.
J. Palmotid 173. (Luc, malo selo. 194).
LUCA, /. zrak, zraka. — Eijed je prnslarcnska,
vidi 2. Iu6, ali u na.s jezik moze biti da je dosla
iz crkvcnoya. — Izmedu rjecnika a Stulicevu (uz
LUCA
187
LUCARNICA
2. luc s dodatkom da je uzeto iz bukvara), u
Vukova (vide zrak), « Danicicevu (, radius').
Ceda tvoja jako zvezdy nebosnyje zlatozarbnami
lucami svbtetb se. Domeutijana 38. Luce slnb-
fiane. Spom. sr. 1, 161. (1422). Luca svitlosti.
Mod. Croat. 141, (1490). Luna luce sakri. J.
Rajic, boj. 87. A iz neba luca polecela i kroz
kube crkvi ulecela, ona pade na svetoga Savu,
pod lucom se civot otvorio. Nar. pjes. vuk. 3,
74. Tri 6e luce iz neba panuti. Nar. pjes. petr.
2, 115. Nur, luSa, sto (se govori da) pada iz
neba svecu na grob. Vuk, nar. pjes. (1824) 1,
316. Odozgo ogrejalo sunce i luce svoje spu-
stilo do kruna. dan. 5, 50. Luca 6e se vazda
prizirati na grobnicu vasu osvestenu. P. Pe-
trovii, gor. vijen. 41. Sunce granu iza gore,
svetom ode luca pusta. B. E,adicevi6 (1880) 291.
Da ne pada na posvecenog u grobu lu6a ili nur.
M. D. Milicevid, ziv. srb. 2, 7. Uneo lucu vi-
dela u naj tamnija vremena srpske istorije. po-
menik. 3, 429.
1. LUCAC, lucca (ili lusca), m. dem. luk (u
osohitome znacenu gudalo). — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Vrancicevu (,arculus'), u Be-
limi (,plettro, archetto della lira' , plectrum' 569'''^),
u Bjelostjencevii (kajkavski lucec od guslih , ple-
ctrum'), u Jambresicevu (lucec na guslah , ple-
ctrum'), u Stulicevu (lucac, mali luk, v. lucid), u
Voltigijinu (lucac i lucec ,arco, archetto' ,bogen') ;
u Vukovu : (u Srijemu) na kolijevci ,der wiegensprie-
gel' ,arcus'. cf. oblucac. Pod dva crna i tanahna
lucca dvi ocice. P. Zoranic 20a. Crne su joj
obrve i tanke kano lucac svione kadife. M. Ka-
tancid 67. — Lucac, lucca, drvo, koje duz ko-
levke odozgo stoji, te ne da, da ono, cim je dete
od muva ili komarca pokriveno, padne mu na
usta. Poducavka. 1848. 58. — Lucac pili, tanka
struna cvijeli. Osvetn. 3, 9. — Amo pripadaju
po svoj prilici i ova znacena (isporedi lucan):
Lucac, grozd s lozom odsecen. Podunavka. 1848.
.58. Lucac, stara glava loze na vinogradu. Slo-
vinac. 1880. 389. Lucac, strana od loze koja se
sadi u zem|u. M. Pavlinovic. Lucac, kad se pri
strani (a i na docu) sadi loza, onaj zavijeni dio
pruta sto je pod zemjom. (u .Slovincu' g. 1880.
str. 389 mislim pogrijesno). — na Bracu. A.
Ostojic.
2. LUCAC, liicca (ili liisca), m. dem. liik. —
Od XVI vijeka.
a. uopce. S mjendeoci, s luccom, suhvioami,
specijicom. M. Drzic 272. Zaludu bi bili cipoli
rijecki, da se lucca kapule naj prvo ne podpriga.
362.
b. u osohitome znacenu. — U Belinu rjec-
niku : ,agliaja, herba di sapore simile all' aglio'
,alliaria' 53*) i u Stulicevu (lucac, cesan gorski
Hi divji ,alliaria'). Lucac, alliaria (Stulli, Parcid).
Allium ampeloprasum L. (Visiani). B. Sulek,
im. 207.
3. LUCAC, Liicca, m. itne predtiradu u Spjetii
u Dalmaciji. Eepert. dalm. 1872. 33.
LUCALICA, /. vidi 1. luCarica. — Na jednome
rnjestii xvin vijeka (moze hiti da -1- stoji stam-
parskom grijeskom mj. r). Da budemo vojnici
kano David, ali zaludu, ne moze se ubit iz lu-
calice. S. Margitic, fala. 171.
1. LUCAN, liidna, adj. koji pripada Ulku; koji
je zacinen lllkom. — U Vukova rjecniku: ,mit
knoblauch gewiirzt' ,conditus allio'; liidni, n. p.
lijeha ,lauch-' ,allii'.
2. LUCAN, lucna, adj. koji pripada lucu (vidi
2. luc). — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (,ex tlieda'). Preda n zene lucna nose
vida. Osvetn. 4, 16.
LUCANE, vidi Lucani.
LUCANI, m. pi. mjesno ime.
a. (ohlik akuzativa presao je u nom.) Lu-
cane, selo u Dalmaciji u kotaru sinskome. Repert.
dalm. 1872. 28.
b. selo u Hrvatskoj u zupaniji liiko-krhavskoj .
Razdije}. 38. — Famine se od xv vijeka. Filipa
Zoranida z Lucan. Mon. croat. 162. (1495). —
Nalazi se pisano i Lucane Hi po starome obliku
Hi po akuzativu. Schem. segn. 1871. 16.
c. selo u Srbiji u okrugu cacanskome. K.
Jovanovid 168.
d. sa starijim oblikom LuSane, vidi u Da-
nicicevu rjecniku : Lucane, m. pi. zaselak selu
Decanima. M(on. serb). 92. Selo Lucane, za-
selbkb decanbsky. Mon. serb. 92. (1330).
e. vidi: Trepana recica koja utice u Moravu
izmedu sela Lucana i Locara. S. Novakovid,
novo brdo. 89.
f. XV vijeka pomine se mjesto s tijem imenom,
moie biti isto sto je pod c ili e. I crbkvu u Lu-
canelib svetago Nikolu. Spom. stojan. 33. (1423?).
LUCANSKI, adj. koji pripada Lucanima. Lu-
canska (opstina). K. Jovanovid 122.
1. LUCAR, m. vidi luca. — Samo na jednome
mjestu XVI vijeka. Suncu ti jesi podoban, a tvoji
vlastele i bojari lucarem suncanijem. Pril. jag.
ark. 9, 146. (1520).
2. LUCAR, lucara, m. vidi u Vukovu rjecniku :
koji luc siJGce i prodaje ,der kionspann sammelt
und verkauf ,qui taedas colligit ac venditat'. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pa-
dezima, osim nam. sing., i voc. : liicaru ili liicare,
liicari.
LUCARA, /. u sejackim kudama gdje luc gori
mjesto svijede, da ne bi soba cadila i dimilo se,
ima u jednom kraju kao mali ogak sproveden
na tavan i tu se mede luc te gori i to se zove
lucara. u Srbiji u okrugu uzickome. 1^. Stoja-
novid.
1. LUCARICA, /. praca. — Va}a da postaje
od 1. luk, isporedi rus. ^lyKart, .lyiuTL, ces. lu-
citi, bacati se (uopce, ne samo lukom, ali vidi
i sto je kazano kod 2. luciti). — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,funda').
David ubi Goliju giganta (,ciganta') kamenom iz
lucarice. I. Ancic, vrat. 92. Od tilesnoga oruzja
uista ne imajudi izvan lucaricu. F. Lastrid, test.
20a'. I okruzivsi lucaricom baci kameu. 20^'.
Kako so dogodi holomu Golijatu koga cobance
David iz lucarice cobanske kamenom zvrcnu u
celo. ued. 327. David pode mahat svoju luca-
ricu. A. J. Knezovid 162.
2. LUCARICA, /. negdasne ime ulici u Du-
brovniku, sto se sad zove Lonfiarica. — Citao
sam to negdje (moiebiti n M. Drzica), ali nemam
zabileieno ni u jednome primjera.
LUCARICaR, m. u Stulicevu rjecniku : grijes-
kom lucaricar ,fuuditor'.
LUCARICKI, adj. va]a da znaci: koji pri-
pada ulici Lucarici (vidi 2. Lucarica). — U Du-
brovniku xvni vijeka. Vuhveniji od Rdanina lu-
carickoga. (Z). Poslov. danic.
LU6aRI6, m. vidi 2. lucar (uprav je dem.).
— U Vukovu rjecniku: (u Crnoj Gori) vide lucar.
LU6ARNICA, /. na formu cetvorostrane pi-
ramide napravjeno uza zid ogni§te, te na n loze
luc, da svetli mesto svede (u brdanskim narocito
sirotiiiskim kudama po Uzickom). M. Durovid.
LUCARNICA
188
2. LUC16
Lucarnica, u sobama gdje gori luc, pribiju se uz
brvna 3 spice i isprovedu se kroz gorni tavan
(kao dimnak). (Ne znarn, ko je zabi(ezio). —
isporedi lucara.
1. LUCE, liiceta, n. dem. liitka. — Postaje od
lutka nastavkom et (yt); -k- pred e mijena se
na c, a pred tijem -t- ispada. — Kaze se, kao
od mila, jublenome ieladetu (ne sanio zenskome,
kao sto je u Vukovu rjecniku), Hi se istice ma-
leno cejade kao lutka. — U nase vrijeme, a iz-
medii rjecnika u Vukovu : dim. v. lutka (,in
Batschka benennung der geliebten'). Ve6 za onog
Stojana risara, . . . kad zasvira, Sto u srce dira,
a kad igra, kan' da luce igra. Nar. pjes. vuk.
1, 630. Bila je jedanput nekakva krajeva k6i,
bila je lijepa kao kakvo luce. Vuk, priprava.
36. — Sidi 3 duda, luce molovano, sidi s duda,
ne deri pargala. Nar. pjes. vuk. 1, 631. Prodi,
luce, kud te srce vuce. 1, 634. — U pjesmarici
hrvatskoj, sto ju luce, mlad knizevnik, na vidik
iznio. F. Kurelac, dom. ziv. 30.
2. LUCe, Luceta (negda Lucete), m. hyp. Luka.
— U spomeniku xiv vijeka, a izmedu rjednika u
Danicicevu (Luce, Lucete ,hyp. Lucas'). Luce
Marbka Lukareviia. Mon. serb. 102. (1332).
3. LUCE, f.(?) pi. mjesno iine.
a. selo u Hercegovini. Statist, bosn. 109.
I). II Hrvatskoj, livada. Krajska ves kod
Klanca, Zagorje. D. Hire.
LU6eLNICA,/. ime selitna u Hrvatskoj. a) selo
u zupaniji varazdinskoj. Razdije|. 93. — b) selo
u zupaniji zagrebackoj. 80.
LU6eNDR0VINA, /. vidi 2. Iu6, a. — U je-
dnoga pisca nasega vremena. Od nesto lucen-
drovine smotaj pru6e. S. ^ubisa, pric. 23.
LUCENIKA, /. leucion (Bjelostjenac), Helle-
borus L. B. Sulek, im. 207.
1. LUCENE, n. djelo kojijem se luci (vidi 1.
Iu6iti).
a. vidi 1. luciti, 1. — U Stulicevu rjecniku:
jjunctio, conjunctio, connexio'.
b. vidi 1. luciti, 2. — Izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (,sejunctio, secretio, segregatio'), u
Jambresicevu (,separatio'), u Voltigijinu (,separa-
mento, disgiungimento' ,abtrennung'), u Vukovu
(,das absondern' ,separatio'). Lu6ene (hemicka
analiza) pjuvafike. J. Panci6, zoolog. T4. Ako
li je lucene nemoguce ili je nemogude bez po-
velika kvara, tad cjelina biva vlasnika glavne
stvari. V. Bogi§i6, zakon. 28.
2. LUCeNE, n. djelo kojijem se liicl (vidi 3.
luciti). — IJ Vukovu rjecniku: ,da3 wiirzen mit
knoblauch' ,alliatio'. — U osobitome konkretnome
znaienu, vidi u Vukovu rjedniku: (u Srijemu)
vide [drhtalice] pace (pitije).
1. LUCERNA, /. neka riba. Triglia corax. G.
Kolombatovii, pesci. 8.
2. LUCERNA i LU6eRNA, vidi luderna.
LUCEV, adj. koji pripada luiu (vidi 2. Iu6,
a); koji se sastoji iz lu6a. — Izmedu rjecnika u
Vukovu (,kien-, fohren-' ,pini silvestris'). Mesto
lu6eva fanosa. Aleks. novak. 91. Kako lu6ev
sad gori pan. M. Gazarovii 67. Pa on gradi
lufcevu deliju, namaza je lojem i katranom. Nar.
pjes. vuk. 2, 92. Pak nafiin'te lufievu 6eliju.
Nar. pjes. petr. 2, 100. Hajte da ga sprzimo u
luSevoj bafivi. S. l^ubiSa, prip. 1.50. Citava pla-
nina izgori, osobito ako je luceva ili mulika ili
bjelika. V. BogiSic, zborn. 627. Lu6ev, §to pri-
pada lu6u. u nafie vrijeme u Stonu. „Na61a sam
dva lu6eva bora". M. Milas.
LUCEV16, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. ^ubu lubi Lucevic Uija. Nar.
pjes. petr. 3, 477.
1. LUCeVINA, /. vidi 2. luc, a. — Od xvii
vijeka. Zapovidi da joj bokove zegu gorucemi
lucevinami. B. Kasi6, per. 185. Lticevina, drvo
od bora, u nase vrijeme u Stonu. „Ubrala sam
malo lucevine". M. Milas. — Vidi 2. luc, a, c).
Lucevina, Pinus silvestris L. (Vodopid, u Herce-
govini), V. Luc. B. Sulek, im. 207.
2. LUCEVINA, /. trava za sijeno iz liike. u
gornoj krajini. V. Arsenijevii. Lucevina, sijeno
iz luke (kraj vode) u Fuzini. D. Danici6.
LUClBELO, m. vidi primjer Macukatov kod
Lu6ifer, gdje se vidi da se po sredovjecnoj prici
drugi dio fer imena Lucifer shvaca kao da je
od lat. ferus (iliv}ij, a -belo kod Lufiibelo kao
da je od lat. bellus ili od tal. bello, lijep.
1. LUCICA, /. dem. 1. liika. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika a Belinu (,portino, dim., porto
piccolo' ,porticulus' 574^), u Stulicevu (.parvus
portus'), u Vukovu (dim. v. liika).
a. uopce. Dubja neg Dunaj lucica ostaje.
D. Barakovi6, vil. 106.
b. kao mjesno ime.
a) u Bosni, vidi Bana Lucica.
b) u Hrvatskoj. aa) selo u zupaniji mo-
drusko-rijedkoj. Razdije}. 58. — bb) zaselak kod
Rijeke. Schem. segn. 1871. 65. — ccj livada.
Jaskovo kod Karlovca. D. Hire.
c) nekoliko mjesta u Slavoniji, od kojijeh
se jedno ili dva pominu xviii vijeka. Igre niki
dan mi kod Zvrcna kozarske drze6 pod Lu-
cicom. M. Katancid 52. Po Lu6ici, Mircinci,
Ritu, Karasu gustom. 53. i livade. Okolica Po-
zege. Valpovo. D. Hire.
d) u Srbiji. aa) mjesto u okrugu biograd-
skome. Livada u Lu6ici. Sr. nov. 1873. 503. —
bb) mjesto u okrugu cuprijskome. Livada u Lu-
cici. Sr. nov. 1873. 220. — cc) mjesto u okrugu
podrinskome. Niva u Lucici. Sr. nov. 1875. 883.
— dd) selo u okrugu pozarevaikome. K. Jova-
novid 138. — ee) mjesto u okrugu smederevskome.
Zabran u Lucici. Sr. nov. 1861. 672. — ff) mjesto
u okrugu vajevskome. Niva Lucica. Sr. nov.
1872. 841.
2. LUCICA, /. (Visiani), Lu6ina, Alliaria offici-
nalis DC. (Vodopic). B. Sulek, im. 207. — Po-
staje od liik.
3. LUCICA, m. ime inusko (dem. Luka). — xvi
vijeka. Lucica Radmilovii. Mon. croat. 250.
(1550).
LUCICE, /. pi. ime zaseoku u Srbiji u okrugu
iaianskome. K. Jovanovi6 171.
LUCICKI, adj. koji pripada selu Lucici (vidi
1. lufiica, b, d) dd)). Lu6i6ka (opstina). K. Jo-
van ovi6 138. — I kod mjesnoga imena : Lu6i6ko
Brdo u istome okrugu. Vinograd u Luci6kom
Brdu. Sr. nov. 1865. 503.
1. LUCiC, m. dem. 1. luk. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjeinika u Belinu (sa znadenem: gu-
dalo prema tal. archetto: ,archetto, stromento, col
quale si suona la lira' .plectrum' 97l>; Iu6i6 od
udaranja ,arco della lira' , plectrum' 98'») gdje se
naj prije nahodi, u Stulicevu (, parvus arcus'), u
Vukovu (dim. v. luk). Mali lucid koji se po ni-
ma6ki ,3chnittling' imenuje (isporedi lucan). I.
Jablanci 183.
2. LIJC16, m. dem. Luka. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Cuj, serdaru Lufticu Sa-
vi6u. Nar. pjes. vuk. 5, 359.
3. LUCl6
189
LUCINSKI, a.
3. LUCIC (Lucid, Liifiic), m. prezime (po ocu
Luci). — Uprav je ista rijec sto 2. Lucid. — U
nekijeh se pisaca mijesa s prezimenom Lucid
(vidi drugi primjer Kavaninov). — Od xii vi-
jeka, vidi u Danicicevu rjecniku: Ludidb, Du-
brovcanin ,dumi> Mateo Lucicb' oko 1100 — 1200.
M(on. serb). 6. — Vlastelin dubrovadki ,Zive
Ludidb' u izabranom vijedu 1899. M(on. serb).
240. Nadgrobnica gospodinu Dum Antunu Lu-
dicu Dubrovcaninu, vrijednomu uditeju od Bo-
zijeh zakona. M. Vetranid 1, 204. Lucid, Kadid
3 Makarani. J. Kavanin 135*. O tebi se Trogi-
ranin pun slobode Lucid mrsi opiravi. 328"'.
Ante Ludid. Norini 86. Iz Grahova Lucid- Vuja-
dina. Ogled, sr. 191. Nidifor Ludid. Rat. 320.
Liidid, prezime. u Backoj. V. Arsenijevid.
4. LUCIC, m. mjesno ime.
a. zaselak u Bosni u okrugu Tiizle Done.
Statist, bosn. 97.
b. mjesto u Srbiji u okrugu pozarevackome.
Niva u Lucidu. Sr. nov. 1867. 31. Livada na
Ludidu. 1866. 85.
LUC161, m. pi. mjesno ime.
a. u Bosni. a) zaselak u okrugu banoluc-
kome. Schem bosn. 1864. 59. — b) dva zaseoka
u okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 13. 24. —
c) zaselak u okrugu travnickome. Schem. bosn.
1864. 48.
b. selo u Hercegovini. Statist, bosn. 124.
c. zaselak u Srbiji u okrugu uzickome. K.
Jovanovic 158.
LUClFER, m. vidi Lucifer, tal. Lucifero. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,Lu-
cifero, nome proprio d' angelo ribelle' ,Lucifer'
445a). I slavna tvoja (Jesusova) mod, ku otac
potvrdi, prosvijetli tmastu nod i jos smrt pogrdi;
pak s vejom oblasti u nizne pristupi, i vjecnoj
oblasti sva vrata razlupi ; . . . od suzan ter mnostvo
izvede na dan bio, sto bjese u robstvo Lucifer po-
robio. M. Vetranid 1, 380. Lucifer, kra} pakleni.
2, 203. Ovom molitvom smeta i ozlovoji Lucifera.
A. Gudetid, roz. jez. 8. Dali se od nas trpjet moze,
da vas svijet ae krizu skudi, a Lucifer zbijen u
nista u krajestvu praznu zuci ? I. Gundulid 478.
Vrhu ovi andela on stvori jednoga naj lipsega
od ostali, i postavi mu ime Lucibelo (,Lucibello').
Videdi Bog otac da Lucibelo otijase po oholiji
krajestvo od zivota vicnega, istira ga iz raja i
posla ga u ogan vicni od pakla, i kako on bi
naj lipsi stvoren od svih andela, udi|e dojde naj
grdniji, i kako imase ime Ludibelo, obrati mu
ime u Lucifera. P. Macukat 25. Bise Isus po
svetomU krizu Ludifera pridobio. J. Filipovid
1, 106a.
LUClFEROV, adj. koji pripada Luciferu.
(Isus) hoti u istomu Luciferovu domu istu ja-
kost pokazat. J. Filipovid 1, 106*. Ovi se mogu
redi naslidnici Luciferovi. 1, 411b.
LUCIJEENA, /. vidi ludarna. — Na jednome
mjestu XVIII vijeka (moze biti da treba citati
luderna). Tako zid je i lucijerna (t. j. kao lu-
dijerna) na osud krivca prenevjerna. J. Kavanin
62l>.
LUCIJI, adj. melior, bo^i, komp. od dobar. —
Bijec je staroslovenska. — U ostalijem je obli-
cima osnova lucbs, te je u ruskome presla i u
nom. sing. m. AyHui'iiu — Nalazi se samo u kni-
garna pisanima crkvenijem Hi mijesanijem je-
zikom (all nema potvrde za oblik luciji), a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (stamparskom grijes-
kom luise, luisi, v. boje, bo|i s dodatkom da je
rijec ruska) i u DaniHcevu (lucij , melior'). Na-
stavbnice na lucb§aja. Stefan, sim. pam. Saf. 26.
Luce ta (mudrost) kupovati neze zlatu skrovista.
Sava, sim. pam. saf. 5. Lucasa. Okdz. pam. §af.
61.
LUCIL (LUCILO), m. vidi kod Lucil.
1. LUClLO, n, raskrsnica od cetiri pet puta.
Konavli. Slovinac. 1881. 231. — Od glagola 1.
luditi.
2. LUClLO, vidi kod Lucil.
LUCIN, adj. koji p)ripada Luci. — Izmedu
rjecnika u Vukovu (vidi dale), i u Danicicevu :
Lucinb ,Lucae'. Dobroj je Rijeci isla meda ,odb
Lima u Lucinb krbstb, od Lucina krbsta u Bbhnb'.
M(on. serb). 96. (1330). , Lucinb vinogradb'. G(las-
nik). 11, 135. bez sumne grijeskom stoji ,c'
mjesto ,d'. Sin Lucin. Stat. krc. ark. 2, 293.
Ja koji krstim Luku, ja sam kum s Lukom koga
krstim, jostere sam kum s Ninkom s Lucinijem
otcem i s Lucom sam kum s Ludinom materju.
M. Divkovid, nauk. 256^. Svrhu Lucina evan-
delja. I. Andid, ogl. 93. Tomade nam recenu
besjedu Ludinu. S. Eosa 46b. Brat Lucin. No-
rini 86. Otac Lucin. V. Vrdevid, niz. 34. —
Lucin dan (dati svetoga Luke) shvaca se radi
akcenta kao jedna rijec. vidi u Vukovu rjecniku:
Liicin dan ,der tag des heil. Lukas (den 18 ok-
tober)' ,dies s. Lucae festus'. U Hercegovini na
nekijem mjestima na Lucin dan podrani domadin
u tor te gleda kako mu stoka lezi itd. Lucin
dan. M. Divkovid, nauk. xi. Toj se zgudi na
Lucin dan ki dohodi, kada Turke tej pobise. A.
Sasin 179. Sveti Luka evandelista. Lucin dan.
P. Posilovid, nasi. xii. O cestitu o Ludinu danu.
Nar. pjes. vuk. 4, 41. O negovome krsnom imenu,
o Ludinu dne. Vuk, nar. pjes. (1833), 4, 26. —
Ima Lucin i kod mjesnijeh imena, vidi u Dani-
cicevu rjecniku.
1. LUCINA, /. augm.. liik.
a. uopce. — U nase vrijeme u Dubrovniku.
„Smrdis lucinom". P. Budmani.
b. u osobitome znacenu, drhtalice, isporedi
kod ludene. — U Mikajinu rjecniku kod hladne-
tina.
e. ime biju, vidi lucica.
2. LUfilNA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
aleksinaikome. K. Jovanovid 92. — Po mis(enu
Danicicevu isto je sto se pomine xiv vijeka, vidi
u Danicicevu rjecniku : Ludina, selo koje je car
Lazar dao Ravanici. M(on. serb). 197. (1381).
moze biti da je sadasne selo toga imena blizu
Stalada.
LUCINAC, Liidinca, m. eovjek sto slavi krsno
ime na Ludin dan. — U na^e vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vide Ludinstak). Ludinci i
Jovanci. M. D. Milidevid, slave. 10.
LIJCINAN, adj. (uz dan) Lucin. — Ako su
ostali padezi Ludina, Ludinu itd. kao kod Ludin,
onda se shvatilo da -a- stoji mj. negdasnega b.
— U jednoga pisca nasega vremoia. Na samani
Ludinan dan. V. Vrdevid, niz. 152.
LUCINCI, m. pi. ime pusti u Slavoniji u zu-
paniji pozeskoj. Razdijej. 129.
LUCIN6i6, »i. prezime, vidi u Daniiicevu
rjecniku: Ludinbdidb, vlastelin- dubrovadki ,Ma-
renb Lucindidb' u izabranom vijedu 1405. M(ou.
serb). 259.
LUCINI61, m. pi. ime mjestu u Slavoniji u
iupaniji pozeskoj. Schem. zagr. 1875. 45.
LUCINSKI, adj. koji pripada Lucinu danu.
— U na§e vrijeme.
a. ludinski porez, sto se placa 0 Lucinu dne.
LUCINSKI, a.
190
1. LUCK A
-- U Bosni. Poroz lucinski, ove placaju tezaci:
od usijeva jednog sinika (100 oka) 7—9 grosa.
P. Jukic, zeml. 11.
b. lucinski zovu oko Kastva mjesec listopad.
F. Simcic, Klana (u Istri).
LUCINStAK, m. vidi Lucinac. — Postoje od
lucinski nastavkom jak. — U VuJcovu rjecniku:
,der den h. Lukas zum hauspatrone hat' ,clions
s. Lucae'.
LUCII^A, /. Lucin dan. Lucina ,festum s.
Lucae'. D. Nemanid, cak. kroat. stud, iiftsg. 30.
LUCII^E, n. vidi Lu6in dan. — govori se u
Hrvatskoj. F. Ivekovic, rjecn. — isporedi Lu-
ciiia.
1. LUCITI, lucim, imj)f. conjungere, sastav^ati,
zdruzivati ; separare, rastavjati, razdjejivati ; dim
posve siiprotna znacena kod istoga glagola (ispo-
redi slican blucaj kod 2. galiti). jamacno je prvo
starije i pravo (premda je rijetko), a drugo je
postalo prema izluciti, odluciti, i osohito prcrna
razluciti, kod cega se zaboravilo da smisao dije-
jena stoji u samijem prejiksima iz, od, raz (ovako
tnisli i MikloMc, vidi: ,die einander entgegen-
stehenden bedeutuugen ,trennen, verbinden' scliei-
nen darauf zu beruhen, dass das praelixlose asl.
usw. verbum die bedeutung der mit ,ot-, raz-'
praefixirten verba angenommen hat'), jer se tnoze
razuynjeti da je nnslozcni glagol (koji se i tako
ne nahodi cesto) primio znacene od slozcnijeh, a
tesko je shvatiti kako bi mogao dobiti prvo zna-
cene, aki) ga nije isprva irnao; i kako ce se vi-
djeti, to se starije znacene uzdrzalo do danas-
nega dana i u nekijem drugijem jezicima. — do-
dacu ovdje da je luciti u sluciti i po svoj pri-
lici i u poluciti od drugoga korijena (vidi 2. lu-
citil ; zaluciti mislim da nije stara rijec. — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. liicah, u aor. 2
i 3 sing, luri, u p)art. praet. pass, lucen ; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf. — liijec
je praslavenska (lonciti), isporedi: s prvijem zna-
cenem malorus. .lyMtiTM, ces. louciti (rijetko u
drugome znacenu), po^. laczyc; s drugijem zna-
denem stslov. laciti. — Korijen je lonk (vidi
n. p. odhika).
1. u prvome znacenu, conjungere. — Izmedu
rjeenika u Mikajinu (luciti, sastaviti zajedno
,conjungo, adjungo') i u Stulicevu (.jungere, con-
jungere, connectoro etc.'). — Mislim da nmo
pripadaju i ovi primjeri (prema zbijati): Tr-
govac naj prije svine pogodi i kaparise, pa kad
hoce da ih tjora na skelu, onda ih ,zbija' na
jedno mjesto. ovo se u Sumadiji zove i ,lu6iti
svine'. Vuk, rjecn. kod zbijati. Tek sina Petra
vise nije puStao da lufii svine. grada. 223. Po-
fiinao je mesati se u trgovinu, luceci kao kalauz
stoku za trgovce. M. D. Milidovic, pomenik. 5,
G58.
2. u drugome znacenu, separare, rastavjati,
ndje}ivati. — Izmedu rjeenika u Bjelostjenievu
(lucim jsejungo, separo, secerno, segrego, dijugo,
disjugo, dispesco, sequestro, discludo, disparo,
Hojugo'. V. razlufiujem), u Jambresicevu (lufcim
, separo, sejungo'), u Vukovu ([l.j n. p. jagance
od ovaca ,ab3ondern' , separo'. [ — 2. vide zbi-
jati '2]).
a. aktivno. Kakono dobro reseto lu6i pljevu
od Xita takoj ti pravedni sudja lufii krivinu od
pravde. Pril. jag. ark. 9, 141. (1.520). Tko dijeli
i lufii svaku vrst od judi. M. Vetrani6 J, KifJ.
Toga radi bih) ini jo, gubavco ako 6isti jesu ill
ne, pohoditi, i gledati i luciti je od opdonstva.
Postila. F4'>. On (davao) nega kojo i vazda ga
muci, od bozanstvone milosti on tako ga lufii.
A. J. Knezovic 150. Nauci sto od }udi nega
lu6i. V. Dosen 13b. Da lezimo brez ustanka (u
grobu) ne luceci dan od noci. 48l>. Da od pravi
lazce luci (pravda). \^S'^. 11' se barem gorko
muci, kad od sebe zdravje luci. 202a. od Za-
loma preko Stoca grada, sto Neretva luci od
Mostara, i Gabela na Klek spaja stara. Osvetn.
5, 34. Poluprecnik negov, koji upire skoro u
polovinu polukriSga, opet je neprekidan greben
sto luci vode za Mlavu i Pek. G-lasnik. 43, 264.
— Amo pripada i ovaj primjer (luciti od sebe,
ne primati itd.): Bog nigdar ostavja nikogar ni
luci tko mu se priprav|a ter se priporuci. D.
Barakovii. vil. 35. — S objektom pravda ne znam,
treba li shvatiti kao dijeliti, Hi kao imperfektivni
glagol prema odluciti. Pravdu luceci (sudci) po-
tribujucim. Mon. croat. 74. (1450). Sujahomo
pravde dileci i luceii potribujucim je od nas.
117. (1478). Gdi sin Bozji pravdu luci. M. Ma-
rulic 331.
b. pasivno. Buduci van svoga jata lucena.
D. Barakovic, jar. 4.
c. sa se. — Izmedu rjeenika u Voltigijinu
(,spartirsi, separarsi' ,sich abtrennen, sich ab-
sondern').
(i) rejieksivno. Negovim obecanjem ve-
ruje i luci se iz ovoga svita va nebesko veselje.
Postila. 03a. Kdi se more na dvqjo luci. Anton
Dalra., nov. te.st. 217l>. act. ap. 27, 41. Ter se
zene vrlo luci. P. Macukat 88. Cisto (zito)
odma doli pada, i luci se od svog' gada. V.
Dosen 18'\ Tko istinu ricma u6i, a od ne se
dilom luci. 130^^. Po prav<li se kano kuga od
pravoga luci druga (nevirna zena). 138a. 6im
se luci od zivine. 189a. A kad ona (kora) vec
od neg so (drva) luci. J. S. Eelkovic 148. Nek
se tmine od svjetlosti luce. Osvetn. 7, 29.
b) reciprocno. Sobi ga zaruci. i bi mu
stanovit, da se s riim ne luci, doklo se skoli svit.
D. Barakovic, vil. 82.
2. LUCITI, lucim, impf. nalaziti, nailaziti (na
objekat), dobivati. — Akc. je kao kod 1. luciti.
— Iiije6 je ^n'aslavenska (luciti od korijena luk),
isporedi stslov. luciti (nalazi se gdjegdje i laf-iti.
jamacno grijeskom prema 1. luciti), nalaziti, rus.
.lyMUTKCji, dogadati se (isporedi sluciti se); ima
i ces. lufiti i po^. luozyd sa znacenem : pogadati,
ali se uprav misli : strije^ati iz luka, te moze biti
da je ovo ijustalo kasnije (u po^skame jeziku luk
nije rijec stara nego je uzeta po svoj prilici iz
ruskoga, vidi 1. luk). — Obicno je slozeno s pri-
jedlozima, vidi poluciti, slu6iti se, uluciti, a ne-
slozeno ima, koiiko znam, savio u jednnme pri-
mjeru pisanome crkvenijem jezikom. Vidite koju
slavu i veselije luciti ho§temb. Sava, tip. hil.
glasu. 24, 204.
3. LUCITI, liiSim, impf. zacinati Uikom. —
Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. li\6i). — U
Vukovu rjecniku: ,mit knoblauch wiirzen' ,alliare'.
LUCIV, adj. koji luci (sastav{a). — U Stuli-
cevu rjecniku: .jungens'. — nepouzdano.
LUCIV ATI, lucujom, impf. iterativni glagol
prema 1. luciti, 2. — Na jednome mjestu xviii
vijeka. Mista samo vas lu6uju. P. Knozevid,
muka. 01.
1. LUCkA, /. postaje od 2. Iu6. vidi u Vu-
kovu rjecniku : (u Hrvatskoj) cjop6ica kojom so
svijetli kao lu6om ,oin spann urn zu leuchten'
,taoda'. [vide zub|aj. cf. Iu6, svjetlika. — Drvo
od koga se lucka toso. Vuk, rjecn. kod tesnak.
Liifika, cjepfiica koja so od plosko (bukove daske)
riba na ribezu i kojoni se svijetli kao luftom. u
Lici. V. Arsenijevi/;.
2. LUCKA
191
1. LUD, 1, a.
2. LUCKA, /. morski gat (u h'lci), rmio. '— U
Vultigijinu rjecniku : ,molo, riparo a porti' ,dainm
boy einem hafen'. — nije dosta pouzdano.
3. LUCKA, /. nekn bijka. — Fostaje od liik.
— XV vijeka. Lucka (lui.cha), scordon, allium
sillurum (ii mleta^kome rukopisu). Allium sco-
rodo|>rasum L. B. Sulek, im. 207.
LUCKA EIJEKA, /. ime vodi u Srbiji u
okrugu uzickome. Lucka Koka. M. D. Milicevic,
srb. 580.
1. LUCKI, adj. kuji pripada htku. — U Stii-
licevu rjecniku: , ad arcum spectans'.
2. LUCKI, adj. koji pripada h'lci (vidi 1. luka).
— U nase rrijeme, a izmedit rjecnika u Stuli-
cevu (,ad portum spectans'). Pri ustanovjivanu
da(ia brodarstvenih i luckih. Zbornik zak. 1853.
890. Koje odredbe gled' iskrcaha i skladne to-
vara ucini lucki ured. 1865. 265. Grad Sen ima
se ustrojiti kao slobodni lucki grad. 1871. 252.
3. LUCKI, adj. koji pripada selii Lukama u
Srbiji u okrugu cacanskome. Lucka (opstina).
K. Jovanovic 169.
LUCKO, n. ime selu u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. Razdijej. 82. — Ne znam jeli into
mjesto sto se pontine xv vijeka. Ko nase dauje
pocine se od glav Luckoga. Mon. croaf-. 60.
(1437).^
LUOKOVIC, wj. prezime. — xvi vijeka. Mi-
kula Luckovic. Mon. croat. 191. (1508).
LUCKOVINA, /. zuta rebrasta jabuka (Sabjar,
Go}ak). B. Sulek, im. 207.
LUCNA, /. mjesno ime.
a. zaselak u Bosni blizu Jajca. Schem. bosn.
1864. 45.
b. zaselak u Srbiji u okrugu krusevackome.
K. Jovanovic 132.
1. LUCNICA, /. vidi u Danicicevu rjecniku:
luctnica , candelabrum' (va}a da je to) : ,sesti>
lucnicb'. M(on. serb). 408. (Spom. sr). 2, 100.
(1441). ,tri lucnice'. 2, 102. (1441). — Midim da
ce biti isto sto se sad zove lukjernar u Dubroo-
niku.
2. LUCNICA, /. sud u kojemu se tuce lukac
za potrebu u kuhiiiama. drven je obicno. (Ne
znam ko je zabi(ezio).
3. LUt'NICA, /. mjesno ime, vidi u Danici-
cevu rjecniku: Lucbnica, plavskim jo planinaraa
isla meda ,odb Treskavbca u LuSbnicu, odb Luc-
nice uzb delb'. M(on. serb). 96. (1330).
LUCNICI, m. pi. mjesno ime, vidi u Danici-
cevu rjecniku: Lucbnici, selo u zupi Hlijevnu
koje je kra} bosanski Ostoja dao vojvodi Hrvoju.
M(on. serb). 249. (1400).
LUCNO, n. mjesno ime.
a. M Hrvatskoj. — xv vijeka. Med Lucnom
i med Prekopom. Mon. croat. 170. (1498).
b. vidi u Danicicevu rjecniku: Lucbno, selu
jBuciju' crkve arhandelove u Prlzrenu isla je
meda ,na studenbcb konb Lucbna do puti'. G(las-
nik). 15, 281. (1348?).
LUCNAK, m. vrt u kojemu je posaden luk. —
U Vukovu rjecniku: ,der knoblauchgarten' ,hor-
tus allio consitus'. — I kao mjesno ime u Sr-
biji u okrugu uzickome. Niva zvana Lucnak. Sr.
uov. 1878. 551.
LUCOVINA, /. vidi 1. lucevina. — Samo u
Stulicevu rjecniku: , lignum ex theda'.
LUCSl, vidi lu6iji.
Lu6eRNA, /. zizak. — Od tal. lucerna (kako
je od c postalo c nije jasno). — Od xvi vijeka
po sjevernijem i zapadnijem krajevima. Niktore
ne vzize lucernu ... Lucerna tila tvoga jest oko.
Anton Dalm., nov. test. 103*^. Ni sunce ni du-
pliri ni lucerna. P. Radovcic, ist. 21. — Amo
ce pripadati i ovo (kajkavci ne razlikuju c od c):
Lucerna, ime lampasa u Prigorju. F. Hefelo. —
isporedi luderna.
LUCERNA, /. vidi lucerna. — V Bjelostjen-
ceru rjecniku: v. lescerba, i u Jambresicevu: ,lu-
cerna'. ~ iVe moze se znati jeli c Hi c, ali je
veca prilika da je zadiie, isporedi lucerna.
LUCIKA, /. Jotna salata. na Rijeci. F. Pilepic.
— vidi locika.
LUCUM, m. nekakav lijep sto se nacinio od
pamuka, ziooga vapna. u}a, te se nime lijepe i
sastav^aju cijevi Hi z^ebovi kroz koje se navraca
voda. — Od tur. lokiin. — U Vukovu rjecniku:
,ein bindemittel (kitt) von baumwolle, unge-
loschtem kalk und 61 bei wassorleitungen u. dgl.'
, maltha'.
1. LUD, liida, adj. stultus; mente captus, u
kojega ima mane itma nego je to obicno u (udi,
te Hi tesko razumije, Hi ne dosta razborito misli,
govori, radi (uopce Hi u kojemu osobitome poslu) ;
koji je slaba uma Hi posve bez uma, po tome sto
se tako radio. Hi je si.sao s uma, ali se u negovu
stanu ne javja bjesnoca, isporedi mahnit. drugo
se znacene razlikuje od prvoga, jer se shvaca kao
bolest. — Akc. kaki je u lud taki je u cijeloj
slozenoj deklinaciji: ludi, luda, ludo, ludoga i7(i.,
a mijena se u ostalijem oblicima nominalne de-
klinacije: ludo, liida, liide itd. (u Dubrovniku je
akc. kao kod suh). — Kao rijec nahodi se samo
u juznijem slavenskijem jezicima (ne znam, jeli
dosta pouzdano ces. lud, m. ,narr, schalknarr'),
isporedi stslov. ludt, bug. i nslov. lud; ali se
osnova lud nalazi i u sjevernijem jezicima u gla-
golu luditi, mamiti, varati (t. j. ciniti da ko bude
lud), isporedi rus. vij^hte, ces. louditi, po^. iu-
dzii. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,stolidus,
stultus; delirus; fatuus'), u Mika^inu (samo ad-
verab, vidi kod 2), u Belinu (,babbuasso, ba-
lordo' ,stolidus' 123^; ,disgratiato, senza garbo'
,insulsus* 265^; ,inetto' ,ineptus' 399*; ,sciocco,
balordo' ,insulsu3' 6D5ii; ,stolto, di poco cervello'
, mente captus' 710*; ,abbacinato mentalmente'
, mente obtenebratus' 1*; ,chi vaneggia' , delirus'
751**; ,U3cito di cervello' ,desertus a mente" 187*;
,scemo, pazzo' , fatuus' 651*'), u Bjelostjencevu
(, fatuus, demens, mente captus, ignavus, stolidus,
stupidus, bardus, imprudeus, ineptus, inconside-
ratus, delirus, insipidus, insanus, vesanus, socors,
vecors'), u JambreSicevu (,imprudeu3, insipiens,
demens'), u Stulicevu (.stultus, insipiens, fatuus,
insulsus, stolidus, ineptus etc.'). u Voltigijinu
(.pazzo, stolido, gofFo' ,th6richt, dumm'), u Vu-
kovu (1. .niirrisch' , demens'. — 2. ,thoricht' , stul-
tus'), u Danicicevu (ludb , stultus').
1. adj. — Komp.: liidl (dakavski liiji). naj
stariji su primjeri: luja. M. Marulic 252; P.
Hektorovic 66; luje 18; luji. H. Lucid 196; lu-
dega. M. Drzic 55, a izmedu rjecnika ima u
Belinu 399*. 655*. 710*, a Stulicevu, u Vukovu.
oblik liidijl ima samo u Belinu rjecniku (,piu
scipido' ,insipidior' 655*) u osobitome znacenu
(vidi d). — Gdjegdje (iesto u poslovicama) stoji
lud mj. ludi kao supstantiv (vidi kod a) primjere
pisaca Divkovica i Dosena i iz narodnijeh po-
slovica) ; u rukopisu dubrovackome xvi vijeka
ima voc. sing. lude. N. Ranina 150'J; a u Div-
kovica na dva mjesta isti padez ne razlikuje se
od nom. sing. : O lud ! nauk. 46l>. 91l».
a. u prvome znacenu, stultus.
1. LUD, 1, a, a).
192
1. LUD, 1, a, b) hh).
a) 0 cejadetu Hi o onome sto se misli
kao celade. U koga se obrete ludb otrokb, tere
sto komu ispakosti, da u tomb gospodara ne istu,
nB da sniitu krivca. Mon. serb. 52. (1240 — 1272).
Pet ludih (divica) vazamsi svitilnake svoje ne
uzese u}a sobom; mudre u jistinu vazese uja u
sude sfojo. Zadar. lekc. 76. matth. 25, 3—4. Pet
ludih vazamse svitnake ne vazese ulja s sobom,
a razumne tada ponise ulja u sudih svojih. Ber-
nardin 176. One pet lude uzamse kandjele ne
uzeSe ulja sobom, a mudre tada uzese ulja u
sude svoje. N. Eanina 222*. Ki rece: „Lude",
(vidi sprijeda) bude u vapi ognenoj. N. Eanina
150b. matth. 5, 22. Joste se ludi vazda smije.
Zborn. 1^^. Boje ti je s mudrijem covjekom ka-
menje nositi, negoli s ludijem vino piti. Pril.
jag. ark. 9, 138. (1520). Luji, dim, od tvoga
muza kino tebe kon mene mladoga ostavi brez
sebe. H. Lucid 196. Nije ga ludega od Rta do
Mljeta. M. Drzic 55. Budi lud i bes pameti.
142. Obeca' ludu a zaludu. 279. Tko cijeni,
lud je taj i prilud, majko ma, u tuzi na svijet
saj prijateja da ima. M. Buni6 24. Isukrst sa-
hranuje i mudre i lude. M. Divkovid, bes. 82»ib.
Tko je ludi, tko li je vedega pokaranja dostoj-
Ti\(ji) nego ti, o zli, tasni i opaki krstjanine?
M. Divkovid, nauk. 16l>. O lud (vidi sprijeda),
ovu nod dusu de uzeti od tebe. 4Gb. \\xc. 12, 20.
O lud, nodas de dusu tvoju od tebe uzeti. 91b
— 92a. Zasto si bez pameti nerazlozna zena luda.
G, Palmotid 1, 326. Lud je i smamjen po na-
6inu, tko god misli zlo ciniti. 2, 63. Kako uci-
nise lude divice. P. Eadovcid, nacin. 38. Lud je
tko svoj mijeh izpraznuje za napunit tud. (D).
Nije mudar tko na brijeme ne umije bit lud. (D).
Poslov. danic. Dakle gori on je u tomu nerazbor-
nijeh od zivina i u bitju ludi svomu. A. Vitajid,
ostan. 3. Cim (Eva) podvrati vojna luda. J.
Kavanin 47b. I pohotil grjesnik od svih luji
ludar. 355a. Ludi si od Stanca. (Z). Poslov.
danid. Mi ludi liihov zivot drzafsjmo budalastinu.
M. Zoricid, osm. 87. Dokle gane kog ludoga,
da ga cini za dobroga. V. Do§en 41a. (Smrt)
luda kosi i razborna. 49b. o krvavo svita blago,
ludom ti si slipcu drago ! 53b. Kad u luda novce
vidi (trgovae) . . . 120b. Znam da ima dosta
}udi, u toj stvari vrlo ludi. 189b. Medu vami
bide vazda Judi, sluSajte ji ako niste ludi. And.
Kacid, razg. 310*. Koji bi izmedu vas takvi lud
dovik bio. M. A. Rejkovid, sabr. 55. One pet
djevica ludijeh iskahu na ovi nadin ... J. Ma-
tovid 466. Oprav}en Eanko po dvoru Seta, Seta,
ne §eta, desto pogleda, da bi mu moma i sama
do§la. luda bi bila, kad bi mu dosla, dok ne do-
tera kola sedmera. Nar. pjes. vuk. 1, 17. Luda
li si, b'jelavilo! 1, 182. Djevojko, luda budalo!
1, 196. Oj vi druge, lude li st'e! 1, 327. Druge
moje, ne hodile lude ! ne drzite vjere u junaku.
1, 388. II' si luda, il' odvise mudra? 1, 432.
Da lud li si, delebija Mujo ! ne bi mene ni za
sluge bio, a kamoli da mi lice ]ubi§. 1, 563. Hi
si lud i nista ne znadefi? il' si silan, pak si po-
ludio? ili ti je zivot omrznuo? 2, 398. Da vi-
dimo, ludi kaurine, kako Marko krsno ime sluii.
2, 433. Jest Ilija luda agamija, ono boja nije
ni videlo, a kamo li s kime udinilo. 2, 460. 0
Jerina, luda ienska glavo! 2, 493. Ne budal'te,
dvije vojevode! il' ste ludi, il' ste se prepali?
4, 247. A vojvoda, luda ti te nadoh! 4, 323.
Dokle mudri mudrovaSe, ludizi (vidi zi) grad
primise. Nar. posl. vuk 65. Dok se mudri na-
mudrovafie, ludi se nazivovaSe. 66. Kud ludi
prodrijeSe, mudri ne mogofie. 162. Ludi boj biju,
a mudri vino piju. Ludim se brod ku§a. Ludi se
pene da visoko sjede, a kad bude do besjede,
kaje se §to onde sjede. Lud kao vrag na dobro.
Ludom muzu i govedari zenu pustaju, a mudrom
ne moze ni vladika. 171. O Bogu lud, a o da-
volu mudar. 230. §to je ludo, i ne bilo zivo !
356. Sto ludi zaludi, sto mudrijeh ne lijece. 357.
(vidi sprijeda) Lud ne zna za salu. Lud nije
nikom mio, a ludu je svatko. Lud se daru ve-
seli. Lud se po smijehu poznaje. Lud se sa svi-
jedom ^ne trazi. Ludu mahni, a lud se pomami.
171. Sto jedan lud baci kamen ii bunar, deset
pametnih ne mogu ga izbaciti. Sto jedan lud
zamrsi, sto mudrijeh ne mogu razmrsiti. Sto
jedan lud kupi, sto pametnijeh ne moze prodati.
356. Sto lud razdere i pijan popije, steta je.
357. Lud ne tece no rastice. V. Bogisid, zborn.
33. Sto jedan ludi ucini, stotinu mudrijeh ne
lijede. Pravdonosa. 1852. 10. Na svijetu ima
vise Judi ludijeh nego pametnijeh. Vuk, pisma.
7. Slusao sto govore i ludi i mudri. M. Pavli-
novid, razg. 7. Istina je da lud (oidi sprijeda)
vise misli, nego more nosi. 90. Nadose so i kazase
}udi, ne sa zlode no s dobrote ludi. Osvetn. 4,
50. Zato me strah slidi da ludi narod mni, da
okom ne vidi da nistar isto ni. D. Barakovic,
vil. 237. Kako ludi puk govori. M. Orbin 93.
Arnir sveti kog puk ludi stijenjem njegda ka-
menova. J. Kavanin 92b. x)a tko s ludim svitom
vlada, pokore je nemu dosta. V, Dosen 42*. Nek
se ludom svitu smije. 56b. Da svit ludi za nos
vode kao zedna priko vode, svita slasti da ne
ku§a. 259b. — Amo pripadaju i primjeri u ko-
jima se kaze o glavi (vidi glava, a, d)). Ne ktise
kako one lude glave odgovarati. A. KaniSlid,
kam. 738. Ide mlade te pokara (stara baba) :
„Prst na zube, glave lude!" V. Dosen 234b. Idi,
bane, jedna luda glavo ! Nar. pjes. vuk. 2, 642.
Stara glava ali nije luda. Osvetn. 1, 48.
b) 0 cemu sto ko kao lud radi, dakle
sto je nepametno ili bez smisla ili cim se ne do-
kucuje Sto se namjerava.
aa) 0 misjenu, odluci, sudu. Luda
sum)a nase dejadi kad mliko marvi pofali. J. S.
Rejkovid 383. — Tve su odluke poprav lude. J.
Kavanin 266b. — Al' se meni takvi sudi krivi
dine ili ludi. V. Dosen 62*. To su sudi vrlo
ludi. 78b.
bb) 0 govoru, rijecima. Ali ludo go-
vorenje i nedostojno. Bernardin 43. paul. eph.
5, 4. To je ludo govorenje. Narucn. 6^. Srca
dlovidaska ganihu se brze po svetosti od zivota
nego po uresenu i ludu govorenju. Transit. 42.
Osuden za ludo govorenje. M. Divkovid, nauk.
7a. Nejma ti ludeg govorena, nego kad ko zlo
tvori a dobro i lepo govori. D. Obradovid, basne.
431. — No rekSi rijed ludu. M. Votranid 1, 149.
Kumaninu ostrim i ludim ridem nasmijaSe se.
Aleks. jag. star. 3, 240. I protivit, rijed je luda,
da od gospostva u razlogu nije toj nauk stavna
suda za uteraejit silu mnogu. I. Gundulid 499.
Sve rijedi ta§te, isprazne, lude i nestavne. V.
Andrija§evid, put. 344. Mrzite na rijedi taSte i
lude. I. Dordid, ben. 93. Porad vasi ridi ludi.
V. Dosen 78b. IzustivSi rid ludu. And. Kacid,
kor. 58. — Ovo nisu lude ni tasde beside. P.
Radovdid, ist. 80. — To su od vas ludi glasi.
V. DoSen 78a. — Amo pripadaju i ovakovi pri-
mjeri: Uzo svjet toli lud. F. Lukarevid 130. Ne
osidate li se, da su ugovori na koje vi dosto
priatajete ralogo ludi i budalastiji? F. Lastrid,
ned. 393. Ispovid i^egova bila bi svetockvrna i
luda. Ant. Kaddid 195. Ovako su isto lude la2i
i grdAe i ono sve §to se govori za mene. Vuk,
odg. na laii. 34. Ki laSivi prorodanstva luda
1. LUD, 1, a, h) hb).
193
1. LUD, 1, c, h).
poju. G. Palmotic 2, 95. Da vi lude pisme ne
pivate. T. Babic, pisme. 4. Pesme rdave i lude.
Nar. pjes. vuk.' (1833) 4, xxxvm.
cc) 0 djelovanu (uopce Hi o osobitome
kojemu djelovanu). Ludo delo zasto jest mali
grih? F. Glavinic, svitlost. 7. Navali na mene
sa psovkarua i kletvama koje su joj se jos je-
dnako fiinile male za ludi moj postupak. Vuk,
dan. 2, 141. — Od luda smijanja. B. Kasic, zrc.
132. U ludijeh salah. 130. Ah, tesko si meni,
moj ludi zavjete ! sto 1' se za%'jetovali rabra ne
Jubiti! Nar. pjes. vuk. 1, 335. Luda sila brza
pogibija. Nar. posl. vuk. 171.
c) 0 pameti, mudrosti, svijesti, znanu
itd., i 0 onome sto je ovima protivno, o ludosti,
nesvijesti itd. Pameti si lude. M. Maruli6 90.
Da je tako pamet luda. V. Dosen 553'. Luda
pamet pogibija gotova. Nar. posl. vuk. 171. Po
razumu i ludoj mudrosti nasoj. Kateh. 1561. 78.
Nomoj s lude svijesti rijet ... P. Kanavelic, iv.
120. S lude svijesti. 433. Ludijem znanjem,
tastom vlasti. 17. Jeda nije znanos tasta, misao
bludna, ludo uminje. J. Kavaiiin 55b. — Od tih
ludost nije luja. M. Marulid 252. Nesvijes luda
od pameti. M. Orbin 26.
d) 0 dusevnome stanii Hi o dusevnoj
osobini. Oholosti luje vidi li ovoga? M. Maruli6
18. Neprelomstvo tvoje vidi i ludo ponosenje.
Aleks. jag. star. 3, 312. — Da bi prosal od te
svoje lude vo]e. Transit. 246. — Zaliha i luda
Jubav zaslipjuje clovika. 87. — Tastim i ludim
strahom od muka pridobite. B. Kasid, per. 50.
Pedepsati cu ja tebe, ludi stra§e svjetovni. in.
31. — Dusevnu stane maze biti ujedno i tjelesno.
Nije drugo neg san ludi. V. Dosen 76^'.
e) 0 zivotini. O magare, dotirano sad
iz bare, pak bi htilo kon postati i na sunce
nogom stati. vis, kako ga uzda lipa cini luda,
cini slipa ! V. Do§en 36^. Luda se (lisica) bvata
u jednu (nogu), a mudra u sve cetiri. Nar. posl.
vuk. 171.
f) uopce 0 stvari. Kakono ric (t. j. stvar)
ludu Irud ga tad prija. M. Marulid 184. Jer
koja stvar luja na svit more biti, skodnija, ni
huja, neg sebe zabiti i duse spasenje? P. Hek-
torovic 66. Na lasno se on (Kupido) rasrci, i
n^ lasno miran bude, mile mu su stvari lude,
za kijem kako i dijete uztr6i. S. Bobalevic 231
— 232. Mojih vlas i grla da bude gospodar tva
naraf umrla, ne bi 1' to luda stvar? D. Bara-
kovic, vil. 31. Kad traoune stvari lude (ludi).
V. Dosen 140^. — Amo pripada i ovo: Sija ze
A^ineomb luda javise se. Aleks. novak. 27.
g) u metaforickome smislu, o tjelesnijem
udima u basni. I ovako svak&lika uda poginuse
na jedan mah luda. M. A. Eejkovic, sat. K3a.
— Nesto je slicno u ovome primjeru (kao da je
smisao: kad se srce ispusti na jezik, t. j. kad se
sve govori sto se tnisli, onda kao da je srce sam
rat jezika) : Znadu umjet, kako Judi posred srca
dr2e usti, a svo'e srce, ko'e je ludi rat jezika,
kako s' izpusti. J. Kavanin 35b.
h) u metaforickome smislu, o sjeni, ispo-
redi o snu pod d). (Pastijer) kra|ev3tvo cijeni
svako himbu tastu, sjenu ludu. N. Mar6i 22.
b. u drugome znacenu, mente captus.
a) 0 ce(adetu (u primjerima u kojima
uz lud stoji mahnit Hi smaman ne znam za ci-
jelo, jeli ovo znacene Hi kao kod a). Lud i mahnit
bih dat dinare iz ruka. M. Drzic 253. Ja sam
lud i mahnit tjerat ga. 408. Pamet izgubi . . .
Sve to luda i sve to nemodnija . . . M. Divkovid,
zlam. 12b. Zovudi ga s jednimi grubimi ridmi
luda i smamna. P. Radovdid, nacin. 456. Dica
VI
bez razbora, ludi po sve vrime niova zivota, . . .
ovi svi nisu podobni prijati ovi sakramenat. L.
Terzid 148. Dusa koja jos nije u vrimeuu od
razuma, kakono je dusa malena diteta do sedata
godina ili dovika luda od porodena ... I. Gr-
licid 86. Da vrtoglav i ne znade srdan, kako
lud postade. V. Dosen 192b. Ni ludim koji su
kao dica. M. Dobretid 66. Dal' je kako ludo i
manito koje joste za moj strah ne znade? Nar.
pjes. vuk. 2, 396. O j ! junace, da te Bog ubije!
il' si ludo, ili si manito? Nar. pjes. vila. 1867.
427. Sder mu se stane cuditi sta zbori, i kao
za luda i nesvijesna coeka cijeniti ga. Nar. prip.
vuk. 145. — O maneno ludo tovaristvo ! Korizm.
25'>. — Na jednome mjestu u Novome Zavjetu,
Vuk ovako prevodi rijee sto uprav znaci: bjeso-
mucan. Ove rijedi nijesu ludoga ((hciuoi'iCoiu.^i'ov,
stslov. besbuujustaago sg, rus. 6icH0BaTaro). Vuk,
jov. 10, 21.
b) 0 cudi i dusevnome stanu. Nembrot
lude dudi. D. Barakovid, jar. 30. Rad lude
obisti. 47.
c) luda vatra (ogan, vrucica) moze biti
bolest s koje se pamet gubi (.typhus'?). Ludu
vatru tko dobije, sto god vi§e vode pije, to
unutra vedma gori, i zeda ga jade mori ... V.
Dosen 74b. Al' je i to na daleko sto od lude
vatre reko, jer kad bolan vodu pije, va)a da se
ved nalije, i premda jos zeli piti nejma kamo
ved uliti. 74b.
d) 0 glivi koju kad ko ije poludi, kako
narod misli. Nisi mozebiti sinod ludih gjivajeo?
Nar. prip. bos. 1, 79.
c. kaze se o djetetu, pa i uopce o mladome
cejadetu. jer jos nije prispjelo do potpunoga uma,
te bi po tome pripadalo pod a; ali se ovdje mece
napose jer se moze isticati mladost, u koliko di-
jete Hi mlado ce}ade ne moze sebi pomagati, te
moze znaciti sto i malen, mlad, nejak, nedo-
rastao itd. moze se kazati i o mladome zivincetu
(vidi c)).
a) uz mladost se istiie vise ili mane
slabost uma. Ov grih ni jednomu staniju ni od
tolika rizika koliko ludoj mladosti. Transit. 251.
Vrazica ona je jos luda, ne zna svoje dobro. M.
Drzid 234. Od lude djece cuvajte dinara. 243.
Ne bi ludim jos djetetom za jabuku biser podo.
J. Kavanin 32*. Da mladeza ludog jato smrsi
sobom obilato. V. Dosen 95*. Ludo momce ne
zna sto govori. And. Kacid, razg. 91b. Al' si
mlada i jostere luda. M. A. Rejkovid, sat. F4a.
Ti si sad ludo dete, zato gladuje§ kao siromaski
pas. D. Obradovid, ziv. 97. Ovcama nema co
bana do jedno dete Radoje, i ono ludo zaspalo.
Nar. pjes. vuk. 1, 162. Sve devojke ruzu beru,
ruzu beru, v'jence viju, a ja jadna, luda, mlada,
niti berem niti vijem. 1, 189. Na kom' mene
ludu mladu ostavjas? 1, 208. Sejo moja, ti si
joste luda. 1, 316. Dijete je ludo i nevjesto, ti
des nega lasno nadigrati. 2. 29. Ludi Jovan
rastegnu rukama, na sedmoro konop raskinuo.
2, 30. Visti Labud vis' luda Jovana . . . „Eno
labud ludoga Jovana". 2, 34. Kad to zadu Ostrod-
kapetane, ludo d'jete, odmah se prepade. 4, 207.
Ja sam luda i nejaka, ja ne umijem. Nar. pjes.
here. vuk. 303. Mlado ludo. (Gledaj : Mladost
je ludost). Nar. posl. vuk. 180. Mene je Marko
vjendao od 12 godina (na dusu onoga tko me je
ludu zamakao !). Pravdonosa. 1852. 23.
bj u drugome znaienu kao malen, mlad,
nejak itd. — Izmedu rjecnika u Vukovu: n. p.
dijete, a u primorju i paprike, ze}e, t. j. mlado,
zeleno (paprike i zeje za presadu) ,unreif' ,imma-
turus' (vidi i kod d). Da tako je, ludo dijete,
18
1. LUD, 1, c, h).
194
1. LUD, 2, a, c).
tvoja majka tebi mila? G. Palmoti6 2, 113. Ni
decicu ludu tvoju. Nar. pjes. vuk. 1, 99. Otud
ide ludo mlado, ludo mlado nezoneno. 1, 330.
Zarekoh s&. zatekoh se, da ne Jubim mlada
vojna; Bog mi dade uaj mladega, naj mladega,
naj ludega. 1, 526. Tu ja nadoh dvoje pastor-
6adi, jedno ludo od dvije godine. 2, 14. Te kr-
stise dvoje dece ludo. 2, 19. Ja sam rada tebe
posluSati, no mi ludo cedo nekupato, a bijelo
platno neisprato. 2, 121. Dosta su nas ml'jekom
zadojile i ludijeh do sad odranile. 2, 179. Pa
okupi trista kaluderah i pet stotin ludijeh da-
kovah. 3, 71. On imaSe.jednu seku ludu Milo-
savu od sedam godinah. B, 554. Za nim sine
dijete Antune, lud bija§e, deset mu godina. 4,
443. A za nim je dvoje dece ludo, deca luda, ama
zmije jute. 4, 507. A ludu 6e djecu turfiit vasu.
Pjev. cm. 17b. Dvoje ludo osta sirofiadi. 164b.
c) 0 mladome zivincetu. Govore joj dva
siva sokola: „Ni smo brada niti bratucedi no dva
druga iz zelena luga, imali smo i tredega druga,
ludo, mlado, na dalek' zatece". Nar. pjes. vuk.
1, 163. Zaspa Jovo kako jagne ludo. 3, 105.
d. insipidus, neslan, u prenesenome smislu,
haze se o jelu, sto nije dosta slano, isporedi lat.
insipiens i insipidus (od istoga glagola sapere
sto u latinskome jeziku ima oba znacena: biti
teian Hi mudar, a u romanskijem jezicima tal.
sapere, span, saber, franc, savoir znace samo :
znati) pa i franc, fade itd. — U Dubrovniku
od XVIII vijeka, a izmedu rjednika ii Belinu
(,3cipido, insipido, sciapito' , insipidus' 655*) gdje
se naj prije nahodi, i u VuJcovu : (u Dubrovniku)
jelo, kruh, t. j. neslano ,ungesalzen' ,insulsu3'
[vide neslan]. I slatki i ludi na istoj vrijezi
budu pipuni. (Z.) Poslov. danic. ,Lud' u Du-
brovniku zna^i neslan, n. p. ,lud kruh, luda juha'
(corba), ,ludo meso' itd. Vuk, poslov. xlvi. —
U ovoj poslovici (Vuk nije zabilezio gdje je cuo,
alt mislim da se ne govori izvan Dubrovnika i
okoline) isporeduje se ludo decade u smislu kao
i hod a) s nekom vrsti graha sto nije tedna : Lud
kao grab prfiak. Nar. posl. vuk. 171. — Amo
pripada i ovaj primjer u kojemu lud (u siremu
smislu) znaci : koji je neugodan unutrnemu (este-
ticnome) ukusu: I da od sad svako stvorenje ludo
mi uzbude i neugodno. L M. Mattel 271. —
Mogao bi amo pripadati i ovaj Vukov primjer
(kao sto Vuk govori u rjeiniku, vidi kod c, b)),
jer kod nezrio moze se isticati znadene: bez teka:
U Crnoj Gori reku i: ,lude paprike, ludo ze^e'
(t. j. mlado, za presadivane, kao Sto se obi6no i
po drugim mjestima govori: ,ludo dijete'). Vuk,
poslov. XLVI,
e. u prenesenome smislu, u osobitijem zna-
cenima, o cemu sto nije uprav ono sto bi trebalo
da bude.
a) luda dlaka. Prije brkova izade momku
mab ili luda dlaka. S. ]^ubi§a, pri6. 36.
b) luda matica, vidi sakata kosnica. J.
Zivanovid. javor. 1879. 339.
c) ludi novci (dinari) u jednome pri-
mjeru pisca Dubrovdanina xvi vijeka. ne znam,
koje je pravo znadene: ili je da su novci ludi
sto se troie bez potrebe ili da su zaludni (vidi
zaludu) jer ih ima preko potrebe, pa vidi i kod
mahnit. Kad dodu u mene na zajam, ne imam
ludijeh dinara. M. Driid 230.
f. kod imena cvijeta. Ludi strator, Ama-
rantus paniculatus L., rumeai cvijet, trator. u
niSkome okrugu. S. L Pelivanovi6. javor. 1881.
152.
g. vidi zaludu.
h. kod mjesnijeh imena u Srbiji.
a) Ludo Po^e, mjesto: aa) u okrugu
biogradskome. Niva u Ludom Po}u. Sr. nov.
1871. 848. — bb) u okrugu cuprijskome. Zemja
u Ludom Poju. Sr. nov. 1875. 883.
b) Ludi Potok, mjesto u okrugu kragu-
jevackome. Vinograd u Ludom Potoku. Sr. nov.
1861. 310.
c) Ludi Las, mjesto u okrugu krusevai-
kome. lifiva u Ludom Lasu. Sr. nov. 1873. 99.
2. adv. ludo. - Komp.: liide (u Stulicevu
rjecniku). — Izmedu rjecnika u Mikajinu (ludo,
nesvijesno, nesmotreno ,inepte, insulse, impruden-
ter, per imprudentiam'), u Belinu (,scioccamente'
,stulte' 655a ; ,stoltamente' ,stulfce' 710a ; ,baIor-
damente' ,stulte' 126^ ; jimprudentemente' ,im-
prudenter' 387b; .mattamente, pazzamente' ,amen-
ter' 466a), u Bjelostjencevu (ludo, nepremis]-eno
,temere', v. norski. 2. ,inepte, imprudenter, per
imprudentiam, insulse, inconsiderate, stolide, stu-
pide'j, u Jambresicevu (,imprudenter'), u Stuli-
cevu (jinsipienter, stulte, fatue, etc.'), u Voltigi-
jinu (.pazzamente' narrischer weise'), u Vukoou
(,dumm' , stulte' s primjer ima iz narodne pjesme:
Idi mudro, ne pogini ludo. — Jesi mudar, al'
besjediS ludo).
a. uopce: bez pameti, bez smisla, pa i bez
potrebe (nevoje), obiino stoji prema znacenu kod
1, Si, a mozebiti gdjegdje i prema 1, b, ali se to
ne moze razaznati iz primjera.
a) 0 mislenu, i uopce o dusevnome osje-
canu. Ki ludo i bezspametno scijenahu i drzahu.
M. Orbin 9. Ludo si je misliti, jednu krepos
aliti art nenauceno i neobicajno cejade da moze
igda izvrsno djelovati ... V. Andrijasevid, put. 7.
— Ludo vjerovati poglavicam svijeta ovoga. G.
Palmotic 1, 392. Tako vara |ubav huda, ko se u
liu ludo uzda. N. Mar6i 18. — Ludo pisnik
more |ubi, pustif tvrdih gor visinu; ufajuc se
u tisinu malim glavu ne izgubi. D. Barakovic,
vil. 274. — Cuditi se ludo uzese. P. Kanavelid,
iv. 38. — Svaki od nas ludo zeli vece svoja neg
obcena. J. Kavanin 167b.
b) 0 govoru. Nece ludo redi. M. Marulic
105. Ca smo rekli ludo. 115. Ako li bogat
muz bezuman bude i ludo uzgovori i bezumne
rijeci. Pril. jag. ark. 9, 132. (1520). Nije li ovo
ludo i mahnito redi ? A. Kani21i6, kam. 213.
Jeste mudri, al' zborite ludo. Nar. pjes. vuk. 2,
211. Ide mudro, progovori ludo. 2, 525. Da mi
bude§ srce izmirio, ne bi tako ludo besidio.
And. Kacid, razg. 275b. — §to kra| pita iega
ludo. V. Do§en 57b.
c) 0 djelovanu. Ko (vrime) ludo potrati
na svit dokla si bil. M. Marulid 113. Pod'
doma, ludo zjaj gdje ti je bastina. M. Vetranic
2, 329. Nastoje ludo se smijat. M. Driic 90.
Nemo' ludo i neposteno zivjeti. M. Divkovid,
nauk. 7b. Ludo dakle 6inis ako se uzda§. B.
Kasic, nasi. 44. Strauputice ludo svratih. L
Zanotti, en. 48. Al' sluSajud ludo 5enu (Adam) . . .
J. Kavaiin 72b. I kad se ima sebi umriti,
ludo inijem avej sluziti. 78it. Kad ju oni smradno
rani, tko ju potle ludo brani... V. Dosen 91b.
Premda oni ludo cine suded svoje stareSine. 240b.
Ali te molim, da mi se smilujeS, jer sam ludo
udinio. And. Kadid, kor. 215. Ti se smijeS ludo
vragomotno. M. A. E.e}kovid, sat. C2b. Jer
trbuha ludo ostavismo. K3». Vrlo ludo po-
sudeno. D. Obradovid, iiv. 12. Ludo si radio,
sto nijesi drzao zapovijesti. D. Danidid, Isam.
13, 13. — Amo pripadaju t ovakovi^ primjeri:
Koji prisiie ludo i brez prociAenja. !S. Budinid,
ispr. 55. Polak negova ^upnika i ostalih ispo-
1. LUD, 2, a, c).
195
LUDAEA, a.
vidnika koji su ga tako ludo odrisili, govorim
da su zlo ucinili. M. Dobretic 107.' Ludo 1' s'
zavjetovah da vinca ne pijem! Nar. pjes. vuk.
1, 335. Pa Matica opet niene za to onako ludo
i bezobraziio krivi. Vuk, dan. 5, 81.
d) s glagolima ginuti (poginuti, izgu-
biti glavu, gubiti so itd.) vrlo cato u pjesmi, i
s drugijem glagolima sto znace : hiti stetovan. —
znacene moze biti u ovakovijem slucajevima : hez
nevoje, te se priblizuje znacenu pod b. Pridat joj
se trjeba, ili sasma ludo poginuti. I. Gundulii
412. I ludo se sved porazi tko godi se ludo
vlada. G-. Palmotic 1, 356. Svaku §tetu kusa i
ludo SG vazda izgnbi, vjerne svjete tko ne slusa.
2,42. O mladezu! nu pogledaj ! te se gubit ludo
ne daj. V. Dosen 103b. Ludo da ne ginu (^udi
i zivina). 190*. Svi dete ludo i budalasto po-
ginuti. M. Dobretid 244. Ne budali, mladani
Nenade, jer des ludo izgubiti glavu. Nar. pjas.
vuk. 2, 77. Ta 1' ne vidis de poginuh ludo od
silnoga Krajevica Marka? 2, 241. Prepade se
Strahinidu bane de pogibe ludo i bezumno. 2,
285. Sad bi ludo izgubio glavu. 3, 138. Idi
mudro, ne pogini ludo. 3, 220. Ludo misli§ iz-
gubiti glavu. Nar. pjes. istr. 1, 42. Da ne gi-
nemo ludo bez nevoje. Vuk, dan. 3, 180. — Ter
se na omel ludo medu mlad bjeloguz, svracak
stari. J. Kavanin 6*. Gdi 'e ne6istih duha 6udo,
ki padose s neba ludo. 391^. I varat se ludo
ne daj. V. Dosen 298'. Uzmi Nikolu, kad ti se
desila sreda, i ne izgubi je ludo. Pravdono§a.
1852. 23.
b. vidi zaludu. — Iztnedu rjecnika u Vol-
tigijinu (,indarno' ,uinsonst'). Za nima ludo za-
ludu uzdisat. B. Gradid, djev. 116. Ludo mnides
mene od vire krstjanske odvratiti. F. Vranfiid,
ziv. 30. Ne spominat ludo nega. D. Barakovid,
jar. 49. Ludo se za mnom skitas. M. Gazarovid
109. Niti se za nega ludo moli, od koga se ufa
da de se obratjti. J. Matovid 241.
c. u jednoj narodnoj pjesmi nasega vre-
mena kao da znaci: bez muke (dobivati blago),
te se mo£e isporediti sa zaludu; ako i ovo, kao
badava, znaci sto i mukte. II' si tesko Bogu
zgrije§io il' si ludo blago zadobio? (,ludo blago
zadobio' znaci: bez muke i ,bez pameti', samo
sredom, a mnogo blaga. Vuk). Nar. pjes. vuk. 2,
376.
2. LUD, m. jablani dine lud, t. j. zito ostane
u hladu, pa se kao izludi (ne daje ploda). — u
sjevernoj Dalmaciji. J. Grupkovic.
1. LTJDA, m. i f. ludo ce}ade (musko i zensko).
— Od XVII vijeka (u svijem primjerima o mu§-
kome, all po gramatikalnome rodu musko i zensko),
a izmedu rjecnika u Vukovu (o zenskome) : f. ,die
thorin* ,stupida, stulta', ali su u trecemu izdanu
dodali izdavaoei i : m. [vide ludak], vidi i kod lu-
dahija. O zlostari luda, pade nesvijesnice nijedne
od scjene. G. Palmotid 2, 113. §to mislite, lude,
ne mislite. I. Zanidid 136. Kad ludu noz za-
pane, lakse rane da dopane. V. Dosen 23"^. Za-
§to ga lude nijesu poveli sa sobom kad su ga
bili uvatili? Vuk, gram, i polem. spisi. 1, 142.
A paSa rece da su one pa§e bile ludo koje su
pred Aim na noge ustajalo. nar. pjes. (1824) 1,
XLViii— XLix (1891. Lix). Objavi se svima, da de
onaj izgubiti prava braminska, koji bi igda ova-
kom ludi, kao §to sam ja, dao drugu zenu. dan.
2, 141.
2. LUDA, /. nekakva ptica, moze biti s^uka
koja se u sjevernoj Dalmaciji zove bena (u ovome
rjecniku kod bena, 2 zlo je tumacena ova rijei
po Stulieevu rjecniku). — U jednome primjeru
pisca Slavonca xviii vijeka. Sad lude, sad vuge,
sad puzavci stizu. A. Kanizlid, roz. 6.
LUDAC, liica, m. vidi ludak. — U jednome
primjeru xvii vijeka. Oni koji bijahu dr^ani za
mudre od svijeta bi§e scijeneni od Boga za ludce.
M. Kadnid 155*.
LUDACAK, liidacka, adj. dent. 1. lud. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu s pri-
mjerom: Kad sam bila ludadka kod majke. (Nar.
pjes. 3, 493). — Ima i adv. liidacki. I pode onako
ludacki derudi se citati. L. K. Lazarevid, on
zna sve. 54.
LUDACINA, /. u Vukovu rjecniku: ,augm. v.'
ludak. — Moze biti i muskoga roda.
LUDAHAN, vidi 1. ludan.
LUDA.HIJA, m. (moze biti i f.) vidi ludak.
— Radi nastavka vidi kod pustabija. — U naSe
vrijeme (kod naroda sto ne izgovara h, dakle
ludaija), a izmedu rjecnika u Vukovu (u pjesmi
mjesto ,luda* [vide ludakj s primjerima : A nek-
moli ova ludaija. — Jedno bese ludaija Zivko).
I sam bi se, pa§o, prevario, a nekmoli ova lu-
daija (o samome sebi). Nar. pjes. vuk. 3, 430.
LUDA-IJA, vidi ludahija.
LUDAIC (uprav Ludabijid, vidi ludahija), m.
prezime. — U na§e vrijeme. D. Avramovid 254.
275. Sem. prav. 1878. 33.
LUDAJA, /. neke vrste voca. — Postaje od 1.
lud (isporedi 1. lud, 1, d).
a. bundeva. — U Vukovu rjecniku: (u Sri-
jemu) vide bundeva [1].
b. vidi braSnara, 2.
LUDAK, luddka, m. lud iovjek. — isporedi
ludak. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u
ostalijem padezima, osim nom. sing., i voc: lii-
dade, liidS,ci. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika
u Voltigijinu: (s gen. ludka sto je posve nepo-
uzdano) ,scioccone, scimunito' ,albern, einfiiltig',
i u Vukovu (,der tbor' .stultus'). Spomen' se da
prosis, ludade maneni ! M. Marulid 120. A razum
SG podat pristoji ludakom. H. Lucid 189. I svi
me stanu drzati za ludaka. Vuk, dan. 2, 129.
Ludak zeli da ga fale. Srp. zora, god. 2, sv. 12,
str. 288.
LUDAKA, /. kaie se za zensko kao Sto se
veli ludak za mu§ko. I. Pavlovid.
1. LUDAN, adj. dem. lud. — Mislim da je
pravi oblik liidahan, ludahna, isporedi 1. lagahan.
— U nase vrijeme, a izmedu rjednika ti Vukovu:
,als dim. v.' lud s primjerom: Zestok li je lu-
dani Jovane. (Nar. pjes. vuk. 2, 28). I § nima
je ludani serdare. Nar. pjes. vuk. 5, 105. Ma
govori ludani Spasoje. 5, 157. O Sekule, ludano
dijete! Pjev. cm. 292*.
2. LUDAN, ludna, adj. u Stulieevu rjecniku
uz lud. — nije dosta pouzdano.
3. LUDAN, m. vidi ludak, — U jednoga pisca
Slavonca xvm vijeka. Eto ludan nos odkosi ! eto
majmun nos ne nosi! V. Do§en 240^. Ludan bi
SG pomamio. 241'. On razumi : ludan budi!
247l>.
LUDANGA, m. if. ludo ce}ade (musko i zensko).
— Nastavak va^a da je turski. — U Vukovu
rjecniku: vido ludak, liida.
LUDAR, m. vidi ludak. — Od xvm vijeka. I
pohotil grjeSnik od svih luji ludar. J. Kavaiiin
355*. Moj ludi ludare! V. Vrcevid, niz. 17.
LUDAEA, /. bundeva i neka g]iva.
a. vidi ludaja, a. — U Vukovu rjecniku: (u
Srijemu) vide ludaja.
LUDAEA, b.
196
LUDOMNENE
b. neka g]iva. — U Vukovu rjecniku: ne-
kakva gjiva ,art schwamm' , fungi genus [Boletus
satanas Lenz.J'. Ludara, Boletus satanas Pers.
(Vukasovic). B. Sulek, im. 207.
LUDAST, adj. dem. 1. lud. — U Belinu rjec-
niku: ,sciocco, balordo' ,insulsus' 655a; « Stuli-
cevu: jinorologus' ; u Voltigijinu: ,sciocco, ba-
lordo, sciapito' jdumm, blode'.
LUDBRIJEG, TO. ime trgovistu u Hrvatskoj u
zupaniji varazdinskoj. Razdije}. 97. — Pomine
se xni vijeka u latinskomc spomeniku. ,Magister
Nicolaus, filius Petri de Ludbregh'. Mon. ep.
zagr. tkalc. 1, 57. (1227).
LTJDE, liideta, n. (dem.) ludak. — Na jednome
mjestu XVII vijeka. Kako ludeta slogami plase
me. I. T. Mrnavi6, osm. 35.
LUDEN, adj. vidi 1. lud. — U Vukovu rjec-
niku: vide lud s primjerom iz narodne pjesme:
A drugo je ludeni Nikola
LUDEZ, m. ludost. Mladez ludez. Hrv. nar.
pjes. 4, 700. — Bice muskoga roda, kako misli i
F. Ivekovic, prema drijemez, metez itd., premda
hi moglo biti zenskoga prema mladez.
LUDIC, w. palica sto se utice u jaram, da ne
moze vo iz jarma; te ludice na pokladni utorak
volar pravi. u Topolovcu. P. Brantner.
LUDIJA, /. u narodnoj zagoneci nasega vre-
mena. Povrvija turija, zametak ludija. odgonet^aj :
snovutak (kad se smota). Nar. zag. novak. 214.
LUDILO, n. delirium, stane u kojemu je de-
jade kad poludi (isporedi 1. lud, 1, b). nije isto
sto ludost (vidi). — U nase vrijetne, a izmedu
rjecnika u Vukovu: ,die narrheit (objektiv)' , de-
mentia' s primjerom: Uhvatilo ga ludilo ,die
narrheit hat ihn ergriflfen (z. b. nach einem ,ia-
tervallo lucido')'. (Vila) sve goste careve po-
ludi . . . Te mu goste povrati od ludila. Vuk,
kov6. 31. Udarice te Gospod ludilom i sjepotom
i bjesnilom. D. Danicic, 5mqjs. 28, 28. Dovodi
savjetnike u ludilo. jov. 12, 17. U ludilu svomo
govora§e ... M. D. Milicevic, jur. 90.
LUDINA, /. mjesno ime. Ludina velika i mala,
dva sela u Hrvatskoj u zupaniji bjelovarsko-kri-
zevackoj. Eazdije}. 115.
LUDINICA, /. ime selu u Hrvatskoj u zupa-
niji bjelovarsko-krizevackoj. Eazdije|. 115. —
Uprav je dem. Ludina.
LIJDITI, Ifidim, impf. u aktivnome obliku
samo na jednome mjestu xvii vijeka gdje je zna-
cene (uprav ciniti ludijem) : misliti da je ko
(objekat) lud, Hi da radi kao da je lud. — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. ludah, u aor. 2
* 3 sing, ludi, u part, praet. pass, luden, u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf. (Ti) i mene
lude6i i raoju virnu prav... ne hoti ikada viran
svit sliditi. I. T. Mrnavic, osm. 159. — U na§e
vrijeme ima luditi se sa znacenern: iiniti se lud,
raditi kao lud. — izmedu rjeinika u Vukovu
(.sich narrisch stellen' ,stultitiam simulo'). (U
igri ,iastucica') sojvica (sic) sa kakvim odrpanim
za taj sluCaj dobro okrpjenim jastukom ludi se
po kolu, dok na jedanput ne baci jastuk ma
pred koga. Vuk(?), 2iv. 320.
LIIDJETI, liidim, impf. a) vidi Indovati ; b)
postati lud, kao imperfektivni glagol prema po-
ludjeti, zaludjeti. — Akc. se ne mijena. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjeinika u Bjelostjen6evu
(ludim ,dementio, deliro, insanio, desipio, de-
mento*. v. manenujem), u Stulicevu (luditi, v.
ludovati 8 dodatkom da se nahodi u pisca Mu-
liha); u Voltigijinu (,impazzare, impazzire, deli-
rare, stralunare, matteggiare' , narrisch thun,
schwarmen'). — U svijem je primjerima prvo
znacene; drugo ima samo u Voltigijinu rjecniku
(,impazzare, impazzire'). §to siromab clovik ludi,
milostivni to Bog sudi. P. Vitezovic, cvit. 60.
Od starih i visdih }udi pitaj sveta, ter ne ludi.
84. §to dakle buduci pri pameti ludim? M.
Katancid 56.
LUDMILA, /. vidi ^udmila.
LUDNA, /. ludo (prema 1. lud, 1, a) zensko
ce]ade. — Od xvn vijeka u Dubrovniku (gdje so
sad moze reci i u sali bez uvrede), a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,mulier inepta, fatua'). Hoc
dobre cijene, podi u ludne potrebne. (D). Poslov.
danic. Idi, ludno ! Dubrovnik. 1870. 15.
1. LUDNICA, /. dem. ludna. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (uz ludna). Places, ludnico? ne placi ni-
malo, ne ! nego kad me vidiS da sam dospjela,
reci: „Blago noj ! svrSila je paceiie na svijetu".
M. Vodopic, tuzn. jel. dubrovn. 1868. 185.
2. LUDNICA, /. luda gjiva (§ulek). B. Sulek,
im. 207.
3 LUDNICA, /. kuca (bolnica) u koJGJ se ludi
i mahniti hrane i lijece. — Nacineno u nass
vrijeme. Odmah zastrane, kako goil da su po-
bjegli iz ludnice. Vuk, pisma. 83. Da smo kao
u ludnici ludi }udi. D, Danici6, v. lazidu. 1, 20.
LUDNOST, /. vidi zaludnost. — Samo u Be-
linu rjecniku: luduos ,inutilita' ,inutilitas' 419a..
LUDNAK, luduaka, m. vidi ludak. — U Vu-
kovu rjecniku'^ po Vukovijem bileskama : ludnak,
(ludndka) [m.] vide ludak.
LUDOBER, m.^ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevackome. Niva u Ludoberu. Sr. nov. 1868.
169.
LUDOCA, m. vidi ludost. — U dva pisca xviii
vijeka. Obilate od ludoce naj golemije nosi grane.
J. Kavanin 355b. Nit' jih jedan gleda s zlom
odlukom, nego samo za svoju ludo6u oli tama-
siju. Ant. Kadci6 523.
LUDOGOVOEAN, ludogovorna, adj. koji ludo
govori. — U Stulicevu rjecniku: ,stultiloquus'.
— nepouzdano.
LUDOGOVOENICA, /. zensko ce(ade sto ludo
govori. — U Voltigijinu rjecniku: ,scioccona, ba-
lordaccia' ,eine dumme, einfaltige'. — nepouz-
dano.
LUD060V0ENIK, m. covjek .Uo ludo govori.
— U Belinu rjecniku : ,chi parla stoltamento'
,stultiloqu6ns' 710'S * " Voltigijinu: ,scioccone,
mattaccio, ciarlone' ,schwatzer'. — nepouzdano.
LUDOGOVOENOST, /. stultiloquontia, oso-
bina onoga sto je ludogovoran. — Samo na jed-
nome mjestu xviii vijeka. Oli gruboda oli ludo-
govornost. Blago turl. 2, 140.
LUDOIGEAC, ludoigraca, histrio, m. glumac
(koji ludo igra). — Na jednome mjestu xviii vi-
jeka. Pogrdene crkvenih obidaja od ludoigrAda
udiiieno. A. KaniJclid, kam. 259. — nepouzdano.
LUDOJEBA, /. u Vukovu rjeiniku* : ,convi-
cium in puoUam, q. d. stultus te futuerit'.
LUDOMNENE, n. ludo izmiSjane. — Mj. -mne-
trebalo hi -mne- Hi -mnijo-. — U Belinu rje<:-
niku: ludomnenje .fantasticiieria, chimera' ,chi-
maera' 302'S t u Stulicevu: ,chimaora'. — nepo-
uzdano. — U Voltigijinu rjecniku ima za isto
znaiene: ludomnenje ,fanta3ticheria, chimera'
narrische eiubildung, eigensinn'. ne znam, jeli
Stamparska Hi pi§deva pogreska.
LUDONA
197
LUDOST, 2, a.
LUDONA, m. ludak. U nase vrijeme u Stonu:
„Onaki ludona svasta bi ti ucinio". M. Milas.
— i u Duhrovniku. P. Budmani.
1. LUDOEIJA, /. ludost. — isporedi ludorije.
— U Voltigijinu rjecniku : ,pazzia, matteria'
,narrheit'.
2. LIJDORIJA, Ml. i f. lad covjek Hi ludo
zensko. — Od xvii vijeka u Duhrovniku, a iz-
medu rjecnika u 3Iikajinu (kod ludjak), u Be-
linu (,bietolone, si dice d' un huomo grande ed
insipido" ,homo plumbeus* 141*; ,mattarello, paz-
zarello' .ineptus' 466^; ,sciocco, balordo' ,insulsu3'
655a), u Stulicevu (,baro, fatuus'). Tim ja velik
dar sam steko, sto me mlada plam tvoj (l^ubavi)
zgrija, er pod staros kukurijeko |uvena bih lu-
dorija. I. Gunduli6 135. Idi, mala ludorijo, sto
ces cinit u toj tamnici ? B. Zuzeri 164. Hoce li
biti mudar i razborit, ali koja malovrijedna lu-
dorija? 178. Smijali biste se na ove rijeci, ko
na rijeci od nevjesta ludorije. 256. Drzite ga
za prazne glave zlocesnaka, za nesvijesna ludo-
riju. 357. Ukazi zube kad je potreba, inako 6e
te svak drzat za ludoriju. f). Basic 108. Lav
se nasmije i pocne se ervu rugati: ,.Muci, ludo-
rijo !" Nar. prip. vrc. 193.
LUDORIJE, /. stvari Hi rijeci hide, bez smisla,
trice. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,die dummbeiten' ,nugae'). Maksim sipje
po puku ludorije i sariarije. S. ^jubisa, prip. 255.
Ura izgubjena u ludorijam ol' u besposlici. M.
Pavlinovic, rad. 109. Udarise u pasju zakopinu
ludorije i neznabostva. 165.
LUDORIJICA, m. i f. dem. 2. ludorija. — Pi-
sano ludorica. — Od xvin vijeka u Duhrovniku,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (ludorica ,stul-
tulus, fatuus'). Ah nesvijesna ludorico, jeda si
zacet za pribivat u toj tamnici ! B. Zuzeri 165.
LUDOST, liidosti, /. osobina onoga sto je lud.
— Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem
padezima, osim nom. i ace. sing, ludost, luc. sing.
ludosti, geyi. pi. Iud6sti, dat., instr., loc. pi. lu-
d6stima. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,dementia ; stultitia'), u Mikajinu
(,imprudentia'j, u Belinu (ludos ,babbuaggin6,
balordaggine' ,stolidita3' 123^; ,inettitudine' ,inep-
tia' 398'>; .sciocchezza, goffezza' ,ineptia'; ,scipi-
dezza, insipidezza' .fatuitas' 655*; ,stoltezza, men-
tecaggine' , amentia' 710a), u Bjelostjeneevu (, de-
mentia, insania, stultitia, desipientia, insipientia,
vesania, fatuitas, stoliditas'), u Jambresicevu (.de-
mentia'), u Stulicevu (.stultitia, stoliditas, fatu-
itas, dementia'), u Voltigijinu (.vanita, stoltezza,
scimunitaggine' ,eitelkeit, dummheit'), u Vukovu
(1. ,die thorheit' , stultitia'. — 2. ,die narrheit'
,dementia'), u Danicicevu (ludostb ,insania').
1. u apstraktnome smislu, kao sprijeda.
a. prema 1. lud, 1, a (nije lako razabrati
za svaki primjer, pripada li amo Hi pod b). U
vsakomb mudrbci dovole ludosti. Aleks. novak.
28. Ludos^ te, mogu rec, dobiva, nebore, ako
mnis ... S. Mencetic 55. Izgibose cica (cjec.
N. Eanina) svoje ludosti. Bernardin 98. N. Ra-
nina 119b. baruch. 3, 28. Onoj sto si rekao bez
potrjebe, malo je vrijedno i stav)a se u ludost.
Zborn. 25b. Jere je u smijehu ludost, a u lu-
dosti bezumje. 32b. Pril. jag. ark. 9, 138. Ple-
mi6u, mudrosti ki slijedi§ drum pravi, a put od
ludosti svim ludim ostavi. M. Drzi6 17. Sce-
kasmo sad dosti, kad ludos staraca dobiva lu-
dosti svih ludih mladaca. 102. Za ludos vece-
krat ispuste (ubozi) srjecu, koju kad hoce ne
mogu uhitit. 206. Velika ludost i mahnetost
jest precati se. S. Budinic, sum. 48*. U vsakom
mudrom mnogo ludosti je. Aleks. jag. star. 3,
240. O majcini svjeti svime pogrdeui s me lu-
dosti! o poznane u nevrijeme Venerine sve hi-
trosti! I Gundulic 76. Duh sveti protiva lu-
dosti podaje mudrost. F. Glavinic, cvit. 162*.
Bi nepamet prem velika, mnoga ludos za ne riti.
G. Palmotic 1, 253. Ko ne vidi ludost svih kla-
navac i nepristojstvo. P. Radovcic, nacin. 152.
Ter nije tvoja ludost mnoga, ki nee svjetlos nego
tminu? A. Vitajic, ostan. 182. Ah sljepoco ! ah
ludosti I ah nerazboru ! A. d. Bella, razgov. 37.
Da su izgubili Boga za samu hihovu ludost. I.
P. Marki 27. Vidim sada zlocu i ludost moju.
A. Kanizlic, bogojubnost. 19. Iskat svitlost od
tamnosti, ludosti je u tom dosti. V. Dosen 37a.
Svak radi o mudrosti, a svak trapa u ludosti.
181b. u cemu bi privelika tvrdost i ludost zu-
dioska. J. Matovic 380. De su kola mudrosti,
tu su dvoja ludosti. Nar. posl. vuk. 78 (Odbiti)
kome sto n. p. na mladost, na ludost. Vuk, rjeon.
kod odbiti. Za pravilo ludost izabrase. P. Pe-
trovic, gor. vijen. 8. Ako je sto pogrijesio u
ludosti i neznahu. S. l^ubisa, prip 55. Ali sam
se te ludosti izlijecio. M. Pavlinovic, rad. 121.
b. prema 1. lud, b. Pride v toliku ludost
da hotise se utopiti. Transit. 246. Cine je pasti
V nerazum i ludost. 255. Ako bi izisao iz pa-
meti po kojoj ludosti. I. Grl)6i6 86. Zivina, ako
se namiri na struk, koga ili ne more odtrgnuti,
zato ne ovrtoglavi odma od ludosti, niti se po-
mami od naglosti. V. Dosen ix. (Krivicu) uci-
nenu u ludosti. 222b.
c. prema 1. lud, c.
a) vidi 1. lud, c, a). Ako to u dici ka-
ramo, koju ludost zanosi. S. Margitid, fala. 233.
Kad smo bill deca u ludosti. Nar. pjes. vuk. 2,
258. Mladost je ludost. Nar. posl. vuk. 180. Da
ogledaju, cini li to dijete iz ludosti ili od svoje
vo}e. Vuk, rjecn. kod Carigrad.
b) vidi 1. lud, c, bj. Jer je mlado jos
ditihe, oblicja je jos pitoma, na ludost se jos
prigine. P. Vuletic 50.
2. u konkretnome smislu.
a. sto ludo ucineno Hi receno. — Izmedu
rjecnika u Belinu (ludos ,sproposito, il contrario
di proposito' ,ineptia' 703*). Koji godb clovekb
prihodi vb zemji i gradove gospodbstva ti, vo-
}anb si ga pedepsati za negovo bezbftinbje ili
ludostb ... A imanbje nasehb vlastelb i gradanb
koji su verovali na dobromb glasu i slavnoj veri
gospodbstva ti ne dostojuo da izbgube ili po-
stradaju za ludostb (moze pripadati i pod 1)
togaj cloveka. Spom. sr. 1, 139. (1417). Nihb
sloboditi jerbve su toliko patili a za Ijudosti (sic)
inehb. Spom. sr. 1, 138. (1417). Velika je lu-
dost svitovnih slaviti se. Transit. 53. Ako lu-
dos ku bude puk u6init, poznat ce mu ruku. F.
Lukarevi6 240. Jere je velika ludost rijeti onoj
sto se ne pristoji. Zborn. 21b. Privelika je lu-
dost ostaviti onoga gospodara koji daje krajevstvo
nebesko. M. Divkovic, bes. 22*. Nemoj se spo-
menut, Gospodine, od mojijeh grijeha i lud63tr.
I. Drzid 81. S nime se jaciti ludos je velika.
V. Andrijasevic, put. 385. Gledajudi taku gru-
bost, tko de u6init igdar ludost? P. Posilovid,
nasi. 199b. Jeli tko cuo od koga mahnitost iliti
ludost takvu? A. Kanizlid, kam. 237. Darovi
su ludost a pohodna mahnitost. (Z). Poslov. danic.
Kakvu ludost 6ini sudac onda...? V. Dosen 63*.
Da ti kaXem, moj dobri Slavonce, koja ludost
kad se zeni mom6e. M. A. Rejkovid, sat. E7b.
Druga ludost koju vi cinite . . . £8*. Samo da
LUDOST, 2, a.
198
LUDOVATI, f.
ne zamislifi kakvu ludos. A. Kalic 337. Hoce li
ikad moci vjerovafci taku nefiuvenu ludost i bu-
dalastinu? Vuk, dan. 2, 141.
b. sto ludo uopce, vidi ludorije. Ludosti
se i ta§6ini poklanaju i himbenosti idolskoj
sluXe. Ziv. kat. star. 1, 219. Slobodo, . . . primi
ove odjede viline za 6as mu, da ko § nima sve
ludosti i tastine zdrijeh i skinuh, tako da opet
8 tvom kriposti vik ne svezem sto prikinuh. I.
Gundulid 177. Ne mo^u ni onu ludost mufianem
pro6i, ako li tko pride u krilo crkve, da nede
mo6i vodu pustiti. A. Kanizlic, kam. 229. Tik-
nuti drugoga za samu igru, salu, ludost. Ant.
Kad6i6 525. A na Sto sve te ludosti? M. Pavli-
novi6, razg. 5.
LUDoStINA, /. ne znam, postaje li od ludost
Hi od ludovStina (cemu neina potvrde). — da-
kavski ludo§cina.
a. znaci §to i ludost. — Od xvii vijeka. Ali
grubost ali ludo govorenje ali ludo§6ina. I. Ban-
dulavid 50*. paul. eph. 5, 4. Znane okrenuto u
izpraznost i ludostinu. M. E,adni6 55b. Ludo-
s6ina s ke se vu6e mahnit covjek posred mora.
J. Kavanin 55^.
b. ludo celade. — U jednoga pisca Dubrov-
canina xviii vijeka. Da prid svemu puku (sic)
tanca ko ludostina. A. Kali6 117.
LUDOV, lud6va, m. ludak (samo prema 1. lud,
a). — Akc. kaki je u gen. sing, taki je i u osta-
lijem padezima, osim nam. sing., i vac. : liidove,
liidovi (u Dubrovniku maze imati i drugi ak-
cenat: ludov, sto se ne mijena u ostalijem pade-
zima, osim gen. pi. liidova). — U nase vrijeine,
a izmedu rjecnika u Vukovu (vide ludak). Vidis
li, ludove? Nar. prip. vr6. 2. Kakovi pet, lu-
dove jedan? 118. „Vidite li, ludi ludovi?' po-
vifee knez. 174. S nim okrenuli u smijeh kao
s kakvim ludovom. M. Pavlinovic, rad. 58. Eto
zanesenaka oliti ludova. 134. — U Dubrovniku
moze imati i drugi oblik za nom. i voc. sing. :
ludovo. Kud ces, ludovo? Dubrovnik. 1870. 16.
LUDOVANE, n. djelo kojijem se luduje. —
Stariji je oblik ludovanje. — Izmedu rjecnika u
Mikalinu (ludovanje, mahnitost ,ineptia'), u Be-
linu (ludovanje ,vaneggiamento, delirio' ,delira-
tio' 751'i), u Bjelostjencevu (.ineptia'), u Stuli-
cevu (uz ludost), u Vukovu (,die narrentheidi-
gung' ,nugae, ineptiae'). Od luda ludovanja. B.
Kaii6, zrc. 132. Do6im ga mu6i mahnitanje ili
ludovanje. rit. 75. Misli taSde i nekorisne koje
su kako se rece vitrenje pameti i ludovanje. P.
Radov6i6, na6in. 358. , Visum est illis sicut de-
liramentum' fiinilo im se kako jedrio ludovane.
B. Zuzeri 61. Hvaledi se da Boga vidu na
ovomu svitu, i ostala ludovana. Ant. Kad6ic 291.
Krstjani, sam se 6udim, kakvo je ovo moje lu-
dovane. D. Rapid 14. Eazdiraju s bisnostjom i
ludovanem zakon Moskova. A. Tomikovid, ziv. vi.
LUDOVATI, ludujem, impf. biti lud, raditi
kao lud. — Akc. kaki je u praes. tnki je u impf.
liidov&h, u impt. luduj, u ger. praes. ludujudi;
u ostalijem je oblicima onaki kaki je u inf., osim
aor. 2 r 3 sing, ludova, u part, praet. act. lii-
dovao, IQdov&la. — Od xv vijeka, a izmedu rjed-
nika u Mika^inu (ludovati, mahnitati ,inepto,
stultizzo'), u Belinu (,scioccheggiare, far scioc-
cherie' ,ineptio' 655*; .matteggiare, pazzeggiare,
smaniare' jinsanio' 466*; ,van6ggiare, deiirare'
,deliro' 751*), u Stuliievu (.desipere, insipienter
agere, nugas, ineptias agere'), u Voltigijinu (,va-
neggiare, scioccheggiare, matteggiare, smaniare'
,traumen, narriscb reden oder bandeln'), u Vu-
kovu (,narrenthei treiben' ,desipio'), m Danicicevu
(jinsanire').
a. u znadenu sprijeda kazanome prema 1.
lud, a uopce. Ako je clovekb ludovalb, neka mu
plbtb pati a imanbje ne krivo. Spom. sr. 1, 138.
(1417). (Isus govori Mariji) : Dajud zau§nice,
vidit des, gdi psuju, i na moje lice vele grdo
pjuju, i gdi svidokuju oni na me krivo, a ti, gdi
luduju, budi kripka, divo. M. Marulic 175. Ter
tako luduju, i malo se svide. P. Hektorovic 67.
Da ti, kad ludovat cinis mi ovdi sad, od kud ga
ima tad? F. Lukarevid 181. Zac mladost lu-
duje kako kon prez zvala. D. Barakovid, vil.
252. Kako svi sultani da su ludovali. I. T. Mr-
navid, osm. 90. Ki su glumni ter vitred luduju.
B. Krnarutic 20. §to gospoda i luduju, podloz-
niki to postuju. P. Vitezovid, cvit. 78. Luduju
banovi, placaju pukovi. (D). Poslov. danic. Lu-
dujemo li? A. d. Bella, razgov. 93. Niti po
starosti ludujem, niti se vladara po ditinski. A.
Kanizlid, kam. 340. Zenska pamet mane tad za-
ludi, neg' luduju sada Judi. V. DoSen 105*. Od
pitja se pamet gane, da ludovat covik stane.
148'*. Svit luduje vas u zlodi. 195b. §to bi-
ja§e, prosipati, a ne radit, prisipati, to je lino
ludovati. 214*. Koji pokoru na vrime starosti
ili bolesti prinose, oni istinito luduju. L Veli-
kanovid, uput. 3, 68. Neka luduju, nek mahni-
taju oni koji se bezocno zovu po sebi da su ra-
zumnici svijeta. A. Kalic 332. Vrat' se amo,
nemoj ludovati I Nar. pjes. vuk. 3, 441. Jer je
zem}a idolska, i oko laznijeh bogova luduju. D.
Danidid, jer. 50, 38. Molimo sud, da oprosti §to
smo ludovali. S. ^jubisa, prip. 240—241.
b. ludo govoriti. Mladci tlape joster dica o
zenitbi ter luduju. J. Kavanin 169*. Ali sto
ludujem ja, §to govorim? A. d. Bella, razgov.
152. Tko nas duje neka ne luduje. T. Babid,
pisme. 5. 31. Nemoj, sudce, ludovati. P. Kne-
zevid, pism. 108. Mud', ne luduj, Sava kaludere !
And. Kadid, razg. 39*. Nu sto ja jutros lu-
dujem? A. Kalid 122. Mud' ne luduj, Merima
devojko! muc' ne luduj, kad budala nisi. Nar.
pjes. vuk. 1, 247. Ne ludujte, gospodo risdanska!
2, 103. Sjedi do}e, nemoj ludovati. 2, 337. Be
ne luduj, kaurine Marko ! 2, 343. Va}a da je
duo gde Dositej i Rejkovid (i jo§t gdekoji) vicu
na obicaje narodne, a nije znao rasuditi da su
oni u tom svi ludovali. Vuk, gram, i pol. spisi.
1, 130. Pusti, Steva, ne luduj! M. Pavlinovid,
razg. 20.
c. raditi kao lud, ciniti ludorije, ali hoti-
miee (od sale, vesela itd.). Car bija§e zapovidio,
da ga negovi igi-adi, u odidu crkvenidku obudeni,
ludujudi razvesele. A. Kanizlic, kam. 111. A
ne idu u kolo igrati i u svetac tako ludovati.
M. A. Rejkovid, sat. C8b.
d. biti lud, ludo raditi, prema 1. lud, 1, b.
S Jubavi mudrovat, ma bratjo, ni ga mod, ja,
makar ludovat, za vilom hodu pod. M. Drzid
101. Ili so budu pomamiti mahnitajudi, ili lu-
duju, ili ne u§dute. B. Kasid, rit. 75. Dila koja
nije mogudo izvrSiti kad pamet luduje. A. d.
Bella, razgov. 131. A kad on ovo odgovara§e,
rede Fist velikim glasom: „Zar ludujoS, Pavie?
mnoge te knige izvode iz pameti". Vuk, djel.
ap. 26, 24
e. prema 1. lud, c. Sultan mu je prvi za-
podeo ludovati ka' malo dijete. Nar. pjes. vuk.
5, 493.
f. metaforicki (o vocki), kao mahnitati. — U
j6dnome primjeru xviii vijeka. Pripusti narav
mati dercu vodku ludovati, vrlo dignut svoje
grane. V. Do§en 19*.
LUDOVET
199
LUDAN
LUDOVET, /. ludost. — Nacineno prema za-
novet. — Na jednome mjestu u pisca Dubrovda-
nina xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(ne posve u istome znacenu): ,chimaera'. Jaohi,
moja ludoveti, na sto te tvoje ludosti (vidi lu-
dost, b) dovedo§e! M. Drzic 181.
LUDOVETANE, n. djelo kojijem se ludoveta.
— U Stulicevu rjecniku.
LUDOVETATl, Iud6vebam (Hi ludivedem?),
impf. ludovati. — U Stulicevu rjecniku (.stulte
loqui'). — (?m» mi se da sam duo ovu rijec u
Dubrovniku.
LUDOVIK, m. Ludovicus, tal. Ludovico, ime
mu§ko. — Ime je germansko, stvnetn. Hludvig,
te nije ni u kakvoj svezi s Ijjudevit; od onoga
je oblika postalo lat. Clodovaeus, franc. Clovis,
a kad je otpalo h-, lat. Ludovicus, franc. Lovis,
kasnije Louis, od cega je tal. oblik Luigi (vidi
Lui^ i Lujo). — Maze imati i nom. i voc. Lu-
diviko, ali nemam potvrde ni u jednome pri-
mjeru. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (,Lodovico, nome proprio d' uomini' , Lu-
dovicus' 441^). Pravedni gdi kraj moj (govori
grad Budim), Ludovik gizdavi, u oruzju zivot
svoj zavijen ostavi. M. Vetranid 1, 59. Vlada-
juci Ludovik cesar. F. Glavinid, cvit. 281b.
Sveti Ludovik deveti krai^ od France. 291b.
(Red svetoga Franciska) ima svetac kanonizanih
22, t. j. . . . s. Ludovik, . . . 339ab. Ludoviku
duki od Turinije. 375b KraJ Ludovik. G. Pal-
motid 2, 521. Cesar primi poklisare poslano od
Ludovika cesara zapadnega. K. Pejkic 41. Lu-
dovikom druzim krajem. J. Kavanin 113*. Lu-
dovik cesar. S. Badri6, ukaz. 45. Mati s. Lu-
dovika. F. Lastrid, svet. 12b. g sfetijem Ludo-
vikom, krajem od France. V. M. G-ucetic 161.
Okrunen bise prid cesarom Ludovikom. A. Ka-
nizlic, kam. 77. DoSavsi kra}u Ludoviku. M.
A. Rejkovic, sabr. 2. Ludovik Belluga. L J. P.
Lucid, izk. 26. Ludovik Knezovid. Norini 63.
Pripovijeda se da je u ovoj planini na Golome
Vrhu magarski kra]. Ludovik posjekao 1400 Pa-
strovida. Vuk, rjedn. kod Presijec.
LUDOVKINA, /. ludo zensko decade. — U
naSe vrijeme u ugarskijeh Hrvata. Oj divojka,
luda ludovkina! Jacke. 149.
LUDOVO, vidi ludov.
LUDRA, /. putuna za vodu, koja se nosi na
magarcu. „Sve mudre nose ludre", rece se dje-
vojci koja probira, i znaci : udade se za siro-
maska, pa ce saina morati nositi ludre. Nar.
poslov. u Lici. V. Arsenijevid. — Ne znam, jeli
ista rijed sto ludro (vidi).
LUDRO, n. mijeh, mjesina. Pulac kraj Rijeke.
F. Pilepid. — Tal. otre, mlet. ludro.
LUDRO VAC, Ludrovca, m. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu jagodinskome. Zabran u Ludrovcu.
Sr. nov. 1865. 442-
LUDVINCI, Ludvinaca, m. pi. ime pusti u
Slavoniji u zupaniji srijemskoj. RazdijeJ. 150.
LUDACA, /. ludo zensko ce(ade, isporedi lu-
dak. — U jednoga pisca Dubrovdanina xvi vi-
jeka (sa starijim oblikom ludjaca). Napokon dof^li
ste, 6uju vas da se igra, ludjade, sto mniste o6i
mi svezati. F. Lukarevic 71. A tkono toj tebi,
ludjaco, brani sad drzati u sebi? 88.
LUdICICA, /. dem. ludaca. — U jednoga
pisca Dubrovdanina xvi vijeka (sa starijim ob-
likom ludjadica), a izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. liidnica). Ove ludjafiice u ludosti zadu. M.
Drzid 212.
LUDACKI, adj. koji pripada luduku, luda-
cima. — U jednoga pisca nasegn vremena. A
Radovan srcu jade veze, pa ludadko kune rado-
vane. Osvetn. 6, 41.
LUDAHAN, liidahna, adj. dem. 1. lud. — ispo-
redi ludan i ludasan. — U Stulicevu rjecniku:
v. luda§an.
LUDAK, luddka, m. vidi ludak. — Stariji je
oblik ludjak. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika(inu (ludjak, ludorija ,stupidus, bar-
dus, ineptus, insulsus'), u Belinu (ludjak ,babbu-
asso, balordo' ,stolidus' 123b; ^sciocco, balordo'
, insulsus' 655*; ,mattarello, pazzarello' , ineptus'
466*; ,inatto, pazzo' ,demens' 466—467), u Bje-
lostjencevu (ludjak, v. norc), u Stulicevu (,baro,
fatuus'), u Voltigijinu (ludjak , balordo, ba&buasso'
,ein duminer, unbedachtsamor'). Gdje je taj nas
ludjak, za vilom ki pojde? M. Drzic 99. Prem
ti sam ludjak bio. 61. Ako si cijenio s strasi-
vijem biti boj, demu si vodio toliki vojske broj,
tamnide zlocesti, ludjace bez svijesti? M. Bunid
31. Lijepu ti zakletvu namisli si ludjak ! D.
Zlatarid 54*. Rede ludjak u srcu svome: „NiJ6
Bog". M. Orbin 4. Na ki te rasap toj, ludjace,
nosi bijes, od vila ka je toj, koja ti uze svijes?
L Gundulid 158. Tko prozove ludjakom iskr-
iega. I. T. Mrnavid. ist. 106. Ludjak ma§ku
kupi u mihu. I. Ivanisevid 174. Da na mene
zloban ludjak zlo govori. G. Palmotid 1, 221.
Slusaj §to ti veli zena, ne ludjaci Ito govore.
2, 95. Ludjace, nodas hodes umriti. P. Radovcid,
nacin. 295. Kada ludjak blago ima, i s kapom
i s glavom kima. P. Vitezovid, cvit. 2. Mudar
mudrim v drustvo ide, s ludjakom se ludi vide.
166. Ovako govore ovi ludjaci. A. Vitajid, ist.
18. Ludjaci i zlobnici od toga se ne haju. 311.
Ludak vedkrat vjeruje biti drag druzijema, a
nedrag je. K. Ma^arovid 49. Pustio si da po-
gani zli ludjaci ruze mene. I. Dordid, salt. 126.
Ludjak u smijehu podize svoj glas. ben. 78.
Ludjade, bezpametnide, ove su tvoje misli? A.
d. Bella, razgov. 29. Neka svak promisli, jeli u
broju od mudaraca ili od ludjaka. 123. On se
ludjak moze zvati. P. Knezevid, muka. 25. Car
bija§e zapovidio, da ga negovi igraci ludujudi
razvesele; izmedu ovih ludaka caru bijase odra-
zio jedan. A. Kanizlid, kam. 111. Kad se vode
krade. Bog se sraije, rekose ludjaci. (Z). Poslov.
danid. O ludace ozeneni, jer se dados varat
zeni? V. Dosen 107a. Ludjade, nodas dusu tvoju
otet de od tebe. S. Rosa 111^. Prilikuje ih
s. Agustin onim ludjacima, tkoji se nahoded u
jednoj brodici nasrid mora, bi nastojali kudit
vridnost vladavca te brodice, kada su svi skupa
na istoj pogibili. Blago turl. 2, 120. San §to je
ino, o ludjade, neg ledene smrti slika? 2, 157.
Mahniti i ludjaci mogu se krstiti, ako prvo po-
manitanja zelili su biti krSdeni. A. d. Costa 1,
131. Mahnitci, ludaci i bez svoje svisti. And.
Kaddid 25. Ludaku koji nejma svoje svisti. 140.
Jesu li se duzni ispovidati ludaci? 224. Kako
niki ludjaci i bezpametnici sebe prodaju u ga-
liju. 435. Koji bude rjedi bratu svomu: , lu-
djade!' krivac de biti zboru. J. Matovid 380.
Ako on sad tamo sad amo trta vrta, ko opit lu-
djak. A. Kalid 107. §to mislis, ludjade, da se
mi u raju zemajskomu nahodimo? 375. Nim se
ko ludakom narugo. 442. Rijedi Lota bijahu ri-
jedi ludaka. 581. S toga su ga brada negova
ludakom zvali. Nar. prip. bos. 1, 50.
LUDAN, adj. dem. lud. — Vaja da je pravi
oblik liidahan, liidahna (vidi), isporedi 1. ludan
t 1. lagahan. — U naSe vrijeme. Marko ludan
LUDAN
200
1. LUG, b.
odsijefie joj ruke. Nar. pje3. petr. 2, 130. Ja ti
jesam star vec i nemocau, a ti s', sinko, ludan
i nejacak. Nar. pjes. krasic. 1, 74.
LUDARIJA, /. kao da znaci sto i 2. ludorija,
ali se kazc kao od mila djetetu. — V narodnoj
pjesmi bosanskoj nasega vremena. Vrat' se, Meho,
moja ludarijo! Nar. pjes. horm. 1, 409.
LUDENICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
rudnickome. Livada u Ludeaici. Sr. no v. 1863.
248.^
LUDENE, n. djelo kojijein se ko ludi. — U
Vukovu rjecniku: ,das sich narrischstellen' ,si-
mulatio stultitiae'.
1. LUG, m. po ceskome i po]skome jeziku bilo
bi naj starijc znadene: bara (vidi 1. bar.i) obrasla
ritom (isporedi znacene kod b), sto se potvrdiije
i u ruskome jeziku gdje znaci od prilikc sto 1.
bara, 2; ali je vec u stslovenskotne znacene ,ne-
mus'; po Vuku bi znaiilo sto i gaj, ali vidi kod
Kitog. — -u- stoji mj. negdasnega a. — Akc. se
mijena u loc. sing. Itigu, ii gen. pi. liiga, i u
svoj mnozini kad se umece ov: liigovi, lug6va,
lug6vima, liigove. — Rijecje praslavenska (long-b),
isporedi stslov. Isigt, rus. ^yr-b, 6es. luh, pol- t^g
* t^g (radi znacena u soijem tijem jezicima vidi
sprijeda). — Iznieiu rjecnika u Vrancicevu (,lu-
cus ; nemus ; saltus ; sylva'), u Belinu (,bo3Co,
boscaglia, luogo pieno di alberi salvatici' , ne-
mus' 145*5; jselva' , sylva' 666*), u Bjelostjencevu
(lug, loza jlucus, saltus, nemus, foresta, forestum;
sylva, et dicitur de sylva grandiore campestri'),
u Jambresicevu (lug, loza , saltus, silva'), u Stu-
licevH (,nemu3, silva'), u Voltigijinu (,bosco'
,wald'), u Vukovu (,der hain' ,lucus' [cf. gaj, be-
rak]), u Danicicevu (lugb , nemus').
a. suma Hi gaj (tesko je razlikovati u ve-
likoj vecini primjera). Do polovine luga. Men.
Serb. 96. (1330). Preko luga u Moravu. 197.
(1381). S planinami, lugovi i sa vbsimi ze-
mlami . . . Sa vbsimi seli i zaseoci, . . . vodami,
lazbmi, pasami. 449. (1451). S lugovi, gaji, vo-
dami. 494. (1465). Ulijare u Utijali i u lugovehb.
Glasnik. 15, 284. (1348?). Selo Mokrani . . . s po-
Jemb, s lugomb, s lovi§ti, . . . Glusuik. 24, 250.
(1377). I brbda i doly i pusta mesta . . . i luzi
dubravbni. Danilo 376. S jedne strane te6a§e
veliko more i z druge strane tecase reka, a
s trete strane be§e lug tvrd vele. Pril. jag. ark.
9, 121. (1468). Od luga dojde lav. Transit. 284.
Progna je v luge nike i jezera. S. Kozi6ic
84*. Stojedi (zee) u lugu. Zborn. 6b. Ostavih u
lugu razgovor moj. 43*. Ktuii djevoj6icu po
lugovijeh i po pojijeh. 43b. Pode u lov u lug.
44b. Ako vidiS (u snu) da u lug ides, toj pri-
likuje nevoju i trud. 133*. Covik od luga. S.
Mencetic 70. Pozorom u lugu zvir bi pitomila
zlu voju i tugu svaku prilomila. H. Lucid 208.
Slavan 6u Siviti pustoga srid luga. 215. IzaSad
iz luga zelenoga. 219. Prem kako srod luga
kad putnik bude za6. N. Dimitrovic 62. Giz-
davi ovi lug danas u pjesnih proslavi svaka nas.
N. Na}e5kovi6 1, 174. Nu ona ne htijese primit
ga za druga, za toj on pobjeZe u goru ))ut luga.
2, 72. Tufiem se od luga do luga. M. DrXi6 14.
Majahan ogan koliko velik lug vai^.go. Anton
Dalm., nov. teSt. 2, 161b. jac. 3, 5. Kud ide? u
koje dubrave, u koje lugove? B. Gradi6, djev.
177. Po gustih dubravah i po spletnih luzih.
P. ZoraniA ll*. Divji prasci u gustih luzih hitro
privarajuAi. 80b. Skupa s lugom hrastovim obrh
dvora i niie dvora. Mon. croat. 277. (1576). Nede
8tat sred luga nigdere zelena. D. Rai^ina 13*.
S lugovi ave vode zdruJ'te moj plafini glas, pokli
smrt otruni oni cvit. 132b. Mnim da milos
modu imati medu nimi (zvijermi) u ovoj tuzi, i
kameni da 6e luzi ki razgovor meni dati. S. Bo-
bajevic 223. U jednom lugu skri se s vojsku
svoju. Aleks. jag. star. 3, 241. V luge tamue
pridoh. 290. Naj veci lug aliti gaj, kad je zelen,
ne ima toliko listova. M. Divkovic, bes. 881.
Od jelova luga do gore velike. D. Barakovic,
vil. 90. Slavic iz luzi. 151. Nebesa su meni
druga, svijet drugi, sred vosele gdje svjetlosti
veca vele uziva6e§ po}a i luga (ace. pi. ! jamacno
samo radi stiha). I. Gundulic 77. Gluhe gore,
pusti luzi, propla6ite k nasoj tuzi. 95. Sada
jedne, a sad druge koiie ja§e na promjenu, pro-
bijuci strane i luge po ravnini, po kamenu. 312.
Nodne sjeni priklopise gore i luge. G. Palmotic
1, 303. Posred luga nahodi se sama u lovu. 1,
158. Znaju poja, luzi . . . B. Krnarutic 25. Gdi
lug reste na svo'u voJu. A. Vitajic, ist. 472b.
Zvijeri kijeh su luzi puni afrikanskijeh od dr-
zava. ostan. 177. .^uto zvjerce pusta luga. J.
Kavanin 57a. Pustiv grade, obrah luge. 80'"'.
Meju luge i trstice strah)iva se ptica krije. 18:^*.
Lavcic u ouom lugu radi lovit slobod dugu. 1^^»;
Poce manom lug kapati. 199* A zdruzise 'u
gore i luzi razlijegajud na ne tuzi. 2373.. Zvi-
jeri u lugu svakoje. I. Dordic, salt. 161. U lugu
sijedac kada orit dubje uzima. 246. Kad pro-
leti lugom slavic. 427. Sred vrbova luga. 460.
Zgrade opali, luge i plote. 199. Lug posvecen
neSistoj bozici Veneri. ben. 40. Luge obijajudi
i planiue, skitase se na sve strane. B. Zuzeri
124 Ide li mi lugom? A. Kanizlic, roz. 3.
Pode Janko sa Sekulom u lugu lova loviti. Nar.
pjes. bog. 56. Planine bi i lugove zamest mogle.
V. Dosen 228b. I ostavja starca babu svoga rad
Jubavi Boga velikoga, tere bizi u luge zelene.
And. Kadid, razg. 19*. Ovdi ceri visoki, rasti,
brize, bukve, potajni lug. M. Kataucid 42. Da
gora i dubovi, da lug veseja se potajni. 45. Dan,
u koji de se cuti jocati sume ili lugovi. D. Rapid
12. Pustila se zlatna zica iz rozanstva luga (po
kazivanu ludi medu kojima se ovo pjeva, iz
onoga luga gdje so Hristos rodio. Vuk). Nar.
pjes. vuk. 1, 83. Ovce ti za lug zadose. 1, 162.
Daleko su nasi dvori preko lugova. 1, 173. Si-
dele su tri devojke na ridu, na kamenu, a u
lugu zelenome. 1, 329. Al' govore dva slavuja
mlada: „Nit' smo brada, niti bratudedi, vec dva
druga iz zelena luga". 1, 480. Odnese ga (sla-
vuja) tri lovca, i pustiSo u luge. 1, 483. Tesko
drugu bez druga i slavuju bez luga! 1, 483.
Dok uzavre mozak u junaka, dokle pude kami
u lugove. 2, 5. Privati se Janadkoga luga, a
od luga u Ogorjelicu. 3, 97. Pa on ode lugom
pjevajudi. 3, 102. Todor m« se u lugu odziva.
3, 163. Zelene 1' se lugovi posavski? 3, 373.
Klide Iva kroz lug popevati. 3, 400. Pogibe ti
Asan BeSirevid u Kitogu lugu zelenome. 4, 207.
Iz zelena luga posavskoga. 4, 330. Pude pu§ka
ko grom iz nebesa, svi se pusti luzi proloinise.
4, 333. Kroz ove luge zelone. Nar. pjes. here,
vuk. 256. Pa so mude kroz lugove vude Nar.
pjes. juk. 173. Lepa Mare papar plela poli luga.
Nar. pjes. istr. 2, 38. O burdevu kad zaviju
vuci po zolenu omarovu lugu. Osvetn. 2, 6.
Bratjo moja, vidite li gdje nam zivit nema ni u
mrklu lugu jelovomu ? 2, 67. — Metaforiiki.
Vrh i\ega pruten lug uzvi^en od kopa}. D. Ba-
rakovid, vil. 111.
b. vidi 2. rit. — U Vukovu rjecniku: (u
Cruoj Gori) vide rit (po blatu). — Va{a da amo
pripada i ovaj primjer: Bog te saduvao kalo-
vita luga, malo vrijedna druga, Turdina zulum-
1. LUG, b.
201
2. LUG, b.
6ara i negova belaja, i svakoga zla ! u Vuk, kovc.
126.
c. cesto kao tnjesno ime, n. p. :
a) u Bosni. aa) u okrugu banoluckome :
Lug Muslemin, zaselak, i Lug Zimjan, selo. Sta-
tist, bosn. 43. — bb) selo i zaselak u okrugu
travnickome. 71. 76. — cc) zaselak u okrugu sa-
rajevskome. 14. — dd) vidi Crni Lug, t^. —
ee) Savski Lug, goia. F. Juki6, zem}. 46.
b) u Uercegovini dva sela. Statist, bosn.
116. 123.
e) u Hrvatskoj. aa) u zupaniji licko-kr-
havskoj pet zaselaka. Eazdije}. 33. 35. 37. 39 (dva
zaseoka). Lug mali, selo. 43. — bb) u zupaniji
modrusko-rijeckoj dva zaseoka. 52. — cc) u zu-
paniji zagrebackoj dva sela. 79. 81. — dd) u
zupaniji varazdinskoj tri sela: Lug, Lug pozna-
novecki. Lug orehovicki. 94. 104. 105.
d) u Slavoniji pusta u zupaniji virovi-
tickoj. Eazdije|. 140.
e) u Srbiji. an) mjesto u okrugu bio-
gradskome. Niva na Lugu. Sr. nov. 1870. 713.
— bb) mjesto u okrugu pozarevackome. Branik
u Lugu. Sr. nov. 1863. 62. — cc) mjesto u
okrugu smederevackome, Livada u mestu Lugu.
Sr. nov. 1863. 156. — dd) Becarski Lug, mjesto
u okrugu biogradskome. Livada u Becarskom
Lugu. Sr. nov. 1875. 71. — ee) Lug Brankov,
niva u okrugu aleksinackome. Sr. nov. 1889.
209. — //) Lug Cortanov, mjesto u okrugu sme-
derevskome. Zemja u Lugu Cortanovom. Sr. nov.
1871. 740. — f/ff) Dolinski Lug, mjesto u okrugu
pozarevackome. Branik u Dolinskom Lugu. Sr.
nov. 1875. 241. — Mi) Dugacki Lug, mjesto u
okrugu crnorijeekome. Vinograd u Duga6kom
Lugu. Sr. nov. 1871. 272. — ii) Lug Derginov,
mjesto u okrugu smedereoskome. Zemla u Lugu
Derginovom. Sr. nov. 1871. 858. — hk) Lug Ja-
senicki, mjesto u okrugu valevskome. Zabran u
Lugu Jasenickom. Sr. nov. 1861. 496. — I/) Krivi
Lug, mjesto ti okrugu cuprijskome. Livada u
Krivi Lug. Sr. nov. 1875. 242. — mm) §ugavi
Lug, mjesto u okrugu smederevskovie. Niva u Su-
gavom Lugu. Sr. nov. 1870. 774. — nn) Voliki
Lug, mjesto u okrugu biogradskome. Livada u
Velikom Lugu. Sr. nov. 1875. 471.
2. LUG, liiga, m. vprav lixivia, cijed, ali je
u nasemu jeziku preslo na znacene: cinis, pepeo,
te je ono prvo vrlo rijetko. — Akc. kaki je u
gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim nom.
i ace. sing, lug, i voc. sing. luze. — Rijec je
praslavenska (lugb , lixivia'), isporedi nslov. lug,
ces. louh, pol. lug. — Bice rijec germanska, ispo-
redi stvnem. louga, srvnem. louge, nvnem. lauge.
a. lixivia, cijed. — Izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (,lixivium'), u Mikajinu (lu^, lusija , lixi-
vium, lixivia, lixivum, lixivus'), u Bjelustjencevu
(, lixivium, lixivia, caustica spuma, batava spuma'),
u Jambresicevu (,lixivium'), u Voltigijinu (jlessia,
ranno' ,waschlauge'). Cine popariti u lugu doma
a}ine. F. Lastrid, ned. 198. Lug ,lixivium', gen.
luga. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 16.
b. cinis, pepeo. — Izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (,cinis'), u Mika^inu (lug, pepeo , cinis,
ciner'), u Belinu (,cenere, la polvere nella quale
si risolve tutto quelle che arde' , cinis' 184*), u
Bjelostjencevu (v. pepel), u Stulicevu (,cinis'), u
Vukovu (vide pepeo). Da blagoslovi i posfeti ovi
lug. Bernardin 22. Prid oltar pak posta, tere
posveti lug, luzit po 6elu ja svakoga od Bozjih
slug. M. Maruli6^257. Voda procijena skroz
lug. Narucn. 5b. Gin' da t' se pohvata ruka lug
smrsiti, na kom ti pinata bude se variti. P.
Hektorovic 32. Kakono se ogan sahranuje u
lugu. M. Divkovic, bes. 206a'. od pepela ili
luga. B. Kasic, fran. 162. Koja se u lugu i pe-
pelu krije. nasi. 221. Otari pepelom ili lugom
imaju se cistiti. F. Glavinic, posl. 16. Zbirajuc
prosut lug. L Ivanisevic 328. Lug cini sara-
niti vatru da se ne pogasi. S. Margitic, fala. 266.
Vjekovito kad u lugih svojih. uzopet raja'u drugih
(gradovi). J. Kavaiiin 118a. Ov pakleni (ogan),
ki je pri nemu lug studeni. 398a'. Izvadit iz
uma kako vodu iz luga. (D). Poslov. danic. Na
noj luga, praha, blata ima barem pet lopata. V.
Do§en 208a. I vec studen lug razgrcu. 20915.
Onoga pra oli luga metni jedan dram. J. Vlad-
mirovic 8. Ug|evie pokriveno za mnogo drzi
lug vruc. N. Palikuca 45. Pofieo bi rigati lug,
paklinu i ogan. I. J. P. Lu6ic, razg. 10. Na-
redi svojim da mu donesu mnogo luga s kojim
cini svu crkvu posuti sijudi ga na reseto. And.
Kacic, kor. 302. Ti si, majko, bra§no prodavala,
a u bra§no pepela sipala, krivo si se Bogom za-
klinala da nijesi luga prisipala. Nar. pjes. here,
vuk. 308. 'Z luga nam je kruha 'spekla. Jacko.
80. Zaistu od ne^a sto hijada tovara luga da
planine obaspu. Nar. prip^ bos. 1, 17. — Tilo
negovo u lug se obrati. Ziv. jer. star. 1, 235.
S kojim (ognem) do lahta mu se izazgase i u
lug obratise (ruke). P. Radov6ic, nacin. 509. Ov
(ogan) po po^u sve u lug klade. A. Vita|ic, ist.
248l>. Od zlijeh tuga pec ognena da nas u lug
svijeh obrati. A. Vita|i6, ostan. 13. Niove gra-
dove u lug obratiti. J. Banovac, pred. 106. Da
ce se do nikoliko godina sve ove kuce soriti,
sva dobra ovo^ra mista^ prosisti, i vas svit se u
lug ufiiniti. razg. 90. Cini (Bog) dazdit ognem
svrhu ono pet gradova, ter se u lug ufiinise.
192. Jedan vas kasteo izgori i u lug se ucini.
pripov. 143. Neka je tilo izgorilo i u lug se
obratilo, skupice ga. J. Filipovii 1, 218*. Sto
nagla vatra zeze, sve se u lug brzo sleze. V.
Do§en 8b. Da malo po malo ucini (drvo) u lug,
u pepeo oliti u nisto. M. Dobretic 190. metofo-
ricki. Dal' gdi srcbe vatra plane, srdan lugom
tu postane. V. Dosen 192*. A gdi plane, tu sa-
zeze (srcba), da se u lug 6ovik sleie. 192b. — i
lug se jalovice oskropivase ter posfecivase ockvr-
nenih. Bernardin 61. paul. hebr. 9, 13. Pop jib
oci§case skropoci vodom u koj bi§e lug krave
crjene. M. Marulic 71. Luic jalovico po§kropJen
oskvrnonje posvecuje. L Bandulavic 69b. paul.
hebr. 9, 13. — I tako do deset dana rodi se od
onogar luga. P. Posilovid, cvijet. 150. Od koga
se luga zametne crv. J. Banovac, pred. 28. —
Lugom potrusivsi svu glavu. M. Marulid 35.
Nego oni pride krstjanom poslija dan od fiiste
sride, koga verni slide, kim je z g^ora dano, lug
na glavu cide. D. Barako%'ic, vil. 72. Grgur
med nimi u vrici obu6en, lugom posut. F. Gla-
vinic, cvit. 113b. Posuvsi lug svrhu glave. P.
Posilovid, nasi. 25b. Qdi se posuo lugom i praom.
S. Margitid, fala. 21. Gledajudi (mi) one grob-
nice, a navlastito oni lug koji se jutros svrhu
nasih glava posipje ... J. Banovac, razg. 84.
Posipjudi glave s lugom. pripov. 170. Judita
posu se lugom. J. Filipovid 1, 295'i. Posipa nas
prahom i lugom. F. Lastrid, svet. 15^. Promi-
sliti pokornike prvasni vikova, koji prihodaju
k ispovidnicima bosi, posuti lugom. I. J. P.
Lucid, doct. 16. Postavi obraz moj u lugu i u
prahu. S. Margitid, fala. 251. Sad je nam pida
lug. I. Ivanisevid 324. Spasno 'e i nam posta-
vjati sve ufanje u pokoru i s Davidom lug hu-
stati. J. Kavanin 64*. Da je kra} sveti io lug
i pepeo na svojoj trpezi. B. Zuzeri 252. — Jao
2. LUG, b.
202
LUGBEN
ovo moje tijelo ima se okrenuti u lug, u prah,
u smrdost i u crve. P. Posilovic, nasi. 13^. Ima
gospar, kako i sluga, pedaj mjesta, 6aku luga.
J. Kavanin 388*. — Ki sain lug i prah. Nauk
brn. 52. Molim ja, lug, prah i nistar. I. Ancid,
ogl. 192. Bududi ja prah i lug. P. Radovcid,
ist. 133. Jere jesi lug i u lug ces se okrenuti.
P. Posilovic, nasi. 47b. Da smo zemja, prah i
lug. J. Bauovac, pred. 98. Svaki je dovik prah
i lug. F. Lastrid, svet. 17*. maze biti da u ovome
primjeru lug (u soijem rukopisima lugh) ima
toko znacene (covjek govori u samome sebi), Hi
treba iitati lud? Drugo lug sto hod da t' rece,
nego gleda tve osude, ili umrijet neka bude, il'
da }ubav tvoju stece? S. Boba|evid 22.5. — Lug
jest nedistoda i smrad. T. Lastrid, ned. 400. —
Oblidivsi ved od luga. D. Barakovid, jar. 71.
Vas se pripade biji luga (popel). B. Krnarutid
35.
3. LUG, m. plug. — U Voltigijinii rjedniku:
,aratro' ,pflug'. — nepouzdano.
1. LUGA, /. vidi 1. lug. — U dva pisca ea-
kavca xv i xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Stu-
licevu (,nemu3, silva'). Mnozi ki lugami na
konih bizahu, sabjeni pradami legose u prahu.
M. Marulid 57. Poni se tuzi. dali ces bit u put
Slobodan u luzi, sigur domom i u kut. 156.
Skripju luge zelenima granicami. I. Zanotti,
en. 29.
2. LUGA, /. ime nekijem zenskijem domacijem
zivotinama (radi boje, vidi lugast), n. p. :
a) kokosi. Liiga, lugasta kokos. na Bracu.
A. Ostojid. Luga, kokoS. Krupa, Bosna. D. Hire.
b) kozi. Krupa, Bosna. I). Hire.
c) kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 25.
d) ovci. Oraovac, Bosna. D. Hire.
LUGAC, lukca, m. ime volu, isporedi 2. luga,
cj. kajkaoski lugec. Kupdina dona. D. Hire.
LUGAN, m. ime volu. F. Kurelac, dom. ziv,
25. D. Trstenak. — isporedi 2. luga, c).
1. LTTGAR, lugara, m. vidi sumar. — Fostaje
od 1. lug. — U Bjelostjencevu rjedniku: ,saltu-
arius, forestarius, forestus', v. foznar; u Jambre-
sicevu: ,silvanus'; u Stulicevu: ,boscajuolo' ,sal-
tuarius' is Habdeliceva ; u Voltigijinu: ,boscajuolo,
boschiere' ,ein forster, forstknf cht'; u Vukovu:
(u Dalmaciji i Hrvatskoj) vide §umar.
2. LUGAR, lugara, vi. vidi u Vukovu rjedniku:
(u sali) jarac (jer i on naj vi§e u lugu zivi)
,scherzhaft fiir' jarac.
LUGARI, m. pi. ime selu u Srbiji u okrugu
toplickome. M. D. Milidevid, kra). srb. 387.
1. LUGARI6, m. vidi SutjenicaV — U nase
vrijeme u Istri. Liigaric .i. 4U. radid ,\villeme-
tia'. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 58.
2. LUGARI6, ttj. prezime. — U naSe vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 229.
LUGARIJA, /. vidi lugarstvo. — U pisaca
nasega vreinena. Lugarija ,f6r3terei, (forstrevier)'.
Jur. pol. terminol. 216. Lugarija, sumarija ,re-
vier (forstlichor bezirk)'. 432.
LUGARIN, lugarina, m. vidi lugerin.
LUGARNICA, /. vide Sumarnica. — U pisaca
nasega vremena. Lugarnica, Sumarnica, ,f6r3t-
liches amtslocalo'. Jur. pel. terminol. 215.
LUGARSKI, adj. koji pripada lugarima. —
I kod mjesnoga imena: Lugarski Brijeg, selo u
Hrvatskoj u iupaniji varazdinskoj. Razdijej. 93.
LUGArSTVO, n. lugarev posao. — U pisaca
nasega vremena. Lugarstvo, Sumarstvo jforst-
wesen'. Jur. pol. terminol. 639.
LUGAST, adj. veil se o boji slicnoj boji luga,
tal. ,cinerizio'. na Bracu. A, Ostojid.
LUGaS, m. ime pijetlu. F. Kurelac, dom. ziv.
53. — isporedi 2. luga, a).
LUGAVAC, lugavca, m. prezime. — U nase
vrijeme. Matija Lugavac. Rat. 332.
LUGAVACKI, adj. koji pripada Lugavdini.
Lugavacka (opstina). K. Jovanovid 149.
LUGAVfilNA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
smederevskome. K. Jovanovid 149.
LUGERIN, lugerina, m. tal. lucarino, luche-
rino, mlet. lugarin, lugherin, Chrysomitris spinus
Boie. — isporedi ciz, ciz (oboje nije dobro pre-
vedeno), cizak (sve rijeci od nem. zeisig). — U
nase vrijeme u Dubrovniku, vidi S. Brusina, ptice
hrv.-srpske, nastavak. 12. Lugerin, Fringilla
spinus. Slovinac. 1880. 31*.
LUGESa, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv.
38. — isporedi 2. luga, b).
LUGICA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv.
61. — isporedi 2. luga, c).
LUGIC, m. mjesno ime u Srbiji. a) mjesto u
okrugu kragujevaikome. Livada u Lugidu. Sr.
nov. 1863. 260. — b) selo u okrugu toplickome,
M. D. Milidevid, kra}. srb. 392.
LUGO, n. vidi 1. lug. — Na jednome mjestu
u- narodnoj pjesmi xvui vijeka. Ide Janko Se-
kulom u lugo lova loviti. Nar. pjes. bog. 55.
LUGOMIR, wj. ime rjecici u Srbiji u okrugu
jagodinskome. M. D. Milidevid, srb. 198. Cu-
prija na reki Lugomiru. Sr. nov. 1870. 390. —
vidi i Lugomira.
LUGOMIRA, /. vidi u Danicicevu rjecniku:
zupa koju je kra| Stefan Prvovjencani dao Zidi :
, Lugomira'. M{on. serb). 13. (1222 — 122a). bez
sumne pogrjeska: ,Lugomba'. 13. to de biti iz-
medu Cuprijo i Jagodine na rijeci koja je na
Kipertovoi karti zapisana ,Lugowina' a koju
Milenkovid na svojoj karti pi^e Lugomir; i sam
raspitujudi kako se sada zove ta rijeka, dobih
odgovor da se zove Lugomir.
LUGONA, m. ime volu. F. Kurelac, dom. ziv.
25. — isporedi 2. luga, c).
LUGOSkA, /. u Vukovu rjedniku: (u Barani)
vide [cardaklija] logoska.
LUGOVI, m. pi. mjesno ime.
a. opcina u Bosni u okrugu sarajevskome.
Stat'st. bosn. 15.
b. mjesto u Srbiji u okrugu rudnidkome.
Zem}a ii Lugovima. Sr. nov. 1863. 248.
LUGOVO, n. Gorne Lugovo, ime mjestu u
Srbiji u okrugu knezevadkome. Niva u Goriie
Lugovo. Sr. nov. 1875. 11.
LUGBA, /. vidi hemija. — Nadineno u naSe
vrijeme od 1. luciti, 1. Lu^ba, chem. lat. ,che-
mia' ,chemie', tal. ,chimica', frc. ,chimie', egl.
chemistry'. B. Sulek, rjedn. znanstv. naz.
LUGBA R, m. dovjek §to se bavi lugbom, vidi
hemik. Lumbar, chem. ,chemiker', tal. ,chimico'.
B. ^ulek, rjedn. znanstv. naz. Wedgwood po-
zovnu k sebi u pomod ta|iku (ital. ,crogiuolo')
lucbara. M. Pavlinovid, rad. 26.
LUGBARA, /. vidi lu^barnica.
LUG B ARNICA,/, mjesto (soba ili zgrada) gdje
radi lugbar. Lucbara, Lu^barnica, chem. ,che-
misches laboratorium', tal. ,laboratorio dei chi-
mici', frc. ,laboratoire', egl. , laboratory'. B. Sulek,
rjedn. znanstv. naz.
LUGBEN, adj. koji pripada lugbi, vidi he-
LUGBEN
mi6ki. Lu^ben, chem. ,chemisch', frc. ,chimique',
egl. , chemical*. B. Sulek, rjefin. znanstv. naz.
Nade lugbenu slitinu. M. Pavlinovic, rad. 21.
Prodavao je neke lugbene masti za vlase. B2.
LUGBENIK, m. vidi lugbar. Lu^benik ,che-
miker'. Zbornik zak. 1853. 2, 7.
LU(jBENINA, /. lugbena sastavina. Lugbe-
nine (pi.), mere. ,cliemikalien, chemische waaren',
tal. ,prodotti chimici'. B. Sulek, rjecn. znanstv.
naz. Zaliboze izgubjenih lu^benina. M. Pavli-
novic, rad. 22.
LUHLENICA, /. mjesno ime. Luhlenica dona
i gorna, dva sela u Bosni u okrugu barioluc-
kome. Statist, bosn. 39.
LUI, m. ime musko, franc, (pa i nem.) Louis,
vidi Ludovik. — Ne mijena se po padezima. —
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (,Lu-
dovicus', za austrijskoga vojvodu, kneza baden-
skoga). 1689 izide Arapb pasa s vojskomb, i
razbi ga princa Lui hercegb na Batofiini, . . . i
primise Nemci svu srbpsku zemlu i pleniSe Skope.
1690 uhiti Tekeli graf Anzera pod Brasovomi..
kad to 6u princi Lui hercegb, vrati vojsku ka
Erdeju. 1691 dode Cuprilic vezirb u Sremb, i
razbi ga princi Lui hercegb na Mihajevcu. tozde
leto pojde princu Lui ercegb podb Varadinb.
Okaz. pam. saf. 87. 1697 izide carb Mustafa i
pade na Tisu i dode na Segedinb. stize princu
Lui (uprav Jevdenije. D. Danicic) s Nemci, razbi
mu vojsku (na Senti. D. Dani6i6). tozde leto
princy Lui (vidi gore) pleni Sarajevo. 88.
LIJIG, m. vidi Ludovik. — Od tal. Luigi. —
Od xviir vijeka po juznome primorju. Kamo Sti-
pani i ostali . . . Luigi, Flaviji, ko cesari, kraji
i svijeta gospodari? J. Kavanin 244b. — Jme
talijanskoga sveca Luigi Gonzaga ne izmijenuje
se u talijanskome s imenom Ludovik, a latinski
je Aloysius, nemaeki Alois i Louis, ali je fran-
cuski isto Louis za jedno i drugo. Molitva s.
Luigu Gonzagi. Stit. 80. — I sad u Dubrov-
niku. P. Budmani. — isporedi Lujo.
LUIGA, /. ime zensko previa muskome Luig.
— Tal. Luigia. — 0 nase vrijeme u Dubrov-
niku. — Ima i bi^ka bela luiga (tal. bella luigia)
u Dubrovniku, i erba luiga (tal. erba luigia) m
sjevernoj Dalmaciji, vidi luiza. P. Budmani.
LUIZA, /. ime nekoj mirisnoj bijei, vidi kod
Luiga. Luiza (od tal. erba luiza = Aloysia ci-
triodora), Lippia citriodora Kunth. (Lambl) (na
oba je mjesta zlo pisano lujza). B. Sulek, im.
207.^"
LUJ, VI. tal. luglio, (vijesec) Jul, julij. — U
pisaca cakavaca xvi i xviii vijeka. U starom
Hvaru prvi dan miseca luja. P. Hektorovii 69.
Ov na dvajst tri luja pri Ziillichu gradu svim
postenjem razbi prusansku armadu. M. Kuha-
Sevid 117. Luj (tal. luglio), srpan ,juli'. 172.
LUJA Hi Liija, /. prvo je augm., a drugo hyp.
od Luiga. — U jednoga pisea Dubrovcanina xvi
vijeka kao akrostih u nekijem pjesmama : na
strani 55 (pj. 117), 107 (96), 205 (62). — Sad St
prvo govori rijetko u Dubrovniku, a drugo do-
lazi u dubrovackome obliku Luje (voc. Liije).
LUJANOV, m. prezime. — U nase vrijeme.
D. Avramovi6 255.
LUJANSKI. Lujanskoga, m. prezime. — U
nake vrijeme. D. Avramovid 270.
LUJE, /. vidi Luja.
LUJGA, /. vidi 1. licina. — Samo u Belinu
rjecniku: ,fune di teglia' ,tiliaceu3 funis' 334^, i
u Stulicevu: v. liCina iz Belina.
203 1. LUK, a, a).
LUJI6, m. prezime. — U nase vrijeme. Boca
41.
LUJO, m. hyp. Luig. — Akc. se mijena u voc.
Lujo. — U nase vrijeme. Pot^rdi ga papa rimski
i onaj Lujo Ma^ar. S. J^ubisa, prip. 16. — I u
Dubrovniku. P. Budmani.
1. LUK, m. arcus, naj starije je znacene i naj
sire: oblik sto primi nesto dugo, potvrde, ela-
sticno, kad se s dva kraja silom pregibfe. od toga
je postalo nekoliko osobitijeh znacena. u- stoji
mj. negdasnega a. — Akc. se mijena u loc. sing.
liiku, u gen. pi. liika, u dat., instr., loc. pi. lii-
cima; kad se uviece ov u mnozini, maze biti da
je akc. : liikovi, luk6va, luk6vima, liikove (Hi
lukovi, lukova, lukovima, lukove?). — Bijec je
balticko-slavenska, isporedi stslov. lakt, rus. ^lyK-b,
its. luk, pol. }^k, lit. lankas. — Korijen je lenk
(vidi lecati se, 2. lecka, izleknuti se), isporedi
stslov. lesti, l^k^, pregibati, lit. lenkti, pregibati,
linkti, pregibati se; Miklosid isporeduje i stvnem.
ir-lencho, iscasujem, a moglo bi se isporediti i
grc. Af/p^f, lixQiifd, kos, koso, lo^6;, kos, nakriv,
i lat. liquis, obliquus. — Naj prvo ce se ovdje
iznijeti naj obicnije osobito znacene (ima i u dru-
gijem spomenutijem slavenskijem jezicima, ositn
pofskoga u kojemu za ovo znacene ima ruska rijec
luk), jer kao da ga pisci i jedan dio naroda
shvacaju da je naj starije.
a. oruzje Hi orude za bacane strijela ; u glav-
nome se sastoji iz elasticnoga pruta (sto nioze biti
od drva, roga, nada itd.) silom nakrivfena uzetom
(vidi tetiva, tetivo) sto mu je pricvrseeno na oba
kraja. — Izmedu rjeinika u Vrancicevu (,arcus,
mag. kezivv, t. j. k^ziv), u Mika^inu (luk za
strijati , arcus' ; luk za lov, banista ,balestra' ,ba-
nista, catapulta'), u Belinu (,arco* .arcus'; luk
napet ,arco teso, arco carico' , arcus intentus' ;
luk oslablen ,arco allentato' , arcus remissus' 98b •
lovni luk ,balestra d'uccelli' ,balista aviaria' 25b),
u Bjelostjencevu (, arcus'), u Jambresicevu (luk za
strejane ,arcu3'), u Stulicevu (.arcus, balista'), u
Voltigijinu (,arco, archetto' ,bogen'), m Danici-
cevu (lukb , arcus).
a) u pravome smislu. Ne na lukb ili myseu
upovajuste spasohom se. Domentijan'' 36. Sb
lucbmihb (sic) i strelami. Spom. sr. 1, 48. (1403).
Protezudi lukove bivole. M. Marulic 11. Jere-
tike pobijajuci sa vsimi nih luci i oruzji. Tran-
sit. 22. Kako strijela kada se iz luka strijeli,
takoj od nih otide. Zborn. 111^. Strijele mecudi
iz luka. 138b. Jedan luk i jedan trkac u rukah
ima&e. Pril. jag. ark. 9, 81. (1520.; Jer vazda
ma ruka, gdi joj misal refie, udire iz luka. H.
Luci6 198. Ter kako luk jedan otegnut do mjere
grem sagnut po vas dan. N. Dimitrovic 61. Brze
neg strila iz luka puscena. P Zoranid 7^. Tko
oteze luk vele, brzo ga prikrSi. D. Eanina 26a.. De-
set dnije, pokole luka ne pohitih. Aleks. jag. star.
3, 321. (Djavao) na mjesto pancijera ima i drzi
nenavidost, . . . na mjesto luka i strijela napasto-
vanje. M. Divkovic 293a. Kakono ti strijela iz
ukrivna luka ne moze doci na zamijerku. 325'^.
Hitro izvadiv§i ostre i nemilo sabje, a druzi,
spravivgi luk i strijele, udriSe i navalise na nih.
B. Ka§ic, per. 145. Ved ne stoj, napni luk, ako
ces li kada. f). Barakovid, vil. 72. Sve je, Sto
svijet gleda i dvori, . . . na ognu vosak, . . . tre-
nutje oka, strila iz luka, kijem potegne snazna
ruka. I. Gundulid 232 — 233. Jahat bojne kone
lijepe, i iz luka tratit strile. 288. Svi imahu
kona dobra, sab}u britku i luk jaki. 328. Svaki
harbom vjeSto mece, svaki lukom dobro strijeja.
329. S ognenim su puskam mnozi (lovci), mnozi
1. LUK, a, a).
204
1. LUK, a, c).
s lucim napetima. 407. Misli (dijcte), iz luka
vitezovi §to potezu smrtne strile, da su posmijesi
i celovi. 419. Trijes lukova s trkacima naki-
cenih pribogato. 425. Ter nabunen oko nega
svak luk peiie, sabju izmiSe. 486. Pastir nape
luk. opruzi vajn (ujunca) strilom. F. Glavinic,
cvit. 134 Put medvjeda i put lava strahovitijem
zgadat lukom. G. Palmotic 2, 31. Koji do mjere
vjesto iz luka potezete. 2, 374. Dikla slavna
potekla je, brza iz luka kako strijela. I. V.
Bunic, mand. 36. Sab)u, luk i strile sa zlafcom
imahu. B. Kmarutic 10. Navlas oslabja se luk,
neka pomaze vecma na svoje vrijeme. M. Radnic
506b. Kad li bi opet on kosutu strijelio iz luka.
P. Kanavelic, iv. 64. Da iz luka vr}e biju
(Amazone). J. Kavahin 272t>. Da iz luka boje
smiri (strijejac). 473t>. Napeti luk, napinati luk,
napeti tetivu od luka, otognuti ali otezati tetivu
luku jtendere o caricar I'arco' ,arcuni tendere';
opruziti luk, spustiti luk, raztegnuti luk ,scari-
care I'arco' ,remittere arcum'. A. d. Bella, rjecu.
98b. Ovi luci i strijele, ove harbo i kopja koja
u ruci vidim od lovaca. B. Zuzeri 37. Jezik
mrmjavca jest kao jedan luk koji s jednim hit-
cem baca tri strile. J. Banovac, pripov. 150. Ne
zuadete li vi da se macem si6e na blizu, ali strilom
na daleko se dokuci i povali? F. Lastric, ned. 25.
Naostrite strile, napunite lukove. 337. Kada
mu se (Iiius) ukaza u prilici ditiia lukom i stri
lami oruzana. A. Kanizlic, uzroci. 38. U ruke
ti ufiti tvrda luka rozanoga. Nar. pjes. mikl.
boitr. 1, 43. Luk dugo napet puca. (Z). Poslov.
danic. Donesi mi luk i Likoliko strila. And.
Kaci6, kor. 264. Strela iz luka ispustena. J.
Rajic, pou6. 1, 5. Bijestan vojnik nateze luk.
A. Kalic 567. Pak uzima luke i strijele, pak
izlazi na drum za busiju. Nar. pjes. vuk. 2,
79. Zapo luka i dve bele strele. 2, 216. Pri-
tvrdivsi jedan kraj od he (opute) za strijelu,
da puste odozdo strijelu iz luka da se dobro za
cardak prihvati. Nar. prip. vuk. 9. Tul i luk.
D. Danicic, Imojs. 27, 3. Luk junacima slomi
se. Isam. 2, 4, Posladu narodima u Tarsis, u
Ful i u Lud, koji natezu luk. isai. 66, 19. Luk
i kopje nosice. jer. 6, 23.
bj u metaforickome (Hi simbolickomej
smislu.
aa) u grckoj mitologiji "Eowg, Amor,
Cupido, bog }iibavi, oruzan je lukom i strelama
kojima pogada u srce bogove i }ude. kod toga
treba razlikovati, govori li se o samome bogu
kao 0 cefadetu, Hi o [ubavi u apstraktnome smislu.
u prvome slucaju ne treba shvatiti luk u meta-
foriikome nego u pravorne smislu; a u drugome
je metaforiiki (Hi upraii simboliiki) smisao. Ve-
nus, od Jubavi majka i bozica . . . Jer joj sin
brezocni . . . kad te vidi . . . vaze luk i nape, i
odkriv tulicu, izabra pak zape zlacenu atrilicu.
H. Lucid 289. S protegnutim lukom i s opernom
strilju bog }ubveni stase. P. Zoranii 20'*. Go
hodi strelami, kao ptica lete6i, u srcu vilami i
)udem stojeci; malahat luk ima i na liem malu
stril. D. Ranina 60». ^jubav stat ne mozo bez
tvoje milosti, toli ju pomaga mod od tve liposti
er kad luk bode 6ted, vazda uzme na sviti po
ofiih tvih omjer za dobro strijeliti. 83i. l^ubav :
Sto ^elis, majko ma, §to Judi§, boiice, sve pita'
boz srama u moje desnice. jeda Ijepos tvoga
uresa hode da luk napnem odi suprod bogu komu-
godi od mora, ali od nebesa? I. Gundulid 6. — Er
na svijetu nije toga mjesta otajna i skrovita,
gdi iz luka juvenoga zlatna strijela ne dohita.
460. Da iz luka ognonoga klota jubav ne do-
hita. J. Kavahin 7". — Amo pripada i ovo : I
trpit ni muka stril u, da ni ranu, gospoje, iz luka
tvojega poslanu. H. Lucid 207.
bb) metaforicki se kaze i o smrti da
ubija strelama. (S) starcome ja u toj idudi jur
tada, opregnu smrt luk svoj, da hemu smrt
zada, a ^jubav prod meni strili svom strilom. D.
Rahina 39b. (Smrt) vazda stoji zapihudi luk.
M. Radnid 334*. — Slicno je i ovo : Andeo raz-
krejuten elefantjim lukom strija duse koje slav-
nijem putem hotile bi stupat sbija, a nije im
osujeno nego tlacit dno pakleno. J. Kavahin
481b.
cc) takoder se metaforicki Hi simbolicki
govori u svetome pismu o luku Bozjemu, vidi:
,Nisi conversi fueritis, gladium suum vibrabit,
arcum suum tetendit et paravit ilium', psal. 7,
13. Bog je pripravil svoj mec i napregal je svoj
luk. Korizm. 30*. Ako se (ne) budete obratiti,
mac je svoj izvadio, luk je svoj napeo. M. Div-
kovid, bes. 563*. „Ako se no obratite, mac ce
svoj izvaditi, luk je svoj zapeo". . . . Za razu-
miti ovo govorenje, imate znati, bratjo moja, da
u svemogudoj desnici Bozijoj niti je potrebit
mac, ni luk, nit' oruzje, ni strile, . . . nego je
onako pisano za nas nauk i razum, ueka svak
znade da je blizu hega smrt hegova i Gospodin
koji de ga suditi. F. Lastrid, ned. 25. I ako se
nede bezboznik da obrati, on ostri mac svoj, na-
teze luk svoj i naperujo ga. D. Danicid, psal.
7, 12. — Slicno je i u ovijem primjerima: S kom
se na me svakih muka ore strijele Bozjeg luka.
J. Kavahin 435*. Obicava Bog dat svojima za-
'edno zalost i tiSenja . . . Kako kopje snazna
Akila, ko kad raha i ozdravi, luk nebeski tako
strila, da i rani lijek ostavi. 525*.
(Id) i u ovijem biblickijem primjerima
ne treba shvatiti u pravorne smislu: Jer evo
grje§nici nategose luk, zapeSe strijelu svoju za
tetivu, da iz mraka strijejaju prave srcem. D.
Danicid, psal. 11, 2. Mac potezu bozboznici, za-
pihu luk svoj, da obore ubogoga i ni§tega i po-
koju one koji idu pravim putem. 37, 14. — vidi
jos (o prvome primjeru) : Kad tko luk nacini
svezav§i konopcidem kra'eve, da ga toliko pri-
tegne dokle luk slomi, istina je da bi se rastali
dili od drveta, al' bi konopdid drzao obodvo'e,
bududi svezano jedno s jednog kraja a drugo
s drugoga. Luk je bio doisto Isukrst kako covik,
ali svezan zlatnim konopdidem od bozanstva,
koji luk istina je da smrtju bi slomjen, za§to,
kako piva prorok okruheni: „Evo gri^nici zate-
gose luk": prinevirni, to jest, difuti i priopaki
sluge tako otesca§e Gosjiodina mukama, da se
luk 2ivota hegova vrimenitoga prilomi i s tilom
se dusa rasta, ali zlatni konopdid od bozanstva
uzdrXavase vazda jedno i drugo. F. Lastrid, test.
201*b,
ee) i ovdje je metaforidki (mozebiti o
toboinemu djelovanu zvijezda na ^udski svijet):
Nebo i zemja da se srdi teskom srzbom cijeda
toga vidod, tako zlo da grdi zlo stvorenje stvorca
Boga: sunce i mjesec jur spravio strahovitu 'e
tminu carnu, da bi u vjocni jad stavio zlu skup-
gdinu tu neharnu; jasne zvijozdo napravjaju luk
zostoki, smrtne strile, od svijeh strana da strije-
jaju hude cete i nemilo. A. Vitajid, oatan. 110.
ff) pogled (koji strije(a kao }uhav, ispo-
redi aa)) isporeduje se stnjeli, pa po tome oii
luku. Luk he odi, pram tetivu, a poglede stvori
strijelu (J^.ubav). 1. Gundulid 338.
r) u prencsenome smislu, neki kolac Sto se
mijesi za uskrs; nije slidan mjesecu (kao sto kaze
Vuk) nego mu je oblik od prilike kao B, t.j. luk
sa strijelom. — Od xviii vijeka u Dubrovniku,
1. LUK, a, c).
205
2. LUK
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,ciambella che si
fa per le feste di natale' ,spirae species quae fit
in festo uativitatis D. N. J. C), i » Vukovu:
(u Dubrovniku) kola6 (kao mjesec) koji se o bo-
zicu daje sluzite|iina i kad ko sto douese sa sela.
Bozic lukove, uskrs tehare mijosi. (Z). Poslov.
danic.
b. sto krivo kao luk uopce i u osobitijem
znacenimn.
a) uopce. — Izmedu rjecnika ii Belinii (u
luk zakucen ,a foorgia d' arco' ,arcuatus' 98'').
S jedne strane tuj pazi so, i bez svrhe i bez
mjere turska strasna vojska gdi se jakno mjosec
na luk store, f. Gundulic 434. Sad se ocako
zove u geometriji dio Hi komad svnke krive li-
nije. Luk, math. ,bop:en', tal. ,arco'; nezavrsea
luk ,bogen von unbe»timmter ausdehnung, nicht
bogranzt'; eliptican luk ,elliptischer bogen". B.
§ulek, rjecn. znanstv. naz.
bj vidi svod. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,arco, cioe quel che e fabricate a somi-
glianza d' arco' , fornix' 98''). Luk prostrt kako
sator nad ulazom cinahu. P. Zorani6 SS**. S pet
sirocijeh lijepijeh luka od mramora slavna i bila
bjese nad nom vjesta ruka tvrdu strehu sagra-
dila. G-. Palmotic 3, 20'i. Lukovi biserni, pi-
lastri od labastra. M. Jerkovid 100. Velicanstvo
od Solina kazu . . . stupi, kipi, luci. J. Kavanin
164f>. Stupi ki su ukrasni zavodnimi luci od-
sgora. 48ia. Dvanadeste stijena jakih podumint
mu (raju) stanovit je, dvanadesti to je clankih
apostolske vire svete . . . cetirit je stol hrabrenl,
svakom stranom luci gredu . . . Posrjed lukov,
rec bi, stavne mucenika da su glave. 483a'. Tko
god od vas glasoviti oni dvor Solomunov bude
promotrio, bio bi ga vidio . . . direci, lukovi i
stupovi temejito podaprta. F. Lastrii, test. 352 '.
— C7 prenesenome smislu. Pak klefieci rukam u
tie uprtijem luk je i pokrov vise nega svojijem
tijelom ucinila. B. Zuzeri 122. — Metaforicki,
0 obrvama. Dva luka ka sjenu pozorim stva-
raju. D. Eanina 1^. Dva luka pod kima pozora
dva stoje. 46*.
c) vrata sa svodom i borjato nakicena, kroz
koja po starome rimskome obicaju svecano pro-
lazi vladar nakom dobiti Hi had pulazi koje
svoje mjesto (sad se pise slavoluk). — Izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (luk dicni na cije po-
stene naprav|en ,arcus triumphalis'). ^Jeze luk
on kazet ih imenom sazidan v Rimi. S. Kozicid
34b. Na vratima uzviseni od dobiti luk nadose,
svijem Ijepotam nakideni, kraju na cas ki uzdi-
gose. P. Kanavelic, iv. 488.
(I) (nebeski) luk, ddga. — Ima i u dru-
gijem slavenskijem jezicima, te se ne zna, jeli ovu
znacene po tudijem jezicima (tal. arcobaleno,
franc, arc-en-ciel, nem. regenbogen itd.). — Iz-
medu rjecnika u Mikalinu (luk nebeski, duga
,iris, arcus coloratus'), u Belinu (luk nebeski
,arcobaleno o arco celeste' ,iris' 99^1), u Bjelo-
stjencevu (luk nebeski ,iris'), u Jambresicevu (luk
nebeski, puga .iris'), u Stulicevu (luk nebeski
,iris'). Prikazati ce se luk duge moje. B. Kasid,
rit. 333. Ovo je ona, ka jest . . . luk nebeski. F.
Glavinic, cvit. 280a. Znamenova ga otcu Noe u
luku nebeskome. 417^. Nebeski luk. M. Gaza-
rovid 100. Luk moj (to jest dugu) stavidu u
oblakovih. A. Badid 444.
e) mjesec kad se vidi mani od polovice. On
luk zlatokrugi nodvidne svitlosti. I. T. Mrnavid,
ist. 181. U druztvu koliko Cintija mladanih se-
strica tirajuc zvirke dugo, zahod ladit suncani
kad podme tihu sumu, zudi luk polozit doli . . .
M. Katandid 60.
/) na kolijevci, isporedi 1. ludac. Luk se
u besiko detine vise glave tako zove. u Herco-
govini. (ne znam ko je zabi^ezio).
ff) na samaru, vidi krstac, b. Na samaru
u mazge ona dva drva u nakrst kojih se drzi
onaj te jaso ,umbo sellae'. Slovinac. 1880. 87.
Liik, vidi krstac. na Bradu. A. Ostojid.
1i) vidi pero, tetik (na pusci i uopce). —
U Vukocu rjecniku: ,boi der pistole uud flinte,
die fedor' ,elatpr' [cf. tetik (toftik)]. oidi i: u
arnautskijeh pistoja na tabangetu kao mali ja-
stucid, da luk ne bije u ruku. Vuk, rjodn. kod
jastuk. U Prizrenskijeh pistoja tabani su ne-
macki (na kojima su lukovi i zubovi iznutra), a
u arnautskijeh su tabani arnautski ili turski (u
kojijeh su lukovi i zubovi spola). kod kubure.
U puske na carku ima luk. u Hercegovini. (ne
znam ko je zabijezio). — Uopce, vidi kod dvo-
lucan.
i) gadalo (posoe prema znacenu kod a). —
Izmedu rjecnika u Mikalinu (luk od gusli , plec-
trum'), u Belinu (luk od udaranja ,archetto, stro-
mento col quale si suona la lira' , plectrum' 97l> ;
luk od gusli ,arco della lira' .plectrum' 98b), u
Stulicevu (luk od gusli, luk od udarana , plec-
trum'); maze biti ovo znacene i u Voltigijinu
(tal. .archetto'). Kako da bi se lukom gusleuim
zica dotakla. P. Knezevid, osm. 314. Pa naperi
drvo gudalovo, ter na gusle naslonio luka. Osvetn.
3, 9.
kj kao da je u ovijem primjerima kolo,
igrn, pies. S vilami luke i tance izvoditi. M. Ve-
tranid 1, 246. Kako da tuj vile vode po pojani
luke, tance. 2, 269.
2. LUK, m. Allium L., znaci cijeli rod bi(aka,
te se vrste razlikuju medu sobom pridjevima;
moze znaciti i jednu vrstu bez pridjeva, ali to
nije svuda isto, tako u Dubrovniku luk znaci
crni luk, drugdje pras, a kod vecine naroda bi-
jeli luk. — Akc. se ne mijena. — Bijec je pra-
slavenska (luk-i.), isporedi (bez pridjeva) stslov.
lukb i rus. .lyK-b, crni luk, po}. luk, pras, ccs. luk,
majcina dusica (!) i pras. — Postaje od ger-
manske rijeci, isporedi stnord. laukr, anglosaks.
leak, stvnem. louhh, srvnem. louch, nvncm. lauch
(pras). — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (luk
cesni , allium'; luk crjeni ,caepe'), u Mikalinu
(luk crjeni ,caepa vol caepo, caepula, dim. ; luk
ijijeli, luk cesan , allium'; luk veliki ,ulpium';
luk, kelero. }utika ,scalogna' .bulbus esculentus' ;
luk pori, porasti, purid ,porrum'; kod pasji: paaji
luk ,aglio orsino, aglio cervino' ,elaphoscorodu3'),
u Belinu iluk cesan , aglio' ,allium' 53^; luk cr-
jeni ,cipolla, agrurae noto, e di piu sort!'; ,caepa'
194b; luk perati ,porro, agrume noto' ,porrum'
573b; u drugome izdanu: luk pasji ,3quilla, ov-
vero bulbo, specie di cipolla' ,scilla' 357b), ^
Bjelostjenievu (,caepae'. 2. luk drjenec, cipula
,caepa rubra et caepe, bulbus esculentus, squilla
esculenta, pallacana, unio, marsica'. 3. luk divji
, bulbus agrestis'. 4. luk kozjak , caepe asoalonia'.
5. luk beli, v. deSen. 6. luk pori ,porrum'. 7. luk
luk divji jbulbus'; luk por ,porrum', vidi i kod
lukov\ M Stulicevu (.caepa, caepe'; luk bijeli,
luk cesan , allium'; luk cesan zmijini, luk divji
, aglio serpentino' ,allii species'; luk, keSero, v.
jutika; luk perjati .porrus, porrum'; luk gladiji
,hermodactylus' ; luk medvjedi, luk zrimos .al-
lium ursinum'; luk pasiji , caepa canina'; luk
vinogradski .ampelopraso, porro di vigna' , por-
rum vineale*; luk crveni ,caepa capitata'), u Vol-
2. LUK, a.
206
1. LUKA, a.
tigijinu (.scalogna' .schalotte'), « Vukovu: jder
lauch' .allium': 1. bijeli ,dej knoblauch' , [Allium]
sativum [L.]'. — 2. crni .die zwiebel' .[Allium]
cepa [L.', cf. kapula, kromid, kromiti lukj.
a. bez pridjeva (za cijelo znam samo da du-
brovacki pisci misle na crni luk). Ako vidi§ (u
snu) luk, all da ga blagujeS, toj prilikuje bolesl
ocima. Zborn. 140*. Kupi luka. M. Drzi6 133.
Korena al' k|ice petrovca i luka. D. Barakovic,
vil. 331. Luk i meso zalujuci i za Ejiptom uz-
di§u6i. I. Ivanisevic 61. Luk babi, a lukovina
djedu. (Z). Luk mu tuce vrh glave. (Z). Poslov.
danic. Zazelise jistbine ediptske, luk i ostala.
J, Filipovid 1, 433*. Mafika luka ne pokvari.
V. DoSen 178l>. Nistanemane Zidovi naucni go-
stit se lukom . . . D. Basid 39. Uzmi luka. J.
Vladmirovid 8. Od jedne glavice luka ima po-
tribu. N. Paliku6a 51. Dade nemu sve Sto ima-
dise, komad kruha i glavicu luka. And. Kacic,
razg. 148b, Blaguju6i luk. kor. 84. Rotkvi,
luku rak (znak u zodijakuj dobro pristaje. J. S.
Eejkovid 11. Zabunio se kao Ciganin u luku.
Nar. posl. vuk. 82. Kao luk i o6i. (Kad se ka-
zuje da se ko s kim ne slaze). 132. Luk i voda.
(Od toga nema nista). Luk ti u o6i ! (Kad se ko
cemu zacudi — kao da ne bi urekao). 171. Ni
luk jeo, ni lukom vonao. (ili:) Ni luk jeo, ni
nim mirisao. (Kad se ko cemu §to zna cini i
nevjest). 221. Luk, cslav. lukT), rus. -lyKi., bug.
luk, ces. sl6. luk, po}. luk, 1. Allium L. (Du-
rante, Vukasovid); 2. Allium sativum L. (Lika);
3. Allium porrum L. (Bartulovic). B. Sulek, im.
207.
b. s pridjevima, vidi naj prije: Luk bijeli
(beli Pancic), aglio (S. Budmani), Allium sati-
vum L. (Vuk, Slavonija). B. Sulek, im. 207. Luk
crimos (zrimo§ Stulli), aglio orsino (S. Budmani),
Allium ursinum L., v. Crimo§. Luk crni, Allium
cepa L. (Panfiife, Lazic). Luk crveni (crjeni
Skurla), cipolla capitata (S. Budmani), Allium
cepa L. Luk fiaplan, neka vrst luka (Vuk, Crna
Gora). Luk cesan (luc cesan u mletackome ru-
kopisu), aglio (Pizzelli, Aquila — Buc, S. Bud-
mani), allium (u mlet. rukopisu). Allium sativum
L., V. Luk fiesnoviti. B. Sulek, im. 208. Luk
cesan zmijini, divji, ophioscordon (Pizzelli, Kuz-
mi6, Aquila — Buc), Allium victorialis L. 209.
Luk cesnoviti, aglio (Anselmo da Canali), Allium
sativum L. Luk divji, schordeon (Pizzelli, Aquila
— Buc, Skurla, mletacki rukopis), ophioscordon
(Pizzelli, Kuzmid), 1. Teucrium scordium L. ; 2.
Allium scorodoprasum L. ; Allium ursinum L.
208. Luk drobnak, rus. .^yKi.-piaaHeu.'b, po).
drobny luk. Allium schoenoprasum L. (Stoja-
novid). 209. Luk gladi (gladiluk), hermodactylus
(Aquila — Bud, Pizzelli, Stulli), Colchicum L. Luk
kromiti (ngr. xoo/x/xiSt) (Vuk), Allium cepa L.
Luk medvjedi, (prema lat.) aglio orsino (Pizzelli,
Aquila — Bud, Durante), Allium ursinum L. Luk
mrki, vrst luka (Srpski arkiv za celok. lekarstvo).
Luk pasji, (prema tal.) cipolla canina, 1. cepa
porcina (Pizzelli, Kuzmid), Allium ursinum L. ;
2. Allium ampeloprasum L. (Freyer); 3. squilla
(Pizzelli, Kuzmid, Aquila — Bud), Scilla maritima
L. (Alschinger, Vodopid). Luk perati, Allium
porrum) L. (Delia Bella). Luk pojski, ornitogalo
(u aiiskome rlikopisu), Ornithogalum L. (Pardid).
208. Luk por, rus. .^lyni. nopeS, porro, prassis
(Kuzmid), Allium porrum L. Luk purid, porrum
(Durante), 1. Allium porrum L. ; 2. Allium am-
peloprasum L. (Visiani). 209. Luk svradiji, Gym-
nadenia conopsea RBr. (Srp. ark. celok. lekarstva).
Luk tiCji, cipolla settile, caepa sectilis (Vujidid),
Allium schoenoprasum L. Luk vilin, Muscari
comosum L. (Lazid, Vuk . Luk vinogradski, (prema
lat.) ampelopraso (Pizzelli, Aquila — Bud), porro
di vigna (Aquila — Bud), Allium ampeloprasum
L. (Vodopid). Luk vranin (Vajavac), Luk vrani,
neka vrst divjega luka (Vuk), Ornithogalum L.
(Srp. ark. celok. lek.). Luk zmijin, (zmijini
Aquila — Bud, zminski, rukp. u Visovcu; prema
lat.) allium serpentinum (Durante), Allium vic-
torialis L. 208. — Cesnb beloga luka. Sredovj.
lijek. jag. star. 10, 94. Koji su siti luka bije-
loga i kapule od Edipta. M. Eadnid 8a. Zeledi
bijele lukove i klice i lubenice od Edipta. 807^.
Da ne jede bijeloga luka, bio bi vrac. Nar. posl.
vuk. 52. Sto se obidno bijeli luk utucen jede
sa sirdetom (osobito od groznice). Vuk, poslov.
171. Da je bijeli luk zdraviji kad se ne Justi
nego onako s juskom kad se jede. 317. — Od
luka cesnovitoga. M. Drzid 315. — Smrad i ne-
cistodu s bijelim i crnim lukom razagnati. D.
Obradovid, sav. 58. — Ob)ubimo jecek smrded
od glavica luka crjenoga. M. Radnid 185l>. Qr-
venoga luka. J. S. Re|kovid 134. — Oko mene
ni divjega vidjet luka. M. Vetranid 1, 15. —
Glavatoga (jamacno crnoga) luka. M. Vetranid 2,
252. — Morski luk, Scilla maritima L. K. Cr-
nogorac, hot. 93. — Sad se dogovore da posade
naj prije mrki luk. Nar. prip. vuk.^ 275. — Luk
pernati uzize Jutinu. P. Knezevic, osm. 269. —
Ne ojdu mi ni divjega pora luka. M. Vetranid
1, 19. Simena od pora luka. J. Vladmirovid 25.
— Stahu kandaliri zlati sedmostruci i bili dupliri
kako puri luci. M. Marulid 64. — vidi i u rjec-
nicima.
c. u prenesenome smislu, bulbus, vidi glava,
i, 1 glavica, c). — Izmedu rjecnika u Vrancicevu
(,bulbus'). Hode§ nasititi se ovdje lukova i klica.
M. Radnid 83*. Na tu svrhu i luk od lijana . . .
J. S. Rejkovid 198. A koji luk za koren imade.
226. Koje cvide iz luka se rada. 313.
3. LUK, m. vidi 1. luka, b. — Na jednome
mjestu XVIII vijeka. Neka se uteku k ovomu luku
molitve. J. Matovid, kat. 510. — nepouzdano.
1. LUKA, /. vala da je naj starije znaiene
isto sto i kod 1. luk, ah se u balticko-slavensko
doba ogranicilo na savitak kakve vode (rijeke) ;
otale su postala jo§ onda druga znacena : obala
koju rijeka moze poplaviti, pole uz rijeku, pa i
livada i dolina, a u primorju morski zaton i
pristaniste za brodovje. — -u- stoji mj. negdas-
nega ij. — Akc. se mijena u voc. : luko, luke. —
Bijec je praslavenska (lonka), isporedi stslov. Iqka
, sinus' (u jednome primjeru u smislu: nedra, vidi
F. Miklo§id, lex. palaeoslov.'- kod hjka) ,ripa,
palus', rus. .lyKa, luk (u naj siremu smislu), sa-
vitak u rijeke, ces. louka, livada, po}. li^ka, li-
vada, lit. lanka, dolina, let. lanka, vlazna livada.
— Korijen je jamaino lenk, vidi 1. luk.
a. po Vukovu rjedniku livada pokraj rijeke,
ali se u nekijem drugijem rjecnicima nalaze i
znacena: dolina; suma (jamacno u ravnici), vidi
u Vrancicevu (luka, draga ,valli3'), u Bjelostjen-
cevu (,nemus, sylva 1. vallis nemorosa'. v. draga),
u Stulicevu (,3ilva' iz Habdeliceva), u Voltigi-
jinu (,bo3caglia' ,geh61ze'), m Vukovu (,die aue'
,pratum pone flumen'). — U soakome od ovijeh
primjera ne znam koje je pravo znaiene, ali sva-
kako ne pripadaju pod b. Sto se bise razbignulo
puka po zbjegovih i Stokakvih lukah. M. A.
Rejkovid, sat. B7ii. U lijepim Kusidskim lu-
kama. Nar. pjes. vuk. 4, 26. U Drobnake na Si-
roke luke. Ogled, sr. 420. Izmedu planina pored
voda i rijeka ima mlogo luka i paludaka. Vuk,
dan. 2, 33. Zasjede Izraijeve iskodiSe iz mjesta
svojega, iz luka Gavajskih. D. Danidid, aud. 20,
1. LUKA, b.
207
3. LUKA
33. Kad al' pored neki luka neo;ov zeka mrtav
lezi. B. Eadicevic (1880) 302. Luki, vrtovi na
podnozju brijega. Orehovica u Primorju. F. Pi-
lepic.
1>. tnorski zaton, naj cesce pristaniste za bro-
dovje. — Izmedii rjednika u Vrancicevu (,3inu3'
,golfo' ,meerschoss'), u Mikajinu (luka, porat
,portus'), u Belinu (,porto, luogo dove i navigli
stanno sicuri dal mare' ,portus' 575a), u Bjelo-
stjencevu (,siQus maris'), u Stulicevu (,portus, met.
refugium, confugium'), u Voltigijinu (,porto' ,see-
hafen') ; u Vukovu : (u primorju) ,der hafea'
.portus'. (dodano u trecemu izdanu po Vukovijem
hi^eskama) cf. pristan i [vide] pristaniste.
a) u pravome smislu. Za tim dojidrismo
u naj lipju luku. P. Hektorovid 7. Pritegnu u
dobru luku drijevo cijelo. B. Kasid, fran. 10.
A gdi god luka je pod nebom, znaj, doli, svaka
vitra daje na vrime kadkoli. D. Barakovic, vil.
(1889). 114. Na luku pod'te vi, i pomna budi
vam od vojske od plavi. F. Gundulic 14. I ko
rijese, uprav luke put uzese. 32. U staroga
luku grada (Atene) Kazlar-aga uveze se. 368.
Napufii se da s Rimjani Solin s lijepa mjesta i
luke. J. Kavanin 117*. Dohodak mu poda grada
i luke Svet-Marije. 1291^. I da u luci sustavi'
je pod Kartagom tri galije. 139t>. U istoj luci
i grad Novi supro6 Buci objavja se. 315*. Tko
da hvali upravnika, kad mu jos nij' plav u luci?
339b. Ne mogu6 dopriti koju luku da pogodi
(korabja). 438*. Brodoputno man zrcalo poka-
zuje Judem luke. 479*. Kadosne plavi u zudenu
luku upravi. I. Dordic, salt. 372. Gospa od
porta ili od luke nazivana. B. Zuzeri 215. Ma-
laka grad lezi posaden na rat plitka poluotoka,
gdje protjece z dvoje bridi, ko z dva lakta ka-
menita posred voda, ter ih iz tiba na okolis
uvijajuci raztvora prostranu jeduu luku. 396.
Koji se je namjerio u tu luku. I. A. Nenadi6,
sambek. 4. Imadija§e vojsku u luki brundu-
sinskoj. A. Kanizli6, kam. 607. Ova svakolika
prinese u luku carigradsku. 820. Izmedu deset
lada tesko jedna k luki domakne. uto&. 409.
Razbio se u luci. (Z). VjeSta je galija luci. (Z).
Poslov. danic. Nabodi u luci jedno drijevo. D.
Basi6 218. Juri sajka srijedom mora ravna mimo
luke i bijele grade. Osvetn. 2, 180. Sine more,
tvoje luke za slobodne ruke. 3, 40. Mili Boze,
lijepa ti li je Gruska luka! M. Vodopic, tuzn.
jel. dubrovn. 1868. 176. S brodovima ulazedim
u luke austrijanske. Zbornik zak. 3, 674.
b) u metaforickome smislu. Ki u krjepkoj
svojoj muci odjedrJSe k goriioj luci. J. Kavanin
301a. Uvede na sve ruke u tisinu svete luke.
384l>. Da i po vasoj preporuci mirno doprem
krajnoj luci. 526b. Dopru u luku od spasenja.
541a. Privodi brodara u zavitarje ol' ti luku od
spasena. M. Zoricii, osmina. 132. Da se ne
utopim u luci spasena. L. E,adi6 31. (Milosrde
Boije) bode da ona varos (Kortona) uzdana bude
tvoja luka. I. Velikanovii, marg. 75. Dokle se
pride do sre6ne luke. I. M. Mattei 235.
C. kao mjesno ime (u primorju prema zna-
cenu kod b), vrlo 6esto (samo i s pridjevima),
n. p.:
a) u Bosni. aa) selo i dva zaseoka u
okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 11. 13. 15. —
bb) selo u okrugu travnickome. 71. — cc) selo
u okrugu Tuzle Done. 95. — dd) vidi Bana
Luka. — mogu se i premjestiti ove dvije rijeci.
U Krajini a u Luci Bajnoj. Nar. pjes. vuk. 3,
533. Pak odoSe §eru Luci Bajnoj. kad u Luku
svati dobodise ... 3, 536. I kaldrmu preko
Luke Bane. Pjev. crn. 188a. _ g^) Dobretina
Luka, gora. F. Juki6, zem}. 28.
b) u Crnoj Gori, Orja Luka, selo u Bje-
lopavlicima. Glasnik. 40, 20. — Zove se i Orna
Luka. S Orna Luke Minu Markovida. Nar. pjos.
vuk. 5, 113.
c) u Dalmaeiji. aa) u kotaru dubrovac-
kome. aaa) selo blizu Stona. Schem. rag. 1876.
30. — bbb) selo na ostrvu Sipanu. Repert. dalm.
1872. 21. — bb) tal. Vallegrande, selo na Kor-
culi u kotaru korculanskome. 12. — cc) selo u
kotaru zadarskome. 36.
d) u Hercegovini. aa) zaselak i selo. Sta-
tist, bosn. 114. 120. — bb) zupa, vidi u Dani-
cicevu rjeiniku : zupa ,s obi strani Neretve' ja-
macno na utoku nezinu (?). Luku zupu s obi
strane Neretve. Mon. serb. 386. (1442 — 1435
prepis. XVI vijeka). U Luci u humskoj zem}i.
494. (1465). Da vi damo drevo da zito vozi iz
Luke u Olmis. Spom. sr. 1, 44. (1403). — cc) dio
varoii Mostara. ^j. Stojanovic.
e) u Hrvatskoj. aa) zaselak u zupaniji
licko-krbavskoj. RazdijeJ. 35. — bb) selo u zu-
paniji modrusko-rijeekoj. 49. — cc) selo u zu-
paniji zagrebackoj. 75. — dd) dva sela u zu-
paniji varazdinskoj. 94. 97. — ee) selo u zupa-
niji bjelovarsko-krizevackoj. 118. — ff) Luka li-
jeva i Luka desna, dva sela u zupaniji varaz-
dinskoj. 82. 83. — gg) xiii vijeka u latinskome
spomeniku pomine se mjesto ,Lonka'. Particulam
terre Lonca nuncupatam. Mon. ep. zagr. tkald.
1, 231. (1292).
f) u Slavoniji, ime livadi. Potofiani kod
Bastaja, Daruvar. D. Hire.
g)^ u Srbiji. aa) mjesto u okrugu biograd-
skome. Niva na Luci. Sr. nov. 1863. 156. Niva
u Luci. 200. — bb) selo u okrugu krajinskome.
K. Jovanovid^ 122. — cc) mjesto u okrugu po-
drinskome. Niva Luka. Sr. nov. 187.3. 671. —
dd) mjesto u okrugu pozarevackome. Zabran zo-
vomi Luka. Sr. nov. 1867. 308. — ee) mjesto u
okrugu rudnickome. Zem|a u mestu zovomu Luka.
Sr. nov. 1870. 683. — ff) mjesto u okrugu §a-
backome. Zemja zvana Luka. Sr. nov. 1868. 75.
— ffff) mjesto u okrugu va}evskome. I^iva zovoma
Luka. Sr. nov. 1870. 747. — hh) Simova Luka,
mjesto u okrugu krajinskome. Livada u Simovoj
Luci. Sr. nov. 1875. 887. — ii) Obradovida Luka,
mjesto u okrugu uzidkome. Livada Obradovida
Luka. Sr. nov. 1869. 601. — A'A) Kamenova
Luka, mjesto u okrugu uzickome. >iiva Kame-
nova Luka. Sr. nov. 1869. 601. — II) vidi u
Daniiicevu rjecniku: selo u Mafivi koje je car
Lazar dao Ravanici: ,Lukaa'. Sr. letop. 1847.4,
53. (1381). — mm) vidi u Danicicevu rjecniku:
selo ili zaselak xnoie biti i na oba ova mjesta,
a na oba je mjesta ista, a moze biti i .pratum' :
,niva nize Luke a vyse Mlacbna, . . . otb Luke i
otb Mladbna'. G(lasnik). 15, 272. 279. (1348?). —
lilt) vidi u Danicicevu rjecniku: ,Luka Dolna'
zaselak Plananima. — Zaselci Plaiianemb: Do-
jenci, . . . Luka Dolna. Mon. serb. 265 (u Da-
niiicevu rjecniku grijeSkom 256).
2. LUKA,/. Luca, tal. liucca., grad u Italiji.
— Izmedu rjecnika u Mikafinu (Luka, grad u
Italiji ,Luca') t u Belinu (,Lucca, citt^ nella
Toscana' ,Luca' 444b). u grad Luke dudesima
mnozijem sinu. J. Kavanin 308a.
3. LUKA, m. ^lovxni, Lucas, ime mu§ko. —
Od XII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,Lu-
kas' , Lucas') i u Danicicevu (.Lucas'). Odb sudbca
Luke. Starine. 13, 210. (1185 prepis. 1250). Ce-
tiri jevanbdeliste Marbka, Mateja, Ljuku, Jo-
3. LUKA
208
LUKAEEVIC
vana. Mon. serb. 35. (1253). U Trebbci Luka.
97. (1330). Luka Bunicb. 215. (1390). Da se dastb
popu Teodosiju 20 dukatb i Luce 12 dukatb. 416.
(1442). Vlasteli po imenomb Jaketa i Luka. 552.
(1520 — 1523). Luka s detiju. Dec. hris. 41. Fra
Luka prijur 3Cceto)ga, Spasa pred Senem. Mon.
Croat. 54. (1426). Muka Gospodina nasega Isu-
krsta po Luci. N. Eanina 101b. Luka evanje-
lista. S. Budinic, sum. 71a. Gospodinu Luki
Sorko6evicu. D. Eanina 78*. Muka Gospodina
nasega Isukr.sta |io Luci. M. Alberti 483. Luka
nazvan biskup Sibenika. J. Kavanin 142*. Luke
i Tome sumjivoga. 326^. Osip, Barto, Blaz i
Luka. 332^ Kako svidoci s. Luka. F. Lastric,
lest. 68». A ti, Luka, otidi u drva. M. A. Ee}-
kovi6, sat. FG'*. I onoga Strmogledu Luku. Nar.
pjes. vuk. 3, 432. Pos'jece ga Pustahija Luka.
4, 91. Pa Alija Luki govorio. 4, 91. I poznado
Lazarevi6-Luke (genetiv mj. akuzativa). 4, 255.
U dvorove Lazarevic-Luke. 4. 260. Pop ni Luka
u nevo|i cmili, e su Luci prituzili Turci. 5, 356.
Uprav glavom barjaktaro Luka. Nar. pjes. juk
.156. Notijace Luka i Ilija! Nar. pjes. marj. 14.
r^ • 04 svetoga Luke kud ti drago ruke, a od svetog
TJuke tur' u nedra ruke. Nar. posl. vuk. 67.
Sveti Luka snijeg zahuka. (Kad dode sveti Luka,
18 oktomvr., onda moze i snijeg udariti). Sveti
Luka u nokte uka. (,uka' mjesto ,uce' ovde je
da se slozi sa ,Luka'). 281. Sveti Luka u ar-
bule huka. Nar. j)osl. u Diibrovniku. P. Bud-
mani^ Sveto jevandeje po Luci. Vuk, novi za-
vjet. Pozdravja vas Luka |okar Jubazni. pavl.
kol. 4, 14. E ! Boga mi i svetoga Luke ! Osvetn.
3, 83.
1. LTJKAC, liikca, »i. dem. 2. luk (bojeje lii6ac,
vidi 2. lucac). — U Vukovu rjecniku: dim. v.
lizk.
2. LUKAC, Lukca, m. ime potoku u Srbiji u
okrugu jagodinskume. — Livada u Potoku Lukcu.
Sr. nov. 1875. 955.
1. LIJKAC, Lukdca, m. ime musko, isto sto S.
Luka (vo^a da je augm.) — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padezima, osim noni., i
voc. Liikacu. — Od xm vijeka (naj prije u la-
tinskijem spomenicima), a izmedu rjccnika u Da-
nicicevu (Lukacb, ime mu§ko). ,Ab una parte
Luchach et Petro, filiis Endri'. Mon. ep. zagr.
tkalc. 1, 134. (1266). ,Ubi vicinatur terre Lucach,
filii Martini'. 1, 239. (1297). Povelenijemb go-
spodina Vlbka Lukacb pisa u Pristine. Mon. serb.
223. (1392.) Vojevoda Lukacb. 272. (1405.) Lu-
kafi Eadovni6. Mon. croat. 58. (1434). Eekose
Lukacu. 128. (I486). Lukac Zr6ic. 130. (1487).
Lukac Despotovic. 280. (1577). Mlado§b Bale-
novicb i sinovacb mu Brajanb i Lukacb Braja-
novb bratb. Spom. sr. 2, 106. (1472). Sv. Lukafi.
P. Vitozovid, kron. 33. Sekel Luka6. 145. —
I kao prezime u nase vrijeme u Cavtatu blizu
Dubrovnika. P. Budmani.
2. LUKa6, m. nijesno ime u Slavoniji. a) selo
u zupaniji pozeikoj. Eazdije|. 128. — b) selo u
zupaniji virovitickoj. 140.
LUKaCeV, adj. koji pripada LuJcaiu. —
Kod mjesnoga imena : Luka6ev Samac na gra-
nici medu Bonnom i Slavonijom. — Od xviii
vijeka. Sad no smije u Lukacev Sainac. M. A.
Eejkovic, sat. D7a. Bosna (rijeka) kod Luka6ova
(Stamparskom grijeskom Kukafieva ; treba dakle
u ovome rjecniku V, 755'i zbrisati dlanke: 3.
Kuka6 i Kuka6ev^ Samca utice u Savu. F. Juki6,
zem}. 3. Lukacev §amac, sastanak na medi.
str. 3. 78.
LXJKACEVAC, Lukafievca, m. mjesno ime. kaj-
kavski Lukacevec, dva sela a Hroatskoj u zu-
paniji varazdinskoj. Eazdije|. 99.
LUKAGEVIO, m. p>rezime (po ocu Lukacu).
— U nase vrijeme. Stevan Lukacevid. Glasnik.
II, 1, 9. (1808.) Trgovaca Janka Popovida, Vase
Lukafievida, . . . 211.(1808.) Lukacevic. D. Avra-
movic 187. 240. Schem. spalat. 1862. 29. Schem.
zagr. 1875. 222.
LUKACEVO, n. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 137.
LUKACiC, m. prezime, vidi Lukacevic. — Od
XV vijeka. Eadovan Lukacid. Mon. croat. 68.
(1447). Paval Lukacic. 335. (1579). Niko Lu-
kacid. I Zanicid 132.
LUKACE, /. pi. ime livadama. Kupcina doiia.
D. Hire.
LUKAJ, //(. ime musko, jamacno isto sto 3.
Luka. — Nn jednome mjestu xvii vijeka. Do-
brona, Zovidrugb, Lukaj. Starine. 13, 207. (Il8r>
prepis. 1250.)
1. LUKAN, Lukana, m. Lucanus, ime rim-
skome pjesniku. Ako 1' te deleta slisati bata}e,
Lukau ti jih kanta, pocam od Tezaje. M. Ma-
rulid 132. Sracimski i rimski boj iskusit tko je
rad, Lukan jo pisal boj, Lukana isti sad. M.
Vetranid 1, 112. Ne Ivana mudra koga hvalec
Lukan pravi (zove Lukanom KanavelicaJ. J. Ka-
vanin 267*.
2. LUKaN, VI. ime musko (Luka). — Ooako
mislim da je i da je ovakovi akcenat u dva pri-
mjera xm i xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu: Lukanb, ime musko: covjek kneza
,Crbnomira* : ,jese mojega cloveka Lukana' 1253.
M(on. serb). 42. Lukan Zvanovid. Mon. croat.
218. (1526).
3. LUKAN, m. ime zaseoku u Bosni u okrugu
Tuzle Dune. Statist, bosn. 88.
LUKANC16, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 266.
LUKANOV16, m. prezime (po ocu Lukanu).
— U nase vrijeme. Marijan Lukanovid. Glasnik.
II, 1, 45. (1808). Lukanovid. Schem. segn. 1871.
113.
LUKANA, /. mjesno ime. Velika i Mala Lu-
kana, dva sela u okrugu pirotskome. M. D. Mi-
licevic, kraj. srb. 235.
LUKANE, /. pi. ime selu u Srbij\ u okrugu
kragujevackome. K. Jovanovid 120. Niva u Lu-
kanama. Sr. nov. 1875. 547.
LUKANE BEDO, n. ime zaseoku u Dalmaciji
u kotaru kotorskome (u Pastrovicima). §em. bo-
kokot. 1875. 26.
1. LUKAE, lukdra, m. koji luko (zemJiSte)
obradujo. Orehovica u Primorju. F. Pilepid.
2. LUKAE, m. ime musko. — xiv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Lukarb, ime
mu&ko). Lukarb sb bratomb. Svetostef. hris. 29.
Lukarb Mihojlovidb. Mon. serb. 55. 56. (1389).
3. LUKAE, m. mjesno ime.
ji. selo u Dalmaciji u kotaru kninskome.
Eepert. dalm. 1872. 16.
b. u Srbiji. (i) u okrugu jagodinskome, selo.
K. Jovanovid 107. — potok i mjesto. Livada u
potoku Lukaru. Sr. nov. 1875. 374. — h) mjesto
u okrugu smederevskome. Vinograd u Lukaru.
Sr. nov. 1874. 49.
LUKAEEVAC, Lukarevca, m. ime selu u Ba-
natu. Sem. prav. 1878. 88.
LUKAKEV16, m. prezime vlasteosko u Du-
brovniku, tal. Luccari. — Od xiv vijeka, a iz-
'^ .^H^J2^
/
^^
^l
/^^>.^<^-f^^^-^
LUKAREVI6
209
LUKAV, 1, b.
meciu rjecnika u Danicicevu (Lukarevicb, pre-
zime vlasteoskoj porodici dubrovafikoj). Zunu Lu-
karevidu Mon. serb. 85. (1326). Luce Marbka
Lukarevica. 102. (1332). Nikolu Lukarevida.
104. (1333). Stefanb Lukarevicb . . . Miho6b Lu-
karevidb. 240. (1399). Pero Lukarevicb. Spom.
sr. 1, 147. (1419). Predb Zivana Lukarevida. 2,
117. (1462). Gospodinu Franu Lukarevidu. D.
Kanina oQ^. Gospodinu Mihu Lukarovicu pri-
jateju i rodjaku svomu. 100^.
1. LUKAEI, m. pi. ime selu u Srbiji fit Macvi),
vidi u Danicicevu rjecniku: selo u Bitvi, koje
je car Lazar dao Eavanici. S(r. let). 1847. 4, 54.
(1381). — U drugome spomeniku godinu kasnije
pomine se selo u Srbiji takoder s ovijem imenom,
alt va\a da nije isto (vidi kod Rasiua). I na Ra-
sine selo Pudale i selo Lukare. Glasnik. 24, 2G4.
(1382).
2. LUKAEI, m. vidi Lukarevid. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Viju istog' ziva Urbina, i Ka-
bogu i Lukare. J. Kavanin 177^. Mate i Jovo
od Lukari. 186t>.
LUKAEICA, /. vidi u Vukovu rjecniku : (u
Crnoj Gori) pita s lukom ,art kucben mit lauch'
, placenta allio condita'.
LUKAEIC, m. prezime. — Od xv vijeka. Sudca
Ivana Lukarica od ,Dobrigua' (Dobrina ?). Mon.
Croat. 97. (1465). Ivan Lukarid z Dobrigna. 103.
(1468). — vidi Lukarevid. Lukarida uzoriti svi-
jetli stabar nam propade, a grancici glasoviti u
Dubrovniku plod ostade. J. Kavariin 103t>. Gun-
dulica, Mondegaja, Lukarica. 180*.
LUKAEISCE, n. ime seln u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebackoj. EazdijeJ. 64.
1. LUKAST, adj. u Stulicevu rjecniku: w^r lu-
kav; komp. lukastiji. — nije dosta pouzdano.
2. LUKAST, adj. u kojemu ima dosta luka
(pristanista). — U Stulicevu rjecniku: ,portuosus';
komp. lukastiji. — nepouzdano.
LUKASIN, m. ime musko, Luka. — isporedi
Vukasin. — U nase vrijeme. S Bogom poso, sine
Lukasine I Osvetn. 2, 28.
LUKAT, adj. vidi lukav. — Ima adv. lukato
samo na jednome mjestu xvii vijeka. Van ako ki
ludi pun tasce ludosti i neciste dudi . . . gre u
zavidosti oda zlo (sic) na gore, zadarske svitlosti
podniti ne more, kopa, dube, ore vuhledi lukato,
kako erf kopore ubrjan u blato. D. Barakovid,
vil. 40—41.
LUKATI, lukam, mtpf. nem. lucken, viriti,
gledati kroz sto. — Ud xviii vijeka po sjevero-
zapadnijem krajevima, a izmedu rjecnika u Bje-
lostjencevu (lukam, v. nalukavam se) gdje se naj
prije nahodi. A vuk luka iz luga. Jacke. 217.
— Ima glagol lukati u jednome primjeru xiv
vijeka pisanome cirilicom, ali mislim da treba
citati p mj. -k-. Aste budu i sbgresilb (pisuci),
bese kamenije pasomicije konb pisnice gde pi-
sahb (= pisah), ter(b) mi behu tamo umi gde
lukahu (= hipahn). Starine. 10, 271. (1346—
1355).
LUKATIN, m. ime musko Hi prezime. — U
nase vrijeme. Aleksander Lukatin Jovanovid.
Nar. pjes. vuk. 3, 587 (medu premimerantima).
LUKATO, n. tkane na cetiri nica. I. Krsnavi,
listovi. 47.
LUKAV, adj. zao (nepoHen), koji drugoga
hoce da vara na svoju korist, a kod toga se
istice vjestina u varanu. u novije doba moze se
gdjegdje ne shvatiti u zlu smislu, te misliti na
covjeka sto se ne da varati. — -u- stoji mj. tieg-
VI
dasnega ^. — Akc. je zabi\ezen kako je u Vu-
kovu rjecniku, te se potvrduje i ruskijem .lywa-
Bufi; u Dubrovniku je i u okolini drukciji: lii-
kav. — Rijec je stara, isporedi stslov. l^kavt,
rus. .lyKaBMii. — Jamacno postaje od korijena
lenk (vidi 1. luk), te bi prvo znacene bilo: kriv
(kao luk), pakje ovo preneseno na dusevni smisao.
— Izmedu rjecnika u Belinu (,maligno, cattivo'
,improbus' 454b), u Stulicevu (,perversus, sce-
lestus, malus, pravus, improbus, malignus, male-
volus, mendax etc.'; komp. lukaviji), u Voltigi-
jinu (,3caltro, furbo* ,schlau'), u Vukovu (,listig,
schlau' ,callidus' s primjerom : Lukav kao lisica),
u Danicicevu (lukavb , improbus').
1. adj. — Komp. lukaviji (u Stulicevu rjec-
niku, i E. Pavid, ogled. 6).
a. 0 ce^adetu i o onome (n. p. vragu) sto
se misli kao cejade. — Ne da se u svijem pri-
mjerima razlikovati, shvaca li se u veo- Hi mmle
zlome smislu; samo cemo odijeliti od ostalijeh
primjere u kojima je ocito da znaci sto i laziv,
Hi da nije u zlu smislu.
a) uopce. Lukavi vragb. Mon. serb.
109. (1321 1336). Eazumevb odb zla i lukava
cloveka neprilicnu recb. Spom. sr. 1, 122. (1414).
Pomankanja |udi lukavih na se vzimaje. Transit.
28. (Bog) zbija mod grisnikov i lukavih. 48.
Nenavidost lukave cesarice. Mirakuli. 31. 6to
demo uciniti ovomu lukavomu i vlhovnomu caru?
Aleks. jag. star. 3, 220. Uciti cu lukave pute
tvoje. L. Terzid 94. Hi je manit te fantazira,
ill je lukav, i misli druge da prevari. D. Obra-
dovid, basne. 118. Grci meni potlam lukavi
mnoga zuanja prinese, pak da je Pan bio Grk
pisati krivo smise. M. Katancid 43. Lukavi su
i prokleti Turci, pa se cuvaj da te ne prevare.
Nar. pjes. vuk. 4, 455. Kad s lukavim coekom
posla imas, pazi na sebe. Nar. posl. vuk. 121.
Pomozi Boze lukavome, a pravome nije od prese.
254. Svekrva bijase lukava i nemilostiva na si-
rote. Nar. prip. vuk. 104. Dva sina, jedan bjese
lukav i nepravedan, a drugi debar i pravedan.
106. Duznik lukav, pa ucini senet, i metne u
nemu vadu . . . Nar. prip, vrc. 133. Nije smjeo
lukav ni bezobraznik ni pomisliti. V. Vrcevid,
niz. 6. Jer mi kazu da je vrlo lukav. D. Da-
nicid, Isam. 23, 22. Dozva otuda zenu lukavu.
2sam. 14, 2. Nije nikoga mrzio osim lukave
mletadke vlade. S. ^jubisa, prip. 37. Pa svom
Grku reci lukavomu. Osvetn. 2, 154. Da se
mrska smutna ne ogradi rad jednoga lica lu-
kavoga. 3, 82. Oncas lukav lovac domnije se.
4, 21.
b) laziv. Odjazikovjudi lukavih. Transit.
192. Obiknuo bi se sluziti se s lukavijem svje-
docima. J. Matovid 408. S lukavima se ne mi-
jesam. D. Danicid, psal. 26, 4. Od covjeka ne-
pravednoga i lukavoga izbavi me. 43, 1.
cj u ovome primjeru nije u zlome smislu,
nego znaci: domis^at, hilar. Ovu naredbu u berbi
umijedu lukavi Francuzi s svojim burgundskim
i sampahskim vinom veoma pomjivo drJati. I.
Jablanci 211.
b. u zivotini. Zmija koja lukavija bi od
svih zivina na zem}i. E. Pavid, ogled. 6. Ali
zmija bjeSe lukava mimo sve zvijeri pojake. D.
Danidid, Imojs. 3, 1. — OstaviSe lukavu lisicu.
Nar. pjes. vuk. 5, 314. Osmanlije ko lukave lije.
Osvetn. 4, 49. Tot' i ovi pa§e momci hrusti lu-
kavomu lihu u cejusti! 4, 53. — Lukavo kao
ma§6e. (Ka2u da je maska vrlo lukava i da se
u jedan put okrene i hoce doeka da ubije no-
gama, kao pseto kad mucke hode da ujede. U
Crnoj Gori). Nar. posl. vuk. 171.
14
LUKAV, 1, c.
210
LUKAVITI
C. 0 djeluvanu i mislenu uopce. Da ne
oblicetb sp otb sveta dela jego lukavaja. Sava,
tip. hil. giasn. 24, 191. I vse lukavoje besov-
skoje dejst'/o. Starino. J 8, 176. Muz lukave
misli i nestanovite. S. Kozi6ic 43ii. — Amo pri-
padaju i ovakovi primjeri : Jeresb lukavuju.
Stefan, sim. pain. saf. 7. Nictoze lukavo. Sava,
sim. pam. saf. 5. Nisam poznao lukavi obifiaj
vladike Vasilija. D. Obradovic, sav. 47.
d. 0 osobitome djelu. Ma da mu so ne bi
smele sluge, jur posmijeh mu lukavi sa lica vra-
6areve istine porica. Osvetn. 1, 66. Lukavo pi-
tane ,verfanglich6 frage'. Jur. pol. terminol. 557.
e. u prenesenome smislu, o dijelu tijela.
a) 0 srcu (dusi, pameti). Imati srce po-
kvareno, lukavo. D. Obradovid, sav. 55.
b) u dijelu tijela kojijem se pokazuje
lukavost. Ali oko tvoje lukavo (.nequam', pisa-
rfi'om grij' skom lukano) jest, jer ja debar jesam?
N. Eaniua 34''. inatth. 20, 15. Zborit s nime
uz lukave brke. Osvetn. 2, 116.
2. adv. lukavo. — Izmedu rjednika u Stuli-
cevu (v. lukavno). Asto 6to blago ili lukavo tvo-
rimb. Domentijanb 114.^ Ako himbeno i lukavo
kupil ili prodal jest. S. Budinic, ispr. 67. —
Hadi ovijeh ptrimjera isporedi 1, a, b): Nemoj
se zaklinati lukavo. J. Matovic 348. Da se ne bi
}udi lukavo zaklinali. 350.
1. LUKAVAC, liikavca, m. lukav covjek. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pa-
dezima, osim nom. sing., i gen. pi. lukavaca (u
Dubrovniku i u okolici akc. je kao kod liikav,
vidi naj zadni primjer). — Moze biti stara rijed,
isporedi rus. ^lyKaEeii,!. ; u nasemu se jeziku jav^a
od xviii vijeka, a izmedu rjednika u Stulicevu
(uz lukav). Pofali car lukavca. A. Kanizli6. kam.
462. Lukavac, lukav covjek. t. Pavlovic. Lii-
kavac, fiovjek lukav. XJ na§e vrijome u Stonu.
„Poznam to, dragi moj lukav6e". M. Milas.
2. LUKAVAC, Lukavca, m. prezime. — U
nase vrijeme. D. Avramovic 265.
3. LUKAVAC, Lukavca, m. mjesno ime.
a. u Bosni. a) u okrugu sarajevskome selo.
Statist, bosn. 10. — b) u okrugu Tuzle Done pet
sela. Lukavac. Statist, bosn. 86. Lukavac doni
i gorni. 89. Lukavac hri§6anski i turski. 82.
— c) rijeka. F. Jukic, zem). 41.
b. Fcrjirogenet pomine medu mjestima u Tre-
binskoj i u Konavlima {iv tw /(oquo TtgiSovvuc^-
y.ul Tov Kavuh]) to ylovxaiitn. Doc. hist. rafi.
408. Backi (415) misli da treba citati ^lovxajitiC,
t. j. Lukavec ili Lukovec. po tome bi onda bilo
u Ilercegovini ili u Konavlima mjesto Lukavbcb
ili Lukovbcb, ali vidi i Lukavice, b.
C. u Urvatskoj, kajkavski Lukavec. a) u Su-
paniji zagrebackoj : Lukavec, selo. Razdije}. 84.
i dva sela: Lukavec doni i gorni. 67. — b) u
zupaniji varaidinskoj : dva sela. 93; jedno selo.
103. — Jedno ili dva od nih pominu se xvi vi-
jeka, naj prije u latinskome spomeniku. ,Cast6l-
lorum Eiokonok ot Lwkawacz'. Mon. croat. 192.
(1509). V Lukavci. 231. (1527).
(1. u Slavoniji selo u iupaniji virovitiikoj.
Razdijej. 139.
e. u Srbiji. a) selo u okrugu kruSevaikome.
K. Jovauovid 127. — b) selo u okrugu vafev-
skome. 101.
f. vidi u Daniiicevu rjedniku: LukavbCb Vo-
likuj, selo 3 crkvom sv. Durda u podrufiju pa-
trijarha srpskoga 1646. Gi|f(erding), rus. bea.
1858. III.
g. vidi Lukavacb. S. Novakovii, pom. 137.
LUKAVaCkI, adj. koji pripada selu Lukavcu
(vidi 3. Lukavac, e, b)). Lukavacka (opstina).
K. Jovanovic 101.
LUKAVAN, lukavna, adj. lukav. — Samo u
kuigama pisanima crkvenijem ili mijesanijem je-
zikom po stslov lakavbm.. — Izmedu rjecnika
u Stulicevu (uz lukav ; komp. lukavniji), u Da-
nieicevu (lukavhub ,improbu3").
a. adj. Dela lukavnaa. Sava, tip. stud, glasn.
40, 150. Ne pomyslivse nesto lukavno. 162. Ni
ze ukloni srbdbca mojego vb slovesa lukavbna.
Danilo 279. Koja ishodi iz vere ne lukavne. §.
Budiai6, sum. 27b.
b. adv. lukavno. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (jficte, dolose, fraudolenter, inique' iz bre-
vijara). Lukavno stvorihomb nidtoze. Domen-
tijanl> 111. Lukavno i himbeno prevra6aju6i reci.
§. Budinic, sum. 76b.
LUKAVCIC, m. u selu .Lukavac' potok. D.
Hire.
1. LUKAVICA, m. i f. lukavo cefade (musko
i iensko). — Radi akcenta kod naj zadnega pri-
mjera vidi kod 1. lukavac. — U Vukovu rjec-
niku^ po Vukovijem bifeskama: f. lukav covjek
(a i zensko) s primjerom: On je podmukla luka-
vica. — 0 zenskome. Liikavica, lukava zenskiria.
L Pavlovic. Liikavica, zenska lukava. U uase
vrijeme u Stonu. „Koja ti je ono lukavica!'^ M.
Milas.
2. LUKaVICA, /. mjesno ime. — isporedi Lu-
kavice.
a. u Bosni. a) selo u okrugu sarajevskome.
Statist, bosn. 9. — b) u okrugu Done Tuzle ce-
tiri sela : Lukavica. 86. 87 ; Lukavica dona i
gorna. 83, i zaselak. 99.
b. u Crnoj Gori, vidi u Vukovu rjecniku:
planina ili upravo ravnina s brdejcima izmedu
Niksida i Bjelopavlida ,name einer gogend' ,r6-
gionis nomen'. Slobodna je nasa Lukavica. Nar.
pjes. vuk. 5, 543. U zeleno poje Lukavicu. Ogled,
sr. 236. — vidi i Lukavice, b.
c. u Srbiji. a) u okrugu biogradskome.
aa) selo. K. Jovanovid 96. — bh) voda. M. D.
Milidevid, srb. 60. — b) mjesto u okrugu crno-
rijeckome. Livada u mestu zvanom Lukavici. Sr.
nov. 1873. 899.
d. vidi u Danidicevu rjednika: selo je ,Bre-
stovb' islo ,prezb Lukavicu'. M(on. sorb). 63.
(1293—1302).
e. vidi u Danicicevu rjecniku: selu je Ho-
moranima i§la meda ,obbjemajust6 vsu Luka-
vicu'. G(lasnik). 11, 134; 13, 171.
f. Lukavica, mjesno ime. Spom. stoj. 185.
LUKAVICE, /. pi. mjesno ime.
a. selo u Bosni u okrugu bihackome. Statist.
bosn. 55.
b. u Crnoj Gori, vidi 2. Lukavica, b. Lu-
kavice, sjeuokosi izmedu zupe (nikSidke), Ro-
vaca, Morade i Bijelo. Qlasnik. 40, 27. Od Zu-
rima sasred Lukavicah. Pjov. crn. 322''''. — vidi
u Danidicevu rjedniku: kra} je Stefan Prvovjen-
6ani dao ^idi planinu ,Javorije sb Lukavicami'.
M(on. serb). 12. (1*222 — 1228). to je boz sumne
blizu sadasnoga Nik^ida kraj koji se aada zove
Lukavica (V. S. Kara^id, rjedn.), jer jo oudje
blizu i Javorje.
LUKAVICkA RIJEKA, /. Lukavi^ka Reka,
rjedica u Srbiji a okrugu niikome. M. D. Mili-
devid, krn|. srb. 7.
LUKAVITI, lukavim, impf. biti lukav, raditi
kao lukav. Samo u Stulicevu rjedniku: .do-
lose agero, operari, fraudolenter, malovolum fieri,
iniquo agero'. — Ima i rus. .lyKamiTb.
LUKAVJ;.AHAN
211
1. LUKE, d.
LUKAV:^AHAN, lukavjahna, adj. dem. lukav.
— Samo u Stulicevu rjecniku: lukayjahan ,im-
probulus'.
LUKAV];jA§AN, lukavja§na, adj. vidi luka-
yjahan. — Samo u Stulicevu rjecniku: lukavja-
san uz lukavjahan.
LUKAV^E, n. lukai\sti-o. — Samo u Stulicevu
rjecniku: lukavje, v. lukavost s dodatkom da je
uzeto iz hrevijara, i s primjerom : Uzdase mi lu-
kavja ,retribuebant mihi mala'.
LUKAVNICA, /. lukavno zensko ce(ade. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,inuli6r improba'. —
Ima i rus. .ijKaBHima.
LUKAVNIK, m. lukavan covjek. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,homo improbus' s dodatkom
da je uzeto iz brevijara. — Ima i rus. Jiy-
KaBHHK'B.
LUKAVNOST, /. osohina onoga sto je lukavan.
— Samo u Stulicevu rjecniku: v. lukavost.
LUKAVNOVATI, lukavnujem, impf. lukavo
raditi. — Ima t u staroruskome jeziku od xm
vijeka, vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.^ kod
Iqkavbnovati. — Mijec je crkvenoga, ali nije na-
rodnoga jezika. — Izmedu rjecnika samo u Stu-
licevu (v. lukaviti). Lukavnujuste o nihb. Sava,
tip. hil. glasn. 24, 214. tip. stud, glasu. 40, 170.
ObestajuSte se ne lukavnovati. tip. hil. glasn.
24, 214. Obestavbse se ue lukavnovati. tip. stud,
glasn. 40, 170. Na raba tvojego lukavbnovase
vojeju. Domentijan^i 8. Svi narodi na svetu,
kad vide koga da nefiisto zivi, narifiu ga svinjom;
ako li lukavnuie, lisicom. D. Obradovi6, basne.
274.
LUKAVO, n. u Stulicevu rjecniku uz lukavost.
— nepouzdano.
LUKAVOST, lukavosti, /. osohina onoga sto
je lukav. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
samo u Stulicevu (, malum, malignitas, perversa
voluntas, perversitas, improbitas'). Prituzili Dr-
vencani s jadom, a Sarajci lukavoscu kradom.
Osvetn. 4, 59. Ne mogav odojeti junastvu i lu-
kavosti. M. Pavlinovic, razg. 85.
LUKAVOVATI, lukavujem, impf. u Stulicevu
rjecniku: v. lukaviti. — Ima i Ifjkavovati u F.
Miklosid, lex. palaeoslov.^ iz staroruske knige.
LUKAVSTVJE, n. vidi lukavstvo. — Rijec je
stslovenska (Iqkavbstvije) i crkvena. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu (uz lukavost). Biti semu
predvodite|u lukavstvyja. Starine. 18, 170.
LUKAVSTVO, n. u apstraktnotne smislu : oso-
hina onoga sto je lukav (vidi lukavost) ; ii kon-
kretnome smislu: .sto se lukavo uradilo Hi na-
mislilo. — Akc. je u Dubrovniku lukavstvo Hi
lukavstvo (vidi kod lukav). — Bijec je stara,
isporedi stslov. li^kavfastvo, rus. .lyKaBcxBo. —
Izmedu rjecnika u Belinu (,malignita' , maligni-
tas' 454b), u Stulicevu (uz lukavost), u Voltigi-
jinu (,astuzia' ,list'), u Vukovu (,die listigkeit,
schlauheit' ,dolo3itas, calliditas'), u Danicicevu
(lukavbstvo ,malitia').
a. u apstraktnome smislu. Krotosti prostije
i bez lukavstva }ubve. Domentijau'i 75. Pun je
davolstva i lukavstva. Vuk, poslov. 93. Nema
lukavstva u sebi, ne zna druk6ije kazati nego
sto jest, rjecn. kod obina. Uvija se ka' vrag
oko krsta, ama punan gube i lukavstva. P. Pe-
trovic, gor. vijen. 75. Hvata mudre u nihovu
lukavstvu. D. Danicid, jov. 5, 13. Ne preostade
do lukavstva, obicnog oruzja slabih vlada. S.
J^ubisa, prip. 110. Lukavstvo ce mletafiko do6i
glave §6epanu. 113. Mleci su iz lukavstva omo-
tali Turcina u ovu rat. 119. Veliki vezir, nesto
lukavstvom a nesto nadmocnom silom, pobedi
Bosnake. M. D. Milicevic, pomenik. 5, 781.
b. u konkretnome smislu. Da ne sbtvorimo
ovakovu pokladu nijednoga lukavstva ... Da ne
Sbtvorimo nikoje lukavstvo ili bezakonije. Mon.
serb. 215. (1B90 u poznijemu prijepisu). Ovo da-
nasne jevanjelije govori od velikoga lukavstva
ili mankamenta i grihov ovih apustolov. Postila.
lib. Aleksandra velikoga lukavstvom zenskim
smrt postize. Aleks. jag. star. 3, 324. Izmislio
je novo lukavstvo. A. Kanizlic, kam. v. Oci-
tova ovo lukavstvo, kako ce privariti svekolike.
41. Izkaravsi poklisare zaradi himba i lukavstva.
631. On bo izvrnu niovo potajno lukavstvo. E.
Pavid, ogled, 361. Bivsi tada Irud po lukavstvu
poglaviti vladalac. 487. Kako bi ga u lukavstvu
ufatili u zln. 5G2. Eaja, ne znajudi lukavstva
negova, prihvati oni stap. Nu.r. prip. vrc. 95.
Razumjevsi Isus lukavstvo nihovo. Vuk, mat.
22, 18. Od onda postade i svako lukavstvo. V.
Vrcevid, niz. 6. S ulice riegove ne odlazi prije-
vara i lukavstvo. D. Danicid, psal. 55, 11. Sa-
cuvaj me od zamke koju mi metnuse, od lu-
kavstva cnijeh koji cine bezakone. 141, 9. Ali
Jason lukavstvu se hitar dosjetio. Osvetn. 2, 66.
Kad je pak u poslu prodaje bilo zla lukavstva
prodavceva. V. Bogisid, zakon. 85. Ovo mojo
prosto vojeno lukavstvo. Srp. zora. god. 1, sv.
6, str. 127.
LUKAVSTVOVATL lukavstvujem, impf. ci-
niti ili izmis(ati lukavstva, lukavo raditi. —
Rijec je stara, isporedi stslov. lakavbstvovati,
rus. ayKaBCTBOBaTb ; ali u nasemu jeziku nije na-
rodna. — U jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu {v. lukaviti). On |ubi lukav-
stvovati. D. Obradovid, basne. 274.
LUKAVSTINA, /. vidi lukavstvo. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (uz lukavstvo).
a. vidi lukavstvo, a. Po5e o smicanu nio-
vomu misliti i to s lukavstinom i majstorijora.
E. Pavid, ogled. 96. Latinskoj lukavstini. M.
Pavlinovid, razl. spisi. 176.
h. vidi lukavstvo, b. Ovdi ima nika Inkav-
stina. M. A. Eejkovid, sabr. 54. I tu mu je lu-
kavstina javna. Osvetn. 3, 15. Smisja lukav-
stino. D. Danidid, isai. 32, 7.
LUKCE, lukceta, n. u narodnoj zagoneci na-
sega vremena, uprav dem. 1. lug. Otidoh u lukce,
te odsekoh trupce, ne (? te?) nacinih dva lopara
i dva nadvara. (odgonetlaj : fesnik). Nar. zag.
novak. 114—115.
1. LUKCIC, m. vafa da je prezime. — Nalazi
se kod mjesnoga imena u Hrvatskoj xv vijeka.
Selo Lukdida. Mon. croat. 126. (1486).
2. LUKCIC, m. ime mjestu u Srhiji u okrugu
pozarevackume. Zem|a u Lukdidu. Sr. nov. 1873.
579. ,
1. LUKE, /. pi. mjesno ime (plur. od 1. luka).
a. selo u Bosni u okrugu sarajevskome. Sta-
tist, bosn. 10.
b. selo u Uercegovini. Statist, bosn. 112.
c. u Hrvatskoj. (t) dva zaseoka u zupaniji
modrusko-rijeckoj. Eazdije}. 50. 54. — h) selo u
zupaniji varazdinskoj. 94.
(1, u, Srbiji. a) mjesto u okrugu biograd-
skome. Niva u mestu Lukama. Sr. nov. 1875.
725. — ff) selo i zaselak u okrugu 6a6anskome.
K. Jovanovid 169. 171. — c) mjesto u okrugu
uzickome. Niva u Lukama. Sr. nov. 1870. 456.
Liike, livada u Zaovinama. ^. ^Stojanovid. —
(I) mjesto u okrugu vajevskome. Niva u Lukama.
Sr. nov. 1865. 59,
2. LUKE
212
LUKJERNAR
2. LUKE, vidi Luketa.
LUKE6e, n.? ime livadi. Kupcina dona. D.
Hire.
LUKEI, m. prezime (Hi nadimak, kao drugo
prezime u dubrovacke vlasteoske porodice). —
Vaja da je tal. Lucchei. — vidi i naj prvi pri-
mjer kod 3. Luki6. Vlahu Lukei. D. Ranina 83^.
LUKEND A, m. augm. Luka ; Luketa. u gornoj
krajini. V. Arsenijevi6.
LUKER, m. prezime. — Na jednome mjestu
XIV vijeka (ne znam, treba li citati k Hi c).
Dordija Lukera. Glasnik. 24, 237. (1349).
LUKETA, m. augm. Luka. u Lici. V. Arse-
nijevid. — I u Boci kotorskoj (ne znam, jeli
s istijem akcentom, i jeli augm. Hi dem.J. Jovu
dase toke na ramena, a Luketi sabje pozlacene.
u Vuk, kovc. 109. — I u Crnoj Gori, vidi Lu-
ketid i Luketin. — Ima jos gen. Lnkete u spo-
menikii pisanome u Ozju xvi vijeka. ali ne znam,
jeli mu nominativ Luketa Hi Luke. Selo kmecko
ko ze zove Pavete i Lukete Malcidev selo. Mon.
Croat. 273. (1573).
LUKETIC, m. prezime (po ocu Luketi). — U
nase vrijeme u Crnoj Gori. Senatura Luketida
Sava. Nar. pjes. vuk. 5, 262. A ua ruke Luke-
ticu Savu. 5, 359.
LUKETICI, m. vidi Luketic-selo.
LUKETli-SELO, n. ime dvjema selima u Hr-
vatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Schem.
segn. 53. 54. — U Razdijel. ima prvo na strani
56 s imenom Luketici, a driigoga nema.
LUKETIN, adj. koji pripada Luketi (kao ocu),
vidi Luketic. I sokola Luketina Sava. Nar. pjes.
vuk. 5, 19J. Senatoru Luketinu Savu. 5, 320.
LUKEZEVO SELO, n. ime selu u Rrvatskoj
u zupaniji modrusko-rijeckoj. Schem. segn. 1871.
63. — Na drugome je mjestu pisano Lukezi.
Razdije|. 56.
LUKEZI, m. pi. vidi Lukezevo selo.
LUKICA, m. dem. Luka. u Lici. V. Arseni-
jevi6.
LUKICEViC, w. prezime (po ocu Lukicu, cemu
nema potvrde. Hi Lukici). — xvi vijeka. Tomas
Lukicevic. Mon. croat. 203. (1513).
1. LUKIC, lukida, m. gvozdeno orude sa ostre
strane nakrivjeno kao luk i kojim se osobito
loza reze. Slovinac. 1881. 418.
2. LUKIC, m. dem. Luka. — U nase vrijeme
u Istri. Lukid, Lucas. D. Nemanic, 6ak. kroat.
stud. 38.
3. LUKIC, m. prezime (po ocu Luci) ; moze
biti ista rijed sto 2. Lukic, ali ne znam, jeli isti
akcenat. — Od xviii vijeka. Vlajo Lukic (vidi
Lukei) ali Go^i. J. Kavanin 181a. Sa junakom
Lukidem Stojanom. Ogled, sr. 382. Antonije
Lukic iz Ora§ca. Glasnik. ii, 1, 50. (1808). Avram
Lukid. M. D. Milidevid, srb. 660. Lukid. Schem.
zagr. 1875. 266. Stevan Lukid. Rat. 337.
LUKI6-DRAGA, f. ime selu u Hrvatskoj u
iupaniji licko-krbavskoj. Razdije}. 33.
LUKICI, m. pi. ime dvjema zaseocima u Bosni
u okrugu Tuzle Done. Statist, bosn. 96. 99.
LUKIJAN, Lukijana, m. ulovxiavoi, Lucianus,
ime musko, isporedi Lucijan. — Prije naSega
vremena. Lukijanb. S. Novakovid, pom. 74.
LUKIJERNA, /. iizak. — isporedi luderna i
luderna. — Eijed je dalmatska od lat. lucerna,
isporedi kelomna ; radi k vidi funkjela, kerostat
itd. — U Dubrovniku od xvi vijeka. Lukijerna
kad se uzeze, ne stavja se pod kerostat. N. Ra-
nina 178a. matth. 5, 15. Ako vidis (u snu) lu-
kijernu, toj prilikuje uklonenje od neprijate^a.
Zborn. 131*. S lukijernam gorucijem cekaite
vjerenika. B. Gradid, djev. 176. S tvojom luki-
jernom gorudom. I. Drzid 124. Komu trebuje
lukijerna, nadolijeva je u|a. (D). Poslov. danic.
Hotjela bih, ma lukijerna da ti vazda svjetlos
dava. A. Gledevid 282'i. — Nasao sam i ovaj
primjer sto je Danicic zabi^ezio i metnuo pod
ovu rijec: Budite boci vasi pripasani i Juchierne'
svitle u ruke vase. Nauk. brn. 26^, ali jamacno
treba citati lucerne (vidi lucerna).
LUKIJERNICA, /. dem. lukijerna (mali limeni
iizak s kvakom da se maze objesiti 0 klinac na
gredi Hi na zidu). — Vrlo obicno u nase vrijeme
u Dubrovniku i u okolini. Usekni lukijeruicu.
— Lukijernica ckili. P. Budmani.
LUKIJI VIR, m. mjesno ime. vidi u Danici-
cevu rjecniku: Lukiji Virb, Grncarevu je s Do-
sudem i§la meda ,u Lukiji Virb'. M(on. serb).
95 (to je decanska hrisovala). sumnati va}a da
je tako. — Doista je rijec cudnovata i nejasna,
ali se potvrduje jos na dva mjesta : Mede Grhnb-
carevu z Dosudemb u Lukiji Virb. Dec. hris. 42.
Se mede Grnbcarevu z Dosudem : u Lukiji
Virb . . . 116. — isporedi Lukin Vir kod Lukin
na kraju.
LUKIN, adj. vidi Lucin (sto je bo]e). — Od
XV vijeka. Sinove Lukini. Mon. croat. 142. (1490).
Jelo brodu Lukinome dode. Nar. pjes. vuk. 4,
85. Lukin Petre od sela Rovaca. 5, 160. I ra-
zabra Lukine rijedi. Nar. pjes. juk. 315. Da do-
stigne Lukina dorata. Nar. pjes. marjan. 82. I
od vinograda ako Lukina kdi proda trede ise.
Glasnik. 11, 1, 205. (1808). Bog mu dao vitu
jelu za debela hlada, povisa je od Cengica kule,
prostranija od Lukina dvora. Osvetn. 2, 33. —
I kod mjesnijeh imena u Srbiji.^ Lukina Bara,
mjesto u okrugu smederevskome. Niva u Lukinoj
Bari. Sr. nov. 1873. 507. — Lukina Greda u
okrugu sabackome. Ornica u Lukinoj Gredi. 1871.
586. — Lukina Osojina u okrugu crnorijeckome.
Livada u Lukinoj Osojini. 1875. 799. — Lukin
Grob u okrugu biogradskome. Glasnik. 19, 188.
Livada kod Lukina Broda. Sr. nov. 1866. 27. —
Lukini Orasi u okrugu biogradskome. Glasnik.
19, 188. — U Staroj Srbiji. Krajstica, rjecica,
izvire iz Bjelasice, i utjece u Lim kod Lukina
Vira. Glasnik. 40, 36. — isporedi Lukiji Vir.
LUKIN16-BRDO, n ime selu u Hrvatskoj u
zupayiiji zagrebackoj. Razdije}. 80.
LUKINI(!;-DRAGA, /. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj. RazdijeJ. 74.
LUKJERNAR. lukjernara, ni. candelabrum,
lampadarium, kao poduli svijetnak u kojega je
stup nekoliko visok i malo (a svuda jednako) de-
beo s dosta plitkijem podnoijem (bazom), a na
vrhu mjesto jamice Hi Si^ka za svijecu ima kao
kolut sto stoji kao drzak za prenasane, te je na
stupu navucena lampa (ne prosti zizak) osobite
vrstr s rupom u srijedi i s dva, tri Hi cetiri
nosca ; lampa se maze pomicati uzbrdo i niz-
hrdo i utvrditi na kojemu se mjestu hoce; okolo
ne visi usekac (klije§ta) i druga oruda (za ga-
§ene, j)odizane stijena itd.). lukjernar je obicno
vas od iute mjedi, a ima Hi i srebrnijeh (zlat-
nijeh nijesam vidio) lukjernari su dosli iz Ita-
lije u Dubrovnik (srebrni su se kovali u Dubrov-
niku), i zovu se u Italiji lucerna, a u Mltcima
(lume) tiorentina. — Akc. kaki je u gen. sing,
taki je u ostalijrm padezima, osim nom. i ace.
LUKJEENAR
213
3. LUKOVAC
sing., i voc. : liikjernaru Hi lukjernare, liikjer-
nari. ~ Mijec je dalmatska od lat. lucernarium,
isporedi lukijerna. — I) nase vrijenie u Dubrov-
niku (P. Budmani), a izmedu rjecnika u Vukovu
(gdje krivo stoji -ije- mj. jo): lukijernar, luki-
jernara (u Dubrovniku) kao svijetnak u kojemu
mjesto svijece gori zeitin ,die ollampe' ,luc6rna'.
LUK JERNARI6, m. dem. lukjernar. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
LUKNO, n. u praslavensko doba kotarica, pak
mjera za zito, a u nslovcnskome i sjeverozapad-
mjem krajevima nesto sto lilacaju zuplani zup-
niku. — Miklosic (i u etymol. worterb.) misli
da je praslavenski oblik lukno, ali prema nslov.
16k no (sto i on pomine) va^a da je stari oblik
bio lakno, a praslavenski lonkno (Hi lonkiino).
Kako smo vec kazali, rijec je praslavenska,
isporedi nslov. lokno (u naj mlademu smislu), rus.
viyKHo, kotarica, drveni sud, ces. lukno, kotarica,
zitna mjera. — Moze biti da iwstaje od 1. luk.
a. mjera za zito, vidi u Danicicevu rjecniku:
lukno, neka mjera zita: , lukno zita, voja dva di-
nara'. G(lasnik). 15, 305. (1348?). ima ga i Mi-
kaja, samo sto kaze za n da je ,desetiua koja se
crkvi dava'. imaju ga i Cesi i Rusi i Slovene!.
b. sto zuplani placaju zupniku, Hi desetina
sto se crkvi placa. — Izmedu rjecnika u Mika-
jimt (lukno, desetina koja se crkvi dava ,de-
cimae') gdje se naj prije nahodi, i u Bjelostjen-
cevu (,certa pensio parocho a parochianis pro-
veniens, sapo 1. sapones'. 2. ,pro decima potis-
simum a Dalmatis accipitur, quae ecclesiae ob-
venit'). Svecenici dobivaju lukno u zitku (svede-
nicki prid). u Prigorju, Posavini, Podravini. F.
Hefele. _
LUKNA, /. rupa. — Od nem. liicke, od cega
ce biti i rus. .iioki., /jo^. luka. — U sjeveroza-
padnijem krajevima i u nslovenskome jeziku, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevii (, foramen, fo-
rus'), u Stulicevu (, foramen' iz Bjelostjenceva), u
Voltigijinu (,pertugio, buco' ,loch').
LUKNICA, /. dem. lukna. — U Bjelostjencevu
rjecniku: , foramen angustum', i u Voltigijinu:
jbuchino, bucolino' ,16chelchen*.
LUKO, m. hyp. 2. Luka. — Akc. se mijena u
voc. Luko. — Od xiv vijeka, a izmedu rjecnika
u Vukovu (vide Luka). Poveje vi posilamb obe
po Luku Macmenovidu. Spom. sr. 2, 26. (1376
— 1386). Muzim se sve hvale: „Moj Andro, ...
moj Luko..." N. Na|eskovic 1,254. Svrhu svi-
docanstva s. Luka. F. Lastric, test. 254b. Qd
svetijeh evandolista Matea i Luka. J. Matovic
198. Luko. S. Novakovic, pom. 74. Pobratime,
Luko Galovrane ! Nar. pjes. vuk. 3, 297. Po-
gubi ga Lazarevid Luko. 4, 206. Joste Luko
puta istrazuje. 4, 266. Nit' tko re6e : „Podi
s Bogom, Luko!" Osvetn. 2, 71. Prosto nemu
tko zamijeni Luku, a Luko de sve vas ujedino.
2, 91. Luko i Jovane! M. I). Milicevid, jur. 51.
LUKOCRIJEV, m. mjesno ime. — Prije na-
§ega vremena. S. Novakovid, pom. 137. — ispo-
redi Lukocrijevi i Lukocrijevo.
LUKOCRIJEVI, m. pi. i LUKOCRIJEVO, n.
mjesno ime. — Prije nasega vremena. Lukocrevi
i Lukocrevo. Spom. stojan. 185. — isporedi Lu-
kocrijevo.
LUK06, »n. ime potoku u Hercegovini. Schem.
horcog. 1873. 17.
LUK06a, /. ima dva slicna znacena. — Moze
biti da postaje od 1. luk.
a. vidi lijevca. — U Vrancicevu rjecniku:
lukoca, (mag.) leiich (t. j. Iocs, lijevca). 120.
1). vidi: Opatove skoriie u tredoj lukodi. (D).
Poslov. danic. Danicic u Poslov. danic. xiiib
pise: Liikoda, u ladi krivo drvo koje drzi dno i
rebro, tako mi od prilike tumacise Bogisid i
Zore ; i u Vrancidevu rjecniku 120 ima lukoda
i znaci lijevca; ali de ovdje biti nesto trece.
moze biti da ne treba traziti sto trece, nego da
se u poslovici isporeduju opatove (va}a da se
misli: vrlo velike) cizme s ladom.
LUKOMET, m. metane (bacane) strijele iz
luka, kao mjera dufine, isporedi pu§komet. — U
Stulicevu rjecniku : ,jactus, ictus sagittae vel
arcus'.
LUK.OMIR, m. mjesno ime.
a. selo u Hercegovini. Statist, bosn. 117.
\). selo u Srbiji u okrugu toplickome. M. D.
Milidevid, kra}. srb. 384. — Pomine se od xviii
vijeka. Ot Lukomira Mladen. Glasnik. 49, 12.
(1734).
LUKOR, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Vinograd u Lukoru. Sr. nov. 1871.
135.
LUKORAN, Lukordna, m. ime selu u Dalma-
ciji u kotaru zadarskome. Repert. 1872. 37. —
Pomine se od xvii vijeka. Da je odvedu, zapo-
vijeda, Lukorana put otoka. P. Kanavelid, iv.
148. I galija zlatna opeta na Lukoran odpravi
se. 309. — vidi i Lukran.
LUKOSNICA, /. mjesno ime u Srbiji: Lukos-
nica gorna i dona, dva sela u okrugu niskome.
M. D. Milicevid, kraj. srb. 120 (na oba mjesta
Lokosnica).
LUKOTVORAC, lukotv6rca, m. covjek sto tvori
(gradi) lukove (vidi 1. luk). — Samo u Belinu
rjecniku : ,balostraio, facitor di balestre' ,bali-
starius' 125^, i u Stulicevu: ,balft3trajo, facitor
di balestre' ,balistrarius'.
1. LUKOV, adj. koji pripada luku (vidi 2.
luk). — Izmedu rjecnika u Jambresicevu (lukov,
iz crlenca luka ,cepeus'), u Stulicevu (luknvi ,ex
caepis' s dodatkom da je rijec ruska), u Vukovu
(liikov, n. p. cvijet, pero ,lauch-' ,allii'; liikovi,
n. p. lijeha, gradina ,lauch-' ,allii'). Nek se
smradom lukovim ne kaja. J. S. Re)kovic 239.
Lista kupusnoga, lukovijeh pera. Vuk, rjecn.
kod ukresati.
2. LUKOV, adj. koji pripada Luku. §to je
Bozja udijelila daca a Lukova ruka dohranila.
Osvetn. 2, 9.
1. LUKOVAC, liikovca, in. ime nekijem bi}-
kama. — Postaje od 2. luk. Lukovac, 1. Ari-
stolochia rotunda L. (Visiaui, rkp. u Visovcu);
2. Teucrium scordioides Schreb. (Lambl, Sabjar) ;
3. Alliaria officinalis DC. (Visiani, u sinskome
rkp., Durante). B. Sulek, im. 209.
2. LUKOVAC, Lukovca, m. mjesno ime.
a. u Hrvatskoj : kajkavski Lukovec, selo u
iupaniji varazdinskoj. Razdijel. 97.
I), selo Hi zaselak u Labu : Lukovbcb (xiv
vijeka). Gorni Zakutb i zaselbkb mu Trbuava i
crbkva svetago Nikoli i zaselkomb, i zaselbkb
sb one strano Laba Gorni LukovbCb (stamparskom
grijeskom Lukovbkb). Glasnik. 24, 259. (1381).
U Labu svety Nikola i selo Zakutb sb zaselbci,
Trbnava i LukovbCb. 24, 274. (1395).
c. planinski vis u Srbiji u okrugu krajin-
skotne, vidi Mirod. M. D. Milidevid, srb. 941.
3. LUKOVAC, Lukovca, in. u poslovici dubro-
vaekoj xvm vijeka va^a da znaci: covjek iz Luke
(vidi 1. luka, c, c) aa) bbb)). Varuj se pomno
od Lukovaca. (Z). Poslov. danic.
4. LUKOVAC
214
LUKSA
4. LUKOVAC, Lukovca, m. prezime. — U
nase vrijcme. Na dvorove Lukovac-Alije. Nar.
pjes. vuk. 4, 90. No pogleda Lukovac Alija. 4,
91. I ka' sto je Lukovac-Omere. Pjev. cm.
240b.
LUKOVACA, /. vidi u Vukovu rjecniku: ku-
kuruznica umije^ena hladnom vodom s perima
od crnoga luka (cf. hladnaca) ,eine art kukuruz-
brot mit zwiebel' ,pani3 e zea allio conditi
genus'.
LUKOVACKI, adj. Icoji pripada: a) selu Lu-
kovu u Srbiji u okrugu crnorijeckome. Luko-
va6ka (opstina). K. Jovanovid 16(j. — h) selu
Lukovici u Srbiji u okrugu cuprijskome. Luko-
va6ka (opstina). 180.
LUKOVAC, m. Allium rotundum et roseum L.
(Vodopid). B. Sulek, im. 209.
LUKOVATAST, adj. kojije nalik na luk (vidi
2. luk), koji pripada inedu vrste luka. — U je-
dnoga pisca xviii vijeka. Prve vrste sad jest
listjast, druge lukovatast, . . . Modu lukovataste
sado razumije se navlastito : prosti bijeli i prosti
crlen luk, . . . porluk, ... I. Jablanci 183.
1. LUKOVCaK, »n. mjesec oktombar. — Po-
staje od 2. luk. — U Jarnbresicevii rjedniku :
, October', i u Voltigijinu: ,ottobre' ,weinmonat'.
2. LUKOVCAK, m. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj. Eazdije}. 95.
LUKOVCINA, /. Cyclamen L. (Sab}ar, Ma-
karska). B. Sulek, im. 209.
LUKOV DO, m. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji modrusko-rijeckoj. Eazdijo). (52.
1. LUKOVICA, f. vidi 2. luk. — Od xviii
vijeka.
a. luk uopce Hi bijeli luk. Da se pocese spo-
miiiati smrd|ivi lukovica i poriluka egiptskog.
E. Pavic, ogl. 117.
b. vidi 2. luk, c. Svaka cvitnoj lukovici
smeta. J. S. Eojkovic 314. Lukovica, rus. .ly-
KOBH^^l (Allium cepa), bulbiis (oulek), B. Sulok,
im. 209.
2. LUKOVICA, /. kao stupa sto se u noj tuce
lilk. — U Vukovu rjecniku : ,ein holzornes ge-
fass um lauch zu stossen' ,mortarium ligneum
commiuuendo allio'.
8. LUKOVICA, /. 7njesno ime.
a. u Herccgovini selo. Statist, bosn. 114.
I), u Srbiji. a) selo u okrugu cuprijskome.
K. Jovanovic 180. — b) mjesto u ckrugu kne-
ievackome. Niva u Lukovici. Sr. nov. 1870. 442.
— c) selo u okrugu vranskome. M. D. Milicovid,
kraj. srb. 302.
LUKOVI6, m. prezime (po ocu Luku). — Od
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danidicevu (Lu-
kovidb). Po Dragoju Lukovidu. Spom. sr. 1, 94.
(1409). Lukovid. Schem. sogn. 1871. 113. Schem.
oath. 1876. 14. Tanasijo Lukovid. Eat. 30.
1. LUKOVIK, m. neka bijka slidna luku. Lu-
kovik, Colchicum autumrialo L. (Vujidid), v.
Gladi-luk. B. f^ulek, im. 209.
2. LUKOVIK, m. ime selu u Srbiji u okrugu
iacanskomc. K. Jovanovid 171.
LtJKOVINA, /. postaje od 2. luk. — Od xvi
vijeka (vidi b).
a. vidi u Vukovu rjciniku : kad so skinu
glavice 3 vijonca, pa ono Sto ostane. Luk babi,
a lukovina diedu. (Z). Poslov. danid.
b. iieka bi(ka. — Izmedu rjeinika u Belinu'^
(,.scordoo, pianta modicinale' ,scordium' 808b) i u
Stulicevu (,scordium'). Lukovina, scordium (Sfculli,
Kuzmid, rkp. xvi vijeka, Durante), 1. Teucrium
scordioides Schreb. (Alschinger, Visiani); 2. Teu-
crium scordium L. (Visiani). B. §ulek, im. 209.
LUKOVI POTOCI, Lukovijoh Potoka, w. pi.
mjesno ime, vidi u Danidicevu rjecniku: Vrmosi
je isla meda ,po delu kroze gbvozdb i spadajude
z dela prema Lukovimb Potokomb'. M(on. serb).
95. (1380).
LUKOVlSCE, n. mjesto gdje se luk sije. M.
Pavlinovid.
LUKOVIT, adj. u kojega je (cvijeta, hi(ke)
korijen kao u luka (glave, glavice, vidi 2. luk,
c). — Na jednome nijestu xviii vijeka. Sumbul,
lale, od glavica cvitje (sa strane lukovito cvitje).
J. S. Re|kovid 359.
LUKOVl^E, n. vidi u Jambresicevu rjecniku:
lukovje, gde sam luk raste ,copetum'.
LUKOVO, n. mjesno ime.
a. u Crnoj Gori (u Brdima) pleme i dva
sela Lukovo veje i Lukovo malo. Glasnik. 40, 19.
Knaz mi prvi oduze Lukovo. Nar. pjes. vuk. 5,
498.
b. u Hercegovini zaselak. Statist, bosn. 121.
c. u Hrvatskoj. a) selo u zupaniji lieko-kr-
bavskoj. Razdije}. 40. — b) selo u zupaniji bje-
lovarsko-krizevaikoj . 119. — c) Lukovo Sugarje,
selo u zupaniji licko krhavskoj. Eazdijej. 30.
d. u Srbiji. a) selo u okrugu crnorijeckome.
K. Jovanovic 166. — b) selo u okrugu kneze-
vackome. 112. — c) selo u okrugu toplickome.
M. D. Milidevid, kra}. srb. 392. — d) selo u
okrugu vranskome. 3U6.
e. vidi u JJanicicevu rjecniku: selo kojo je
Jovan despot dao Krusedolu: ,Ljukovo'. M(on.
serb). 54. (1496). — Zaselak selu !]^osnovu: , Lu-
kovo'. G(lasnik). 13, 298. (1341).
LUKOVSKA EIJEKA, /. Lukovska Eeka,
voda u Srbiji u okrugu toplickome. M. D. Mili-
devid, kra]. srb. 349.
LUKOVSTAK, m. vidi 1. lukovdak. — TJ Bje-
lostjencevu rjecniku : lukovsdak ,october', i u Stu-
licevu: (zlo prepisano) lukousak, lukouSka , Oc-
tober' iz Habdeliceva.
LUKOVStINA, /. Cyclamen L. (Sabjar, Ma-
karska), v. Lukovdina. B. §ulek, im. '209.
L^JKEA, /. hyp. Lukrecija. — Akc. se mijena
u voc. Lukro. — U Dubrovuiku je nom. Lukre
i voc. Lukro. — T] jednome primjeru xvi 11 vijeka.
Lukru i Bruta ki hvalifie. ,1. Kavanin 352b.
LUKRAN, m. vidi Lukoran. — U jednoga
pisca Zadranina xvii vijeka. Lukrana otoka
ufa§e dosedi. D. Barakovid, vil. 130.
LUKRE, vidi Lukra.
LUKEECIJA, /. Lucretia, zensko ime. — Od
XV vijeka. Dilo uzvi§eno Lukrecijo. M. Marulid
93.
LUKSa, m. ime musko (Luka); ne znam, jeli
augmentativ Hi deminutiv, isporedi NikSa. — U
Dubrovniku (i u nase vrijcme) i u Hrvatskoj
od XV vijeka, a izmedu rjeinika u Daniiiccvu
(Lukbsa, ime muSko). Luksa KabuJidh. Spom.
sr. 1, ()1. (1405). U Palka i u LukSo Vitaiiovicb.
77. (1406). Vlahusu LukSo Bunida sina. 1, 119.
(1413). LukSu Micenovida. 1, 146. (1419). LukSa
Durdevidb. Mon. sorb. 402 (14.39). U Luk§e
Palutinovida. 415. (1442). U LukSo Polutino-
vida. Spom. sr. 2, 121. (1443). LukSa Simunid.
Mon. Croat. 126. (1486). Bonkovid Lukfia. 240.
(1538). Popa Lukgu plebanu§a. 267. (1572). Pri-
svijetlomu gospodinu Luksi Vlada Gozze. B. Bot-
tera, or. v.
LUK§AN
215
LULAK
LUKSAN, m. ime musko Hi prezime. — Ako
je ime, jamacno je isto sto Luksa. — U spome-
niku XIV vijeka u Istri. Da knez Dujam pristava
na tu pravdu zgora recenu, d(o)brih muzi: prvo
sluzabnika svoga Sutka, 2. {^= drugo) Sominu,
3. (= trece) Lukgana. Mon. croat. 2. (1309).
LUKSICA, m. ime musko (dem. Luksa). — U
sjwmeniku hroatskome (pisanome cirilicom) xvi
vijeka. Luk§ica de Vustia. Mon. croat. 252.
(1552).
LUKSICIC, m. prezime (po ocu Luksici). —
XVI vijeka. Martia Luk§icic. Mon. croat. 339.
(1596).
1. LUKSIC, m. mjesno ime.
a. selo u Dalmaciji u kotaru spjetskome, tal,
Castel Vitturi, vidi kod Kastela. Repert. dalm.
1872. 32.
b. zaselak u Hercegovini. Statist, bosn. 115.
c. vidi kod LukSidi.
2. LUKSIC, m. prezime. — Od xvi vijeka,
Petr Luksic. Mon. croat. 203. (1513). Tomas
Luk§i6. P. Vitezovid, kron. 150.
LUKSiCI, m. pi. ime dvjema selima u Hr-
vatskoj u zupaniji zagrehaikoj Eazdije}. 74. 90.
— Drugo je pisano i Luksic. Schem. zagr. 1875.
63. ,
LUKSiJA, /. cijed, vidi liksija. — Od xviii
vijeka. Kuvaj luksiju od lozova prutja. J. Vlad-
mirovid 17. Bila tebi domacica ziva! crna joj
je kosa do o6iju, gradices joj cijed i luksiju, da
joj mijes kosu od u§iju. Smailag. meh. 157. Luk-
sija, lusija, ital. liscia(?). M. Pavlinovic. Luk-
Sija, cijed. u Lici. V. Arsenijevii. LukSija, 1.
cijed; 2. ono mjesto de se kosu}e zaluzuju i onaj
pepeo. \i. Stojanovic.
LUKUM16, m. vidi lokumic. — U nase vri-
jeme. Umesiti mavisa i ustipaka, ili napeci lu-
kumica. M. P. Sapcanin 1, 33. Lukumid, lo-
kumid. u Banatu. V. Arsenijevic.
LUKVA, /. na jednome mjcstu xvii vijeka
znaci sto 1. luka, b; -v- stoji Hi stamparskom
grijeskom, Hi je pisac moiehiti mislio na lokva.
Toti Grke k pustom kraju lisifino se zatajase
s plavju hibno bojnom spravju tajud u lukvah
zadrzase. L Zanotti, en. 5.
LIJLA, /. Iters. iFile, cijev, tur. liile ili lula,
cibuk, ili na cibuku (uprav na kamisu) ono (oso-
hiti mali sud) u cemu stoji i gori duhan, kad se
pnsi cibuk. — V nas se obicno upotreb^ava ova
rijec u drugome (turskome) znacenu, ali moze
znaciti sto i cibuk i kamis. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,pippa, istrumonto
da fumare' ,infurnibulum'), n Voltigijinu (,pippa'
,tobackspfeife'), u Vukovu (,die pfeife zum rau-
cben' , fistula fumatoria').
a. u naj uzemu smislu, sud u kojemu je
duhan sto se pusi; u nasega je naroda nacinen
od zemje ili od drva. Zapalivsi gubu na luli.
M. A. Ee^kovid, sabr. 54. Burnut u luli pu§en
kroz kamis. M. Dobrctic 393. Krupnu lulu na
kamisu od dva sezna dugu pije. J. Krmpotid,
kat. 27. Age cuso, ali no docuse, nego kresu a
u lulu pusu. Nar. pjes. vuk. 4, 99. Na 6ibuku
lula od mergana. Nar. pjes. here. vuk. 121. Da
onu lulu istrese i na novo da je napuni. Vuk,
poslov. 76. Posto se umiju, zapale svatovi na
dugijem cibucima lule. kovc. 85. Zapaliti lulu
paradinski, t. j. napuniti lulu, pa zahvatiti nom
vatre i pepela. rjecn. kod paradinski. Svaki vadi
ogan iz nedara, pa na lule lozo okovane. Osvetn.
2, 72. — U ocome je znacenu i kad ima uza se
gen. duhana (bcz prijedloga), te se maze shvatiti
od prilike kao mjera za kolicinu (duhana). Lulu
dakle propusi duvana. I. Zanicid 248. Devet
lulah popio duvana. Nar. pjes. vuk. 3, 221. Jo§
nije lula duvana poginula. (Jo§ de coek coeku
dati lulu duvana). Nar. posl. vuk. 114. Dok bi
lulu ispio duhana, osvojiso do pola mejdana.
Osvetn. 3, 116. shvaca se cesto kao nesto sto stoji
malo novaca, sto malo vrijedi. Tu mi robja jef-
tino bijase . . . stara baba za lulu duhana. Nar.
pjes. bog. 326. Po gros momak, po dukat dje-
vojka, udovice po lulu duhana. Nar. pjes. vuk.
1, 299. Ne bih za to dao ni lule duvana. Nar.
posl. vuk. 194. I Trebirie i sve do Mostara, za
dvije lule dali bi duhana. Osvetn. 2, 108. Zivio
sam niz Hercegovinu po tri dana o luli duhana.
u V. Bogisid, zborn. 613. tako treba shvatiti i
ovdje gdje je bez gen. duhana. Mlogo kvara ! nisu
ovo lule. fe. Stefanac 24.
I), kao cibuk ii siremu smislu: lula i kamis.
tako mislim da je u ovijem primjerima, Linac
lulu kad zapali ... V. Dosen 206''. Jer ne moze
on (linac) dospiti snazit brlog, lulu piti, jer kad
svasto radit grne, lula mu se cesto true. 206^.
Da bi lule ne pusio. 207a. Podviv noge side,
lulu pijud, na vatri se grijud. And. Kacid, razg.
116b. Jo§ter nisam lulu zapalio. M. A. Re}-
kovid, sat. G7a. Perusine od jarebice pu§i u
luli. J. Vladmirovid 45. Lule piju, a tambure
biju. Pjev. crn. 68^. Bjezi, dragi, oto kiso na
te, pokisnu ti lula i tambura. Nar. pjes. marjan.
198. Da zapali lulu. Vuk, poslov. 162. Sad
sam morao prvi put lulu zapaliti. G. Zelid 108.
Posla nije, trgovana nema; lule pale ti iskoni
|udi. Osvetn. 3, 41. Putnik pripali kradaSnu
lulu i stane kazivati. S. l^ubisa, prip. 91.
c. kao kamis, pa i druga cijev uopce ili u
osobitome znacenu.
a) kamis. Lulu opet zato glode. V. Dosen
207a. Kopaju vresove revace, kojijema grade
lule. S. ^ubiSa, prip. 191.
b) cijev uopce. Nikad nije pio vodu druk-
cije, ijogo uzme ca§u, dode pred lulu, i onda
vice na mlade da vuku. M. P. Sapcauin 1, 23.
c) (kazanska) lula, cijev kroz koju se toci
rakija iz kotla kad se pece. — Izmedu rjecnika
u Vukovu : (kazanska) ,die rohre beim brannt-
weinbrennen' , fistula vini ustorum'. cf. lulid.
Eacvasto malo drvo koje se zavude odozdo u ka-
zansku lulu. Vuk, rjecn. kod konid. Onaj sud
u koji ide rakija iz kazansko lule. kod postava.
(I) vidi u Vukovu rjecniku: kao durdijnski
naprstak (koji je supa} sasvijem) samo malo po-
debje i poteze. Ved poteze trostiuku kangiju,
tri su na noj lule od tumbaka. (Nar. pjes. vuk.
i 3, 2. Vuk ovdje tumaci: ,Lula' ovdjo znadi kao
I mala ca§ica, od prilike kao veliki naprstak).
i e) cijev, trstika (isporeduje se vitko cefade).
j Ipak mu se rodi sto sinova sve kao lula. Nar.
prip. bos. 1, 6.
d. u prcnesenome smislu. Koji koii nije miran
kad se kuje, tome uklije§te nos medu dva dr-
veta pa pritegnu kanapom, i onaj se das umiri,
jer so zabavi o svom bolu, pa i ne misli na kov.
\t. Stojanovid. — Vala da sc shvaca kau lula
sto je Icon ^m5('.
e. u prenesenome smislu.^ Lula, Cyclamen
europaeum L. (Fapkcvid). B. Sulek, im. 209.
LULa6iJA, m. vidi lulas, isporedi i lulo^ija.
— Na jednome mjestu xviii vijeka. Uzmi samo
lula^ije ili kim je rdna luk cr]eni, bili, da ostale
ne spominam smrade s kojih bubam i zivot se
krade. J. S. Eejkovid 288.'
LULAK, m. ime muSko. — xiv vijeka. Lulakb
a bratb mu Eedilo. Dec. hris. 24. 92.
LULA&
216
LUMBAEDANE
LULAS, luldSa, m. covjek sto obicno pusi lulu.
— isporedi lulagija i lulegija, b. — Na jednome
mjestu XVIII vijeka. I lulaSi i koji ga (duhan)
taru. J. S. Relkovic 219.
1. LULATI, lulam, impf. puHti lulu. — Samo
u Voltigijinu rjecniku : ,pippare' ,tobak rauchen'.
2. LULATI, miam, impf. vidi |ujati. — Samo
u Voltigijinu rjeiniku: ,agitare, dondolare' ,schau-
ckeln'.
LULEGIJA, m. piostaje (mozebiti vec u tur-
skome jeziku) od tur. liile s nastavkom turskijem
gi. — isporedi lulagija — Dva su znacena.
a. iovjek sto mu je zanat graditi lule. — Od
XVIII vijeka, a, izmedu rjecnika u Vukovu (,der
verfertiger der' lule ,fistularius'). Nikola lule-
gija. Glasnik. ii, 3, 74. Trifun lulegija. 75.
(1706—1707).
b. vidi lulagija, lulas. Zasto sam bio zakleti
neprijatej lulegijama. G. Zeli6 108.
LULENAK, m. kamis na luli. — U jednoga
pisca nasega vremena. Zlatne lule, viti lulenaci.
Osvetn. 5, 118.
LULETINA, /. augm. lula. — U Vukovu rjec-
niku.
LULIOA, /. dem. lula. — Ake. se mijena u
gen. pi. liilica. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu. Tamburice moja dangubice ! a
lulice moja zaludnice ! (iz Nar. p)jes.). Vuk, rjefin.
kod zaluduica. Krute glave ozad boka stave, a
lulice djenu u gubice. Osvetn. 4, 64. — 1 u
prenesenome stnislu, neka bijka (mozebiti prije
nasega vremena). Lulica, Aquilegia vulgaris L.
(sinski rkp., Dubica). B. §ulek, im. 209.
1. LULIC, lulida, m. uprav dem. lula, all se
upotrebjava u osobitotne znacenu, vidi lula, c, cj.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
s dodatkom da se govori u Srijemu. Kapak koji
sve kapje u svoj lulic uteruje. P. Bolic, vinodj.
2, 377.
2. LULIC, m. ptrezime. — Od xiv vijeka.
Hrane Lulidb. Svetostef. hris. 29. Lulic. Schem.
spalat. 1862. 29.
LULNIC, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
aleksinackome. Niva u Lulnicu. Sr. nov. 1873.
219.
1. LUJ^, m. }uj, trava. — Od xvi vijeka. Pride
neprijate} liih tere zvrhu posija lujem. Postila.
G2^. Lu} (luly), lolium ; zizania (mletacki rkp.),
Lolium L., V. ^uj. — Lu} divji (luly diuij u
mleta6kome rukopisu), lilisirina (lofrlierella?)
(mlet. rkp.), Lollium porenno L. ? B. Sulek, im.
209.
2. LUJ^, m. mjesec jul, julij, tal. luglio. — Od
XVII vijeka po primorju, a izmedu rjecnika u
Mika^inu (luj, misec srpan julius mensis'). Mjesec
lu}, srpan. M. Divkovid, nauk. viii. U naj zadni
dan lu)a miseca. B. KaSic, in. 80. Srpan, lu),
ima dana 31. rit. 61. Petnesti dan od lu|a. I.
Dordi6, ben. 178. Na 6 luja miseca. S. Badrid,
ukaz. 88. Na 22 luja. Norini 61.
LUlyiAN, lujna, adj. koji se lu(a. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,mobili3'.
LUJ^ATI, lujam, imj}f. vidi Jujati. — Aktivno
i sa se, rejleksivno. — Samo u Belinu rje6niku:
,muovere, dar moto' .moveo'; lujati se ,rauovorsi
ab esterno' ,|)ulsu agitari externo' .502^; i u Stu-
lidevii: v. Ijuliati fsicj ; lujati se ,puerorum lusus
est cum scamno vol funi suspoiiso trabi extremis
sedent seseque oscillando librant'.
LU^iAV, adj. koji se moze lufati. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,mobilis', i u Voltigijinu :
,agitabile, dondolatorio' ,beweglich'.
LUJ^KA, /. kolijevka (sto se lu]a). — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,cunabula, incunabula, cunao'.
LUMA, /. mozebiti od arap. tur. lem'a, svjet-
lost, zrak, luca. — U narodnoj pjesmi nasega
vremena. Svi munari lumam' okiceni. Nar. pjos.
here. vuk. 206.
LUMBARAD, Liimbarda, m. vidi Lombarad.
— U jednoga pisca Dubrovcanina xvii vijeka.
Toskani izgovaraju (grijeskom ,ga,) ge, gi' na
nacin kojijem mi ove rijeci izgovaramo: ,Givo,
Giva, gij'; Lumbardi no tako nog kako mi izgo-
varamo ove rijeci: ,sveder, nade, nadi, dodi'. R.
Gamanid B6b— 7a.
LUMBARDA, /. vidi lubarda. — Od xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mika(inu (lumbarda,
top ,tormentum aeneum vol bellicum').
a. kao da u svijem primjerima znaci top
(vidi lubarda, b), kao sto je i u Mikalinu rjec-
niku. Ne imij prijeti k sebi ni praha ni lum-
barad. Mon. croat. 208. (1521). Kad pocnu gro-
mjeti lumbarda ognene. M. Vetranic 1, 86. Lum-
bardu mi, pusku mi, da mi ga se je strijelit ri-
baoda! M. Drzic .308. Lumbarad cuje se taki
glas strahovit. A. Sasin 174. Grajani svoju lum-
bardu koju zvahu Tartarija na Sin postavise.
Ivan troa:. 6. Jodan bi sacuvan od lumbarde.
M. Divkovic, nauk. xxxi. Lupajuci mire lura-
bardami. B. Kasic, in. 8. Da okolo zida lum-
bardu na koii mogu vuci sprida cetiri bivoU. D.
Barakovic, vil. 52. Bi udron iz lumbarde u nogu
desnu. P. Glavinic, cvit. 246b. Nav ima lum-
barde, tako crikva ima nauciteje. 451''. Mnoge
lumbarde nase odvukose. I. T. Mrnavic, osm.
54. Mnoge Turke pobi i rani iz lumbarde. J.
Armolusid 58. Dokle kako krcata lumbarda
iskrom rajskom tegnut ne bi. V. Andrijasevic,
prav. 24. Za oboriti doli jedan debeo zid Loco
se lumbarde. M. Radnic 339^. Iz koga (grada)
pucaju na uega (vojvodu) lumbarde. 383<i. Prima
udorce od lumbardi strasne grad duse uase. 426'*.
Lumbarde sve krcajto. I. Zanotti, skaz. 5. Osta-
vivsi ondo Turci dvisto lumbarad aliti topov.
P. Vitezovid, kron. 123. Prasne ko prah od lum-
barde. (D). Poslov. danic. Stojo zrna i lum-
barde. S. Margitid, fala. 37. Ogah pu§ke i lum-
barde. 122. Srebrnijeh pjeneza torbu u lum-
bardu krcatu prahom usuo je. B. Zuzeri 371.
Ocu da prija tvoja sabja bude rastvorit moju
utrobu, nogo tvoja lumbarda pukno u Rim (go-
vori majka Koriolanu!). J. Banovac, razg. 141.
Cini iznijet pod grad zelenke lumbarde. Nar.
pjes. bog. 173. Nijedne steto nije od negovijeh
lumbarada. 214. Al' pucaju sa Zadra lumbarde?
314. Poce biti Kroju sa svi strana iz svojizi
silni lumbarada. And. Kafiid, razg. 141*. Od
oka jo Ivan pogledao i lumbardi zivi ogan dao.
269a! Prama livom Jance od lumbarad dignu.
M. Kuhadevid 118. Nod i dan lumbarda bumbo
u grad mode. 150. Od grada se ne zamece
kavga, niti pude pusko ni lumbarde. Nar. pjes.
vuk 2, 607. AT na moru pucaju lumbarde? Nar.
pjes. app. not. 2, 259. Pukinila je lumbarda spod
OmiSja grada. Nar. pjes. istr. 2, 109. Ne bi te
lumbardi probudile. Nar. prip. mikul. 127. Zlo-
sretAega lumbarda bijo. S. ;^iubisa, prip. 246.
b. LumbS,rda, kao mjesno ime: selo u Dnl-
maciji u kotaru kordulanskome (na ostrvu Kur-
dult). Report, dalm. 1872. 12.
LUMBARDAlifE, n. djelo kojijem se lumbarda.
— U Vukovu rjecniku.
LUMBARDATI
217
1. LUNA, a.
LUMBARDATI, lurabardam, impf. vidi lubar-
dati. — Od XVI vljekn (vidi nnj zadni jirimjer),
a iziiiedu rjecnika u Mikn}inu (lumbardati, po-
tezati lumbarde .emittero bouibos, explodere tor-
monta'), i u Vukovu: (u primorju) metati |>uske
,scluessen mit fouergewehren' .jaculor' s primje-
riim iz nnrodne pjesine: Pa s' otole podigosmo,
majko, pjevajuci i lumbardajuci. — Starije je
znacene: metati lumbarde (kao sto je i u ]\Iika-
(i)ui rjfcniku). (inetuforicki). Ere na svih lum-
bardaju prem buduci oka kriva. J. Kavahin 153t».
— S(i so, reciprocno. A strasno ie pogledati, i
rekao bi, svijet se ori, kad se pocnu lumbardati,
gdje so u zivom plamu gori. A. Sasin 170.
LUMBARDENIK, m. ime selu ti Hrvatskoj u
zupaniji modr usko-rijeckoj . Razdijel. 54. — vidi
i Lubardenik.
LUMBARDIJA, /. vidi Lombardija. - Od xvi
vijekn. V stranah od Lumbardije. Mirakuli. 85.
Svo krajestvo od recene Lumbardije bi kugom
otrovano. F. G-lavinic, cvit. '28'i. U Bresi od
Lumbardije. 551". Pociva telo ove s(vetice) u
Parmi od Lumbardije. 145^. Dojde u Milac od
Lumbardije. 179*. Provincijal od Lumbardije.
S. Badric, ukaz. 77. — I u Sulekocu rjecniku:
jLombardei'.
LUMBARDIR, lurabardira, m. covjek sto mece
lumbarde. — Nacineno od lumbarda previa tal.
bombardiere, (franc, nem. bombardier). — U Mi-
kalinu rjecniku: lumbardir, koji poteze lum-
barde ,librator'.
LUMBE, rijec bez smisla u poskocici. Sitno,
situo sekuricki, trumbe lumbe beocicski, a po-
krupno belusicski. Poskocica. javor. 1880. 428.
LUMBER, m. lovorovo zrno. — Od nem. lorbeer.
— isporedi lumbor. — U nase vrijeme u Istri.
Liimber ,bacca laurea'. D. Nemanic, cak. kroat.
stud. 29.
LUMBI, wi. pi. krsta, lat. lumbi, tal. lombi.
— Ima samo nom. pi. u jednoga pisca Dalma-
tittca XVIII vijeka. Xece te boliti lumbi. J. Vlad-
mirovic 20.
LUMBLIJA, /. pogaca od muke, varenike, za-
fraiia, darcina, sto se mijesi o Svijem svetima.
Pokvareno od tal. ,1'oblia'. Slovinac. 1881. 418.
LUMBOR, m. zrna sto su plod javorike. na
Rijeci. F. Pilepic. — vidi lumber.
LUMBRAK, lumbraka, m. vidi lombrak. Po-
rucila spirka lumbraku da ne ide po bijelom
danku (u Vranicu). L. Zore, rib. ark. 10, 348.
Lumbrak ,Crenilabru3 pavo'. G. Kolombatovic,
pesci. 16.
LUMBRIJA, /. stit od kise. — Tal. ombrella
(s clankom 1' ombrella). — U nase vrijeme u Istri.
— U Nar. pjes. istr. 6, 51.
' LUMBRIJICA, /. stit od sunca. — Dem. lum-
brija. — U nase vrijeme u Istri. Dirlun, dirlun,
dirlicun, gospa pod lumbrijicun. Nar. pjes. isti-.
4, 17.
LUMER, m. hroj. — Od tal. niimero. — U
nase vrijeme po primorju. Kad ne mogu svi za-
jedno zivjeti, podijele krioraice medu sobom, a
oficijalno ostaju svi kao i prije pod jednim lu-
merom. (Lika, Oto6ac). V. Bogisic, zborn. 1.
Liimer ,numerus'. D. Nemanid, cak. kroat. stud.
29. — I M Bubrovniku, samo sto cesto ]udi koji
su naudili citati i pisati talijanski hoce da go-
vore niimer. P. Budmani.
LUMIJA, /. u Stulicevu rjeiniku: lumija, voce
,pomum Adami', t. j. Citrus limecta (Risso) po-
mum Adami, vrsta kisela limuna; alt je odito
od rijeci tal. lumia (Citrus lumia Risso), vrsta
slatkoga limuna. Lumija, pomo d' Adamo (Stulli,
Vujicid, Delia Bella), Citrus limetta Risso. B.
Suiek, im. 209.
LUMIXAR, luminara, m. lat. pi. luminaria u
latinskome prijevodu svetoga pismn (gen. 1, 14),
t. j. sunce i mjesec; Danicic prevodi vidjela. —
U jednoga pisca .xvn vijeka. Ove bo epate to-
Hko ce vrjemena kazovati mine, koliko se najdu
da su so vratila slucenja na iste vazda dnevi od
sfjotilista luminara, sfrsivsi se 19 godista .sun-
canih i misecnih. B. Kasic, rit. Sl^i.
LUMiNAR.TE, /. ^jZ. Hi n. cakavski luminarje.
prozori podignuti na krovu. Slovinac. 1880. 87.
— Od hit. luminar.
LUMOJIC, m. prezime. — xvi vijeka. Juraj
Lumojic. Mon. croat. 280. (1527).
LUMPAC, VI. Upupa epops. D. Trstenak. —
vidi pupavac.
LUMPETA, /. u narodnoj zagoneci nasega
vremena. Pustih sticu u more, stica pusti tra-
kove, a trakovi lumpete; to se vide u Mletke.
odgonetfaj : lada (ovaj zagonetjaj obicno vredi za
tikvu i kao da takoiu odgoretjaju bo}e pristajo.
S. Novakovid). Nar. zag. nov. 111.
LUMPOV, m. pogrdna rijec. Skoroteca. 1844.'
249. — Od nem. lump, a isporedi i lopov.
LUMSA, m. ime viusko. — xiv vijeka. Neti
mu Lumbsa. Dec. liris. .S.'). Dedb imb Lumbsa.
50.
1. LUN, VI. ime selu u Dalmaciji u kotaru za-
darskume na ustrou Pagn, tal. Puntaloni, t. j.
Punta (ratj Loni. Repert. dalm. 1872. 35. — Ne
znam, jeli u svezi s 2. Lun.
2. LUN, m. ime musko. — xiv vijeka. Dedb
imb Lunb. Dec. bris. 26. 94.
1. LUNA, /. mjesec (na nebu). — Rijec je pra-
slavenska, isporedi stslov. i nslov. luna i rus.
Ayui u znacenu sprijeda kazanome, ces. luna,
poj. Juna, svjetlost plamena sto odsijeva (odbija
se) od cega, n. p. od zida, od gore. — Nije doslo
iz latinskoga jezika, kako se vidi po akcentu, i
po tome sto vala da je drukcije bilo nekadahie
znacene, vidi u ceslcome i po(skome jeziku i ovdje
kod b. — Korijen vaja da je luk (vidi hid 2.
luc). Brugmann (vergl. sraram. der indogerm.
sprachen. 1^, 198. 345. 651. 673. 785. 787) misli
da je indoevropski oblik louksna, sto bi potvr-
dilo stprus. lauxnos, zvijezde, snskr. ruksa, svi-
jetao, avest. raoxsna, svijetao, lat. (u dijalcktu)
losna mj. luna, te bi u praslavenskome jeziku od
s postalo h, a ispred ovoga bi ispalo k, pa poslije
i h ispred n. — Vala da pisci uzimju ovu rijed
iz erkvenoga jezika, ali rijec nije izumrla kod
naroda (vidi b). — Izviedu rjecnika u Vukovu^
[luna, cf. caratan] i u Danicicevu (,luna').
a. u znacenu sprijeda kazanome. Indiktioiib
5, slbnbcu krugb 19 i luni 19. Mon. serb. 335
—336. (1427). Od 14 lune i)rvago miseca da?.e
do 20 prve. §. Kozicic 7*. I budu zlamonija
V slnci i V luni. Postila. A4a. Ne potribujo
sunca ni lune. Anton Dalm., nov. te§t. 2, 206.
apoc. 21. 23. Kolo kruga nebeskoga u luni stoji.
Aleks. jag. star. 3, 225. Tefienje vrimena mi-
secnoga i mina lune. 296. Lune krug naplnuje
se i skon6ava se na novinu i na starost. 316.
Pomrknutu lunu sunce svitlostju prosviti svojora.
F. Glavinic, cvit. 90**. Neka suncem pravice,
lunom posluha, i zvizdami od dobrih dil dusu
ukrasoti na§u. 160^, Simuna u tempal od Sunca,
a Tadea od Lune odpejahu. 350^. Kako luna
1. LUNA, a.
218
LUNKOVAC
i zvizde. 4-t9t>. Luna luco sakri. J. Rajid, boj.
87. Covjek koji se rodi u marcanoj avijeci (luni).
Vuk, rjecn. kod caratan. Sau pakleni okruni
Osmana, darova mu lunu ka' jabuku. P. Pe-
trovic, gov. vijen. 1.
1>. vidi I. duga. — Cuo sain rijec luna s ti-
jem znacenein na Osaoniku, selu u Dalmaciji u
kotaru dubrovackome. P. Budmani. — vidi i Slo-
vinac. 188L 455.
2. LUNA, /. ime domacijem zivotinama.
a. koza zuta, u Ledonicah. F. Kurelac, dom.
ziv. H8.
b. imo kravi? F. Kurelac, dom. ziv. 25.
LUNAK(?), Lunka, m. ime mjestu u Srbiji ti
okrugu pozarevacknmc. I^Tiva u Lunku. Sr. nov.
1867. 427. — Moze biti da je noin. Lunka (ispo-
redi).
1. LUNAN, luna, adj. koji pripada luni (mje-
secu). — -a- stoji ovdje mj. negdasnega b ; nema
j)Otvrde za nom, sing, m., a u ostalijein je obli-
cima -Dbnb- Hi -nn- mj. n. — Rijec je stara,
isporedi stslov. lunbm>, rus. .lyHHtiii. — Samo u
knigama pisanima crkvenijein Hi mijesanijem je-
zikom, a izinedu rjecnika u Danicicevu (lunbnb
.lunaris'). Nosti lunnyje. Domentijanb 20. Vb leto
6810, slbnbcnago kruga 22, lunbnago ze 8, in-
dikta 13. Mon. sorb. 66. (1302). Naucil bi te
on nebeskoga kruga hojenje i casov lunnih i
riih prestupanju. Aleks. jag. star. 8, 226.
2. LUNAN, m. 2irezime. — xv vijeka. Mikula
Lunan. Mon. croat. 140. (1490).
LUNARAD i Lunardo, Liinarda, m. ime musko,
tal. Leonardo, mlet. Lunardo. — isporedi Luno.
— U Dubrovniku: ne poznajem nikoga sto se
sad tako zove, ali iina mjesto na Pilama (put
Lapada) sto se zove Lunarad Hi na Lunardu,
gdje su razoaline crkvice so. Lunarda. P. Bud-
mani.
LUNATIK, m. (Hi adj.) lat. lunaticus, tal. lu-
ndtico, vidi mjesecnik. — Na jednome mjestu
XVIII vijeka. Koji su zvani mjosecnici to jest lu-
natici. K. Magarovic 54.
LUNBARDA, /. vidi 1. lumbarda. Kamenje u
nih lunbarde postafjono. Ivan trog. 6. Lun-
barde stavise da se Budin bije. Radojevi6 14.
LUNCIJATA, /. vidi blagovijest (25 marta).
— Od tal. annunziata i nunziata. — U Dubrov-
niku od XVI vijeka. Na dan od luncijate, . . . na
dan svetkovino od luncijate aliti blagovijesti. A.
Gucetic, roz. mar. 48. — Na Luncijati se zove
sad brezufak m Dubrovniku izmedu Gruza i Hi-
jeke, jer je na nemu crkvica posvecena blago-
vijesti. P. Budmani.
LUNCUPA, /. pogrda zenskome ce(adetu. —
U Vukovu rjecniku: vide copa.
LUNCARK^A, /. vidi 1. lufiarica. — Samo na
jednome mjestu xviii vijeka. Neprijatoje svoje pod-
loiiti 6e sebi s karaenjom od lun6arice. D. Rapid
850 zach. 9, 15.
LUNGUR, »(. Ciganin, vidi : Noka placaju
porez Lungurima (Giganima). M. D. Mili6evi6,
jur. 43.
LUNICA, /. podugujaati hjepcic iz bijola bra§na,
Sto 36 dijeli djoci. na Krku. I. Mil6eti6.
LUNI6, m. prezimc. — U naie vrijeme. Rajko
Lunic. Rat. 390.
LUNKA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu kra-
jinskome. Livadu u Lunki. Sr. nov. 1875. 352.
LIJNO, m. ime musko, hyp. Lunardo. — U po-
slovici dubrovackoj xvni vijeka. Luno duno,
Bete tete. [Z). Poslov. danic.
LUNTA, /. po Vukovu rjeiniku neka vrsta
topa; po primjeru kao da je isto sto 2. kartafi,
kartafia. — Od nem. lunte, fiti} (vidi pod b)). —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,art kannonen' ,tormenti bellici genus' s pri-
mjerom iz narodne pjesme : Otpucaju naokolo
lunte). Krajeva ga vatra do6ekala, usu lunta ko
Bozija krupa, a riknuse kra}evi topovi. Nar.
pjes. horm. 1, 208. '
1. LUNA, /. Milvus milvus Liclit., neka gra-
bezfiva ptica, vidi S. Brusina, ptice hrv.-srp.,
nastavak. 90 — 91. — Osnova je praslavenska,
isporedi stslov. lunb, nslov. lun, rus. .13'Hb, ces.
luiiak. — Izmedu rjecnika u Vukovu (,eine art
vogel [die gabelweih], avis genus [Milvus milvus
L.]). Ja ga (vojna) metnuh na ulicu, dode luna,
odnese ga. Nar. pjes. vuk. 1. 527. Luna ,Vultur
monachus'. G. Kolombatovic. progr. spal. 1880.
5. Luna , Circus aoruginosus'. 10.
2. LUNA, m. (?) Hi f. nadimak fiejadetu koje
sve nusi i ludasto pregleda. M. Pavlinovic^. —
Vala da je ista rijec sto 1. luna.
LUNAK, lunka, m. ze}ezni klinac na kraju osi
utaknut, da ne ispade kotac. U Prigorju i Za-
gorju. F. Hefele. — Ima i u nekijem rjecnicima
s oblikom kajkavskijem: u Bjelostjencevu (lunek,
klin koji kolo cuva ,paxillu3, axis, custos rotae'),
u Jambrcsicevu (lunek ,paxillus'), u Stulicevu
(lunek ,paxillas' iz Habdeliceva), u Voltigijinu
(lunek, grijeskom luiieka, to jest klm koji kolo
6uva (Cavicchio, chiodo di asse' ,achsnagel').
LUNALO, m. u Vukovu rjecniku: (covjek Hi
musko zivince) koji se luiia.
LUNANE, n. djelo kojijem ko luna Hi se luna.
— U Vukovu rjecniku.
LUNATI, lunam, Hi rejleksivno liinati se, lu-
nam se, impf. hoditi spustivsi glavu. — Akc.
kaki je u inf. taki je u praes. 8 pi. lunaju, u
aor. liinah, u per. praes. Iunaju6i, u ger. praet.
liinavgi, u part, praet. act. lunao ; u ostalijem je
oblicima kao u praes. 1 sing. — MikloHc misli
da je srodno s 1. luna. — TJ nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (luiiati i luAati se ,mit
vorhangendem kopfe gehen' ,incodo capite de-
misso"/. feta govore? kam > lunaju? M. Pavli-
novid, razl. spisi. 12.
LUNAV, adj. koji je spustio glavu. — isporedi
lunati. — U nase vrijeme. a izmedu rjecnika u
Vukovu (.mit vorhangendem kopfe' ,demi3so ca-
pite'). Stablo lunavo. J. Panfiid, bot. 48.
LUNEVAC, Lunevca, m. mjesno ime.
a. vis u Bosni. Glasnik. 22, 58.
b. ime mjestima u Srbiji. (() u okrugu bio-
gradskome. I^riva u Lunevcu. Sr. nov. 1873. 720.
— h) u okrugu smederevskome. I^Iiva u Lunevcu.
Sr. nov. 1868. 570. — c) u okrugu uzickome.
I^Iiva na Lunevcu. Sr. nov. 1867. 375.
LUNEVaCa, /. ime planini u Bosni. Glasnik.
22, 58.
1. LUI^EVIGA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
rudnidkomc. K. Jovanovid 146. — Pomine se xvi
vijeka na ploii u manastiru Vujanu. Brdaui i
Lunovica. Glasnik. 21, 63. (1597).
2. LUNEVIOA, m. prezimc (po selu Lunevici).
— U nase vrijeme u Srbiji. Nikola Miliievida
Luiievice. M. D. Milidevic, srb. 318. Panta Lu-
Aevica. Rat. 320.
LUJ^KOVAC, Luiikovca, m. kajkavski Lun-
LUNKOVAC
219
LUPATI
kovec, ime selu u'Hrvatskoj u zapaniji varaz-
dinskoj. Eazdije). 96.
LUNSKI, adj. u Stiilicevu rjecniku: ,ciaereu3;
cinericius'. — Sasma nepoiizdano (moze biti da
je gdje Stulli krieo procitao rijec luzki Hi lu2ski).
1. LUP, m. vidi lub, lubana, lubina. — ispo-
redi lupina. — Od xvi vijeka.
a. vidi lubana, a, i lubina, b. (Judita) muce
bicag snam, ki visase o stup, podri ga, kicmu
zdup Oloferna jednom, a drugom rukom lup (po
svoj prilici ,glavu'J kla, skube ob jednom. M.
Marulic 51. U svetistu templa ista lup je Jurja
i Jakova. J. Kavanin 329iJ.
b. vidi lub, a. — U nase vrijeme u Istri.
Lup jputamen', gen. lupa. B. Nemanic, cak. kroat.
stud. 12.
c. vidi lubina, a. — C'ini se da se tako moze
shvatiti u narodnoj zagoncci nasega vremena.
Dva trup, dva lup, dva gledaju, dva slulaju, i
deveti mahi-basa. odgonetjaj : kon. (Misli se na
prodne i strazne noge, oei, usi i rep. S. Nova-
kovid). Nar. zag. nov. 96.
2. LUP, m. lupa, lupane. — Na jednome mjestu
xviii vijeka. U seoskom mjestu od Kozara ima
ikone Gospojine uznesena srjod otara a izdjelana
vrhu stine, ka dopliva na skorupu, plav predav
se morskom' lupu. J. Kavanin 318*.
3. LUP, interj. onomatopeja kod lupana. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (kod bub lup ti dodatku, vidi bub) gdjc se
naj prije nahodi. Liip! liip! liip! na vratima.
M. D. Milicevic, jur. 76.
LUPA, /. lupane, uprav huka sto postaje lu-
panetn. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,das schlagen, klopfen' ,pulsatio'). Da
lupa cekica ne samo proodi srce majcino, nogo
i u raj doprije. F. Lastrid, test. 116^^. Da se u
crkvi isto sastav^aju i slazu broz nikakove lupe.
ned. 320. Nok te smeta skripria, rika, tuka,
lupa. A. Kanizlic, roz. 34. Probudi no aram-
basa s velikom vikom i lupom. M. A. E.e}kovic,
sabr. 41. Zasto biva lupa i praska poslije svr-
sene sluzbe nocne? I. Velikanovic, uput. 1, 497.
Stoji nogu lakih lupa. M. Katancic 75. Ostaue
zvrka, buka, lupa. D. Rapic 272. Kada sotona
u jednu kucu upado, onda biva lupa, buka, praska.
296. Oko ponoci staiie lupa po sobi i vika. Nar.
prip. vuk. 77. Onda je onu noc jos vedu stravu
pretrpeo ... tu je bila strasna lupa, vika, zveka
lanaca i strasni glasovi. 79. Lupa kola i kona
D. Danicid, 2car. 7, 6. Lupe od zrvana. jer. 25,
10. Lupu krila onijeh zivotina koja udarahu
jedno o drugo. jezek. 3, 13. Odmah bi umuk-
nula lupa hitrih cegrtajaka. M. P. Sapcanin 1,
136. Bojeci se, da ga kakva vika ili lupa no
probudi. M. D. Milidevid, skol. 6. Lupa i za-
mor ne rastaju se. M. Pavlinovid, razl. spisi.
412. Cisto gluvi od lupe todkova. Javor. god.
16, br. 41, str. 645.
LUPAC, Lupca, m. ime selu u Bosni u okrugu
travnickome. Statist, bosn. 60.
LUPACA, /. plosnato drvo kojim se platno
lupa u bijojeiiu. M. Pavlinovid.
LUPACIC, m. dim. lupatak. I. Pavlovid.
LUPALAC, lupaoca, m. covjek sto lupa. —
Samo u Stulicevu rjecniku: lupalac i grijeskom
lupaoc ,percuti9n3'.
LUPALICA, /. zensko cejade sto lupa. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,porcutien3'.
LUPANA, f.^vidi lupa. — Na jednome mjestu
XVII vijeka. Covjek moze tjolesno oguhnuti,
kadano mu velika gudjavina i lupana stoji na
usiju. M. Divkovid, bes. 720b. Da daleko otide
nasrtanje od vihara, nevojenje od gromovina,
lupana od krupa. B. Ivasic, rit. 428. Kovac ne
dade mu spavati § negovijem lupanami. M.
Raduid 269^. Lupana od krupa. J. Banovac,
blagosov. 324.
LUPANE, n. djelo kojijem se lupa. — Stariji
je oblik lupanje. — Izmedu rjecnika u Mikalinu
(lupanje), u Belinu (lapanje ,il battere, ,verb6-
ratio'; ,il battere con i piedi' ,supplosio' 132^;
lupanje u prsi ,iiicchiata di petto' , pectoris per-
cussio' 562''). u Stulicevu. Ne mogudi trpiti
svakcasno lupanje od drijeva. B. Kasid, fran.
196. Buka, romon i lupane buban, truba| i vo-
sala. G. Palmotid 1, 90. Pustite da cuje stra-
hoviti grom od Bozih lupanja. A. d. Bella, raz-
gov. 134. Iz prilika obicajes (o soetomu Faskalu
Baylonu) kucat, i svim znati dajes, il' do glasi
biti sridni, il' demerni i nesricni; jer kad sitan
glas se cuje, sridna svaka dokazuje, a lupanja
glasovita dokazuju jadovita. P. Knezevid, pism.
41. Lupane n6ga. A. Kalid 341. Ima (u putnim
mehanama) kave s jecmom, od kojo se ne do-
biva lupane srca. M. D. Milicevic, medudnev.
10.
LUPAR, m. Patella, rod sko}aka (spuza nesa-
vitijeh); oblik im je kao vrlo plitak cun. — Akc.
se ne mijena (u Vukovu je rjecniku zlo zahi{ezcn).
— Bice isti korijen kao kod, lupina. — Od xvi
vijeka po primorju, a izmedu rjecnika u Mika-
linu (lupar, kopithak, riba , patella, lepas, psorus,
lopas', i kod kopitnak i prilipak), u Bjelo-
stjencenu (lupar, riba morska, v. kopitiiak), u
Stulicevu (,ostrea leptica, lepas'), u Vukovu: lu-
par, lupara (u Dubrovniku) ,art austorn' ,o3treae
genus'. Galebak luparo kjunom para. M. Ve-
tranid 1, 15. Kraj skoja lupare parati. 1, 136.
Lupar prilijep}en pri stijeni. 1, 218. Ja bradate
vlasinice i lupare kadgod parah. M. Gazarovid
30. Podi ti lupare lupa'. (D). Drzi se lupar
mrkijente (,mrkijenta' nije plicina, nego lirtd).
(Z). Lupa slijepac luparo. (Z). Poslov. danic.
U Boci jedu lupare i narikle. V. Bogisid, zborn.
629. Lupar, pri[epak , Patella vulgaris'. Slo-
vinac. 1880. 389. ,Brat ili lupit lupare' znaci:
odjepivat luparo od stijene. L. Zore, rib. ark. 9,
352.
LUPARANE, n. djelo kojijem se lupara. — U
Vukovu rjecniku.
LUPARATL luparam, impf. dem. lupati. —
Akc. se mijena u praes. I i 2 pi: luparamo, lu-
parate, ic aor. 2 i 3 sing, liapara, u part, praet.
act. liiparao, liiparala, m 2}art. praet. pass, lii-
paran. — U Vukovu rjecniku: vide [dim. v.] lu-
pati. [vide lupkatij.
LUPATAK, lupatka, m. nekakva daska Hi das-
cica. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,ein brot' ,ascia' ; tako je pisano u sva
tri izdana; ali treba citati axis ili assis, vidi i
u Ivekovicevu rjecniku). Brg)a kao jare po lu-
patku. (Kad koji brzo i nerazgovijetno govori).
Nar. posl. vuk. 29. Lupatak, pokratka noka das-
dica, ne znam za sto se upotrebjava. Ima i ])0-
slovica: ,Drobi kao jare na lupatak'. I. Pavlovid.
LUPATJ, lupam, impf. biti, udarati tako da
postaje buka (ali tupa, gluha, kao n. p. kad se
udara u drvo, u tkaninu, u dobos itd., a ne u
mjed, staklo itd.). — isporedi bubati (sto je jace
nego lupati). — Akc. kaki je u inf. taki je u
praes. 3 pi. Itipaju, u aor. lupah, m ger. praes.
lupajudi, u ger. praet. lupavsi, u part, praet.
LUPATI
220
LUPATI, 1, b, a) bb).
act. lupao; u ostalijem je oblicima onaki kaki je
u jjraes. 1 sing. — Rijec ,je j)radavenska, ispo-
redi ces. lupati, biti, 2>^(^skati, j)ol. lupac, cije-
pati. — Korijen lup maze biti onotnatopeja, a
■moze biti i u svezi s lupina (vidi). — Izmedu
rjecnika it Mika^inu (lupati, mlatiti, biti ,ver-
bero, verberibus afficere, fustibus vel vir^is
caedo, pulso, percutio' i kod bubati), u Belinu
(,battore, percuotere' ,verbero' 132*; ,far strepito
con legni battuti insieme, o in senso simile' ,stre-
pitum edere' 7121^; lupati kjunom ,beccare, bat-
tere col rostro' ,rostro petere' 13J:'>; lupati s no-
gami jbattere con i piedi in terra' ,supplodo'
132'!), u Bjelostjencevu (lupam , pulso'. v. bijem),
u Jambresicevu (,pul30, verbero, vasto'), u Stuli-
cevu (,percutere, verberaj-e, flagellare, pulsare,
tundore, caedere'), u Voltigijinu (,sbattacchiare,
smantellare, battere fortemente' ,schlagen, zu
boden werfen'), u Vukovu (,klopfen' , pulso'; lu-
pati kojesta, t. j. govoriti ,dreschen').
1. aktivnu.
a. prelazno. -- subjekat mole biti sto Sivo
Hi nezivo; ako se dodaje i ono sto je kao orude
kod lupana stoji u instrumentalu.
a) uopce u znacenu sprijeda kazanome ;
objikat je obicno sto nezivo. More srdito kraj
zestokim valim lupa. J. Kavariin 87a. Sveti
Luka i arbule lupa. (Z). Poslov. danic. Peruci
je {ku.§u}u) drzedi jedan kraj u rukama lupati
dole o kamen ili o dasku na 6emu so pere (je
je ubjekat ne snmo za peruci nego i za lupati).
Vuk, rjecn. kod gruskati. Al' cim soko krili
vodu lupa. Osvetii. 4, 22.
b) subjekat je ce(ade a objekat su mu
prsi: simbolicno kod kajana. Od nepravde tim se
kaju, i naprijeda s nom ne slijede, prsi rukom
neg lupaju i zalosni placu i blijede. G-. Pal-
motic 3, ISOa^. Boze, vid' gdje lupam prsi grjesne.
1. V. Buni6, mand. 12. Moje grosne prsi lupam
i raolim se. V. Aiidrijasevic, put. 341. Lupa-
juci grjesne prsi. P. Kanavelic, iv. 132. Bo}e
smijernim pokajanjem bjese lupat grjesne prsi.
J. Jvavai'iin 63l». Lupat prsi, trgat vlase. 570^.
Gorucijem uzdasima lupajuci svoje prsi. A. Kalic
46.
c) vdara se u objekat namjerom da se
razlomi ili razbije; u kojemu primjeru moze biti
1)11 per fektivni glagol prema razlupati. — subjekat
je ce(ade ili oriute (i oruzje). Za6 vrata pakjena,
pravo t' se govori, tvrdo su sklopjena gvozdeni
zapori; tijem tvoje sve silo i slavna dva dika
ne bi ih |)robile, da lupas do vijeka. M. Ve-
tranic 2, 202. IS'ije tako rudina se stresla, kad
trojanska Akil lupa vrata. Osvotn. 2, 95. — U
Strigonu, kadno ga car topim lupa. J. Kavaiiin
122". — Tomu ti se od ^rada gorom zastupaju,
ki svakSas od tada mrtari lupaju tako, da ni
nova ku6a jest ni stara koj nisu pokrova raz-
tukli odzgara. H. Lucid 271. — Pa poteze teSku
topuzinu, nome lupa carove dvorove. Nar. pjes.
vuk. 2, 389. — Lupajuii mire lurabardarai. B.
Kasi6, in. 8. Nu s ostalijem svim junacim rair
lupajuc jace, vlada obsjefionijem borom jacim. I.
Gundiilid .524. Zatvoreni ta6 gradani, bojna
voj.nka kijoh podstupa, i nih mire, nu zamani,
trosUovitijom oKi'iem lupa. 6-. Palmoti6 3, ]99'>.
— Gedeon trubjora pjeva prvi, pak sva druzba
sQde lupa medu sobom i razkrJiva. B. Zuzeri
43. — Vidao sam potomke koji plo6e svojih pre-
daka ostavlaju dunderima da ih lupaju. M. D.
Mili6evi6, pomonik. 1, iv. — Moze biti subjekat
i sto nezivo sto .samo po sebi hoce da razlomi.
Eijoka tiska i lupa sve zastave kojijem je za-
prijefcona. B. Zuzeri 128. tako se moie shvatiti
i ovaj primjer u kojemu je uprhv subjekat ruka:
Ah prokleta uvijek da si, ruko otrovna i nemila,
spovjednika mrtva ka si mucenikom ucinila! da
te sdruzi, pravedno je, Malkusova ruka smiona
da lupate sved oboje stijenu ostru, tvoja i ona.
P. Kanavelic, iv. 586.
d) kad je objekat ce\ade ili zivince, zna-
eene je kao uopce biti (ali vecoiti silom), mlatiti.
aa) subjekat je cejade. Pop|uvase sveto
lice po glavi ga lupajudi. M. Vetranic 1, 333.
Pocese ju dvojica palicami lupati. B. Ka§i6, per.
2. I video ^ga pridobita s glavnom lupa nega
ognenom. G. Palmotic 3, 40*. Bise i smrtno
nas lupase. J. Palmotic 190. Bicima ih lupat
uze. P. Kanavelic, iv. 217. Jur se krvnici spra-
v|aju za lupat ga, jur ga lupaju na izmjenice.
D. Basid 55. Dicu vasu psujucu lupati ne pri-
stanito. I. J. P. Lucid, razg. 125. Pocese me
lupati, a svekar me braniti. Nar. pjes. here. vuk.
253. Spopadnu za batine te ga pocnu lupati.
Nar. prip. bos. 1, 99. — Kao kad vode da ])0-
dadu na smrt junca bojna i plaha . . .; za sve
stegnut uzam mnozim svakako se rve i vije ;
. . . sluge umorni ki ga prate, da pristane plahos
bijesna drvima ga gnivni mlate i lupaju s lijeva
i s desna. G. Palmotid 3, 135*^.
bb) subjekat moze biti i sto nezivo,
naj cesce bici, iidarci itd. Hrlo ce te s plama
bijesna dol pakjeni lupat bici. A. Vita|ic, ostan.
242. Vezana za stup lupa silni grad od udo-
raca. A. d. Bella, razgov. 201. Udarci ne pre-
staju nas lupati. J. Kajid, pouc. 3, 144. — Me-
taforicki. Ako tebe valovi od oholosti lupaju i
tope. B. Kasid, is. 114. Od glada, kuge, rati,
nemi|eno ki nas lupa. J. Kavauin 224b.
e) lupati lupare, hrati ih, jer kad se
udari kamenom po luparu, ovaj se ocijepi od
hridi. Lupare lupati. M. Vetranic 1, 216. Tot'
lupari lujmh i ja. M. Gazarovid 50 Podi ti,
lupare lupa'. (D). Lupa slijepac lupare. (Z). Po-
slov. danic.
/) u ovijem primjerima znacene se ne
razlikuje od i^reitasnijeli ; po tome je prclazni
glagol, premda nije izrecen subjekat. Ne ustavja
se, bocom lupa i u zlotvorskoj grezne krvi. I.
Gundulid 341. K6 tre.^kovim svemoguca ruka
lupa. 473. Usred krvi ruka plaha teskijem pa-
rtem lupa i vrti. 523. Lupa, cijepa, bode, . . .
540. Sjemo i tamo skace i lupa. 543. Simo
tamo sab}om lupa. J. Kavanin 265*. Lupa'u,
cijepa'u, bodu, sijeku. 279*. S grafi od orla i
od cap}e bije, lupa (Belzebub). 414'i. K Ani ga
povedose, nemilosno nurajudi i brezdusno lupa-
juci. P. Knezevid, muka. 16. Grad raznosen
vihrim silnijem lupa i mlati. B. Zuzeri 121.
b. neprelazno.
a) sto bi kod a bio objekat stoji s ko-
jijem prijedlogom. — kod znaiena se gdjegdje
osobito istice buka.
<i(t) s prijedlogom o i akuzativom. Ali
da (more) ne rika lupajo (^= lupajuci) o suh
kraj. M. Vetranid 1, 127. Lupa glavom o kami.
(Z). Poslov. danid. Lupa (vidi d) bb)) kao puto
o lotru. (Kad ko sto ludo govori). Nar. posl.
vuk. 171. — Grije§kom od mj. o (obale je ace.
pi.). Ili more od obale lupa? Hrv. nar. pjos.
3, 75.
hb) s prijedlogom po i lokativom.
Trijes (poce) lupat po gori. A. Sasin 136. Kad-
god himi po tleh lupahu. B. KaJid, per. 13.
Kojim (Hapom) jo§ i po onako mrtvoj kravi lu-
pare. M. A. Ile|kovid, sabr. 57. — Metaforidki.
Ala Sto de ga u novinam po tebi lupati ! M. Pa-
vlinovid, razg. 79.
LUPATI, 1, b, a) cc).
221
LUPESKI, 1, a.
cc) s prijedlogom u i akuzativom. U
gore velike trjoskovi lupaju. N. Dimitrovic 18.
Na krvave kiida kap|e drucnijem bicim u tie
lupa. I. Gundulic 475. Trikrat vojska sva od-
metna dode pod mir, i u li lupa. 523. Hrli ve-
zijer hitro ustupa, tim ga udorac zli ne stignu,
ki, cim tesko u tie lupa, odmetnika do tli prigou.
528. Svak lupa u prsi. A. d. Bella, razgov. 93.
Lupa sad u plocu, sad u klinac (ili sad u pod-
kovu, sad u cavo). (Z). Poslov. danic. — Istice
se sama buka. Onda on pocne lupati u bubneve
i u ostale sprave. Vuk, nar. pjes. 2, 106. Po
namastirima ona daska sto u nu lupaju da se
bude kaluderi. rje6n. kod budionik. Stadose lu-
pati u vrata. D. Danicic, sud. 19, 22. Sto jace
mogu lupaju u kotlove, tepsije, tigane. M. L).
Milicevic, ziv, srb. 1, 118.
b) znacene je udarati, ali se osobito
istice buka.
aa) subjekat je cejade Hi sto se misli
kao cejade. Tko ima za bliznika jednoga kovaca,
ne dade mu izprvice spavati s negovijem lupa-
nami, ali obiknusaj (sic! obiknuvsi?) slusajuci,
spava ako 6e naj vecma lupati i zvecati. M.
Radnic 269»b. Lupa vrati, kao vrag se muci.
M. A. E.e|kovic, sat. Gl^. Tu ce nocas dolaziti
i lupati oko tebe da le plase. Nar. prip. vuk.
76 — 77. Nasavsi negde dobos, dade ga arhiman-
dritu Melentiji na vrat, te stane lupati po sancu,
da bi se |udi svracali u sanac. Vuk, grada. 97.
— Amo pripada i lupati na vratima. Pa on lupa
na avlijnski vrati. Nar. pjes. vuk. 1, 621. Stane
neko na vratima lupati. Nar. prip. vuk.^ 185.
Neko lupa na vratima. Vuk, rjecn. kod neko. i
lupati na vrata, gdje se mozebiti mijesa sa zna-
cehem kod a). Smrt lupa na vrata. D. Basi6 135.
— Maze bit) da amo pripada ovaj i ovakovi
primjeri: Djevojka je izobrazena, a to ce reci;
zna citati, . . . pjeva i lupa po stogod na kla-
viru. Vuk, priprava. 171.
bbj subjekat je sto nezivo. Grmjavina
stane nad nim lupati. D. Obradovid, basne. 449.
Kad se psetetu . . . priveze rog za rep, ono pla-
seci se roga koji za nim lupa i udara ga . . .
Vuk, poslov. 261. Za sve da mi grozno u pr-
sijeh srce lupa. G. Palmoti6 2, 11. Srce mi je
lupalo u prsima. D. Obradovic, ziv. 78.
c) od predasnega znaceiia (kod b) bbJ)
prenosi se na sarnu buku, glas, zvek. Kad su
zvona pocela lupati. D. Obradovic, sav. 15. On
uzme bubneve i talambase i ostale kojekake
sprave sto lupaju Vuk, nar. pjes. 2, 106.
d) u prenesenome sinislu prema cj o ]ud-
skome glasii.
aa) 0 vikanu. Sta lupas (ili ,vices')?
nijesi ti ovde devojke doveo (jer svatovi obi6no
lupaju i vicu\ Nar. posl. vuk. 352.
bb) svasta (nepametno) govoriti, vidi
u Vukovu rjecniku. Kad se u nasim skolama
kaze: „Ovo je jezik srpski, a ovo je slavenski" . . .
onda nece smjeti svaki po svome vkusu o nima
koje§ta lupati, nego 6e govoriti samo |udi koji
stvar poznaju i razumiju. Vuk, rjecn.' xiii.
e) u prenesenome smislu, po tami hoditi
udarajuci s bukom sad u jedno sad u drugo.
Nemoj mi ti bega pogubiti, ve6 erne mu ti
iskopaj oci, otpravi ga u goru zelenu, neka lupa
od jele do jele. Nar. pjes. marjan. 126. Lupa
kao pseto u pomr6ini (kad je u kakoj zgradi).
171. — Moze biti da amo pripada i ovo: Miran
konie redom stupa; plah potipje, sobom lupa. J.
Kavanin 46b.
2. pasivno. Trstju lupan. B. KaSid, zrc. 175.
Scijeni da si posrijed mora lupana od vrlijeb
valova i vjetara. per. 213. Progohena si, lu-
pana. A. Kalic 548.
3. sa se.
a. pasivno. Sve se rvati rade skupa, laz
i djavo da se lupa. J. Kavanin 376l>. Ko s vra-
gom tikve sije, sve mu se o glavu lupaju. Nar.
posl. vuk. 153.
b. refleksivno. Prignuti koljena za lupati
se u prsi. B. Kasic, nasi. 206. Ter naj grdoj
zvijeri slican od |udskoga traga odstupa, ,i nag
i crn i neobican kamenem se bije i lupa. G Pal-
motic 3, 135*. Lupati se u prsi ,picchiarsi il
petto' , pectus percutere'. A. d. Bella, rjefin. 562b.
Tezko kamehe s kojijem se lupo u prsi. D. BaSic
41. U glavu se lupa. J. Rajic, boj. 117. Vidim
i ovega i onega da se lupa u prsi rad bolosti.
A. Kalic 215.
C. reeiprocno. A oni opet gdje viteski
3 nim' se biju i lupaju. J. Palmotic 201. Tis-
kaju se, lupaju se, priskakaju, i sto rukom za-
hite na drugoga mecu. B. Zuzeri 7. Krstjani
vrlovito se lupaju i viteski vojuju suprotiva
Turcima. V. M. Gucetic 129.
LUPED, m.f;') nekakva ptica. — U pjesmi (sto
nije narodna) iz latre. Tada Andrijana zasla iz
pameti kako luped tica do groba doleti. Nar.
pjes. istr. 2, 174. — Moze biti da nije dobro
stampano.
LUPE§CAC, lupes6ca, m. dem. lupezac. — li
StuHcevu rjecniku: lupezcac ;• lupescac ,furun-
culus, latrunculus'. — nepouzdano.
LUPESCAD, /. coll. lupesce (oidi).
LUPESCE, lupesceta, n. dem. lupez. — Mjeste
mnozine ima coll. lupescad. — U 3Iika}inu rjec-
niku: lupezce kod lupezic, i u Stulicevu: lu-
pezce uz lupezcic.
LIJPESCIC, m. dem. od lupez ili uprav^ od lu-
pezac. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (jfurunculus, latrunculus'). Lupezcici
ulizu u jednu kucu kroz jednu malahnu suplinu
i otvore vrata lupezom velikijem. M. Radnic
448b. Lupez6i6e male dave a velike Judi slave.
V. Doseu 12la.
LUPE§ci, adj. vidi lupeski. — Na jednome
mjestu XVIII vijeka. Lupescim nacinom. A. d.
Costa 2, 147.
LUPESKATI, lupeskain, pf. nazvati koqa lu-
pezom. — U Stulicevu rjecniku: .furem aliquem
vocitare, adpellare', gdje je imperfektivni glagol,
ali vidi lupeskavati.
LUPESKAVATI, lupeSkavam, impf. nazivati
koga lupezem. U nase vrijeme u Stonu: ,.Nemoj
ti mene lupeskavati prid svijetom, jer ces slano
platiti". M. Milas.
LlJPEt?Ki, adj. koji pripada lupezima, koji je
kao u lupeza. — Postaje od lupez nastavkorn
bsko. ; ;JOS<w je h ispalo, z pred s mijena se na
s. a za ovijem s ispada. — Od xv vijeka (vidi 2).
1. adj. — Izmedu rjecnika u ilika^inu (brod
lupeski, fusta ,lembus piraticus, biremis, navis
praedatoria' 29b), u Belinu (,di ladro' ,furinus'
422*1), H Stulicevu (,ad latrones spectans'), u Vu-
kovu (lupeski ,diebisch' ,furum') gdje je zlo za-
bi(ezen akcenat.
a. koji pripada lupezima. Iz tamnica lu-
peskijeh. Zborn. 10 1^. A spilu vi u lioj (kuci
mojoj)- lupe§ku finite? N. Najeskovic I, 121.
Gdino ne dohode ruke lupezke. M. Radnid 89b.
Nenavidos sved ih slijedi i lupeska ruka svuda.
B. Betera, 6ut. 94. Ni lupeskoj zeni nije vazda
smijeh na usti. (D). U mjestu lupeSkomu bisake
prid sobom. (D). Poslov. daniS. Jakijem plotom
LUPESKI. 1, a.
222
LUPESTVO
ne^a ogrradi rad lupeske zlo desnice. A. Vitalic,
ostan. 5. Razru§ices se, ceri lupeska. J. Fili-
povic 3, 292a. Kuca moja kuca od molitve jest,
a vi ste ju ucinili spi|u lupezku. F. Lastric,
ned. 318. Kad smo ih ucinili s nasijem ne6a-
stjenjem i s nasijem grijesima kuce lupezko. D.
Basic 116. Mime su kolibe lupeske. D. Da-
nici6, jov. 12, 6.
b. koji je kao u lupeza. Vlize jednu noc
lupeskim zakonom v crikvu. llirakuli. 107. Ki
si od nega a tvom himbenom i lupeskom gori
dudi. G. Palmotid 1, 205. Istiraj onoga kozara
i lupeza kojino je tvoje krajestvo lupeskim na-
fiinom ugrabio. And. Kadic, razg. 86. Jer sam
lupeskim nafiinom ugrabjen. kor. 41.
c. kao tajni, potajni, ali svakako u zlome
smislu. Jeda li ne cutis da je srdce tvoje obju-
bilo kakvo stvorenje, da odonle lupezku niku slast
zacrpo? P. Knezevid, osm. 117.
d. na luposku, adverbijalno, vidi 2. Na
lupesku ,sonza far motto' ,insalutato hospite'. A.
d. Bella, rjecn. 50ia. Smrt ulazi na lupesku. I.
J. P. Lucid, razg. 63.
2. adv. liipeski, kao lupcz, kao lupezi, a ispo-
redl i kradom, b. — Izmedu rjecnika u Vran-
iicevu (jfurtim'), u Mikajinu (lupeski, kradom
,furtim, furtive'; lupeski, s vojom od krade ,fu-
raciter, furacissimo'), ti Belinu (,ladronescamente'
,furtim' 422*'; ,furacemente' ,furaciter' 834b; ^fur- \
tivamente' ,furtim' SSS^*), u Bjelostjencevu (lu-
pezki, kradom ,furtim, furtive'), u Stulicevu (,1a-
tronum more, furtive'), u Voltigijinu (lupezki
,furtivamente, ladronescamente' ,rauberisch'), u
Vukovii^ (rauberisch' ,latronis more'). Ako bi
posao jamati oni vinograd skrovito, lupeski brez
povidanja gospodaru od zemje. Stat. po}. ark.
5, 292. (1482). Lupeski se joste sprave. M. Ve-
tranic 1, 19. Crkovnu plav koji lupeski vladato.
1, 171. Ki (peharac) meni lupeski ukrade. 2,
135. Njeko u slici grda vuka lupeski so tu do-
vude. J. Palmotid 54. Oni koji se nareduje pod-
hibnostju ili lupezki. L Zanotti, upit. 9. Da lu-
pegki na neg rupi (bludnost). V. Dosen 83t>. A
ne hodo rata objaviti, no lupeski ode Gori Crnoj.
Nar. pjes. vuk. 5, 86. Jednom ga optuze caru
ostali izmedari, da mu je u basdi poio smokve
lupeski. Nar. prip. vrc. 94.
LUPESTINA, /. krada. — Postaje od osnove
lupeSk (vidi lupeski) nastavkom ina; pred i mi-
jena se §k na sc, sd (cakavski lupesdina\ §t
(s t(t(ja ni po etimologiji nije dohro pisano z mj.
§, kako se dosta cesto nalazi). — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,furtum; sacri-
legium'), u Mikajinu (lupestina, krada ,furtum,
latrocinium, excursio'), u Belinu (Jadrocinio' ,1a-
trocinium' 422^; ,robbamento, rubberia' .furtum'
629b), II Bjelostjencevu (lupozdina kod lupezina),
u Stulicevu (v. lupestvo), u Voltigijinu (lupes-
tina .assassineria, ladroneccio' ,rauberey'), u Vu-
kovu: (u Boci) ,dieb3tahl' , furtum'. [vide krada].
a. uopce. Jere od srtca izhodo zala misjenja,
ubojstva, ))ri}ubodif3tva, bludi , lupezdine, . . .
Bernardin 47. matth. 15, 19. Ne cinite luposdino.
64. lovit. 19, 11. Onuda je pqjti svakomu, ki
god je ku lujiosdinu udinio. Tondal. star. 4, 113.
Lupesdine i doranja i skoncanje svoga imanja.
M. _ Marulid 310. Nemoj lupeStino udiniti. N.
Eanina 62b. oxod. 20, 15. Ciiiahu mnoga zla i
mnoge lupoatino. Zborn. 90b. Da so plati u
vrtlu lupeStina prvoga oca Adama. B. KaSid, is.
76. Ako ih jo poticao na osvetu, lupo§tinu . . .
zrc. 22. Sto se zove kraja i lupeStina. 69. Ini
lupeStinam poginuo iest. nasi. 49. Plada lupe-
sdine roba nevirnoga. I. T. Mrnavid, ist. 185.
Da nitkore ne uzmo tujega otajno, §to se zove
lupestina; ni ocito, sto se zove sila. nauk. krst.
1702. 17. „Crkva je" rece „ma zgradjena, da se
u noj molbe cine, a od vas je ucihena spila od
tamne lupestine". G. Palmotid 3, 22a. IJkrasti
stvari svjetovne jest lupestina. S. Matijevid 19.
Kurvarstva, lupesdine, kriva svidocanstva ... I.
Ancid, ogl. 96. Kra) ima lupestine skratiti. I.
Zanotti, med. pris. 20. Uzdrzati ne mogu se od
sramotne lupestine. P. ivanavelid, iv. 92. Kad
se lupezi svade, lupestina se nade (iznade). (D).
Poslov. danic. Promisli zapovijed od lupestine.
5. Margitid, ispov. 33. Kako dakle more biti,
da takovu lupesdinu hotili smo uciniti? P. Vu-
letid 68. Snim da dosle dvas pribise pastijeri
te s lupeztine. I. Dordid, pjes. 130. Lupe§dina
jes uzeti tuje. A. d. Bella, razgov. 84. Zato
dobit nepravedna, zato grabse i lupestine u nacin
plahe poplavice svu su cejad potopile. B. Zuzeri
6. Koliko raalijeh lupe§tina ocu i majci? 306.
Nastojat demo svi zajedno izkusat ga, i negovo
lupestine, koje cini bez pristanka, sve protresti.
342. Ne ukradi, gdi se razumije lupestina, silom
oteti. A. Badid 110. Veda je himba ovoga griha
negoli je lupestina. J. Banovac, pripov. 181. Od
srdca izhode prijubodinstva, bludi, lupeztine. A.
Kanizlid, utoc. 341. Ako je lupeztina velika,
grijeh je smrtni . . . nu ako ie lupeztina ma-
lahna, ne cini grijeh smrtni. D. Basic 94. Vide
tolike nepravde, toliko grabse, tolike lupeztine.
304. Za uciniti jednu lupeztinu isce se stvar
tuda. A. d. Costa 2. 143. Sv. Ambroz zove ka-
matu lupestinu. Ant. Kadcid 264. Sinova ro-
denih od zene odane koja se znade da cini lu-
pestine svomu muzu, |ubedi kojega drugoga iz-
van svoga muza. 479. Kruh na§, koji se po
pravdi od nas ima stjecati, a ne s lupostinom.
J Matovid 490. (Lupez) uzdrzi se od lupestine
izvanskim naci)iom. M. Dobretid 147. Ako des
sa mnom dilovat kradnu i lupestinu. 528. Ko-
rist se nahodi u lakomosti i u lupeStini. I. J. P.
Lucid, razg. 99. Baka pijanstvo spovijedaju,
Merkurija lupestine. N. Marci 13. Lupestine.
grabse, nepravde ... A. Kalid 307. Lupez koji
je o lupestini zivio. Nar. prip. vrc. 44. Za§to
bih ja pladao lupestinu, a ukrao nijesam? 65.
}}. u konkretnome smislu, vidi krada, b. Da-
judi tern takovim mesta kamo pridu ili kade lu-
pestine svoje shrane, postavo i sakriju. S. Bu-
dinid, sum. 130'ib, Bjese se avu dragu nod vrtio
s lupestinom na sebi oko pribivalista. I. Dordid,
ben. 185. Tko prima lupeze, oli skrije u svojoj
kudi lupeStine. Blago turl. 2, 178.
LUPEStINICA, /. samo u Stulicevu rjecnika:
jladroncelleria' , furtum, latrocinium'.
LUPEStINSTVO, 71. u Stulicevu rjecnika kod
lupestvo. — nepouzdano.
LUPEStVO, n. vidi lupeStina (u svijem je
primjerima znacene kao kod lupeStina, a). — Po-
staje od lupez nastavkom bstvo, pa, poSto je
ispalo h, 1 se mijena na s pred s, a ovo ispada.
— Od xiv vijeka, a izmedu rjednika u Belinu
(,furacit^' .furacitas' 334''; ,ladrocinio' (latroci-
nium' 422b; ,robbamento, rubberia' , furtum' 629b),
u Stulicevu (, furtum, latrocinium, latrocinatio'),
a Voltigijinu (lupeztvo uz lupoi^tina). Ako bi se
lupeX uhitio u kreji, ima se obisiti, kako jo posli
pisano od lupeStva. Stat. poj. ark. 5, '255. (1400).
Ako jo gusa nodtia, to je jedna stvar da je na
selo kako lupeStvo. 290. (1482). LupeStvom ne
tvor' mo niktore. M. Dr2i6 17. Cini so lupoStvo
i u svom zla mjera. A. Sasin 128. Bi uhiden u
LUPESTVO
22B
1. LUPEZ, a, aj.
lupestvu (stamparskom grijeskom lupectvu) i jedan
put i drugi put . . . treti ga put uhitise u lu-
pestvu i osudise ... M. Divkovic, bes. 110*.
Tako ovi lupezi ostavise lupeztvo i svoj zao put.
nauk. 224'*. Od lupestva zadovojno je rijeti stvar
od djela (na ispovijedi). S. Matijevic 25. Ne
veil da 6e suditi lupezstva. M. Radnic 395b.
Uzeti stogodir u drugije skrovito, i ovo se zove
lupestvo. P. Posilovid, cvijot. 113. Mnogi bi
(grijehj scinen tezi od ubojstva i lupestva. S.
Margitid, fala. 135. Danas svijet gino od lu-
pestva. 221. Puni su u srcu lupestva. 241.
Imati sredu u lupe§tvu. I. Grlicic 48. Juda dav
se na lupeztvo, apostolstvo s sebe ukinu. J. Ka-
vanin 378a. Koji lupeztva dionici su. S. Badric,
prav. nac. 28. (Krada) razlucuje se od lupeztva,
zasto krada u skrovitu, a lupeztvo u ocitu po
usilovanu biva. A. Bacic 110. Jer se sve cesto
vide ubojstva, bludnosti, lupestva, osvete i druga
zla. J. Banovac, razg. 40. Mores sada sakrit
ona tvoja lupestva, bludnosti, krive kletve. psosti.
92. Ve6i je ovi grih od lupestva, jer lupez ima
potribu, ta i krade. 105. Slidide govorene svrhu
lupestva i svakoga dila koje uzrokuje iskrnemu
u cemgodi statu, pripov. 169. Jerbo lupestvo
vecekrat m(3ze naci koji ogovor, ali prijubodinstvo
ne moze nigda nijednoga. 181. Obnoc navlastito
cine se lupeztva. J. Filipovic 1, 323^. To su,
sinci moji, lupestva od razbojnickije gora. F.
Lastric, od' 2()8. Koji u lupeztvu zivot provodi.
svet. 200b. Nemoj lupestvo ucinit. F. Matic,
jezgra. 68. Kad bi godi isa' u lupestvo. M. Zo-
ricic, zrcalo. 32. I lupeztvo 6ine g9re, neg iz
erne hajduk gore. V. Dosen 6la. Gizma koga
propose radi ubojstva u lupestvu i razbojstvu
ucinena. L. Vladmirovic 22. Lupestvo jest jedno
uzetje od dobar drugoga. A. d. Costa 2, 143.
Koji stvar nasastu ne povrati, lupestvo ili kradu
cini. I. Velikanovic, uput. 3, 111. Lupestvo jost
ima se ubrojiti u grijehe. J. Matovic 258. Iz
srca izode bludnosti, lupestva, ... I. J. P. Lu6ic,
razg. 32. Covik osvaden od lupestva. 99. Na
svitu plove proklinane i laz i ubojstvo i lupestvo
i pri|ubodinstvo. bit. 65. U kradi i lupezstvu
zivot izgubiti. D. Obradovic, basne. 193. — U
metaforidkome Hi prencsenome smislu. 0 srecno
lupestvo, o slatci celovi ! F. Lukarevic 36. Vi
lupezi tude zene vama kruto zabranene, toliko
1' je vama mila gadna bludnost sramnog tila, da
lupestva tamnog dilo vas je na to namamilo da
lupestvo to lubite u kom sricu svu gubite? V.
Dosen 108b. '
LUPETATI, lupetam, impf. nepomnivo Hi ne-
vjesto raditi. — Va^a da je dem. od lupati (vidi
podjj b, b) aa)). — U nase vrijeme. Zensko, koje
slabo radi, nego samo svrja i kojesta lupeta,
zove se ,ajkaca' i ,ajkara'. Podunavka. 1848. 53.
LUPETIN, m. prezime. — xiii vijeka. Sudac
Lupetin. Mon. croat. 11. (1275 prepis. 1546).
1. LUPEZ, m. vidi kradjivac; hajduk, raz-
bojnik; wioie se shvatiti i u naj siremu znacenu:
covjek sto uopce otim}e tude, ali se obidno u ne-
kijtm krajevima istice da otimane biva tajno i
po lukavstvu, a u driujijem da je ocito i sa silom.
po drugome i treeemu izdanu Vukova rjecnika
prvo je znacene po jugozapadnijem krajevima;
a po prvome je izdanu drugo znacene u Srijemu
i u Backoj, ali sam cuo da je i u Gnioj Gori.
u prvome je znacenu iivredna rijei, a u drugome
nije svagda, kao ni hajduk. — Postaje od osnove
glagola lupiti, justiti, guliti (vidi lupina). — Vec
u praslavensko doba ima lupezb muskoga roda,
ali u znacenu: zgu}ena kora, i u prenesenome
smislu: grabez; isporedi stslov. lupez, ces. lonpoi
(m. i f.), poj. tupiez. — Od xiv vijeka, a izmedu
rjednika a Vrancicevu (,fur; peculator'), u Mi-
ka]inu {,fur, furax, latro. rapax'; lupez, koji to-
boce obhodi i krade ,manticularius, saculariu^J,
zonarius'; lupez, koji varajuci krade .manticula-
rius'; lupez morski, gusar ,pirata' ; lupez od
imanja .abigeus'; lupez, koji razbija na putii,
razbojnik .grassator, praedo, latro, excursor, prae-
dator, subsessor, sicarius' ; lupez od svetijeh
stvari .sacrilegus'), u Belinu (.ladro' ,fur' 422«),
u Bjelostjencevu (v. tat), u Stulicevu (, latro,
praedator'j, u Voltigijinu (,a3sassino, manigoldo,
ladrone' ,strassenrauber'), u Vukoou: (osobito po
jugozapadnijem krajevima) ,der dieb' ,fur'. cf.
kradjivac, lopov, rsuzin (u prvome izdanu: ,der
rauber' , latro'. cf. lopov, ajduk s dodntkom da
se govori u Srijemu i u Backuj). — Insir. sing,
moze biti lupezem i lupezom, vidi T. Maretic,
gram. 148.
a. u prvome znacenu: kradlivac, ili uopce.
a) u pravome smislu. Tko li bi se rasa'
lupez meusobac. Stat. po}. ark. 5, 244. (1400).
Tko bi nasa' lupeza pri svom imanju. 248. Tko
bi se nasao lupez Pojicauinb ki bi kreo u Po-
|icih. 281. Ne htijte vam kiipiti blago na zem^i
kadi i-ja i tarma izgrize i kadi lupezi podkopaju
i ukredu. Bernardin 24. matth. 6, 20. Lupezi
ki skoncavaju ono ca je ubozih. Transit. 60.
Tada si ti lupez i razbojnik. 77. Naj veci lupez
od svita. Korizm. 18b. Zli govornici jesu gori
nego lupezi, jere lupezi kradu rici vrimene. 52;i.
Gdi rda ni mojci ne grizu, i gdje lupezi no uzmu
i ne ukradu. N. Ranina 38^1. matth. 6, '20. Tko
ne ulazi po vrata u obgradu ovaca. neg ulazi
od inuda, on (grijeskom od) lupez jest i raz-
bojnik. 140b. joann. 10, 1. Bjese nekad lupez
(,lupes') koji bjese cinio sva zla od svijeta. Zborn.
9a. Gdje plijena nije cuti, lupeza ni guse. M.
Vetranic 2, 22. Lupezom mene cine prid to-
bom. M. Drzic 17. Znas kad mi ukrade dvijo
jalovice, ter ctova nima lupeze druzinu? 64.
Uhiti lupeze. 190. Kao svracki na grohotusu
skupi§e se lupezi. 210. Vidih zlih judi kako
lupezef, razbojnikof ... P. Zorauic 7.5*.^ Ni-
jedan lupez, nijedan lakomac. Kateh. 1561. 58.
Da se imaju bezati kakono tati ili lupezi. S.
Budini6, sum. I06=». Lupezu, sad mi daj §to drzis
moga ti. M. Bunid 32. Odluci iskati samo blago
nebesko tko (= k8) ni tarma izisti ni lupez ukresti
moze. Domn. lesk. arch. 4, 428. (xvi vijek). Lu-
pezi gdje kradu tuj su objeseni. M. Orbin 113.
A mqj glad ovi dan kradom se utjesa, lupez sam
izvrstan, izvrsna izje§a. I. Gundulic 148. Stavi
druzba glavom hega razbojnika i lupeza, ko naj
vrlijega i hudega. 325. Vuk zdrjivi^ sved za-
vijeva, lupez pitom, drug divjacem. 554. Pom
nivo se 6uva§ od nadvornijeh i kudnijeh lupeza.
V. Andrijasevic, put. 304. Juda na' pre bi lupez.
M. Radnid 269'i. Lupez hode pokrasti jednu
kudu. 293iv. Ko (blago) vazeti grad ne more,
ni lupeii nikakore. P. Hektorovid 131. Lupez
od igle dode na vola, a s vola na vjesala. (D).
Poslov. danid. Jest lupeza od svake vrsto. A.
d. Bella, razgov. 84. Stvar kupjena od lupeza.
A. Bacid 113. Ide oni lupe^ da krade. J- Ba-
novac, razg. 27. Vedi je ovi grih od lupestva,
jer lupez ima potribu, ta i krade. 105. Da jedan
lupe2 dovede se prid sudca, da ga osudi za ono
Aegovo zlocinstvo. pripov. 60. Vide i pozaaju
kapitani, sudci i staresine sela, koji su lupezi i
zlodinci u selu. 1'20. Lupezi potajni. F. Lastrid,
ned. 158. Kada bi te lupez ili razbojnik otio il'
porobiti doma il' na putu. 288. Lupeza kudnoga
1. LUPEZ, a, a).
224
LUPEZENE
ucuvat se ne mores. (Z). Poslov. dauic. Na nebu
gdi ne dopini lupozi za ukrasti. M. Zoricic,
osmina. 107. Da ce doci kako nocni lupoz iz-
nenadke. D. Basic 70. Lupezi od linaca bivaju.
V. Dosen v. Sam lupozom put otvori. 91a'. Lu-
pez kad se vuce, da ukrade gdi sto muce. 12 la.
Neg taj lupez §to svit vara . . . 121a. Lupeza
je na hi}ade koji kradu. 210=i. Tko prima lu-
peze oli skrijo u svojoj kuci lupestine. Blago
turl. 2, 178. Ne ulazi kroz vrata nego kako
lupez priko zida. Ant. Kadcic 2. UtukoSo bid-
noga lupeza. 5-50. Dan Go.spodinov, kako lupez
u noci, tako ce doci. J. Matovic 69. Ni lupezi,
ni lakomci. 396. Jere ne moze biti ikakva stvar
zatvorena u kuci slugi lupezu. 397. Drzat za
luppza i zla covika. M. Dobretic 132. Lupez za
ukrasti uvlaci se kroz prozor. I. J. P. Lucie,
razg. 59. Zeua se uzda u plac a lupez u laz.
Nar. posl. vuk. 80. Kutni lupez kucu kopa. 164.
Poznaju se kao Pulijeski lupezi. (U Boci). 252.
Prigoda cini lupeza. (U Dubrovniku). 262. I
potrci u kuma lupeza. Nar. prip. vrc. 132. Onaj
koji pronade lupeza koji je sto ukrao . . . Sok
da se no bi s lupezom bez nevoje omrazio . . .
Vuk, rjecn. kod sok. Ako se lupez uhvati . . .
D. Dani6ic, 2aioj-!. 22, 2. Da su do§li k tebi
kradjivci ili lupozi nocu. mi bi li pokraii koliko
im je dosta? avdij. '■. Lupoz se uzda u kletvu.
Pravdonosa. 1852. 31. Tajni lupoz krv pije. V.
Bogisic, zborn. 111. Lupez ne bi krao, da se no
uzda u laz. Lupez so uzda u kletvu a kurva u
plac. Da noma jataka, ne bi bilo lupeza. 567.
h) u metafurickomc ili prenesenome smidu.
S oruzjem kovati umijem i mroze, u hima hitati
Juvene lupeze. G. Palmotic 2, 365. Jur lupez
iuveni izmedu straza tijeh pobjego bjese sit do-
bara zudenijeh. I. Dordic, pjesn. 49. Tudu zenu
tko pogani, lupez biva pripogani. V. Dosen 109*»'.
Bludni lupez tude zene. 109b. — Mrmjalac je
lupez dobra glasa. M. Eadnic 429^. — Od pa-
klenih lupezev (vragova). Narucn. 46b. Da me
brani od privare lupezih paklenih. P. Radovcid,
iiacin. 385. Gini se na vofu tilu nasem nepri-
jatoju kucnem, nasliduje so davao nas lupez koji
nam krade darove milosti Bozje. J. Banovac,
pred. 34.
b. u drugume znnceini: hajduk (u nuvome
zavjetu lat. latro). Vi ste ju ucinili spilu od lu-
peza. N. Rariina 153b. luc. 19, 46. Upade u lu-
peze koji ga odrijese. 155b. luc. 10, 30. Bo2e
ki isprti tej gnile lupeza tako, da na smrti u
noj ne obleza. H. Lucid 281. Postavjaju ga meu
dva lupeza. A. Komulovic 67. Idu6i . . . putem,
i sko6iv§i na nega lupozi i neprijateji, da ga
oplijene i ubiju, on . . . rabreno obrani svoj zivot
i razagna lupeze i neprijateje. M. Divkovic, bes.
254=^. A Baraba biSe lupez. B. Kasic, rit. 127.
joann. 18, 40. Kakono na lupeza dosli ste na
mene s mafii i s kopjimi. is. 50. Svaki (konik)
harbom vjeSto mede, svaki lukom dobro strijeja,
bez kriposti, bez odjece, vitez nazvan, lupez zbija.
I. Gundulic 329. Propet meu dvima lupezi. I.
T. Mrnavi6, ist. 20. Potistena dva lupeza jo§
propihu nega okoli. G. Palmotic 3, 182*1. Sad
96 rugan s kriza dize, gdje je s lupezira propot
bio. I. V. Bunid, mand. 34. Bihu jostor pripra-
vili . . . dva lupoza, da ih propnu zajedno s Isu-
9om, . . . neka bi bio hcenen (sic) kakono glava
naj veca od lupezi. P. B. Baksic 114. Govori
dobri lupe^. zlomu. I Ancid, svit. 166. Lupeii
su sada dani, da ga psuju, druze i ruXe. A. Vi-
tajid, ostan. 197. U pustihi u kojoj su mnogi
lupezi i razbqjriici. S. Margitic, fala. 99. Lupe2
rekoh, da i dostojan smrti i osuden cid ubojstva.
J. Kavariiii 9^1. Da ga posiku ili da ga ogule
lupezi. A. d. Bella, razgov. 130. Hazbojni lupez.
B. Zuzeri 179. Grijesi idu u ceti dobrovo|no ko
lupezi razbojnici. 256. Jedan lupoz razbojnik,
zlotvor, . . . 368. Sto de uami sad izprazne pisine,
koje nisu za dusu korisne, od junaka i stari vi-
teza, od ajduka prosasti lupeza? T. Babid 4. Jedan
misnik hodeci jednu nod priko gore bi od jed-
noga razbojnika upitan, tko bi§e ... U jutra
rano ovi lupoz sa svim skruseiiem dode prid
noge istoga misnika J. Banovac, razg. 69. Obe-
taje (IsusJ s kriza raj lupezu. 138. Medu dva
razbojnika iliti lupeza da bude propet. F. Lastric,
od' 208. Sveti Benedetto pustiiiak, Slovinac Dal-
matin rodom, ubijen od lupoza na 1012. And.
Kacid, razg. 13. Idud Janko malo ponaprida,
namira ga namirila bise na dva vuka, dva mlada
ajduka, i broz vire i broz milosrda, ter na Janka
oba udarise, uzese mu sab|u okovanu; o vratu
mu zlatan kriz vi.^ase, lupezi se oba n zavadiso.
148b. Kroz jednu goru u kojoj so nahodase
lupez. M. Zoricic, zrcalo. 3. K neinu dode jedan
ajduk ol'ti lupez. 26. Bijase jedan lupez morski.
133. .Sto bjese obecao lupezu s ovijem rijecima.
J. Matovid 55. Ne smije od morski lupeza. M.
Dobretid 534. Koji pokajanu, prerada i docna,
lupezu kralestvo rajsko obecati i darovati do-
stojo si se. L M. Mattel 295. Medu dva lupeza
propet. A. Kalid 411. Ne mozes vece trpjet
crnco lupe/e morske. 547. A car nede udarit
krijuci kao lupez iz gore zeleae. Nar. pjes. vuk.
5, 91.
c. imc psu: F. Kurelac, dcm. ziv. 46.
d. vidi prdej. na Bracu. A. Ostojid.
2. LUPEZ, m. mjcsno ime, vidi u Danicicevu
rjecnikii: Lupezb, zabjelu u Slatini, koji je dao
car Stefan crkvi arhandelovoj u Prizrenu, isla
je meda ,u Le§evb Dolb, u Lupezb*. G(lasnik).
15, 283. (1348?).
LUPEZAC, luposca, m. dem. lupez. — isporedi
lupescid. — Saino u Stulicevu rjeiniku: v. lu-
pezcac.
LUPEZAD, /. coll. lupezi. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: ceta lupeza ,furum manus'.
LIJPEZAN, lupezna, adj. koji rado krade. —
Samo u Belinu rjecniku: lupezni ,furace, incli-
nato a furaro' ,furax' 334b; u Stulicevu: ,furax',
komp. lupezniji; m Voltigijinu: lupezni ,ladro-
nesco, furace' ,rauborisch'. — Iina i komp. lu-
pezniji u Belinu rjecniku: ,piu furace' ,furacior'
334b, i H Stulicevu. — Adv. liipezno (vidi lu-
pe§ki, b) u Belinu rjecniku: ,furacemente' ,fura-
citor' 334b, i u Stulicevu: v. lupeSki, adv.
LUPEZAR, m. vidi 1. lupez, h. — U Stuli-
cevu rjecniku : .grassator, latro, praedator'. —
nije dosta pouzdano.
LUPEZARIJA, /. u Stulicevu rjecniku: v. lu-
peiad. — Postaje talijanskijem 7iastavkom eria,
aria. — Mislim da sam cuo u Dubrovniku sa
znaienem kao lupestina.
LUPEZARITI, lupezarim, impf. u Stulicevu
rjecniku : v. lupeziti. — nije dosta pouzdano.
LUPEZARSKL adj. koji pripada lupezarima.
— U Stulicevu rjecniku: ,praedatorius'. — nije
dosta pouzdano.
LUPE^ATI, lupezam, impf. krasti po malo.
M. Pavlinovic.
LIJPE;^ENE, n. djelo kojijem se lupezi. — Iz-
medu rjecnika u Stulidevu. Kratko vrijeme isku-
Sai^o krivca ovoga prikornoga prisjeklo jo, niti
mi je dopustilo da riegova lupe2ena sva opovijem.
LUPEZEI^E
225
LUPIJA, a.
B. Zuzeri 345. — U Stulicevu rjecniku Una i u
konkretnome kolektivnome znacenu: ,furuia manus'
ceta lupeza. sto nije i^nuzdano.
1. LUPEZICA, f. zensko cejade kao lupez. —
Od XVI vijeka (vidi b), a izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (lupezica, koja krade ,furax, rapax'), it
Belinu (,ladra, rubatrice' ,fur' 422a), u Stulicevu
(,fur, f.'), u Voltigijinu (,assassina' ,meuchelm6r-
derinn'), n Viikovu (gdje je krivo zabijezen akc. :
lupezica ,die diebin' ,fur').
a. M pravome smislu (samo prema 1. lupez,
a). Osta jedna lupezica slipa, dokle sfetoj djevici
stopele ukradene povrati. B. Kasic, per. 13.
S vukodlakom grdijem ona kcer Crnicu njegda
rodi, lupezica ka je smiona, ka sve krade sto
nahodi. J. Palmotic 115. Aj huda necista hu-
dobo ne zeno, lupe^ice prava, vrazja zala zeno!
Oliva. 21. I lupezi i sve lupezice. T. Babi6 30.
Di ste sada i vi ubojice i lupezi i sve lupezice?
L. !^ubuski 45. Govorase jedna 6asna zena: „Da
bi ja" vejase „jedan cas zaludu izgubila, uci-
nila bi se lupezica". J. Banovac, pripov. 244.
Ali, nas dobrostivi Gospodine, sto igda ove ne-
sricne divojke sagrisise, da ji ti ovako odbaci?...
Ne stije se da bise ili ubojice ili lupezice... J.
Filipovi6 3, 283b. Nemoj virovat zasto je ona
lupezica. N. Palikuca 12. Svekra zove: „kozjo-
brade!"... a zaove : „lupezice!" Nar. pjes. vuk.
1, 518.
b. u metaforickome ili prenesenome smislu.
Ne samo od lukov, da i od srdac nasih lupezice.
P. Zoranid 32a. o Jubena lupezice. M. Gaza-
rovid 118^. — Duso moja, ucini se ponizna i
sedi vazda na naj zadne misto, ne budi lupezica
postenja i slave Bozje. P. Radovcic, ist. 136.
c. 7noze biti da anio pripada i ovo (u pre-
nesenome smislu) : Lupezica, zizak. Slovinac. 1880.
87.
2. LUPEZICA, /. coll. vidi: Ako nije prava
ceta nego samo dva tri do pet Judi, a nemaju
svoga arambasu, ova se mala druzina zove .lu-
pezica', t. j. nisu kadri udarcem i grabezom nista
dobiti, no lupestinom. (u Hercegovini, Crnoj
Gori, Boci). V. Bogisic, zborn. 612. — Ne znam,
kaze li se o druzini kao o zenskome celadetu, ili
treba shvatiti -ica kao deminutivni nastavak.
3. LUPEZICA, /. mjesno ime. — xiv vijeka.
Kako se nive staju u Lupezicu. Svetostef. hris.
15.
LUPEZICINA, /. augm. lupezica. U nase vri-
jeme u Stonu: „Lupezicino lupeska, dosta si mi
ukrala!" M. Milas.
LUPEZI6, m. dem. 1. lupez. — U Mikalinu
rjecniku : lupozic, lupezce ,latrunculus, furun-
culus, furax'; u Belinu: ,ladroncello' ,furunculus'
422b ; u Bjelostjencevu : ,furunculus, latrunculus' ;
u Stulicevu: v. lupezcic.
LUPEZIJA, /. a) kradna. — b) cijena stvari
ukradene koja se gospodaru plada. M. Pavli-
novid. — U prvome znacenu nalazi se i u knizi
xviii vijeka. Svaka steta koja se drugomu ucini
otajno, nepravo i protiva vo}i negovoj, §to se
zove lupezija ili krada. Pisanica. 28.
1. LUPEZINA, /. lupestina. — isporedi kod
1. lupez praslavensko znacene.- — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: lupezina, lupes6iua, v. tatbina; u
Stulicevu: v. lupestvo iz Bjelostjenceva ; u Vol-
tigijinu: ,ladroneria' .rauberey'.
2. LUPEZINA, m. i f. augm. 1. lupez. — Od
XIV vijeka. Ono i Pometa, one lupezine stono u
gradu bjese. M. Drzic 2-59. Iz planina kojijeh
slijede njeke vlaske lupezine kojijeh mno§tvo na
VI
plijen grede. J. Palmotic 80. Sto biste paka
rekli o lupezu koji u kuce vase uvucen mogo
bi vam plemstvo ukrasti i vlasteostvo ? . . . Grijeh
je srditi ovi lupez koji od tebe u dusu primjen
sve prid Bogom i prid andelim cestito tvoje
plemstvo i vlasteostvo ukrada ti... Koja je ovo
nepostena lupezina grijeh prokleti! B. Zuzeri
347. Da imade teska lupezina, po imenu Kra-
jevicu Marko. Hrv. nar. pjes. 2, 239.
LUPEZITE^AN, lupezitejna, adj. u Stulicevu
rjecniku : v. lupeski. — nepouzdano.
LUPEZITI, lupezim, impf. raditi kao lupez.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
finu (lupeziti, krasti ,furor, furtum facio, surri-
pio, expilo') gdje se naj prije nahodi, ti Belinu
(,robare, rubare' ,furor' 630*), u Stulicevu (,fu-
rari, latrocinari'), u Voltigijinu (,a3sassinare, la-
droneggiare' ,berauben, ermorden'). Lupeziti i
silom otimati. I. Velikanovic, uput. 1, 280. —
U Stulicevu rjecniku ima i rejieksiono lupeziti
se u znacenu: malo po malo navadati se na lu-
pestinu, postajati malo po malo lupez ,latroci-
niis pedetentim assuescere', sto nije dosta pouz-
dano.
LUPEZ^IV, adj. vidi lupezan. — U Vranci-
cevu rjecniku: , furax'; u Bjelostjencevu: ,furax';
u Stulicevu: v. lupezan iz Bjelostjenceva ; u Vol-
tigijinu uz lupezni.
LUPEZNIK, m. ovako je prozvan carigradski
crkveni sabor god. 861 u jednoga pisca xviii '
vijeka. U vrime Miovila in cesara i Nikole pape
od koga prozvan bio jest ovi sabor ,lupeznik'.
A. d. Costa, zak. 2, 28. — Obicno se ovako zove
drugi sabor u Efesu (lat. concilium latronum).
LUPEZNOST, liipeznosti, /. vidi lupestina. —
Na jednome mjestu xviii vijeka. Koji svu spa-
nulsku zemju lupeznostju i ubojstvom bise na-
punio. D. Eapic 401.
1. LUPI, u jednoga pisca cakavea xviii vijeka
ima cupi lupi (cupi nema u ovome rjecniku), dim
kao da je bio obicaj rugati se ludu ce(adetu; a
moze biti da znaci: batine. Ki je od istine, ki
put drzi pravi, ta mu j' cupi lupi, ta mu j' norac
pravi. M. Kuhafievic 35.
2. LUPI, m. prezime talijansko ; ima u Dal-
maciji parodied sto su se tako prozvale, a bilo
im je prezime Vucina, Vukovic itd. (tal. lupo,
vuk). — Od XVIII vijeka. Dva Mikela i knez
Lupi. J. Kavanin 128a. Frano Lupi ki je u
rati od Kandije znan vitezom. 140*. — Ima u
jednome primjeru gen. Lupa. Male i bratje Vi§ko
Lupi . . . Navlas Lupa djelo ima. J. Kavanin
179b.
LUPI6, m. dem. lup (vidi 1. lup, b). — U nase
vrijeme u Istri. Lupid ,putamen'. D. Nemanid,
cak. kroat. stud. 38.
LUPIJA, /. postaje od 1. lup. — Akc. se mi-
jena u gen. pi. liipija; ovdje je akc. zabilezen
kao Ho je u Vukovu rjecniku (vidi kod b), ali
mislim da se u Dubrovniku govori liipija.
a. vidi lubana, a i lubina, b. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Aleksandar nu veliki, koga
snipit svit ni moga', brze ne ima prah toliki
oda svega svijeta svoga, ki bi mogo dosta biti
za lupiju mu istom skriti ? J. Kavanin 29*.
Pokli glavu nemu obnra, dasu od lupije 'e udi-
nio. 259*^. Kroz (s)k\o lupije puk prozira Dujma,
Stasa i Arnira. 321a. Kada lupijom (Eneelad)
hti probiti tvrdad krugov od nebesa. 422a. —
U ovome primjeru stoji mnozina za jednu glavu:
Doni kosir s nic zubaca Apolonije, paka Vere
svete lupije. 315b.
15
LUPIJA, b.
226
LUPKARATI
b. breskva u kojoj ne priana meso na koscicu.
— U Stulicevu rjecniku: lupija, dub ,malus per-
sica'; lupija, voce , malum persicum quod facile
finditur', t u Vukovu: lupija (breskva), (u Du-
brovniku) breskva koja se da rascijepiti. cf.
glodva. Lupija, suvrst praskve koja se od pice
lasno luci (Vodopic, StuUi), v. Kalanka. B. Sulek,
im. 209.
LUPINA, f. vidi 1. kora, c— f. — isporedi i
Jupine. — Rijec je praslavenska, isporedi nslov.
i 6es. lupina. po}. iupina. — Korijen je lup Hi
Kp (Miklosic) balticko slavenski, isporedi stslov.
lupiti ,detrahere', nslov. lupiti, \ustiti, rus. jrynmh,
lustiti, guliti, derati, ces. loupati, lustiti, lup,
fuska, plijen, loupez, zgujena kora, plijen, po^.
tupi6, guliti, plijeniti, lup, plijen, lupiez, zgu^ena
kora Hi ko£a, grapsa, plijen; lit. lupti, lustiti,
laupiti, grahiti. — moze biti srodno s lup (u Mi-
kafinu je rjecniku znacene: kostur, isporedi lu-
bana i lubina). Miklosic isporeduje i kod lupi-
stvnem. louft, liko. — Izmedii rjecnika u Vran-
cicevu (,siliqua'), h Mika\inu (lupina, kosti od
koga tijela ,mummia' , cadaver'), u Bjelostjencevu
(iputamen, testa, utpote ovi, nucis'. 2. lupina
oreha zelena. 3. lupina puzeva ,coclea, carina li-
maris'. 4. v. luska), u Voltigijinu (.scorza, guscio'
,schote, hiilse'), u Stulieevu (lupina, kosti od
kog:a tijela ,mummia' , cadaver exsiccatum' iz
Mika]ina). Kojih se vijahu pohvajena dila, pa-
dose gdi stoji sva paklenska sila, i ki anjelskoga
kruha uzivahu, pak se lupinami (lupina -=^^ ,3i-
liqua'?) praScimi slajahu. A. Georgiceo, nasi.
1.53. Na lupini jaja onoga. A. Kanizlic, utoc.
110. Kada pako led se stanu mladi, ovo s nima
kucanica radi: cesto gleda i pomaze svako, da
se more izvaliti lako kako tvrde jest koje lu-
pine, ier se u noj i tusi i gine. J. S. Re}kovi6
161.
LUPINITI SE, lupinim se, impf. pokrivati se
lupinom (o vocu i o varivu). — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: lupinim se ,siliquor. siliquis in-
cipio tegi'; u Stulieevu: ,siliquari'; u Voltigi-
jinu: jinscorzarsi, ingusciarsi' ,einschalen'.
LUPINA, /. vidi lupina. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjeinika u Jambresicevu (,putamen') i u
Stulieevu (v. }uska) iz Habdeliceva. Ki 6e li§nak
'z nutar jisti, lupinu mu mora zgristi. P. Vite-
zovi6, cvit. 60. Voce §to se kamenito zove, da
se klije, ovako gotove: ravnom zem}om poloSe
koStice, pak da boje izpuscaju klice, krupnom
daskom il' ciglom pokriju ; tako one do prolitja
kliju raskajajud na sebi lupine, da se drugi ne
tukuc ne kine. J. S. Rejkovid 47.
LUPINAK, m. ime selu u Hrvatskoj u zupa-
niji varazdinskoj. Razdije}. 100.
1. LUPITI, lupim, impf. lustiti, guliti. — vidi
lupina. — U Bjelostjencevu rjecniku: ,avello 1.
depono putamen'; u Stulieevu: v. komiskati iz
Bjelostjenceva ; u Voltigijinu : ,3gusciare, scor-
zare' ,3chalen'. — Vafa da amo pripada i lu-
piti lupare, vidi naj zadni primjer kod lupar.
2. LUPITI, liipim, pf. kao lupnuti, perfcktivni
oblik prema lupati; udariti. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjeinika u Bjelostjencevu: lupiti § cim,
ob kaj ,e8t allidere' (kod lupam); u Stulieevu
(v. lupnuti ii brevijara) ; u Vukovu (,auf etwas
losschlagen' ,percutio').
1. prelazno.
a. aktivno.
a) objekat je delude Hi drugo u sto se
udari. Kako trisk ognen ^estok lupivg' koga. P.
Zorani6 3i. Ja stvor hudi ki te lupi, ti spasite}
ki me odkupi. J. Kavanin .51^. K nemu tko
pristupi, pustimice nega lupi. V. Dosen 19b.
Cesaricu rusku smrt po vratu lupi. M. Kuha-
cevic 158. Ko sikira, kad hrast lupi da trenu i
stupi. Osvetn. 3, 11.
ff) objekat je otio cim se udari. — Samo
u jednome primjeru. Gadnog' blata da tko skupi,
i u lice kraju lupi. V. Dosen 142^. — U pre-
nesenome sm,islu. Cim se blanuh, i o6i lupih na
nebesa. .T. Kavanin 431".
b. sa se, reciprocno. Ki se inadom negda
lupi 3 mnom. J. Kavanin 125 a.
2. neprelazno.
a. uopce, naj cesce s instrumentalom ; moze
imati uza se prijedloge, naj cesce o s akuzativom,
vidi lupati, b, a). Jove blizu nega triskom lupi.
D. Barakovi6, vil. 170. Lupiti nim (sudom) o
zemlu. M. Radnic 343^. Marko nogom lupi. I.
A. Nenadic, sambek. 15. Lupis naj vecim rastom
o zem|u. M. A. Rejkovic, sat. r4». PJosni ru-
kama i lupi nogom, i reci: „Jaoh". D. Danifiic,
jezek. 6, 11. Iznesi toga roja izvan kovauluka
pa lupi s nime o zemju. F. Dordevic, pfielar.
58. — Ako se u pomr6ini boje da o sto glavom
ne lupe. D. Obradovic, basne. 22. O sto glavom
lupiti. 178. — O zemju lupiti ,zu boden werfen'.
Vuk, rje6n. kod breciti. — Instrumental maze
biti i sobom (isporedi b). O vruju sobom lupi,
sam sebe razbi. P. Zoranic 28*. 0 tie sobom
lupi. A. Kanizlid, roz. 84.
b. pasti s bukom na tie. Svaki covjek
velotrupi muCno ustaje, poklije lupi. J. Kavanin
62b. I on pod krizem er kad lupi. 321"'. Al'
kad ludak vilu (k(usinu) kupi, brzo na vrat pod
nim lupi. V. Dosen 40b. Jer gdi jednom ruzno
lupi, ve6 onamo ne nastupi (zivina). 86b. Bizi,
na neg da ne lupi (stara kuca). 205b. Kako
drze zrafini stupi tezku zemju, da ne lupi ? 260b.
Liipiti, pasti tr6e6 (u Zagorju). M. Pavlinovic.
C. iznenadu doci (obicno neugodno za
onoga sto doieka). Slucajno u selo lupi vladika.
M. D. Mili6evic, zim. vec. 6. Gledahu da otkud
ne lupe kakvi nezvani gosti. jur. 30.
d. po znadenu kod c i udariti, navaliti
na koga, na §to. 6im s vojskami na nu lupi. J.
Kavanin 211b. Ne prascaj mu (sultanu), jos
na n lupi. 220b. Da ne bi umor ki nastupio, i
iznenada na grad lupio. 317b. Pasa drzec, da
se sbije u Sp^et vojska da na ri lupi. 322*.
e. prema c, u prenesenome smislu (kao
udariti u plafi, u veseje). Blagomilo prija kra-
Jicu, i u veseja cudna lupi. J. Kavaiiin 255*.
U jauke jadne lupi. 433b.
f. jade nego udarac istice se buka. Munu
i prosinu i zestok trisk lupi. P. Zorani6 72*.
Nu od tamuice jedva stupi priko praga dikla
smiona, tad nemili zatvor lupi, i u suianstvu
osta i ona. I. Gundulid 472. Ter 6im lupi sil-
nijem mahom gvozdovitijeh zatvor vrata, sva
protrnu lednijem strahom. P. Sorkofievic 579b.
Da gvozdeni zatvor lupi, i da ostane suzan
g nime. 58tib.
g. 0 samoj buci. Kad viknu^e ognani 6ausi
a lupi§e jasni talambasi. Nar. pjes. vuk. 3, 50.
Kad Stogod padne, pa lupi. Vuk, rjefin. kod
busiti.
LUPKANE, n. djelo kojijem se lupka. — U
Vukovu rjecniku.
LUPKARANE, n. djelo kojijem se lupkara. —
U nase vrijeme. Razbudi me neko lupkarane oko
vrata. M. D. Milidevic, zim. ve6. 316.
LUPKARATI, lupkaram, itnpf. dem. lupati.
— Postaje od lupkati kao luparati od lupati. —
LUPKARATI
227
LUSTRAT
Nema potvrde ni u jednome primjeru, alt vidi
lupkarane.
LUPKATI, liipkam, impf. dem. lupati. — Akc.
se ne mijena (aor. 2 i 3 sing, liipka, part, praet.
pass, liipkan). — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (dim. v. lupati). Kada budes na
ulicu, cuvaj, ne lupkaj. Nar. pjes. vuk. 1, 520.
Uzmu motko i skinuvsi se goli zasire polem
lupkati u kojesta. M. D. Milicevid, ziv. 1, 19.
LUPKOVIC, m. prezime. — Pomine se xvm
vijeka (pisano Lubkovic). And. Ka6i6, kor. 455.
LUP^ANICA, /. ime vodi u Bosni u derventskoj
nahiji. Zem}. 1871. d.
LUP^^AVINA, /. lupa, lupna. — U jednoga
pisea nasega vremena. Al'jadniji odjekuju glasi,
lupjaviua saka i kundaka. Osvetn. 2, 133.
LUPNICA, /. tnjesno ime u Bosni. Lupnica
dona i gorna, dva sela ii okrugu travnickome.
Statist, bosn. 65.
LUPNUCE, n. djelo kojijem se lupne. — U
Bjelostjencevu rjecniku: lupnene, lupnutje ob kaj
,allisio'.
LUPNUTI, liipnem, /;/. lupati, udariti jednom,
vidi 2. lupiti. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3
sing, liipnu, ger. praet. liipnuvsi, part, praet.
pass, liipnut). — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika}inu (lupnuti, udariti ,percutio';
lupnuti kim, hrupnuti ,allido'), u Belinu (lup-
nuti o sto jfracassare, battere una cosa al muro
o romperla' ,elido' 327a; lupnuti o tie ,sbattero
in terra' ,allido' 644^), u StuUcevu (lupnuti kim
ipercutere"; lupnuti o tie ,allidere'), u Voltigi-
Jinu (,a3saltare, attaccare, piombar addosso ; ab-
battere' .iiberfallen ; niederwerfen') , u Vukovu
(vide lupiti). Posli veiekrat po glavi lupnu rala-
tom. B. Kasid, per. 185. Uzamsi jednu §tapinu
lupnu ga po glavi. F. Lastrii, ned. 414. —
Uzamsi plast svoj lupnu po vodi. svet. 108*.
Asik, na priliku, dode pred kudu, lupne zve-
kirom u vrata. M. D. Milidevid, omer. 36. —
On lupne ledima u vrata. Magaz. 1868. 58. —
Kako se dogodi holomu Golijatu koga 6oban6e
David iz lucarice cobanske zvrcnu kamenom u
6elo, te ona kula mesnata lupnu ponorice, da se
zem|a potrese. F. Lastrid, ned. 327.
LUPNA, /. lupa, lupane. — Od xvm vijeka.
Stade lupna dvostruke kamgije po goloj kozi.
D. Obradovid, ziv. 39.
LUPO, m. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Lupo (ace. Li^p:.pa). S. Novakovid, pom.
74. — Po tome se ne poznaje ni pravi oblik no-
minativa. — Nejasno; ima talijansko ime Lupo,
i nekoliko svetaca Lupus u latinskoj crkvi, ali
jamacno nije s tijem u svezi.
LUPOGLAV, m. mjesno ime. — U Vukovu
je rjedniku drukcije zahi\ezen akcenat, ali vidi
kod b.
a. u Bosni selo u okrugu banoluckome. Sta-
tist, bosn. 43. — Na drugome je mjestu pisano
Lupoglavo. Schem. bosn. 1864. 58.
b. u Grnoj Gori, vidi u Vukovu rjecniku:
Liipoglav, planina u Lastvi Ozrinidkoj s pri-
mjerom: Kad dodose u Lupoglav tvrdi (Ogled.
sr. 157). Kad Vukota u Lupoglav dode. Pjev.
cm. 39b. Liipoglav, brdo izmedu Ledenice i
Drvesna. (ne znam ko je napisao, Danicic je za-
bi}ezio akcente soojom rukom).
c. M Hrvatskoj. a) selo u zupaniji modrusko-
rijeckoj. RazdijeJ. 49. — h) selo u zupaniji za-
grebackoj. 64. — na drugome je mjestu pisano
Lupoglava. Schem. zagr. 1875. 68.
d. u Istri mjesto Hi prezime (po feudu ?). —
U spomeniku xm vijeka. G(ospo)d(i)n Vilken
sluga z Lupoglava. Mon. croat. 3. (1275. prepis.
1546). Gospodina Vilkona sluge od Lupoglava. 15.
e. u Srbiji mjesto u okrugu biogradskome .
— isporedi i Lupoglava, b. Niva u Lupoglavu.
Sr. nov. 1865. 126.
LUPOGLAVA, /. mjesno ime.
a. vidi Lupoglav, c, b).
b. mjesto u Srbiji u okrugu biogradskome.
Zemje u Lupoglavi. Sr. nov. 1865. 189. — vidi
Lupoglav, e.
LUPOGLAVO, n. vidi Lupoglav, a.
LUPOTAK, lupotka, m. vidi lupatak. — V
narodnoj pjesmi nasega vremena iz Srijema. Kod
tebe je mekana posteja, a kod mene jos boja
posteja: dva lupotka suhe hrastovine, natuceno
u sredi eksera. Nar. pjes. srem. 101.
LUPOVA RAVAN, /. niva u Sumedu, u To-
ma}u (u Srbiji u okrugu podrinskome). 1^. Sto-
janovid.
LUPRIK, m. lokvan, bi}ka. — U rukopisu xv
vijeka. Luprik (luprich), ninfea, nenufar (u mle-
tadkome rukopisu), 1. Nymphaea alba L. ; 2.
Nuphar luteum Sm. B. Sulek, im. 209.
LUPULOVIC, m. prezime. — U naSe vrijeme.
Boca 10.
LUSINSKO PO^E, n. mjesno ime u Bosni
Glasnik. 22, 58.
LUSKA, /. vidi }uska. — U Bjelostjencevu
rjecniku: luska sociva ,folliculus, valvulus, in-
tegumentum grannorum, leguminum etc., siliqua
2. luska zitka, pleva ,gluma'. 3. luska ribj'.
jSquamma'; u Jambresicevu . luska ribja ,squama'a,
u StuUcevu : v. Juska iz Bjelostjenceva ; u Volti :
gijinu : luska ,schoggia' ,holzsplitter'.
LUSKANE, n. zvrdka. — U Mikafinu rjec-
niku: luskane, udorac nob torn ,frignocola' ,ta-
litrum', i u StuUcevu: luskane, udorac noktom
,buffetto, colpo d' un dito' ,percussio quae fit
compresso explicatoque subito articulo, Suetf^o-
nius) talitrum adpellavit'. — Nejasna rijec; ne
postaje od kakva glagola luskati (kojemu nema
potvrde u ovakome smislu), jer bi onda u Mika-
^inu rjedniku bilo luskanje.
LUSKATI, luskam, impf. n. p. luskati beci,
sipati novce. na Rijeci. F. Pilepid.
LUSKINA, /. vidi luska. — Na jednome mjestu
u pisca Slavonca xvm vijeka. Da bote pilidi iz
luskina skoro ispuzati. 1. Jablanci 155.
LUSNIC, OT. vidi J^usnid.
LUSPATAK, luspatka, m. veliki iver. (u Sr-
biji u okrugu kragujevackome). Z. Jovidid. —
vidi juska.
LUSTRA, /. vidi |ustra. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjeinika u Vrancicevu (.squama'), u Mi-
kajinu (kod justrina), u Belinu (,scaglia, e squame,
scorza di pesce o serpe' ,squama' 646b), u StuU-
cevu (v. lustura iz Belina). Zna§, ko je bogatac
pun blaga zadosti ? oni ozubatac komu ti ne
prosti. ako c znat, jeli toj da ti ja kazuju, poSad
mu lustre zbroj, ko srebro minuju. P. Hekto-
rovid 7. Opadole s odiju iegovih kakono lustre
i vid prija. I. Bandulavid 192*. act. ap. 9, 18.
— U nase vrijeme u Srbiji u prenesenome zna-
cenu. Liistra, perut u glavi. ^i. Stojanovid.
LUSTRAT, adj. vidi lustrav. — U jednoga
pisca xvm vijeka. Ti bi reko da u te vode ne,
ne vile vihrijeh gora na vrudini tandac vode
neg smigive sina mora; neg §to su one sve lu-
(j^^
I «POL^
X^\
LUSTRAT
228
2. LUTAK
strate, a ove nijesu ni kosmate. J. Kavanin
197b.
LUSTRA V, adj. na kojemu su lustre. — U
Belinu rjecniku: ,scaglioso, che ha scaglie' ,squa-
meus' 646h, i u Voltigijinu : ,squamoso, scaglioso'
,scliuppicht'.
LTJSTEICA, /. dem lustra. — U Belinu rjec-
niku: (Scaglietta, scaglia piccola' ,squamula' 646^,
i u Voltigijinu: ,squama, scaglietta' ,schuppe'.
LUSTURA, /. vidi Justura. — U jednoga
pisca Dubrovcanina xvi vijeka, a po nemu u
Stulicevu rjecniku (.conchylium, concha'). Iz lu-
sture aliti kamenice biser kupim, B. Gradi6,
djev. 44.
LUS, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu smede-
revskome. Niva u Lu§u. Sr. nov. 1871. 121.
LUSA, /. hijp. lula. — Badi oblika vidi D.
Danicic, srpska deminucija i augmentacija, glasn.
12, 486. — U nase vrijeme. Pa bi napunio lusii
i zapalio. M. D. Milicevic, jur. 4. — Ima i u
Ivekovicevu rjecniku.
LUSaK (Luzak?), Luska, m. mjesno ime u Sr-
biji. a) u okrugu smederevskome. Niva u Lu§ku.
Sr. nov. 1872. 113. — b) u okrugu sabadkome
Zemja u Lusku. Sr. nov. 1873. 559.
LUSANIN, tn. samo u Stulicevu rjecniku: ,sil-
vicola'. — Po sooj bi prilici trebalo z mj. -§-.
LUSANKA, /. u Stulicevu rjecniku uz lusanin
(oidi).
LUSaNKINA, /. u Stulicevu rjecniku uz lu-
Sanin (vidi).
LU§AlSfA, /. vidi 1. gladis, a. — U Stulicevu
rjecniku: v. gladis. — Vrlo je sumniva rijec,
jer moze biti da treba citati luzana (ispore li lu-
sanin).
LU^CI, Luzaca, m. pi. ime trima selima u
Bosni u okrugu bihackome : Lusci, Lu§ci Pa-
lanka, Lusci Tugbrbija. Statist, bosn. 55.
LUSCAC, liiscca, dem. 2. Iu6ac. — Samo u
Stulicevu rjecniku : v. kapulica.
LUSCANI, »i. pi. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebackoj. §em. prav. 1878. 71. — Na
drugome je mjestu pisano Luscani. RazdijeJ. 66.
LTJS(5l6, m. ime pusti u Slavoniji u supaniji
virovitickoj. Razdijej. 136.
LUSOANI, vidi Lu§cani.
LUS6eTINE, /. pi. pJGva. Slovinac. 1880. 389.
— vidi }u8-.
LU§CINA, /. vidi {ustina. — V pisca iakavca
XVII vijeka. Iz o6iju padohu jego kako ono lu-
§6ine ribe. F. Glavinic, cvit. 35l>.
LIJScIV, adj. kratkovid. — Vala da je od Int.
luscus Hi od tal. Iosco, razrok. — U nase vri-
jeme « Istri. Lusiiv, luS6ivo, lusciva ,non longe
videns'. D. Nemanic, 6ak. kroat. stud, iiftsg. 34.
LU&161, m. pi. ime selu u Bosni u okrugu
banoluckome. Statist, bosn. 34.
LtlSlJA, /. cijed, isporedi liksija. — Od tal.
mlet. lissia. — Od xvi vijeka po sjevernome pri-
morJH, a izmedu rjeinika u Mikafinu (luSija,
liksija , lixivium, lixivia, lixivum') i u Vukovu
(,die lauge' , lixivium'). V kom se (loncuj ognem
(Stvari) procijuju v luSiji. Naru6n. 5^. §to 'e
prut ha}i, luSija rubu, turpija gvozdu. J. Ka-
vanin 842''. Nijedna lusija nije prez kakve kr-
petine. N. Palikuia 23. Podlaga sumjiva i ne-
istinita kr6tei!ia jeat lu6ija, juha oli 6orba, . . .
M. Dobreti6 25.
LUSIJATI, lusijam, impf. prati u lusiji, tal.
,fare il bucato'. — Na Bra6u. A. Ostojiii.
LUSINA, /. u Stulicevu rjecniku: v. licina.
— nepouzdano.
LUSIN, Lusina, m. vidi Losin. — U nase
vrijeme u Istri. Lusin grad s merlici ograjen.
Nar. pjes. istr. 2, 18.
LUSKI, adj. koji pripada lugu Hi luzima (vidi
1. lug, a). — -s- se govori mj. z. — Od xvii vi-
jeka. a izmedu rjecnika u Belinu (,boscareccio,
cioe del bosco' ,nemoralis' 145^), u Stulicevu
(luski i luzki ,nemorali3'), u Voltigijinu (,bosca-
reccio, selvaggio' ,wild, waldicht'), u Vukovu :
(u Pastrovidima) n. p. drvo, t. j. iz luga ,-wald-'
jSilvestris'. Cejad uzrasla usred stijena stizuc,
rvuc zvijeri luske. L Gundulic 326. Dvor mu
bjese strasna spila, . . . hrana luski med i trave.
G. Palmotic 3, 125=*. Brdski jasen cvita, a luski
ne. Topola je gora luska, a tropetjika je brdska.
M. Pavlinovic. — Moze biti da je pravi akcenat
luski.
LUSpINA, /. vidi }u§ka. — U nase vrijeme u
Istri. Luspina ,putamen'. D. Nemanic, cak. kroat.
stud, iftsg. 43.
LUSTIGA, /. i7ne opcini u Dalmaciji u ko-
taru kotorskome. Repert. dalm. 1872. 9. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu (opstina izmedu Ko-
tora i mora blizu Krtola ,eine ortschaft in Boka').
Tako ti pomogao Rno iz Lustice. Nar. posl. vuk.
310. Izmedu mora i otoke su male dvije kne-
zine ili kapetanije: Liistica i Kftole. Vuk, poslov.
XVII. — 3Ioze biti da je isto ime (ali je uprao
deminutiv) sto (latinski) ,Lu3ca'. Dukjanin 39.
LU^TICANIN, m. covjek iz Lustice. — Mno-
iina: Lusticani. — U Vukovu rjecniku: ,einer
V. Lustica'.
LUSTINA, /. vidi Juska, Justura. — U Bje-
lostjencevu rjecniku: lusdina, v. luska, i u Stu-
licevu: luscina ,squama' iz Bjelostjenceva.
LUSTITI, lustim, impf. vidi Justiti. — U Mi-
ka^inu rjecniku (vidi objustiti), i u Bjelostjcn-
cevu : luscim ,piso*.
LU§TRA, /. vidi Justura. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Mika^inu: lustra, strigotina
od ribe ,squamma, acus (aceris)' gdje se naj prije
nahodi. Koliko je lustra na ribah. P. Knezevi6,
osm. 24.
LUStRINA, /. vidi lustra. — U 3Iika]inu
rjecniku (kod strgotina).
LUSTRIV, adj. na kojemu su lustre. — U
Mika^inu rjecniku: luStrivi, koji ima lustre
,squammeu9, squammosus, squammiger'.
LUStURA, /. vidi Justura. — U Stulidevu
rjecniku: v. luscina.
LU&TURAST, adj. u Stulicevu rjedniku uz
lusturav.
LU&TURAV. adj. na kojemu su luSture. — U
Stulicevu rjecniku : ,squamosu3'.
1. LUTA, /. ime selu u Hercegovini. Statist,
bosn. 115.
2. LUTA, m. vidi Luto.
1. LUTAK, lutka, m. tanka udinena koza (od
divokoze). — Va{a da je od lat. i tal. aluta. —
U B' linu rjecniku: ,camosoio, sorte di oorame'
,aluta' 1()3 ' ; u Stulicevu: ,cuojo sottile' ,alluta' ;
u Voltigijinu : ,camoscio, sorte di corame' ,gem9-
leder'.
2. LUTAK, liitka, m. mu§ka lutka. — U jed-
noga pisca nasega vremena. Kola6ici su bili
2. LUTAK
229
LUTO
spremjeni u prozoru (na diicanu) sto gledase na
ulicu. Sta puta mi deca cecasmo pred titn pro-
zorfiicem i lakomo ih gledasmo. „Ala da nam je
onaj kon!" . . . „Bogme da mpne zapita tajka:
,§ta bi ti hteo, Milane?' ja bih taki onog ve-
likog lutka sto je prislonen na one ribice". M.
P. Sapcanin 1, 22.
3. LUTAK, lutka, m. nalazi se ace. pi. lutke
samo u dvije i)jesme bosanske nasega vremena,
te ne mogu znati ni kako je nom. sing, ni zna-
cene. na prvi se inah cini da znaci strijelu, alt
bi moglo znaditi i rtinen, te bi tad bila ista rijec
sto 1. lutak. Zape lutke za zlatne tetive. Nar.
pjes. petr. 3, 333. 371.
LUTALO, m. neko (covjek) sto luta. — U nase
vrijeme. No po svoj prilici htede taj no6ni lu-
talo da ude u dvor. Sr. zora, god. 1, sv. 3, str.
60. ,
LUTAlifE, n. djelo kojijem se luta. — U Vu-
kovu rjecniku: vide vrjane.
LUTATI, lutam, impf. vr}ati, tumarati. —
Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 pi. lutaju,
u aor. lutah, u ger. praes. liitajuci, u ger. praet.
lutavsi, u part, praet. act. lutao, u ostalijem je
obliciina onaki kaki je u praes. 1 sing. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,prae virium debilitate vix posse incedere, summa
debilitate laborare') i u Vukoou (vide vrjati). A
ona otisavsi lutase po pustini. D. Danicic, Imojs.
21, 14. Prije stradana svojega lutah. psal. 119,
67. Kad vidi§ vola ili ovcu brata svojega gdje
luta. 5mojs. 22, 1. Kao ptica koja luta otjerana
s gnijezda. isai. 16, 2. — U prenesenome dusev-
nome simslu. Koji lutaju duhom orazumiie se.
isai. 29, 24. — U Dubrovniku nije svagda isto
znacene (vidi i u Stulicevu rjecniku), te moze
biti preneseno od predasnega : kaze se o ce]adetu
bolesnu i slabu sto niti umire niti moze da
ozdravi. „0d kad se razbolio, sve luta i no ide
na boje". P. Budmani.
LIJTAV, adj. u Vukovu rjecniku: vide b|utav
s dodatkom da se govori u Boci.
LUTAVAC, liitavca, m. covjek sto luta (vidi
lutati na kraju). — Samo u Stulicevu rjecniku:
,viribus pene destitutus'.
LUTAVICA, /. 0 ienskome kao lutavac o mus-
kome. — Samo u Stulicevu rjecniku : ,viribu3
pene destituta'.
LUTAVICINA, /. nadimak zenskome sto bi-
tanzi od ku6e do kuce. M. Pavlinovid. — Uprav
je augm. od lutavica.
1. LUTEE, m. nem. Luther, prezime osnovaoca
nemadkoga protestantizma. — isporedi 2. luter i
lutor. — Od XVI vijeka, Ne znadem, ni znah, ni
hocu znati Lutera, na Kalvina pjuju. S. Budinid,
sum. 194b. Lutera prokleta i slipe pogane na
svitlo da gane. D. Barakovi6, vil. 8. Ki Lu-
teru pisuc bijedan . . . J. Kavanin 97l>. Later,
Kalvin, . . . 454b.
2. LUTEE, m. vidi lutor. — Ista je rijec sto
1. Luter. — Zabi}ezio sam akcenat prema lutor,
ali se u Dubrovniku govori liiter. — Od xvii
vijeka. Oni gospodin pomagaSe lutere i eretike.
M. Divkovic, nauk. 268b. §to niste ufiinili to-
likijem narodom, zudijom, luterom i ostalim ne-
virnikom. P. Posilovic, nasi. 171b. — JJ Du-
brovniku prosti narod misli da ,luteri'- ne vjeruju
u Boga. „Bo)i je Turfiin nego luter, erbo Turfiin
vjeruje u Boga". P. Budmani.
1. LUTEEAN, m. vidi 1. Luter. — Samo na
jednome mjestu xvii vijeka. Krivi nauciteji Ario,
Kalvin, Luteran . . . F. Glavinid, cvit. 17b.
2. LUTEEAN, luterdna, m. vidi lutor i lu-
toran. — Mnozina luterani moze biti i od nom.
sing, luteranin (vidi). — Od xvi vijeka. Pqjde
na Nimce s price luteranov. S. Kozicid 55b,
Suprot poluvirnikom luteranom. B. Kasi6, per.
180. Mir daj svim kolicim poluvircem, zudijem
i luteranom. M. Jerkovid 82. Luterani, kalvi-
niste, arijani. I. Ancid, ogl. 73. Koji luteran
aliti kalvin heretski to slagao jest. S. Badrid,
ukaz. 92. Kalviniste, luterani kriz ne drze. J.
Filipovid 1, 23*. Govore luterani i kalvinisti,
V. M. Gucetid 11. Iz negova odgovora data lu-
teranom. A. Kanizlic, kam. 836. Od sizmatika,
luterana, kalvinista. M. Dobretid 162.
LUTEEANAC, luteranca, m. vidi luteran. —
Na jednome mjestu xviii vijeka. S poganijem
luterancim. B. Zuzeri 255.
LUTEEANIN, m. vidi luteran. — Na jednome
mjestu xviii vijeka. Ulazi pripovijedalac lute-
ranin. B. Zuzeri 255.
LUTEEANSKI, adj. koji pripada luteranima.
Stiti knige ili pisma luteranska. S. Matijevid
44. Skupstina kalvinska, luteranska ... J. Fi-
lipovid 1, 181b.
LUTEEIN, m. vidi 2. luter, lutor. — Na je-
dnome mjestu xvii vijeka. Umriti kako krstjanin
a ne kako luterin i nevirnik. P. Posilovic, nasi.
119a.
LUTEEO, m. vidi 1. Luter. — Tal. Lutero.
j — Na jednome mjestu xvii vijeka. Bi§e naj posli
opaki Lutero poceo pripovidati ... B. Ka§id,
in. 9.
LUTEEOVAC, Liiterovca, m. vidi lutor, lu-
toran. — U nase vrijeme. Danas se Magar Kal-
vinovac od Magara Luterovca ne razlikuje ni-
malo. M. D. Milidevid, zlosel. 163.
LUTIC, m. prezime. — xvi vijeka. Z Matijem
Lutidem (moze se citati i ^lUtidem). Mon. croat.
339. (1596).
LUTINA, /. goveda balega. — Na Bracu. A.
Ostojic. Slovinac. 1880. 389.
LUTI§TACA(?), /. ivie selu u Srbiji xv vijeka.
U Macve . . . selo Lu(tisti>)cu. Spom. stojan. 3.
(1428-1429).
LUTKA, /. kao mali kip ce]adeta od drva ili
od cega drugoga cim se djeca igraju. — -u stoji
mj. negdasnega a. — Bijec je praslavenska
(lonttka), isporedi (strus. lut-tk-b ,histrio', vidi
2. lutak), ces. loutka, poj. lg,tka. — Nepoznata
postana; ne moze biti srodno s got. liuthareis,
pjevac. — Izmedu rjecnika u Belinu f.pupazzi,
bambocci, trastuUo de' fanciuUi' .crepundia' 596b),
u Bjelostjencevu (v. pupa), u Stulicevu (v. pupa
iz BelinaJ, u Vukovu (,die puppe' ,pupa, pupula').
Liitka ,pupa, babuina'. S. Budmani 422*. Kao
da je bezdu&na lutka. D- Obradovid, basne. 158.
Devojke ka§to nacine na zemji od kudina kao
kolo i usred nega posade vavojak od kudina,
kao malu lutku. Vuk, poslov. 123. Posle tri
dana vrati se Milo§ odeven kao lutka. M. i).
Milidevid, pomenik. 5, 607.
LUTNA, /. jamacno nekakva muzikalna sprava
sa zicama, isporedi lent. -- Imam samo tri pri-
mjera iz nasega vremena. Narodnim sviradima
svirala, truba|a i lutaiia. S. Skurla, sv. vlaho.
120. Bacih ti lutnu na krilo, pa ti zapovedih
da svira§. Srp. zora, god. 2, sv. 2, str. 30. A u
tim Jelka spazi jedan kolad u obliku lutne. god.
2, sv. 7, str. 157.
LUTO, m. ime musko, po svoj prilici ipoko-
ristik. — U Vukovu rjecniku : ,ein mannsname'
LUTO
230
3. LUZA
,nomen viri' s primjerom iz narodne pjesme:
Mladi Luto i mladi Todore. — Moze hiti da je
isto ,Luta' u latinskome spomeniku ix vijeka.
Doc. hist. rac. 382. (850—896).
LUTOGLAV, m. itne tnjestu u Srhiji u okrugu
biogradskome. Niva u Lutoglavu. Sr. nov. 1875.
91.
LUTONA, m. ime volu. Bruvno. D. Hire.
LUTOE, m. covjek zakona Luterova. — ispo-
redi 2. luter, lutoraa. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjeinika u Vukovu (vide lutoran). Od
straha da puk nerefie: „Nut' onoga lutora, nije
se izpovidio". S. Margitic, ispov. 114. §to ne
govore ni lutori. J. Filipovic 8, 259t>. Dosav^i
jednom na ducan nekoga Jova Lutora (kojega
su za to tako zvali, sto se govorilo da nikad ne
posti) . . . Vuk, prav. sovj. 79. Mi nijesmo lu-
tori, no pravi riicani. V. Vrcevic, niz. 198.
LUTOEAN, lutorana, m. vidi lutor i luteran.
— Od xvjii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,der Lutheraner' .Lutheranus'). 'N&ma,(h) istom
cujes, ni pet ni devet, nego lutoran. D. Obra-
dovi6, sav. 58.
LUTORANKA, /. zensko cejnde zakona Lute-
rova. — Postaje od lutoran. — U Vukovu rjec-
niku: .die Lutheranerin' .Lutherana'.
LUTORANSKI, adj. koji pripada lutoranima.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,lutherisch' ,lutheranus'). Koj' donese jezik od
Kalvina od Pispeka i od Komadije, od Somosa
sora lutoranskog. Nar. pjes. vuk. 8, 557. Ni-
jemci zakona rimskoga i lutoranskoga. Vuk,
pism. 22.
LTJTORKA, /. vidi lutoranka. — U nase vri-
jeme. Prusija, ta cudoredna lutorka ... M. Pa-
vlinovi6, razl. spisi. 45.
LTJTOESTVO, n. Luterov zakon; ^udi Hi na-
rod sto je toga zakona. — vidi lutor. — U je-
dnoga pisca naSega vremena. Katolicizam je pro-
tivnik lutorstvu. M. Pavlinovic, razg. 28. Rat
je i na lutorstvo i na grcku crkvu. razl. spisi.
84.
LUTOVAC, Lutovca, m. covjek iz Lutova. —
U nase vrijeme. I Lutovce nase Krajifinike. Nar.
pjes. vuk. 5, 382. Sa ujakom Lutovac-Radojem.
Ogled, sr. 383.
LUTOVICA, /. mjesno ime. - xiv vijeka. Selo
Nemy§je da jestb zajedno s Lutovicomb. Glasnik.
49, 863. (1326).
LUTOVO, n. ime selu u Bratonozicima u Cr-
noj Gori (u Brdima). Glasnik. 40, 21.
LilTRIJA, /. nem. (franc.) lotterie, igra u
kojoj se za relativno malu cijenn kupuje kakav
broj, pa, ako je ovaj izvucen, moze se dobiti ne-
koliko vece novaca nego je cijena, vidi zdrebaiie,
zdrijebi. — U nase vrijeme, a izmedu rjeinika
u Vukovu: (u vojvodstvu) , die lotterie' ,alea sor-
tium'. (Ironiiki) Uzmider se u pamet, jer t&k
sad izvu6i lutriju. (Mo2e§ biti bijen ili na kakvo
drugo zlo udariti. U vojvodstvu). Nar. posl. vuk.
331. Srecke, uloznice i uopde sve isprave ino-
zemskih lutrija. Zbornik zak. 1858. 756.
LUTRIJSKI, adj. koji pripada lutriji. Lu-
trijski saber .lotto-coUectur'. Jur. pol. terminol.
111. Lutrijski ured ,lotto-amt'. 332. Propise
postoje6e o igrah lutrijskih prekrsuje onaj, koji
proti ustanovam zakota . . . Zbornik zak. 1853.
753.
LUTRO, n. nejasna rijec u dva spomenika xiv
vijeka; .t toga sto se gdjegdje pominc uz adrfato
(vidi), vala da znaci kakvu zaduzbinu. — Moze
biti da je od grc. Xorioov, te da znaci brigu i
trosak za kupane. Da si oblada gospodinb knezb
Stefanb desetirai adrbfati i lutromb. Glasnik.
24, 278. (1396). Otb koporiskoga dohodbka osvenb
sto je urecenno u lutru davati da ni se ostav}a
vsako godiSte 25 litrb. 280. Ako se u zivote
gospodina kneza Stefana i gospodina Vlbka pri-
lu6i sbmrbtb starcu kt^r Nikandru i starcu kvrb
Pavlu, daje vojbnb gospodinb knezb Stefanb i go-
spodinb Vlbkb postaviti u lutru koga imb gode.
281. Ako ne ushoce monastirb sija vysepisanna
ispraviti za adlbfata, za pomene, za celije, za
lutro, . . . 282. I lutro da si oblada monastirb,
kako je monastyru hotenije. 24, 287. (1430).
LUTROVATI, lutrujem, impf. vidi lotrovati,
a. — U Stulicevu rjecniku: ,scortari'. — nepo-
uzdano.
LUVIZ, Luviza, m. vidi Aluviz i Lui^. — Na
jednome mjestu xvwi vijeka. U svetorau Luvizu.
A. Guceti6, roz. mar. 65.
LUZAR, m. vrsta ruze (od rosarium?). Luzar,
Rosa damascena Mill, (na Cresu). B. Sulek, im.
210.
LTJZATI, liizam, impf. govoriti mnogo pa re6i
ono sto je kao tajna. — U nase vrijeme u Stonu.
„Sto luzas svakomu bez potrebe?" M. Milas.
LUZAV, adj. koji govori mnogo i sto ne treba.
— U nase vrijeme u Stonu. „Kako je luzava,
svakorau 6e pripovideti". M. Milas.
LUZAVAC, liizavca, m. covjek koji lako pri-
povijeda sve pa i tajne stvari. — U nase vrijeme
u Stonu. „Luzavac nikakav nije mi drag". M.
Milas.
LUZA VIC A, /. zenska koja rado pripovijeda
sve stvari pa i bile tajne. — U nase vrijeme u
Stonu. „Nemoj ti to kazati onoj luzavici, ona 6e
se izluzati pred svakijem". M. Milas.
LUZI, Luga, m. pi. mjesno ime (uprav plur.
od 1. lug). — U Vukovu rjecniku: (v. lug) sola
u ravni aa desnoj strani Lima prema Durdevijem
stupovima ,eine gegend im siidlichen Serbien'
,regionis nomen'.
LUZ, m. vidi 3. luza.
1. LUZA, /. lokva; blato, kao, glib; isporedi
kaluza. — Postaje od 2. lug. — U Mikafinu
rjeiniku: luza, lokva , lacuna', i u Stulicevu: , la-
cuna'. Luza (u Dubrovniku), glib ; mokro kako
luza. Slovinac. 1880. 889.
2. LUZA, /. u Stulicevu rjecniku : ,silva'. —
Jamacno je sam Stulli tu rijec nacinio jirema
1. Iu2a od 1. lug.
3. LUZA, /. vidi 2. loza. — Od xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danidicevu (,consilium', srl.
,logia, logium'). Sjedoci na pofitenom stolu pod
lu2om opcenom (u Kotoru). Mon^ serb. 465.
(1454). (Na istoj strani ima: Ja Zivan Silve-
strovic od luza iz Bnetak proglaseni po carskoj
vlasti notar i notar bnetacki i kanzilijer opcine
kotorske, s ccga Daniiic misli da ima i oblik
muskoga rodn luzb). — U Dubrovniku je u zadne
doba bila u ,luzi' glavna straza. P. Budmani.
Li6i 3 lu2e i s Orlando. (Z). Luia je i pokri-
veno i odkriveno. (Z). Poalov. danic. Luza,
zgrada u kojoj su staiiovali strazari gradski u
Dubrovniku, ital. , loggia'. D. Danifti6, poslov.
xiii. Proisliod je zatim prohodio ispred knei^evih
dvora, i okrenuvSi okolo luie, . . . S. Skurla, sv.
vlaho. 122. — Liiza ili loza. it. loggia; ,loza'
zovu u Kaatvu prostor, gdje se nekada u starom
gradu sudilo po kastavskome statutu i vijecalo
t -
3. LUZA
281
1. LUZAN
o dobrobiti grada. F. SimSic, Kastav (u Istri).
— Pod luzom Vuko soli i susi ribu. S. ]^ubi§a,
prip. 29. Naresio svaku vidionicu i lu2u. pri6.
2p.
1. LUZAC, lusca, m. dem. 1. lug. — Nahodi
se sarno Luzac kao mjesno ime.
a. u spomeniku pisanome erkvenijem jezikom
prije nasega vremena, gdje una Luzecb mj. Lu-
zbcb. Spom. stojan. 185.
b. Luzac, §uma. Krajska vas kod Klanca.
D. Hire.
c. kajkavski Luzec, livada. Kupcina dona.
D. Hire.
2. LUZAC. Lusca, m. prezime, vidi u Dani-
cicevu rjecniku : Luzbcb, prezime logotetu kra)a
bosanskoga Dabise : ,rukoju logofeta Toma§a
Lu§bca'. M(on. serb). 225. (1395).
LUZAK, Luska, m. isporedi Lusak.
1. LUZAN, liizna, adj. koji pripada lugii (vidi
1. lug). — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u
JBjelostjencevu (luzni, dubravski ,saltuarius, syl-
varius, forestarius, forestalis, forestus'), u Stuli-
cevu (,nemoralis'), u Voltigijinu (luzni ,bosche-
reccio' ,waldicht'). Ter vam je svaka slas du-
bravska i luzna . . . jadovna i tuzna. M. Ve-
tranic 1, 103. Placite, gory i luzna mesta vsa.
Glasnik. 22, 217. (1G14 1646). Na misto niko
lu2no dojdose. Aleks. jag. star. 3, 286. Golu-
bice luzne a perjem (nas varajn), premasunjem
kad setaju. J. Kavanin 491*.
2. LUZAN, liizna, adj. koji pripada liigu (cidi
2. lug), koji pripada pepelu, jxun pepela, pepe-
jaste (sivc) boje. — Zabifezio sam akcenat kako
je u Vukovu rjecniku, ali mislim da bi uprav
bilo: luzau, luzna. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vraneicevu (,cinereus') gdje se naj
prije nahodi, u Mika^inu (mast luzna, murgo-
vasta , color cinereus, cineraceus, murinus' 245b),
u Belinu (luzni ,di cenere' , cinereus' 184^), u
Stulicevu (,cinereus'), u Voltigijinu (luzni ,cen6-
riccio' ,ascbenfarbig'), u Vukovu (,aschig' ,cine-
rosus', of. [vide] pepe}av).
a. koji uopce pripada lugu. Niki s mlogim
pobvajivanem uzdiciSe s stanovitim nacinom
sprav|enu luznu vodu, da se u rioj sjeme prid
posjejanem za nikuliko vrijeme ukvasi. I. Ja-
blanci 31. Luzne soli. P. Bolic, vinodjel. 2, 38.
b. pun pepela. Oprcio usnu kao luzan bubreg
(kad se pece na ugjevju). Nar. posl. vuk. 240.
c. 0 boji, vidi u rjecnteima. — Amo mislim
da ne pripadaju ova di^a primjera, osobito prvi,
nego pod b^ Odre ili postile luzne ili pepelne
prosterati. S. Budinic, sum. 93b. Neg je svita
na noj luzna. A. Kanizlic, uzroci. 229.
d. u ovome primjeru kao da je u svezi s 1.
luza. Kada iznevireni grad s munami i stra§-
nimi gromovi, luznom kisom usilova, da se Kr-
stjanom pridade. A. Kanizlic, fran. 53.
3. LUZAN, m. (Sabjar, na Bracu), Narcissus
poeticus L. (Janda), v. Luzana. B. §ulek, im.
210.
4. LUZAN, m. mjesno ime.
a. dva sela u Bosni: Luzan Mulabeg i Lu-
zan Sem§ibeg u okrugu banoluckome. Statist,
bosn. 39.
b. dva sela u Hrvatskoj u zupaniji zagre-
backoj i varazdmskoj. RazdijeJ. 85. 102.
1. LUZANA, /. neka bi(ka, isporedi 3. luzan
i luzana. — xv vijeka. Luzanu svari s maslomb.
Sredovjecn. lijek. jag. star. 10, 107. Glagojemu
luzanu ize prilicna luku cr-Bnomu. 109.
LUZANI, m. pi. mjesno ime (uprav plur. od
LuXanin).
a. u Bosni. a) selo u okrugu sarajevskome.
Statist, bosn. 10. — b) zaselak u okrugu bihac-
kome. 54. — c) selo u okrugu Tuzle Done. 91.
b. « Grnoj Gori, vidi u Vukovu rje6niku:
pripovijeda se u Brdima, da su onamo u neka-
kome po}u, koje se zove Britvici, negda sjedili
Luzani koji su se izmedu sebe poklali i zatrli
i raselili: ,.Da cemo se poklat ka' Luzani". Ondje
se i sad znaju zidine od kuca, a mramorje gdje
se god onuda nade u planini, zove se .Luzansko
mramorje'. of. Britvici. vidi i Nar. posl. vuk.
56, i osobito Vuk, primj. 76—77. — Od Luzana
Vratnica Sdepane. Ogled, sr. 249.
c. selo u Hrvatskoj u zupaniji varazdinskoj.
Eazdije). 95.
d. M Slavoniji .selo u zupaniji poze§koj.
Razdije}. 121. — Od xviii vijeka. Priko Ma-
lina.. . . Luzana. M. A. Eejkovic, sat. H2b.
e. sa starijem bblikom Luzane u spomeniku
XIV vijeka, kao ime selu. Selo Luzane. Dec. hris.
29. 103. — 5 istijem se imenom istoga vijeka po-
mine mjesto i drugdje, vidi u Danicicevu rjec-
niku : Luzane, crkva je treskavacka imala nivu
,vb Luzanehb'. Glasnik. 11, 136; 13, 373. -
LUZANIN, m. ko zive u lugu (vidi 1. lug); o
covjeku, ali u naj starijim primjerima o iivo-
tini (slavuju). — Mnozina: liizani (vidi); u naj
starijemu primjeru luzanini, all jamacno samo
radi stiha. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (,chi babita nel bosco' ,sylvicola' 145b),
u Stulicevu (,silvicola'), u Voltigijinu (.silvano,
boschiere' ,der im walde wohnet'). A vi slav^i
luzanini, velika vam hvala ! S. Mencetic — G. Dr-
zic 506. Pod javorje pridi, gdi dva venca hranu,
i s nim' slavja luzanina. koj' jak oci branu. D.
Eanina 106 . Od slavica luzanina zuberenje
slatko. P. Kanavelic. iv. 83. Slavju luzanine,
liepa pticice ! I. Dordic, pjesn. 326. — U oso-
bitijem znacenima : a) vidi Luzani, b — izmedu
rjecnika u Vukovu'^ dodano po Vukovijem biles-
kama [,einer v. Luzani']. Ako bi gdje koji Lu-
zanin ostao u zivotu. Vuk, primj. 77. — b) Lii-
zanin, fiovjek iz K6raiisk6g luga. V. Arsenijevic.
LUZANKA, /. zensko sto zivi u lugu (vidi 1.
lug). — U Belinu rjecniku: ,chi babita nel bosco'
,sylvicola' 145b j u Stulicevu : ,s)lvicola'. — D
osobitijem znacenima : a) vidi Luzani, b. — iz-
medu rjecnika u Vukovu^ po Vukovijem bi(es-
kama: [,eine v. Luzani']. Bijeli Pavle s Luzankom
Vidosavom rodi tri sina. Vuk, primj. 77. — b)
Liizanka, zensko ce}ade iz Koranskog luga. V.
Arsenijevic.
LTTZANSKI, adj. koji pripada luianima. —
Ima primjera samo prema Luzani, b. ^ U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (cf. Lu-
zani). Pogodi jednoga od prvijeh luzanskijeb
glavara. Vuk, primj. 77.
1, LUZAN, lu^iia, mi. neka bi}ka, vidi luzana.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjeinika u Vukovu :
(u Crnoj Gori) kaodivji luk ,art lauch' ,allii
genus'. Luzau, kao divji luk (Vuk, Crna Gora,
Vodopic), V. Luzana. B. Sulek, im. 210. — I
kao cvijet (Narcissus poeticus L.), i to uprav
mladic koji je po grikoj mitologiji bio u taj
cvijet pretvoren. u primjeru xvii vijeka. Znam
da Lnzan uikad bi u te zajub|en. P. Vitezovic,
odil. 66. — U Dubrovniku sam cuo pomivati
cvijet Iu2a6, luzdna, ali ne znam, jeli Narcissus
poeticus L. sto se u Dubrovniku obicno zove su-
novrat. P. Budmani.
LUZANA
232
LUZJE
LUZANA, /. ime nekijem vrstama bi(aka. —
isporedi luzan. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika}inu (luzana, sunovrat, cvijet (nar-
cissus'), u Belinu (,narciso, pianta e fiore del-
ristesso nome' , narcissus' 504^,, u Stulicevu (lu-
zana, cvit , narcissus'). Luzana (lusana u mletac-
kome rukopisu, lusanja, lossanje Visiani), rus.
.iyw:aHHHKT> (Limosella), ces. luzane (Sternbergia),
squila, cepa canina, cepa maris (u mlet. rkp.),
hermodatalo (Pizzelli, Skurla), narcisso (Mikala,
Delia Bella), iacinto (Pizzelli, Aquila — Buc), 1.
Narcissus poeticus L. (Visiani) ; 2. Narcissus jon-
quilla L. (Vodopic); 3. Bellevallia romana Rchb.
(Visiani) ; 4. Muscari comosum Mill. (Visiani).
B. Sulek, im. 210. Luzana , Allium nigrum L'.
S. L Pelivanovic.
LUZANAK, Luzanka, m.^ime mjestu u Srbiji
u okriigu smederevskome. Niva u Luzanku. Sr.
nov. 1871. 368.
LUZANE, /. pi. Hi n. ime selu u Srbiji u
okrugu aleksinackome. K. Jovanovic 93.
LUZANI, adj. koji pripada luzani. — Samo
u Stulicevu rjecniku : ,ex narcisso, narcissinus'.
LUZANICA, /. ime bUkama (uprav dem. lu-
zana). Luzanica, 1. Muscari racemosum, como-
sum et botryoides Mill. (Vodopic); 2. Scilla au-
tumnalis L. (Vodopic). B. Sulek, im. 210.
LUZABICA, /. zena, koja luzi. — Na Rijeci.
F. Pilepid.
LUZARIJ, m. krunica, korunica, kralijes, vidi
r&zarije. — U nase vrijeme u Istri. Luzarij .ro-
sarium'. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 61.
LUZATI. luzam, impf. koga pepelom posuti
na cistu srijedu po katolickom obredu (u Vodi-
cama). „Pope, niste me grlicali, pa niste me ni
luzali". M. Pavlinovic.
LU^ATSKI, adj. koji pripada Luzici (lat.
Lusatia). — if spomenicima xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Danicicevu i^luzatbskyj ,Lausatiae').
Pomoravski i luzacski morkolabb. Mon. serb.
.553. 554. 555. (1.537'.
LUZENE, n. djelo kojijem se luzi. — Izmedu
rjecnika u Vukovu.
LUZERAT, m. vidi duzdevnak. — Lat. la-
certa, tal. lucerta, lucertola, gutter, gusterica.
— V nase vrijeme u Istri. Luzorat, Salamandra
maculata. D. Nemani6, cak. kroat. stud. 62.
LUZEVINA. /. mjesno ime u Srbiji u okrugu
vafevskome. Niva u Luzevini. Sr. nov. 1875. 763.
1. LUZICA, /. malt lug (vidi 1. lug). — U
Stulicevu rjecniku: ,silvula'. — nepouzdano.
2. LUZICA, /. ime selu u Crnoj Gori u na-
hiji \e§anskoj. Glasnik. 40, 20.
3. LUZICA, /. Lusatia, pokrajina u Nemackoj
u kojoj je slavenski narod, 6es. Luzice, nem. Lau-
sitz. — Ime postaje od staroga slavenskoga na-
roda: Luzici. — desto u mnozini, jer ima gorna
i dona Luzica. — U pisaca nasega vremena.
DijeliSe slovensko jezike u dvije polovine: jedna
je ,zapadna', i u noj jezici : pojski, 6e§ki, oba
srpska u Lu/.icama. D. Danifiic. rad. 1, 107. —
t u Sulekovu rjecniku: .Lausitz'.
LUZICANIC, m. prezime. — U naSe vrijeme.
Milovan LuziCanic. Rat. 414.
LU/ICANIN, m covjek iz Luzice (vidi 3. Lu-
zica). — Mnozina: Lu?.i6ani. — U Sulekovu rjei-
niku: (Lauaitzer'.
H'/ICKI. adj. koji pripada Luzici Hi Luei-
rnma. Bez takih primjera nije ni jezik luiiftkih
Srba . . . gorni luzicki, doni luzicki. D. Dani6ic.
rad. 1, 109. ~ i u Sulekovu rjedniku : ,zur Lau-
sitz gehorig'.
LUZICKINA, /. zensko celade iz Luzice. — U
Sulekovu rjecniku: ,Lausitzerin'.
LUZIJA. /. cijed. — Po svoj je prilici naci-
neno od 2. lug prema lusija. — Od xviii vijeka.
Zamocise je u smrdjivu luziju. M. Zoricic, zrc.
243. Ucini luziju. .1. Vladmirovic 27. Luzxja
,lixatio'. D. Nemani6, cak. kroat. stud, iftsg. 43.
1. LUZINA, /. augm. 1. lug. — Akc. se 7ni-
jena u gen. pi. liizina. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (augm. v. lug) s pri-
mjerima iz narodnijeh pjesama: Onda junak u
luzini viknu : „Pogibo ti danas u luzini". (Nar.
pjes. vuk. 3, 165). — Ajde leti kroz jelove grane,
i ti nusi kroz luzJnu krvcu. — Halil pade lugu
zelenomu; nut' Halila, dobre ti jesrjece! izvuce
se iz luzine vuce. Nar. pjes. juk. 519. Dok za-
pjeva momak u luzini. Nar. pjes. horm. I, 328.
Savila se (vila) lugu zelenome i bjese joj u lu-
zini Mujo. 1, 522. Ja odoh u luzinu, to i§cupah
luznaku; sav svet skoci, ne moze joj kraja naci.
odgonet(aj : dlaka (iz kose ili brade). Nar. zag.
nov. 44 — 45. Pa lasno je vu6 topove bilo proz
luzine preo Bosue ravne. Osvetn. 2, 82. Digne
poteru po vlaznoj luzini. M. P. Sapcanin 1, 120.
— I kao mjesno ime (u Crnoj Gori?). Pa mi
posla Kosovic-Drekala u Luzinu do|e pokraj
grada. Nar. pjes. vuk. 4, 391. — i u mnozini
znaci isto mjesto. Ne ' obrnu, kado, u planinu,
no okrenu, kado, u Luzine, u Luzino, kado, ispod
grada. Nar. pjes. vuk. 4, 392.
2. LUZINA, /. augm. 1. luza. — U nase vri-
jeme u Crnoj Gori i u Boci kotorskoj. Soko nede
zabu iz luzine. P. Petrovic, gor. vijen. 74. Vidis
stara solila, sad luzina i mocvara. S. J^ubisa,
prip. 2. Zaba kvrka u luzini. 196.
3. LUZINA, /. vidi lifiina. — Samo u Belinu
rjecniku : ,fune di teglia' .funis tiliaceus' 334*, i
is nega u Stulicevu (v. licina).
LUZINE, /. pi. mjesno ime (uprav plur. od 1.
luzina).
a. zaselak u Bosni u okrugu sarajevskome.
Statist, bosn. 13.
b. vidi 1. luzina na kraju.
LUZITI, luzim, impf. postaje od 2. lug na-
stavkom i. — Akc. kaki je u praes. taki je u
impf. liizah, u aor. 2 i 3 sing, liizi, u part,
praet. yjass. luzen; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf.
a. posipati pepelom, vidi 2. lug. b. — Od xv
vijeka.
u) aktivno. Prid oltar pak posta, tere po-
sveti lug, lu2it po Celu ja svakoga od Bozjih
slug. M. Marulii 257. Po6eie oblafiiti se u vrice
i luiiti glavu svoju. P. Posilovi6, nasi. 24^.
b) pasivno. Pri6ase postiti, . . . vridiSca
nosedi, po glavi luXeui, da budu proseci Bogom
pohojeni. M. Marulid 21.
b. kvasiti u cijedu (vidi 2. lug, a). — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika ti Stulicevu (,li-
xivia cineracea inficore'l t w Vukovu (n. p. ko-
§u}e, predu ,laugon, auslaugen' ,lixivio imbue' i.
— Ujedinome je primjeru sa se, rejieksivno. Lan
tare se, grebena so, prede se, mota se, tka se,
pere se, udara se, luii se, susi se. A. Tomikovid,
gov. 92.
LU/JE, n. vidi 1. lug. — Oblik je kolektivni.
— Na jednome mjestu xvi vijeka. Stramputno
ar 6e§ zac u luzje veliko, bez broja gdje ceS
nac zvjerenje razliku. M. Vetranid 2, 100.
LUZMARIN
233
I', a, b).
LUZMARIN, luzmarina, m. vidi ruzmariii. —
U nase vrijeme u Istri. Zrasla mi jo kita luz-
marina. Nar. pjes. istr. 2, 5. I otr^ne kitu luz-
marina. 2, 100^ Luzmarin (Sabjar, u Istri), v.
Ruzmarin. B. Sulek, im. 210.
LUZNA, /. ime macki. F. Kurelac, dom. ziv.
50.
LTJZNI, m. ime macku. F. Kurelac, dom. ziv.
50.
1. LUZNICA, /. cljed. — Postaje od 2. luff.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
{.bocata, liscia' , lixivium' 143^; ,liscia, bucata'
.lixivia' 441"), u Stulicevii (, lixivia, lixivium'), u
Voltigijinu (.liscia, bucato', v. lug).
a. sa znacenem sprijeda kazanijem, Hi uopce
iiesto zitko u cemii se sto kvasi i pere. Dok godir
nami ne bude ocito i istinito poznato, od kakveh
stvari se ona luznica, u koju bi vajalo sjeme
ukvasiti, mora naciniti. I. Jablanci 68.
b. sud u kojemu se luzi (moze hiti da je ta-
kovo Hi slicno znadene sva sprava za luzene —
i u tri rjecnika o kojima se kazalo sprijeda). —
Izmedu rjecnika u Vukoini: (u Srijemu) vide pa-
rionica U praznu luznicu mede. P. Boli6, vino-
djel. 2, 59—60. — Slicno je i ovo: Luznica jest
bure ukopano u zemju gdje se koze u lugu
(krecu, pepelu i vodi) luze. u Hrvatskoj. F. He-
fele.
2. LUZNICA, /. mjesno ime.
a. u Bosni. a) selo u okrugu travnickome.
Statist, bosn. 6L — b) zaselak u okrugu sara-
jevskome. 25.
b. u Hrvatskoj zaselak u zupaniji zagre-
backoj. Razdijel. 88. i voda. Luznica... izlijeva
se- nize Sibica u Savicu. Regul. save. 18.
c. u Srbiji. a) selo u okrugu kragujevackome.
K. Jovanovic 117. — b) rijeka u okrugu pirot-
skome. M. D. Milicevi6, kra}. srb. 174. — c) voda
u okrugu uzickome. M. D. Milidevic, srb. 581.
— pontine se od XYui^viieka, a izmedu rjecnika
u Vukovu (rijeka u Srbiji koja utjofie u Moravu
pod Pozegom ,ein fluss in Serbien' ,lluvius Ser-
biae') i u Danicicevu (Luzbnica, rijeka blizu
Uzica). Pri rece Luznici nb selu Karanu . . . bliza
mesta Uzica. u Vuk. dan. 1, 5. (^1603}.
d. prije nasega vremena pomtne se mjesto
Luznica dona. Spom. stoj. 185.
3. LUZNICA, TO. i f. vidi u Vukovu rjecniku :
f. (u Barani i u Srijemu) vide pijanica s pri-
mjerom: On je velika luznica.
4. LUZNICA PEPELUZNICA, /. vidi pepe-
}uga, pepejuha, pepejusa. — U Vukovu rjecniku:
jAschenbrodel' ,puella favilla plena', cf. [vide]
pepe}usa.
LUZNICICA, /. dem. luznica. — Samo u Stu-
licevii rjecniku: ,lixivia, dim.'
LUZNICINA. /. augm. luznica. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,vile lixivium'.
LUZNICJE, n. mjesno ime u Srbiji (coll. luz-
nik). a) u okrugu cuprijskome. Zemja u Luznifiju.
Sr. nov. 1875. 1348. — b) u okrugu kragujevac-
kome. Zabran u Luznicju. Sr. nov. 1865. 403.
LUZNICKI, adj. koji pripada Luznici. a) vidi
2. Luznica, c, a). Luznicka (opstina). K. Jova-
novic 117. — b) vidi 2. Luznica, c, b). Luznicki
levak. M. D. Milicevic, kra}. srb. 174.
LUZNIK, /«. gorun, isporedi 1. luziiak i 1.
luznaka. — U nase vrijeme. Ulaze (osa) svoja
jaja u rastovo lisce, a po naj vise u cvet od
luznika (.Quercus pedunculata Ehrh.'). K. Crno-
gorac, zool. 142. Luznik, Luznak, Luznaka (Vuk),
Quercus • pedunculata Ehrh. (Ettinger, Vajavac,
Pancic). B. Sulek, im. 210. — / kao mjesno ime
u Srbiji u okrugu smederevskome. Livada kod
Luznika. Sr. nov. 1870. 163.
LUZNIK AR, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome ; va}a da treba citati Luzdikara
(vidi). Niva u Luznikaru. Sr. nov. 1869. 148.
1875. 112.
LUZNA, /. posao kad se lu£i. — U Vukovu
rjecniku : kad se luze kosuje, n. p. svake luzne
,das laugen' ,lixivii infusio'.
1. LUZNAK, m. vidi luznik. — Postaje od 1.
lug. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu' (vidi kod 1. luznaka). Ja odoh u luzinu,
te i§cupah luznaka . . . (vidi kod 1. luzina). Nar.
zag. nov. 44. Za pravo nadose postaviti medu
ot kamena na racvasti luznak, od luznaka iznad
Grcideve nive. Glasnik. ii, 1, 195. (1808). Luznak.
luznik, gorun , Quercus pedunculata Ehrh.* J.
Pancic. glasn. 30, 253. — / kao mjesno ime u
Srbiji. a) ii okrugu kragujevackome. Niva u bari
kod Luznaka. Sr. nov. 1872. 112. — b) u okrugu
smederevskome. Niva u Luznaku. Sr. nov. 1874.
13. ^, , „
2. LUZNAK, m. postaje od 2. lug.
a. vidi 2. luznaka. Liiziiak, onaj komad robe
§to se mede vise platua kad se pere, da kroza n
prode pepeo na robu IT nase vrijeme na Trpdu.
,,Di ti je luznak?" M. Milas.
b. sud u kojemu se luzi. — U nase vrijeme
u Istri. Luznak ,vas lixiviarium'. D. Nemanic,
6ak. kroat. stud. 34.
1. LUZNAKA, /. vidi 1. luznak i luznik. —
U Vukovu rjecniku"': ,eine art eiche' .quercus
genus' [luziiak = .Quercus pedunculata Ehrh.'J.
2. LUZNAKA, /. vidi u Vukovu rjecniku: (u
Sapcu) debela krpa sto se mece navrh parionice.
— vidi 2. luznak, a.
LUZNIKARA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. — isporedi Luznikar. Livada u
Luznikari. Sr. nov. 1873. 715.
I
\i, slovo. glas mu postaje kad se upre sredinom
jezika usred nepca (kod obicnoga 1 upire se vrhom
od jezika u nepce odmah iza zuba, s toga se \
zove ,meko' i ,nepcano I').
a. ovaj glas obicno postaje od Ij, isporedi
romanske jezike (vidi W. Meyer-Liibke, gram-
maire des langues romanes, I, §§. 514—518), i to:
a) vec u praslavenskome jeziku, ali nije
potrebno misliti da je u svijem rijecima postao
u isto doha, isporedi jubiti, jut, cejad, (stslov.)
pjbvati (pluvati) ; }udi, k{uc ; voja, poje, boli ;
ufiitej. roditej ; (stslov.) moja (i u nas m6}u\
veju ; Sjem, kojem ; mi§}ah; dijejen, hvajen; stri-
jejati ; davoji, Niko} dan itd.
b) u nasemu je jeziku postalo \e i od Ije =
le (razumije se, samo po juznome govoru) i od
lij- gdje je ispalo i, n. p. }eto, posjedni Hi po-
SJedni; soju, vese)e (stslov. solijij, veselije); hi-
I', a, b).
234
^E, a.
Jada od /iXid,- itd. — ova je promjena glasa po-
tela jamacno u drugoj polovici xvi vijeka (mi-
slim da ima rijetkijeh primjera u D. Manine),
all se starijc Ij uzdrzalo u knizevnome jeziku do
drugs polovice xvm vijeka.
b. vec u praslavensko doba moglo je postati
od tudega (nurmalnoga) 1, vidi kra}.
c. u juznoistocnijem jezicima j poslije usne-
nijeh slova b, p, v, m mijena se na | (ovako
mislim da treba to sJivatiti, a ne kao da je umet-
nuto 1 pred j), n. p. slabjen, kapja, davlah, zemja
itd. (u naj starijim spomenicima staroslovenskijem
ima i primjera u kojima ostaje j nepromijeneno).
— Ovaj se zakon u nasemu jeziku pruza i na
slucaje nabrojene pod a, b), i to uopce kadje ispalo
i, n. p. grobje, zob)u, kopje, snop|e, tupji, grmje,
ozimju, drvje, krv)u, itd. — kod le maze biti i
ne biti ta promjena, ako slog ne pripada ko-
rijenu, n. p. svrbjeti i svrb}eti, trpjeti i trp|eti,
grmjeti i ^rmjeti, zivjoti i zivjeti itd.; ali u
Crnoj Gori maze to biti i u samome korijenu,
vidi b|ecva, bjese, pobjeze. — I u tudijem rije-
cima, kao Dam}aa uz Damjan, tam|an uz ta-
mjan itd.
d. kadgod se nalazi i \ bez razloga kao u
mjezinac uz mezinac, u s]iva uz sliva; m Jemes;
u |uska (vidi) itd.
e. treba dodati da se u nekijeh cakavaca i
primorskijeh stokavaca gubi j, jer se vecijem di-
jelom mijena na j, a u selu Mokosici blizu Du-
brovnika na 1. — Uz ovo nece biti bez koristi
spomenuti, da se ] u vrlo mala jezika nalazi, Hi
s toga sto ga nije nigda bilo Hi sto se mijena
na j Hi na 1: prvo se dogada u romanskijem je-
zicima, vidi Meyer-Liibke sprijeda kod a, cemu
mogu dodati da se, istina, lat. cl i pi promije-
nilo u spanolskome na j, pisano 11, n. p. Have,
lleno od ^clavis, plenus, ali sam i te rijeci od
juznijeh Spanula (cini mi se iz Malage) cuo iz-
govarati dave, deno. i u magarskome danas se
obicno izgovara ly kao j i u knizevnome jeziku.
— promjena na 1 biva u samijem slavenskijem
jezicima, take je, dajbudi djelomice, u nsloven-
skome jeziku i u kajkavskome narjecju, a posve
u ceskome jeziku. osim toga kazacu, da u rus-
kome i u j^o^skome stoji obicno u gramatikama
da je mekano 1 kao J, ali koliko sam cuo govo-
riti Rusa i Po(aka, cini »«' se da je u nih to
slovo blize nasemu 1 tiego nasemu J. a lako je
opaziti, kad koji Bus Hi Pojak govori tudijem
(n. p. francuskijem) jezikom, da izgovara finir,
n"est-ce pas kao finir, nespa, dok kod slogova le,
li ne cuje se nikakvo osobito omeksane.
^iAGA, /. vidi mrja, mada, ali u moralnome
smislu,kao: sto sramotno, sramota. — Nepoznata
postana. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu: (u vojvodstvu) ,dbr schandfleck' ,1a-
bes, macula'. Ovu \a.gu sultan trpiti nije nio»ao.
S. Tekelija. letop. mat. sr. 120, 91. Oprat Srbu
Jagu sa obraza. P. Petrovic, s6ep. mal. 9. Sve
junastvo ne moze mu oprati jagu, sto je bio
turska pridvorica. S. l^iubisa, prip. 59. U torn
puku, koji cednost dragu §tuje, braka ne znaju6
za ]agu. Osvetn. 1, 47.
^iAKUSICI, m.pl. ime mjestu u Srbiji u okragu
kragvjevaikome. Niva u Laku§ice. Sr. nov. 1874.
408.
^Al^, m. vidi )ajak. — Na jednome mjestu
xvm vijeka. I nive netezane (daju tebi) )a} i
pe6ur, smoke izbrane. J. Kavanin 14*^.
l^Al^AK, |a|ka, m. vrsta podzemne g(ive (go-
mo|ika. aV). — Od xvm vijeka, a izmedu rjei-
nika u Vukovu: (n Crnoj Gori) jdjak, Idjka (ovako
je akc. poprav}en u trecemu izdanu po Vukovijem
bi^eskama, a u drugome je )a}ak, lajka), nekaka
trava, koja je okrugla u zemji, (po Vukovijem
bi^eskama dodato je a trecemu izdanu: kao po-
veliki dugujast orah i jede se) ,art pflanze' ,herba
quaedam'. ^ajci, ugodno prascim zije. J. Ka-
vanin 2ia.
;^APIN, m. mjesno ime, vidi u Danicicevu rjec-
niku: ^apint, selo crkve Gracanice, bilo je do
Suhodola i Skulanova, jer se s nima pomine.
(,Suhodolomb, Skulanovomb i ^apinoms sb Ba-
tusi'). M(on. Serb). 564. (1322).
^jAPOV, m. mjesno ime, vidi a Danicicevu
rjecniku: ^apovb, selo crkve Gracanice, ali moze
biti da mu cijelo ime nije ispisano. (,Na selo
:^apovb . . .'). M(on. serb). 564. (1322).
^ASKAV, adj. |askavi kamen, mineral mika-
sist; Jaskavac. u Levcu. S. I. Pelivanovic. javor.
1880. 1332.
l^ASKAVAC, Jaskavca, m. mineral mika§ist ;
}askavi kamen. u Levcu. S. I. Pelivanovic. javor.
1880. 1332.
^jASAK, !l^aska, m. mjesno ime, vidi u Dani-
cicevu rjecniku: ^a§bkb, Gracanici je kra} Mi-
lutin dao ,u ^lasce vse sto je nadi Borkovo'.
M(on. serb). 564 (u Danicicevu rjecniku grijeskom
563). (1322). nominativu nema potvrde, ne da-
leko od Grafianice ima selo ,Laschkopoditza',
kako ga pise Hahn, reise 161.
LATVICA, /. mjesno ime prije nasega vremena,
isporedi Latvica: ^atvjca, cf. Latvica. S. Nova-
kovic, pom. 137.
J^AVRENTIJE, m. vidi Lavrentije. — Na je-
dnome mjestu prije nasega vremena. ^avrentije
(jeromonah). Ali moze lako biti i pogreSka. S.
Novakovid, pom. 74.
l^AZNUTI, Jaznem, pf. po}ubiti tako da se
cuje na da^e, isporedi mieskati. — Kijec je ono-
matopejska. — U nase vrijeme. Kad Hercegovac
pojubi, cuje se i iza kude, kako Jazne. F. Krauss
u Smailag. meh. 88.
]^E, adv. rijec ne dosta jasna naj vece s toga
sto se nalazi u razlicnijem znacenima. mislim da
bi moglo biti naj starije znacene: ne drukcije,
dakle da je rijec sto potvrduje, a iz ovoga bi se
znacena mogla druga izvesti. — -je stoji u juz-
nome govoru mj. negdasnega e, te u istodnome
glasi le, u zapadnome 11 — Rijec je praslavenska,
isporedi nslov. le ,nur, dennoch', ies. le-6, le-da
,nisi', po}. le-cz ,tamen', le-pak ,vero'. — Po ob-
liku je slicno na li, ali kao da je znacene posve
drukcije. — Naj vise po zapadnijem krajevima.
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (,tamen, attamen,
nihilominus etc.'), u Vukovu (}e i le ,eine ver-
starkung der verneinung' ,fortioris negationis
vox'), u Danicicevu (le .prorsus'; s rijecju ,i'
pred sobom §iri znadene interogativnoj zamje-
nici tako da postaje ,quisque').
a. uopce potvrduje ono sto se izrice: ccsto
moze izostati bez promjene smisla, a moze se gdje-
gdje zamijeniti rijedima bas; doista, zaista, zbi|a;
jamacno, za cijelo (po Vukovijem bi se rijedima
upotrebjavalo u na^e doba samo u negativnijem
redenicama, ali vidi i naj zadni primjer). Ki
godi bi Pojidanin robio s Turci . . . li je du/.an
naj pri glavom. Stat. poj. ark. 5 247. Onomuj
komu jo rana ufiinena da se li plati rana. 248.
Ako li bi mankala dva taj uda tada dvakrat
toliko; . . . ako li sva §est, a fiovik ne bi s togaj
umro, tada ,li' takoj po taj radunb. 252. Hi pri
Sivini, (ili) iridi, li taki je zakon. 254. Od na-
placivanja, tko ne dobrovojno, li gre pristavu.
LE, a.
235
LE, e, a).
273. Mi sudci li to^aje stola. Mon. croat: 175.
(1499). A ti u jistinu li oni jesi. Bernardin 9.
paul. hebr. 1, 12. A oni jim li takoje vcinise
40. matth. 21, 36. Toj ovoj obide razlika be-
sida, li na torn izide da grada i zida ako Bog
ne svida, na branici vahtar zaman bdi i sida a
na vratih vratar. M. Maruli6 28. Preda, pada
nica mornar li jidruci. 31. Bogu se poklonit,
ki jih li ne hti ojt. 63. Polahcav stupali li
brze pojdimo. 80. Premda je zlocinac pun svake
zle dudi ne zna mu se konac, li ti ga ne sudi.
107. Svaka ostavivsi li tribi je iti. 112. Ta
nevojni clovik li otvrdnuvsi v svojem grihu.
Transit. 243. Ocituj se kako si iskrivil priliku
li Silvanovu. 225. Va vsih besedah li misjase
za toga svoga oslaka. Mirakuli. 33. Tamnica li
biSe zatvorena. 141. Lje u dracu tuj stojedi
meju trude sve ostale priko voje ne hoteci shabih
moje svite male. M. Vetranid 1, 24. Lje takoj
ftinim sud u mojoj pameti. 1, 61. Ter mnoge
odpravi (lje s tugom u vaju) mrnare i plavi. 1,
167. Zac tko je kripostan . . . cini rug i smijeh
lje od srjece naj vedma. 1, 175 — 176. Lje pamet
i um moj k meni se povrati. 1, 181. Lje tako
sam sudim da ste vi uzrok vas. 2, 3. I u svirao
zazvonih lje kako trudna stvar. 2, 121. A sad
se objavi imenom ti tko si . . . po oblifiju lje
tebe mnim da sad poznavam. 2, 159. Ive mi se
(Venere) li htise, uticah ja oci li na nu. H.
Lucie 189. Nego se vrtedi dugo tuj za mani,
goro, le htih reci, z Bogome ostani. 217. Li ne
htec u meni skratit mudrih svita, . . . odlucih da
kudgod putuju. P. Hektorovic 4. Li u skori
mu se hodes, mila majko, nadati. 19. Li skodu
t' ne nose (rici moje), nit' dobroti ude. 60.
Pismo, kniga, govorenje i svekoliko je prilidno
da je moje; ali koliko ja, li nijesam pisao. M.
Divkovid, zlam. 31*. Ali mi li plove srce u
tuzbi. plafi. 73. Srce mu li kisa. D. Barakovid,
vil. 62. Zac razlog od rati li hode svoj harac.
78. Da stvari svud nove slusat su li draze. 82.
Vazda bi postovan a sada li sa svim. 241. Li
ovo dobro znaj. A. Georgiceo, nasi. 327. Li
radi iznutarne slabosti vede se (dusa) doli pri-
gibjuje. prilike. 17. Li trista vojnikov slavnoga
poroda zginu kop|enikov. I. T. Mrnavid, osm.
57. Li zivu veselo kako no da bi se Bog ne
haja'. ist. 78. Jele nasa dila li vazda prazna su
i kalom, ko gnila muti, li blatna su. mand. 46.
Svemoguci Gospodine, li ustrp|en vele ti si! I.
IvaniSevid 86. Ka hodes sve cini, li bit de za
boje. 298. Prem u lidko li najde se kigod clovik.
P. Eadovcic, nacin. 1/3. Kako sunce kad pro-
bije, nista Steti ni razbije zrakom caklu koje
cilo li ostane kako je bilo. P. Posilovid, nasi.
54''. Sprot vrimenu |utom ze)om pojidriti k domu
htihu, strasna kona trudnim delom li na noge
klali bihu. I. Zanotti, en. 11. Kud hodemo mista
u ina sbranu iskat? li ne nije sad. 23. Li i
sad fratri i misnici meju krjepostnim zivot traju.
J. Kavanin 373^. Taj te Turcin je pogubit nede.
Nar. pjes. vuk. 4, 269. To moze biti po razumu
V. Lazida, ali po razumu fudskome Je ne. D.
Danidid, odg. lazidu. 1, 12. — Pak uhvati bijesna
zekana, poteze mu na toke kolane, Je cetiri jedan
po drugome. Nar. pjes. petr. 2, 679.
1). prema znacenu kod a, w ovijem primje-
rima Icao dn Je znaci: ni vise ni mane. Ako
dode knezb Vukacfa ili koji gode nihb, da mu
imamo davatb spezu za 12 glavb, koji s liim
dojdu; ako li oba s vojevodomb Sandajemb dojdu,
lje svede za 12 glavb da se razume; ako li oba
i z detju vise recenomb ili i z gospodami, lje
12 glavamb svode da imamo davati spenzu. Mon.
serb. 258 — 259. (1405 u poznijemu prijepisu). Da.
imate dojti do Mratina dne u Dubrovnikb i odb
onogaj dne koji pridete vera vi za mesecb; ako
li pre Mratina dne pridete, toj boje: le vamb se
de brojiti mesecb odb onogaj dne koji pridete.
Spom. sr. 1, 104. (1411).
c. u ovijem primjerima moglo bi biti zna-
cene: sve jednako. Hladisda zbirase 11 Boga hva-
ledi. M. Marulid 79. Zato ga li karaj kruto.
Narucn. 90». Pamet li vrase mislenji nevreje-
nimi. Transit. 8. Djaval li ne prestaje vapiti.
248. Plakase gorko svojih grihov li govoredi.
Mirakuli. 35. Pride ubogi prosedi 1 soldin, a ti
stojis misledi i razmisjajudi, a ubogi li prosi.
Korizm. S'l. Opet do§adsi mojase li onuje ric.
Anton Dalm., nov. te§t. 74. mar. 14, 39. Ondi
ja Zajedno s Radmilom besjedah o vili lje (tal.
pur) onoj, u istu ka mrezu nega prije, pak mene
zaplete i stegnu. D. Zlatarid SO**. Vazda se li
cuje skripanje od zubi. D. Barakovid, jar. 113.
d. (od prilike kako grc. idv) istice sto se u
prvoj recenici kaze, kad u drugoj ima nesto pro-
tivno. Da ovi li, koji daje se olaolosti ka se ne
pristoji, jos nima milosti, uze blaga dosti, u talik
zavija, ni jos jim ne prosti. M. Marulid 18. Tako
t' ovi Judi vikahu placudi, u takovom trudi li
Boga zovudi; Elijakim tisudi nih, rede ... 21.
Da jer se uzgrusti kraju od Ejipta; na nih ti
pripusti, li da jih pohita... Tad Bog svoje modi
skazav, ki bizahu, posla jim pomodi. 23. Ar
vede odolit ovi trud ne vim kad, neg joj se po-
molit odlucih zejno sad; li znam, jer taki dar
zasluzil i milos nisam ja nikadar, nu mi jes
usilos. S. Mendetid 100. Suzan se li ne dah,
da budu govoren, dokli mi ne rece . . . 125. Li
da te ne zelim, cinit ja ne mogu, danu se man,
velim, ne sluzi ni Bogu. 163. Li milos ufaje,
sluzu joj priveruo; ma nebog u meni zatvoram
potaje taj plamen Juveni koji me skoncaje. S.
Mendetid— (x. Drzid 461. Li pokli jur pravu ne-
izmirnu tvoju, Dubrovnice, slavu stavih se da
poju, visokim rad bih ja glasom zazvoniti. H.
Lucid 261. Govoris lje (grc. ^utv) meni, kad bi
mod imala da bi gniv skroveni prod ovim ska-
zala; a gdje ja nastojim dadka sad osvetit, ne
kanis ti k mojim na pomod djeli prit. D. Zla-
tarid 8b. ^jubaf me li rve a izre6 ne umim. D.
Barakovid, vil. 30. Li mori cara jid, a jase
oholo. 62. Druge ju li tise a nistar ne prudi.
246. Zivot ju li prosi, nastoji umriti. 258. Li
ako hod mukom strasnom me siliti, nemoj. I.
T. Mrnavid, osm. 24.
e. drukcije nego kod d, maze stajati ii drugoj
recenici u kojoj se kaze nesto cemii se nije na-
dati po prvoj. Je takovo tnoze stajati savio, te
znaciti od prilike sto ipak, ili moze stajati iiz
rijeci a, ali itd., te iin daje vecu silu. u prvoj
recenici maze biti ili ne biti premda, za sve
da itd.
a) uopce. Sve joj daj pozrti ca zeli od
svita, li nede do smrti nigdare bit sita. M. Ma-
rulid 10. Pedalna bise sva, da ju ne osude, li
ne hti pojti tja dokla ju ne sude. 81. Vanjelja
ti diju: „Ne htij strah imiti tih ki mod imiju
samo piit zgubiti ..." Li gorko.-^t i neslast ne-
prava sujenja bliznim ne ne da last, pojuti tu-
zenja. 86. Slisara rici tvoje, li to ti umim rit.
150. Premda s dosne strane stojim, li sudca se
Boga bojim. 282. Ako si je (molitva) kratka
V besedah, da zato li je duboka v razumu. Na-
rucn. 1061*. Oci naSi v pustini dobro da ji§e
mannu, li ne pridose v zemju obedanu. Transit.
129. Ako bi prosna moja ne bila podobna, li
pomozi me. 214. Jedan kako smijudi se spo-
LE, e, a).
236
LE, f.
tase, a drugi li bojeci se ucini se redovnik. Ko-
rizm. 25b. Ta se ne iavi nego gre vas dan mla-
cajuc, li pride uaj kasnu uru dne. 38^. Ter
necu spovidit, neredno sto bude, li znam, toj jer
vidit Juveni svi zude. S. Mencetic 30. Ovo ja
spovidih, sto i sam vidit moz, li slike ne vidih
ovqj ja ni ti jos. 62. Ali me smili ti, ali me
cvili ti, li saTii ja sa svim tvoj. 122. Pride kako
lav, meni li u taj hip ne more vrha do6. 125.
Toli mi sunacce toj neces dopustit, moje ce sr-
dacce tvu fubav odpustit ; li me ce s boljezni
s velikom biti toj. S. Mencetid — (j. Drzic 474.
I ako je toli plah i ohole naravi, Ije i nega smrt
u prah s vrjemeiiom postavi. M. Vetranid 1, 37.
Lje so Job rvase i trudan po sebi visnemu da-
vase svu hvalu na nebi. 1, 150. Nu ako i stase
u krovu, gospoje, jak sunce lje sjase u tmasti
toj stoje. 2, 135. Jos ako smrt zejah, sam sebi
lje ve|ah, 2, 142. Nut' cuda velika, u uzi gdi
stoju, li necu do vika da je se sloboju. H. Lucid
206. Da me utope sa svima (suze) ne mogu, da
svak cas li krope lica mi nebogu. 207. Muci
mo i mori, li ja cu, neka vis, zivot moj da tvori
cto god mu zapovis. 216. Nesrica ako je
mene moja zala od liposti tvoje, vilo, zadrzala,
li misal ni stala ni casa ni hipa. 219. Budi lipa
vece od sunca, koje sja, li -te |ubit nece nijedna
kako ja. 219. Budi grih ali bud' dostojstvo i
vira u meni, li me trud jednako svej tira. 247.
Bud da vitarac mal, li po tom (stampano lipo-
tom) ca znahu, od zdol bise ustal, jos vecsi ce-
kahu. P. Hektorovic 17. Mladim se ne zna rok
vika dokle projde, li vasda ni liih skok do ci}a
ne dojde. 68. Da ucenici li (,tamen') ne po-
znase. Anton Dalm., nov. test. 166*. joann. 21,
4. Razlucenja od sluzbi jesu; li jedan je go-
spodin. 2, 40. paul. Icor. 12, 5. I bud da se ne-
podobnici teme poruguju, istina li jest. S. Bu-
dinic, sum. 67a, a ni§6e ne marie li cine onu
stvar. ispr. 8. Nu za sve er toga ne pisa tva
kripos, ja srca sred moga li vidim tuj lipos. D.
Bariina 1^. Kad god pogled tvoj veseli na mene
se milo obrne, premda srce me protrne, li me
sasvim obeseli. M. Pelegrinovic 189. O visrii,
sto cu rit? jeli stvar dobra ovoj, ali 6e zla prije
bit? nu koris jes u rioj. lje sam, jaoh! u trudu
gdje istim zlom mojim vidu ja da bjudu zivot
moj i gojim. D. Zlatarid 18a. Ja vas lje do-
bivam (tal. io pur vi vinco). 53*. A z druge
lje strane grana me zadrzi. 69*. Jima tilo koje
umira a on li ne umira. F. Vranfiid, ziv. 10.
RecG joj Julija : „Nemoj, gospoje sestro, jere
nisi toliko jaka". A ona li hoti ta drva nositi.
F. Vrandic, ziv. 89. Ako koji nije sto drugo
imao, li je imao grijeh istodni. M. Divkovic,
zlam. 65*. Ako nede vede, li jedan put na go-
diste od potrebe je da se svakojako ispovije.
134*. Prem ako ne mogu svojijera fratrom u
svakoj zemji dopustiti da mogu ispovijedati svje-
tovrie jiide, li mogu dopustiti da . . . 191b. Ma-
slinice grane gojiS a javoru li nastojiS. D. Ba-
rakovid, vil. 96. Da mu kaze ka ga moli, na-
pokon mu li pogodi. 167. Sazam ndi po nafiinu
ki zaspati li ne mogu. 214. I premd' ides daled
od nas, li ostav|aS svitli glas tvoj. M. Gazarovid
140b. Ako prem ini vede dobra ima, li tvoja
su sva ta. A. Georgiceo, nasi. 174. Ako te
taknu, li ne daj da pade§. 271. Vazda obitova
Leh stvar napraviti, li stvora takova nigdar bi
viditi. L T. Mrnavid, osm. 40. Careva odluka
prostrano se Sira, li ovu sirinu hitrost de pri-
tedi. 92. Ako li su sini otca obolili, ,li' nisu
tudini mu riimi sudili. 115. Stablo pokredili sve
smo do ravnine, li hreb izgubili nismo iz du-
bine. 122. Dosle smo udusili visoci plameni,
li nismo umrtvili gorudi ugleni. 122. Svi su
velici . . . ; li naj veci jest sakramenat tila Isukr-
stova. ist. 119. Oci ako izgube, li srce ga vazda
gleda. I. Ivanisevic 212. Premda jesi svit po-
znala, li odluku si uzdrzala. 265. Da me tko
progoni, vazda sam li isti. 280. Bud |ubav da
krije, bud srzbu da kaze, od mene li nije nistare
mu draze. 282. Napokon pustiti zlobi se ako
du, li nece raniti nigdar mi cistodu. 307. Budi
dj, pociva tilo mu u grebu, dusa li uziva bla-
zenstvo na nebu. .^28. Guli tko de sto krat, li
nigdar ne ize. 329. Jedva od bolesti mogaSe
rijec izgovoriti, li usilena ^ubavju glasom vapi-
jase. P. B. Baksic 180. Prenda slaba ka upade,
li nijednoj to ne hvalim. J. Armolusic 67. Na
mlohava pleda klada stara svoja (li ne brani)
bojno oruzje. I. Zanotti, en. 35. Lizase zrak
riega glavu, nam li udesa ne ciriase. 45. Buku
cine, tere vicu, a nasi jih li obticu. skaz. 13.
Cini tilu ko zlo mores, dusu ubit li ne mores.
P. Hektorovid (?) 138. Prem da na okol zlobaih
svuda zbor se j' mnogi it vidio, li u visini tvoga
suda tvo'e si virne umnczio. A. Vitajid, ist. 38b.
Prem s himbom da zlobnici dusu moju nadsko-
cise, li se k meni pravednici pridruzise. 75*.
Premda se bih ponizio, li moji zivu protivnici.
116b. Slab strasi se bica kruti('7i.^, a zloba mu
li povrada. J. Kavariin 293''.
h) u ovijem primjerima stoji uz ako, i
znaci sto i a. Ako li govori Bosrianinb na Du-
brovcanina, da ga pozove predb Dubrovcani na
poredu: ako zapii, da mu narace presedi samo-
sestu . . . ; ako le prejeme koje mu narece Bos-
rianinb . . . (Danicic primjecuje kod ovoga pri-
mjera : na mjestu nerazgovijetnu). Mon. serb.
101. (1332 n poznijemu prijepisu). Budi ti mi-
lostb dati Vlahusi . . . ako li le hocete dati Bo-
brusku, budi ti hotjenje dati mu u nadinb da
onb da VlahuSi. Spom. sr. 1, 121. (1414). Ako bi
se slucilo, od cesa Bog ukloni! terb gospodbstvo
ti hotelo nasb ratovati, da se nasemb ima na 6
mesecb pre toga pripovideti kako da si skupe
sb vsemb svojimb i pojdu slobodno vanb drbzave
srbbbske . . . ; ako li le gospodbstvu ti drago ne
da opde u Novo Brdo nasi, a ti imb daj veru
gest mesecb da se mogu skupiti i iziti slobodno.
1, 141. (1417).
c) u ovijem primjerima maze se shvatiti
da znaci sto ipak Hi svakako (u trecemu: sva-
kako Hi dajbudi). Opet rede riim Pilat. li ho-
tedi pustiti Isusa. Anton Dalm., nov. te§t. 125.
luc. 23, 20. Prosi od Boga, ako bude drago Go-
spodinu Bogu dati ono sto ti prosi§ ; ako li ti
ne da ^to ti prosis, a on de §to liemu bude
ugodnije i dra2e: li tvoja molitva nece nikako
na golo pasti. M. Divkovic, nauk. 80b. Obidaj
je meu Judi, li ovdi u Bosni. 256b,
d) u ovijem primjerima ne znam, treba li
kod pado li shvatiti li kao enklitiku ili kno da
stoji mj. Je (dakle pade }e = dapace, a pa6e).
Malo pade li nisde korisne (rici). P. Zoranid lb.
Neka ne odstupe od puta istine, pade li neka vsi
vede istinu. §. Budinid, sum. 53b, Pace li se
imaju sa strane poloziti. ispr. 13. Da mu se
zamire glafnima slovima, pade li zlatnima. D.
Barakovic, vil. 10. Jos budud liti mlad dostojno
naj prija, pace li golobrad postenje to prija. 15.
f. od predasnijeh maze postati i znacene
,samo', pa to u smislu: (s imperativom) ne druk-
cije, ne vise, ili istom, jedva ili ni vi§e ni mane,
ili dajbudi. U nijedno vrime ne ufaj u dila,
dokle nosis brime umrloga tila; li cuvaj smrded
kip ki na zlo obrada. M. Marulic 107. Buga-
LE, f.
237
LEKAE, a, a).
rite i pojte, li da smo po hladu, veselo nastojte,
u Staromu Gradu. P. Hektorovic 48. — Jer
tebe cestita sva slava dostoja, a ja kupovita
raba sam li tvoja. H. Lucie 253. — Pokle je
almustvo nfiineno, li jest almustvo. Narucn. 101t>.
— Jakosti ne bi vec, s nogami brod rastah, ru-
kami li drzec. D. Barakovic, vil. 287. — S su-
sedi jednaci li slovom dile se. I. T. Mrnavic,
osm. 38. A }e mafika za misima. (Z). A le Pe-
tric k rutinama. (Z). A }e raba o ustipku. (Z).
Poslov. danic. — Meu to vidit li ne brani tve
mu licce na prozoru, er o slatkom tvom pozoru
srdacce se ne°;a hrani. A. Cubranovic 155. Sto
god, moje zlato, bude, li ne cini, da se rece, da
on gorku smrcu stoce, toli slatko tebe zude. 159.
g". i le ko tt ovijem primjerima znaci sto
makar ko, ko mu drago. Nasb obicaj jestb odt-
pisatb vbzda i le komu a neka li plemenitu go-
spodinu. Spom. sr. 1, 30. (1400). Jerb sto pise
va§a milostb jerb kbde vi je bila nuzda i usilostb
da vi smo mi pisali da komu gode odb nasehb
vlastelb i gradanb predaste vasega imanbja da
toj mi priniamo da je postavjeno u nasb komunb;
gospodo, volni ste pisati sto je vamb drago. togaj
mi uesmo upisali ni bismo upisali za sto je vre-
danb Dubrovnikb, jer toj ne bi pravo ni prilicno
da Dubrovnikb upise i le za koga: „sto mu pre-
daste mi primamo". 1, 98. (1409). — Mislim da
je slicno u ovome primjeru u kojemu li (le) kada
znaci od prilike sto ikada: Vec ne stoj, napni
luk, ako ces li kada. D. Baiakovic, vil. 72.
l^EB, m. ime selu u Bosni u okrugu banoluc-
kome. Statist, bosn. 42. — Moze biti da hi uprav
glasilo H|eb.
^ECA, /. ime zaseoku u Srbiji u okrugu to-
plickome. M. D. Milicevic, kra{. srb. 387.
:^ECAEICA, /. bUka, vidi 2. Jekarica. Lica-
rica, Licarka, diapensia, consolida minor (I. Sa-
bjar), Sanicula europaea L. (Sabjar), v. Likarica.
B. Sulek, im. 195.
^iECARKA, /. vidi jecarica.
:^ECIDBA, /. lijecene. — U pisaca nasega
vremena. Onim neimucnim drzav|anom, kojim
bi trebalo ^ecidbe i oskrbe. Zbornik zak. 1865.
14. i u Sulekovu rjecniku: ,cur'.
XjECIDBEN, adj. koji pripada jecidbi. — U
pisaca nasega vremena. l^iecidbeni troskovi (,kur-
kosten). Zbornik zak. 2, 829. Troskovi oskrbni
i }e6idbeni, ako uskoci obole. 1865. 237. Ne6e
blaganica platiti }e6idbeuih troskova. 1867. 100.
:^e6iLISTE, n. mjcsto (uopce) gdje se Ujeci.
— U pisaca nasega vremena. — U Sulekovu
rjecniku: ,curoTV. ^efiiliste zivinsko (,thierarznei-
institut'). Zbornik zak. 2, 1038.
^jECIV, adj. koji se moze lijeciti. — U Belinu
rjecniku: Ijeciv ,medicabile, che si pu6 medicare'
,medicabilis' 468a; u Stulicevu: v. lijecan; u
Voltigijinu: leciv ,medicabile, risanabile' ,heil-
bar'.
XjECKA, /. ]e^ka (zemfaj, vidi kod le§ki. — U
narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vremena.
Podigo se od Ledana kraje preko ^ecke i preko
Pojacke. Pjev. crn. 122^.
](jECMINA, /. konop od trave. Slovinac. 1880.
389. — Jamacno je pokvareno od lifeina.
]^ECNiCl6, m. dem. lijecnik. — U Stulicevu
rjecniku: ,ob3curu3 medicus'.
:^eCURA, /. vidi 2 Jekarica. I^ecura, rus. -rk-
Hyxa (Cortusa Matthioli ; Medicago), Sanicula
europaea L. (Alschinger, Visiani), v. Lifiarica.
B. Sulek, im. 210.
^e6e, n. u narodnoj pjesmi tia^ega vremena
uz premajece ; nacineno od Jeto. Dok mi [ece
premajece dode, ja cu Becu sirokome sici. Nar.
pjes. horm. 1, 200.
^iE6l, )ezem, pf. ima samo part, praet. act.
ligla Y" zapadnome govoru) u narodnoj pjesmi
iz Sit'ia. oblik va(a da je postao prema ligati
(lijegati). Paka liga na meke duseke; kad je
ligla na meke duseke... Nar. pjes. vuk. 3, 550.
^^ECN"!, adj. Jetni. — Isporedi kucni i kutn i.
— U jednoga pisca Dubrovcanina xvi vijeka.
To je ne plandi.ste i licne hladniste. M. Drzid
432.
^<EGACA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
crnorijeckome. Niva u ^egaci. Sr. nov. 1870. 89.
J^EGrBEN, adj. koji pripada lijegbi; leciv. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Nika (naredba) jest
licbona. A. d. Costa 1, 10. Ocita (pedipsa) razdi-
luje se u licbenu, ... 2, 188. / u Sulekovu: leg-
beni ,curativ'.
^jEJ, (?) m. u Stulicecu rjecniku: ,olus, lecha-
num' s dodatkom da se nahodi u pisca Lastrica.
^EKAR, ^fckara, m. vidi lijecnik. — }e- stoji
po juznome govoru, u istocnome glasi lekar, u
zapadnome likar. — Akc. kaki je u gen. taki je
u ostalijem padezima, osim nom. sing., i voc. ]&-
karu Hi Jekare, Jekari. — Rijec je praslavenska
(lekarj-b), isporedi stslov. lekarjb, rus. ..leKapb (mj.
^itKaph), ces. lekav, po{. lekarz; ima i lit. leko-
rius, sto moze biti slavenska rijec. — Postaje od
lekt (vidi lijek) nastavkom arj-b (sto moze biti
latinski Hi germanski), te je znacerie: iovjek sto
pravi lijeke Hi sto se uopce bavi lijecima. drugo
odgovara sadasnemu znacenu i potvrduje se osta-
lijem slavenskijem jezicima, a prvo je znacene
(vidi Jekarnik) u mjestima gdje ima rijec lijec-
nik. do drugoga znacena moglo se doci i s toga
sto su u staro duba sami lijecnici pravili lijeke.
— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (, medicus'), u
Mika(inu (likar, vidi licnik), u Belinu (Ijekar
, medico, dottor di medicina' .medicus' 468*), u
Stulicevu (v. lijecnik), u Voltigijinu (lokar, likar,
Jekar , medico' ,arzt'), u Vukovu (,der arzt' , me-
dicus'), u Danicicevu (lekarb .medicus').
a. u znacenu sprijeda kazanome (covjek koji
Ujeci).
a) u pravome smislu. Ja Rusko sinb
mesbtra Kristofala lekara. Spom. sr. 2, 34. (1392).
Razumesmo Sto namb pisaste za lekare. 1, 9.
(1397). Izlagajuc likare i zakonov ufiiteje. Mon.
Croat. 107. (1470). Likar telesni ne more dati
zdravu likariju, ako ne zna nemoci. Naru6n. 79*.
Zove likara, da prime jednu likariju. Korizm.
14*. Vsi likari i likarije nisu mu je mogli od-
neti. 43b. Luka likar. Anton Dalm., nov. test.
2, 94 paul. coloss. 4, 14. Znana da pomod Ije-
kara ne bise. D. Ranina 12^. Ko je put po-
grije§il, vrati se na drum prav, ko li gre sve
nezdrav, Ijekaro pod' isti. 108>i. Tim ki su sve
zdravi potreban ni' Ijekar. 147b. Knigu otaj
k Filipu likaru Aloksandrovu pisase. Aleks. jag.
star. '3, 257. Tko je nemocan, na6i 6e Ijekara
pravoga. A. Gu6eti6, roz. jez. II. Gdi mozete
naj vrjednije Ijekare i vidnike iznadi. roz. mar.
12. Tri stvari ima uciniti dobar Ijekar: naj prvo
ima poznati nemod, ... M. Divkovid, bes. 238*.
Nije Ijekar od potrebe onijem koji su modni.
nauk. 50a. Kakono visti licnik i likar. B. Ka-
sid, rit. 51. Da k noj kojigod Ijekar uljeze. per.
41. Da likari za mrtva odlucihu ga. F. Gla-
vinid, cvit. 217*. Svitovnoga doktora ili likara.
svitlost. 92. Ljekare ste dozvali, da mu izgubjen
;.EKAR, a, a).
238
VEKAR, b.
duh povrate. G. Palmotic 2, 244. Da dojde
likar navistiti im da zlo stoje. H. Radovcic,
na5iQ. 103. Ne iste Ijekara zasto se ne uzda
ozdraviti. M. Radnic 270**. I postavice u pamet
nemu i rodbini i ovako joste likaru, da mu ;2:o-
vore da do brzo ozdraviti. P. Posilovid, nasi.
85b. Likari tilesni. 87*. Kada likari jesu zvani
nad ko»a nemocnika. 87a. Koji imaju kojigodir
beneficij crikveni za vladanje od dus; vrhu toga
ispovidnici, pripovidavci, nau6iteli . . . i likari.
M. Bijankovic 2. Neka prima svidocanstvo od
likara. 23. Posla kraj likare zvati na sve strane.
(Jliva. 26. Obe6ava Ijekar ureda vode nemu do
sitosti. A. Vitajic, ostan. 95. Kano dobri likar
svakoga zeleci ozdraviti. S. Margitic, fala. ii.
Zatvori vrata od likara koji ga idase lijecit. 126.
Zasto likar koje nemoci ne poznaje. ispov. 101.
Likari kakono orudje Bozje s nihovim likarijami.
i dill daju zdravje tilesno |udem malo ne mrtvim.
L Terzid vii. Po3la po tri svoja likara. P. Ma-
cukat 45. Ljekar li ce nas umrli uzkranuti kad
umremo? I. Dordid, salt. 299. A pametni svi
Ijekari za riu (smrtj lijeka no poznase. J. Ka-
■vanin 402*. Za muciti ognicava nemocnika po
nauku Ijekara mnozijeh dva ogna razlicna medu
sobom sastaju se. B. Zuzeri 135. Jest dakle
Isus likar tilesni, i spasitej dusevni. J. Ba-
novac, razg. 67. Likari ne mogose nadi druge
likarije, izvan da tko s ustmi ispije onu otrov
iz raue. 152. Za ugasiti tu ognicu dosta trude
likari istudi likarije. pripov. 180. S. Lukom
koji bi obran za likara. blagosoV; 120. Osta-
v)ena od likara. prisv. obit. 75. Negov sin to-
liko bijase vele bolestan, koliko likari bijahu
jur odredili ga da se izliciti ne more, nego da
je smrtni. F. Lastrid, od' 280. S. Pavao ga na-
ziva (Charissimus Lucas medicus*, pridragijem
Lukom likarom. 368. U6e naravni nauditeji i
likari. test. 308*. Jeda je sramota f)rid likarom,
koji ti likariju daje, da izb|ujes jid, pob}uvati
se? nod. 155. Vi kojima je likar potriban. A.
Kanizlid, kam. 318. Videdi da me likari ne mogu
izlifiiti. utoc. 41. Jeda nejma sin sto bi otcu,
nemodnik likaru govorio? uzroci. 80. Ako bi
likari bolesna pohodili. bogojubnost. 497. Do-
zivat likare Zudije. M. PaviSid 33. Ljekar nije
tko lijek sprav}a,^neg tko lijekom ozdrav|a. (Z).
Poslov. danic. Cini kako likar oko bolesnika.
M. Zoridid, osmina. 140. Tad likarom puni kesu.
V. DoSen 122b Onda va|a zvat likara. 248b.
Dozva likare od Edipta. And. Kadid, kor. 55.
Ne mogudi nadi likara koji bi ga ozdravio. 253.
Jor zapovid imas od likara. M. A. Re}kovid,
sat. H7b. Od medika i drugih naravnih likara
i mudraca. M. Dobretid 565. Grijese Ijekari
koji zudu nemodi. J. Matovid 426. Likari, koji
Sele bolesti. I. Velikanovid, uput. 1, 470. Ra-
zumni likari za od betoga i nemodi izliditi pomnu
ulagaju. I. J P. Lucid, razg. 91. Moze li jedan
dovek lekar biti samo zasto se nazivje lekar, a
lekarstva nikad nije naudio niti zna §ta je? D.
Obradovid, 2iv. 61 — 62. Koji likare naravne bo-
lesnikom na vrioie ne traze. B. Leakovid, nauk.
328. 8to se aspe ili modrih pega (koje likari
zovu petede) dotido . . . G. Pestalid 239. Mozes
li mi preboleti, sine, date bdba na lekare dade ?
Nar. pjes. vuk. 2, 488. I jekara podmirio divno.
Ogled, sr. 82. Nadi de se na svitu likari ki de
tebe mlada izgojiti. Nar. pjes. istr. 1, 43. Znate
li, drugo, da se ogubala u kraja devojka? kra}
je sazvao s"e |ekare, ali je niko ne moze izlije-
fciti. Nar. prip. vuk. 108. Iz svega de carstva
dodi jekari i popovi i kaluderi da je lijede. 183.
Razboli se jedan bogati no prosti dovjek tako
da je u dvije tri godine dana sve Jekare nad
sobom izmijenio bez svake pomoci. - 297. Ja sam
mojijem ocima gledao, kako prosti Jekari trapa-
naju glavu. Nar. prip. vrd. 72. U stara su vre-
mena doktori bili svuda i jekari i apatekari, kao
.sto su jos u Turskoj. Vuk, dan. 3, 239. Pitao
Nasradin hoga |ekara koga su mu bili dozvali
da ga lijeci. poslov. 114. No trebaju zdravi Je-
kara nego bolesni. mat. 9, 12. U bolesti svojoj
ne trazi Gospoda nego Jekare. D. Danicid, 2dnevn.
16, 12. Jer vi izmiSJate lazi, svi ste zaludni Je-
kari. jov. 13, 14. Koji bolesnik umre ispod ruke
Jekara. PravdonoSa. 1851. 35. Ona je sama
posla doma, a ja s one iste stope za Jekara.
1852. 9.
b) u metaforickoine smislu. Neizbrojena
cekase ga mnoz cejadi slabe i bolne ka netom
bi odutjela kud gre Ijekar svemogudi (Isukrst).
G. Palmotic 3, 130*. — Tijem ako Ijekar moj ne
budes ti biti (Boze.'J. N. Dimitrovid 55. O iz-
vrsni Ijekaru od naravi Jucke! A. Gucetid, roz.
jez. 120. Cudi se gorni likar Bog. Ivan trog.
25. Nebe§ki likar sve tvoje slabosti i nemoci
ozdraviti bude. P. Radovcid, ist. 167. Ti si
me§tar, naucitej i likar moj. S. Margitid, ispov.
67. Svemogudi likar prisvetom svojom krvju,
naukom i izgledom dojde nas izliciti. A. d.
Bella, razg. 10. Node da pristupaju k nebeskomu
likaru. 12. Imamo i Ijekara i spasiteja. V. M.
Gucetid 11. Pristupam kako nemodnik k likaru
od zivota. F. Parcid 83. Dat ne more nitko lika,
nego likar od visine. V. Dosen 5 '. On je zivot
nas, kruh i jistje nase, pastir, zarucnik, likar.
kraJ ... I. Velikanovid, uput. 1, 198. Velik
s nebesa sasao je likar. 1, 481. Jer sam ja Go-
spod, Jekar tvoj. D. Danicid, 2mojs. 15, 26. —
Spovidnik ima imiti ali drzati namestje duhov-
noga likara. Narucn. 84-. Ocituje nemod du-
hovnu otcu i Ijekaru duhovnomu. M. Divkovid,
nauk. 187b. Bivsi on likar ne samo tilesni ali
jos duovni. S. Margitid, fala. 88. Bududi da je
ispovidnik sudac i likar. J. Banovac, razg. 250.
Kako smo se dostojno utekli k likaru duhovnomu.
F. Lastrid, test. 16b. Imate znati da je ispo-
vidnik sudac duhovni i likar. nod. 47. Papa
nemu §aje poklisare, svete crkve duhovno likare.
And. Kacid, razg. 162*. Da prizove likara du-
hovnoga. Ant. Kaddic 219. Bududi ispovidnik
sudac, naucitej i likar duhovni. M. Dobretid 71.
Jesam likar, premda nedostojan, duso va§e u
bolesti. D. Rapid 25. — Lijek i Ijekar sama "e
vila. J. Kavanin 38b.- — Crkva je carigradska
jedan veliki nemodnik, kojoj potriba je od ve-
lika likara. A. Kanizlid, kam. 265.
b. u osohitome znacenu, koji lijedi rane, vidi
ranar, vidar. Tako i Ijekar s prva svudi istedenu
ranu odkrije. I. F. Gundulid 218. Od rana lje-
kar za lijediti ranena cooka izvadi ga iz mjesta
oditije. M. Radnid 255. Milostiv Ijekar usmrdi
ranu. (D). Poslov. danid. Privedose ga do ber-
bera iliti likara. F. Lastrid, test. ad. 106b. i kad
likar ranu tide. V. DoSen 250b. ViSt likar nije
obidajan odrizavat, neg uda sagnita. Blago turl.
125. Likar ne more dobro liditi ako ne vidi
svekolike rane od bolosnika. M. Dobretid 141.
Odkriva ranu svomu likaru. I. J. P. Ludid, razg.
38. Kad se vrhu iste rane vede likara promi-
i^iva. doct. 25. Kako ranen teSkom ranom udij
trde iStudi likara. 27. Naudni likar moze rane
izliditi. B. Leakovid, gov. 230. Onda su vidili
likari da je rana ona postala bivati rana meso-
trovnica. A. Tomikovid, ziv. 209. — U metafo-
rickome smislu. Tu u Ijekara jubjenoga lijek m«jj
rani nadi mod du. I. V. Runic, mand. 17. Izlidi
LEKAR, b.
239
^.EKARIJA, h.
dakle, likaru nebeski, rane duse moje. F. Parcic
80. I likaru spaseiia moga odkrijem rane moje.
81.
c. u osobitome smislu, koji lijeci zivotme,
vidi zivinar. — Izmedu rjecnika u Belinu i konski
aliti osji Ijekar ,manescalco o maliscalco. medico
di cavalli o altri giumenti' .equarius' 458»). Zove
likara od kona da ga (kona) lifii. M. Dobretid
159.
d. koji pravi lijeke (vidi sprijeda), vidi apo-
tekar i Jekarnik. Ljekarija se nami sprav|a s hi-
trinom Ijekara. J. Matovic 102. Ovako Iije5e6i
provede Sdepan u Mahinama citavu godinu ku-
peci trave, cvijece i korijene, pa uz lijecnika i
)ekar postane. S. l^ubisa, prip. 91. Evo dobra
godina lijecnicima i Jekarima. pric. 155. ^ekar
(farmaceut) moze vojnicku sluzbu obaviti u vqj-
ni6kih Jekarnicab. Zbornik zak. 1869. 144.
e. kao da Je prezime u ova dva primjera
XVI vijeka : Radoj Paval Lekar. Men. croat. 185.
(1504). Na§ega slugu, po imenu Frana Likara,
porkulaba grada nasega Grizan. 267. (1572).
^jEKARAN, {ekarna, adj. koji pripada jeka-
rima — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (v. lijecan). Pa§a egipetski poprimao je
naj pre sve izvrge iz skola francuski u svoju }e-
karnu sluzbu. Nov. sr. 2, 3. Nece da prima
nijednoga vise, koji ne donese diplome od }e-
karnog pariskog fakulteta. 3. Sudac odluci da
se u Jekarni dom povede. Pravdonosa. 1852. 8.
^(EKARENE, n. djelo kojijem se fekari. — U
Stulicevu rjecnika ; v. lijegba.
:^EKAREV, adj. koji pripada (ekaru. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu, i u Vukovu (vide Je-
karov). Protiva naredbi likarevoj. A. d. Costa
2, 162.
1. ^iEKARICA, /. zensko cefade kao Jekar. —
U pravome i u metaforickome smislu. — Od xviii
vijeka (vidi Terzicev primjer), a izmedu rjecnika
u Stulicevu (,femina medendi arte pollens'), i u
Vukovu: ,die heilerin' ,medica (mulier)'. Hocete
li ju (b. divicu Mariju) likaricu? mece u usta
blazenomu Hermannu tri zuba koji .su mu bili
ispali; ... A. Tomikovi6, gov. 195. Te on slomi
svoju desnu ruku, brzo mu se Jekarica nade, Je-
karica, iz gorice vila. Nar. pjes. vuk. 1. 430.
Nade mu se vila Jekarica. Nar. pjes. petr. 1, 10.
Kad se prikuSi sobama de boluje careva kci,
vidi de lete jekari i Jekarice. Nar. prip. vuk.
184. • Kad se vjestica jedan put ispovjedi i oda,
ouda vi§e ne moze j^sti Judi, nego postane Je-
karica i daje travu izjedenima. Vuk, rje6n. kod
vjeStica. — Ti, o Marijo, jesi likarica od svita.
L. Terzic (B. Pavlovic) 44. Ako tko je bolan
bio, pak j' od bola ozdravio, likarica ti si (majko
Boija!) bila, i ti si ga ozdravila. P. Knezevit,
pism. 101. — Mojses moli Boga, a Bog nemu:
„Ulij jednu zmiju od mjeda, postavi je na jednu
glavicu: tko bude upeknut od zmije, neka po-
gleda na nu i ozdravit ce'" . . . zmija Ijekarica
ne nahodi se u inoj crkvi, negoli u samoj na§oj
crkvi. V. M. Gu6eti6 10-11.
2. ^EKARICA, /. likarica, kniga koja kazuje
jekarije. M. Pavlinovid. Doteklo mu vremena,
da napise kniga, {ekarica. M. Pavlinovid, rad.
57. Lekarica , herbaria'. D. Nemanic, 6ak. kroat.
stud, iftsg. 61.
3. ^jEKARICA, /. neka bi}ka. Likarica (prema
lat.), diapensia, Consolida minor L. (I. Sabjar),
Sanicula europaea L. (Sabjar), v. Licarica. B.
Sulek, im. 197. — ^ekarica franceaka, (prema
lat.) Medicago circiunata L. (Sablar). 210.
^EKARIC, m. dem. |ekar. — Od xvir vijeka.
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. Jecnici6). Lic-
nici, likari ili ini likarici. B. Kasic, rit. 99.
IfiEKARIJA, /. lijek; lekar stvo, lekarsko znane.
— Postaje od Jekar tudijem nastavkom ija (tal.
-ia, nem. -ei). — Od xiii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vrancicevu (likarija ,medecina ; reme-
dium'), u Mika^inu (likarija. licenje ,curatio' ; li-
karija, majstorija od lifienja rana ,chiiurgia'), a
Belinu (ljekarija ,medicamento o medicir,a che
si da all' infermo' ,medicamentum' 468*; ,rimedio,
provedimento, riparo per non ricever male o
danno' ,remedium' 621»), u Bjelo^tjencevu (vidi
kod lijek), u Stulicevu (v. lijegba), u Voltigijinu
(likarija ,medicina, arzney'), u Vukovu (samo pi.
Jekarije ,die arzeneien' ,medicamina'), u Danici-
cevu (lekarija ,medicamentum').
a. u naj starijim primjerima uz znacene ,lijek'
ima se u pameti i ,lij£cene'. A onomu, ki bude
bijen, 2 brava ter likariju. Zak. viuod. 63. Hote
da, ako bi neki koga iiozem ali kamikom z ruki
pustec, plati 12 cekina zlatih, a vazda lekarija
shranena. Stat. krc. ark. 2, 285. tako je i u ova
dva : Odsikav§i ruku ili rane6i, vaja platit mu
likarije ... A. Bacic 114. Odsikavsi mu ruku
ili ga ranivsi, va|a platit likariju i negovu dan-
gubu. J. Banovac, uboj. 39.
b. lijek u pravome smislu. Ako koji odb re-
cennihb junaka bude ranen, obestavamo dati le-
kara i lekarije. Spora. sr. 1, 49. (1403j. To je
vse na moje vractvo i likarije potrosila. Mon.
croat. 303. ( 1597). Likarija ima biti suprotivna
nemoci. Narucn. 503'. Ne more dati zdravu li-
kariju. 79*. Zove likara da prime jednu lika-
riju. Korizm. 14*. Kada si skusil zelija, kore-
nija i negove likarije. 143'. Vsi likari i likarije
nisu mu je mogli odneti. 43b. Lijecnici s nih
Ijekarijami u taj cas nece biti vrijedni niSta.
Zborn. 53^^. Ako vidis (u snu) da si Ijekarije
izgubio, toj prilikuje uboStvo. Ako vidis (u snu)
da Ijekarije beres, toj prilikuje dobit. 134*.
Moci ce se sluziti likarijama. S. Budinic, ispr. 35.
Ako Aleksandra likarijami i jadovitimi zelji
umoris. Aleks. jag. star. 3, 257. Vino ko nam
je dano za likariju. Nauk brn. 29''. Ta bolest
velika za mnogo dan ne more nigdar oblahcati
ni mastju ni likarijami. Ivan trog. 17b. Da ne-
mocnik laste moze likariju podnijeti. M. Div-
kovic, bes. 305^. Kada je vrijeme od Ijekarije,
da nemocniku Ijekariju. nauk. 89b. Bi jednim
betegom taknuta, korau likariju svitovnu najti
ne mogahu. F. Glavinic, cvit. 40b. Ja nigdar
likarije na telo ne prijah moje. 4H'i. Likarije
ozdrav|aju judi od svake nemoci. I. T. Mruavic,
ist. 41. Ne imaju uzdanje u Ijekarije. M. Radnic
'269'!. Pepeo od zmije jutice sa^gan jest jedna
zdrava ljekarija. 363*. Na6i kakvu likariju od
smrti. P. Posilovic, nasi. 12b. Koja je (zem^a)
svrhu obraza puna trava od likarije. S. Mar-
gitic, fala. 93. Likari kakono orudje Boijo s ni-
hovim likarijami i dili daju zdravje tilesno judem.
L. Terzic vii. Uavase mu likarije protivne nemu.
N. Palikuca 64. Ljekarije 6esto kada pristavja-
ju6 nemod lijede. J. Kavanin 82*. Likarije na-
ravne jesu gorke i neugodne. J. Banovac, razg.
67. Ako se tilo razboli udij se zovu likari, koji
za ozdravit ga, nareduju gorke likarije, a drugim
nareduju da se riiu. 102. Likari ne mogoSe
naci druge likarije, izvan da tko s ustmi ispije
onu otrov iz rane. 152. Harfiite za likarije.
pripov. 51. Premda se moremo sluiiti naravnim
likarijama i likarima. F. Lastric, od' 281. Jest
likarija coviku suprot razlikim bolestma. test.
LEKARIJA. b.
240
^.EKARNICA
308a. Buduci kusala razlike likarije naravne
niti se moguci izlicibi, utece se k jednom carov-
niku. ned. 316. Kakve li se gorke likarije uzi-
maju za uzdrzat zivot vrimeniti? 378. Nemoc-
uim ne daju se ona kao jizbina nego po nacin
likarije. A. Kanizlii, kam. 244. Ranu odkriti i
likariju iskati. 318. Od Cifuta likarije uzimati.
495. Zmija privita (oko rane) likarija, V. Dosen
VIII. Slagat likarije za nemocaike. Blago turl.
2, 106. Priprostite likarije. J. Vladmirovi6 3.
Kasju likarija. 8. Mogla bi se priviti koja li-
karija protiva kojoj nemoci. Ant. .Kadci6 537.
Slobodno likarom, ranarnikom i likarija spravi-
tejom prokleta bolesna liciti. I. Velikanovic,
uput. 3, 135. Ni po nacin jica, ni po nacin pica,
ni po nacin likarije. M. Dobretic 62. Ljekarije
protiva ranami. J. Matovic xxxa. Buduci se
pristavile ljekarije ovoj nemoci. 381. Kad likar
ranu pore i pripovije, poznaje dobro nezin otrov
i zato prikladne likarije na istu privijo. I. J. P.
Lucid, doct. 25. Obrativ§i kugu smrtnu u spa-
sonosnu likariju. D. Rapid 20. Vrlo me je za-
bolila glava; daj ti meni od sanduka k|uce, da
ja sebi trazim likarije. Nar. pjes. vuk. 1, 242.
C. vidi lijek, b i c. Dostojaj se pcslati sfe-
toga anjela tvoga s nebes da blagoslovi i posfeti
ovi lug, da bude likarija sfim onim, ki umijeno
mole sfeto jime tvoje. Bernardin 22. Ua je ('/na-
trimonij) likarija pohctenija pltenoga. Narudn.
4a. Tim ne bude vece likarije od milosrdija.
Transit. 123. Ne iska§e likarije ovoj svojoj na-
pasti. 269. Oni imaju likariju suproti vsim
grihom. Korizm. 41b. Ja nahajam 6 likarij ubi-
zati toga griha. 53b. Likarija od betega \\xh-
venoga. P. Zoranid 65t». Uzivaju lekarije, koje
naredio jes Isukrst protivu grehom. S. Budinic,
sum. 14a. Cudi se gorni likar Bog, koji uzroke
nemodi, put i likariju poznaje. Ivan trog. 25.
Qresnik pogrduje milosrdje i milost Boziju i
svekolike ljekarije od spasenja. M. Divkovid,
bes. 45**. Muka Isukrstova jest pricista i pri-
krepka Ijekarija duse nase. 238*. Ka jest lika-
rija ili vractvo proti grihu. F. Glavinid, svitlost.
6. Protiva ovomu nasemu nepoznanju nije mala
likarija od nasih naj poslidnih misliti. A. Geor-
giceo, prilike. 56. Noka ispovjednik znade dati
mu dobru likariju. S. Matijevid 22. Likarije
od gria. I. Andid, svit. xvii. Joste da jest oz-
gora mnogo receno cida likarije protiva strahu
od smrti. P. Ponilovid, nasi. 66*. Prva likarija
ima biti ona od duse. 87*. Da budu likarije
protiva grihom. I. Zanotti, upit. 13. Likarija
od smrti vicne. S. Margitid, fala. 296. Ovomu
je likarija priporuditi se Bogu. ispov. 111. Li-
kari duhovni vele vede su pofale i plade do-
stojni, za§to podaju mnogo vedu i boju likariju.
L. Terzid vij. Primam ovu nemod, koju mi saje
tvoje velicanstvo, kakono likariju poslanu od
tebe primudroga likara duSe moje. L Terzid 3.
Bududi da se u nemu uzdrXi likarija od negove
kriposti. F. Pardid 65. Ne mogaSe se oteti od
napasti griha putenoga s molitvam i z drugim
likarijam. L. ^iubuski 10. Suprot ovima zlo-
dama jest likarija ova. A. Badid 59. A od Boga
iSte likariju. 103. Sakramenat krStena jest opraiie
i likarija grihu istodnoga. 222. Pogrduje svaku
duhovnu likariju. J. Banovac, pred. 10. Prinesi
nami likariju mira. blagosov. 271. Potede iz
prsi Isusovi krv i voda za nasu likariju od
griha. J. Filipovid 1, 99''. Ovo je likarija vojam
opakim drzat da svw ono sto je svrhu tebo doslo
jest doslo od Boga. 1, 414a. Duhovnu likariju
iskat. P. Filipovid 25. Likariju duse i tila. B.
Pavlovid 62. Bilo je dato za likariju od griha
istocnoga. F. Lastrid, test. .H9l). Ovizim je li-
karija strah Bozi. ned. 50. Culi ste u isto vrirae
da ima i likarija koja ju more uskrisiti, oprav-
dati i Bogu dragu udiniti. 53. Sviju griha rane
ozdravjaju se likarijom od ispovidi. 97. Evo li-
karija od holosti. 164. Svakoj zalosti likarija
jest vrime produzeno. 197. Nije tuga i zalost
uesride likarija. A. Kanizlic, kam. 23. On mu
za likariju oholosti napomina izgled Isukrsta.
457. Iz koga (vrela) du§am teku likarije. utoc.
219. Jerbo je molitva likarija suprod ovim otro-
vima. L. Vladmirovid 42. Inako ispovidnik ne
bi mogao podobnu i pristojnu likariju priviti
pokorniku ranenu. Ant. Kadcid 208. Ova spa-
sovna Ijekarija pokore. J. Matovid 233. Ljeka-
rije protiva grijehu mrzosti. 385. Za likariju
slabosti |uske. M. Dobretic 68. Za ugasene i
likariju putene slabosti i pozeleiia. 519. Zdrava
budi, o Marija! svih grisnikov likarija! M. Ku-
hadevid 93. Da bi napomenuo likariju za uta-
ziti srditost. I. J. P. Lucid, razg. 91. Da se
ne bi otrovao s likarijom zenidbe. Grgur iz Va-
resa 127. — Brodari, kada se za}u|a (more),
uzmu za Ijekariju oblaksavati brod^ M. Raduid
258b. Tada rece oni ispovidnik : „E, mudriji je
bio prvi ispovidnik, ter te udij razumio; dakle
hodi, za te nije likarije". J. Banovac, razg. 122.
d. lekarsko snane, nauka kojom se uinije li-
jeciti. Dobar razumnik od ljekarije. Zborn. 72b.
Zato veli majstor od Ijekarija ... M. Divkovid,
bes. 84b. Po nacinu od ljekarije i zlameaja rije^
de (lijecnik) da nemodnik ima umrijeti. M. Orbin
58. K nauku od likarije pridruzi ih (Kosinu i
Damjana matij. F. Glavinid, cvit. 821^. Sveti
Luka u trih dobro upucen naukih, t. j. filosofiji,
likariji i pikturiji. 342b. Sto udi Ijekarija nego:
sklad od cetiriju vlaga daje zdravje? M. Radnid
245b. Nauci dva zanata, to jest likariju i pen-
gati prilike. F. Lastrid, od' 368. Sto likarija
ue zna, ono ne izlici. D. Rapid 47. — Amo pri-
pada i ovo (0 knizi u kojoj se uci lijecene). Narod,
ne imadudi ustampani likarija. J. Vladmirovid 3.
^jEKARINA, /. placa (ekaru za lijecene. — U
nase vrijeine, a izmedu. rjecnika u Vukovu (,da3
heilgeld, die gebilhr des arztes' .pecuniae medico
debitae, merces medici'). Brzo mu se jekarica
nade, jekarica, iz gorice vila, ali mlogo iste Je-
karine. Nar. pjes. vuk. 1, 430.
^iEKARITI, jekarim, iinpf. raditi kao (ekar,
Ujeciti. — Akc. kaki je u praes. taki je u impf.
Jekarah i u part, praet. pass, jekaren; it osta-
lijein je ohlicima onaki kaki je u inf., osim aor.
2 i 3 siny. lekari. — Od xvi oijfka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (likariti; jekariti, v. lijediti),
u Voltigijinu (lekariti, likariti .medicare' ,heilen,
kuriren'; jekariti, v. lijediti). Tako nimamo kako
i nevernici dine i zaluju, nego skriSenjem i
z ovim drugim bojim zivotom vidnim nasu za-
lostnu naturu uti§iti, likariti i goniti od nas.
Postila. m4'^. Ova skitnica lijedi i Jekari po na-
rodu. S. ^ubiSa, prip. 100.
IjiEKARIV, adj. vidi jediv. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: v. lijedan.
^il^KARNICA, /. mjesto (ducan) gdje se pro-
daju lijeci, vidi }ekar, d. — isporedi apoteka. —
Od XVI M vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(Ijekarnica ,3pezieria, bottega di speziale' ,offi-
ciiia medicamentaria' 35ia) ydje se naj prije na-
hodi, u Janibresicevu (u latinskome dijelu : likar-
nica kdd apotheca), M Stulicevu (.medicamento-
rum officina'), a Voltigijinu ;^likarnica .spezieria'
,apotheke'). Kao da ona grobnica bijase, tako
rekavSi, jedna likarnica od razlidnih bolesti. A.
i;.EKAENICA
241
i;.ELOTEVI(!)
Kanizlid, kam. 375. Nega u }ekarnicu kupuju.
I. Jablanci 175. Imao je vese|e viditi u Moski
uzidanu jednu likarnicu. A. Tomikovic, ziv. 182.
Neke se stvari za oprav|ane i lecene u |ekarni-
cama kupovati moraju. P. Bolii, vinod. 1, xvi.
Pazi dakle, kad si dosao u Jekarnicu, da ne otides
neizlijecen. D. Dani6ic, pisma. 208. Da (crkva)
bude pristaniste nevojnicima, jekarnica od strasti,
pribjeziste bolesnicima. 339. Ljekarnica ,a.po-
theke' ,farmacia'. B. Petranovid, rucn. kn. 35.
^EKARNICKI, adj. koji pripada jskarnicima
Hi lekarnistvu. ^jekarnicki obrt ,apotheker-ge-
werbe'. J^ekarnicki zbor .apotheker-gremium'.
Jur. pol. terminol. 31. — I u Popovicevu rjec-
niku: ,apotheker-'.
][jEKARNIK, m, medicamentarius, covjek ko-
jemu je posao praviti lijeke. — Nacineno u nase
vrijeme, isporedi lekar, d, i apotekar. ^jekarnik
,apotheker' ,farmacista'. B. Petranovic, ru6n. kn.
35. — I u Sulekovu i u Popovicevu, rjecniku:
,apotheker'.
^EKARNISTVO, m. medicamentaria, vjestina
u prav^enu lijekd, lekarnicki posao. l^ekarnistvo
,pharmacie'. Zbornik zak. 2, 302. — I u Sule-
kovu i u Popovicevu rjecniku: ,apothGkerkunst'.
]^EKAE,OV, adj. vidi Jekarev. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (v. lijecnikov) i u Vukovu (,d6s
arztes' ,iiiedici*). Ne bi bila krivina Ijekarova
nego nemo6aikova. M. Divkovid, nauk. 195l>.
Likarovo ponukovane. J. Banovac, pred. 117.
Ako pomoc likarovu cekas. F. Lastric, ned. 47.
Niti vazda obslazuje naredbi likarovije. svet.
42h.
LEKARSKI, adj. koji pripada jekarima (i /e-
karstvu). — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (v. lijecnicki), u Voltigijinu (likarski
,medicinale' ,zur arzney gehorig'), u Vukovu (,arzt-
lich' ,medicus').
a. adj. To likarske knige mudre kazu. V.
Dosen 82b. Naj poslije, pokraj svih Jekarskih
nastojana i ranarskih rezana, te nemile boje
zrtva pade. G. Martic ii Nar. pjes. juk. xvi. ^je-
karsko mnene ,arztliches gutachten (parere)'.
^iekarska plata ,arztliche gebiilir'. Jur. pol. ter-
minol. 35. Na osnovu |.ekarske svjedogbe mogu
djeca bez skole ostati. Zbornik zak. 1868. 217.
Stege u trgovini glede Jekarskih proizvoda. 1871.
418. Zovi komu likarstva je znane. J. S. Ee|-
kovic 169.
b. adv. Jfekarski, kao sto je u jekdrd, kao sto
rade jekari. — U Fukovu rjecniku (samo u pr-
voine izdanu): ,arztlich"' ,more medici*.
l^EKAESTVO, n. nauka o lijecenu; lijek. —
isporedi }ekarija. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (Ijekarstvo ,medicina, arte di
medicare' ,medicina' 468*), u Stulicevu (v. lijecba
s dodatkom da je uzeto iz brevijara), u Voltigi-
jinu (lekarstvo ,medica scienza' , arzney kunst*).
a. nauka o lijecenu. Nit' je izvan mene
pomo6 ke vridnosti, nit' je svit ni nauk od koje
koristi, ni likarstvo ko bi dugo bilo dosti. A.
Georgiceo, nasi. 193. l^egovi ucenici ne u6e }e-
karstva. M. Eadnid 501b. Jpokrata poglavicu
od Ijekara i svijetloga od Ijekarstva naufiite^a.
B. Zuzeri 414. Lekarstva nije nikad nau6io. D.
Obradovid, ziv. 61. Doktori lekarstva i ranarstva.
Zbornik zak. 1, 308.
b. lijek.
a) vidi lijek, a. Gorko primiti Jekarstvo.
J. Eajid, pouo. 1, 51. Bezpomoina lekarstva. 3,
59. Lekarstvo ti nosim. D. Obradovi6, basne.
20. Lav i medved podu po jednoj dubravi od
gladi lekarstvo traziti. 25. Pozno se lekarstvo
gotovi. 135. Za to su potrebna jekarstva. sav.
69. Nego su mu corbu i lekarstva sipali u usta.
Vuk, zit. d. a. eman. 8.
b) vidi lijek, b i c. Opdeno Ijekarstvo od
spasena. I. f)ordic, salt. xviu. Mnogi se mecu
na ovo duhovno likarstvo. J. Banovac, pred. 72.
Spasitelno lekarstvo koje je nam Bog dao na
zivot. J. Eajic, pou6. 1, 7.
!^EKAESTINA, /. u jednome primjeru xvni
vijeka, u kojemu kao da znaci sto i bonica (vidi
bolnica, 1). Mlad cim kaza uzor meden svoga i
znanja jedinstine bi priveden na tri prve Ijekar-
stine, Spljota, Hvara i Trogira. J. Kavanin 108^.
^EKOCEE, m. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Lekofiert. Spom. stoj. 185.
^EK06lNAC, |ek6cinca, ?n. covjek sto cini
lijeke, vidi |ekarnik. — Na jednovic mjestn xviii
vijeka. Liko6inac koji ga je (lik) zakuo oli za-
miso. Ant. Kad6i6 552.
J^EKOPEODALAC, }ekopr6daoca, w. bo}e |eko-
prodavalac (vidi). — Samo u Belinu rjecniku:
Ijekoprodalac, Ijekoprodaoca ,spetiale, colui che
vende spetiarie e medicine' ,pharmacopola' 698t>,
i u Voltigijinu : likoprodalac ,speciale' ,apo-
theker'.
:^EKOPEODAVALAC, }ekoproddvaoca, m. co-
vjek sto prodaje lijeke, isporedi jekarnik (i |eko-
prodalac). — Samo u Stulicevu rjecniku: grijes-
kom jekoprodavaoc ,pharmacopola, medicamen-
torum confector'.
^jEKOVAN, Jekovna, adj. u Stulicevu rjecniku
uz |ekovit.
]^EKOVIT, adj. koji lijeci, koji je kao lijek (o
cemu sto se pije kao lijek). — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (v. lijecan) i u Vu-
kovu (,heilsam' ,medicus').
a. u znacenu sprijeda kazanome.
a) u pravome smislu. Zasto ki se (lijeci)
snom objave, veomi ti su Ijekoviti. S. Boba|evi6
217. ^ekovito pi6e. Vuk, rjecn. kod kordijal. Go-
vori se da je ova trava |ekovita za ranava usta
i desni. kod lazarkina. Onda bi sprayjao melem
koji bejase za 6udo lekovit. M. P. Sapfianin 1,
119,
b) u metaforickome Hi prenesenome smislu.
(Zaveza crkvena) jest jedno likovito pedipsanje,
s kojim sudac crkveni kara 6ovika krstena ne-
poslusna uhijujudi ga od dobara opdanih crkve,
dokle se svidi od pomankana. Ant. Kadcid 14.
(Pokora) likovita, t. j. od lika, koja se daje po-
korniku za cuvati ga od novoga upadaria u grih.
358. Nad des i ti likovitu korist. I. J. P. Lucid,
razg. 42. Izvan prineseni likoviti dila. 92.
S ovakom likovitom upravom dostignu psostiju
izkorenuce. 114.
b. u prenesenome smislu, o ruci. Bio je tako
likovite ruke, da je mogao izvidati od svake bo-
lesti. M. D. Milidevid, kra}. srb. 98.
c. kod mjesnoga imena. Lekovita v6da, izvor
u Srbiji u okrugu biogradskome. Glasnik. 19,
183.
]|[jEKOVO, n. ime selu u Hercegovini. Statist,
bosn. 124.
]^EL, :^ELKO, liELO, vidi kod Lijel-.
^jELOTEV, m. prezime Hi muSki nadimak. —
isporedi Lelotevid. — xiv vijeka. Odi» Dobroslava
Leloteva. Glasnik. 24, 269. (1382).
l^ELOTEVIC, m. prezime. — isporedi ^elotev.
— XIV vijeka. Prilozi Lelotevids gradinu. Glasnik.
24, 269. (1882).
16
]^E]^A
242
:^ENIV, a.
^E^iA, /. matertera, tetka (majcina sestra). —
isporedi }e)ka. — Je- stoji mj. negdasnega le;
mislim da je ipokoristik, i da s toga glasi po
juznonic govoru Je a ne lije, isporedi djt^va. —
Radi znacena vidi F. Miklosi6, lex. palaeoslov."^
kod lelja. — Bijec je stara, isporedi stslov. i bug.
lelja; ali vafa da se ne upotreb^ava u nase vri-
jeme. — Po svoj je prilici djetina rijec sto po-
staje reduplikacijnm. — U Vukovu rjccniku^:
(pu Vukovijem bijeskama) u starome molitveniku
zove SB tetka.
IjjE^jAK, Je|ka, in. kao da je vrsta sitna voca,
ne znam koja. — U nase vrijemc u Bosni. Uro-
dili situi Jejci, ko ce le|ke podbirati? Nar. pjes.
petr. 1, 147. Ona raspolaze sa novcima dobi-
venim za |e|ke, jagode ... {u Sarajevu i oko-
lini). v. Eogisic, zborn. 110. One beru jagode,
Jejke, drijeuke, smreku, . . . (u Sarajevu i oko-
lini). 121.
1. i^E^jAN, m. bi^ka sto joj je plod le(ak (po
svoj prilici nije isto sto |i|an). — U nase vrijeme
u Bosni. Tako mi se inavi sumbul sadi, tako mi
se |e}an presaduje. Xar. pjes. petr. 1, 187.
2. ^jE^AN, m. vidi |e}en ; i u prenesenome
znacenu: Ceramo^'x heros. — U nase vrijeme
na Braeu. l^e|an, Cerambyx beros (jer su mu ti-
cala duga kao u |e]ana — Jejena — parosci). A.
Ostojic.
^iET^ANKO, m. ime volu. Pozega. D. Hire.
LElpiATI, |e]am, itnpf. vidi lejati. — Samo u
VoUtgijinu rjeeniku: v. lelati.
I^El^EN, m. vidi jelen. — Govori se ne samo
u Hercegovini (kao sto je Vuk zabifezio) nego i
■a Bosni, u Barani, u Dubrovniku, kako se vidi
po primjerima. — Od xvni vijeka, a izmedu
rjecnika ti Vukovu: (u Hercegovini) vide jelen
s primjerom iz narodne pjesme : Ak' udara dete-
linom travom, to je, vuce, od |e}ena krvca. i —
Jelinski = od jelina aliti Jejena. I. Dordic, salt.
502. Gdjeno mi ti jezde tri vile a na tri lo|ena.
Nar. pjes. bog. 62. U Kosovo ugledala tri vile
na tri Jejena. 62. l^ejen hlepi put kladenca
hladne vode. L. Radio 108. Niti }e|eu zedan
k vodi tako brzo leti i hodi. N. Marci 53. Sinoc
jnene |ejen projezdio. (iz Barane). Xar. pjes. vuk.
1, 10. Zaskaka se Coiiaga Zivano kako )e}en od
tri godinice. 4, 280. Kako |e|Gn od puue go-
dine. 4, 477. Be mi |e]en i kosata planduje.
Nar. pjes. bwrc. vuk. 284. Da ustr'jelim vito-
roga ]e|ona. 284. Marko viknu ko da }e}eu riknu.
Pjev. crn. 125*'. Vece vila na konu lejenu. Nar.
pjos. petr. 1, 9. I |e]eni visoke divine. 2, 61.
1 Jojeni, plauinski volovi. 3, 369. Uhvaticu u
gori jejena. 3, 393. Da bijemo u lovu srne i
)ejone. Nar. pjes. lidrm. 2, 275. Uzleti kao Jejen.
Nar. prip. bos. 5, 49.
^El^ENA, /. vidi 1. Jelena. — U Vukovu rjee-
niku: (u Hercegovini) vide Jelena.
I^lill^ENAK, l^ejenka, m. brdo u Pivi. (Ne
znam ko je zabijezio).
VE!]^ENCAD, /. coll. kao mnozina od (elen6e.
1 cetvoro jejencadi. Nar. pjes. peti\ 1, 174.
;^tlfiENCE, )e}en6eta, n. dein. ]o}on. — Mjeste
mnozine ima coll. jojeufcad (vidi). — U na§e
vrijeme. Nu mi (travu) pase )e|en6e zvijere. Nar.
pjpH. vuk. 1, 273.
]^ELENK0, »n. dem. )e}en. — U nase vrijeme,
a izmi'du rjcdnika u Vukovu (hyp. v. jejon). De
gospoda piju vino ladno, }ojenko im uz kojeno
seta. Nar. pjes. vuk. 1, 279.
^JE^lENOV, adj. koji impada \e]enu. ISto roge
|e}enove. (Z). Nade ga dje i roge Jejenove. (Z).
Poslov. danic.
^jE^EVAC, ^iejevca, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu knezevackome. Livada u ^ejevcu. Sr.
nov. 1871. 551.
I^Ej^KA, /. starija sestra. — isporedi ]e\a,. —
U Stulicevu rjeeniku: ,soror natu major'.
]^EMES, m. vidi lemes. — Izmedu rjecnika u
Belinu (Ijemes ,vomero, stromento noto' , vomer'
778t>), 11 Stulicevu (v. lemep), u Vukovu: (u Crnoj
Gori) vide [raonik] jemjes. Ovo dugo pruzalo
hercegovackijeh brda na lik lemesa o ralu. S.
ii^ubisa, prip. i.
;^EMEZ, m. vidi pritisak. — Nepoznata po-
stana. — IJ nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (vide pritisak [1]). Postave trijemu pot-
pirace pod }emez i tako ga u dubak odrze. S.
;^ubisa, prip. 92. Udario crv u |emez. Sr. zora,
god. 2, sv. 2, str. 25. Limez, gredice, sto drze
krov kod tora te leze na s|emenu. na Krku. I.
Milcetic. — Ne posve u istome znacenu. [^ernez,
drvo prebaceno preko plasta da odrzava sijeno
nerastureno. Obicno se nacini vjendic od pavi-
tine i postavi na vrh plasta i o taj vjencic objesi
po tri cetiri Jemoza, da odrzavaju sijeno sa svake
strane. I. Pavlovic.
^jEMEZJE, n. vidi u Vukovu rjeeniku: coll.
V. Jemez.
il^ENAST, adj. vidi lijen. — U Stulicevu rjee-
niku : V. lotrast.
l^ENAV, adj. vidi lijen. — Od xvin vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (uz jenast). Ohol,
tast je, lakom, jidan, saptav, Ijenav. J. Kavanin
59b. Ovi (lav) srdit, oni linav (vol). 380*.
J^ENCARITI, Jencarim, impf. biti lijen, vidi
lijeniti, 2. — U nase vrijeme. A najvolimo }en-
cariti i sanariti o buducnosti. M. Pavlinovic,
razl. spisi. 319.
^jENCEVATI, |encujem, impf. vidi Jencariti.
— V nase vrijeme. Zato bi riega zena ruzila i
psovala sto ne radi nego Jencuje. Nar. prip. bos.
1, 26.
^ENDINOVA (zem|a), /. mjesno ime. — xiv
vt/eia-ZemJul^enbdinovu (i\l6IIL;^HiaOK»). G-lasnik.
24, 251. (1377).
l^ENDOVATI, vidi lendovati.
l^ENGUZ, m. lenivac. Pro.<tacka rijec. —
xvjii vijeka. ^enguz ,pigro, poltrone'. S. Bud-
mani 422<i.
!]^ENGUZA, /. rece se lijenom zenskom ^ela-
detu. u Lici. V. Arseuijevic. — vidi Jenguz.
1. ]^ENICA, /. samo u Stulicevu rjeeniku: v.
Jenivica.
2. l^ENICA, m. jenivac. — U jednoga pisca
nasega vremena. Zbog svakoga neradi^e i zbog
svakoga Jenice ima u carstvu tko gladuje. M.
Pavlmovic, rad. 19.
J^ENIV, adj. vidi 1. lijen. — Rijci je prnsla-
venska, isporedi stslov. lenivh, rus .i-feHHBMii. cVs.
lenivy, po}. leniwy. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,pigor, desidioaus, ignavus'), u Vukovu (vide
lijen), u Daniiicevu (lenivb ,piger').
a. adj. — Komp.: Jeniviji (vidi u prvome
Vukovu primjcru). Azb gregny i lenivy. Sava,
tip. hil. glasn. 24, 172. Nasogo leuivago roda.
Domentijau'' 2. O slugo linivi. A. Goorgiceo,
nasi. 120. On neradivo i Jenive pasti so zapoti.
J. Rajic, pouc. 1, 84. J^enivi slijopac. Nar. prip.
vuk."^ 285. Zena opaka a muz joniv. Nar. prip.
vrfiev. 17. Gvozden sijak kojim se Jeniviji vo
J^ENIV, a.
243
:^EPAHAiS, a.
kasto i bocne. Vuk, rjecn. kpd osjaca. Zli i }e-
nivi slugo ! mat. 25, "iH. Sto je jeniva neva
tome je svekrva kriva. V. Bogisic, zborn. 64.
Celad Jeniva i neodlucita. M. Pavlinovic, rad.
lOo.
b. adv. lenivo. — U Stulicevu rjecniku: v.
lijono.
LENIVAC, Jenivca, m. jeniv covjek. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima
osim nam. ning. i gen. pi. Jenivaca. — Hijec je
praslavenska (lenivbcb), isporedi rus. .itHHBei^'b,
cei. lenivec, po(. leniwiec. — Ismeitu rjecnika u
Stulicevu (uz }eniv) i u Vukovu (,der faulenzer'
.desidiosus, pjger'). ^^^onivcu maiauza. J. Kajic,
pouc. 1, 41. Sto bill ja i za ovoga |enivca radio.
Nar. prip. vuk. 89. Idi k mravu, jenivce ! D.
Danicic, pric. 6, 6. Radi zime |enivac ne ore.
20, 4. Praznov i |enivac. M. Pavlinovic, rad.
157.
LENIVAN, lenivna, adj. vidi lijpn, |eniv. —
Nulazi se samo adv. Jenivuo xiii vijeka. Novake
leiiivbno imuste zavezovati dohoditb. Sava, tip.
stud, glasn. 40, 140. Lenivbno ze i dremanbno
prebyvajusteje. 140.
LEXIVCEV, adj. koji pripada ^enivcu. Zejna
je dusa |emvceva. D. Danicic, pric. 13, 4.
;^ENIVICA, /. ^enivo zensko cejade. — Moze
biti rijec praslavenska, isporedi rus. .linuBima,
ces. leuivica, po}. leuiwica. — U Stulicevu rjec-
niku (uz }eniv), i u Vukovu: ,die faulenzerin'
,pig'ra'.
LENIVOST, |enivosti, /. osohina onoga sto je
lenio, Ujenost. — Rijec je praslavenska, isporedi
rus. -liHHBOfTi,, ces. lenivost, po}. leniwosc. Otre-
simo se nase jenivosti. M. Pavlinovic, razl. spisi.
314. Nasa Jenivost nas odvrada. 319.
i^EXKODANITI, Jenkodanim, i/nj)/. biti lijen
(uprav: lijeno sprovoditi dane). — U jednome
p/rimjeru nasega vremena iz Bosne, ali po istoc-
noine govoru s lo- mj. Ije-, isporedi lendovati.
,.Zimi zima, a ].eti se drijema" kaze so lijencini,
koji lenkodani i }eti i zimi. Nar. bl. mebm. beg.
kap. 292.
IjiEXOBA, /. vidi lenobija. — U jednome pri-
mjeru pisca cakavca xvii vijeka u kojega uz le-
nobija i linobija irna jedan put oblik linobi, te
maze biti da treba citati linobiji. (Isus) prignu
glavu na drivu kriza proti oholiji; . . . prikova
noge proti linobi. F. Glavinic, cvit. 393*.
^ENOBIJA, /. Ujenost. — Vidi i lenobija
(knd sam 2>isao onaj ciahak, mislio sam da ima
saino oblik a s 1g-, te .saw i^^poredio s lendovati,
vidi i |onoba). — Izmedu rjecnika u Voltigijinu
(lenobija ,pigrezza, pesantezza' ,faulheit, tragheit').
A linobiji tako neprijatel bise. F. Glavinii, cvit.
284b. Jakost proti linobiji. 447^. Eadi zlobe
i lenobije. svitlost. 81.
^^ENOCUDAN, }en6cudna, adj. koji je lijene
cudi. — Samo u Stulicevu rjecniku : jindole piger'.
:^EN6CUDN6sT, |en6cudnosti,/. osobina onoga
sto je (enocudan. — Samo u Stulicevu rjecniku:
, indoles pigra'.
:^ENOCUDSTVO, n. samo u Stulicevu rjec-
niku uz |enocudnost.
l^ENOST, Jenosti, /. vidi lijenost.
LENOSTAN, Jenosna, adj. lijen, pun lijenosti,
naklon na lijenost. — Rijec je stara, isporedi
stslov. lenostbnt, rus. ./liHocTHbiw. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (v. lijen).
a. adj. Tbkmo da nestb lenostno uliSenije.
Sava, tip. stud, glasn. 10, 172. Lenostbnuju te-
gotu. Danilo 286. Po linostnom izgovoru. J. S.
Iie|kovic 442.
b. adv. |enosno. — U Stulicevu rjecniku:
Jenostno kod jenostivno.
]^ENOSTIV, adj. vidi Jenostan. — Rijec je
stara, isporedi stslov. lenostivt. Do kole, o le-
nostive, zivesi, kogda li otb sbna vbstaneSi? Da-
nilo 200.
-I^ENOSTIVAN, |eno3tivna, adj. (enostiv. —
Rijec je .'<tara, isporedi stslov. lenostivbm.. —
Izmedu rjecnika u Stulicevu (uz |enostan) i u
Danicicevu (^lenostivbnb ,piger').
a. adj. Za vsakogo oskrbbjajema ne leno-
stivnb. Domentijan'^ 153.
b. adv. |enostivno. — U Stulicevu rjecniku :
}enostivno Hi |enostno, v. lijeno.
l^ENOTA, m. izmis^eno ime musko. — U jed-
noga pisca cakavca xv vijeka (pisano je Li-, ali
se po smislu mzumije da je nacineno od lijen).
Drimusi fra BiUlo, fra Hrlac Lii.oti pribi scap
o rilo, fra Sanac Uhodi. M. Marulic 255.
l^ENOVATI SE, }enujem se, impf. vidi lije-
niti, 2. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
lenovati, 6es. lenovati, po\. lenowac sie. — Samo
u knizi pisanoj crkvenijem jezikom xiir vijeka.
Lenujuste se. Sava, tip. stud, glasn. 40, 170.
^iENOVLAD, m. covjek sto lijeno vlada, lijen i
vladar. — U jednoga pisca xviii vijeka koji je
sam ov)i rijec nadinio (po zapadnome govoru li-
mj. |e-). I pitajmo linovlade o nicemu kad no
rade, nit' pruzaju k poslu ruku, nit' va|aju svome
puku. V. Dosen 229'\ Sad pazite, linovladi, o
cem vasa linost radi. 229*^. Gori indi, linovladi !
krv dok vam se ne oladi; gori celo! gori ocil
da vas nesvist ne nadskoci . . . Poglavarska duz-
nost biva da nihova kripost siva, da podlozui
puk zasine i s ociju mrak mu skine. Poglavar
je u opcini sto je sunce na visini. 230^^.
LENSTVOVATI, Jenstvujem, impf. lijeniti se
(vidi lijeniti, 2). — Samo u Stulicevu rjecniku:
,pigrescere, desidiae se dedere'.
]^ENAK, |enaka, m. ^enivac. — Samo u istoc-
nome obliku (isporedi len). — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: leiiak, trom, lotar, lin, daugubitoj
,piger, ignarus, iners, deses, reses, segnis, ad
Eurotam sedens, sesrnipes, desidiosus, otic desi-
diaque languens, frugiperda'; u Stulicevu: lenak,
v. lijenac iz Bjelostjenceva; u Voltigijinu: leiiak
,pigroMe' ,ein sehr fauler monscli'.
^lENUH, }euuba, m. lenivac. ■- S istocnijem
ublikom u nase vrijcme u Istri. Lenuh .homo
desidiosus', gen. leuiiha. D. Nemanic, cak. kroat.
stud. 41.
l^ENUHA, /. }enivica. — vidi |euuh. — /'
nase vrijeme u Istri. Leniiha ,femina pigra'. D.
Nemanid, cak. kroat. stud, iftsg. 39,
i^EPA, /. hyp. ^^opo.sava. I. Pavlovic.
LEPAHAN, lepahna, adj. dem. 1. lijep. —
isporedi Jepasan. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika ur Bdinu (Ijepahan ,aggratiatello' ,vo-
nustulus' 51l>; ,bollino, bellaccio, vistosollo' ,pul-
chellus' 1361; .alquanto vistoso' ,venustulns'
nO-^), u Bjelostjenc.evu (kajkavski lei'ehei), li-
pahan .bellulus, pulcherulus. formosulus, venu-
stulus'), u Stulicevu (,pulchellus, bellulus, venu-
stnlus'j, u Voltigijinu (.bellino, belluccio, vistf)-
sello' ,niodlich, gar schon'). .
a. adj.^ Ljepahna sam vjerenika izabrala ja
za mene. G. Palmotio 1, 96. Ljepahnijeh dje-
vojcica gizdav ures. 1, 131. Uz ljepahna jubov-
nika. 1, 254. Ovo zelim jednom Ijepahnom pri-
^EPAHAN, a.
244
^.EPKAST
povijesti tomaciti. B. Zuzeri 121. Bio bi Ije-
pahan ovi zivot, kad bi slijedio sveder tako.
232. Idjase prva ceta, tri Ijepahne ^alijice. 400.
Simo, bote simo, lepahni mladici. Nar. pjes. istr.
2, 13. Cic tebe rozice lipahne mladosti. 2, 122.
Lipahna je (moja kci), objubit ju ho6es. 2, 124.
b. adv. Jepahno. — Izmedu rjeenika u Be-
linu (Ijepahno ,alquanto aggratiatamente' ,lepi-
dule, venustule' 511^). Ovu istinu, vise kqje be-
sjedim vam, Ijepahno su je nakitili. B. Zuzeri
177.
]^EPAHAT, adj. u StuUcevu rjecniku iiz }e-
pahan. — Nije dosta pouzdano.
1. :^EPAK, Jfepka, adj. koji se lijepi. — Ujed-
noga pisca nasega vremena. Lepak sok. P. Bolid,
vinodj. 2, 358. Sumporita kiselina, u lanen jelej
usuta, odma se s lepkim cesticama jeleja slaze.
2, 358.^
2. ^EPAK, i^epka, m. vidi 2. lijep, osobito pod
b; i bijka iz koje se takovi jepak napravja. —
Od XVIII vijeka. a izmedu rjeenika u Bjelostjen-
cevu (kajkavski lepek, imela, omela ,viscus, vis-
cum') gdje se naj prije nahodi, u Jambresicevu
(lepek ,viscus'), u StuUcevu (lepek, v. omela iz
Bjelostjenceva), u Voltigijinu (lepek, lepka ,vi-
schio, pania' ,vogelleim'), u Vukovu (lepak ,die
mistel* ,Viscum album Linn.').
a. vidi 2. lijep. Lipkom konac on nateze
(lovac), pak za nogu tici veze. V. Dosen 94l>.
Prije imali ste u vama osobitu |uboputnost,
s kojom svacije sree, kako s lepkom jeste mogli
k sebi privu6i. D. Rapid 414. II' na lepak po-
fataju zdrave (muhe). J. S. E.e}kovi6 322. — U
metaforickome smislu. Zasidni lepak za uzdrzati
ga jesu bila bogatstvo, raskosja, postena, ve-
se}a, ... A. Tomikovic, gov. 241. Na taj lepak
srbo-hrvatstva nasijedaju. M. Pavlinovid, razg. 67.
Lepak ili veska spada meda smole, te se ocari-
nuje u prometu. Zbornik zak. 1853. 1018.
b. ime bi^kama. Lepak , Lychnis Viscaria L.'
u niskom okrugu. S. I. Pelivanovid. Lepak, Vis-
cum album L. (Vuk), v. Lepek. Lepek, 1. Vis-
cum (album) L. (Bjelostjenac) ; 2. Parietaria of-
ficinalis L. (Ores). B. Sulek, im. 193. (grijeskom)
Lijepak, 6es. po|. lep, Viscum album L. (Sab|ar),
V. Lijep. 195. — isporedi |epica.
]^EPAE-PO;^E, n. u zagoneci nasega vremena.
Kokotan poje na Jepar-po}e, katarizi biju, kata-
bije beru. (misle se cobani i ovce u pojiu). Nar.
zag. nov. 238.
LEPA§AN, Jepasna, adj. dem. 1. lijep, ispo-
redi |epahan. — U nase vrijeme, a izinedn rjee-
nika u StuUcevu (v. |epahan). Na sred je sela
crkvica dosta |epasna. S. ^l^ubisa, pri6. 129.
^EPAVA, /. kao da je znacene: Ujepo zensko
celade, i upotreb\ava se i kao zensko ime, pa se
prenosi i na zivotine. — Od xvi vijeka, a iz-
medu rjeenika u Vukovu (.^epava ,frauenname'
.nomen feminae'). A pak Slava Jakomova, pak
Ijepava lijepa Mara tuj idijese. A. Sasin IGl.
Lepa koza lepava lepa sina rodila a unuka ma-
nita. odgonet(aj : loza, grozde (iU vino), vino (iU
rnkija). Nar. zag. nov. 116. — / kao ime kravi.
F. Kurolac, dom. Ziv. 24.
^EPAVICA, /, dem. jepava. — Na jednome
mjestu xvi vijeka. Ova me Ijepavica zagovori.
M. Dr^id 211.
I^EPCIN, m. ime mu§ko. — xiv vijeka, a iz-
medu rjednika u Daniiicevu: Lepb6inb, izmedu
}udi koje car Stefan dade crkvi arhandelovoj u
Prizrenu bjeSe tako ime. G(laanik). 15, 297. 299.
Lrpbfiiub. Svetostef. hris. .34. Siub mu L6pb6inb.
Dec. hris. 24. 51. Lepcinb Vojsilicb. 53. Sinb
mu Lepbcinb. 92.
LEPCINOVCI, m. pi. vidi u Danicicevu rjec-
niku: Lepbcinovbci, vlasi ,Lepbcinovbci' koje je
kra| Stefan Decanski dao Decauima. M(on. serb).
96. (1330). vidi i Dec. hris. 51. 62. — isporedi i
Lepcinci.
^EPCINOVIC, m. prezime (po ocu J^epcinu).
— XIV vijeka, a izmedu rjeenika ti Danicicevu:
Lepbcinovicb, izmedu }udi koje car Stefan dade
crkvi arhandelovoj u Prizrenu jedan bjese ,Vladb
Lepcinovicb'. G(lasnik). 15, 294. (1348 ?) — Dbmitrb
Lepbcinovidb. Deo. hris. 44. •-
]^EPICA, /. isporedi 2. }epak, b. ^^epica, slov.
lepica, rus. .AinoKt. .lenHima ./leiieu.'B, pol. lep-
czyca (Asperula ; Galium aparine), ces. lepik
(Asperugo), lepnice (Bartsia), po}. lepnica (Si-
lene), silene (Alschinger), Lychnis viscaria L.
B. Sulek, im. 210.
^lEPIC, m. prezime. — xiv vijeka, vidi u Da-
nicicevu rjecniku: Lepicb, izmedu }udi koje car
Stefan dade crkvi arhandelovoj u Prizrenu jedan
bjese ,Todorb Lepi6b'. G(lasnik). 15, 309.
J^EPIGUZ, m. neka bi^ka. ]^epiguz, rus. aii-
noHKa, Setaria^ germanica Beauv. (Vukasovic), v.
Krpiguz. B. Sulek, im. 210.
i^EPIR, m. vidi lepir. — ObUk je juzni, a u
istocnome govoru glasi lipir. — Va(a da postaje
od lepir po puckoj etimologiji prema lijep, iU
mozebiti prema lijepiti (jer se Ujepi prah na
ruke kad se drzi za krila?). — Od xvi vijeka,
naj cesce u Dubrovcana, a izmedu rjeenika u
Mikajinu (lipir, meti} ,papilio'), u BeUnu (Ijepir
,farfalla' ,papilio* 303!i), u StuUcevu (v. lepir
s dodatkom da se nalazi u GunduUca), u Volti-
gijinu (,farfalla' ,schmetterling'). I kako neznani
Ijepir taj nalide zaradi svitlosti na plamen od
svice. D. Ranina 103b. Kakor Jjepir uz plam
svide veseli se, vrti i vije. A. Cubranovic 150.
Meni se je dogodilo . . . kao Ijepiru koji udara
oko ogna ki ga zgara. 1. Gundulic 231. K6
Ijepir gine za me. G. Palmotid 2, 22. Kako
smamjen Ijepir koji oko smrtnoga nemu plama
obletiva. A. d. Bella, razgov. 186. Crv od Ije-
pira a Ijepir od crva. (Z). Ljepir ki oko svi-
jede leti, naj poslije izgori. (Z). Od bube Ijepir
a od Ijepira buba. (Z). Vrti se ko Ijepir oko
plama. (Z). Poslov. dauic. Ko Ijepir oko svijede
srde na sve pogubije. N. Marci 18. Snujes se
po gradu kao Ijepir oko svijede. S. l^ubisa, prip.
12. ,
^EPIRICA, /. lepirica, vidi )epir. — Od xvii
vijeka u Dubrovniku, a izmedu rjeenika u Be-
Unu (Ijopirica ,farfalla" ,papilio' 303*). Ja ne
mogud nijedan dio ogiia ugasit razgorjena, jaoh,
zivot bi ugasio, Ijepirica uzeXena. I. Gundulid
259. Tijem smamfene Ijepirice. I. V. Bunic,
mand. 4. Vrdet se ko smamjena Ijepirica oko
plama. B. Zuzeri 297. Gradi kudarice, igra se
3 Ijepiricom. V. M. Gudetid 142. Lipirica jak
oblijeta oko tvoga Jubjenoga. A. Bo§koviceva u
L M. Mattel 363.
^EPiRl6, m. dem. }epir. — isporedi lepiric.
— U Belinu rjedniku: Ijepirid ,farfallotta' ,pa-
piliunculus' 303^.
;^EPiRINA, /. augm. |epir. — isporedi lepi-
rina. — U Belinu rjecniku: Ijepirina ,farfalloiie'
,papilio' 303>>.
LEPKAST, adj. vidi )ep}iv. — U jednome
primjeru xviii vijeka s istocnijem oblikom. I jer
lepkast sok nad nim se pristi. J. S. Rejkovid
B31.
J
^
V?,, ', /^
T^EP];.IV
245
^EPOSTASAN
^EP^IV, adj. koji se lijepi, koji se lako pri-
}ep(uje. — 0(1 XVII vijeka, a izmedu rjecnika u
Vrancicevu (lip^iv ,o:lutiiiosus'). Pod korom ko-
rena nalazi se lepjiv sok. P. Bolic, vinod. 1, 68.
Lepjiv sok grozda. 2, 166. Lepjive materije. J.
Pancic, bot. 26.
J^EPNICA, /. samo u Stulicevu rjecniku: v.
klija.
^jEPOGLAVA, /. isto sto Lepoglava (vidi) po
juznome govorii. Schem. zagr. 1875. 33. — Po-
mine se od xvii vijeka. Zakopan u Lipoglavi. P.
Vitezovic, kron. 133.
^.EPOGLAVAC, ^EPOGLAVSKA VAS, vidi
lep-.
LEPOGLEDAN, lepogledna, adj. koji je lijep
gledati. — Samo u jednoga pisca xvm vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (,adspectu decorus').
Na feardaku lipogledna, a okol' stupci sjedaliSda.
J. Kavanin 481b.
LEPOJE, TO. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Lepoje. S. Novakovic, pom. 74.
LEPOJEVIC, m. prezime po ocu l^epoju, vidi
Lepojevid.
^EPOJEVICI, m. pi. mjesno ime. — Prije na-
sega vremena. Lepojevici. S. Novakovic, pom.
137. — vidi Lepojevidi.
^EPOJKA, /. lijepa djevojka. — Va]a da je
nacineno od lijepa prema djevojka (vidi F. Ive-
kovic, rjecn.). — IJ nase vrijeme. „Pa dovedi
devojku, lepu lepojku, crnu crnojku". Vuk. rjecn.
kod pipavica. Ne moze da skine oka sa svoje
male garave lepojke. Srp. zora. god. 2, sv. 7,
str. 159. Lepojka, ime sto ga mlada pridijeva
mladem zenskom. Skoroteca. 1844. 149.
LEPOKA, /. ime kozi i ovei. Bastaj, Daruvar.
D. Hire.
ijEPOLIST, m. vrsta loze. — jVe znam postaje
li od ,lijepa lista' Hi od ,lista sto se lijepi', Hi
je pokvareno od lipolist. — U nase vrijeme,, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (,vitis species'). Le-
polist, vrst vinove loze bijela grozda (Dalma-
cjja, Danilo, StuUi), v. Lipolist. B. Sulek, im.
210.
l^EPO^iESAVA, /. (mislim da hi ovako gla-
silo po juznome govoru) ime mjestu u Srhiji u
okrugu biogradskome. Niva u Lepolesavi. Sr. nov.
1865. 470.
J,>EPOPISANE, n. vidi krasopisje. — Nacineno
u nase vrijeme. Zbornik zak. 1853. 381.
LEPOREK, adj. vidi |eporijek. — U nase
vrijeme. Bog to sacuvaj |eporeka covjeka i bo-
goiaoJ.ne zene. Nar. bl. mehm. beg kapet. 23.
LEPORIJj]CITI, }ep6riiecrm, impf. govoriti
lijepe (ugodne) rijeci. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,dulciter loqui' s do-
datkom da je uzeto iz Belina, ali u ovome rjec-
niku nijesam mogao te rijeci naci) po kojemu
sam zabilezio akcenat. Jednog psujem, drugog
leporecim. Z. Eadoiiic.
J^EPORIJEK (Hi }op6rjek?), adj. vidi jepo-
rjeciv. — U jednome primjeru xviii vijeka. I
Ijeporik Spljet ti grade (Duhrovnice) sluti sci-
jenec tvoju diku (ne znam jeli Ijeporik nom. Hi
voc. sing.). J. Kavanin 200b. — Xao prezime Hi
muski nadimak nahodi se xiv vijeka. Berislavb
Leporekb. Dec. hris. 24. Berislavb Leporekb.
92.
Ir-EPORJECAC, }ep6rjecca (}pp6rje§ca), m. yir
eloquens, rhetor, covjek sto umije lijepo govoriti.
— isporedi }eporjecica. — Na jednome mjestu
xviii vijeka. Cicero rimski liporicac. M. A. EeJ-
kovid, sabr. 6.
l^EPORJECICA, /. zensko decade sto lijepo
(ugodnoj govori. — isporedi |eporjecac. — U
Vukovu rjecniku: ,eiu beredtes frauonzimmer'
,eloquens' .s primjerom: „Leporjecica li je ona,
isukala bi covjeku i crijeva".
^jEPORJECIV, adj. koji umije lijepo (ugodno)
govoriti. — isporedi krasnorjeciv. — U Vukovu
rjecniku'-: leporeciv, vide Jeporjeciv, ali je ovu
rijec Vuk zaboravio metnuti na svoje mjesto; u
trecemu su izdanu potpunili izdavaoci: [}epo-
rjeciv (juzn.) ,ein beredter mann' ,eloquens'; vidi
s. V. leporeciv].
J^EPOSAVA, /. ime zensko. — Od xvni vijeka.
Leposavi domacici. Rad. 1, 188. (1794). Ja kakva
je cura Leposava! Nar. pjes. vuk. 3, 518. Bas
sestricu curu l^jeposavu. 3, 519. Zarucnico, mlada
l^eposava! 3, 521. „^ieposava tankosava, tanko
si se opasala". I. Pavlovic. Za sestru Leposavu.
D. Avramovic 200. — 1 kao ime domacijem zi-
votinama: kozi. Lijepa koza Leposava lijepa sina
okozila a unuka manitoga. odgonetjaj : loza Hi
sfiva. Nar. zag. novak. 242. — kokosi. Bastai,
Daruvar. D. Hire.
^jEPOSLOVAC, )ep6sl6vca, m. covjek koji je
izucio nauku lijepa qovorena (stslov. slovo =
rijec). — U Belimi rjecniku (Ijeposlovae ,retto-
rico, intendente o professore di rettorica' .rethor'
614b), u Bjelostjencevu (liposlovac , rhetor, ora-
tor'), u Stulicevu (, rhetor'), u Voltigijinu (lipo-
slovac ,oratore, retore' ,redner').
I,jEP6sl6vAN, Joposlovna, adj. koji pripada
]eposlovcima Hi jeposlovci. — U Stulicevu rjec-
niku: ,rhetoricus', gdje ima i komp. }eposl6vnijr,
i adv. Jep6sl6vno ,rhetorice, rhetoricorum more
vel instituto'.
XjEPOSLOVKA, /. nauka u jeposlovca. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (Ijepo-
slovka , rettorica, seienza di ben dire' ,rhetho-
rica' 614a) yd,je se naj prije nahodi. u Bjelo-
stjencevu (liposlovka ,rhetorica'), u Stulicevu (,rh6-
torice, rhetoriea, ars rhetorica, oratoria'), u Vol-
tigijinu (liposlovka ,retorica, eloquenza' ,red6-
kunst'). Poka dospih Ijeposlovku. 1. Krajic 3.
I^EPOSLOVNICA, /. vidi }eposlovka. — U
jednome primjeru xviii vijeka. Utomejen dobro
u gramatici i u liposlovnici. I. J. P. Lucie, bitje.
11.
LEPOSLOVNIK, m. satno u Stulicevu rjed-
niku: v. leposlovac.
^EPOSLOVNOST, /. osobina (eposlovna co-
vjeka. — U Stulicevu rjecniku: .facundia, elo-
quentia'.
LEPOSLOVSKI, adj. koji pripada jeposlov-
eima, Hi (eposlovci. — xvm vijeka. Gdi nije na-
kicenf'^^a liposlovskoga. J. Banovac, pred. ix.
Ne ima naresenja liposlovski ili retoricki. J. Fi-
lipovic 1, XI.
J^EPOSLOVSTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz
}eposlovnost.
T^EPOST, vidi lijepost.
^EPOSTAN, Jeposna, adj. pun Jeposti, lijep.
— U dva pisca Dubrovcanina xvi i xvm vijeka.
Gledati od vile na obraz Ijepostan. S. Menfietid
20. Djela ovega cini svijetia i Ijeposna. A. Kalid
105.
T^EPOSTASAN, )ep6stasna, adj. koji je lijepa
stasa. — U Belinu rjecniku: .bello di statura'
,3tatura pulcher' 136a, i u Stulicevu.
LEPOSAKAN
246
1. l^EPOTA, 2, b.
v^
^jEPOSAEAN, |epo§arna, adj. u kojega je li-
jepa sara (hoja). — U jednoga jnsea nasega
vremena. I leposarna deno rastu cveca. B. Ea-
dicevic (1880) 336.
^EPOSETA, /. ime kozi. — U Vukovii rjec-
niku: ,ein ziegenname' ,nomen caprae iadi so-
litam'.
J^EPOStICA, /. Lepostica, ime selu u Srbiji
u okrugu toplickome. M. f). Milicevic, kra}, sx-b.
416.
1. VEPOTA, /. osobina cega sto je Ujepo, ispo-
redi lijepost. — Akc. se mijei'ia u dat. sing. Je-
poti, u ace. sing. |epotu, u voc. sing. }epoto, u
nom., ace, voc. pi. |epote. — Bijec Je stara,
isporedi stslov. lepota, rus. .linoTa: ne znain jeli
praslavenska, jer mi je sumnivo ces. lepota. —
Izinedu rjecnika u Vrancicevu (lipota ,venu3tas'),
u Mikalinu (Ijepota, krasnost ,pulcritudo, ve-
nustas, ele^antia, forma, decentia, lautitia, de-
cor'), M Belinu (Ijepota ,bellezza, belta, 1' astratto
di belle' .pulcritudo' 135t>), u Bjelostjencevii (le-
pota, lepost, krasnost, ujudnost, pristalost ,pul-
chritudo, venustas, decor, speciositas, formositas,
elegantia, pulchritas, columen, decus, ornamen-
tum'), u Jambresicevii (lepota ,pulcliritudo, decor,
venustas'), u Stulicevn (v. |epost), w VoUigijinu
(lipota i Jepota , belta, bellezza' .schonheit'), u
Vukovu (,die schonheit' ,pulcritudo'), u Danici-
cevu (Igpota ,decor; decentia').
1. u apstraktnome smislu, kao sto je sprijeda
kazano.
a. M cejadeta.
fl) uopee. Kako je v lipoti telesnoj. Na-
rucn. 15a. Lipota cloviku ne stoji v teli. Ko-
rizm. .551*. Ljepota, ako nije mila, nije izvrsna.
(Z). Ljepota jo naravna Ijepota prava. (Z). Po-
slov. danic. To bi uzrok bio, da b' lipotu svak
lubio. V. Dosen 22l>. — Amo moze pripadati i
ovaj primjer: Augelbskaja lepota. Sava, tip. hil.
glasn. 24, 175. — Tako je i kad je rijec 0 ^epoti
lica. Samo jedne od groznice lipotu 6e iz^fubiti
(lict). V. Dosen 22'i'. Lice brez lipote. 22b.
b) u muskoga. Vidjevsi priveliku Ije-
potu Jozepovu. Zborn. 26^1. Brijati bradu od
pozude izprazno lipote. A. Kanizlic, kam. 225.
Ovi Pavlimir bi cudnovatom lipotom naresen.
And. KaCic, razg. 29. Selom idu, selo strah
imaSe od )epote gospode svatova. Nar. pjes. vuk
1, 42. Jadna mi so pomamila, Branko, za }e-
potom Karabude Nika! 1, 495. Odbrase se sez-
deset delija, na lepotu da lepsega nema, na vi-
sinu da vi§ega nema. 2, 72. Mene, care, ne kce
ozeniti za mladosti i Jepote moje. 2, 181. Ako
li si, sele. naumila uzet, sele, dilbera junaka
kome snage i jepote noma, niti ima stasa i obraza
u svoj zom}i na cetiri slrane ... 2, 237. Ako
cu je napit po Jepoti, napicu je Kosan6ic-Ivanu.
2, 310—311. Kad ja stekoh mila zeta moga kom
Jepote u hijadi nema. 2, 526. J^epoto mu u sva-
tove nema. 2, 545. Jel' istina, kako }udi kazu,
da m' Jepote u daloko nema? 2, 548.
c) u zenskoga (naj ie^ce). Cica lipote
zene. Naru6n. 61H'. Viditi lipotu zene. Mirakuli.
19. Kajske liposti lipotom dobiva. M. Drzic 11.
Tri deklice mlajahne ke lipotom danici odsivahu.
P. Zorani6 11a. Otvori mi, da se na}ub|u Ije-
pote lica tvoga (isporedi a) na kraju). Pril. jag.
ark. 9, 87. il5'20). Ne gledaj na lipotu ni na
krasotu iensku. 138. Varovita je milost i tas6a
jest Ijepota: ^ena boje^i se Boga, ona pohvaliti
6e so. I. Bandulavi6 255. prov. 31, ,30. Vas mla-
daban pUuu je ogAeni s drage rajsko i\Q (Soko-
lice) Ijepote. I. Qundulid 332. U Mariju Bog
postavi svukoliku telesnu lipotu. M. Jerkovic
89. Fall zarucnik u pjesmaraa Jepotu zarucnice.
M. Kadnic 4.34a. A Ijepoto, svijeh pomamo ! J.
Kavanin 42^. Jaoh majka moja sto Ijepotom
mene odi! 236l>. Lepa ti je u Alage Julia I te
lepote u svoj Bosni nema. Nar. pjes. vuk. 1,
281. Ne mogoh se primaknuti od visiue vite
jele, od mirisa zute dune, od brzine zuber-vode,
od Jepote mlade mome. 1, .361. Al' ne mogu
do nih doci . . . od Jepote djevojacke. 1, 363.
Sve je kolo glavom nadvisila, a leijotom kolo
zanijela. 1, 405. Umrijeh, majko, za mladom,
za lienom rajskom Jepotom. 1, 418. Zaludu joj
sva lepota liena. 1, 574. O cem gospoda divane,
vec o tebika, Jelena, o tvojoj lepoj lepoti, o
tvojoj mudrqj mudroti? 1, 586 — 587. Od sviju
je i veca i jepsa, Jepotom je kolo zacinila. 3,-
360. jepota se nena razglasila po svoj Bosni i
Hercegovini. 3, 543. Na Jepotu se selo fali, a
na dobrotu kuca. ^jepota Je za malo a dobrota
za vazda. V. Bogisic, zborn. 207.
b. M cega druguga. Vh lepotu Bozije crbkvi.
Domentijan'J 31. Vidim lipotu tvoji crkava. A.
d. Bella, razgov. 122. Vidivsi pomi'iu i brigu za
lipotu kuca Bozjih. A. Kanizlic, fran. 11. —
I Lipota oltara jeste razglasita. A. J. Knezovic
275. — Kad bi se spominali ovi nasi gradova
gizdavije i podpuue lipote. F. Lastiic, ned. 411.
— Ne mogahu puta razaznati od mirisa sitna
bosioka, od gustine rane magurane, od Jepote
rumene ruzice. Nar. pjes. vuk. 1, 39. Sve trci
cela na lepotu cvijeca. u Vuk, kovc. 70. — Li-
potu s lica skine (zem^a). V. Dosen 14b. Bosna
je ponosna Jepotom i bogatstvom prirode. M.
Pavlinovic, razg. 52. — Pogledajte lipotu rajsku.
F. Lastric, ned. 377.
c. kao ures, cast, cascene. Aste bi mostno
vsu vbsejennuju na pohvalu dbne sego sbzvati,
i vb lepotu. Glasnik. 13, 3(56.
2. konkretnu, nesto lijtpu.
a. ce^ade (gotovo svagda zensko).
fl) s posesivnom zamjenicoin tvoja. Euke
li bi moje, budu6- u zivotu, pustiti, gospoje,
mogle tvu lipotu? H. Lucie 189. Istom tva lje-
pota jednu rijec da rece. N. Najeskovic 1, 179.
Kad pocoh kazati prid tvojom Ijepotom, da se
cu rastati za tebe zivotom. 1, 197. Dali, vajmeh!
ja sred dvora samu ostavih tvuljepotu! I. Gun-
dulic 84. Tko dobude tvu lipotu, pridobice mone
istoga. 344. Smrt Je vrla priklopila dragu rajsku
tvu Ijepotu. I. V. Bunic, mand. 33.
b) hcz zauijenice (cesto u narodnijem
pjesmama Jepota djevojka mj. lijepa djevojka).
Pozna dobro (J^ubav), da na sviti, kad jedine
nije Ijepote, nije joj naprijed gospoditi nasa srca
i zivote. I. Gundulii 264. Ali vrh svijeh tuj
Ijepotu zeli stravjen u zivotu Hajdar. 535. Lijepa
kruno svijeh Ijepota, ma. gospode i krajice! G.
Palmotid 2, 2i2. Ako li je ustrilit no mores,
nit' 6es otic ni odniti glavu, ni odvesti lipotu
divojku. And Kacic, razg. 154''. Boje je pribi-
vati s zivinama, uogo pribivati s jednum lipotom
malo dobrom. D. Rapic 95. Al' govori lepota
devojka. Nar. pjes. vuk. 1, 23. l^juto kuiie Je-
pota dcvojka. 1, 321. Cuje§, devojko, feujes, le-
poto! 1, 324. Da je <^erca Erdejsko banice je-
dinica lopota na glasu. 3, 498. Fala Bogu, lijepe
Jepote, a Jepote, udovice Jane! .3, 552. Nije ovo
lipota divojka. Nar. pjes. istr. 1, 13. Gospoda
kad opaziie da jo (devojke) nema, stadoso pi-
tati: „Kud je ta lepota?" Nar. prip. vuk.- 224.
b. sto drugo, u csteticnome Hi u dtisev-
nome (inoralnomej smislu. Ustrijejeni od lie lje-
pota. D. Ba§i6 94. Cim mili obraz vide svijom
1. J^EPOTA, 2, b.
247
];.EPUSKA
Ijepotam nareseni, taj cas sceznu i ublide. P.
Sorkocevic 587^. — Imadjase prid sobom trpezu
jednu punu svakojaki lipota. F. Lastri6, ned.
412. Se6e simo tamo i gljeda sakakovu lipotu.
Nar. prip. mikul. 4. Va kamari bilo lipoti, da
se ne more ni zrec. 32. — Sto ce Ijepote i bo-
gastvo, kad ih nema ko uzivati? A. Kalic 3. —
Ajde, brato, na sunasce jarko, da so jarka sunca
nagrejemo i lepote krasne nagledamo, kako jezde
kiceni svatovi. Nar. pjes. vuk. 1, 12. Svu no6
ja zaspat ne mogo slusajuc lej^e lepote gde lepo
poju devojke. 1, 224. — Je6am zito, u Boga ^e-
pota ! 1, 297. — Crbkovb sbvrbsiti cbstbno sb sa-
rotami prekrasbnyimi i pb lepotami bozbstvb-
nyimi. Domentijan^ 226. — O djevice, ti si ona
zemja prava, koju prvi otac nadario je svijeh
Ijepota. J. E,. Ciucetid 22. — Pogledaj lipote ne-
beske. M. Zori6ic, osmina. 18. Kaze nam joster
i prigodu, u kojoj nas spasitej dostojo se ove
Ijepote obecat nam. B. Zuzeri 300.
3. u ovakovijem primjerima moze se shvatiti
qpstraktno kao dika Hi konkretno kao naj Jepse.
Cuo sam da imas gospodu, Ijepotu od svijeta.
M. Drzic 280. Carigrade, lipoto od svita! And.
Kacic, razg. 169<'. Sunce svitla kruno ! od neba
lipota! A. Kanizlid, roz. 47. O Isukrste, lipoto
i slavo svetih. L. Terzic 116. Momak, lepota
na svetu. Nar. prip. vuk. 69.
2. LEPOTA, m. vidi u Vnkovii rjecniku: ime
volu ,ochsenname' ,nomen bovi indi solitum'.
LEPOTAN, Jepotna, adj. u kojega je lepota,
lijep. — Mijec je stara, isporedi stslov. lepotbrnt.
— Nalazi se u dva primjera xv (adv. lepotne)
i XVI vijeka, a izviedu rjecnika u Stulicevu (v.
lijep) i u Danicicevu (lepotbnb ,decorus'). Lepo-
tbne siju (lubav) Davidb iikrasajetb. Glasnik.
11, 167. Glas ti je i slava od rajske Ijepotna.
S. Mencetic— Gr. Drzic 504.
^.EPOTJCA, /. dem. 1. |6pota. — Od xvii
vijeka.
a. vidi 1. Jepota, 1. — Izmedu rjecnika u
Vukovu : u jednoj pjesmi mjesto lepota s pri-
mjerom: Pa je posla na vodicu od ]epotice. (Nar.
pjes. vuk. 1, 357). Lipotica veckrat vkani, ka
ni z nutar, kot je z vani. P. Vitezovi6, cvit.
77. Jer mu koji da po lieu, ter pogubi lipoticu.
91. Lipotica brzo vene: ta se drzi ralade zene.
119.
b. M konkrctnome smislti, lijepo cejade (musko
a jos cesce zensko). — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu: ,eiue scbone und ein schoner'
,pulchra, pulcher' s primjerima iz narodnijeh
pjesama : Sto god sunce obasja zem|ice ne vi-
desmo take |epotice. — Mrtva ne dam, neno,
Jepotice Muja. (Nar. pjes. vuk. 1, 260). — O
lijepe |epotice ove mlade devojcice ! Nar. pjes.
vuk. 1, 150. Dozivao Umu Jepoticu. 1, 446.
c. (prema b) ime .Uo ga nevjesta nadijeva
neudatoj zaovi, kao od mila. — U Vukovu rjec-
niku: ,ein madchenname, den die schwieger-
tochter z. b. ihrer ledigen schwagerin gibt'. cf.
zlatoje.
:^EP6tINA, /. vidi 1. Jepota, 1. — U nase
vrijeme. Omile mi tvoja lepotina. u M. D. Mili-
cevi6, kraj. srb. 322. Kad se Niko ponagledo
grada i carobnih s nega Jepotiria. Osvetn. 5,
124.
^iEPOTKA, /. vidi Jepotica, b. — U jednoga
pisca nasega vremena. Cirenem pram }epotkam.
M. Pavlinovic, razl. spisi. 408.
^EPOVA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv.
24.
^EPOVKA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv.
32.
T^EPOVON, m. adj. koji lijepo vona. — Samo u
jednoga pisca xviii vijeka. Kita i mira on bu-
duci Ijepovona, ako i Juta . . . J. Kavanin 512^.
^EPRAV, adv. uprav }o-prav gdje drugi dio
daje jacu snagu prvome, jjo tome je isto sto le,
ali s vecom silom. — Rijec je nslovenska (leprav
,erst, eigentlich, nur'. Pletersnik) i kajkavska (le-
prav). — U Bjelostjencevu rjecniku: leprav, dar
,saltem, tantummodo, tantum, dumtaxat, dum-
modo, at certe, at saltem, saltern, ad minus' ; u
Jambresicevu: , tantum, solum'; u Stulicevu: le-
prav , saltem, tantum, dumtaxat' iz Habdeliceva.
l^EPSA, /. ime kucki. F. Kurelac, dom. ziv. 45
^EPSAN, m. ime ovnu. F. Kurelac, dom. ziv.
32.
^jEPSANE, n. djelo kojijem se ^epsa. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu. Ako uzgledas u |ep-
§ana i napravjaiia od svijeta ... M. Radnic
170tJ.
^EPSaTI, }epsam, impf. ciniti da sto (objekat)
bude (e^jse. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 j)l. :
]epsamo, jepsate, u aor. 2 i S sing. |epsa, u part,
praet. pass. |epsan. — V nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,verschonern' ,reddo pul-
crius'). — Sa se, pasivno. Da se lepsaju gradski
uglovi M. Pavlinovic, razl. spisi. 77. — Mislim
da sam cuo u Dubrovniku u neprelaznome sna-
6enu: postajati (epsi, bivati sve to lepsi, n. p.
„Kako raste, sve to vise }epsa". P. Budmani.
;^EP&I, m. ime psu. F. Kurelac, dom. ziv. 45.
— vidi kod 1. lijep.
1. ]^EP§IC, m. kajkavski Lepsi6, ime selu u
Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. Eazdije}. 63.
2. ^jEP&k!:!, m. ime psu. F. Kurelac, dom. ziv.
45.
^jEPSITI, }epsim, impf. vidi Jepsati (u pre-
laznome i neprelaznome smislu). — IJ Stulicevu
rjecniku: |epsiti koju stvar ,pulchriorem red-
dere'; ].epsiti koja stvar ,pulchriorem fieri, eva-
dere'. — nepouzdano.
^EP§0, m. ime psu. F. Kurelac, dom. ziv. 45.
J^EPUNICA, ./. ime selu u Bosni u okrugu
Tuzle Done. Statist, bosn. 81. — Na drugome
je mjestu pisano I^epunice. Schem. bosn. 1864.
23.
^EPUSAK, Jepuska, adj. dem. 1. lijep. —
isporedi Jepusan. — U Ivekovicevu rjecniku (s do-
datkom da se govori u Sarajevu. D. Surmin)
IfiEPUSAN, |epu§na, adj. dem. 1. lijep. — U
nase vrijeme. Lepusna pokrajina. M. Pavlinovic,
razl. spisi. 406. — Tma i u Ivekovicevu rjecniku
(s dodatkom da se govori u Sarajevu. D. Surmin).
— Akcenat sam zabi^ezio kao sto je u tome rjec-
niku, ali sam, ti Dubrovniku cuo jepiisan.
^jEPUSAT, adj. dem. 1. lijep. — isporedi |e-
puiak i }epusaa. — U jednoga pisca Bosnaka
xviii vijeka. A nike i niki Jepusati niti znaju
ociju spustit na zem}u da 6e se u nu ukopani
obratiti ni zastiditi. F. Lastric, ned. 328. Vi }e-
pusati i gizdavi, fiinite li tako? 389.
^EPUSICA, /. lijepo zensko cejade, lijepa dje-
vojka (uprav je deminutiv i govori se od mila).
— U Stulicevu rjecniku : ,deliciae meae, mens
ocellus, vita mea'.
l^EPUSICE, /. pi. vrsta jabuka. Bastaj, Da-
ruvar. D. Hire.
l^EPUSKA, /. lijepo zensko cejade. kao dcmi-
:^EPUSKA
248
l^ESKOV, b.
nutiv, isporedi |epusica. — U nase vrijeme. Zena
po sokaci vido nisam, ne^o su mnoge, kad smo
iSli, dosle na vrata gledati na nas, g^dikoja se
lepuSka vidila. S. Tekelija. letop. mat. sr. 120,
39.
XjEPUSKAST, adj. dem. 1. lijep. — U nase
vrijeme.
a. adj. Baba grebu|ava rodi sina lepuskasta
i unuka manita. odgonet^aj : loza, grozd, vino.
Nar. zag. novak. 116. Crnomanasto, lepuskasto,
zivo veselo i dobrocudno devojce. M. D. Mili-
cevi6, zim. vec. 251. Plave oci dolikovahu nenu
lepuSkastu lieu. M. P. Sapcanin 1, 64.
b. adv. Jepuskasto. Lepuskasto mirise. D.
Popovic, poznav. robe. 295.
l^EPUSKAT, adj. vidi |epuskast i Jepusat. —
Saino u Stulicevu rjecniku: v. Jepahan.
LERCIC, m. dem. lijerac. — Samo u Stulicevu
rjecniku uz |eric.
LEEIC, m. dem. lijer. — V Belinu rjecniku:
ljeri6 .giglietto' ,liliolum' 344^-, i u Stulicevu:
jparvum lilium'.
^ERISTE, n. mjesto gdje rastu lijeri. — Samo
u Stulicevu rjecniku: , locus liliis consitus'.
IjiERISTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz }eriste.
— sasma nepouzdano.
^jEROMIS, m. vidi liromis. — |e- stoji po jiiz-
nome govoru. — U Mikalinu rjecniku: Ijeromis,
pirfiac, nadopir ,vespertilio' ; i u Stulicevu: ,ve3-
pertilio'.
^ESA, /. kao pleter nacinen od pruca Hi
trsca; obicno je pravouglast, te bi se moglo reci
u nekome smislu da je tkan a ne spleten, jer u
nemu n. p. cijele trstike stoje kao osnova, a ko-
madi od nih tia dugo cijepani kao potka. — |e-
stoji mj. negdasnega le, te u istocnome govoru
glasi lesa, a u zapadnome Iisa. — Rijec je pra-
slavenska, isporedi stsloo. lesa, ees. Iisa, j5o/. lasa.
— Nepoznata postana; jeli srodno s lijes? —
Izmedu rjecnika u Mikajinu (Iisa ,cratis'; vidi i
kod 1. grata), u Belinu (Ijesa ,canniccio, gra-
ticcio di canne' .crates cancea' 166*; ,graticcio
o grate' , crates'; ,graticcio o grate da seccar i
fichi' , crates ficaria'; gvozdena Ijesa ,graticcio
di ferro' , crates ferrea' 'dbl''^), u Bjelostjencevu
(lesa ,crate3 1. cratis viminea'), u Stulicevu (Iisa
, crates'; }esa ,craticula, crates'), u Voltigijinu
(,graticcio' ,flechte, gitter'), u Vukovu (,die
pritsche, flechte' , crates').
a. M znacenu sprijeda kazanotne. Lezi pod
podom na Ijesi. (Z). Poslov. danic. Do to dobf,
tko do sad ne spravi za lie (svilenc bube) lise,
nek se sada bavi. J. S. Re}kovic 200. Puna
}esa prosa, nit' se jesa ugine, nit' se proso pro-
9ip[e. odgonetlaj : zvijezde na nebu. Srp. nar.
prip. i zag. vuk. 365. Vuk s te§kom mukom iz-
nese lisicu na tavan koji je bio od }ese. Nar.
prip. vuk. 227. Gruhati kukuruze, t. j. u car-
daku na }esi tu6i klipove ma|em, da zrnevfe pro-
pada kroz Jesu. Vuk, rjocn. kod gruhati. Nare-
diSe te se medu dve motke isplete lesa od loze.
na tu lesu postavise pokojnika sejaci i odnosose
ga u selo. M. D. Milicevid, medudn. 286. Pleli
su neke lese od pruda. pomenik. 1, 21.
b. od gvuzda, vidi gradikule, roatij, Hi re-
Setka. Bio je polozeu na gvozdenu jednu Ijesu
2ivijem ogiem razzarenu. B. Zuzeri 380.
c. u osobitome znacenu, isporedi plot. Koji
u tor ne uniodi na vrata nego se uvlafii kroz
obloke ili lise priskafee, zlamene jest da je jedan
lupe?.. F. Lastrii. od' 331. Kad je doJlii k lese i
od vrta. Nar. prip. mikul. 15.
d. u prenesenome smislu, sto je nacineno
poput lese. Vesi6 naero, opasan lesom lieno duge
cepacki opletene kose. M. D. Milicevi6, zim. vec.
57. I evo mu ove tri lese bisera. medudnev. 73.
e. rogoznara kojoj se vezu krajevi, a u pra-
znini baca se drop za turnane. Slovinac. 1880.
389.
l^ESAN, Jesna, adj. koji je nacinen kao jesa.
— Samo u Stulicevu rjecniku : ,instar cratis ela-
boratus'.
^ESE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu va-
jevskome (mozebiti plur. od |esa). Zem|a u ^^e-
sama. Sr. nov. 1867. 215.
^ESEN, adj. koji je nacinen ojd lijesa (drva),
drven. — Samo u zapadnome obliku lisen u na-
rodnoj pjesmi iz Sina u Dalmaciji, i otale u
Vukovu rjecniku: [u Sinu) ,von holz' ,ligneus'.
Nacini joj lisena nosila. Nar. pjes. vuk. 1, 243.
l^ESETINA, /. augm. Jesa. — U Vukovu rjec-
niku.
^ESICA, /. dem. jesa. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu (dim. v. |esa).
a. u pravome smislu. Od smokava (naniza-
nijeh na tanko drvo) kao Jesica na cetiri ugla.
Vuk, rjecn. kod kanica.
b. u prenesenome smislu, gorni dio na ruci
i na nozi (suprotno : dlan i taban). — Izmedu
rjecnika u Vukovu : (u Pastrovicima) u noge
protiv tabana a u ruke protiv dlana ,die ober-
hand, der oberfuss, oberrist, spann' .convexum
pedis, dorsum pedis et manus'. [vide splet 3], cf.
grana. Oguli desau nogu s golijeni do J.esice. S.
J^ubisa, prip. 91.
!^ESICE_, /. pi. a^vuos ccQTog, azymon, prijesni
h]eb sto Zidovi jedu o pashi. — Ovako se zove
u Dubrovniku, jer ga ondje (§panolski) Zidovi
mijese u oblik kao jesa. P. Budmani.
1. ^jESINA, /. augm. |esa. — U nase vrijeme.
Jadi je ponijeli, da ugoni mlad u torinu, a ne
moze ni koliko ni ja da repa vuce, pak zadedni
carapom o Jesini, te padui. S. ^jubisa, prip. 91.
2. It^ESINA (?), /. lisina, skelet. „Teke da mu
je ziva lisina". „Ne moze nositi ni lisinu". M.
Pavlinovi6.
^ESIT, adj. vidi Jesen. — U jednome pri-
mjeru xvii vijeka (u zapadnome obliku). Ako
most ne sklopi lisit (pisac tumaci: od lesa). B.
Krnarutic 17.
^ESKARE, /. pi. ime sclu u Bosni u okrugu
bihackotne. Statist, bosn. 53.
I^ESKOTINA, /. mjesno ime. — Prije naSega
vremena. Leskotina. S. Novakovic, pom. 137.
^^jESKOV, adj. koji f)rii/yaia lijesci (vidi 1.
lijeska), koji je nacinen od (eskovine. — Izmedu
rjecnika u Vukovu (,von haselholz' ,colurnus'.
[cf. JesnikovJ).
a. uopce. Uzmu pup od liskova drveta. A.
Bacic 335. l^eskovo drvo. I. Jablanci 179. Uzec
jiera u svoju rucieu, ne imajuc liskovu jialicu.
A. T. Blagojevid. pjesnik. 49. Uzmi leskovog
iverja. Z. Orfelin, podr. 81. Name6i u levak
leskovih ili smrekovih (strugotina). 190. Liskove
rese kupe se J. S. Re}kovi6 204. Tu su kulo
od jeskova pruca. Pjev. crn. SQl^. Mjesta za-
rasla u sumn joskovu, lipo%'u, . . . Vuk. dan. 2,
27. Uze Jakov zoleuijeh prutova topolovijeli i
Jeskovijeli i kestenovijeh. D. Dani6i6, Imojs. 30,
37. Drvo leskovo. P. Boli6, vinodjel. 2, 120
b. jeskova mast, u prenesenome smislu (kao
u Sali), boj, batine. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu : jeskova mast ,die haselsalbe (priigel,
;.ESKOV, b.
•249
]^ESKOVICA, d.
schlage)' ,unguentum viteum (i. e. verbera)'
s i^rimjerom: ^eskova je mast cudotvorna. (Nar,
posl. vuk. 172). Mazu ga |eskovom masti (biju
ga'. Nar. posl. vuk. 173. Mi cemo nih |eskovom
mascu lijeciti. M. Pavlinovic, razg, 54.
c. kod iinena nekakve y^ive. ^eskova g}iva
(Sabjar). B. Sulek, im. 210.
d. kod mjesnijeh iinena.
a) l^eskova Baca (Leskova Bara), selo u
Srbiji u okrugu vranskome. M. D. Milicevi6,
kraj. srb. 302.
b) Leskova Draga. dva zaseoka u Hr-
vatskoj. aa) u zupaniji Ucko-krbavskoj. Razdijel.
33. — bb) u zupaniji modritsko-rijeckoj. Leskova
draga. 46.
c) Leskova Voda.
aa) selo u Bosni u okrugu hanoluc-
koine. Statist, bosn. 43.
bb) pomine se ovako ime xiv vijeka. U
Leskovu Vodu. Svetostef. hris. 7. Na Leskovu
Vodu. Spom. stoj. 27. (1332-1337).
d) J^eskov Dub, selo u Hercegovini. Statist,
bosn. 120.
e) ^jeskovi Dolac. — xiv vijeka. U L§-
skovyj DolbCb. Svetostef. hris. 20.
f) ^jeskovi Kami. — xiv vijeka. Leskovi
Kami. Dec. hris. 27. 96.
ff) ^eskov Vrh (Leskov Vrh), planinski
vrh u Srbiji u okrugu niskome. M. D. Milicevid,
kra|. srb. 4.
LESKOVA, /. rnjesno ime. Leskova, selo u Sr-
biji u okrugu toplickome. M. D. Milicevic, kra}.
srb. 392.
1. ^ESKOVAC, Jeskovca, m. }eskov stap. —
Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pa-
dezima, osim nom. (i ace.) sing, i gen. pi. |esko-
vaca.
1. u znacenu sprijeda kazanome. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der hasel-
stab' ,baculus colurnus'). Popadnu koce i le-
skovce. D. Obradovic, basne. 69. Sjedi srda,
vis' neg suopje lika i |eskovci viti. Osvetn. 4,
12. Jer se svijet jos sjeca vjesala i udarca vitkih
Jeskovaca. 6, 76.
2. kao rnjesno ime.
a. u Bosni dva sela. u) u okrugu hano-
luekome. Statist, bosn. 38. — b) u okrugu trav-
nickome. 64.
b. selo u Crnoj Gori u nahiji rijeikoj.
Glasnik. 40, 19. Da zapanu u Leskovac tvrdi.
Ogled, sr. 168.
e. zaselak u Hercegovini. Statist, bosn. 107.
d. u Hrvatskoj. a) dva zaseoka u zupa-
niji Ucko-krbavskoj. Eazdije}. 33. 36. i potok. J.
Wessely, kras. 206. — b) tri sela u Jupaniji
modrusko-rijeckoj. Leskovac. Eazdije}. 58. 99.
^ieskovac. 53. — c) selo u zupaniji zagrebackoj.
77. — d) Leskovec, selo u zupaniji varazdin-
skoj. 99.
e. u Srbiji. a) Leskovac, selo u okrugu
biogradskome. K. Jovanovii 95. — i ravnica i
voda. Leskovac, ravnica u Bega}ici (u okrugu
biogradskome). Tu ima i cesma koja se istijem
imenom zove. J^. Stojanovic. — 0) Leskovac,
selo u okrugu crnorijeckome. K. Jovanovid 166.
— c) Leskovac, selo u okrugu kragujevackome.
117. — d) Leskovac, varos u okrugu niskome.
M. D. Milicevic, kra}. srb. 123. Dojdosmo pod
Leskovact. Glasnik. 31, 297. (1704). U Leskovcu
na Moravi gradu. Nar. pjes. vuk. 4, 210. — vidi
u Danicicevu rjecniku: Lesbkovbcb, Hilandar je
imao u srpskoj zemli izmedu drugih sela i ,Le-
skovbcb'. M(on. serb). 141. (1348). moze biti da
je sadasni ^eskovac na Moravi. ali vidi i S. No-
vakovid, zem}. 24, po cemu bi se moglo pomisliti
da se ovaj ^eskovac prije zvao Dubocica, ispo-
redi i Dibocica i 1. Dubocica, a). — e) Leskovac,
selo u okrugu pozarevackome. K. Jovanovic 142.
— /) Leskovac, mjesto u okrugu smederevskome.
Niva u Leskovcu. Sr. nov. 1874. 7. , — g) Le-
skovac, mjesto u okrugu uzickome. Niva u Le-
skovcu. Sr. nov. 1870, 294.
f. isto se rnjesno ime nahodi nekoliko puta
prije nasega vremena.
a) vidi u Danicicevu rjecniku : Lesbko-
vbcb, sv. Sava dade crkvi sv. Nikcle vranin-
skoga zemju ,nis Plavnicu i onamo u Lesbkovbcb,
koji potokb otb Gostila te6e'. M(on. serb). 18.
(1233). isti ce biti ^^eskovac na koji je isla meda
selu Brcelima : ,sb Drena na Lesbkovbcb, sb Le-
sbkovbca na Grabb'. M(on. serb). 114. (1321 —
1336).
b) I prida krajevbstvo mi Leskovbcb.
Spom. stoj. 14. (1309—1316).
c) I medu LeskovbCb. Svetostef. hris. 12.
(I) vidi u Danicicevu 7 jecniku: Lesbkovbcb,
jos drugo bjese selo ,LeskovbCb' kod Prizrena
koje car Stefan dade crkvi arhandelovoj u Pri-
zrenu. G(lasnik). 15, 282. (1348?).
e) U Leskovcu. Glasnik. 24, 273. (1395).
f) Leskovbcb. S. Novakovic, pom. 137.
Leskovecb. Spom. stojan. 185.
3. prezime. — Od xvi vijeka. Antol Liskovc.
Mon. Croat. 252. (1552). i u nase vrijeme u Hr-
vatskoj. P. Budmani.
J^ESKOVACA, /. leskova batina.
1. u pravome smislu. — U Vukovu rjecniku :
,der haselstock' ,baculus colurnus'.
2. rnjesno ime.
a. selo u Bosni u okrugu travnickome.
Statist, bosn. 76.
b. Leskovaca, mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackome. Niva u Leskovaci. Sr. nov. 1865.
435.
^ESKOVACKI, adj. koji pripada (kojemu
mjestu) l^eskovcu. Leskovacka Ravan u niskome
okrugu. M. D. Milicevic, kra}. srb. 12. Lesko-
vacka (opstina). K. Jovanovic 95. 117. Lesko-
vacka klisura. Glasnik. 31, 298. (1704). Lesko-
vacki, sto pripada selu Leskovcu. V. Arsenijevic.
^ESKOVCANIN, m. covjek iz (kojega mjesta)
l^eskocca. — Mnozina: Leskovcani. — U nase
vrijeme. Turci Leskovcani uzbune se. M. D. Mi-
licevic, zim. vec. 141. O Vranancima i Leskov-
canima. 156. ^eskovcanin, covjek iz ^eskovca.
V. Arsenijevic.
LESKOVCANKA, /. zensko ce}ade iz l^eskovca.
V. Arsenijevic.
^.ESKOVICA, /. rnjesno ime.
a. u Bosni. a) Leskovica, selo u okrugu ba-
noluckome. Statist, bosn. 43. — b) Liskovica dona
i gorna, dva sela u okrugu travnickome. Statist,
bosn. 66.
b. selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj.
Eazdije}. 128.
c. u Srbiji. a) Leskovica, selo u okrugu km-
sevackome. K. Jovanovic 126. — b) Leskovica,
selo u okrugu niskome. M. D. Milicevid, kral.
srb. 119. — c) Leskovica, mjesto u okrugu rud-
nickome. Livada Leskovica. Sr. nov. 1871. 340.
— d) ^eskovica, zaselak u okrugu uzickome. K.
Jovanovic 154. — e) Leskovica, selo u okrugu
va]evskome. K. Jovanovic 100.
d. vidi u Danicicevu rjecniku : Lesbkovica,
jedno od sela koja su bila pusta pa ih naselio
kra} Milutin i prilozio crkvi arhandelovoj u
:^ESKOVICA, d.
250
1. l^ESTVA
Stipu a s nom Hilandaru, meda im je bila ,Arb-
musana'. M(on. serb). 63. (1293— 1302j. — selima
u Kufiajini koju je car Lazar dao Eavanici isla
je meda ,ua Leskovicu'. M(on. serb). 197.(1381).
I^ESKOVICKI, adj. koji pripada J^eskoviei.
Loskovicka (opstina). K. Jovanovic 100.
IjESKOVIK, m. mjesno ime.
a. selo u Bosni u okrugu Tuzle Done. Statist,
bosn. 94.
b. u Srbiji, Leskovik. a) selo u okriuju nis-
kmne. M. D. Milicevic, kraj. srb. 126. — b) selo
a okrugu pirotskome. 234.
c. XIV vijeka pomine se ovakovo mjesno ime:
u drugome je primjeru voda, a mozebiti i u pr-
voine.
a) U potokb nizb Leskoviikb. Svetostef.
hiis. 15.
bj vidi u Danicicevu rjecniku: Lesbkovikb,
meda je ,Gojnu' isla ,u studenbcb u Leskovikb'.
G-(lasnik). 15, 296. (1348?).
J^ESKOVINA, /. (eskovo drvo (materijal), a
maze znaciti sto i lijeska. — Od xvin vijeka, a
izmcdu rjecnika u Voltigijinu : leskoviua kod
Icsak (vidi lijesak), i u Vukovu (,das haselholz'
.lignum colurnum'). Leskovina je iz raja izisla.
Nar. posl. vuk. 172. — Uzmi lisca od leskovine.
Z. Orfelin, podr. 276. Dokle pusti liskovina
rese. J. S. Relkovic 204. — Leskovina, 1. Co-
ry lus avellana L. lignum (Vuk) ; 2. Corylus co-
lurna (Vodopic). B. Sulek, im. 210.
LESKOVINA, /. mjesno ime. — xv vijeka. Selo
Leskovja. Spom'. stojan. 3. (1428—1429).
l^ESKOVl^ANI, m. pi. mjesno ime. — xiv vi-
jeka. Selo Leskovjaui. Spom. stojan. 29. (1337—
1346).
XjESKOVO, n. mjesno ime.
a. Leskovo, selo u Srbiji u okrugu pozare-
vackume. K. Jovanovic 144.
b. pomine se ovakovo ime prije nasega vre-
mena. Leskovo. Spom. stojan. 185.
^ESNOVO, n. vijesno ime. — xiv vijeka, vidi
u Danicicevu rjecniku : Lesbnovo, selo i sada
blizu Kratova na zlotovskoj rijeci, vojvoda ga
je Oliver dao crkvi arhandela Mihaila koju je
sazidao kod nega: ,Lesnovo'. G(lasnik). 13, 293.
296. (1348?). — vidi i: V^b strane zletovbscej re-
komoje Lesuovo. Glasnik. 27, 288. Despotu Oli-
veru ize jestb sbzdalb svetyj liramb onb otb osno-
vanija, ize vb meste Lesnove. 289. Prbvoje selo
blizb crbkve Lesnovo. 290. (1351).
l^ESNOVSKI, adj. koji pripada J^jesnovu. —
Izmcdu rjecnika u Danicicevu (lesbnovbskyj, sto
pripada i^esnovu). Svetago Gavriila lesnovskago.
Glasnik. 13, 29.". (1348?). Podb crbkovb sve-
tago arhistratiga Lesnovskago. 27, 292. (1351).
IjiESOVIT, adj. u kojemu ima lijesa (sume).
— IJ jednoga pisca nasega vremena. Dubrava je
bila naj prije dolina pusta i Jesovita. G. Zolic
552.
]yiESO"VNA, /. ime selu u Hercegovini. Schem.
bosn. 1864. 58. — Jamacno je isto sto Lisovina
(vidi), te bi ovo po juznome govoru glasilo \ie-
sovina.
J^ESTI, }ezem, impf. vidi 1. laziti; kako taj
glagol tako i |esti, kad nije sloieno s prijedlo-
zima ostaje pri pradavenskome znacehu, a kad
je sluzeno, zamjenujf ici. — desce se upotreb^ava
sloieno (vidi u|esti, izlesti). }e- stoji po juz-
nome govoru mj. negdnsnega 16; u istocnome glasi
lesti. u zapadnome listi. — Bijed je praslaveiiska,
isporedi stslov. Ip.sti, rus. .-vksTi., ces, Icizti t lezti,
poj. Iez6. ima i stprus. lise (s = z), gmize, te
moze biti i balticko-slavenska rijec. — Moze liiti
srodno sa snskrt. ranh, hitjeti; sumnivija je srnd-
nost sa snskrt. rah, ostavlati i langh, skakati,
kod prvoga radi znacena, kod drugoga radi gh-
— Izmedu rjecnika u Vrancicevu (scandei'e' i, u
Mikalinu (listi, hoditi potrbusice ,serpo'), u Bje-
lostjencevu (,lezem, plazim trbusce .serpo'. 2.
lezem gore ,serpendo ascendo , scando , in-
scendo'), u Jambresicemi (lezem , serpo'), u Stu-
iicevu: (grijeskom po dubrorackome govoru, po
kojemu se infinitivima na sti dodaje ti) |estiti.
V. Jeziti s dodatkom da se nuliodi u pisca Krm-
potica (?).
a. vidi 1. laziti, a. Razciniti cu clovika,
koga sam ucinio, s zemje, od clovika do dobitka
i lizucih do letecih nebeskih. Bernardin 95. gen.
6, 7. Da porode voda Ijezusta i letusta vrhu
zemj.e N. ilauiaa 114''. gen. 1, 20. Gladan mis
Ijezudi nesrecom nabata od musje na vrata. b.
Mencetic 334. Goli spuzi svuda Ijezu. M. Ve-
tranic 1, 14. Tuj Ijezu mravi. 2, 269. Ka li
(stvar) ono svim boje od tizih ke lizu, iz-
dalek' vidi so nego li na blizu? D. Ranina
121b. Svaka (zmija) poce listi. D. Barakovi6,
vil. 61. Po srcu jer ti lizo od I'le bica crv
pakleni. L Ivanisevic 180. Jr'to ni Ijeze ni
grede. (D). Poslov. danic. Po zemajskih ne htij
listi, ... i svu misao digni gori. J. Kavanin
500a. Jer gad smradni svu noc lize. V. Dosen
206a. Krpe vise, nsi lizu. 209a. Nit' se ima
izcikat da mala zmija lezuca veca ucini se.
Blago turl. 2, 159. Vec promisli sva stvorena i
lizuca i plazuca . . . And. Kacic, razg. 3'>. Na
trbuhu moras uvik listi. M. A. E,elkovi6, sat.
r6a. Iz lie lepir misto crva lize. J. S. IleJkovi6
287. Lepir pako, kako se progrize, odmah drugu
pram svojemu lize. 318. Zmije koje po zomji
lizu. I. J. P. Lucie, razg. 80. Po noj lizu guje
i akrapi. Nar. pjos. juk. 461. Kad je guja ri6i
razumila, ona lize priko bilog grada. Hrv. nar.
pjes. i, 97.
b. moze biti znacene kao kod 1. laziti, b, a).
Sini lizihu k liej. Korizm. 46a.
C. vidi 1. laziti, b, b) i c).
a) 0 celadetu. Kako clovik obnoc speci
cudnovate strahe vidi razlikove saiie snedi, . . .
da pokle se jur osvisti, ... na bo|e se pojti
spravi, van nevo]e pocne listi. D. Barakovid,
Vila. 171.
b) 0 zivotini. (Marvo) priko zime plan-
duje po snijegu gladna, na riu nitko ne ima
brigu, od drveta do drveta li/.e. jedva koju gran-
cicu ogrize. J. S. Re}kovi6 193.
d. peti se na vi.^oko (jer biva s mukom i
trudom). Ki po liej (sknli) lize. Naru6n. 49a. Nu
kad me lie (gore) blizu srite nod i tmina, uza
riu da lizu, ne bi mi na6ina. H. Lucie 217. Koju
gospoju jer na blizu ovdika jur vidim, na nebo
ja lizu, ter so ne (ne?) uavidim. 229. Vrhu
gore grada blizu gdi pokorni )udi lizu. D. Ba-
rakovid, vil. 2.36. UzadoSe lizu6i na planinu.
And. Kacic, kur. 154.
e. vidi 1. laziti, c. Nek mu vodo po livadi
lizu. J. S. Rejkovid 305.
f. M preniHenome smislu, o demu umnome.
Tim putom odluke ove druzbo lizu. I. T. Mr-
navid, osm. 134.
l^ESTOVACA, /. ime po}u u Bosni. F. Jukic,
zem}. 34.
1. I^ESTVA, /. lestva zove se kolac na fiem
visi vedrica kod zdenca na vagu. u Sisku. F.
Hefele.
2. LESTVA
251
1. LES
2.„XiESTVA, /. vidi }estve.
^ESTVE, /. j;L spraoa po kojoj se moze lakse
uzlaziti na visoko, Hi slaziti s visoka. prvo je
znacene: sprava nacinena od dvije yrede jednako
udajene jedna od druge na koje su na jednake
daline pribijena popnjeko brvna Hi uske daske
ali dosta corste, te se na ove jjostavlaju nogc iz-
mjenice kod pehana (nem. leiter, isporedi lojtra).
poalije va\a da se rasirilo znacene i na spravu
od drva Hi od kamena u koje su mjeste brvana
po dvije daske od kojijeh gorna stoji vodoracno
a dona okomito, tako da izmedu jednoga koraka
i druyoga nema prazna mjesta Hi su grede sto
se doticu u takovome polozaju jedna do druge.
— Nalazi se i sing. }e.stva u istome znacenu. —
Kao sto Miklosic i Danicic misle, postaje od
|esti (isporedi |esti, d). — Od xvr vijtka (ali
vidi i jestvice).
a. }estve, geyi. lestava. — Izmedu rjecnika
u Vrancicevu (listve ,scala'), u Mikajinu (listve,
skale ,scalae'), u Belinu (listve ,scala, stromento
noto' jScalae' ; listve pomicae ,scala portatile'
jScalae gestatoriae'; listve na zavit ,scala fatta
a chiocciole' .cochlea' GiBb), u StuUcevu (listve
,scalae' po piscu Lastricu), u Vukovu : (u Barani)
,die leiter' ,scalae'. [vidoj stube, cf. merdivene.
Ta ogan hoce vam biti i listve ka nebu. F.
Vrancic, ziv. 11. Vidje jedne skale aliti jedne
Ijestve. M. Divkovic, aauk. 216^.. Sade niz listve.
M. Eadnic 242^. Jakov vidi Boga svrhu onije
listava koje se doticahu neba. 284:J^. Listve na
zid naslonise. I. Zanotti, en. 30. Sunca pasu, u
kojoj sa prijetke njeke, ko se od Ijestva nasijeh
kazu. J. Kavanin 472b. Pada vratolomno niz
listve iliti skale. A. d. Bella, razgov. 69. Drugi
pripravjahu cavle i bate, a druzi konope, a niki
listve. M. Lekusic 94. Naslonise listve s obe
strane kriza. 136. Iduci niz listve . . . niz listve
hoditi ... J. Filipovic 3, 183'\ Cinase sebi listve
po kojim bi uzasao. P. Knezevic, osm. 62. Tot
Josipa ugledase da se k liima priblizase nosed
listve, da ga skine s kriza. muka. 50. Skale
iliti listve. F. Lastric, od' 120 Obsisti ce tebe
neprijateji, metnuti listve uz tvoje zidove. 254.
Ako zelite od niova ubostva vama listve napra-
viti po kojim cete uzaci na nebesa 367. Evo
prislonise listve uz kriz. test. 119b. Vi znadete
da se uz listve no more uzaci ne stajuci na ko-
li6e ili skaline. ned. 153. Stije se u kiiiga na-
zvanim ,listve nebeske'. 319 Listve ^po kojim
uzodimo u slavu nebesku. svet. 59b. Cinilo mu
se je da je uzamsi listve na zid motnuo. A. Ka-
nizlic, utoc. 58 ^^estve Jakov|eve. E Pavic,
ogl. 62. Donesose listve cli skale. M. Zoricic,
zrcalo. 80 Tad bijahu objavjene jednomu sve-
totnu covjeku listve, ali za rijet da svak razu-
mije, jedna skala doli u paklu po kojoj sidose
u one muke. D. Basic 167. Pavsi na listve ka-
menske. Blago turl 2, 149. Turci . . . na grad
udarise . . noseci . . . skale oliti listve. And.
Kaci6, razg. 105. Prislonivsi listve na bedene.
kor. 410. Da gospodar usiluje slugu da mu
listve oli skalu drzi. M. Dobretid 219. Ter on
trazi Ijestve po pridvorju. Nar. pjes. juk. 330.
Na tavan, eto ti jestve. Nar. prip. bos. 1, 49.
h. Jestva. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjenceou (listva, v. lojtra) t u Vol-
tigijinu (listva ,scala" ,treppe, stiege'). Uzleze na
Ijestvu. P. B. Baksid 178. Jakob videl je po
lojtri aliti listvi hodeci angele P. Vitezovid,
kron. 5. Jedan od nih uzide na listvu. M. Le-
kusid 136.
c. na dva mjesta xvii vijeka ima oblik za
mnozinu |estvi (dakle gen. lestvi). Po naravi
cijeda tegode tijela ne mogudi uljesti na koju
stvar visoku, ulazo po majsiori^'ij nacinivsi
Ijestvi. M. Divkovid, bes. 224'''. "Vidje sveti
Jakov jedne Ijestvi koje stajahu na zomji, a vrhi
se doticase nebesa. 2833'.
LESTVI, /. pi. vidi }estve, c.
LESTVICA, /. vidi lestvice.
LESTVICE, /. ptl'- dem. }estve. — Ima i sing.
].estvica, i nalazi se vec xiii vijeka.
a. |estvica. — Izmedu rjecnika u StuUcevu:
listvica (s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i
Jestvica ,scalae', i u Danicicevu: lestvica ,scala'.
— U svijem je primjerima u metaforickome Hi
u prenesenome smislu.
a) u metaforickome smislu. Raduj se, lest-
vice, vbzvodesti judi svoje vb nebesbnyne krovy.
Stefan, sim. pam. saf. 26. Takovy ubo krepo-
stiju very srbdbcnyje prepojasavb se istinb-
noju juboviju jeliko vb G-ospodu podbpiraje se
unibnoju lestviceju na vysotu dobryje deteli
vbshoditb. Danilo 54. Daj da recemo da je
prosvjeta kao Jestvica i da je na lioj dvadeset
precaga. Vuk, priprava. 134. Opisah sav casni
post, da bi u jedan mah mogao pregledati ovu
duhovnu lestvicu koja nas vodi od zemje na
uebo, ... a sad demo se pozabaviti na nekim
precanicama nezinijem. D. Danicid, pisma murav.
113.
b) u prenesenome smislu. Lestvica za bi-
|ego ,stemppl-scala'. Jur. pol. terminol. -181.
Dionice potpadaju pod bijegovinu ii ^estvice.
Zboraik zak. 1870. 115. — Sad se iipotreblavn i
u muzici prema tal. scala i nem. tonleiter. P.
Budmani.
b. ].estvice. — Od xv vijeka, a izmedu rjec-
nika u StuUcevu (listvice ,scalae'). — C7 svijem
je primjerima u pravome smislu. Vrze remenne
lestvice na visoki turan. Pril. jag. ark. 9, 127.
(1468). Slazedi niz Ijestvico ali skale. B. Kasic,
per. 63. Stojedi on na skalah ili Ijestvicah od
crkve. in. 17. Na visokoj brajdi grozdovi istina
vise, niti je vsakomu |estvic do nih. F. Kurelac,
dom. ziv. 56.
LESTVICAN, Jestvicna, adj. koji pripada }est-
vici. — Izmedu rjecnika u StuUcevu (listvican
,scalaris'). — Madi ovijeh primjera vidi Jestvice,
a, b) na pocetku: Za koji se pravni posao }est-
vicna pristojba namirit ima. Zbornik zak. 1853.
817. K pristojbam postctnim i Jestvicnim t. j
po poreznoj Jestvici. 1863. 685. — l^estvicni kao
supstantiv (muski nadimak, vidi ^estvicnik), na-
hodi se xiii vijeka. Jakoze o sihb rece Lestvicny.
Sava, tip. stud, glasn. 40, 140. Rece ubo Lest-
(v)icnyj. 146.
^jESTVICNIK, m. ,Glimacus', pridjevak mo-
nahu sv. Joanu koji je napisao knigu pod imenom
,l^ostvica' (, Climax'). F. Ivekovid. rjecn. — ispo-
redi ;^estvicni kod |e3tvican. Svetoga Jovana
^estvicnika koji nam je ostavio svoju visoku
umotvorinu pod imenom |estvica. D. Danicic,
pisma murav. 113.
l^ESTVINA, /., ^.ESTVINE, /. i>Z. augm. jestva.
— U StuUcevu rjecniku: Jestvina, Jestvine ,3calae
nuUius momeuti'.
1. IfiES, m. mjesno ime, vidi u Danicicevu rjec-
niku: Lesb, grad ne daleko od Skadra na Drinu,
italijanski ,Allessio' : ,nize Sirokoga Broda u
Lesu' bjehu 1368 gospoda zetska Sracimir i
Durad. M(on. serb). 177 (grijeskom 197). 1368.
cf. Lesb ; Lesb, gledaj Lesb (grad) : ,u Lesu' je
(oko) 1450 pisao Dubx-ovcanima Skenderbeg'.
M(on. serb). 442, ali u istome spomeniku nema
1. LES
252
l^ESNICA, b.
nigda e nego je mjeste nega e: kanzilera, veru-
jete, meseca, piemen i tern b. — / sad se kaze Les.
I od !^e§a i od Eaca grada, od Kavaja i Obloma
grada. Nar. pjes. vuk. 4, 77. I od ^je§a i od
grada Dra6a. Pjev. crn. 105^. Od Kavaje, ;^esa
i Mokrina. Ogled, sr. 229.
2. ^ES, m. ime musko. — Pisano Lesb «< pri-
mjerima xiv i xv vijeka, i po svoj prilici trebalo
hi citati Lije§ (vidi), a izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (Lest, ime musko). Dedb imb Lest. Dec.
hris. 29. Dragosb i Lesb i Milbsa. 35. Nikolicb
i LeSb. . . Sinb mu Lesb. 37. Otfijcb imb Lesb.
49. LeSb Tuzb i z defciju. . . . Dbminbko i Lesb.
55. Vojevodi Durdu i Lesu Durasevicemb. Spom.
sr. 1, 49. (1404).
l^ESAK, ^leska, (vidi Lijesak, Lijeska), m. ime
mjestu blizii Tetova u Staroj Srbiji. — Vaja da
je isto mjesto sto se pomine pod itnenom Lesbskb
xni vijeka i poslije (Lesbskb je nominalni oblik
adjektiva kod kojega je u drugijem oblicima
moglo ispasti h, a onda i s iza s, te postati
osnova Lesk). — 'Izmedu rjecnika u Danicicevu:
Lesbskb, grad koji je Stefan Nemana osvojio od
Grka ,u dolbiiemb Poloze'. St(efan, sim. pam.
saf). 8. (Okaz. pam. saf.) 69. pomine se s onim
gradovima koji su bili u onom kraju gdje je bio
Velbuzd. — 0 svemu tome vidi S. Novakovic,
zemj. 55 — 57. U dolnemb Poloze u Lusce. Glasnik.
49, 3G3. (1326). — Selo Lesbkb. Glasnik. 24, 272.
(1395).
l^iE^ANI, m. 2)1. mjesno ime, vidi u Danici-
cevu rjecuiku : Lesani, selu je Studencanima
crkve arhandelove u Prizrenu isla meda ,otb Le-
§ani i otb Trbnija', tako i selu Vojincu iste crkve
,otb Sopina i otb Lesani'. G(Iasnik). 15, 277.
(1348 V).
LESANIN, ot. covjek iz jesanske nahije (vidi
kod |e§anski). — Mnozina: ^jesani. — U na-
rodnoj j)jesmi crnogorskoj nasega vremena. O
Ivane od J^esana glavo, hajde brze u tvoju na-
hiju. Nar. pjes. vuk. 5, 90.
]|^EoANSKI, adj. il^esanska nahija u Crnoj
Gori. Glasnik. 40, 34. — isporedi ^^eskopoje.
Okupise lesansku nahiju. Nar. pjes. vuk. 5, 90.
Od krvave nahije le.sansko. 5, 419. U|egose na-
hiji ]e§anskoj. Pjev. cm. 173*>.
LESAN, l^iesna, m. ime selu u Bosni u okrugu
Tuzle Done. Statist, bosn. 94. Na Le§an su na-
hrupili Turci. Osvetn. 5, 126.
1.jE&ASK, vidi l^esak.
J^ESc-, vidi Jest-.
^jESCANSKI, adj. koji pripada Lijescu (mjestu),
vidi ti Danicicevu rjecniku: le§tijanskyj, §to pri-
pada Lestiju : ,vb pustyni le§tijanskoj' u pod-
rucju despota Stefana. M(on. serb). 277. (1412).
l^ESCEVINA, /. vidi jeskovina, a. — IJ nase
vrijcme u Istri. Le§cevina .lignum colurnum'.
D. Nemanic, cak. kroat. stud. iftg. 53.
J^Ei^EV, adj. koji pripada J^jCSu (vidi 2. J^g§).
ako uprav ovo glasi Lijes, tad treba citati LijeSev.
— xiv vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu:
Lesevb po ovome primjeru: Ivanko Le§evb brat.
Mon. serb. .364. (1389 — 1405); u istome se 82)0-
meniku mijeka e i e. — Jos prije kod mjesnoga
imena, vidi u Daniiicevu rjecniku: Lesovb, selu
jo ,MbsutistGmb' i§la meda ,u Losevu rudinu'.
G(lasnik). 1.5, 278. i zabjelu u Slatini ,u Lesevb
dol'. 15, 283. (1348?). — U Leseva selista. Defi.
hris. 56.
VESEVA, /. ime selu u Bosni u okrugu sara-
jevskame. Statist, bosn. 24. I
^ESEVIGA, /. ime selu u Crnoj Gori u na-
hiji katunskoj. Glasnik. 40, 18.
1. j^eSeVIC, m. ime selu u Dalmaciji u ko-
taru kotorskome. Repert. dalm. 1872. 10.
2. 1^E§EVIC, tn. prezime. — U nase vrijeme.
Eto ti im popa !^e§evi6a. Nar. pjes. vuk. 4, 383.
Knigu pope i^esevicu pise. Pjev. cm. 230b.
Jednu dase l^eseviiu Vuku. Ogled sr. 460.
Jedno ti je Lesevi6u Zarko. Osvetn. 5, 58.
^iESEVOSTUPAO, J^esevostupca, m. covjek iz
J^eseva Stupa. Vuk Legevostupac poje. P. Pe-
trovi6, gor. vijen. 68.
LE§EV STUP, m. ime selu u Crnoj Gori u
nahiji katunskoj. Glasnik. 40, 18. Vidi Vuka
iz l^eseva Stupa. Ogled, sr. 47.
^ESICA, /. dem. lijeha. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika a Vukovu. Lesica ,lira'. D. Ne-
mani6, cak. kroat. stud. iftg. 43.
^ESINA, /. vidi lesina. — U nase vrijeme u
pisaca Hi mozebiti u naroda, jer se grijeskom
shvatilo kao da je -e- bilo negda e. Mijatovu
|esinu raspori. S. Lubisa, prip. 239. Pade nevi
i)abu}ak, ugrabi je nas bambrak, s nega s|usti
mjesinu, pa ga spremi u Jesinu. (Misli se ja-
buka, kad padne sama, pa je dete uzme i izede).
Nar. zag. nov. 72.
XjESKA (zemla), f. vidi kod leski. — U na-
rodnoj pjesmi oosanskoj nasega vremena (neko-
liko puta), u kojoj se ocito govori kao o nekakvoj
nepoznatoj zem^i. Jer nam vala dugo putovati,
preko Srpske i preko Bugarske, preko Leske i
preko Arapske. Nar. pjes. petr. 3, 348.
^ESKO, m. ime 7nusko, isporedi 2. {j6^. — U
spomeniku xiv vijeka, i otale u Danicicevu rjec-
niku (Lesbko). Glasnik. 270. (1348?).
I^ESKOPOJjjAC, ^eskopojca, m. covjek iz J^es-
kopo^a. — U nase vrijeme. ;^eskopo]^ci na glasu
junaci. Nar. pjes. vuk. 4, 77. I od ^lesa i od
grada Draca pa od Bara i Vucina bijela, Lesko-
pojce od Krajine bojce... Pjev. cm. 105^.
;^ESK0P0^E, n. ime poju u Crnoj Gori (ispo-
redi |esanska nahija kod leSanski). Koji osvoji
ravno l^eskopoje. Nar. pjes. vuk. 5, 82. Od rav-
noga mjesta Leskopoja. Pjev. cm. 321''. I otide
ravnu l^eskopoju. Ogled, sr. 6. Do Kokota vise
!^eskopo|^a. P Petrovii, gor. vijen. 115. (Mede
su u Crnoj Gori bile) od istoka . . . ispod Ko-
mana povrh Leskopoja. Glasnik. 40, 8.
;^EiSKOV, adj. ^^eskov Do^ ime mjestu u Crnoj
Gori, isporedi ](jeskopo}e. U ravnome domu ^iOS-
kovome. Ogled, sr. 430. ~—
XjESK0Vi6, m. prezime. — U narodnijem
pjesmama crnogorskijem nasega vremena, Do tri
brata do tri ^^eskovica. Pjev. crn. 143*. Prebi-
jele ovce ]^eskovi6a. Ogled, sr. 243.
Ir<E§NICA, /. mjesno ime. — Kod a po svoj
prilici treba citati Lije§nica (vidi), a mozebiti i
kod c, a)—c).
u. u Bosni, vidi u Daniiicevu rjecniku: Le§b-
nica, mjesto u Bosni na Usori : ,na Usori u Lis-
nici'. M(on. serb). 2.35. (Spom. sr.) 2, 44. (1399).
— Vidi i F. Racki. rad. 50, 73. — Sad pole i
rijeka u Ilosni. V. Jukic, zemjo}). 34, 40. Pro-
jezdili uz Lijpsnicu rijeku. Osvetn. 7, 23.
b. u Srbiji. a) vidi u Vukovu rjedniku: 1. voda
koja utjece u Sibenac ,name eines flus.ses' ,fluvii
nomen'. — 2. varoSica navrh Mafeve blizu Jadra
i Drine ,namo eines stadtcbens' , nomen oppidi'.
— .3. Begova I^e§nica, selo u Jadru ,name eines
dorfes' ,pagi nomen'. Hajte listcm u ^ioSnicu
b'jelu, Loznica nam u nevo|i cvili. Nar. pjes.
J^ESNICA, b.
253
i^eStak
vuk. 4, 251. Dobro cuvaj Cera i Lesnice. 4, 288.
— h) selo u okrugu pozarevackome. K. Jova-
novic 141. — Vidi Lesnica, b.
C. selo u Vasojevicima, bice sad u Crnoj
Gori, vidi S. Novakovic, obi. 75.
d. isto se mjesno ime nalazi jos nekoliko
puta u spomenicima.
a) selo i rijeka ii spomeniku xiii vijeka.
Sela (vaja da treba citati selo) Lesbnica (u
istome spomeniku stoji drugdje ja mj. e, vidi
drugi primjer). Spom. stojan. 8. U rjaku u
Ljasbnicu. 9. (1254—1264).
b) Lesnica. Spom. stojan. 185. — Prije
nasega vremena.
c) uprav ^jBstnica, ali se -t- sad ne izgo-
vara, vidi u Daniciceou rjecniku : Lesttnica,
crkva je treskavacka imala nivu ,vb Lestbnici'.
G(lasnik). 11, 135. moze biti da je sadasiie selo
,Leschnitza' kod Kriceva, gdje izvire Treska.
Hahn, reise. 176.
l^ESNICAN, |esnicna, adj. koji pripada jes-
niku (lijesci). — Samo u Stulicevu rjecniku: ,ex
corylo (arbore)'.
JhESNICANIN, m. covjek iz (kojega mjesta)
^esnice. — Mnozine : Jjjesnicani. — U Vukovu
rjecniku: ,einer von Lesnica'.
l^ESNICISTE, n. mjesto gdje je bila ^esnica
(vidi Lesnica, b, a) bb) i ^esnica, a pod 2). —
Vuk zove na jednome mjestu ovako ^esnicu, kad
je bila poharana i popa(ena. Vojska srpska udari
preko ^esnice (ili, upravo re6i, preko l^jesnicista).
Vuk, dan. 3, 202.
lyiESNICKI, adj. koji pripada (kojemu mjestu)
^esnici. — Od xiv vijeka (kod mjesnoga imena)
a izmedu rjecnika u Vukovu (,von ^^esnica'). U
Lesbnicbkii potokb. Svetostef. hris. 12.
i^ESNIK, m. rod (kao mali orah) na lijesci;
gdjegdje znaci sto i lijeska (vidi u rjecnicima).
— isporedi |esnak. — Akc. se mijena u gen. pi.
jesnika. — Postaje od osnove lesk, od lijeska
nastavkom bniki. te bi uprav glasilo lescbniki>,
all -c- ispada izmedu sin. — Naj prije se na-
lazi u spomeniku xiv vijeka (vidi u Danicicevu
rjecniku), ali kao mjesno ime, te se ne zna, znaci
li jednu bijku (lijesku) Hi mjesto gdje rastu li-
jeske; poslije se jav^a od xvi vijeka. — Izmedu
rjecnika u Mika^inu (|esnik, lisnik ,nux pontica,
praenestina, avellana'; |esnik, dub ,corylus'), u
Belinu (,nocchia e nocciuola, frutto noto ,nux
avellana'), u Stulicevu (lesnik, v. |esnik; lisnik,
V. Jesnik; |esnik, dub ,corylus'; Jesnik, vo6e ,nux
pontica, nux praenestina'); u Vukovu: 1. ,die
haselnuss' ,nux juglans' (sic). Dva |esnika orahu
su vojska. — 2. (u Boci) vide lijeska; u Dani-
cicevu: lesbnikb, selu je Sakatu isla meda ,u
lesbnik'. G(lasnik). 15, '287. (1348?). A jagoda
svaka veca je neg Ijesnik. M. Vetranid 2, 273.
Lesnika zlopistnago. Muka bl. grozd. danic. star.
2, 311. Koliko malb lesnikb. Glasnik. 25, 33.
(xvii vijek). Dva Jesnika orahu vojska. (Z).
Poslov. danic. Da po lugu pokupe Jesnike. Pjev.
crn. 166a. Od |esnika kupe napravili Nar. pjes.
petr. 2, 176. Dva |esnika orahu (su) vojska.
Nar. posl. vuk. 57. ^esnik probusen, kad ga
crv izjede. Vuk, rjecn. kod busak. Mane zrna
}esnika, teze grude celika. Srp. zora, god. 2, sv.
6, str. 138. Zir, lesnik, kesten, i t. d. imaju
kupu koja ne opada. K. Crnogorac, bot. 57.
^esnik, Corylus avellana L. fructus (Stulli, Vo-
dopi6). B. Sulek, im. 210. — Metaforicki. On ce
vi prinijeti dara iz pusakah vrudije }esnikah.
Pjev. crn 230b,
;^ESNiKOV, adj. koji pripada jesniku. — U
Vukovu rjecniku: 1. n. p. }uska ,von haselnuss-
,nucis juglandis'. — 2. (u Boci) vide ^eskov. —
Zrno kao jesnikovo. S. Liubisa, pric. 125.
l^ESNIKOVINA, /. vidi |eskovina. — Samo u
Stulicevu rjecniku: , lignum ex corylo'.
:^ESNISTE, n. vidi lijegce. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: ,coryletum'.
]^E§NISTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz |es-
niste. — sasma nepouzdano.
LESNA, /. mjesno ime. — Prije nasega vre-
mena. Lesbna. S. Novakovii, pom. 137.
JjESNACIC, m. dem. Jesnak. — Moze znaciti
rugu bi^ku. Lisnacici slatki, trasi (Durante),
Cyperus esculentus L. B. Sulek, im. 201.
:^ESNAK, m. vidi Jesnik. — Akc. se mijena u
gen. pi. Jesnaka. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Vrancicevu (li§nak ,avelana'), u Mi-
kajinu (li§nak, voce , avellana, nux minima, pon-
tica, praenestina, haeracleotica'; lisnak, dub , co-
rylus'), u Belinu (lisnak ,nocchia, e nocciuola,
frutto noto' ,nux avellana' 511b), u Bjelostjen-
cevu (lesnak , avellana, nux pontica, nux praene-
stina, nux abellina, nux corylli'; lisnak, v. les-
nak), u Jambresieevu (lesnak ,avellana'), u Stu-
licevu (v. Jesnik), u Voltigijinu (lesnak ,nocella,
nocciuolo' , haselnuss'; lisnak, v. lesnak). Lisnaci,
kastane, ... M. Marulic 77. Ki ce lisnak
z nutar jisti, lupinu mu mora zgristi. P. Vite-
zovic, cvit. 60. Dva lisnaka orau vojska. F.
Lastric, ned. 311. Lisnak, kog' bi crv pro-
bio. V. Dosen 38a. ]^upinu od oraha, od ba-
jama, od lisnaka. M. Dobretic 393. Niti bi se
to nima dogodilo, buduci da su dva lisnaka orau
vojska, i isto prijaki Herkules proti dvojici, a
mane protiva hi|adi moze vojevati. D. E,api6
435. Dva |esnaka orahova vojska. Nar. pj es.
juk. 109. Su u Kasele drobni lesnaki. Nar. pjes.
istr. 3, 16. Dva lesnaka orahu vojska. Nar. posl.
stojan. 54. Lesnak ,nocella'. na Rijeci. P. Pi-
lepi6. Lesnak, Lesnik (Milicevic),^ Corylus avel-
lana L. fructus (Kuzmi6). B. Sulek, im. 195.
Lisnak (lisgna^ u mletackome rukopisu), nociuolo
(Kuzmic), nux avellana (u mlet. rkp., Durante),
Corylus avellana L. fructus, v. ^esnik. 201.
i^ESNAKOV, adj. koji pripada jesnaku. — IT
Mika^inu rjecniku: stvar ucinena od drva lisna-
kova , columns'.
]^ESNANIN, m. covjek iz sela Lijesna. —
Mnozina : l^fesnani. — U nase vrijeme. I negovi
Lesnani ostali. Nar. pjes. vuk. 5, 422. I pred
nima od Lesnana Ivo. 5, 282. Od Gorfiina ^es-
nanina. Pjev. crn, 46a.
:^E§NiCl6, m. dem. |esnik. — U nase vrijeme.
Daj mi, Boze, ja orascic, ja lesnici6. Nar. prip.
vil. 1868. 111.
^iESNIK, m. vidi }6snik. Ili se uzme onoliko
oraha ili |esnika koliko je cireva. M. D. Mili-
6evi6, ziv. srb. 1, 107.
J^EST, m. ili f. mjesno ime. — U spomeniku
(oblik je Lestb). — Prije godine 1346. U Lesti.
Spom. stojan. 38.
;^E§TAK, Jestaka, m. {eskovo grmje. — Po-
staje nastavkom jakt od osnove lesk, te se kj
mijena na c, pa onda od sc postaje s6 i st. —
U nase vrijeme (i s oblikom |es6ak), a izmedu
rjecnika u Vukovu (.ein haselbusch' ,coryletum').
Plac kudni sa lesdakom (u Srbiji u okrugu sa-
backome). Sr. nov. 1869. 178. — I kao mjesno
ime u Srbiji u okrugu crnorijedkome. Livada u
Lestaku. Sr. nov. 1868. 347,
:^EISTAK0VAC
254
^iETI
^jESTAKOVAC, ]^estakovca, to. kajkavski Le-
stakovec, ime selu ii Hrvatskoj u zupaniji va-
razdinskoj. KazdijeJ. 102.
LESTAN, Jrt. Lestan, ime mjestu u Srbiji u
okrugii jjozarevackome. I^Iiva u Lestanu. Sr. nov.
1867. 31.
][jESTANI, m. pi. mjesno ime.
a. selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj.
Razdije}. 127.
b. Lestani, selo u Srbiji u okrugu hiograd-
•ikome. K. Jovanovid 98.
e. pomine se ovo ime u spomeniku xiv vijeka,
vidi u Danicicevu rjecniku: Lestani, selu je Ra-
desi isla meda ,od Lestanij'. G(lasiiik). 15, 281.
(1348 ?).
i^ESTANKA, /. vrsta kruske. I. Pavlovic.
LESTANSKA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
uzickome. K. Jovanovic 163.
]^ESTANSKI, adj. koji pripada ^estanima,
vidi Lestani, b. Lestanska Keka kao ime vodi,
Glasnik. 19, 184.
^ESTANSKO, n. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Lestanbsko. S. Novakovid, pom. 137.
1. l^ESTAR, m. ime mjestima u Srbiji (Lestar
i Lesear). a) u okrugu crnorijeckome, Livada u
Lestaru. Sr. nov. 1863. 556. — b) u okrugu kra-
gujevackome. Niva u Lescaru. 1861. 130. -~ c) u
okrugu piozarevackome. Livada u Lestaru. 1872.
596. — il) u okrugu smederevskome. Niva u Les-
taru. 1873. 267.
2. LESTAR, lieitral?), m. Lestar, ime mjestu
i( Srbiji u okruqu cuprijskome. Livada u Lestru.
Sr. nov. 1875. 242.
1. ^^ESTARKA, /. neka ptica. — li Vukovu
rjecniku: ,das haselhuhn' ,Tetrao bonasia Linn.'
[of. kokica 2].
2. l^ESTARKA, /. Lestarka, ime mjestu u Sr-
hiji u okruiju jagodinskome. Niva u Lestarki.
Sr. nov. 1863. 318.
j^ESTO, konj. samo da. — vidi |e, f. — U
duhrovackoj i)Oslovici xvii vijeka. Dje pase da
pase, Ijesto da se doma oteli. (D). Poslov. danic.
LETAN, ]etna, adj. koji pripada (etu. ~ ispo-
redi jetni. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
Irti.n-b, rMS. .vbTHuii (samo prema |eto, b), ceLletny.
- Tzmedu rjeinika uBi'linut\]6tx\\ ,estivo",aestivus'
i'Ji)*; ,annale' ,annalis' SBa), u Bjelostjencevu (letni,
g;odibcni ,aestivus'. 2. ,annalis, annarius, annuus'),
■u Jambre.sicevu {latni ,annuus, aestivus'); u Stu-
lic.ivu: v. Jetni (nema nego Jetan, vidi Jetiii); u
Viiltigijinu (letni, v. letinski; litni ,estivo, esti-
vale' ,sommerlich' ; Jetni uz Jetinski), u Vukovu
(jetni ,sommer-' ,aestivus'), u Danicicevu (vidi
|eti'u).
a. prema Jeto, a. Zimne pase . . . Sb vsemi
liii.sami ziranimi i letnimi (moglo bi se citati i
leti'iimi, vidi Jetiii). Mon. serb. 12. (1222 — 1228).
4 vriiueua lota, joze jo primaletiie, lotno, pod-
zimno i ^zimno. §. Ko/.icic 7''. Ti s' Ijetni moj
hladaU. S. Menfiotic 341. Kolik jo Ijotni danak.
M. Votranid 1, 21. No p:lodamo zimne noci, ali
duzijeli Ijotnijeli dana. N. Najoskovid 1, 165. Ja
sam Ijotni cvit prid tvojijem o6ima. M. DrSid
401. Ah, noumrli vitozovi, anazna srca, smiono
obraze kazahoto podnosedi Ijetna sunca, zimno
mraze. I Gunduli6 288. Ali sve se vode staju i
jozoro srod no (dnbrave) cine, Ijetne danke u kom
traju lijope vilo od pianino. 402. Drag razgovor
u dni litne lijopijoh vila i pastira. (jr. Palmoti6
1, 87. Da 86 okolo mono blazno Ijotna sunca,
ziiiirt iin:i/.iin, ;', :{') NT.* « tolikoiu nomilosti
grad s nebesa Ijetni pada. 2, 53. Ljetno sunce
nih ne pece. P. Kanavelic, iv. 91. Nit' se uzdaj
u zimnu vedrinu ni vi Ijetnu oblacinu. (D). Po-
slov. danic. Na daleko od Riiua Ijetni dan lioda.
I. Dordic, ben. 14. Snig u litno vrime. A. Ka-
nizlic, utoc. 364. Perivoji u kojijeh sam pro-
vodio ljetno vrijome. D. Basic 48. Napuniste
spremo 2itom i ostalijem Ijetnijem dobrima 247.
Kad ce.s dubrit za lituo sijaue? J. S. Rejkovic
38. Za I'aricom od litne ces razi sijat. 117. Od
kojoga litna zetva biva. 171. Kvar nasim kuc-
nikom od litnih poslenika. 413. Niti vjetri niti
Jetna vrucina im dosaditi smi. J. Krmpotic, kat.
92. U zestini ledenoga mraza, u tegoci litno
suse. I. J. P. Lucie, razg. 132 Od vjetrica kre-
nuta ljetno u vrijome zrela u kiti jur psonica susiii.
P. Sorkocevic 586a. Litna pticica. G. Pestalic 230.
A djeveru te Jotno vrucine. Nar. pjos. vuk. 1,
156. Nit' je godina ni dvije, neg' Jetni danak
do podne. 1, 311. Trazio jo Jetni dan do podne.
1, 566. Otkud vama Jetni dazd nahodi? Nar.
pjes. vuk. 3. 219. Da proslavi krsno ime krasno,
krsno ime, svetog letuog Durda. 2, 433. Durdov
dan je Jetni svetac. Nar. posl. vuk. 78. ;^etni
je dazd ka' i vojska. (U (a-nqj Gori). 172. No
vaja vjerovati Jetnoj oblacini ni zimskoj vedrini.
195. IJhvati se s nim popojasko, te so ponesi
letni dan do podne. Nar. prip vuk. 59. U letiio
doba. Vuk, dan. 5, 38. Kad je bilo o Ivanu
dno Jetnome. S. !^ubisa, prip. 158. Kad udari
Jetna susa. 173. Ja vlacim Jetno ajino ka' da
jo Petrov dan. 266. — Metaforicki (o mladoj Hi
srednoj dobi). Tor ukaza u zeleni i u cvijecu
Ijotnijoh dana zrelo voce od jeseni, plod razumna
srca i znana. I. Gundulic 269.
1). prema Jeto, b. — U nekijem je rjecnicima
zabijezeno i ovo znacene, ali u nasemu jeziku to
biva samo kad je Jetan drugi dio u slazenoj
rijeci, vidi dvojetan, cotveroletan, malojotan, pu-
nojotan itd. vidi u Danicicevu rjecniku: letbiib
slozeno s brojem ,ennis': ,vbrastomb 30-letnb'.
Okaz. pam. saf. 58; Hi ako znaci: svnk^ godine,
sto 2)'>'i2)ada svakoj godini. Za Ijetni mu harac
stavi, da svo'om' vijecu klana. J. Kavaiiin 184*>.
Zapovidje da se donesu i prid nime rodom proslo
Ijetne zgode prediiijeh svojijoh godista. B. Zu-
zeri 9. Kolicak je dohodak Ijetni tvoga imana?
26 U zgodah Ijotnijeh roda nasega jodna stvar
lijopa spovijeda se. 78. U Ijotnijeli kiiigah reda
serafinskoga pripovijeda se . . . 141. Justin ]y'\-
salac starijeh Ijotnijeh zgoda. 30 5.
LETANL m. pi. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Letani. Spom. stojan. 185.
;^ETAST, adj. a Stulicevu rjecniku: v. godi-
stast. — nepouzdano.
J^ETENIC, m. ime zaseoJcu u Bosni u okrugu
banoluckome. Statist, bosu. 42.
LETL adv. jetom, u }eto, preko (eta (vidi Joto,
a).' — Uprav je toe. sing, (praslavenski lete) orf
Jeto bez prijedloga. — Praslavenska je rijec,
isporedi stslov. loto, ces. lete, />o/. locie. — Iz-
medu rjecnika n Belinu (Ijoti .di estate, in tempo
di estate'), ii Stulicevu (.aostivo tempore'), u Vu-
kovu (,im sommer' ,aostato'). Liti ima vezati
psa. Stat. po|. ark. 5, 285. Kako kad tmastinia
krejutmi oblak gust prikriv nobo dima, miga,
gromi u bust, . . . tozak drh6o liti, boji se, go-
vori: „(irrad mi 6o pobiti vinograd i bori'*. M.
Marulic 17. U tvojoj mladosti sada sva proctit
6e, jak Ijoti porivoj, Ua i cvijetjo ishodi. S. Mcn-
6eti6 88. Harna mu, dim, budi i zimi i liti. P.
Hoktorovic 60. Trava ka cti liti i zimi. M.
Driic 52. Tvoji su Uln.itii prijateji vazda bili,
LETI
255
letiSte
Ijeti i zimi, i tudini i mjestani. I, Gunduli6
220. Ljeti i zimi sved su ujedno druge mile.
458. Sluzicu yas sa svom moci ljeti, zimi, u
dne, u nodi. Gr. Palmotid 2, 186. Potoci nose
vodu zimi a osuse se ljeti. M. Radnic 264^. Nije
ugodan tako ljeti grom ... P. Kanaveli6, iv. 9(j.
Ljeti razdrijet kozuh. (D). Ljeti ribu iz mora,
a meso iz koze, er jedno i drugo stat dugo ne
moze. (D). Ljeti tovijernarica, a zimi kruha-
rica. (D). Mrav ljeti za zimu kiipi. (D). Poslov.
danic. Liti i zimi. A. Vitajic, ist. 481a. Ra-
holed se zimi i liti. J. Kavanin 54*. U svako
vrime, toliko liti, koliko i zimi. P. Filipovic 30.
Promina je visoka planina, na noj stoje i liti
oblaci. And. Kacic, razg. 265a. Nahodec se u
jednomu gradu, gdi se liti cutjase velika vru-
6ina. Blago turl. 2, 249. Kakono stable tkoje
liti jest odiveno listjem, jest ono isto tkoje zimi
bijase golo. 2, 252. Zimi svakoga miseca aliti
svako pefcnajest dana. Ant. Kadci(i 169. U je-
dnomu (stanu) pribivajuci liti a u drugomn zimi.
465. Ne mami mi sina leti od orana, zimi od
ovaca. Nar. pjes. vuk. 1, 104. Magurana govo-
rila: „Mladici me dobro hoce, dobro hoce, bo|e
nose : |eti nose za kalpakom, a u zimu u rie-
darca". 1, 174. Eda Bog da, |eti bolovao ! 1, 286.
Zimi vodu da nosi, jeti da zne psenicu. 1, 515.
Zimi bi se grudale devojke, . . . Jeti bace strucak
bosioka. 2, 377. Ko }eti gori, zimi godi. Ko
|eti hladuje zimi gladuje. Nar posl. vuk. 146.
Mnogi (daci) Jeti zaborave sto zimi nauce. Vuk,
ziv. 298. Ova je voda }eti tanka. S. Lubisa,
priji. 173.
:^ETIC, vidi Lijetic.
LETIOA, /. jetiste, jetoviste.. — U jednoga
pisca nasega vremena. ;(jetica i raskos kotorsko
gospode. S. liubisa, prip. 258.
IjETIN, adj. u jednoga pisca Dubrovcanina
XV m vijeka, u kojega kan da znaci: koji pri-
pada letini. Iza toliko dobara Ijetinijeh, iza do-
biti, iza casti ... D. Basic 181. Razmisjate po
vas dan kako mozete uzmnozit Ijetina dobra. 184.
1. RETINA, /. dohodak Hi prihod jedne godine :
uprav sva kori.it sto se vadi iz zem^e preko jedne
godine. — Postaje od jeto nastavkom ina: maze
se pomisliti na |eto, b (godina), ali va^a da je
i.Hprva znacilo naj potrebniju hranu, zito, sto se
rnda leti, te hi postalo od |6to, a. — Od xiv
vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicecu (,annona'),
u Mika^inu (litina, dohodak .census, vectigal, re-
ditus'), u Belinu (Ijetina ,entrata, cioe rendita*
.vectigal' 289*; ,annona' ,annona' 86a j ,raccolta,
per entrata' .annona' 602'J; ,anuata, cioe quello che
ad uno sidevo darinun anno ,annuum' 83^; ,frutti
d' estate' ,fructus aestivi' 332t>), u Bjelostjencevu
(letina ,fructus et proventus aestivus'), u Jambre-
sicevu (letina .proventus'), u Stulieevu (,aestas;
reditus, proventus'), u Voltigijinu (letina .annata'
.jahrgang; ein jahrliches einkommen'; jetina ,an-
nata, entrata' ,erndte'); u Vukovu: ,das jahr (in
riicksicht auf fruchtbarkeit)' ,annona' s primje-
rima : Kaka je Jetina ove godine ? Doci cu kad
saberem |etinu; u Danicicevii (letina , annona').
— U Stulieevu rjecniku i u Voltigijinu znaii
sto i Jeto, a i b, ali to nije pouzdano. §to se
obreta letine, zita i vina, i otb ovbch i otb ko-
bilt, polovina otb toga da se prodaje i da se nosi
u Ijerusalimb. Mon. serb. 134. (1348). Da se
daje vina gotova polovina crbkvy otb svake le-
tine. 531. (1485). Sto godb je vlastelb, jesu na
dvoru izb grada po vinogradihb skupiti letine
po otocehb i drugojde. Spom. sr. 1, 24. (1399).
Bude (= buduci) zatvoreni ne bi mogli letinb
sb otokb skupiti kako to i s kopna. 1, 96. (1409).
Skupise litinu. M. Marulic 58. Dobra litina,
dosta kruha i vina. Postila. g3b. Ni litine ni
blaga ne bise ostalo. Mon. croat. 258. ("1556).
Da bi se Bog svemoguci smilovao i Ijetine sacuvao.
M. D vkovic, bes. 494b. Kako bi skupili i svrstovali
Ijetinu. 752a. Buduci jur sva litina spravjena. F.
Glavinic, cvit. 356b. Litinu usilnu zitnice ce-
kaju. I. T. Mrnavic, osm. 126. Da je zemja ne-
plodna i od male i zloceste |etine. L Drzic 6.
Ne imam u sto cu skupiti litinu moju. L. Terzic
333. Davat cete kralu poti dio sve litine. P.
Vuletic 44. A kad susa 'e, nij' Ijetine. J. Ka-
vanin 486*'. Muci se staresina kucni za uzdrzat
svoju obitolu, i sa svim tizim litina ne rada. J.
Banovac, razg. 146. Pozeti jednu obilnu litinu.
pred. 44. Ljetina ,raccolta d' estate'. S Bud-
mani 418a. Od kola matematickoga koje kaze
dobru i zlu litinu. M. Zoricic, aritm. 11.5 Kad
ima biti rdava litina i obilata. 115. Covjeku
bogatu obilnu Ijetinu bastina donese. S. JRosa
Ilia. Onamo ti litina ostala, a ovamo rakija
nestala. M. A Rejkovic, sat. G6a, Imao je pri-
gledanje svrhu dohodak i litina cv\.o-vai(h). A.
d. Gosta 1, 35. Izgubiti ce litine od svoje crkve.
1, 76 Koji rasipju, pale, gule, popasuju i tlace
litine. 1, 181 Da Bog dopusti nam obilatu li-
tinu! M Dobretic 374. Da ne bismo imali skupu
i dragost hrane Ijetine. J. Matovic 521. Hodu
u nih svu moju litinu sasuti. D. Rapic 240.
Nima cini o litini kvara. J. S. Rejkovid 110.
Ne vjeruj letini dok' je ne metnes u ambar, ni
zeni dok je ne metnes u greb. (U Dubrovniku).
Nar. posl. vuk. 196. Za alu se misli da... leti i
vodi oblake i grad navodi na Jetinu. Vuk, rjecn.
kod ala. Koji nadvladaju, oni rod od |etine pri-
vuku na svoju zem|u. fcocZ jedogotia Od svega sto
Jetina donosi, naj veci dobitak imaju od u|a. kovc.
39. Da gleda ostalu Jetinu. dan. 3, 196. Sta cemo
jesti sedme godine? eto nedomo sijati niti demo
brati Jetine. D. Danicid, 3mojs. 25, 20. — U
ovome se primjeru ima u misli: dobra, obilna le-
tina. Za zlom zimom prihodi litina. A. Geor-
giceo, nasi. 94.
2 LETINA, /. ime mjestu u Si'biji u okrugu
jagodinskome. Vinograd u l-ietini. Sr. nov. 1866
200.
;^ETINE, /. pi. mjesno ime. — xiu tnjeka. Selo
Ljatine. Spom. stojan. 8. (1254—1264). — Radi
-ja- vidi kod ^esnica.
J^ETINICA, /. dem. Jetina, t. j. mala slaba le-
tina. — U Stulieevu rjecniku: Jetinica, mala je-
tina ,exiguus proventus'.
;^ETINI§KI, ndj. vidi letinski. — Na jednome
mjestu XVIII vijeka. Litiniski dohodki. A. d.
Costa 1, 268.
^ETINSKI, adj. koji pripada (etini. — (I
Bjelostjencevu rjecniku: letinski ,annonarius' ; u
Stulieevu: ,annonarius'; u Voltigijinu: letinski
,estivo; annuale, annuario' ,sommerlich ; jahrlich'
Jetinski ,estivo, statereccio' ,3ommerlich' (oca
znacena po kojima bi Jetinski bilo isto sto Jetan
nijesu pouzdana).
]^ETINE, /. pi. (?) annales, vidi Jetopis. —
Samo u Mikajinu rjedniku : pisati Ijetine, vrje-
mena ,conficere annales' 413^.
!^ETI8TE, n. mjesto gdje se ^etiije (leti). —
isporedi Jetovisto. — Od xiv vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (Ijetiste ,luogo di passar 1' estate'
,aestiva' '295^), u Stulieevu: , locus aestivus (sed
ubi aestas recreationis gratia transigitur)'; u Vol-
tigijinu (,villeggiatura' ,landlust') ; u Vukovu :
:^iETI§TE
256
;.ETO
mjesto gdje se |etuje (n. p. sa stokom na pla-
nini) ,(ier sommeraufeathalt' .aestiva'. cf. }eto-
viste ; u Danicicevit (letiste , aestiva'). Sela i za-
selija i pase, letista i zimista. Mon. serb. 562.
(1322;. — Dva sa znacena: c) mjesto gdje ce(ad
provode naj vruce vrijeme u yodini izvan grada,
u po^u, na sdu, vidi u Stulicevu rjecniku i u
Voltigijinu; i^) jetna pasa (po brdima, na otvo-
renuj, vidi primjer i Viikov rjecnik i Danieicev.
— I kao ime mjestima u Srbiji (jamacno prema
drugome znacenu) Letiste. u) u okrugii kraguje-
vacfcome. Vinograd u Letistu. Sr. nov. 1870. 780.
— b) u okrugii rudnickome. Livada u Letistu.
1868. 58. — c) u okrugu sabackoine. Niva u Le-
tistu. Sr. nov. 1868. 512.
J^ETIStVO, n. u Stulicevu rjecniku uz |etiste.
— sastna nepouzdano.
1. ^^ETITI, Jetim, impf. vidi jetovati. — U
Stulicevu rjecniku: ,aestivare alicubi', i u Volti-
gijinu: V. Jetovati.
2. :^ETITI, |etim, impf. biti leto. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,aestatem esse'. — nepouzdano.
^ETIVATI, |etivam, impf. iterativni glagol
prema 2. Jetiti. — U Stulicevu rjecniku : |etivati,
|etivam, v. |etiti. — sasma nepouzdano.
1. I^ETNTCA, /. koji }etni rod (zenskoga gra-
matikalnoga roda). — U jednoga pisca Slavonca
XVIII vijeka. Prsia, ciklu i rotku lituicu. J. S.
Kejkovic 137.
2. l^ETNICA, /. vidi 1. god, a, d). — Fostaje
od jeto, b. — if Bjelostjencevu rjecniku: letnica,
den obhodni ,anniversarius dies, anniversarium';
u Stulicevu: |etnica, dan obhodni ,die3 anniver-
saria' iz Bjelostjenceva ; u Voltigijinu: letnica
,anniversario' ,jahrtag, jahrsgedachtniss'.
^ETNICJA GLAVA, /. mjesno ime, vidi u
Danieicevu rjecniku: Letbnicija Glava, selu je
Vojincima isla meda ,na ^etnicju Glavu'. Sr.
let. 79, 52. (1381).
^ETNIK, m. vidi jednak. — Po svoj prilici
ne postaje od letjeti nego je pokvaren oblik od
jed-. — U Vukovu rjecniku: (u Crnoj Gori) vide
[jednak] dusnik.
^lETNAK, m. vidi Jetnik. Letnak, cjevnak,
cjevinak. u Lici. V. Arsenijevic.
;]^ETNI, adj. koji pripada }etu (gotovo samo
u prvome znacenu kod a). — isporedi |etan i
Jedni. — Rijec je praslavenska (letbnb), isporedi
Htslov. Jetbiib (prema jeto, b), rus. A^vaiii (prema
}eto, a), 6es. letni i poj. letni (prema Jeto, a ih).
— Izmedu rjecniku u Belinu (Ijetni ,estivo, adjet.
d' estate' ,ae3tivus'), u Stulicevu (Jetaii ,ae8tivu3') ;
u Danieicevu: letanb (t. j. -nb i -nb', letbna i
letbna ,ao3tivus'.
a. prema Jeto, a. Pa§i§ta letbna. Glasnik.
1.5, 288. (1348?). Ua6e letne (na str. 286 unce
zimno). 24, 287. foko 1430). Ti s' litiii moj hladak.
M. Marulic 192. Litni cvijet. §. Menceti6 181.
Letiii cvit. 195. Litni dan. G. Drzic 387. Kad
Ijetni prido dan. M. Vetrani6 1, 161. Kim je
(riharom) plav posteja, kad litni lov biva. P.
Kektorovic 4. Ne bi mi dosti bil Ijetni dan naj
veil. N. Najeskovii 1, 317. Ni (te) Ijetni sunad
zrak svim plamom prisusil (vodo studena)! D.
Hanina 22i>. Ljetni dan jednom ja setav sam uz
riku. 91"'. Minu ta Ijetni hlad, a zima zla dode.
91*. Pomaivo tpj pfiele u gori Ijetni cvit ku-
Sati 9ve zolo. 1.38l\ 8 jutra kad istjefie ^prome
danica, zamuknu zuber tih od Ijetnih slavica.
139*. Cvit, ki 86 usadi, ter svenuv pane van,
opet 38 pomliidi, ka<l dode Ijetni dan. 141l>.
Ve6e mi si, hrabre, sladak, nego slatki sau pri
zori, il kad naj vec sunce gori, oni tihi litni
hladak. M. Pelegrinovic 183. Ljetni sanak tuj
me uhvati. A. Sasin 167a. Kada litni znoji
mladim dodijahu. D. Barakovic, vil. 46. Na
litnoj pripeci. 46. Litiis osinico gdi gosti pri-
maju. 121. Ter sa mnom pribivaj svi litni mi-
seci. 148. Litiii oblak. 185. I)rpe6 se kako
mraf ob litnem simenu. 286. Tve crnilo da bez
sjeni Ijetne sunce kruto pece! I. Gundulic 90.
Za me rodno Ijetne vrime zlataim klasjem nive
puni. 245. Kad se u pokrade litne odpravjaju.
1. T. Mrnavi6, osm. 41. Sve cesti Jetnega za-
pada. G. Palmotic 2, 479. Od vrucine litne. M.
Eadnic 64b. ]^ubav zetna nocca Ijetna. (D).
Poslov. danic. Stojeii s nami samo u veseju
Jetnemu. K. Magarovic 81. Tasta 'e lijepos, er
prohodi, Ijetua magla ka prolita. J. Kavanin
42b. Trpi zimno mraze, litne vrucine. A. d.
Bella, razgov. 230. Kad na vrh svoj bade doci
litne sunce. A. Kanizlid, uzroci. 244. Snig je
ovo, nije litna rosa. M. A. E,elkovi6, sat. F4t.
Koji u dva mista ima svoj stan, u jednomu pri-
bivau6i liti a u drugomu zimi, ovi se moze 6init
vincati toliko od zupnika litnega koliko zimnega.
Ant. Kadci6 466. Spavase u jednu letnu noc
pred avlijom. D. Obradovid, basne. 59. Po do-
vojnoj letnoj radni sedne. 282. U vreme let-
nega i zimnega obrata (sunca). Z. Orfelin, podr.
90. Letni danak do podne. Nar. pjes. vuk. 1,
129. Kao letnu prepelicu. 1, 330. Lov lovio
Jetni dan do podne. 2, 71. Da ih |etne ne upece
sunce. Pjev. crn. 174'^. Gredu letiiem danu do
poldana. Nar. pjes. istr. 1, 34. Careva brada
vaja koliko tri kise letne. Nar. prip. vuk. 134
Isce hladna u gori kladenca, po torn gustu omaru
za hlada i za Jetneg od pokoja stana. Osvetn.
2, 32.
b. prema Jeto, b. — Samo u jednome pri-
mjeru xvii vijeka. Stote broje Ijetne same opi-
sali smo. B. Kasic, rit. 46'>'.
^ETNICA, /. vidi 2. letnica. — U jednome
primjeru xvn vijeka. Samo ako se prigodi bozic
u petak aliti u subotu, tko nije zavjetan postiti
moze u petak i u subotu blagovati meso, samo
kada se Ijetnica prigodi u petak aliti u subotu.
M. Divkovid, nauk. 135*.
l^ETNIKOVAC, Jetnikovca, m. vidi Jetiste, Je-
toviste. — U jednoga pisca nasega vremena.
Mnoga sela imaju dva naseja; jedno je pravo
selo; a drugo je neki letiiikovac; . . . ovo drugo
naziva se kako gde: pojate, salasi, bafiiie, . . .
M. D. Mili6evic, zim. vec. 81. — / kao mjesno
ime (Letni kovac) u Srbiji u okrugu pozarevac-
kome. Livada u Letnikovcu. Sr. nov. 1866. 85.
.^ETNIKOVACKI, adj. koji pripada (etnikoveu
(vidi jethikovac na kraju). — Kod mjesnoga
imena (Letnikova6ke Livade) u Srbiji u okrugu
pozarevnckome. Livada u Letnikovafiki Livada.
Sr. nov. 1866. 4.
LETO, n. aestas; aunus. — Je- stoji mj. iteg-
dasnega le, te u istodnome govoru glasi leto, a
zapadnome lito. — Akc. se ne mijena (gen. pi.
Jeta, ne Hjeta). — Mijed je praslavenska (u oba
znacena), isporedi stslov. leto, r^us. .itxo, 6es. leto
i lito, po}. lato. — Nepoinata postana: ispon--
duje se s lit. lytus, lietus, kiHa, let. litus ; ako je
tako, onda je korije.n li (u liti). J. Schmidt (vo-
calismus. 1, 86) isporedujr sa stvtiem. lenz, te ako
su ovo istc rijeci sto nnglosaks. lengten, lencten,
onda bi kod osnove lonkt ispalo nk a za nak-
nadu bi se j^fodufilo ewe. — Izmedu rjeinika
u Vraniicevu (lito , aestas'), u Mika^inu (lito,
l^^TO
257
][jETO, a, c) dd).
leto ,aestas, aestivum tempus'; lito, godina, go-
diste , annus'; Ijeto, v. lito), u Belinu (Ijeto , estate'
,aestas' 295l>; ,anno' , annus' 84t>), u Bjelostjen-
cevii (leto jaestas'. 2. leto mlado , annus incipieas,
novus annus, calendae januariae'. 3. leto dan,
jedno godisce, godina dana , annus'), u Jamhre-
sicevii (leto .annus'), u Stulicevu (|eto i lito
.aestas; aetas, annus'), ii Voltigijinu (leto, v. lito;
lito ,anno' ,jahr'; |eto ,anno; estate' ,jahr; som-
mer'); u Vukovu: 1. ,der sommer' ,aestas'. — 2.
(staja6e) ,das jahr' ,annus'; u Danicicevu (leto
, aestas ; annus'). — Od starijih obliJca uzdrzao
se loc. sing, (vidi Jeti), pa gdjegdje i s prijedlogom
(ob liti. M. Pelegrinovic 174; I. Gunduli6 212;
P. Posilovic, nasi. 199^); now. i ace. pi. lete (po
sve liti. M. Marulid 17; J. Kavanin 345a); po
ovome ima i gen. pi. liti (cetrdeset liti. M. Ma-
ruli6 23; ci6 liti. H. Lucie 267).
a. aestas, naj toplije doba u godini: jun,
Jul, avgust; astronomidki od 21 juna do 21 sep-
tembra (po novome stilu). ovo je jamacno starije
znaiene nego kod h, jer je lako s naj topUjega
(pa po tome i naj vaznijega) dijela prijeci na
cijelii godinu (pars pro toto), a ne shvacam
kako bi se od godine preslo najedan dio (vidi i
kod b),
a) u pravome smislu. Letu togda sustu.
Domentijanb 154. ^ludemb crbkvniinb ustavismo
zakonb, da daje vsaki nihb u godisti tri dni ora-
nija, a na leto da tozi prikup|aju u zitnicu. Mon.
serb. 191. (1379). Nistar ne poresa . . . po sve
ono lito. M. Maruli6 15. Sunacce u Ijetu ima
vru6 toli zrak. S. Mencetid 111. Ljeto bo bjese.
N. Ranina 67a. dan. 13, 15. Znajte jere blizu
jest ljeto. 170b. (matth. 24, 32). Zimi stec u
gradu u zladene hize, a litom na hladu gdi slavjid
biglise (,bijize'). H. Lucie 236. Nu kusaj i ovo,
kada je u lito, ako prem ni novo. P. Hektorovic
15. Jer mi se cini to ne sladko svej ribu bla-
govat u lito. 23. Za slatkijem Ijetom dode i
gorka zima. M. Drzic 255. Sunac zrak u ljeto
rastopi na gori studeni led i mraz. D. Ranina
85*. Javor zeleni ki zgiba strana svih u ljeto
sve grane. 130*. Priletice strilovito, da bi bio
nakraj svita, svim brodarom daju6 mita, moje,
gospo, tiho lito! A. Cubranovic 147. Kako puca
kris ob liti ii' na ognu javor stoje. M. Pelegri-
novic 174. Za |ubezan, ne za mito, hocu da zna
tvoja lipost bilja moga kugod kripost, moj ro-
more, medno lito ! 176. Tad Zadar cvatise ve6
nego litom cvit. D. Barakovi6, vil. 33. Svak na
svoje selo gre kad svaue lito. 47. Ljeto u noj
jes gorude. M. Orbin 26. On je (Bog) koji zore
mile, kad naj draza jes ob liti, zlate prame ruzom
kiti. L Gundulic 212. Postiti u protolitju, u
letu, u podzimku. P. Glavinic, cvit. 63a. Zapo-
vida u jednom selu nikoliko po letu spraviti
psenice. 332b. a1' ne dutis lita al' zime. L
Ivanisevid 162. (Huda zena) krijesti kako krijes
sred Ijeta i vik nece da zamukne. J. Palmotid
123. U litu ostanu suhe. P. Eadovcid, ist. 98.
Ob lito jest odvece vruda a u zimu veoma jest
studena. P. Posilovic, nasi. 45a. U veselju vazda
biti i ob zimu, joste ob liti. 199b. Placan vazda
biti tolik ob zimu, kolik ob lito. 202b. Zima,
ljeto, to t' godiste. (D). Poslov, danifi. Sve lito
bi u Fjorenci. S. Badric, ukaz. 57. Ljeto, jesen
i prolitje. J. Kavanin 14a. I one (nive) za te
plode litom potrebitim svakijem zitom. 14b. Sij
u ljeto, ako 6 zati. 475b. o svijetnace prigiz-
davi, . . . uresene nepriprosto ti si od Ijeta po
naravi. I. Dordid, pjes. 17. Videdi jedan zlatan
plast na jednom idolu rece: „U lito je tezak, a
zimi je lagahan". J. Banovac, pred. 101. DoSlo
VI
lito i pocelo se zito klasati. F. Lastrid, od' 179.
Rika razladuje grad ob lito na vrucini. test.
bil. 254a. Obidaju kraji nadiniti i drzati dvore
i na seli, gdi izasavsi navlastito u litu obicaju
uzivat plodove i lipotu sjetve svoje. ned. 318.
Koliko se trudi ob lito po pojije. 378. Ob lito
kada zagrmi. A. Kanizlid, bogo|ubnost. 33. Ima
kosit svakog' lita, . . . svake zime. V. Dosen 50*.
Lito prods, crna zima dode. And. Kadid, razg.
141b. Vas se bili grade tresijase od onizi bojni
lumbarada, pod nim Turci lito litovase. 182b.
Pak kad bude i uastane lito. M. A. Re|kovid,
sat. G4b. Pokisnude, pak crno mi ^lito ! G7b.
Pak led potre il' je suho lito. H7b. Negov kmet
(odiva se) ob lito u hajinu od konopje. sabr. 66.
Pticiee glasom slave prvo ljeto sred dubrave.
N. Marci 31. Miran tezak koji ob lito radi. J.
S. Re}kovid 7. Da ti prisid ziv k litu ostane.
64. Tako kudi porazsipju smoka, k litu ne ima§
ce|usti ni oka, velim : k litu ! bas ni do uskrsa.
67 — 68. A pogine priko lita lako. 159. Tako
radi priko svega lita. 242. Neprilika od muha
u litu 321. Usrid vrelog lita. G. Pestalid 178.
Ved jasika trepetala usred }eta i bez vjetra! Nar.
pjes. vuk. 1, 119. !l^ubica je sama rekla da je
prvi cv'jet od }eta. 1, 226. Jer nam je brzo |eto
Durdev dan. 1, 519. Guje mu se oko srca vile !
u percinu leto }etovale, u nedrima zimu zimo-
vale! 1, 555. TJ zimu je svilom zavijala, a u
}eto vodom posipala. 1, 624. Nit' ja znadoh kad
mi }eto dode, nit' ja znadob kad mi zima dode.
2, 377. J^eto prode, grozna zima dode 3, 863.
Po planini traja }eto drago. Ogled sr. 10. Kad
Ii meni bijelo ljeto prode. Nar. pjes. juk. 462.
Ako }eto ne dade, jesen nema cesa. Nar. posl.
vuk. 5. Zensko je }eto poslije Petrova dne. 80.
Ko u |eto ne radi, u zimu gladuje. 158. ;^eto
i zima godinu izniha. ^eto sine pa i mine. 172.
Ovud sredom udaridemo ogradu, pa na leto tamo
s one strane. M. P. Sapcanin 1, 86. Klanci ja-
dikovci, gdjeno zimi }uti viju vihri, a ob |eto
s neba prji sunce. Osvetn. 1, 2. Romanijo divna,
sam du s tobom }eto jetovati. 2, 32. Ptico pje-
valico, ti narices jadna brata svoga svakog |eta
od Durdeva dana. 2, 40. Nema }eta bez Dur-
deva dana, niti brata dok ne rodi majka. 203.
Amo tisti aga agovane: ne odbija sto je poiz-
dalo susno }eto. 4, 9.
b) u metaforickome smislu, naj snaznije
doba u zivotii. Trudio si se i mucio u leto snage
i kreposti. D. Obradovid, basne. 283.
c) u prenesenome smislu, toplo vrijeme koje
ne biva preko pravoga leta.
aa) babino }eto, vidi u Vukovu rjec-
niku : babino }eto, kad je toplo u nevrijeme, oso-
bito u jesen ,der alte -weibersommer' aestas prae-
ceps'. uprav je islo sto mratiiie }eto (vidi dd)).
— U Hrvatskoj sam cuo babije Hi babje |eto.
— Ova su imena postala po nem. altenweiber-
sommer.
hb) !^eto bez muha. (U jesen ili zimi
kad je lijepo vrijeme). Nar. posl. vuk. 172
ccj mihojsko }eto, vidi: Miho| dan, 29
septembra, pada u jesene doba, ali tada vise
puta moze da bude vrlo lepo i toplo vreme. zato
se to doba i zove ,miho}ako leto'; po gradovima
reku: ,sirotin3ko leto'. M. D. Milidevid, ziv. srb.^
143.
dd) mratinsko ili mratine }eto, toplo
vrijeme sto obicno biva oko 11 novembra (Mra-
tina dne) novoga stila, vidi u Belinu rjecniku :
mratine ljeto, mratinsko ljeto , estate di S. Mar-
dino' ,dies halcyonei* 295b. J sada u Dubrov-
niku. P. Budmani. — Postaje od tal. estate di
17
:^ETO, a, c) dd).
258
LETO, b, h) aa) aaa).
san Martino (u sjevernoj Dalmaciji, mlet. ista-
dela lie san Martin). — isporedi aa).
ee) Sirotinsko jeto. (U jesen ili zimi
kad je lijepo vrijeme). Nar. posl. vuk. 285. vidi
i cc).
d) u ovijem primjerima kao da znaci sto
i ]otina. Svak ih vidit zeli, kako dobru letu ter
im se voseli. B. Krnarutic 21. Pak hocete da
vam lito rodi? J. Filipovic 1, 43lJ. I kad ^ladno
»di nastane lito. M. A. Eejkovic, sat. T)i'-^. Ko
to izdo, izdalo ga Jflto ! Nar. pjes. vuk. 4, 182.
Izdalo mu |eto i godina! 4, 479.
b. annus, vidi godina, a. — Vec se kasalo
da je i ovo znacene prnslavensko, ali treha do-
dati da je onda u stslovenskome, ruskome, ces-
konie, pojskome jeziku jeto naj vece u mnozini,
a u jednini gotovo samo kad se razumije da je
rijec 0 godini (n. p. kod novo Jeto, prestupno
Jeto ltd.), u iiasemu se jezika cesce upotreblava
u jednini i za ovo znacene, ali i u jednini i u
mnozini za nasega doba samo je stajaca rijec
(vidi u Vukovu rjecniku), ipak vidi a) hb).
a) u jednini, obicno ima uza se koju drugu
rijec po kojoj se razumije znacene: gudina.
ci(l) Jeto dana. U polaci Fausta Kimja-
nina leto dan zadrzan. F. Glavinic, cvit. 207b.
Leto dan u celici stojeci svojoj. 284b. Nakon
lata dan. P. Vitezovic, kron. 142. Tako su zi-
veli vec leto dan skupa. Nar. prip. mikul. 5.
bb) mlado Hi novo Jeto, pocetak godine,
1 januara. - Upotreblava se jos i ic obicnome
govoru. Na mlado leto. Kapt. seii. ark. 2, 84.
Po mladom leti prvi dan. Mon. croat. 136. (1489).
O mladom litu. M. Marulic 3. Na mlado leto.
Nafucn. 38*. Na mlado lito. I. Ancic, svit. 9.
Pravo na mladoga leta dan. P. Vitezovic, kron.
181. Mlado Ijeto ,anno nuovo' ,annu8 incipiens'.
A. d. Bella, rjecn. 84^ ; ,capo d' anno, il primo
giorno dell' anno' , primus incipientis anni dies'.
170b, Razgovor xi na mlado lito od imena Isu-
sova. J. Banovac, razg. 66. S mladim. litom po-
mladimo se. P. Lastric, svet. 200'*. Molitva na
mlado lito. A. Kanizlic, bogojubnost. 231. Na
mlado Jeto 1876. Osvetn. 4, v. — Cestit ti od
Ijeta novoga prvi dan. N. Najeskovic 2, 90.
Redi vojske novim litom. J. Kavauin 187*.
Prije novoga mislim Jeta. Zgode. 15. Crni
Dordije o novom letu (1813 godine) sazove u
Beograd sve vojvode. Vuk, grada. 29 — 30. Za
novo Jeto 1808 godine Dositije napise stihove
ruskome caru. Vuk, prav. sov. 88. — U Srbiji se
ne govori ni mlado Jeto ni novo Jeto, nego mali
bo/.ic, vidi: Novo Jeto ,ist in Serbian unbekannt'.
Vuk, rjecn. kod mali bozic. u Dnbrovniku je
obicna cestitka: „Ce3tito ti novo Jeto i godiste!"
P. Budmani.
cc) prestupno Jeto, vidi prestupan; svoto
Jeto, mjesecno Jeto itd. Februar ima dan u leto
prestupno 29. F. Glavinic, cvit. xxi. Pristupno
Ijoto ,anno bisestile o del bisesto' , annus inter-
calaris'. A d. Bella, rjecn. 85b; ^anno bisestile'
, annus intercalaris'. 142*. Leto prestupno annus
intorcalaris, v. bissoxtus'; sveto leto , annus sae-
cularis, annus jubilaoi'; raesefino leto t. j. iz 12
m(*sec , annus lunaris'; sunfieno leto, obhod sunca
12 mesecev , annus Solaris'. J. Bjelostjenac, rje6n.
kod leto.
fl(l) kukovo Jeto, vidi kod 2. kukov, b.
ee) sudno Jeto, stra.sni sud, sudiii dan.
— U jednome primjeru xvii vijeka. Do sudiiega
lita da se no umori. D. Barakovi6, vil. 140.
ff) s rednijem brojem. Lotu 17-tnu pri-
sbdbsu vbzrasta jego, roditoja jogo poucasta se
braku pricetati i. Domentijanb 6. Ki su totu
samo zato, sad tisuce ide lito, neka ... M. Pe-
legrinovic 186. Kad na deseto dojde leto (Tomas).
F. Glavinic, cvit. 67^. A na drugo leto papa u
broj svetih polozi ga. 184 — 185. Ucinivsi do-
govor s tovarisi na drugo leto u Benetcih najti
se. 249b. Simu biskupa smrt cetvrto mi jeto
uze. J. Kavariin 84*.
ffff) s kardinalnijem moze stajati i u
jednini kad se naznacuje godina u hronologic-
kome reda. Vb leto 6741. Mon. serb. 19. (1233
iz prijepisa). Prestavi se Stefaub kraj, ©eoktistb
monahb, leto H824. 71. Dana na Brodu savskoinb
na Gradistihb lito Gospodne tisucu i cetiri sta i
sesdesetb i petb, purvi danb po svihb svetihb,
krajevbstva nasega lito osmo a krunenja purvo.
494. Leto 1568. Mon. croat. 263. Ki leto po
stvorenja svita 5199 raci se iz nebes dojti. F.
Glavinic, cvit. 18b. Umri na 18. febrara, leto
Isukrsta 102. b^^. Ter leto tisu6a dvisto tri-
deset i dva dosavsi. 140'''. — Amo bi mogli pri-
padati i ovakovi primjeri (ili pod ff)) : Bise biskup
leta onoga. Anton Dalm., nov. test. 161. joann.
18, 13.
hh) i u jednini moze se isticati brojene
godina i drugoga cega ali drukcije nego kod gg),
n. p). Ako zena bude stala leto tr pol s muzem.
Narucn. 66b. Ljeto i po ,un anno e mezzo' ,se3-
quiannus'. A. d. Bella, rjecn. 84b. od lita do
lita. D. Barakovic, vil. 120. Od Ijeta do Ijeta
.d' anno in anno' ,in annos singulos'. A. d. Bella,
rjecn. 85i*. — Jedva lito na lito natuca. J. S.
Rejkovic 251.
li) i osim slucaja kod aa)—hh) moze se
vise ili mane jasno razumjeti da je znacene: go-
dina. Godisce ali lito ima dvanadeste miseci. L.
Torzi6 XII. — U Posavini imade svake godine
drugi izmedu ukucana tako zvano ,svoje leto':
moze iti citavu godinu za svojom zasluzbom'. V.
Bogisic, zborn. 69. — Hocu ti dvojinu do Ijeta
voditi. Zborn. 37'''. Do godista, do Ijeta ,ad an-
num'. J. Mikaja, rjecn. 76*. Do Ijeta ,1' anno
appresso' ,post annum'. A. d. Bella, rjecn. 85b.
— Bit 6es k letu zena moja. Jacke. 8. — Naj
mane jedan krat na leto imas se spovidati. Ko-
rizm. .59b. Spovidajuc se ve6e krat na leto. 74<i'.
Trikrat na leto razborni imaju se pricescati. F.
Glavinic, cvit. 23^. Da bismo na lito jedan grih
zgubili. A. Georgiceo, nasi. 21. — Da si uzima
vsako leto na Ploci 5 spudbb soli. Mo». serb.
189. (1348). Bududi se uharacila drzava i grad
od Atene slat svako ljeto njekoliko mladica. I.
Gundulid 3. Svako ljeto svijem na 6elo sipa
pepeo (crkva). J. Kavanin 389<''. Obicaje jos
sv. crkva misu svakolitnu za mrtvoga govori ti,
to jest svako lito. A. Kanizlic, bogojubnost. 554.
— Kbga odb nasb ustrebujesi pomoci po moru
i pojdemo ti na pomocb, da ny prosti.sb toga lota
vse cto imamo zakonb davati. Mon. sorb. 23.
(1234—1240). Tada toga lita zemja obilje. M. ~
Marulic 195. Ki ckoli no ouo leto, zato oni isti
dan priminuhu. F. Glavinic, cvit. 242b. — Ke
(nemoci) trpe leto ali vece. Narufin. 58'*. — Neina
Jeta bez krvnih osveta. Osvetn. 1, 8. — Kako
3 vojskom cara tjeri u dan isti predne lito. 397.
Prosasto godiste ali Ijoto ,1' anno ))assato' ,anno
praoterito'. A. d. Bella, rjofn 85b.
b) u mnozini (ili u dualu).
tui) poknzKJi' se dufina ili trajane vre-
mena uopde (osohiti je slueoj kod bb)).
<iaa) s kardinalnijem brojevima. Pre-
byvb VI. monastyri 2 loto. Sava, sim. pam. 6af.
7. Evo su jure tri lita odkolo prihoju i.s6u6i
voca na ovoj smokvi. Bernardin 139. luc. 13, 7.
Cetrdeset liti s nebes jim dazji man. M. Marulid
:^ETO, b, h) aa) aaa).
259
LETO, b, b) hb) ccc).
23. Da se mni ubogomu tisuce let tja pobi^-
nuti od teb6. Korizm. 8a. Jurve su pet lita, ja
tebo da sluzu. 8. Mencetic 153. U tojzi zemji
pribiva Abram petnajste Ijota. Pril. jag. ark. 9,
84 (1.520). Vojnik 6e deset lit bedevu liraniti.
N. Dimitrovic 29. Jurve su sedam lit, odkli me
usili. N. Najeskovic 2, 39. Nu misleci da opeta
nece od onijeh svijeh junaka ziv bit jedan do sto
Ijeta, ^rozno u srcu svom proplaka. I. Gundulic
335. Kako govori s. Bernardo, da bi jedan gori
(na nebu) stojeci vrgal jedan kamik, komaj bi
petsto let na zem|u doletil. F. Glavinic, cvit.
7a. Malo 'e vece trista lita. J. Kavanin 164^.
Do tisu6 Ijet hoce imati. 238b. Nu da 'e mod
mlin obaliti samo od kruga zvjezdenoga, devet-
deset ne bi u leti dopro svijeta do ovoga. 476^.
Dva Ijeta ,due anni' ,bieunium'. Tri Ijeta ,tre
anni, tempo di tre anni' ,triennium'. Pet Ijeta
.cinque anni' , quinquennium'. Jesu dva Ijeta ,due
anni sono' ,duobus abhitic annis'. A. d. Bella,
rjecn. 8ol>. Sto Ijeta ,secolo, propriamente lo
spazio di cento anni' ,saeculum'. 663^. Nakon
vece od ses tisu6 Ijeta joster nas od nih boli srce.
B. Zuzeri 41. Dva Ijeta poslije odkad ta Bozja
sluzbeniea bijase dumanske zavjete ucinila. I.
M. Mattel 31. TJ nemu sam (u Beogradu) ,tri
lata' sluzio: jedno leto za svetlo oruzje, drugo
leto za dobra konica, trece leto za lepu devojku.
(vidi i a) jfj). Nar. pjes. vuk. 1, 428. Stajala
je glava u kladencu lepo vreme cetrdeset leta.
2, 324. Evo ima sto i seset |eta kako sam se
s tobom sastanuo. 2, 439. Minulo je o Petrovu
dne sest |eta, od kad me izabraste knezom. S.
!l^ubisa, prip. 69.
bbb) s rijeci koja pokazuje neizvijesni
broj. Kada mnogo let preminu, pride Mojsej
s )udmi V zemju hovarsku. Pril. jag. ark. 9, 92.
(1408). Presadsim mnogim letom po umrtiji
Moiseove. 94. (1468). Da Bogb umnozi za mnoga
leta Mon. serb. 528. (1481). Odb Boga zahte
vamo tvojej milosti dobru srecu . . . na mnogaa
leta letomb. 555. (1537). Da bi mnogo lit mlad
bio. M. Drzic 61. Mnoga lita caru Aleksandru
ziviti je. Aleks. jag. star. 3, 245. Imam puno
blaga prikup}ena za mnogo Ijeta i godista. B.
Zuzeri 186. Mnogo lita i godina cestit postane
(rod). V. Dosen 73*. Imas dobara za mnogo
Ijeta. D. Basic 181. Vjerenica za malo vriieme
a udovica za puno Ijeta i godista. B. Zuzeri 350.
Kra| ungarski, grcki i bulgarski puno lita sa
mnom bojak bise. And. Kacic, razg. 48. Parke
predu dni i zore, ter ih pomno uvijaju, i dosta
ih Ijet bez skore na sva klubka primataju. J.
Kavanin 389*. — • Jerbo ce voliti, mista da mu
sluzo puna po sve liti, ner pusta da tuze. M.
Marulic 17. Neka vam se jos potuzu, po sva
Ijeta i godista ni za Boga ni za dusu ne dava
mi nitko nista M. Vetranid 1, 18. Da se slave
po sva lita. D. Barakovic, vil. 224. Da mu po
sva lita milosti ne krati. jar. 39. Tere uzivat
po sva lita rajska dobra vikovita. A. Vitajid,
ist. 71l>. Sva druzba po sve liti pravda i mu-
drost ima biti. J. Kavanin 345*. Da ostaje dusa
sita naslajenji po sva lita. 482*. — Potomtoga
do malo lit, pokla prista progauanje krstjani.
Domn. lesk. ark. 4, 432. Od kog proslijeh do Ijet
malih kita uzraste kardinali. J. Kavanin 97*. —
Ali eto nekoliko Jeta. Osvetn. 3, 40. Rvase se
}eta nekolika 4, 69. — Crnu goru, za toliko bi-
juci je jeta. 3, 20. Ved je vasa silnost dodijala,
hajdukujud za toliko |eta. 3, 76. — Pjesni po-
korne Davida kra}a minutijeh Ijeta od mene u
jezik naski prineseue. I. Gunduli(^ 192. Mrsave
one krave zlamenuju gladna lita. P. Vuletid 37.
Ona Ijeta vjekovita, u koja imam uljesti ko u
bezkrajnu jednu pucinu. B. Zuzeri 356. — A
ha}ina pune skrine ke su s vrhom nalozene, toj
vam grizu erne grine, kako da su s Ijet tecene.
M. Vetranic 1, 36. — U osobitome znacenu. Na
poprecnom preseku drveca, moze se razlikovati,
sta je za jednu godinu naraslo — ovo su ,leta'.
J. Pancic, bot 17.
bb) 0 dobi ziv]ena, vidi godina, a, a) bb).
aaa) s kardinalnijem brojem. Zasve
da bise dite od sedam lit. Domn. lesk. ark. 4, 428.
Katarina imise osamnadeste let od porojenja svo-
jega. Ziv. kat. .star. 1, 218. Po sedmih letih di-
tici i divicice pocnu imiti pamet. Narucn. 59*.
Jcs nemah ni sesnaest Ijeta. o. Mencetid — G-.
Drzic 503. Joste ti nijesam sedam lit imala.
510. Prokla jimase dvadeset i pet lit. F. Vrancid,
ziv. 53. Umri u pustini od let 113. F. Glavinic,
cvit. 12*. Zastn trinadeste let imase. 21*. Ki
jur buduci let 91, priminu u Turonu. 92*. Bise
Ivan tada let osamdeset. 130*. Od let 65 zaspa
u Gospodeve. 251*. Kada bise od trideset i tri
lita. I. T. Mrnavid, ist. 44. Bjese dva Ijeta do-
vrsio. S. Rosa 39*. Atila star od 124 lita ozeni
se mladom divojkom. And. Kacid, razg. 5. Kak
bih dvanes lita, roditG|e pobigla sam. N. Marci
98. Onda pojde star s ovoga svita od devetsto
i pedeset lita. M. A. Re}kovic, sat. K6a. A kad
(cedo) bilo od sedam godina, kolik' drugo od
dvanaest Jeta; kad je bilo ad dvanaest Jeta, ko-
lik' drugo od dvadost godina. Nar. pjes. vuk. 2,
64. Nema nemu vec dvanaest Jeta. 2, 595. Kad
je bio od ]>etnaest leta. 3, 30 Bjese nemu trista
i tri Jeta. 3, 53. Kad joj bilo sedamnaest Jeta.
3, 130. Jos ti nema ni sesnaest lota. 3, 392.
Starac Foco od stotine Jeta. 4, 132. Svakoj ima
sedamdeset Jeta. 4, 525. A ova vec imela cetr-
najst let. Nar. prip. mikul. 15. Ja imadem osam-
deset Jeta. P. Petrovic, gor. vijen. 93. No sto-
tinu da navrsim Jeta. Osvetn. 2, 20. Evo triest
proslo mi je Jeta. 2, 68. — Iskadu mu vina od
tri Jeta i rakije od cetiri Jeta. Nar. pjes, vuk.
1, 486.
bbb) s rijeci kojom se javja neizvi-
jestan broj godina. Er vec od mene lit imas i
pameti. u N. Najeskovid 1, 353. Tada c vidjet
ti, koje srce ima (tvd sestra) na ova ne Ijeta
protiva svacima nezgodam. F. Lukarevid 214.
Od razuma sto du t' reci na taj lita, koja imas?
A. Cubranovid 151. I ti ga se, gospo, bludi, aj !
cim dojdes na ma lita, er se dobrom svim obita,
pak svakoga prizlodudi. M. Pelegrinovid 175 —
176. Od umrle covjek puti zali er ne ima vjed-
nijeh lita. I. Gundulid 319. Jedna Ijeta su i
one i ove. 458. I on lit Prijama bise. I. Za-
notti, en. 38. Koji lita koliko imade. J. S. Re|-
kovic 142. — Am<> pripadaju i oin primjeri: Ako
su moja lita kratka ... J. Kavaiiin 555*. Sva-
cija snaga s duzijeh Ijeta izgriza se. 248*. Po-
klonise se nemu govoredo: „Mnoga lita, Alek-
sandre caru !" Aleks. jag. star. 3, 274. Pa svi
s nogu poju slavu ranogu za mnogaja slaviocu
Jeta. Osvetn. 1, 44. Episkopi uskliknuse: „ Mno-
gaja Jeta svesteniku carjuJ" M. Pavlinovid, razg.
92. — I ovo: Zivu preko vjednih Ijeta (Bnetci).
J. Kavanin 208b.
ccc) nekijem rijecima Hi po smislu
javja se koja je dob (mlada, sredna, stara itd.).
Tko zeli. dobavit brasna za se dosti, pocan od
mladih lit do vele starosti. P. Hektorovid 39
Pokle se rodila ja ti sam na saj svit, i ovom
hodila planinom mladih lit . . . D. Barakovid,
vil. 124. Premda je mladih let . . . jar. 52 On
pun slave neizrecene veseo u sva mlada Ijeta
:^ETO, b, b) bb) ccc).
260
];iETOPISAC
zeli, neka vidi opeta grad od Atene. I. Gundulic
7. Ja se bojim s mudrim svitom zasjedami i
privarom, u pameti koje stvaram mladahnijem
onim litom. 34. Ve6e boles svaku otira', ka sr-
dacce tvoje smeta, ter mladahna lijepa Ijeta raz-
veseli puna mira. 56. Cvijetje zene i opada,
stiraju se Ijeta mlada. 73. Kad u mlada moja
Ijeta boiav|ah u Eimu. B. Zuzeri 143. Jos od
mladih lita. P. Knezevic, pism. 76. U mlada
Ijeta. N. Marci 5. Ti prividis sve pameti, znan,
razborit, tih i stavan, starac svijesti, mladac Ijeti.
I. Gundulid 279. Mlad jesi po liti. I. Ivanisevic
273. Mladica u prolice cvatudih lita ognica
smace. A. Kanizlid, kam. 380 O smrti nemila,
a ti tvoj tamni jad na moja nezrila jos Ijeta vodi
sad? D. Eanina 141^. U Ijeta jos nezrela. I.
Dordid, ben. 20. Ne mogu ni u zelena moja
Ijeta pouzdat se. B. Zuzeri 271. Mrze na one
koje su u zeleaa Ijeta s malom svijesti ucinili.
D. Basic 139. Inacio Loyola trajase na zemji
zelena Ijeta. 217. Ona je sada u prolicu prvijeh
Ijeta. G. Palmotid 1, 293. Djetina prva Ijeta
svak draguje. I. Dordid, uzd. 139. Djetinska
Ijeta ,anni della puerizia' ,anni pueriles'. A. d.
Bella, rjecn. 84b. XJ slabeh leteh da zlamenje
zivota svetiiie. P. Glavinid, cvit. 76^. Ki bu-
dudi josce drobnih let. 372a. Odhraniti da ga
budem, dokle od mlijeka svrsi Ijeta. G. Palmotic
1, 173. Predne zgode za nauke Ijeta bo ti jos
ne daju. I. Gundulic 297. Vladase se u ma Ijeta
mlados svjetom od staraca, sad cut mladi nede
svjeta ni od istijeh nih otaca. 144. — Prvo nego
pridu (djeca) na leta od razabranja. Narucn. 32b.
Mladi pokle na leta od razuma pridu. 71*. V letih
od razuma. Korizra. 3*. Pokle na leta od raz-
bora stupi. F. Glavinid, cvit. 91*. Dosadsi na
leta razborna. lOO*. Dosavsi na leta od raz-
bora. 135b. Didica ki josce nisu na lita stupili
od razloga. lO^^. — Da de banovati, kad dode
na lita. H. Lucid 235. Kad stane na lita (ditic).
D. Barakovid, vil. 142. Pokle jur na leta stupi
svcja. F. Glavinid, cvit. 240*. — U drugoj se
(vijecnici) kupe i staju plemidi opet zrelijeh lita.
I. Gundulid 432. — Abramu gredihu jur lita na
vise. D. Barakovid, jar. 40.
(l(lil) £iv}ene, zivot. Onde konca leta
svoja. Pril. jag. ark. 9, 97. (1468). Lita clovi-
caska detirimi utvrdi (Bog) stuhijami i dusu
oblo2enu v nib vsadi. Aleks. jag. star. 3, 316.
Ved nigdar svojih let u misal ne klade takovu
strasnu smet. D. Barakovid, vil. 60. Ne zivem,
ko ti ja, jestojci i pidu, neg' lijepoj, koj moja
sva lita sluzidu. L Gundulid 152. Od naroda do
naroda bez svrhe su tvoja Ijeta (Gospodine!).
205. Er ne mogu ved zivjeti bez zivota tvoja
lita, pravi ^ivot dim na svijeti smrt umori je-
dovita. 265. Ja ki stratih sva ma Ijeta slijedit
s vojskom boj krvavi na sve cetr strane od svi-
jeta. 484. Placna i smetena provodicu sva ma
Ijeta. dr. Palmotid 2, 54. U radosti, u sklad-
nosti vode Ijeta sva {uvena. 2, 126. Ja te na-
ucih u potjeri provoditi tvoja Ijeta. 2, 312. Podi
s Bogom, desarico zatravjeniieh mojijeh Ijeta!
2, 429. Premda Ijeta sva trajaSe u teSkomu ne-
pokoju. A. Vitajid; ostan. 42. Ljeta svoja pro-
vodjaSe. 352. Tijem krasni se on sva lita u ve-
selju i u sitosti. J. Kavanin 35*. Obadva do-
vrSise svoja lita glasom dudna od razuma. 149b.
Prava 'e slados ljeta mila s djevicanstvom pro-
voditi. I. Dordid, uzd. 178. Provodi ljeta u raz-
koSab. D. Basid 27. Provede ljeta u neprija-
te|stvu. 28. Jedau dovjek koji je proveo svoja
ljeta uzivajudi svjotovna dobra. 136. O demu
sva ljeta svoja istraja? L M. Mattei 46.
cc) s pridjevima stara, davna, predna
itd., nova itd. |eta znaci sto i vrijeme, doba. Car
Lesandro primogudi, u vremena starijeh ljeta,
mlad ko i ja vojujudi, dobi carstvo svega svijeta.
I. Gundulid 294. Tu u doba starijeh ljeta Mark-
Antonija razbi Augusto. 370. Al ponovit hotio
si nad mnom cudo starijeh ljeta? L V. Bunic,
mand. 29. Gora sveta, od starijeh Atos ka je
bila u davna zvana ljeta. I. Gundulid 367. Mnoge
zgode nove bise u vremena prednih ljeta. 501.
Da kao nemu i tebi je mrtvu biti od potrebe,
da za tobom rode opeta novi narod nova ljeta.
235. Pisi, er de vidjet bo}e nova ljeta, carod
novi. P. Kanavelid, dubrovnik. 17.
dd) ne znaci trajane nego u koje doba
sto biva, u svijem primjerima s kardinalnijem
brojevima.
aaa) uopce. Svaka dva ljeta ,un anno
si e 1' altro no' ,alternis annis'. A. d. Bella,
rjecn. 85b.
bbb) u hronologickome brojenu, ispo-
redi a) gg). Pisahb siju knigu odb rozdstva
Hrbstova tisuda i sbto i osbmb desetb i devett
letb meseca avbgusta u dbvadeseti i deveti dbnb.
Mon. serb. 2. Vb letehb po rozdbstve Hristove
1378 leto, meseca ze aprila. 189. Pisa se sije
Vb leta po rozdbstve Bozijemb na 1382 leto, me-
seca dedembra vb 2 dbnb. 202. Podb leti ro-
zbstva Hrestova 1378, meseca aprela 10 dbnb.
221. (1392). Pisano . . . pod leti togda Gospoda
Hresta rozdenija 1390 i drugo leto, meseca ju}a
17 dbnb. 222. Pisano u Jajcu miseca novebra
25 danb na lita rostva Hristova 1461. 489. Pi-
sano u Jajcu meseca novembra 25 dan litb Go-
spodnihb 1461. 490. Let Gospodinovih tekucih
1445. Mon. croat. 64. Let Gospodnih tisude pet
sat sestdeset i devet. 264. Na tisudu i pet stotin
i pedeset i seam lita pisat mi se ovo zgodi. M.
Pelegrinovid 201. — Amo pripada i ovo : — Ti
raspi kad bihu? ovo bih znati rad, ka lita te-
cihu? ko doba ali kad te slave tecihu? D. Ba-
rakovid, vil. 69.
^^ETOBROJ, }etobroja, m. hrojene }etd (godmd),
vidi letoslovje, Jetoznane. — Nacineno u nase
vrijeme. Godine 1280 po }etobroju musulmanskom.
Zbornik zak. 1866. 78.
;^ETOPis, fn. annales, kniga u kojoj su napi-
sani dogadaji (istorija) od Jeta do leta (od go-
dine do godine). — Ima i ces. letopis u istoine
znaeenu, ali ako je i stara rijec, vaja da nije
nigdje nnrodna (rus. .i+,Tonnct ima isto znacene
ali postaje drugijem nastavkom, po(. latopis znaci
^etopisac). — Po svoj prilici rijec nije dobro na-
dinena, jer ovaki slozeni supstantivi obicno ne
znace ono §to postaje radnom, nego onoga sto
radi (isporedi u po^skome jeziku), vid,i i dobrocin.
— U nasemu jeziku od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Voltigijinu (litopis ,annale, cronaca'
,jahrbuch'). Da je na§ao u Ijetopisijeh od Zu-
djela. M. Orbin 197. Ne ocekuj dakle sad od
maha, kako su slova izmisjena, i da ti dodii i
knige, letopisi, istorija. Vuk, priprava. 184. Na
to pitane nema potpuna odgovora u oskudnim i
kratkim [etopisima. D. Danidid, majkov. 1. —
Nalazi se u naSe vrijeme i u ne posve istome
smislu: kniga Hi knige sto ko Hi koje drustvo
Stampa 0 cmnu (0 kojoj znanosti), n. p. Letopis
Matice Srpske. Da mogu ne samo knige §tam-
pati nego i u ,]^etopis' (a i u ,Narodni List' i u
novine?) dlanke slati. Vuk, pisma. 8.
l^ETOPISAC, jotopisca, m. covjek ito pise le-
topis. — Ima i stslov. letopisbcb t rus. .itro-
iiiK-in-B, (pol- latopiszec i latopisca), ali nije na-
J^ETOPISAC
261
i^ETOSNI
rodna rijei (vidi |etopis). — Izmedu rjecnika u
Danicicevu : letopisbcb ,chronographus' : ,leto-
pisbCb gospodb srbbskyihb'. (Okaz. pam. saf.) 68.
Svuda su svestenici bivali prvi jetopisci. Vuk,
priprava. 185. Prije Nemane za kojega sinovi
i pozniji letopisci ne govore uzalud da je ,sa-
brao srpsku zemju'. D. Danicid, majkov. 1.
]^ETOPiSALAC, |etopisaoca, m. vidi jetopisac.
— U Stulicevu rjecniku: }etopisalac i grijeskom
|etopisaoc ,anDalium scriptor'.
LETOPISANE, n. vidi Jetopis. — Ima i stslov.
letopisanije i rus. ^itToiiHcanie. — U Stulicevu
rjecniku: ,annalGs, moaumenta'.
l^ETOEASLA, /. vidi }etorast i Jetorastao. —
U jednoga pisea nasega vremena. ^letorasla je
s jedne strane plosnata. P. Bolic, vinod. 1, 37.
]^etorasla je prilicno jaka. 1, 41.
]^ETORAST, /. sto uzraste preko jednoga jeta.
— vidi Jetorastao. — U zapadnome govoru ima
i ohlik litorest (radi -rest vidi kod rasti). —
Rijec je praslavenska, isporedi rus. .^itTopacTL,
ces. letorost, (poj. latorostka).
a. mladica, granica. Neka nabere od vrbe
grancica letorasti, neka se nastruze kore i mezgre.
M. D. Milicevic, ziv. srb. 2, 37. Dali je svuda
pozadevala po letorast od vrbe, da joj se kuca
podmladi? zlosel. 122. — Moze biti da amo pri-
pada i ovo (ako je gen. |etoresa, to se zaboravilo
da postaje od rasti, i pomislilo se na resiti) :
Ljetores, m. mlazje jedue godine na kakvom bilo
stablu (vocki, lozi itd.). na Bra6u. A. Ostojic.
b. u jednoga pisca xvii vijeka stoji prema
lat. ,platanus' u Vulgati. I kako litorest uzdigoh
se pri vodah. M. Alberti 22. 184. ecclesiastic.
24, 18.
C. vidi u Vukovu rjecniku : letorest, (u Za-
gvozdu) marva od onoga |eta (n. p. jaganci, ja-
rici) ,das erzeugniss der hausthiere von einem
jahre' , partus animalium unius anni'.
:^ETORASTAO, Jetorasli, /. vidi Jetorast, a.
— Praslavenska je rijec, isporedi stslov. letoraslb
(na jednome mjestu letorastblb), rus. atTopac-ab,
ces. letorosl, pol. latorosl. kako se vidi -t- ispada
izmedu s i 1 (vidi kod rasti), ali u nasemu jeziku
nije mogao taj ohlik ostati u nom. sing, jer treba
umetnuti a medu s i \, i prema rastao (vidi kod
rasti) mislim da bi se povratilo t (vidi gore u stslo-
venskome, i ovdje drugi primjer). moglo bi biti da i
letorastb postaje od letorastlb izgubivsi -1-. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (}etorasl ,g6rmen, sur-
culus' s dodatkom da je rijec ruska), i u Dani-
cicevu (letoraslb ,palrQe3'). ^ubimuju si letoraslb.
Stefan, sim. pam. saf 13. Tad bi zilio svak i
resta', ko i lepen polak vode. I zebajud litoresta
(nom. sing. mj. litorestal) jak maslina dao bi plode.
J. Kavanin 65a. Perivoji prostiru se ki nevehla
stabla hrane, i neumrli uzdrzu se i u zilah i u
plodu litoreslim ke izvodu. 481l>.
^ETOS, adv. ovoga feta (preko samoga leta Hi
prije i poslije, samo da nije drugo (eto u srijedi).
misli se na znacene kod }eto, a; za drugo zna-
cene (vidi |eto, b): ove godine (ni prosle ni bu-
duce), rijetki su primjeri. — Postaje od }eto i
sb mj. se (vidi saj). — Praslavenska je rijed,
isporedi stslov. letosb, ove godine, rus. .itTocb,
prosloga jeta (i prosle godine), ces. letos i pol.
latos, ove godine. — Mogu se dodati na kraju
slovke ka i ke, vidi Jetoska i letoske. — Ujednoj
pjesmi crnogorskoj nasega vremena ima oblik }e-
tost (Ogled, sr. 448), ali po svoj prilici treba ci-
tati Jetos, jer i Grnogorci (kao i Dubrovcani) ne
izgovaraju t u st na kraju rijeci, ako ga i pisu.
— Izmedu rjecnika u Belinu (Ijetos ,propria-
mente 1' estate passata' 295b), u Stulicevu (,ae-
state elapsa' s dodatkom da je rijec ruska), u
Vukovu (jdiesen sommer' ,hac aestate'), u Dani-
cicevu (letosb ,proxima aestate').
a. vidi |eto, a.
a) preko jeta. Koliko se pu^a marva litos
priko dan poji. J. 8. Re^kovic 315.
b) prosloga (eta. Mi smo bili Ijetos pi-
sali. Spom. sr. 1, 12. (1397). A sbdi kbdi prbvo
letosb krajevbstvo ti posila k namb Stepana,
onde bese kako se ne skrilo. 1, 34. (1401). ITzese
letos. 1, 162. (1422). Behu letosb izbbegli. 1,
170. (1422). De si pjevao j^etos pjevaj i zimus.
Nar. posl. vuk. 77. Sve nas Turci |etos isko-
pali. S. ^ubisa, prip. 111. Umrla mi je, da
oprostite, zena Jetos. Pravdonosa. 1852. 9.
c) buducega (eta. Vec^kad litos sunce se
pojaci. J. S. Rejkovid 370. ISto mu litos od po-
tribe bude. 429. Ljetos ce nam biti dobra i
napretka, ako ushoce Bog. S. l^jubisa, prip. 25.
;^etos 6e vas sve glad pomesti. 162.
b. ove godine (vidi Jeto, b). Gdi se lani rodi
litos se odradja. P. Vitezovid, odil. 3. Jedna
joj se suza otisnula, te je agi lice okvasila. skoci
aga, te zbori srdito: „Davor kulo, ostala mu
pusta ! lani sam te pustu nacinio, pokrio te tiglom
iz Crnice, pa si |etost meni prokapala". Ogled,
sr. 448. ^etos ,heuer'. Zbornik zak. 3, 806.
l^ETOSIJEC, /. (?) drva sto se }eti sijeku. —
U jednome primjeru nasega vremena. Da nitko
nije se usudio sirovog drveta no suvog na vatru
da lozi; a za japiju |.etosec i zimosec. Protokol
pis. pr. M. Nenadovica. 154.
;^ETOSKA, adv. vidi fetos. — U jednome pri-
mjeru XIV vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku:
uzima k sebi i ,ka' (kod letosb). Pisasmo letoska.
Spom. sr. 1, 11. (1397).
]^ETOSKE, adv. vidi |etos. — U Vukovu rjec-
niku uz }etos.
]^ETOSLOVAN, |et6slovna, adj. koji pripada
jetoslovlu; koji je poreden (n. p. dogadaj) medu
ostalima iste vrste po vremenu u kije se zbiva.
— U Sulekovu rjecniku : |etoslovni ,clironologi3ch'.
:^ET6sLOV^E, n. znanost mjerena i dije^ena
vremena; u uiemu smislu dio istoricke znanosti
po kojemu se dogadaji redaju po vremenu (godi-
nama Hi letima, mjesecima itd) u koje su se
zbili. — Prema rus. .i-feTocioBie u pisaca nasega
vremena, a izmedu rjecnika u Stulicevu: Ijeto-
slovje ,chronologia (pp. e. dissertatio de tem-
porum ordine, aliquando^^ etiam de rebus gestis,
servato ordine)'. — U Sulekovu rjecniku: }eto-
slovje ,chronologie*.
^ETOSNEZAN, |etosnezna, adj. na kojemu je
i jeti snijeg. — Naiineno u nase vrijeme. Leto-
snezne su planine nepresu§ni izvori za reke.
Glasnik. 43, 262.
J^ETOST, adj. jeto (drugo je kod Jetos). — U
Voltigijinu rjecniku: , state, estate' , sommer'. —
nepouzdano.
^jEToSnI, vidi Jetosni.
l^ETOSNI, adj. koji pripada ovome {etu (sto
je sada, sto je proslo, sto ce doci). — Prasla-
venska je rijec, isporedi stslov. lefcosbnb i leto-
sbnb (ovaj ce zadni oblik biti postao kad se vec
nije izgovaralo h), rus. ^liroiuHiH, ces. letosni,
(po]. latosi). u svijem je tijem jezicima prema
jeto, b. — Postaje od |otos nastavkom bn; posto
se ne izgovara b, s pred n pretvara se u s. da
se ne pretvara ovdje s ispred b na s, vidi se po
stslovenskome letosbub Hi lefcosbi'ib (ne zna se
LETOSl^I
262
^EVARNICA
kako treba izgovoriti) od cega ima jedan primjer
u F. Miklosi6, lex. palaeoslov'^. radi toga oblik
Jetosni u jednoga pisca nasega vremena (vidi dca
naj zadna primjera) nije dosta pouzdan. — U
svijem primjer ima prema |eto, a; u naj prvome
maze biti isto sto ]etni. — Izmedu rjecnika u
Vukovu (,von diesem sommer' ,hujus aestatis').
Duge su noci jeseiie, ne bilo nojzi vese}e ! a du}i
danci }etosni, bili joj casi zalosni ! Nar. pjes.
here. vuk. 257. O |etosnem spasov}evu dnevu.
Osvetn. 2, 171. E tako su bijedne boravile po-
lovinu dana Jetosnijeh. 2, 30. Klacemo jih ko
}etosne brave. 2, 125.
LETOVANICI, m- pi. mjesno ime u Hrvatskoj.
— XVI vijeka. U Letovanicih. Mon. croat. 330.
(1565).
^ETOVANE, n. djelo kojijem se }etuje. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu. l^etovane ,il far I'estate'.
S. Budmani 421a. — (J konkrctnome. smislu, kao
letoviste. 0 fiardace, moje Jefcovane! Nar. pjes.
petr. 1, 104.
LETOVATI, Jetujem, impf. i pf. provoditi
(provesti) }eto (na kojemu mjestu); cesto, osobito
u pjesmi s objektom }eto. — Akc. se ne mijena
(aor. 2 i 3 sing. Jetova, part, praet. act. }etovao,
|etovala, part, praet. pass. |etovan; impt. }etuj).
— Praslavenska je rijee, isporedi rus. .^rfeTOBaTt,
ces. letovati, poj. latowad. — Izmedu rjecnika v.
Belinu (Ijetovati ,passar 1' estate' .aestatem agere'
295b), u Stulicevu (,aestivare alicubi, aestatem
agere'), u Voltigijinu (,villeggiare' ,sich eiue
landlust machen'), u Vukovu (.ubersommern'
,aestivo'). Ljetovat ,far 1' estate'. S. Budmani
421'i. Vas se bili grade tresijase od onizi bojni
lumbarada; pod nim Turci lito litovase od Jur-
jeva do Mioja dana. And. Kacic, razg. 181b.
Ucini drugu kucu u kojoj lituje. M. Dobretid
488. Ah da mi se buvom prometnuti ! ja bih
znao de bih zimovao, zimovao, de li jetovao : |e-
tovo bi bih medu oci carne Nar. pjes. vuk. 1,
437. Guje mu se oko srca vile! u percinu leto
jetovale, u nedrima zimu zimovale ! 1, 555. Kad
na Vuku sarovite guje, kroz kosti mu trava pro-
niknula, a po noj se gilitaju guje, na perfiinu
Jeto jetovahu, pod pazuhom zimu zimovahu. Nar.
pjes. petr. 2, 62 — 63. Da nijesi sa mnom jetovao,
ne bi tako kmetovao. (Uza me si se pomogao ;
ili : od mene si naufiio §to znas). Nar. posl. vuk.
53. Ptice ce jetovati na nima. £). Danicid, isai.
19, 6. Romanijo divna, sam 6u s tobom Jeto Je-
tovati. Osvetn. 2, 32. I livade prekrilili gojne,
kano da su pali Jetovati. 3, 113.
LETOVIK. m. ime selu u Bosni u okriigu sa-
rajevskomc. Statist, bosn. 16.
I^ETOVIStE, n. vidi Jetiste. — U Vukovu
rjecniku: vide Jetiste. — I kao ime mjestima u
Srbiji (Letovi§te) : vis u okrugu cuprijskome. M.
D. Mili6evi6, srb. 109. maze biti isto i ovo: Le-
toviste popasa. Sr. nov 1875. 1092. — mjesto u
okrugu rudnickome. Zemja u Letovi§tu. 1868. 58.
— selo u okrugu vranskome. M. D. Miliievic,
kraj. srb. 304.
1. IfiETOVNIK, m. vidi Jetopis, u Danicicevu
rjecniku: h'^tovbnikb ,chronicum'. iii. jahrb. bd.
53. anz. bl. 139. — Ima Ititovbuikt i u F. Mi-
klosi6, lex. palaeoslov.^
2. JfiETOVNIK, m. (j^otovnik) ime mjestu u
Srbiji u okrugu rudnickome. ZemJa u ^etovniku.
Sr. nov. 1873. 6o5.
]^ETOVSIvI, adj. u Stulidevu rjeiniku: v. Jetan.
— nepouzdano.
IjiETdZNANAC, Jet6znanca, m. vidi Jetoslovac.
U Sulekovu rjec-
— Nacineno u nase vrijeme.
niku: jChronolog'.
^ETOZNANSTVO, n. vidi Jetoslovje. — Na-
cineno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku:
,chronologie'.
;^ETIiOSA, /. rijec nepoznata znacena (zar
kakva riba?) u poslovici dubrovackoj xvm vijeka.
Cepjuska Jetrosa, godine se ne boji. (Z). Poslov.
danic.
LETSKI, adj. vidi Jetan. — Na jednome mjestu
XIV vijeka. Putemt posredb letbskiihb gladbb.
Dec. hris. 41.
;^EVAC, Jevaca, m. vidi Jevak — Ima i rus.
.lieaHt. — U jednoga pisca nasega vremena.
Kamen prvo uzme su objo ruke, pa desnu iz-
vrne te je nasloni na rame (a ako je Jevac na
lijevu). V. Vrcevic, igre. 68.
JEVACA, /. lijeva ruka, isporedi Jevica. —
Na jednome mjestu xvm vijeka. Mogu se ja i
livacom sluziti, ali mi je za falu tvoju od po-
tribe i desnica moja. A. Kanizlic, utoc. 47.
^jEVAJA, /. tine selu u Srbiji u okrugu rud-
nickome. K. Jovanovic 146. — Pogubi ga od
]^evaje Ranko. Nar. pjes. vuk. 4, 351.
^EVAJAC, ^jevajca, hi. covjek iz I^evaje. —
Kao prezime. — Raka ^evajac. — Raka se rodio
u D. Gorijevnici u okrugu rudnickom, a starina
mu je bila iz sela J^evaje, po kome je i. prozvan
^evajac. M. D. Milicevid, kraJ. srb. 340.
^EVAJICA, /. lijeva ruka, jevica. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,mano manca' ,laeva'.
^EVAJIC, m. prezime. — xiv vijeka. Hrano
^evajicb. Dec. hris. 24.
]^EVAK, Jevaka, m. }evoruk covjek. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima,
osim nom. sing., i voc. : Jevace, Jevaci. — Pra-
slavenska je rijec, isporedi ces. levak, po]. lewak.
— Izmedu rjecnika u Mika}inu (livak, livoruk
,levu3, scevus'), u Belinu (Ijevak ,mancino, che
si serve della mano sinistra' ,mancus' 456^), u
Bjelostjencevu (levak, levoruk .scaevus, scaeva,
laevus, sinister'], u Jambresicevu (levak , sinister'),
u Stulicevu (v. Jevoruk iz Habdeliceva), u Vol-
tigijinu I levak, levoruk ,maacino' ,ein linker'),
u Vukovu (,der linkler' ,homo laeva utens pro
dextera').
a. u znacenu kao sprijeda. Dva po dva gre-
dihu, ki ga s de.sne bihu, svi bihu livaci. B.
Krnarutic 11. Gospod im podize izbavitoja Aoda,
covjeka koji bijase Jevak. D. Danicic, sud. 3, 15.
Koji bjehu Jovaci. 20, 16.
b. kon, koji se hvata s lijevo strane. u Lici.
V. Arsenijovic.
1. JEVAKA, /. lijeva ruka, vidi Jevica. — U
na§e vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,die
linke hand, die linke' , laeva raanus'. [cf. suvakaj).
Pa dosnicom za ma6 privatio, a Jovakom vrancu
za dizgene. Nar. pjes. vuk. 3, 28. Uze... bqjuo
kopje u livaku ruku. Hrv. nar. pjes. 3, 459. Da
ne zna Jevaka tvoja sta cini desnica tvoja. Vuk,
mat. 6, 3.
2. J^FiVAKA, /. fcvoruko zensko ce{ade. — U
Vukovu rjecniku: ,die linklorin' , laeva manu
utens'.
3. l^EVAKA, /. koko.s, u koje je huhor na li-
jevu stranu. F. Kurolac, dom. ziv. 53.
:^EVANE, «. djclo kojijem se leva. — U Vu-
kovu rjeiniku.
^EVARNICA, /. zgrada gdjc se .^to jeva (topi,
salijeva, vidi lijovati i liti, 1, a, dj). — Naci-
]^EVARNICA
263
4. l^ILAK
neno u nase vrijeme. — U Sulekovu rjecniku:
j^iesserei, giesshaus, giesshiitte'.
LEVATI, Jevam, impf. vidi lijevati. — Samo
u juznome govorii. — Akc. se ne mijena (aor. 2
i 3 sing. Jeva). — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Viikocu: juzn. (nema levati i livati ^JO
istocnome i zapadnome govorii) ,giessen' ,fundo'.
cf. lijevati.
a. aktivno. Na vodici djevojka crpa, }eva
vodicn. Nar. pjes. vuk. 1, 294. I razbivsi skle-
nicu levase mu na glavu. Vuk, mar. 14, 3. Vino
novo u mjehove nove vala Jevati. luk. 5, 38.
Ni najeva ne jevajte na nemu. D. Danicic, 2mojs.
30, 9. Ja im necu |evati krvavih najeva. psal.
16, 4. Nemu Jevas najev svoj. isai. 57, 6.
b. sa se, pasivno Hi refleksivno. Nek svr-
stuju nakomice Turke, da se vise krv ne ^eva
crna. Osvetn. 3, 58. Krv se }eva do po bijela
dana. 3, 92.
LEVCIC, m. dem. 1. lijevak. — U Vukovu
rjecniku.
LEVENIK, m. va}a da znaci sto i sacma Hi
koju vrstii sacme. — U narodnoj pjesmi nasega
vremena iz Uzica. Pa dohvati bistra geverdana
koji zdere litru tucenika i dvanajest singirli-
kursuma i sezdeset sitnog Jevenika. Nar. pjes.
stojad. 2, 105.
LEVICA, /. lijeva ruka, isporedi desnica. —
Praslavenska je rijec, isporedi stslov. levica, ces.
levice, poj. lewica. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (v. lijeva). Dug zivot u desnici joj je, a u
Jevici bogatstvo i slava. D. Danicic, price. 3, 16.
^EVI&A, /. mjesno ime. — xiv vijeka. Na Le-
visi. Glasnik. 49, 362. (1326).
LEVISKI, adj. koji pripada mjestu J^evistima.
— Izmedu rjecnika u Vukovu: |eviski (ali vidi
radi akcenta i^eviste) bez znacena, samo s pri-
mjerom: Uz Jeviske podagnase strane (Nar. pjes.
4, 378). Eto jedne niz Jeviske strane. Pjev. crn.
324b. Ogled, sr. 206.
LEVIStA, n. pi. ime selu u Crnoj Gori (u
Brdima) u Moraci. G-lasnik. 40, 21. Skupio sam
amo krajicnike od ^evista sve uskoke listom.
Nar. pjes. vuk. 4, 395. Do ^evista i gorneg Ja-
vorja. 5, 384. Vice vila u selo ^evista, u l^e-
vista u Moracu gornu. Pjev. crn. 324*. U \q-
vista selo ujegose. Ogled, sr. 207. A sahiju
jednu opravio, opravio u ^evista ravna. 256. U
hajducko mjesto, u Levista. 440.
^EViSTE, n. selo .i Moraci u Crnoj Gori. (ne
znam, ko je zabijezio). — vidi Levista.
^iEVORECANIN, m. vidi u Vukovu rjecniku:
fiovjek iz Lijeve Rijeke (vidi kod Lijeva Rijeka,
^5 f^))- — Mnozina: ^^evorecani.
LEVORUCAC, |ev6rucca, m. vidi }evak. —
Samo u Stulicevu rjecniku uz Jevoruk.
^jEVORUK, adj. koji boje radi lijevom tiego
desnom rukom. — Praslavenska je rijec, isporedi
rus. Ji'hBopyKiii. ces. levoruky, jjoj. leworgki. —
U Mikafinu rjecniku: livoruk, livak ,levus, sce-
vus'; u Belinu: Ijevoruk ,mancino, che si serve
della mano sinistra' ,mancus' 456^; u Bjelostjen-
cevu : levoruk (vidi kod }evak) ; u Stulicevu:
,mancino, che si serve della mano sinistra'
,scaeva'; u Vukovu: (u Grbju) koji lijevom rukom
radi ,der linkler' ,qui sinistra, manu utitur pro
dextra'. cf. |6vak, [suvak] , §uvaklija. u Grb|u
kazu da je ono svako cejade koje je Jevoruko
mati prvi put zadojila lijevom sisom i za to se
onamo vrlo cuvaju od toga.
l^EVOSTRAN. adj. koji je s lijeve strane. —
Ima samo adv. Jevostrano (u zapadnome obliku)
u jedinome primjeru xviii vijeka u prenesenome
smislu; nepravo, krivo, zlo. Na daleko budi, da
stogod livostrano od ovizih pomislimo, tkoji na
apostolsko misto pristupivsi . . . Blago turl. 2,
319.
:^jEV§I, vidi kod 1. lijep.
;^EVUNOVO, n. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Levunovo. Spom. stoj. 185.
i^EZITI, lezim, impf. vidi u Stulicevu rjec-
niku: leziti, V. laziti s dodatkom da je iz Hab-
deliceva; Jeziti ,serpere ; paulatim incedere' s do-
datkom da se nalazi u pisca Mencetica (?J. —
sasma nepouzdano.
!^EZOVO, n. mjesno ime. — Prije nasega vre-
mena. Lezovo (selo). S. Novakovic, pom. 137.
LIFAN, m. u poslovici dubrovackoj xvii vijeka
maze biti da znaci sto i slon, isporedi lefan.
Zdenao je kako |ifan. (D). Poslov. danic. ,Lifan'
vaja da je slon. (D. Danici6). xiiib.
^IG, ^iga, m. ime rijeci u Srbiji. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: rijeka u
Srbiji (tece izmedu nahije vajevske i biogradske)
,ein fluss in Serbien' ,fluvius Serbiae'. vidi i M.
D. Milicevic, serb. 58. Presao preko i^iga. P.
M. Nenadovic, mem. 200. Vodenica na reci ^igu
(u okrugu sabackome). Sr. nov. 1871. 61. Niva do
vode ^iga (u okrugu va}evskome). 1868. 687. —
I kao mjesto u okrugu vafevskome. Niva u l^ign.
Sr. nov. 1872. 239.
i^IGOVINA, /. Rhamnus alpina L. (Pancic).
B. Sulek, im, 211.
^IH, adj. samo adv. |iho u 3Iika}inu rjecniku :
Jiho gledati ,in obliquum aspicere' (krivo gle-
datij. vaja da je isto sto 1. lib.
^IHA, /. vidi lijeha (jamacno samo u zapad-
nome govoru). — Samo u 3Iika}inu rjecniku:
(pisano gliha) ,lira, porca', odakle je prepisao
Bjelostjenac gliha (vidi kod lijeha).
1. ;^I^AK, Jilka, m. vidi u Vukovu rjecniku:
(u Srijemu) onoliko sijena koliko se moze vilama
u jednom baciti, n. p. na plast kad se sijeno
djene. [cf. li|ak].
2. l^I^AKj m. vidi dubacac, jergovan. — Od
tur. lejlaq, sto je preslo i u romanske jezike,
isporedi tal. lila, franc, lilas, span, i port. lila.
— U nase vrijeme. ^i|ak (= lilac engl.), poj.
lilak, Syringa vulgaris L. (Pancic . B. Sulek, im.
211.
8. LI^AK, m. kod mjesnoga imena. Cesti-Jijak,
vrh u Srbiji u knezevackome okrugu. Glasnik.
19, 299. — nema cijele rijeci u ovome rjecniku
kod c.
4. ]^i^jAK, Jijka, m. slijepi mis, sismis. — ispo-
di 2. lilak, gdje pominem }ijak, kao da se kod
ove rijeci moze naci potvrda za gen. sing, lijaka
itd., ali to nijesam nasao ni ujednome primjeru
(vidi samo lijakov). — Ne zna se, jeli od tur.
lejlek (vidi kod 2. lelek). Hi je balticko-slavenska
rijec, isporedi stslov. lilijakt, lilekt ,mergulu3
(avis)', rus. .le-icK-b i po}. lelek i lit. lelis i let.
Iclis, legan (nocna ptica). — Li nasemu se jeziku
nahodi od "xv vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
ka^inu (}i)ak, Ijeromis, slijepi mis ,vespertilio'),
u Belinu (,nottola, pipistrello' ,vespertilio' 514''),
u Stulicevu (jvespertilio. noctua'i, u Vukovu
(slijepi mis ,die fledermaus' ,vespertilio'), u Da-
nicicevu (vidi kod 2. lijak). ^ijbkb jestb zivotno
cetvoronozno letuste vbsemb vedomo. Sredovj.
lijek. jag. star. 10, 114 (isporedi kod 2. li|ak).
4. :^n;iAK
264
:^.OKACA
Moze se primijeniti grijeh puteni k }ijku. Zborn.
18*^. Kako }i|ak u spili ki sidi. N. Dimitrovic
69. U njekijeh su praSca rila. a tko gubice ima
i krila od Jilaka i od zaba. I. Gundulic 473. Svi
od }i|ka kriia imaju. J. Palmotic 54. Nije kri-
vina svjetlosti ako |i}ci na nu mrze. M. Eadnic
217l>, i^ijak aliti slijepi mis mrzi na svjetlost.
280*. !]^i}ak videci ob nod jest slijep danom.
299b. Na krilijeh od }i}aka. P. Kanaveli6, iv.
562. I roda i capja po svojim vrstama, pupavac
i }ijak. D. Danicic, 3mojs. 11, 19. (Ne jedite)
ni pupavca, ni }ijka. 5mojs. 14, 18.
:^r^AN, 7n. vidi 1. li)an (gdje je i postane) i
lijer, isporedi bogorodi6ino cvijece (vidi bogoro-
dicin, c) dd)), gi\, zi}. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,die lilie' ,lilium', cf.
bogorodicino cvijede). Bijeli Jijan. M. Eadni6
73a. Procvasti ce kakono |i|an. 425*. Mirisnom
).ijanu. J. Banovac, pred. v. Uzdrzah |i|an moga
divicanstva. 88. ^i}an od cistoce. prisv. obit.
64. Da pogledamc |i|ane i drugo cvitje. F.
Lastric, od' 267. Ovom plemenitom ].i}anu od
divicanstva. 381. Potezaj se, }i|anu dolina ze-
majski. test. 151^. Da ces sjajni |i|an izgubiti
od tvoga divicanstva. 348^. Pram sjajnim i mi-
risavim Jijanom. 850^. Koji je pricist pase se
od Boga medu lijani. M. Zoricic, osmina. 112.
TJ ruci joj cvitak od }i|ana. F. Radman 34. Za
svaku zdravu mariju nizase na jedan konac po
jedan cvit rozice, a za svaki ocenas po jedan
}i}an od zlata. 59. Miris divicanski Ji}ana. Grgur
iz Varesa 128. Lijan-goro }i|anova! der podigni
Jijan-listak. Nar. pjes. vuk. 1, 366. ^ji|an-gora
Jijanova ! da igramo mucne igre ! Nar. igre. vila.
1868. 734. Pogledajte na |i|ane. Vuk, mat. 6,
28. — Lijan (= lat.), 1. giglio (u sinskome ru-
kopisu), Lilium candidum L. (Vuk, Durante);
bemerocalle (sin. rkp.), Hemerocallis fulva L.
(Pancid), v. Li|an. — Lilan divji, 1. efomero
(u sinskome rukopisu), Hemerocallis fulva L.
(Durante); 2. (Lilium) martagon (sin. rkp.). —
;^i}an dolinski, (prema lat.) lilium convallium
(Durante), Convallaria majalis L. — J^ijan modri
(Sab|ar), ;^i|an neboski (Durante), Iris germa-
nica L. — !^i|an zuti, Acorus calamus L. (Vu-
jicid). B. Sulek, im. 211.
;^I]^ANA, /. zensko ime. — isporedi lijan. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,frauenname' ,nomen feminae'). Ovce pasle dvije
fiobanice, jedno Mare a drugo ^jijana;... zarefie
se Niko i Nikola, da ce Uzet dvije dobanice, Niko
Maru, Nikola Lilanu. Nar. pjes. vuk. 1, 525 —
526. fc
]^i;^AN-G6RA, /. u Vukovu rjecniku s pri-
mjerom kod li}an i s dodatkom da je stajaca
rijei.
:^I:^AN-L1sTAK, }i}an-liska, m. u Vukovu
rjecniku kod }ijan i s dodatkom da je stajaca
rijei.
^il^ANOV, adj. koji pripada {ijanu. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu (,lilien-' ,lilii' s pri-
mjerom kod Jijan). Kraj mu bijase kao kraj u
6a§e, kao cvijet Jijanov. D. Danifiid, 2dnevn.
4, 5.
llfitl^ANOVAC, }i)anovca, m. onaj Ho pripada
}i}anu. — U nase vrijeme kod imena nekakve igre.
Da igramo rau6ne igre, mnfene igre pleti-tanca,
pleti-tanca Jijanovca. Nar. igre. vila. 1868. 734.
l^I^ANSKI, adj. vidi }i}kov. — U jednome
pritnjeru xvni vijeka. Svi Jijanaka nose krila
(vrazi). J. Kavanin 410'i.
J^jIJ^ATI, ji]am, impf. pjevati kao utina. — U
Stulicevu rjecniku : ,assionum cantus (verbum)".
— Sasma nepouzdana rijec : Stulli je pomijesao
nocnu pticu s jijkom.
^jll^Cl (}i}aca Hi }ijaka?), m. pi. trasi (Du-
rante), Cyperus esculentus L. B. Sulek, im. 211.
l^I^CAC, |ijcca, m. samo u Stulicevu rjecniku
uz |i|cic.
;^I^CIC, m. dem. 4. }i|ak. — U Stulicevu rjec-
niku: , parvus vespertilio'.
I^U^IC, m. u Stulicevu rjecniku uz |i|ci6. —
nepouzdano.
Li;^KOV, adj. koji pripada lijku, jilcima (vidi
4. |i|ak). Nas razum jest kakono oko |iJkovo
prama zdrakama suncanijem. M. Radnic 409a.
Sokolovijem okom tuda a Ji|kovijem nasa pa-
zimo. (Z). Poslov. danic.
;^i;^SKI, adj. koji pripada jilcima. — U Stu-
licevu rjecniku: ,noctuinus'. — nepouzdano.
i^IM^ANI, m. pi. vidi Limjani. — Na jednome
mjestu u nase vrijeme (^- moze biti i stamparska
pogreska mj. L). U !^im}ane i Karuce gorne.
Nar. pjes. vuk. 5, 88.
]^INIK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu bio-
gradskome. Livadu pod Linikom. Sr. nov. 1875.
339.
]^IVA, /. vidi gjiva. — U Stulicevu rjecniku :
V. gliva. — Po svoj je prilici Stulli gdje zlo
procitao ,gliva'.
i^OCIC, m. prezime. — TJ nase vrijeme. Sve-
tozar ^oci6. Eat. 320.
l^OHAV, adj. slab. — Danicic (kor. 24) misli
da je srodno s los. — V nase vrijeme u Dubrov-
niku, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,debilis, in-
firmus, ianguidus, imbecillis, impotens' gdje ima
i komp. lohiviji), i u Vukovu: (u Dubrovniku)
,kranklich' ,valetudinarius'. [vide] bolesjiv, cf.
slab. „Nije mi dobro, nesto sara |ohav'. u Du-
brovniku. P. Budmani. — Ima i adv. lobavo u
Stulicevu rjecniku : ,debilitor, infirme, imbecil-
liter' gdje ima i komp. |ohavije.
::^OHAVITI, |6havim, impf. ciniti da ko (Hi
sto, uopce objekat) bude slab, slabiti. — Samo u
Stulicevu rjecniku: ,debilitare, infirmare'.
]^6hAV]^AHAN, johavjahna, adj. dem. |ohav.
— Samo u Stulicevu rjecniku: |ohavjahan i \o-
havjahan ,subdebilitatus'.
]^6hAV]^ASAN, }ohav)asna, adj. vidi }oha-
vjahan. — Samo u Stulicevu rjecniku: ]ohavja§an
uz Johavjahan.
LOHAVOST, JShavosti, /. osobina onoga sto
je )ohav. — U Stulicevu rjecniku: ,debilitas, in-
firmitas'.
:]^OHAVSTVO, n. samo u Stulicevu rjedniku
uz |ohavost.
;^0K, interj. glas kojijem se otjerava tele od
krave kad se muze. — U Vukovu rjecniku: ,sagt
man zum kalbe, indem man es abtreibt' ,vox
separantis vitulum a vacca'. [cf. joke].
]^6kaNE, n. djelo kojijem se joka. — U Vu-
kovu rjecniku.
I^OKaC, jokdfia, j/i. vidi u Vukovu rjeiniku:
1. drvo sto se tele }oka, kad se krava muze
,da3 (holzorne) werkzeug um das kalb abzu-
treibeii' ,instrumentuin abigondi vitulum'. — 2.
(u Hrvatskoj) vide prijubak. — isporedi jok i
jokati.
l^OKACA, /. udari se racvasto drvo u zem|u
pa se u te ra6ve tele pri mu^i Jokafeem zakliui
LOKACA
265
2. ]^UBA, a.
Kau u jaram. Z. Radonic. — isporedi jokac i
prijubak.
LOKATI, )6kam, impf. goniti tele od krave
kad se muze (govoreci |ok). — Akc. se ne mijena
(aur. 2 i 3 sing. |6ka). — Od xviii vijeka, a iz-
medii rjecnika u Vukovu (,das kalb abtreiben,
z. b. beim melken' ,separo vitulum a matre').
Had bi da te ko inia od mladi Jokati. D. Obra-
dovi<^, sav. 67.
LOKE, vidi jok. — U Vukovu rjecniku.
!^OKNUTI, joknem, pf. jedan put reel }ok
(impf. : |okati). — Akc. se ne mijena (aor. 2*3
sing, joknu). — U Vukovu rjecniku: ,einmal }ok
sa»en u. s. w.'.
LOLICI, m. pi. ime selu i zaseoku u Bosni u
okrugu travnickome. Statist, bosn. 66. 67.
LOPITI, |opim, pf. udariti jako. — Akc. se
ne mijena (aor. 2 i 3 sing. |6pi). — Bijec je ono-
matopejska. — U Vukovu rjecniku: kao udariti
zdravo ,schlagen' ,percutio' s primjerom : .,Ako
te lopim!"
J^OSKAC, inter), glas kojijem se pokazuje buka
stu postaje kad ko padne. — Onomatopeja. —
isporedi |osnuti. — U Vukovu rjedniku : n. p.
kad ko padne ,wort einen fall zu bezeicbnen'.
;^OSKAVAC, loskavca, m. moliunica, mjehurac,
mjehurica, neka bi^ka. — Bijec je onomatopejska,
isporedi joskac. ^^oskavac, Physalis alkekengi
L. (Panci6). B. Sulek, im. 211.
^jOSKOPRDA, /. rece se staroj lijenoj zeni
koja nijo ni za kakav rad u kuci. u Lici. V.
Arsenijevic. — Od onomatopeje |osk (vidi }oskac)
i od osnove prd.
X^OSKOPRDINA, /. augm. }osk6prda. u Lici.
V. Arsenijevic.
LOSNUTI, josnem, pf. pasti s bukom. — ispo-
redi Joskac. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3
sing. Josnii). — U Vukovu rjecniku : ,mit krachen
fallen' .fragorem edo cadens'. [cf. Jusnuti].
^jOSTURA, /. vrsta morske caure. cf. |ustura.
M. Pavlinovi6.
LOTIKA, /. na jednome mjestu xviii vijeka,
po kojemu ne bi bilo isto sto Jutika. Kad bi si-
jao, kad bi sadio i kapulu i |utiku, a kad pli-
jevio i zamladio zutinicu i |otiku. J. Kavanin
82 a.
1. ]^UB, adj. drag, jub(en. — isporedi i 3. |ub.
— Praslavenska je "'ijec, isporedi stslov. lubt,
rus. JiKiotiii, ces. liby, poj. luby. — Od xvii vi-
jeka po sjeverozapadnijem krajevima. — Badi
adcerba vidi |ubo. Da b' |uba srcana kod }u-
boga stala. P. Vitezovic, odil. 48. Ti si, Mare,
z Jabim spala. Nar. pjos. istr. 2, 38. ^ubi moj
kako zivi ogan. 2, 46.
2. ^UB, /. u Stulicevu rjecniku : ,charitas'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara i s pri-
mjerom: Bratske }ubi radi ; ,amasia' s dodatkom
da se nalazi u pisca Zlatarica (?). — Drugo
znacene nije pouzdano, a prvo (jubav uopce i
spolna) nalazi se jos u jednoga pisca xviii vi-
jeka. — Jamacno okrneno }ubi (vidi }ubavt|ubi).
Nece nitko, ne, sakriti vino, kasa|, |ub, zavidos.
J. Kavanin 116'. Ko u rusi pocivase sred nih
usti |ub vesela. 199a. ]^ubit, a }ub ne odkrivat,
sebe 'e rukom svom ubivat. 253a. Prilikom
svoje krjeposti zeze ih na }ub uzdarnosti. 262a.
Al' svih triju Jub je veca. 343a. Pobo}a je }ub
cic raja, neg vjeenoga cica vaja. 465^. Pricest
i |ub Bozja svaka. 478b. Jedan ki }ubi, drugi,
na |ub ki odgovara. 532a.
3. ]^UB, m. dragi, vidi drag, I, 2, a, a) cc)
aaa). — Premda ima i rus. viioot u slicnome
smislu, jamacno nije stara rijec nego je nacinena
prema 2. |uba. — Na jednome mjestu xvi vijeka,
pa u Istri u nase doba, a izmectu rjecnika u
Stulicevu (.amator' *' dodatkom da je uzeto iz
brevijara). Ruke tvoga zarucnika i |uba. Korizm.
4a. Uzimle prostjeuje svaki jab od svoje. P.
Vitezovic, odil. 13. Ka si zneverila mojga }uba
draga. Nar. pjes. istr. 2, 53. Imala san Juba
vele dobro moje. 2, 79. Moj ,jub' je prosal na
dalec. 2, 122.
4. ^UB, m. u Stulicevu rjecniku uz |ub, f.
(vidi 2. |ub). — nepouzdano.
!^UB', vidi |ubo.
1. ]^UBA, /. vidi |ubav. — Ne znam, postaje
li kao 2. |uba (vidi) od }ubi, Hi od }ubva (vidi)
tijem sto je po poznatome pravilu ispalo v iza
b. — Od XV do XVI 11 vijeka. Video serafini to-
liku slavu ne, od }ube uzgani prominise petje.
M. Marulic 212. Bog od mira i od }ube bude
s varai. N. Ranina 145tJ. paul. 2cor. 13, 11. Jere
|ubim vas |ubom. 221^. paul. 2cor. 11, 2. Netom
se tko vidi za Jubom da pode i }ubav da slidi
od svoje gospode. S. Mencetic 124. Davori |ubo
moja Isuse! Zborn. 151a. Mogal da bih reel
ca f srdaccu cutim ]ubavi sluzeci i ca cic ne
patim, ali da bih sasfim mogal slozit pisu6 ca
f srdaccu plodim sfakcas }ubom mis|uc. P. Zo-
ranic 12''. Gin' da studen srca moga zgori }ubom
sina tvoga. M. Alberti 423. Gin' me krsta ranom
rana krizom ovim opajana }ube radi sina tvoga.
424. Od tolka veselja poca trepetati, za radost
ter }ubu suze prolivati. Oliva. 56. Nekrepke su
pucke |ube: sad uzvise, sad pogube. J. Kavanin
28t>. Snazna Juba, ko smrt kosi sumna, a tu nam
pako nosi. 4113. Nisu meni sanki lazni, niti }ube
dosadne. M. Katancic 51. — U prenesenome
smislu, drago cejade (u primjeru : dijete, cedo).
Iz korab}e Jubu moju zani vihar od sivera. M.
Pelegrinovic 168.
2. ;^jUBA, /. uprav lubjeno zensko cejade Hi
koje lubi (misli se obicno o spolnoj ^ubavi), pa
od toga znaeena postaju i druga. — Akc. se
mijena u voc. : Jiibo, \\ibe. — Mislim da postaje
od oblika {ubi (vidi) tijem sto mu se podnju
zenski sujiksi kod deklinacije. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (.amica'), u Be-
linu (,innamorata' ,amasia' s dodatkom da je
prosta narodna rijec — vocabolo basso — , sto
mozebiti znaci da Delia Bella poznaje ovu rije6
samo iz narodnijeh pjesama) 406^, a Bjelostjen-
cevu (, arnica, dilecta, qua nemo charior'. 2. ,sponsa,
amasia pudica'), u Stulicevu (,amasia' iz Belina) ;
u Vukovu: ,die gattin' ,conjux' [cf. lubi] s do-
datkom da je stajaca^ rijec i s primjerima iz na-
rodnijeh pjesama: „Cija s' |uba, cija li si seja?"
„Ja sam Juba Jove Popovi6a". — Ostaje mu Juba
nejubjena. — Mladoga me majka ozenila, vjerne
sam se |ube najubio.
a. amata, dilecta, u naj prvome smislu, {u-
baznica, fubovnica, draga. (vidi drag, I, 2, a, a)
cc) bbb)). Bog cini od du§e kako namuran od
Jube svoje. Korizm. 70a. Da se majka siukom
nigdar nece stati, nit' se s |ubovnikom Juba na-
smijati ... da b' Juba srcana kod Juboga stala.
P. Vitezovic, odil 48. Zato Jubo, moja sestro!
dojdi, da te prstenujem. J. Kavanin 511l>. ^uba
jdonna che ama*. S. Budmani 417^. O Jubo Jup-
cice, napoj me vodice. Nar. pjes. istr. 2, 69.
Liiba , amasia; conjux'. D. Nemanic, cak. kroat.
stud, iiftsg. 12. — Metaforicki. Ah duso krs-
tjanska ! ako si prava Juba ovoga Jubovnika
2. :^UBA, a.
266
:^UBA
(IsusaJ, molim te za jubav negovu ... D. Rapid
b. kao kod a, ali isticuci da je u zlorne
smislu, arnica, pellex. Lubu onu nesricnu od
sebe oda^nao, zakonitoga druga primio. A. Ka-
nizlic, kam. 33. Lotario mladi, kra} istocne
Francije podzezen opakom |ubavju odluci Tout-
bergu, zakonitoga druga, otirati, da uzme nikoju
gospoju imenoin Valdradu, radi sta patvori Teut-
bergu rodoskvrnenem ... na onomu sudu po-
znano je da je Teutberga prava . . . ne mogase
ni Lotario drugo reci, ali zastobo mu bijase od
bludnosti srdce uzeglo se, ue imade mira, kao
da ga je juba Valdrada, kako jedni rekose, uca-
rala. 89.
e. uxor, naj cesce znaci sto i zena (prema
muzu), ali gotovo samo u pjesmi (vrlo cesto u
narodtiijem pjesmama). Ako zelis, moja kruno,
vojnu biti draga |uba, nosi cvitja dragojuba za-
njedarje vazda puao. A. Cubranovic 14u. Za to
davsi meni viru, rec' ovakoj, komu s' rada biti
Juba, ali lada. M. Pelegrinovic 174. Na |ubu
umicu zaludo ne smirih. D. Barakovic, vil. 271.
Da tve carstvo }ubu pravu uzme. I. Gundulic
304. Bi potrebno u pogube smrtne upasti, da
ma |uba ne pogine. G-. Palmotic 1, 317. Blazen
oni ki pogodnu jubu nade. J. Kavanin 47^.
Prim' ju za |ubu vjere pune, da se ku6a ne
udune. 10.3a. Hilne majke, cvilne }ube placu
s rati sve izgube. 222'*'. Stjepan }ube izbira,
pak se s netkom Dandulovom srjecno viri. 244a.
Mudre |ube muz zaludi, a ostaje mudra Juba.
380b. Nega i s Jubom htijuc predobit za izgubom.
423b. Noemova eto t' Juba i sinova tolikijeh.
517b. Toj krajevoj staroj majci i negovoj vjer-
noj Jubi. Nar. pjes. bog. 80. ^uba ti se u crno
zavila! And. Kacic, razg. 28b. a1' si cue, moj
suznu novojni, da s' udaje virna Juba tvoja?
86b. Bijele ti dvore upalise, zlatokosu Jubu od-
vedose. 222b. Dode kniga caru cestitomu, . . .
pita nega Juba sultanija. 228a. ^^ kako se,
brate, rastadosmo i Jube nam dvori upravjase,
tada nasi dvori potavnese" . . . „To je, brate,
s tvoje virne Jube" . . . „Hodi, brate, da kusamo
Jube, da vidimo, il' je s moje Jube, il' je s moje,
il' je, braco, s tvoje". M. A. Eejkovid, sat. I7a.
„Vukosava, moja virna Jubo!" I7b. Ja cu te
uzeti za moju Jubu po zakonu crkvenomu. Ant.
Kadcid 390. ^uba Kobilic-Milosa. M. Katancic
59. Hi Ivan Malatosta, ubojica brata svoga i
vlastite virne Jube svoje? D. Kapid 30. Ja cu
da idem u tude selo, u tude selo, za tudu seju,
za tudu seju, za moju Jubu. Nar. pjes. vuk. 1,
l7. Uzedu te za vjeronu Jubu. 1, 157. Ja bi
nemu verna Juba bila. 1, 172. Eudide mi Juba
sina. 1, 182. Mlado momce jezdi kona, koje
nema Jubo doma. 1, 191. A ne bje§e ni nedeja
danah, ka' se bje§e ozonio Pavle, vika Pavle
vjerenicu Jubu: „A boj' k mene, moja vjerna
Jubo!" 1, 200. Po tebe me zmija zaklat hdase,
a kod Jube istom ne hodase. 1, 201. Istina je
§to ka^uju Judi, da je Juba vjernija od majke.
1, 201. Nemoj tudi prvi danak Jube. 1, 256.
Oj dovojko, du5o moja! ode§ li mi Juba biti?
1, 434. Jeli mi Juba zdravo i mirno, jeli mi
muSko dedo rodila? 1, 477. Ne raduj se, moja
mila Jubo. 1, 543. Odma vide vijernicu Jubu:
»Daj mi, Jubo, kone i kodije". 1, 545. O ju-
naci, koji Jubo nema, neka kupi sebi vjernu Jubu.
1, 548. Al' govori Bogdanova Juba. 1, .549. Sto
ce tebe Juba nerotkiiia? 1, 566. Vede tone, te
on ku§a Jubu, hode li mu Juba vjerna biti. 1,
571. Pita nega Juba Radojice. 1, 573. Ode aga
s Jubom na dardako. 1, 576. Nisam tobo za
sestru doveo, ved sam tebe za Jubu doveo. 1,
618. Bozja pomod, dakonova Jubo! 2, 8. Sto
je? Jubo, izela te zmija! 2, 59. Al' dolede Juba
nevjernica. 2, 113. Uzedu je za vijernu Jubu.
2, 130. Bojom du te ozeniti Jubom. 2, 270. Jesi
1' mene snahu isprosio, mene snahu, sebe vjernu
Jubu? 2, 332. Nek se zeui, neka Jubu trazi. 2,
425. Al' je Ivo Jubi besjedio. 2, 529. Vjernu
Jubu skoro dovedenu. 4, 20. Sinod majka oze-
nila Meha, a jutros ga na vojsku oprema, ostaje
mu Juba nejubjena, nejubjena i nezagrjena. 4,
226. Ostade ti Juba udovica. 4, 233. Virna
slugo, Krajevidu Marko, lipse sam te Jub»e do-
bavia. Nar. pjes. istr. 1, 9. Bi 1' ti poznal svoju
Jubu vernu? 1, 35. Ne pitaj mo, draga Juba
moja. 1, 41. Ja sam nasal drugu Jubu za me.
2, 127. Ako je divojka, bide moja Juba. Nar.
prip. mikul. 16. Jutra imaju dod mojeh dveh
brat Jubi. 16. Dojde k Jube naj starejega sina.
17. Sad je on saki dan k Jube hodil. 60. Luba
je preca, nego sestra i snaha. Vuk, nar. pjes.
1, 213. Majka, seja i Juba. 1, 429. Luba Jova
Mornakovida. 1, 565. i^uba place muza, seja
brajka. Osvetn. 4, 46.
d. kao zarucnica. Komu je draga Juba oteta.
Gr. Palmotid 2, 340. Pladu Jube svoje zarucnike.
And. Kacid, razg. 95b. No za tuzne da se mole
suzne . . . jadne Jube pa za vjerenike. Osvetn.
1, 31.
e. u ovome primjeru iz narodne pjesme na-
sega vremena kao da je isto sto suloznica: Jos
je vedi zulum nametnuo: na nod iste mladu i
devojku, pa devojku Arapine Jubi, a nevestu
sluge Arapove : . . . evo meni tuznoj redak dode
da dovece idem Arapinu, da mu nodas, jadna,
budem Juba. Nar. pjes. vuk. 2, 419.
f. meretrix, bludnica. — V jednome primjeru
xviii vijeka. Dva ova miadida pustivsi uzdu po-
zejenu svomu idahu u nepostene kude; niti jim
je maiikala prilika niti m[sto s ocitima bludni-
cami nodi provoditi . . . „Cini mi se da si on isti
koga sam ja u igri medu Jubami malo prije
ostavio". A. Kanizlid, utoc. 69 — 70.
3. ;^UBA, /. ime domacijem zivotinama. — Ja-
maeno hyp. Jubica.
a. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv. 38. — u
Bosni. D. Hire.
H). ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 25.
C. ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv. 32. D. Tr-
stenak. — Vetovo, Pozega. D. Hire.
4. LUBA, /. me zensko, hyp. jubica. — Akc.
se tnijena ii voc. ^ubo. — U Vukovu rjecniku.
5. J^UBA, /. ime selu u Slavoniji u zupaniji
srijemskoj. RazdijeJ. 142.
6. ^jUBA, /. vidi u Vukovu rjedniku^ (po Vu-
kovijem bileskama) ona soha u koju se vata tele
kad se krava muze. — j^iiba, soha (jednoman), kao
rakje, kojima su rakjasti krajevi probuseni, te
se kroz I'lih moze provudi palicu preko toledeg
vrata, uglavivsi mu vrat u te rakJe da ga drze,
mesto §to bi ga moralo drzati neko cejade ; i
tako tele u Jubi stojedi ne moze smetati muziji
kad ova kravu muze. ^juba ima kako u ino-
kosnim, tako i u jako zadruznim kudama, svuda
gde god ima krava muzara u plauinskim prede-
lima uzidkog okruga. M. Durovid. l^iiba, racve
u koje se uglavi tele dok se krava muze. I. Pa-
vlovid. ^juba, rakjasto drvo gdje so tele mede
kad se krava muze. „Motni tele u Jubu". u u^ic-
komo okrugu. S. Pelivanovid. ^iiba znadi §to
i Jokaca. Z. Radoiiid.
7. l^UBA, m. ime musko, vidi ^lubo. — Od xiv
vijeka, a izmedu rjednika u Daniiicevu: izmodu
7. LUBA
267
1. l^UBAK, 1, a, c) bb).
|udi koJG car Stefan dade crkvi arhandelovoj u
Prizrenu jednom bjese ime ,^uba'. G(lasnik).
15, 293. (1348?). Luba. Svetostef. hris. 33. — I
kao prezime ii nase vrijeme. Petar Luba. Sem.
prav. 1878. 47.
1. ^jUBE, /. vidi 2. |uba. — Akc. se mijena u
voc. Jube. — Po zapadnijem krajevima. — U
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. Dra<?a }ube,
vec ga ne zaspala! Nar. pjes. vuk. 5, 435. San
je snila draga }ube moja. 5, 437.
2. ;^IJBE, /. vidi 4. l^uba. — Akc. se mijena
u voc. ;^ube. — Po zapadnijem krajevima. Da
kad razgovara mene ^ube mila. P. Zoranic 45t>.
1. ]^UBAC, }upca, m. covjek sto }ubi. — Akc.
se mijena u voc. : \upcQ, }upci, i u gen. pi. |u-
baca. — Od prvijf^h vremena (u nase vrijeme
mozebiti same u Intri), a izmedii rjecnika u Da-
nicicevu ([ubbcb ,amator'). Otbcbstviju |ubbcb.
Stefan, sim. pam. saf. 23. Mon. serb. 89. (1330).
OtbCbstva Jubbce. Domentijana 37. Cesto i stare
zene |ube, |ubca al' nimaju, kad ogrube. J. Ka-
vanin 40a. Zac jih (rozic) nisi |ubcu naj vec
dalci? Nar. pjes. istr. 2, 36.
2. :^UBAC, ;^upca, m. ime musko (vaja da je
deminutiv, isporedi J^ubo). — Na jednome mjestu
XIV vijeka. [^ubbcb a sinb mu Radovanb. Dec.
hris, 37.
8. ^jUBAC, liipca, m. cjelov, pojubac, vidi }n-
biti, 1, d. — Od XVII I vijeka, a izmedii rjecnika
u Belinu (,bacio' ,osculum' 124a), u Stulicevu (v.
celov); u Vukovti: (u Dubrovniku) vide polubac
s primjerom: Pos}i mu |ubac. Kada lijepos po-
}ub|ena dragi Jubac ne odvrati. J. Kavanin 39b.
Za celov iliti }ubac to jest pojubjene i neposteno
zagr|ene nareduje se pokora za trideset dana.
I. Velikanovic, uput. 3, 110. Jedan |ubac moje
majke. M. Pavlinovic, rad. 161.
^IJBAC, ^upca, m. ime selu u Dalmaciji, u
kotaru dubrovackome. Report, dalm. 1872. 21. —
Pomine se od xiv vijeka, vidi u Danicicevu rjec-
niku: ^ubbcb, selo koje je kraj. bosanski Ostoja
1399 dao Dubrovniku na zemji od Kurila do
Stona: ,(Kurilo, Osalbnikb), Lubaacb, (Gromaca,
Orasaac, . . .)'. M(on. serb). 234. ima i sada blizu
Zatona kod sela Kliseva. Schem. rhac. 1862. 24.
!^UBACA, /. mjesno ime.
a. selo u Bosni u okrugii Tuzle Done. Statist.
bosn. 81.
b. zaselak u Hercegovini. Statist, bosn. 114
(nastampano ^ubuca).
LUBACAC, lubacca (Jubasca), m. neka bi]ka,
vidi }upcac. ^ubacac, ligustico (Kuzmid), Ligu-
sticum levisticum L., v. Lupcac. B. Sulek, im.
211.
^^UBACEVO, n. ime sclu u Bosni u okrugu
banoluckome. Statist, bosn. 34.
LUBACKI, adj. prezime (koji pripada l^u-
baci?). — U nase vrijeme. Ilija Eukavina ^u-
backi. Nar. pjes. vuk. 2, 661 (medii prenume-
rantima).
:^UBAHAN, }iibahna, adj. dem. 1. \\xb. — U
Stulicevu rjecnika: v. dragahan.
1. ^UBAK, liipka, adj. amabilis; amans; ama-
torius. — Postaje od korijena glagola Jubiti na-
stavkom T.k. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika
u Mika}inu (vidi kod 2), u Belinu (}ubki , a ma-
bile, degno d' esser amato' , amabilis'; Jubkiji
,piu amabile' ,amabilior' 68b; ,affabile' ,afFabili3';
^ubkiji ,piu affabile' ,afFabilior' 39^; }ubak , gen-
tile, cortese' ,humanus' 340b; ,affettuo30, amo-
roso' ,benevolus' 43b), u Stulicevu (,amabilis,
gratus, charus'; komp.: lubkiji), u Voltigijinu
(v. lubezjiv), u Vukovu (,lieblich' ,amabilis'), u
Danicicevu (|ubbkb , gratus').
1 adj. — Komp. : lupciji, to je jamacno naj
pravilniji oblik, vidi D Danicic, obl.~ 45; ima
na jednome mjestu xvr vijeka oblik ^iipci (naj
J.ubcemu A Cubranovid 149), ali nije dosta po-
uzdan, jer ima varijanta naj Jubjemu (od 1.
Jub); gori je oblik Jupkiji (vidi u Belinu i u
Stulicevu rjecniku).
a. u pasivnome smislu, amabilis, gratus,
carus, jucundus, koji je po naravi (tjelesnoj Hi
dusevnoj) Hi po djelima taki da ga drugi lube.
— isporedi drag, mio, ugodan. — Moze biti i
s dativom kojijem se pokazuje ko ]ubi.
a) 0 ce{adetu Hi o onome sto se misli
kao ce]ade. Ne viruj sve zeni, kada tuzbe svoje
cinec rece: „Meni zli su sluge tvoje", jer se na-
haja toj : ki muzu jest lubak i s kim ima pokoj
zeni da je mrzak. M. Marulic 127. Brtucevicu
moj, svim }ubki i medni. P. Hektorovic 3. Svim
miscanom tvojim nastoj }ubak biti i tujim i
svojim. 39. Neces da prijateli ni blagovojni ni
Jubci budu meni oni koji tebi prijateji biti ne
mogu. S. Budinic, sum. 196*. Ma mila Latinka
|ubka t' se vidase D. Ranina 102'J. Cuj me,
gospo mila i Jupka. A. Cubranovid 149. Istom,
gospo, da oporucis naj Jubcemu sve tej stvari.
149 Stavi pamet, gospo lupka, sto cu t' rijeti
sad jedupka. S Bobajevic 209. Na ociju te svak
raznosi, svakomu si draga i Jubka. M. Pelegri-
novic 189. Tva bozica |ubka sade tvoje ognene
srgbe ugasi M. Bunid 39. Ukaza li t' gospo-
dina? jeli ti dosti lijep i mio i bi li ti ].ubak
bio? M. Divkovic, kat. 127. Otkupite} lubki.
B. Kasic, nac. 35 Ti Jubki Jesuse. 38. Ma-
Jahti ditidi su svakime mirni, Jubki, drazi i pri-
kloniti. M. Jerkovid 28. O jubki i veseli duse
sveti. 87. Spovidjet tko da bude ko procvijeli
Jubka i blaga. I. V. Bunid, mand 33. Hotil
Ijih, gospodine prijubki. P Radovcid, nacin. 120.
Prilipo stvorenje bise Lucifer i mnogo lubak
radi naravskih i svrhunaravskih darih. 309.
Clovik dokle zive, vidi, slisa, govori, hodi, stoji
na nogah, jaki je i lip i Jubak. ist. 174. Zdrav,
pripoJub|eni moj Isuse, trikrat Jubki jesi i u
bozanstvu i u covicanstvu i u sakramentu otara.
P. Knezevid, osm. 25. Sidi i sjedi u prah, de-
vojko, kderi Vavilonska ! . ■ jer se nedes vise
zvati nezna i Jupka. D Danicid, isai 47, 1. Za
mnostvo kurvarstva Jupke kurve, vjeste baja-
cice. naum. 3, 4. (David) Jubak u pjesmama
Izraijevijem. 2sam. 23, 1.
b) 0 zivotini. Miri . . . u kih stoje za-
vezani 3 dragostijenci perle vrle, gdi meu svi-
jetle trake i lubke golubice sjaju |ubke (u raju).
J. Kavanin 484b.
c) kao ugodan prema kojemu tjelesnome
osjecanu.
cia) prema vidu. Jefrem bjese kao
Tir, posaden na Jupku mjestu. D Danicid, osija
9, 13. Sumorna Suva Planina, prkosedi obla-
cima, nesto oholo gleda na Jupke doje i ravnice
M. D. Milicevid, medudnev. 76.
bb) prema sluhu. Vrime odneslo je
nase slatcine i Jubki od poja glasi. P. Zoranid
26b. Sidose kraj mora, da dute vihra huk, i
Jupka romora, mukloga vala buk. D. Barakovid,
vil. (1682). 95. O gizdavi nas Radmile, slatko
stimo svikolici u veseloj tvoj prilici glase drage,
Jubke i mile. I. Gundulid 52—53. Narod moj
sjeda pred tobom i slusa rijeci tvoje, ali ih ne
izvrsuje; u ustima su im Jupke a srce nihovo
ide za svojim lakomstvom. D. Danicic, jezok.
1. :^UBAK, 1, a, c) bb).
268
1. :^UBAK, 2, b.
33, 31. Ti si im kao |upka pjesma, kao covjek
lijepa glasa i koji dobro svira. 33, 32. — Nije
posve isto u ovakovijem primjerima u kojima se
ne jjazi na glas nego na rijeci i nihov smisao:
;^ubkimi besidama nagovoriti ga. S. Budinic,
ispr. 32. Slidi }ubko Ivana govorene. A. J.
Knezovic 28. Niti je negov }ubki sladkogovor
mogao biti napastnik. A. Tomikovic, gov. 380.
Eijeci iz usta mudroga }upke su. D. Danicid,
prop. 10, 12.
cc) 0 mirisu. Cvece koje daje lupke
mirise. G. Zelic 530.
fid) 0 ukusu. Mrzka svim su i ne-
zgodna mjestu u rodnom koja plode, a }ubka su
i ugodna, s preko svijeta ka dohode. J. Kavanin
22<i. ;^ubko vino ,abboccato, cioe dolce, ama-
bile, dicesi del vino' ,vinum leno'. A d. Bella,
rjecn. 6*. Zem|a lagahna roditi 6e raskosno i
jubko vino. I. Jablanci 199.
ee) 0 cvijetu, moze biti i prema vidu
i prema nuhu. Opsa ho ! Jubka ruzo ! M. Ka-
tanci6 71.
d) 0 mjestu, ne samo prema vidu (ispo-
redi c) aa)). Zac ovdi dugo stan ne moze nam
biti, odkle do malo dan tribuje otiti za to mi
isdimo oni stan dotedi, koji nahodimo od svih
vikov veci ; ona pribivanja da bi nas dopala, gdi
3u }ubka stanja nada sva ostala. P Hekto-
rovi6 45.
e) 0 vremenu.
fiaj 0 vremenu u godini sto je po sebi
ugodno. U prolitje |ubko. I. Ivanisevic 262.
bh) 0 danima, casitna, zivotii s toga
sto ill ugodno provodimo. Njegda bise danci meni
mill, Jubci, slaci i drazi. D. Ranina 114^. Nam
ni jen dan nih }ubak ni. M. Gazarovic 59. Ovi
otoci sva su nasa mila rados, gdi nam casi lete
mirni, Jubki i drazi. I. Gundulic 44. Tebe
obiram za gospodara, za }ubki i prislatki zivot
moj. P. Radovcic, nacin. 286.
/) 0 cemii umnome. Opire se |ubkoj
vlasti i na slatke sve razblude. J. Palmotic 155.
Na opet srce me vezase }ubka vlast. 448. — U
uzlu jednomu od zlata izbrana tva Jubka Jubezan
drzi me svezana. D. Ranina 95b. Porodila si
pomoc }usku koja daje milost Jubku. P. Posilovid,
cvijet. 220. — Sluzbenim povezom on kra|a slu-
zase, a }upkom zavezom kraj nega |ub}a§e. D.
Barakovic, vil. 35. — Koliko bijase jubko ne-
govo drustvo. P. B. Baksic 45. — Cesarice srca
moga, moja rajska vilo, moje glave moko uz-
glavje, moje cisto zlato, i trudima svim mojima
moja }upka plato! D. Ranina 105*. — Gdi je
zdravje milo, zivot neskonfiani, }ubko svako
dilo, ... P. Hektorovic 66.
</j uopce. „Ca je Judem sladko i milo
od .svude, i jubko i gladko?" „Ufane, kim iude".
P. Hektorovic 29.
b. u aktivnome smislu, amans, koji (ubi.
a) 0 ee(adetu i a onome sto se misli
kao cejade. A ti sada da obdari§ ovu tvoju, rih,
jedupku, ku 6e§ naci harnu i |upku, ako za uu
sto pomaris. A. Cubranovid 161. — O Jesuse, . . .
hotio si nam i prsi otvoriti, noka izide do ka-
pjice sfa krv i voda, da mogu Jubke duse obi-
jene vrh sniga pofiinuti i skriti se u spili od
jubvene rane . . . B. Ka5i6, nafi. 39.
b) 0 voli ludakoj koja k cemu privlaci
(s dativom). — u judnome primjeru xvii vijeka.
Kada vlastita vo)a jest tezka i naprdena i )ubka
stvarma zoma|9kijem, gre§nik ide za nom. M.
Radnid 242^.
c) 0 zivotini. Tri vrana nigdar ga ne
ostavise . . . neg k6 vijerni sluzbonici bivsi se
kon stana negova u gorskijeh hridinah ugnijez-
dili, svoju tragu pronijese do dana danasnega,
ter se i sada paze jupci i pitomi. I. Dordic,
ben. 39.
c. amatorius, koji pripada \ubavi.
a) uopce. Zdrava, rano slatka i mila
odkle izvira Jupka sila, od |ubavi vjecna rijeka.
B. Ka§ic, nac. 54. Ako 1' je u tebe sva naraf
kamena, ter si sam pod nebi van |ubka plamena.
■£>. Barakovic, vil. 251. Ni lika u travi, ni po-
masti |ubke, tko srce ostavi gospoji u ruke. 265.
Kih lubka strili stril. 310. Bog }ubveni zamani
|ubke strile razmice. I. T. Mrnavid, osm. 146.
b) kao pun jubavi; kod toga se znacene
moze lako pomijesati sa znacenem kod a Hi b.
Da te jednokrat daj jos budem pohodit s do-
stojnim poklonom i s srcenim ovim i Jubkim
pisanjem. P. Hektorovid 68. I milo svim tada
ze|ami Jubkima golubni celov da ustima mojima.
D. Ranina 75*. Prosed Jubko uslisene. I. Dor-
did, salt. 471. Vazda rascvi|eni moji }ubki poji.
P. Zoranid 3b.
2. adv. |iipko. — U Belinu i u Stulicevu
rjecniku ima komp. Jupkije (bo^e Jupcije). — Iz-
medu rjecnika u Mika^inu (|ubko kod lubezjivo),
u Belinu (Jubko ,caramente' , care' 172'''; .affabil-
mente, con affabilita' ,affa;biliter' 39b; ,a£fettio-
natamente, con affettione' ,amanter' ; lubkije
,piu affettionatamente' ,amantius' 43*; Jubko
,amabilmente, con amabilita' ,amabiliter' ; Jub-
kije ,piu amabilmente, con amabilita maggiore'
,amabilius' 69* ; Jubko ,amorevolmente, con amo-
revolezza' ,amant;er' 76a; ,gentilmente' , humane'
340"; jhumanamente, cioe cortesemente' , humane'
3723'), u Stulicevu (Jubko ,amabiliter, araanter' ;
biti Jubko komu ,alicui gratum esse, placere,
arridere'; komp.: Jubkije).
a. prema pasivnome smislu (vidi 1, a) moze
znaciti od prilike sto ugodno. Stojati koliko imb
bude Jupko. Mon. serb. 229. (1397). Slobodno
stojatb i pake slobodno sb vsemb opetb pojti kbdi
vi bude Jubko. Spom. sr. 1. 91. (1407). To li
vam Jubko bi da sam raba tuzna? G. Drzid 406.
Pod jelom, kazuju, Jubko je pocinut. 434. Ako
t' je Jukko cut moj cemer toll Jut. M. Vetranid
2, 185 Oh, Jubko t' mirise, od slasti duSica i
srce uzdise. M. Drzid 406. l^iubko ovi svit uzivaj
bez sile. D. Ranina 7*. Poslije komu t' Jubko
bude blagovati od nih da' mu. S. Bobajevic 209.
Ijjubko pribivaj i pocivaj. B. Kasid, nasi. 63. Ca
mu je Jubko tim se slavi. D. Barakovic, vil. 96.
Nut' bozice, druge moje, koliko su vidjet mile,
cijem su Jubko nakitile svijetle i ciste prame
svoje. I. Gundulic 74. Zemja Jubko nakitjena.
G Palmotid 1, 131. I tako se veseledi bi nam
Jubko s nima stati. 97*^. Ne gledaj na vino kad
ima lijepo lice u ca§i; ulize Jubko, ali poslije
dete ujesti kako zmija. M. Radnid 12 — 13. prov.
23, 31 — 32. Oholo.st sakrivena jest z dvora Jubko,
unutra gorko. 342b. Ako je tebi Jubko, ali meni
nije mrsko. (D). Poslov. danic. Tako so i nama
Jupko vije duhovna staza za osam nedjeja od
svijotloga uskrsa. D. Danicid, pism. murav. 45.
— Amo bi mogla pripndati i ova dva primjera:
Nemu na krilo Jubko ga (cvitje) sipase vila. D.
Ranina 19b. Pokle Jubko nemu omili crkva ova.
J. Kavanin 93'i.
b. premn aktivnome smislu (vidi 1, b), ta-
kovijem naiinom da snbjeknt pokazuje (ubav.
l^ubko nih zovudi. G. Drzid 375. Sva tvoja pi-
Banja, ka slozi iiarodno i Jubko i modiio, da jim
ni prilike. P. Hoktorovid ()3. I^iubko, kako se
pristoji „Bozja nam pomoc, bratjo" zazvah. P.
Zoranid 10'>. I tako pak Jubko ocima gledase,
1. J^UBAK, 2, b.
269
^iTJBATOVCI
da ^udem slatku smrt bez truda davase. D. E.a-
nina 97^'. Er se jamih domodara, ter |ube6 ga
dvorno i |ubko, koj' mi vazda, brizna jejupko,
doskitase svakib dara. M. Pelegriiiovi6 175. Zavi
ga ona milo i Jubko ubogom odidom. B. Kasic,
is. 94. Lubko jih otpravi. D. Barakovic, jar.
40. Slatko ufanje, ].ubko ti me, jaoh, i milo od
svud blaznis i njegujes! I Gundulid 32. Lubko
svaka sad prinesi blidi cvitak i rumeni. 72. Eaz-
vedri lice, o lijepa bozice, majka tva mila |ubko
se smirila. 119. Svi me }ubko milovase. I. T.
Mrnavid, osm. 36. Teze sagresuje, koji kruto
uvrijedi, nego koji |ubko. S. Matijevic 40. Nega
primile trojanske vile sve jubko dvore, sve za
nim gore. G. Palmotic 1, 247. Tva besjeda
slada od meda nase ze|e |ubko sili. 1, 262.
^jubko da me prime. 2, 172. Svijetla izvrsnos
tvoga znanja na kreposna djelovanja }ubko srce
svijeh priteze. 2, 525. Od radosti tako mnoge
blag i vjeran kucid tece, ter gosparu svomu noge
Jubko veze i obtjece. 3, 14b. Isukrsta Jubko
primi u cestite svoje dvore. 3, 15^. Tuzne sestre
pune jada razgovarat |ubko uze. 3, 15b. Mene . . .
uslisio |ubko jesi. 3, 16b. Ter nas }ubko pita.
3, 209b. Vi ste, bistri viri od suza, jubko Boga
predobili. I. V. Bunic, mand. 27. Ke on dije-
|ase l^upko dosti. P. Kanavelic 21. Tuznijeh
jubko pogledo si. 50. Molbe zacuh, djevo draga,
sluga tvojijeh lubko i slatko. I. Akvilini 77. Da
ga jubko u se prime. J. Kavanin 502a. Sred
zla svakoga |ubko me prikrili. I. Dordic, salt.
28. Ti za harac jubko primi srca. uzd. 26.
Blagosivjaj jubko stvorca svoga. 186. On im
jubko odgovori. ben. 14. Lubko pokara bojnika.
138. Kazuci, da ce ga lupko podmoci. 168. Sto
mu ostajase jubko ubozima razdjejivase. A. d.
Bella, razgov. 31. On ga prima jubko, zove6i
ga sladkijem imenom od prijateja. B. Zuzeri 32.
Stisnivase mu jubko ruku. 403. Isus jubko ga
pokaravsi, rece mu. M. Lekusic 54. I jubko te
svi pozdravlamo. F. Lastric, test. lOO^. Ona...
od davna nega jubko zaziva. 11 5^'. Govoredi
tebi umijato i jost jubko. A. J. Knezovic 20b.
^ubko dava nasoj dusi slados. V. M. Gucetic
32. Nije jubko primjen. S. Rosa 89b, Pade on
i jos jubko na me se obazri. M. Katancic 73.
C. kao u jubavi, s jubavi (isporedi 1, c);
inoze biti i u reciprocnome smislu, a gdjegdje se
misli na spolnu }ubav. Tako smo se jubko i
medno medu nami sjedinile. G. Palmotic 1, 127.
Koju (vilu) s tobom jubav mila jubko bude sje-
diniti. 1, 236. Ali i lijepa vjerenica koja jupko
za nim gori. J. Palmotic 214. S tobom se budem
jubko sadruziti. V. Andrijasevi6, put. 122. Vila
koju jubko sjediniti bude s tobom jubav mila.
J. Kavanin 106*. Kada se Adam jubko sadruzi
s Evom. V. M. Gucetic 179. Sprzi ga tijem
svetijem ognem, kojijem srce tvoje jubko prema
meni gori. L M. Mattei 176. ^^upko spomine.
G. Zelic 3.
2. LUBAK, jupka, m. u Stulicevu rjecniku uz
jubac. "- nepouzdano.
3. l^UBAK, m. ime musko. — xiv vijeka. l^u-
bakb a bratb mu Dragi i Obradt. Dec. hris. 10.
^UBALAC, lubaoca, m. vidi jubilac. — Na
jednome mjestu xvii vijeka, gdje moze biti da
stoji stamparskom grijeskom mj. jubilac. Oni
priveliki lubalac i milosnik naroda judskoga.
M. Divkovid, bes. 361b.
1. l^UBAN, jubna, adj. vidi jubak. — Stara
je rijec, isporedi stslov. jubbm>. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (,amabilis, humanus, benignus,
amans, benevolus*) i u Danieicevu (jubbnb
,amans': ,zenu jubnuju pojmetb, i ostavitb ju, i
paki devicu pojmetb'. iii jahrb. bd. 53. anz. bl.
116).
a. adj. Istina j'e, moj Boze jubni. V. Andri-
jasevic, put. 320. Ne otac Jakov juban, dusan, . . .
J. Kavanin 149*1. Spljecanin ti vijenac splita,
jubnom srcu odoliti mucno 'e. 175a. Spomeni
se, moj prijubni stioce. And. Kadcic (predg.) xl.
Ne uciniti na zao Bogu jubaomu. 343.
b. adv. jubno. U to mlad Vladimir prijubno
tazi ne nepokoj. L Dordic, pjes. 174. l^iubno
pismice Pana piva. M. Katancic 45.
2. !^UBAN, adj. vidi jubahan. Ja gleda lice
device jubano. B. Eadicevic (1880). 331.
3. LiUBAN, m. ime musko. — Od prvijeh vre-
mena, a izmedu rjecnika u Danieicevu (^jubanb,
ime musko). Z Grizan l^uban i Petar popovi.
Zak. vinod. 55. Se sto su Gradbcanani odbpreni
odb Olivera: ^lubanb (s) synovi, . . . Mon. serb.
563. (1322). Dedb imb ];jubanb. Dec. hris. 18.
20. 86. 89. Bratb mu Lubanb. 24. 92.
4. LUBAN, m. ime ovnu. Oraovac, Bosna. D,
Hire.
5. ^jUBAN, m. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. ^^ubanb. S. Novakovic, pom. 137.
l^UBANCI, Lubanaca, m. pi. mjesno ime. —
Prije nasega vremena. Lubanbci. S. Novakovic,
pom. 137.
LUBANI, m. pi. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. IJjubani. S. Novakovic, pom. 137.
^jUBANOVIC, m. prezime. — vidi l^ubanoviii.
— XVIII vijeka. Mi, Vojinb Bojkovicb, Marko
Lazarevicb, Marko ^lubanovicb, Jovo Tujkovicb,
knezovi i glavari komunitadi grbajske na kofini.
kotorski. Starine. 10, 37. (1781).
LUBANOVICI, m. pi. mjesno ime. — Uprav
plur. ]^ubanovi6. — vidi: Izmedu Kotora i Budve
onaj komad zemje zove se ,Grbaj', u kome su
cetiri knezine: ,Lazarevici, Bojkovici, Tujkovici'
i ,Lubanovici'. Vuk, poslov. xviii.
^UBANSKI, adj. kod mjesnoga imena. — vidi
u Danieicevu rjecniku: jubaubskyj, selu je Ze-
ravini crkve arhandelove u Prizrenu isla meda
,na jubanbskij putb'. G(lasnik). 15, 310. (1348?).
^jUBANAC, ^ubanea, tn. covjek iz ^jubana.
T^. Stojanovii.
^jUBANE, n. ime selu u Srbiji u okrugu uzic-
kome. K. Jovanovi6 168.
^jUBANSKI, adj. koji pripada Lubanu. —
]Liubanska (opstina). K. Jovanovid 163.
!^UBAS, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem.
bosn. 1864. ix.
^jUBASLA];jI6, m. prezime. — V pomenicima
XIV vijeka pisano l^ubbslajicb i Ijiuboslajicb, vidi
u Danieicevu rjecniku: ^iubbslaji6, medu judma
koje je kraj Stefan Decanski pisao Decanima da
budu sokalnici bjese .Radoslavb l^ubbslajicb' ili
po drugima ,Xjuboslaji6b'. M(on. serb). 97. (1330).
Radoslavb l^ubbslajicb. Dec. hris. 41. 115.
;^UBASTV0, n. fubav (ne u dobrome smislu).
— Samo gen. pi. jubastvi u jednoga pisca xvii
vijeka. U onomu promisjenu oprati 6es noge od
jubastvi duse tvoje; u ovomu razmisjanu o6istice§
zemju od jubavi zemajske koja ti se objesi bu-
du6i na ovomu svijetu. M. Eadni6 166*.
l^UBASTICA, /. ime rijeci u Bosni. F. Jukid,
zemj. 43.
]^UBATOVCI, !^ubatovaca, m. pi. ime selu u
Bosni u okrugu banoluckome. Statist, bosn. 37.
];.UBATOVICA
270
^UBAV, 2, a, a).
^iUBATOVICA, /. ime selii ii Srbiji u okrugu
pirotskome. M. D. Milicevic, kra}. srb. 234.
LUBATOVIC, m. ime selu u Bosni u okrugu
Tazle Done. Statist, bosn. 91.
^jUBAV, /. dusevno stane kad se ko Hi sto
lubi. — U Dubrovniku je diigo a u nom. i ace.
sing.: |ubav. — Postaje od osnove ]ub glagola
|ubiti nastavkom i^v, sto je u nom. sing, postalo
y. Fremda se oblik |uby (vidi }ubi) uzdrzao do
nasegn doba, presao je davno nastavak tv i u
nom. sing.: |ub7>vb, te se 't promijenilo na a:
J.ubav; ali mozebiti jos prije na o: j.ubov (vidi).
— Premda je po svoj prilici jrraslaoenska rijec,
potorduje se samo u stslovenskome jeziku: }uby
(Jubbvb. Codex suprasliensis, vidi F. Miklosic,
ver^l. sframm.^ 3, 39), gen. Jubbve, u nsloven-
skome Ijubav, u bugarskome libov, u ruskome
jiioooHb. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,amor'),
u Mika^inu (,amor, benevolentia, dilectio, sta-
dium ardens'; jubav Bozja ,charitas'; i kod mi-
lost), u Belinu (,amore' ,amor' 75'', ,afFettione,
cioe affetto, amore' ,amor' 43a; ,benevolezza, be-
nevolenza' , benevolentia' 137lJ), u Bjelostjencevu
(Jubav, dobrohtene, prijazen, Juvezan ,eros, amor,
dilectio, affectio, affectus, benevolentia'; Jubav
Bozja jcharitas'), u Jamhresicevu (,amor'], u Stu-
liccvu (,amor, dilectio, charitas, favor, studium,
{d^ratia, beneficium, moritum, officium, affectus';
Jubav Bozija , charitas' ; za Jubav Boziju ,Dei
causa'), u Voltigijinu {,a.moTe' ,liebe'), m Vukovu:
,die liebe' ,amor- [cf. Jubov] ; u Danicicevu (Ju-
bbvb, gledaj Juby).
1. oblici. — Isprva sic bill oblici kao da je
nastavak ^j.v, dakle su padezni nastavci bili kon-
sonantni, poslije su se j}romijenili prema osno-
vama na i (rjede na a).
a. nom. sing., vidi sprijeda.
a) vidi Jubi.
b) vidi Jubov.
c) Jubbvb. Mon. Serb. 204. (1386); 302.
(1420). — Foznije (ne prije druge polovice xiv
vijeka) Jubav. Jubavb. Spom. sr. 1, 54. (1404);
Mon. serb. 275. (1410 u pjoznijemu priji'pisu). —
Na jednome mjestu xv vijeka ima i Juba (Spom.
sr. 1, 49 god. 1404), sto bi moglo postati od J.ubva
prema drugijem padezima, ali je po svoj prilici
sama pisarska pogreska. — U jednome spome-
niku xui vijeka ima Jubevb, Mon. serb. 31. (1'247).
trel)a dodati da je u istome spomeniku j)isano
upelbstenija, denb, potverdihb itd.
\>. gen. sing.
a) Jubbve, naj stariji oblik. Stefan, sim.
pam. gaf. 28; Mon. serb. 518. (1476). — Jer h
nije imalo svoqa r/lasa. Hi se izostavfalo i ti
pismu: Jubve. Mori. serb. 3. (11981; 53. (1240—
1272); Spora. sr. 1, 20. (1399); 1, 24. (1399); M.
Marulid 139; Mon. croat. 181. (1.500); Transit.
86; Korizm. '[•'■. 7b i jos na nekoliko mjesta u
iatoj knizi; Aleks. jag. star. 3, '295; Nauk brn.
16 ; Hi se (rijetko) u nekijeh cakavaca promije-
nilo na a: Jubave. Anton Dalm., nov. test. 2,
lib. ]2a. 39a; Kateh. 1561. 106.
b) prema osnovama na i: Jubvi. Transit.
139; k Budinid, sum. 123a. 148^; I. Ancic, vrat.
213.
c) sadastii je oblik Jiibavi. — Koliko
znam, potvrden je naj prije xv vijeka. M. Ma-
rulid 105; N. RaAinal91b; g. Men6eti6 136; 6.
Drzi6 436.
c. dat. sing.
a) stari je oblik Jubbvi. Mon. serb. 20.
(1234). — Bez u: Jubvi. Spom. sr. 1, 18. (1399);
31. (1400). Korizm. 65b.
b) Jubve Spom. sr 1, 10. (1397); 20.
(1399); 36. (1401); 53. (1404). Danicic (ist. obi.
27) misli da ovi oblici piostaju prema rijecima
s osnovom na a (vidi daje); ali moze biti e i
ortograjicka pogreska i znaciti isto sto i.
c) sadasni je oblik Jiibavi, i potvrden je
moiebiti naj prije xvi vijeka. G-. Drzic 407. M.
Vetranic 2, 351.
d. ace. sing, obliku Jubbve nema potvrde.
a) Jubbvb. Stefan, sim. pam. saf 29;
Mon. serb. 35. (1253); Dec. hris 1.
b) Jubov (vidi).
c) Jubbvu. Mon. serb. 217. (1391); ^.
Budinic, ispr. 96. po svoj prilici prema crkvu,
bradvu, smokvu itd.
(I) Jubavb. Mon. serb. 104. (1333 u po-
znijem prijepisima); 234. (1399). Spom. sr. 1, 32.
(1400) itd.
e. instr. sing, nema oblika prema naj sta-
rijim oblicima Jubbvij^ i JubbVbJE^; naj prije se
javfa Juboviju (vidi kod Jubov).
a) Jiibavju. Mon. serb. 421. (1442 u po-
znijemu prijepisu) ; S. Mencetic 54. 223. Zborn.
115b itd. — Jubavju. §. Mencetic 38. 192 i u
nase doba.
h) Jubavi. S. Mencetic 63. 87; M. Ve-
tranic 150. 283 itd. i u nase doba. — grijeskom
Jubavim. N. Dimitrovic 24; B. Gradic, djev. 15.
'26. 54; duh. 36 itd.
c) Jiibavjom. F. Glavinic, cvit. 9ia; S.
Matijevic 97; A. Kani/.lic, kam. 453.
d) Jubvom (kao da je nom. Jubva). Jub-
vomb. Spom. .sr. 1, 21. (1.399). 1, 41. 1, 42. (1402).
1, 134. (1416); Mon. serb. 261. (1405 u poznijemu
prijepisu). 324. (1423). 444. (1451). 457. (1453).
— jubvom. Mon. croat. 143.^(1490); M. Marulic
61. 101. 273; Narucn. 47^; .S. Mencetic 327; §.
Budinic, sum. 24b. 29^1; J. Kavanin 136b. 319b.
e) u pisca cakav-ca xvi vijeka ima Jubvu
(od nastavka a, kako je om u Jubvom od 0J4,
oju, ov, om). Narucn. 73''.
f. loc. sing.
a) Jubbvi. Stefan, sim. pam. §af. 23;
Mon. serb. 89. (1330). — Jubvi. Sava, tip. Ml.
glasn. 24, 174; Pril. jag. ark. 9, 129. (1468);
Mon. serb. 520. (1478); Narucn. 31b; §. Mencetic
240; Nauk. brn. 6.
b) Jubbve. Mon. serb. 33. (1247); Spom.
sr. 1, 11. (1397); 1, 20. (1399). — Jubve. Mon.
serb. 297. (1420 u poznijemu prijepisu). 355.
(1428).
c) Jubavi. M. Marulid 46; N. Raiiina
210b; (J. Drzic 441 itd. i u nase vrijeme.
(I) Jubave (mj. Jubave). Anton Dalm.,
nov. te.st. 2, 137.
2. znacene.
a. aktivno, u smislu sprijeda kazanome.
— Ono sto se lubi moze se iskazati genctivom
(gen. objectivus), jjosesivnijem adjektivom, da-
tivom, Hi kojijem prijedlogom kao sto su k,
prema, na itd. — (^ znacinu Jubiti Hi Jubiti se
nahodi se nositi Hi imati Jubav (moze biti po
tudijem jezicima) itd., biti Hi zivjeti u Jubavi itd.
fl) unpce. Drb/.ostumu i vb Jubbvi svojoj.
Stefan, sim. pam. saf. 23. Da naaladive se slad-
kyje Jubbve. 28. Bojazni bo nostb vb Jubvi.
Sava, tip. hil. gla-*n. 24, 174. Dobrodetojb si
jostb Jubve radi. Mon. sorb. 3. (1198). Sbvrb-
sene buduci vasrj vv.rv i Jubbvi i kletvc onoj
kojevb mi so liodoto obodati o vsemb. 20. (1234).
Tako ti mojoga zivota i moje Jubve. 53. (1240
— 1272). Da budetb distoje prijatojbstvo . . . jeze
bilo isb prbva . . . jnko su zili vb pravbdu i }u-
bbVb i vb istinu. 35. (1253). Vid6hb srcanu ju-
JLiUBAV, 2, a, aj.
•271
J^UBAV, 2, a, aJ.
bavb i verno porabotanbe roditejemb i prarodi-
tejomb krajevstva mi i samomu kra|evstvu mi
vlastelb slavnago grada Dubrovnika Mon. serb.
104. (1333 u poznijeniu prijevodu s latinskoga
jezika). Da jestb Jubbvb stara medu nami. 204.
(1386). Da bi se ne ukratila krasna ].ubavb i
dobri zakouei koji su vazda postali meju kra-
|estvomb mi i meju Dubrovnekomt. 232. (1398).
;^ubbvb i pravdu srbdca mojego. Dec. hris. 1.
Po srbdbcu ill po Jubbvi Zak. dus. pam. saf.
49. Nam potvrduju |ubav i prijazan. Mon. croat.
66. (1446). Otijudi oni |ubav i prijazan zave-
zati meju sobom. 207. (1.521). ^ubav nosim nega
svitlosti. 234. (1529). .^ubav pravu kil mi sta-
novito nosite. M. Marulic 3. Lubav Jubvom
platit, |ubvom i grdinu. 61. Kada darkom malim
dojde te darovat s )ubve srcem pravim prijate}
nebogat . . . 129. Iz j.ubve izviraju vse dobrote.
Transit. 86*. Lubav samoga sebe. Korizm. 64^'.
Prije neg li staviti u koga ].ubav hoc ... N. Di-
mitrovie 16. Lubavi radi tve koju mi ti nosis.
N. Na|eskovic 1, 197. Znam, vecu j^ubav nim nosis
dvas neg meni. 1, 253. Ni mislim tuj }ubav
stavit i u koga, govoru t' ja uprav, neg samo
u Boga. 1, 323. Da lubav tuj prvu ne budu ja
tebi nosio, neg lavu, cinil mi toj ne bi. N. Na-
leskovic 2, 114.^ Lubav se je u ijed obrnula.
M. Drzic 364. Cto moze |ubvu i dobrohotinje
bratsko uzgati. S. Budinic, ispr. 96. Orestu Pi-
lade nije nosil nikade voliku tac Jubav. D. Ra-
nina 65*. Svih starih Jubavi, od kih glas jos
sieve, ti s' izgled prem pravi na nase dni ova.
Qo^. Za jubav t' pravim toj. D. Zlataric 6^.
Aleksandar nega ispitavase, hotijuci doznati, ka-
kovu lubav k liemu drzi. Aleks, jag. star. 3,
303. liubav i prijate|stvo od nas hoce imiti.
310. K nam jubav tvoju drzi. 311. Vidivsi
tvrdu |ubav liih ka Aleksandru ku imaju. 323.
Dauas |ubav nasa i vera prava rastrgnuti se
ima. 327. Starijemu cast i poctenje, svojo^j^
vrsti jubav, sklad i lijepo zivjenje. M. Divkovic,
bes. 8b. Izvrsna jubav na progoniteje. B. Kasic,
per. 90. Vazda t' pravu jubav nosu. D. Bara-
kovic, jar. 139. Oni kojijema nose vecu jubav.
M. Orbin 379. ISTu ko u sebi judske cudi i misli
su sve razlike, razlike su tako u judi i jubavi
svekolike. L Gundulic 135. Znajuci jubav tvoju
koju mi si sved nosio. G. Palmotic 1, 299. S nim
susjedi puci zivu u prijate jstvu i jubavi. 2, 218.
Dvanaes druga ou jos ima, mnogu jubav ki mu
drze. 3, 10b. Pozudom prisvetoga sjedinenja i
stare jubvi. I. Ancic, vrat. 213. l^ubav sebe
istoga. I. Zanotti, upit. 15. Pridobi nenavidost
jubavju. S. Margitic. fala. 19. Zaceh u mojoj
pameti ukazati koje dilo od jubavi prema iskr-
nemu. L. Terzic vii. Radi se u svem dobro
nosit, s svakim stati u jubavi. J. Kavanin 99*.
Ti u tokoj pogibeli po jubavi podlozuika vise
skoci. 212a. Er te drZi u jubavi. 216t>. Nij'
prava jubav, ako 1' se ne skaze u dilih. H. Bo-
nacic 31. Steci svaciju 'ubav ,farsi amare da
tutti' .omnium amorem mereri'. A. d. Bella,
rjecn. 69^. S jubavi na jubav mu odvratiti. B.
Zuzeri 90. Nije se ni cuditi. da se medu krs-
tjani vidi malo jubavi pram iskriiim. J. Banovac,
razg. 40. U jubavi pram ubogim tako sasvim
uzgan bise. P. Knezevic, ziv. 6. Ni jubavi ne
ima pram iskrnim. F. Lastric, ned. 130. Prva
jubav pofiina od sebe istoga. 177. Suprotivstine
daje nam od jubavi, za nase spaseiie. 215. l^iubav
se jubavju placa. 269. Lubav vlastita, to jest
ona kojom svak sebe lubi. 312. Svrhu jubavi
prema iskrnemu. L A. Nenadid, nauk. 87. Svrhu
jubavi prema neprijatejima. 89. Dominik nosio
je mnogu jubav svijem krstjanima. V. M. Gu-
cotic 125. Uzeze se jos vedma jubav puka pram
Igiiatiji. A. Kanizlic, kam. 60. Zlamenuje onu
neizmiruu medu sobom jubav. 180. Car i Igna-
tija nosase jubav Pavlu. 361. Poznali smo pape
pram nami jubav. 391. Uzbudi se u srdcu otca
jubav. 420. Jos da me zabavja jubav u samoci.
roz. 72. Nogo kad ji u jubavi nastoje sjediniti
E Pavic, ogled. 80. Sama jubav zadovojna je
jubavi plata. (Z). Poslov. danic Da tko koga
ne privari, da s tim jubav ne pokvari. V. Dosen
136b. Dal' kad jubav vec utrne (nenavidni).
143b. Lavom srcbu nok ostavi; on s jubavi nek
se slavi (poglavar). 231a. Odkud srce jubav
ima? 261b. Veliku jubav nosase ubogarim. D
Basic 102. Ako se budete uzdrzati u jubavi.
And. Kaci6, razg. 143. Slidi pisma . . . prika-
zana prisvitloj gospodi zagrebskoj za srcene ju-
bavi vikovicnu uspomenu. 238. Stojeci s liime
u jubavi, skladu i miru. kor. 37. U srcu no-
siti jubav nasemu iskrnemu. Ant. Kadcic 256.
Lubav prava prama iskrnemu i svojim pokor-
nikom. M. Dobrotic 72. Ako je u jubavi sa
svakim bio. 89. Zeli mir, obcienski sklad i jubav
bratinsku. 213. Za onu jubav koju ti nosim
svitujem te. I. J. P. Lucie, razg. 23. Ispovidnik
jubav nosi grisnim dusam. 47. Kako se juliav
ne placa nego lubavi. I. AI. Mattei 55. Koji bi
mu jubav za jubav odvratili. 64. Ohladi li se
kadgod to gorucstvo s vla.stite jubavi . . . 87.
Smakni s moga srca svu stetnu jubav vlastitu
95. Trudi se ne cute gdje je jubavi. 303 Ne
nahodiS ko bi te srcano odjubio, ko bi tvomu
srcu jubav za jubav harno i stavno odvratio.
323. Sto ie jubav iskrnemu? A. Kalic 55
Lubav siromahu. 254. Jerbo se jubav jubavju
povraca. B. Leakovic, nauk. 103. De god se
sastajali, tu se veselili, pili i zdravi bill u ju-
bavi dugoj ! u Nar. pjes. here. vuk. 351 Mi na
jubav jopet ostadosmo. Pjev. crn. 83b. De se
ne jede i ne pije, tu jubavi nema. Nar. posl.
vuk. 76. Kad ti devojku prosim, jubav ti nosim
(u kucu, da budemo prijateji. — TJ Hrvatskoj
reku prosci devojackome oeu ili drugome kome
od roda). 122. Tako mi jubavi koju imamo (a
neka Bog znaj ! (K prijateju). 302. Takovi bi
cinio mnogo pametnije i jubavi k sebi i svojini
prilicnije da pise narjecijem svojijem. Vuk, gram,
i polem. spisi. 3, 306. Ohladhece jubav mno-
gijeh. mat. 24, 12. Ako uzimate jubav medu
sobom. jov. 13, 35. Da imate izobilnu jubav
jedan k drugome. pavl. IsoL 3, 12. Imajte ih
u izobilnoj jubavi za djolo nihovo. pavl. Isol.
5, 13. Da imamo jubav medu sobom. 2jov. 5.
Zivjeti u jubavi. rjecn. kod navidjeti se. Mi-
loje Petrovic i Petar Dobrinac nisu bili u ju-
bavi i u dogovoru. grada. 15. Koji je s nirae
u velikoj jubavi zivjeo. kovc. 112. Kakva jo u
ono vrijeme bila juljav s Turcima. D. Danicid,
o sveticevu ogledalu. 16. Pa je negovijem do-
laskom samo utvrdena lubav medu hima. majk.
20. Da branimo jubav izmodu sebe pism. mur.
27. Sveti oci iz jubavi k ludima odredise. 83.
Na ovu molbu ne nagoni me nistava Jubav prema
sebi samom. 372. Taka li je jubav tvoja prema
prijateju tvojemu? 2sam. 16, 17. Kumovi se
kumstva spominali, a rodaci krvi i jubavi.
Osvetn. 2, 30. Vjere nije gdje jubav ne grije.
4, 7. Mi so siromasi iz Jubavi bratimimo. S.
;^ubisa, prip. 137. Naj cisca Jubav iskrna piri
se na kudnom ognistu. M. Pavlinovic, rad. 161.
Svi do uviditi pravi temej svojoj buducnosti u
zamjenitoj jubavi. razg. 9 Te ih pojube i u
istinoj i nezazornoj jubavi ostave. Pravdonosa.
l^UBAV, 2, a, a).
272
]^UBAV, 2, a, c) ce).
1852. 1. Jesi li ti vazda u miru i ].ubavi zivio
s pok. Gordanom? 9. Pokojni otac ostavio mi
je negovo oruzje za neku lubav osebnu. 31. —
Maze se }ubiti i zivotiiia. Pusto mlijeko psi ak'
locu, s nega ovcam }ubav nose. J. Kavanin 378b.
Dobri pastijer nosi veliku }ubav svojijem ov-
fiicam. D. Basic 6.5.
b) u osohitome smislu: sto postaje po
rodstvu. Bratinskom jubvom me pokaraj. Narucn.
47a. Kadi je zavidos6, totu ni }ubve bratarske.
Korizm. 37». Ni joj ganu srce tada tvrde od
stijene, vrje od zvijeri, }ubav od dva braca mlada.
I. Gundulid 388. Zasto Jubav bratinska tako
hoce. F. Glavinic, svitlost. 105. Bratja s kima
zivih u |ubavi. J. Kavanin 83b. Bratska J.ubav,
bratinska |ubav .carita fraterna' ,fraterna cha-
rifcas'. A. d. Bella, rjecn. 173a'. Dva su brata u
Jubavi rasla. Nar. pjes. istr. 1, 50. Tako mi
bratske Jubavi! (Prijateju). Nar. posl. vuk. 300.
Josifu gora§e srce od jubavi prema bratu svo-
jemu. D. Danicic, Imojs. 43, 30. Lubav brata
prama sestri. Pravdonosa. 1852. 5. I kao prava
braca kuci u pravoj Jubavi podu. 31. — Imas
sina pram kojemu Jubav tvoja veoma gori. A.
Vitalid, ostan. 20. Materinom Jubavju grleci ga.
M. Lekusic 26. ]^ubav polak sina. F. Lastric,
test. lOOa. Komu s ocinskom zejom i j.ubavju
priporuci. 162b. Lubav gori u majci prema
sinu. V. M. Gucetic 144. Ijubavjom prave ma-
tere ganuta prosi Salamuna . . A. Kanizli6,
kam. 453. Duzni su otcinsku }ubav prama nima
imati. L Velikanovic, uput. 3, 26.
r) caritas, ti teologicnome jeziku, jedna
od trijii teoloznijeh kreposti: jubav prema Bogu,
prema hliznemii (ima primjera kod a) i b) sto
bi mogli amo pripadati) ; jubav kojom Bog }ubi.
an) uopce. S svrsenu Jubavju i plnim
upvanjem. Mon. croat. 90. (1461). Ima se svr-
siti s Jubvu i kripostju. Narucn. 73b. Ca je
protivno |ubvi. Korizm. 65b. Napuoiienje dake
od zakona jest Jubav. N. Ranina 32-*. paul. rom.
13, 10. ;^ubav pokriva mnostvo grijeha. 136b.
Ipetr. 4, 8. Ja mati od lijepe Jubavi i od straha
i od poznanja i od svetoga ufanja. 191^. eccle-
siastic. 24, 44. Jere primozet zloba, ostinet lu-
bav mnozih. 214^. matth. 24, 12. Sto moze dat
vira i s Jubvom ufanje. o. Menceti6 327. Ovaj
zapoved obsluzuje se verom, ufanjem i Jubvome.
S. Budinic, sum. 29*. Ov greh jest dalecan od
vsake Jubvi. 123*. Od takova ufanja i Jubave.
Kateh. 1561. 106. Ne mores Jubiti Boga prez
Jubve iskrnega. Nauk. brn. IH*. Komu Bog
poda stanovito ufanje, uzganu Jubav. F. Gla-
vini6, cvit. 35t>. S vjerom, Jubvom i ufanjem.
J. Kavanin 136^. Pravde, Jubve i jakosti. 368a.
Od Jubavi kojom mi Jubimo Boga, porada se
Jubav iskrnega. J. Banovac, razg. 40. Ako u
srdci oni koji dolazo u Jeruzolim pohoditi ona
svota mista, uzizu jubav ona mista. 44. Sladka
milostnice, ti si oni oblak, koji milosti sve no-
5ase, neizrecene cje6 Jubavi. A. V. Gucetid 23.
^iubav neizvrsna . . . Xjubav izvrsna. L A. Ne-
nadid, nauk. 86. ZaSto nije prave Jubavi, ako
se ne kaze u djelima. 87. Zlamehe fiiste Jubavi
krstjanske. A. Kanizlid, kam. 565. Pizma, srfiba
i omraza od svaSta je svitu draza; Jubav toke
jos gami2e. V. DoSen 181b. KraJ ovaj u do-
broti naslidova dobroga otca, bivsi u nemu pra-
vednost, milo.srde i Jubav. And. Kafiid, razg. 26.
l^ubav duhovna pridobije svaku mucnost. Ant.
Kad6i6 244. Ifiubav dusevna ispovidnika nejma
pomankati. 249. S vjerom, g ufanem i s Jubavi.
.1. Matovi6 xxa. Tri kripoati bogoslovne: vira,
ufane i Jubav. M. Dobretic 38. Jest pu6ina
lijepe Jubavi, u koju imamo podusiti svaku inu
Jubav a poglavito Jubav vlastitu. I. M. Mattel
295.
hh) lubav sto ima covjek j^rema Bogu.
Postavjen va umijenstvo i Jubav Isusa. Mon.
Croat. 100. (1466). Strahom i Jubvom Gospodina
vsemogucega. 143. (1490). Ne ustavja clovika
od Jubve Bozje. Korizm. 58b. Samo za sluziti
tebi jedinomu (Boze!) i Jubav nositi a vece ni-
komu. N. Dimitrovid 75. Koja se (dela) cine
V Jubvi i radi Jubvi Bozje. S. Budinic, sum.
148a. Imi Jubav k Isukrstu Petrovu. F. Gla-
vini6, cvit. 337b. Da nikadare ne izidem izvan
puta od Jubavi tvoje. M. Jerkovic 70. Tko bi
t' reko, Mandalijena, da ces biti ulovjena od ue-
beske Jubavi? I. V. Bunic, mand. 6. Boga slavi
puna Bozje sgar Jubavi. 22. Duh sveti napuno
izli u tebe Jubav svoju. P. Radovcic, nacin. 99.
Premako ne bi jemal sinovju Jubav prema Go-
spodinu Bogu. 201. Kad ga vrijedas grubo dosti,
kad mu Jubav nee nositi. A. Vitajic, ostan. 4.
^jubav svitovna i Bozja ne mogu zajedno sta-
jati. S. Margitic, fala. 207. I od Jubavi bozan-
stvene prudne knige. J. Kavanin 127*. l^ubav
Bozja , carita, amor di Dio, una delle tre virtii
teologali' .charitas*. A. d. Bella, rjecn. 173a.
Milosca ili Jubav prema Bogu. H. Bonaci6 21.
!^ubav s kojom one duse Jube niova Boga jest
neizvrsena, daklen je i niova muka neizvrsena.
J. Banovac, pred. 128. Ako imamo i mrve Ju-
bavi pram nemu (Bogu). razg. 23. K Bogu ju-
bavju idem. .J. Filipovic 1, 160b. Topjase se u
Jubavi Boga svoga. P. Knezevic, zivot. 11. Lu-
bav polak ditesca betlemskoga. F. Lastric, test.
67b. Srce im uzeze Jubavju Boga pravoga. 247a.
Maknutje nase Jubavi polak sina Bozijega. 328b.
Tko pravu Jubav Boziju goji u srcu svomu. ad.
84*. Ciniti dila od milosrdja duhovna i tilesna,
kako ste usilovani Jubavju Bozijom. ned. 125.
Vasa pram Bogu Jubav. A. Kanizli6, kam. 709.
Toliko pako gorase od Jubavi pram Isukrstu.
uzroci. 136. Da mi se srdce raztapa u Jubavi
tvojoj. utoc. 659. Malo po malo ledeni u nacni
Jubav prama Bogu. M. Zoricid, osmina. 29^ Lu-
bav s Bogom on pomrsi. V. Dosen 53*. S nim
(Bogom) koji su u Jubavi. 111*. I^ubav Bozja
u nemu gorase. And. Kacic, razg. 19*. Vaja
da se u nasemu srcu uzeze od Jubavi Bozje. L.
Vladmirovid 53. ^lubav koju je duzan k Bogu
i k iskrnemu. Ant. Kadcic 105. Uzigajudi ju
(dusu) u Jubavi Bozjoj. 166. U Jubavi Bozjoj i
svoga iskrnega. 246. Z gorucom Jubavju u srcu
prama Isusu. M. Dobretid 61. Na Jubav Bozju
i iskrnega. J. Matovid 319. Da bi podao je-
dnaku Jubav Bogu i iskrr'iemu. 367. Koju Jubav
ima podati stvoriteju (puk vjerni). 465. Strah
muke brez Jubavi Bozje. I. Velikanovid, uput.
3, 75. Zasto veli§ da se ne moze srdce k Bogu
obratiti brez Jubavi Bozje? 3, 76. Da imamo
mi Jubav k nemu. Vuk, Ijov. 4, 19. I sami
sebe drzite u Jubavi Bozjoj. jud. 21.
cr) lubav sto ima Bog prema covjeku.
Salomun (izgubi) gospodstvo i Jubav BoSju. Ko-
rizm. 35b. l^jubav ku nosi visAi zgar covjeku
ne pristav. N Dimitrovid 47. Ti uzezen go-
ru§tom Jubavi prema nami. -A. Gudetid, roz. jez.
148. Priveliku i prislatku Jubav koju nosi Bog
svemogudi neharnomu dovjeku. M. Divkovid,
bes. 4b. Velika jest Jubav miloga Boga vihu
dlovika ovoga. F. Glavinic, cvit. 246*. Boze
Isuse koji iz privelike jubavi svrhu nas tvoje
pri.sveto tilo za hranu i posvedenje du§e nase
jesi ostavio u svotomu sakramentu svete ostije.
Azbukv. 1690. 25. ^jubav koju nosi Bog 60-
]^UBAV, 2, a, c) cc).
273
;.UBAV, 2, a, d).
vjeku. I. Dordid, uzd. 91. Neka se budete bo}e
uglaviti od ove osobite Bozje }ubavi prema po-
kornicima. A. d. Bella, raz^ov. 105. Bog dake
za Jubavi zanesen naSom dize sve ove zaprjeke
od |ubavi. B. Zuzeri 24. Ali evo ja (Isus) za
ove primio sam ove rane, i toliku sam }ubav
svrhu nih imao ... J. Banovac, razg. 9. TJkaza
Bog svoju }ubav pram nemu. pripov. 101. IJju-
bav sina Bozijega pram covikom. F. Lastric,
test. 148b. Odlufii poslati sina svoga na zemj-u
zaradi neizmirne |ubavi koju od vika imade
pram covikom. ned. 267. Isukrst istu |ubav
nosi nama. V. M. G-ucetic 18. Pogrdjenje svijeh
stvari koje nijesu uputjene na cas Boziju; ne-
govu }ubav prema ^udskomu narodu. I. M. Mattel
80 — 81. Srce Jezusovo svetobiv§ibilo jurod svoga
zafietja razezeno }ubavi neizmijernom prema svi-
jem sinovim ].udscijem. 251. Od }ubavi oca ne-
beskoga k narodu covjecanskomu. J. Matovid
xxvb. On pokaza }ubav k nama. Vuk, Ijov. 4,
10. Da ne bi kogod saznavsi Boziju }ubav prema
CO vjeku postao nemaran. D. Danicic, pism. mur.
84. ]^ubav Bozja k covjeku. 85. — Ovdje se
mogu metnuti i primjeri u kojima je rijec o ju-
havi bogorodicinoj previa dovjeku. Marija svojim
mogudstvom svakoga pomaze i s |ubavju kao
sunce grije. J. Banovac, razg. 7. Divica Ma-
rija ne samo ima prignutje naravno na milo-
srdje i }ubav na nas. 13.
dd) u teologicnome se jeziku govori o
Bogu, i osobito o svetome duhu da je sama ^ubav.
Bog }ubav jest. N. Raiiina 147b. Ijoann. 4, 8. F.
Lastric, test. 67b. — Vjecna ^ubav ,spirito santo,
la terza persona della ss. trinity* ,spiritus di-
vinus'. A. d. Bella, rjecn. 701a. Duh sveti bu-
duci |ubav, jer po |ubavi od otca i od sina izodi,
u nasih srcih }ubav uzgaje. J. Filipovic 1, 170*.
d) spolna ]ubav; moze biti u dobrome
i u dome smislu. Ti se tem ne pohvali, kako si
im^la j^ubav s Pebu§em bogom. Pril. jag. ark.
9, 124. Lezis (s) svoju zenu v jubvi, a mi muke
prijemjemo. 129. (1468). Vazga se modnim za-
konom v }ubav nepoctenu jedne lipe zene. Mi-
rakuli. 60. Bi ranen jubavju te zene. 93. Li-
pota ociju tvojeju jest ga vazgala v tvoju ).ubav.
128. Kolikrat ja stanu povidati dila i ].ubav
uzganu vitezov. H. Lucid 193. A pastire da ne
mori (vila), koji u nas |ubav stave. N. Na).es-
kovid 1, 198. Vaj gorka |ubavi, tko godi vedma
sad dvori te i slavi, taj pati vedi jad ! 2, 88.
Jeda li ja uprav sa svu mod i krjepos ne stavih
mu jubav na rajsku *-vu Ijepos? 2, 113. U ke
lipotu Protej jedan morski bog ).ubavju zamamiv
se. P. Zoranid 26b. Lubav s nom u2ivase. 40b.
Malo pri neg u jubav zajde. 60b. Er |ubav kad
krepka nosi se i cini, zivot, cas, ni blago niSto
se ne scini. D. Ranina 99*. 0 zestoka zla }u-
bavi, pokli na ovo imah doci, zac me s prva ti
dobavi tve pomodi? 114b. I zamukne mramor-
kome, a to neka ne objavi, tebi hoted, svim po-
reda jubav. A. 6ubranovid 154. Covik koji |ubav
hrani ondi gdi ju ja zatvaram posred srca obra-
nena ovom puti. M. Pelegrinovid 195 — 196. Nu
je Jubav vrijedna toll ku ti srce mojo nosi. S.
Bobajevid 218. Otaj |ubav k nej nosase u
srci svom. Aleks. jag. star. 3, 233. Aleksandar
pohvali Poliksenu za vernu ieje |ubav ku ka
Acilisu imise. 249. Hvala zenarn^ ke muzem
svojim ].ubav cistu shranise. 250. Zenska }ubav
srce moje ne biSe prijala. 276. Kad zajdoh u
Jubaf. D. Barakovid, vil. 257. Bez vina i kruha
jubav je smrznuta. I. Gundulid 151. Brace, ovo
je jedna vila, ka ti mnogu }ubav hrani, ka na
urea tvoj sunfiani stravila se je i smamila. 184.
VI
Da na Jubav, ku joj nosim, ne gnevi se, jaoh !
ni mrzi. 256. Pace sluted (SokoUca) to za isto,
ne ima mira u zivotu; goni |ubav srce cisto od
svijeh ze}a na sramotu. 333. I u ne srcu }ubav
plodi s toga i druge jos pozude. 460. Ku kad
vidi, }ubavju ne vezan, pozeli ju. F. Glavinid,
cvit. 47*. Ja nositi }ubav mnogu odavna sam
tebi uzela. 0- Palmotid 1, 323. Ako kleti krvnik
scijeni stedi |ubav me gospode. 1, 335. Navela
me lubav slijepa, da potkradem ruho tvoje. 1,
380. Ki gorase cijeca tega vas uzezen u }ubavi.
2, 414. Platon govori, da }ubav ne ima odiju.
P. Posilovid, cvijet. 27. TJ djevici da necistu
daval |.ubav uzgao bise. A. Vitajid, ostan. 43.
Sve su (dikle) nemu u |ubavi i svijeh drzi u za-
bavi. J. Kavanin 35b. G-dje bozice od Jubavi
bijase njegda mjesto rodno. 112b. Vila ka je
].ubav prigrlila. L Dordid, uzd. 17. Kad je ste-
kao zenu, zacme pram liom (sic) niku ].ubav zivo-
tinsku, i sluzi se pristupajudi k noj s naglostju
nerazlozitom. J. Banovac, razg. 80—81. Bla-
zeni bi bili krstjani da svojoj zeni nose Jubav
posli vincana, kao ... 83. Pri|ubodivnici ne-
sridni, biste li ostavili sad vase necistoce i }u-
bavi nepostene? pripov. 211. Tigranova }ubav
polak zarudnice. F. Lastrid, test. 165*. Pod-
zezeu opakom Jubavju. A. Kanizlid, kam. 89.
Kada promisjas |ubav kra^ice ove prama kra].u
svomu. uzroci. 103. U bludnoj i necistoj }ubavi
zivot provodase. utod. 95. Zadrzan i ufaden
zancicom od |ubavi tilesne. M. Zoricic, osmina.
111. Bijase divojcica tkoju napastovase djaval
|ubavju nedistom za jednim mladidem. Blago
turl. 2, 13. Hvaledi se da je uzivao ne jubav.
Ant. Kadcid 258. Da negova pokornica nosi
nemu |ubav nedostojnu. 335. Da se je ispo-
vidnik u2gao u ne |ubavi. 335. Porod podve-
zuje muJa i zenu da po j.ubavi radaju dicu. 492.
Podaje i uzdrzi mir i ].ubav medu muzom i ze-
nom. 493. Knige od neciste i pogane |ubavi.
M. Dobretid 98. Da on ima z drugom }ubav a
nu ostav^. 437. Nek svakomu bude ocita sila
i krepos uzmnozita od razbludne sve }ubavi. P.
Sorkocevid 589b. Dragi mi je u Mletke posao,
pisacu mu listak knige tanke, da ne d'jeli }ubav
s Mletkinama. Nar. pjes. vuk. 1, 268—269. Sta
je derdan pri dobroti? sta li kavad pri ].ubavi?
ja bih dragog najvolija. 1, 329. Nevjesta se
bani i veoma fall da j' posteno hrani ne go-
spodar dragi, da bi u vese}u danke provodila i
s nim vazda u }ubavi bila. 1, 355 — 356. Sto
me pitas za junacku }ubav, kada ni ja ne znam
za junaka? Nar. pjes. here. vuk. 153. Prva |u-
bav u srcu zavita, a druga je olovom polita.
Nar. pjes. istr. 1, 9. S manum si v |ubavi (veil
momak djevojci). 2, 134. ;^ubav je puna i meda
i jeda. (Ja mislim da je ova poslovica postala
skoro u varosima u vojvodstvu). Nar. posl. vuk.
172. Prsten je zalog prave }ubavi. Vuk, nar.
pjes. 1, 420. I vise misle o junastvu nego o \u-
bavi. nar. pjes. (1824). 1, 19. Ali je teze kad
mori savjest ali |ubav. Nar. prip. vrd. 209.
Prosti narod i ne zna sto je ^ubomorstvo, a kamo
li da od ne pati, pa za to i nema svoje prave
narodne rijeci, no sastav|enu „}ubav me mori!".
(V. Vrdevid) 209. Mrzda bjese veda od Jubavi
kojom je prije Jubjase. D. Danidid, 2sam. 13, 15.
Toliko te |ubav zadarala, da za djevojku da§
glavu. S. l^ubisa, prip. 76. A kad bile u napun
djevojke za |ubavi i za dragovafia. Osvetn. 1, 4.
Niz prodoje bijele ovce javi, od ].ubavi pjesmu
pjevajudi. 1, 53. Jer tu nema puno cjelovana,
a |ubavi uvijek izobila. 2, 4. Kakono muz i
2ena u distoj |ubavi zivudi mirno. Pravdonosa.
18
l^UBAV, 2, a, d).
274
l^UBAV, 2, a, f) ce).
1852. 2. — Jo zivotinama. Pticice Jubavju ul-
gane. P. Zoranid 35*.
e) ono sto se (ubi moze ne hiti neko oso-
hito dejade, nego skup cejadi (onda se razlikuje
od predasnijeh znaiena, jer ne treba misliti da
se lubi svako cefade u skupu), Hi moze biti sto
tjelesno Hi umno; u ovijem slucajevima }ubav
moze dobiti znacene sli6no kao zeja, i to u do-
brome Hi u zlome smislu prema onome sto se ]ubi.
aa) ]ubi se skup cejadi (mjeste celadi
moze se izreci i mjesto gdje zive). Cica |ubve
ku drzase k redu uasemu. Mon. croat. 181.
(1500). Za vazgati nas v }ubav od grada. Korizm.
40*1. Od rodnoga |ubav grada i od dragoga
milos puka otimaju meni sada od osvete sab|u
iz ruka. I. Gundulic 504. J^ubav veliku nosim
vasoj kuci. M. Eadni6 iii. Sibenskom vije6u
mladu ne cin' Jubav da pozabis. J. Kavaiiin
162a. I Ulise, mudar, jaki, }ubav nosi svdj Itaki.
162*. Dubrovniku pram svojemu pravu Jubav
er no§ase. 185b. ]^ubav mile otacbine. 333a.
Iz pravedne Jubavi k narodu. I. Jablauci 5. Vi
znate moju |ubav prama momu puku. A. T.
Blagojevic, khin. 12. !^ubav prama domovini.
pjesnik. iv. Ona plemenita i cista ili prava }ubav
k narodu. Vuk, kovc. 13. Dok me za rod tojila
|ubav krijepi. Osvetn. 3, 165.
hh) moze se jubiti (rodno) mjesto ili
zavicaj bez obzira na ce}ad, Ja se molim za nu
(zemju) f odi usijena od }ubavi ku svak ima po
naravi prema mjestu gdi se rodi. I. Gundulid
91. Nije meno ovdjo zvalo blago, ve6e Jubav
zaviCaja moga. Osvetn. 2, 154.
cc) ]ubi se sto umno sto je dobro.
Ci6a Jubvo od kriposti. Korizm. la. Ki je imil
Jubav k rieje svetosti. Mirakuli. 88. Zvrstita
|ubav h krstijanskoj veri. S. Kozicic 55b. Hvalit
se V sem nafielniku Jubav k veri. 51^. ^lubavju
uminju stegnuti ki bihu. P. Hektorovic 69. To-
liia biso Jubav srca negova prema uspomenam.
B. Ka§ic, in. 27. Da uzize nepristav slobode
spomena u umnijeh nili Jubav od dobra op6ena.
I. Gunduli6 146. Vazda vase vire Jubav me po-
teza. B. Krnarutid 27. Moje nastojane uzdrzalo
je Jubav svomu rodnom jeziku. I. Dordii, uzd.
VII. ^ubav mudrosti ,filosofia' ,philcsophia', A.
d. Bella, rjecn. 316b. Od Jubavi polak nasega
odkupjeAa. F. Lastri6, test. 161b. Ganut Ju-
bavju prave vire. A. Kanizli6, kam. 595. Ne
nahodi se pak nenavidost griha brez Jubavi
pravde. I. Volikanovid, uput. 3, 75. Ja ovo 6i-
nim samo iz Jubavi k nasemu narodnom jeziku.
Vuk, pisma. 22. Poznaju6i Jubav ka svakomu
napretku narodnomu tvrdo sam uvjeren. ogled.
VII. Umjetnik u srcu raspirio Jubav za Jepotom.
M. Pavlinovic, rad. 68. Darovitost duha i Jubav
k u6enu. 132. Naj Xarkija Jubav prama Ijepoti.
165. Ziva jubav k istini i fiistoti. 171.
(Id) istide se liibav k necemu sto nije
dobro. l^jubav nenaredna od mjedi. I. DrZid 170.
Od golo Jubavi za novcom. M. Pavlinovi6, rad.
128. — Tko 6e spasit svoju duSu, vaja ostaviti
Jubav od ovoga svita, po6imJuju6i 6init pokoru.
J. Banovac, razg. 86. Ogaii Jubavi svitovAe.
Ant. Kad6i6 243.
ee) uopdc, n. p. stvar. Tko u druge
stvari mnogu Jubav stavja. P. Hektorovid 39.
Ako li ai stavio Jubav na koju stvar osobitu. S.
Margiti6, ispov. 12. — Stvor u ki si lud stavio
svu tu Jubav. J. KavaAin 427b. — ;?;udimo sa
svom unutarAom JubavJu od area. M. Bijan-
kovi6 42.
f) moie znaditi i djelo (i djela) kojima
se jav\a jubav.
aa) kao objekat s glagolima kao §to
su pokazati, prikazati. BlzeEani kazu mojim
kmetom Jubav susedsku. Mon. croat. 5. (1275
prepis. 1546). Jos drugu tkogodi kad Jubav po-
ke ze. N. Najeskovid 1, 324. Ka (oholas) u vas
nije se vidjela, nu Jubav svakomu vazda si kazao.
2, 336 Na srcenoj Jubavi, ku mi ukazahu, dvorno
zabvalih. P. Zoranic 54'^. Nu sad ne6u inu
platu momu trudu, gospe, razmi Jubav da mi
skazes, a vazda t' 6u harna biti. Jedupka nezn.
pjesn. 239 — 240. Koliku mu ste Jubav skazali i
na svakcas kazete. D. Zlataric 36fK. Koji
veoma u rijetko kaze Jubav ocu. B. Kasic, zrc.
56. Abram Jubav Bogu skaza. P. Hektorovi6(?)
93. U tom Jubav skazi toje otacastvo meni tvoje.
93. I za Jubav koju ukaza carstvo moje puku
milom. I. Gundulic 565. Kojim nacinom skaze§
ovu tvoju Jubav pram nemu? M. Jerkovi6 72.
Kojim ukazuje Jubav. M. Eadnid 28a. S. Ivan, re-
ceni elemozinar zaradi Jubavi koju pokariva§e
ubogim cineii jim lemozinu. J. Banovac, razg.
55. Ondi 6e ga pooditi, postovati i Jubav mu
uz Jubav pokazati. F. Lastric, test. 333—334.
Jesam li vam vecu Jubav mogao pokazati ili
milost ufiiniti? ned. 190. Ukazat Jubav prema
Bogu. I. A. Nenadic, nauk, 48. Vasilija se 6udi
onoj Jubavi koju mu je staresina ukazivao. A.
Kanizlic, kam. 255. Car po6e osobitu Jubav Fo-
ciju ukrzivati. 372. Molim §tioca, da me s onom
lubavi ima zagovorena, koju jedan drugom duzan
je ukazati. V. Dosen ix. J^ubav koju ka^e ov-
cicam. D. Basi6 66. Opominudi se jednako VaSe
prijatejske Jubavi koju ste mi tu gotovo prije
deset godina pokazivali. Vuk, gram, i polem.
spisi. 3, 304. Nastojade vam koliko srdacnu
Jubav u dofieku prikazati. kovc. 52. Ako mi
skupiteji i u napredak ovaku Jubav i povjerenost
pokazu. dan. 3, xxiii,
bb) uopce. S velikomb Jubvomb pri-
mismo pisanije gospodbstva ti. Spom. sr. 1, 41
(u Danicicevu rjecniku grijeskom 51). (1402). Ce-
kasmo ihb sb velikomb Jubbvomb i po^tenijemb
primiti. 1, 42. (1402). S velikomb Jubvomb i
slavomb premismo i zapisasmo gospodina kraja
Tvrtbka Tvrtbkovica. Mon. serb. 261. (1405 u
poznijemu prijepisu). Da ju primamb za materb . . .
pravi i pocteni sinb sa vsakomb poctenomb Ju-
bavbju i prijazaniju. 274. (1410). Vavede ga
V hi^u s veliku dobrostivostiju i Jubavju. Mira-
kuli. 103. One rici toliko napldeuo jubvo. Ko-
rizm. 27a. Vi6era sa uCeniki svojimi s jubavju.
91b. Prijati bismo i sdruzoni s velikom Jubavju.
P. Hoktorovid 53. Velika vi hvala na pjosni i
na Jubavi! M. Drzid 414. Poklisari i plavi s ve-
likom Jubavi primjeni bide od nas. G. Palmotic
2, 205. I nogovu zoju primi s onora Jubavi
s kojom si primio zeju razbojnika. P. Posilovid,
nasi. 145a. Koje (stvari) oni svom Jubavi radi
i vam pribaviti. J. Kavanin 499b. I 3 velikom
Jubavju rece mu. J. Banovac, razg. 55. l^ubav
,accoglienza, benignita o cortosia oho si usa in
ricever amici' ,bonignitas'. A. d. Bella, rjefin.
17a. Pisao je knigu punu Jubavi i krotkosti. A.
Kaniilid, kam. 65. Redovnici redova prosjafiki,
koji o Jubavi 2ivu. M. Dobretid 41. Ovi detid
zadudi se ovoj i^ihovoj Jubavi. Nar. prip. vuk.
149. l^ubav, kojom su primjene besjede Disra-
olove u saboru. M. Pavlinovid, rad. 17.
re) tiidi hater, u osobitome uzemu
znadenu, neSto ugodno Ho se drugome cini. —
Izmedu rjeinika u Mikajinu (Jubav, dobrodinstvo
jbonoficium, oflicium'; uciniti jubav ,gratificor,
gratum, pergratum facere'), u Belinu (,boneficio,
gratia, piacere' .beneficium* I37a; .favore, ajuto'
^iUBAV, 2, a, /; cc).
275
l^UBAV, 2, b, a).
, favor' ; za Jubav ,per favore' ,per gratiam' 306^ ;
,gratia, cioe favore o beneficio' ; za jubav ,di
gratia' ,amabo' 357i; ,piacere, favore' ,benoficium'
560a), ti Bjelostjencevu (|ubav izkazat.i ,b6iiefa-
cere erga aliquem' ; }ubav, dobrocinstvo ,benefi-
cium, officium' ; }ubav vciniti ,gratificor'), u Stu-
licevu (|ubav komu uciniti ,beaoficium in aliquem
conferre, alicui benefacere'), u Voltigijinu (, fa-
vore, bonta' jgiite'); ti Vukovu: ucini mi Jubav
,sei so gut, thu mir den gefallen' kad koji sto
moli koga; dela, Jubavi ti (u Sumadiji: ,}ubave'
ti) ,fac quaeso, fac sis'. Muzi i zene nakup zi-
vu6e' vsakuju |ubav tvorahu. S. Kozicic 29b. I
da mu |ubavi svaki bog udili. D. Barakovic, vil.
144. ^udi od nizine svakom Jubav radi cine.
V. Dosen 15*''. Koji nemu Jubav cine. 106t».
(Kosara) bi§e vrlo dobra i Boga boje6a, cineii
mnogu Jubav siromahom. And. Kaci6, razg. 34.
Zafali im na Jubavi koju su ti ucinili. kor. 210.
Koji mu je Jubav ucinio. M. Dobretid 81. Za
ucinit drustvo i Jubav Pavlu. 380. Ko ne ucini
Jubav u tudoj trpezi, kami ce u svojoj. (U Risnu).
Nar. posl. vuk. 150. Ucini mi bar jednu Jubav.
Nar. prip. mikul. 101. Meni bi svatko ucinio
veliku Jubav, ko bi mi jos kaku narodnu j^esmu
poslao. Vuk, nar. pjes. ' 4, xlii. Imajto Jubav,
propitajte. u M. D. Milicevic, pom. dan. 24.
Da pozdravis svakoga ko bi imao Jubav zapitati
za me. 181. Uzovnici pak od svuda skore, da
zajmjenu Jubav bratu tvore. Osvetn. 1, 44. —
Primivsi one Jubavi od nega. B. Kasic, fran. 40.
Od ke pa svak cas primarao sve Jubavi, sve mi-
losti. G. Palmotic 2, 322. — On nastojase svojoj
bradi svaku Jubav ukazati. E. Pavid, ogled. 362.
— Samo jednu Jubav od tebe bih htio. I. T.
Mrnavid, osm. 160. — Zahvalivsi jim na Jubavi
i postenju. P. Zoranid 64^'. Hvala ti na Jubavi!
M. Pavlinovid, razg. 22.
g) za Jubav itd. pokazuje uzrok kakva
djtla.
aa) rijei Jubav ostaje u pravome
stnislu kad uz nu ima genetio Hi adjektiv pose-
sivni Hi dativ, Hi je drukcije izrecen objekat ju-
bavi. Za JubbVb moju. Stefan, sim. pam. saf. 29.
Cinite za Jubav Boziju. Korizui. 8^. „Ne za
Jubav Bozju.'-' odgovori on. 19*. Molim vas za
Jubav svijeh boga. M. Vetranid 2, 3. Primi toj
za Jubav svijeh vila. 2, 111. Za cida Jubavi
Boga nobeskoga mene ne ostavi, ... P. Hekto-
rovid 59. Za Jubav pridrage gospode. N. Na-
Jeskovid 195. Sto ti 'e, za Jubav Bozju? M. Drzid
194. Za moju Jubav, da mu prostis. 249. Nemo',
gospodaru, za Jubav one tvoje drage duse. 367.
Ovoj bitjo samohod i veselo za moju Jubav za-
grli. B. Gradid, djev. 30. Tamnicara pohodi za
Jubav Isukrstovu. M. Divkovid, bes. 2711^. U
koje moli s. otac da bi ga primili kakono ubo-
gara za Jubav Bozju. B. Ka§id, in. 23. Jidenje
isproseno za Jubav Bozja. fran. 51. Sve pod-
nosi za Jubav nasu ... nac. 73. Ja sam ved
zelila za Jubav Isukrsta muku trpiti. F. Gla-
vinid, cvit. 47^. Ki dobrovojno za jubav umrihu
Isukrstovu. 318b. Da za Jubav mjesta rodna
tebi razlog svoj daruje. G. Palmotid 2, 106. Za
Jubav mu prastam tvoju. 2, 151. Prositi za Ju-
hsLV Boziju. I. Ancid, ogl. 103. Vidite za Jubav
Bozju, koja budalastina jest ova. P. Posilovid,
nasi. 139a. Recite mi za Jubav Bozju. S. Mar-
gitid, fala. 293. Ja za tvoju Jubav prvi sam
obiso grcilo od lijeka. B. Zuzeri 25. Priliku
sam dao vama, da kako sam ja dinio za Jubav
vasu onako i vi cinite zaradi Jubavi moje. F.
Lastrid, ned. 190. Ja sam ove muke i rane dra-
govojno podnio zarad Jubavi vase. 190. Da
s ustrpjenem i dragovojno za Jubav negovu pri-
mimo suprotivStine na ovom svitu. 191. Za di-
vojke Jubav pustio je da mu se brkovi obriju.
A. KaniSlid, kam. 227. Stvari koje more jedan
za Jubav drugoga udiniti. uzroci. 86. Za Jubav
moju i domovine moje. A. T. Blagojevid, khin.
IV. Daj mi vidro, da ti dadem vode, a za Jubav
Dore sestre tvoje. Nar. pjes. vuk. 1, 595. Ja
hodu za Jubav PJakidevu da je sakrijem. Vuk,
grada. 61. Ja ovo niti govorim za Jubav Vama
i Zori Dalmatinskoj, niti uz prkos Zagrepcanima
i nihovijem novinama. gram, i polem. spisi. 3,
308. Prosedi hjeba za Jubav Bozju. S. l^jubisa,
prip. 225. Ma stani der joster malo, momo! a
za moju sada Jubav samo. Osvetn. 1, 55.
bO) i kad se ne izrice objekat Jubavi,
moze Jubav ostati u pravome stnislu, samo sto se
moze gdjegdjc shvatiti kao slicno znacenu kod f),
Hi se moze i^icati kao suprotno sill. RoditeJ za
Jubav koga ti naj prvo nadari svakojom radosti.
N. Dimitrovid 79. Becite mi za Jubav, da ovi
idolatra bude poznao ... S. Margitid, fala. 223.
Silom. vele, ne nosimo, dal' za Jubav to prosimo.
V. Dosen 61a. Komu de to darovat? Lepoj Ma-
riji za Jubav. Nar. pjes. istr. 2, 34. Ovu je
pjesmu meni za Jubav prijatejsku prepisao i po-
slao. Vuk, nar. pjes. 1, 128. Covjek kasto ucini
kome sto za Jubav na sto bi ga ko tesko na-
tjerao. rjecn. kod tezak. — Amo moze pripadati
i ovo: A ti, Goro, tako mi Jubavi! Nar. pjes.
here. vuk. 60.
cc) moze se rijecima za Jubav isticati
da se sto eini hez materijalne koristi (isporedi
n, p. mufte). Moju te za Jubav. D. Barakovid,
vil. 29. Da bi me za Jubav prik mora priveza'.
266. Za Jubav ,senza premio' ,gratuito'. A. d.
Bella, rjecn. 581*. Za Jubav u kudu svoju pri-
mjena. M. Dobretid 101.
(Id) s objektom moze se gdjegdje (ispo-
redi lat. gratia, causa) isticati uzrok djelu uopce
i ne misleci na pravu jubav. Badi Jubavi umi-
Jenstva ispovidam moj rod i moj piemen. Ziv.
kat. star. 1, 220. Sva prosasta koja su mu uci-
nena za Jubav mira zaboravi. A. Kanizlid, kam.
629. Evo sam ga (Satira) dakle za nihovu Jubav
popravio. M. A. Rejkovid, sat. 3b. Ove orgije
slipi narodi satirom za Jubav cinise. 5*. Da su
oni za Jubav malome jeru trazili jednostavne
oblike. Vuk, gram, i polem. spisi. 1, 206. Kad
ko §ale radi drugome kome za Jubav govori sto
protiv sebe. poslov. 253. Al' zalibog vasih opa-
naka §to derete za Jubav Turaka. Osvetn. 3, 58.
h) prenosi se na cejade sto \ubi.
(la) u spomenicima xiv i xv vijeka
nalazi se nekoliko puta vasa Jubav u onakome
smislu kao vasa dobrota, vasa milost itd. mj. vi
kad se ujudno i ponizno s kirn govori. Na tozi
veliko uzdaniJG pisemo vasoj Jubve. Spom. sr.
1, 10. ',1397). Mnogo ni bi cuduo da takova
primaju na§i judije odb vase Jubve. 1, 20. (1399).
Listb vase Jubve primismo. 1, 24. (1399). Sto
naamb vasa Jubavb upisa. 1, 25. (1399). Va§a
Juba (vidi sprijeda) da zna. 1, 49. (1404).
bh) kao Juba, Jubi. — U ttgarskijeh
Hrvata i u Istri u nase doba. Drugu Jubav Jubit.
.lacke. 74. Linga mi se vraca, Jubav ga vidila.
175. Ki bi meni krunu naSal, ja bih nemu Jubav
bila. Nar, .pjes. istr. 2, 29.
1). u pasivnome smislu.
a) stane cefadeta sto je jubjeno. ZivuStu
mi vb Jubbvi roditelbskoj i vb slave zemjbnoj . . .
Mon. serb. 89. (1478). Bududi v Jubvi, milosti
Bozjej. Narudn. 31b. (Posluh) mu nahaja milost
i lubav pred bogom i pred Judi. Korizm. 34b.
l^UBAV, 2, b, ft).
Ucinidu da narod nade }ubav u Misiraca. D.
Dani6i6, 2mojs. 3, 21. Otac tvoj zna dobro da
sam naSao |ubav u tebe. Isam. 20, 3. Nego se
jedno drugomu naslona na Jubav i na du§u.
Pravdonosa. 1852. 2.
b) u prenesenome smislu, lub}eno cejade.
aa) prema &, d) (o zenskome a i o
muSkomeJ.
aaa) kaze se od mila jubjenome ce-
jadetu. Pokli ti sluzenje, Jubavi nevjerna, ugodno
moje nije, ostani sad virna. N. Najeskovid 2, 96.
Neka smo, jaoh ! druzi, }ubavi ma draga, u }u-
venoj tuzi. M. Dr2i6 9. Nitko, da znas, m^ |u-
bavi, ... M. Pelegrinovid 184. Istom da sam
tebe blizu, o Jubavi ma jedina, mirna bi6u sred
planina. I. Gundulid 19. Ja sam ona, ke Ije-
potu verno |ubi, dvorno slavi, o gizdava ma |u-
bavi. 174. O moj njegda drag pokoju, sad iz-
dana ma Jubavi, Krunoslavu dali tvoju pri Tur-
kiiii ti ostavi? 467. O Snjeznice, ma jubavi!
G. Palmoti6 1, 45. Pavlimire, ma lubavi! 1, 61.
S Bogom, ma Jubavi! P. Kanaveli6, iv. 148. Ali
i mrtav s draga plama gorit imam, ma }ubavi.
J. Kavaiiin 39t>. Zato, mila ma |ubavi, jur sa-
miri srce tvoje. P. Sorko6evi6 582b.
bbb) uopce, kao }uba, }ubi. Tvoja
}ubav k^ cvjetice bra zorome po dubravi. M.
Drzic 112. Strasivoga vrhu blata, kud se u
pako brodi tmasni, na primufian put Cje6 jata
budih . . . nakazni Orfeo, ze}an sve |ubavi, za-
travjeni stupaj stavi. I. Gundulic 51. Da ti su
one (zalosti) uspomena od jedine tve Jubavi, draga
mladca i Jubjena, s kijem te huda smrt rastavi.
270. Na glas lijepe sve |ubavi vjeran vitez kona
ustavi. 339. A to, er cijeni (Krunoslava) za
istinu, promijenila na noj (Sokolici) da bi Jubav
pravu i jedinu (Korevskoga). 347. Pod oruzjem
dali spravi (Krunoslava) sred turskoga Carigrada
slobodu iskat tvoj |ubavi? 356. Ona od kada
naj prije cida zaplijenene sve Jubavi od mladahna
Ugri6i6a muSku odjedu na se stavi. 457. Vazda
je uza n uspomena od prislatke sve |ubavi. 541.
Ti ne samo ma jedina slatka Jubav sved si bio.
549. Od pridrage sve Jubavi sila mu se bi dije-
liti, zasve tesku da je ostavi i gotovu ved ro-
diti. J. Palmotid 43. Vjerenica ter izbrana zacu
toli teSke glase, put otmanskijeh tezijeh strana
da ne Jubav it spravja se. 154.
bb) u drugome smislu nego kod a, d),
osobito prema a, a)—c). Titus, Jubav i rasko§e
nareden dlov'caskago roda. §. Ko2i6i6 SS^i. Gdje
si, kderce mila meni? gdje si, slatka ma Jubavi?
I. Gundulid 84. O goruca ma Jubavi, o iiebeski
vjerenice! I. V. Bunid, mand. pok 34. Eazgo-
vore ah moj mili, ah Jubavi ma jedina! ko te
ukrado, kud se odili, da otac cvili srjed svojih
tmina? J. Kavanin 237^. Cuv§i Samuel govo-
renje od presladke svo'e Jubavi (kceri Kosare) . . .
254a.
c. u pisaca po mitologiji grckoj i riviskoj,
bog od jubavi, "Eqw^, Amor, Cupido. Stanimo,
jubavi, gledati vil ovu. §. Mendotid 61. Neka se
gizdavi obedaj ne skrSi majke od J^nbavi. H.
Lucid 190. Cudo je jo§ vede gledati, gdi ^ubav
krili uztrepede na neje prsi stav. 208. Za modi
tvojih ruk, za lipost tvojih kril, l^ubavi, i za luk
i za tvoj zlatan stril, dopusti, da samo 6e dik
se naglodam. 209. l^iubavi, usiona l^ubavi, spi5,
moj dragi druJe, a tvoje Prolitje grozne suze
lijeva. M. Driid 401. !^ubav po odluci svoga
vijeda od viSiiijeh bogova i po naredbi Venere
majke svoje ostavjenu Jubovnicu nevidjena vi-
djeno pomoSe. I. Gundulid 8. Ah! da bi se
tukla ovako ti, Venere bludna i huda, za J^ubavim
276 :^UBAVAN, 1, c.
tvojom svuda I 85. Velika se, o l^iubavi, vla»
ognenih tvojih strijela u pogledu lijepom slavi
oka draga i vesela. 395. I Citera ka od J^u-
bavi lijepoj majci ime poda. 367. Tako jaki vez
na moje srce slijepa ^ubav stavi. G. Palmotid
2, 25.
d. u prenesenome smislu, kao ime nekijem
bijkama. l^ubav gorka, ces. horouci laska (Lych-
nis chalcedonica). Primula L. (Sabjar, u Perastu).
— J^ubay^ goruda, Cacalia sonchifolia L. (Vodo-
pid). B. Sulek, im. 211.
1. l^UBAVA, /. vidi Jubav. — Ima samo gen.
sing. Jubave u jednome primjeru nasega vremena,
i moze biti postao od Jubbve.^ A kako je, Jubave
ti, u Makedoniji? upita ga Zivan. M. D. Mili-
devid, omer. 212 (vidi i Jubav, 2, a, f) cc)).
2. ^jUBAVA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 25. Bastaja, Daruvar. D. Hire.
3. IjjTJBAVA, /. ime zensko. — Prije nasega
vremena. S. Novakovid, pom. 74.
4. ]^UBAVA, /. mjesno ime u Srbiji. a) selo
u okrugu jagodinskome. K. Jovanovid 108. —
b) mjesto u okrugu knezevackome. Niva u J^u-
bavi. Sr. nov. 1872. 256. — c) voda u okrugu
krajinskome. M. D. Milidevid, srb. 943.
l^UBAVAC, Lubavca, m. ime musko Hi pre-
zime. — Na jednome mjestu xviii vijeka. Star
^jubavac, PeruSidi ... J. Kavaiin 123*i.
^UBAVAN, Jiibavna, adj. uprav koji pripada
lubavi, od 6ega postaju osobita znacena, isporedi
Jubak i Jubovan. — I prvo -a- stoji mj. negdas-
nega b. — Stara je rijec, isporedi stslov. Jubt-
vbni., (rus. Jiio6oBHbiH). — Izmedu rjecnika u
Vukovu (,liebevoll' ,amans' [of. Jubovan ; Ju-
bezliv]) i u Danicicevu (Jubbvbnb ,dilectu3 ; ami-
cus').
1. adj. — Komp. Jnb^vniji ^P. Petrovid,
gor. vijenac. 80).
a. koji pripada jubavi.
a) uopce. ^ubavne pjesme. Vuk, nar.
pjes. 1, 196. Jjjubavni rastanak. 1, 401. ^u-
bavno vracane. 1, 467. Sumna Jubavna. D. Da-
nidid, 4mojs. 5, 14. Pjesma Jubavna. psal. 45, 1.
Posteju Jubavnu. jezek. 23, 17. Vukoh ih uzi-
cama covjedijim, uzima Jubavnijem. osija. 11, 4.
U djevojke odgovora nema, jer ne haje za Ju-
bavne dari. Osvetn. 1, 53. Kano ni§ta ne slavio
slidna, niti zanos s pjesni Jubavnijeh. 4, 21.
Suze daju Jubavna nudeiia. 4, 65.
b) pun jubavi. Knezu dubrovbcbkoma
i vedbnikomb i vsoj opbdini dubrovbdbkoj odb
^upana Militena i Ruhira Jubavno pozdravjenije.
Spom. sr. 2, 15. (1344—1349). (u cijelome spo-
meniku nema na drugome mjestu a mj. b). Da
sam Jubavna srca. D. Obradovid, sav. 10. Da
nije i nima Jubavna i cuvstvitejna srca dao. 45.
1). u pasivnome smislu.
(f) earns, gratus, jucundus, jubjen. Osta-
vihb na prestole mojemb i vb hri.stodarovaneuib
mi vladidbstve Jubbvnago mi syua Stefana. Mon.
serb. 5. (1198 — 1199). Krajovbstva mi Jubvnomu
Xupanu Tvrbtbku. Mon. serb. 53. (1240-1272).
A tad vidi jos, Jubavni druie! Pjev. crn. 198i.
b) amabilis, vidi 1. Jubak, 1, b. — Mi-
slim da je takovo znaiene u ovome primjeru. Ne
mogaSe dovjek nigda znati, al' je zgodniji, ali je
vajastiji, al' je mudriji, ali je Jubavniji. P. Pe-
trovid, gor. vijen. 80.
c. M aktivnome smislu, amans, affabilis,
koji jubi, vidi 1. Jubak, 1, a. Udri, Bozo, kuka-
vicu crnu, da ne kobi Jubavnu dru^inu. Pjev.
crn. 1501*. A vesela dejad i ubrana i puno Ju-
]^UBAVAN, 1, c.
277
IjiUBAZAN, b.
tavna. Osvetn. 1, 43. Istu vode, da im kogod
dava, i Jubavni dodavali |udi. 7, 52.
2. adv. Jiibavno. — U primjerima je zna-
•cewe kao kod 1. }ubak, 2, b. Teke skladno, druzi,
i |ubavno! Osvetn. 2, 122. Tol' vojvoda grede
velifiajno, a sprovod ga slijedi Jubavno. 2, 164.
1. l^UBAVCA, /. dem. lubav. — Na jednome
mjestu XVII vijeka. I ona malakna |ubavca i
tispomena od onoga sto je ostalo cinic^e te k nemu
povratiti. M. Radni6 309b.
2. J^jUBAVCA, /. vidi |ubovca. — Na dva
tnjesta xviii i xix vijeka. Ovo t' Mitar uziva
s |ubavcom u lijepu dvoru. Nar. pjes. bog. 119.
Po moju nevistu, bracu po |ubavcu. Jacke. 31.
l^UBAVCI, l^ubavaca, m. pi. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu kragujevackome. Livada u ]^ubav-
cima. Sr. nov. 1875. 95.
l^UBAVCA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
smederevskome. Livada u Lubavci. Sr. nov. 1863.
144.
^lUBAVIC, m. ixrezime, vidi u Danicicevu rjec-
niku: ^/ubavicb, brada Durad i kaluder Todor
^^ubavici stampase troskom Bozidara Vukovida
u Mlecima i u Gorazdu crkvene knige 1527 i
1529.
l^UBAVKA, /. vidi |ubavca i |ubovca. — U
dva primjera nasega vremena. A udaji seku i
Jubavku. Nar. pjos. juk. 465. Snocka sam ti
kasno }ubavku dope|al. Jacke. 183.
;^UBAVNICA, /. vidi }ubovnica. — Na jed-
nome mjestu xviii vijeka. Primilu ovu svoju ]u-
bavnicu izabra spasite| blagi. I. M. Mattel xvii.
^ilJBAVNIK, m. postaje od osnove adjektiva
lubavan nastavkom ik^. — Bilezim akcenat kao
sto je u Vukovu rjecniku, ali hi mogao hiti i
drukcije: |ubavnik (vidi naj prvi primjer kod
a), Hi Jubavmk (vidi dva naj zadna primjera
kod a). — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (ej }ubavnice! ,ruft man einem unbe-
kannten dem man etwas sagen will', [cf. |^u-
bovnlkj).
a. prijatej (mozebiti jacom silom). l^ubavnik
,amico'. S. Budmanl 417'i. Dall degod }ubavnika
nejmaj, mi de bismo prezimili zimu? Pjev. cm.
52a, Cude ti se plemenici, Peik-Pero! mlogi tvoji
].ubavnici, mudra glavo ! u Vuk, ziv. 18-5. l^u-
Isavnik, cf. u Vuka, po smederevskoj i pozare-
vackoj u Srbiji zove se prijate} tako. Narodno.
S. Novakovic. l^ubavnik. u rudnickom okrugu
u Srbiji, tako zovu covjeka s kojim dobro zivimo
a nije nam nikakva svojta. u drugim nekim kra-
jevima zovu takog fiovjeka prijatejem ; no Rud-
nlcani to ostro razllkuju : prijate| je dalekl rodak.
I. Pavlovic.
b. vidi |ubovnik (amasius, amator). Idi opet
}ubi zenu koju |ubi |ubavnik a ona cini prejubu,
kao sto Gospod }ubi sinove Izrai^eve, a oni gle-
daju za tudim bogovima 1 }ube zbanove vinske.
D. Danicic, osija. 3, 1.
1. ^UBAVSKI, adj. ima samo adv. Jiibavski
u jednoga pisca xvii vijeka gdje znaci s }ubavi,
kao }upko, |ubno. (Bog) ucinivsi se coekom po-
zali nas i izvanski 1 jubavski. koliko izvanski,
zaSto nas izvadi iz velike nevcje od grijeha, a
koliko po Jubavi, bole/ii se za nas i uzimajuii
zarad nas zaiost i muku 6ak do smrti. M. Eadnid
459a.
2. ^UBAVSKI, adj. koji pripada mjestu j^u-
bavi, vidi 4. l^ubava, a), l^ubavska (opStina). K.
Jovanovi6 108.
^.UBAVSTVO, M. postaje od }ubav, ali u pri-
mjerima (u dva primjera xvn i xviii vijeka)
znaci sto i revnost (boje rvnost). Od mira za
stedi ga i od j.ubavstva za napredovati. B. Kasic,
nasi. 16. Bolesti uzrokovane od Jubavstva koje
mu u srcu gorijase od Bozje 6asti uvridene. A,
d. Bella, razgov, 100.
l^flBAZAN, }ubazna, adj. vidi ].ubak, juban,
|ubavan. — Oba -a- stoje mj. negdasnega b. —
Rijec je praslavenska, isporedi stslov. lubbzn'b,
rus. ./iK)6e3HUH, ces. libezny, (po^. lubiezny ,wol-
liistig, geil ; wollust gewahrend, vergnugend, an-
genohm, reizond'). — Postaje od korijena }ub
(vidi }ubiti) rijetkijem nastavkom Bzn za koji
Miklosic (vergleich. gramm. 2, 146) misli da stoji
mj. bn i navodi kao primjere udobbzm. i ^ubbzn'b
(i u jednome slucaju j-ubbzdn-B gdje je d umet-
nuto medu z i n) ; bojazan (adj.) po svoj je pri-
lici postalo od bojazubni), a ovo od supst. bo-
jaznb, te amo ne pripada ; gojazan je mlada rijec.
a vidi i po]. lubiez , wollust, vergniigen', po cemu
kao da je bio i supst. Jubbz-t Hi mozebiti Jubbzb ;
ako je tako, tad je |ubbznb postalo od ovoga
zadnega nastavkom bn. — Jos se u staro doba
mijenalo b na e, vidi 1. jubezan U prva vre-
mena nahodi se oblik Jubbznb, pa u pisca Ma-
jica xviii vijeka Jubazan (mozebiti po crkvenome
jeziku) i u pisca Slavonca J. S. Re\kovica jedan
put. Vuk upotrebjava oblik ].ubazan otkako ga
je cuo u Crnoj Gori, pa za nim i Danicic; ali
ima i u jednoj narodnoj pjesmi rtasega vre-
mena, premda je u nima obicno j.ubezan (vidi).
— Izmedu rje&nika u Vukovu: (u Crnoj Gori)
,geliebt, lieb' ,carus' [cf. Jubimni] ; ali samo u
drugome i trecemu izdanu, u prvome je |ubezan,
i u Danicicevu (Jubbznb , amicus').
a. adj.
a) u pasivnome smislu, carus, gratus. Sice
Jubbznb namb Hristijaninb. Domentijanb 192.
l^ubbznyj Isusb Hristosb rodii se. Mon. serb. 77.
(1302 — 1321). ;^ubazni nas tato. J. Rajic, boj,
55. Hristos napomine |ubaznim svojim ucenikom.
pouc. 1, 12. Dobri Judi jesu Jubazni. 1, 27. l^u.-
bazni sluga. 2, 23. Ovo je sin moj Jubazni koji
mi je po vo}i. Vuk, mat. 3, 17. Svima koji su
u Rimu, }ubaznima Bogu. pavl. rim. 1, 7. Po
izboru |ubazni su otaca radi. 11, 28. — Nesto
je osobito kad se istide da je cejade ujudno i
milo u ponasanu prema drugima. Prema svo-
jijem podrucnicima i drugovima bio je vrlo lu-
bazan. Vuk, prav. sov. 76. Sa svojim ucenicima
bio je prilicno ]ubazan, 91.
h) amans, koji jubi. Bratskom jubavi bu-
dite jedan k drugome Jubazni. Vuk, rimj. 12, 10.
c) koji pripada jubavi uopce. Hi koji je
pun jubavi, Hi (n. p. o rijecima) kojijem se po-
kazuje jubav, vidi 1. Jubak, 1, c. l^ubbznoju vo-
}eju. Sava, tip. stud, glasn. 40, 163. J^ubbzno o
Gospodi celovanije fibstnea otbca sebe vbdavSa,
Boga pohvajasta. Domeutijanb 186 — 187. Bo-
godarovanima jemu prozorjivama duhovnima i
Jubaznima ocima. Mon. serb. 72. (1275 — 1321 u
poznijemu prijepisu). Sastanu se na Jubazne
casti. J. S. Rejkovic 73. Jer je junak lijepa
stvora i jubazna razgovora. Nar. pjes. vila. 1868.
465. S rije6ima jubaznijem i istinijem. D. Da-
ni6i6, jest. 9, 30. ^lubazne su rijedi sat meda.
price. 16, 24,
b. adv. Jubazno, s jubavi, vidi 1. }ubak, 2.
Svaki svakome da da mirno i |ubazuo sto je za
koga. Vuk, kovc. 58. Ucite} nas |ubazno do-
6eka. M. P. Sapcanin 1, 43. ^iUbazno docekuju
ujudno sluSaju i 2urno posluzuju. M. D. Mili-
6evi6, medudnev. 36.
]^UBAZNICA
278
];.UBENINO PO:^E
^^UBAZNICA, /. Jubfeno (%i dohru i zlu smislu)
iensho cejade, isporedi jubovnica. — Postaje od
^ubazan. — Moze hiti stara rijed, premda stslo-
venskoga ohlika Jubbznica nema u Miklosicevu
rjecniku, isporedi rus. .nooeanm^a, (poj. lubiez-
nica ,die wolliistige'). — Vi(k u predgovoru k No-
vome Zavjetu (vidi daje) pomine ovu rijec kao
da nije narodna, ali je kasnije metnuo u drugo
izdane svoga rjecnika (,die geliebte' ,amasia'. [cf.
milosnica]) ; u prvome izdanu nema ove rijeci ni
na nezinu mjestu (vidi jubeznicai ni kod Trojan.
Dvije careva sina Jubaznice, videci da je carev
sin prestao k riima dolaziti. Nar. prip. vuk.-
260. Ima 47 rijeci koje su od slavenskijeh ; evo
i nih redom: , . . • , Jubaznica, np|ubaznica, . . .'.
Vuk, nov. zavj. (1847) vi. Nazva6u narod svo-
jijem koji nije moj narod, ne}ubaznicu jubaz-
nicom. pavl. rim}. 9, 25. KraJ Trojan koji je
svaku no6 isao u Srijem te |ubio nekaku zenu
ill djevojku... Kad bi dosao k svojoj jubaznici...
rjefin. kod Trojan.
]^UBAZNIK, m. jubjen covjek, Hi iovjek sto
]ubi (ne samo u spolnome smislu, isporedi ]u-
bavnik). — Postaje od |ubazan. — vidi i lubaz-
nica. — Stara je rijec, isporedi stslov. lubbznikT.,
rus. .nooesHnKT., (poj. lubieznik ,ein wolliistling').
— U Vukovu rjecniku: ,der geliebte freund'
,amatus, dilectus' ; u prvome izdanu ima samo
Jubeznik (vidi).
l^UBAZNOST, Jiibaznosti, /. osobina onoga
koji je ]ubazan. — Fraslavenska je rijec, ispo-
redi stslov. Jubbznostb, rus. .TioaesHocTb, ces. li-
beznost, (poj. lubiezno§c ,wolliistigkeit, siiinlich-
keit, der hang zur wollust'). — U Vukovu rjed-
niku: ,die lieblichkeit' ,suavitas'; ali nema u
prvome izdanu.
1. I^TJBDRAG, m. vidi 1. |ubidrag i 2. drago-
).ub. — U jednoga pisca Dubrovcanina xvm vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,Dasturzio in-
dico, fior noto' , nasturtium indicum, flos del-
phinius' .506'^) i u Stulicevu (v. }ubidrag po Sor-
dicu). Uz jubicu jubdrag mili. I. Dordi6, uzd.
5. Kako loza dub zeleni, kako }ubdrag tanku
bvoju (grli) . . . pjesn. 51.
2. l^TJBDEAG, m. ime musko. — Po svoj je
prilici ista rijec sto 1. |ubdrag. — isporedi 1.
Drago}ub. — Od xvi vijeka u pisaca Dubroveana
koji vala da su prenijeli na decade ime cvijeta;
ali se nalazi i izvan nih prije nasega vremena
(vidi naj zadni primjer). l^ubdrag, starac, sluga
j^ubmirov. F. Lukarevic 4. ^ubdrag. M. Gaza-
rovic VIII. Jur je doso Kazlar-aga k Smederevu
• bijelu gradu za iznadi kder I^ubdraga, Sunfanicu
lijepu i niladu. I. Gundulid 376. Vuk i I^ub-
drag 8 pu§ke ognene mrtvi ostaSe. 377. Gdi je
J^ubdrag i Milestok. J. Kavanin 233a. j^ubdrag
poslije ki Jerine i Jurja se praunuk klade. 235'i.
Videc ^ubdrag varke svoje da prohode s blage
sri6e. I. Dordic, pjesn. 184. ]^ubbdragb. S. No-
vakovic, pom. 74.
I^TJBE, J^iubeta, m. ime musko (ipokoristik,
isporedi 7. J^-uba i 2. ;^ubo). — U stara je doba
genetiv bio J^ubete, i tako je u Danicicevu rjec-
niku: I^ube, r^ubote; ali u primjer u ima samo
nominativ. ^ube JJratoslavb z detcami. Mon.
Serb. 564. (1322).
1. J^UBEN, adj. koji pripada ]ubavi, lubavan.
— Premda na nekolika mjesta (vidi a, b)) znaii
sto i Jubjen, drag, mio (isjiorcdi jubavaii, 1, b),
nije part, praet. jmss. glagula (ubiti, ncgo po-
staje od |ubav (|ubbv) nastavkom on (negda en,
vidi 2. l^ubon na kraju), te bi glasilo jubven,
ali V ispada poslije h, isporedi Juven. — Od xv
vijeka (vidi kod a, b)) u zapadnijeh pisaca.
a. adj.
a) vidi Jubavan, 1, a. Meni jur plamen
Jubeni odoli. S. Mencetid 254. Da mi lik iz-
prose u tebe lubeni. H. Lucie 194. Premda
britku ranu u srcu ja 6utim, jubenim trovanu
cemerom prijutim. 207. Od kad se uniti j.uben
plam u meni. 207. Al' ne znas, tve kosi, ke
sjaju zlatom sad, s kih srce zanosi svakomu |u-
bon jad. 213. Od kad on izbrani zadi se ii meni,
ki mi srce rani, zlatan stril Jubeni. 221. ^jubeti
vrid ako je trpio kad bisni. 222. Ako 1' u Juben
dvor jos nogu ni stavil. 222. Ne cin' ^da ti
produ danci bez tradenja |ubenoga. A. Cubra-
novid 144. Er ku d' dobit na svit diku, da ne-
gove grozne suze rad |ubene tvoje uzo obrate se
s nim u riku? 159. Ne cin' da ti proju danci
brez trajanja |ubenoga. M. Pelegrinovid 170.
On neka te ne propusti bez jubene bez zamine.
183. Poce Jubenimi besidami Evjenija ka sebi
laskati. F. Vrancid, ziv. 75. Razgovor }ubeni
zaludo ne trati. D. Barakovid, vil. 15. ^uben
evil i uze. 22. Odutih tada }ut bic sile }u-
bene . . . Gdi }uben znoj rene niz lisea potokom.
29. Smlati ga }ubon cip. 132. A trpit Juben
jad ne moze kirn trudi. 133. Onda stril |ubena
srce mu promace. 133. Lako te napravi bog
|uben pri sebi. 264. Svaki nih od mene ufase
posten dar za casti |ubene. 322. Sva kripost
Jubena. jar. 10. Nikoliko prigovarani Jubenih.
M. Gazarovid i. Boga Jubenega. 112*'.
b) vidi |ubavan, 1, b. Komu me, Jubeni
sinko, priporuci? M. Marulid 187. Moj sinko
}ubeni. M. Drzid 33. Dva bratca Jubena. D.
Barakovid, vil. 9. ]^uben mi se toti skaza. M.
Gazarovid 51. Bozanstva slavna tvoga sdraka
mila i jubena (dusa je). J. Kavanin 370*.
1). adv. lubeno, s jubavi. A mnnkrat malo
man ocito odkrivah u pisneh moj ogan, |ubeno
ke spivah. H. Lucid 193—194. Pride mu kako
gre dostojnim }ubeno. D. Barako%'id, vil. 7.
Mojzes Jubeno pustiriu posedo. jar. 45. Kad Ju-
beno htjeh staviti tijelo i dusu za te moju. A.
Vita}id, ostan. 286.
2. ]^tjBEN, m. ime musko. — Moze biti ista
rijec sto 1. }uben. — Ima i ces. Luben. — U
primjeru xiv vijeka, a izmedu rjecnika u Vu-
kovu (,mannsname' ,nomen viri')- Dedb im Lu-
benb. Dec. hris. 21. — Na drugome mjestu ima
-e- mj. e, jer je negda ovaj nastavak bio en.
Dedb im ;^nbenb. 90.
:^UBEN1CA, /. lubenica. — Postalo je krivom
etimologijom, jer su 2>isci mislili na Jubiti. — U
jedname primjeru nasega vremena. a izmedu
rjecnika u Mika(inu (Jubenica, diha ,anguria') i
a Stulicevu (jubenica, voce ,anguria, cocomero'
,cucumis'). Iraao dovjek tikava (jubenica) u kuci.
Nar. prip. vrd. 158.
XiUBENK^AN, Jub^nidna, adj. koji pripada /m-
benicama. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,cucu-
merum, vel ex cucumeribus'.
^UHICNIOICA, /. dcm. jubenica. — Samo u
Stulicevu rjpcniku: ,oxiguus cucumis'.
]^UBENI6iStE, u. samo u Stulicevu rjecniku:
, locus cucuinoribus eonsitus', dakle mjesto gdje
su posadene (uhmice, ali bi uprav znacilo: mjesto
gdje su prije rush' jubenice.
I^UBfLNlClSTVO, n. u Stulicevu rjeiniku uz
[ubcnicisto. — sasma nepouzdano.
:?^UBENINO POl^E, n. mjesyw ime. — U naSe
Q-
^.UBENINO PO^E
279
^UBEZNICA
1 sa
L55
vrijeme. Knez Nikola Jlrbovid (brao je skupstinu)
na ^jubeninu po}u. P. M. Nenadovic, mem. 32.
^UBENKO, m. iine musko (uprav dem. od 2.
]^ub6n). — U jednoga pisca Dubrovcanina xvi
vijeka (kao ime pastirsko), a izmedu rjecnika u
Vukovu (,iriannsnam6' .nomen viri'). j^ubenko.
M. Drzic 70. 71. 114. 115. 117. (nekoliko putaj.
^iUBENAK, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
sabackome, Niva nazvana ^ubenak. Sr. nov. 1872.
558.
I^UBESTIV, adj. vidi Jubez|iv. — Samo u
jednoga pisca xvii vijeka, i to mnogo puta. —
isporedi Jubestvo.
a. adj. I teme|i se i uzdrzi tako prijate^stvo
svrhu jednoga dobra i |ubestiva sastanka od zi-
vota. P. Posilovic, cvijet. 19. Gospodin jest }u-
bestiv otac. nasi. 29^. Ti jesi ona zeja }ube-
stiva. 72^. Vece devot na molitvu, vece Jubestiv
polak iskrnega, vece milosrdan ubozijem. 112^.
Ako nisam bio Jubestiv i ako nisam }ubio Boga
po meni istomu. 115^. Bogo|ubni i Jubestivi
dub. 125*J. Da svaki razlozito more ciniti ovo
dilovane lubestivo. 153t>. Nacinom }ubestivijem.
175b
b. adv. lubestivo. Koja Jubeslivo prosvit].ujes
duse. P. Posilovic, nasi. 73''. Marijo, koja sina
Bozjega tvojijem sisami Jubestivo dojila si. 181*.
J^UBESTVO, «. ]ubav Hi mozebiti strast. —
Jedan putii pisca xvii vijeka u kojega ima i
|ubestiv. Cetvrta Jubav, koja giba pamet covi-
cansku, zove se |ubestvo, to jest koji |ubi veoma
jednu stvar. P. Posilovic, cvijet. 23.
J^UBES, m. mjesno ime.
a. l^ubes potok, ime vodi, vidi u Danicicevu
rjecniku: l^^ubesb potokb, crkvi je sv. Nikole u
Hvosnu dao kra} Milutin zem|u ,od Ziocice ko-
somb, kako kami vali, u Xjubes potokb'. M(on.
serb). 73. (1275 — 1321 po poznijim prijepisima).
1). dva sela u Srbiji u okrugu aleksinackome.
l^ubes gorni i doni. K. Jovanovic, rjecn. 94. —
vidi 2. ^ubesa.
1. l^UBESA, /. ime kozi. Krnak, Rakovac ; Ba-
staja, Daruvar. D. Hire.
2. ^UBESA, /. mjesno ime (jamacno isto sto
^iUbes pod b, vidi S. Novakovic, zem}. 69). —
U spomeniku xiv vijeka. Selo ;^ubesu vise Zarve.
Glasnik. 24, 264. (1382).
J^UBE§CICA, /. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji varazdinskoj. Kazdije}. 98.
^^UBESEVAC, Lubesevca, m. (Hi ^.ubesevka,
f.?) mjesno ime. — Ima samo stariji loc. sing.
^iubesevce u jednowe spomeniku xiv vijeka, po
cemu se ne moze znati, kakav je uprav nom. sing.
Na J^ubesevce 2 nive. Glasnik. 27, 293. (1347).
];.UBE§EVKA, /. vidi ][.ubesevac.
I^UBESKI, adj. koji pripada selu J^ubesu.
Paroh Jubeski. D. Avramovic 213. — Po|e ^^u-
besko, ime mjestu u okrugu aleksinackome. Niva
u Po}u ^ubeskom. Sr. nov. 1866. 12
]^UBE§NIK, m. ime gori u Bosni. F. Jukic,
zemjop. 2.
I^UBETIC, m. prezime. — Famine se od xviii
vijeka. And. Kacic, kor. 455.
1. LUBEZAN, |ubezna, adj. vidi Jubazan. —
isporedi juvezan. — Od xvi vijeka (vidi 1, d), a
izmedu rjecnika u Mika^inu (|ubezan, koji |.ubi
(Studiosus, cupidus, amans'), u Bjelostjencevu (v.
Jubitel), u Stulicevu (, amans, intiinus, ex animo,
humanus, benignus'), u Vukovu^ (.goliebt, lieb'
, cams' .
3. adj.
a. u aktivnome smislu. Rad |ubezne 6udi
svoje. D. E. Bogdanic 17.
b. u pasivnome smislu. Tako i mi, |u-
bezna druzino. T. Babi6 45. Neka su Jubezne
(kra\ice) kao i |ubica. Nar. pjes. vuk. 1, 102.
Ti mi pozdravi Jubeznu moju. 1, 477. Ja joj
rekoh: „Dobar vecer, draga, Jubezna!" Nar. pjes.
here. vuk. 252. U kuci |ubeznoga prijateja moga.
Vuk, nar. pjes. 1 (1891), xxxvi.
C. ne znam, u ovijem primjerima jeli smisao
aktivan Hi pasivan, a moze biti i oboje. Prija-
tejem svojim zamijerni, er |ubezni, plodni, vjerni.
J. Kavanin 152^. Pridgovora nisam postavio
zato, da sadane razumne i |ubezne stioce ne bi
kako uvridio. V. Dosen ix. Ja kod svita tako
razumnoga, razboritoga i |ubeznoga ne imam
drugo reci. x.
d. koji pripada jubavi. Ne cin' da ti produ
danci bez trajana |ubeznoga. A. Cubranovic 144.
^^jubezna potoka da bi dilac proli'. D. Barakovic,
jar. 84. ^ubezni svoj dar potvrdil je. F. Gla-
vini6, svitlost. 132. ]^ubezno ufanje. I. T. Mr-
navic, ist. 185. J^ubeznog spomiiiana brace moje
i roda spodobiti se. D. Obradovic, ziv. 18.
2. adv. Iiibezno. — Izmedu rjecnika u Stu-
licevu (v. |ubez}ivo). Mnogih odpravi |ubezno od
sebe. B. Krnarutic 23.
2. :^UBEZAN, Jiibezni, /. {ubav. — Postane je
nejasno jos vece nego kod 1. Jubezan. — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,amor,
benevolentia'). 0 nesmisjeno dobro hotinje |u-
bezni ! Bernardin 92. Ja sam mati lipe |ubezni
i bojazni i velicanstva i sfetoga nfanja. Ber-
nardin 158. ecclesiastic. 24, 44. ^jubezan Bozija
jest ulita u srdceh vasijob po svetom duhu. N.
Kariina 145*. paul. rom. 5, 5. Veksu zapovijed
ni vecu Jubezan nitkore ne ima koliko da po-
stavi dusu svoju za prijate}e svoje. 201t>. joann.
15, 13. Mjeste Jubezni scekuju cvi^enja. S. Men-
cetic 7. S gorustom |ubezni. M. Vetranic 1, 146.
Pripijeva u pjesni i vile lubezni i divjac satira.
M. Drzic 26. Svemozna jubezan u srcu uzga
plam. P. Zorani6 21b. Da se zenske |ubezni
varuju. 30*. Buduci svu noc Stanom Paprat
opcil u |ubezni. 41*. Po razumu i po }ubezni.
S. Budini6, sum. 61*. A ne smije bez prigodi
objaviti tej }ubezni. A. Cubranovi6 153. Za }u-
bezan, ne za mito, hocu da zna tvoja lipost bilja
moga kugod kripost. M. Pelegrinovic 176. Sto
bi sve to koristilo bez Jubezni Bozje? B. Kasic,
nasi. 2. !^ubezan ciste istine potegnula tebe na
ctenje. 10. Antonu ga za }ubezan rukom svojom
na vrat stavi. D. Barakovic, vil. 187. Odkrili
ocito ku t' nosu |ubezan. (1682) 120. Onim
delom koja jesu do pruda i pomoci i Jubezni
k Bogu. §. Budinic, ispr. 42. Za veliku tvo'u
l^ubezan. I. Ivani§evi6 87. Od Jubezni potaknuti
(sveti). P. Radovcic, Lacin. 128. Neka judi budu
pristanoviti od neizmirne jubezni negove. 182.
Koji jema Jubezan ispunio je zapovid. isfc. 142.
^ubezan ga tuj priuze. P. Vuletic 64. U po-
koju i Jubezni. J. Kavanin 196*. A Jubezan
k iskriiemu sve nastoji . . . 342*. Jeda ne po-
znajete mnoge koje s tezih |ubezni malo po malo
popuznujuci, na svrhu upale su u sramotno no-
poStenje? A. d. Bella, razgov. 70.
:]^UBEZINE, vidi J^iubezine.
^iUBEZ^IV, vidi Jubezjiv.
^jUBEZNICA, /. vidi Jubaznica. — Od xvjh
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu^ (,di6 ge-
liebte' ,amasia'). Kleopatra negova jubeznica. J.
Banovac, pred. 24.
IjjUBEZNICITI
280
JjiUBEZNIV, 1, d.
i^UBEZNlClTI, Jubeznifiim, impf. vidi aSiko-
vati (uprav biti ]ubeznik^ Hi jubeznica prema
home). — U nase vrijeme. Sto je ona Jubeznicila
s drugim kakvim mladicem ili on s kakvom de-
vojkom. V. Bogi§ic, zborn. 176.
J^IFBEZNIK, m. vidi Jiibaznik. — Od xvir vi-
jeka, a izmedu rjeinika u Vukovu^ (,der geliebte
freund' ,amatus. dilectus*). Za6 mi je lubeznik
po srici bogom dan. D. Barakovid, vil. 337. O
duso milostiva, vidi tvoga |ubeznika, tvoga Go-
spodina. M. Lekusid 91. Kazi (rane) za sve
tvoje |ubeznike. P. Knezevic, pism. 9. Jedni bi
svoje plakali }ubeznike. 172. Sve §to god vidi
dokazuje joj uspomenu svoga |ubeznika. osm.
62. !]^ubeznice cistoie. B. Pavlovii 22. Koja
trazi za se |ubeznika. Nar. pjes. petr. 1, 144.
LUBEZNINSTVO, n. jamacno piscevom gri-
jesfcom mj. Jubeznivstvo. — U dva pisca xviii
vijeka. Povraca se opet kra} i s velikim |ubez-
ninstvom nukuje ga da se pokaje i ispovidi. J.
Banovac, razg. 103. Divice Marijo, medu toliki
|ubezninstvi s mekanostju nasega srdca klanamo
se tvomu mogucstvu. 143. OkruniSe za kra|a
negova sina Vladana koji u dobroti, poniznosti,
pravdi i }ubezninstvu nadade oca svoga. And.
Kafiic, razg, 21.
]^UBEZNISTVO, n. vidi jubeznivstvo (gdje je
ispalo prvo v). — JJ dva pixca xvii i xvin vi-
jeka. Mir, ustrp|onje, |ubeznistvo (,benignitas'),
dobrota. I. Bandulavic 172*. paul. gal. 5, 22.
Zarad Jubavi Bozje i |ubeznistva reda. P. Fili-
povic 43.
i^UBEZNlV, adj. koji pokazuje jubezan (uopce
koju osjeca). — isporedi jube2|iv, |ubezhiv, pa i
Jubavan, 1, c. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vrancicevu (samo adverab, vidi kod 2),
ti Belinu (,amabile, degno d' esser amato' ,ama-
bilis' 68b), u Stulicevu (v. }ubez|iv), u Danici-
cevu (Jubeznivb .amicus*).
1. adj. — Komp. : jubezniviji. F. Glavinid,
cvit. 4141J; J. Banovac, razg. 10.
a. u znacenu sprijeda kazanome, vidi ju-
bavan, 1, c. treba paziti na to, da kad ko iska-
zuje lubav moze 2^ostati s toga mio, drag ili daj-
budi dostojan jubavi, sto se ne moze u svakoyne
primjeru razlikovati od prvoga znacena (ali vidi
b). takodcr u kojemu primjeru moze znaditi i koji
Jubi, amans, benignus (ali vidi c).
a) 0 ce(adetu i o onome sto se misli kao
cejade. ^ubezniv iziskovitej. Narucn. 84b. Bise
vsim katolikom lubozniv. Transit. 150. i^nbez-
nivi hristjane moji. Korizm. 10*. Niki od na-
ture jesu |ubeznivi i dobrostivi. 48a. Da sa
vsakim budemo mnogo jubeznivi. H. Budinid,
sum. 41». Budi jubozniva muzu kakono Kakel
(,Eachel'). I. Bandulavid 266b. Pokle Jubeznif
si toko Sibeniku ... u D. Barakovic, vil. 365.
Bi Paval ponizan u srcu, jubezniv med bratju.
F. Glavinic, cvit. 207b. Tomas (apostol) srSe-
niji i |ubezniviji od drugih. 414b. ;^uboznivi
Stioce. S. Matijevic 3. l^iubezniv u svitovanju.
I. Ancid, svit. 77. Dojde vole lip i dobrostiv i
lubezniv. P. Macukat 12. Tu su Aiifioni i Apoli
Jubeznivi, bozoboli. J. Kavanin 194^. Tebo Ju-
bezniva pokazi. S. Badric, prav. na6. 33. Sto-
jeci u ovomu govorenju jubezniva Magdalina
M. LekuSid 13. Majka naga }ubezniva. H. Bo-
naftid 47. Coviku razumnu i |uboznivu. A. Badid
158. Da knezu Markiolu otcu [ubeznivora va§eg
dostojanstva bi zarudona vasa majka Antica Vo-
rnncio. J. I^anovac, razg, vi. Posli nego vide
6vi sudca u Aogovu volidanstvu, dobri jubozniva,
a zli srdita. 5. Dakle zafievgi (divica Marija)
Danasni
130. \m-
lubezniva
Isukrsta toliko jubezniva i milosrdna. 14. Usavsi
k nima, ukaza se krotak i Jubezniv. 36. Poznaje
ona Jubezniva redovnica. pripov. 39. Tako su
mnogi |udi Jubeznivi cinili. pred. 39- Poznavase
jednoga dovika sasvim pram ubogim Jubezniva.
51. Majko Jubezniva. blagosov. 352. Imadu se
pokazat Jubeznivi. P. Filipovid 32.
ucenik prijubeznivi. F. Lastrid, od'
beznivi spasitej. 330. Zavapi tada
majka. test. 102a. jubeznivi oce nebeski. 115*.
Diisa Jubeznivi zarucnica tvoji. 151*. Za jodinim
tako Jubeznivim sinom. 162b. Ali o pridobri i
prijubeznivi Boze. A. Kanizlid, bogojubnost. 139.
Koji se tebi, Jubeznivoj majci, oduziti nastojase.
utoc. IV. Sva je (Marija) milostiva i Jubezniva.
3. Ukaza se prama Abrahamu Efron tako Ju-
bozniv. E. Pavid, ogled 51. Pak da de grada
Jerusolima Jubeznivi branitej biti. 346. Zato,
moj Jubeznivi stioce, recene knizice pristampajem.
And. Kacid, razg. 1. Jonata, Jubeznivi prijatej
Davidov. kor. 182. Ukazujudi so svojim ne ka-
kono otac Jubeznivi, nego kakono lav razdirudi.
356. ^jubeznivi crkveiiace Slovinane. Ant. Ka-
cid I. Tako de ondas moj Jubeznivi stioc mod
najti. III. Svoga Jubeznivoga Gospodina 167.
Kad poznaje svoju mater za zenu virnu, bogo-
bojedu i pram nemu Jubeznivu. 518. Pogleda
Jubeznivoga svoga zarucnika. I. J. P. Lucid,
razg. 73. Eadosni, Jubeznivi i pobozni spram lii
ustajudi. B. Leakovic, nauk. 310. Da su milo-
stivi i Jubeznivi prama iskrnima. gov. 9. Pri-
cnimo kantati, jubezniva bratjo. Nar. pjes. istr.
2, 143. Ah Jubeznivi i prijaznivi dade moj. 5, 7.
b) 0 zivincetu. Padoso mu (zviri) krotke
prid nogo, lizudi ga kako Jubeznivi kucidi. A.
d. Bella, razgov. 46.
c) 0 cemu nezivnme sto uprav znaci ce-
lade ili celad. Koliko nebesa jesu inacije zemji
Jubezniva. F. Lastrid, test. 385"<*.
b. carus, amabilis, istice se pasivno zna-
cene: drag, \ubavi dostojan. O pridragi i Jubez-
nivi Sinu Bozji. L Terzid (B. Pavlovid) 3. Li-
jepe dikle Jubeznive ke presladko zacinahu. J.
Kavanin 35a. Ne su gosti Jubeznivi svakolika
zeja svoja. 41''. Imate znati, da koji zele Ju-
beznivi ove cesarice nebeske biti, vaja joj ve-
liku dast i postene nositi. J. Banovac, pripov.
135. Bijase ona svakomu draga i Jubezniva F.
Lastrid, test. 355*. — Iz drage i Jubeznive zore,
kada se zaruraeni. A. Kani?.lid, utoc. 602. — Sto
je lipo, ono je i Jubeznivo iliti Jubavi dostojno.
766. T,jubeznxv , amabilis'. D. Nemanid, dak. kroat.
stud, iiftsg. 49.
c. koji (ubi, koji je pun jubavi.
a) 0 cejadetu. Ucini se od Jubezniva
nenavidac. F. Glavinid. cvit. 4b. Verne kripjaie,
ufajude tvrjase, Jubeznive uzigaSe. 74*. Da ima
biti bludnik dist, nenavidnik Jubezniv. 147b. —
Platon govori da Jubav no ima odiju i zato koji
su tako Jubeznivi od Jubavi tilesne, da se oni
zovu slipi i budalasti. P. Posilovid, cvijet. 27.
Koji su tako jubeznivi od jubavi telesne. K. Ma-
^arovid 18.
bj 0 srcu, pun jubavi, misli se na ic-
jade. Mater Isusova imajudi srdce Jubeznivije,
pade sve od Jubavi. J. Banovac, razg. 10. Vi-
dedi bog Abramovo mirno i Jubeznivo srdce . . .
177. Niti bi me toliko Jubeznivo srce bolilo. F.
Lastrid, tost. 106'i.
d. vidi 1. Jubak, 1, c. Bihu ridi liegove
slatke, Jubeznive. Y. Glavinid, cvit. 18b. Ima§e
iivlenjo prilidno, govorene Jubeznivo. 179. \i\i-
beznivi razgovor od du6e s Isukrstom. I. Iva-
niSevid 83. GovoraSo i druge Jubeznive i uti-
:^UBEZNIV, 1, d.
281
:^UBEZNIVOST
^ive rici. M. Leku§i6 40. Cine se ceremonije
Jubeznivim govorenem sto slidi. J. Banovac,
razg. 188. Ali se spametno fiuvaj u ispovidi
s zenama od slatkih i Jubeznivih rici. Ant.
Kadcic 244. Pazite se od sastanaka i j.ubeznivih
razgovora. B. Leakovi6, nauk. 338. — Ne proci-
nujudi Jubezniva nagovarana. Ant. Kadcic 15.
Od tvoga }ubeznivoga ponukovana. J. Banovac,
prisv. ob. 29. l^ubezniva Bozja ponutkovana.
I. J. P. Lucid, razg. 43. ]|jubeznivo ocinsko svi-
tovane. A. Kanizli6, kam. 897. — Svemu puku
slovinskomu |ubeznivu pozdrav nazva. And.
Kaci6, razg. 3*. Posla jim Jubeznivu pozdrav.
kor. 211. — Tada ji naufii ocenasu, vele dragoj
i jubeznivoj molitvi. I. Ancid, vrat. 177. — Obi-
6ava§e nu zvati )ubeznivini imenom : ,ruzicu
svoju*. A. Kanizli6, uto6 248. ~ Pjeva pjesni
|ubeznive i razgovor}ive. M. Divkovic, bes. 823*.
— Slavno i mnogo slatko jubeznivo pisanije go-
spodbstva vi primismo Spom. sr. 1, 170. (1422).
Papa pisao je Ignatiji lubeznivu knigu. A. Ka-
nizlic, kam. 287. — Jedno poticanje i |.ubeznivo
uzbudjenje k |ubavi Bozjoj. A. Vitajic, ostan.
VIII. — Prilipo tvoje govorenje i |ubeznivo tvoje
nadahnuce. A. Georgiceo, prilike. 22. — Kojim
Jubeznivim bolom i slatkim. F Lastric, test.
387b. Videci Jubeznivoga bolovanja ze}u. 388^
Bolest izvrsnu i jubeznivu od srca cida griha.
Ant. Kadcic 104. — Dobrota pristaje biti |ubez-
niva. I. P. Marki 78. — Zlamena nikoja od pri-
gnutja Jubeznivoga ukazuju. A. Kanizlic, uzroci.
52. — U cemu se uzdrzi opcena jubezniva zaveza
svih krstjana. A. d. Bella, razgov. 75. — Cetr-
deset i osam manastira dini sagraditi izvan ostali
Jubeznivi dila. And. Kacid, razg. 50 Pomagane
|ubeznivo. S. Badrid, prav. nac. 30. l^ubeznive
i trudne sluzbe udini. I. J. P. Lucid, razg. 7.
Koji se pridaju drugomu na sluzbu s castju hi-
trom i jubeznivom. Grgur iz VareSa 136. — Lu-
beznivi obzir. A. Tomikovid, ziv. 18. — ^^ubez-
nivo ganude nase pameti k Bogu. Ant. Kadcid
40. — Mogah obdutiti Jubeznivu vo|u. P. Vite-
zovid, odil. 37. Ista Jubezniva i milosrdna voja
koja naminuje dobro dilo. Ant. Kadcid 363. -
Tribuje mu uztrpjenje |ubeznivo. L Ancid, svit.
90. — ^jubeznivi dar milo§ce. J. Kavanin 536^.
— Devot inad i Jubezniv. F. Lastrid, test. 185*.
— Zivot vecni, slatki, jubeznivi. Transit. 129.
— (Poginu) divne mladosti voj i slast Jubezniva.
P. Zoranid 5a. — - Zasto drugo mislis, ako te
ricju zove, nadahnutjem moli, i s tolikim Jubez-
nivima nacini govori: „Vis sanus fieri?" D.
Eapid 67. Kod dobrih }udi pribiva nasladjivim,
Jubeznivim i milostivim nacinom. B. Leakovid,
gov. 133. ^jubeznivira zakonom razmisja. Ko-
rizm. 68a. — Dade toliko lubeznivu likariju I.
Anfild, svit. 90. — Ukaza se gospa blagim i Ju-
beznivim licem. A. Kanizlid, utoc. 260. — Da
kroz lubeznivu ranu srdca tvoga k srdcu tvomu
ulazim. bogojubnost. 321. — Ja ti se klanam, o
Jubeznivi kri5u ! F. Glavinid, cvit 390^. — Kako
magne okom, Jubeznif zrak sine. D. Barakovid,
vil. 14. Iz ociju nike |ubeznive zrake prosivaju.
A. Kanizlid, uto6. 93. — Tako plodnost mila
otdina u rijeci se razplodiva, a u celov oca i
sina trojicom se napuniva; |ubeznivi taj okrugaj
srijedom nstav svet tronugaj. J. Kavanin 533^.
2. adv. |ubfeznivo, s jubezni. — Komp.: |u-
beznivije. Narudn. 89b; p. Lastrid, test. 386b;
svet. 123b. — Izmedu rjecnika a Vrancicevu
(.amabiliter, amice'), u Belinu (,amabilmente, con
amabilita' ,amabiliter' 69a-). Ali bi je [ubeznivo
procinil. Mon. croat. 107. (1470). Da deto ga
|ubeznivo prijati. M. Marulid 4. Udedi ih Ju-
beznivo, da se tujega nigdar ne tidu. Ziv. jer.
star. 1, 233. Ima se dlovik kajati i |ubeznivo
prigledati, da ni ali ne bude ondi pristanutje.
Narudn. 54*i. Da Jubeznivo se prime. 62*. l^iu-
beznivije se ima pitati. 89b. ^ubeznivo isdudi
najde veliko zlato. Mirakuli. 2. Divojka poca
vele Jubeznivo gledati toga kraja. 37. Videra-
judi sa uceniki jubeznivo. Korizm. 9ia. I znam,
da jih des (pisni) kakono srceni i davneni pri-
jate]- moj prijati Jubeznivo. H. Lucid 186. Mnogo
jubeznivo zivise. Duk|anin 9. ^jubeznivo nas
vabi i lasti. Kateh 1561. 24. ^iubeznivo im
sluzase. F. Glavinid, cvit. 77b. Ivan svih Ju-
beznivo, kako otac, prijemjase. 129b. Pudenci-
jana z blagom Jubeznivo hranase (verne). 145b.
Svih apostol spasitejno ucase i Jubeznivo nukase.
424b. Ki zive z Bogom na konac svoga zivota
vele virno i Jubeznivo najde ... P. Eadovdid,
nacin. 28. Primi Jubeznivo ova moja nezrila pi-
samca. I. Zanotti, en. 3. Dakle svih vas Jubez-
nivo molim, stojte sad pomnivo. P. Hektorovid (?)
80. Lubeznivo svih odpravi. P. Vuletid 75.
Kara, kad grem krivo, pravednik me Jubeznivo.
I. Dordid, salt. 471. Da Jubeznivo napomenes
pomahkanja. H. Bonacid 9. Da ga dijak Jubez-
nivo nauci. 122. Da ispovidnik polako i Jubez-
nivo izpita pokornika J Banovac, razg. 251.
jubeznivo zagrliti. prisv. obit. 21. Zato ima
pristupiteje Jubeznivo pokarat. P. Filipovid 15.
Isus koliko Jubeznivo govori s Judom izdaj-
nikom. F. Lastrid, test. 150b. SpasiteJ . . Ju-
beznivo ji tisase. 202b. ]Jjubeznivo lii nagovara
i ponukuje. 269*. Da svetkovine veseje Jubez-
nivije slavimo. 386b. Koga biskup Jubeznivo
zagrli. test. ad. 58b. Tko de Jubeznivije pooditi
bolesnike. svet. 123b. Dolazede Jubeznivo jest
primao A. Kanizlid, kam. 34. Moleci da ji u
niovoj namiste drzavi i bihu Jubeznivo od go-
spode primjeni. And. Kacid, razg. 260. David
ga primi Jubeznivo. kor. 170. Pakleni ovaj si-
jalac medu Jubeznivo pribivajudima drugovi sije
sime otrovno neskladnosti. D. Eapid 125. Koji
vas nije nikada uvridio, nego vazda Jubeznivo
ugledao. 217. Prizovnu Jubeznivo k sebi Tomu.
I. J. P Lucid, razg. 76. Pospisno i Jubeznivo
dilovati. nar. 103. Vele Jubeznivo je mi zahva-
lila. Nar. pjes. istr. 2, 170. Stade mu Jubeznivo
govoriti. M. Pavliuovic, rad. 142.
;^UBEZNIVAN, Jubeznivna, adj. vidi Jubezniv.
— U jednome primjeni xviii vijeka. Ah, blago
ti je svakom koji je Jubeznivan danasnem s pa-
triarki, jer de mu biti u pomod u svako vrime!
J. Banovac, pripov. 145.
^jUBEZNIVIK, m. jubezniv covjek. — U jed-
nome primjeru xviii vijeka. Koji bi bio Jubez-
nivik reda. P. Filipovid 10.
];jUBEZNIVITI, Jubeznivim, itiipf. ciniti da
jiidi medu sobom postanu jubeznivi. — U jed-
nome primjeru xvii vijeka. Sv. pridestenje miri,
Jubeznivi i sklada krstjane meu sobome. A. Ko-
mulovid 47.
]^UBBZNIV6ST, Jubeznivosti, /. osobina koga
§to je lubezniv. — xvii i xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vrancicevu (,amabilitas') gdje se naj
prije nahodi. Posvedujem ti i darijem moje srce
sa svom negovcm Jubeznivostju. L. Terzic 74.
Da se duhovne pisme s Jubeznivostju imaju pi-
vati. P. Knezevid, osm. 138. O divo, toliko su
pune Jubeznivostju prsi tvoje, da taknute po-
znanem od koje nevoje, proliju mliko od milo-
srda. A. Kanizlid, utoc. 25. Tebe Boga koji
zarad neizmirne dobrote, lipote, Jubeznivosti . . .
bogojubnost. 139. Napita jih s rukom od Ju-
];.UBEZNIVOST
282
I^JJBEZJ^IY, 1, c.
beznivosti krstjanske. Ant. KadCic 247. Nihovu
}nbeznivost i kripost u sebi ispisite. I. J. P.
Lucid, bit. 36.
];iUBEZNIVSTVO, n. vidi |ubeziiivo3t. — U
dva primjera xvii vijeka. Vi koji ste duhovni,
takova uvizbajte u duhu lubeznivstva. I. Ban-
dulavid 172b. paul. gal. 6, 1. Mlakost i malahno
Jubeznivstvo koje imas 6ini te da si lijen. M."
Eadnid 537*.
l^UBEZNOST, |ubeznosti, /. uprav osobina
koga sto je lubezan (oidi 1. |ubezan), ali moze
biti isto znacene kao i kod 2. |ubezan. — xvu i
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(,amabilitas'). S |ubeznosti i uzivanjem. B. Kasic,
zrc. 172. Knizice ove Jubeznosti tvojoj pridajem.
S. Matijevid 3. Nenavidim zato dosti ja sra-
motne Jubeznosti. A. Vitajid, ist. SiS*. Da budu
(nagovaranja) lubeznostju zagr|ena. ostan. vii.
Zvijezde pune ^ubeznosti. J. Kavanin 469". Kog
3 velikom Jubeznostju hoti dati. P. Knezevic,
2ivot. 8. I vatra se od }ubeznosti u srcim co-
vicanskim razgorila. V. Dosen ix. Kerubini za-
isto zlatni po JubUvi i lubezaosti. D. Rapid 85.
^.UBEZNIV, vidi }ubezniv.
^UBEZINE, /. pi. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji modrusko-rijeckoj. Eazdije}. 41. — Na
drugome je mjestu pisanoXi\x\>ezme. Schem. segn.
1871. 19.
^jUBEZINSTVO, n. u jednoga pisca xviii vi-
jeka koji je jamacno ovakovi ohlik nacinio od
[ubeznivstvo (cidi). Buduci se zapovidjelo od Ju-
bezinstva i jubavi. J. Matovid 382. Bog iste
od iia3 priveliku |ubav i priizvrsno ^ubezinstvo
u svakomu djelovanu. 482.
;^UBEZIV, adj. vidi Jubez^iv. — U jednoga
pis'ca Dubrpvcanina xvii vijeka. S tve besjede
|ubezive. G. Palmotid 2, 165. K6 sestrica moja
draga kazud mi so }ubeziva. 2, 191. S |ubezi-
vijem besjedami odpravi nas blaga i mila. 2,
198.
^iUBE^IVOST, lubfezivosti, /. osobina koga
sto je jubeziv (Hi isto sto 2. jubezan?). - U je-
dnome primjeru xvni vijeka u pisca Boke^a.
Ciniti sva djela jubezivosti, blagodarnosti ... J.
Matovid 403.
^jUBEZI^IV, adj. vidi Jubezniv. — Naiineno
je prema Jubezniv kao da postaje nastavkom
bjiv od jubez-. noj cesce se -z- ispred -} mijena
na z, ali ima i primjera u kojima z ostaje ne-
promijencno, n. p. u M. Badnica, I. Drazica,
A. J. Knezoviea, M. Dobretica, a osobito u A.
Kanizlica. — Od xv vijeka (vidi kod 2), a iz-
medu rjecnika u Mikajinu ({ubezjiv, drag, mio
,amabili3, petondus, jucundus, charus, gratus,
suavis'), n Belinii (,affabilo' ,a£fabilis' 39l> ; , be-
nevolo, cho vuol bene' .benevolus'; komp.: }u-
beiljiviji ,piii benevolo' ,benovoloiitior' 137^; ju-
bezjiv .amabilo, degno d' esser amato' ,amabilis ;
komp.: lubezjiviji ,piu amabile' .amabilior' 68l>i,
u Bjelostjencevu (jubezjiv, v. }nbjen etc., a kod
ovoga ima Jubjeu, mil, mile krvi ,amabili3, su-
avis, jucundus, charu3, gratus. potendus, dulcis,
floridulus, amoenus, blandus, gratiosus, char-opus'),
u Stuticevu (,amabilis, studiosus, amans, iutimus,
ex animo. humanua, bonignus, charus, gratus;
komp.: |uboz|iviji), m Voltigijinu (^ubezjiv ,amo-
revole, avvcnente, caro' ,lioblich'), u Vukovu: (u
Dubrovriiku) .liebovoll' , suavis'. [cf. Jubavnn] ; u
Daniciccvn (jubozjivb .amicus').
1. adj. — Komp.: )ubez|ivijr. Jubozjivif'jt;.
I. Drzid 397, i u lielimt i Stuliccvu rjeiniku.
a. affabilis, benignus, vidi Jubezniv, 1, a.
Er toga Drzida |ube ti vlastele kako sve mla-
dida |ubez|iva vele. M. Drzid 26. Toliko |u-
bezjiv ti mi bi. F. Lukarevid 199. Isukrst je
bio tih, }ubez).iv ... M. Divkovid, nauk. lib.
Koji je gospodicid plemenit i |ubezliv. B. Kasid,
per. 35. Prid svimi anjeli i svetimi |ubez}ivimi
meni. nad. 17. Plemenita zatocnica u rijeci }u-
bezjiva. G-. Palmotid 2, 395. Bog jest veoma
}ubez}iv i veoma strasan. M. Radnid 556b. A
jubezjiv prijatejem. J. Kavanin 113*. Bit du
jubezjiva, da puk me }ubi. I. Dordid, uzd. 19.
Neka ne budu toliko |ubez}ive na nihove rodake.
ben. 51. Ne mnogo |ubez}iv prema redu Bene-
diktovu. 146. Ovo je Jozef, koga smo od pr-
vijeh }eta mi spoznali za dijete blagodudno, |u--
bezjivo i pravodno. B Zuzeri 99. Svakom bi
lubez|iv. A. J. Knezovid 27. Ukaza se on nima
Iblag i jubezjiv. A. Kanizlid, kam 4. Bududi u
sebi neizmirnim nacinom jubezjiv. bogojubnost.
121. Ukazi se prijatejna i Jubezjiva. fran. 191.
Budi blag, pogodjiv, lubezjiv s iskriiijem. I. M.
Mattei 89.
b. amabilis, carus, vidi Jubezniv, 1, b.
^jubezJiv oce moj i majko ma mila. S. Gucetid
Bendovisevid 275. ^Ti si, goste jubezjivi, sva-
kolika zeja moja. G. Palmotid 1, 271. !^ubez-
}iva oglasnice moje izbrane vjerenice. 2, 44. —
Ovijetje i voda bez larocjene daju miris Jubez-
}ivi. I. Drazid 31.
C. amans, benignus, vidi lubozniy, 1, c. Kada
majka Jubezjiva cu ove me besjede. G. Palmotid
1, 115. Gore muke nije na svijeti roditeju ju-
bezjivu. 1, 366. Vazda jeste bili meni jubezjivi
vjerni druzi. 2, 84. Oni je pravi Jubezjivi sin
svoga otca, koji iste cas i slavu svoga cajka.
V. M. Gucetid 49. Znam da mi si vazda bio
otac Jubezjivi. I. A Nenadid, nauk. 215. K }u-
bezjivoj majci uzdisati. A. Kanizlid, fran. 204.
XiUbezjivi Gospodine Isukrste L. Radio 3. Uka-
zati se haran^Bogu toliko Jubezjivomu. J. Ma-
tovid 513. — Sto je lipo, plemenito, ima biti )u-
bezjivo. A. Kanizlid, uzroci. 1 Da ma du§a ju-
bez'iva licom lice tvoje uziva. u I. M. Mattei
367. Ne da narav Jubezjiva. G. Palmotid 1, 42.
Ah ! da 'e blazen ko pod nebi s dragom svojom
drago zive, ka jo tako blaga u sebi i u svem
dudi Jubezjivo J. Palmotid 124. ^jube?4ivo srce
tvoje A. Boskovideva 34. Ko da ne zagrli srce
tako Jubozjivo? I. M. Mattei 17. Od vele ju-
bezjive dobroto. D. Zlatarid iv. Steci veliko i
Jubezjivo prijatoj-<tvo s Bogora. I. Drzid 77.
Prva , opinio' odvede je o§tra a ova odvede Ju-
bezjiva M. Orbin 129. Sto hode rijeti toliko
Jubczjivo zvanje. B. Kasid, nasi. 241. U razgo-
voru, koji ucini svojijema udenikom, koji bi
sladi i }ubezjivi(;<^ od svijeh kojo jim bjese uci-
nio. I. Drzid 397. Ne rijocca ]ubez|iva. (x. Pal-
motid 2, 74. Priiuiti ne hotijase jubezjive moje
svjete. 2, 123. I^ubezjivijem porukami svijeh
Vladislav kra} dozvo je. 2,285. J^ubezjivijeh od
besjoda. P. Kanavelid, iv. 25. Ne mo2e odojoti
tenm Jubezjivu ponukovaiiu. I. Dordid, ben. 126.
A ti namijpsta' tvoje }ubez|ive rijedi. I. A. Ne-
nadid, nauk. 231. I rode mu na pouzdano koju-
godi rijed jubezjivu. I. M. Mattei 129. ^jubeZ-
Jivo pricokanje ,accoglienza, boriignita o cortesia
cho si usa in ricevor amici' ,benignitas'. A. d.
Bella, rjedn. 17'^ Sada ce obratit nas Gospodin
negovo svoto lico sve (ubezjivo put izabranijeh.
M. Orbin 249. Lica voomi Jubezjiva gredu tebi
suprotiva. G. Palmotid 1, 245. Gloiia te odima
blazijoma i jubo/jivijeina. I. Drzid 43. Lubez-
[iva usta otvori. J. Palmotid 307. Primit de§
^UBEZI^IV, 1, c.
283
^UBI, 1, b.
u }ubez|ivo krilo tvoje dusu moju. V. Andrija-
sevid, put. 326. l^ubezjiva duna jesam, ka se
sama tebi otresam. J. Kavanin 511b.
d. vidi |ubezniv, 1, d. ^jubo^Jivo prignutje
ali ganutje ,affettione, cioe aifetto, amore' ,amor'.
A. d. Bella, rjecn. 43^. Odbaci svako )ubez|ivo
prignutje. P. Knezevic, osm. 229. Cutjenja }u-
bezjiva. I. M. Mattel 19. U6inilo se meni svako
djelovane jubezjivo. B. Kasic, nasi. 139 Medu
ostala }ubez|iva tvoja nastojana. I. A. Nenadic,
nauk. 5. Vrucina od |ubezJivoga razgovora. B.
Kasi6, nac. 10. J^ubezjivijeh sred besjeda. G.
Palmotid 2, 246. Ove su rijeci |ubez|ive koje
kadija po milosti rece i znaci ,jagne moje'. Nar.
prip. vrc. 84. Pojahu andeli Jubez^ive pjesni.
Zborn. 93^. Od one sile ).ubez|ive jedan u dru-
goga sebe diss. A. Kanizlic, kam. 180. ^ubez-
|iva prilika. fran. 5.
2. adv. |ubez|ivo. — Komp. : |ubez|ivije.
Mon. serb. 445. (1451) i u Belinu i Stuiicevu
rjecniku. — Izmedu rjecnika u Mika^inu (j.ubez-
|ivo, Jubko, Jubno ,3tudiose, cupide, amanter,
amabiliter, leniter'), u Belinu (.affettionatamente,
con affettione' ,amanter'; |ubez].iviJ6 .piu affettio-
natamente' ,amantius' 43*; ].ubez|ivo ,amabil-
mente, con amabilita' , amabiliter* 69^ ; ,amore-
volmente, con amorevolezza' , amanter' 76*^; ,in-
namoratamente' ,amatorie' 406''," ,urbanamente,
civilmente' , urbane' 779b), u Jambresicevu (}u-
bez^ivo , amabiliter'), it Stuiicevu (, amabiliter,
amanter, humaniter, benevoje, ex animo, ex toto
pectore, amice'; komp. |ubez|ivije). Obetuju }u-
beSlivijo i srbcanije uzdrbzati i kripiti pravu
Jubavb i prijazanb. Mon. serb. 445. (1451). Drzan
je rijeti mu }ubez}ivo. A. Grucetic, roz. jez. 38.
Utjesujete mnozijeh }ubezJivo i milostivo. B.
Kasic, fran. iv. Darovavsi riim |ubez}ivo sto
imase. in. 11. Pozdravi ^ubez|^ivo Elizabetu. is.
91. Prijate|ima, koji mene svjetuju i }ubez}ivo
sile. I. Gundulic 2. ]^ubez}ivo i slobodno ve-
sel'mo se. G. Palmotic 2, 99. U velikoj svijeh
radosti |ubezJivo blagodarno kra| Kazimir cita
i gosti. 2, 221. Lubez|ivo i veselo prima t na
Stan svoj putnike. 2, 384. Ere ih je Jubezjivo
primoguci car primio. J. Palmotic 307. David
objetuje se uztrpjeno i Jubezjivo. I Dordi6, salt.
396. Da ga na prijatejsku pogoste jubez].ivo.
ben. 138. Lubez^ivo svi placuci. P. Knezevic,
zivot 43. Da je Bog pokoru moju primio }u-
bezjivo. V. M. Gucetic 8. Pokarati }ubez|ivo
gresnike. I. A. Nenadic, nauk. 30. Zasto bo se
6ovik u uemu jubez|ivo razgovara s Bogom. A.
Kanizlic, bogojubnost. 21. Da cete |ubez|ivo
prigrliti ovi moj poklon. J. Matovic iv. 1 od-
pustiti ce covjeka Jubezjivo (ispovjednik). 264.
Koga (IsusaJ veoma slatko i |ubezJivo zeli u se
i u svoju dusu primit. M. Dobreti6 63.
X.UBEZX.IVITI, Jubezjivim, impf. ciniti da
jedno prema drugome bade jubez^ivo. — U jed-
nome yrimjeru, xvii vijeka. Koji nas meu nami
miri, Jubozjivi i sjedinujo. B. Kasic, zrc. 149.
:^UBEZ^IV6ST, lubezjivosti, /. osobina koga
sto je lubez^iv. — U jednoga pisca Dubrovca-
nina xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Jambre-
sicevu (|ubezJivost ,amabilitas') i u Stuiicevu
(,benevolentia, propensio, amor, affabiiitas, amor
verus, dilectio'). Tot' ima obi|ezja svetine, svake
sladosti i lubezjivosti. I. M. Mattel 11. Koga
|ubez|ivost nadhodi negovo velicanstvo. 140.
]^UBEZ:^ivSTVO, n. vidi lube?4ivost. — U
jednoga pisca Dubrovcanina xvii vijeka, a iz-
medu rjecmka u Belinu (,amabilita, 1' astratto
d' amabile' ,amabilitas' 69«') i u Stuiicevu uz |u-
bez^ivosfc Budes me pomoci s tvojijem gorudijem
lubezlivstvom V. Andrijasevic, put. 88. Ja
budem udionica od tvojijeh slava i |ubezjivstva.
93 Po samomu milosrdju i Jubezjivstvu tvomu.
367.
];jUBEZNIV, vidi }ubezniv.
XiUBEZNIV, adj. vidi Jubezniv i Jubezliv. —
Nalazi se oblik Jubezniv u dva primjera Radni-
ceva i u jednome Parcicevu; s toga sto se u pr-
voga pisca nalazi dva puta, i koliko znam
nema u nega oblika s -n- (vidi i kod Jubezniv-
stvo), nece biti stamparska pogreska. va}a da su
ta dva pisca kod ove rijeci mislili na jubezjiv.
cesce se nalazi oblik Jubezniv. — Od xvii vijeka,
a. adj. Biso Jubezniv, zac govoraso: „Fa-
cias hoc propter charitatem". F. Glavini6, cvit.
91b. Ne moze se poznati boje da je jedan Ju-
bezniv, ponizan i krotak nego imajuci ustrpjene
u protivstina. M. Kadnic 276a. Tko utjesa
svoga brata ucvijejena daje jedno Jubeznivo po-
Jubjeue aliti celivane od mijera Isukrstu. 4:02^.
Buduci zacet sin Bozji . . . pojde pohodit s lu-
beznivom divom Marijom svetu Elizabetu F.
Parcic 84. Nikad nije ni pomislio da se osveti,
nego se je krotka i lubezniva ukazivao. A. Ka-
nizlic, fran. 212 Ve6ma je zadovolan, krotak i
lubezniv covik nego srdit i nenavidliv. B. Lea-
kovid, nauk. 479.
b. adv. lubeznivo. No6no u nem se bijelom
lieu lubeznivo preobrazi (sunce). J. Kavanin
474b. '
LUBEZNIVOST, /. osobina koga sto je lu-
bezniv. — U jedinome primjeru (xviii vijeka)
oblik je sa -zn-. S lubeznivostju kao blagi otac
odgovara. A. Kanizlic, kam. 421.
^UBEZI^livSTVO, n. vidi lubeziiivost. — U
jednoga pisca xvii vijeka u kojega ima lubez-
nivstvo i lubeznivstvo Od vecega naudena jest
lubeznivstvo nego nonavidost. M. Radnic 142'.
Ganu se zaradi mucnosti aliti lubeznivstva. 203*.
^jUBGOLIS, m. na jednome mjestu xvii vijeka^
gdje nije jasno o kome se govori: svnkako je rijec
slozena Hi sastav(ena od lub i golis. Meceti Te-
vriski bosonog obajdoh, nauci derviski gdi go-
lemi najdoh, oprah se u moru od Doni Kapije
gdi smrtnu pokoru lubgolis odbije I T. Mr-
navic, osm. 142.
LIJBI, /. amor; amasia, conjux, vidi luh&v, od
cega je uprav stari nom. sing. — Drukcije je
zabUczen akc. u Vukovu rjecniku, ali ja ovdje
bijezim kako sam svagda cuo (a i Vuk kaze da
je cuo ovu rijec samo u juznozapadnome pri-
morju). — Ovdje su zabi}eze7ii primjeri u kojima
se nalaze oblici luby i lubi u nom. sing, (premda
bi ih trebalo metnuti kod lubav) zato Ho se oblik
jubi nalazi nepromijenen u svijem padezima do
nasega doba u osobitome prenesenome znacenu.
1. amor, lubav uopce. — Izmedu rjeinika u
Stuiicevu (lubi, gen. lubi ,amor, benevolentia'
s dodatkom da se nalazi u M. Drzica) i u Da-
nicicevu (luby , amor', cf. lubcvb, lubbva, lubbvb).
a. u naj starijim primjerima ima luby Hi
lubi samo kao nom. sing. Hristova luby pace
privezovase se kb mbne. Mon. serb 5. (1198 —
1199). Hristova juby rastease vb nerab. Sava,
sim. pam saf. 3. Svrsena bo luby bojaznb iz-
gonitb. tip. hil. glasn. 24, 174. Da otstupitb
sujetna luby. 24, 201. Zelanna jestb lubi rodi-
telb. Domentijanb 8.
b. u pisaca xvi i xvii vijeka ima lubi ne-
promijeheno u drugijem padezima (u ovome zna-
cenu ne vrlo cesto). a) u gen. sing. Jes u misti
^UBI, 1, b.
284
]j.UBI, 2, b.
u ovomu jedan, za te ki umire cic gorugte lubi
i vire ku t' u srcu nosi svomu. A. Cubranovic
153. Od zalosti ne razbire u vaju se zestokome
ci6 goruste lubi i vire. I. Gandulic 465. Svje-
doci su prem ociti od negove |ubi i vjere. Gr.
Palmotic 1, 273. — b) u dat. sing. Pace ognenoj
vjeri i lubi, ne mogase nac se slike. G. Palmotd
15a.. — ' c) u ace. sing, (u primjeru je u osobi-
tome znacenu: (ubleno dijete). I brode6 se Ali-
vera iStoiii ne bi, vaj, na broju, Jz korable lubi
moju zani vihar od sjevera. A. Cubranovid 142.
— (I) u loc. sing. Koji ki cas vidit bude, da ga
objubi tvoja lipost, svu de stavit moc i kripost,
da te u jubi pridobude. M. Polegrinovic 171.
2. It prenesenome smislu, jubjeno cejade (is-
poredi 2. juba). — Ne mijena se nigda po pa-
dezirna. — Od xvi vijeka (u nase vrijeme samo
u pjesmi), a izmedu rjecnika u Belinu (,moglie,
consorte' ,uxor' 492<^ ; ,araanza, donna amata'
,amasia' 69^.; ,innamorata* ,amasia' 406^); u Stu-
licevu: lubi, (grijeskom) gen. I'ubve ,amans, uxor,
conjux'; u Vitkovu: liibi, indecl. (po jugozapad-
nijem krajevima), vide luba s primjcrom iz na-
rodne pjesme : AV dotrca lubi nevijerna, pri ruci
joj gajtan prerezala.
a. uxor, vidi 2. luba, c (naj obicnije zna-
cene). a) u nom. sing. Rec' ovako, kotnu s' rada
biti lubi ali lada. A. (5ubranovi6 150. Dubravko :
Jjubi ona nije moja (tal. ,ancor non e mia sposa').
— Ijjubdrag: Pravo ako hoc rijeti, sto je bog
vidio, noj si dao vjeru ti i ne si primio. F. Lu-
karevic 11. Kako da ne place u suze ognene
tva lubi (o sebi govori) moj brace, htodi (ti) pod
od mene? S. Gucetid Bendevisevid 241. §to se
srcis? pita' u Jova i dati de se tebi lubi I.
Gundulid 67. Bozica je ona sjeni, Plutonova
lubi izbrana. 94. Kderce ka je lubi izbrana
krala. 104. Zalos, ka tvoj u pogubi odito je
ukazala, da si prava vjerna lubi komu vjeru tvu
si dala. 271. Ko njekada od hercega od Stje-
pana ugrabi se lubi mlada, ka mu sinu bjese
dana. 382. S nesrecnoga segaj glasa ki mu
poda placna lubi, starac despot . . . rijec izgubi.
388. I negova lijepa lubi cu ga, i naga odrije
sva se. 547. Kojega je (sinka) meni odi lijepa
|ubi porodila. G. Palmotid 1, 155. A i lubi mu
sinka rodi. J. Palmotid 43. Vjerna lubi ja sam
tvoja. P. Kanavelid, iv. 307. Neka lubi obju-
blena sebi drage plode plodi. J. Kavanin 7b.
To 'e ma |ubi ka kudnice pobvalene irae nosi.
85*. Jakovjeva lubi mila puna 'e svjeta i mu-
drosti. 112a. Ka gospoja plemenita budud lubi
Dominika. 148''. Ka bude prvorodna, ostane
mu )ubi ugodna. 238a. Nejma vjeru istinu lubi
u vojnu I. Dordid, uzd. 10. Mikol, Davidova
Jubi. salt. xni. Sinod majka ozenila Marka,
jutros mu se lubi razbojela. Nar. pjes. vuk. 1,
285. Kona kuje mladi Pavle, a jubi mu doda-
va§6 sitne cavle i potkovi. 1, 307. Bide mene
draga |ubi. 1, 337. Vjerna Jubi nemu govoraSe
Nar. pjes. here. vuk. 179. l^ubi mu je kosuju
sikala. Nar pjos. istr. 1, 7. Kojim nije zao
poginuti, koji nima ni oca ni majke: no/, i puSka
i otac i majka, britka dorda jubi nevincana. 1,
64. — bj u gen. sing. O slavni boze nas, placni
glas, ki 6ut bi, matere je gizdave tve jubi I.
Gundulid 104. Pokli tada § ne poroda srart
oplaka jubi svoje. 337. Da se usudi jubi udane
kuSat viru. G. Palmotid 1, 254. S vjernom
dru^bom jubi svoje 1, 285. Svo Jubjeno jubi u
krilu. 2, 528. Od dobrote svoje jubi Sto je za-
fiuo. Nar piea. vuk. 1, 44. Petar so gradu fa-
lio: „Ne jepSe jubi od raoje". u Vuk, kovd. 87.
— r) u dat. sing. Svojoj se je jubi obrnia. Nar.
pjes. istr. 1, 19. Mede jubi ruke u nidarja. 1,
21. — d) u ace. sing. Sam je danas ti za jubi
imati moz'. F. Lukarevid 7. U ocu momu, znas
pozuda koja bi, kraju Tebanskomu dat mene za
jubi. M. Bunid 5. I oni slave pir veseli i kra-
jicu, jubi tvoju. I. Gundulid 282. Vidi mi se
spomenuti, da tve carstvo jubi pravu uzme. 304.
Zasto mene s tobom verou ne povede jubi tvoju?
G. Palmotid 1, 62. Tebi udijeli vlas visnega li-
jepu jubi, sinka draga. 1, 196. Stvar je veoma
nedostojna, jubi ka ima svoga vojna na svu
jubav primamiti. 1, 243. S vitezom gizdavime
jubi mladu ostavio. 1, 253. (Ja cu tebe) u ro-
djene zemje odvesti za mu jubi i gospoju. 1,
261. Neka ban Hrvoje jubi iste s druzijeh
strana. 1, 313. Kako hodes nazovi me il' tvu
slugu il' tvu |ubi. 2, 56. Lijepu jubi stekao jesi.
2, 156. Gdi grad Sigor jur upazi jubi tvoju,
Lote izbrani. 3, 51*. A negovu bludnu jubi
trijes iznenad ognen ubi. 3, 134b. Svoju lijepu
jubi upazi. P. Kanavelid, iv. 144. Vidjet zeju
ima lijepu jubi. 257. Ne na oko, neg na mjeru
svaki uzmi lubi svoju. J. Kavanin 46*. Prod
zakonu tudu jubi vaze. 59*. Ja ga scijenim
kad u svemu gospodicid skazuje se, samo zudim
jubi liemu, da ved s liome postuje se. 153*. Kraj
je uze za pravu jubi. I. Dordid, salt. xv. Er
du tebe ja uzeti za moju dragu lubi. Nar. pjes.
bog. 27. Po dercu bana Jovana, ])0 jubi cara
Sdepana. Nar. pjes. vuk. 1, 304. Ufati jubi za
ruku. u Vuk, kovc. 87. Tvoju du jubi zarobiti.
Pjev. cm. 56". Svoju j' lipu jubi ostavia. Nar.
pjes. istr. 1, 9. — e) u voc. sing. O draga ne-
gova jubi, tijem ne cvijeli (za muzem). D. Zla-
tarid 92*. Tu des, jubi lijepa moja, ti krajica
u svjetlilu gospodovat sred pokoja vodec slatko
mlados milu. I. Gundulid 15. Moja jubi i kra-
lice G. Palmotid 2, 89. Prodi me se, moja jubi
draga. Nar. pjes. here. vuk. 23. Ajme meni,
virna jubi moja! Nar. pjes. istr. 1, 19. — f) u
instr. sing. Gdi pastijer za jubi plade rad ju-
bavi. N. Najeskovid 1, 173. Klisovid ovako za
jubi cvijejase. D. Zlatarid 91*. S jubi dragom. G.
Palmotic 1, 109. A svi oni s jubi pravom ove
sumne ne imaju. 1, 285. S nevjernicom svojom
jubi. 2, 182. Poslusnoga on Isaka s jubi starom
star porodi. 3, 82*>. Sa kneginom, svojom jubi
dragom. Nar. pjes. vuk. 5, 426. Gori sidi s vir-
nom jubi svojom. Nar. pjes. istr. 1, 8. — ff) u
nom. pliir. Grckijeh cara i despota raskijeh
kdori gospodicne, rajska bjese kijeh Ijepota, bjehu
carom jubi .slicne. I. Gundulid .306. I nase su
jubi mile. G. Palmotic 1, 198. U komu jadu i
trudu bit de va§e majke i jubi. 2, 400. Da se
jube jubi nevjencane. Nar. pjes. here. vuk. 180.
— /i) u dat. plur. Neka uzoqu nauk u naprijeda
vjernijem jubi vjerni biti G. Palmotid 2, 392.
— i) u aec. pi. Car uzimje svijetle jubi. I. Gun-
dulid 488 Sad stjedemo jubi drage. G. Pal-
motid 1, 107. Ali je koris ali §teta tude jubi
otiraati. 1, 152. Ki udane jubi svoji prod za-
konira segaj svijeta. 1, 269. Naj prve sve jubi
himbeno pogubi 2, 91. Zasto vede svi slobodno
va§o jubi no vodite? J. Kavanin 105^. Nih ot-
dinstvo u obijosu za svo'o jubi kad iztjera jepse
djeve. -T Kavanin 276*.
b vidi 2. juba, a. Gizdava ma jubi! b.
Mencotid — G. Drzid 477. Voda mi 'e bistra mila,
gdi ma jubi mije lice. M. DrJid 32. Jaoh! pri-
dragi moj l^ubrairo, ka odluka nebeska bi, da t'
od krvi sad otiro jute rano jubi? (Tirena o sebi
govori ^jubmiru). M. Drzid 111. Kazi meni
tvojoj jubi. 112. Dragidu nedragi, dali ide za
drugom, a tvoju jubi ostavi? 126. Radmio: Ako
J^UBI, 2, b.
285
1. ^iUBICA, d, b).
hod da |ubim, ob|ubi ti mene, u»ovor'mo Jubav.
— Jela: Ti mnome rug tvoris, brzek nijes' |ubi
(tal. ,amante') ovake dostojan. D. Zlataric 55''.
Aristot'la Jubi plaha ne zauzda li i ne jaha? J.
Kavanin 7a. i^ubi moja, zeni6u se na te. Nar.
pjes. here. vuk. 70.
C. vidi 2. }uba, d. S tvojijem plavim zla gu-
sara stigni, ki s tvom }ubi (Captislavom, Bojni-
slavovom vjerenicom; govori Bojnislav sain sebi)
bjezi. G. Palmotic 2, 248. — 31oze biti isto zna-
cene i u ovome primjeru: Moja j' |ubi |eps' od
tebe. Nar. pjes. vuk. 1, 151.
;^UBIBRAT, m. ime musko (koji \ubi brata).
— Od XIV vijela. Dedb imb l^ubibratb. Dec.
hris. 4, 70. ^ubibratb. S. Novakovid, pom. 74.
^jubibrat. Zem|ak. 1871. 3.
!^UBIBRATIC, m. prezime (po ocu l^ubibratu).
— Pomine se od xviii vijeka. Barun ;^ubibrati6.
I. Zani^id 152. U broju gospode bosanske aliti
knezova slovinski nahode se ,comites' to jest
knezovi jasne kude ^jubibratida od staroga i ple-
menitoga grada Trebina . . . Prvi bi knez ^ubi-
brat, od koga se rodi J^ubimir, . . . And. Kacid,
razg. 217. Baron ]^ubibratid od Tribina. M. A.
Eejkovid, sat. H2a. Ot monastira Trebine Si-
meona ^ubibratida. Magaz. 1868. 163. Pridose
mu i^ubibratid Mido... Osvetn. 5, 48.
1. i^UBICA, /. Viola odorata L. poznati cvijet.
— Akc. je zabi]ezen po Vukovu rjecniku; ali
sam ja svagda 6uo |ubica, gen. pi. ].iibica. — Po-
staje od korijena glagola Jubiti, po svoj prilici
kao deminutiv, isporedi 2, 3, 4. }ubica. — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (, viola'),
u Mikajinu (,viola'), u Belinu (,viola, fiore noto'
, viola'), u Bjelostjencevu (Jubica, cvetek , viola',
V. fiola), u Stulicevu (|ubica, cvit ,viola'), u Vu-
kovu (vide |ubi6ica).
a. u pravome sniislu. Mirisna Jubica. M.
Marulid 219. Brat hrla }ubicu ter pelen. S.
Mendetid 293. ^lUbica pripros cvit lipo vona.
334. Tuj ti pode, tuj brati |ubicu? S. Mencetid
— Gr. Drzid 507. Kopriva (mi je) za lubicu. M.
Vetranid 1, 15. Ne daj ni hromu Jubicu ni rumen
trendofil. 1, 90. Brasmo bosil i |ubicu. 1, 238.
Bedru mu zavismo hromom Jubicom. 2, 138.
Vila I : Evo mi }ubice. — Vila ii : Da nut' je u
mene. — Vila iii : Da nuti ruzice ovamo rumene.
N. Najeskovid 1, 208. Lis maka da raste i crna
jos onaj |ubica, ku, vele, misli tve na svit saj
da velmi tac zele. D. Eanina 78*. Vazmi ruze
i lubice, i s jasonkcm dicindari. A. Cubranovid
148. Svijetli ne obraz kako cvijet |ubice. F.
Lukarevid 268. ^jubica slatko tac ne ublijedi.
D. Zlatarid 81*. Tko de podati meni perja ka-
kono od |ubice? B. Kasid, nasi 165. Jur mila
Jubica pupi razpirase. I. T. Mrnavid, osm. 29.
Sklonila je placna lica, ka joj smeta jad sioni,
ter je vidjet k6 |ubica kad na busu svoj vrat
skloni. J, Palmotid 160. Uz |ubicu Jubdrag
mili. I. Dordid, uzd. 5. !^ubica male cine. V.
Doseu V. Sto je lipse od }ubice? 22^. Ijjubicu
trgati. I. Velikanovid, prik. 11. Tu plavu Ju-
bicu, zeleni zir, divji karamfil (gledas). M. Ka-
tancid 42. Lipo cvitje bill li|an i |ubica i tu-
lipan. 72. Euke pak i nad |ubice pruzi. J. S.
Re|kovid 312. Mirisave Jubice. G. Pe§talid 166.
A onim ostalim po kitu ruzice, po drugu }ubice,
neka su rumene kao i ruzica, neka su Jubezne
kao i Jubica. Nar. pjes. vuk. 1, 102. l^iubica je
sama rekla, da je prvi cv'jet od |eta; ako i jest
kriva vrata, ama lijep miris dava. kad bi znale
djevojcice, §to je miris od Jubice, sve bi cv'jede
potrgale, |ubicu bi pojovale. 1, 226. ]^ubica
se sama fali, da je cvijet na "vi svijet naj glav-
niji i naj |epsi. 1, 226. Ako 1' ti nikne ju-
bica, |ubidemo se dovede. 1, 467. Pusta ruza
jako ocvanuta, i jabica na miruh prosuta. Osvetn.
3, 6. ^ubica, rus. ^looaca, .^iiooKa (Orchis), viola
(u mletackome rukopisu, Pizzelli, Vuk, StuUi),
1. Viola odorata L. (Visiani, Vodopid) (vidi dale
kod d). B. Sulek, im. 211.
b. simbolicki znaci poniznost. Gojiti u vrtlu
svomu |ubicu od ponizenstva i saraniti disto
zlato od dobra glasa. F. Lastrid, test. 371<i. Vi-
didemo ].ubice koje duhovno cvatu u svibnu mo-
dredi se il' pokorama i ponizenstvom redovnic-
kim kako ss. Bernardin, Paskal, Ivon i drugi
redovnici; il' sirotinstvom i uzdrzanem od udov-
stva, kako ss. Monika, Umilijana i druge sirote
udovice. svet. 53t>. Evo vidimo u noj (u crkvi)
plemeniti cvitnak od cistode : tu su }i|ani od di-
vicanstva, tu su ruzice od |ubavi, tu su }ubice
od redovnistva, ponizenstva, ustrp|enja . . . 123**.
— S toga se i u molitvama bogorodica naziv^e
jubicom. l^ubico premalitna, moli se za nas. L.
Terzid 49. Prirumena o ruzico, opet k tebi
okridem se, prigizdava o Jubico, opet k tebi
utidem se; i naj pri poklanam se kako majki
svemogoga. P. Knezevid, pism. 90. ^ubico pri-
malitna, moli za nas. F. Lastrid, od' 80. Ma-
rijo, Marijo, ti mila jubico I A. Kanizlid, utoc.
835. — U drugome smislu ovdje: Ima usaditi u
srcu svomu u komu Isukrst pribiva ruzicu od
|ubavi Bozje, rutu od molitve, Jubicu pomj^u od
dobrih dila, maslinu od mijera. S. Margitid, fala.
193.
c. u prenesenome smislu, znaci boju kakva
je u obidne lubice, isporedi Jubicast. ^ubice su
dakle iznikle vrhu usti prirumenijeh? I. Gun-
dulid 266. Niki su obuceni pokorom od }ubice
i crnim od svoga pokaranja. I. Ancid, vrat. 188.
Svione odjede na |ubicu, duge i stavne ovijeh
rese. P. Kanavelid, iv. 339. Trator listi u lu-
bice i bjeloda kad pogrubi. J. Kavanin 43*. Na
|ubicu ,paonazzo e pavonazzo' ,violaceu3'. A. d.
Bella, rjedn. 538l>. Na |ubicu ,violato, color di
viole' ,violaceus' 768a. XJ svoje brijeme rusa, a
u svoje Jubica. (Z). Poslov. danid.
d. s nekijem pridjevima znaci istu vrstu Hi
druge vrste istoga roda, Hi jos posve drugaeije
vrste drugoga roda, n. p. :
a) u Mikajinu rjecniku (jubica modra
, viola purpurea'), u Belinu (}ubiea divja ,viola
campareccia' , viola agrestis' 768-^; pitoma ].ubica
, viola domestica' ,viola sativa' 768a), « Stulicevu
(|ubica modra, cvit , viola violacea'). ^ubica, Vi-
ola tricolor L. (Vodopid). B. Sulek, im. 211. \^\x-
bica divja, Viola silvestris Lambl (Visiani). ^iU-
bica gospina, Viola tricolor L. (Sab|ar, u Du-
brovniku). ^^ubica hroma, (prema tal.) viola zotta
(Pizzelli), mammola (Aquila — Bud, Skurla), Vi-
ola odorata L. ]^ubica modra, viola purpurea
(Durante), Viola odorata L. ^^ubica po^ska, viola
purpurea (Durante), Viola odorata L. i^ubica
trovrsna, Viola tricolor L. (Durante). 212.
b) Matthiola RBr. i Choiranthus L., vidi
seboj. — ova znacena nijes u pouzdana, jer vaja
da su ih pisci upotrebili po tal. viola, (ubica i
seboj (u Dubrovniku vihojla). — Izmedu rjed-
nika u Mikajinu (|ubica zuta ,viola crocea vel
flava; leucojum flavum'). i^ubica, leucoium (u
sinskome rukopisu, Durante), Cheirantus L., Mat-
thiola RBr. B. Sulek, im. 211. ^^ubica bijela
(glubi^a bila u mletadkome rukopisu), viola ro-
mana alba (u mlet. rkp.), 1. Matthiola incana
EBr. ; 2. Leucojum aestivum L. (Visiani). ;^u-
bica cr}ena , Matthiola incana RBr. (Alschinger).
1. ]^UBICA, d, b).
286
3. :^UBieiCA
;^ubica zuta (gliubi^a suta u mlet. rkp. ; prema
tal. violacciola gialla, cheiri citrino, viola ro-
mana citrina (u mlet. rkp.), Cheiranthu3 cheiri
(Alschinger). 212.
c) Caltha palustria L., vidi zlatica. — U
Mika^inu rjecniku : Jubica kasna , viola calathi-
ana' ; u Belinu : zuta }ubica , viola gialla' ,caltha'
768a; y, Stulicevu: ]ubica zuta. cvit ,fiorancio,
fiore' , caltha'.
d) (pfielina) lubica, Melissa officinalis L.
— Izmedu rjecnika u Mikalinu (Jubica, pcelina
trava ,melissa' ,nieliscophyllum, apiastrum', i kod
Celina lubica, i pcelina |ubica kod pcelinak), u
Belinu (pcelina |ubica ,cedronella, herba nota'
,melissa' 182t>; |ubica pfielina ,melissa, cedronella,
erba' ,melinum' 469^), u Stulicevu (Jubica pce-
lina, trava ,melissa, erba' ,melinum') ; u Vukovu:
(u Boci) trava maca kojom se kosnice mazu
, Melissa officinalis', cf. matifinak. l^ubice celine
,melissa'. J. Vladmirovid 20. Uzmi cejine |u-
bice. 39. Koja se pcelija Jubica ili melisa ime-
nuje. I. Jablanci 131. Na jubicu majko, u svoj
domak majko! . . , (Govori onaj, koji cele zove
u kosnicu. u Grbju.) Nar. posl. vuk. 188—189.
Pcelinska |ubica , Melissa officinalis'. Cas. ces.
muz. 1852. 2, 57. l^ubica, Melissa officinalis L.
(Vuk), V. ;^ubica celina. l^ubica colina (celiAa,
Durante), melissa (Pizzelli, Kuzmii, Aquila—
Bu6), citriola (Skurla), Melissa officinalis L.
(Vuk). J^ubica pcelina, Melissa officinalis L. (Vo-
dopid), V. ;^ubica celina. B. Sulek, im. 212.
e) l^ubica granicka, vinca pervinca (Vu-
jicid), Vinca minor L. B. Sulek, im. 212.
f) ;^ubica medijanska, medio (u sinskome
rukopisu), Campanula medium L. jubica morska,
viola marina, rapum silvestre Dioscoridis (Du-
rante), Campanula medium et rapunculus L. B.
Sulek, im. 212.
{/) jubica runava gospoje, viola matro-
nalis, ligustria (Durante), Hesperis raatronalis
L. B. Sulek, im. 212.
h) |ubica (jubica), grozde vodeno ruzi-
isLste masti. Slovinac. 188'2. 187.
2. l^UBICA, /. dem. }ubav. — Radi akcenta
vidi 1. }ubica. — Od xv vijeka. I svakim ne-
mozim pomodi ne kratit, i ka svakim mozim
s Jubicom se obratit. M. Marulid 01. San jeda
li no6ni, jeda li tebe Jubice trude? M Katanci6
51. — I u na§e vrijeme u Dubrovniku (kao iro-
niiki). ,^ivu medu sobom u velikoj Jubici". P.
Budmani.
3. l^UBICA, /. vidi 2. }uba i }ubi, 2 — Radi
akcenta vidi 1. Jubica. — Od xviii vijeka. Ter
no mogu ja uzet kumu moju za jubicu. Nar.
pjes. mikl. beitr. 1, 47. Vec ]ubica bega Gu-
Satlije. Ogled, sr. 464. ISfegovu je viru viro-
vala i ona mu za |ubicu bila. Nar. i)je3. istr.
ly Of .
4. IJjIJBICA, /. zensko ime, bice isto sto 1. ju-
bica. — Radi akcenta vidi 1. jubica. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vtikovu (,frauen-
name' ,nomen feminao'). Kitu mi njeki dan jabuk
da J^ubica, da joj hvalim pram zlatan i ures od
lica. I. Gundulid 140. 6 nim zaplijeni i ],ju
bicu jedinu mu kdorcu gusa. 463. Korevskomu
su2i'ui dragom I^ubica so toli udvori, da au vjeru
krepku i stavnu medu sobom uhitili. 465. Lu-
bica, ime vili. M. Gazarovid viii. ^.ubica, kdi
kraja od Epidavra. G. Palmotid 2, lOO. U kolu
je Milica, l^ubica. M. Katandid 75. Lubica. S.
Novakovid, pom. 74.
5. IfiUBICA, /. ime domacijem iivotinama. —
Radi akcenta vidi 1. Jubica. — Bice ista rijec
sto 1. i 4. Jubica.
a. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv. 30. ;^u-
bica, koza Oraovac, Bosna. D. Hire.
b. ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 25. D.
Trstenak.
C. ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv. 32. ]^u-
bica, ovca. Bruvno. D Hire.
^UBICAHAN, Jubicahna, adj. samo u Stuli-
cevu rjecniku uz Jubicast. — Uprav deminutiv.
^UBICAN, Jubicna, adj. koji pripada jubici,
jubicama, vidi 1. Jubica. — Radi akcenta vidi
1. Jubica. — Od xvin vijeka (vidi kod b).
a. uopce. Voda Jubicna. P. Bolid, vinodjel
2, 36
b 0 samoj boji, vidi Jubidast. — Izmedu
rjecnika u Belinu (Jubicni ,violato. color di vi-
ole' jviolaceus' 768*) gdje se naj prije nahodi, %
u Stulicevu uz Jubicast, Od modre iliti Jubicne
(boje). Ant. Kadcic 88.
]^UBICAST, adj. u kojega je boja kao u cvi-
jeta lubice (modra pomijesana malo s crvenom).
— - Radi akcenta vidi 1. Jubicast. — Od xvii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,paonazzo, e
pavonazzo' ,violaceus' 538lJ), u Stulicevu (,viola-
ceus'), u Vukovu (Jiibicast ,veilchenblau' ,viola-
ceus'). Zaogrnut pluvijalom Jubicastim. I. Ban-
dulavid 28''''. Nadramenicu ili stolu Jubicastu o
vratu imao je. P. Knezevid, muka. 5. Pod ba-
rjakom Jubicastijem. F. Lastrid, test. 391«. Sada
bilu, sada zelenu, sada crjenu, sada crnu, sada
Jubicastu odidu misnici oblace. L Velikanovid,
uput. 3, 363. Oblicja bila, crjena, zelena, Jubi-
dasta. M. Dobretid 395. Zavjesi bijeli, zeleni i
Jubicasti bijahu objeseni. D. Danidid, jest. 1, 6.
U carskom odijelu Jubicastom. 8, 15.
l^UBICASAN, Jubicasna, adj. vidi Jubicahan.
— Samo u Stulicevu rjecniku uz Jubicast.
JUBICA T, adj. vidi Jubidast. Eedovnik obucen
u kamsu i stolu Jubidatu. L. Terzic 285. Obuden
u kotu i stolu Jubidatu. L. Terzid (B. Pavlovid)
239.
;^UBICEVAC, !^ubidevca, m. ime selu u Srbiji
u okrugu kragujevackome. K. Jovanovid 119. ^u-
bidevac, selo u sr. jasenidkom okr. kragujev.
zvalo se prede Businci. 87.
LUBICEVO, n. ime nijestu u Srbiji u okrugu
pozarevackome. M. D. Milidevid, srb. 1066.
1. i;.TJBIClCA (Jiibidica, Jubidica , /. dem. 1.
Jubica, ali se po istocnijem krajevima govori
uopce mj. Jubica. — Radi akcenta vidi 1. Ju-
bica i u Vukovu rjecniku. — Od xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (,parva viola'), i u
Vukovu: Jiibidica (u Srijemu i u Badkoj , Jubi-
dica) ,das veilchen' , viola (Viola odorata Linn.)'.
Umijenili Jubicic mal ne po svem porivoju bi§e.
P. Zoranid 68t>. Urehe i naredbo cvitja i ru2a,
kita i Jubicic. M. Jerkovid 100. l^ubidice, ja
bih tebo brala. Nar. pjes. vuk. 1, 227. Devoj-
cice, sitna Jubidico. 1, 377. Devojdico Jubidice,
ru2o rumena! 1, 426. Kad sam prvu vederu do-
vela, u veceri devetora bija: . . . Jubidico, da me
svagda Jubi. 1, 468. Jednu kitu Jubidice, da ti
Jubis bijelo lice. Nar. pjes. petr. I, 127. Mana
jubidici. Vuk, nar. pjes. 1, 226.
2. ^^UBlClCA, /. mjesno ime u Srbiji. a) br-
dovito mjesto u okrugu biogradskome. Glasnik.
19, 188. — bj mjesto u okrugu kragujevadkome.
Niva u l^ubidici. Sr. nov. 1872. .H21.
3. J^UBlClCA, /. dem. 4. l^ubica. — U na§e
vrijeme. Jednoj ime J^ubidica. Nar. pjes. here,
vnk. '257.
4. l^UBlClCA
287
l^iUBILAC
4. l^UBICICA, /. ime kokosi. Bastaj, Daruvar.
D. Hire. — isporedi 5. |ubica.
;^IJBICIC, in. prezime (po majci J^ubici). —
Madi akcenta vidi 1. |ubica. Oni traze Vu6ka
il^ubicida. Nar. pjes vuk. 3, 425. Al' bosedi
Vucko ^lubicicu. 3, 426. Dali kni»u u Macvu
Ivi :^ubicicu. Giasnik. ii, 1, 12. (1808). Petar
^jubi6ic. Eat. 137. Jeremija ^^iibicic iz Uzica.
^j. Stojanovic.
1. ;^UBICIN, adj. koji pripada ^ubici, indi 1.
|ubica. Kad ga cvetom jubicinim natres. P. Bolid,
vinodjel. 2, 22.
2. ^UBICIN, adj. koji pripada l^ubici, vidi
4. ^jubica. Tim sklopjena i gotova s milosti se
carske veli i sloboda vitezova i ;^ubi6in pir ve-
seli. I. Gundulic 465
!^UBICINKA, /. vrst vinove loze crna grozda
(Dalmacija, Danilo). B. Sulek, im. 213.
^jIJBICISTE, n. samo u Stulicevu rjecniku:
,violarium', t. j. mjesto gdje rastu jubice, ali bi
uj)rav znacilo mjesto gdje su negda rasle \ubice.
^UBICISTVO, n. u Stulicevu rjecniku uz }u-
biciste. — sasma nepouzdano.
I^UBICKA, /. vrst vinove loze bijela grozda
(Dalmacija, Danilo). B. Sulek, im. 213.
i^UBICNA, /. ime planini (u Crnoj Gori?). —
U narodnoj jjjesttii crnogorskoj nasega vremena.
I Lubicnu zelenu planinu. Ogled, sr. 256.
^UBICNIK, m. lubilac, jubitel, jubavnik. —
Pasta je od 2 |ubica. — U jcdnoga pisca Du-
brovcanina xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (v. |ubite}). Ako uzbudete vi tratit
u|adnos samo s vaSijem Jubicnicim. S. Rosa 75*.
S ostalijem Jezusovijem jubicnicima. 171^.
1. IJjtJBIC, m. dragi, jubjeni. — U nase vrijeme
u Istri. Mikula }ubic moj, ca so tuda sedes?
Nar. pjes. istr. 2, 10. A moj }ubic v Mletcih
plavcicu kordiva. 2, 58. Na noj lezi moj drag
Jubic koga ja ue znam. Nar. prip. mikul. 156.
;^jiibic ,juvenis amatus'. D. Nemani6, 6ak. kroat.
stud. 32.
2. ^jUBI6, w. Amor, Cupido, vidi |ubav, c. —
U jednoga pisca Slavonca xviii vijeka. Trsticom
takni, ^iUbidu, gorucom srdce zarufinih. M. Ka-
tan5i6 .59.
3. ;^UBIC, m. prezime (po majci T^ubi?). —
Od XIV vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku: ]^u-
bicb, izmedu |udi kojo je car Stefan dao crkvi
arhandolovoj u Prizreuu jedan bjose ,Bogoje Lu-
bicb'. G(lasnik). 1.5, 299. (1348?). J^ubic. Schem.
bosn. 1864. xiv. xxviir. Schem. zagr. 1875. 206.
Schem. jadert. 1876. 53.
4. ^iUBIC, ^jubica, m. mjesno ime.
a. u Bosni(?j suma. Zabijezio Malesic Nedo
Bosnak.
I), u Srbiji. a) selo u okrugu kragujevac-
kome. K. Jovanovic 118. — h) u okrugu rud-
nickome. an) brdo. — izmedu rjecnika u Vu-
kovu (brdo u nahiji rudnickoj prema Cacku).
Svi na !^ubic brdo otidose. Nar. pjes. vuk. 4,
345. Na X^ubidu sance nacinise. 4, 358. — vidi
i M. D. Milidevic, srb. 346. — bb) selo. K. Jo-
vanovic 147.
l^TJBICAK,^ubicka, m. vidi 2. ;^ubi6. — U jednoga
pisca Slavonca xvm vijeka. Dojde, jao! vila od
nikojih strana, o da ne bi bila nikad svicu znana!
vinac od ruzica cvate oko 6ela, ruzice su lica
rumeno vesela; ruzice su svite, prolitje su tkano,
vezano na kite cvitje odabrano. ,Razbluda' jo:
mati sinka sobom vodi, ne zna s mirom stati.
na boj § nimo hodi. ,]^ubi6ak' se zove, bludnu
|ubav bludi na koju se love srdca mlogih |udi.
vojnik ovi mali, dite na zlo budno, srdca rani,
pali stri|aju6i bludno. A. Kanizlic, roz. 112. Eo-
zalija s bicem pristrasi ^ubicka koji s Kazbludom
pobigne. 114.
;^UBI(!)E, n. (Hi i^ubice, pi. mj. J^ubidi?) ime
mjestu u Srbiji u okrugu cuprijskome. Ornica u
^ubice. Sr. nov. 1869. 587.
l^UBICSKI, adj. koji pripada selu Lubicu, vidi
4. ;^ubi6, b, b) bb). J^ubidska (opstina). K. Jo-
vanovic 147.
1. J^UBIDEAG, m, Tropaeolum majus L., i drugi
cvjetovi i bijke. — isporedi 2. drago^ub i 1. \\ih-
drag. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (,nasturtium'), i u Vukovu : (po jugo-
zapadnijem krajevima) vide dragojub s primjerom
iz narodne pjesme : Oko grada cv'jeda jubidraga.
Ovitak ta |^ubidrag jime uzdrzi. P. Zoranid 39t>.
Ja ti si|em kitu |ubidraga. Nar. pjes. vuk. 1,
235 (iz itisna). A naj vise Jubidraga, miloduha
i cmi|a. V. Vrcevic, igre. 15. ^ubidrag, mimo-
laria (Anselmo da Canali), consolida (u sinskome
rukopisu), nasturtium indicum (Kuzmid, Aquila
— Buc), 1. Nasturtium officinale EBr. (Alschin-
ger); 2. Tropaeolum majus L. (Vodopic), 3. Pris-
matocarpus speculum L'Her. (Lambl); 4. Ophrys
arachnites Echb. (Visiani) ; 5. Eeseda odorata L.
(S. Novakovid); 6. vrst vinove loze bijela grozda
(Dalmacija, Danilo). B. Sulek, im. 213.
2. ^UBIDEAG, m. dragi, jubavnik. — Na je-
dnome mjestu xvi vijeka. To li te je vratit zeja
jubidraga s duga puta. M. Pelegrinovid 191.
3. i^IJBIDEAG, m. ime musko. — Od xi vi-
jeka u latinskome spomeniku, ,Lubidrago'. Doc.
hist. rac. 165. (1059-1065). Mladid jedan ji-
menom J^ubidrag. P. Zoranid 36^'.
^UBIDEAGA, /. Coronilla scorpioides Koch.
(Visiani). B. ISulek, im. 213.
;^UBIHNA, m. ime musko. — xiv vijeka. Dedb
imb ;^ubihbna. Dec. hris. 19. 87.
l^UBIJA, /. ime trima selima u Bosni u okrugu
bihackome. ^ubija latinska, pravoslavna, turska.
Statist, bosn. 53.
IjiUBILAC, jubioca, m. covjek sto jubi. — ispo-
redi 1. Jubac i jubitej — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (grijeskom jubioc, v.
}ubite|). Ilija bi |ubilac istoga zakona. M. Div-
kovic, bes. 285^. Svi su jubioci ovoga svijeta
u stvareh zemajskije vele jaci. 341''. Ti si u
istinu cinio grijeh s mnozijomi jubioci. 565l>.
^ubioci darova otrovani su. I. Ancid, ogl. 76.
IJbija svoje jubioce. M. Eadnid 3*. Oni su }u-
bioci sebe istije. 26a. Vara svuje jubioce. 157b.
Ij^ubilac ovoga svijeta. 253b. Xko slijedi Isu-
krsta jost |ubilac istine. 290b. Svijet ostavja
slijepe svoje |ubioce. 300<*. Ginu z bojenem \n-
bioci ovoga svijeta. 304*1. ;^ubilac zakona. P.
Posilovid, nasi. xl. Za pladu drugo ue daruje
jubiocem i svojijem naslidnikom nego stetu i
smrt vicnu. 141b. ]^ubioci ovoga svijeta. S.
Margitid, fala. 266. Marija je (grijeskom mj. ]u-
bilaca) jubioca svojih zastitejica. A. Kanizlid,
utoc. 49. Ali zaSto bo se malo Jubioca pravih
nahodi. uzroci. vii. !]^ubav dini da jubilac po-
Jubjenoga dud kanoti na se uzme. 145. Koji
dakle od vas jest pravi Marije (grijeskom) |u-
bioc ... D. Eapid 209. TaSti i izprazni svita
ovoga jubioci. 319. Ovako svit svoje obidaje
poStovati jubioce. 444. I tako demo u slavu
nebesku biti primiti, koja jo [ubiocem svojim
^UBILAC
288
:^UBINKOV
obecata. B. Leakovic, gov. 120. (grijeskom) l^u-
bioc rici Bozje. 155. Da je jubioc istine. nauk.
286. Slavnim |ubiocem mojih pjesama. Osvetn.
5, I.,
l^UBILICA, /. zensko ce}ade sto }ubi. — Od
XVII vijeka. Marijo, lubilice samosti! P. Posi-
lovid, nasi. 76a. — o muSkome, kao u rugu. Smi-
}anicu, zenska |ubilice ! Nar. pjes. krasid. 1, 62.
1. ^UBIM, ad), uprav je (|ubim'B) negda bio
part, praes. pass, glagola Jubiti, ali vec u prva
vremena nasega jezika moze biti da se upotre-
bjava kao adjektiv u znacenu: drag, mio; kas-
nije se jos promijenilo znacene postavsi aktivno,
vidi a, b) i e) i b. — Izmedu rjecnika u Stuli-
cevii: ,charissimus, amabilis' s dodatkom da se
nalazi u Zlatarica.
a. adj.
a) u znacenu sprijeda kazanome. Ize }u-
bimb be gospodinoma. Mon. serb. 26. (1234 —
1240 po prijepisu). Mnogo jubimomu i vse-
arbdbfinomu i bratu carbstva mi sevastokratoru
Deanu. 143. (1349). Bogu Jubimago grada na-
§ego DubrovBnika. 322. (1423). Kb ^ubimomu
jego Hristu. Dec. hris. 3. l^ubimi starce moj !
M. Vetrani6 2, 444. A neka da ti vidi tvoja }u-
bima dru2ina. P. Hektorovid 19. l^ubima dru-
zino, mni mi se ovi dan ... N. Na}e§kovi6 1,
224. Moja |ubima druzino. M. Drzid 345. Da
te posluSamo kako sve brata starija i |ubima
druga. 413. Pastiri Jubimi, pro6 nemu pojmo
mi. F. Lukarevid 117. Sinovi medu dvima leSi
u krvi tva }ubima, rijet 6u |ubi ali mati? M.
Bunid 78. O 2ene i gradke }ubime ! D. Zlatarid
28^. ]^ubima i slatka carica mati moja. Aleks.
jag. star. 3, 318. Er naj |epsi on vidjet je medu
|ubimom druzinom. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 51.
— Naj cesce se kaze druzini (vidi i Jubiman).
b) u ovome je primjeru znacene: u kojemu
se pokazuje jubav, Hi koji je pun jubavi. Mnogo
Jubimo pozdravjenije. Mon. serb. 250. (1400 po
prijepisu).
c) u ovome je primjeru znacene posve ak-
tivno : koji }ubi. !l^ubavi nije stati da moze pored
3 tom, }ubima ku mati sve nosi sinovom. M.
Buni6 22.
b. adv. Jubimo, u aktivnome smislu, s ju-
bavi. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (,amabi-
liter'). Jednosrbdo i jubimo i milosrbdno pri-
mamo i primismo vlastele i vsoju (sic) opbdinu
grada Dubrovbnika za na§6 srbdb6bne bratbju i
preiate|i. Mon. serb. 254. (1405).
2. ^UBIM, m. mjesno ime. — U nase vrijeme.
Zdrobi Eibnak i Bijela Brijega, " krSan [^ubim i
Kamena Crna. Osvetn. 5, 130.
l^tlBIMAC, Jubimca, m. carissimus, in amicitia
princeps, onaj sto je (koine) miliji od svijeh osta-
lijeh (nem. giinstling, tal. favorito). — Po svoj
je prilici postalo od rus. .iiooHMei^t, a ovo po-
staje od 1. Jubim nastavkom bcb. — Od xvin
vijeka same u pisaca. l^uhimte, ne pomi§}aj samo
o trudnosti. J. Eajic, pou6. 1, 93. Muselimi (su)
sve vojnici i paSini Jubimci kojima pa§a za za-
sluge ta mjesta dajo. Vuk, dan. 2, 86. Mora
kazati, da je Muza kratkoumnija i bezobraznija
od svoga |ubimca. Vuk, odg. na utuk. 6. — I
kao ime bijke (cvijeta), tal. amorino. l^ubimac,
rus. ./iiouHMT. (Ligusticum levisticum), Reseda odo-
rata L. (Sab)ar, Risan). B. ^ulek, im. 213.
:^UBIMAN, Jubimna, adj. vidi 1. jubim, od
dega postaje nastavkom bn. — V narodnijem
pjesmama naSega vremena, a izmedu rjeinika u
Vukovu (]ubirani ,lieb, geliebt' ,dilectus'). Brado
moja, jubimna druSino! Nar. pjes. vuk. 4, 3. 19.
21 (dva puta). No trcite, jubimna druzino! 4,
388.
]^UBIMIK, adj. lub^eni covjek, isporedi \u-
bimac. — Postaje od 1. Jubim nastavkom ikT).
— Stara je rijec, isporedi stslov. Jubimikt. —
U knigama pisanima crkvenijem jezikom i u pisca
Rajica, a izmedu rjecnika u Danicicevu (}ubi-
mikb ,amatus'). ^ubimice moj ! Stefan, sim. pam.
saf. 28. :^ubimici! 2. Mon. serb. 558. (1613).
Grlasnik. 13, 364. Svojemu Jubimiku. Domen-
tijana 213. Kada bi ne bila dovo}na svoga |u-
bimika uciniti srecna. J. Rajic, pouc. 1, 97.
!^UBIMIE, m. ime musko. — Postaje od os-
nove glagola Jubiti i od mir (sto se cesto nahodi
kao drugi dio u slozenijem muskijem imenima).
— Od XIV vijeka. l^-ubimirb. Svetostef. hris. 33.
Dedb mu l^ubimirb. Dec. hris. 4. 70. Dedb imb
l^ubimirb. 6. 72. I Milota i ^ubimirb. 30. ^u-
bimir, Radmio . . . _I. Gundulic 64. 79. Qdje si,
znani l^ubimire? Or. Palmotid 1, 18. ^.ubimire,
tve Jubleno sto ti 'e lice preobrazeno? I. Dordic,
pjesn. 344.
^jUBIMIRIC, m. prezime (po ocu J^ubimiru).
— XIV vijeka. Gradoje ^ubimiridb. Ded. hris.
98.
1. l^UBIN, adj. vidi 1. }ubim, od cega je ja-
macno postalo. — U narodnoj pjesmi xviii vi-
jeka. A neka da te vidi tvoja Jubina druzina.
Nar. pjes. mikl, beitr. 1, 11.
2. ;^UBIN, adj. koji pripada jubi, vidi 2. }uba,
i Jubi, 2. Meni moje za manguru blago, i }u-
bino Jubavno gledane. Osvetn. 2, 20. Poginuti
bez majcina cedna okukana i Jubina draga ogr-
Jaja. 2, 126.
3. J^UBIN, adj. koji pripada ^ubi, vidi 4.
;^uba. Ako s' ti J^^ubina kdi. D. Zlatarid 40*.
4. ^UBIN, adj. kod mjesnoga imena, vidi ii
Daniiicevu rjecnika : J^iubinb, selu je Brijezima
crkve arhandelove u Prizrenu isla meda ,na ^^u-
binb Krbstb'. G(lasnik). 15. 284. (1348?).
5. LUBIN, m. ime ovnu. F. Kurelac, dom. ziv.
32.
^UBINA, /. mjesno ime.
a. selo u Hercegovini. Statist, bosn. 109.
b. selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj.
RazdijeJ. 77. SveStenik iz Hrvatske iz sela i^u-
bine. Nar. prip. vuk. ix.
^jUBINCI, :^ubinaca, »i. pi. ime selu u Srbiji
u okrugu krusevackome. K. Jovanovid 126.
If-UBINDO, l^iubindola, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu smederevskome. Livada u J^ubindolu.
Sr. nov. 1873. 743.
^UBINl6, m. ime selu u Srbiji u okrugu va-
jevskome. K. Jovanovid 104. U vajevskoj nahiji
voda koja izvire u poju Lipovici uvrh sela J^ii-
binida. Vuk, rjedn. kod Josevica.
1. J^UBINKA, /. iensko ime. ~- isporedi J^iu-
binko. — U nase vrijeme. Jednu der po imeuu
l^ubinku. M. D. Milidevid, srb. 1043.
2. l^UBINKA, /. ime ovci. Bastaj, Daruvar;
Bruvno. D. Hire.
^UBINKO, m. ime muSko. — Moze biti staro
ime, i postalo od Iriubimko. — Izmedu rjeinika
u Vukovu (,iuannsiiamo' ,nomen viri'). Eto ti i
moga J^ubinka! M. P. Sapdanin 1, 105. T^n-
binko Popovid. D. Avramovid 240.
IfiUBINKOV, adj. kod mjesnoga imena u Sr-
biji u okrugu pozarevackome. l^ubinkove Bare,
lifiva u J^ubinkove Bare. Sr. nov. 1865. 581.
:^UBi]SKovi6
289
:^UBITE]h, a.
^UBINKOVIC, m. prezime (po ocu I^ubinku).
— U nase vrijeme. Stevau ^ubinkovii. Glasnik.
n, 1, 64. Milovanu J^ubinkovicu. 100. (1808).
Ivan Lubinkovid. Eat. 381.
IjUBINKOVO, n. ime mjestu u Srhiji u okrugu
pozarevackome. Niva u Lubinkovu. Sr. nov.
1865. 79.
^UBINA, /. ime vodi u Bosni. F. Jukic,
zemjop. 31.
]^IJBIl!fANIN, m. covjek iz I^ubina (vidi ^u-
bine, a)^ — Mnozina: ^^ubinani. — U nase vri-
jeme. Sto dete mi dati, Lubinani? Pjev. crn.
171a
^IJBINE, n. mjesno ime.
a. trgoviste u Hercegovini. Statist, bosn. 118.
— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu:
u Hercegovini pod Trebinem varosica (od neko
150 turskijeh kuca) u po|u koje se zove Konac.
Kazivali su mi da je u ^ubinu prava stolica ka-
dije Trebiiiskoga ,Gin stadtchen in der Herzego-
wina' ,urbs Hercegovinae'. S Brgata ide put Sla-
noga, u ]^ubine pak dohodi. J. Palmotic 95. Od
!l^ubina i grada Trebina. Nar. pjes. vuk. 4, 443.
Dokle dosli vis ^l^jubina grada. Pjev. crn. 150t>.
Od l^ubina i od ;^ubomira. Ogled, sr. 67. J^n-
biiie, dosta znatna varosica (u nahiji trebiiiskoj).
F. Juki6, zem}op. 58.
b. vidi II Danicicevu rjecniku: selo u Peku
koje je car Lazar dao Bavanici: ,^ubine'. M(on.
Serb). 199. (1881). ima i sada.
c. vidi II Danicicevu rjecniku : selo blizu
Prizrena koje je car Stefan dao crkvi arhande-
lovoj u Prizrenu. G(la9nik). 15, 280. (1348?).
]^UBINSKI, adj. koji pripada I^ubinu. — Iz-
medu rjecnika u Vukovu (,von l^ubine'), i u Da-
nicicevu: |ubini>skyj, sto pripada ^ubinu: ,do
jubinske zem}e'. M(on. serb). 199. (1381). Kao
knezina u Hercegovini u lubinskom kadiluku.
Vuk, rjecn. kod l^ubomir.
:^lJBIONiK, m. vidi lubilac, |ubite]. — U je-
dnoga pisca Dubrovianina xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (Jubionik, etc., v. }u-
bite|). Polozi zivot svoj za Jubionike svoje. S.
Eosa 148b.
l^UBIEOD, Jubiroda, m. ce|ade koje }ubi rod.
TJ nase vrijeme u Stonu, „Ono je pravi Jubirod'*.
„Onakoga ]ubiroda nema na daleko". M. Milas.
i^UBISAY, m. ime musko. — isporedi !^ubislav.
— Od prije nasega vrprriena. ]^ubisavb. S. No-
vakovic, pom. 74. ^ubisav Siraid. Eat. 170, gdje
ima jos mnogo puta ovo ime.
;^tjBISAVA,/. zensko ime. — isporedi ^^ubisav.
— Prije nasega vremena. l^ubisava. S. Nova-
kovid, pom. 77.
i^UBISAV^-EVIC, 7n. prezime (po ocu J^ubi-
savuj. — U nase vrijeme. D. Avramovid 201.
229. Eat, 108, 367,
J^UBISLAV, m. ime musko. — isporedi ^u-
bisav. — Od xvii vijeka. G. Palmotid 2, 280,
^IFBISLAVA, /. ime zensko. — isporedi ]^u-
bisava. — xvn vijeka. l^ubislava, krajioa od Epi-
davra. G. Palmotid 2, 160.
^UBIS, m. mjesno ime u Srbiji, a) mjesto u
okrugu kragujevaikome. Zemja u l^ubisu. Sr.
nov, 1865. 503. — h) selo u okrugu uzidkome.
K, Jovanovid 164.
]^UBI§A, m. ime mu§ko. — Od xiv vijeka, a
izmedu rjeinika u Vukovu (.mannsname' ,nomen
viri') i u Danicicevu (ime mu§ko). l^ubisa Bog-
danbfiidb, Mon. serb, 229. (1397). Zupanu Eado-
VI
savu i ^nbisi pozdrav|enije. Spom. sr. 1, 13..
(1398), Vojevodi Vlbkosavu i ^ubi§i pozdravje-
nije. Spom. sr. 1, 100. (1410). ^jubisi Bogbdanb-
cidu i Vlbkosavu Poznanovidu pozdravjenbje. 1,
131, (1415), ^ubisi Bogdancicu pozdrav|enbje,
1, 159. (1421). — U nase vrijeme i prezime (u
Budvi). Sdopan Mitrov i^^jubisa. S. ^lubisa, prip.
I. — maze biti i ovdje prezime : Iguman !^ubisa,
Magaz. 18G8. 166.
;^UBI§IC, m. prezime (po ocu I^ubi§i). — Od
XV vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku: ^ubisidb,
vlastelin kneza Petra Pavlovida i velikoga voj-
vode bosanskoga Eadosava Pavlovida vojvoda
,EadoJe :^ubisidb' 1411—39. (Spom, sr, 1,) 105,
M(on. serb). 349. 400. Od Petra :^ubisida. Nar.
pjes, petr. 1, 354.
^UBISKI, adj. koji pripada T^ubisu (vidi l^n-
bi§, b)). :^ubiska (opstina). K. Jovanovid 164.
^jUBISNA, /. mjesno ime. — U Vukovu rjec-
niku: planina izmedu Lima i Tare ,name eines
berges' , mentis nomen'.
i^UBITACAN, Jubitacna, adj. u Stulicevu rjec-
niku: V, }ubezliv, gdje ima i adv. |ubitacno, v.
lubez|ivo, — Nepouzdano.
^UBITE^, m. covjek sto jubi (rijetko u spol-
nome znacenu). — Stara je rijec, isporedi stslov.
|ubitejb i rus. .110611x6^11.. — Izmedu rjecnika u
Mikajinu (|ubitej kniga ,studiosus litorarum' ; i
kod objubite}), u Belinu (,amante' ,amans' 69*;
,aflfettionato, quegli che porta affettione' ,amans'
43a), u Bjelostjencevu (kajkavski }ubitel, |ubov-
nik, |ubezan ,philos, amator, dilector, amasius,
appetitor'; |ubitel navuka ,philomu3Us'; jubitel
mudrosti ,philosophus'), u Stulicevu (,aman3, ama-
tor'j, u Voltigijinu (,amatore, chi ama' ,lieb-
haber'), u Danicicevu (Jubite}b , amator').
a, uopce (naj cesee u teoloskome smislu), ono
sto se jubi celade je Hi sto se misli kao ce(ade.
Nistimb |ubite}a. Sava, sim. pam. saf. 6, O
svojem dare jeze ti jestb darovalb |ubite|b tvoj
Hristos. Domentijana 33. Zelijudi najti moje
naslajenje i lubiteja. Transit, 101. O |ubite}u
Boze ! Korizm. 69b. (Sveta Katarina) moli joste
Gospodina, da sfi ne Jubite|i i koji se noj pri-
poruce i nu na pomod zovu u liih potrebah budu
uslisani od nega. B. Kasid, per. 178. Isukrste,
slatki |ubite|u i posvetite|u dus. P. Eadovdid,
nadin. 528, i^ubite} koga sveca ili svetice ,di-
voto di qualche santo o santa' ,venerationi ad-
dictus', A. d, Bella, rjecn. 274*. Sfeti Jozefe,
Jezusof toliki |ubite}u. Cestitosti. 29, Isuso |u-
biteju naroda Juskoga. J, Banovac, prisv. obit,
40, 0 srdcani dusa nasih |ubitelu! A, Kanizlid,
uzroei. 29. Brez dilovana oviju kriposti nikoga
ne poznajes za pravoga |ubite|a tvoga. 31. Cudna
mi |ubiteja Isukrstova! 108. Sveta Cecilija ovu
|ubav spasiteja svoga razmisjajudi, jednomu Ei-
m|anu gospodidu koji ju hotijase imati, odgovori :
„Otidi od mene, jurve bo sam od drugoga }ubi-
te)a priuzeta". 24. Doleti k nemu s nebeske vi-
sine jedan serafin u prilici propela . . . i §to se
dogodi? u tomu sastanku i pogledu dva ova |u-
biteja uSegose se od }ubavi. 141, Svaki vas
poznade da ste sluge i jubiteji spasiteja, 164.
Kako ti malo pravih prijate|a i Jubiteja ima§ !
250. 0 Isuse Jubiteju vele virni ! 269. Ovi je
brade Jubite}. fran. 125. Kakvo ufane imaju
|ubiteji majke od utoSista? utoc, 141. Pi§e od
osobitoga {ubiteja Marije, 475, O Isukrste Ju-
bite|u du§a. bogojubnost. 103, Moji prijateji i
moji stari }ubite}i. D. Basid 248. ^ubitej prima
nadin od sebe istoga za Jubiti iskriega. J. Ma-
tovid 408. Sam dostojni }ubite|u Boga stvorca!
19
J^jUBITEI^, a.
290
JjiUBITI, 1, a, a).
I. M. Mattel 277. Goruci }ubitel naroda }ud-
skoga. §tit. 28. Prvi }ubite|i se u imenu otac
i mati zakjucava. D. Obradovic, sav. 4.
b. ono sto se }ubi nesto je nezivo Hi naj
cesce umno. On mladac veliki lubite| presvete
fcistoce. Mirakuli. 83. Ke (crkve) slavni rvac,
obarite}, jubitej, branitej. Transit. 155. O }u-
biteji zivjenija ovoga. Korizm. 102a. Ivan lu-
bite| mira i jedinstva. S. Kozici6 48l>. Mira i
pokoja Jubitej. 55'. Bozo, mira i Jubezni Jubi-
teju! M. Albert! 360. Boze, dariteju mira i }u-
biteju dragosti! L. Terzic 352. Boze, Jubiteju
svete cistocG ! L. Terzi6 (B. Pavlovic) 139. Ne-
prijatej svakomu zlu, jubite} svakoga dobra. A.
d. Bella, razgov. 138. Spasenja Jubiteju. S.
Badrid, prav. nac. 88. Boze, covjecauskoga spa-
seria Jubileju! I. A. Nenadic, nauk. 250. Bu-
duci on toliki Jubite} nauka. A. Kanizli6, kam.
33. Da je Jubitej istine. 615. Moj prisladki
Isuse, covicanski srdoa Jubiteju cudnovati ! bo-
gojubnost. 167. Mir koga Jubiteji svita traze.
E. Pavid, ogled. 516. Tvorca, istine Jubiteja. J.
Matovac 14. l^iubiteji od razgovora i sastavana
ve6e se uzizu na Jubav. 431. Istiniti i zestoki
Judskoga spasenja Jubiteju ! I. M. Mattei 284.
Pravi mira bih Jubitej. M. Kubacevic 162. ju-
biteju mira, satari nemira. 166. Poznavajuci
pravde Jubiteja. D. Obradovic, ziv. 96. Pravde
i posteria Jubiteji. basne. 151. Dva ti dila (od
drva) otidu u grane koje vodem Jubiteje (h)ri\.ue.
J. S. Rejkovid 149. Naj veci Jubitej ovake sta-
rine Stedro je ovu moju zeju potvrdio. Vuk, dan.
1, 2. Ovaj pravi kaluder i Jubitej otacastva
svoga. 1, 30. Bio je Jubitej knizevnosti. M. Pa-
vlinovid, rad. 35.
C. u spolnome smislu. Jesi bludila s mno-
zimi Jubiteji. Korizm. 87a. l^ubitej divica Ive
povratit stajalista zudi. M. Katancid 62.
d. u prenesenome smislu o nezivoj stvari kao
0 covjeku. Kako ce (brdo) lasue onu krasno-
vidnu dolinu sestru i potok, nena Jubitela, koji
je zagrjenu drzi . . . gledati i smatrati. D. Obra-
dovid, ziv. 82.
;^UBITE]^AN, Jubitejna, adj. vidi Jubezjiv. —
(J tri pisca xvi i xviii vijeka, a izmedu rjee-
nika u Stulicevu (v. Jubezjiv ; Jcomp. Jubitejniji).
a. adj. — Komp. : Jubitfejniji {u Stulicevu
rjedniku). Od Jubitejnoga nastojanja hodemo pu-
nije govoriti. S. Budinic, ispr. 17. Po svito-
vanju Jubitejnoga ispovidnika. 37. Mojase lubi-
tejni Isus u dugo. M. Loku^id 45. Primi ga
k6 oca primilostivoga a uvrijedena, ko vjero-
nika prijubitejna a ozlovojena. I. M. Mattei 260.
Srce prijubitejno. 264.
1). adv. Jubitejno. — Komp.: Jubitejnije (§.
Budinid, sum. 28t>; ispr. 20, i u Stulicevu rjec-
niku). — Izmedu rjednika u Stulicevu (,araanter';
komp. Jubitejnije). Marno i Jubitejno bjudimo se
no upasti... §. Budinid, sum. 9<i, Da i mi Jubi-
tolno i harno ta objecjaj dr2ali budemo. 22*.
Noka to ved Jubitejnije i pomnivije ctujomo za-
konodavca. 28^. Da u napridak marnije i Jubi-
tejnije pripravi se na ispovid. ispr 20 Marno
i Jubitejno poslu6ati. 23. Koji Jubitejno i pom-
liivo ne ispuAuju ona. 71 1>.
TfiUBITEl^CAC, Jubitejdca, m. u Stulidevu rjed-
niku ue Jubitejdid. — sasma nepouzdano.
]^UBITE];j6i6, »». dem. Jubitej (uprav dem.:
Jubitojac, ali ovome nema potvrde). — U Stuli-
cevu rjeiniku: v. Jubovnidid. — nepouzdano.
LlJBITEI^ICA, /. zensko irjade Sto Jubi, ispo-
redi jubitej. — Od xvii ttijeka, a izmedu rjed-
nika u Mika(inu (kod J ubovnica), u Ue/tnu (,ama-
trice, che ama' ,amans' 70a>), u Bjelostjencevu
(kajkavski Jubitelica ,amatrix, cultrix'), u Stuli-
cevu (,amans, amatrix'), u Voltigijinu (,amatrice,
innamorata' ,liebhaberinn'). Hrani dusu Jubite-
Jicu od Boga. B. Kasid nac. 8.
:^UBITE^l6lCA, /. detn. Jubitejica. — Samo
u Stulicevu rjecniku : v. Jubovnicica.
l^UBITEl^NOST, /. u Stulicevu rjecniku uz
Jubitejstvo.
J^UBITEI^STVIJE, n. vidi Jubitejstvo. — U
istoga pisca u kojega itna i Jubitejstvo. — Oblik
je crkvenoga jezika, ali ne znam, ima li mu
drugdje potvrde. Snaznim Jubitejstvijem. S. Bu-
dinid, sum. 53a(?).
JUBITEJSTVO, n. osobina onoga sto je ju-
bite}, Hi djelo kojijem se pokazuje \ubav. — ispo-
redi Jubitejstvije — U jednoga pisca xvi vijeka,
a iz nega u Stulicevu rjecniku (,amor, affectio').
Potribna jest pomiia i Jubitejstvo dubovno ispo-
vidnika. S. Budinid, ispr. 17. Ne postavja pomnu
ni Jubitejstva. 161.
JUBITI, Jubim, impf. amare ; osculari, kao da
je naj starije znacene zejeti, te od toga, s toga
sto se cijeni i kao drago drzi ono sto se zeli,
postaju druga znacena. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. Jubjab, u aor. 2 i 3 sing. Jubi,
u part, praet. pass. Jubjen, m ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf. — Ncgdasni part,
praes. pass. Jubim (vidi) uzdrzao se do nasega
vremena, ali uprav kao adjektiv. — Bijed je pra-
slavenska, isporedi stslov. Jubiti, rus. .hoohtk, ces.
libiti, poj. lubid. — Osnova je lubb (vidi i 1.
Jub) indoevropska, isporedi stprus. salauban, sa-
luban (ace), vjencaue, lubeniks, koji vjencava,
lit. liubyti, rado jesti Hi piti, liubeti, cesto (i
rado) ciniti, saliuba, sjiuba, sluba, vjencane,
snskrt. lubh, zestoko zejeti, lat. lubet, lubido, got.
liufs (osnova Hub), drag, stvnem. liubon, jubiti,
srvnem. i nvnem. lieben, anglosaks. lufian, engl.
to love. U germanskijem se jezicima umece i,
a mozebiti je prema ovome u slavenskima J mj. 1.
— Ger. i part, praes Jubjedi (N. Raiiina 204*;
F. Glavinid, cvit. 438^) sama je pogreska. — Is-
medu rjecnika u Vratiiicevu (,amare, diligere'),
u Mikajinu (Jubiti, objubiti ,amo, diligo, amore
prosequor, benevolentia complector, in oculis
fero'; dobra htjeti, Jubiti kod dobra), u Belinu
(, amare, voler bene' ,amo' 69*; ,esser affottio-
nato, voler bene' ,cupere' 43*), u Bjelostjencevu
(Jubim, dobro hodu ,amo, diligo, amore prosequor,
caritate, amore complector, gesto in sinu, ardore
emorior'), u Jambre§icevu (Jubim ,amo'), u Stu-
licevu (,amare, diligere, amore ardero ), u Volti-
gijinu (,amare, amorevoleggiare, apprezzare' ,lie-
ben, schatzen'), u Vukovu (, lieben' ,amo' [cf. mi-
lovati 2, paziti 1, sevditi] s jjriinjerima iz na-
rodnijeh pjesama: Cudna cuda PivJaniua Baja,
cudno li ga gospodari Jube. — U liih, MuSo, ako
Boga Jubis. — Okani so, ako Boga Jubi§), u Da-
nicicevu (, amare, placet').
1. aktivno.
a. uopce, amare, osjecati ^nrwa 6emu (ob-
jektu) veko duscvno duvstvo po kojemu je ono
vrlo ngodno; ako je objekat ccjade, naj niei je
stepen: Zfleti mu dobro, ali u vecijcm stcpenima
znaii: ie(eti i uiivati negovo druHvo i to do
strasti.
ii) objekat je delade (u naj ueemu smislu) :
osobite su vrste kod takove jubavi rodstvena ju-
bav i prijatejstvo. Da Jubite drugi. druga. Sava,
tip. hil. glasn. 24, 204. Sinko moj, ako me Ju-
biS, . . . Zborn. 121*. PrijateJi Jubedi i scije-
nedi mono. M. Drzid 3. I vjeran biv vazda
];.UBITI, 1, a, a).
291
^iUBITI, 1, b, a).
(prijatej) sr6ano tac }ubi, da mnokrat i glavu
za druga izgubi. D. Kanina 97t». Vrtara ne
}ubju, ki is korena zeje iskida. Aleks. jag. star.
3, 320. Na nebesih zivein z onim koga na zem}i
Jubjah. F. Glavini6, cvit. 40b. Kako vezira car
za time }.ubi? I. T. Mrnavic, osm. 49. (Car)
}ubi vas za sini. 115. Prilika priliku Jubi. S.
Margitid, ispov. 63. Na se mrzi, inijeh j^ubi. J
Kavanin 38b Puci ove strane kra}e |ub6. J.
Kavanin 280a. Babajka koji Jube sve svoje sine
ako i grube. 208b. ^ubimo covika ovoga, jerbo
je mudar. A. Kanizlic, bogojubnost. 121. On
mli, da s tim mladifh) |ubi. V. Dosen 73*. Da ne
gubi (trgovac) prijate^a koga |ubi. 120b. Gdi
vojnika kra} ne |ubi. 125^. Sto puk ^ube i mi-
luju (poglavari). 238b. Pravda veli : „Narod
}ubi!" on. razumi: „Narod gubi!" 247b. Neka
znades, Petre kapetane, da te }ubim kako sinka
moga. And. Ka6ic, razg. 108*. Abram puno
|ubjase Ismaela. kor. 20. Jer ga sva vojska
dobrovo^no slusase i |iib}ase. 213. Ali kra|^ |u-
bedi ga puno, ozalosti se. 298. Mozemo lude
milovati i |ubiti. D. Obradovic, ziv. 12. Ja sam
ga |ubio i u visokopocitaniju imao. 94. Antun
koji me vesma |ubjase. basne. 324. Veledi mi
da ne }ubim nikog tudina, nego moju rodnu
bradu i rodite].e, i onoga koga Bog mi u srecu
dadne. Nar. pjes. vuk. 1, 426. Naj ti prsten,
momce, moj te rod ne }ubi. 1, 438. Car ce dati
sto iska vladika, jer on bradu Crnogorce }ubi
kao svoje Ruse po Rusiji. 4, 337. Sajiva druga
druzina |ubi. Nar. posl. vuk. 351. Ako rob re6e
tvrdo: ^^^^ubim gospodara svojega . . ." D. Da-
nicid, 2mojs. 21, 5. Jonatan ucini vjeru s Da-
vidom, jer ga |ub|ase kao svoju du§u. Isam. 18,
3. Zarko je jubio svoju staricu mater. M. Pa-
vlinovid, rad. 133. Cejad koju bude vedma Jubio.
Pravdonosa. 1852. 2. Ko te dvaput prevari kuni
ga, a ko tredom }ubi ga. 10. Samo ako me
bude slusati kao oca a ja da nega |ubim kao
svoga sina. 33. — Objekat mo£e biti i Hvotina.
KraJ mimo sve ine pse ovuj vizlicu |ub}ase. Du-
klanin 29. Gospar zdribca, koga lubi, kroci. J.
Kavanin 509b.
b) u teoloskome smislu, isporedi Jubav,
2, a, c). Pokazadu, da |ubav kojom si meno Ju-
bio u nima bude. Vuk, jov. 17, 26. — Jako
|ub}u Boga. Sava, tip. hil. glasn. 24, 174. ^jubi
Boga tvoga sa fsim srcem tvojim i sa fsim zi-
votom tvojim i sa fsom pametju tvojom. Ber-
nardin 134. matth. 22, 37 I^ubi Gospodina Boga
svoga sa svijem srdcem tvojijem i sa svom dusom
svojom i sa svom pametju svojom. N. Eanina
159b. matth. 22, 37. Znamo jer }ub|ecim Boga
sva se dilaju u dobro. 204^. paul. rom. 8, 28.
!l^ubi Gospodina Boga svoga svijem srcem tvo-
jijem i svom pametju tvojom. Zborn. 163a. Bog,
koga Jubjase, shrani ga. Aleks. jag. star. 3, 265.
Ijiubiti de§ Gospodina Boga tvoga od svega srca
tvoga. M. Alberti xlv. Drzeci }ube ga (Boga),
i Jublodi u vike uzivaju ga. F. Glavinid, cvit.
438b. Ako nisam bio |ubestiv i ako nisam Jubio
Boga po meni istomu. P. Posilovid, nasi. lloa.
Lovrinca ki gorude Jubi Boga. P. Hektorovid(?)
117. Da ga dusom svi |ubimo (Boga). J. Ka-
vanin 341a. Od Jubavi, kojom mi jubimo Boga,
porada se Jubav iskrnega J. Banovac, razg. 40.
^ubiti Boga svrhu svake stvari. F. Lastrid, ned.
108. Vaja ga Jubiti i srcem i djelima. I. A. Ne-
nadid, nauk. 88. Da b' sotoni moglo biti ikad
Boga jos lubiti. V. DoSen 142^. Koga (Boga)
srca iz dubine Jubec. 143*. Ako covik lubi
Boga sa svim srcem. M. A. Eejkovid, sabr. 72.
^ubav 3 kojom Jubjahu Jesukrsta. J. Matovid
68. l^ubides Boga iz svega srdca i iz sve duse.
I. Velikanovid, uput. 1, 384. l^ubi Gospoda Boga
svojega svijem srcem svojijem. Vuk, mat. 22,
37. amo pripada i ova : Ti si, Isukrste, pripravil
sveti pokoj svim onim, koji sveto jime tvoje
Jube. Ziv. kat star. 1, 224. — Molitva izhodi
od Jubavi, kojom mi Boga i iskrnega Jubimo. J.
Banovac, razg. 20. Dobre JubJaSe a Boga za
naj vede. And. Kacid, razg. 26. — Dar ovo je
od Jubavi kom Bog Jubi svoje vijerne. P. Ka-
navolid, iv. 48. Dvojom ga zejom Jubi (Isus co-
vjeka). J. Kavanin 534*. Odavna mi so javjase
Gospod: n^ubim te Jubavju vjecnom, za to ti
jednako cinim milost". D. Danicid, jer. 31, 3.
Gospod Jubi sinove Izraijove, a oni gledaju za
tudim bogovima i Jube Xbanove vinske. osija.
3, 1. — ^jubi iskrnega tvoga kako sebe samoga.
Bernardin 134. matth. 22, 39. ^ubi iskrnega
tvoga kako tebe samoga. N. Ranina 159b. matth.
22, 39. ^abi bliznega svojega kao samoga sebe.
Vuk, mat. 22, 39.
b. kad je objekat sto nezivo, umno, Hi
kakvo djelovane, Jubiti moze znaciti: ze]eti, Hi
se maze po nesto u prenesenome smislu shvatiti
kao kod a (cesto je aktivni smisao prema biti
mio).
a) objekat je supstantiv koji znaci sto
nezivo Hi umno. Svak svoju put Jubi. Ziv. jer.
star. 1, 235. Tko Jubi vino nede biti nigda bogat.
Zborn. 16*. Koji su Jubili dinare. 55*. Krudeo
covjek vede Jubi dinar neg sina. M. Drzid 295.
Poce crikve veoma ciovati i Jubiti. Dukjanin
32. ^ube prva mista na vecerah. I. Bandulavid
43 — 44. matth. 23, 6. Nocna ptica slijepa mrak
sam Jubi. J. Kavanin 78b. Pop koji kudu veoma
tu svu Jubise. 151t>. Jove Jubi i na nebo svoju
Kandiju, Dela Febo. 163*. Ima jedan kesu blaga,
izgubi, evo iznapre vididete ga zalosna zasto je
Jubio i milovao ono. F. Lastrid, ned. 197. ^u-
ijimo cvitak jer je lip. A. Kanizlid, bogojubnost.
121. Grad bi takvi vrsan bio, svit da hi ga vas
Jubio V. Dosen 33*. ]^ube zbanove vinske. D.
Danicid, osija. 3, 1. — Ako Jubite na§u milost.
Mon. Croat. 45. (1381). Ki ima milost, Jubi i
nasleduje skrusenje. Narucn. 56*. Bog je pravdan
i Jubi pravdu. Korizm. 29b. ;^ubio si pravdu i
nenavidio si zlobu. N. Ranina 22*. paul. hebr.
1, 9. Da bib istine ne govorio i ne Jubio. Pril.
jag. ark. 9, 70. (1520). Ako Jubis spoznanje,
dvigni tija sve stvari zadovojne i sve tvoje voje
uzdrzi. 72. (1520). Negovo gospodstvo ne Ju-
bjahu Hrvati i odvrgose se od nega. Dukjanin
24. KraJ u jasleh lezase a odide ne imase, zasto
uboztvo Jubjase. I. Bandulavid 10b. Koji Jube
prisastje negovo. 17*. paul. 2tim. 4, 8. Zakletvu
laznu nemojte Jubiti. 178''. zach. 8, 17. Ki svG.
koris Jubi prije nego koris puka. G. Palmotid
1, 378. Koja Jubi sve kreposti. 2, 62. I koliko
zivot Jubis, ne osramoti me prilike. 2, 326. Jer
vidjahu da Jubjahu izgled pravi svi zivudi. P.
Knezevid, zivoti. 43. Vazda smo sloznost Jubili.
A. Kanizlid, kam. 398. l^ubJaSe pako samodu.
bogojubnost. 449. Jel' mogude, da tko Jubi li-
nost? V. Dosen 11*. Dal' smrad bludni Jubit
stade. 86b. jos zivjene svoje Jubi. 88b. Da
lupeztvo to Jubite. 108b. Kripost, koju Jubi
(kriposan). 133b. Marunova Jele tu bijase, koja
vazda distodu Jubjase. And. Kacid, razg. 226*.
Sin Jubil jako lov. Nar. prip. mikul. 47. ^ubis
svakojake rijeci od pogibli i jezik lukav. D. Da-
nidic, psal. 52, 4. Svaki Inglez slobodu Jubi.
M. Pavlinovid, rad. 7. !^ubio je samodu. 58.
^ube red i javnu sigurnost. 119. — Vasi pinezi
i ostala dobra ka Jubite na sem sviti. Korizm.
]^UBITI, 1, b, o).
292
:^UBITI, 1, d, b), bh).
16b. Srcem Jubim sve u Bogu. J. Kavanin
llOa. ^ube6 tamnog svita stvari (lakomac). V.
Dosen 53a. Tko svitovne stvari ]ubi. 201^.
Svaki nas od iste naravi tegli na }ubav prama
kakvoj takvoj stvari da ju }ubi i miluje. B. Le-
akovid, gov. 118. — Amo mogu lyripadati i ovaki
primjeri, u kojima subjekat nije uprav cejade,
alt se shvaca kao cejade. Milosrdje Bozje jubi
vede jednu malahnu pokoru. M. Orbin 96. Svi-
jetla fiasti nada svima ku hrabreno srce }ubi. I.
V. Bunid, mand. 7. Dusu, uboztvo koja jubi. J.
Kavaiin 2a. Jer kad srce zlato }ubi. V. Dosen
77b. Dok zauvik sve izgubi sto razumna pamet
|ubi. 87'*'. — Jer sri6a }ubi sklad, }ubi ju kad-
godi. D. Barakovic, vil. 151. — Pijavica |ubi
krv covje6ju. M. Drzi6 258. — (Zvirad) crnu
goru zato ]ube ... V. Do§en 15^. — Loza naj
vede |ubi tezasku sjen. (D). Poslov. danic.
b) objekat je djelovane, sto se moze izreci :
au) infinitivom. ^jubi (Kupido) vodit
svoje bitje tuj skrovito, gdi nahodi da Ijepota
milos plodi. S. Boba|evi6 228. Pod naredbe-
nosti }ubi biti drzana. B. Kasid, nasi. 217. Covjek
ki bit hvajen |ubi. G. Palmotid 2, 392. Tko u
slobodi slatkoj }ubi utvrdit se do vik vika. 2,
493. Djelim milosnimi }ubis kazat blagos tvoju.
I. Dordid, salt. 289. Bog |ubi castjon biti. 334.
Koji |ube molitvu cinit stojedi u skupima. S.
Kosa 75b. I izgubit glavu j.ubis. V. Dosen 257b.
Na kom lezat vrlo |udi }ube. J. S. Ee|kovid 281.
Ono }ube oci viditi, sto uzorito jest. I. J. P.
Lufiid, razg. 66. Samo |ubini sredan biti, ved te
i ved te sved Jubiti. I. M. Mattei 282. David
na guslah svojih }ubio je pripevati ovu pesmu.
J. Rajid, pou6. 1, 25.
bh) podloznom recenicom s da. A sna-
§ice Sto jubise da gospoje jasno bi§e. V. Dosen
163b. To bo svaki prozdor |ubi da planduje
181a. Kako 1' toga ti ne }ubis, du§u tvoju da
izgubis? 257b.
c. 0 spolnoj jubavi (kao osjecanu), isporedi
Jubav, 2, a, d). Gospoje Jelena carice, |ubi me
i ja te }ubju. Pril. jag. ark. 9, 125. (1468). Ne-
vistac nevisticu lubi. Ziv. kat. star. 1, 222. Ima
jednu zarufiuicu ku }ubi. Korizm. 87*. Jer pravo
ja ve]u, ako jes tko }ubi, cvi|enje i zeju tac
zaman ne gubi, kako ju gub^u ja i moje srdacce
cjed ove koja sja jakino sunacce. S. Mencetid
105. Trudi se u zaman, srdano tko |ubi. N. Na-
JeSkovid 1, 323. Ni mu (tvojemu vojnu) dosti,
da te nede j^ubit verno kako ima, neg jos ruha
tva vazima. A. Cubranovid 145. I naso su }ubi
mile kijeh veoma mi Jubimo. Q. Palmotid 1, 198.
Tko nebarnu diklu |ubi, tko nevjernu dvori vilu.
1, 354. Cesto i stare zene }ube, Jubca al uimaju,
kad ogrube. J. Kavai^in 40a. Koju }ubjas6 priko
nadina Jubavi smrdjivom, nedostojno s nom 2i-
vudi. F. Lastrid, ned. 385. Gdi nesvisno liu }u-
b|aSe (Dmitar Lamiju bludnicu). V. Dosen 85a.
Al' pogubi onog' tko ju bludno }ubi. 103*. Ja
liu [ubim, ona mene nede. Nar. pjes. vuk. 1,
280. Ti ne }ubi Merime devojke. 1, 245. Ved
on jubi Omerovo zlato kojeno jo u kavezu raslo.
1, 231. Za,\ile(h) je nebom i zomjom, jubi li jo§
kog' do mene. 1, 390—391. ^ubio sam u majke
jedinu, desto sam joj slao armagano. 1, 446.
Sova orlu tiho besjodila: „Idi, orlo, ne namiguj
na me; sad su judi 6udnovato dudi, pak de redi,
Jubi sova orla". 1, 532. On ju je Jubil od sega
area. Nar. prip. mikul. 21. I§tem kder naSega
brata za moga sina i ako ga Jubi, dat nam je
evo obi}e?4e. u Vuk, kov6. 44. — Oko mi Jubi
Ae (djevojdinu) krv. M. Driid 201. Ja ne mogu
svima biti Juba, nego jednom kog mi srce lubi.
Nar. pjes. vuk 1, 314.
d. osculari, ejelivati, doticati se koga Hi
cega usnama kao da se hoce sisati (kod cega se
obicno euje i osobiti glas, vidi cvokati). ovo se
kod (mozebiti) cijeloga judskoga naroda shvaca
kao znak jubavi u svakome smislu, te se cini n. p.
kod pozdrava, Hi kad se hoce iskazati jubav (a
i stovane), Hi cejade osjeca zeju i potrebu da se
tako dotaknc jubjenoga cejadeta. s toga je gotovo
svagda subjekat cejade. — Ovo se znacene naj
prije nalazi xvi vijeka, a naj obicnije je u nase
vrijeme. — Iztnedu rjeenika u Belinu (jbaciare'
,o3culor' 124a), i II Vukovu (,kiis3en' ,osculor'.
of. ejelivati).
a) objekat je cejade. ^jublase Abrama
pladudi. Zborn. 40a. u jasle ga stavjase, majka
mu se klanase, ter ga slatko Jubjase svota diva
Marija. I. Bandulavid 9'^. I kad jur sve lilago
Slovanu pridase, Jubif ga pridrago radosni ostase.
D. Barakovid, vil. 145. I drzedi ga slatko u
tvojije ruku ponizno si ga Jubila. P. Posikivid,
nasi. 69b. Kad se rassrdi jedan otac na sina, i
kad ga pocme onizim ustma proklinati, s kojimi
ga je prija slatko Jubio ... J. Banovac, pred.
2. (Sveti Josip) prvi za Marijom vidi na svitu
Isusa ... i na ruke ga primase, ter ga slatko
JubJaSe. prisv. obit. 73. Svakog' Jubi, svakog'
cmoka (snasica). V. Dosen 157L». Biser mi treba
Jubi na grlo, kada je Jubim nek mi je milo. Nar.
pjes. vuk. 1, 215. Da ga jadna ja mrtva celivam,
kad ga nisam zivoga Jubila. 1, 259. Ti se igra§
s devojkama: ,,Lubicice, Jubi mene! Grlidice, grli
mene! Gongelale, lez' kod mene!" 1, 454. De-
vojka se sa rodom oprasta: Jubi oca, Jubi stani
majku, Jubi bradu i milu sestricu. 2, 24. Skoci
Turcin rado i veselo, grli, Jubi Krajevida Marka.
2, 361. ]^ubi junak kumce u naruce. 3, 325. Ja
ga Jubim, a on se utire. Nar. posl. vuk. 107. —
U ovome se primjeru ima u pameti cejade kao
objekat: Koju de osudit, da "e slade Jubila. F.
Lukarevid 37. — U metaforickome (ironickome)
smislu, Jubiti kangijom = biti. Kad me budis,
kan^ijom me Jubis. Nar. pjes. vuk 1, 231.
b) objekat je cejade kao kod a), alt se
istice mjesto sto se na nemu jubi (n. p. lice, oci
od jubavi, ruka, odijelo od stovana). takovo mjesto
stoji :
aa) u ace. s prijedlogom u (naj cescej.
l^ubi me u lisca, grli me dovole. D. Barakovid,
vil. 257. Gospodar je budi, u oci je Jubi. Nar.
pjes. vuk. 1, 103. Kad me budis, u oci me Jubi§.
1, 229. Pa je Jubi u desnicu ruku. 1, 253. Tad
s' oseti sostrica Jolica, skide brata s vilovna do-
gata, pa ga Jubi u bijelo lice. 1, 542. Kad me
budi, u lice me Jubi. 1, 565. ^iubi oca u skut
i u ruku. 2, 69. Pred nime je na noge skocio,
ruke §iri, te g' u lice Jubi. 2, 447. Dodeka ga
dilber Ikonija, ruke §iri, te g' u lice Jubi, a dru-
zinu u bijelu ruku. 3, 13. !^ubi pasu u skut i
u ruku. 3, 20. A oni ga Jube u odelo. 3, 191.
Dva je sina u celo Jubila, a dv jo dere u rumena
lica. 3, 5.30. Tad svi Zeku u obraz Jubite. 4,
257. l^ubi majku u obadvije ruke. Nar. pjes.
juk. 465. I Jubi je u oba obraza. Nar. pjes.
istr. 1, 19. Tako me pride sjutra u mrtve odi
ne Jubili! Nar. posl. vuk. 299. Samo §to zen-
skiAo liega Jubi jos u prsi i u ruku. M. D. Mi-
lidevid, 2iv. srb. 2, 24.
bh) s drugijetn prijedlozima : aaa)
medu odi. Car MiloSa medu odi Jubi. Nar. pjes.
vuk. 2, 151. On prigrli lijepu kadunu, pa je
Jubi medu odi erne. 3, 206. — hhb) s prijed-
logom po * lokativom. Ijjubi cara po nedri svi-
:^UBITI, 1, d, b) bb).
293
^jUBITI, 1, e, a).
leni. Nar. pjes. vuk. 2, 163. Ban je }ubi po
gospodskom lieu, 2, 639. — ccc) za vrat. U
Risnu kazu da ne vaja djecu za vrat ].ubiti, da
ne budu zla. Vuk, rjecn. kod vrat. — ddd) s pri-
jedlogom uz i akuzativom. — u jednome pri-
mjerii xvi vijeka. Tu ih kra} vidivsi uz fielo j,u-
bjase. F. Lukarevid 267.
c) objekat je sam dio tijela (isporedi b)).
aa) nije izreceno cije je tijelo. Ko ne
].ubi erne oci. Nar. pjes. vuk. 1, 174. Vede ode
medna usta da ].ubi. 1, 351. Ak' utones, vadicu
te, ak' izvadim, |ubidu te ; nedu ,}ubit gola vrata'
ved du kupit litru zlata, pa du svezat oko vrata,
pa du |ubit oko zlata, kano cela oko sata. 1, 363.
Celivajud i ).ubeci ruku. I. Dordid, salt. 397.
Vaj.a j-ubiti ruku koja te moze posjedi. M. Pa-
vlinovid, razl. spisi. 204.
bb) kad se izrice dije je tijelo, to ce-
]ade stoji: aaa) naj cesce u dat. ^jubih joj ja
ruku. M. Drzid 108. Pere noge svojim uce-
nikom i Jubi im ih klekavsi prid nima. M. Ead-
nid 346b. Ter ti veli: „^ubi mi noge". P. Po-
silovid, nasi. 2001*. l^ubedi ruke va§emu go-
spodstvu. I. Dordid, uzd. iv. Zmaevida komu
sada |ubim i skutove. L. l^ubuski 74. Zmae-
vida gospodara moga komu jubim ruke i kolino.
74. !^ubedi vara ponizno noge i ruke. M. Do-
bretid 334. ^^ubi joj erne ocice. Nar. pjes. vuk.
1, 341. ^ubi caru ruku i kojeno. 2, 173. Jedan
drugom belo lice }ubi, od milosto do dva po-
bratima. 2, 215. Molim ti se i |ubim ti ruku.
2, 268. ]^ubise mu ruku i ko|eno. 3, 79. Ved
mi }ubi cizmu i mamuzu. Nar. pjes. petr. 2, 299.
Molim ti se i ruku ti ].ubim. 2, 565. Pak mu
ruke i rukave ].ubi. 2, 565. !l^ubi kaluderima
skute i rukavce. S. l^ubisa, prip. 221. I cari
bi pred nim poklicali, pa bijelu Jubili mu ruku.
Osvetn. 1, 10. Po tom starcu i desnieu |ubi. 2,
19. Vojvoda proeijenio glavu, pa donoscu vedro
6elo Jubi. 2, 152. — Amo moze pripadati i ova :
JoSte bismo im stope lubili, moledi ih da se
s nama pomire. J. Banovac, pripov. 211. —
bbb) rjede u genetivu Hi se, kaze adjektivom po-
sesivnijem. Vejace 13 ).ubismo noge svetoga oca.
I. Ancid, ogl. xv. Zagrli noge tvoga Gospo-
dina . . . i sroem |ubi nih. P. Posilovid, nasi.
137b. — Uzme kadionik od sluge koji ne |ubi
ruke misnidke. L. Terzid 336. Klekavsi bi mi-
snidke }ubio ruko. F. Lastrid, test. ad. 19*. Pak
da ].ubi materinu ruku. M. A. Ee^kovid, sat.
C4a. A ti j.ubi§ tudu ruku. Nar. pjes. vuk. 1,
6. J^ubimo ti svilenoga skuta i desnieu ,tvoju'
bilu ruku. 2, 264. Naj zada du |ubit tvoju rusu
glavu. Nar. pjes. istr. 1, 39. — Tvojo stope mi
Jubimo. P. Posilovid, nasi. 204b.
d) objekat je zivotina. Sarca kona i
grli i |ubi. Nar. pjes. vuk. 2, 217. Svoga vranca
medu oci ].ubi. 2, 604. Doru sedla, ispod grive
}ubi. 3, 393. Ne |ubih ti pdsa medu oci, ni
tvojijeh kona u kopita, da bib znao, da bib po-
ginuo. 3, 467. Krajev sin dohvativsi ove se
tice podne da je lubi od miline, i jubedi je pro-
metnu mu se naj lep§a dovojka. Nar. prip. vuk.^
221.
e) objekat je sto neiivo. Priniknu ustima
|ubiti tie. I. Dordid, ben. 160. Putnici s poni-
znostju padaju na zemlu i ona (sveta) mista s ve-
likim bogo|ubstvom Jube. J. Banovae, razg. 44.
I ako bi ti se izmaklo, |ubi zem|u. 174. Zemju
prid nim neka jube. V. Dosen 253b. Kada zemju
|ubit po6e, gdi Gospodin propet bise . . . And.
Kacid, razg. 17*. Po tri puta lube zemJu crnu.
Nar. pjes. vuk. 2, 6. Pred devojkom crnu zemJu
Jubi. 2, 521. I pred nime crnu zemJu }ubi, svoga
babu u bijelu bradu. Nar. pjes. petr. 1, 278.
Selam vide, crnu zemJu |ubi. Nar. pjes. juk.
483. Za pokoru crnu zemJu |ube. Osvetn. 8,
114. — !^ubi misnik otar koji je prilika Isukr-
stova, i ovim Jublenem iliti celivanem svidodi
da se prilaze Isukrstu. I. Velikanovid, uput. 3,
384. — Kad svrsi evandeje misnik, |ubi ga. I.
Ancid, svit. 132. — Zagr|am tvoju svetu priliku
i Jubim nu. P. Posilovid, nasi. 150*. — Mani
vaja da klip Jubi ; pak da pod nos nemu hiti.
V. Dosen 19b. — Maze biti (ali ne vele cesto)
mj. objekta i akiizativ s prijedlogoin u. Tako da
mi na kolina kleknemo, ili se po zemji prostremo
ili u zemJu Jubimo. J. Banovac, razg. 74. Nemoj
u zem|u jubit. J. Filipovid 1, 103b.
fj subjekat su usta. Moja usta ved ne
Jube tebe. Nar. pjes. vuk. 1, 266. Medna usta,
sto me no Jubite? 3, 496.
ff) u prenesenome smislu.
<ia) subjekat nije cefade. Pcele Jube
cvijet, dokle jest lijep. P. Posilovid, cvijet. 93.
Ninaj, ninaj, zlato moje ! cuj de mi te sanak
zove; san te Jubi i govori . . . Nar. pjes. vuli.
1, 192.
bb) i kad je subjekat cejade, moze
glagol biti u prenesenome smislu, tako se kaze
da onaj sto pije lubi sud u kojemu je vino.
Zedna zena kad bukaru punu Jubi. V. DoSen
161*. A kad dode k punoj casi, nit' se boji niti
plasi; dal' nu prozdor slatko Jubi, ona nega dok
pogubi. 175b.
cc) amo pripada i ovaj primjer u ko-
jemu je subjekat celade, a objekat zivotina (pas)
koja metaforiiki znaci : laz. Laz osteni vrag
pogani, i vas narod po noj rani ; pak lazdino ne-
po§tene grle, Jube takvo stene. V. Do§en 138b.
e. u pjesmama, kako pristojna rijec za
puteno djelo; objekat je cejade, a cesto lice, ispo-
redi c t d (vidi i objubiti).
a) subjekat je muski. Da si meni pod
silu Jubio Jubi moju. Nar. pjes. mikl. beitr. 1,
27. Jer jim ne da robiti kotare . . . ni Jubiti
kotarke divojke. And. Kacid, razg. 27b. Njt'
joj je dao ufade od vincana neg ju je pod silu
Jubio. Ant. Kaddid 396. I stani Jubit mladu
devoiku; nemoj joj, nemoj lice grditi. nego je
Jubi kako se Jubi; nemoj joj, momce, lice zariti.
Nar. pjes. vuk. 1, 86. Vina da ne pije, dragu
da ne Jubi. 1, 105. Bog ubio svakoga junaka
koji Jubi Bogom posestrimu ! 1, 126. Momak
leze medu dve devojke, jodnu Jubi, a drugu ne
Jubi. 1, 215. Konic ti se rasrdio Sto ti JubiS
dve devojke: Aliveru i Todoru; Alivera. sina
rodi, a Todora suze roni. 1, 276. Ne pij vode,
ne Jub' udovice, . . . neg' pij vince, a Jubi de-
vojke. 1, 322. Ti se stvori u ducanu kalfa, pa
du dodi da tebeka Jubim; redi dedu izokola Judi
da ja jedem u dudanu alvu, a ja Jubim potajno
devojku. 1, 354. l^ubi Ajku tri bijela dana ;
kad detvrti danak osvanuo, pusti Ajku zutu iz-
grizenu. 1, 388. Opaka je vjera u junaka:^ dok
te Jubi: „Uzedu te, duso"; kad objubi : „Cekaj
do jeseni". 1, 389. Xjub' junace, koliko ti drago,
al' me nemoj po lieu isklati. 1, 428. Oko ne
je cardak zatvorio, Jubio je tri bijela dana. 1,
569. Te po^ahi(h) zmaja od Jastrepca, da mi
zmaje carieu ne Jubi. 2, 258. Svu nod Jubi
Strahinovu Jubu. 2, 278. Na nod i§te mladu i
devojku, pa devojku Arapine Jubi, a nevestu
sluge Arapove. 2, 419. l^ubi Mitar gizdavu di-
vojku, Jubio je do zoro bijele. 2, 619. Odvede
je u bijele dvore, pa je lubi, kad god se pro-
budi. B, 102. Da ti znades, moja stara majko,
kako vla§e plahovito Jubi, ti bi moga baba osta-
][.UBITI, 1, e, a).
294
^jUBITI, 3, a, e).
Vila, pa b' otisla stara za kaura. 3, 107. — Sad
moj Omer legao s devojkom, pak devojki belo
lice }ubi. 1, 249. Da ja znadem, moje belo lice,
da 6e tebe star vojno }ubiti ... 1, 290. Pod
liega bi karanfil sterala, a pod glavu rumenu
ru2icu; nek mirise, nek se cesto budi, neka moje
belo lice Jubi. 1, 451. Da lud li si, celebija
Mujo! ne bi mene ni za sluge bio, a kamoli da
mi lice Jubis ! 1, 563. Hodi k mene, divski sta-
rje§ina! hodi k mene, da mi lice Jubis. 2, 29.
A nodi joj b'jelo lice Jubi. 2, 389. Za koga sam
lice odgajala ! da ga }ubi crni Arapine ! 2, 390
Da Jubimo lice ne}ub|eno. 3, 163.
bj rjede je subjekat zensko cejade;
objekat je musko cejade Hi lice. Prija 6u ti iz-
gubiti glavu nego }ubit poturicu mladu And.
Kaci6, razg. 171 — 172. Da ga vidis, razbo|ela
bi se; da ga Jubis, bo|e bi ti bilo. Nar. pjes.
vuk. 1, 458. Divna li 6e |ubit gospodara. 1, 459.
Ako su ti kceri neudate, razudaj i(h) za koga ti
drago, pa nek }ube za koga otidu. 1, 461. A
devojka kumu govorase : „A moj kume, duzde
od Mletaka, mene stara proklinala majka, da ne
]ubim bradata junaka". 2, 336. U troje sam
dopadala ruke. evo, danas, brate, u cetvrte, med
dvanaest brace Arapcadi; ne drze me ko se drzi
rob|e, voc me bijii trostrukom kangijom, nagone
me, da im lice jubim; ne mogu i jadna ni gle-
dati, a kamoli da im lice Jubim. 2, 373 — 374.
Volim, brate, izgubiti glavu neg Jubiti svoj zem^i
dusmana. 2, 421. Suze roni Jelica gospoda:
„Volim s tobom Casno poginuti, neg' |ubiti na
sramotu Turke". 2, 505.
f. kad je subjekat odijelo, znaci u prene-
senome smislii, da dobro stoji (objektu), da se
dobro slaze. jubiti, dobro stajati: „^ubi ga
odida"'. M. Pavlinovi6.
g. u prenesenome smislu, Jubiti koga sa
aem}om, udarati nim o zemju. Jedni crnom sa
zemjom ga |ube. Osvetn. 1, 23.
2. pasivno. — Part, praet. pass. }ub}en na-
lazi se u pisaca i u obliku Jubjen (i u govoru
po nekijem mjestima) ; u Slavoniji ima i oblik
}abit (A. Tomikovid, gov. vi). — Taj part, praet.
pass, nema svagda svoje pravo znadene, n. p. :
a. u pravome je znacenu, te s glagolom
biti sacinava pravi pasivni oblik.
a) uopce prema 1, a i b. Od druzijeh
Jubjen bit. N. Dimitrovid 3. Nitkor znat ne
more od koga Jubjen jes. 15. Jaoh! nuti gdje
nede od mene da pode (uzica), Jubjen sam a Ae
vede neg a moje gospode. N. Najeskovic 2, 55.
Jer Jubjen od tebe nadoh se vede dvas neg li
sam od sebe. 2, 88. U srcu Jubjenu pribiva
Isukrst milostju svojom. M. Divkovid, bes. 119^.
Tako sebe sam (Bog) uziva, i u sili svoj ogneni
vjedna Jubav sam pribiva i Jubovnik i Jubjeni.
I. Gundulid 212. Ne mane se vil Jubjena vri-
jedna mladca Jubit stavi. G. Palmotid 1, 290.
ZapovijedaS, da si ti Jubjen od mene. J. Ma-
tovid 372. !^udi bili su izvrstito Jubiti, jerbo
8U bili Jubiti ne znajudi. A. Tomikovid, gov. vi.
b) prema 1, c i e. Oj devojko, rumena
ruzice! . . . ni Jubjena, ni omilovana! Nar. pjes.
vuk. 1, 427 — 428. Ja devojku, ja neyjestu mladu
kojano je skoro dovedena, dovedena, joSte ne
Jubjena. 2, 461, §to ti vodi§ Jublene devojke?
Nar. pjes. here. vuk. 153.
b. moze se ne razlikovati znaiene od drag,
mio itd., te se shvaia kao adjektiv, od kojega
maze postati i adverab.
a) adj. Gospodin i otac na§ lubjeni.
Mon. Croat. 278. (1576). Er ubi taj madem brata
ti Jubjena. S. Gufietid BendeviSevid 257. Vele
draga i Jubjena bratjo. M. Divkovid, bes. 2a.
Ah, celivaj, miluj, grli, drag pokoju moj Jubjeni.
1. Gundulid 174. Bez pristanka s nima setah
Jubjenijeh oko mira. 225. Srce moje strjelo-
vito, koje svakcas bjezi od mene, ter ko u
mjesto sve vlastito put Ijeposti gre Jubjene. 255.
Ali duso ma Jubjena, kad ti dodes, ko ce ostati ?
339. Bjese ovako on pokliko: „0 Rumenko ma
Jubjena!" 352. I Jubjenijem sinovima, da moj
zivot spravjat ima i kolijepke i grobnice. 391.
Ne dohode noj u glasu mira opcena mirni glasi
od slobode gospodara lie Jubjena. 457. Ugrididu
moj Jubjeni, ja rijeh sto znah. 466. Druzbo ma
Jubjena. G. Palmotid 1, 17. Blagi Boze moj
Jubjeni! I. V. Bunid, mand. 12 Miso moja on-
das odredi tebi pisat, moj Jubjeni. P. Kanavelid,
dubrovnik. 18. Spasiteju moj Jubjeni! J. Ka-
vanin 312b. Dikle placu poraz cvijeda Juble-
noga. I. Dordid, uzd. 5. Dokle se u svoj Ju-
bjeni Jeruzalem ne povrate. salt. 459. Karanfil
cvit Jubleni. A. Kanizlid, utoc. 842. Za Jubjeno
zlato dade (srce kripost). V. Dosen 77t>. Bratjo
mila i Jubjena! 123a. Daj da dadka Jubjenoga
ziva nades, kako zelis. P. Sorkofievid 578*1.
b) ado. Jubjeno, s ^ubavi. — U jednome
primjeru xvn vijeka. Nego ih vole dobrostivo,
Jubjeno i milostivo primi. M. Divkovid, bes. 14b.
c. adj. koji uopce pripada (ubavi. Kad
Jubjenijem cjelovima na nogah mu se on za-
bavja. P. Kanavelid, iv. 2. Sgovorenijeh dobi-
vati Jubjenijem ce besjedami. 473. Tijem Ju-
bjenu uze odluku, u nasu se put obudi. A. Vi-
tajid, ostan. 37. I naj poslije spusti ovako rije6
Jubjenu s srca blaga 81.
3. sa se.
a. pasivno.
a) prema 1, a. Kako se Jubi Bog. H.
Bonacid 60. Da se na dva nacina moze Bog Ju-
biti. A. Badic 45. Naj veda zapovid jest ona,
koja zapovida, da se Jubi Bog sa svim srcem,
sa svom dusom. F. Lastrid, od' 273 Poznajudi
da se Bog Jubiti podpuno ne more, ako se ne
Jubi iskrni. 357 Jedna je sa svim tizim Jubav,
kojom se Bog i iskrni Jubi. ned. 339. Ba§ je
vrsan da se Jubi (podmiceni sudac). V. Dosen
70b. Porad sta Bog se ima Jubit od svega srca?
Blago turl. 2, 6. ^jubav sto se zove od poze-
linja, tkojom se Jubi jedno dejade porad koristi.
2, 8. Ne Jubi se Bog, ako se srdcem i dilom ne
Jubi. I. Velikanovid, uput. 1, 385. Da se iskrni
Jubi. A. Kalid 444. Kad nauk zapovida, da se
Bog i iskrni Jubi, vaja da Jubimo. B. Leakovid,
nauk. 19. Nisu dostojni, da se Jube i poStuju.
308. Cini mi se kano da Bog vedu brigu i po-
zor imade, kako de se vedma iskrni Jubiti nego
on isti. 356. Brigu porad iskrnega imade, kako
bi ae Jubio i u cemugod ne uvridio. 358.
b) prema 1, b. Cijeca er se ne ima
dobro koje se Jubi. M. Orbin 124. Sred ugr-
skijeh lijepijeh strana gdi se Jube vrijedna dila.
(jr. Palmotid 2, 298. Kada se Jube protiva redu
novci. I. Velikanovid, uput. 1, 349.
(') prema 1, d. Ni mi nismo divji Judi,
i mi znamo gdi se Jubi: udovice medu oke, a
devojke medu dojke. Nar. pjes. vuk. 1, 420.
(f) prema 1, e. Ne jede se Sevtelija, ne
Jubi se Andelija Nar. pjes. vuk. 1, 292. Sto u
tebe zli zakon postade, da se Jube bale udovice,
ostavjaju pod prsten devojke. 1, 322 — Bez su-
bjekta. Ne Jubi so na drumu carevu, ved u dvoru
na meku du§oku 1, 436.
e) moze se shvatiti kao jyasivno i Jubiti
se kome, biti kome milo, Hi voleti, ie\eti (kod ko-
jijeh je glagola subjekat ono §to stoji u dativu
]^.UBITI, 3, a, ej.
295
JjiUBIV
s Jubiti se). — Izmedu rjeinika u Vrancicevu
(Jubi se ,libet'), i u Stulicevu (Jubiti se komu
Stored ,alicujus rei desiderio teneri, flagrare, ar-
dere'). Cini sto ti se |ubi. F. Vrancic, ziv. 13.
Cini od mene sto ti se |ubi. 35. Cini sto ti se
bude |ubiti. 48. Svijem onijem, kojijem se Jubi
u nas jezik dobro pisati. R. Gamani6 3. Kad
ti se tako |ubi. D. Obradovi6, ziv. 116. U kni-
zevnosti meni se lubi rnaleno drustvance. M.
Pavlinovic, rad. 164. Zenam se ne jube poku-
§aji kojimi se gabi novae. 22. Tomu se naj
vecma |ube krajne mjere. razl. spisi. 35. ;^u-
biti se kome, biti drago. „Pij ako ti se |ubi".
M. Pavlinovid.
b. refleksivno. — Ima u Belinu rjecniku:
Ijubiti se ,amarsi' ,amare se' 70!i.
C. reciprocno ; ako je suhjekat u mnoiini,
glagol ima gdjegdje uza se medu sobom ; ako je
subjekat u jednini, tad ima instrumental s pri-
jedlogom s. — Izmedu rjecnika u Belinu (|ubiti se
medu sobom, |ubiti se .affettionarsi scambievol-
mente' ,amari ad invicem' 45^1; |ubiti se medu
sobom ,amar3i scambievolmente' , inter se dili-
gere' 70*), i u Stulicevu, (Jubiti se zamjenito Hi
medu sobom ,amari inter se, amare se mutiiis
animis').
a) prema 1, a. Da se }ubite meju sobom
kako ja po|ubih vas. Zad. lekc. 56. joann. 15, 12.
Da se Jubite meju sobom oiaako kako sam ja
Jubil vas. Bernardin 164. Jimate znati da Je-
rolim i Agustin |ubili su se i bili su velici pri-
jateji. Ziv. jer. star. 1, 228. !^ubafyjju bra-
tinskom medu vami lubjeci se. N. Ranina SQb.
paul. rom. 12, 10. Da se medu sobom |ubite.
323.. paul. rom. 13, 8. Imamo se medu sobome
Jubiti. 147t>. Ijoann. 4, 11. K6 brada se oni
draga medu sobom |ube i scijene. G. Palmotid
2, 170. Ako se nijesmo |ubili, a ono smo se ce-
livali. (D). Poslov. danic. Zapovidam vami da
se }ubite medu sobom. S. Margitic, fala. 91.
Kako se poznaju prijateji koji se istinito i sr-
cano |ube? F. Lastrii, ned. 181. l^ube se i lu-
pezi druzina medu sobom. 341. Oni koji se
medu sobom zestoko jube, jedan za drugim uz-
dise. A. Kanizlic, kam. 180. Stije se od dvaju
redovnika koji se medu sobom mnogo }ub}aju.
M. Zorifiid, zrcalo. 238. Ovi ban ostavi tri sina
posli sebe, koji mladici lijepo se Jubjahu. And.
Ka6i6, razg. 64. Tako Grci i Bulgari pocese
medu se lipo ziviti i jubiti se kano bratja. 85.
Besjede zajedno oni koji se jube. L. Eadic 13.
Tako se jubedi i dobrc otijuci. M. Dobretic 104.
!!^ubili se kao kruh i vino ! u Nar. pjes. here.
353. Boje se iz dajega jubiti nego se iz bliza
mrziti. Nar. posl. vuk. 26. Nauceni da se ju-
bite medu sobom. Vuk, pavl. Isol. 4, 9. — Da
se lipo jubjase Radkovi6 s Pedniiem. Mon. croat.
201. (1512). Kada se prigodi da covjek na sviti
bude se s kijemgodi srcano jubiti . . . N. Najes-
kovic 1, 303. S Kazimirom plemenitijem s pri-
jatejstvom stanovitijem k6 brat sam se ja jubio.
G. Palmotic 2, 168. Zaklinam vas sa svima za-
lostima i radostima B. D. M. koje je imala radi
pridragoga sina svoga, i jubavju s kojom se jubi
s nime. L. Terzic 302. Samo s Bogom velikime
kad se jubi. J. Kavanin 348b.
b) prema 1, c. Majka ne da, da se dragi
jube. Nar. pjes. vuk. 1, 240.
c) prema 1, d. Tu jase obadva s placem
86 jubiti. M. Marulid 187. Grliti se, jubiti se.
A. Badic 196. Tu so blagosivjaju medu sobom,
tu se jube s uzdisanjem, suzama i pladom ve-
likim. F. Lastrid, ned. 407. Tko nede da se
jubi „Bole me usta", veli. (Z) Poslov. danic.
Onde bi se posaznali i med sobom jubit stali.
V Dosen 97*. Sad se jube, sad se psuju (pijani
gosti). 150'J. Daleko ga seja ugledala, malo
blize pred neg isetala, ruke sire, u lice se jube.
Nar. pjes. vuk. 2, 40. Daleko ga kraju ugledao,
malo blize pred neg' isetao; ruke sire, u lice se
jube. 2, 331. Da se Srbi i grle i jube. Nar.
pjes. here. vuk. 336. Ruke sire, u obraz se jube.
Ogled sr. 58. Pak se jube u bijelo lisce. Nar.
pjes juk. 163 Pa se jube ko se s kim bude
uhvatio. Vuk, nar pjes. 1, 173. U Risnu se u
crkvi poslije jutrene jube na bozic u jutru svi
jedan s drugim rjecn. kod bozid. ^^ube se u
obraz. M. D. Milicevie. ziv. srb. 2, 24. amo pri-
padaju i ovaki primjeri: Obicaj bijase, da su se
medu sobom krstjani celivali iliti jubili, muzko
s muzkim a zensko zenskim. I. Velikanovid,
uput. 3, 404. Da gledamo ko de s kime da se
jubimo. Nar. pjes. vuk, 1, 173, — i a zivotinatna.
Koliko se brada milovala, pod nima se dobri
koni jube. Nar. pjes. vuk. 2, 43, — Neprijazni
pusti, nigdir ne zagrubi ni dilom ni usti, sa
svakim se jubi. P. Hektorovid 43. Pavao ne
odbacivase Efesijana, nego blagosivjajuci i ju-
bedi se s nima rastajaSe F. Lastrid, ned. 407.
Da se sada radi stanovitih uzroka muzko s muz-
kima a zensko sa zenskim ne jubi. I. Velika-
novid, uput. 3, 454. Ruke siri, te se s nime jubi.
Nar. pjes. vuk. 3, 212. Te se s agom jubi i
oprosti. 4, 471. Ona se vede ni s kim jubi do
vjencana Vuk, kovd. 65. — U ovome pjrimjeru
metaforicki, o rijeci sto istjeee u more : Dokle se
s morem jubi (Krka). P Zoranid 71*.
(I) prema 1, e. Tredi dan de se ne ju-
bismo. Nar. pjes. vuk. 1, 280. Dva se draga na
livadi jube. 1, 324. ^ubismo se i grlismo do
zore. 1, 332. Zima prode, a prolede dode, ptice
poju, cvetaju ruzice; sve se jubi i vreme ne gubi.
1, 396. Nede redi da smo pobratimi, ved de redi
da smo se jubili. 1, 405. Ako 1' ti nikne ju-
bica, jubidemo se dovece. 1, 467. — S nim se
si jubila. M. Marulid 81. S kom se (dvorkinicom)
skrovno jes jubio. G. Palmotid 1, 394. Da bude
oti§la jubiti se s onim slugom. F. Lastrid, ned.
206, Ako je tako, dakle more tvoja zena suprot
tvojoj voji i zapovijedi, okrenuvsi pleda k tebi,
z drugim se jubit i drugovati. 224. Ko se jubi
na bijeloj kuli nek izlazi iz bijele kule. Nar.
pjes, vuk. 2, 260. Stere bula du§ek vr duSeka,
leze, brate, s Radom u posteju, s nim se jubi od
nodi do dana. Pjev. crn. 270*.
.^UBITOVICA, /, ime selu u Dalmaciji u
okrugu sp]etskome. Report, dalm. 1872. 34.
l^UBITVORAO, jubitvorca, m. u Stulicevu
rjecniku: ,scortator', — nepouzdano.
:^UBITVORAN, jubitvorna, adj. u Stulicevu
rjecniku : ,meretricius', gdje ima i adv. jubi-
tvorno ,meretricie', — nepouzdano.
:^UBITVORITI, lubitvorim, imjif. u Stulicevu
rjecniku: ,scortari, meretricari' s dodatkom da
je uzeto iz brevijara — nepouzdano.
XjUBIV, adj. amabilis, earns, vidi 1. jubak, 1,
b, jubavan, 1, b, jubazan, a, a) itd. — U Da-
nicicevu rjecniku ima aktivno znacene .amans'
po stslovenskome znacenu kod jubivi., ali mi se
po primjerima cini daje uprav znacene pasivno.
— Stara je rijec (isporedi stslov. jubivi.). — Iz-
medu rjecnika it Stulicevu (,amabilis' s dodatkom
daje uzeto iz brevijira) i u Danicicevu: \ubivb
, amans : ,azb blagovernij i blagocestivij i Hristu
jubivij'. M(on. serb). 541. (1496^ iz prijepisa).
,drbza, jubiva, kb svojimb juta'. S(afafik), lesek.
129. ,gizdavb, blagoobraznb, Jubivb', jahrb, bd.
];.UBI7
296
];.UB]^E^E
53. anz. bl. 116. — Lastivb, gizdavb, Jubivb
^kb) zenamb i ka vasakomb clovekomb. Sredo-
vjeSn. lijek. jag star. 10, 124. Vrh svijeh po-
zejivijeh Jubiva. B. Kasid, nasi. 254. Od mojega
Jubivoga pjevaca. S. Milutinovi6 u Pjev. crn.
249b.
^iUBIVAN, jubivna, adj. vidi |ubiman, od cega
je postalo (-mn- se promijenilo na vn, isporedi
na pr. tamnica i tavnica). — U nase vrijeme u
Crnoj Gori. Tu ga tjese |ubivna druzina. Pjev.
cm. 27b. Pokupi Jubivnu druzinu. 45b.
XiUBIVO, n. mjesno ime. — xiv vijeka. Na
];iUbivo. Spom. stoj. 26. (1332).
il^TJBIVOJ, m. ime musko. — Prije nasega
vremena. S. Novakovid, pomenici. 74.
^UBIVOJE, m. vidi ^jubivoj. — U Vukovii
rjecniku: ,mannsname' ,nomen viri'.
]|jUBIZANSKI, adj. vidi u Danicicevu rjec-
niku: |ubiznbskyj, sto pripada ^ubizni : vinograd
,na Ogleduice na medi (,megy') jubizbnbskoj'
dao je Dusan crkvi sv. Nikole u Dobrusti a
s nom Hilandaru. M(on. serb). 111. (1321—1836).
!^UBIZNA, /. mjesno ime, vidi u Danicicevu
rjeiniku: ^ubizna, pasistu je Labidevu isla meda
,po srede Goradeva u J^ubiznu, i kako utice ^jU-
biXbna u Drimb'. M(oa. serb). 61. (1293—1302).
tu je rijeka, a bilo je i selo ,!^ubi2na' blizu Pri-
zrena koje je car Stefan dao crkvi arhandelovoj
u Prizrenu, naeda mu je bila rijeka ,Jaglednica'.
G(lasnik). 15, 273. 303! 310. (1348?). — U reku
u ^ubizbiiu. Svetostef. hris. 37.
!](jUBIZNANIN, m. covjek iz Luhizne. — Mno-
zina: ^ubiznani, negda ^jubiznane. — xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (J^ubiznanint,
covjek iz ^jubiziie). Nitko vyse puti da ne po-
ore planine, ni ^jubiznane ni Skorobistane.
Glasnik. 15, 273. (1348?).
]|iUB^jA, /. u Stulicevu rjecniku: Jubja ,amans'
s dodatkom da je uzeto iz brevijara. — nepouz-
dano.
l^JJBI^AJ, |ub|aja, m. vidi smudut. — Jamacno
je nacineno puckorn etimologijom (prema Jubiti)
od lubin (vidi). — U nase vrijeme, a izmedu
rjeinika u Vukovu: (u Dalmaciji) morska riba
koja se talijanski zove ,bancino [branzino]' ,art
seefiscb [seebarsch]' ,pi3cis quidam marinus [La-
brax lupus C. V.]'. Zegom lovim Jubjaje. S. l^n-
bi§a, prip. 266.
!^UB^ANA, /. ime glavnomc gradu u Kranskoj,
tal. Lubiana, nem. Laibach (maze hiti negda lat.
Aemona). — Rijec je slovenska. — Izmedu rjed-
nika u Mika(inu: l^ubjana, grad ,Naupontu3 vol
Neupontus, Labacum'; u Belinu: , Lubiana, citta
in Dalmazia' (sic) , Labacum' 444b. "Po je stara
l^ubjana. P. Vitezovid, kron. 38. Kaunic biskup
od ^jubjane. J. Kavanin 262>i. Porobidu hr-
vatske drzave do l^ubjane grada bijeloga. And.
Kadid, razg. 230'i. Biskup od l^ubja'no. kor. 383.
Dodo§6 do l^ubjane grada, l^ubjana im vino po-
klonila. Nar. pjes. krasid. 1, 101.
^jUBI^ANCiCA, /. neka bilka. ^^ublancice, Hy-
drocobyie vulgaris L. (u Podravini). B. §ulek,
im. 213.
l^TJB^ANICA, /. ime selu i zaseoku u Hr-
vatskoj u zupaniji zagrebadkoj. Razdije}. 83. 90.
l^TJB^iANIN, m. dovjek iz I^ube (vidi 5. l^uba).
V. Arsonijovid. — Mno£ina: ^^iibjani.
l^UBJ^ANKA, /. J.onsko dejade iz ^ubo (vidi
5. Ifiuba). V. Arsenijovid.
J^UBljiANKIC, m. ime selu u Bosni u okrugu
bihackome. ^ubjankid. Statist, boan. 47.
l^UBll^ANSKI, adj. koji pripada selu ]^ubi
(vidi 5. ;^uba). V. Arsenijevid.
]^UB^E, n. samo u Stulicevu rjecniku: jubje
,amor, benevolentia' s dodatkom da se nahodi u
pisca Palmotica (?).
1. l^UB^ENICA, /. vidi Jubavnica, Jubovnica.
— isporedi }ub}enik. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (j.ubjenica ,muli6r dilecta').
Ca ima ciniti Jubfenica svita s onom ka je svit
ostavila. Nauk. brn. 61b. ;^ub|enicu }ubi me,
moj! M. Gazarovid 113.
2. iJ^UBl^ENICA, /. neka bijka. ]^ub}enica, fi-
teuma (u sinskome rukopisu), Phyteuma L. B.
§ulek, im. 213.
3. ]^UB^ENICA, /. ime selu u Uercegovini.
Statist, bosn. 122.
;^UB^ENIK, m. vidi }ubavnik, |ubovnik. —
Od XVI vijeka, a izmedu rjeinika u Stulicevu
(Jubjenik ,vir dilectus').
a. u aktivnome smislu. Bududi }ub}enik is-
krnega. Korizm. 6a. Kako dobri riega |ub|6-
nici. 59*. Vjerni Jubjenice. Zborn. 99*''. Ca s'
u pomod ti davala }ub).enikom. M. Gazarovid
52. Ako 1' gnivna mene slugu }ub)enika tokoj
scinis. 74. ^ubjenic' svijeta zivu brez pristanka
u muki. M. Radnid 3a. Ovi zivot iest sladak
svojijem }ub}enikom. 10b. ;^ubav prodaje }uble-
nika zaradi lubjenoga. 81b. U komu (bitju)
zivu Jubjenici od postena vrimenitije. 130"'.
b. u pasivnome smislu. O lubjenide nas! P.
B. Baksid 94. ^ubjenide, zasto si doso? S.
Rosa 153a.
^^UBIjjENKO, m. ime musko. — isporedi \\i-
benko i ^^ubinko. — U starome obliku Lubenbko
prije nasega vremena. S. Novakovid, pom. 74.
[^UBJ^ENOST, }ub|enosti, /. uprav osobina
onoga sto je jubjen, ali se shvaca i kao osobina
onoga sto svojijem ponasanem i govorom zaslu-
zuje da bude jubjen (amabilitas, aflfabilitas). —
U jednome primjeru xvm vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (Jub}enost, Jubeznivost
,amabilitas, suavitas, jucunditas, amoenitas, dul-
citudo, lepor, jucunda delectatio'. 2. Jubjenost,
|ubeznost u reci ,affabilitas') i u Voltigijinu
(,amorevolezza' ,leutseligkeit'). Vidje |ub|enost
rodakovu. K. Magarovid 66.
^UB^ENSTVO, n. u Voltigijinu rjecniku uz
jubjenost.
;^1JBLENE, n. djclo kojijem se jubi (aktivno,
pasivno i reciprodno). — Stariji su oblici |ubje-
nije i Jubjenje. — Izmedu rjecnika u Belinu
(|ubjenje ,1' amare, 1' atto di amare' ,amare' 69*),
u Stulicevu (^ubjene), u Vukovu. Otrodo ^e sme-
ja§e se i igra§e Jubjeniju nasemu. Starine. 22,
199. Pri mnih zivjenje da demo skoncati ner
nase {ubjenje igdare pristati. G. Drzid 392. Pri-
tezase svakoga na Jubjenje liegovo zamirna bla-
gost. B. Kasid, fran. 2. l^jubjenje od stvorene
stvari himbeno jest. nasi. 74. Milovanje, }u-
b|enje, grjenje i celivanje. M. Jerkovid 24. Sve-
tiliSte priblazeno i svom krvi jur polito ke de
gorjet uze?,6no kroz jubjene vjokovito. I. Dordid,
ben. 201. Vas zakon i proroci stoje u )ub}eiiu
Boga. A. Badid 1. U Jubjenu Boga i iskrnega
stoji vas zakon. 45. Nedisto )ub}ene. 105. \t\x-
b|ena Bo2ijega iskuSanje. F. Lastrid, test. ad.
41*. Bududi jubjene od noprijatejah osobita za-
povijed. I. A. Nenadid, nauk. 257. I jubjena
ne omali (snaSica), dok svakoga ne cSbali. V.
Do§en 157b. Zapovijed jubjenja i dragovanja. S.
Rosa ISSii. I,jubi misnik otar koji je prilika
Isukrstova i ovim Jubjenem iliti celivauem svi-
^UBl^ENE
297
1. :^UBO, b.
do6i da se prilaze Isukrstu. I. Velikanovid, uput.
3, 384. U Jubjeiiu i u obranenu covjecanskoga
naroda. J. Matovic 454. Ot |ub]eha sladost
oseda se. J. Eajid, pou6. 1, 28. Kako 6es se
obiknuti . . . bez j.ub}ena i nudeiia? Nar. pjes.
vuk. 1, 93. Jos joj nisu prsti za prsteno, ni
bijelo lice za |ubjene. 1, 170. Kad su dragi za
Jubjene bili. 1, 241. Da je jubis bolan od groz-
nice, po }ub}enu ti bi prebolio. 1, 458. Sad je
Kosi dvauaest godina, nagojila lice za |ub|ene.
3, 147. Uzocu te sebi za |ub|ene, moja }uba
tebi robiiiica. 3, 381. Dati 6u ti svu Bosnu
ponosnu i jedinu cerce za |ub}ene. Nar. pjes.
istr. 1, 54. Dajte meni sele za |ub|ene. 1, 57.
Bili uzeo me k sebi za lubjene? Nar. pjes.
borm. 2, 518. Godine ti bijahu godine za ]u-
bjene. D. Danicii, jezek. 16, 8.
;^UB]^EZIV, adj. vidi Jubeziv i |ubez}iv. —
XVII i xviii vijeka u pisaca Dubrovcana (cesce
|ubjeziv)
a. adj. Poklisari dotrcase s lubjezivijem se-
stricami. J. Palmotic 200. Ni igda gubijage
toliko |ubjezivo lice, fiestitosti. 39. Tvrd uvjet
tvorenja |ubjeziva. S. Eosa 23i. Obe6a Bogu
dvorbu vijernu, uzdanu i |ubjezivu 23a.
b. adv. |ub}ezivo. Bi Jubjezivo od otca pri-
mjen. S. Eosa 116a.
J^UB^EZIVOST, jubjezivosti, /. osobina onoga
sto je }ubjeziv. — U jednoga pisca Dubrovcanina
XVIII vijeka (jubjezivost). Pravednost, Jubjezivost,
priprostost. S. Eosa 9^.
^UB^jEZ^IV, adj. vidi }ubeziv i }ubezjiv. —
XVI i XVII vijeka u pisaca Dubrovcana. S }ub}e-
z^ivijem srcem 6ujte. M. Drzic 244. Koliko su
}ub|ez|ivi satori tvoji! B. Gradi6, djev. 110. ^u-
b].ez|ivo pameti put Boga uzdvignutje. 113. Mi-
lostivi, }ub}ez|ivi. I. Drzic 259.
l^UBl^EZLIVSTVO, n. osobina onoga sto je
jubjezfiv. — U jednoga pisca Dubrovcanina xvu
vijeka. Na tvoje |ub|ez|ivstvo oko tvoje svrcudi.
V. Andrijasevid, prav. 51. Cini da tvoje lub^e-
z^ivstvo mene k takoj druzbi pridruzi. dev. 135.
^UB^jIV, adj. vidi |ubiv. — U primjeru na-
sega vremena kao da je znadene aktivno (amans) ;
u svijem ostalijem moze biti pasivno (amabilis).
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,amabile, degno d' esser amato' , amabilis' 68^) i
u Stulicevu (v. |ubez).iv). Premda bi i malo ].ubio
pri}ub}ivoga nasega spasiteja. I. M Mattel 7.
Iznadoh srce moga brata, moga prijateja, }ub|i-
voga moga Jezusa. 16. Ti me primas pod }u-
bjivu obranu tvoga srca. 18. O prislavno i pri-
lubjivo srce moga Jubjenoga Jezusa! 19. Da se
zejno i smijerno poklonimo ovomu srcu tac )u-
bjivu. 67. Ovo obvjetovanjo koliko }ub}ivo to-
liko spasouosno. 147. Sve ine stvari ke mi se pri-
kazuju }ub}ive. 215. Srca nasa razgori, da toga
srca pri|ub^ivoga plamima razzezeni . . . Stit. 8.
U mene seke nizije, mene ce biser nizati, a stara
majka lubjiva, te mi ]e kosu zgojila. Nar. pjes.
here. vuk. 232.
IfiUBMIL, in. ime musko. — U jednoga pisca
cakavca xvi vijeka. Brat Sladmilov Lubmil. P.
Zoranic 22a.
IJjTTBMIE, m. ime musko, vidi l^ubimir. — U
Dubroviana (u drami) xvi i xvu vijeka. Idudi
^iubmir u lov nade gdje govori Eadat. N. Na-
}eskovi/', 1, 180. Er toga Drzica }ube ti vla-
stele . . . onomlani u pjesmi pripjova J^ubmira i
vile Jubezni i divjac satira. M. Drzid 26. Lub-
mire, jos tvoja zemja ima lijepa bit. F. Luka-
revid 26. ^ubmir (tal. Aminta). D. Zlatarid
86b. Cjec Ijeposti tim ne muca, nego stavi
suncanijeh vrh svjetosti jur ^^ubmira sred ne-
besa grfika pjesan puna uresa. I. Gundulid 52,
^UBMIEOV, adj. koji pripada ^ubmiru. Sluga
!^ubmiro7. F. Lukarevic 4.
l^UBNIC, m. mjesno ime. — isporedi Lubnica.
— Prije nasega vremena. IJjubbnicb. S. Nova-
kovic, pom. 137.
LUBNICA, /. mjesno ime. — Prije nasega vre-
mena. i^ubbnica. S. Novakovid, pom. 137.
LUBNIC, m. ime selu u Bosni u okrugu trav-
nickome. Statist, bosn. 74.
^jUBNIK, m. vidi |ubavnik. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Ku§anim krunu pravi svojim
|ubnikom Bog pripravi. J. Kavanin 488*. Dviju
jubnika celov jedan. 533^.
]^UBNUTI, jiabnem, pjf. jedan put pojubiti ;
znacene je kao kod deminutivnoga glagola. —
Akc. se ne mijena (aor. 2 i S sing. Jiibnii, part,
praet. pass, jiibnut). — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Belinu (,baciare' ,osculor' 124a), u
Stulicevu (,osculari, deosculari' iz Belina), u Vol-
tigijinu (,baciare' ,kussen'), u Vukovu (dim. v.
,po}ubiti'). Lubnuo te sam jednom. M. Drzid 348.
Metnu joj prsten na ruku, Jubnu je jednom i
drugom, u to se draga probudi. Nar. pjes. vuk.
1, 223.
1. ^jUBO, ado. i conj. uprav je adverab prema
1. }ub, ali se upotrebjava cesce u smislu kao libo
(vidi). — Bijec je praslavenska, kao i 1. }ub, ali
znacene kao libo ima u stslovenskomu jeziku, dok
rus. Aio6o i poj. lubo samo su adv. prema }ub.
— Samo u knigama pisanima crkvenijem Hi
mijesanijem jezikom, a izmedu rjednika u Stuli-
cevu (,ut lubet, vel, etsi, quamvis s dodatkom
da je rijec ruska; }ubo da , licet, quamvis, quan-
tumvis etc.'), i u Danicicevu (uz relativne rijedi
kao ,gode' koje vidi; po torn i ,vel', kao ,gode').
a. vidi libo, a. l^ubo otb selt manastyrskyhb
ili vlahe . . . Sava, tip. stud, glasn. 40, 154.
^ubo jestb igumonb, |ubo ikonomb. 159. A§te
se kto pokusitb i razoritb sije nase prinosenije . . .
|ubo otb srodnikb mojihb ^ubo inb kto . . . Mon.
Serb. 167. (1358). Da "no budetb u onomb gradu
}ubo podb gradomb trbgb. 201. (1382). Saj lists
iubo pove^u povelesmo pecatiti. 238. (1399 iz
poznijega prijepisa). J^ubo zlato }ubo srebro.
Zborn. drag. srec. 18. Na vazda svetim cte-
nijem, }ubo pisanijem, |ubo nau6enijem vsehb
vzbbuzdevase. Starine. 23, 95. (1496).
b. vidi libo, b. Kto }ubo budetb. Mon. serb.
(1222-1228). Kto izbpakosti svetomu mestu
semu kojomb |ubo zlediju. 18. (1233 iz pozni-
jega prijepisa). Vojska krajevbstva mi gde jubo
nahodi Judi vase ili sb trbgomb ili besb trbga,
da imb nikojegare zla ne ucini. 46. (1254). Odb
vlastelb velikyhb i malihb (kto) se obrete ispa-
kostivb cto |ubo do(mu) svetago Nikoli . . . 113.
(1321—1336). Ni inamo kamo }ubo. 146.(1349).
Ako li se obrete kto uzbmb posilijemb §to Jubo
nih u zemji carbstva mi . . . 161. (1357). Kbda
}ubo opdina usprose. 210. (1387 u prijepisu istoga
vijeka). Kolikratb bi |ubo prebegli. 259. (1405
iz poznijega prijepisa). Vinogradb vsakb da kopa
ili popb ili kbto jubo kbto zemju drbzi. De6.
hris. 62. A za rataje koliko ima igumenb plu-
govb u kojemb sele, od toga sola da postavi ra-
taje koga hoce, i u kojomb }ubo sele gde se
majstorije obretaju. 62. Ni od igumenbb ni od
koga }ubo. 67. 68. Eekse : ,,Bastina mi je" ili
kako Jubo. 68. Koji |ubo vojnikb. Zak. dus.
pam. saf. 34. U cije |ubo selo. 40. Gradb ili
1. ]^UBO, b.
298
1. ];iUBODJELAN, b.
}ubo 6to. 45. Ne vazetb li muza kogo lubo?
Starine. 22, 199. Kakovo delo }ubo tvorisi, vse
umb tvoj da jestb, kako da strezesi se otb dija-
vola. 11, 195. (xvi Hi xvii vijek).
2. ]^UBO, 171. ime musko (uprav ipokoristik od
imena sto imiine slozima Lubi- Hi I.iUbo-). —
U nase vrijeme. P. Budmani.
LUBOBLUDNOST, /. vidi bludnost. — Na
jeanome mjestu xvm vijeka. A navlastito tvoja
pozejena, |ubobludnosti. A. Kanizlic, bogo}ub-
nost. 36.
^ilJBOBEAT, m. ime musko. — isporedi \i\ihi-
brat. — U Vukovii rjecniku: ,mannsnain6' ,nomen
viri'.
]^UBOCVIJET, m. Amaranthus purpurascens
Otto (Sabjar). B. Sulek, im. 213.
^UBOCASCE, n. u jcdnome jyrimjeru xiv vi-
jeka po crkvenome jeziku |ubo6bstije, gdje kao
da znaci uzivane (stslov. |ubocastije, ambitio), i
otale u Danicicevu rjecniku (lubocbstije ,deliciae').
Nikomu ze nasititi se lubocbstija vody. Glasnik.
11, 69.
^^UBOCEVO, n. mjesno ime, vidi u Danicicevu
rjecniku: selo Nikole Utolicica koji ga prilozi
crkvi arhandelovoj u Prizrenu a car Stefan po-
tvrdi, kao da je bilo negdje blizu Skop}a. G(las-
nik). 15, 285. (1348?). rekao bih da se misli isto
selo i ovdje i da pred nim grijeSkom nema pred-
loga ,odb': ,selo Leskovcb, a meda mu ;^ubo5eva
i o(tb) Hodce'. 282.
l^UBOCKI, adj. (koji pripada J^ubocu?), u
muskomu i u srednemu rodu upotrebjava se kao
mjesno ime, ali moze ostati adjektiv u znadenu:
koji pripada mjestu ^ubockonie (vidi primjer).
— Mj. -6k- govori se i sk. — U Vukovu rjec-
niku: ^libocki, ]^ubock6, j^ubogki, ^libosko, grad
i kadiluk u Hercegovini vise Makarske (tu je
sve rimskoga zakona osim Turaka) ,eine stadt
in der Herzegowina' ,urbs Hercegovinae'. —
Kne2ina u Jubockome kadiluku u Hercegovini.
Vuk, rjefin. kod Bro6no.
]^UB0Ck6, n. vidi kod }ubo6ki.
iuBODINSTVO, n. ista je rijec sto |ubodjev-
stvo, ali je postala od nepotvrdenoga oblika Ju-
bodejinbstvo, pa se e zamijenilo glasom i, te je
od -ijin- postao jedan slog: in. — U Bjelostjen-
6evu rjecniku : ,libido', v. praznost, i u Jambre-
Sidevu: , libido'.
i^UBODIVN-, vidi Jtibodjevn-.
.^UBODJEJ, m. scortator, adulter. — vidi ]a-
bodjejati. — Crkvena je rijec (jubodej. F. Mi-
kloiic, lex. palaeoslov.^).
i^UBODJEJA, /. adultera. — vidi Jubodjejati.
— Crkvena je rijec (Jubodeja. F. Miklosid, lex.
palaeoslov.^).
l^UBODJEJAC, {ubodjejea, m. adulter, scor-
tator. — vidi kod }ubodjejati. — U crkvenome
jeziku: Jubodejcb .adulter', i jubodejec ,scortator'
u F. Miklo§i6, lex. palaeoslov.'-.
l^UBODJEJAN, Jubodjejna, adj. libidinosus.
— vidi kod Jubodjejati. — (J F. Miklosic, lex.
palaeoslov.-: jubodojm. ,fornicationis', i u jed-
nome primjeru xvi vijeka u glagofskoj knizi. Od
jednoga 61ovika vele Jubodejna ki za poCtenije
dive Marije odlufii ne (,ni') sagri§iti s nijednu
2enu koj bi ime Marija. Mirakuli. GO.
:^UB0DJE,TAl5fE, n. djelo kojijem se (iibodjeja.
— U F. Miklosii, lox. palaeoslov. 2; }ubod§janijo
,scortatio; cubilo ; adultorium', i u Baniiicevu
rjeiniku: jubodrjanijo .adulterium'. Lubodejanija
i prt'}ubodeJ9tva. Domentijanh 176.
:^UBODJEJATI, }ubodjejam, impf. adulterum
esse. — Crkvena rijec (jubodejati), vidi F. Mi-
klosic, lex. palaeoslov.'-. — Sastavleno od korijena
glagola lubiti Hi supstantiva |ubav i glagola dje-
jati (vidi).
!I^UBODJEJCA, /. scortum, adultera. — vidi
}ubodjejati. — Crkvena rijec. — U F. Miklo§i6,
lex. palaeoslov.- ; |ubodejca, gdje ima i u miis-
kome rodu sa znacenem , scortator'.
]^UBODJEJICA, /. u Stulicevu rjecniku: |u-
bodjeica ,nieretrix, scortum' s dodatkom da se
nahodi u brevijaru. — Jamacno je ista rijec sto
Jubodjejca, gdje je Stulli procitao stslov. -j- kao
i, a kod toga moze biti da je mislio na muski
oblik Jubodjejac.
]^UBODJEJNIK, m. scortator, adulter. — vidi
Jubodjejati. — Crkvena je rijec (}ubodejnik'b
, adulter'. F. Miklosi6, lex. palaeoslov. 2). (Grehz
cloveka) cini . . . Jubodejnika. Starine. 23, 72.
(1496). O ti |ubodejnice. Korizm. 84*. ;^ubo-
dejnike i prejubodejnike. Anton Dalm., nov. test.
2, 155^. paul. hebr. 13, 4. Vsi prejubodejniki i
lubodejniki. ap. 32.
^UBODJEJSKI, adj. samo u Stulicevu rjec-
niku : ,meretricius'. — indi }ubodej.
l^UBODJEJSTVO, n. vidi Jubodjejane. — Cr-
kvena je rijec (Jubodejstvo , adultorium'. F. Mi-
klosic, lex. palaeoslov.'^). — Iztnedu rjecnika u
Vrancicevu (gdje je po zapadnome govoru mj. e
pisano i, a za ovijem je izostalo j): |ubodistvo
, libido'. — Lubodejstvo ko cini clovika mnogo
nepodobno ziviti v pohotstvi. Starine. 23, 69.
(1496). Jeli u6inil pre|ubodejstvo, |ubodejstvo
ali oskvrnenje. Naru6n. 79<'t. Poznati prostu,
tuju je lubodejstvo. Narucn. 79b. ,Luxuria' to
je lubodejstvo. 85b. ]^ubodejstvo je sagrisenje
plteno odvezan s odvezanu. 87*. Bezite pred
lubodejstvom. Anton Dalm., ap. 33.
^iUBODJEJSTVOVATI, |ubodjejstvujem, impf.
vidi |ubodjejati. — Crkvena je rijei. ]^ubodej-
stvovat grih je. Narucn. 85*. Krasti, Jubodej-
stvovati i ubiti. Korizm. 54*.
1. ]^UBODJELAN, |ubodjelna, adj. u stsloven-
skome jeziku znaci: koji jubi djelo Hi djelovane,
koji rado trudi, radin (Jubodelbm. ,labori3 amans'.
F. Mikloiii, lex. palaeoslov.'-); ali u jednoga
pisca XVIII vijeka (po zapadnome govoru jubo-
dilan) znaci od prilike: koji se bavi djelima od
jubavi (u teoloskome smislu) i stoji cesto prema
lat. pius. — isporedi |ubodjo|an, lubodjeje.
a. adj. J^ubodilni krstjani. F. Lastric, od'
188. Pokaziva6e se veoma |ubodilan, pravedan
i svrhu airota i siroma^i milosrdan. ned. 2. Uz-
dam se niStanemane i virovat imam, da takije
sablazni od krstjaua u ovom |ubodilnom puku
ne ima. 4. Dobra je, veli, i |ubodilna jedna i
druga ispovid. 37. Od nega svaka prosedi mol-
bam |ubodilnim. 107. Licumirci dila svoja po-
kazuju dobra i |ubodilna. 301. Molitve, pokore,
devocijone, lemozine i druga djela |ubodilna.
318. Medu ostalim pustinaci bijase jedan mlogo
nepom|iv i malo |ubodilan. 365. Bili .smo de-
voti i jionizni pram Bogom, Jubodilni pram is-
kriiim i milostivi. 368. Ako ne imas odkud
dati, uka2i mu se |ubodilaii, razgovori ga i utiSi
slatkim ricma. 373. One |ubodilno 2ene dodose
jutros tra^it Isusa. svot. 36b. Ostav|am va§emu
jubodilnu procinonju, 55b. U jednoj du§i |ubo-
dilnoj. 67b. J^ubodilni za liega Boga mole. 92«.
b. adv. }ubodjelno. Kada se devoto, |ubo-
dilno i s nastojanjem 6ini. F. Lastrid, od' 48.
1. T^UBODJELAN, b.
299
l^UBOHOTAN
Kako se |ubodilno more virovati. svet. 21t'. Ho-
ledi (se) duhovno i Jubodilno. 61t>. Koji }ubo-
dilno oce zivit. 116b.
2. J^UBODJELAN, |ubodjelna, adj. u Stuli-
cevu rjecniku : ,prostitutus'. — Posve nepouzdano,
vidi Jubodjelati.
J^UBODJELAlSfE, n. djelo kojijem se jubodjela.
— U Stidicevu rjecniku: ,luxuria, impudicitia'.
— Posve nepouzdano.
J^UBODJELATI, |ubodjelam, impf. u Stuli-
cevu rjecniku: v. |ubodjolstvovati. — Posve ne-
pouzdano, jer je Stulli i^omijesao ovaj glagol
s Jubodjejati.
1. ^UBODJELNIK, m- Jubodjelan covjek (vidi
1. Jubodjelan). — U istoga pisca (Jubodilnik) u
kojega ima i |ubodjelan. Glasoviti jubodilnik i
fiovik od milosrdja. F. Lastri6, svet. 137 1>.
2. i^UBODJELNIK, m. vidi |ubodjejnik. — U
Bjelostjencevu rjecniku : jubodelnik libidinarius',
V. loter. — Posve nepouzdano, vidi kod Jubodje-
lati.
]^UBODJELSTVO, n. u Stulicevu rjecniku:
,rQeretricium'. — Posve nepouzdano, jer je naci-
neno prema |ubodjejstvo. vidi kod Jubodjelati.
:]^UBODJELSTVOVANE, n. djelo kojijem se
jubodjelstvuje. — U Stulicevu rjecniku uz }ubo-
djelstvo. — Posve nepouzdano.
]^UBODJELSTVOVATI, Jubodjelstvujem, impf.
u Stulicevu rjecniku: ,scortari. prostare'. — Posve
nepouzdano, jer je nacineno od }ubodjejstvovati.
^.UBODJE^AN, Jubodje|ua, adj. vidi 1. Jubo-
djelan, isporedi Jubodjeje. — U istoga pisca xviii
vijeka (u zapadnome obliku) u kojega ima i Ju-
bodjelan.
a. adj. Koji s poniznostju Jubodijaom po-
vrativsi se zafali spasiteju. F. Lastric, od' 265.
b. adv. Jubodjejno. Ako im Jubodijno i dra-
govojno ne sluze. F. Lastrid, ned. iv.
LUBODJE^E, n. djelo Hi djela od jubavi (u
teoloskome smislu), vidi 1. Jubodjelan. — V istoga
pisca XVIII vijeka (Jubodilje) u kojega ima Jubo-
djelan. Da uzdrzaju teziuu oblasti svoje u nikom
poStenju i poniznu Jubodilju. F. Lastrid, od' 10.
Zagrli kriz s naj vedim Jubodiljem. 120. Vi§e
86 vrimena potrosi dan i nod u Jubodilju odedi
po crkva. 213. I brez svakoga devocijona, }u-
bodilja. 289. To imate ciniti ne kao silom, nego
dragovojno, niti za olacu i zaradi grdnog do-
bitka kogagodi vrimenitoga nego , secundum
Deum', zaradi Jubavi Bozje i Jubodilja svrhu is-
krni. ned. iii. Iziskivade, s kojom si ga od-
lukom ucinio, i nadi ce morebiti da si vise za-
radi dudaluka nikoga nego Jubodilja. 27. Slu-
2ite se, reko, nima s devocijonom i Jubodijem.
106. Za ne ispustiti blaga i bogastva zatvore
se vrata od Jubodilja. 128. Zasto je duznost nu
posvetit svakim Jubodiljem. 180. Imamo ga §to-
vati s naj vedim Jubodiljem. 255. Lazjivo pri-
kazivanje zdvora u ridma i u dili, navlastito do-
brote, devocijona i Jubodilja, koga u srcu ne
ima. 301. Idu na misu, primaju sakramente i
druga Jubodilja cine. 339. I mi smo bile mlade
i gospodicne, al' je u nama sjala poniznost i Ju-
bodilje svako. 3H9. Neharnost jesl vitar koji
prisusuje sebi vrilo od Jubodilja. 386. ^^ubodilja
i dobrije obicaja ne ostavi. svet. 54*. Stovati
s privelikim devocijonom i Jubodiljem slavno
porodenje Aegovo. lOOb.
J^UBODJEVNICA, /. vidi Jubodjejca. — Samo
u Stulicevu rjecniku: (u zapadnome obliku) Ju-
bodivnica ,libidinosa'. — Radi postana vidi Ju-
bodjevnik.
i^UBODJEVNIK, m. vidi Jubodjejnik, od cega
postaje tijem sto se -j- zamijenilo slovom v (zar
se kod toga imalo u misli: koji (ubi djevu?). —
isporedi Jubodjevnica i Jubodjevstvo. — U piri-
mjeru pisca cakavca xvi vijeka (u istocnome ob-
liku), a izmedu rjecnika (u zapadnome obliku)
u Vrancicevu (Jubodivnik ,libidinosus'), u Jam-
bresicevu (Jubodivnik ,libidinosu3'j, u Stulicevu
(Jubodivnik ,libiiinosus'). Ki si pridruzuje pul-
teno bludnicu, i ki pozejuje tuju virenicu, ki
bludna govori, ki se u nih sladi, ki takova tvori,
i ki o nih radi zrif, taknuf, miga'e zali Jubo-
devnik Btigu prigriSa'e sam sebi vrazdenik. S.
Budinid, ispr. 75.
]^UBODJEVSTVO, n. vidi Jubodjejstvo. —
Badi postana vidi Jubodjevnik. — Samo u za-
padnome obliku u jednoga pisca cakavca xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (Jubodiv-
stvo .libido' s dodatkotn da se nalazi u Habde-
licevu). Od duha Jubodivstva izbavi nas, Gospo-
dine. M. Alberti 332.
]^UBODOBJaOTAN, Jubodobrotna, adj. koji
lubi dobrotu. — U jednome primjeru xiv Hi xv
vijeka u knizi pisanoj crkvenijem jezikom, a otale
u Danicicevu rjecniku: Jubodobrotbub ,boni
amans'. Takova bo jestb dobrodetejb, Jubodo-
brotnyhb ubo vlecetb kb sebe, zlobnyihb ze sty-
deti se seje tvoritb. Glasnik. 11, 51.
1. ]^IJBODRAG, m. Satyrium L., neka bi{ka.
— isporedi 1. Jubidrag. — Samo u Bjelostjen-
cevu rjecniku: Jubodrag, trava ,sathyrium'.
2. J^IIBODRAG, »«. ime musko. — isporedi 3.
;^ubidrag. — U jednoga pisca xviii vijeka. Sla-
vogost i J^iubodrag, kozari. M. Katancid 45.
^UBODRUZJE, n. jubav druzena, druzevnost.
— U jednome primjeru (gdje je stari oblik Ju-
bodruzije i kao da znaci: razgovor s drugovima)
u knizi xiv vijeka pisanoj crkvenijem jezikom, i
otale u Danicicevu rjecniku (dobrodruzije ,socia-
litas'). Vbspominage i prbvoje ize vb svetej gor§
svoje raspetoje zitije, rabbskoje smerenijemb slu-
zenijemb sluzenije, junosbskoje stradanije, koso
hozdenije, kalnyje vlasenne ruby, neumyvenije,
stojanija obnostnaa, postenije ne Jubodruzijemfc
presekajemo, molitvu cistu, . . . Domentijan^ 116.
^UBOGLASAN, Jub6glasna, adj. u kojega je
mio, ugodan glas, — Slozeno od 1. Jub i glas.
— Samo adv. Juboglasno, s milijem glasom, u
jednoga pisca xviii vijeka. Vec prinesi (sviralu)
k ustim ter Juboglasno pivaj. M. Katancid 41.
I sviralu pismom Juboglasno minau. 57. — AH
u rukopisu xiii vijeka pisanome crkvenijem je-
zikom ima i adjektiv, kojemu nije dosta jasno
znacene (Juboglasbnt ,vocis amans, ni fallimur'.
F. Miklosid, lex. palaeoslov.^).
!^UBOGO§TA, /. itne selu u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist, bosn. 23.
1^UB0GEE§AN, Jubogresna, adj. koji jubi
grijeh. — U rukopisu xiii vijeka. Jubogre§bn-K
ipeccatorum amans'. F. Miklo§id, lex. palaeo-
slov.-.
J^iUBOHNIN, adj. kod mjesnoga imena (koji
pripada J^Atbohni?) u rukopisu xiv vijeka, vidi
u Danicicevu rjecniku: Jubohbninb, selu je Vudju
crkve treskavacke isla meda ,odb i^ubobnina' ne-
cega sto je u spomeniku odadrto. G(lasnik). 11,
135.
^jUBOHOTAN, Jub6hotna, adj. u kojega je
jubo (vidi 1. Jub) hocene, t. j. }ubav.
];iUBOHOTAN, a.
300
^UBOMOEA
a. adj. u dva pisca xvii i xviii vijeka. Go-
spodin Bog ne samo Jubi ga, dali kaze se toliko
Jubohotan, da nigdar nece najti otca ni matere
ni stvorenja jedinoga kd je tako zavezalo ].u-
bav|u drugoga. P. Eadovcic, nacin. 215. Da oao
ca nisan vridan mojon ino6u isprositi po tvojih
Jubohotnih sluzbenikov (sic) od tebe i po tebi od
sinka tvoga Boga moga mozem isprositi. 393.
Tebi biti jubohotan jost jedan pocetak i zaklad
spasenja. L. Terzi6 58.
b. adv. }ub6hotno, s jubavL — U jednome
primjeru xvi vijeka, a izmedii rjecnika u Stuli-
cevu {,amabiliter' s dodatkom da se nahodi u
pisca Zlatarica?). Racio se . . . u svakoj stvari
ne maiie od otca rojenoga u svih mojih dilih
naslidovati i u svakomu ludu cinenju korisno i
Jubohotno pokarati. Arch. f. slav. philol. 2, 722.
(1543).
I^jUBOJE; m. ime musko. — Od xiv vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu (,mannsname' ,nomen
viri'). ^uboje. Svetostef. hris. 34. Siub mu l^u-
boje. De6. hris. 34. Bojko Bratbhanb i ^ubojo.
86. Nikola ^uboje. 36. Bratb mu ]^uboje. 87.
;^uboje. S. Novakovi6, pom. 74.
LUBOJEVIC, m. prezime (po ocu T^uhoju). —
od XIV vijeka. I Ninoje i ^ubojevidi. Svetostef.
hris. 29. Beroje l^ubojovicb. Dec. hris. 6. 73.
Bozo l^ubojevi6. Nar. pjes. petr. 1, 354 (medu
predbrojnicima). Jo van ^iibojevic iz Uzica. ]^.
Stojanovid.
l^UBOJNA, /. mjesno ime xiv vijeka, vidi u
Danicicevu rjecnika: crkva je treskavacka imala
metoh ,u Prespe u ^ubovne'. G(lasnik). 11, 136.
!^UBOJNO, m. ime mu§ko. — Prije nasega
vremena. Spom. stoj. 185.
!]^UBOKA, /. ime domacijem zivotinama,
a. kokosi. Bastaj, Daruvar. D. Hire.
b. ovci. Bastaj, Daruvar. D. Hire.
^UBOKAST, adj. 6e}ade oblici }ubeznive §to
na jubav steze. M. Pavliaovi6.
^UBOKRVAN, |ubokrvna, adj. dragokrvan.
M. Pavlinovic. Bogo^uban, srcen, |ubokrvan. M.
Pavlinovic, razl. spisi. 124. Nase Jubokrvne
nade rasplinise se. 308.
^UBOKRVNOST, /. osobina koga sto je jubo-
krvan. ^^ubokrvnost u zadrugi nalici svjetlosti
u prirodi. M. Pavlinovic, rad. 172.
^^UBOLICI, m. pi. mjesno ime, vidi u Dani-
cicevu rjecnika: l^ubolidi, selo koje je kra| Stefan
Decanski dao Docanima, medilo je s Orahovi-
didima a meda im je isla niz SuSicu, a zaselak
im bjohu Bohorici. M(on. serb). 92. ,U Lubo-
lidihb'. 97. (1330). — Selo l^ubolici. De6. hris.
9. 76. Meda ^ubolidemb sb Orahovicidi. 11. 78.
Na putb koji ishodi iz I^ubolidb. 11. 78.
^jUBOMAMA, /. lubavna mama (bjesnilo) u
spolnome smislu. — Samo na jednome mjesta u
pisca Slavonca xviii vijeka. GrigiS prosto i slo-
bodno kako i ona prijubodinica, . . . kuga kudna,
krvnica prave didice svoje i sramota poStenoga
2enskoga plemona, zazivajuda jubomamu na ne-
dopustita, i govorodi: ,Non est vir in domo sua,
abiit via longissima' „Hodi, nije muz doma, oti-
Sao jost na dalok put". D. Rapid 114.
:^UB0MILAN, lubomilna, adj. (ub (vidi 1. }ub)
i mio; ako je ovako znaiene, kopulativna je slo-
iena rijed. — iVa jednome mjesta xvii vijeka.
Slasti jubomilne (a raju). D. Barakovid, iar.
127. ^ ./ / .J
1. J^UBOMIR, m. ime mn^ko. — isporedi ]^u-
bimir. — Ima i 6eL Libomir i Lubomir. — Od
XI vijeka (u latinskijem spomenicima), a izmedu
rjecnika a Vukovu (,mannsname' ,nomen viri').
,!^ubomiri comitis'. Doc. hist. rac. 106. (1076).
,]^ubomir iuppano de Sidraga'. 167. (1070—1078).
^ubomirb. S. Novakovid, pom. 74. ij^ubomir
Ivanovid. M. D. Milidevid, kraj. srb 91. ]^u-
bomir Hristid. 299.
2. l^UBOMIR, m. mjesno ime, vidi u Vukovu
rjecnika: kao kne2ina u Hercegovini u [ubin-
skom kadiluku. — Sad ime opcini. Statist, bosn.
107. S ^ubimira cini zvati zlu Danojlu vilenicu.
J. Palmotid 115. Od Zahuma, od Kanali, l^u-
bomira i Nevesine. J. Kavanin 23la. Od Tre-
bina i svega Zavoda, od ^ubina i od Lubomira.
Nar. pjes. vuk. 4, 435. Od Trebiiia i od !^ubo-
mira. 4, 506. l^ubomir, predijeje slavno porodom
Nemanida obijeteli. F. Jukid, zem}. 73. Poro-
dica Zotovic iz l^ubomira. V. Vrfievid, niz. 73.
Domadini opdine ^ubomira. 186. Od mesta koja
pomine samo Dukjanin prvo nam je na redu
, Libomir'. nema nikakve sumne da je to sadasni
predeo l^ubomir, Trebinu na severu. S. Nova-
kovid, obi. 25.
3. ^UBOMIR, /». i'leka bijka, vidi suncokret.
^^ubomir, planta maxima, chrysanthemum ^peru-
ianum (Durante), Helianthus annuus L. B. Sulek,
im. 213.
1. .^UBOMIRAC, Jubomirca, m. (ubomiran co-
vjek. — Samo ti Belinu rjecnika: ,pacifico, amico
di pace' ,pacific'Js' 534<i, i u Stulicevu: .pacificus*.
2. i^UBOMIRAC, ^iubomirca, mi. covjek iz J^u-
bomira (vidi 2. !^ubomir). Da su ^ubomirci
sustu istinu kazali. V. Vrdevid, niz. 190.
^^UBOMIRAN, Jubomirna, adj. koji jubi mir.
— U jednoga pisca xviii vijeka, a izmedu rjed-
nika u Belinu (fubomirni ,pacifico, amico di
pace' ,pacificu3' 534a) i u Stulicevu (,pacificus').
Da budu krotki, lubomirni, tihi. P. Knezevid,
csm. 184. Uda tilesna medu sobom |ubomirna
jesu. 331.
^UBOMIRIC, m. prezime (po ocu J^ubomiru).
— U spomeniku xiv vijeka. Gradoje l^ubomiridb.
De6. hris. 46.
l^UBOMIRSKI, adj. koji pripada mjesta ]^u-
bomiru (vidi 2. ^^ubomir). ^ubomirskijeh iz pla-
nina. J. Palmotid 115. l^ubomirski knez Mi-
rona. J. Kavanin 232*. Knez Jubomirski. V.
Vrcevid, niz. 189. — Ovdje je prezime pojsko i
amo ne pripada: Ov se ]^ubomirski Stanislav
zovise. I. T Mrnavid, osm. 62.
l^UBOMlSl^E, n. ime zaseoku u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist, bosn. 23.
i^UBOMOR, »». sollicitudo suspicioque amantis,
zelotypia, uprav bi bilo neugodno osjeiane du-
.^evno §to postaje od (ubavi, ali svagda znaii
kad ko \ubi (spolno) i boji se da lub^eno ce(ade
(ubi drugoga. — Nije rijec narodna nego se na-
hodi u pisaca poievsi od xviii vijeka (ali vidi i
jubomoran i lubomorstvo) ; izmedu rje6nika u
Belinu (,golosia' , zelotypia' 339*) gdje se naj
prije nalazi, i u Stulicevu (.gelosia' ,animi aegri-
tudo qua maxirae amantes laborant, quaque alios
amasios pertiraescunt' .s dodatkom da se nahodi
It pisca £)ordica?). !l^uboraoro klete i smede .sve
pastijorska dud odmede. N. Mardi 22. — I a Su-
lekovu rjrCniku: ,oiforsucht'. — U prenesenome
smislu. (Isus kaze) |ubomor obradajudi jednoga
lupeia. L. Radid 61.
J^UBOMORA, /. vidi lubomor. — U pisaca
nasega vremena. I kad bi nega ponekad jubo-
mora napala. Srp. zora. god. 1, sv. 6, str. 229.
^UBOMORAC
301
^iUBOPlTSTVO
J^UBOMORAC, lub6morca, ni. jubomoran co-
vjek. — U jednoga pisca xviii vijeka. Muz je
s druge strane sumnivac i Juboraorac. Ant.
Kadcic 487. — I u Sulekovu rjecniku: ,eifer-
siichtige, eifersiichtler'.
^jUBOMORAN, Iub6m6rna, adj. (o ce]adetu)
koji osjeea jubomor: (o drugome cemu) koji pri- I
pada Jubomoru. — Od xvii vijeka u pisaca, a \
izmedu rjecnika ti Belinu (lubomorni ,gelo3o'
,zelotypus' 339 ■ ; lubomoran ,mgelo3ito' ,zelo-
thypia correptus' '403*) i u Stulicevu (,geloso'
,aiiimi aegritudine laborans, qua amans alios
amasios pertimescit').
a. adj. ^^ubomornoj zasto smedi nije rau
mooi odoljeti. P. Kanavelic, iv. 193. — I u Su-
lekovu i u Popovicevu rjecniku: ,eifersuchtig'.
b. adv. lub6m3rno. — Izmedu rjecnika u
Belinu (jgelosamente' ,zelotice' 338b) i u Stuli-
cevu (,gelosamente' ,cuin ea animi aegritudine
qua amantes etc.'). Zarucnice za koju se on lu-
bomorno starase. A. Kanizlic, uzroci. 29.
l^UBOMORGITI, lubomorcim, impf. biti ]ubo-
morac, vidi lubomoriti se. — Nacineno u nase
vrijeme. — V Sulekovu rjecniku: ,eifersuchteln'.
^iUBOMORENE, n. djelo kojijem se ko \ubo-
mori. — Samo u Stulicevu rjecniku.
l^UBOMORITI SE, lubomorim se, impf. mu-
citi se od lubomora. — Samo u Belinu rjecniku:
jingelosire' ,zelothypia affici' 4033', i u Stuli-
cevu : V. lubomorstvovati.
J^UBOMORNIK, m. vidi Jubomorac. — U Be-
linu rjecniku: ,geloso' ,zelotypus' 339*, u Stuli-
cevu: V. }ubomoran; u Voltigijinu: ,geloso' ,ei-
fersiichtig*.
l^UBOMORNOST, }ub6ni6rnosti, /. osobina
onoga sto je jubomoran, vidi |ubomor. — Od xvii
vijeka u pisaca, a izmedu rjecnika u Belinu {]u-
bomornos ,gelosia' ,zelotypia' 339a), u Bjelostjen-
cevu (.zelotypia'), u Stulicevu (v. j.ubomor iz
Dordica), u Voltigijinu (,gelosia' ,eifersucht')
Ijiubomornos, vjeruj meni, ti uzroci sud nepravi.
P. Kanavelic, iv. 197. Strasne sumne, }ubomor-
nost, nepostene. A. d. Bella, razg. 247. Unu-
tarna Jubomornos. I Dordic, uzd. 43 Ali koje
se drace nahode u bludnosti? . . . Sledi govorit
receni Agustin : lubomornosti, zatjecana, ne-
miii, ... £). Basic (i4. Savisa |ubav iz koje iz-
hodi lubomornost. I. Velikanovic, uput. 3, 223.
Udovicu uzeti, koja je na lubomornost u nezinoj
sezdesetoj godini dosla. A T. Blagojevid, khin.
30 Sama ga zena !^ubica od lubomornosti oci-
tovala. M. Pavlinovid, razg. 88. ^ubomornost
dedova. u Nar. pjes. petr. 1, 305. l^ubomornost.
u 2, 47. — I u Popovicevu rjecniku: ,eifersuclit'.
— U prenesenome smislu. Benedikt dolazi u ovi
grad pogani, vidi na otaru Apola gdi sjedi ko
na svomu bozanstvenomu pristo|u, vidi da mu
se klana vas puk kako pravomu Bogu. Benedikt
tada planu vaskolik i uzozen, ko sfeti Ilija, Bo-
zjom lubomornostim ... V. M. Gucetic 216.
J^UBOMORSTVO, n. vidi lubomornost i |ubo-
mor. — V Stulicevu rjeiniku: v. Jubomor. —
vidi i : Prosti narod i ne zna sto je ,lubomor-
stvo', a kamoli da od ne pati, pa zato i nema
Bvoje prave narodne rijefi, no sastav|enu iz ,|u-
bav me mori'. V. Vrdevid, nar. prip. 209.
^iUBOMORSTVOVATI, Jub6m6rstvujem, impf.
vidi }ubomoriti se. — Samo u Stulicevu rjec-
niku: ,pp. e. amantium quorum alter suspiciones
in alterius animos excitat'.
:^UB6mUDAR, lub6mudra, adj. philosophus,
koji pripada filosofiji. — Nacineno po gre. cpi-
X6ao(fo^ i nalazi se samo u pisaca (kako i druge
rijeci od ove osnove). — Od xv vijeka (vidi lu-
bom^drt. F. Miklosid, lex. palaeoslov.^), a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (v. Jubomudarski s do-
datkom da je uzeto iz brevijara). — U istome
rjecniku ima i adv. }ub6mudro ,philosophorum
more, philosophico'.
^lUBOMUDARAC, jubomudarca, m. vidi }ubo-
mudrac — U Stulicevu rjecniku : , philosophus,
sapientiae studiosus' s dodatkom da se nahodi u
brcvijaru i s primjerom : Bjehu njeci Jubomu-
darci o dobrodjete|eh i zlonaravijeh tancini mnogo
iziskujud.
i^UBOMUDARSKI, adj. koji pripada jubomu-
dracima, vidi lubomudar. — Saino u Stulicevu
rjecniku (,philosophicus').
;^UBOMlJDRAC, Jubomudraca, m. vidi filosof.
— Postaje od lubomudar (vidi). — Od xv vijeka
QubomijdrbCb. P. Miklosid, lex. palaeoslov.-), a
izmedu rjecnika u Voltigijinu (,filosofo' ,welt-
weise') i u Danicicevu (lubomudrbcb , philoso-
phus'). Drevnyhb Jubomudrbcb. Okaz. pam. saf.
63. Obaliti po tlehu zabludjenje Jubomudrac.
I. T. Mrnavid, ist. 91. Umitje cini da covik
bude dobar lubomudrac. 145. Od cara Leona
filosofa, to jest ].ubomudraca. A. Kanizlid, kam.
5. ^ubomudraca Teorijana vice. 865.
l^UBOMUDRJE, n. filosofija. — vidi }ubo-
mudar. — xvi vijeka (Jubomfjdrije. P. Miklosid,
lex. palaeoslov. 2), a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,philosophia, sapientiae studium' s dodatkom da
se nahodi u brevijaru).
i^UBOMUDROST, }ubomudrosti, /. u Stulicevu
rjecniku : v. |ubomudrje s dodatkom da se na-
hodi u brevijaru.
^jUBONEISTOVAN, |uboneistovna, adj. ne-
istovan (pomamlen, mahnit) od jubavi. — U ru-
kopisu ovoga vijeka pisanome crkvenijem jezikom.
Hi slastotvorni ili otravojubivyj ili |uboneistov-
nyj . . . Starine. 18, 171,
^.UBOPISTVO, n. vidi Jubopitstvo. — U pisca
nasega vremena. Sam lijecnik cije je strucnacko
Jubopistvo bilo jako uzbudeno. Javor. god. 16,
br. 36, str, 566.
^jUBOPITAN, Jubipitna, adj. koji }ubi pitatt,
t. j. koji vrlo rado pita i hoce da sto obazna
(cesto u goremu smislu : kad mu nije potrebno
da ono sazna). — isporedi radoznao. — Po rus.
J1106011LITHIJH. — Od xvm vijeka u pisaca, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,curiosus' s dodatkom
da je rijec ruska).
a. adj. — Komp. : Jubopitniji, vidi naj prvi
primjer. Jedan kos |ubopitniji od drugi. D.
Obradovid, basne. 109. Svi su jako Jubopitni,
kako de se tamosna djola naj posle svrsiti. Sr.
nov. 1835. 172. Kako je Jubopitnoj popadiji. S.
Lubi§a, prip. 143. — I u Sulekovu i u Popovi-
cevu rjecniku : ,neugierig'.
b. adv. jub6prtno. — U Stulicevu rjecniku:
,curiose' s dodatkom da je rijec ruska.
:^UB0PiTN6ST, Jubopitnosti, /. osobina koga
sto je }ubopitan. — Po rus. .^roCoiiMTHocTb. —
U pisaca nasega vremena, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (,curio3itas, causas tractandi amor'
s dodatkom da je rijed ruska). Sva pokusevana
radi Jubopitnosti. Zbornik zak. 2, 94. — I u
Sulekovu i u Popovicevu rjecniku: ,neugierde'.
^iUBOPITSTVO, n. vidi Jubopitnost, isporedi
Jubopistvo. — Po rus. jik)6oiii>itctbo. — Od xvm
vijeka u pisaca. Izlisne {ubopitstvo mnogima
];iUBOPITSTVO
302
:^UBOSINA
na vred biva. D. Obradovic, basne. 109. Bludit
po bezdni vredni lubopitstva. L. Milovanov 114.
l^UBOPITSTVOVATI, |ubopitstvuJ6m, impf.
biti lubopitan, — Po rus. ^iiooonbiTCTBOBart. —
IJ Stulicevu rjecniku: ,curiositate duci' s dodat-
kom da je rijec ruska.
^^UBOPBEDA, /. na jednotne mjestu xviii vi-
jeka rijec nejasna znacena (preddne od jubavi?,
jtibomor?). Zmaj u cvijetju trovna gleda ne su
((ubavi) dari i milosti, a p^ko 'e ne }ubopreda.
J. Kavanin 4lb.
;^UB0Pu6e, n. jubav pilti (preveliko marene
za svoje tijelo). — Ima stari oblik |uboplbtije u
jednoj knizi xiv vijeka pisanoj crkvenijem je-
zikom, i otale u Danicicevu rjeiniku (juboplbtije
,Qimia corporis cura'). Koli roditejije moji vbsho-
tetb braku pricetati me, i |uboplbtiJ6mb udrb-
2anb ne dostignu takovaago zitijfi,. Domentijan*^
7. — Napisao sam gore znacene kakoo je Da-
nicic zabifezio (sto je i Miklosic primio), ali bi
moglo biti da uprav znaci ,amor carnalis'.
^jUBOPUTNOST, /. u jednotne primjeru xviii
vijeka, gdje nije isto sto |ubopuce, nego moSe
biti da je znacene: juba (nidi 1. lub) put, t. j.
lijepo tijelo. Mislito i promislite da ste prije lipo
i rumeno lice imali, pak smrt s procesom iliti
parbom jest vam svu lipotu otela, i jurve jest
izgub|ena, jere blida i mrsava smrbna farba jest
sasvim lice vase priobrazila. prije imali ste u
vama osobitu Juboputnost, avacije srce kako
s lepkom jeste mogli k sebi privudi; smrt pak
svukoliku va§u ugodiiost jest pravdaju6i se iz-
prila i dobila, za to ne samo drugomu nego i
sebi istomu jeste omrznuli i odurni postali. D.
Eapic 414.
]|jUBORODAN, |ub6rodna, adj. u Viikovu rjei-
niku: (u Boci) |ubazan (k drugima) ,liebreich,
zuvorkommend' ,humanus, comis*.
l^UBORVANE, n. vidi |ubavstvo, rvnost. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,zelo' ,studium, cura,
sollicitudo* s dodatkom da se nahudi u brevijaru.
!^UBOSAV, m. ime musko. — vidi ^juboslav.
— U Vukovu rjecniku : ,mannsname' ,nomen
viri'.
Ir-UBOSAVA, /. ime Sensko. — isporcdi ]^u-
bosav. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (jfrauenname' ,nomen feminae'). Sama
sebe ime izabrala J^ubosava Jankovid-Stojana.
Pjev. cm. 318b. [^ubosava. D. Avramovid 265.
IjiUBOSLAl^IC, vidi ]^ubasla].i6.
J^UBOSLASTAN, ^uboslasna, adj. voluptatum
amans. — isporedi juboslasce. — Nalazi se u
struskome jeziku xi vijeka i u crkvenome ruko-
pisu XIV vijeka (vidi F. Miklo§ic, lex. palaeoslov.-
kod |uboslastbm.), i u Stulicevu rjecniku (,libi-
dinosus' s dodatkom da je rijec ruska).
^UBOSLASCE, n. amor voluptatis, luxuria,
lubav (pohlepa za) slasti (uiivana, za uzivanem),
bludnost. — U knigama pisanima crkvenijem je-
zikom (sa starijem oblikom |uboslastijo), i u je-
dnoga pii^ca Dubroccanina koji upotrebjava ovu
rijei po crkvenome jeziku, ali u mlndemu obliku.
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (Juboslastje (li-
bido') i u Daniiicevu {{uboslaatije ,ainor volup-
tatis'). Da ne kako ^uboslastije mira sego kb mne
kosnuvSi se . . . Domontijan'>' 7. Hi slozi }ubo-
slastyja. Starine. 18, 171. Zafioti od roditeja u
}ubo8la56u putenomu. S. Rosa 172^.
:^UBOSLAV, m. ime mu§ko. — isporedi ^^u-
bosav i ;^ubislav. — xiv vijeka. D6db mu T^a-
boslavb. Ue6. hris. 88.
^^tJBOSLAVAN, Jiiboslavna, adj. gloriae avi-
dus, ambitiosus, koji ^ubi (zeli) slavu. — U Stu-
licevu rjecniku (,gloriae avidus' s dodatkom da
se nahodi u brevijaru).
LUBOSLAV^jE, n. gloriae amor, ambitio, oso-
bina koga sto je juboslavan. — U rukopisu xv
vijeka pisanome crkvenijem jezikom (^uboslavije
,gloriae cupido'. F. Miklosic, lex. palaeoslov. '■■'), i
u Stulicevu rjecniku (|uboslavje ,gloriae studium'
s dodatkom da je rijec ruska).
^iUBOSLOZAN, |ub6slozna, adj. koji ^ubi slogu
(Hi koji je u jubavnoj slozi?). — Samo na je-
dnome mjestu u pisca Slavonca xviii vijeka. Po
kojima ce miran i ^nboslozan zivot moc provo-
diti. B. Leakovic, nauk. 239.
l^UBOSTINSKI, vidi Jubostinski.
!I^UBOSTIN, m. ime plemenu u Crnoj Gori u
7iahiji rijeckoj. Glasnik. 40, 19.
LUBOSTINA, /. mjesno ime u Srbiji. — -i-
stoji mjeste negdasnega y.
a. manastir u okrugu jagodinskome. M. D.
Mili6evi6, srb. 184. vidi i Glasnik. 21, 43. Vb mo-
nastiri l^ubostiai. Konstantin fil. glasn. 42, 290.
Polozena bystb vb svojemb monastyri naricaje-
momb l^ubostyni (prije 1407). Glasnik. 28, 409.
b. mjesto u okrugu valevskome. I^iva u ^u-
bostini. Sr. uov. 1865. 152.
i^UBOSTINSKI, adj. koji pripada ^ubostini.
— Izmedu rjecnika u Danicicevu: |ubostynbskyj,
medu |udma koji po zapovijesti carico Milice po-
kazivase medu livocku bjelui i ,|ubostinski Judije'.
M on. Serb). 263. (1389—1405). mislim da su }udi
koje je manastir i^ubostina imao blizu Livo6e.
— I kod mjesnijeh imena : l^ubostiiiska Eijeka
u okrugu jagodinskome. ^iubostinska Reka. M.
D. Milidevi6, srb. 178. — Lubostinski Prnavor,
selo u okrugu jagodinskome. M. D. Milidevi6,
srb. 206. Drugdje je pisano l^ubostinski P. K.
Jovanovic 111.
l^UBOSTVO, n. vidi }ubovstvo i }ubavstvo. —
U dva pisca xviii vijeka (u prvoga moze biti i
pogreska mj. |ubavstvo). Boles zacic j.ubostva
dasti Bozje uvridene. A. d Bella, razgov 101.
Evo vam lubostva 101. Jest jeduo ,zelo', to jest
polep|ene i naglo |ubostvo svrhu dobra obdenoga.
M. Dobretid 208.
l^UBOSTJMpA, vidi Jubosumna.
^UBOSUMNA, /. vidi lubomor (uprav sumna
u jubavi). — U Belinu rjecniku: ,gelosia' ,zelo-
typia' 3.39'S i u Stulicevu : v. |ubomor. — I u
jednoga pisca Slavonca xviii vijeka, u kojega je
va] mj. -mn-. l^ubosumjo nega vrlo muco. M. A.
Rojkovic, sat. F8l>.
l^UBOSUMNITI, Jubosumnim, impf. biti {ubo-
sumniv. — Samo u Belinu rjecniku: ,ingolosire'
jzolothypia affici' 403'S i u Stulicevu: v. Jubo-
morstvovati.
l^UBOSUMNIV, adj. kojega muci lubosumna,
vidi Jubomoran. — ^' Belinu rjeiniku: ,geloso'
jzelotypus' 339'"' ; if Stulicevu: v. Jubomoran; u
Voltigijinu: ('i^^rty'e.^'^'omj }ubosumuiv ,geloso, sos-
pettoso in amore' ,eiforsiichtig'.
J^UBOS, m. im.e jarcu. F. Kurelac, dom. 2iv.
38.
^iUBOSa, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. Xiv.
38.
^jUBOSiC, tn. ime zaseoku u Hercegovini. Sta-
tist, bosn. 106.
I^UBoSINA, /. ime selu u Hrvatskoj u zupa-
niji modru^ko-rijeikoj. Razdije). 51.
];.UBOSKI
303
^.UBOVCA
]^UBO§Ki, ]^UB0§k6, vidi :^ubocki.
^j"UBO§TINE, /. 1)1. ime selu u Dalmaciji u
kotaru kninskome. Eepert. dalm. 1872. 42.
1. i^UBOTA, m. ime musko, vidi u Danicicevu
rjecniku: T^ubota, ime jednom od Vlaha koje kra}
Stefan Prvovjencani dade Zici: ,^ubota'. M(on.
Serb). 12. (1222—1228).
2. :^UBOTA, m. ime volu (koji je £ut i bijel
po gubici). F. Kurelac, dom. ziv. 25. D. Tr-
stenak.
^UBOTIC, m. mjesno ime.
a. vidi J^ubotidi.
b. poje n Crnoj Gori. Po lijepu po].u ^ubo-
ticu. Pjev. crn. 243*^.
];jUB0Ti6i, m. pi. ime selu u Hercegovini.
Schem. herceg. 1873. 220. — Na drugome je
nijestu pisano ]^ubotic. Statist, bosa. 105.
]^Ub6tIN, m. mjesno ime u Crnoj Gori, vidi
l^ubotin. S l^ubotina Stanko barjaktare. Nar.
pjes. vuk. 4, 78. I barjaktar Stanko s :^ubo-
tina. Pjev. crn. 310a.
i^UBOTINA, m. prezime. — U nase vrijeme.
Nikola ^jubotina. Sem. prav. 1878. 65. Danilo
!^ubotina. 78.
]^UBOTINA DRAGA, /. ime drazi u Hrvatskoj
blizu Sena. — xv vijeka. Na brigu mora v drazi
ka se zove Lubotina. Mon. croat. 159. (1495).
LUBOTINKA, /. vrsta jabuke. Dakovstina.
D. Hire.
l^UBOTIN, TO. ime selu u Crnoj Gori u na-
hiji rijeckoj. Glasnik. 40, 19. — isporedi l^u-
botin. — Od prije nasega vremena. ^ubotenb
(po svoj prilici stoji grijeskom k. mj. i, a nb moze
se citati n i n), S. Novakovii, pom. 137. S 'i^u-
botina Dura kapetana. Nar. pjes. vuk. 5, 82.
136. Na vojvodu Petra s ^ubotina. 5, 272.
Opremi je selu ^^ubotinu. 5, 359.
]^Ub6tINAC, ]^ub6tinca, m. covjek iz J^ubo-
tina. — isporedi J^ubotinanin. ](jubotinci na
glasu junaci. 5, 210. Pokupi mi liatom !]^ubo-
tince. 5, 321.
J^UBOTINANIN, m. covjek iz ^ubotina. —
Mnozina: ]^ub6tinani. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu: (pi. ^ub6tinani) covjek iz ^lubotina. Ceti-
nane i l^ubotinane. Nar. pjes. vuk. 5, 247. Voj-
voda Stanko (l^ubotinanin). P. Petrovic, gor.
vijen. 12.
J^UBOTINSKI, adj. koji pripada T^ubotinu.
Dobar junak serdar .^ubotinski. Nar. pjes. vuk.
5, 411. Vojvoda |ubotinski. 5, 464.
^iUBOTRUDAN, Jub6trudna, adj. koji jubi
trud, koji dragovo^no trudi. — U rukopisu 1574
god. pisanome crkvenijem jezikom (Jubotrudbni..
F. MikloSic, lex. palaeo-slov.^), i u Stulicevu rjec-
niku: jlaboris amans' s dodatkom da je rijec
ruska.
^iUBOTVORAN, ]ub6tv6rna, adj. koji tvori
jubav. — Na jednome mjestu xviii vijeka. Priko
mira |ubotvorne dobrote tvojo. A. Kanizli6, uz-
roci. 48.
1. J^UBOV, adj. koji pripada I^ubu. — U pri-
mjerima samo kod vijesnijeh imena; u Danici-
cevu rjecniku (^ubovb, §to pripada ^ubu koji se
inace ne spomiae). Vinogradb l^ubovb na Ogled-
nice. Mon. serb. Ill (1321 — 1336). U ^ubovu
crbkvb. Glasnik. 25, 273. (1348?). l^ubove drage,
livada. Marindol u Zumberku. D. Hire.
2. :^UBOV, /. vidi }ubav. — Od prvijeh vre-
mena, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. |.ubav
s dodatkom da se nahodi u bukvaru), u Vukovu
(vide Jubav), u Danicicevu (gledaj }uby). ;^u-
Ijovb i mirb shranesti mi prebyvajte. Sava, tip.
stud, glasn. 40, 163. Razgarajemb Hristovoju
luboviju. Stefan, sim. pam. §af. 3. Predivnuju
Jubovb. 29. Kb mnihomb lubovb imaje. Sava,
stef. pam. gaf. 1. Teploju provodb se |uboviju.
Mon. serb. 3. (1198'. Nimb milostb nasa dajemo
sa koristju i sa lubovju. 105—106. (1333 u po-
znijemu prijepisu). Da imb pomagate za moju
Jubovb. 158. (1357). Bi nihb hotenije i |ubovb.
178. (1368). Sto ni pise vasa jubovb. Spom. sr.
1, 8. (1.397). Odb kbda ni se moli vase plemen-
stvo vase radi |ubovi i dobre vo}e. 2, 81. (1423
prepisano 1424). ]^ubov uvodi. D. Obradovic,
sav. 9. Nareseni s vjerom, s ufanem i s |ubovi.
J. Matovic 470. Da cestitam zarufinicu tvoju, i
otvorim pravu ].ubov moju za tu nasu narodnu
gospodu. Nar. pjes. vuk. 5, 275 ^iubov bratstva
sajuz veze. Magaz. 1864. 81.
LUBOVA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv.
25.
LUBOVAC, jubovca, m. covjek (Bog u dru-
gome i^ri^njeru) sto jubi. — isporedi 1. Jubac i
Jubovnik. — xvii i xviii vijeka. Ni |ubovac de-
klicu milim okom pogleda. I. T. Mrnavic, osm.
146. Boze, Jubovce priciste cistoce ! L. Terzi6
203. Nece uljestit u krajevstvo nebesko meko-
putnici, |ubovci muzkoga tijela. D. Basic 22. I
ja 6u telae uzeti za moga zakonitoga jubovca.
Ant. Kad6ic 390. Bi li barem refiena dva ju-
bovca drzani bili dite odbraniti. 396. Matere
koje dopu§taju kceram imati svoje |ubovce izvan
zenidbe. 509.
LUBOVAN, jiibovna, adj. vidi }ubavan. —
Postaje od 2. |ubov. — Od prvijeh vremena, a
izmedu rjecnika u Belinu (vidi kod b), u Stuli-
cevu (,amatoriu3, cupidus' s dodatkom da se na-
hodi u *§. Menietica), u Vukovu (vide }.ubavan),
u Danicicevu (].ubovbnb ,dilectus; amicus').
a. adj. Kb Bogu |ubovbnaja deju§te. Sava,
tip. hil. glasn. 24, 180. Oba Hristovoju }ubovb-
noju streloju ustrejena. Domentijan^ 52. Vbsego
sbbora Bogorab |ubovbnaago Svetyje Gory. Da-
nilo 167—168. Mirbnyje i Jubovnyje glagoly.
179. Pise kra|evbstvo mi jubovbnomu si knezu
dubrovbcbskomu. Mon. serb. 40. (1253;. :^ubovb-
nomu mi prijate}u kralevbstva mi knezu du-
brovbCbskomu. 49. (1265). Nasoj lubovnoj hTa,t(j)i
i prijate}emb knezu i sudijamb i vlastelomb du-
brovbckimb. 177. (1368). i^ubovno pozdravje-
nije. 483. (1444—1460). Ne mari tac zlobit tve
ime |ubovno. S. Menceti6 115. Vi pak s |u-
bovnim ustrpjenem mene poslusajte. D. Rapic
428. Ijjubovna kletva. u Nar. pjes. here. vuk. 104.
I), adv. Jubovno. — Izmedu rjecnika u Be-
linu (,innamoratamento' ,amatorie' 406^) i ti Stu-
licevu (.amabiliter, amanter'). ;^ubovno poslase
svoje vlastele. Mon. serb. 367. (1432). Tko ne
bi jos volil zdruzit ju Jubovno? §. Mencetid 31.
Jeda ih nih vile ne g6ive |ubovno? 118.
^.UBOVATI, Jubujem, impf. s objektom |ubav,
vidi aSikovati. — U nase vrijeme u ugarskijeh
Hrvata. Nego mi se hode }^ubav jubovati. Jacke.
155.
I^jUBQVCA, /. vidi 2. Juba. — Postaje od \\i-
bov. — Akc. se mijena u gen. pi. |ubovaca. —
Od XVI vijeka (vidi c), a izmedu rjecnika u Be-
linu (,moglie, consorte' ,uxor' 492^), u Stulicevu
(v. Jubovnica s dodatkom da se nahodi u pisca
Dordica); u Vukovu: (s dodatkom da je stajaca
rijed) dim. }uba s primjerom iz narodne pjesme :
l^JJBOYGA
30d
iJ^UBOVIDA
Ne6e Pujo grosa ni dukata, ve6e iste Jepotu de-
vojku, tavnu noccu za vjernu |ubovcu.
a. vidi 2. }uba, a. Drugu jubovcu objubiti
svitovahu me. P. Zorani6 l^*. Morebiti mej de-
klami negova Jubovca bise. 11. ;^ubovnici s \u-
bovcami stajahu se. D. Zlataric 49*. ISegovu
pomoc svitlost, za |ubovcu da me vjeri. M. Div-
kovic, kat. 130. Bojnislavu J^ubica je za j.ubovcu
i zabavu jur podana. G. Palmotic 2, 267. ]^u-
bovci je bol velika zgubit svoga ].ubovnika. P.
Vitezovic, cvit. 123. Zna jubovca da nij' vri-
jedna skrit plam. J. Kavanin 253a. Slidicu moje
Jubovike i |ubovce. A. d. Bella, razgov. 118.
Dok je bila mlada, bi |ubovca svega grada. . V.
Dosen 122*. — Po nesto u prenesenome smislu,
0 zivotini. Tak dva bika u planini, kad ih }uven
bijes uhiti, mukaju strasuoj u vrlini, ovi onega
iste ubiti . . . Jubovca ih gleda iz stada, ka je
od boja uzrok nima, I. Gunduli6 358.
b. vidi 2. }uba, c. — Vrlo cesto u narodni-
jem 2}jesmama (i s pridjevom vjerna). Evo Ne-
fele, |ubovce prve me. F. Lukarevid 224. Gdi
svaki cestit prem zagrlit vrat ima Jubovcam
drazijem, sinovim milima. I. Grundulii 14. Po
gadu se i smradu tuku6i skitaju (^udi), a za
cistu i mladu |ubovcu ne baju. 147. Ohaj se
od vila ke ti su s prikora, Jubovca tva mila vapi
te iz gora. 166. Milos tva cestita gospoje od
koljena plemenita za |ubovce isti tvoje. 306.
Jedan (car) s cudom neizmijerne tve kripo3ti
6iJ6m zamjeri, za Jubovce da ti vjerne dvije kra-
}ice, carske kderi. 315. Ne robina, neg |ubovca
ona je nemu sad jedina. 541. Sto je covjeku
korisnije ueg |ubovca blage 6udi? (jr. Palmotid
1, 333. Ti (Junone) }ubovca kra|a od nebi. 2,
79. Nasijema ih }ubovcami odvedimo za robine.
2, 396. S drazijem se sinovima i s |ubovcom
razdijeliti. P. Kanaveli6, iv. 143. Buduci je ve-
cekrat pitao za negovu Jubovcu. K. Ma^arovi6
98. David bjese steko za |ubovcu h6er Saulovu.
I. Dordid, salt. x. Dali 6u se u meku odru ja uz
}ubovcu pokojiti? xv. Vitez mlad . . . ki gre
uresen iz primila svo'e |ubovce stana i krila.
54. I negova t' bi |ubovca crno ruho pronosila.
Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 9. Ustani se, jubovce,
od tvoje mekahne loznice. 1, 19. Mi cemo ku-
§ati na§e vjen6ane Jubovce. 1, 28. §to ucini,
Jubovce, vidio ti Bog veliki! Nar. pjes. bog. 50.
Da §to otet sam ne moze, Jubovca mu pripomoze.
V. DoSen 67b. Qvi imase za namijenenu sebi
Jubovcu Ester. S. Kosa 14^. Elizabeta... bila
je Jubovca Zakariji svetiteju. 26*. Vec mu saje
mite i darove i daje mu dercu za }ubovcu. And.
Ka6ic, razg. 32*b. Ko bi moga osvetio Luku,
dala bi mu Lu6ino imane ... a ja bi mu za }u-
bovcu bila. 313b. Da povrate srbkine lubovce.
J. Krmpotid, pjesma. 5. Kada pa§a Fatu razu-
mio, . . . uze Fatu za svoju |ubovcu, ufiini je
mladom paSinicom. Nar. pjes. vuk. 1, 565. To
je Jovo Anu poslusao, uzeo je za vjernu Jubovcu.
1, .566. I vjenca je sebi za Jubovcu. 2, 115.
Ve6 daj mene tvqju vjeru tvrdu, da 6ea mene
uzet za jubovcu. 2, 377. Pokloni mi §6ercu za
Jubovcu. 2, 388. A Jubovce osta§' udovice. 2,
561. Oblazi ga mati i sestrica, a jubovca od
stida ne mogla. 3, 528. BoXja pomod, Krstova
tubovco ! 4, 96. Mnoge ti si majke ojadio, a Ju-
(ovce u rod opremio. 4, 393. Ne 2eni se u Ro-
bjine grade, da ne uzmoS sele za Jubovcu. Nar.
pjes. istr. 1, 20. Ako mu da 66er za lubovcu,
i car mu boz odgovora obeda. Nar. prip. vuk.-
268. A sreda mu carska Surovala, jer mu kdercu
ima za jubovcu. Osvetn. 1, 9. S Bogom reko
djeci i jubovci. 7, 66. — Kao da je obidnije
znacene mlada zena istom dovedena (all da to
nije svagda tako vidi se po primjeru Nar. pjes.
vuk. 3, 528, vidi sprijeda, gdje se tako zove Ha-
sanaginica, a ona je imala i djecii), vidi : Skoro
sam so junak ozenio, ostade mi u dvoru Jubovca
ni jubjena niti milovana. Nar. pjes. vuk. 4, 20.
isto ce biti i u ovijem primjerima u kojima je
vjerena fipak moze stajati mj. vjerna) Jubovca:
Jednog zali majka i sestrica, a drugoga vjerena
Jubovca. Nar. pjes. vuk. 1, 405. Ja sam tvoja
vjerena Jubovca (na drugijem mjestima u istoj
pjesmi }uba i nevjesta). 3, 355. E ja imam vje-
renu Jubovcu. 4, 190. isto je i ovdje : Nejma tko
dat tridest Jubovacah (prije u istoj 'pjesmi ne-
vjestah). Pjev. crn. 35b. — U metaforickome
smislu, Na§ Benedik bozanstveni . . . komu svoj
red cas uzmnaza jak Jubovca nad svijem draza.
I. Dordic, ben. 104.
e. vidi 2. Juba, d. — 3Ioze biti takovo zna-
cene u ovijem primjerima: Hrabar s konem dode
po svoju Jubovcu §. Mencetid — Gr. Drzid 507.
Prim' na ruku prsten ovi, ter Jubovca moja se
zovi. M. Divkovic, kat. 137. Bisernicu za Ju-
bjenu vjerenieu i Jubovcu davam tebi. G. Pal-
motid 2, 272. Korevskoga Jubovca sam. P. Sor-
kodevid 591*.
d. vidi 2. luba, e. — U ova dva primjera
smisao je taki, premda se govori kao o pravoj
zeni (vidi i primjer u Vukovu rjecniku) : Daj ti
mene tvoju milu snahu jednu uodcu za vjernu
Jubovcu. Nar. pjes. vuk. 2, 335. Podaj de mi
svoju milu snasu ovu nodcu za virnu Jubovcu.
Nar. pjes. marjan. 3-
^jUBOVCICI, m. pi. ime selu u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist, bosn. 10.
l^UBOVICA, /. vidi Jubovca, b. — U narodnoj
pjesmi XVIII vijeka. Ako ti sam, moj brate, lu-
bovicu vjendanu Jubio . . . Nar. pjes. bog. 110.
1. ^UBOVIC, m. prezime (po ocit J^uhu). —
Naj cesce se pominu (osobito u narodnijem pjcs-
mama) begovi ^jubovidi. - U nase vrijeme. A
Jubovca bega ^ubovica. Nar. pjes. vuk. 1, 460.
Vezak vezla I^ubovida Fate. 1, 562. Zdravo su
ti devet l^ubovida 1, 564. Krasni dvori T^n-
bovid-spahije kod onoga sera Nevesina. 3, 434.
Veli nemu ^^ubovica kada. 3, 438. Preprodade
begu J^ubovidu. 3, 462. Gospodaru, beze l^ubo-
vidu ! 3, 466. Ugleda ga J^ubovidu bego. 3, 536.
A pred liima !^ubovicu bego. Pjev. crn. 21*.
Cerca mila bega l^jubovida. 145*. Kako vide
boga IJjubovida. Ogled, sr. 72. Pod bijelu kulu
l^ubovida. 91. A na ruko bega ^ubovida. Nar.
pjes. juk. 478. Gdjekqji (bosanski begovi) jos
imaju stara srpska podrijetla, n. p. ^ubovidi,
Vidaidi, . . . Vuk, rjecn. kod spahija. Znatniji
bezi u Bosni jesu: Babid, . . Ijjubovid, ... F.
Jukid, zemj. 142. — l^iubovid. Boca 16. — I kod
mjesnoga imena, prije nasega doba. l^ubovida
selo. S. Novakovid, pom. 137.
2. ;^UB0Vl6, m. imc dvjema zaseocima u Hr-
vatskoj u zupaniji liiko-krbavskoj. RazdijeJ. 31.
^lUBOVltSKI, adj. koji pripada l^ubovidi,
vidi u Daniiicevu rjeiniku: Jubovidbskyj, bila je
i^upa ,Jubovidbska' u kojoj jo selo Jabudnu sa
zaseokom Crnim Vrhom dao Dedanima kraj Stefan
Dedanski. M(on. serb). 96. (1330). moze biti da
je bila na rijeci l^ubovidi koja utjede u Drinu
blizu Sokola u Srbiji. — I u nase vrijeme l^u-
bovidsko Vrelo. M. D. Milidevid, srb. 520.
^iUBOVIDA, /. ime rijeci u Srbiji koja dijeli
uzicki okrug od va(evskoga i podrinskoga. M. D.
Milidevid, srb. 518. 520. — I u Vukovu rjei-
IjiUBOVIDA
305
];.UBOVNIK, a.
niku: rijeka u nahiji sokoskoj, utjece u Drinu.
— Ima i selo ^ubovida (vidi ^ubovija).
]^UBOVIJA, /. ime varosici (i skeli gdje se
prelazi u Bosnu) u Srbiji u okrugu podrinskome
(K. Jovanovic 134) blizii rijeke Lubovide. — Ista
je rijec sto Lubovida. ^jubovija, 2 sata od Sre-
brenice, mjesto od sastanka sa Srbijom i skelorn
na Drini. F. Jukic, zem|op. 44. ]^ubovija, va-
rosica u srezu azbukovackom na Drini vise utoka
Qracanice, a nize usca recice Lubovide u Drinu.
ima selo l^jubovida, a ovo je skela l^ubovija (me-
stani zovu ovu varosicu ,^ubovija' umeksavajuci
ono ,d' koje se izgovara u imenu sela ^ubovide)
^de je prelazak u Bosnu. M. D. Milicevic, srb.
562 — / kao ime rijeci. Poslato G. Milutinu,
da ukloni rob|e sve amo do jedno, cak u pla-
ninu di je izvor ^ubovije. Protok. pis. pr. M.
Nenadovida. 99.
LUBOVIJSKI, adj. koji pripada T^uboviji.
Lubovijska (opstina). K. Jovanovic 134.
l^UBOVINA, /. ime mjestu na otoku Krku. —
XIV vijeka. Crkvi s(veta)go Spasa v ]^ubovini.
Mon. Croat. 43. (1375).
^UBOVIT, adj. vidi jubovan. — U jednoga
pisca cakavca xvi vijeka, a izmedii rjecnika u
Stulicevu (v. Jubovan s dodatkom da se naJiodi
u istoga pisca).
a. adj. Bud vsem jubuvita uteha v zalosti.
S. Budini6, sum. 25L>.
b. adv. }ub6vito. — U Stulicevu rjecnikti:
V. |ubezj.ivo.
]^UBOVKA, /. vidi |ubovca. — U nase vrijeme
(po zapadnijem krajevima). Zarobi mu sijeku i
}ubovku. Nar. pjes. juk. 95. A vjenca je sebi
za jubovku. 560. Stani s mirom, tursko momce
mlado ! da bi znao, cija sam |ubovka, gleda' bi
me, ostavia bi me: sele jesam Zmaja Ognenoga
a |ubi sam nojaka Sekula. Nar. pjes. istr. 1, 67.
i^UBOVNICA, /. zensko cejade sto jubi Hi sto
je }ub(eno. — isporedi |ubavnica. — Od xvi
vijeka (vidi d), a izinedu rjecnika ii 3Iikajinu
(Jubovnica, jubitejica ,amatrix, amasia'), ii Be-
linu (,amanza, donna amata' , amasia' 69^; ,iu-
namorata' , amasia' 406''), u Bjelostjencevu (,ama-
sia', V. |uba), u Stulicevu (,amans, amatrix, ama-
sia, dilecta'); u Fm/covm: (po krajini negotinskoj ;
a Vlasi onuda kazu ,jubovnica') ,geliebte' , ama-
sia'. [vide milosnica].
a. vidi 2. Juba, a. l^ubav po narodbi Venere
majke svoje ostavlenu Jubovnicu nevidena vi-
deno pomoze. I. Guiidulic 3. Cujte, izdana |u-
bovnica u pustome sama kraju kako uzdise. 5.
Ah! na ovo Ii bludnos tvoja dovela me, izdav-
nice, ka pod slikom od pokoja dvorne i blage
j.ub(jvnice na sluzbu me tvu zapisa, dokli iz
mene krv isisa! 220. Sluzec Stanku neharnicu
svoju dragu jubovnicu. M. Gazarovi6 85. Ah
kako se, o Snjeznice, od prihude ubojico Jubov-
nica draga ufiini! G. Palmotic 1, 73. Jer kad
jodno mlado dijete uzme za svu Jubovnicu jednu
hudu vilonicu ... 2, 28. Kad cu ove rijeci mile
zatravjena Jubovnica ... P. Kanaveli6, iv. 76.
^l^ubjah, ali jos ne smijah |ubovnicom zvatimene.
I. Dordic, uzd. 20. Medu sobom se sladko za-
jubise ko |ubovnik s Jubovnicom. V. M. Gu-
cetid 137. Mladid koji nije mogao trpiti jedan
dan da ne vidi svoju Jubovnicu. D. Rapic 93.
— I u prenesenome (mctaforickome, teoloskome)
smislu. Neizmjerno od bolosti zatravjona Jubov-
nica. I, V. Bunic. mand. 31. S. Katarina od
Sijene kriz sveti cvijelec zagrlila, na komu visi
ne vjerenik, pjesan. Zatravjenu |ubovnicu oci
moje razgleda'te s uzdasima placnu u lieu i mi-
linje noj ima'to. I. Drazi6 44. ]^ubovnica ona
od Boga. I. Dordic, uzd. 3. Primimo se svjeta
koga obcase davati ova |ubovnica srea Jezusova.
I. M. Mattei 157. Jedna od Jubovnica bozan-
stvenoga onoga srca. 225. ^ubovnice moja (b.
d. Marija). M. Jerkovi6 48. K sveboj, k svetoj
kolijevcici Gospodina porodena, uput'mo se |u-
bovnici, |ubav vjefina gdi 'e stavjena. I. Drazi6,
proslav 49. i o dusi. Er je visni pun sladosti
svakoj dusi Jubovnici. I. Dordic, salt. 337. —
0 iivotini (moze pripadati i pod h u metafori).
Kosuta ga (jelena) slidom slidi, Jubovnica izce-
znuta. I. Gundulic 554.
1). vidi 2. |uba, c. Pribjeze k utocistu od
Ester, priblage i kriposne krajice, poctene \n-
bovnice kraja Asuera. A. Gu6eti6, roz. jez. 202.
Volim mila Jubovnica mlada kraja ja se zvati
neg bit mrazna hotimica. G. Palmotid 1, 82.
Nadi meni kugod mladu Jubovnicu, i ovi junak
da se ozeni. 2, 351. Ako ti sam, moj brate, Ju-
bovnicu vjencanu Jubio. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 27. Ke de (djevojcice) stavnoj bit ti u vjeri
dobrovojno Jubovnice. P. Sorkocevid 577^.
C. kao zarucnica, isporedi 2. Juba, d. — Samo
u jednome primjeru (u metaforickome, teoloskome
smislu). Zato ju du srca rada prstenovati ju ovdi
sada, da je moja vijernica, tere prava Jubovnica.
M. Divkovid, kat. 137.
d. uapce zensko ce^ade (Hi sto se ima u misli
da je takovo) sto jubi. Ubostva i priprostosti
Jubovnica. B. Gradid. djev. 70. U Boloni bise
udovica Jubovnica reda nasega. B. Kasid, in. 82.
Crikva Bozja narednica i Jubovnica od istine.
M. Bijankovid 89. Od ove ti tastine Jubovnica
kad hod biti. A. Vitajid, ostan. 335. Negda
slijepa pri Jubavi od uresa telesnoga Manda-
lijena, svoga lica zatravjena Jubovnica. I. Dor-
did, uzd. 34.
:^UB6vNICICA, /. detn. Jubovnica. — U Stu-
licevu rjecniku.
I^UBOVNICIC, m. dem. Jubovnik. — Satno u
Stulicevu rjecniku: ,amasius, dem. vel amator-
culus'.
IJjUBOVNICIN, adj. koji pripada jubovnici.
— U Stulicevu rjecniku.
l^UBOVNICINSKI, adj. koji pripada jubov-
nicaina. — U Stulicevu rjecniku: ,amasiarum,
ad amasias spectans'. — nepouzdano.
l^UBOVNICKI, adj. koji pripada ]ubovnicima.
— U Stulicevu rjecniku: ,ama9iorum, ad ama-
sios spectans'.
J^tTBOVNIK, m. covjek sto ]ubi. — isporedi
1. Jiibac i Jubavnik. -- Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Vrnncicevu (,amans'), u Mikajinu (Ju-
bovnik, koji Jubi ,amans, amator, amasius'), u
i^e/JKW !,amanto' ,amans' 69*; ,innamorato' , ama-
sius" 406''; ,afft>ttionato, quegli che porta affet-
tione' ,aman3' 4.3*i), u Bjelostjencevu ( amasius,
catamitus'. v. Jubitel), u Jambresicevu (, amasius'),
u Stulicevu (,amans, amator, amasius'), u Volti-
gijinu (,amatore, amoreggiatoro' ,liebhaber'); u
Vukuvu: ipo krajini negotinskoj ; a Vlasi onuda
kazu .jubovnik') ,der geliebte' ,amasius'. cf. [vide]
Jubavnik.
a. u spolnome smislu, covjek sto je zajubfrn
u zensko crlade. — isporedi Jubavnik, b. Znaj
dobro, ja on bih, moj vence biseran, Jubovnik,
koga dih, i sluga priveran (pise Pariz Eleni).
H Lucid 193. Nasadci ovoga na zemji pastira,
Jubovnika svoga, ranena . . . M. Drzid 116. Vilo,
vilice, tvoj rob, tvoj sluga, tvoj suzan, tvoj
20
:^UBOVNIK, a.
306
]^UBOVNOST
vjerni |ubovnik. 125. Prilikami straSnimi od
starih mimosnih |ubovnikov. P. Zoranic lb. Boj-
nice hrabreni, ako zvir ustrili, bocu da s' ti
meni |ubovnik moj mili. D. Ranina 19b. ]^u-
bovnik veci dil, koji su hva^eni, na dvoru jesu
bil' Juveno smam|eni. 31*. Naj prvo 6u, }u-
bovnika da izberes, pak ob^ubis. M. Pelegri-
novid 171. Buduci ob].ubio Dalidu koja bjese
sagrijesila s mnozijema i razlicijema Jubovnici.
A. Gucetic, roz. jez. 188, Naj Ijepsa se vila
daje naj grdeinu u prilici; ke ufane vede ostaje
nami, o verni |ubovnici? I. Gundulic 165. ^jU-
bovnik sramezjiv. 253. Na skladanje vele medno
kon spijevoca ].ubovnika od razlicijeh zvijeri
ujedno kupjase se mnoz velika. 313. Pri carici
srca tvoga (Kleopatri) svega svijeta carstvo
ostavi (Mark- Antonio), ter jubovnik boji s toga
neg' vojvoda ti se objavi. 371. !^ubovnika nih
(djevojke) mnoz zudi. G. Palmoti6 1, 131. Zenska
dika Jubovnika zlo pogubi, koga rana. 1, 189.
Eeci joj da sve grcke vile i kra|ice pune hvale
Jubovnike svoje mile na ovi su boj poslale. 1,
155. Uz Ijepabna Jubovnika lijepu |ubi ostaviti.
1, 254. Znam da je ].ubav tva velika; vele veca
nu ce biti, kad |ubjena ^ubovnika vjerno uz-
budes posluziti. 1, 292. Vjeruj, brace moj |u-
bjeni, vjeruj, dragi jubovnice, Bozje od ruke od-
redeni moj cestiti vjerenice ! 2, 239 — 240. Da
zlocudni ].ubovnici prime nauke vjekovite, u
kakvoj se drze dici lijepe dikle plemenite. 2, 391.
Sudec da je veca ne cas, slava i dika, kad veci
broj smamila je od izpraznijeh jubovnika. I. V.
Bunic, mand. 4. Izgledajte se u telesne Jubov-
nike koji sto ne pale za }ubav ispraznu ! V. An-
drijasevic, put. 13. Pobjeze s Gazonom ne }u-
bovnikom. K. Magarovic 38. Suze ke prolije
mnoz razcvi|enijeh |ubovnika. J Kavanin 37^.
^^ubovnici nareseni s posetajim razbludnijeme
klaiiaju se ozdal meni. I. Dordid, uzd. 22. Kad
hoce ukazati |ubav . . . novoj vjerenici zatra-
v|eni koji |ubovnik ... B. Zuzeri 51. Ne znam,
jeste li igda zavjerili da je stvar razlicna ne
malahno bit prijate} i bit Jubovnik. 111. Medu
sobom se sladko zajubise ko Jubovnik s }ubov-
nicom. V. M. Gucetid 137. Kad uzgleda mati
kder, za koju ne pokarat kad primase darove od
Jubovnika ... D. Basid 153. !]^ubav ili nabodi
ili cini |ubovnika sebi slidna. 201. Ova svojim
Jubovnikom za niko vrime zivila. I. Velikanovid,
prik. 4. Ivan, |ubavnik Margaritin. 8. Kazi,
Rado, kazi brati, kol'ko imas Jubovnika? Nar.
pjes. vuk. 1, 340. — U ovijem primjerima stoji
Jubovnici )nj. Jubovnik i |ubovnica. Evo drazijeh
jubovnika (Baka i Arijndne). I. Gundulic 59.
O tisudu tisud krati dobrosrecni Jubovnici, ki,
6im od vas jedan pati, obadva ste udionici! P.
Sorkocevid 592*. — Metaforicki. Duso moja, sa-
grijesila si s vele |ubovnika. I. Drzic 372. Visnu
|ubib ja znanicu i odavna nu isko sam, za imat
je yjerenicu ku srdano zudio sam, nu |ubovnik
ne Ijeposti udinih se od mladosti. I. Akvilini
221.
b. zarudnik, vjerenik; takovo je znacene u
ovome primjeru: Da zarudnica posli zarudena
dojde u poznaiie da je nezin |ubovnik puteno
sagrJSio z drugom . . . M. Dobrotid 430. a moze
biti i u ovome (i u kojemu kod a): Dva Jubov-
nika oko jedno zarudnice ne mogu se sloziti. S.
Margitid, fala. 207.
C. muz. Ako zeli§, moja kruno, vojnu biti
draga )uba, ... To li te je vratit ze}a Jubovnika
8 duga puta, nosi bilja oko skuta, ko'e se zovo
vratizoja. A. Cubrauovid 146—147. Zoro lijepa,
zoro bijela, hodi vedra, hod' vesela, Jubovnika
starca ostavi. I. Gundulid 28. Tu dobode jos
gospoje od liposti sve zamijerne, ke na svijetu
blage i vjerne s Jubovnici svojijem stoje. 117.
Kako i mlada udovica koja mi je Jubovnika u
nevrijeme izgubila. Nar. pjes. bog. 79.
d. uopce covjek sto jubi, naj cesce u teolos-
kome smislu, ili o Bogu sto jubi covjeka Hi o
covjeku sto lubi Boga. (On je) Jubovnik praved-
nikov. A. Vitajid, ist. 520. Ne bi bila draga,
pace mrzka vjecnem Jubovniku. J. Kavanin
518b. Sam Bog jest oni pravi prijatej, oni virni
Jubovnik. A. d. Bella, razgov. 232. jubovnik
nebeski Jezus. L. Eadic 11. A tolici i ne spo-
menu se o Jezusu. o kraju vjecne slave, o spa-
sitejunihovu i gorudemu Jubovniku. I. M. Mattei
127. Bog Jubovnik Judi. 128. Srce privjernoga
moga Jubovnika Hrista Jezusa. 269. — l^ubav
(Bog) koja sve djeluje i sve hrani, ter Jubjena
Jubovnika namiruje u Jubavi svoj blazena. I.
Gundulid 211. On de svoje Jubovnike Jubit. A.
Vitajic, ist. 518b. Ti tve cuvas Jubovnike (o
Boze). I. Dordid, salt. 484. Nedospitni vir od
blazenstva od koga ima bez sumle biti cestiti
dionik svaki Bozji Jubovnik. A. d. Bella, razgov.
208, Zestok Jubovnik prema visnemu, I. Dordid,
uzd. III. Eece Isukrst: „Nije bijeg da je ko
pravi moj Jubovnik er se meni poklana". A.
Kalic 241. — amo pripadaju i ovi primjeri, ali
u nima moze biti i znadene kao kod a, u meta-
forickome (teoloskome) smislu; u nekijem moze
biti i pasivno znacene (Jubjen) kao sto je bez
sumne u naj zadnemu primjeru (Knezevieevu) :
Da moja dusa ino ne uzjubi nego samoga tebe
kako sve istinoga i pravoga Jubovnika. A. Gu-
cetid, roz. jez. 98. Pozna zejna Jubovrica /ilfan-
dalijena) Jubovnika (Jezusa) svoga tade. G. Pal-
motid 3, 205b. o slatki Jubovnice moj i duse
moje (Isuse) ! M. Jerkovid 41. Zasto li sam
ostavila tebe, visiii Jubovnice? I. V. Bunic, mand.
10. Nemilo raspese na kriz tvoga Jubovnika
Isukrsta. V. M. Gucetic 36. Gospodine Boze,
sveti moj Jubovnice ! L. Radid 99 Ah duso
krstjanska, ako si prava luba ovoga Jubovnika
(Isusa) ... D. Rapid 483, Vidi Ivana ucenika
Isusova Jubovnika, P. Knezevic, muka. 12. —
Bise grad Malaka veoma Jubovnijek sfetoga oca.
B. Kasid, fran. 160. — Isti Bog iz pocetka bi
Jubovnik od djevstva. B. Gradid, djev. 11. ]^u-
bovneci pokore. o. Budinic, sum. 58*. Jezuse,
pravi Jubovnice Jucke naravi ! A. Gucetic, roz.
mar. 230. Od ovijeh djela i potreba od tijela
obradase se na pomod od duSa; kod ovijeh se
zaludu kazu misaoni i Jubovnici oni koji nehaju
u iskrnijeh potrebe od tijela. ere malu vjeru
odkriva u sebi da Jubi druzijeh spasenje du-
hovno koje se ne vidi, oni koji malo ili nista
haje u nih nevoje telesne. B. Kasid, fran. 106.
(Pricestenje) plodi u dusi mir, veselje, radost za-
mijernu Jubovnikom sfojijom, zrc. 148. Clovi-
caskoga spasenja Jubovnice. M, Alberti 253. Ti
si (Boze) Jubovnik srca distih. M. Jerkovid 13.
KraJu od distode i Jubovnide od divstva, 76,
^lUbovnici od fiasti bozanstvene. M, Bijankovid
84, Nu zrcalo toj gledajte, Jubovnici svijeta
ovoga, A. Vitajid, ostan. 118. l^ubovnik mu-
drosti ,filosofo, huorao intendente di filosofia',
A, d. Bella, rjecn, 31()!v. Svijeta Jubovnici nek
idu daledo. A. Boskovideva u I. M. Mattei 357.
e. vidi Jubavnik, a. Prijateju, Jubovnide. I.
A. Nonadic, §ambek. 20.
;^UBOVNIKOV, adj. koji pripada \ubovniku.
— IJ Stulicevu rjeiniku.
J^UBOVNOST, f. osobina cega sto je }ubovno,
l^UBOVNOST 307
jubav. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,amor, be-
nevolentia, dilectio'.
j^UBOVO, n. mjesno ime,
a. zaselak u Hercegovini. Statist, bosn. 12-4.
b. n Hrvatskoj, dva zaseoka u zupaniji licko-
krbavskoj. Razdijo^. 30 33.-
]^UBOVSKI, adj. kod injesnoga imena, vidi u
Danicicevu rjecniku: ^jubovbskyj, selu je Vucju
crkve treskavacke isla rneda ,vb Xiubovbskyj
Dolb'. G(lasnik). 11, l35. cf. ^^jjubovbstica.
I^UBOVSTVO, n. vidi Jubavstvo. — U jednoga
pisca XVII vijeka (ii kojega ima i Jubavstvo), a
izmedu rjecniku u Belinii (,zelo, affetto ardente
del prossimo, o altrui bene' , stadium' 785^) i u
Stulicevu (,zelo' ,studium, oura, soUicitudo'). Ni
zatajao Oca i Sina i Duha Sfeto^a, pacek je vi-
rovao i }ubovstvo Bozje u sebi imao jest. B.
Kasi6, rit. 122. Dokle 6es se, G-ospodine, srditi
nasfrhu, razizati co se kakono ogaii |ubov3tvo
tvoje? 342. psal. 78, 5. Kadgod nas potice po-
hotjenje, a mnimo da je |ubovstvo dobro. nasi.
70. Njeki |ubovstvom od Jubezni potegnuti su.
230, — U jednoga pisca Dubrovcanina xvm
vijeka znaci sto |ubav, 2, a, d). Prijate}stvo. ako
u sebi nije krepos osobita, za naj mane ide
z druzbom od krep6str ; zato razlogom se sveder
vlada, uzdrzi svoje pristojanstvo i svoje mjere
u nacinijeh. Lubovstvo paka sve inako, er |.u-
bovnik ni pristojnost ni mjeru gleda, nego udre
oncas u prikoredne savisnosti i liima se pacek
hrani, nima zive : ,Amor excessibus vivit'. zato
sva starina pod prilikom ga je od djetesca ne-
jakijeh prvijeh Ijeta prikazivala. B. Zuzeri 111.
Istina je da velicanstvo i prijate].stvo mogu se
u jedno sakuciti, nu ne mogu velicanstvo i |.u-
bovstvo. 112.
i^UBOVSTICA, /. ime vodi, vidi u Danicicevu,
rjecniku: Lubovbstica, rijeka koja se sastaje
s Vucevsticom kod sela Vucja. G(la3nik). 13,
872. 373. cf. Vlbcije.
i^UBOZNAN, adj. koji lubi (zeli) znati, vidi
Jubopitan. — U Stulicevu rjecniku: v. ^ubopitan,
gdje ima i adv. |ub6znano, v. jubopitno.
;^UB6zNAn6sT, }ub6znanosti, /. osobina koga
sto je luboznan. — isporedi Jubopitnost. — U
jednoga pisca Dubrovcanina xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (v. Jubopitnost) i u
Voltigijinu (,voglia, ardore di sapore' ,wis3be-
gierde'). Tijem osto je prostran uljezaj . . . }ubo-
znanosti za iziskivat mnogo stvari zivota Jesu-
hristova. S. Rosa iv.
:^Ub6zNANSTV0, n. vidi |uboznanost. —
isporedi Jubopitstvo. — U istoga pisca xvm
vijeka, u kojega ima i Juboznanost. (Eva) pruza
ruku, bere vocku, uom zalaga se, ije ju; pak ju
prinosi k muzu, nu dava mu, a on ju ije uveden
od napasna razlozena, od sladojubja, od }ubo-
znanstva. S. Rosa 3a.
l^UBOZNANE, n. samo u Stulicevu rjecniku :
V. Jubopitnost.
^iUBOZE^AN, juboze^na, adj. ze^an ^ubavi (u
aktivnome i pasivnome smislu). — U jednoga
pisca xvji vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(.amandi cupidus'). Jer je golubica priprosta,
cista, }uboze|na i plodna. I. T. Mrnavie, ist. 34.
Ja jesam Bog |uboze}ni. 77. — U istoga pisca
ima i u znacenu : koji lubi i zeli. Jere je |ubo-
zejan slave svoje i pravde i pravice. I. T. Mr-
navie, ist. 77.
^UBOZEIjjNIK, m. covjek (u jedinome pri-
mjeru Bog) koji jubi i zeli, vidi }ubozeJan na
;.ubva
kraju. — U jednoga pisca xvm vijeka. Ah ti
primili Boze moj ! stvoriteju moj ! ti privirni
dusa |uboze|nice ! A. Kauizlid, uzroci. 267.
LUBOZEl^NOST, |ub6ze}nosti, /. uprav oso-
bina koga sto je jubozejan, ali u jedinome pri-
mjeru kao da znaci sto i Jubavstvo. Koje su
vlastite kriposti vratara? — Prvo. !^ubozp[nost
kude Bozje ... I. Velikanovid, uput. 8, 175.
^iUBUKANE, n. djelo kojijem se Jubuka. —
U Ivekovicevu rjecniku.
;^UBUKATI, }ubukam, impf. dem. |ubiti. —
U Stulicevu rjecniku : .baciuccare, innamorac-
chiarsi' ,basiari, aliquantulum adamare', odakle
ga je primio i Tvekovie u svoj rjecnik.
l^UBUNCI, ^jubunaca, m. pi. ime selu u Bosni
u okrugu travnickome. Statist, bosn. 72.
;^UBUNCIC, m. ime selu u Bosni u okrugu
travnickome. Statist, bosn. 70. — Uprav je pre-
zime nekijeh begova. F. Jukic, zem|op. 142.
^UBUSA, /. mjesno ime.
a. u Hercegovini. — a) zaselak. Statist
bosn. 112. — bj planina. F. Jukic, zemjop. 55.
— I sijose na !^ubusu ravnu. Nar. pjes. juk.
602. Golem gori ogan na ^jubusi. 614.
b. pomine se xiv vijeka, a izmedu rjecnika
u Danicicevu: selu je Strijelcu manastira De-
cana i§la meda ,do suhe !^ubuse'. M(on. serb).
92. (1330). vidi i Dec. hris. 9, i: Na J^^ubusi. 8.
;^UBUSA]SriN, m. covjek iz mjesta J^ubuse. —
Mnozina: J^ubusani (negda ^ubusane).
a. vidi ^ubu§a, a. Pro Mostara culi IJjubu-
sani. Osvetn. 5, 46. Kad ugleda Turke ^ubu-
sane. 7, 81. vidi i: I pokupi seset ^ubusanah.
Pjev. crn. 151^. (ali u istoj pjesmi ima i I^u-
binani za iste jude).
b. vidi J^ubusa, b. Lubusane. Dec. hris. 75.
81.
][jUBU§KA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom.
ziv. 25.
1. l^UBUSKI, adj. koji pripada ^ubuskome
(vidi ]^ubuski). — Od xvm vijeka. U Jubuskomu
manastiru. Norini 40. ^^ubusko (po^e) . . . I^im-
buska (nahija). F. Jukic, zem].op. 53. IT |u-
buskom blatu ima dobrih jeguja. 56.
2. l^UBUSKI, adj. koji pripada injestu ]^u-
busi. — XIV vijeka. Potokb l^ubusbkij. Dec. hris.
76.
3. ]|jUBU§KI, m. grad u Hercegovini. Statist,
bosn. 119. — Govori se i ^ubusko. — isporedi
pubocki, l^ubocko, ^uboski, J^iubosko. — Od
xvm vijeka. Gospodari od Klobuka, I^ubuskoga
i Kosova. J. Kavanin 231t>. U i^ubuSkomu. And.
Kacid, kor. 453. '^ubuski i ^lubusko govore sta-
novnici. F. Jukic, zemjop. 56. Pa eto ih da
^ubusko brane. Osvetn. 7, 83.
^iUBUSKO, n. vidi 3. ]^ubuski.
r^UBVA, /. vidi }ubav. — Nominativu sing,
ima potvrda samo m jednoga pisca cakavca xvi
vijeka, a akuzativu sing, na dva mjesta (vidi
Jubav, 1, d, d); a izmedu rjecnika u Stulicevu
(jcharitas, amor' s dodatkom da je uzeto iz bre-
vijara) i u Danicicevu (Jubbva, gledaj |uby).
Kada i.spoved istine vere, ufane i |ubva sja
V nas. S. Budinid, sum. 18b. Kime Jubva bratska
uvredjuje se. 38l>. — Ostali padezi : |ubve, |ubvi
itd. ne zna se pripadaju li amo Hi pod }ubav
(vidi jubav, 1). Evo nekoliko primjera osim onijeh
sto se nalaze kod Jubav. I Bog od mira i od
Jubve bude s vami. Bernardin 177. paul. 2cor.
13, 11. Zlameuje velike jubve. Transit. 75.
Plamik od Jubve. Korizm. 4*. Nima v sebi
i^UBVA
308
l^UBl
Jubve Isusove. 76^, Naj kasna skalina od 3vr-
§ene Jubve. 83'>. Divnim blaD:ovo}enijem i }ub-
voju objet. S. Kozicic r2b. Goste da bi ctoval
i |ubvom opojil. H. Lucie 265. Nit' se jinim
zurim nego |ubvom samo. P. Zoranic 22'J. S }ub-
vom puka i s pravdom velikom kraleva. Duk-
Janin 31. Ustrijen bi u srce |ubvom vlhvenom.
Aleks. jag. star. 3, 224. Ni vas svit od |ubve
Aleksaadrove iie more nas razdiliti. 323. ]^ubve
punu nauku medu |ude uvodi. D. Obradovic,
sav. 9.
;^UBVEN, adj. vidi |ubavan. — isporedi |u-
ven. — Racli postana vidi }ubav i |ubva. — Od
XV vijtka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. }u-
bezjiv s dodatkom da je uzeto iz brevijara) i u
Dani6icevii (Jubsvenb , amicus').
a. adj. l^ubveno poklonenbje kako gospodi.
Spora. sr. 1, 127. (1415). Kako sve toj poznahb
i vidjehfa po |ubvenijehb i krepcijehb zapisihb.
Mon. serb. 444. (1451). ^ubvonoo pozdrav|enbje.
483. (14G0). Nu istu mo|aso rijecma veoma }ub-
venijemi. B. Kasic, per. 17. Rijecma Jubveni-
jemi dvakrat (rece). in. 19. Pogledom jubvenim.
P. Zoranic r2a'. — Ranu je odutio Jubvona umora.
M. Marulic 41. Vzreste mi toliko vazganje Jub
veno. Transit. 182. Pecen ogiiem Jubvenim.
Korizm. 82*. Buduci narav rane |ubTene u raz-
bludnih mladih srdacih pojavila. P. Zoranii i.
Za beteg Jubveni uli6iti. ii. Od Jubvenih kri-
posti B. Ka§i(S, fran. 3. Od jubvene vru6ine.
nac. 87. Bog Jubveni zamani Jubko strilo raz-
mi<^e. I. T. Mrnavic, osm. 146. Otca prema sinu
gasne |ubvena prav. ist. 186. — Vrati se na }ub-
veni svoj ospedo. B. Kasic, in. 50. — • Ptolomej
muz |ubvon j prav ka vsemu. Aleks. jag. star.
3, 251. Dobar, }ubven i u svem jaki. J. Ka-
vanin 531t>.
1>. adv. Vele Jubve'.o i visoko zahvajamo na
glasih. Mon. croat. 230. (1527). Svaki ca krme
imi.so |ubveno polozivsi. P. Zoranic 10^. Dao
jest toll Jubveno clovekom samoga sebe. §. Bu-
dinic, sum. 1^. Bili su |ubveno primjeni. B.
KaSic, fran. 22. Da se slatko i Jubveno tuzase
sa svojim Gospodinom. 200. Razgledajuci |ub-
veno njeki kriz. in. 17.
l^UBVENIK, m. vidi Jubovnik i Jubavnik. —
Hadi postana vidi |ubven. — ZJ dva pisca ca-
kavca XVI vijeka. Dragi Jubvenici. Korizm. 49b.
^ubvenik mira. 103''. Da trotjo momce \\ib-
venik bise. P. Zoranid 12^. Konac on ki svaki
|ubvenik zeli. 321'.
^jUBVENE, n. osobina onoga .Ho je jubven. —
U Stulicevu rjecnika: v. }uboz]ivost .s- dodatkom
da se nalazi u brevijaru. — nije dosta pouz-
dano.
J^UBVEZAN, {ubvezni, /. vidi 2. juvezan. —
Na jednome injestu xvi vijeka. Ovo plata, koju
sti6e svak pod stigom od Jubvezni (u drugijem
rukopisima Juvezni). A. Cubranovi6 158 — 159.
1. IjjUCA,/. ime zaseoku u Hercegovini. Schem.
ragus. 1876. 57.
2. LUC A, ?n. iine mu§ko, kao da je ipokoristik,
u Muhamedanaca. — U narodnijem pje.nnama
nasrga vnuuena. A kad vide Lopusina Vu6o de
ga sti^o ]^uca na doratu, no zavika Avdi-l^iUca
Use. Nar. pjes. vuk. 4, 430. Bijola je dozivala
Vila po imonu ^^ucu Mu§ovi6a. Pjev! crn. 322a.
Jusa Ifiuca, da ga Bog ubije ! Ogied. sr. 232.
V.UCIN, adj.koji pripada I^juci (indi 2. ^^uca).
— Midim da je taki smisao u narodnoj pjesmi
naseqa vrnnena gdje ima ^ucini sto ce biti po-
greSka mj. Ijiucine. Da udariS na l^iucini ovce.
Ogl.^ sr. 405. — Na istoj strani ima: Da udarim
na Gridica ovce. — Ako ^iucini nije stamparska
pogreska, onda je ^ucina mjesno ime.
^UCINA, /. vidi l^ucin.
!^UCK-, |uctv-, vidi Judsk-, |udstv-.
;^u6aVINA, /. kad se s podrigom povrati do
grla Hi do iista iz zeluca malo hrane sto se po-
cela probav^ati, te se osjeca kiseli (ti Dubrov-
niku ,(uti'J iikus. — U nase vrijeme ii Dubrov-
nikii i u Boci Kotorskoj, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (,acido, acidume' ,acor'), i u Vukovu:
(u Boci) stucane .das riilpsen' ,eructatio'. cf. ri-
gavica, stukavica.
J^UCEiSIE, n. djelo kojijem ko koga juti Hi se
sam luti. — U Vukovu rjecnika : ,das erbossen'
,exarcebatio'.
^UDA, /. augm. covjek. — Od osnove rijeci
Judi. — isporedi ludesina. — U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu. (u Backoj i u Ba-
natu) augm. v. covjek. cf. Judina, Judeskara.
Grdna, visoka, kostata }uda. Srp. zora, god. 2,
sv. 7, str. 100.
;^UDAN, }udna, adj. koji pripada judima. —
Od xviir vijeka (rus. .uo^Huii, znac.i: pun ludi).
ii. u sprijeda kazanome znacenu. — Na je-
dnome mjestu XVIII vijeka. Srijedu pera poci-
nene razgledu se Judne dosti mnoge slike obra-
zene. J. Kavaiiin 485'i.
b. prema lat. humanus, kao i Judski, M pre-
nesenome smislu, ujudan.
a) adj. — U Stulicevu rjecnika:' ,hu-
manus' s dodatkom da se nahodi u brevijaru, i
i Voltigijinu : .umano, gentile' ,menschlich.
froundlich'.
h) adv. Judno. — U Stulicevu rjecniku:
,humanitus, humane'.
:^UDASKi, vidi Judski.
]^UDE, |udeta, n. oblik je kao da je dem. od
j.ud (vidi kod judi), ali po smislu kao da je
augmentativ, vidi Judesina. l^iude, Judeta, )udu-
rina (§ipanl. Slovinac. 1883. 321. Mudro je |ude
L. M. Pavlinovid, razl. spisi. 334.
^UDESINA, /. veliki covjek, covjecina, augm.
od }ud (vidi ludi). — Od xviii vijeka. Take
(David) prostri onu Judesinu (Golijata) kao kulu.
P. Lastrid, tost. 20^. Velika Judesina kako Go-
lijat. D. Kapic 183. Dode nekakva velika crna
Judesina. Nar. prip. bos. 1, 8. A krtozaa |ude-
sina Loja. Osvetn. 6, 8.
;^UDKSKARA, /. augm. covjek, vidi Judesina.
— U Vukovu rjecniku.
^UDETINA, /. vidi Judesina. — U naiie vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,homo pro-
cerus, ingens, grandis' s dodatkom da se nahodi
u pisca Lastrica, ali u ovoga, koliko znam, ima
samu Judesina). Jost se pominem, kolika rpa [u-
dotine tu bija§e. S. ^jubiSa, prip. 132.
l^UDEVIT, m. ime musko. — Od ix vijeka
(naj prije u latinskijem khigama). — U nase se
doba shvatilo bez razloga kao da odgovara ne-
mackomc Ludwig (vidi Ludovik). ,Liudoviti ducis
Pannoniao inferioris'. Doc. hist. ra6. 320. (818 —
823). Gaj Ijjudevit. Nar. pjfs. vuk. 2, 652
(medu prenumerantiina). — U Sulekovu rjeiniku:
, Ludwig'.
^iUDEVITINO SELO, n. ime naseobini u 67a-
voniji u iupaniji poze^koj. Razdije|. 123.
IjiUDI, ji'idi, m. pi. homines, viri, upotrebjava
se kao mnozina prema dovjek (vidi; pi. dovjeci
Ho se jos nalazi gdjcgdje u pisaca xviii vijeka
];.UDi
309
;.UDI, 1, f, e).
mislirn da je samovo^na pogreska pisaca). —
Radi akcenta vidi kod 1. — Praslavenska je
rijec (|udije, a uz ovu ima i sing. coll. Judt,
puk, narod, i gomila judi, ali je ove rijeci u na-
semu jeziku nestalo). isporedi stslov. Judije i ludt,
rus. ^iioA'i (ima i j\io;i,h, covjek), ces. lide i lid,
poj. ludzie i lud (i luda). — Ima i u baltic-
kijem jezicima, isporedi stpriis. ludis, dovjek, do-
macin, let. Faudis, ludi; i u germanskima, ispo-
redi stvnem. liuti prema Judije i liut prema ^udi.,
srvnem. liute i liut, anglosaks. leode i lend. —
Misli se da postaje od korijena indoevropskoga
ludh, rasti, uzlaziti, hoditi, isporedi snskrt. rudh
(i ruh), avest. rudh, grc. kv& u 'i]lv9-oi', ti).i]Xov&u.
ako je tako, i u germanskijem i u baltickosla-
venskijevr jezicima umetnulo se i poslije 1. — Iz-
medu rjecnika u Blikajinu (,homines, viri'), u
Belinu (.huomini' , genus humanum' 373^; ,volgo,
plebe bassa' ,vulguS' 777^), u Bjelostjencevu (,ho-
mines'), u Stulicevit (v. Judstvje s dodatkom da
je uzeto iz brevijara), ti Voltigijinu (.uomini'
,leut6'), u Vukovu (1. ,die menschen' ,bomines'.
— 2. ,die leute' ,homines'), u Danicicevu {}udi
i }udiJG , homines').
1. oblici. — praslav. }udije pripada osno-
vama na i, ali su se u nasemu jeziku svi oblici
pomijesali s osnovama na i. (osim gen.).
a. nom. praslav. ]-udije; tako je i u stslo-
vensjcome, gdje se gdjegdje nalazi pisano i }udbje
t (dajbudi jedan put) ]-ude sto, ako nije pisarska
pogreska, treba citati judje. — U nasemu se je-
ziku nalaze oblici:
a) Judije do xv vijeka. — Ima xvi vi-
jeka |udie. Zborn. 28b, ,5^0 bi se moglo citati i
|udje.
h) |udje, pisano Judbe. Mon. serb. 44.
4.5. (12.54 u p)rijepisu). 379. (1434). 410. (1442 u
poznijemu prijepisu). 510. (1470); pisano ludbje.
Mon. Serb. 126. (1347); mislim da tako treba ci-
tati i |ude. Spom. sr. 1, 14. (1398). — Od ovoga
je oblijca jamacno postalo |udi (vidi).
c) }udi. — Od XV vijeka. naj stariji su
primjeri u Mon. serb. 525. (1451 — 1481); M. Ma-
rulic 21 ; Zbornik. 27a. Kasnije se samo nalazi
ovaj oblik kao narodni (a i j^udi, vidi).
b. gen. praslav. i stslov. }udij, kasnije i
|udej. — U nasemu jeziku:
a) jiidi, vec od pjrvijeh vremena, vidi
Judi. Mon. serb. 6. (1198—1199).
bj |udej. — Na jednome mjestu u knizi
pisanoj crkvemjem jezikom. Stef. sim. pam. saf. 8.
c) oblik |udeh Ji'o se vrlo rijetko nalazi,
vaja da je pisarska pogreska, tako je jamacno
ovdje: odb vbsehb |udehb. Mon. serb. 31. (1247),
i mozebiti ovdje : od Judeh. P. Zoranic 4 la.
d) u nekijeh cakavaca i po Crnoj Gori
i Boci kotorskoj i na Stonskome Ratu ima oblik
Judih. Danicic (istor. obi. 91) pomiiie iz xvii vi-
jeka jedan primjer Bandulavicev sto nijesam
mogao naci na zabi^ezenome mjestu i drugi iz
rjecnika Mikajina kod ceta : ceta Judih oruzanih ;
ovaj mislim da je postao piscevom pogreskom.
e) u jednome primjeru xiii vijeka ima
Judije, sto je bez sumne pisarska pogreska: Odb
mojihb kbmeti ili odb mojih Judije. Mon. serb.
29. (1240). na istoj strani u drugome primjeru
Judi.
c. dat. praslav. Judbmi>, isto i stslov., a
kasnije i Judemi.. — U nasemu jeziku:
a) oblik Judem isprva je jedini a poslije
se uzdrzava uz druge do kraja xviii vijeka. naj
stariji su primjeri: Judemb. Mon. serb. 21. (1238).
43. (1254); a naj mladi: Poslov. danifi. (D). 1.
63. 73. 79; J. Banovac, razg. 48. 91.
b) Judim govori se sad u sjevernoj Dal-
maciji. — ima vec xvi vijeka primjer u rukopisu
dubrovackome : N. Ranina 202b, sto mislim da je
pisarska pogreska jer va(a da u dubrovackome
govoru nije bilo nigda takoga oblika; dosta su
potvrdeni primjeri xviii vijeka : J, Kavanin 333b.
441b.
c) u nase je vrijeme naj obicniji oblik
Jiidima (uz Judma) sto se tialazi vec xvi vijeka.
D. Eanina 114*
(I) kraci je oblik Jiidma takoder obican
u nase doba: naj stariji su primjeri xvii vijeka
u pisca Radnica (vidi D. Danicic, ist. obi. 100).
d. ace. praslav. i stslov. Judi. — U na-
semu jeziku :
a) oblik se Judi uzdrzao do dana danas-
nega u Dubrovniku i u Boci k(*torskoj ; a i po-
slije XV vijeka do xviii nalazi se i u pisaca iz
drugijeh krajeva: Narucn. 58b; Kateh. 1561. 1;
F. Glavinic 371a; I. Zanotti, en. 6; P. Hekto-
rovid (?) 82. 85 ; J. Kavanin (gotovo na svijem
mjestima gdje nije radi slika drukcije napisao,
vidi c)) ; I. jablanci 29.
b) Judije. Mon. serb. 45. (1254 u pxrije-
pisu) i Judeje. 210. U387 u prijepisu istoga vi-
jeka) va]a da su pogreske prepisivaca.
c) Jude sto je sad naj obicnije u velike
vecine nasega naroda nalazi se vec xiv i xv vi-
jeka: Spom. sr. 1, 26. (1399). 1, 42. (1402). 2, 68.
(1409), ali mogu biti pisarske pogreske (isporedi
a, b)). Danicic (ist. obi. 110) nabraja za ovijem:
S. Budinid, ispr. 135 (gdje nijesam nasao te ri-
jeci). 137 (gdje ima ace. Judi i Jude . 138. sva-
kako je potvrden oblik Jude u M. Divkovic, bes.
1; nauk. 12b; p_ Glavinic, cvit. 93a; J. Kavanin
72a. 89b (drugdje stoji radi slika); (A. d. Bella,
razg. 40 posve nepouzdano) ; pa u Bacica. Fili-
povica, Pavlovica, Dosena, Kacica, M. A. Re}-
kovica ltd. ; Vuk u gramatikama zna samo za
Jude.
e. voc. se ne razlikuje od nominativa.
f. instr. praslav. i stslov. Judbmi. — U na-
semu jeziku :
a) Judmi se uzdrzalo gdjegdje do sre-
dine xviii vijeka, vidi Judbmi. Mon. serb. 44.
(1254). 211. (1387 u prijepisu istoga vijeka);
Spom. sr. 1, 6. (1396). 135. (1416); Judmi. Mon.
serb. 46. (1254 u prijepisu). 296. (1420 u pozni-
jemu prijepisu) ; M. Marulic 36; N. Eanina 30^^;
Zborn. 55a; M. Vetranid 2, 234. 401. 460; S. Bu-
dinic, ispr. 62; D. Zlataric 23a; F. Glavinic, cvit.
84a. 294a; J. Kavanin 461b; j. Banovac, razg.
31. 117. 124; Poslov. danic. (Z). 24.
b) prema ostalijem muskijem supstanti-
vima Judi. — Od xv do xviii vijeka. M. Ma-
rulic 185; Narucn. 61*; (Danicid, ist. obi. 125
bijezi tri primjera Vetraniceva, ali ih nijesam
nasao na naznaccnome mjestu); P. Hektorovic
44 (dvaput). 64; D. Eanina iiia. 37a. 86*. 119b.
131a; M. Pelegrinovic 197; F. Vran6id, ziv. 61.
93; M. Divkovic, nauk. 33b. 38b; B. Kasid, nac.
85; is. 22. 26; M. Orbin 281; F. Glavinid, cvit.
25a. 35b. 195b. 352a. 404a; B. Krnarutic 26; P.
Posilovic, nasi. 32; J. Kavanin 178*; 489* (na
oba mjesta u sliku) ; M. Lekusid 148.
c) Judim (kao i dativ). N. Eanina 40*;
N. Najeskovid 1, 156; B. Gradid, djev. 118; I.
Gundulic 135.
d) Jiidima (kao i dativ). — Od xvi vi-
jeka. D. Eanina 13*; M. Orbin 118; P. Vite-
zovid, cvit. 81; J. Kavanin 355b. Misli. 3; Grgur
iz Varesa 134; i u nase vrijeme.
e) Judma (kao i dativ). — Od xvii vi-
jeka. M. Eadnid 14. 30. 36. 46; K. Magarovid
yVDl, 1, f, e).
310
l^UDI, 2, a.
67; J. Kavanin 437^; J. Baoovac, prisv. obit. 5;
A. Kanizlic, kam. 102; V. Dosen IB^ i jos na
mnogo mjesta; L. Vladmirovic 30; B. Leakovic,
gov. 28. 50, i u nase vrijeme.
g. loe. praslav, |udbhi., tako i stslov. a
kasnije }udeh-b. — Mladi su oblici kao i u da-
tivu i u instrumentalu, alt se ne dadu svi po-
tvrditi.
a) ludeh. — Nalazi se jos xvii vijeka ;
Judehfc. Mon. serb. 13. (1222-1228). 217.^(1391).
443. (oko 1450) ; }udeh. M. Marulid 303 ; iS. Men-
ceti6 337; N. Dimitrovic 6; Zborn. 24b; B. Gradid,
djev. 12; P. Zoranii 41^^; I. Bandulavi6 279*;
S. Matijevi6 94.
0) Judih i Judijeh prema starijim obli-
cima muskijeh supstantiva. — U dva primjera
XVII i XVIII vijeka: }udih. B. Kasic, is. 62; }u-
dijeh. S. Eosa 4b.
c) Jiidima obicno u nase vrijeme, all
nemam primjera pri ruci, vidi u gramatikama.
d) ludma, obicno takoder u nase vri-
jeme. — Od XVIII vijeka. F. Lastric, ned. 209;
B. Leakovid, gov. 27; Nar. posl. vuk. 184.
2. znacene.
a. homines, prema covjek, II, 1 (u kojemu
privijeru va}a da se misli samo o muskima,
premda se to izrijekom ne kaze, vidi i kod c).
Da pode samh s vestijmi |udbmi. Mon. serb.
144. (1349). Da naglaviti }udije i boji odb zupa
prisegu. 218. (1391). Plemenite \\ide i (i)ne
vrbste dobre }udi. 248 (1400 po prijepisu la-
tinskome). Plemenitimb |udemb. 288. (1419) Odb
zlihb judi braniti. 289. (1419). Plemeniti |udije
grada Dubrovnika. 3l7. (1421). Po nagovoru
zlehb }uudi. 367. (1432). Vlastelomb i vlasteli-
cidemb i vsake vrbste |udemb. 457. (1453). Vsa-
koga stajanbja }udemb. 485. (1461). Bogb toj
zna i mnogoo |udi. 500. (1467 — 1500). ^^udi koje
sb vlbhovbstvomb izimajutb iz grobovb. Zak.
dug. pam. §af. 31. Bosna prodaje |udi. Spom.
ST. 1, 146. (1419). Vsi }udije nesu jednaci; jesu
vlastele i jesu kmetici. 1, 3. (1395). Te knige
jesu ucinene za priproste }udi. Narucn. 58b. Zla
je ri6 imiti cinenje s manenimi |udi. ei^^. Vino
opaja }udi. Zborn. 21*. Bi rek je uzrastal u
Judeh bez reda. S. Mencetid 337. I mnoga tru-
janja da budu skoncanja }udem do umora. P.
Hektorovic 3. Siromaski da je meu Judi veci
broj. 44. I ovdo i svudi ke ti (kriposti) hvalu
daiu meu svimi }udi koji te poznaju. 64. U
ludeh stvar svaka starav se skraduje. N. Dimi-
trovid 6. Kniga za mlade |udi. Katoh. 1561. i.
Da Judem sviti (svica). P. Zoranid i. Ne zoli
meu }udi hvalu inu nad tvome. D. Eanina iii.
Ciriie koja }udi u zviri stvarfige. 11*. Pogibe
sva vjera na svijetu meu Judi. 37*. Pokoli meu
Judi taka je obi6aj. 86*. Da Judem slatku siurt
bez truda davaSe. 97b. Plov ribami svim mor-
skima, pticam krila za letiti, a Judima umrlima
um fiestiti. 114*. Triba je da je s |udi mnogo
opdil. 119b. Tijem ti, ako si razuman meu Judi,
protivna podnosi. 131*. Eazlikos je medu judi.
M. Pelogrinovic 197. Uzvisi Jude koji se poni-
zi6e. M. Divkovid, nauk. 12b. Tko se mnom
zastidi prid Judi. 33b. Neka budu svititi Judem
(zvizde). P. Glavinic, cvit. 8'. Ki mene ispovi
prid Judi na zemji. 25*. Za§to angelski rasap
napuni Judmi f/sus^. 84*. Da je bojo Bogu nego
Judem posluh dati. 203*. Eufemija sveta bi ro-
jena od plemonitih Judi. 310b. Konstanco ka-
tolike proganaSe Judi. 371*. Ijjuta zmija ijedom
nebo smuda, zemju trujo, rijoko susi, Judi ubija.
I. Gundulii 5. Pitah Judi, j)itah zvijeri . . . 86.
Er da tobo CT.uhavi) s Judim nijo, vas bi trag
se Jucki smako. 135. Casti i dariva vrijedne
Judi i kreposne. G. Palmotic 1, 315. Ako je
neobican ovi otok doslek bio i za Judi stan ne-
slifian. 2, 21. Dizem Judi zive iz groba 2, 449.
I svevojam pak yjogrdi strah od Boga, sram od
Judi. I. V. Bunic, mand. pok. 7. Koliko po-
maze smrt Judem dobrijem. P. Posilovid, nasi.
41*. Kojih jest Judi, tko ga rodi? I. Zanotti,
en. 9. Tako zivi ti s Judima, kot da te Bog vidit
ima. P. Vitezovic, cvit. 81. Silni Jove spasi
tebe, o cesare, i sve Judi mlade i stare. P. Hek-
torovidC?) 82. Ak' hoc Judem ugoditi, rec' sto
mogu razumiti. (D). Moze se Judem lagat, a
Bogu ne moze. (D). Ne moze se i Bogu i Judem
ugodit. (D). Poslov. danic. Zemja zdere Judi.
K. Ma^arovic 42. Vazda je bila vjernost draga
Bogu i Judem. 62. Zle misli cine dijeliti Judi
od Boga. 65. Vino opija Judi. 104. I pri Bogu
i pri Judi. J. Kavanin 6*. Lijenim Judem ostavit
6u trudne pute. 50*. Napu6i i uzmnazaj Jude i
sjeme vrsti svafie. 72*. Mnoge ruke mnogo
ucine, mnogi Judi mnogo znaju. 168*. Dan svim
Judim (zakon). 441b. Bozja milost svijeted svudi
meu andeli i meu Judi. 489*. Svetim dusim,
svetim Judi da po djelih pravde sudi. 559*.
Torkvat, Jubi ki zle Judi. 566*. Da se u Boga
uzdamo, a ne u Judi. I. Dordid, salt. 30. Ne
znoji se Bog za pedepsat Judi. 208. Sve to gori
i to opaciji ukazujomo se prid Bogom i prid
Judmi. J. Banovac, razg. 31. Evo navistuju
(andeli) Judem mir. 48. Negovo postene mo-
gase za maogo vrimena medu Judmi zivit. 117.
Zasto scinite da ovoliku oblast dade Gospodin
grisnikom Judma a ne andelom? F. Lastrid, ned.
j 348. Ah! Bog bi dao da mogu sve Judo sahra-
niti! B. Pavlovic 35. Pokle obeseli andele i
Judi. I. A. Neaadid, nauk. 245. Er umrle Judi
u svemu nadhodi. A. Boskovideva 30. Prid
Bogom i razumnim Judma. A. Kanizlid, kam.
102. Gore na mjestu stoje, a Judi se s Judmi
sastaju. (Z). Poslov. danic. Sve bjese uspoga-
neno u Judijeh. S. Eosa 4b. Eazum koji Jude
kiti. V. Dosen 21*. Kad nod lude i zivinu nudi,
mirno da pocinu. 54b. Neg' duh koji Jude mu6i.
116*. Budi Judi, bud zivine . . . 179b. I kako
Judi obicaju redi da u vojski svasta ima. M. A.
Eejkovid, sat. A2*. Bududi se medu Judma umno-
zila zloda. L. Vladmirovid 30. Koji za nas Judi
sajde s nebesa. J. Matovid x. Kako Bog kusa
Judi. XXI*. Bica u komu Bog bje§e postavio
prve Judi. 26. Na zemJi mir Judma! 38. Prvi
Judi Adam i Eva. 501. Mnogo je Judi, svako-
jaki medu nima dudi. D. Obradovic, sav. 34.
Kako je ona (Marija) prija vrimena opdenoga
ostalim judima podpuno nadarena bila s raz-
borom. Grgur iz VaroSa 129. Ne stoj, dragi,
kod mene, sad su Judi davoli, o svademu go-
vore, po naj vise o nama, da so dvoje Jubimo.
Nar. pjos. vuk. 1, 180. Od Judi je zazor i sra-
mota, a od Boga volika grijota. 1. 256. Eedi
dedu iz okola Judi da ja jedem u ducanu alvu.
1, 354. Na ra-i^krede kud prolazo Judi. 1, 545.
Crna zomja ispuca od suse, u I'lu zivi propadase
Judi. 2, 3. Da mi nije od Judi sramote, da mi
nije od Boga greote. 2, 77. Danas luisle i go-
vore Judi da tri boja ne ima junaka. 2, 221.
Istina je bas sto Judi kazu. 2, 234. Jesi 1' 6uo
do pridaju Judi de j' MiloSa kobila rodila? 2,
239. Znas li, zete? ne znali te judi! 2, 270.
Koliko Judi toliko dudi. Nar. posl. vuk. 146.
Ko svai^to za zlo prima, onaj medu Jude nek ne
ide. 153. J^udi Boga ne vide, nego (ga) po pri-
lici nalazo. I^udi se ne mjero podu no pamedu.
172. Muka ide po Judma. 184. A na duha sve-
^UDI, 2, a.
311
^.UDI, 2, e, h) aa).
toga hula nede se oprostiti Judima. Vuk, mat.
12, 31. Po kazivanu )udi medu kojima se ovo
pjeva. nar. pjes. 1, 83. (Slijepci) pjevaju pjes-
mice pobozne, da bi nima }ude na podjelu po-
budili. 1, 127. U svijeh }udi postane na taba-
nima u obadvije iioge kao mala dolina. 2, 85.
Ludi se za jezik vezu, a volovi za rogove Prav-
donosa. 1852. 10. Obraz mu pocrnio pred Judma !
33. Da Bog dade Judma raskajane. Osvetn. 3,
102.
b. s nekijem pridjevima, kao sreli, citavi,
pa i hez nili, znacene je: covjek odrastao (ispo-
redi covjek, 2, a), all se ne moze reci da se go-
vori samo o muskima). U zrilim Judma. F. La-
stric, ned. 2(J9. Vise ce se medu istima zrilima
Judma najti pomankana i zlo6a nego naprido-
vana u kripostima svetima. gov. 28, — Imade
jih mlogo, koji su u ditinstvu i mladosti slusali
znanje Bozje ali kada su se ucinili Judma cita-
vima, onda su se pustili na svakojaki poganluk.
50. — Kad su u starije godine unisli, kad su
}udi postali. 28. — Kaze se i stari Judi, ali vidi
jos primjer kcd c na kraju. Ovo bi lijepo bilo
viditi u starima judma. B. Leakovic, gov. 27.
A kazite od starijih sto ste culi Judi. Osvetn.
2, 88.
C. viri, muske glave, muskarci, vidi co-
vjek, 11, 2 (osohito pod b)). Pakao sve prozdira, i
Judi i zene. M. Vetranic 2, 227. Kad bi s nome
(sa zenskijem) vazda bila kako s Judim vrag i
napas... N. NaJeskovic 1, 156. Priklono molim
vas, o Judi i zene! 1, 173. Prem je toj za zene
i Judi od nista. N. Najeskovic 2, 122. O zene,
o judi, nu pamet jedan cas i srce probudi ka-
meno svaki vas ! 2, 129. O pjesni vi moje, vam
je sad otiti meu vile i Judi razlike na sviti. D.
Eanina 150l>. Zenska Jubav taj drugo se ne
sudi, neg smeca, plac i vaj i nemir od Judi. F.
Lukarevic 29 Ter nam (zenam) ne bi toli Judi
vlase trli kako i sade. S. BobaJevi6 208. To-
liko Judi, koliko zene imaju ga (rozarijo) govo-
riti. A. Gucotic, roz. jez. 22. Uklaiiati se od
Judi i zena. B. Kasic, per. 67. Tada se vele
strasno muce hudobe u Judih i zenah. is. 62.
Cari cine mnoga i velika zla Judem i zenam.
zrc. 42. Od zena i Judi gonen si svuda ti. I.
Gundulid 137. Tako je, nu pate i istijem zlom
bole i zene udate za Judi ohole. 147. Ali od
Judi i od zena videt su oni (rozi) na moj glavi,
ko dva dubka usadena zlatnijeh kosa u dubravi.
156. Ijjudi s glavom crnijeh pasa^; zene, od zmija
kijem su kose (u paklii). 47.3. Zene, Judi, stari
i mladi, cas, imanja i zivoti, sve se otimje. 559.
Poganski narodi Jude kojahu, zene bezakonahu.
F. Glavinid, cvit. 93a. Hoce li Judi vrativsi se
biti Judi, a zene biti zene? I. T. Mrnavid, ist.
43. Mudre i stavne dikle koje boje od Judi po-
tajati skrovne umiju misli svoje. G. Palmotid
2, 237. Zene imati de tilo zensko a Judi tilo
mugko. P. Eadovcic, ist. 107. l^udi i zene. P.
Kanavelid, iv. 544. Eazgledahu Judi i zene tu
primorja. I. Zanotti, en. 6. Zlato i svilu hoce
Judi, §to bi dano zenskoj dudi. J. Kavanin 173b.
;^udi, zene, star, starica. 248^. Neg' krunenih
Sen i Judi. 295*. Spomenite se, Judi, da zene
nisu vase najmenice, ni suznice. J. Banovac,
razg. 83. Vede su puta zene nike krive, da Judi
na ne mrze. 108. O Judi, o zene ! pred. 6. l^udi
uskrsnude Judi, zene zene. J. Filipovid, prip.
1, 224t>. Ne sagriguju samo ludi zene gledajudi,
dali i zene gledajudi na Jude. 1, 473a. Starci,
dica, Judi, zene. V. Do§en 48*. l^udma do sad
sto govori('/^;, to 1 zensku prigoyoTifh). 92*.
Zensko s Judma drugovane. 93*. Zenska pamet
mane tad zaludi, neg' luduju sada Judi. 105*.
Da ulovi vise Judi (snasa). 105t». ^udi zene da
postage. 107b. Ona biva od Judi i zena. M. A.
Kejkovic, sat. I7b. ;:^udi, Jubite zene vase. J.
Matovic 85. Oli su Judi, oli zene. 153. Ni mi
nismo divji Judi, i mi znamo gdi se Jubi : udo-
vice medu oke, a devojke medu dojke. Nar.
pjes. vuk. 1, 420. De su zene Jude svjetovale?
2, 446. ;^udi zito viju na lopate, a zene na re-
seto. ^judi kad buce, zene nek muce. Nar. posl.
vuk. 172. Bijase nekakva zla carica kqja mnoge
Jude i zene s ovoga svijeta smicase. Nar. prip.
vuk.'- 214. Zdrave zene i decu potrpa u kola,
a Jude posadi na kone. Vuk, grada. 102. Ja
sam ove pjesmice slusao i od drugijeh Judi i
zena. nar. pjes. 1, 149. Ja bih . . . isao onamo
i pitao naj starijih Judi i zena. 3, 527. Taj se
ne broji u Judi, nego u dejad. S ]|jubisa, prip.
179. — Ayno pripadaju i ovi primjeri u kojima
se izrijekom ne isticu Judi prema zenskima : Gleda'
okolo, oda svudi sto oko vidi svom kriposti sve
bi puno bojnijeh Judi. I. Gundulid 335 Kone,
Judi, stijege, oruzja krsi, lomi sve i sijece. 446.
Ki vladaiie svoje nasloni na kriposne Judi. G.
Palmotid 1, 351. Navtastito Judi crikveni P.
Kadovcid, nacin. 70. Gdi se kazu blagoshranja
velih Judi na rvanja. J. Kavanin 205*. Ni grad
E,ima nib mudrije Judi ni ima'. 205b. Eto opeta
nami daje Judi knizne. 158b. Apostolske reda
Judi. 374b. Ucini Bog namisnike svoje Jude
umrle. A. d. Bella, razgov. 40. Onako se nije
nasa' medu svim' Judmi dostojniji od s. Josipa.
J. Banovac, razg. 124. Koliko razborito mogu
osuditi dusevni Judi i razumni. I. A Nenadid,
nauk. 134. Nisu zidovi koji brane Jude, nego
Judi imadu braniti zidove. And. Kacid, razg. 111.
Viruj, pobre, mudri Judi kazu. 168* Mnoge
stvari jesam iz kniga izvadio, a nike po svi-
dozbi mudri i veliki Judi. 337. Vi ste uhode i
zli Judi. kor. 45. Koji (rat) jedna skula oso-
bito za mlade Jude bijase. M. A Eelkovic, sat.
A2''. Skinem kapu i u tri puta zavidem : „Ne,
Judi! Bog vi i veliki sveti Jovan!" Pravdonosa.
1852. 8. Ako pruzis, vajasti su Judi kod kadije.
Osvetn. 4, 10. Divni Judi, da se svatko dudi,
ko se dase ulovit. 4, 53. Kamo vjera sto mi
daste, Judi? 4, 63. — U ovome primjeru isticu
se judi ne samo prema zenskima, nego i prema
djeci (vidi b), a i prema starima: Dijele se na
djecu do desete, na djecake i djevojcice do pet-
naeste, na momke i djevojke do zenidbe odnosno
udajo, na Jude i zene do pedesete, a na starce i
babe od pedesete godine daJe. V. Bogisid,
zborn. 72.
d. sa znacenem kao kod c, ali prema co-
vjek, II, 3. Lasuo demo, ako jesmo Judi. Nar.
pjes. vuk. 3, 172. Ohrabrite se i budite Judi!
D. Danicid, Isam. 4, 9.
e. dobri Judi maze se kazati iiopce Hi u
osobitijem znacenima.
a) u ovome primjeru dobri moze imati
naj sire znacene (vidi 2. dobar, I, 1, a, a)), ali
mozehiti u ironiji Hi se samo u pjesmi istice an-
titeza medu dobri i zlu ; Judi moze imati zna-
cene kao kod a : Dobri Judi o zlu govorise, na
jadnoga Marka potvorise. Nar. pjes. vuk. 2, 431.
b) dobar znaci: po§ten, pouzdan (vidi
2. dobar, I,- 1, a, b), a u Judi je znacene kao kod
c. — U Danicicevu rjecniku: dobri ((udi), t. j.
pouzdan, kao i .bonus'.
aa) uopce ; takovi treba da hudu svje-
doci, poslanici itd. Da poslete mi dobre Judi, da
pozovu Zarka predb carbstvo mi. Mon. serb.
l^UDI, 2, e, b) aa).
312
l^UDI, 2, f, c).
175 (u Danicicevu rjecniku grijeskom 157,i. (135G
— 1367). Poznasmo po starehb pismehb i po
starehb pametarehb, dobrehb Judehb. 217, (1391).
Da posje svoje listove podb svojirai pocatbini po
svojihb dobrehb |udehb. 251. (1403) Ja se z£ro-
vorihb vele dobrovojno i milostivo s poklisari
dubrovaccSmi da bihb hotanb miru, a oni re-
kose: „Tomuj mi nijesmo vojni, da dobro bl da
biste doslali svoje dobre }udi u Dubrovnikb"
(maze hiti da ovaj primjer pripada pod bb)).
367—368. (1432). Tomu imb svidoci nasi dobri
tudije. 379. (1434).
bh) vidi covjek, II, 2, c) cc) i) na
kraju, i 2. dobar, I, 1, a, bj bh). Dokoli bi ue
bilo matere mi suprodu mani takovo ucinenije,
kako bi mogli reci dobri |udije ki se imenuju
odb Bosne i odb Hrvatb i cdb Biietka i opcino
dubrovacke, da je za to podobno ostaviti sinu
materb svoju. Mon. sorb. 274. (1410). Oni pri-
maknuse 4 dobre plemenit(e l)udi k sobi za pri-
stave. Mon. croat. 127. (1486) Kad se krivac
prilaga sudu dobrijeh |udih. I. A. Nenadic, nauk.
90. Ukresase i svi dobri ludi zapalise. V. Vr-
cevi6, uiz. 31. Nogo ti je boje naputi na dobre
}udi, da oni to prosude. l^. !^ubisa, pric. 152.
f. genetivom Hi adjcktivom posesivnijem
kaze se da judi nekome Hi nccpinu (drzavi, gradu)
pripadaju kao negovi podloznici (u razlicitijem
smislima), a u drugome slucaju (kad je rijec o
drzavi Hi gradu) tnole znaciti sto i drzav|ani,
gradani. — istu je znacene i u uekijem primje-
ritna u kojitna nema genetiva Hi adjektiva, kad
se ono razumije po smislu.
o) vidi u Danicicevu rjecniku: kad su
((udi) pod cijom vlascu, ako ce biti i vlastela,
kao sto jo u gdjekojem gornem primjeru (vidi
neke starije 2^>'i»rjere kod a). Vi se ste obecali i
rekli: „Da si sede tvoja sola svobodbno i tvoji
ludije", da ja smb bylb reklb mojimb |udomb da
se no boje nistare; da vy kako si se ste naucili
po kletbve naSa sola i nase bojary jemati, ta-
kozi ste i mne utinili, davse svoju ruku i svoju
veru, tere moja sela plenili i bojaro jeli a druge
isekli. Mon. sorb. 21 (1238i. My da no pako-
stimo tebe ni tvojimb |udem ni vasimb zemjamb.
43. (1254). S mojimi ^udbmi da budu drbzanb
ciniti ratb kraJu Uro§u. 44. (1254). Ja zupanb
Eadoslavb i moji |udbje da spasemo i s(t')rezemo
po moru i po suhu vbse judi dubrovbCbke. 44
(1254) Knezb i vlastele dubrovafibki i nihb |udi.
525. (1451 — 1481 u poznijeinu prijepisu). — vidi
da}e u Danicicevu rjecniku: to znacene kao da
je i ovdje, pa so za to izrijekom kazu pored
kmetova. Da moji kbmeti i moji judije i moji
vladalbci da vi }u'be. Mon. sorb. 28 (1240) Odb
mojihb kbmeti i odb mojihb Judi. 29. (1240). —
vidi daje u Danicicevu rjecniku: po torn i za
vojnike. Da o^tavirao tolikozi |udbi (nu)zc biti
da treba citati }udi, ali nije savma potrebno)
koliko da mogu 6uvati grada djubrovb(c)koga.
Mon. serb. 36. (1253). Zudiji s Judi Pilatovim
dilivSi se postavise straze na grob M Lekusid
148. On sve judi, hlago i bojna shrani oruzja.
Zgode 14. — vidi dn\e u Danicicevu rjecniku:
osobito za one koji su pod vlascu vlastooskom,
bila ona u vlastele ill u crkve ili u dr/.avnoga
gospudara, te so i odvajaju izrijekom od vlastele.
ASto kotori budetb otb vlastelb, da uzomjetb se
na I'lfiiub kraju 6 kohb; aste li otb inihb vojnikb,
da uziuijotb ho na norab po 2 kona; asto li otb
ubogihb judi stvoritb se, da uzimajetb so na
Aihb po 2 voli. Mon. sorb. 14. (1222-1228).
Krajb i vlastolijo i judt^jo nogove. 211. (1.387 u
prijepisu istoga vijeka). I judije crbkvbn(ii) da
prebivaju u vsakoj bozbstvbnoj svobode. 27.
(1234—1240). Polovica Kamenicb sb Judbmi. 59.
(1293 — 1302). Prida krajevbstvo mi crbkvi 50
judi. 62. (1293—1302) Kto si pojubi odb je-
govehb jtidi ili kto slobodbub clovekb da grede
svobodno podb crbkvb svetu Pe(tb)ku. 64. (1293
— 1302). Dasmo i darovasmo sa vsimi soli i za-
selci i s judmi. 289. (1419). Medu mnoomb i
vlasteli dubrovaccemi i medu judmi gospoctva
mi s judmi vlasteo dubrovaccehb. 370. (1432).
Dasmo mu u nasemb rusagu sto ku6 ludi. 481.
^1-ibS prepisano xvi vijeka). judije vlastelb(s)cii.
Zak. dus. pam. saf. 31. judije crbkovny. .32.
Da rabota jako i iny malii judije. 35. Da su
velijimb vlastolomb velii vlastele porotbci, a
srednimb judemb protivu ihb druzina, a procijimb
ihb druzina. 42. judije koji imaju svoju ba-
stinnu zemju, da su vojbn^' otb zombji bastino
u pracyju otdati, a vinu da jostb rabotbnikb na
tomb meste onomu gospodaru cije bude selo. 45.
I tvojim judi dobrostivan samo budi. J. Ka-
vaiiin 32b. Bjudi dviju otoka svoje judi. 33la.
Da im (gospodi) lakse brime bude, sto za svoje
nose jude. V. Doson 67a Kara-Mahmud crnoj
Bosni sudi, po svih gradih negovi su judi. Osvetn.
4, 50. vidi jos u Danicicevu rjecniku: medu liima
se razumiju i vlasi. Sustii judije tezi zemje, ili
jo parikb ili je vlahb ili kto libo tudozemjaninb.
Mon. serb. 60. (1293 — 1302). Se judije koji odb-
presmo odb Streza vlahe. 564—565. (1322). ali
vidi dale u Danicicevu rjecniku : ali se i razli-
kuju od vlaha, kad se misle samo tezaci. Ace
kbto odb manastirbskihb judi bezi ili vlahb podb
volijega zupana ili kod inoga koga, da se vra-
caju opetb. Mon. serb. 6. (1198 — 1199). Sb sely
i s judmi i s vlahy. 79. (1302—1321). Prognali
sutb judi crbkovne ili vlahe. Zak pam. saf. 32.
vidi u Danicicevu rjecniku: u toj im je razHci
na jednora mjestu dodana rijec ,z6mjb^ki'. Sto
dohodi otb popovb ili otb vlahb ili zerajbski judi.
Mon. sorb. 13. (1222—1228). vidi daje u Dani-
cicevu rjecniku: u torn se smislu^ razlikuju i od
trgovaca (sluge ili drugi judi?) Nihb trbgovce i
judi. Mon. serb. 306. (1420 u poznijeinu prije-
pisu). Trbgovce i Judi. 312. (1421). Nihb trb-
govce i Judi. 313. (1421).
b) isticu .s'e kao Judi oni sto nijesu vla-
stela, gospoda, Hi nijesu ni gradani. Prosvetivb
zemju judi svojihb. (Okaz. pam. saf.) 59. tako
je i ovdje gdje se izrijekom odvajaju od vlastele:
,Vb slavu velbmcv-b i judoj svojihb'. S(tefaii, sim.
pam. saf. 8. Ili tvojimb vlastolomb ili tvojimb
Judemb. Mon. sorb. 47 (1254—1256 u prijepisu
istoga vijeka). Ili gospodiub ili vlastelinb ili graz-
daniub ili Judje. 106. (1333 u poznijemu. prije-
pisu). Vlastelb i judje dubrovacei. 106. (1333
u poznijeinu prijepisu). Cvijet od ludi i gospodo.
J. Kavaniii 372"-. Sto narodbe Bozjo paze (go-
spodari), da ni judi no pogazo. V. Do§on 2.38'i.
c) kau gradani. drzav^ani. Dasmo i da-
rovasmo u bastinu i u plemenito judemb du-
brovackijomb a nasijomb drazijomb prijatojemb
vasb Ratb i Stonb. Men. serb. 106 (1333 u po-
znijemu prijepisu). Mi opdina i judje gi-ada Du-
brovnika. 106. (1333 « poznijemu prijepisu). Vsa-
kojo rane i ubbjoubja i zlo refti i hotinbja zla
koja sju bila meju bosanbcimi Judbmi i dubrovbfi-
cimi. 255. (146-")). Sveuioguci o6o, bjudi sad
cesarom rimske judi! P. Hoktornvic(?) 85 Ludi
Ninivjanci. J. Kavaiiin 56(>'\ Bojim so da so
mi nodomo nikad umiriti dok vi budeto mlotafiki
judi. S. J^ubisa, prip. 157. — uz drzacu moze
se misliti i na narudnost. Isukrsta neraili Judi
Zidovi (krizu pribise). B. Kasic, is. 64. Job
]^UDI, 2, f, c).
313
:^UDOZDER
uvrijeden od }udi Sabea i Kaldea
383.
g. kod mjesnoga imena: l^ndi izginuli,
mjesto a Srbiji u okrugu biogradskome. Glasnik.
19, 188.
:^TJDIC, m. vidi covujic. — Postaje od }udi
(isporedi augmentative |udina, |udesina itd.). —
Na jednome mjestu u j^^^f^^ Dubruvcanina xvi
vijeka num. pi. |udici, te bi mdgao biti nam. sing.
|udik (vidi), ali je po svoj prilici nacineno kao
i covuiic sto se nahodi nekoUko puta na istoj
strani. Negromanti dase duh covujicom ... Ti
|udici pocese hodit. M. Drzi6 241.
]^UDIK, m. coll. plebs, dem. od |udi (s prezi-
ranem). — Dnigo je Judic. — U jednoga pisca
cakavca xvii vijeka ii kojega se nalazi cesto u
prijevodu svetoga pisma prema lat. plebs. Po-
molet se sfi bogati |udika. M. Albert! 11. psal.
44, 18. Svitlost na ocitovanje narodov i na slavu
Judika tvoga Izraelskoga. 86. luc. 2, 32. Da ne
bi kako prisli ucenici liegovi i ukrali ga i rekli
Judiku: „Usta od mrtvih". 466. matth. 27, 64.
Bojahu se |udika. 488. luc. 22, 2. A Pilat pri-
zvav k sebi nacelnike popovske i vojvode i ].udik.
495. luc. 23, 13. — Ima jedan put u drugoga
pisca cakavca xviii vijeka, i moze biti isto zna-
cene (kao deminutiv prema narod). I |udik je
slican nime (medvjedima) i u vrlini i u gra-
biscih: }ubi medved mutno vrime, da se sune
vrb u liscih ; i Sit meju mutna boja plijeni kuce,
gradi po|a. J. Kavanin 292^.
;^UDINA, /. augm. |uda, vidi judesina. — Od
XIV vijeka (vidi na krajuj, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (v. celadina), u Vukovu (vide |udes-
kara), u Danicicevu (vidi na kraju). Velika }u-
dina k nama dode. D. Obradovid, sav. 47. Ucitej,
koji je bio zdrava i jaka ).udina, priusi se].aka i
s jedne i s druge strane. Vuk, dan. 3, 239. To
bese }udina krupna. M. D. Milicevic, jur. 54.
Na sva usta }udiua je pusta i na nemu pusti-
nacko ruho. Osvetn. 6, 9. — I kao muski na-
dimak. u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevic. —
U jednome primjeru xiv vijeka Danicic tumaci:
covjek, a moze biti i augmentativ pa u isto doba
i muski nadimak; vidi u Danicicevu rjecniku:
,homo': u Smederevu je bio ,ludina Bogosavb'
kojega je ,s opcinomb i z bastinomb' dao car
Lazar Ravanici. Sr. letop. 1847. 4, 55. (1381).
I;jUDINSTVO, n. vidi judstvo. — Samo u je-
dnoga pisca Dubrovcanitia (koji moze biti da je
nacinio od stslov. ludlLiii), a odande u Stulicevu
rjecniku: v. |udstvje. Ja sam izmet |udinstva.
S. Rosa 12b. Kako |udinstvo scijeni. 34^. Na
slavu Judinstvu tvomu izraelskomu. 36b. — U
ovome je primjeru }.udnistvo jamacno stamparska
pogreska. J^udnistvo slijedec rijec grecku reku
Hrist. 4.
^iUDIBTE, n. uprav je augmentativ, isporedi
|udina, ali se upolrcblava za vrlo zla covjeka,
isporedi covjeciste, necovjek ; vidi u Vukovu
rjecniku: (u Crnoj Gori) ,der unmonsch, mora-
lisches ungeheuer von einon menschen' ,homo
inhumanissimus, monstrum homiuis' s primjerom:
Bio 6oek, pa sad Judiste.
^UDITI, |udim, imf. kititi, resiti; moze biti
da je isprva znacilo: 6initi koga covjekom, te je,
ako je toko, postalo od judi — (J dva pisca
Dalmatinca xvn i xvm vijeka. Perje ga Judjase
i klobuk hrvatski. D. Barakovic, vil. 36. Ve-
ruga mu grlo }udi, koja mu se zlatna skova.
184. Vi biste iz daleka poceli cistiti i Juditi
vasu kucu. J. Banovac, pred. 134.
J. Matovi6 I l^TJDMILIN DVOR, m. ime pusti u Hrvatskoj
u zupaniji varazdinskoj. Razdije|. 96.
J^jUDNISTVO, vidi kod ludinstvo.
;^UDNOST, /. osobina koga sto je judan (vidi
}udan, b, a)). — Xa jednome mjestu xviii vijeka.
Rimsko pismo pripovijeda od Nerona, zvijeri ne-
mile (,nemrllije'), iza kako svrze s sebe onu
uvadu ali odjocu od Judnosti i od |ubavi koju
ista narav bijase stavila na nega, ter silno ote
svojoj materi zivot ... D. Basic 46.
LUDOBIJA, m. covjek sto jude ubija. — Na
jednome mjestu xvii vijeka. Na nemu (putu)
ima razbojnika i Judobija. M. Radnic 12b
l^UDOJED, adj. (?) Hi m. covjek sto jude jede,
isporedi }udozder. — U Bjelostjencevu rjecniku:
.anthropophagus', i u Voltigijinu: ,antropofago,
sanguinario' ,blutbegierig'.
^UDOJEDA. m. covjek sto }ude jede, isporedi
|udojed. — U Belinu rjecniku : ,mangiator d' uo-
mini' ,antropophagus' 459a, i u Stulicevu: .an-
thropophagus (qui humana came pascitur)'.
XiUDOJE§A, m. u Stulicevu rjecniku uz ludo-
jeda. — nepouzdano.
J^UDOKRADICA, m. covjek sto krade (ude (u
ropstvo). — Vuk je nacinio ovu rijec u prije-
vodu Novoga Zavjeta (vidi Vuk, N. Z. 1847. vn)
prema grc. fiv6Quno6i(JTi']g. Znajuci da praved-
niku zakon nije po3tav|en, nego bezakonicima,
Judokradicama . . . Vuk, pavl. Itim. 1, 9 — 10.
]^UDO;^UBAN, }udo|ubna, adj. koji lubi jude.
— Samo u Stulicevu rjecniku: v. covjekojuban.
:^Ud6M0RA, to. covjek sto jude mori Hi
umara, vidi u Vukovu rjecniku: f. i m. (u Sri-
jemu) kaze se panduru, koji n. p. na spahijskome
poslu ne da judima odmoriti se ,ein schimpf-
wort fiir einen strengen herrschaftlichen beamten'
.convicium in quaesitorem domini severum' —
isporedi |udomorac.
JyiUDOMORAC, |ud6morca, m. homicida, covjek
sto umara (ubija) jude, ali, kao krvnik i ubilac,
kaze se i o covjeku sto je i samo jedno eejade
ubio. — V dca primjera xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (kajkavski ludomorec
, homicida'), u Jambresicevu ludomorec ,homi-
cida'), u Stulicevu (ludomorec, v. }udomoi-ec iz
Habdeliceva : judomorec , homicida' iz Habdeli-
ceva). u Voltigijinu{\udnmoTa.c ,omicida' ,morder').
Vavel si va pustinu cetira tisuca Judomorac.
j Anton Dalm. nov. test. 207b. act. ap. 21, 38. I
I poslavsi vojske svoje pogubi Judomorce one. Po-
j stila. plb.
! l^UDOMORNOST, /. u Stulicevu rjecniku uz
! |udomorstvo. — U ovome znacenu nije pouzdano.
: :^UD0M6rSTV0, n. djelo kojijem ko koga
I ubija, vidi kod }udomorac. — Od xvii vijeka u
I nekijeh pisaca, a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
j cevu (kajkavski ludomorstvo .homicidium'), u
Stulicevu (v. ubojstvo s dodatkom da se nahodi
I u pisca Muliha), u Voltigijinu (ludomorstvo
! ,omicidio' ,mordthat, todtschlag'). Povojuo }udo-
j morstvo. Azbukv. 1690. 12. Zaradi ludomorstva.
1 P. Vitozovic, kron. 55. Nastoje ute6i od pe-
I depse koju su po kradi i Judomorstvu zasluzili.
i A. Kanizlic, kam. 118. Zabranuje se judomorstvo
kojeno je.jedna volika opacina. E. Pavic, jezgra.
96.
^^UDOZDER, m. uv&QiMTioifuyoi , covjek sto
zdere (jede) jude (judsko meso). — U nase vri-
jeme u pisaca po nem. menschenfresser, ali vidi
i judozderac Ako roditeli lude jedu, postaju i
l^UDOZDER
314
l^UDSKI, 1, a, h).
djeca mali }udozderi. Vuk, pripr. 45. ^^udozderi
i div|aci. S. J^jubisa, pric. 78.
l^UDOZDERAC, |ud6zderca, m. vidi Judozder.
— U Belinu rjecniku: ,mangiatori d' huomini o
di came humana' ,anthropophagu3' 373^, i u
Stulicevu: v. }udoje§a. — Tretia dodati, da ja-
macno ni Bella Bella ni Stulli nijesu poznavali
nemackoga jezika.
;^UDSKA, /. mjesno ime. — xiv vijeka. Uzb
]^udsku. Svetostef. hris. 15.
l^UDSKI, adj. koji pripada judima. — Rijee
je praslavenska (Judbskt), isporedi stslov. Judbsk-b,
rus. .iK),;cKiiT, ces- lidsky, po(. ludzki. — Prema
izgovoru vrlo se cesto pise |ucki (tako je i Vuk
pisao mozebiti sve do druQoga izdana Poslovica,
gdje se nalazi i ds i rjede c. Kad dode u rijeci
,d' ill ,t' pred ,s', onda se kasto pretvori oboje
u ,c', a. p. ,|ucki' mjesto ,ludski'. Vuk, rjecn. '
xxx). — (J govorii se katkad izostav^a -d- ispred
sk: }uski. tako se nalazi pisano od xvn vijeka
u Posilovica, pa u Banovca, Labtrica, Ant. Kad-
cica, Norini. u Dubrovniku se govori liicki i
Juski. — Nalazi se pisano i |vitski, vidi Bernardin
10.46. — U jednome primjerti u p)isea M. Div-
kovica XVII vijeka imn a mj. praslavenshoga b:
|udaska (nom. pi. n.) ; vaja da je stamjjai'ska po-
greska. — Nalazi se pisano i -de- mj. ds: |udcku.
Bernardin 69; takova se grajija nalazi i u V.
M. Gucetica i u Nenadica. — Iztnedu rjecnika
u Mikajinu (clovjecki, |adski ,virilis' 45'i; na
|udsku, judski ,urbane, perurbane, civiliter' 278b),
u Belinu (,humano, da huomo' ,humanus' 372^ ;
, civile, cittadinesco' ,civilis' 196^), u Stulicevu
(Judski ,humanus, popularis, comis'), u Voltigi-
jinu (judski ,umano, civile, trattabile' ,men3chlich,
hoflich'), II Vukovu: (u prvotne izdana |ucki, u
druyome i trecemu judski) ,men3chlich, menschen-'
jhumanus: judski covjek (u Dubrovniku) ,ein or-
dentlicher mensch'), u Danicicevu (judbskyj ,po-
puli; hominum'i.
1. adj. — U jednome j)rimjeru (koji ne znam,
ide It bo(e pod a Hi pod c) xvni vijeka ima
komp.: judakiji, vidi: Nadrazlozit da su dosto-
janstva razabrana obicajno juckija nego druga.
A. T. Blagojevic, khin. 70.
a. prema judi, 2, a.
a) humanus, koji pripada svijem judima
Qudstvu) uopce. Hi judima sto zive u neko doba ;
i u drugijem jezicima upotrebjava se naj cesce
adjektiv posesivni. Svaka vrsta od naroda juc-
koga. A. Gufietic, roz. jez. 10. Vas narod judski.
M. Divkovic, nauk. 234b. Da^se u na§u krepos
mora judski narod izgledati. G. Palmotic 2, 383.
Svemu judskorau uarodu. Michelangelo. 59. Spa-
sitej svega naroda judskoga M. Jorkovid 24.
Od svega juckoga naroda. V. Andrijasovic, put.
489. Obifiaji dobri naroda juskoga. P. Posilovic,
cvijet. 5. Bila bi dostojna za odkup svega na-
roda judskoga. I. Akvilini 326. Vesoje veliko
svemu puku i narodu Judskomu. S. Margitid,
fala. 113. Sin Boziji ucinio se covjek za pri-
tegnut na svoju jubav judski narod. B Zuzeri
90. Svega naroda juskoga ne samo mater, dali
odvitnica i pomodnica. J. Banovac, pripov. 125.
Zaalipjujo i podlaze vas narod juski. F. Lastric,
ned. 128. Prvu milos i slobodu po slavnomu
putu tomu da judskomu narodu. A. V. Gufietid
22. Zenidbom uzmnaXa so narod judcki. I. A.
Nenadid, nauk. 99. U narodu judskomu. J. Ma-
tovid III. l^ubav prema judskomu narodu. I. M.
Mattei 81.^ Sve andioske dete i Judski narod
vas. 139. S nime se oti sluziti da sarani narod
juski. Norini 10. Kako judski rod blazon so
vik riti ne moze dokli god ne bude umriti. D.
Eanina 130b.^ Bez judskoga da p^emena ovi otok
ne pogine. G. Palmotic 2, 365. Sto godi se zala
od pocela svita plemenu juskom dogodilo, sve
su plodovi griha smrtnije. F. Lastrid, od' 192.
Sve pleme jusko. ned. 7. Neprijatej skoci priki
od juckoga svega traga. I. Gundulid 472. Boji
se da se u nemu judsko sjeme ne zatre. Nar,
posl. vuk. 21. Tako mi se ne iskopala tri sje-
mena: judsko, skotsko i zemajsko! 305. — Vsi
jazici jucki. Transit. 184. — Dusi judskim dusam
prudni. J. Kavanin 506b. — Narav jucka. A.
Gucetic, roz. jez. 48. — Prosvitlujuci pameti
jucke. Transit. 22. — Zamani judska pamet,
judska snaga opire se velom' Bogu. J. Kavanin
214^. l^udska pamet ne moze dodi do kraja u
poznane grijeha smrtnoga. D. Basic 49. Stvari
koje su sakrivene znanu judskomu. Grgur iz
VareSa 52. — Privradenje slaba srca judskoga,
B. Kasid, is. 40. Bogu su odkrivena sva kolika
srca judska. M. Jerkovid 87. Dao je i vino ne
za opijanje ne^o da veseli srce jusko. F. Lastric,
ned. 65. — Cadi judske nisu jednake. M. A.
Relkovid, sabr. in. — Prod htjenju od nebes sila
je judska man. M. Bunid 6. Ke udili suprod
svakoj judskoj sili. J. Kavanin 222^. — Trudno
'e vojstvo i rvana judski zivot. 76b. Vik judski.
I. T. Mrnavid, osm. 15. — O judbskyibb ne-
vezdbstvihb. Sava, sim. pam. saf. 3 Vbsakb
arbhijerej prinose zrbtvy prbvoje o sebe, po tomb
ze i o judbskyihb nevedenijilib. Domentijan* 211.
Za grijehe i pomankanja judaska. M. Divkovid,
bes. 195a. Drugi grisi svi ostali red se mogu
judsko dilo. V. Dosen 135*. On razcina judske
cini. M. A. Rejkovid, sabr. 54. — Rici ludsku
glavu cine, dila glavu od zivine. V. DoSen 130b.
Posjed judsku ko kupusuu glavu. Osvetn. 2, 104.
— Ah, jesu li cuda ova jucke ruke ucinile? I.
Gundulid 435. — E takva je jucka sreda! B.
Eadicevid (1880) 303. — Da se lici po vsemb
trbgu da nitkorb ne srae kupovatb ni prodavatb
cejadb jerb nesmo hotni da nitko trbzi judscemi
mesi. Spom. sr. 1, 31. (1400). I zivinsko sto se
koje od judskog' je meso boje. V. Dosen 69b.
Kaono cinaju Galate u obrizovanu, da se na-
slade u puti juckoj. L. Vladmirovid 33. ^juc-
koga se naranismo mesa i krvi se jucke napo-
jismo. Nar. pjes. vuk. 2, 329. Jur u krvi Jud-
skoj plije. P. Kanavelic, iv. 4. l^udskom krvi
zadojene 21. Eadoslav... voli ostat brez krune
nego viditi gdi so proliva krv judska. And.
Kacic, razg. 41. — Tvrdu _ pomnu osobitu Bog
vrh juckijeh ima stvari. G. Palmotid 2, 101.
^juskim primiiiivati bozanstvena. F. Lastrid, test.
2 lb.
b) humanus, onaki kaki je u judi. I u
priliku ludcku ucinen jest. Bernardin 69. paul.
phil. 2, 7. Izgubiste obicajnu judsku sliku. G.
Palmotid 2, 69. Mogu cinit, svijestan covjek da
se smami i promijeni judsku sliku. 2, 432. Zli
drug u Judskoj prilici. I. Dordid, ben. 168. —
judske su oni od naravi, no tvrdoga od ka-
mena. G. Palmotid 1, 195. Zvijer se ima zvati,
ne judske naravi. 2, 835. Boziji sin Judsku pri-
uzo narav. L M. Mattei xii. — Razlici kipovi
Judski mogu rijeti govorodi. M. Divkovid, bes.
7.30b. — Bozo koji si htio da rijod tvoja po an-
deoskomu navijestonu judsku put uziue. I. Akvi-
lini 112. 194. Sobe istoga obudi otio si putju
judskom. L. Terzid 235. Porodonje Sina Bozi-
jega u puti juskoj. F. Lastric, od' 385. — Pa-
stirom vas razum od svita i znanje, Satirom
pamet, um i jucko spoznanje. M. Drzic 119. Jer
bismo inaCe na sramotu uinu juckorae kvarili
];.UDSKI, 1, a, b).
315
^UDSKI, 1, c.
svoj jezik. Vuk, pism. 29. — Ova slipoda Juska
izlazi od mala straha Bozjega. J. Banovac, pripov.
5. Slabost Juska. F. Lastric, ned. 54. Nopomla
Juska. 124. Eto ti stalnost judska! M. A. Ee}-
kovic, sat. H4b. — Ali je imala Judsko srce ali
zvjersko za takoga covjeka? B. Zuzeri 405. —
Bilize grije i zle misli Jucke. I. Anci6, svit. 7.
Za grihe juske. P. Posilovic, cvijet 32. Da bi
svojom mukom oprao grihe |uske. J. Banovac,
pripov. 77. — Upraviti nase |usko dilovane. M.
Dragicevic 27. Nase su muke koje se Juskim
jezikom izredi ne mogu. F. Lastric, ned. 381.
Jedan }udski jezik no moze podpuno spovideti.
D. Basic 15. — Da ga (cara) u obraz pogledati
}ucki pogled ne dostoji. I. Gundulid 572 — Nij'
dosti Judska slava za uznit se. J. Kavanin 88a.
— Ovi je zakon jedan Bozji koji je od Boga u
vrimenu ucinen; a drugi je Judski koji je od
covika ucinen . . . Zakon Judski razlucuje se u
zakon crkveni i zakon svitovni. A. Ba6ic 140.
Oncas kad je krsten, ne oslobodiva se od pe-
depsa Judskijeh . . . Ne oslobodiva se iko od one
vrste pedepsa koje se imaju zaplatiti radi koga-
god velika grijeha sudcima Judskijema i svje-
tovnijema. J. Matovic 164. — Medu ostrijem
hridim gdje Jadskoga nije puta. I. V. Bunic,
mand. pok. 12. — Ni stope ni trazine oko crkve,
kao da nije cepala, kamo li va('rjdala |ucka noga.
S. ^jubisa, prip. 188. — ^^udska majka cebe nije,
zla nakazni, porodila. Gr. Palmotid 1, 379. Da
druzijeh nije bojnika Judska majka porodila. 2,
871. — S kojim |udskoga ploda ne moze imat.
I. Grli6ic 227. — Sfaki razgovor bizah ter vani
].uckoga obicaja trujah. P. Zoranic 2a'.
c) hominum, zamijenuje uprav gen. }udi;
moie se ne misliti na sve \ude nego na nekoliko nih.
aa) uopce, kad znaci imane, dio, oso-
hinu ltd. Navezuju velika brimena i teska i
ka se nositi ne mogu, i postafjaju nih na pleca
Judska. Bernardin 37. matth. 23, 4. — Zubovi
lavski, koji razdiraju duse Juske. P. Posilovi6,
cvijet. 23. — l^udska se sloboda Bozi dar rijet
ima. F. Lukarevic 12. — Cujete po judbscehb
receh govore. Spom. sr. 1, 113. (1412). — Nad
Judskijem sinovima, Isukrste, ljep§i jesi ... I.
Akvilini 138. Lipsi od sviju sinova Judski. J.
Banovac, prisv. obit. 62. Za razlucit jih od si-
nova Kainovih koji se zvaju (^^ zvahu) sinovi
Judski. And. Kacic, kor. 6. Blazen svaki Judski
sin! I. M. Mattel 13. Kako mogase stati na
daleko od Jubjenijeh Judscijeh sinova. 326. —
Videci sinove Boziji bderi Jutske da su lijepe.
N. Eanina 114b. gan. G, 2. — U ovome pritnjeru
stoji Judski sin prema ,filius hominis' : Vididete
pak Judskoga sina sidit s desne Boga. P. Kne-
zevic, muka. 23.
bb) Judski moze stajati i mj. genetiva
subjektivnoga, t. j. uz supstantive verbalne koji
pokazHJu djelovane Judski pokazuje da bi kod
glagola od kojega pustaju ti supstantivi subjekat
bio }udi. Aj Jucko himbeno uzdanje ! P. Zoranic
32a'. Ako se uklada u dojaiija Jucka. S. Budinid,
ispr. 124. Ostavjen od svakoga Juckoga utisenja.
B. Kasic, in. 25. I ko da je vjekovita (zgrada)
Judski spomen vas nadhita. J. Kavanin 117^.
Promotridemo upadak Juski u grih. F. Lastric,
test. 361. Sto jo gore vragovane nego Judsko
bogovane? V. Dosen 80>i'. Daleko od vike Judskb
da ih ne smetaju. And. Kacic, kor. 316. Mlogo
se kojeSta zna iz vidjena i cinena Judskoga. M.
A. Rejkovid, sat. ASa. — Amo bi mogli 2>''ii>«-
dati i ovaki primjeri: Isdu casti i milost Jucku.
S. Budinic, ispr. 82. Ako sam pravedan, da me
lijecito od napasti judske! Pravdonosa. 1852. 9.
cc) Judski moze stajati i mjeste gene-
tiva objektivnoga uz supstantive verbalne koji
znace ne samo djelovane nego i onoga sto dje-
liije; Judski tad pokazuje da bi kod glagola ludi
bio objekat, i to ne samo u uzemu sinislu kao
akuzatio, nego i kao drugi koji padez podlozan
glagola. Za prejemb Judskyj. Zak. pam. saf. 38.
48. Zlo je zlato, gore 'e zena, obo'e Judska zla
zasjena. J. Kavanin 34*. Koja jesi porodila
spasenje Jusko Isukrsta. P. Posilovic, nasi. 75^.
Nacine u kojima jo Bog stavio spasene Judsko.
B. Leakovic, nauk. 23. — Ako se radi straha
Judskoga ispovijedam. M. Divkovic, nauk. 199^.
Vede se puta uzdrze od strahfaj Judskoga nego
od Bozijega. J. Banovac, razg. 27. Evandeje
brez svakoga stvsi(haj Judskoga poceso pripo-
vidat. J. Filipovid 1, 161b. (Krstjani) cuju se
zlo govorit za iskrnim, ter brez nijednoga strah('a^
Bozijega i srama Judskoga. J. Banovac, razg.
115 — 116. Ko izgubi sram Judski, izgubi i strah
Boziji. Nar. posl. vuk. 139. — ^^udskoj u ne-
scjeni i u Bozjoj jeste omrazi (prema omraziti
se kome). Gr. Palmotid 2, 41. — Vrazi svaki dan
zlo sluze se na kvar i stetu Judsku. I. Velika-
novid, uput. 3, 466. — amo moze pripadati i ovaj
primjer: Id' odatle, jedan Jucki gade! (od koga
se }udi gade?). Nar. pjos. vuk. 2, 356. pa po
tome mozebiti i ovi : Ja sam stanovito crvak a
ne covjek, pogrda Judska i odmetautje naroda.
M. Divkovic, bes. 96'>. Skazan Judska da ne
budem. D. Barakovid, vil. 209. — pa i ovi:
Muci, Judska nepriliko a zivinska slaba diko !
V. Dosen 21*. Tako kome manka cina, da je
Judska on mrcina. 41*. — Ti mi davas ove
muke, roditeju Judski prvi, sladke izjede ti ja-
buke, ja ih pladam mojom krvi. Gr. Palmotid 3,
4b. Uciniti du vas da ste ribari Judski. M. Div-
kovic, bes. 631a. Ucinidu vas lovcima Judskijem.
Vuk, mar. 1, 17. Clanak drugi govori od Go-
spodina nasega Isukrsta, Judskoga spasitela i
odvitnika. I. Velikanovid, uput. 1, 327. Ona-
koga se krvnika Juckoga joste radalo nije. Prav-
donosa. 1851. 8.
b. humanus, koji je onaki kako se pristoji
hiti (pravijem) ^udima, dakle ne samo ujudan
(ovo je znacene praslavensko) nego i posten i
uopce vrijedan, va}an. — U Dabrovniku se za
ovo znacene cuje i prosti oblik Jiicak Hi Jiisak.
O liemu se moze rijet da je uprav Jucak. P.
Budmani. — vidi i 2, h i u Vukovu rjecniku.
^ucki coek Jucki i govori, a pogan poganski.
(U Kotoru). Nar. posl. vuk. 173. Posto si se
divio krasnoj Neretvi i Juckomu Dubrovniku
(misli se na Dubrovcane). S. l^iubisa, prip. 1.
Blago onomu koji se na Judsku krv namjeri (vidi
krv, 11, c na kraju). Pravdonosa. 1851. 21. — ■
/ ne samo o ce^adetu. — Na Judsku kao adverah
(vidi u Mika}inu rjecniku). Node 1' znati, sto je
cija pravda, i na Judsku prijat ponudene? Osvetn.
2, 113. — Moze biti da amo pripada i ovaj
primjer: (Febronija) bise vele lipa zivota i ve-
sela, kakova se ne bi mogla napisati. zato Briena
veliku skrb imase, videci Febroniju toliko Judsku,
gljedase kako bi ju cistu uzdrzala. F. Vrancid,
ziv. 53.
C. alienus, tud; jamacno je ovo znaiene
postalo tijem sto se kod ,koji pripada judima^
imalo u mi4i ,druge' jude, dakle ,koji pripada
drugijem judima', a ne onotne o kome se govori.
— I ovo je znacene praslavensko, jer se nalazi
u deskome i u po^skome jeziku; ali je u nasemu
poznato samo u sjeverozapadnijem krajevima kao
i u nslovenskome. — Izmedu rjecnika u Bjelo-
stjenievu (kajkavski lucki ,alienus', v. stranski),
l^UDSKI, 1, c.
316
^UDSTVO, 1, a, a).
u Jambresicevu (lucki ,alienus'), u Voltigijitiu
(lucki ,ali6no, straniero' ,fremd'). Ki bi Jucku
zenu silu vzel. Narucn. 65^. Da bi niki znal
da se jucki pinezi ote ukrasti. 115*. Ne uzivaj
ti Juckoga bla^a. Korizm. SV^. Ne vzim|i ti
ono ca je }ucko. 8V^. A ja nedu udovicu,
moram hranit |udsku dicu. Jacke. 8. Ar 6u se
ja sada morat otpraviti va tuju tujinu, med
Judsku druzinu. 120. Vrebac svate poziva na
ludsku psenicu. 218. J^iicki ,alienus'. D. Ne-
manic, cak. kroat. stud, iifortsg. 12.
d. virorum, virilis, prema )udi, 2, c. Slo-
bodnu vo|u |ucku ili zensku. B. Kasic, zrc. 35.
A (vojnici) oblace zlato i svilu: jucka oblicja,
zenske 6udi. I. Gundulic 290. Od judske ga
druzbe izmace i u zeuske skri hajine. G. Pal-
motic 1, 213. One (zene) }udsku svijes uzdizu
na hrabrena djolovanja. J. Palmoti6 122. Da
bi mogle biti zene ludske cudi. J. Arrnolusi6
17. Pisa§e prije |ucke i zenske. I. Ancic, svit.
7. Ona holost jest ukorenula se u glavam zen-
skim, jest prisla i u glave Judske. J Filipovic,
prip. 1, 42b. Kad so zena lipo kiti htila b' nebn
slicna biti; . . . ali lazu ta nebesa; to jo komad
smradiiog mesa koji kad se lipo sara, Judske oci
da zacara, tad sarena zmija bade. V. Dosen
lOSa. Mnoz ne samo }udskijeh n&g jos i zen-
skijeh glava. S. Eosa 159*5. — Na |ucku, ad-
verbijalno. Zene obucene na Jucku. I. Drzic 301.
2. adv. Judski, Icao covjek.
a. uopce, ali u jedinome primjeru gdje
znaci ,ne zivinski' a i tu kao da se misli na
znacene kod b. — Izmedu rjecnika samo u Be-
linu (Judski ,humauamente, overo a modo hu-
mane' ,humano more' 372^). Znam da ima dosti
|udi u toj stvari vrlo ludif/tj mislec da se tko
ne smice dokle godi sobom mice . . . Zivini je
to od roda da se mice i da hoda . . . Indi ardan
kad se }uti, i srcba mu pamet smuti, brez ra-
zuma da ostane, |udski zivit vec pristane. V.
DoSen 189^.
b. u prenesenome smislu, prema 1, b, kako
se pristoji covjeku. — Izmedu rjecnika u Mika-
jinu (covjecki, judski, dobrostivo , humane, hu-
maniter, benigne'; |udski, blago, lubezlivo ,hu-
maniter, humane'), u Belinu (judski ,civilmente,
con civilta' ,civi]iter' s primjerom: primiti tkoga
judski ,accoglier6 uno con civilta' ,aliquem hu-
maniasime accipere' 196hj ,humanamente, corte-
semente' ,human6' 372i> ; .urbanamente, civil-
mente' , urbane' 779'^'), u Bjelostjencevu (judski,
pocteno , humane, huraaniter, officiose'), u Stuli-
cevu (,humane, comitor, urbane, honeste'); u Vu-
kovu : ,mannlich, menschlich, gohorig' ,humano
more, ut vir' s priinjerimi: Ne zna judski (nego
paski ili ciganski). Hodes judski !
a.) humane, humaniter, u spojasnemu
podnosenu (vladanu) i govoru s ostalijem }u-
dima, uludno, blago (ovo je znacene praslaveni^ko,
isporedi ies. lidsky, pol- ludzkio), pa i pristojno.
Drago bi mi bilo da budem juski primjen F.
Lastrid, od' 54. Bi on zazvan na niki pir u
Kani Galilejskoj, primi juski zazvanjo i povedo
sa aobom ucenike. 172. Ne bi judski ucinio,
da no bi tako velikoga i dragoga prijateja blizu
stqjedoga pohodio i g liime se razgovorio. A.
Kani/.lic, uzroci. 78—79. Na ovu poStenu sofru
pirovsku Isukrst s ucenici svoji judski bise za-
zvan. T>. Rapid 82. U vozirske stigli cadorove,
gospodar ill judski dodokao. Osvotn 4,59. Stigne
li mi kakva ju-igovora, ja 6u ga drage vole pri-
hvatiti, ill ga judski odbiti. M. Pavlinovid, razg.
118. To nt lipo, nit' falo dostojno, niti judski,
niti baS poSteno. M. A. Rejkovid, sat. F2b. Ucenici
Sokratini razjutise se na jednoga Atenijanca, sto
niov me§tar prosavsi pokraj nega lipo ga po-
zdravi, a on se ni vist ne cineci odide upravo,
rekao bi da nikog ne vidi. „Sto se jutite na
ovog oovika?" veli jim Sokrata „zar sam ja kriv
sto on ne zna judski? Ako vas kon udari nogom,
zar cete i vi nega?' sabr. 2. Eeci ce da sam
neugladen i da ne znam judski. 23. Zna sva-
komu dobro vice dati, zna judski i posteno go-
voriti. B Leakovic, nauk. 481. ^jucki coek
jucki i govori, a pogan poganski. (U Kotoru).
Nar. posl. vuk. 173.
b) uopce onako kako treba i vaja, bilo
to u moralnome ili u materijalnome smislu.
l^udski, lijepo, kao sto Bog miluje Vuk, rjecn,
kod boski. — Koji, S^ imade nauciti judski. E.
Pavic, ogl. 100. Sto ni judski ne nauci, nit'
krip63ti priporuci. V. Dosen 238*. — Zar ti
jud-iki poslusati neces? Nar. posl. vuk. 4, 105.
— Sto se god radi, neka se judski radi. M. Pa-
vlinovic, rad. 50. — ' ,Barbari', sto mi recemo
,poganini' . . . niti zuadu juski ziviti ni posto-
vati se. F. Lastric, ned. 258. Poglavari nisu
za to, da osuziie samo zlato; dal' da zivit judski
mogu, pak uboge da pomogu. V. Dosen 231a.
— Niko nikoga nicim da ne uvrijedi, nego svaki
svakoga bratski da sretne i pozdravi, i svaki
svakome da da mirno i jubazno stoje za koga;
tako ce i nama svijema biti sve judski i po-
steno. Vuk, kovc. 58. — Tako se bio poneo, da
ni od staresina niko drugi osim Mladena i Cr-
noga Dordija nije mogao s nime jucki govoriti.
Vuk, dan. 4, 26 — Nemoj mrciniti to zivince
nego ga judski zakoji (kad ko sto rdavo koje).
Vuk, rjecn. kod mrciniti. — Mece se i: Bas ga
je judski izlijemao !
^-UDSKOST, judskosti, /. vidi judskota. —
Rijec je praslavenska, isporedi rus. .lIo,?^cKocTfc,
ces. lidskost, po}. ludzkosc. — U Vukovii rjec-
niku: (u Pastrovidima) ,die menschlichkeit' ,hu-
mauitas'.
l^UDSKOTA, /. humanitas, osobina koga sto
je judski (vidi judski, 1, b), sto se judski (vidi
judski, 2, b) podnosi. — Akc. se mijena a dat.
sing, jiidskoti, u ace. sing, liidskotu, ti voc. sing.
jiidskoto. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu: (u Pastrovidima) vide judskost. Da
plati kao prestupnik luckote globu. Pravdonosa.
1851. 35. Svakoj judskoti dozrio. S. ^^ubisa,
pric. 55. Na cast im nihova judskota i ugla-
denost. 81. Pravila obidno juckote i pravid-
nosti. V. Bogisid, zakon. 270.
:^UDSK6vANE, n. vidi judskota. — Xema
primjera za glagol judskovati. — Samo u jed-
noga pisca nasega vremena. To se svuda culo
jud.skovane. Osvetn. 3, 94. Blagodarec knezu za
prativo, i kud god su stigli rasijani, nisu toga
krili juskovaiia. 5, 122. Tor da bi se zadragali
s nime kano §to se hode judskovanu. 7, 78.
!I^UDSTVIJE, n. samo u Stulicevu rjecnika uz
judstvo s dodatkom da se nahodi u brevijaru.
^UDSTVO, n. mnostoo judi u razlicijem sini-
slima; maze biti i u apstraktnome smislu, (udska
osobina. — Radi izgovora i pisana kod ds vidi
judski. — Rijec je praslavenska, isporedi rus.
.iioy^cT o, ce.^. lidstvo.
1. kao kolcktivni supstantiv.
a. prema judi, 2, a.
a) mnogo judi (obicno kad su zajedno
skupjeni, vidi svijet, svjetina, ali i bez toga). —
Izmedu rjecnika u Belinu (judstvo ,calca, folia'
, multitude conforta' 158'; ,concor3o' .concursus'
211l»; ,frotta, moltitudiue' ,caterva' 332"^; ,gent6,
:^UDSTVO, 1, a, a).
317
wv
molti huomini' ,multitudo hominum' 340^; ,Tnol-
titudine di gente' ,hominum multitudo' AQ-i^; ,po-
polo' .populus' 572'>), M Bjelostjencevu (luctvo,
, melius' |ud3tvo ,populus, plebs, valgus', v. puk),
It Jainbresicevu (Juctvo ,populus, vulgus, plebs'),
u StulicevH (Judstvo , plebs, populus, vulgus, ho-
mines, gens, multitudo'), u Vultigijinu Qudstvo
,popolo, volgo, plebaglia' ,volk') a Viikoou (|ud-
stvo ,die menge leute' , multitudo'). I budu6 to-
liko juctvo V Jerusolime i vnutre biso take velik
glad, da judi su koze, remiko... jeli. Postila i^
Naslidovase nega Juctvo veliko. F3a'. Vidivsi
mnogo |udstvo okolu sebe. Anton Dalm., nov.
test. 1, 11. Zasto se toliko Judstvo skupilo? M.
Divkovic, zlam. 88b. Qd tolikoga Judstva ne
imam jednoga samoga u mojoj druzbi. M. Orbin
76. Kako ce moc pakao uzeti i drzati toliko
|udstvo? 252. Zato k nemu (Ivanu) Judstva
cesta z bliza odasvud dohodijahu. G. Palmoti6
3, 125="'. Gdje vaskolik put opceni silno judstvo
svud pokriva. A. Vitajic, ostan. 200. Od svud
se kupjase |udstva nebrojno mnostvo 413. jud-
stvo nebrojeno dohodi. A. J. Knezovi6 xxii. Sa
3vi(7i^ stran judstvo hite Ivana viditi. 180. Khinki
vidise ulaziti mlogo judstva kroz jedna velika
vrata. A. T. Blagojevid, khin. 45. Grad, ne
mane bogat koliko jak i pun Judstva. A. Tomi-
kovic, ziv. 261. Tu jo toliko judstva bilo, da ni
crkva ni pijaca (nije) mogla primiti. S. Teke-
lija, let. 119. 23.
h) genus humanum, }udski rod, judski
narod. Tri narode od judctva Bog no }ubi. Zborn.
13''. Svega Judstva odkupitoj Azbukv. 1690.
33. Voce izjedeno da porada na suzanstvo smrti
Judstvo prije blazeno. J. Kavanin 25b. I za
poraz judstva svega kova oruzja 257ii. Ki od
judstva, ko od zivine, raesariju jadnu cine. 459b.
(Jezus) blagi i judstva odkupitej. 529b. Potopne
od voda poplavice, koje malo maiie neg sve
Judstvo zanesose. B. Zuzeri 386. Svega judstva
odkupitej, dragi spasitej T. Babic 50. O buda-
lasto sve na svitu Judstvo. A. J. Knezovic 95.
l^ude izvrsitije judstvo razlogom slavi. M Pa-
vlinovic, rad. 8. Svijest koju pojedinci imadu,
da oni pripadaju osobnomu skupu judstva. razg.
21.
c) kao narod. Tuisk, on svoi'emu Juctvu
Nemskomu je dal zakon i pravdu. P. Vitozovic,
kron. 3. Odtud se zove dvanaesto pokolone zi-
dovskoga ali izraelskoga juctva. 5. Planinskim
pribivaocima dubrava i judstvora neumitnim. A.
d. Bella, razgov. 238
b. samo 0 muskima, vidi Judi, 2, c.
a) istice se prema zenskima. Toka jud-
stva, t6ka zenstva. J. Kavanin 524*. Na onu
zenu da se okose, svdm Ijepotom ka svud lita,
neka judstvo s ne mahnita. 568*.
b) vojska. Ja vam cu dati mnogo tisuca
ludctva. Zborn. 74b. S nasijom judstvom i s ja-
kostju i s jakostju joste nasega cesara z dobrom
volom podimo. 74b. Da bi reko: trepte stijezi,
buce judstva, koni igraju. I. Gundulic 434.
!^udstvo od oruzja ,waffen-volk'. Jur. pol. ter-
minol. 625. — 1 ovdje se govori o vojsci, ali
uprav je u tekstu rijec sto znaci gomiUi judi:
A strazar koji stajaSe na kuli u Jezraelu, kad
ugleda judstvo .Jujevo gdje ide, re5e: „Neko
judstvo vidim". D. Danicic, 2car. 9, 17.
2. u apstraktnome sinislii, jiid'^ka osobinn.
a. uopce fudska nnrav. Dokle (Bog) nije
uljezo s nasijem judstvom fmoglo bi biti i ko-
lektivno, vidi 1. a, b)) u rodbinu ... B. Zuzeri
222.
b. prema judski, 1, b, t 2, b. — Izmedu
rjecnika u Belinu (judstvo ,civilta, 1' astratto di
civile' ,civilitas' 196bj. judstvo svoje pogrubi,
nejudstva se dobavi. I. T. Mrnavic, osm. 150.
Tvoja braca, tvoje sestre u nevojam tuguju:...
svacijem potrebuju, a ti se lakomi§ utjosit ih?
U tebi je dake juctvo ? A. Kali6 264. Neka je
nova skola uaumila da pretvori justvo u skostvo.
S. i^jubisa, prip. 229. ObiteJ odlicna judstvom,
prosvjetom i dobrocinstvima. M. Pavlicovi6, rad.
97. jLijepi nacini' hoce reci , judstvo i drago-
krvnost'. 172
3. ic dva primjera xviir vijeka znaci jednoga
covjeka; to je preneseno od apstraktnoga zna-
cena. Sigizmundo, Vaclav, Karlo, troje judstvo
neumrlo. J. Kavanin 272^. Sad znaj da ovi
covjek nije nikad nikomu nikakva zla ucinio.
Sto govoris ti dake pazec juctvo pravedno ovako
izmuceno? A. Kalic 203.
IjiUDUEtNA, /. vidi Judetina. — U nase vri-
jeme. Al' eto ti jedna Judurina, crnase se kao i
paklina. Nar. pjes. vuk. 5, 511. Zuto kjuse, Ju-
durina gruba Nar. pjes horm 2, 591.
^UDI. Judi, m. pi. vidi judi. — Badi postana
vidi judi, 1, a, b). — U Crnoj Gori od xvn vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovii: (u Crnoj Gori)
vide Judi s primjerima ii narodnijeh pjesama:
Da je suda u ovijeh judi. — Ako bude kako
judi kazu. (Nar pjes. vuk. 1, 157). Da stte u
Barevo spravili Jv.de. Starine. 10, 20. (1689). Da
ti biide pred judma isprava. Nar. pjes. vuk. 2,
631. U Crnoj Gori govori se ,Judi' mjesto ,Judi'.
Vuk, poslov. xLVJir. — Ooaj je primjer iz ruko-
pisa XVIII vijeka pisanoga u Crnoj Gori crkve-
nijem jezikom: ^udi spravise nasT> s radosdu ve-
likom do mesta Starine. 18, 177. (lo36).
;^UKA, /. a) na karabji i drugim sviralama
svaka rupa — b) u sata medenog ona svaka ja-
mica; okce. Podunavka. 1818. 58.
^jUKCA, /. mjesno ime. — Prije nasega vre-
mcna. J^ukbca. S. Novakovic, pom 137.
IjiUKOVO, n. mjesno ime.
a) pusta u Slavoniji u zupaniji srijemskoj.
Kazdijej. 146.
bj ovakovo se ime pomine prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 137. — Moze biti isto
sto kod a).
.^.UL, m vidi 1. juj — U jednoga pisca Bo-
snaka xvin vijeka. Da se ne najde Jul na dan
sudiii. S. Margitic, fala. 103 Usijao si Jul 154.
Nenavidjivi okrecu psenicu u Jul. ispov. 43.
]^ULIJE. m. vidi 2. JuJ. — Va(a da je od lat.
Julius. — Sumo na jednome mjestu xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu: gledaj Jul (2).
Mfese^ca julija (u Danicica lulija). Spom. sr. 1,
131. (I4l5j.
1. l^Ulji, m. Lolium temulentum L., vidi u Vu-
kovii rjecnika. - isporedi 1. luj i 2. vrat. —
Po VukovK se rjeiniku akc. ne mijena; po ca-
kavskome hi akcentu u Istri (vidi Nemanicev
primjer) trehalo da se mijetia u gen. sing. Jiija
i tako u O'-faiijem padezinia, osim vokativa. —
Od lat. lolium Hi od tal. loglio i glioglio. —
Od XV vijfka, a izmedu rjecnika u Vrancieevu
(,lolium'), u .Miknjinu (Juj, trava, vrat , lolium, zi-
zania'), u B'linu (, loglio, glioglio, erba oattiva che
na.'^co tra.le biade' .lolium' 442b), u Bjelostjencevu
(vidi kod Jujka), u Stulicevu (Juj, zla trava , lo-
lium'); u Vukovu: (u Dalmaciji) u senici ne-
kakav izrod nalik na stur jefiam, kojega kad
fiovjek vise izije, kazu da se opije tako da se za
tri dana jedva otrijezui ,der [taumel-Jlolch' ,Lo-
1. ]^UV
318
2. :^U^iAV
Hum [temulentum L.]'. cf. vrat. Zgora posija
}u|Gm posrid psenice. Bernardin 18. matth. 13,
25. A po|a rigaju misto psenic |u}em. P. Zo-
ranid 7Bb. Koji ]u\ po senici sijase And. Kacic,
kor. 371. Senica mu nikad ne rodila, ve6 ro-
dila Jujem i kukojem, Julala ga projetna groz-
nica! Nar. pjes. petr. 1, 304. Ter znas da je
|u}a u svakoj senici. Nasa sloga. god. 20, br.
41. ;^u} ,lolium', gen. Ju]a. D. Nemanii, 6ak.
kroat. stud. 17. l^u\ (jujica, }u}ak, lu}), slov.
lulika, lulka, tes. lilek (Lolium), po}. lulek (Hy-
oscyamus), loglio (Anselmo da Canali), zizania
iKuzmid), gioglio (Durante), Lolium temulentum
L. (Vuk). — J^u\ misji, fenice (u sinskome ru-
kopisu, Durante), Lolium perenne L. B. Sulek,
im. 213.
2. ^U^, m. vidi 2. lu|. — Od xiv vijeka, a
izmedu rjecnika u Danicicevu {]n]h, |u|a ,julius*).
Meseca |uja. Spom. sr. 1, 7. (1396). 96. (1409).
2, 62. (1417). Mon. serb. 358. 359. (1429). Miseca
|u|a (,lula'). 281. (1418). Na ix }u}a. A. Gu-
6eti6, roz. jez. 53. / u nase vrijeme u Dubrov-
niku. P. Budmani.
^U;^ACI, ^iujaka, m. ime selu u Srbiji u okrugu
kragujevnckome. K. Jovanovid 118.
J^tjl^AJKA, f. vidi }u}aska. — Samo u Vu-
kovu rjecniku: (u Dubrovniku) vide |u}aska, cu-
|ajka. — U Dubrovniku nijesam cuo tc rijeci
nego samo cujka.
^jU^AK, }u}ka, m. vidi 1. }u}. — U StuUcevu
rjecniku: v. }u} s dodatkom da se nahodi u Hab-
delicevu.
^U]^AKA, /. vrst vinove loze bijela grozda
(u Dalmaciji, Danilo). B. oulek, im. 213.
1. ;^U1^AN, Jujna, adj. koji pripada juju. — U
StuUcevu rjecniku: ,loliaceus'.
2. ^ilUjAN, }u}na, adj. dretnjiv, Hi koji je na
pola zaspao. — Shvaca se kao da postaje od lu-
|ati se, ali moze biti da mu je pravo postane od
1. ju|, isporedi 1. lujan. — Od xv vijeka u Du-
brovniku, a izmedu rjecnika u Belinu : i[u|an, |u)na
,dormiglioso, sonnacchioso' ,somniculosus' 278t>;
, mezzo addormentato' ,semisopitu9' 32'>'; ,sonnac-
chioso' ,somniculosus' 686^, i u StuUcevu: ,som-
niculosus* kod cega StuUi bijezi da se nalazi u
BeUnu. Ma mu glava pada oda sna, |u|an je.
M. Dr2i6 47. Nu se zaman Argo otima : san
pospijesno na n napada . . . nahodec se }u}an tako,
poce prasat Merkurija ... I. Dordid, pjes. 293.
l^UJ^ANE, n. djelo kojijem ko ju^a iU se }u]a.
— U Mikajinu rjecniku ()u)anje), u BeUnu (ju-
}anje ,addormentationo leggiera' ,somisopitio' 32*;
jsonno di mezzo addormentato' , sopor semisomnus'
686''), u Bjelostjencevu, u StuUcevu, u Vukovu.
^UJ^AST, adj. u StuUcevu rjecniku: ,lolio ple-
nus'. — Nije pouzdano radi takoga znacena.
]JjIJ]^A§KA, /. sprava za ]ulane. — U nase
vrijeme.
a. kod igre, stolac iU samo daska Sto se objesi
uletima n gredu te ko sjede iU stane na tu spravu,
a drugi je (u{aju; maze biti da se ovako zove i
druga igrn, kad dvoje sjede na kraje grede Ho
je naslonena samo u srijedi, te .se izmjenicc jedno
i drugo sad uzdiie sad spuhta do zemle. — U
nn^e vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu : ,die
schaukol, (iisterr.) die hutsche' ,machina suspensa,
oacillum'. fcf. jujajka, cujajka]. Uz bijolu nedjeju
grade se ju]atike. Vuk, ziv. 18. Daiiu so kupo
na kakve ocodne breiiujke gde su vitlovi i )u-
|a5ko. M. D. Milidovid, ziv. srb. 1, 64.
b. koUjevka. I sedi u sedlu kao dete u |u-
}asci. L. K. Lazarevid, on zna sve. 26.
c. kao ime mjestu u Srbiji u okrugu uzic-
kome. Zabran na ^u|asci. Sr. nov. 1868. 267.
iJ^Ul^ATI, }u|am, impf. ciniti da se sto jednako
mice tamo i amo. — isporedi oujati. — Akc. kaki
je u inf. taki je u praes. 3 jJl- Jujaju, u aor. Ju-
}ah, u ger. praes. }u|ajuci, u ger. praet. lujavsi,
u part. x>raet. akt. }uJao; u ostaUjcm je obUcima
onaki kaki je u 2)raes. 1 smg. — Objekat je u
ace. iU u instr. — Od xvii vijeka (vidi 3), a iz-
medu rjecnika u Mikajinu (}u)ati, kretati ,agito,
vexo'), u Bjelostjencevu (}u)am iU lejam ,agito'),
u StuUcevu (,movere, commovere, agitari'), u
VoUigijinu (,cunare, cunaro, agitare' ,wiegen') ;
u Vukovu: 1. ,wiegen' ,agito cunas'. [cf zibati,
culat)]. — 2. ,(6sterr.) hutscben* ,agito in macbina
suspensa'.
1. aktivno.
a. uopce. Vjetar duva, javorinu }uja. Nar.
pjes. vuk. 1, 288. No Jovanu s cujke odgovara:
„]^u|aj boje, dijete Jovane". Nar. pjes. berc. vuk.
212. Sta ste izisli u pustinu da vidite? trsku
koju lu}a vjetar? Vuk, mat. 11, 7. Onda ga ta-
lasi pocese }u}ati i nositi. M. D. Milicevid, zlosel.
107. — Metaforidki. Ukor mi svist |u}a, a srce
jad truje. D. Barakovic, vil. 279b.
^. objekat je dijete u koUjevci. Da su tebe
zabojele ruke |u}ajudi nejaka unuka. Nar. pjes.
vuk. 1, 612. Vaja tebi mog }u}ati sina. Nar.
pjes. juk. 414. !l^u}a majka nejaka Dejana. Nar.
pjes. krasid. 1, 57. Te ga |u}a pro krila i ruka
kao da ga uspava. V. Vrcevid, igre. 74.
c. 0 jujasci, vidi u Vukovu rjecniku.
2. pasivno. Vetridem |u}an nezan cvetid
mladi. B. Radicevid (1880) 337. — Ali napo-
sletku |u|ana teretom svoje tuge opet je za-
spala . . . Srp. zora. god. 1, svez. 6, str. 126.
3. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u
Mikajinu (,agitare so in fune sedens'), u BeUnu
(,star addormentato leggiermente' ,semisopitus';
,cbinar spesso la testo aggravata dal sonno' .ca-
put nutare somno' 32*; ,vale croUar il capo dor-
micbiando' 278b), u StuUcevu (,nutare caput ob
somnum'), u Vukovu: [v. |u}ati; cf. sikati se 2,
nibati (nijati) se]. Kako more nikada ne stoji
na raijeru, nego vazda kako da vri, sve so }u}a
i udara. M. Divkovic, bes. 120a. Stupio je na
carsku stolicu koja se je od slabosti jujala. A.
Kanizlid, kam. 643. Da stupovi i slimona jufaju
se posve slabi, kao zubi staroj babi. V. Dosen
205a. Ti se brez stra na grancicab }u|as. M.
Katandid 72. Majka de mu nacinit kolijevku,
nadiniti od suvoga zlata, kad je Zlato, nek s' u
zlatu luja. Nar. pjes. vuk. 1, 500. Sva se Juja
iz temola kula. 2, 478. J^ujalo se malo i veliko.
Nar. pjes. berc. vuk. 211. !^u)a se kao babini
zubi. Nar. bl. mebm. beg kap. 388. Grmi, tutni,
puca, vas se dvor stane |u}ati. Nar. prip. vuk.-
186. Udarido Gospod Izraija da de se za]u|ati
kao sto se |uja trska u vodi. D. Danicid, Icar.
14, 15. Posrdu i }u)aju se kao pijani. psal. 107,
27. Lada se |u}ala po valovima. S. J^ubiSa,
prip. 49. Tu igra kolo, jujaju se, vitlaju se a
stariji }udi sede. M. D. Milidevic, ^iv. srb. 1, 64.
— Gdjokoji se na Durdov dan lujaju o drijonu,
da bi bili zdravi kao drijen. Vuk, rjecn. kod
Durdev dan.
1. XjIUjAV, adj. pun luja. — Samo u StuU-
cevu rjecniku: ,lolio plenus'; jujav hjob, v. }u}-
6anica.
2. ^U^AV, adj. koji se maze jujati. — Satno
u StuUcevu rjecniku: ,mobilis'.
:^u];.EVAN
319
l^UPClCSKI
^jU^EVAN, }u|evna, adj. koji se jos nije raz-
trijeznio od pijanstva. — U nase vrijeme u Istri.
!l^ujevan, Jujevna ,qui crapulam nondum exha-
lavit'. D. Nemani^, cak. kroat. stud, iiftsg. 43.
;^IHiCEN, adj. pun ]u]a. — Postaje od }u|ak
Hi |u|ka nastavkom en. — U Bjelostjencevu rjec-
niku : |ulcen ,loliaceus, loriarius' ; Julcen kruh
,loriarius panis' ; u Stulicevu : julicen (sic) ,di
lo»lio' ,loliaceus' iz Habdeliceva; }u}cen ,lolio,
lolio raixtus' iz Bjelostjenceva.
I^IH^CICA, /. dent. 1. )u}ka. — U Stulicevu
rjecniku : ,cuna, dim.'.
l^U^ICA, ^. Lolium perenne L. (Sladovic,
Sab|ar). B. Sulek, im. 213.
1. l^Ul^KA, /. kolijevka, zipka. — isporedi }u-
}aska, b. — U nase vrijtme, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (,cunabula, incunabula'). Pa ^a (cedo)
lagacko spusta u }u}ku negovu. M. D. Mili6evi6,
skol. 5.
2. X.TJ]fiKA, /. vidi 1. \n]. — U Bjelostjencevu
rjecniku : (kajkavski) julka , lolium, aera, fru-
mentum fatuum'; (po Mika}inu) ]u\; u Jambre-
sicevu : |u)ka , lolium' ; u Stulicevu : |u}ka , lolium'
iz Bjelostjenceva; u Voltiyijinu: Julka .zizzania,
lolio' ,unkraut'.
]^ULKANE, n. djelo kojijem se \ulka. — Jj
Stulicevu rjecniku.
^iULKATI, Jiij-kam, impf. dem. }u|ati. — V
Stulicevu rjecniku: ,cunas agitare'. — Va^a da
je p)0 Stulicu postalo od Jujka.
]^U]JjNUTI, jTi}nem, pf. jedan put za]u]ati. —
Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. |ii}nu, part,
praet. pass, liijnut). — U nase vrijeme, a izmedu
rjeinika u Vukovu (,der wiege eineu schw-ung
geben' ,commoveo cunas'. [cf. zibnuti, siknuti
1]) gdje je objekat saino kolijevka, ali moze biti
i drugo sto kako se vidi po primjeru. ;^u|nu
Marko teskom topuzinom, pa je pusta za nim
preko poja. Nar. pjea. vuk. 2, 252.
]^U J^U, pjeva se ovako djetetu kad se juja (u
kolijevci). — Postaje od Jujati, a ne |u}ati od
Ju |u. — U Vukovu rjec)iiku : ,singt man beim
wiegen der kinder' ,ita accinunt infanti in cunis'.
IfiUJ^UHATI. Jujuham, hnpf. vidi Jujukati i
|uluskati. — U narodnoj pjesmi bosanskoj na-
sega vremena. Poce svoga brata milovati, milo-
vati a i jujuhati. Nar. pjes. horm. 1, 274.
l^Ul^UKATI, }u}ukam, impf. dem. lujati. — U
Stiilicevu rjecniku: v. |elukati.
^iUvUSKANE, n. djelo kojijem se ju^uska. —
Izmedu rjecnika u Vukovu. Ma da i ono naj
blaze Jujuskane uzdrma utrobu. M. D. Milicevic,
zlosel. 92.
]^UI^USKATI, }u|uskam, impf. dem. }u|ati. —
Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. Jii|uska). —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(dim. V. lujati). !l^u|uskace vas. M. D. Milicevic,
zlosel. 108.
IjjTJMA, /. mjesno ime, vidi u Vukovu rjec-
niku: nekako mjesto [rijeka i oblast u sjevernoj
ArbanijiJ. I pokupi Lumu i Topolu. Nar. pjes.
vuk. 4,' 217.
^iUMANE, n. djelo kojijem se juma. — U Vu-
kovu rjecniku.
^jUMATI, |iimam, impf. hoditi kao umorno
cejade. — Akc. se ne mijena (aor. 2 i 3 sing.
Jiima, impt. |iimaj). — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,dab6rschlendern' ,incedo
more defessi'i. — U prenesenome smislu. Kad mi
glava )uma. L. Milovanov 83.
!^UNA, /. vidi luna. — U jednoga pisca Du-
brovcanina xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
ka^inu (|una, pi|ug, pi|uzina, ptica ,milvus vel
milvius'). Tuj su |une, tuj su vrane. A. Sasin
176'>.
LUNOV, adj. koji pripada }u7ii. — U Mika-
linu rjecniku: |unovi, od pi^uzine ,milvinu3'.
^UPCA, /. vidi }ubovca. — isporedi 1. |ubac.
— U nase vrijeme u Istri. On se 6udi vernoj
lupci svojoj. Nar. pjes. istr. 1, 32. S lupcom
jases, ti ju ne poznajes. 1, 35. Gleda Iva verna
lubca svoja. 1, 40. Ja 6u biti verna lupca tvoja.
i, 47.
;^UPCATI, Jiipcam, impf. dem. }ubiti (cjelivati).
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,osculari, deoscu-
lari, in osculando esse'.
JfiUPCA, /. mjes7io ime u Hrvatskoj. — U Vu-
kovu rjecniku: planina u Hrvatskoj blizu Plas-
koga ,ein berg in Kroatien' ,mons Croatiae'. i
dva zaseoka u zupaniji modrusko-rijeckoj . Eaz-
dijel. 52. 53.
1. ^jUPCAC, jupcca, m. mala, slaba ]ubav. —
Kao dem. 2. lubac. — U Stulicevu rjecniku: lub-
cac, lubcca ,levis amor'. — nepouzdano.
2. l^UPCAC, Jupcaca, m. ime nekijem bilkama.
— Uprav je dem. (1. Hi 2.) |ubac. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u 3Iika^nu (vazda-
zelen, lubcac ,laureola, vinca, pervinca' ,chame-
daphne' 765b; a nema na svome mjestu) gdje se
naj prije nalazi, uBelinu (|ubcac ,laureola, erba'
,chamaedapbne' 429'^j , u Bjelostjencevu (kaj-
kavski lubcec, trava k lovorike spodobna, v letu
i V zime zelena, z koje vence pletu ,chamae-
dapbne, vinca pervinca, clematis daphnoides'), u
Stuhcevu (jubcac, grijeskom Jubcca, trava ,cba-
maedaphne, herbae genus'); u Vukovu: (u Du-
brovniku) nekaka trava ,eine art pflanze' ,berba
quaedam'. i^upcac (Vuk), ;^upcec (Bjelostjenac)
(Liebstockel), rus. .^iiooiicTa, .iio6hctokt>, .ik)6hmi.,
ces. libecek, lubecek, libcek, po}. lubczyk, 1. le-
vistico (Kuzmic, Aquila — Buc), Ligusticum levi-
sticum L. (Lambli; 2. laureola, chamaedapbne
(Delia Bella, Bjelostjenac), Dapbne laureola L. ;
3. vinca pervinca (Bjelostjenac), Vinca minor L.
— ]^upcac vazda zelen, chamedaphne (Vujicid),
Dapbne laureola L. B. Sulek, im. 211.
1. ^jUPCICA, /. vidi 1. lubica i 1. lubicica.
— U dva ptrimjera xvii vijeka (prvi bi mogao
pripadati i pod 2. Jupcica). ],iubdraga l^ubica
lubcica za Jubav zvat cu se rozica M. Gaza-
rovic 24. O Jubcice mirisna. M. Jerkovi6 89.
2. l^UPCICA, /. dem. lupca. — Od xvi vijeka
u cakavaca. Kad Jubcicu zgubib. P. Zoranic 3*.
Neka nim }ubcice i jadne sestrice svrgu glave
j vence. I. Zanotti, skaz. 24. Al' ce me plakati
I neverna lupcica. Nar. pjes. istr. 2, 13. Drago
i bi mi, duso, da si mi |upcica. 2, 24. 0 |ubo
i |ubcice, napoj me vodice. 2, 69.
1. ]^UP6iC, m. dem. 1. Jubac. — U nase vri-
jeme u Istri. Pol' mora sam rozice trgala, brajnu
sam ih brodic nakrcala, a j^upcidu facol nave-
zala. Nar. pjes. istr. 2. 36. Ti ces se plakati,
srdacni Jupcicu. 2, 85. ^upcica sam cekala. 2,
148.
2. :^UP6iC, m. dem. 2. lubac. — U Stulicevu
rjecniku: v. celovcic. — nije dosta pouzdano.
I^UPCICI, m. pi. ime selu u Hrvatskoj. — xv
vijeka. Selo :^ubci6i. Mon. croat. .SO. 1493).
]^UPCICSKI, adj. koji pripada I^upcicima. —
XV vijeka. V kotaru Jupcicskom . . . Opcina |up-
cidska . . . Mon. croat. 180. (1500).
1. ]^UPINA
320
^USIJA
1. J^UPINA, /. vidi lupina. — isporedi i \\i-
pjina. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu: (samo plur.) }upine (nije mi i)0sve po-
uedan taj akcenat : moze biti da glasi lupina),
Juske, n. p. od jaja, ribe .die schalen, schuppen'
,putamen, squamae' s dodatkom da se govori u
Dubrovniku(?). a) na vocu. Drzati }upinu od
oraha. P. Posilovic, cvijet. 55. K. Magarovii 30.
Lupinu od oraha, od bajama, od lisnaka. M. Do-
bretic 393. — bj na spuzii i druga sko]ka. Zasto
spuzi kad se pecu na vatri pivaju u svojoj |u-
pini? N. Palikuca 7. Ditesce jednom jupinom
u nu (rupu) more prilivase J. Filipovic 1, 30^.
— c) na jaju. Kad pilici probiju |upinu, tad 6e
proso zobati. M. Pavlinovic, razg. 103.
2. ]^UPINA, /. ime selu u Slavoniji u zupa-
niji pozeskoj. EazdijeJ. 124.
;^UPiNE, vidi kod 1. Jupina.
1. ^UPKA, /. vidi okce. — U Vukovu rjec-
niku-^ : (po Vukovijem bijeskama) ,die zelle' (u
satu, u kosnici).
2. l^UPKA, /. u Vukovu rjecniku: vide jufka.
^jUPKAI^E, n. djelo kojijem se ^upka. - U
Ivekuvicevu rjecniku.
]^UPKATI, Jiipkam, impf. dem. Jubiti. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,blanditias facere, perbenigne, amanter tractare').
Sve je Tale u gubicu |upka. Hrv nar. pjes. 4,
700.
^jUPKO, m. ime musko. — Uprav je demi-
nutiv, isporedi Ir-ubo. — xiii i xiv vijeka. ^upbko
sb djatyju (dctiju). Spom. stojan. 10. (1254—
1264). :^ubbko. Dec. hris. 17. 24. 82. 38. 85. 92.
LUPK66uDAN, Jupk^cudna, adj. koji je }upke
cudi. — Samo u Belinu rjecniku: |ubkocudan
,affabile' ,aiFabilis' 39'», i u Stulicevu : |ubko-
6udan, v. |ubak.
^UPKOST, Jiipkosti, /. osobina koga sto je
]ubak. — Od xvn vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (Jubkos ,affabilita, maniera di parlare o
conversare dolce o domesticamente' ,atl'abilitas'
391^; ,amabilita, 1' astratto d' amabile' .amabilitas'
69*; jgontilezza, cortesia, maniera nobile di trat-
tare' ,comitas' 340^) i u Vukovu (,die lieblieh-
keit' ,amoenita3'). Po raztopjenju goruce }ub-
kosti. A. Goorgiceo, nasi. 338. Ne gledaj na
svijot ni negovijo pocetaka, I'ore promda ulize
hineci i s Jubkostju, na posjetku ujistice tvoju
dusu. M. Eadnic VdK SluJio im je tolikom \nb-
kostju srdca da vedu ne moze imati jedna dobra
dojka s onim cedora koje doji. A. Tomikovic,
gov. 243. l^upkost je prijevarna i Jepota tasta;
zena koja se boji Gospoda, ona zasluzuje po-
hvalu. D. Danici6, pric. 31, 30. Malo je ucenaka
bilo Hergelove Jupkosti i ustrplivosti. M. Pa-
vlinovic, rad. 61. Hoce se imati soli u glavi,
Jupkosti u ponasanu. 130.
i^UPKOSTAN, Jupkosna (u jedinome primjeru
a ne ispada, dakle Jupkostana, ali tako stoji samo
radi slika) koji je pun lupkosti, (ubak. — U je-
dnome primjeru xviii vijeka, gdjeje adv. jupko-
stano (mj. }upkosno, vidi gore), (upko. Iza kojih
jubkoatano rude izhode van glavice (u raju). J.
Kavanin 4B5'i.
1. ^UPKOV, adj. koji pripnda T^upku. — U
jednome primjeru xiv vijeka kod mjesnoga imena.
Na vrbhb l^ubbkove Gomilo. Svetostef. hris. 19.
2. IfiUPKOV, adj. u jednome primjeru Gun-
duUdevu, ali samo u dva rukopisa, u trecemu ima
Jupko mu, a u ostalimn Aogove; ta zadna vari-
janta naj boje odgovara smislu, ali moze biti za
to bas i poslije nacinena, jer u starijim rukopi-
sima nije se smisao razumio. potvrdila bi se naj
prva varijanta, kad bi se gdje spomenulo u
Osmanu da je Korevskome bilo ime l^iupko, ali
tome nema traga; a druga (|upko mu) vrijedila
bi kad bi se }upko shvatilo u znacenu: s jubavi,
dragovolno. (Krunoslava u muskome odijelu go-
vori ) Ja sam, mili gospodine, Korevskoga brat
junaka; j.ubkove se cjec slobode iz dragoga mjesta
uputih. I. Gundulic 469.
l^UPKOVA, /. mjesno ime u Banatu. Dona
l^upkova. Sem. prav. 1878. 50.
^UPKOVIC, m. prezime (po ocu J^upkuJ. —
Od XIV vijeka. Hranislavt ^ubbkovicb. Dec. hris.
44. Martina :^ubkovica. Mon. croat. 89. (1460).
Luka ;^ubk()vi6. 272. (1573). Milos !]^upkovi6.
Eat. 38.
^iUPKOZE^AN, |upkoze}na, adj. u kojega je
ze(a (koga) jupkoga (?). — U_ jednome primjeru
XVII vijeka prema grc. ^i]}.mti]';, lat. zelotes (kao
nadimak), sto bi znacilo : rvan pristasa. Simuna
koji se zove lupkozejni. I. Bandulavic 222^. luc.
6, 15. — C/ jednome primjeru xviii vijeka moze
biti da znaci: zejan lubavi (u aktivnome smislu).
Narav ostavivsi gorcinu i ostrocu svoje pravde
priobrati se u sladki mod od )upkoze|uoga mi-
losrda. A. Tomikovi6, gov. 222.
^UPKESCAKA, TO. Hi f. (?J, . moze biti da
znaci: koji (ubi krstove ali kao da se kaze od
ruga (isporedi liziotar). — U jednome primjeru
(ne dosta pouzdanu) xviii vijeka. Ako je tko ki
bi |ubio bogomio Bozju sluzbu, strah ga 'e s toga
da b' ne izgubio glas i ugodnu milu druzbu,
stece i ukorno ime pake prutenice, |ubkrscake.
J. Kavanin 173^.
I^UP^jANICA, /. ime selu u Bosni u okrugu
banoluekome negdje blizu Derventa. Schem. bosn.
1864. 35. — U Statist, bosn. nema, vaja da se
zove i drugijem imenom.
i^UP^AVA, /. lupane. ^— U jednoga pisca na-
sega vremena. Nit' se cuje krslava rebara, nit'
Jupjava saka i kundaka. Osvetn. 2, 149.
l^UP^INA, /. vidi 1. lupina. — Od xviii vijeka
u sjevernoj Dalmaciji. Ciui mu glavu odsici i
postavit je na visala, s koje kada meso opade
uzo gorriu }upjinu, nacini od ne casu. And. Kaci6,
razg. 79. Kolik jcdna Jupjina od oraha. J. Vlad-
mirovic 38. l^upjitia, vidi Jupina, juska od jaja.
M. Pavlinovid.
l^UPO^INA, /. vidi |up}ina. — xviii vijeka.
Iztuci |upo|ine od jaja. J. Vladmirovid 20.
l^UPSKI, adj. lubavan(?}. — U jednome pri-
mjeru XVII vijeka. Jo§ sve ino stavi zgara i ne-
govu istu sliku, i odar, |ub3kijeh sred privara gdje
izgubih cast i diku. J. Palmoti6 467.
:^UPSLAV, TO. ime musko, vidi l^ubislav. —
XIV vijeka. j^ubbslavb. Svetostef. hris. 34.
:^UPSTVO, n. lubav. — U jednome primjeru
XVIII vijeka. Kojo (milosti) tebi, koje i meni po-
Jubnoga radi Jubstva blagodarno veoma preni
(Bog), J. Kavanin 13a.
]^UP!^IN, adj. koji pripada J^upSi (imenu
^upsa nema potvrde, ali isporedi ^ubiSa). — xiv
vijeka kod mjesno(/a imena. U l^ubbSinu Luku.
Svetoi^tef hris. 11.
:^UPTEN, m. ime selu u Srbiji u okrugu
aleksinaikome. K. Jovanovi6 94.
JfiUSIJA, /. u rukopisu xv vijeka pisanome
crkvenijem jezikom ima dat. sing. Jusie, te bi po
smislu (ako nije pisarska pogreska) |usija bila
ista rijec sto juska (vidi juska, c). Luzanu ispeci
LUSIJA
321
:^USTOVO
na ugieviju i vbzimaj otb lie po jednoj }usie.
Sredovj. lijek. star. 10, 109.
]^USK, adj. u Stulicevu rjccniku: ,crustatus'.
— sasmn nepouzdano.
^iUSKA, /. kao kora, Hi vise Hi rnahe dcbela
koeica, u kojoj je sto po naravi umotano. —
tsporedi luska. — 5 oblikom je laska rijec pra-
slavenska, isporedi stslov. luska, rus. .lycKa, ces.
luska, j}ol. luska, jxi i lit. lukstas — Po litav-
skome obliku kao da je ispalo k ispred s. —
S oblikom Juska nahodi se od xv vijcka a izinedu
rjecnika u Mika(inu (}uska od oraha ,pufcamen,
disopimentum nucis'; }uska od jaja ,resta'; juska
od spuza , testa limacis'; |uska od sociva ,val-
vulus'; luska od zita ,<?luma'), u Belinii (,il
guscio del ^rano' ,gluma' Sod'-'-; .guscio o coccia,
come di noco, castagna e simili' ,putamen'; Juska
jaja .guscio di ovo' ,resta'; |uska spuzja ,guscio
di lumaca' ,cocleae calyx' 364b; ,scorzo di lumaca'
, testa cochleae' 4:45b), ti Stulicevu (, cortex, pu-
tameii'), u Voltigijinu (,scheggia, scheggiuola'
,ein holzsplitter'); u Vukovii: 1. ,die schale'
,testa, putameu' (n. p. od jajeta). — 2. n. p. od
ribe ,die schuppe' , squama'.
a. na rodu, plodii.
(i) vidi mahuna. Tbkbmo jusky socivbnyje
vb prahu izbirajuste i ty gryzeahu. Danilo 343.
Istu pazku i bob i grahovi, sto se ploda u Juski
gotovi, hoce. J. S. Re}kovi6 120.
b) kao debela Hi tanka koza kojom je
omotan vas plod. Protri jednu taku lusku od
citrona. Z. Orfelin, podr. 311. Neka ne jede
nista od vinove loze, ni zrna ni Juske. D. Da-
nicid, 4mojs. 6, 4. .^uska jabucna. P. Bolic,
vinodj. 2, 307. — Orah kad sazre da se moze
luska (komina) s liega skinuti. Vuk, rjecn. kod
komiciti. Ova zrna (od proje) u Juskama tvrdo
ne stoje. I. Jablanci 82 Laneno sjeme u |usci.
Vuk, rjecn. kod glavicica PJevna |uska koja se
ne da da skine sa zrna. kod sujak. .^uska, gorna
lupina od helde. u Bistracu. F Hefele.
b. kora Hi koza kojom je omotano samo
sjeme. Ovo blagodjejaiie ni |uske lesnika no vaja.
D. Obradovic, sav. 115. U orahovu jusku. Nar.
prip. vuk.- 222. (]^esnikova) luska. Vuk, rjecn.
kod Jesnikov. — Naj prije se senica otrijebi da
u noj ne bude nista do samoga zrna, po torn se
u stupi obije, te spadne juska s ne. Vuk, rjecn.
kod keske.
e. perce na luku. Luk koji je bile Jusko zove
se spaiiski. J. S. Rejkovic 135. Da je bijeli luk
zdraviji kad se ne luoti nego onako s juskom
kad se jede. Vuk, poslov. 317.
d. kora na jajetu. ;^uska od jaja. M. DrzLc
218. MIozina pilica jostere u Juskama pogine.
I. Jablanci 156. Prste pasa ka' od jaja Juska.
Pjev. crn. 132'^. Pile pisti u Jusci: „Ja ne smijem
izjesti, Sale ce me izjesti". Nar. posl. vuk. 248.
Gdjekoji mrve jajine Juske, da se ne bi vjestice
u I'lima mogle voditi proko voda. Vuk, rjecn.
kod vjestica f^/jri kraju). Usla u jajsku lusku !
kod mora.
e. vidi skojka. Plbzevu Jusku. Sredovj. lijek.
star. 10, 107. Viri kao spuz iz Juske. Nar. posl.
vuk. 35. Kupu {= kiipe) Judi s tolicim trudom
i odorom svitle kamike od istoka i plod (biaer)
od morski Jusaka, i zovu ga blago. A. d. Bella,
razgov. 165.
f. na kozi u riba kao maleni tanki potvrdi
stitici; slicno i u zinija, gustera itd. — isporedi
krjust. Carev sm digne ribicu, uzme od ne jednu
Jusku, pa ribicu baci u vodu a, Jusku zavije u
maramu. Nar. prip. vuk. 25. Sto god ima pera
VI
i Juske, jedite, a sto nema pera i Jusaka, ne je-
dito. £). Danicic, 5mojs. 14, 9—10. — Po stic-
nosti spadaja amo i ovi primjtri (vidi Vuk, djel.
ap. 9, 18, gdje ima krlust u istome smislu) : Kao
Juske padose s ociju liegovih. A Kanizlic, kara.
233. UdiJ pade s negovi o6iju kano Juska. E.
Pavi6, ogledalo. 651.
§:. vidi iver, treska, trestina. Ostrkne rau
pod motikom jedna grabova Juska, i zasadi mu
se sred zenice. S. ;^ubisa, prip. 245.
h. u ovome se primjeru ne zna pravo zna-
cene, zar orahove juske (kore) ?. Dat Juske u za-
klad. (D). Poslov. danic.
1. :^USKATI, Jiiskam, imp/, udarati u loptu
(vaja da je bila tchnicka rijec kod kakve igre).
— Samo u Belinii rjecniku: ,battere la palla'
,pilam percutere' 536^, i iz nega u Stulicevu :
,pilam percutere'.
2. ]^USKATI, Justem, impf. brbjati. „Sto Ju-
gtete?' (u Topolovcu). P. Brautner.
LUSKAV, adj. na kojemu su juske. — U Stu-
licevu rjecniku: ,squamosus', i u Vukovu: n. p.
gvozde koje se Justi u kovanu ,blatterig' ,quod
in lamellas dissolvitur'. cf. drozgav.
^iUSKAVAC, Jiiskavca, m. nesto _ juskavo, u
osobitijem znacehima. — U nase vrijeme.
a. mineral muskovit. u Temnidu. S. I. Pe-
livanovic. javor. 1880. 1233.
b. neka zivotina. — TJ Sulekovu rjecniku:
,schuppenthier' (,Manis').
l^USKOPLOD, Jiiskoploda, m. plod s juskom
(mahunom) vidi socivo, varivo. — O jednoga
pisca xvni vijeka. Grahovi i Juskoplodi kuda i
kako se siju. J. S. Eejkovic 78. Isto vizbane
je o sitvi ostalih Juskoplodova. 120. U koje
vrime miseca siju se Juskoplodi . . . Kako se Ju-
skoplodom ore. 133.
:i^USKOTINA, /. vidi Juska. — Kao da je
augmentativ. — U Vrancicevu rjecniku : ,pu-
tamen'.
LUSKOVIT, adj. na kojemu je juska (mahuna),
0 plodu. — (J jednoga pisca xviii vijeka. Ce-
tvrte vrste (sad) jest raohunast ili Juskoviti. I.
Jablanci 183.
;^USNIC, m. ime selu u Bosni u okrugu trav-
nickome. Statist, bosn. 70.
!^USNUTI, Jiisnem, pf. udariti s bukom. —
Bijec je onomatopej-ika. isporedi pjus-.
a. prelazno, udariti (koga). — U dva pri-
mjera xv i xvi vijeka. Fra Sutil Grosoga po tr-
buhu Jusnu. M. Marulic 254. Mekom me rukom
Jusne. M. Drzic 133.
1>. neprelazno, pasti s bukom. — U Vukovu
rjecniku: vide Josnuti.
^iUSPA, /. vidi luska. — SI- rijec je pra-
slavenska kao i luska, isporedi stslov. luspa, Mas,
malorus. .lyiiiiia, poj. luspina; Juspa ima i u bu-
garskome jeziku. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Ima pupojke, koji nisu liscem nego Jus-
pama omotani. K. Crnogorac, bot. 45. J^iuspe
(, squamae'), to su obicno kozasti i susni listici
na pupolcima i lukovacama. 56.
LUSPATAK, Jiispatka, m. komad drveta sto
otpadne pri secenu. — U Gruzi u Srbiji. L. L.
Dordevic. — isporedi Juspa.
]^USPICA, /. dem. Juspa. — U jednoga pisca
nasega vremena. J. Pancid, bot. 33.
:^jUSTINA, m. prezime. Boca 22.
l^USTOVO, n. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 137.
21
];.USTRA
322
:^USTURA. a.
trUSTRA, /. vidi }uska, f, i Justura. — itj^o-
redi lustra. — U nase vrijcme u sjevernoj Dal-
maciji.
a. M pravome smisla. ^ustra, na ribi okance
sto se struga, Juska. M. Pavlinovic.
b. vidi palastura. ^^ustra ili |ustura (tako jo
zvana jer je plosna kao |ustura na ribi. u Cav-
tatu je zovu ,j)alastura'). L. Zore, rib. ark. 10,
342.
^USTRAV, adj. a) riba koja ima {ustru. —
b) celade pigavo (pjegavo) u olarazu. M. Pavli-
novi6.
.^USTUEA, /. vidi |ustura. — Od xvin vijelca.
a. II pravome smislu. — U Belinu rjecniku:
jScaglia, squame, scorza di pesco o serpe' , squama'
6'lbb, i u Stulicevu: Justura, etc., v. Justura.
b. it prenesenome smislu.
a) vrsta veliko justrave kamenice. M.
Pavlinovic.
b) na pusci, pulija od justure. M. Pavli-
novic.
l^USTURAST, adj. na kojemu su pasture. —
U Belinu rjecniku: ,scaglioso, che ha scaglie'
,squameus' 646^.
^USTUEICA, /. dem. Justura. — U jednome
primjeru xvm vijeka. I stavno se naucimo od
biserno |usturice. A Boskoviceva 12.
J^USA, /. wjcsno ime.
a. ^elo u Bosni u okrugu travnickome. Sta-
tist, bosn. 64.
b. selo u Srbiji u okrugu toplickome. M. D.
Milicevic, kraj. srb. 392.
J^jUSCICA, /. dem. |uska. — isporedi |ustica.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecniku u Stuli-
cevu (,corticula') i u Vukovu (dim. v. juska).
Pruzih I'latno s mora na Dunavo, pa ga savih
u orahovu jus6icu. odgonet^aj : ocni vid. Nar.
zag. novak. 158. Troskom ili kovacinom zovu
se one juscice sto otpadaju kad se kuje gvozde.
D. Popovic, poznav. robe. 61.
];iUSC-, tidi Just-.
i^USKATI, Jviskam, impf. vidi |uluskati. —
Sa se, re/leksivno, u jednome primjeru nasega
vremena. 1 da se |uska nekim herojskim snom.
L. K. Lazarevic, on zna sve. 28.
J^USPIN.A., /. vidi juska i juspa. — U none
vrijeme u I.stri. !^uspina ,putaraen'. D. Nemanic,
6ak. kroat. stud. iftg. 40.
]^USTEK, m. nekakva bi^ka, mozebiti (utika.
— Sanw u rukopisu pisanome crkvenijem je-
zikom XVI vijeka. — Obiik je nejasan. Dlbgobra-
dago justeka zelonago. Muka bl. grozd. star. 2,
312
:^IJ8TENE, n. djelo kojijeui se ^usti. — Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (.siliquae spoliatio') i
u Vukovu (,da3 schalen' ,decorticatio'). Xomi-
nane iliti JuSteue kukuruza. A. Kanizli6, uto6.
476.
I^UStICA, /. dem. juska. — isporedi juscica,
od cega (premda je to mlada rijti) postaje mije-
najuci §c na S6 a to na st (u prvome je pri-
mjeru oblik sa -SC-). — Od xviH vijeka. Mlade
graafcice i listovi, koji u niovima jiupicama ka-
kono u povitku le/.au, tada se po6mu micati i
iz svojih juscica nadvor izhoditi. M. A. Rej-
kovic, sat. LG'>. Ln.stica zlata ,goldblattleJn,
goldbliittohen'. B. Sulek, rjeftn.
l^USTIKA, /. u Vukovu rjecniku: vide komu-
Sina (od kukuruza). — Postaje od juska ili od
justiti.
^USTINOVA DRAGA. /. ime zaseoku u Hr-
vatskoj u zupaniji licho-krbavsknj. Razdij'.j. 3.5.
^USTITI, justim, impf. skidati (uske ili sto
slicno laskama ili sto se skida kao {uske. — Akc.
kaki je tt i)racs. taki je u impf. juscah (i justah),
u aor. 2 t 3 sing, justi, u part, praet. pass, ju-
scen ili justen ; u ostalijcm je oblicima onalci
kaki je u inf. — Postaje od juska; pred i -.■^k-
postaje sc, sc, sc, st. — Rijec je praslavenska,
isporedi rus. .\yin,nTh, ces. loustiti, po}. iuszczyc.
— Izmedu rjicnika u Vrancicevu (,putare'), u
Stulicevu (,siliqua spoliare, purgare, nudare'), u
Vukovu (1. ,schalen' ,decortico'. — 2. vide [cu-
patij guliti 4).
1. aktivno.
u. objekat je ono sto se skida. Sve selo
ode da juste liku. Nar. prip. vrc. 148. Koru
justiti. P. Bolic, vinodjel. 2 120. Soko tijelo
tioa, rosno perjo justi. Osvetn. 4, 22.
b. objekat je ono s cega se skida. — Ooo
znacene ne maze biti u Vukovu rjecniku (2), ali
vidi 2 ; a cuo sain u prenesenome smislu : justiti
koga, t. j. vrlo jako ga biti (zar tako da od nega
otpadaju komadi kao juskr?).
c. neprelazno, u poslovici kao stiprotno
prema prjustiti (vidi). Noko justi, a neko pr-
justi (ko misli ili radi jedno, a ko drugo). S.
tiubisa, prip 257.
2. sa se.
a. pasivno.
a) prema 1, a. Tvrdi se lik justi s kore
odmah kako se kora skine s (lipova) drveta.
Vuk, rjecn. kod lik.
b) vidi 1, b. Da je bijeli luk zdraviji
kad se ne justi, nego onako s juskom kad se
jede. Vuk, poslov. 317.
b. refleksivno.
a) prema 1, a. Turguje su i zrele na-
kisele i n.e juste se od koscice. Vuk, rjecn. kod
turguja.
b) prema 1, b. Gvozde koje se justi u
kovanu. Vuk, rjecn. kod juskav.
;^TJSTRA, /. vidi justura. — U nase vrijeme,
ali vidi i justrav. J^ustra ili justura (,1a squama').
L. Zore, rib. ark. 10, 336.
IpiUSTRAV, adj. na kojemu su lustre. — U
jednoga pisca xvm vijeka u kojega znaci od pri-
like sto neotesan Hi hrapav. Kakono Sileni od
Aloibijade koji bijahu nike prilike malakue
zdvora i justrave, a iznutra pribogate i dobro
majstorijo. M. Radnic 211 a. Za jednu pivnicu
ili pojatu zadosta su bud kakvo gredice justrane
neotesano, ali u dvor stavja so kameiie izsarano.
iztesano i cisto. 225**.
^jUIsTRINA, /. vidi justra (uprav je augmen-
tativ). — U Alika^inu rjecniku: justrina od ribo,
lustra ,squamma'.
J^UStURA, /. vidi Juska. — Akc. se mijena
u gen. pi. ju.stura. — Kao da je uugmentativ od
juska s nustavkom jura, te je od skj postalo s6,
Ac, s6, St; ali .te ne dadu tako tumaciti oblici
lustra, luAtra, justra itd. (oblik lustura mogao hi
se citati i lustura), te postane nije jasno. — Od
xvi vijeka, a izmedu rjei^nika u Belinu (.cocliiglia
e conchiglia, ostrica marina' .conchilium' 197'')
I u Stulicevu (, squamae, squama, conchylium,
concha').
a. vidi juska, f. A nemili zmaj prihudi . . .
ponosi so i oholi rad neprave zle dobiti, i vas-
kolik u justurah zracnijoh sviti. 6. Palmotic 3.
26*. Obujmjen jaktio ribi'iijom |usruram. I.
Dordic, ben. 160.
LUSTURA, b.
323
1. ^jUT, 1, b, a) aa).
b. vidi juska, o. K6 ono srebrno |usture,
zasve da usadone u morskomu dnu kalovitomu,
ciste u sebi i f^izdave lijopi svijetli biser radaju.
I. M. Mattel viii. J^iistura .muschel, muschel-
scliale'. B. 'Sulek, rjeca.
^jUSTURAN, liisturna, adj. na kojemu su ^u-
Uurc. — U Stulicevu rjecniku: ,crustatus, squa-
mosus', gdje ima i ado. Jiisturno ,squamatim,
squamarum instar' (kao pasture).
:^USTUEAST, adj. vidi |uaturan. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,te3taceu3, squamous'.
J^IJSTUEAV, adj. vidi justuran. — Od xviii
vijeka, a izmcdu rjecnika u Stulicevu (uz |u-
sturast). Dajem hranu ribam justuravijem. V.
M. Gucetic GO.
^iUSTUEICA, /. dcm. justura. — U Stulicevu
rjecniku: ,squamula'.
JpiUSTURINA, /. augm. justura. U nase vri-
jeine u Stonu. ,Baci to ]usturina'. M. Milas.
1. ^jUT, adj. acer, zestok (u naj siremu smislu),
a iz ovoga potjecu druga znacena kao jak, nemio
ltd. koje je naj starije izmedti svijeh znacena
tesko je znati: kao da au gotovo sua prasla-
venska, cini se po ceskome jeziku. mislim da je
naj bo]e poceti ukusom kod jela i pica, prenida
ovoga nema u po^skome (gdje ima samo adverab)
i u ruskome jeziku; pa od ovoga prelaziti na
druga koja kao da su od iiega postala. — Akc.
kaki je u nominalnome nom. i ace. sing. m. }ut,
taki je u cijeloj slozenoj deklinaciji: |utr, juta,
}uco, |utoga itd, i u adverbu; a u ostalijem se
oblicima nominalne deklinacije mijena vl na n:
Jiita, |uto, Jiite itd. (radi akcenta u Dubrovnikii
vidi suh). — Bijec je praslavenska, isporedi stslov.
}utT> (,acerbu3, saovus, austerus, terribilis, vio-
lentus, vehemens, temerarius, ferus, improbus,
insanus'), rus. JiioTMii, nemilostiv, zao, vrlo ne-
ugodan, h'tar, brz (i mjesec februar), ces. lity
(,dirus, acer, saevus'), po}. (samo adv. luto ,grau-
sam, hart', a i luty, februar). — Izinedu rjec-
nika u Vrancicevu (,mordax. ; saevus'), u Mika-
jinu (jut, octen .acer, acidus', i kod bridak), u
Belinu (,acerbo, non mature' ,immaturus'; ,acerbo
in fatti o in parole' ,acerbu3' '25t> — 26*; ,acetito,
inacetito' ,in acetum versus'; |ut kao ogaii ali
ko kami, v. g. ocat : ,molto acetito; acidissimus'
26*; lut ,agro e aero, propriamente si dice del
saporo contrario al dolce e per metafora dicesi
di persona severa e crudele' ,acer' .ol'J ; ,alpestro
e alpestre, significa aspro. rigido' ,silv6stris' 6(3'';
,fiero, crudo, feroce" , ferus' 314'*), u Bjelostjen-
cevu (,acerbus, saevus, ferus, mordax'. 2. Jut, ne-
milostiven ,crudelis'), u Jambresicevu (,acerbu3,
saevus'), u Stulicevu (,acidus, acer, acerbus, im-
maturus, asper, fortis etc.'), u Voltigijinu (,agro,
acetoso, amaro; fiero' sauer, bitter; zornig'), u
Vukovu: 1. n. p. sir6e, rakija, sipak, ren ,herb'
,acerbus'. [cf. ostar, ceskin]. — 2. ,orbosst' ,iratus,
exacerbatus'. [vide ijodak]. cf. jutit, srdit. — 3.
,bose' ,sanvus', n. p. Juta guja. cf zestok. — 4.
n. p. Juti siromah ,ausserst arm' ,miserrimus'
s primjerima: Topal pa§a Juta strasivica. — U
picu je Juta pijanica. — .5. liito gvozdo ,sprode'
,dnrus'. cf krt. J^uto gvozdo (u Crnoj Gori) ,der
stabl' ,chalybs'. [vide] nado. cf. 6elik ; u Dani-
iiccvu: Jutb ,acerbus'.
1. adj. — Knrnp.: Jiici (stslov. Justij); rijetko
Jutiji (stsluv. Jutej), n. p. u Poslov. dauic (D).
48 t u Belinu rjecniku 54b ("uz Ju6i, sto ima ju§
na tri mjesta) ; u Stulicevu rjecniku ima komp. :
Jutji, te ne znam, jeli htio napisati Ju6i Hi Jutiji.
a. 0 jelu i picu.
a) u pravome smislu, zestok., jak, koji
kao da bode i pali po jeziku i po ustima. Zuci
i Juta osta meno napojise. M. Marulic 209.
Sb octomb lutymb. Sredovjbcn. lijek. jag. star.
10, 104. Odluci sluziti se Jutim octom. A. Ka-
nizlid, kam. 34. (Metni) tri sajtjika naj Jucega
vinskog octa. Z. Orfelin, podr. 154. ^uto (n. p.
sir6e) kao vatra. !^uto sirce svoju fuciju kvari.
Nar. posl. vuk. 173. Sirie je naj Juce, pak naj
prije samo svoj sud pokvari. (Govori se za Jute
Judo). 285. Ocet naj Ju6i. P. Bolic, vinodj. 2,
323. — ^uti hrjen ucini suzit nas. M. Ve-
tranid 1. 109. — ^utijem skrobutom ranu mi
povi' sad. M. Vetranic 1, 90. Gomila ka se je
sva pokrila lutijem skrobutom. 2, 190. — Sad me
tiras, sad me zelis, ma visnice Juta i slatka! (me-
taforicki, od draga gospodi). M. Pelegrinovic
173. 'i^nta, vocka. I. Ancic, vrat. 12. Svaki
dever svojoj snai daje po jedinu crvonu jabuku,
a menika tudin divjakinu, ozgo zutu a u sredi
Jutu. Nar. pjes. vuk. 1, 415. Pastrovici su ni-
vili po planini Juto vo6e, slive i jabuke. S. ^u-
bisa, prip. 29. — Za zelud li, ah jaoh meui !
Juti, gorki i nemili, ostavicu pir biazeui? I.
Gundulic 248. — Mira on (Isus) buduci Ijepo-
voiia, ako i Juta. J. Kavanin 512'J. — Da 6e
ih zalagat s naj Jutijom pelinom. D. Basic 154.
Onde su divojki ko luti pelinac. Nar. pjes istr.
2, 147. — Ko je zedan ladnu vodu pije, ko vo-
dicu, ko Jutu rakiju. Nar. pjes. vuk. 4, 253. Naj
Juce cestice iz rakije. P. Bolic, vinodjel. 2, 27.
— Code su divojki kako juti papar. Nar. pjes.
istr 2, 147. — ^ut i pajiv jelej. P. Bolic, vinodj.
2, 423. — Amo maze pripadati i ovo, jer se
niisli na ukus, ako i nije rijec o jelu i picu :
Duvan koji je vrlo Jut. Vuk, rjecn. kod pas-
marko.
b) u prenesenome Hi metaforickome
smislu. l^uti cemeri jim. P. Zoranic 13^. Po-
znam Juta cjec cemera cestitoga slavna cara na-
mjesuika Di la vera. I. Guudulic 548. Cemera su
Juta i grda nadojeni. I. Dordic, salt. 10. Blu-
dnosti cemer Juti bludnik duti. V. Do§en 82l».
— Da vnogo Juca bise Isukrstova (ca-sa). F.
Glavinic, cvit. I30l>. — Plod (od jabuka) toliko
Jut i gorak. F. Lastrid, test. 104a.
c) u osobitome znacena: kiseo. — V Du-
brovniku (i mozebiti gdje drugdje). — Mislim
da amo pripadaju ovi primjeri: Ter te Jutijem
octom napojise. M. Vetranic 1, 321. Voce to-
liko Juto i grko. I. Drzid 5. J^uti ocat da po-
pijom. I. Akviiini 267. Iskat moda Juta. (D).
Koliko je vino slade, toliko cini ocat jutiji. (D).
Lut ocat naj gore svomu sudu udi. (Z). Poslov.
danic. Narandevo cvide gor^^o i Juto voce plodi.
I. Dordic, uzd. 179. Tvoja 2eda bit de samo
octom Jutijem i grkijem zucom opojena. B. Zu-
zeri 127. Stabar divji koji ne rada drugo voce
nego Juto i nezdravo. D. Basic 2. Vidices kako
de Juta kvasina biti. J. Vladmirovic 25. Ocat
koji nije Jut i domacin koji nije zao ne vaja
niita. Nar. posl. vuk. 244.
b. 0 neugodnome stanu tjelesnome i du-
sevnome u defadeta (i u zivotine). Jut istice ve-
licinu boli, bolesti. zalosti itd., te znaci §to i
nemio, tezak, jak, ali s tnnogo vecom silom.
(i) o tjelesnome stanu.
aa) 0 bolesti, nemoei. Jelena pade
vh Jutb nedugb, i nacetb boleti naprasbuoju bo-
lezniju. Danilo S3 Toliko Jut mor ize od
Ejupta nace bisi tagda po svitu. §. Kozicid 38^.
Uhiti me drhat Juti. A. Vitajic, ist. 164*. Rode,
ogiiica da je Juta, Ambroz sveti. J. Kavanin
55a. Od Juto bolesti zubi. J. Banovac, pred.
1. :^UT, 1, b, a) aa).
324
1. ]^UT, 1, b, b) bb).
139. U Jutoj je krasti stradao. J. Eajic, pouc.
1, 42. Teska bolest, srdoboja }uta. Nar. pjes.
vuk. 2, 358. I^jUta kadu uvati groznica. 3, 436.
l^uta bi te ufatila ^roja. PJGV. crn. 206l>. — I
0 stvari kao da je cc^ade, all u pravome smislu.
Stvar je necista, spali je ogiiem, jer je |uta guba
na sornoj ili na douoj strani. D. Danicic, Smojs.
13, 55.
bb) 0 gladu. Kad pritisne glad ju
ilavicu) Juti. I. Gundulic 400. Od svog' }utog'
glada. V. Dosen 73»>. Jer ako je glad }uti pri-
uze. J. S. Kejkovic 63. ^uta je glad narod mo-
rila. S. I^ubisa, prip. 52. S juta glada potujen
se spremi. Osvetn. 4, 22. Spominane siromastva
i |utih oskudica. M. Pavlinovic, rad. 64.
cc) 0 bolu uopce, i o muci, kad je ko
na niukatna Bist nemu bol juta, kako ne nade-
jati ?e jemu zivota svojego, ar zenici jego iste-
kosta. Pril. jag. ark. 9, 100. (1468). Petak Juta
trp}ena. P. Eadovcid, ist. 64. u ovome primjeru
bolesti i rane stoji metaforicki, jer se misli na
dusecno stane : Onda kad vec svoje sgrijesenje
place se neg tude, tada se uzdute bolesti tac
jute i rane do vika. F. Lukarevic 8. — Ne
mislis da te o6e mufiiti }utu muku? Transit. 86.
Mucicu ga za petnaes danah, neka znade sta su
muko |ute. Nar. pjes. vuk. 4, 57. (Jezus) htje
u jutoj boljezni na smrt prit. N. Dimitrovic 89.
ddj 0 (zadatijnn) ranama i o udar-
cima (dosta cesto, osobito rane, u vietaforickome
smislu). cuia) u pravome smislu. Vepar divjacan
}utu mi da ranu. M. Vetranii 2, 137. Uh uh!
paCe tko vijek moze izrijet ka jo rana i muka?
Naj otrovnija strijel iz luka rek bi lucu dat ne
mo^e. S. Bobajevi6 207. Ozdrav', ,|uta' rano od
strile, slatku ranu od |ubavi. I. Gundulic 187.
Otrovanu ranu jutu gvozdjo i ogan samo lijeci. I.
Gundulic 498. I hted zgoda, bodezni odzgar Jutu
ranu u stegno mu taj cas poda. 545. Da Jutoj ovoj
rani lijek podoban dat so bude. G. Palmotic 1, 8.
Na otoku (LemnuJ da ostano (Filoktcte), da u po-
koju mirnu i tihu smiri boles Jute rane. 1, 222.
Samomu se zgodi meni s Jutom ranom zivu ute6i.
2, 54. Gledaj noge, svaka lutu ima ranu. I. V.
Bunid, mand. 32. Na ,]uti ranu' Jutu travu.
(D). Poslov. danic. Udri ga Jutom jednom ra-
nom. F. Lastric, test. 19a. Oni su ti zadali Jute
rane. 120'\ Jedan izmedu nih nastojedi ubiti
ga, . . . uslobodi se zadati mu Jutu ranu. A. Ka-
niSlid, kam. 881. Er su meni Milici Jute rano
dodijale. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 24. Iz tvojijeh
Jutijeh rana svetom krvi operi me. N. Marci
47. On boluje od jutijeh rana. Nar. pjes. vuk.
3, 528. Pa uveza Dra§ku rane Jute. 4, 64. ^juta
ga je rana dopanula. 4, 411. Ne hco bratu
gledat rane Jute. 4, 516. Ner pocese priskakati,
ter u rebra, ter u plet^a, neka ti je zalos veca, Jute
udarce prislanati. M. Vetranic 1, 3.38. Mloge
oStre ri6i i Jute udarce. A. Kanizlic, kam. 3.
l^utimi biCi izbiti. I. Ivanisevic 92. Neznabozci
koji tot' gledahu Jutim bi6im Savu udarahu.
And. Ka6ic, razg. 18b. Suze 'om (= joj) lete
niz obraze od bolesti Jutijeh bata. N. Mar6i 82.
— bbb) u metaforiikome smislu. Tijem hptjej
izvidat Jute rane moje (Boze). N. Dimitrovic 60.
Neka, n skutu tvojemu kad bude, pla6, plam,
ranu Jutu i uzu zabude. H. Luci6 207. Jaoh !
pridragi moj l^ubmire, kS, odluka uobeska bi, da
t' od krvi .sad otire Juto rane tvoja Jubi? M.
Drzic 111. Dvi su meni Jute rane na mojerau
zejnom arcu. D. Barakovi6, vil. 198. To su, bani,
Juto rano moje. And. Ka6i(^, razg. 48. Nejma Jude
rano, nogol' liSiti se doce ili dobrih drugova. J.
Eaji6, pou6. 2, 54. Nogo ovo moje rane Jute: Br-
dani mi pute zatvorise . . . Nar. pjes. vuk. 4, 69.
Turci su nam Jute rane zadali. M. Pavlinovic,
razg. 4. — kaze se i od mila (naj cesce djetetu).
Kada vidi tuzna mati (Isusuva) nega tako potezati,
ne moguci odoliti poce placuc govoriti: „Ajm6
sinko, Juta rano, moja diko i obrano! ter su tvoji
druzbenici nemilosni razbojnici !" P. Knezovid,
muka. 37. ovako i dan danas u Dubrovniku go-
vore zenske (osobito djeei) i bcz ikakve zalosti.
„Dje si, moja Juta rano?" P. Budmani. — K6 u
ove dno tamnice trpi Jute bubalice (duh) ... J.
Kavanin 394*^. Ah strasna groma koga co opaki
od ovoga govoreiia primiti ! zalostna i Juta
udarca koga 6e osudeni od ove odaudo u vik tr-
piti ! J. Banovac, pred. 6. Djevojka, kci mo-
jega naroda, satr se veoma od udarca prejuta.
D. Danifiic, jer. 14, 17.
ee) 0 onome tjelesnome djelovanu ili
stanu kojijem se pokazuje bul tjelesni ili dusevni,
kao suze,^ uzdasi. Oci uzdvizem k nebu s Jutom
suzom. G. Drzic 374. ]^utom suzieom me lice
umivam. S. Mencetic — G. Drzic 484. Vedrina
se moja smuti, ... a veselje u plac Juti, pckoj i
trud u nevoju. S. Bobajevid 222. Tim gorki i
Juti ako plac i vaj moj ne moze ganuti nr milo?
ures tvoj. I. Gunduli6 157. Htijase slidit plac
svoj Juti Suncanica jos naprijeda. 394. U za-
losnom Jutom placu. G. Palmotic 1, 93. Nije
mene ustavilo tad cvijenje ni plac Juti. 1, 220.
Plac Juti ucinise. P. Knezevic, muka. 17. Gorko
cviled, dok plac Juti bude mramor razpuknuti.
A. G. Paoli u I. M. Mattei 366. — Toliko ce-
merno podrije se Jut zdihaj. S. Mencetic 284.
Ijjuti uzdasi ne srce podiru. 293.
ff) 0 smrti. Koga mi je vzela gorka
i Juta semrt. Transit. 144. Onogaj apustola
Jutom smrtiju umori^e. Pril. jag. ark. 9, 120.
(1520). Podnese Jutu smrt. S. Budinid, sum 7*.
Ako prjekost Jute ne obori me smrti ... J. Ka-
vanin 128b. ]^utu smrt zadali bi nemu. A. Ka-
nizli6, kam. 420. Da ih od nemile i Jute smrti
izbavi. 829. — Amo pripadaju i ovakovi pri-
mjeri: Ere nih (vild liposti) mala slas, kroz hudo
nih dilo porada Jut poraz odvede nemilo. D.
Banina 125^. Ali jacu ku5a smecu (lavica)
negov (pnroda) paze6 poraz Juti. P. Sorkocevic
580b. Negove se (bratove) cjec slobode iz dra-
goga mjesta uputih (Krunoslava), ne gledajud
na nezgode od razlicih pogub Jutih. I. Gundulic
469—470.
b) 0 stanu tjelesnome sto moze biti i du-
sevno, ili o dusevnome sto maze biti i tjelesno.
aa) 0 siroma.Uvu, rojjstvu. ^,uto siro-
maStvo prijetilo Jonovu roditeju. M Pavlinovi6,
rad. 68. No posluSage Mojsija od slabosti duha
i od Jutoga ropstva. D. Danicic, 2mojs. 6, 9.
Nego ti sada olakSaj Jutu sluzbu oca svojega
(genetivom se pokazuje uzrok, isporedi bb)). D.
Danicic, Icar. 12, 4.
bb) 0 pedepsi, o progonstvu ; u za-
dnemu se sluiaju rijecju Jut istice i nemilosrdc
progonite(a. l^utu kazani, primutb. Zborn. drag,
srec. 15. Koliko Juta pedepsa dopada opake. I.
Dordic, ben. 171. Tako Juto pedepse uzrok. A.
Kanizlid, kam. viii. Iraadijau se Jute pedepse
bojati. 423. Tko se ne bi nadao Jute pedipse?
utod. 92. — amo pripadaju i ovi primjeri: Do-
stojan bi prijati Jutu pravdu bez milosrdija.
Transit. 71. Od kad godi (Bog) pribiva devot
miseci u prifiistoj utrobi Marijinoj, od oi-da je
Juta pravda prosla na desno. J. Banovac, razg.
140 Jeda 1' doiia pravda mora biti Juca neg
ozgora? V. DoSen 70a. — Oniju deset Jutih,
1. ];.UT, 1, b, h) bb).
325
1. :^UT, 1, c, a) ff).
progonstva. A. Kanizlic, kam. iv. Da ne vide
ona Juta progonstva. 64.
cc) 0 karanu, prijetni. ]^uto poka-
rane Bozje. A. Kanizlic, kam. 830.— -^utimi i
strahotnimi pritnami naco goniti. Ziv. kat. star.
1, 218
(1(1) 0 pokori. Koliko }utu imihu po-
koru. Transit. 27. Ja 6u u6initi Jutu pokoru.
Zborn. ii'^. ^jutu pokoru za grihe ciniti. A. J.
Knezovic 56.
ee) 0 nemirii. Gdi zmije otrovne, zmaji
goruci, srde vrle bude jado, nemir }uci daju
kletim ki se prle ... I. Gundulic 236.
ffJ itopce 0 nesreci, jadu, tuzi, porazu,
snieci, nevo(i (i potrebij, tjeskobi itd. Tko de
moci tako Jutu nesricu ricma iskazati? A. Ka-
nizlid, kam. 894. Ah nesrece Jute mojo! G. Pal-
motic 1, 61. — Ako mi davat taj tac budes jad
luti. D. Eanina 30'\ Sred tamnice tim smrk-
nute junak . . . muke, trude, jade |ute, sva zla
t/pi. I. Gunduli6 164. Koliko su }uti jadi stat
sred uza. 536. Dosta Jutih pocinise jada. Nar.
pjes. vuk. 3, 459 I }uta se jada naslusati. 4,
312. — l^nta. ti je tuga na te nedostojna sada
pala. G. Palmotic 1, 283. — Zgrijosih tesko od-
vece, i s toga sam, jaoh ! sred smece pribjen
}utim sad porazom. I. Gundulic 248. — Prida
mnome samirio bjese }ute svoje smece. G. Pal-
motic 1, 352. — Tuj naredba svaka svim Judim
do voje posta svakojaka do }ute nevoje D. Ba-
rakovic, vil 56. ^ute sam sred nevoje. I. Dordic,
salt. 181. Nas nevo|a luta tira. V. Dosen 58a
Od nevo|o gorke i lute on nas brani. L. Radid
69. Jest mi bilo za nevoju }utu. Nar pjes. vuk.
3, 1. Navede me Juta nevoja. S. Lubisa, prip.
254. Buna godine 1830 i dogadaji, koji su za
nom sledovali, bacili su kra]estvo po|sko u naj
Judu nevoju. Nov. sr. 2, 28. Sto mu va|a do
potrebe }ute. Osvetn. 6, 43. — U tjeskobi sam
j.utoj. D. Danicid, 2sam 24, 14. O buri, u
metaforickome smisJu. Da utisisi burn Jutuju duse
i tela mojego. Mon serb. 244. (oko 1389 — 1399).
c)' o dusevnome sta/iu.
au) 0 zalosti, bolesti, muci. Cid Jute
zalosti jadovno uzvenu. N. NaJeskovic 1, 1300.
No ustavja se cas po putu Turcin, paled zemju
uzdasi, pace, za odkrit zalos Jutu, u ovake so
tuzbe oglasi. I. Guudulid 321. Te da kaze za-
lost Jutu. V. Dosen 48b. Zalos tvoja ucini da
bude sve jaca i jutca. I. M. Mattel 205. — Pro-
mijeniti nijesi htjela vjeru mrtva Jubovnika.
pace za uprav bit nc'V,ova i slobodit sebe od
jada, tac boles te Juta otrova, da ga brzo slijedis
sada. I. Gundulic 271. Ucvijena tuzna pjesni,
placna kcerce moga jada, ako Jutpj u boljezni
ikad cvilje ti do sada . . . 272. Nega mrijeti
zemla placna za krivine nase vidje, i suncana
svijeda zracna Jute od boli strasno ublidje. G.
Palmotid 3, l^^. Za vrt vidjet Getsemani gdje
Jezusa veoma luta nado boles, znoj krvavi, .svoga
puka cjed Jubavi. N. Marci 49 — 50. Vidina vazda
3 mukom Jutom svih u paklu koji stoje. I. Gun-
dulic 93. Koliko su muke tvoje Jute i gorke,
toliko je tvoja zeja razlozita. G. Palmotid 1, 62.
TJ strahu ja ledonu Jutu i gorku cutim muku.
1, 240. S jedne strane u veselu, s druge s mu-
kom veomi Jutom naj precijem se vratih putom.
1, 319. Muka je Juta i trudna tajat smrtno zle
gorkosti. 2, 51. U ijedu i toj muci Jutoj. Nar.
pjes. vuk. 2, 270. — Pristase one Jute gorkosti.
A. Vitajid, ist. 381.
hb) 0 kajanu Bolizan od grihov ima
biti Juta. Narucn. 55*. Ima tolikojer pokajanje
biti ostrije i Judo. S. Budinid, ispr. 28. Neka
se srca nasa razlupe i na dvoje razpuknu s naj
Judega pokajana. Stit. 18. Pokaj se s naj Ju-
tijem skrusenem od svijoh tvojijeh grijeha. I.
M. Mattel 296.
cc) 0 strahu. Od stra Juta strele
ispustio. Nar. pjes. vuk. 2, 80.
(Iff) 0 sramit. O vrimonu Jute stidi
nag to ti visis. Michelangelo. 19. Ali ce (inr-
n)}(ilac) na negovu Jutu sramotu prid pravdom
Bozijom ostat pokaran. J. Banovac, razg. 118.
ee) u bremenu (metafuricki). Dakl'
uzdvigni srce tvoje od brimena toko Juta. M.
Gazarovid 25.
0. 0 cemu fjelcsnome sto uzrokuje tjelesnu
bolest (oruzje, orude i drugo); jamacno se shvaca
u metaforickome sinislu, kao da se govnri o cemu
zivu, i znacene je od prilike: nemilostan, zao.
a) 0 cemu sto bude Hi sijece jude i zi-
votine, a za to je i nacineno.
(Id) 0 oruzju uopce. Izbavivyj Da-
vida raba svojego otb oruzija Juta. Domen-
tijana 11.
hb) 0 strijeli (moze biti i u metafo-
rickome smislu). Pade u jedan cas kako ranena
od Jutijeli strijela. B. Kasid, nad. 58. Na hudo
koje si djelo se pripravil'? sto cinis? odnesi,
jaoh ! s prsi Juti stril. I. Gundulid 187. I ovdi
za nim hrli u smedi tisnuse oblak Jutijeh strila.
491. Nu iz oblaka Jutih strila . . . 521. Prem
s zlobne da sile krvnici nemili Jute su strile u
trkac slozili ... I. Dordic, salt. 28. psal. 10, 2.
Da bi dosle iz gorice vile, naperile svoje Jute
strile . . . And. Kacic, razg. 39a. Tvoj kriz,
cavli, smrt neraila srce mi su, jaoh ! proboli kako
Juta ostra strila. N. Marci 90. — Za tim mi bi
cuti drago, da s' rastrgal uzu i stril Juti iz srca
izvrgal djetica ki narod od Judi vas sjaha. H.
Lucid 267. Zac Jute tve strile srce mi ranise.
N. Dimitrovid 60. psal. 37, 3. Nepravedna o Ju-
bavi, Jute ti su strijele tvoje! G. Palmotic 1,
270. Takve i jos Jude strile od pomamne zdero
sile baca bisan prama Bogu. V. Dosen 185^.
ee) 0 kopju, sulici. ^utijem kopjom
otvorise prsi tvoje. M. Vetranid 1, .823. !l^utim
kopjem satarisati. A. Kanizlid, kam. 49. Ostra
i Juta sulica Longinova probode prsi. B. Kasid,
is. 100.
(1(1) 0 macu, sabji itd. K6 projde Juti
mac M. Marulid 172. Ke dusicu boliznivu
projde mac Jut i bridak. M. Alberti 423. Mac
Juti za pradu mu privisil si. A. Vitajid, ist. 2a.
Boji. se pogleda kano Juta maca. A J. Knezovid
128. Druge pod mac svoj luti metnise. Nadod.
8. Davida slugu svojega izbavjas od Jutoga
maca. D. Danicid, psal 144, 10. — Pace zmaj
se ovijem putom u orlovo gnijezdo umjesti, i
prid bojnom sablom Jutom prsten pirni cu se
uljosti. I. Gundulic 306. Cim udarac sabje Jute
vrh glave ti svakcas visi ? 510. Pod Jutu sabju
okrenuse. A. Kanizlid, kam. 2. Sridom ukloni
se od Jute turske sabJe. 828. — Medu nima Ju-
toga hangara. Pjev. crn. 196b. Zadede Jutoga
hangara. 311b. — Kamo Jutijem zlijem ubodom
da se svoj brat ranit bude! J. Kavanin 79a.
ee) 0 oklopu (pancijeruj, Hi sto se
shvaca i to kao oruzje, Hi jer je tekko nositi.
Po kosuji Jute pancijere. Pjev. crn. 289b.
ff) amo mogu pripadati i ovakovi pri-
mjeri, premda se govori o cemu sto nije pravo
oruzje (u obadva primjera stoji u metaforickome
smislu), (Srce plemenito) ne moze stanovito koga
objubi razjubiti ; Jute ostroge jesu strile koje
s dusom srce dile. I. Ivanisevid 214. Stipac
stojod u listopadu stipalima Jutmi kosi, list je
1. I.VT, 1, c, a) ff).
326
1. l^5T, 1, g, f).
svaki na opadu, a uredno zdral se nosi. J. Ka-
vanin 473b.
h) 0 cemu sto bode Hi sijece, ali nije
nacineno (od naravi Hi od (udske ruke) za mti-
cene tijela, n. p. :
tin) klinci (cavli). Cavle |ute. Zborn.
124b. Ter ti cavli toli |uti no^e i ruke p^rjo-
bijaliu. M. Vetranic 1, 321. Cavle kuju zestoke
i }uto, cijem ga te pribiti- M. Dr2i6 457.
hb) bodja na bi}ci (trn, draca). ]^u-
tijem trnjem okrunen. Zborn. 48''. Zem|a ne bi
toga }uta trjia ni plodila. M. Vetranic 1, 324.
Mhu i trni }uti pi6u vam nosahu. D. Barakovic,
vil. 44. — Trnove }uto drace svetu glavu okru-
nise. M. Vetranic 1, 324. Posridu |utih drac.
D. Barakovid, vil. 258. Ni li draca }uta dosti?
jar. 24. K6 bi mogla ti podnijeti pod stupajom
dracu )utu '? G. Palmotid 1, 137. Zemja iz_ koje
dracje }uto nice. S. Mar»iti6, fala. 136. ISfibov
put bi posijan |utijem dracam. f). Basic 227.
ce) kosa. Smrt pogledaj izkazanu. i
vidices s desnu stranu }utu kosu na ramenu. V.
Dosen 49b.
c) 0 muni, groniu. Xao da jih luta muna
opali. A. Kanizlic, kam. 2. Eto Jute mune si-
vaju. utoc. 457. Take cini i grom Juti. V.
Dosen I92b. — Amo pripada i ovo: Al' se orle
vije pod oblake, oblak svija, nacina gromove, iz
oblaka lute strile baca. And. Kaci6, razg. 812.
d) 0 orudu kojijem se bije (u jedinome
primjeru metaforicki). Ocutih tada Jut bic sile
jubene. D. Barakovic, vil. 29.
e) 0 orudu koje muci cejade Hi zivotinn
tijem sto je tesko nositi Hi cvrsto steze, n. p.
a<i) jaram. Kako dva bivola kim tare
jaram Jut vrat z grlom od zdola. D. Barakovic,
vil. 58. Pokle ga jaram Jut nevojit nauci. jar.
13. — Slicno je i samar. Da ostar samar Juti
sramotno se na te stavi. J. Kavanin 155*.
bb) veriga, konop. Speci mu Jut sinzir
jur grlo obstira D. Barakovic, vil. 61. Ostaviv
sinzir Jut. 255. I na Luku mece gvozdo Juto.
Nar. pjes. vuk. 4, 90. — Eazmisjaje konop Juti
ki zavrzo grlo tvoje. M. Vetranic 1, 326.
cc) zamka. Zamcicu tote Jutu sakrise
mi. A. Vitajid, ist. 507b.
d. 0 mjcstu, u kojcmu siajane muci dusu
Hi tijelo Hi oboje. znacene je po svoj prilici kao
kod c.
a) 0 tamnici. Sbvedeob bystb vb Ju-
tuju tbmbnicu. Domentijana 10. Ovde ihi. pe-
depsasnio u nasehb Jutehb i tugjivehb tbmnehb
tbmnicahb. Sjiom. sr. 1, 95. (1416). U Jutu tav-
nicu nega stavite. A. J. Knezovic 137.
h) 0 2)aklu. Slavan 6u opet uskrsnuti,
rajske otvorit Judem dvore, a zatvorit pako Juti.
G. Palmotid 3, 4b. Paklenoga Juta dvora. J.
Kavanin 401b. A ne zabud' lute pakle. 500b.
c) 0 skripcu (u vittaforickome smisluj.
On se svojom snagom iskopa iz naj Judega
Skripca. M. Pavlinovi6, rad. 18.
dj 0 kraju u kojemu je vrlo tesko,
muino i neugodno zivjeti Hi hoditi, i s toga sto
je pusto, n. p.: au) o kraju uopce. Gredib se
tukudi po Jutu kraju torn. D. Barakovid, vil.
832. — hb) 0 pustini. Bib se osudil na takovo
muke i Jutu pustinu. Transit. 7. Po onoj Jutoj
pustini. Zborn. 44'i. ZifJaJe blagovit u Jutoj pu-
stosi. D. Barakovid, vil. 46. — re) o kamenitu
wjcstu, kao sto je gora, vrh, vrlet ltd. Tigri cijem
muknju u gorah Jutijeh stav. D. Ranina 18"-.
Ki pod jjutom' .sto'ec planinom Juti izhode svim
Turdinom. J. Kavanin 133''. ~ Najdob tamne
i dlboke drago i Jute vrbo i kamenite. Transit.
8. — I eto ga niz vrleti Jute. Osvetn. 7, 90. —
dd) moze se pridati i kad se kaze o moru;
tad moze biti predasne znacene, a moze znaciti
i: lutit (vidi h, d)). Da splesemo s krepkom svi-
jesti silni ocean mora Juta G. Palmotid 2, 526.
Dok Luzitanci iz pogibne stiske Jutoga mora
sricno izmakoso. A. Kanizlic, fran. 54.
e. 0 velikoj studeni i vrueini; znacene je
kao kod c i d.
a) 0 zimi. Zima Juta i naprasna. Sta-
rine. 10, 118. Sije tezak po Jutoj zimi i kisnoj.
M. Eadnid 476». Jerbo Juta zima rezi. V. Dosen
26b. ;^uta tako I'lu ukrti zima. J. S. Rejkovid
246. Ali kad su Jute suhomrazi. 353. — Amo
moze pripadati i ovo: Koliko su sjevernaci duzni
svorae Jutome podnebju. M. Pavlmovid, rad. 154.
b) 0 vjetru i vremenu. Od vremena i od
vjotra Juta. Nar. pjes. vuk. 3, 96.
c) 0 ognu. Podi de u Juti ogan. Zborn.
53b. A vrh vlage ogari Juti. J. Kavanin 71b.
Nagal, silan, Jut, grdobau nij" oni ogan ko ov
pakleni. 398a.
f. 0 boju, rati, buni; znacene moze biti:
zestok uopce, Hi kao kod c. Ako uza se na boj
Juti i me srce sad si cdnila. I. Gundulid 344.
On (Murat) zaprijeti, u krvavu Jutu boju da de
na liih grad podrijeti carsku ognenu sabju svoju.
389. Krijud zejom Juta boja slatku zeju od Ju-
bavi. 395. On ti nosi na dvorove Jute boje i
nemire. G. Palmotid 1, 275. Ke sred Juta tegaj
boja podnosimo stete i zgode! 2, 103. Pokli-
sari . . . Juti nemir sobom nose i ognene boje.
2, 238. Boj veliki, Juti ,bellum exitiale'. J. Mi-
kaja, rjecn. 23a. Poboj Jut imasmo. I. Zanotti,
en. 28. Na Juti boj covjeka potakniva. B. Zu-
zeri 6. Kad boj Juti s Rimom bise. V. Dosen
134a. Dobra su dila jedno poje iliti mejdan od
naj Judega boja. D. Rapid 322. I od Jutoga
boja prijeka (neka) odahnuti vas puk bude. P.
Sorkocevid 593a. 'T'e u boju Jutome pogine. Nar.
pjes. petr. 2, 291. — Od Jute rati. A. Vitajid,
ist. 2b. §J6 im rate tezke i Jute. J. Kavanin
346-'. — Zametnule se u Carigradu smutne i Jute
bune. A. Kanizlid, kam. 592.
g-. 0 cemu sto po sebi nije ni zlo ni dobro,
ali u osobitijem sluiajevima moze postati vrlo
neugodno.
ft) uopce. Kada stvari cd ovoga svijeta
uzcino ti se Jute. M. Radnid lb. (Zrno goru-
sice) nesatrveno jest mirno, a kada se satare,
onda se upali i §to u sebi naj Jutje zadrzaje,
onda pokaze. B. Leakovid, gov. 52.
b) 0 zivotu. Zivot Jut ove dni provodira.
S. Mencetid 299. Zivot ,Judi' Jute smrti. D. Zla-
taric 66b.
c) 0 zgodi, udesu. Pokli rados ne ima
puta, u tve prsi da uljeze, od kada ti zgoda Juta
u grob dobro tvoje ponese. I. Gundulid 270.
Ova Juta zgoda uzdisat me gorko sili. G. Pal-
motid 2, 441. Nesredna je ova zena s Jute sgode
i namjero u krivini zloj nastena ockvrneno vojnu
vjere. 3, 28b. Za pokoru jutijoh zgoda Bozju
molit volidinu. J. Palmotid 6. — Udos Juti hode,
da ima posred boja Turno, moj brat, poginuti.
G. Palmotid 2, 79.
d) o danu. Cekajudi toga dne tako
strasna i gorka i Juta. Transit. 57.
i') 0 sili, naporu. O smrti nemila, Juta
t' je tva sila, job! i tvoj britki mac! N. Dimi-
trovid 34 — 35. — ^j^utijem naporom. S. Rosa 8ya.
— Amo moze pripadati i ovo: Gdo slidi Jubav
slidi trudan oboj, |utuju i zabav. P. Zoranid 3*.
f) o ncicmu Ho se cujc.
1. J^UT, 1, g, /; aa).
327 1. LUT, 1, 1, a) bb).
aa) 0 glasu, vidi glas, f. Nu ako
moga cje6 poraza glas od smrti fiuje juti ona
koja vijeku glasa od Jubavi ne htje cuti. I. Gun-
duli6 255.
bb) 0 rijecima. Zac su rijeci mnogo
|ute, nu blazen ce mnogo biti tko ih bude po
sve pute po naCinu obsluziti. M. Vetranic 1, 26.
Rici lute i opore primam, sablast da obore. V.
Dosen lO^i. Razloge cu i prilike misto soli dati
nike, i pomisat rici }uti, jeda 1' bludnik lik
ocuti. 81b.
cc) 0 buci. Bit se ce toliko tvrdo
s velikom trjeskom, dado Isukrsta doci ce onaj-
|uta trjeska. Zborn. 53^.
g) 0 razlvgu. Imas vratiti Jut razlog
od tvoga zivota stvoriteju. M. Radnic 121=1.
h. 0 ce^adetu.
a) zao, 0 muskome, istice se nemilost,
Icrvolocnost.
aa) uopce. Nekyj vbsta carb Juts i
krbvoprolite|b. Domentijana 22. Nemilostivi i
)uti cesar. Ziv. kat. star. 1, 222. Androuik se-
gaviji vseh semrtnik i Judi. S Kozicic 47^. Goti,
}udi tvrdi i golemo juti. Duk|anin 2. Danijel
."^vetova Jutoga i krutnoga kraja Nabukodouozora.
§. Budinic, sum. 155'''-. Posji pomod i izruci me
od ruk jutili Macedonan. Aleks. jag. star. 3, 271.
U bogdanskoj tim ga rati pogubise Turci }uti.
I. Gundulic 378. Ali silom, hocu, ocitom, da
bojnici ne smiju Juti tebi caru pricestitom u
kraj skuta dotegnuti. 501. Nehan Turcin Juti.
J. Kavanin 182^. Tiskase Turak zloba razsr-
cena |uta cara. 185^. Ugarske posade Bog iz-
tuce bicem Tatar }utijeh. 230^. (Sveti) sobom
}uti, drugom' smijerni. 3'13b. l^ut ce car vla-
dati nima. D. Danicic, isai. 19, d. Kako li su
skladni na dusmana, koliko li na krscana }uti.
Osvetn. 2, 78.
bb) covjek je naznacen supstantivom
kojijem se samijein istice nemilost, krvolocnost.
Pavo ki Jut progonitej bi crkvenijeh prije pr-
vina. J. Kavanin bl6^. Nek donesu Dijokleci-
jana, Jutos: progoniteja. A. J. Knezovic 191
J^uti progonitej. A. Kanizlic, kam. 664. — !^utim
i uemilim krvnikom. A. Kanizlic, kam. 105. —
!^ut neprijatej. M. Radnic H83a. Ako vas na-
pastuje djavao, vas Juti neprijatej. J. Banovac,
razg. 129. Da ne bude poznan od svoga Juta
neprijateja. Ant. Kadcic 43 — ^uta gusa svijem
putnici put zasijeda. J. Palmotic 179.
b) 0 zenskome, znaci: zla uopce Hi ustra.
Kb svojinjb Juta (zena) .Serb, lesek. saf. 129 (po
Danicicevu rjecniku). Ka si milostiva pravdenim
a Juta zalim. Transit. 98'^. J^ubico ka se rijet
moz' Juca neg zmije taj cemor prijuti. F. Lu-
karevic 12. Dim, ku6a zlo pokrivena i Juta zona.
P. Posilovic, cvijet. 37. Karjiva Juta moma. J.
Kavanin 406b. Bojo je stajati u zemji pustoj
nego s zenom grizjivom i Jutom. D. Rapic 95.
^juta bila seja Ivanova. Nar. pjes. vuk. 1, 4(59.
Tebe kude troii prosioci : jedni kazu, oda zla si
roda; drugi kazu, Juta kao guja. 1, 555. Ande-
lija Juta i prokleta. 2, 464. Koja je (zena) Juta,
ona je i za po.^ao dobra. Vuk, poslov. 140.
c) znncenc kod a) moze se shvatiti tie
posve u zlu smislu, kad se tjovori n (udima knkvi
su u bojii, tc ne znnci uprav isto sto zao, ali
moze ostati znactne neinilostan, n istide se ze-
stina i hrabrost. Da 'e u nem cetvrtina Juta i
snazna Dalmatina. J. Kavanin 271'^. I odvedo
dvanaest liijada, gospo moja, lutog oklopnika.
Nar. pjes. vuk. 2, 295. Navalite, Juta Arapijo!
2, 866. El' ja vodim dece pod barjake porodice
Juta Crnogorca. 2, 541. On ne bere Jute Mar-
toloze. 3, 25. Otkud biju Arnauti Juti. 3, 47.
I on vodi hijadu momaka, sve koiiika Jutih
oklopnika. 3, '259. Luta Stegu i crna Gavrana.
3, 432. Brze beri Tosku Jutu vojsku. 4, 213.
Pokraj mora sve Latine Jute. 4, 218. Za nim
Cuce ubojice Jute. 5, 361. Saberi tvoju Jutu
Tosku. Pjev. ern. 103b. Jos on dize Miriditu
lutu. 105b. Pukupi mi sve Drekalovice, Jute
kuce i Vasojevice. 245'i. No sve brsca i Juta
bojnika. Ogled, sr. 423. Sve pjesaca, Juta Crno-
gorca. Bos. prip. 1, 45. Dok eto ti Juta Crno-
gorca, pred nima je Crnogorac Ivo. 1, 46. Kaze
se Jutu coeku a i konu. "Vuk, poslov. 80. Pade
riesto Arnauta Juta. Osvetn. 3, 42. U nem Judi
ko zmajevi zubi, na krv Juti i na zlo udarni.
Osvetn. 2, 67. — U takome smislu va^a da se
ovdje kaze a zenskome celadetu: Ako t' i jest
rodila krajica... a mene je Juta Arnautka. Nar.
pjes. vuk. 2, 407.
d) gnevan, srdit, isporedi Jutit. (Bog)
ucini se vede Jut proti nemu. Transit. 48. Sad
mi s' Juta, sad mi s' slatka, sad me cvilis, sad
veselis. M. Pelegrinovic 173. Goruc, Jut i veoma
rasrden. A. d. Bella, razg. 251. Koji inacije
nikada ne vidje se lut ni srdit. F. Lastric, ned.
318. Unide Katarina Juta. I. Velikanovic, prik.
12. Otce, istina je da psujem, ali samo kada
sam Jut. D. Rapid 121. Lutima i srditima ne
skacu li vatrene iskre iz ociju? 261. Zvizdo-
znanci na liega su Juti. J. S. Rejkovic 171.
Stara majka Juta odgovara. Nar. pjes. vuk. 1,
560. Na koga je Juba Juta, al' je na me, al' na
drugog? Nar. pjes. petr. 1, 134. — U predas-
nijem primjerima kaze st o dusevnome stanu kod
kakve prigode; ovdje je rijec o obicnome statiu
prema kome (kao jedovit): Muzi, Jubite zene vase
i ne budite Juti suprot nima. Anton Dalm., nov.
test. 2, 94. paul. col. 3, 19. — U ovome je pri-
mjeru po hesto drukcije znaceiie, kao ostar: Da
ne bude mi potribno Jutu biti. Anton Dalm.,
nov. test. 2, 61b. paul. 2cor. 13, 10.
e) kad se cc(ade izrice supstantivom ko-
jijem mu se jaofa stable, kakva osobina, cud itd.,
pridjevom se Jut istice velicina onoga stana ltd.
Dosadi mi Juta sirotina. Nar pjes. vuk. 2, 404.
Ali no s6e Juta sirotina. 4, 352. To bijahu Juti
siromasi. 4, 422. Jadni glasi, kano sto su u si-
rota Jutih. Osvetn. 1, 6. — U vino su Jute pja-
nagije. Nar. pjes. vuk. 3, 216. — A u kavzi Juta
kavkagija. 1, 603.
i. 0 zivotini.
a) ferox, immanis, div^i, neukrocen,
krvolocan.
aa) o zvijeri uopce. Pridet zvgr Jut
i pozret je. Pril. jag. ark. 9, 90. (1468). Nijedna
zivina ni tako Juta kako 1 zal fratar. Transit.
72. Da ju biso poslal v pustiiiu na izidenje
zviri Jutih. Mirakuli. 29. Zvir Juta pozri sina
mojoga. Korizm. 89*. Koze Jutih zvir. B. Kr-
narutic 12. I nemile zvijeri Jute. J. Kavanin
7b. Luto zvjerce pusta luga. 57a. Kao ufacena
Juta zvir. A. Kanizlic, kam. 363. Nimo stvari
i Jute zviri Jube plod svoj. utoc. 34. l^uta i
gladna Jivina ditesce zgrabi. 190. Po §umah
punih Jute zviradi putujuci. fran. 220. Zvirad
jutu tad pristignes. V. Do.sen 188b. Naj Judih
zvorova zubi. J. Rajic, pouc. 1, 32.
bb) o osohitijcm zvijerima. I ufam,
taj vira da "mo ce i Jubav uklonit od vira u kom
je Juti lav. H. Lucie 280. Da ga Juti lav ne
uhvati. B. Kasid, nac. 54. Od Jutije lava opa-
diji. F. Lastric, tost. 200*. II' lav Juti da po-
stano. V. Dosen 190*. I kod ne su dva Juti
arslana. Nar. pjes. vuk. 2, 31. Zalajalo devet
1. ^iUT, 1, i, a) bb).
328
1. ]^UT, 1, o.
}uti lava. 2, 305. — Tigre gnevna, prijeka i
|uta po gvozdenoj kajpi udara. I. Gundulic 555.
Kao }uta tigra. J. Banovac, pred. 15. Tigra
|uta. N. Marci 17. — Tjera |uta risa, vepra
plaha. P. Kanavelic, iv. 84. Ris lagati }ut ne
znade. V. Dosen 43^. I Jutoga risa noge. 173 ^
— Jedna |uta modvidica. P. Zoranic 28'i. —
Kao }uti noktograbi. V. Dosen 71^. — Zac mu
sve |ut oral nohtima srce dre. D. Barakovic,
vil. 313. — Amo bi mogli pripadati i ovi pri-
mjeri: Kakono Jut ogar, mnogo dan privezaa...
i). Barakovic, vil. 36. Ead pakleai |uti pasa.
V. Dosen 117b. Ali psoglav ovi |uti, bludna
zena . . . 100^.
h) jedovit, pa po tome i btrovan (vidi
aa) 0 zmiji (guji, viper ij ; kad se ispo-
reduje s covjekom moze i ne biti posve u zlome
smislu (vidi h, c)). Peta (glava) od Jute i srdite
zmije. P. Zoranic 7* Kako u paklu ogiienome
u oghu se |utja pruza. J. Kavanin 407^. Kako
da mi Juta zmija srdacce iz kruga podere. M.
Drzi6 415. — Protiv tomu stoji, kako Juta zmija,
oholija. P. Hektorovid 39 — 40. Ki bihu od )utih
zmij ujideni. Kateh. 1561. 97. Za to krale iz-
bjeguju kako jednu |utu guju. M. Divkovic, kat.
123. Ujeden od |utijeh zmija. B. Kasic, fran.
121. Ne jer opet Juta zmija ijedom nebo smuca,
zemju truje. I. Gundulic 5. Tako gusti gaj sred
gora lijep se i zelen s dvor zameri, a u tamni
skut zatvora Jute zmije, vrle zvijeri. 298. Tako
da uz gnev svoga ijeda juta je zmija bez ce-
mera. 546. Kako od |ute zmije iz kruga. G.
Palmotid 1, 189. Otrovne Jute zmije. 1, 379.
Jak Juta zla zmija. 2, 489. Ovo je naj Juca
zmija. I. Grlicic 266. Otrovi zmijah Jutijeh. K.
Magarovi6 71. Da jih Juta zmija hita. J. Ka-
vanin 40'*. Jede meso jutijeh zmija. 57l>. Na
plam vrze Jutu zmiju i zestoku. 189*. Crno-
krug jes zmija sasma Juta. I. Dordic, salt. 187.
Sve mu se cini da su zmiJG Jute i otrovne. J.
Banovac, pripov. 233. Teoktista Juta ujide zmija.
A. Kanizlic, kam. 18. Ir'^'^j zmiji od bludnosti.
V. Dosen 87l». j^uta zmija kog' nakoje. 115b.
Bit 6e nihova jestojska zuc od zmaja i jed od
zmija naj Jutijeh. D. Basic 154. Vrsta svaka
Jutih zmija. And. Kacid, razg. 3b. Pobize u
planinu, u kojoj nahodeci se mnoge zmije puno
Jute, pocese klati vojsku negovu. 34. Ona Juta
vipera svekrva. D. Kapic 295. l^iute, strahovite
i otrovne zmije. M. Dobrotid 176. Devet snaa
devet Juti zmija. Nar. pjes. vuk. 1, 125. TJ travi
se Jute zmije legu. 2, 17 — ;^uta guja Grcicu
Manojlo. .3, 24. ;^uta guja sa Kladuse Mujo.
8, 165. — U pjesmama se nalazi kao epitet upci
Ho se daje zmiji bez obzira na nezine osobine.
Jelen-rogom aarca osedlala, Jutom ga je zmijom
zauzdala, jo§ ga Jucom zmijom osibuje. Nar.
pjes. vuk. 1, 160. Sta je cika kako zmije Jute
2, 20. Pisti momce kako zmija Juta. 2, 36. Ona
ciknu kako Juta guja. 2, 112. Cvili Milos kako
Juta guja. 2, 245.
bh) 0 zmaju, kao i o zmiji (ali vidi
zmaj). uuvaj se ukrasti jak i Juta zmaja. M.
Marulic 222. Potofie na liega kako zmaj Juti.
Transit. 221. Gdi strasno na mone pun jada i
gniva juti zmaj ognono cejusti razziva. H. Lucie
281. Pak uzamsi ove dare, trijebi "o u rosi da
od jaja da se u nov lonac svare, i u krvi Juta
zmaja. S. Bobajovid 217. Al' z gore Juti zmaj.
D. Barakovid, vil. 133. Ti od sjevora sjevor
br2i srod Nestera i Dunaja rva, tiste, slomi i
skrSi ognenoga Juta zmaja. I. Gundulid 316.
Jo5 sred usta Juta zmaja i nokata bijesna lava
oko tebe s oba kraja slovinska je sva drzava.
390. Zatjera istocnoga Juta zmaja laiasko Ijeto
kraj Nestera. 397. Da ko Juta zmaja gratis
(grijeh smrtni). J. Kavanin 3b. Cesio je luti
zmaje. Nar. pjes. vuk. 1, 189. Tko de Juta zmaja
prevariti ! 4, 146. — Drokun Jut. N. Marci 60.
cc) 0 sitnijem zivotinama sto su
otrovne.^ !^uti skarpijuni, zmije i ostale Jute
zviri. Ziv. jer. star. 1, 229. ;^uti stipci i pauci.
J. Kavanin 409b. Ij^uti akrep od Do brace Jovo.
Nar. pjes. vuk. 4, 354. — Vele ga Jutih os okolo
oVdita. D Barakovic, vil. 105. Da Juti osinac
•bode nas i kpje. jar. 10. — Amo maze pripa-
dati i ovo: Crvi Juti i neumiratejni (u paklu).
Korizm. 24b.
k. 0 kraju gdje judi zive, o kojima se moze
kazati Jut prema h, a) t osobito c). Mostanicu
u Krajini Jutoj Nar. pjes. vuk. 2, 103. Na
Arapsku Jutu pokrajinu. 2, 362. Od Pedine na
Krajinu Jute. Pjev. crn. lOl^.
I. 0 dijelu (udskoga (rede zivinskoga) tijela ;
znacene je kao kod h, a) — d) preneseno od co-
vjeka na dio tijela.
a) 0 srcu (metaforicki). Zarko srce Jutje
zmaja nije cudo da toj cini. J. Kavanin 234a'.
I od Jutog srca bisni. V. Dosen 191*5. Premda
srce Samuelovo bise vazda tvrdo, Juto i nemilo-
stivo . . . And. Kacid, razg. 34. Ti znas oca
mojega i Jude negove da su hrabri i da su Juta
srca kao medvjedica kad joj otmu medvjedide u
poju. D. Danicid, 2sam. 17, 8.
b) 0 jeziku, u<:tima (metaforicki). Mac
je ne jezik Jut. §. Mencetid 315. Svijeh zlore-
cijeh usta Juta. I. Dordid, salt. 205.
c) 0 ruci. Za to nega ruka toli Juta
bise. M. Maruiid 92. l^ute ruke ne uztegnem,
dok ti grkjan no dosegnem. V. Dosen 125b.
d) u jednome primjeru xviii vijeka o
nozi, ali ne ti zlome smislu; znacene je: jak Hi
hitar. Kolovoda vice: hap hap, noga tjera tap
tap Juta. J. Krmpotid, katar. 123.
m. 0 dusevnome stahu, koje je ncugodno
za druge }ude (a moze biti i za onoga u kojega
biva, isporedi b, c)).
a) 0 gnevu, srgbi; Jut istice velicinu
(isporedi h, d)). Sada demo dostignuti nevjer-
noga Gradimira i ukazat mu nas giiiv Juti. G.
Palmotid 2, 260. Ova laz zadosta bi za uzedi
Jutu srcbu na poklisare. A. Kanizlid, kam. 463.
l^utu srdbu. V. Dosen 164*.
b) 0 cudi jjrema h, a) i b) ; isporedi i
1, a)). Na te rijedi jos prilozi da 'e cehaja Jute
dudi, svakijem malo da razlozi, i da blago mnogo
5!udi. J. Palmotid 125. Pokriti Jutu i nomilu
dud svoju. A. Kanizlid, kam. (iit.
c) u odluci, prema h, a) i b). Cekajudi
tako Jutu odluku. Transit. 123. Uzazna krajevu
Jutu odluku. I Dordic, salt. xii.
<f) 0 kojoj duscvnoj opacini, kao o la-
komosti (lakomiji), isticuci velicinu i zlobu. Kadi
nehove Jute lakomije. iS. Budinid, sum. 140''^.
e) u jednome primjeru xvui vijeka o
nepoznanstcu; znacene je: vrlo teiiko, vrlo mucno.
Ah! vaja da su se od mone zaboravili moja rod-
bina i prijateji, vaJa da sam jim davno oti§la
od pameti i srca, ah juto nepoznanstvo ! J. Ba-
novac, pred. 128.
II. 0 zlu uopce ; znacene uopce: veliko,
jako. Ima Juto zlo kojo vidjeh pod suncem: bo-
gatstvo koje se cuva na zlo onome dije je. D.
Danidid, prop. 5, 13.
0. kao fivrst, o 6emu Sto se ne moze pre-
gibati Hi §to se ne moze lomiti.
1. LUT, 1, o, a).
329
1. ^.UT, 2, c, a).
a) 0 kuviiii. Vise zlata nago }uta "^vozda.
Nar. pjes. vpk. 3, 119. Syo od |ata f^vozda ka-
Jeno^a. Pjev. crn. 89a. Celik, }uto 2:vozde. V.
Vrcevic ii Xar. prip. 229. vidi, i u Vukovii rjec-
niku. Nego bjese od |uta celika. Nar. pjes. vuk.
5, 375. Al' su vrata od colika juta. Vuk, rjecn.
kod zapalansrati. — Omeksaj |uti tuc. S. ^u-
bisa, prip. 195.
h) 0 kamfuu sto jc tesko razbiti Hi slo-
miti. Nastupe6 iznonadi na jut kamen S. Rosa
149b. "Q Boki su crkve pogradene i na jutom
kamenu. G. Zelic 590. Stani, ostanila se kao
}uti kamen! S. l^ubisa, prip. 143. Ne gledaj ih
sto netnadu dvora, no kolibe od kamena J^uta.
Osvetn. 1, 18. — U plauine i krseve Jute. Nar.
pjes. vuk. 4, 33. — ^udi su lomili }utu lit, da
joj umjeste bjjni top. S. ]^ubisa, prip. 1. — Amo
pripada i ovo : Kad so malo u avanu okrni (di-
jamanat), onda onaj }uti krnotak svega ga u
mlevo strosi. D. Popovid, poznav. robe. 5.
c) 0 2em}i sto je tesko kopati. Zem}a
sabijenija i }uca mora se dubje kopati. P. Bolic,
vinod. 1, 226.
p. kod mjesnijeh iinena.
a) \vLt\ Dolac, m. selb u He/cegovini.
Statist, bosn. 105.
b) u Srbiji. aa) l^uta Strana, nijesto u
okrugu hioqradskome. M. D. Milicevic, srb. 63.
— bb) ^uta Livada, injesto u okrugu cacanskome.
Livada u Lutoj Livadi. Sr. nov. 1872. 558. —
cc) mjesta u okrugu knezevackome. aud) l^uti
Do, vis. Glasnik. 19, 296. — bbb) l^uti Kamen,
vrli. \i\it\ Kamen, vrh. 297. — ccc) ^juti Vrh,
brijeg. 299. — dd) \\iti Vrh, planinski vrh u
okrugu niskome. M. D. Milicevi6, kra}. srb. 4.
— ee) ;^uto Pole, injesto u okrugu uzickome.
Livada u ^jutom Poju. Sr. nov. 1873. 575.
2. adv. |uto. — Komp. : |iice, rijetko Jutije
(n. p. u Beliyiu rjecniku 25i>, all na tri druga
mjesta |uce). — U khigama pisnnima crkvenijem
i inijesanijem jezikom ima i oblik |ute, sto je
praslavenski, isporedi stslov. |ute i ces. lite. —
Izmedu rjecnika u Belinu (,ac6rbamente, con
acerbita' ,acerbe' 25^: ,agramente, con agrezza'
,acriter' 54a; ,amaramento, con amarezza' ,amare'
69a; ,aspramente, con asprezza' ,aspere' 109 ';
,austeramente, con austorita' , austere' 120b; ^du-
ramente' ,dure' 282*; ,ferocemente, fieramente'
,forociter* 310^; , fieramente, con fierezza' ,imma-
niter' 314''; ,iratamente' , irate' 420a ; ,severa-
mento, rigorosamente' , severe' 672b), u Jamhre-
sicevu (,acerbe'), u Siulicevu (,acriter, fortiter,
acerbe, dure etc.'), u Vukovu (,bitter, arg' .acerbe).
a. netna primjera za ukus, ali ima juto
vonati (prema 1, a, a)) u jednome primjeru na-
sega vremena. Misomora )uto udara. D. Popovic,
poznav. robe. 93 — 94.
b. 0 tjelesnome stanu.
a) 0 bolovanu, vidi 1, b, a) aa). ^iuto
iznemagajetb. Okaz. pam. saf. 57. H6i moja
jute strajajet. Korizm. 22*. Car David obole
juto. Pril. jag. ark. 9, 94. (1468) Svijeh po-
magat, koji cvile,_i kijoh uomoc, glad i zima bo-
lovati }uto silo. (Jr. Palmotic 3, 148a. ;^uto me
je zabolela glava. Nar. pjes. vuk. 1, 611. Od
vina ga Juto boli glava. 2, 159. Devojka se raz-
bojela Juto. 3, 490. E je Juto Petar obolio. 4,
305. Cice Dasa, zaboje je Juto. Nar. pjes. here,
vuk. 203.
b) 0 gladovanu, vidi 1, b, a) bb)) i o
zcdi. Te Juto ogladnio (vuk). Nar. prip. vrc.
187. .ler sam Turcin ozednio Juto. Nar. pjes.
vuk. 4, 96.
c) 0 mucenu, ranavanu, bicevanu, ubi-
jnnu, vidi 1, a, a) cc) i dd), isporedi i 1, a,^ a)
jf). S Porfirijem vojvodom bi Juto mucena. Ziv.
kat. star. 1. 220. Nevirnik Juto mu6ase s. Ro-
mana. J. Banovac, pred. 57. —^ ]^uto i vrlo ti
mene vodis svezana za grlo. S. Mencetic 175.
— ^iuce nog zmija izrani. G. Drzic 421. Da mi,
gospoje, moj cvijete izbrani, srdasco, jaoh, tvoje
tac Juto no rani. N. Najeskovic 2, 132. I kako
te izpod mira grada toga car oholi Juto ranen
sad istira. I. Gundulic 383 I nega bo i broz
zubi Juto rani. V. Dosen 121 . Al' se Marko
Juto izranio. Nar. pjes. vuk 2, 3G8. ^^uto ti je
Dmitra obranio. 2, 584. ;^uto so ranih. Prav-
donosa. 1851. 21. Uzmom pusku i Juto ga obranih.
1852. 8 Luto ga obrani po zivotu. S. ^jubisa,
prip. 128. Trnom ti svu glavu cinise krvavu i
Juto na rane. S. Mencetic 342. — I udorcom
teskijem boga Juto sijeco priko prsi. I. Gun-
dulic 526. Prik tabora moga prosal, sikuc Juto
mojih Turak. Nar. pjos. mikl. boitr. 1, 16. ^uto
sijeku srpsko vojevode. Nar. pjes. petr. 2, 299.
— Za da bi vas bludna strila nikad Juto ne
udrila. V. Dosen 92*. — Bile se zagrizle 1 Juto
okrvavile dvije opcine. S. Lubisa, prip. 155. —
Vuk ga Juto ujide. A. Kanizlid, kam. 126 — I
rod Juto da ue stipja. V. Dosen 170*. — Bici
frustajuci Juto po sve strane. M. Marulic 176.
Potom ga sudac zapovida vole Juto i nemilostivo
biti. Transit. 3. Pojde k tomu vlhvu i vze ga
i izbi ga Juto. 249. Gospodina izbiju vrlo ze-
stoko i luto. B. Kasic, is. 56. Od cara luto iz-
bicevan. A. Kanizlic, kam. 16. Potezana ne-
milo i Juto bicevana. 261. ^juto Janko koiia
udarase. Nar. pjes. vuk. 2, 323. — Tere izran'te
vele Juto bici. P. Hektorovic (?) 133, — Neka
ne objavi, tebi hotec, svim poreda Jubav, s ke
smrt sve pogleda, koliko ga Juto davi. A. Cu-
branovic 154. Stare omraze i bolesti ke ih Juto
koju i more. G. Palmotic 3, 22b. Drugi hcercu
za prciju Juto smaknu i ubi ju J. Kavariin 170*.
I pobi ih Juto Avija i narod negov, i pade od
Izraija pobijenijeh pet stotina tisuca odabranijeh
Judi. D. Danicic, 2dn6vn. 13, 17.
d) 0 placu, pistanu, tuzenu itd. ispo-
redi 1, b, a) ee). Najdoh ga Juto placuci. Transit.
197. l^uto cvili pak 'vako govori. A. J. Kne-
zovi6 15. Pak uz cercu Juto cvili. V. Dosen
167b. Luto cvile slovinska gospoda, kako cvile
do neba se cuje. And. Kacic, razg 30*. ^juto
cmili devojcica... Al' jost place devojfiica, luto
place, ne prestaje. Nar. pjes. vuk. 1, 189. J^uto
cmile ti6i orlovici. 1, 489. ^uto place Andelija
mlada. 4, 362. — l^juto pisti sestrica Jelica. 2,
39. ;^uto pisnu kako Juta guja. 2, 123. l^iuto
pisnu, do Boga se cujo. 3, 415. ^juto vrisnu,
daleko se 6uje. 2, 285. — ^juto tuzi mlada Pa-
vlovica. 2, 17. l^uto tuzi Durad Carnojevic. 2,
568. — Spovido im, ko car isti Juto zali nih ue-
srece (inoze pripadati i pod d). J. Palmotic 310.
— Slicni su i ovakovi primjeri: Pred nim placu
i molo se Juto. Ogled, sr. 15. Pasu mole i kume
ga Juto. 16.
e) vidi 1, e. Na isti nafiin sjever vrli
luto zadme i zaprli iz zejezne strane mrazne. G.
Palmotic 3, 22*. Svakcas Ju6e, svakcas gore
vihri oholi sved rezahu. J. Palmoti6 30. .Jer
ga Juto suhozim uvridi. J. S. Rejkovic 348. Ako
u nu (iskrji) sjever vrli luto zadme i zaprli. P.
Sorkocevi6 587b. — K plamu te6es ki ce u vike
du§u tvoju Juto zgati. A. Vitajii, ostan. 24.
c. 0 stanu tjelesnome Hi dusevnome, Hi o
obome. znaccne je kao kod b.
aj 0 pedepsahu, isporedi 1, b, h) bb).
1. ^.UT, 2, c, a).
330
2. ^.UT
]^ute pokazani byse. Okaz. pam saf. 55. Potle
ill juto pedipsa. I. T. Mrnavic, ist. 53. Bog tu
naredbenu hvastu Juto zaf)lati. I. Dordi6, salt.^
XVI Svi su narodi prijubodivce }uto podipsa-
vali. J. Banovac, rsLzg. 106 Sasvim da Jude
(Bog) Juto pedipsase. 136.
It) 0 karanu, ruzenu, prokUnanu (ispo-
redi 1, b, b) ce). Koliko vi jeste od vise°:a sta-
nija, toliko Judo budete karani. Transit. 44.
l,,uto pokarati. S. Budinic, ispr. 39. Vajalo bi
po pravoj pravdi da ga Juto udij. Bog pokara.
,T. Banovac, pripov. 67. Bog pravicni Juco kara.
V. DoSen llll^. Kojijeh Juto pokara kako pu-
tene. J. Matovic 91. A Milosa Juto prekorio.
Nar. pjes. vuk. 4, 319. — Koji me je luto ruzio.
D. Danicic, Icar 2, 8. — ^juto bi grcki psovao.
D Obradovic, /,iv. 35. — S golom sabjom pri-
jotec Juto, skoci naprid i zavika I Grunduli6
523. — Poce care suze prolivati i Svetigrad Juto
proklinati. And Kacic, razg. 109^. l^nto kune
Marija devojka Pvar. pjes. vuk. 1, 126. Za nime
mlada plovila, a grozne suze ronila, a Juto sebe
kun'jase 1, 383. l^uto kune stari proigumne.
Pjev. crn. 302!'-. Tu nemade ni majke ni oca,
koji niha Juto kleti nece. Osvetn. 2, 101. Moma
ga je Juto klela, Juto klela i proklela. M. i).
Milicevic, kraj. srb. 319.
c) uopce. ZaSto prijeti velo kruto da se
osveti vele Juto. M. Divkovic, kat 120. — Ne
samo ocuceiia tila nego i moci duso, to jest
uspomena, pamet i voja prijuto ce se muciti u
paklu. F. Lastric, ned. 392. — Harajuc nas Juto
i priko. I. Gunduli6 544 — Xjuto su mu dodi-
jali Turci. Nar. pjes. vuk. 3, 47. — Te sam tada
Juto stetovao i svoju sam kudu raskucio. .3, 449.
d. kocl dusevnoga stana; znacene je kao
kod b
a) 0 zalosti, ccijelenu. Ja sam za to ne-
veselo Juto. Pjev. crn. 270^. Luto sjetni. P.
Petrovid, gor. vijen. 52. Luto me rascvijeli. M.
Vetranid 1, 52. l^juto ti smrti tvojom me srdasce
tuzno ucvijeli. Cr. Palmotid 2, 96. ]^uto toli ne
je srce uvrijedio. 2, 95.
b) 0 kajann, vidi 1, b, c) hb). ^uto se
kaj od tvojijeh krivina. I. M. Mattei 98.
cj 0 strahii (isporedi 1, b, c) ee)). Ne
samo se ti pristrasi luto prid riim i ustrese. G-.
Palmotid 1, 208. Ali ti se Juto bojim, da nam
natrag nedes dodi. Nar. pjes. vuk. 1, 91. Planu
bane, prepado se Juto. 2, 273. Da ga Petar Juto
uplaSio. 4, 362. Jer se Juto bojim od hajduka.
4, 385. Strah je mene i bojim se Juto. Pjev.
crn. 79'i. Ja se bojim i strah me jo Juto. Ogled,
sr. 39. .^uto se prepanu Mlecidi. S. J^ubisa, prip.
83. — Mleci su bili Juto poklekli, pak se i svoje
sjeni bojahu. 101. — On se Juto zabrine i ope-
fiali. 102. I ja sam so Juto razdertio. Nar. pjes.
vuk. 2, 545. , — !^uto tebi sumuit poda, da du od
tebe uted. G. Palmotid 1, 82.
il) 0 smiitni. l^uto u srcu svom so smuti
i zavika Dorvis jako. I. Gundulid 530. Stvar
sam na^la, koja mo je Juto smela, s ke sam puna
nepokoja. G. Palmotid 2, 81. O.staso Juto sme-
teni. I. Dordid, ben. 176. Nahodim se smeten
Juto. P. Knezevid, osm. 104.
1-) uopce. To se care Juto zabrinuo. Nar.
pjes. vuk. 2, 402, Knigu uci, a luto se mudi.
2, 582.
f) o prijevari. Tu se aga Jut(j prevario.
Nar. pjes. vuk, 4, 477. Ali ce se Juto preva-
riti. Nar. pjes. petr. 2, 271. ^axto ti ga pro-
vari! Vuk, rjcfn. Ti se varas luto. S. Lubisa,
prip, 226.
f/) 0 grijesenu. &ta li sam mu sagre§io
Juto. Nar. pjes. vuk. 2, 163. Vi 4uto sagrije-
siste. D. Danicid, 2mojs. 32, 30.
e. kao Jutito, srdito, vidi 1, h, d).
a) sa saniijem glagolima jediti se, srditi
se, Jutiti se, kojima daje vecu silii. Eazjedena
luto ona. P. Kanavelic, iv. 564. Easrdi se |uto.
J. Banovac, pred. 146. E se na me rasrdio Juto.
Nar. pjes vuk. 1, 221. Na Muja se Juto rasrdio.
1, 565. Devojka se Juto rasrdila. Nar. pjes.
here. vuk. 209 Na kadu se Juto razjutio. •.:Jl5.
Jon se na to Juto rasrdio. M. Pavlinovid, rad.
67. Ki pravedan gniv te jada i razgara Juto
odvi^e? 1. Gundulid 38 Isav omrzo Juto na Ja-
kova. D. Danicid, Imojs. 27, 41.
b) s drugijein glagolima koji ne poka-
zuju po sebi lutinu. Ti Juto gledas duse prike,
1. Dordid, salt. 10. Mora Juto i strahovito gle-
dati. I. Jablanci 117. ;^uto gleda Hrhu Mustaf-
agu. Nar. pjes. vuk. 3, 1S8. U obraz se Juto
namrdio. 2, 267. Ali Turdin Juto progovara.
2, 284. I caru je Jude besjedio. Pjev. crn. 290t>.
Da zubima Juto skrine. V. Dosen 250^. Da ako
kder no uzme za muza toga i toga, da de ju zlo
i Juto po sve dnt otac i mati hotiti. Ant. Kadcid
449.
f. zestoko, kao vrlo, jako, mnogo.
a) II ovakovijem priynjerima moze se po-
misliti i na nemilo. \into udire na n neboga.
A. Vitajid, ist. 33'i. Mlostvo na nega srnu i
Juto udari. A. Kanizlid, utoc. 200. Luto savi i
otud i otud, eda bi mu glavu osjekao. Nar. pjes.
vuk. 2, 283. Ali ih je Juto saletio. 2, 584. Po-
tegose topuzine teske, pa na Ivadu Juto zama-
huju, zamahuju, a ne udaraju. 3, 436. — Luto
rvemo se svetom. S. Budinic, sum 20*^. Boj bi-
jahu veoma Juto mokra voda i susina. J. Ka-
vanin 71^ — ^uto lajati ,infervorarsi noil' ab-
bajare* ,vehementer latrare'. A. d. Bella, rjecn.
2*. — Ja du nega Juto opojiti. Nar. pjes. vuk.
2, 623.
b) kao vrlo brzo, liitro. A Jude mu konic
pobjegao. Nar. pjes. vuk. 2, 323. No mu Juto
pusnik (kon) poskocio, 2, 559.
e) uopce. I pogledaj devet pletenica,
kako su se Juto zamrsile. Nar. pjes. here vuk.
54. — Is adjektivom. Josu V ono tvoji dvori ?
Juto uski i tijesni. Nar. pjes. vuk. 1, 93.
g. oblik Jute upotrebjava se u starosloven-
skome jeziku, pa i u knigama pisanima crkve-
nijem jezikom kao zlo, teJiko, jaoh s dativom ;
vidi u F. Miklosic, lex. palaeoslov.- kod Jute. O
Jute mne, cedo moje! Starine. 22, 217. — Iina
i u Stulicevu (koji tihvaca kao da je komparativ)
rjecniku: Jutje ,vao, male, pejus, acrius' s do-
datkom da je uzeto iz brevijara.
2. ^UT, /. vidi hrid, lit, litica. — Akc. se mi-
jena u loc. sing. Jiiti, u gen. pi. Juti, u dat.,
instr., loc. pi. Jiitima — Va(a da je po postanii
ista rijei Mo 2. lit, a kod toga moze biti da se
mislilo na Juti kamen, Jutac. — isporedi i l^uta,
— Od XVI vijeka po zapadnijem krajevima (naj
cesce a Dubrovnika), a izmedii rjecniku u Be-
linu (,balza, luogo scosceso, procipitoso delle
montagne' ,rupes' 12()'J; ,rupe, altezza di monti
sassosi' ,rupes' 63.")'i; .precipizio, luogo dirupato'
,praecipitium' 579*^; Jut ili hrid razpuknuta ,spe-
lonca' , antrum' 697») i it, Stttlicrvu (,rupes, de-
clivitas, doclivo etc'). Stavsi na juti medu se
pradami. M. Marulic 29. Tamo se vudica okoti
u Juti. M. Vetranid 2, 827. Da boje obajdu
kamenu onu Jut, jeda si iznajdu ki klanac ali
put. H. Lucid 217. Idu po Jutoh i hridu. M.
2. LUT
331
l^UTEZA
Drzic 84. Tiste se niz luti od jedne visine. D.
Eanina 12<i. Ni vece znam, gije cu iskat te po
luti. F. Lukarevic 41. Brzek s |uti koje imala
Isih doli pasti u strasive ke propasti. 262.
Obratit cu tuzbe moje k pustijem ^oram i ka-
menjem i nesvijesnora torn zvjereniem koje vele
}uti goje. S. Bobajevic 223. Polijevaju moje
suze stanac kami posi-ed }uti, a tve srce, ke je
od puti, vik na milos ne prigQU se. 224. Koji
te hotijahu niz luti vrci. A. Gucetic, roz. jez.
192. Da ne samo srca i duse omeksace, nu bi
reko stijenja, u moru ka se duso, kami, od }uti
ki se osjeko. I. Gundulic 43. (Gdi) o klisurah
strme |uti jrledas visjet divje hraste. 218. Ne
rodi je medvjedica ni se ,u erorskoj goji }uti.
469. 'Planine gole i }uti. G-. Palmot'ic 2, 46. I
da za to kracijem puti potrebno je otrcati da
na klancu neko od |uti moc budu ih pricekati.
J. Palmotic 190. Hrid, mrkijenta, jut i gora.
P. Kanavelic, iv. 97. Slatke vode hridne iz }uti.
237. Upao si u bobove }uti. (D). Poslov. danic.
Na moj govor miso obrati, ako nijesi tvrdi od
}uti. A. Gledevic 273*. Mjesta svijeh obdeno
kolicaju tvrdo juti. J. Kavanin 166'i'. Kad ga
|uti od glavice zva. 251b. XJ koje nitko se ne
uputi, neg kroz mucne ostre Juti. 348'J. Iz |uti
vodu otvori. I. Dordic, salt. 261. ^juti uzno-
site zarasle u grmu ciriabu tomu pribivalistu
nesmotrno naprav|erie. ben. 15. Cjec visine od
|uti rascijepjene. 23. Moguce je iz suhe Juti
vodu obilnu probuditi* 112. Provre iz Juti na
tvu zeju ko iz blatne vir mekote. 211. Kad se
na smrt sam osudi, niz visoku Jut se tiste. pjesn.
186. Prvi rijeke gazim i ponore hridi i Jiiti
slazim prvi. B. Zuzeri 285. Iskase ga metnut
sunovrat niz Jut. S. Rosa b'd^. Povedose ga na
Jut vrhovnu brda. 59b. XJ jednoj hridi aliti Juti
usjecen. 164y-. Gore! gore! ako se nahodi u
Jutih vasijeh koja iskra milosrda, oborite se! D.
Basic 178. Grebenite izpod Juti. Zgode. 12. Da
budu kroz led, kroz Jut protec. A. Kalic 255.
Gdje kon i konik vrata niz Jut. 560 Posred
ove Juti podignuto i zaobliveno. M. Pavlinovic,
razl. spisi. 65. — I u nase vrijeine u Dubrov-
niku^ P. Budmani.
;^UTA (XiUta), /. ime mjestiina; koii b, c, a),
d vidi se da je ime vodi ; kod b sve tri vode sto
se ovako zovn znam da imaju vrlo kratak tok i
gube se do malo u moru Hi u ponoru ; jeli tako
u ostalijem ulucajevima ne znam. — Pustane
nije jasno; sto kod c, a) stoji da znaci: kisela
voda, ne vrijedi za izvore sto ja poznnjem, jer
je u nima slatka vnaa , moglo bi biti u svezi
s 2 Jut, jer one ,I^jute' za koje ja znam izviru
ispod visokijeh ^uti; ali to biva i kod velike ve-
cine njeka. — Moze se shvatiti kao adj. (^iUta
kako Vuk bi(ezi i kako je u primjeru Na^esko-
vicevu kod b, b)) Hi kao siipst. (l^jfita). ovako
sam ja cuo dajhudi o izvoru kod b, a), a vidi i
prim jer kod e. - Od xiv vijeka (vidi e), a iz-
medu rjecnika u Vukovu: ^lUta, mnosre rijeke
zovu se ovako, n. p. kod Kotora, u Konavju
(ova ondje izvire i ponire), u zupi dubrovackoj
,name mebrerer liiisse' ,nomen fluviorum*.
a. selo u Brdima u Crnoj Gori. Glasnik.
40, 22.
b. u Dulmaciji.
a) u kotaru dubrovackome izvor u Ziipi
izmedu sela Plata i Oboda, koji (dajbudi zimi)
daje mnogo vode, ali se nakom nekuliko metara
izlijeva u more (vidi u Vukovu rjeeniku). P.
Budmani.
b) u kotaru dubrovackome u Konavlima
voda duga samo nekolika kilometra sto zimi cestv
poplavi po}e konavaosko ; u noj se hvataju vrlo
ukusne jegufe. — od xvi viji^ka. Cinicu da t'
mlijece jeguje na ^utoj. N. Najeskovic 1. 8:-?2.
A vojska se sva pasina . . . priko Zubac i Mr-
cina u Konavli za tijem stani, gdje sve cete
priklopise ravno poje s Done Gore, cim do l^ute
rastvorise stijege ohole i satore. J. Palmoti6
141. i^iUta, izvor voda izmedu sela Lovorna i
Mrcina, ispod Zubackih planina. S. Skurla). 142.
i selo kod vode. Repert. dalm. 1872. 23.
c) u kotaru kotorskome, voda sto se odmah
izlijeva u more meda Dobrotom i Perastom (vidi
u Vukovu rjeeniku) ; i zaselak. Sem. bokokot.
1875. 20.
e. u Hercegovini.
a) voda. Luta (,hoc est acidulenta'). Schem.
herceg. 1873 16.
b) zaselak. Statist, bosn. 116.
d. u Slavoniji, potok, Borci kod Daruvara.
D Hire.
e. mjesto (voda?) u Staroj Srbiji(?). Meda
je selima Izbistima i Komanovu selistu isla de-
lomb na !^uti. Spom stojan 25. (1327).
1. LUTAC, Jiica, m. (stoji svagda uz kamen)
]uti kamen, vidi 1. Jut, 1, o, b). — U nase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (t. j. kamen
, barter stoin' ,saKum durum'). Nad nim moce
do dva lava od teska olova i dva kona od Juca
kamena. Nar. pjes krasic. 1, 129. Dva Juca
kamena nikad dobro brasno mjeti ne mogu. (Dva
jednako Juta coeka ne mogu zajedno biti). Nar.
posl. vuk. 57.
2. LUTAG, Juca, m. jut Hi (utit (covjek). —
U jednome primjeru xv vijeka. Sva ova slisa-
juci on Jutac obrativSi se cesarici ovako rece:
„Zac tako govoris, o cesarice . . .?" Ziv. kat.
star. 1, 223.
^iUTACA, /. ime zaseoku u Hrvatskoj u zu-
paniji licko krbavskoj. EazdijeJ. 30.
LUTAK, Jutaka, m. u Vukovu rjeeniku : (u
primorju) Juti sipak , wilder granatapfel' .[Punica
granatum L.J'. — Uprav kiseli sipak (vidi 1. Jut,
1, a, c).
1. ^UTAN, Jutna, adj. u Stuliceou rjeeniku:
,somniculosus, dormitans'. — Posve nepouzdano;
Stulli je nacinio od Jutati (vidi).
2. ^UTAN, m. vrst vinove loze crna grozda
(u Dalmaciji, Danilo). B Sulek, im. 214.
3. LUTAN, m. ime nerastu. Orabovice, Sla-
tina. D. Hire.
XjUTANE, n. djelo kojijem se juta. — U Stu-
licevu rjeeniku. — Posve nepouzdano.
J^UTATI, Jutam, impf. u Stulicevu rjeeniku:
,diuturno morbo laborare'. — Stnlii je nacinio
od lutati (vidi), te je rijec posve nepouzdatta.
.^UTAV, /. Jutina ,irritatio*. „Ne moze od lu-
tavi da progovori". u Lici. V. Arsenijevic.
T^UTECA, /. jutina. — Nacineno od 1. Jut
talijanskije'n nastavkom ezza. — Na jednome
mjetstu xviii vijeka gdje stoji samo radi slika, te
je posve nepouzdano. I svjedoce da luteca viku
zmaja dolizt nece da kojoga kruzno peca, gdi se
osorska zemla mece. J. Kavanin 33 1*^.
]^UTEN, m. ime planinskome vrhu u Si'biji u
okrugu vranskome. M. D Milicevic, kraj. srb.
282.
J^UTENA, /. ime selu u Srbiji u okrugu to-
plickome. M. D. Milicevic, kraJ. srb. 392.
^UTEZA, /. vidi u Vukovu rjeeniku: mjesto
kamenito u Cucama s primjerom: Iz Torine u
^utezu Jutu. (Ogled, sr. 119).
^.UTEZ
332
l^UTILO
]^UTEZ, rn. Hi f. (?). a) kamene zemlom za-
sadeno. — b) mjesto kao zasadeno ostrim ka-
menem. M. Pavlinovic.
1. ^jUTICA, /. gotovo svagda uz zmija, znaci
sto i luta (otrovna) zmija (vidi 1. lut, i, h) aa)).
maze se kazati o avakoj otrovnoj zmiji, ali ja-
macno (udi nasega naroda sto razlikuju otrovne
od neotrovnijeh zmija misle na jednu od dvije
vrste: Pelias berus Merr. i Vipera ammodytes
L., osobito na drugu koja je nekoliko juca od
prve, a maze biti jedina otrovna zmija pojuzno-
zapadnijem krajevima. — Akc. se mijena u gen.
pi. liitica. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikafinu (lutica, zmija luta , vipera, excetra'),
« Belinu (lutica ,serpente velenoso* ,anguis lao-
tifer' 670'' j, u Bjelosfjencevu (lutica kaca, v.
kaca), M Stulicevu (lutica, zmija Juta ,vipora'); u
Vukovu: (u Grblu) zmija lutica ,die bose' ,acer-
bus'. Tuj kazu . . . lutice zmije. M. Vetranic 2,
261. Tuj bjese neizrecen broj zmija lutica. A
Guoetic, roz. mar. 214. Od jedne zmije Jutice
bi ujeden B. Kasic, fran. 129. Narode zmija
Jutica, tko vas je naucio bjezati? M. Radnic
293'>. Pepeo od zmije jutice sazgan jest jedna
zdrava lekarija protiva ujedenu iste lutice. 363*.
Zmija lutica jest otrovita. 382lJ. Od jutice narav
zmije. P. Kanaveli6, iv. 277. Da ti vidis u
krilu tvojo ceri jednu zmiju juticu. J. Banovac,
pripov. 252 Zmija |utica brez likarije , vipera
irremediabilis'. J. Filipovi6 1, 495*. Koji (crv)
zesce od Jutice klace zubom neufana. P. Kne-
zevic, pism. 192 Kaono lutica zmija. A. Ka-
nizlid, kam. 278. Moje oci ispijale zmije Jutice!
Nar. pjes. bog. 342. To ti pepeluha, to ti crno-
krug, sve je Jutica (Z). Poslov danic. Od lu-
tice zmije porod. V. Dosen 179'>. Trago zmija
Jutic. S. Eosa 45''. Tako se ne vukao potrbu-
sice kao zmija Jutica! Nar. posl. vuk. 309.
Oprostio bill i zmiju Juticu pod kamenom. S
^ubi§a, prip. 262. Oh zmije lutice! M. Pavli-
novic, razl. spisi. 273. Lutica (zmija), vidi sa-
ruja (zmija); cuje so ,Juta lutica'. A. Ostojic.
2. :^UTICA, /. uz stijena, vidi 1. Jut, 1, o, b).
— isporedi 1. Jutac. — U nase vrijeme. Kano
guja iz lutice stijene. Nar. pjes. juk. 264. Pro-
gnase so proz Juticu stijenu. Osvetn. 2, 147.
3. I^UTICA, /. vidi lutika. — U riikopisu xv
vijeka. jutica (gliuti^a), scalogna, ascalonia, sarda,
samucracia (u mletackome rukopisu) , Allium
ascalonicum L. B. Sulek, im. 213.
4. :^T7TI0A, m. (Lutica Bogdan), nadimak ne-
kome junakti u narodnijcm j/jesmama (radi zna-
cena vidi 1. Jut, 1, h, c) ; iaporedi i 1. lutica).
— Od XVI 1 1 vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu:
,z. b.' Bogdan ,der bose (schlimme) Bogdan'. Jos
deliju kazu od mejdana, od Zagorja J^uticu Bog-
dana. And. KacicS, razg. 267*. Pije vino jutica
Bogdane. Nar. pjes. vuk. 1, 541. ^jutici se na
iiio ne mozo, vg6 oproma vilovita doga. 1, 542.
Vinograd je l^utice Bogdana. 2, 219. Gleda
Marko ;^uticu Bogdana, Bogdan gleda Krajevida
Marka, a ne smije jedan na drugoga. 2, 222.
Na Zagorju mjestu pitoraome, onde bjese I^u-
tica Bogdane. 3, 54. Milan gleda j^uticu Bog-
dana. Pjov. crn. 128a. O J^utica vojvodo Bog-
dane! Nar. pjes. petr. 2, 284.
JUTICE, /. pi. ime dvjema selima u Srbiji.
a) II okrugu sabnckoine. K. Jovanovi6 177. —
h) u okrugu uziekome. 156. — vidi i: Dok po-
gubim kneza Tavnavskoga, iz l^utica Stanka
obor-kneza. Nar. pjes. vuk. 4, 140. Tuzio Branka
Jelii^a iz l^utica. Glasnik. ii, 1, 44. (1808).
^IJTIC (Hi Jutic?;, m. u drugome je izdanu
Vukova rjecnika bez znacena: Jutic, m., a u tre-
cemu su dodali izdavaoci: [Juti6(?), m. 1. , Ra-
nunculus L.' — 2. , Ranunculus steveni Bess.'].
Lutic. J. Pancid, flor. biog.- 456.
^jUTICINA, /. augm. 1. Jutica. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Sa sarenom Juticinom
gujom. Nar. pjes. petr. 2, 33.
^jUTICISTE, m. samo u Stulicevu rjecniku :
, locus ascaloniis consitus, porrina'; uprav bi zna-
cilo: mjesto gdje su negda bile posadene jutike.
^UTICI§TV0, n. u Stulicevu rjecniku uz Ju-
ticiste — Posve nepouzdano.
1. I^UTIC, »i. ime bi^kama. — isporedi Jutic.
— U nase vrijeme. ;^uti6 ,Ranuculus acris L.'.
J. Pancid, flora okol. biogr. 81. , Ranunculus
sceleratus L.'. flora knez. srb. 112. Majavi Jutid
(,Ranunculus lanuginosus L.'). K. Crnogorac,
bot. 17. (Titrica) se kazo i ,Jutic' u Srbiji. D.
Popovic, poznav. robe. 262.
2. LUTIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Mi-
jailo ;^utic. Rat. 171. 404.
]^UTI DOLAC, l^iatoga D6ca, m. ime selu u
Hercegovini. Statist, bosn. 105.
!I^UTIK, m. ime bi^kama. — Od prije nasega
vremena, a iztnedu rjecnika u Stulicevu (v. rabo-
krek). .^utik, rus. jiiotiikt, (Ranunculus), 1.
Quercus sessiliflora Sm. (Pancid); 2. ranunculus
primus (Kuzraic), Ranunculus sceleratus L. v.
^iUtic B. Sulek, im. 213.
J^UTIKA, /. Allium ascalonicum L., vrsta luka
sto se hrani u kvasini, te moze biti da je otale
dohilo ime (vidi 1 Jut, 1, a, c)). — Od xvii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu (Jutika, luk
keserov , scalogna' ,bulbus esculentus'; Jutika
divja , scalogna selvatica' ,bulbus agrestis') gdje
se naj prije nahodi, u Belinu (, scalogna, specie
d' agrume uoto' ,caepa ascalonia' 647*), u Stu-
licevu (.ascalonia, porrum'), u Voltigijinu (, sca-
logna, scalogno' ,schalotte'); ti Vukovu: (u Du-
brovniku) vide ajma (luk). Kad bi sijao, kad bi
sadio i kapulu i Jutiku. J. Kavaiiin 82*. Bla-
gujuci lutiku. And. Kacic, kor. 84. Imate Ii u
kuci jake rakije ili zestoka octa ili Jutike? V.
Vrcovic, niz. 327. Obikni so Jutiki, papriki. M.
Pavlinovic, razl. spisi. 302. Lutika, scalogna (u
sinskorae rukopisu. Durante, S. Budmaui), Allium
ascalonicum L. — l^jutika prava.^scalogna (Vi-
siani). Allium ascalonicum L. B. Sulek, im 214.
— iS pridjenima znaci i drugc vrste. ^^utika divja.
Allium pallens L. (Visiani). — Lutika glavata,
Allium cepa L. (Lambli. B. k?ulek, im. 214.
IfiUTJLIST, m. u Stulicevu rjecniku: ,agri-
foglio, arbuscello' ,acrifolium', to bi bila bi}ka
Ilex aquifolium L (i acrifolium i agrifolium).
— Posve nepouzdano: Stulli jc htio prevesti la-
tinsku ili talijanaku rijec, ali nije znao da acri-
stoji u znacenu: ostar (u naj uzemu smislu),jer
su listi naokolo kao bod^ikavi, pa je shvatio da
znaci }ut (kisco).
^lUTILO, n. osobina cega sto je Into. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika}inu (Ju-
tilo od octa ,acor, acredo, acritudo'; Jutilo od
voda, trpkoda ,acrimonia, acredo, acritudo') gdje
se naj prije nahodi, u Belinu (,agrezza, astratto
d' agro' ,acor' 54''; ,agro e aero, sost.' ,acri-
monia' 55*), « Stulicevu (.acerbitas, amaritudo,
acriraonia, acritudo'). U rjecnicima stoji u pra-
vo^ne (u^emu) smislu: u primjerima je u prenc-
senome. „Ah ostrino!" vapio bi „ab Jutila srca
sasma nemilosna!" B. Zuzeri 143. Inutile, srzba,
Jutost. M. Pavlinovic.
1. ];.UTINA
333
J^UTIT, a.
1. Jr^UTINA, /. osobina cega sto je ],uto. —
Akc. se mijena u dat. sing. Jiitini, u ace. sing.
Jiitinu, u voc. sing. |utino, u nam., ace, voc. pi.
^iitine. — Od xiv vijeka (vidi F. Miklosic, lex.
palaeoslov.2 kod }utina), a izmedu rjecnika u
Belinu (,acetosita, astratto d' aceto' ,acor' 26^;
,agrezza, astratto d' agro' ,acor' Si^^; ,agro e
aero, sost.' ,acrimonia' 55a; ,asprezza, astratto
d' aspro' ,asperitas' 109''\ u Bjelostjencevii (Ju-
tina, Jutost ,acerbitas'), u Stulicevti (,acorbitas,
asperitas, crudelitas, riffor'), u Voltigijinii [v.
lutost), u Vukovu (1. ,die herbs' ,acerbitas'. —
2. mori me |utina ,sodabrennen' ,soda, pyrosis'.
~ 3. ,die erbosstheit' ,irritatio'l. — Nema pri-
mjera za svako znacene sto bi moglo biti.
a. lilt ukus, vidi 1. |ut, 1, a. Usti tvoje po-
dnijese Jutinu i muke Jadno. A. Guceti6, roz.
mar. 191. Nu 9 gorcilom prem neugoduijem.
drza na ustijeh zlu |utinu. G. Palmotic 3, 190b.
Kada se prisaduje jedna vodka, prisaduje se da
ostavivsi lutinu i gorcinu staroga pana, slatkosfc
ugodnu plodi onoga. F. Lastric, ned. 261. Kotku
litnicu s kojom mores zabavit i dicu, jer je sita
a Jutinom meka. J. S. Eejkovic 137. Pak jos
vino brez Jutine nije. 374. Gorusica ima zrnca
sitna, koja, kada se stuku i pokvase, onda gor-
cinu i |utinu pokazuju. B. Leakovid, gov. 51.
Ocetni vkus je katkad sbog svoje }utine i kise-
line vesma neprijatau. P. Boli6, vinodj. 2, 356.
— U metaforickome smislu. Tako i ja za blud-
nika ne nahodim drugog lika neg' od soli i |u-
tine, jeda 1' bludni smrad pogine. razloge 6u i
prilike misto soli dati nike, i pomisat rici }uti,
jeda r bludnik lik ocuti. V. Dosen 81^.
b. lucavina. — Kao da je to znacene u
ovome i^n'wijerM : Luk pernati uzize |utinu. P.
Knezevic, osm. 269. — vidi i u Vukovu rjec-
nikii: mori me jutina.
C. vidi 1. Jut, 1, e, a). (Da simena) ne osusi
ajerska lutina. I. Bandulavic 297b. Murve i
plodna stabla ina nocne od slane ji Jutina. A.
Vitalic, ist. 24:8b. Q^i ajerska zla |utina ni na-
udi ni dodije. ostan. 158. Tufie te i mlati ajerska
Jutina. 404. Da ga zime Jutina ne pobi. J. S.
B,elkovic 152.
d. nemilost, nemilosrde, vidi 1. lut, 1, b, b)
i h, a). Ki svojom Jutinom nadhode lavov svih
sile. M. Marulic 20. U {utini svijetom vlada
(Doklecan). J. Kavanin 82b. Bizi od tvrdine i
Jutine. F. Lastrid, svet. 105*. Niti svakoga pro-
gonstva zestina i |utina bila je dugovita. I. Ve-
likanovic, uput. 1, 224.
e. ira, gnev, srgba, vidi 1. Jut, 1, h, d), alt
obiino s vecom silom (tako n. p. u prva dva
primjera stoji prema lat. rabies), l^utina vuka
razdrtoga. J. Banovac, pred. 126. Jes^ Jutina
psa bisnoga. pripov. 55. Da te tko dovede na
srzbu, pjunes na obraz kraju, od Jutine. 60. Pro-
klinajuci stvorenja Bozja u Jutini. F. Lastric,
od' 72. Probudujuci se medu sobom na Jutiue
i srditosti. od' 244. Svi od Jutine zubi skripju.
test. 105b. Otac vas goreci od Jutine. test. ad.
57b. Kad u Jutini za niku osvetu i pogrdene
reces iskruemu: „Hrsuse, pjanco, kurvo, hiuce!"
nod. 140. Niti se slobodite, sinci, ako §to recem
u Jutini il' u maskari. 174. Nazvati koga bu-
dalom i drugim ricma ukornijom u Jutini ne-
razloznoj za pogrditi ga. 186. Uzgauje srca na
Jutinu suprot pomankanju. 217. Obhitito srce
sve jednom Jutinom. A. J. Knezovic 125. Pri-
zestoku svoju i na Jutinu veoma prignutu dud
tako slomi i svlada. A. Kanizlic, uzroci. 108.
Opaku Jutinu u slatku Jubav obrativsi. E. Pavic,
ogled. 73. Ele se Tobija ukloni od liegove Ju-
tine. 363. Kazjuti se na to 2ena i od Jutine
rece . . . 364. Brez Jutine i brez pogovarana
sva podnasase. 579. Cuvsi oni ovo, postadose
od Jutine kano izvan sebe. 645. Pismo jest ga
jos vise u Jutini uzeglo i upalilo. I. Zanicid 20.
Lav je strasan rad Jutine, jerbo koje. V. Dosen
129b. Dok Jutina priju mine. i68a'. Mnogi crkne
od Jutine. 191b. Pak nesvisan od Jutine bisan
srne. 195b. KraJ vrlo u Jutini nagao. M. A.
Rejkovid, sabr. 8. Zgodi ga u Jutini cipanicom.
36. U visoke pobize planine za uteci od sina
Jutine. Nadod. 147. U velikoj srcbi i Jutini. M.
Dobretid 113. Ako mi ne uzbudemo gojiti ikakvu
Jutinu suproc neprijatejom nasijem. I. M. Mattei
74. Za tvoju Jubav pritiskat du sve Jutine u
momu srcu u^crokovane od neharnosti. 80. Po-
spijesis li se pogasiti u sebi svaki plam rasrJbo,
mrzoce, Jutine? 106. U dan od Jutine. D. Rapid
11. Pogrduje s brezobrazaostju na dobro vide,
odgovara s Jutinom na ponukovana. 92. Kada
onoga mladida projde Jutina, spomenu se svoje
sramote. 120. Jeli moguce, da zaradi tvoje Ju-
tine i strijana od tvoga jezika ne imas nisana
rdavijega od imena Bozjega? 121. Zaradi sta
uzgan Jutinom i zejom Jubavi Bozje, okrenu se
k otaru s pogledom srditim. 143. Naucite u
napridak vasu Jutinu okrenuti u tihodu. 356.
Jos se cuvaj od nagle Jutine, prije reda s ne
covik pogine. J. S. Rejkovid 208. Vidi§ li ti
ovu zivinu koja dise jednu srditu Jutinu? A. To-
mikovid, gov. 303. Karlo goreci od Jutine pro-
tiva Moskovom. ziv. 202. Razjuti se Merima
djevojka, od Jutine sva je prebl'jedila. Nar. pjes.
vuk. 1, 258. Rasrdi se srpski car Stepane, od
Jutine ajinu razdera. 2, 161 — 162. Od Jutine ciknu
kao guja. 2, 508. Obori ga u zelenu travu, od
Jutine zubima ga zakla. 3, 470. A kaurin od
Jutina jeci. Nar. pjes. petr. 3, 575. Od velika
mahca i Jutine sabja mu se u zemju zatukla.
Nar. pjes. istr. 1, 43. Pak ti u Jutini moze sto
uciniti. Nar. prip. vuk. 70. Sad davo stane pla-
kati, pa od Jutine rece . . . ^ 276. U Jutini pcro
spopao. Vuk, odg. na utuk. 7. Proklet da je
gnev nihov sto bjese nagao, i Jutina nihova sto
bjese zestoka. D. Danicid, Imojs. 49, 7. Da su
puni srzbe i Jutine. M. Pavlinovid, razl. spisi.
290.
2. LUTINA, /. ime malome potoku u Hrvatskoj.
Regul. save. 20. — isporedi l^nta.
;^UTi§, Jutisa, m. Juti sipak. U nase vrijeme
u Stonu: „Daj mi dva jutisa". M. Milas. —
isporedi Jutak.
;^UTIT, adj. na}ucen, rasrden, najeden (u ko-
jemu primjeru kao da znaci sto i jedovit). —
Postaje od 1. jut (vidi to pod 1, h, d)). — Od
xviu vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (.zornig'
,iratus').
a. adj. — Naj cesce 0 ieladetu. Laban i onako
jutit ... E. Pavid, ogled. 69. Ukazavsi so kraj
Joram rad velike nevoje grada Samarijo na Eli-
zeja proroka Jutit. 327. On je Jutit i silovit
bio. Nadod. 135. Nejma udarca bez Jutita starca.
J. Rajid, boj. 71. Jarko sunee, moje cedo drago !
bud' voselo, ne budi Jutito. Nar. pjes. vuk. 1,
305. Moze biti da jo Jutit Marko, pa vas moze
s konem progaziti. 2, 226. I na svog dragog
Jutita. Nar. pjes. petr. 1, 71. Svi junaci mracni
i Jutiti. 2, 182. Gde prolaze Jutiti Magari. Nar.
pjes. horm. 1, 435. ^utit kao zmija izmedu go-
spoda uz medudnevicu). J^jutit kao pas u zezeju.
Nar. posl. vuk. 173. — I 0 naravi (kao jedovit).
Casnik, Jutite naravi, poce da se gore zesti. S.
^ubi§a, prip. 75. — U prenesenome smislu, o
j;.UTIT, a.
334
l^UTOST
cemu (n. p. o glasii) cim se izkazuje jutina. I
s |utitim glasom o;ovoriti. Nar. pjes. vuk. 2, 427.
b. adv. Jiitito, m (utini, s ^utinom. I pro-
misli svakolika, koja ja nemilo Jutito Gospodin
Bog' pokarao. D. Eapic 115. Kad Sekula reci
razabrao, jutito je Janku govorio. Nar. pjes.
vuk. 2, 506. jutito ga natrag oku['io. 3, 311.
^.UTITI, Jutim, itnpf. ciniti da sto bude (uto
Hi da ko bude }ut. — Akc. knki je u praes. takt
je u impf. Jucah, u acr. 2 i 3 sing, luti, u part,
praet. jJ^ss. Jucen; u ostalijem je oblicima onaki
kaki je u inf. — Od xiv vijeka (vidi F. Mi-
klosic, lex. palaeoslov ^ koi |utiti s^; ne znam.
jeli rijec pradavcnska, ispnredi ces. lititi). —
Oblik je sa se obicniji nego aktivni; a preneseno
znaccne obicnije od irravoga.
1. ciniti da sto postane Into (vidi 1. |ut, 1,
a). — Dosta rijetko.
a. aktivno. — Izmedu rjecnika u Jambre-
sicevH (Jutim, }uto cinim acerbo') i u Voltigi-
jinu (,inagrire, inacetire' ,sauern'). Od grla ni-
jednu slas ni luti ni slaci. M. Vetranic 1, 144.
b. sa se, refleksivnu. — Izmedu rjecnika u
Mikalinu (|utiti se, octiti se ,acesco') i u Stuli-
cevu (,acescere').
2. ciniti da ko postane jut, vidi 1. }ut, 1, h,
dj. srditi, jediti.
a. aktivno. — Izmedu rjecnika u Belinu
(.adirare, movere ad ira' ,iracundiam movere'
35a), u Bjelostjencevu (jutim, srdim ,exacerbo,
exaspero'), m Voltigijinu (,irritare' ,erzurnen'), u
Vukovu (,bo30 machen, erbossen' ,irrito, ad iram
excito'). Vecma uzize cnvika i }uti. F. Lastric,
svet. 105a. — Ako je objekat kun, znaci: rnamiti
ga i trkati. vidi Vuk, rjecn. kod mamiti Kona
Juti, a pred Turke ide IS'ar. pjes. vuk. 4, 2b7. Sto
ti kona Jutis? Nar. pjes. here. vuk. 258.
b. sa se, refleksivno. — Izmedu rjecnika u
3Iikajimi (Jutiti se, srditi se .irascor'), u Be-
linu (,adirarsi' ,irasci' 35a). u Bjelostjencevu (Ju-
tim se ,saovio, efferor, crudoliter in aliquem ago,
desaevio, ferocio'. 2. v. srdim se), u Stuiicevu
(,exacerbari, exasporasci, indignari, excandescere'),
u Voltigijinu (,esacerbarsi, incrudelire, infero-
cire' ,sich erziirnen, grausam werden'), u Vu-
kovu (,erbossen' ,excandosco'). Pun srzbe i bisa...
stara se i sidi, juti se i jidi. D. Barakovic, vil.
62. Proti svakomu drugomu su se Jutili narodu
(Slovini). F. Glavinic, cvit. xv. Kad govore zlo
od tebe, nemoj so Jutiti. M. Eadnic 37b. Da se
nisi }utio? A. Kariizli6, bogojubnost. 132. Sad
so na san jutim. roz. 32. Nit' se zato, hola
glavo, ]uti, §to ti velim pravo. V. Doseii 28a.
I na me so nek ne luti, §to ga bo]e ne n\>\\t\(h).
265a. Kukuruzi on je stade hranit, ja se jutec
ne mogoh znbranit. M A. ReJkovi6, sat. D7a
Sto se Jutito na ovog covikaV sabr. 2. Luti se,
ako u koga poglodam. I Velikanovic, prik. 11.
No |uti se, moj mili devero ! Nar. pjes. vuk. 1,
23. Ne Juti se, ne imas se za sto. 2, 523. ]^u-
tise so Turci kako vuci. 3, 563. Vec mom
dragom sto so na mo Juti. Nar. pjes. petr. 1,
198. Kad bude gladan, Jutice se. D. Danifiic,
isai. 8, 21. Koji se Jute na tobe. 41, 11. Ne
Juti so, covjoce ! M. Pavlinovid, razg. 13. — Su-
bjikat je dusa. Jer se du.sa moja Ju(^a§e na riih.
1). Danifii(S, zah 11. 8. — fl itiftiiforickome smislu.
\^\\i\ .se zima. (Kad na vftlikoj zimi propada snijeg,
a upravo ne mozo da udarij. Nar. posl. vuk. 172.
VUTITOST, Jutitosti, /. osobina koga sto je
(utit. — xvni vijeka. i|.utitost i .srditost. D.
Ra|.i6 .356.
J^UTIVOST, /. uprav osobina iega sto je ]u-
tivo (ali nema rijeci Jutiv). — Samo u Stuiicevu
rjecniku: ,res acris, austora, acri gustu', gdje je
konkretno znacene: nesto ^uto. — nepouzdano.
J^UTIVSTVO, n. u Stuiicevu rjecniku uz Ju-
tivost. — nepouzdano.
l^UTKAST, adj. dem. 1. Jut — U jednoga
pibca nasega vremena. Svako jestivo, sto ne bude
Jutkasto. M. Pavlinovic, razl. spisi. 302.
J^UTKOST, /. vidi Jutina, Jutost. — Kao da
je deminutivno znacene, jer nije postalo od Jut,
nego od adj. Jutak, te ako se ova rijec gdje na-
lazi, bila bi deminutiv. — U jednoga pisca na-
sega vremena. Nikad iz nenih usta ne izade rijec
svade ni Jatkosti. M. Pavlinovi6, rad. 182.
!^UT]^IV, adj. o mjestu uzbrditu i kamenitu :
„Podaca je Jutjivo mjesto". M. Pavliuovid. —
vidi 2. Jut.
J^UTNUTI, Jiitnem, pf.
a. aktivno, rijecju kao bocnuti (govori se o
zenskome). M. Pavlinovic.
b. sa se, refteksivno, jednom se najutiti (ima
deminutivno znacene). — Od xviii vijeka. Po
naravi aman svatko se Jutne i rasrdi. F. Lastric,
ned. 218. Samo kad bi se sto Jutnuo na nega,
zovnuo bi ga pravim prezimenom. M. D. Mili-
cevid, knez milos. 86. Dobivsi ovo pismo, Jutne
se i odmah najjise drugo ove sadrzine. pomenik.
1, 13. Knez se Jutne ; uzme svoj ukaz i podere
ga. 1, 95. Jevrem se Jutne na brata, i prede
na stranu negovih protivnika. 3, 461.
;^UTNA, /. vidi 1. Jutina (srgba). — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,die er-
bossung' ,excande3centia'). U pogodbi lutne
nejma. Nar. bl. mehm. beg kap. 272. Gde Jutna
dode, odanle pamet otide. 438. Vozd prek samo
u prve trenutke svoje Jutne. M. D. Milicevic,
pomenik. 5, 766. Ona kriscm projevase suze
Jutne. Srp. zora. god. 1, sv. 2, str. 38.
^UTO, m. hyp. 2. ^utica. — Akc. se mijena
u voc: J^uto. — U Vukovu rjecniku: hyp. v.
;^utiea s primjerom iz narodne pjesme : Ode l^Mto
dvoru bijelomo.
;^UTOMIRKA, /. Leoutopodium alpinum EBr.
(Durante). B. Sulek, im. 214.
J^UTOSLADAK, Jutoslatka, adj. koji je iijedno
jut (kiseo) i sladak. — Nacineno od tal. agro-
dolcG. — U Belinu rjecniku: Jutosladki ,agro-
dolce' ,ex acerbo et suavi mixtus' 55=^. — nepo-
uzdano.
l^UTOSLATKOST, /. osobina ccga sto je ju-
toslatko. — U lielinu rjecniku: Jutosladkos .agro-
dolco' ,acerbita3 mixta dulcedino' 55"'; u Stuii-
cevu: .acerbitas mixta dulcedine'; u Voltigijinu:
,agrodolce' ,susssauerlich'. — nepouzdano.
J^UTOST, Jiitosti /. osobina cega sto je luto
Hi koga sto je (ut ; isporedi Jutina, od cega se
razlikuje tijem sto se Jutost moze upotrrbiti preina
svakome znacenu od 1. Jut. — Praslavenska je
rijec. isporedi stslov. Jutostb, rus. .iionic-n., ce.L
litost, po(. lutosc. — Izmedu rjecnika u Belinu
(Jutos ,fierezza, fierita' ,feritas' 314''), « Bjelo-
stjencevu (kod Jutina), u Jambresicevu (.acer-
bitas'), u Stuiicevu (.crudolitas, atrocitas, irihu-
manitas, saovitiaes'), u Voltigijinu (.agrozza, ama-
rozza; fiorozza' ,siiure ; unwille'). Sb Jutostiju i
sbjarostiju. Domentijana 289. Sb Jutostiju istiny
vbziskajo na sudc. lianilo 300 -.301. Jako tvrb-
dyimb oruzijemb, imonemb vhstodraago Boga
pokryvaaso i prohozdaaSe tolikyjo jutosti. 345.
Zmija jestb Juta vostb, jadb imatb Jutostb ve-
liku. Physiol, novak. star. 11, 200. Gida velike
LUTOST
335
l^UVEN, 1, a.
Jutosti poganske no smijahu Krstjane pripovi-
dati jime Isukrstovo. Ziv. kat. star. 1, 218.
Ostavi lav svu svoju Jutost tere se pripitorai.
Ziv jer. star. 1, 231. Ilija i Ivan bise pustia-
nici i mlednisG s mnogu Jutostju Transit. 1(51.
(Razbojniri) doll stavise vsaku velku Jutost ku
prvo imihu. 230. Fratar cinase tu svetii |utost
ne teci pojti. 267. Meju psi lacnimi s mnoe^u
|utostiju. 223. Tolikagfo be zestosrdstva i |u-
tfisti. S. Kozicic 3-4b. Volikoju jutostiju protivu
Krstijanom. 39*. Sije pravit se Justinijanove
Jutosti ziiamenije 43b. Biide izranen Jutostju
od strila. S. Mencetic 39. Vsaka ^utost ... da
se odname od vas. Anton Dalm., nov. test. 2,
81 b. paul. eph. 4, 31. Svih neprijate} svojih }u-
tost ukrotivsi. M. Albert! 350. Imas svuii se
od svake srcbe i jutosti. M. Eadnic 482^. E.az-
]uti se razlozitom jutostju. A. Kanizlic, kam.
120. Hotih od jutosti na sto strana puci. roz.
44. Tako bi mu se Jutostju i omrazom na po-
mankane lice, oci i celo naoblacilo. fran. 158.
Moja diko, dostaje jutosti! uzroci. 238. l^utost,
zestocina i osveta radenja su zakona Mojizesova.
S. Rosa 104l>. Dobrovojno mo°:ah trpjeti jutost
mojijeh bolesti. I. M. Mattei 210. Kcere srdi-
tosti josu ove: 1. jutost; 2. uskisnuce iliti umlo-
zane mislena za osvetiti se; 3. vika aliti buka;
4. pogrda; 5. psovka protiva Bogu etc.; 6. svadne.
B. Leakovic, nauk. 455.
;^UTOVA, /. mjesno ime.
a. zaselaJi u Bosni u olrugii sarajevskome.
Statist bosn. 12.
1). selo u Srbiji u okrug u toplickoine. M. D.
Milicevic, kraj. srb. 392.
^jUTOVINA, /. sarno u Stidicevu rjccniku: v.
jucavina.
:^UT6vIT, adj. {ut, Hi nekako kao jut. — U
dv(i pi sea xviii vijeka.
a. adj. Pice drugo ne nahode neg zuc s ostom
Jutoviti. N. Marci 54.
b. adv. ^utovito nike silovase. Nadod. 50.
]jjUTOVNICA, /. ime selu i 'vodi u Srbiji n
okrugu rudnickomc. K. Jovanovic 146. Sr. nov.
1875. 3. — isporedi i^uta.
^^UTUNAC, jutiinca, m. jut sipak. na Bracu.
A. Ostojic.
I^UVAREVIC, m. prezime. — U narodnoj
pjesnii nascga vremena. Na torinu ^^uvarevic-
Salka. Nar. pjes. vuk, 4, 420. 425.
tilJVEN, adj. vidi Jubavan, jubovan, jubven.
— Postaje od jubven tijein stoje ispalo b ispred
V. — Naj cesce u pisaca Duhruvcana, obicno o
spolnoj ^uhavi. — Od xv vijeka, a izmcdii rjnc-
nika u Belinu (.anaatorio, d' amante' ,amatorius'
70*; , amoroso' ,amatorius' 76*; ,da innamorato'
,amatorius' 406b), j u Stulicevu (.amans').
1. adj.
a. koji pripada lubavi uopce. Mogu li da
plamen ne 6utim Juveni? S. Men6etic 21. Ali
mnis, gospode, tvoj plamen juveni na mane da
dode do danas u meni? N. Najeskovic 2, 33.
Tako mene ini juvon plam no gorit. M. Drzic
5. Uzezen (Salamnn) juvenira plamenom. D.
Eanina vi*. Vik kroz plam Juveni u meni na
sviti ne bi ve6 ogneni uzdah moj vidjeti. 19*.
Sebi sam ki tugu zadajes kroz Juvon zestok plam.
61*. ;^uvenim ki njekad goril si plamenom. 61b.
Nu vodu, ku vodih, videci, da meni no gasi
plamen vruc od zeje juveni. 123''. Ima dubje
primaliti stati prije bez zeleni, neg, plamenu
moj juveni, ja cu drugu vil jubiti. S. Bobajevic
220. Za kom toli u juvenom gorje plamu. I.
Gundulic 540. I tve prsi mrazna leda moj ne
cute plam juveni. J. Kavanin 39*. Sgasnuti ce
plam juveni. 43''. Zatezito plam juveni. I.
Dordid, uzd. 17. Obratit u plame juvene oni
ogan. D. Basic 126. Srce rastopjeno u juve-
nijem plamim. L. Eadic 23. Vik cu ogan Ju-
veni hvaliti u slavi. D. Eanina 4*. Nemoguc
trpec vec svoj ogan juveni. 21b. I^uven ogan
ter u momu srcu ugasit jos ne hajom. I. Gun-
dulic 48. Lijepo duse i gizdave, gor"to u ogriu
juvenomu. 58. Josi li koji dan Juvenom u ogiiu
izdahnuo zalostan pazeci pomno riu? 153. S raz-
logom si tvoj juveni novi ogan meni odkrila.
G. Palmotic 1, 42. Toli ga (Salamuna) juvena
zlo iskra gorase. D. Eanina 13*. Nacemo da
Judi ne samo, nu zviri taj iskra Juvena pedjopsa
i tiri. 118*. Uzize na svit saj jos taj zrak Ju-
veni i mudra taj area. ^ll*b. — Jeda mi izvida
tvoj ures Juven vrid. y. Mencetii 5. I svakoj
imamo na svitu boli lik, Juvon vrid nu samo
ozdravit ni moc vik. D. Eanina 76*. Ne mogu
odnesti od mene u pogled juvene bolesti i svaku
moju zled. N. Najeskovic 2, 104. Kladenac ki
onoj jos vode studene, ki Judi ozdravja bolesti
Juveno? D. Eanina 120*. Mrem od muke Ju-
vene. N. Najeskovic 2, 6. Gdi tac zlo u muci
Juvenoj gorase. D. Eanina 12*. Vec trpit ne
mogu zle muke Juveno. 46b. Smrt, koju zvah
tolikoj, da mene bude strt u muci Juvenoj. 65b.
U muci Juveni. F. Lukarevic 13. 103. Na da-
leco da se odile od ne muke svo juvene: boles,
uzdab, jade i cvilo ja uzimam sve na mono. I.
Gundulic 256. Mene pozdravi i s tugom ju-
venom svrseno razstavi. N. Najeskovic 2, 8. Ali
su voce dvas Juvene tuzice kojo mi zadavas
skrivaje tve lice. 2, 52 U Juvenoj tuzi. M.
Drzic 9. Mislodi ja nebog o tuzi Juveni. D. Ea-
nina 42b. U toj se ne daj ti nikako dobiti za-
losti Juvenoj. F. Lukarevic 31. Neka me tvom
modi Juvene nemodi daj malo izbave. D. ^Eanina
75*. Iz mene izvadi Juvenu nevoju. S. Men-
cetic 140. tiuven vaj i starca zatravi. M. Vo-
tranid 2, 345. Ne poznah ni sto je Juveni u
srcu dutjet vaj. N. Najeskovic 2, 41. Uzdisud
kroz hudi juveni Juti vaj. D. Eanina 17*. Njegda
bise danci meni mili, Jubci, slaci i drazi prx nego
me vaj Juveni zlo porazi. 114b. Podosmo po
svijeti, ne za mod utedi Juvenijeh od jada. N.
Najeskovid 1, 237. I da jo od svih van Juve-
nijeh jadova u ovi prvi dan rodenja nogova. 2,
77. Videdi da meni Juven jad dodija u muci
pakjeni. D. Eanina 56*. Blazen plam, luk i
stril, naj prije kad meni u tuzi zada evil zestok
jad Juveni. 65*. Pastir ki duge dni pati zla Ju-
vena. 22*. Na no pazed lice Juvena se zled po-
novi. P. Sorkocevid 587 '>. Nu vele prije od
svijeh (bo\ezni), ke nam jad gork cino, od rana
Juvenijeh muka i trud pogine. I. Gundulid 26.
Kada ranam Juvenijeme lijok podoban moze se
dati. G. Palmotid 1, 272. Vas pismenik Ovi-
dija od Juvene lijeka trese. J. Kavanin 140b.
!]^uven nepokoj. M. Vetranid 1, 4. Vaj! dali
sluzenjo i Jubav velika i gorko tuzenje i rane
bez lijeka i Juven nepokoj...! N. Najeskovid
2, 37 — 38. Vaj ! dali nosrede i juven nepokoj do
smrti od node zalosni zivot moj ? 2, 84. Nomir
me juveni nikadar ne pusti, neg celov medeni
kad mi da§ iz usti. 2, 103. Pokli me ovakoj
svoj ima nehari Juveni nepokoj zestoko privari.
D. Eanina 144b. Ime je toj travi ruzica rumena,
ona je lijok pravi gdi je smrt Juvena. N. Na-
jeskovid 1, 196. Samo dudna sila Juvona poraza
od takova dila sluzi put ukaza. H. Lucid 227.
Tirsi, ki na sviti pastira svijeh je cas, ne mogud
I^UVEN, 1, a.
33G
^UVEN, 1, a.
trpiti |uveni voc poraz. D. Ranina TS^i. Nalip
Juveni. S. Mencetic 147. Ki mi oslajuje Jnvena
nalipa g:orkost, , ka me truje, ka mi srce cipa.
H. Lucie 201. Cutim u srci mom ranu Juvenim
prijutim cemerom trovanu. 24.5 All me kos-
travom Juvenom opoji. M. Drzic 449. Ducu mu
lijeke istine proc otrovim |uvenima. G. Pal-
motic 2, 21. A nikoga da u trude u Juvene ne
stavimo. N Najeskovic 1, 198. Teg |uveni. F.
Lukarevid 8. l^iuven evil. S. Mencetic 170. Zac
mene |uven evil ne pusta dan i noc. N. Na|es-
kovic 2, 59. Vik da tvoj Juven evil pokoja ne
ima. D. Ranina 42*. Za zdruzit juven plac od
svoga Pirama, Tisbe se na ostar mac nabosti
ktje sama. 11^. Za noj moc ozdravit Juven plac.
13b. J^uveni uzdah. F. Lukarevic 10. Ne mogu6
trpiti VGC gniva Juvena, ki cini patiti sva mi
zla pakjena. D. Ranina 74*i. Odahnut od Ju-
vene iestocine. I. Dordic, ben. 67. Tomu mi
uzrok bi luveni oni boj. D Ranina 3^. Ako
tac Juven boj kti me zlo raniti. lO-''. Ovo vi u
pjesni izpisan Juven boj ki mi da boljezni ze-
stoke tolikoj. 129'i. Pastir ki ranena jes srca
kroz strile od boja Juvena. 138*. Zao podni
Juven var Tesalik Leksandar rad Tebe. 10t>. Kad
satre Juven vez. M. Vetranid 2, 188. Oni dan
u koji bih svezan u uze Juvene. N. Dimitrovid
37. Zasto su jace tve uze tej Juvene negoli one
sve ke cine gvczdene. N. Najeskovic 1, 333.
Zasto mo ti uze, zasto li na mene ovako, jaoh!
uze navrze Juvene? 2, 43. Ar vez hud Juveni,
s kim pati sve muke, drzi mu savezan i jezik i
ruke. D. Ranina 94 — 95. Toli je prikinut taj
uzal Juveni, kako ovo cuju se (ja) vas svezan u
meni? H8b. Ah, ki mladi s plahe svijesti, ah,
ki stari za riom gore, i Juvenoj u nesvijesti trate
blago, snagu more! G Palmotid 3, 12''. — Ja
umiru u zeji Juvenoj. §. Mencetid 8. Zele Ju-
vene. F. Lukarevic 13. (Vihi) mene prem sasma
posvoji kroz zeje Juvene. D. Ranina 2*. Ne zive
vik Jubav, ni zeja Juvena. 10b. Ona ces ka cini
na mene da budo doc boles od zeJe Juvene. 65b.
Da divne jedne vil' cin't moze prilika od tvrda
kamena tvu misal napunit zelinja Juvena! 118*.
Ah, da uzmozes (liste !) ko po sreci jos pun zeJe
tej Juvene izrijeti joj tad mucedi ove uzdahe
mojeognene! I. Gundulic 257. Zudenje Juveno.
F. Lukarevic 13. Nu sto 6ekam? koju -sricu?
sej Juvene me pozude. ke me svakcas ve6e
trudo, u san spustit jedali cu? I. Gundulii 183.
On (Hog) razgleda lipos svoju, ka je svitlos svih
liposti, tere sja vas u pokoju od Juvenih po/.ud-
nosti (u teologiinome smiulu). 212. Jur za zrakom
umrlimo od liposti, ka svim udi, slidedi ga sve
me vrime u Juvenoj u pozudi 231. — Drag ti
je Juven blud, svemogi moj boze ! N. NaJe§kovic
1, 203. I vas mi ovi trud i ove gorkosti cine
se Juven blud i njeke radosti. 1, 203. Ne mo2e
od bludi uteci Juvene. D. Ranina IQb. Nemu
(Kupidu) u lieu plam pribiva goru6 kako plam
ogneni, a celo mu blud Juveni la§ti, resi i odiva.
S. Bobajovid 232. ^.uven blud ,amor lascivo'
,cupido'. A. d. Bella, rjecn. 75b. Ki zivot svoj
u krilu provode bludnosti Juvenoj. N. Dimi-
trovid 59. Kad ih (hikove) Juven bijes uhiti. I.
Gundulic .538. — Zaludiia ufanja Juvena. F. Lu-
karovid 32. Kako vam du izpuniti obedaje sve
Juvene? S. Bobajovid 233. :^uven dar. ^! Mon-
fcotid 170. Dar dekav Juvoni, ki mi dod sve
cknaSe. D. Ranina 20*. Kad od nih (ieim) Ju-
ven dar buderao prosit!, tad one uijednu stvar
nede nam stvoriti. 44b. 'fi^ g^e moj blazeni,
Juven dar lip meni za miles podili. 74b. — Tako
mi vi§ria vlas dal' duga vremena uzivat s tobom
slas od dobra Juvena. D Ranina 44b. Ah blazen
dan ovi ki moje radosti Juvene ponovi ! N. Na-
Jeskovid 2, 111. Pokli mi svanu dan kroz ^oru
zudenu, kom mi bi nacin dan za rados Juvenu.
D. Ranina 66*. juvene radosti cvjetaju s mla-
dosti. F. Lukarevid 24. Od ptiee svakoje zu-
berom slatki glas veselo sad poje Juvenu milu
slas. D. Ranina 3*. Uzivaj radosti od slasti Ju-
vene. 21*. Stavi mu (ces) u srce studenu sumnu
onu kom pokoj i slasti Juvene sve tonu. 94b.
Ni vik ovdi smesti moze zestok zakon hude sile
od Juvene slasti mile drage pokoje i razkose. I.
Gundulid 36. Ja sam mladac mili od koga se
vik ne odili slas Juvena i razbluda. 219. Ona
opet u vesolju, Juvenoga puna mira, srce, misao,
pomnu i zeju izvan liega ne prostira. P. Kana-
velic, iv. 77. — Tijem vede ne krsmaj, i vede
od mene hotjenje tve ne taj, ni misli Juvene. N.
Najeskovid 2, 19. Sne Juveni, ti mu skazi sve
, Juvene misli' mojo, da s prilike smrtne tvoje
odsad prija zivot drazi. I. Gundulid 182 — 183.
— Za Juven razgovor stojah ja u sjeni. S. Men-
cetid 123. Jaoh ! zgovor Juveni kad smislim ja
sada, srce se u meni razpukne od jada. N. Na-
jeskovid 2, 48. Ter mi ti Juveni razgovor da-
vase. 2, 50. Za'edno kad bismo, kolicak luveni
razgovor cutismo. 2, 107. — Ne cin', da ti produ
danci bez trajanja Juvenoga. A. Cubranovid 144.
Slidit Juven drum. S. Mencotid 327. ;^uven
drum. F. Lukarevid 141. Pod kim traju dni
Juvene cejad mirna i vesela. I. Gundulid 319.
Tuj narastaj vas cestiti, ki da na svijet vik zla-
deni, zivot dragi i Juveni odkicio je sved zivjeti.
77. J^uveni zivot Mandalijenin. I. Sordid, uzd.
VII. — Nego li da mene vijernoga pomilis, na
sluzbe Juvene neka me ti silis. N. NaJe§kovic
2, 25. Pokoli zivot moj izgubih i sve dni na
sluzbi Juvenoj 2, 101. (Satvari) ke im se zgo-
dise na sluzbi Juvenoj. D. Ranina viiib. Tuj ti
poznah ja u meni koli 'e slatka stvar, sve bode
dvorit verno bez slobode dvor luveni. 115b. —
Blazeni svim sne moj, da mi tva mila mod sdru-
zenjo cesce toj Juveno cini dod. 75*. — Bog da
si Juvoni. S. Mencetid 26. Kako de trpjet vas
rad toga Juven bog? N. Najeskovid 1, 195. Kako
da t', gospoje, Juveni bog prosti zalosti vrh moje
davat mi zalosti? 2, 117. O boze Juveni jedini
na sviti, za milos sad meni hti' riti D. Ranina
47b. Tim, Juveni slavni boze, pokli duh mi tac
zled koje, ti cin' meni da se odloze sej nevoje.
116*. Ljepota se tuj ne scijeni, bez luka je i
bez strila u nescjeni bog Juveni. I. Gundulid
36. Eto se opet noj povrati, eto raisao svu pro-
mijeni, poprav ti se, o luveni boze, mogud mozes
zvati. 58 Od koje (Venerc) Juveni se bog po-
rodi. G. Palmotid 1, 241. Podi du promijenit
hajine na meni; da sam ja, tko de mnit, Kupido
Juveni? M. Drzid 105. — Staju, koju svim nam
pripravi' je Bog Juvoni u svom raju (u teologic
kome smislu). J. Kavauin 465*. — Ovaka se 1
Juvena lijepa mati ukazala. I. Gundulid 406
Tako lijepa, draga i mila nije bozica vik Ju
vena. B. Bettora, or. 13. Zvijozda lijepa i Ju
vena bjese obsjala nebo vede. L Gundulid 514
— Tko de znat Juven stril? §. Meudetid 16. Ja
ne znah, 5to je evil, ni 5to jo Juven stril u srcu
imati. N. Najeskovic 2, 13. Toj prvi bi mile
podetak Jubavi ])astira, ki strilo Juvene vik slavi.
D. Ranina 22*. l,.,uvena dar je stril ka zgada i
sili na Jubav svaku vil, potom se k lioj strili.
I. Gundulid 154. Srce moje tvojom Juvenom
strijelora prostrijeli (u teoUxjiikomc smiulu). V.
Andrijasevid, put 330. I Juvene od svijeh (di-
kala) strile prima bogat. J. Kavanin 35b. Er
LUVEN, 1, a.
337
J^UVEN, 1, e, aj aa).
na svijetu nije to^a mjesta otajna i skrovifca gdi
iz luka Juvenoga zlatna strijela ne dohita. I.
Gundulic 460. — Ako t' je sto boje, da mene
ovakoj juveni noz ko}e. N. NaJe§kovic 2, 27.
Zatoj mi nemoj jos ti 6init, ma vilo, da cutim
luven noz u srcu nemilo. 2, 122. — Misled!
jednu HOC o tebi, suna§ce, Juvena tai fias mod
tegnu me srdasce. N. Na)eskovic 2, 61. Nim
(zivotom mojim) vlada tvoj ures i sila |uvena.
2, 12. Kad ne mogu jaci lavi |uvenoj se otet
sili. 1, 164. II' mu bi rek tvoja milos ne vje-
ruje, er ne tuzi, dugo_ vrijeme ko ti sluzi, ku
|uvenu trpi silos. A. Cubranovic 153. — Umrla
ruka nas (pjesni) ispisa, cime noj }uvena modna
vlas dava§e hudi boj. D Ranina 15 1^. Nu htjej
danas vlas Juvena, da bojazan tasta broji a
ufanje istino se. I. Gundulic 31. Tere bojnu
}utu silu (kon) na |uvenoj promijeniva. ^399. —
Zac je vas napuiien Juvene kriposti. S. Men-
cetic 8. Kriv tomu nijesam, negoli tva lipos, u
koju bog stavi Juvenu svu kripos. D. Ranina
93**. — Zakon je luveni, da virno tko sluSi, da
obraz rumeni od gospoj sadruzi. S. Mencetid
135. Ni cujem ne usti s |uvenim zakonom onu
ric ku pusti andelskim romonom. G-. Drzic 375.
— Zad vece ovi trud ne mogu trpiti, }uven ne
bi sud prid kim bi vapiti. S. Mencetid 172.
Kako hti Juven sud. G. Drzic 376. Ter platu
do danas naj manu za moj trud ne imah ja od
vas; to li je }uven sud? N. Najeskovic 2, 96.
— Pod posluh Juveni cim bude srce stat, istine \
mod mu ni razvidjet, ni poznat. I Qundulid 22.
— U Juvenom slatkom raju s lijepijem vilam
Stan ugodni u ovoj zem|i uzivaju. G. Palmotid
1, 35. — Gledajud (Leandro) na jedan plam ma-
lahan ogneni ki mu bi vazda sam put za dvor
Juveni. D. Ranina 58^. — Ako odar Juveni i
nodni celovi sto mogu medeni, tuzni se ozovi.
M. Vetranid 2, 462. — Na tance |uvene i pjesni
ne hodi. N. Dimitrovic 13. — Zac je sud da
sluzim noj vas vik, jeda bi na ov trud dala mi
]uven lik. §. Mencetid 20. — Kad taj vil od-
luci smilit se na mene, „Snim' s mene" poruci
„madije Juvene". 189. — Na stranu rumena dva
licca obrne, da ju ric Juvena na milos ne svrne.
172. — Sgodi se njeki dan, moj cvijete rumeni,
da meni bi pridan tvoj liatak Juveni. N. Najes-
kovid 2, 83. Podi, liste moj |uveui, podi k onoj.
I. Gundulic 254. Luvene one liste kojijeh. si
poslo i primio. B. Zuzeri 389. — Anibala Lu-
cija, bvarskoga vlastelina, pisni |uvenp. H. Lucid
201. Rad pjesni Juvene dostojan er si bio krune.
N. Najeskovid 1, 311. juvene sej pjesni. M.
Drzid 4. Pojuci setaje jedna svim gizdava pa-
stirka, koj slove po zemji svud slava, pjesance
}uveae livadom zelenom ... D. Ranina 125^.
Pjevam pjesan Juvenu (u teologickome smislu).
L. Radid 102. — I ako su druzi slozenja moja:
Galateu, Dijanu, Posvetiliste luveno, prikazivali.
I. Gundulid l92. — Jeda ga Juvena sreda k nam
dovede? F. Lukarevid 41.
b. vidi jiibavan, 1, a, b). Tvoriti prijazni
Juvene i dobrovojne. Mon. croat. 66. (1446). Ter
mi ti Juveni razgovor davase. N. Dimitrovid
32. Za stedi svrseno grijesim prostenje Juveno.
33. UsliSi Juvenu mu molbu i pravu (Boze!). 88.
Jer ovo Juveno mojenjo tko stvori. 93. Razve-
sel'te placno lice, radujte se, o tuzbeni, na Ju-
veni pogled na§e sad krajice. I. Gundulid 107.
Ali vided da svjetlosti sebi obrada sve Juvene,
ako, ah jaoh! ne s milosti, da daj sasma nesmu-
dene. 257. U pogledu Juvenomu razbludno ioj
sja danica. 380. A na govor taj Juveni Kruno-
slava opet kliknu. 162. Odgovor je bio Juven
VI
i utjesiv. S. Rosa 1893'. S liihovijem slacijem
rijecima i Juvenijem nadinima. D. Basid 271.
C. vidi Jubavan, 1, b, a), ^^ubmiru Juveni.
M. Drzid 80. Grlica ka druga izgubi Juvena.
D. Ranina 13*. Smiri se, misao tva, majko ma
Juvena, gorjede obadva s jednoga plamena. I.
Gundulid 11. Znaj, od ne da poraz izhodi vas
meni, ona mi skri danas moj porod luveni. 91.
O uresu moj Juveni, nodi moje sunce istino !
173. Sne Juveni, ti mu skazi . . . 182. Moj raju
Juveni! I. Ivanisevic 315.
d. yidi^Jubavan, 1, b, b). Skrivas Juveni
tvoj obraz. S. Mendetid 4. Slidi ne lipos Ju-
venu. 11. Oh grlo Juveno! 17. Bog, za dat ti
Juven dar, Jepsu stvar ne stvori od tebe. N. Di-
mitrovid 45. Zakon tvoj pristupit Juveni (Boze!).
92. Svijem vilam ki je bil razgovor Juveni. 105.
Da se je tac k meni dostojal da dode vas ures
Juveni, gizdave gospode. N. Najeskovid 1, 214.
Gospoje od vila, tva Ijepos Juvena d.i. me je ra-
nila. 2, 15. Elena, Dijana, u kih bi Juvena Ije-
pota vrhu svih. 2, 16. U srcu od rana koje mi
Juvena tva Ijepos zadaje. 2, 20. A kad se od
mene, giju moj pribili, tve dike Juvene i ures
odili. 2, 53. Toll su naredne (pjesni), toli su
gizdave, Juvene i medne. u N. Najeskovid 1, 350.
Lice bilo i Juvene oci. M. Drzid 6. A kad ti
sgine tja od Ijeta taj hvala, u pakao iz raja
nadi ces da s' pala; tor tva ces Juvena kad bude
izit van, izvan se bremona brinudes a zaraan.
D. Ranina 32'''. Tva dika Juvena siluje na sviti
taj srca kamena Jubiti. 7la. Tko god Juveuu
tuj dvori Juvezan, svaki cas promjenu u sebi
dini man. 76a. Jaoh! tko bi ikad muil, da odi
dvi Juvene sve cirie u tuzi ziviti, vaj, mene ?
95a.. Velmi, vaj, Jubih ja ne dike Juvene, a ona
viditi ne moze vik mene. 98^*. I prije de pri-
maliti slavic zabit sred zeleni glas spijevanja
svoj Juveni, neg des mene ti Jubiti. S. Boba-
Jevid 221. Oblicje Juveno negovo ja imam u
drvo stavjeno. S. Gucetid Bendevisevic 266.
Nut', razbludno zamisjena ko se kaze sva u sebi,
k6 vedrina svijetla od nebi lica resi ne Juvena I
I. Gundulid 12. Proljetje je slavno vrinie, u ve-
selju sve se cuje, uziva ptica i zvir Juveni slatki
mir. 71. Jaoh! jeda i ti za ces hudu, majko,
ime slatko meni, ostavides tvu razbludu i vas
pokoj svoj Juveni? 76. ^^uvene su nase strane,
blazene su svudi zvane, a to er u ne tko do-
hodi veseo se svak nahodi. 115. Od bojazni ti
si nimi (vilam), er te zviri svaku scijeni. a
s rozcidi Juvenimi mjesec mladi svud si meni.
160. Kapun pecen svijetla lica i Juveiia jare-
bica ko naj Jepsi segaj mjesta zet nami su i ne-
vjesta. 172. U Juvenu tako u sebi putu i u
sladku nada svima moje srce vodac tebi (liste!)
i pritecnik biti ima. 254. Razhladiti trude od
boja u sto ovako mlade zele, od Juvenijeh peri-
voja odkrivaju lijere bijele. 405. A veselo sjaju
i rado oci lijepe i Juvene. 410. Utjedudi mladoj
s lica, gdje perivoj Juven bjese, lijer pribijeli i
ruzica, rumene usti problijedise. 547. K noj
dolazi i sve upira odi u glede ne Juvene. J. Ka-
vanm 36*. Ruze da Juvene i here se vode
zrilo. 41'*.
e. koji jubi i koji je ^ubjen. — U ovako -
vijem znacenima moze se upotrebiti i kao sup-
stantiv.
a) kao adj.
aa) koji \ubi. Tad bjese svaki dan
Juvenijeh od zena: „Dar daruj !" taj pjesan za-
dinat opdena. I. Gundulid 154. Od bugarskih
mlados sela na igre se kupi ove, i Juvena i ve-
sela sjedijkam ih milim zove. 379. Mandalijena
22
^UVEN, 1, e, a) aa).
338
1. ^.UVEZAN
prije izprazna i |uvena. I. V. Bunic, mand. 15.
Diklica sva raskosna, sva }uvena. I. Dordic, uzd.
22. Tko je |uven bude Juveo prema Bogu. I.
Dordid, ben. 97. ^uvea slavic tafiugori... 57.
bb) koji je }ub(en. Da mu se povrati
druiica |uvena M. Vetranic 1, 4. Kada se nadu
dva posteno Juvena, veselja i zla sva nim budu
opc'ena. N. Najeskovid 1, 309. Cudis se, Juvena
tvoja vil buduci toliko studena sadrzi pram
(= i)lam?) vruci? 1, 337—338. Da taj vil }u-
vena vrudinu ocuti tvojega plemena. 1, 338.
Mladice |uvene. M. Drzic 17. Sto mucite, o |u-
veni mladci, dali i vi sada cjec mojega truda
i jada hocete ga tajat meni? S. Bobajevic 233.
b) Jiivenl kao supstantiv, a u pisca D.
Itanine i u obliku }uven, znaci sto i Jubovnik;
a u zenskome rodu sto i }ubo\'nica. — Izmedu
rjecnika u Stulicevu: |uven, supst. ,amans, amator'
s dodatkom da se nahodi u D. Banine.
aa) u rnuskome rodu. Toj jer vidit
Juveni svi zude. S. Mencetic 30. Neka nas
mrtvijeh u jedan grob stave, pak da nas vrhu
svijeh Juvenijeh proslave. N. Na^eskovic 1, 193.
Molim vas, Juveni ki pjesni slisate. 2, 5. Kolici
luveni veomi zadosti scijene se blazeni ! 2, 30.
Nu sada, Juveni, smislite malo stav, kako se
smrt meni dostoji za }ubav. 2, 72. Jaoh! Sto
ie tolika nesreca vrhu nas, ka ne bi od vika
|uvenijem do danas ? 2, 87. Kad se dva Juvena
men sobom razdile. D. Kanina 19<i. Sad objet
ki daje vil svomu luvenu, upisat triba je u vodu
studenu. 25a. Koji se ludo zahva}iva§e imat
jednu zenu, ka svomu |uvenu pravu vjeru dr-
zaSe 27a. Easrdiv, juveni, |ubav se sa svu mo6.
39b. Himbena zla zena od hipa do hipa svojega
Juvena nemilo rasipa. 43'. U gradu, gdi La-
tinke lipe kroz skrovene drage sile svim Juvenim
srca kradu. 53^. Ja jesam jedan priveran Ju-
veni, ki zeju na taj kraj moci doc zudjeni. 73*.
Da ima, Dubravko, tvoj biti ^ubici muz mojoj,
bio bi on luveni, ne lovac od zviri. F. Luka-
revi6 20. Slava je zena svijeh imati za milos
velik broj Juvenijeh ki Jube nih lipos. 21. Pofinimo
gledati za salu sad ono 6ijem 6emo stavjati Ju-
vene kadgodir u smedu i nemir. 34. Er je
sumna, veruj meni, ka se drugu vred ne skaze,
Jubavi je smrt naj draze, a toj znaju svi Juveni.
M. Pelegrinovic 171. Er ako to ti obsluzis,
vjerom ti se obedujem, i veoma zavjetujem, ti
Juvene ako uzjubis, donijef'ij ti 6u, moja kruno,
mnoge dare. Jedupka nezn. pjesn. 236. Hod',
od pira bo2e, hodi, zdruzi, sjedini pod pjesni
medene ove Juvene. I. Gundulid 173. UJudnice,
tvoj Juveni duhovno te „pridi!" zove. J. Ka-
vanin 512a. Bog od sgara svo'e Juvene bi6a
i kara. 104lJ.
bb) u zenskome rodu. — Izmedu rjei-
nika « Stulicevu (Juvena ,amatrix'). Sred ve-
drine vjefine blage milo sa mnom sadruXena ku-
Sajudi, ma Juvena, pidu slasti mile i drage. I.
Gundulid 61.
2. adv. Jilveno. — Izmedu rjednika u Be-
linu (.amatoriamente, da amatore' ,amatorie' 70a;
,innamoratamente' ,amatorie'; ,da innamorato'
,amatorie' 406^) i u Stulicevu (,amanter, ama-
torie').
a. u jubavi, s jubavi.
ti) u spolnome smislu. Da mi se lie hvala
da pozril. Juveno. §, Menfietid 8. Moje srdafice
Juveno izrani. 17. A za toj, gospode, smiluj me
Juveno, dokole no pode pamet mi svrSeno. 19.
Molimo vas umijeno, da slu^imo vas Juveno. N.
NaJeSkovid 1, 167. Vilu, ku znate vi same, ko-
liko jes dobi, Juveno, jaoh! da me Jepotom i«a-
robi. 2, 4. Nu zelim Juveno da mi se kadgodi
zahvalit skroveno toj vili prigodi. 2, 8. Neka
daj svrSeno odlucim po vike cviliti Juveno za
rajske tve dike. 2, 30. Koliko svrseno da budu
(ja) tebe ci6 odlucit Juveno naj brze na smrt
pric. 2, 32. Molim te Juveno, moj giju pribijeli,
pokli me svrseno s zivotom razdijeli. 2, US. Ali
me svrseno razdili s zivotom, da ne mrom Ju-
veno ja za ne Ijepotom. 2, 57. Neg medne jos
usti i lice rumeno skoro mi dopusti celivat Ju-
veno. 2, 60. U koji (dan) nemu bi, gospoje,
sudeno od zvijezda na nebi, da t' sluzi Juveno.
2, 78. Koga li da gleda tvoj sluga Juveno, kad
je sad od leda tve lice rumeno? 2, 109. Tko
je sad umrli na svijetu, ma vilo, da mene zagrli
Juveno i milo? 2, 109. Blazen dan ovi koji mi
Juveno doDusti celivat tve lice rumeno. 111. Za
toj me svrSeno, gospoje, umori, a takoj Juveno
vece me ne mori. 2, 115. Dila, na sluzbi Ju-
veno ka t' se su zgodila. u N. Najeskovid 1, 346.
Latinka lijepa vil u srce moje stril Juveno po-
stavi. D. Ranina 1^^ Nu samo, gospoje, zudu
ja skroveno mod s tobom dni moje vik trajat
Juveno. 5a. Ki s drazim svojime Juveno dni
traju. 20*^. Kroz moju ja tugu Juveno cim suzih
i jednu i drugu tuj satvar iskusih. 24a. Svak
jos ima mucenje pakjeno, zenami tko zlima gre
sluzit Juveno. 28^. T^ubovnik vedi dil, koji su
hvajeni, na dvoru jesu bil' Juveno smamjeni.
3ia. O rici prislatka, ku smijeh sadruza, cinedi
Juvano da uzdiSe ma du§a. 84*. Ne bi li, srido,
ti, koja mi hti riti: ,.Stavi se ovu vil Juveno
sliditi, ja ti du potrebnu u svemu dat pomod?"
98b, Ner Juveno svih prigrli, ki Jubr.vi tvojom
gore, ki te slave. Jedupka nezn. pjesn. 236. Ke
(odi) cim sanak slatki druze, kazu narav, koju
imaju, gdi Juveno potezaju zgar bozice, da te
sluze. I. Gundulid 182. Ah! srce ima prem ka-
meno, Jubovnik se toj ne veli, tko uzdisat sved
Juveno svoju dragu vidjet zeli. 256.
b) uopce. I nauk Juveno i bratski nemu
(prijateju) daj. N. Dimitrovic 7. (Bog) de tva
Juveno uslisit mojenja. 37. Rado i Juveno onoga
prijat hti' (Boze!). 41. Ter tebe (Boze) Juveno
ne sluiih ni slavih. 55. Isopom Juveno okropi
ti mene. 67. Jer pozrje s nebesa na zemju Ju-
veno. 73. Satvar ku ne bi svaki rad Juveno
obsluzil negove voje rad. 81. A viSna Juveno
zagrlih nebesa. 82. Cjed toga Juveno molim da
tve ime bude vijek svedeno. 8.3. Tamo Pribata
Juveno pozdravi. M. DrZid 445. Majku pozdravi
Juveno od mene. 474. I molim te pouizeno
na n Juveno da obratiS tvoje lice bozanstveno i
milost mu dat ne kratiS. P. Kanavelid 515.
David boli se Juveno na svoga pomodnika, sto
mu pomod ne poSiJe. T. Dordid, salt. 32.
b. vidi 1. Jubak, 2, a t b. i^uveno glavicom
potresa. § Mendetid 24. ^luveno bjese i milo
gledati. M. Vetranid 1, 9. Ptidice, ter mi tuj
gospodu razgovor' Juveno, dokli ja k noj dodu
kadgodi skroveno. N. NaJe§kovid 2, 68.
^jUVi^NIT, adj. vidi Juven. — Ima samo adv.
Juvenito u jednome primjeru xviii vijeka. Grijeh
otrovni ki ga grli Juvenito. J. Kavaiiin 500^.
l^UVENICA, /. jubovnica. — ^ vidi Juven. —
Na jednome mjestu xvi vijeka. Zalos Juveuice u
smrt Pava Torelli. A. Sasin 164.
l^UVEI^AHAN, Juveiiahna, adj. samo u Stu-
lidevu rjeiniku uz JuvebaSan.
]^UVENA§AN, JuveiiaSna, adj. dem. Juven. —
Samo u Stulicevu rjedniku: ,officiosus, dem.'.
1. !I^UVEZAN, Jiivezna, adj. vidi 1. Jubezan.
1. I^UVEZAN
339
I^UVINA
— Sadi oblika vidi |uven. — U pisaca Dubrov-
cana od xvi^(vidi b) do xviii vijeka, rijetko.
a. adj. Cime tebi da zaplati dusa moja, moj
|uvezni? I. V. Bunic, mand. 28. Zivio si pri-
teski('/nj Juveznim verigam zavezan. A d. Bella,
razgov. 1H6. !^uvezni plami. I. M. Mattel 293.
b. adv. |uvezno. Naj prije smijeuo da mi ju
pozdravis, a poslije |uvezno da mi ju celivas u
ruke. N. Najeskovic 2, 12.
2. i^UVEZAN, Juvezni, /. vidi 2. |ubezan. —
Madi oblika vidi |uven. — U pisaca Dubrovdana
od XVI do xvni v/jeka vrlo cesto, a izmedu rjee-
nika u Belinu (,affettione, cioe affetto, amore'
,amor' 43^; , amore' ,amor' 75b; pad Juvezni ,di
gratia' ,amabo' 357a), u Bjelostjencevu (kod Jubav ),
u Stulicevu (v. Jubezlivost). Tako ti luvezni ! S.
Mencetic 3. Smite li Juvezni ove zvat medom
sad? 91. Na toj me je dovela Juvezan nemila.
N. Dimitrovi6 37. Stono cjec Juvezni dade mi
mod tvoja. 41. Jere me svrseno Juvezan nih
(nebend) sveza. 82. Slavni ures tvoj, ki je pun
juvezni. 97. Promisli koliku nosim ti Juvezan.
N. NaJeskovi6 1, 111. Spijevaoci sa svu mo6 i
krepos svrnul' bi sve pjesni na rajsku tvu Ijepos
i tvoje luvezni. 1, 178. Al' tko ce mod izrijet
toliku Juvezan? 1, 193. Tako onu, ka mnom
vlada, da zavezu u Juvezan. 1, 189—190. Vedu
mu Juvezan svaki cas ja nosim. 1, 203. Zasto
sam postavila u nega svu luvezan. 1, 204. Jer
mudri Katulo nije tad u pjesni spijevao Juvezni.
1, 311. Ki trude sve vase i slavoe luvezni na
jedno kupla§e slozene u pjesni. 1, 344. Pjesni,
koje si slozio vrh tvoje Juvezni, od ke si cas
bio. 1, 330. Vazda da slavi spijevaje u pjesni
tvoj ures gizdavi i tvoje Juvezni. 2, 5. Spije-
vaoci da budu ures tvoj suncani vidili, svrnul'
bi sve pjesni na rajsku tvu Jepos i tvoje Juvezni.
2, 17. Nu jedan od vile kad pozna Juvezan, ter
se pak razdile, toj bude boljezan. 2, 57. Sve, ke
cub, Juvezni, i ke sam ja stio pisane u pjesni, i
ke sam vidio. 2, 87. I vile Juvezan i divjad
satira. M. Drzic 68. S tolike mi Juvezni dusa
ispada. 424. U vejoj Juvezni neka se proslavi.
450. (Ptica) slatko Juvezni tad spijeva medene.
D. Eanina 2^. Zaradi Juvezni kolike nemile
podnese boljezni. llfi. Paka se sadruze zajedno
u slatku Juvezan. 13^. Pastiri, Juvezni koji su
poznali, spijevali! 22t>. Cime tu prihudu Ju-
vezan zlu dvori§. 69b. ]S|u pogleda', o Juvezni,
jeli pravo, da ova vila, jaoh, tolike zle boljezni
na mu mlados sve posila. 117*. Odredim da ki
dan budem mu izreci svu moju Juvezan. F. Lu-
karevic 20. Koga (lika) ako primit budes u Ju-
bavi, ma Juvezni, dinit cu sve boljezni tej sr-
dane da zabudes. A. 6ubranovid 148. Nu tebe
(Baka) gdi nije, ni se u^iva, ni se smije, nijesu
tuj pjesni, ni slatke juvezni. S. Bobajevid 221.
Hod li mi joS kazat, tako ti Juvezni? A. Sasin
137. Dostoje ma djela Juvezan tvu steci. S. Gu-
detid Bendevisevid 268. Za istinu svijes mS,
sudi, poznam dobro, ma Juvezni, da su gorke
tve boljezni. I. Gundulid 16. Cvijetje nosi miris
draJi, svak s dragom Juvezni na tance, na pjesni!
72. I vi u to, sve ostale, dodijem dode ma Ju-
vezan, pojte pjesan. 107. Al' nu s prva, dim
vidite sve smirene me Juvezni, veselijem vaSijom
pjesni moju mlados sadruzite. 120. Samoj noj
se ne pristajem svu nod vrtjet oko praga, kli-
kujudi skladnom pjesni ne Ijeposti, me Juvezni.
222. !^ubi, ali jos ne smije objaviti sve Juvezni.
333. I razlike igre igraju u pokoju i u Juvezni.
379. Pridruzite u Juvezni s nasijem vase skladne
glase, da pojudi slatke pjesni bitje ovo proslavja
se. 381. Tih se tandac medu nimi tuj zamece
u Juvezni. 398. Nije kladenca gdi u Juvezni ne
vode se tanci izbrani. G. Palmotid 1, 30. Iz-
mislio to si u svijesti, da Juvezni budes moje
smesti. 1, 331. Pokorno ove pjesni, neka nima
izvidate tezku nemoc od Juvezni. I. V. Bunic,
mand. 3. Sumnivitu kraju momu Juvezni je
naSe odkrio. A. Gledevid 18*. S Filisteji pun
luvezni pomiri se (Saul). J. Kavaniu 5a*. Naso
Ovidij ki nacine sve upisa od luvezni. 457*.
Frane od reda Serafina cid Juvezni srcem zgara.
523t>. Dnevi koje sam nesvisno potratio u ne-
svisnoj Juvezni. A. d. Bella, razg. 8. Jeli ona
Juvezan pod koprenom naravnoga prignutja ?
39. Govori se o hudoj Juvezni, govori se medu
vami o dobitku. 184. Pjesme koje Juvezni i
tastine izhitiunije sadrzahu. I. Dordid, uzd. vii.
Negove zrak Juvezni. 14. U Juvezni sladkoj
gore kopno i more. 61. Bjese ateko Jubovcu,
s kojom zivijase u velikoj ugodbi i Juvezni. salt.
X. Od Juvezni i od radosti k tebi uzdizem ruke
411. Na plamu od rajske Juvezni rastapase se.
ben. 35. Djevo koju visiii j' obro za Juvezan
svo'u jedinu. 57. Od Juvezni nepostene. B. Zu-
zeri 7. Gozbam, igrara, nepostenijem Juveznima
izgubi zdravje od tijela i od du§e. 15. § nim
potajno u Juvezni se razumijase. 415. Pravu
sladost srcu dili tva Juvezan primedena. A. G.
Pavli u I. M. Mattel .364. Kolike ova slicnost
od srca uzrokovase naizmjenice medu nima Ju-
vezni ugodue. Cestitosti. 23. Tvojom ih svijeh
Juvezni razgori. I. M. Mattei 320.
3. ^jIJVEZAN, Juvezna, m. vidi 2. Juvezan. —
Samo na jednome mjestu u pisca Dubrovcanina
XVI vijeka, koji vrlo cesto upotreblava 2. Juvezan.
Svezan, kako stojim ja prituzan kroz prislavni
tvoj Juvezan. N. Najeskovic 1, 170.
^jUVEZNAC, Juveznca (sic), in. dem. 2. Hi 3.
Juvezan. — U Stulicevu rjecniku: , parvus amor'.
— ])osve nepouzdano.
J^UVEZNIC, m. u Stulicevu rjecniku us Ju-
veznac. — nepouzdano.
l^UVEZNIK, m. vidi Jubeznik. — Radi oblika
vidi Juven. — V jednome primjeru pisca Du-
brovcanina XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu IV. Jubezjiv). Nastojanem Juveznika
zakona Bozjega. S. Rosa 19=^.
^jUVEZNIV, adj. vidi Jubezniv. — Radi ob-
lika vidi Juven.
a. adj. — U jednoga pisca Dubrovcanina
XVIII vijeka, a izmedu rjeinika u Stulicevu (v.
Jubezjiv). Da Judi tvore sve rad Boga Juveznivi.
I. Dordid, uzd. 69. Eto 'e milos kraja Juvez-
nivom vlasti uzela. salt. 452.
b. adv. Juveznivo. — D Belinu rjedniku:
,innamoratamente' ,amatorie' 406b.
LUVEZNIVOST, Juv^znivosti, /. osobina koga
Sto je luvezniv. — isporedi Jubeznivost. — U
Stulicevu rjedniku: v. Jubezlivost.
^UVINA, /. samo u jednome primjeru xviii
vijeka, gdje va(a da ziiaci jubav, aSikovane (sva-
kako u zlome smislu i s preziranem). Uz tijeb
ki su pripopali crkvam dobra i bastine, i u nih
nisu 86 uztigtali od sprdanja, od Juvine, dined,
templih da je dika spija smradnih razbojnika.
J. Kavaiiin 449b.
M
340
1. MA
M
M, slovo.
a. velika vecina nasega naroda nece da iz-
govori skup glasova mn, te mjeste nth Hi izgo-
vara ml (rjede), n. p. mlogi, a cesce vn, n. p.
tavnica, guvno, duvna, Duvno itd. — U Du-
brovniku i u okolini nasuprot govori se mn mj.
vn, n. p. omna, omnovi (ali ovan), damno. —
Vidi i Mleci.
b. m ispred d t t moze se mijenati na n;
tako znam da je u Bubrovniku, gdje se govori
sedandeset, osaudeset, pantiti, plantjeti. sliino je
i konSija.
c. u mnogijem evropskijem jezicima foneticko
je pravilo da sc n ispred b i p izjovara kao m ;
ali mislim da tako nije (barem svuda) u nasemu
jeziku. istina tesko je raspoznati u obicnome go-
voru m od n u ovakovijem slucajevima, ali to
mogu reei da u Dubrovniku od talijanskijeh ri-
jeci lampo, tempo i drugijeh ovakijeh nacinaju se
oblici za nom. sing, lanap, tenap, pio cemu je
ocito da se misli u ostalijem padezima na -np-.
istina da se himba (vidi) i rijeii sto od ne po-
staju cesce pise s -m- nego s -n-, premda postaje
od hiniti, ali bi to moglo biti gdjegdje samo or-
tograficko pravilo prema talijanskome jeziku. za
rijec gombati (ako je od goniti) ne mogu to isto
reci, jer nigda nijesam cuo gonbati.
d. mozebiti svi cakavci »• mnogi stokavci po
primorju ne izgovaraju pravijem glasom m na
kraju rijtci nego kao n : vidin, gledan itd. mj.
vidim, gledam. uprav u takovijem sludajevima
ne euje se obicno ni potpuni glas slova n (kod
cega bi trebalo dotaknuti se jezikom za zube)
nego ostavivsi otvorena usta bez micaha jezika
vokal se izgovara nekako kroz nos (ne cijeli vokal,
kao u francuskome jeziku, nego negov svrsetak,
mozebiti kao u polskome). taki se izgovor osobito
opazi kad je vokal pred m kratak, kao u sedam,
osam, jesam. — isporedi krajne m u latinskome
i u portugalskome jeziku. — Ovaj je izgovor po-
tvrden u cakavaca naj mane od xvi vijeka, te
se od onda nahodi na kraju rijeci ne samo n
mj. m nego i m mj. n, vidi Stari pisci hrv. 16,
XIII.
e. amo ne pripada pogresni nastavak om
mj. oj u dat. i loc. sing. f. u adjektiva sto se
jav^a u Dubrovniku od polovice xvm vijeka. ta
promjena nije nastala po fonetickome zakonu,
nego po analogiji prema instr. sing. f. vidi n. p. :
U vlastiiom tvojom svjetlosti. L. Radio 17. U
liegovom slavi. 18. Kako si reko tvojom majci.
29. Po tvojom vo}i. 38.
M', okrneno mi i me, vidi 1. ja, A, 2, b, b) i
c). — Samo u pjesmi.
a. okrneno mi. Sto m' je tebe, devoj6ice?
Nar. pjes. vuk. 1, 189. Niti sam se starac pre-
panuo, Sto m' car nede milostine dati. 2, 95. Pa
m' otpaSi pasa svilenoga. 4, 64.
b. okrneno me. Nu m' od tve ovi dan, go-
spode, jubavi jedan prav gniv izbavi. D Ra-
liina 26i. Kad m' odvoji od oca mojega. Nar.
pjes. vuk. 2, 27. Ve6 m' ostavi mladu bez za-
kietve. 2, 209. &to li si se na me nalutio, te
m' ne vodiS za bijelu ruku? 3, 495. Ostaviste
m' u klisuri sama. 8, 508.
1. MA, konj. sod, at, autem, tamen, vidi ali,
3. — U Viikovu rjeiniku nije zabi^ezen akcenat,
Hi sto je Vuk mislio da je proklitika, Hi sto nije
znao, jeli dug Hi kratak. ali ma nije prokliticna
rijed, jer se govori: „Ma. 6uj !" „Ma vidi!". —
vidi i 3. ma. — Jamacno je rijec talijanska ma,
a nije postala od ama, ema. vidi se po tome sto
se naj vece govori u primorju, pa je otale presla
i u Crnu Goru i u Hercegovinu i u zapadnu
Bosnii. dodacu da je Vuk nema u prvome izdanu
svoga rjecnika i da se obiino nahodi u narod-
nijem pjesmama za koje je zabilezio da su iz
Dalmacije i iz Crne Gore; i osim toga da je u
Nar. pjes. iv. (1833) zabifezio na strani 350b da
znaci ,ali, ama'. — kad se nalazi po istocnijem
krajevima, moze biti postalo od ama Hi ema. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,ma'
,ast' 448^; ma ako ,ma se' ,sin autem'; ma na
koju svrhu ,ma a che fine' ,sed quorsum' 448^),
u Stulicevu (,at, ast' iz Zlatarica), u Vukovu
(,aber' ,at' ali, cf. a).
a. znaci uopce sto ali, 3, a i b. Trpiti ces
muke, ma ne one, ke bi dostojan trpiti. Tondal.
star. 4, 111. Iskahu nega ubiti, ma se bojahu
naroda. N. Ranina 56^. matth. 21, 46. Mnozi
teku na paliju, ma samo jedan u istinu uzme.
Zborn. 8^'. Covjek malo mudar vjeruje svaku
stvar, ma fiovjek mudar gleda dusu svoju. 8b.
Moja stran ima pocetak od mene, ma tvoja svr-
suje se u tebi. lO*. Odlucujem nasladiti ze-
Ijenje tvoje, ma molim te pusti me da podem do
cele. 17*. Prije sam s nome govorio, ma ju
nijesam pitao. M. Drzi6 162. Meni gospodar
nije liista rekao, ma vas ja necu izagnat. 216.
Sam treti na6in pohvali Isukrs, ma nas sam tuka
veledi ... B. Gradic, djev. 26. Ma se ni toj
stvari cuditi na svit saj. D. Ranina 68*. „Da
nee li pustiti hajine vucje te s tebe ti ?" „Hocu,
ma Vukoje ruho ima sve moje". F. Lukarevid
116. Grijeh je, ma ne smrtni. A. Guceti6, roz.
jez. 44. Odpustiti sve kletve, ma bez stete tre-
tjega. 59. ^ivem ja, ma ne ja, ma u meni zive
tvoj sin. roz. mar. 233. Bit naj mani ma je
slava od tvojijeh svijeh pristava. I. Gundulid
249. Gorim (od jubavi), ma mi cesto u sebi srce
od straha preda i stine. G. Palmotid 1, 135.
Svak 3 nacinom zlato isti, ma ne svojoj pri ko-
risti svaciju koris da ostavi. 2, 499. Hoce opeta
da izusti jadnu pjesan, ma rije6 mre joj u srijed
usti. I. V. Bunic, mand. 33. Ma zasto sam re-
kao gori da afienti ne imaju se uzmnazati? R.
Gamanid 24b. Odredi smaknut Henrika ruJnom
smrtju, ma skrovito. I Ancid, svit. 23. Matija
aposto slidi na misto Judino, ma ue Judinim
putem. ogled. 146. Grka je medifeina, ma se
dobrovolno uzima. V. Andrija§evid, devot. 6.
Turci tuzni bize ki simo ki tamo, ma jim je za-
ludu, zivit jim je malo. Radojevid 25. Ne
virujte meni, ma dete viditi. 36. Do sad si jih
pozna', ma ovo je ni§ce, boje de§ jih poznat na
novo godisde. 310. Cesto mi su boj dinili, . . .
ma mi nijesu naudili s svom nihovom oholosti.
I. Akvilini 89. Crna sam, ma sam lijepa, kderi
jerusalimske. 180. Madka je dobar prijate), ma
grebe. (D . Promijenit zube ma ne pamet. (D).
Poslov. danift. Ako Juda izda Isukrsta, ))rida ga
popovim ; ma ako svit izda nas, pridade nas
djavlim pakjenim. A. d. Bella, razgov. 27. Oko
liega uastojase, ma zaludu. J. Banovac, pred.
1. MA, a.
341
1. MA, b, a).
19. Ufiinio si sve sto si hotio, a ja sam muca',
ma 6e doci vrime . . . razg. 1. Ovo je straho-
vito govorene, ma istinito. 26. Kad bi grisnik
viiovao da griseci primice sam sebi amrt prija
vrimena, scinim da ne bi barem s tolikom slobo-
stinom sagrisiva' ni ovi svit toliko lubio, ma ja
vidim, da on toga ne viruje. pripov. 10. Istina
je da je Bog na nas milostiv, ma ima jedan
strahovit cas, u koji dobrota Bozja uzmakne.
73. Oni kojino prilivase jezero zlamenuje onoga
koji cini stogod dobra, ma ih misa sa zlim dili.
20H. Ovo je sakramenat od ponizena 6ovika
s Bogom, ma ima se uciniti kako vala. F. La-
stric, od' 9.5. Mi se tuzimo da su velike na-
pasti od puti i od djavla, ma kazite mi, molim,
kada, koliko li puta ste kusali odoliti ovim na-
pastima. 186. Obicavao sam mlogo puta usta-
jati za sabrati u pamet moje grihe svekolike,
pak onda ih cilovito ispoviditi, ma s kakvim
skrusenjem, scinite i pokajanem? ned. 90. Ho-
lost je s neba snisla, ma i poniznost znajte, da
je s neba snisla. 163. Nike cemo samo promo-
triti za slavu i diku negovu u korist nasu du-
hovnu, ma vrlo u malo rici. 189. Duh s. po
Oseu proroku grisnika prikazuje drzeci terezije;
ma kakve? 223. O koliko se vrimena izgubi u
brezpo'^lici ? u mehana, u murmuracioni . . . 310.
Krstjanin jest sin kralevski, ma ne kakono su
sinovi kraja zemajskije. 367. Ja prastam, ma
necu s nim pozdrava. I. A. Nenadic, nauk. 90.
Svaki dan na misi, dobro je! ma svaki dan u
istijem, ili u novijem grijesima. 205 Mogao je
dnigacije Isus narediti, ma hoti ovako F. Matic
10. I drugi zivu pod istom upravom, ma im je
svaka prosta. M. Zoricic, osm. 15 Svaki veli:
„Pjavaj moje stare", ma ne rece neko, Eado-
vane : „Na ti novae, starce Mjelovane". And.
Kacic, razg. 2a. Dopusti jim Mojsija sto zejahu,
ma s ovim ugovorom. kor. 102. Govorene tvoje
vidi se meni dobro i pravedno, ma zaludu, kada
te nejma ko slusati. 202. U tom jurisu pogibe,
ma vitezki, negov brat Eleazar. 338. Tremen-
tine, ma ne vele J. Vladmirovi6 24. Ma i prija
Isusa poceo je bio kriz, ma brez kriposti u
otajstvu. L. Vladmirovic 14. Ti govoris istinu,
ma ja vidim mnoge mracne. N. Paliku6a 10
Jere u tijelu mcoga uda jesu, ma i ako jesu
mnoga, nistanemane cinu jedno tijelo. J. Ma-
tovic 96. Znam bit ce ti milo, srce ce boliti,
ma kad ni vec lika, nastoj miran biti. M. Ku-
hacevic 70. Ja imadoh milu majku moju, ma
mi je majka priminul<^. davno. Nar. pjes. app.
not. 2, 260. Mloge su ga mome brale, ma ga
n'jesu odabrale. Nar. pjes. vuk. ] , 6. Sve si
dobro ucinio, ma si samo sagresio. 1, 91. Sva
mu je braca dadose. ma ne da bratac naj raladi.
1, 309. Ma se majci ino ne mogase. 1, 472.
Bjese brati, ma ne spati. 1, 498. Car hocase
izgubiti Jubu, . . . ma je sluge izgubit ne dadu.
2, 26. I t'jelo je moje poginulo, ma mi ne(^e
duSa, ako Bog da! 3, 80. A serdar mu rijeci
progovara, . . . ma ne veli Tare: „Ako Bog dal"
3, 275. Na Rada su jedanaes ranah, ma se bije,
ka' da ranen nije. 3, 276. Bjezi Harap drumom
sirokijem, ma se 6esto natrag obrtase. 3, 321.
Vi ajdete, ma mudro ajdete ! 3, 550. Blizu su
ih Turci pristignuli, ma ne dadu k sebe Crno-
gorci. 4, 59. E sam cuo, de govore }udi da si
debar junak na svijetu, ma ni mene ne kude
druzina. 4, 118. Bismo rade kazat dobre glase,
ma necemo no §to je istina. 4, 390. Pusti§e im
Korjenicke Turke, ma im dosta jada ucini§e.
4, 518. Scase nemu da odvali glavu, ma ga
moli sestra . . . Pjev. cm. 13b. Vec ja jesam
Anica divojka koju me je s prolica prosio, ma
me nije mila majka dala. Nar. pjes. istr. 1, 61.
Pripra§a me dizdar od Udbine, daje mene i otac
i majka, ma ja necu gizdava divojka. 1, 64.
Hodi mi ti, Ive, za gorje po vodu, ma ne nosi
sobun meca ni sabjice. 2, 61. Ako je med i
sladak, ma ne vaja prst ugrizati. Nar. posl. vuk.
4. Dobro je 3va§to znati, ma nije sve tvoiiti.
61. I vrag zna sto je pravo, ma nece nego kako
mu je drago. 95. I raafika cara gleda (ma ga
se ne boji). (Odgovori se kad ko rece kome:
„oto me gledas?"). 103. ,Ma' devojci srecu gubi
(n. p. kad se za kakvu rece: dobra i postena de-
vojka, ,ma' — ali). U Risnu. 173. Svi posteni,
ma meni nema struke. 282. I krivo sjedi, ma
pravo sudi. Pravdonosa. 1852. 10. Ona mu od-
govori,... u toj kuci da ima taka devojka, „ma"
rece mu „sinko moj, ko god je tamo hodio da
je prosi, nijedan se vise nije vratio'*. Nar. prip.
vuk. 116. Svaki je po nesto pricao o ubijenoj
ali, ma niko ne mogase kazati sve. Nar. prip.
vil. 1868. 448 — 449. Ako nemam pisma, nemas
ga ni ti, ma imamo obojica duse. Pravdonosa.
1852. 3. Srebro zveci, ma srce ne jeci. Osveta.
2, 44. Jesu }udi, ma razlicne cudi. 3, 32. —
Amo pripada i ovo : Tvu vlas na pomoc zvati,
ma gluhu na moj glas. M. Drzic 8. — Kad bi-
jase na zapadu sunce, ma se dize Materino zlato.
Nar. pjes. vuk 1, 471. I ako su meni vjeru
dali, ma je losa vjera u Turcina. Ogled, sr. 116.
Ak' sam sirotica majahnoga zrasta, ma nisam
zaricna za srca junacka. Nar. pjes. istr. 2, 95.
Ako mi je brat, ma mi nije drug. Nar. posl.
vuk. 5. — Moj gospodar ucinio se je nemocan,
ma mrtav. M. Drzic 216. Zafalimo mu dakle,
ma srceno. A. d. Bella, razgov. 228.
b. sed, poslije recenice kojom se porice, moze
(kao nego, nem. sondern) istaknuti one sto jest,
isporedi ali, 4.
n) uopce. Nista prjesni ne budite, ma u
svakofj) molitvi i mojenju pitanja vasa da budu
znana prid obrazom Bozijijem. N. Ranina 14b.
paul. phil. 4, H. Ne bude po vidjenju od ociju
suditi, ne bude po cuvenju od usiju pokarati;
ma bude suditi u pravdi ubozijeh. 16''. isai. 11,
3 — 4. Koji ne po krvi ni po vo|i putenoj ni po
vo|i muzevnoj, ma od Boga rodeni jesu. 22b.
joann. 1, 13. Ne budi nevjeran, ma vjeran.
ISl^i. joann. 20, 27. Nemoj suditi nigda nijed-
noga covjeka za govorenje, ma za zlo cinenje.
Zborn. 7b. Trave ne pase, ma samo od tamjana
suze. 8*. Da se zapovijedi ne mogu razbiti, ma
vazda da se obsluzuju. 8b. Tko ne pritrpi ho-
tjenje svoje, nije covjek, ma sa zvijermi moze se
pridruziti. IQa. Umjeteostvo ne stoji u kosah
ma u srcu. Pril. jag. star. 10, 75. (1520). Je-
dina kripos ne da nam sja po vike, ne kako tej
mane, ma kako velike. N. Na}eskovi6 1, 345.
Gdi gorko dreselje ne ima vlas, ma gdi je ve-
selje i vjefina slas. M. Dr2ic 15. Ne daju ih oci
za godisnice s tolicijem prcijami muzevom, ma
da su gospode i da zapovijedaju. 213. U6ine da
su im sinovi ne sinovi ma neprijateji. 230.
Imamo ih zvati na pomo6 nasu, ne da mogu ni
dati sto prosimo, ma imamo priruciti se nim.
§. Budinid, sum. 31*. Da ne bi hotio gledati ne-
harnosti, ma se hotjej dostojati ... A. Gucetid,
roz. jez. 110. Da ne budem ostav^en, ma da
budem sahranen. 168. Koje nam jesu date ne
od poglavica ni od gospode svjetovne, ma od
istoga stvorite^a neba i zemje. roz. mar. 149.
Ne primajuc ga u prse vidinim nafiinom, ma
druzim. I. Ancic, svit. 33. Ne jednoc, ma svaki
dan zapovidaju ne nebesom, ma istomu stvori-
1. MA, b, a).
342
1. MA, e, b).
te}u. ogl. 67. Put nista ne napruda ma mno-
krat nauda. vrat. 57. Da se ne ima uzvisivat
u svomu starisinstvu, ma ponizivat. 191. Slipac
ne vidi puta, mfi. ide za vodem. 196. Ne po
momu znanju, ma s pomodi privisnega stavih se.
P. Bogasinovid 3. Siluju me plod od truda mo-
jijeh tvomu ocanstvu darovati, ne to za razgla-
siti mudros, ma za§to znanje i mudros v(asega)
o(canstva) s dobrotom je od zivota sadruzena.
V. AndrijaSevid, devot. iii. I ne uvedi nas u
napas, ma oalobodi nas od zla. I. Akvilini 23.
Ne s mojijem dostojanstvom, ma po kreposti od
nauke Jezusa Isukrsta mogu steci raj. 324. Ne
radi negovijeh grijeha, ma radi nasijeh. J. Ma-
tovic xxib. Ne zove nas sluge, ma priiate|e i
bracii. 35. Da se daju ne proz ruke andelske,
ma proz ruke ludske. 13B. Ne inako, ma kako
Ilija uzajti ce na vjecuu slavu. 218. Jere ozdra-
vjajuci milost Bozja pamet onijeh koji oprav-
dani jesu, ma ne ozdrav|a put. 477 — 478.
b) u prvoj je recenici ne samo, te ma (uz
koje moze biti i, a ako se porice, ni jos, Hi
obojej pridaje nesto prvoj recenici potpunujuei
je. Izvid'te sto je boje ne samo prjed Bogom,
ma joste prida svijem |udmi. N. Kanina 31*.
paul. rom. 12, 17. Ne samo krstjanom stati 6es
na sluzbi, ma joste poganom. M. Vetranid 1, 80.
Ne samo toj, ma z glavom zivot moj tebi se ne
stedi. 2, 237. Pedjepsani su ne samo oni koji
grijph satvaraju, ma savise koji vlas imaju pe-
djepsati. A. Gucetid, roz. jez. 40. Ne samo prid
ocima Boga, ma joste prid ocima Juckijema. 99.
Ne samo uze priliku covjecansku, ma savise od
gresnika. 120. Po kojijema ne samo da se gri-
jesim i zlobam nasijem odpustenje isprasa, ma
se joste za ne dugovi od pokora pladaju. roz.
mar. 10. Da se oCituje ne samo vami ma i dru-
zijem. B. Kasic, nac. 3. Ah, ne samo odgovora
na me tuzbe da ne daje. ma se glusi kaze da je
od kamena jutih gora. I. Gundulid 47. Ne samo
da stoje andeli dobri na niisa,(h), ma jo§ djavli.
I. Andid, svit. 7. Koji ne samo sazize ma veze.
J. Banovac, pred. 92. Mi brez Boga ne mozemo
ne samo koje dobro uciniti, ma ni zamisliti ga.
razg. 25. Ne samo u viri, ma jos i u ufanu po
ovomu uza§astju bismo utvrdeni. J. Filipovid 1,
120''''. Bududi razru§io Jerusolim i sazegao ne
samo dvore gosposke i krajeve ma i onu glaso-
vitu crkvu Solomunovu. F. Lastrid, ned. 368.
Ne samo bi zadet, ma jost roden. J. Matovid
38. Uditi ne samo s rijecju, ma s izgledom zi-
vota. 297.
c) slicno kao kod b) potpunuje se prva
recenica (premda u noj nema samo), dodajuci
joj rie.Ho cim joj se znacene siri. Imadu se izvrd
iz pameti kano nekorisna za nase spasenje, ma
Scetna. I. Ancic, svic. 49. Ne imati u svomu
tilu koje oskvrnenstvo puteno, ma jos ni u svojoj
vo|i, pameti, ni poiejenu. J. Banovac, razg.
49—50. Da su zadavali strah ne jednoj kuci,
ma jednom selu. pripov. 118.
c. autem, at, mane se istice protivnost misli,
vidi a, II. Ma tko je da ne mre kad pozre ne
lice? M. DrJic 8. Bjehu se razlika poluvijerstva
prostrla po svemu svijetu, ma posobno erezija
djavja Albi^enza. A. Gudetic, roz. mar. 17. Mlada
ma stara, to jest, u pameti stara i Bogu draga.
I. An6id, svit. 217. I on od Xalosti svu oguli
bradu, ma car ga osudi umrit u Biogradu. Ka-
dojevid 87. Mi ee brojimo sinovi i sluge Bozje,
ma jesmo li? J. Banovac, pripov. 136. „Pusti
me!- veli. Ma tko te drzi, stvoriteju? F. Lastrid,
ned. 227. Cuja(hju. lii govoriti jezici i blago-
sivjati Boga. „Ma kakvi su ovo jezici?" radi date
mi. 248. Mojsije . . . zaprosi da vidi obraz
Bozi . . . ma &to scinite, da mu se odgovori ?
295—296. Upita dakle Gospodin onije naudi-
te|a: „Jeli dopusteuo u svetkovinu ozdravjati?"
ma zasto i ovo upita? 371. Ma za Boga, sinko,
ako ti je mucno dakle sada, jeda de ti biti lasno
na godinu, kad se jos vedma ukorijeni u tebi
ovaj obicaj? 120. Kad daleko od pedine bili,
ma pedinu bjehu ugledali. Nar. pjes. vuk. 2, 31.
U ruke je junak dovatio, ma junak je i odvise
mudar, nu udrio kamenu od zada (zida). 2, 614.
Ma da cujes od Cuca serdara. 4, 391. Ma da
vidis Bibid-Zeinila! 4, 392. Vladika ih dobro
darivase, ma naj boje Banida Nikolu. 4, 393.
— Gdjegdje u narodnijein pjesmama samo veze
recenice ne isticuci nikakvu suprotnost izmedu
jedne i druge. Ma deveru snaha govorase. Nar.
pjes. vuk. 1, 41. Kad je Petru kita dopanula,
ma je Petro mede za klobuka. 1, 235. Ti me
prosi, ja du za te podi; ma du pitat mile moje
majke, ode li me majka dati za te. 1, 241. Lubi
mu je uzudela, ma je pita mladi Pavle. 1, 307.
Stade misjet Sarajiija Mujo, al' de }ubit bulu
udovicu, ali onu pod prsten devojku. ma govori
bula udovica ... 1, 321. Ma je kraje s kraja
gleda. 1, 342. Prodi me se, Imbro, jadan sinko !
ma je tebe govorila majka ... I, 474. Ma ga
pita Sokolovid pa§a ... 3, 81. Divno je Petar
odede, ma joj je svila do zemje. 1, 65.
d. u adversativnome je sinislu i kad se iz-
rice kakva zeja, jer se ima u misli kako bi druk-
cije bilo kad bi se zeja izvrsila. — Od xvii vi-
jeka. Ma da bi Bog do! Starine. 11, 114.(1678),
i u nase vrijeme u Dubrovniku, n. p. „Ma da
mogu!" „Ma da znam!" P. Budmani.
e. moze imati uza se i konjunkcije slicnoga
znacena nu t ali.
(i) ma nu Ma nu si jos vidit Serena od
mora. §. Mencetid 17. Ma nu joj cbuci odjedu
pribilu. 25. Ma nu sja u gizdah, kako cvit u
kruni. 49. Ma nu se ja boju ... 1, 49. Huda
ces prituzna, ma nu se jo§ spravi da . . . 1, 148.
Ke se (razlike) vide male, ma nu su velike. 1,
177. Vez'te ga po na se, ma nu ga bjudite. 1,
295. Ne samo toga rad gnivno se rasrdi (ti),
ma nu jo§ nemilo nega tuj pogrdi. D. Ranioa
98*. Ma nu me docuj ti. F. Lukarevid 25. Ma
nu mi htjej rijeti. 112. Ne samo er toliko sr-
dana prijatela pozudu u mjesto od zapovijedi
drzim, ma nu er ista Arijadna nikoga nije dr-
zanija poslu^ati. I. Gundulid 2. Ma nu meni ti
zajmi velikoga kona tvoga. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 53. Ma nu kom§o sad krajinom §ede. Osvetn.
6, 14. — U ovome primjeru nu nije isto sto u
predasiiijem primjerima, tiego pokazuje cudene;
prema tome bi i ma pripadalo pod 3. ma. Ma
nu ! koje su to vode naj gorje ? D. Kapie 307.
h) ma ali postalo je mali Ho se naj cesce
nalazi tako i pisano u jednoj rijeci. Mali podmu
i Boga psovati. T. Babid 20. Vidilo se vece
puta da se na nas pravda Boiija razgnivila, mali
evo ova mater Marija ide prid svoga sina Isusa.
J. Banovac, razg. 8 Ne znam, ima li vas ovaki
ovde, ma ali ako je koji, vaja ili da se izlidi . . .
65. Blazeni bi bili Krstjani, da svojoj zeni nose
jubav . . ., mali sotona naatoji jubav pravu udu-
nuti. 83. Ima niki avekrva koje ne mogu pod-
niti, da joj sin lipo zive zenom, mali su ovo
gluSitejice vrazije. 83. Istina je da Bog ovake
prosvitjuje, mali je ovo nihovo zlo. pred. 9.
Nejednaci se radamo, mali jednako umiramo. 98.
Kad godi griSnik zaplade u dusi za svoje griha,
prostice mu, mali znajte da vaJa, da bude s nim
sjedihena odluka. pripov. 34. Ako podnosite
1. MA, e, b).
343
4. MAC
s ustrpjenem, vi ste blazeni ; mal' ako ih odba-
cujete 3 proklinanem vi sto nesricni. 109. Mali
tomu nije fiuda. L Vladmirovid 5. Za doci u
poznane svoga plemena mnogi trude i muce se,
mali vase gospostvo toga doisto ne trazi. 5.
Rekli smo da je propefc Isus i davao, mali je
jos propet i Petar. 21 Mali 6e od ove molitve
biti baska govorene. 45. Mali ce te Bog po-
mo6i Nar. pjes. vuk. 1, 93.
2. MA, konj. kao makar (od cega va(a da po-
staje), u svezi jc s neopredijelenom zamjenicom
Hi s adverbom Hi konjunkcijom te im daje opce
znacene kao god, mu drago; Hi stoji s glagolom
u optativu (part, jyraet. act.) i znaci : pa i. —
Od XVIII vijeka, a izinedu rjednika u Vukovii
(vide makar: ma sta bilo). I gdi sida, ma bilo
na dudu, od no dubre ne ide zaludu. .T. S. Re}-
kovic 37. Klipje mlogo u fatove mece, koje
vozit ni seb' kuci nece, ma ne moglo po mire
izmoci, samo gleda za kog' more proci. 51. Ma
ako ce i terziju. Nar. pjes. petr. 1, 169. Veli,
da ce jo§t jedanput da ide sre6u pokusati i zenu
ma na koji nacin ukrasti. Nar. prip. vuk.'-' 203.
Ma §to je kome sudeno, od toga ne utece. Nar.
prip. vila 1867. 306. Odredi da 6e ici ma se
ne povratio. Nar. prip. bos. 1, 124. Ti ces dati
zvona Bogu i crkvi, ma ih sutra kaluderi pro-
dali. S. !^ubisa, prip. 208. Svak je ma koji cas
gotov. 220. Stoka, ma kako da se cuva upada
u useve. M. D. Milicevic, zim. vec. 268. Ma da
su te skole nove, ma da se, kao nove imaju da
bore s nebrojenim tegobama, opet one obricu
veliki napredak. zlosel. 101.
3. MA, conj. znaci od prilike §to 1. ma, a i c,
ali se razlikuje du],inom vokala ne samo nego i
tijem sto se nalazi Hi pred pitanem Hi pred im-
perativom, te uprav kao da presijeca govor i
moie pokazati cudene. — U dva pisca xviii vi-
jeka (kod a, i h): u prvoga se poznaje dujina Hi
po tome sto je jmano mab Hi sto nad a ima
akcenat; u drugoga ima gdjegdje za sobom inter-
punkciju, sto se nalazi i u prvoga. — Ovo mislim
da nije talijansko ma, nego da postaje cd ama
Hi ema.
a. pred pitat'iem. Ma (,mah'), gdi sam ostavio
u mucanju svidocanstvo . . . ? F. Lastrid, test.
228b. Smrt je zlijem, zivot dobrijem. Ma (,mah')I
kako ovo! dakle kruh oni, od koga, ako tko bade
blagovati, da ne ima umriti, more biti nikijem
na smrt? 307^. Vidim da se potezas onam' u
Carigrad; ma (,ma') sto ces ondi ciniti? test. ad.
85a. Ma (,mah') ! sto ja cinim? kud sam se ja
otisao setati . . .? 111*. Mi i ne znamo, sto je
ta svijest. Ma (,ma'), kako iie zuate? ned. 49
Nije li vam svakom onda receno: „Ako ces u
zivot uni6i, obsluzi zapovijedi?" Ma (,ma') kako
i(h) mogu obsluzivatiV 104. Ako je naruzio i
omrcio diisu svoju grihom, ima se priobraziti i
nagizdati milostju BoXijom i svetidom; ma (,m4')
kako? evo nas uci David... 153. Nije li umro
na krizu medu razbojnici . . . ? nije li do naj po-
slidne kapi prolio bozanstvene krvi svoje za po-
mrsiti vi6iie osudenje tvoje? O cudnije truda!
Ma (,ma') odkud ovo? jeda si ti izvrsnitiji od
andela? 205. Tako se pripadose, kako da se
okamenise, zanimige i oslipise i takija nicice
kako od groma popadaSe. Ma! sto bijaSe ono sto
Aih na zem^u povali? D. Rapid 1. Jedan za
drugim odonuda izmakoSe . . . Ma molim vas
uzrok 6ega pogibose? 6. U novome zakonu od
milosti hode da sva budu nova. Ma u cemu se,
molim vas, uzdrzajo ova novina? 25. Kada je
bolestnike ozdravjao, slipe gledati, gluhe slusati.
nime govoriti, rome hoditi 6inio, suprot nemu
jesu govorili . . . i dotle su ga progonili dok su
ga umorili. Ma! tko bi uzrok ovolikoga zla? 31.
Ma, nut molim te, imas li ti oko krstjansko ?
186. „Ja" veli (David) „evo jesam sada poceo,
i ovo moje priobradene jest od desnice Bozje".
Ma sto to bija§e, §to Davida obrati? 236.
b. pred imperativom. A ti odvradas obraz
govoredi mu: „Hajd' odatle, ne poznajes ti mene
za gospodara il' za oca. . ." Ma (,mah') pocekaj,
kako te ne poznaje za gospodara, za oca . . . ?
F. Lastrid, test. 23*. Imade jednih koji u maloj
vremenitoj steti hode takija od Jutine da zivi iz
koze izadu . . . Ma! hodite da s ogledalom od
ustrp|ena sa svetim Jobom malo u sebe dojdemo.
D. Rapid 192.
c. amo bi mogli pripadati i ovi primjeri iz
sadasnega vremena u kojima ma pokazuje cu-
dene: Onu cudesnu goru kad vidi, upitaje: „Ma
zeno moja! kaSi mi sto ona gora gori". Nar.
prip. vuk. 150. Ma strasna si ka' iz groba! B.
Radifievid (1880). 266. Ama kazem, ma prava
srpska kuda, pravcata! M. P. Sapcanin 1, 83
Ma si mi segav, kako i dolni malin ! na Rijeei.
F. Pilepid.
4. MA, interj. vidi na. ~ U nase vrijeme, a
izmedu rjecnika u Vukovu: (u Boci) vide na:
ma ti ovo. cf. maj. ali po naj zadna dva pri-
mjera vidi se da se govori i u Bosni. Ma ti ovo,
moje nesudene! Nar. pjes. vuk. 3, 526. Ma to
tebe, zaludna radosti! 3, 526. On izvadi pusku
zeleniku, te je dade svome bratu Marku : „Ma
je tebe, ostala ti pusta !" 4, 86. Ma, dobane,
pa se napij vina. Nar. pjes. juk. 244. Ma, Mi-
jate, te se napij vina. 606. — Kad se vabi (mami)
koja domaca zivotina, drzeci u ruci sto joj je
milo jesti (a i bez toga), n. p. soli za vola, komad
hjeba Hi kost za psa, rece se ma. Ma voko ma!
Vuk, rjecn. kod voko. Meskir ma! (Rekao dever
kad mu je snaha polila te se umio, a ne dala
mu peskira da se obrise; a ona mu odgovorila:
nOs o skut, devere?" Dever da bi snahu osra-
motio, mamnuo peskir kao pseto, a ona mu
mjesto , bodes' rekla ,os' kao psetu). Nar. posl.
vuk. 247. — Vidi i ma ma.
5. MA. u Vukovu rjecniku: vide ma ma. —
isporedi 4. ma na kraju.
6. MA, skraceno mama, upotreb\ava se u Du-
brovniku (vec od xvi vijeka) i ?/ okolini, ali
samo kao voc. sing., i to djeca prema materi,
n. p. „Dje si, ma?" „Evo me, ma!'' P. Budmani.
— isporedi da. Kako djecica, kad im tko vazima
iz ruka vodica, zaupe: „cadko, ma!" N. Dimi-
trovid 95. — U jednoga pisca iakavca xv vijeka
ima ma kao ace. pi., vidi kod da.
7. MA, mj. moja, vidi kod moj.
1. MAC I mac), interj. glas kojijem se zove maika.
— Postaje od maca. — U Vukovu rjeHniku:
,laut um die katze zu rufen' ,sonus vocandi fe-
lem': m^c, maco, mac! — vidi i kod kudrac i
kundrac.
2. MAC, interj. rijei kojom se rugaju kome
s toga §to nije mogao ne§to dobiti. — t7 jednoga
pisca xviii vijeka. Ono sta ko ne moze imati,
nek se dini kao da nede, ako hode da mu ko ne
rede : mac ! D. Obradovid, basne. 46. S ovakim
dru^tvom utedi, to se zove Haronu redi mac !
380.
3. MAC, u poslovici xvii vijeka; ne umijem
naci pravi smisao. Njetko bac, njetko mac, ne
zna mu se ni otac. (D). Poslov. danic.
4. MAC, m. tal. mazzo, koje mu drago stvari
4. MAC
344
MACAVAEE
iste vrste skupfene zajedno, osobito kita cvijeca,
Hi sve karte (vidi 1. karta, e) sto trebaju za
igru slozene zajedno. — Upotrehlava se u nase
vrijeme po primorju, n. j). mac cvije6a, mac
k|u6a, mac karata. P. Budmani. — U naj po-
tonemu znaienu stoji u ovome primjeru: Doklen
cijeli mac karata ovako ne razdijeli. V. Vucevid,
igre. 22.
1. MACA. /. hyp. macka. — isporedi mace. —
Akc. se mijena u voc. : maco, mace. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (hyp. v.
macka ,das katzchen').
a. M pravome smislu. Nut' kako ona maca
izpod nega poiiavicu izvla6i. F. Lastrid, ned.
178. Sto godi maca rodi, mise prezat sve po-
godi. V. Dosen 38'i. Dcde maca, ogrebe ga.
Nar. pjes. vuk. J, 527. Vec on lezi s macom na
popretu. Nar. pjes. marjan. 201. DoSla je maca
s macidi. Nar. pjes. istr. 2, 149. Docekade maca
vrapca na stozeru. Nar. posl. vuk. 69. ^ Sto god
maca omaci, ono sve mise lovi. 355. Sto maca
okoti, sve mi§e lovi. 357.
b. ime domacoj zivotini macaste (vidi ma-
cast) boje.
a) ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv. 38.
b) ime kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 25.
c. u prenesenome smislu, ceijece kao resa,
osobito na vrbi. — Izmedu rjecnika u Vukovu
,(die flocke der weidenbliite) das katzchen' ,(floc-
cus iulus)'. Maca .amentum'. J. Panci6, hot. .56.
Maca, Salix capraea L. fructus (Vuk). B. Sulek,
im. 214.
d. jos u prenesenome smislu, vidi u Vukovu
rjecniku : povjesma sto se izvlaci iz velikoga
vlasa cf. parmak.
2. MACA, /. hyp. Marija. — vidi kod macka.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
(u vojvodstvu) hyp. v. Marija. cf. Mara. Prosio
sam PiroSevu Macu. Nar. pjes. vuk. 1, 631.
8. MACA, /. hyp. matica (pcela). — Akc. se
mijena u voc. maco. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (kad se roj hvata ili
saderuje u kosnicu, onda se vifie: „Sjed', maco!
sjed', maco! sjed', maco! sjedoh i ja"). Sjed',
maco, sjedoh i ja. (Govori onaj koji ustav|a roj,
i govoredi to kao sjeda). Nar. posl. vuk. 286.
4. MACA, /. pielina }ubica, isporedi 3. maca.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(trava §to se nom mazu kosnice kad se roj stresa,
vide matifinak). Matifinakovo brSce, dobiva se
od mati6naka, a kaze se i matocina i maca , Me-
lissa officinalis L.'. D. Popovi(5, poznav. robe.
271. Maca (Sab)ar), tupha (Vujici6), Melissa offi-
cinalis L. (Vuk). B. Sulek, im. 214.
5. MACA, /. brdun, vise grozdova na jednoj
lozi. (u Hercegovini). ^. Stojanovi6. — Od xviii
vijeka. DoniSe jednu macu, aliti prut od loze,
punu grozdja zrila. And. Kaci6, kor. 86. U loze
prut §to se u rezanu ostavja pri glavi, da rod
nosi. M. Pavlinovi6.
6. MACA, /. u brodu motka koja stoji povrh
i podnu jedra da ga drzi rastegnuta. M. Pavli-
novic. — Od tal. mazza.
MACACAN, to. macak. — Kao iz Sale naii-
iieno od 1. raaca, ili bo(e od macan. — U nase
vrijeme. Noga (mdf.ka) pita domaiine: „Mac ma-
cane, macacane, kak^a ti je nevojica, te si setan
neveseo?" AT govori macacane: „Kako ne6u
setan biti . . .?" u Vuk, iiv. 10-11.
MACAGRABUN, m. Scorpio europaeus. ispo-
redi a-ko i oznafiuje sasma nesto drugo: ,ma-
caklin' = (Hemidactylus verruculatus' (G. Ko-
lombatovi6, pesci), ,mazaklin' = ,H. verrucu-
latus (S. Brusina, nar. crt. dio dr. str. 26) i
,macikli6' = ,Lacerta oxycephala Schleg.' (G.
Kolombatovi6, mam., anf. e rett. d. Dalm. str.
24). — na Bra6u. A. Ostojid. — Jamacno je
rijec tuda, ali je nepoznato postane; tako je i
za druge rijeci u kojijeh je prvi dio maca-.
MACAKLICA, /. Gecko fascicularis L., neka
zivotinica. — isporedi macagran. — U Belinu
rjecniku: ,ta,rantola, serpentello simile alia lu-
certola, di piii colori' ,stellio' 722l>; u Stuliccvu:
macaklica, zvijer, tarantola, animale' ,stellio' iz
Belina; u Voltigijinu: , tarantola, tarantella' ,ta-
rantel'.
MACAKLIN, m. Hemidactylus verruculatus,
neka riba. G. Kolombatovid, pesci. 29. — ispo-
redi macagran.
1. MACAN, m. hyp. macak. — isporedi ma-
cacan. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (vide [hyp. v.] macak) s primjerima iz
nargdnijeh pjesama: Al' besedi bratac macan.
— Sto je tebi, bratac macan? — Nega pita do-
macine : „Mac, macane, macacane!" u Vuk,
ziv 11.
2. MACAN, m. ime domacijem zivotiinama (ma-
caste boje).
a. jarcu. Oraovac, Bosna. D. Hire.
b. ovnu. Oraovica, Bosna. D. Hire.
C. volu. F. Kurelac, dom. ziv. 25.
3. MACAN, m. prezime ili nadimak muski. —
XIV vijeka. Ded mu Stanislavb Macanb. Dec.
hris. 74.
MACAU, tn. vidi cipo. L. Zore, rib. ark. 10,
31. — Ne znam postana; ili je po boji (vidi
macast), ili je tuda rijec (isporedi franc, ma-
quereau, vrnut, sku§a).
MACARUO, macarula, m. vidi znacene u Vu-
kovu rjecniku. — isporedi macin, tintilin. —
Nepoznata postana, jamacno tuda rijec. — li
Belinu rjeSniku: (gdje ima drugi akcenat u gen.
sing, macarula) ,spirito famigliare' , daemon fa-
miliaris' 701*; u Stulicevu: ,folletto, spirito aereo'
, genus spirituum qui quasi ludentes in aere fin-
guntur' (iz Belina); u Vukovu: (u Boci) dijete
koje umre nekrsteno, pa poslije (kao sto se pri-
povijeda) u grobu ozivi i iz groba kasto izlazi
i malu djecu mu6i i davi. Kazu da macaruli
no6u idu u drustvu, i svakome navrh glave gori
mala svjedica, a oni pjestu rukama i podvikuju.
[cf. maciruoj.
MACAST, adj. onake boje kao §to je macka
(ne znam, misli li se na poredivane boje na pru-
tove, ili na osobite boje, n. p. crnu i zutu). —
U nase vrijeme, a izmedu rjednika u Vukovu
(n p. krava ,katzenfarbig' ,coloris felini'). Na
neg' mece mrke mededine . . . i macaste jo§te li-
sidine. Nar. pjes. marjan. 21. Vo macast. Vuk,
rjefin. kod macoiia. Krava macasta. kod macuja.
MA.CA§, to. (oko Velike), kvasilica za kosu,
macilo. S. Ivsi6.
MACAT, adj. macast (^). „Na po muSko na po
zensko nade se i kozle macato". M. Pavlinovid.
MAGAUKNUTI, macauknem, pf. teSko uda-
riti ili posjeci. — U narodnoj pripovijeci nasega
vremena. Oovek, kad vidi medu (mededa), trgne
sabju, pa ti svoga medu macaukni to odovud to
odonud. (Ne znam ko je zabHezio; u istoj bi-
lesci stoji da se govori i macauknuti se (rejlek-
sivno ili reciproino?)).
MACAVARE, Macivara, /. jj/. ime selu u Ru
dinama. (Ne znam ko je zabilezio).
MACE
345
2. MACKO, b.
MACE, /. vidi 1. maca. — Ake. se mijena u
voc. mace. — D Dubrovniku od xviii vijeka.
Doce mace na salatu. (Z). Poslov. danic. Ne6e
mace gera. L. Zore, rib. ark. 10, 347. Do6 ce
mace na tigance. (Poslovica u Dubrovniku). P.
Budmani.
MACEDONIJA, /. vidi Macedonija. — Od xvi
vijeka; u juznijeh pisaca po mletackome dija-
lektu, u sjevernijeh po nemackome jeziku. Ere
onim od Macedonija i Ahaje videlo se jest uci-
niti. Anton Dalm., ap. 20t>. U Macedoniji biv
Nektenab velik od Macedonan mnise se da
bude. Aleks. jag. star. 3, 223. Aleksander, kra|
od Macedonije. F. Glavinid, cvit. xiv. Ide u
Spaniju, u Asiju, u Macedoniju. 207^. Arba-
nija, Macedonija ... I. Anci6, ogl. 112. teto
hoce ufiiniti ve6e tuzna Macedonija? P. Posi-
lovic, cvijet. 54. Ki se uvuce Macedonije u
dobar dio. J. Kavanin 242^. S Aleksandrom od
Macedcnije. M. A. E,e}kovi6, sat. 64^.
MACEDONSKI, adj. koji pripada Macedo-
niji. — Od XVIII vijeka. Grdi kraj Filip mace-
donski. J. Kavanin 241'\ K Filipu kra|u ma-
cedonskom. V. Dosen 249a'. Macedonsku koji
krunu nosi. 44t>. Macedonski Aleksander. M.
A. Eelkovic, sabr. 32.
MACEDONANIN, m. covjek iz Macedonije. —
plur. Macedonani. — xvi vijeka. U Macedoniji
biv Nektenab velik od Macedonan mnise se da
bude. Aleks. jag. star. 3, 223.
MACEl^, m. ime dvjema selima u Hrvatskoj u
zupaniji varazdinskoj. RazdijeJ 91. 95. — Ne
znam, glasi li ovako po kajkavskome govoru, t. j.
jell gen. Mac^a; onda bi uprav bio nom. Maca|.
MACENE, n. djelo kojijem maika mad Hi
se maci. — Samo u Vukovu rjecniku^: ,das werfen
(von der katze)' , partus felis'. — Nije dobra
rijec (trebalo bi da je macene), te jamacno s toga
nije je Vuk napisao u drugome izdanu.
1. MACIC, m. vidi macaruo i maciruo. — Od
xvji vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalimi (macic,
hudoba koja nocom pla§i ,folletto' ,spiritus im-
probus') gdje se naj prije nahodi, u Belinu (,spi-
rito famigliare' , daemon familiaris' 701*), u Vol-
tigijinu (grijeskom macid ,folletto, incubo' ,alp,
trut'). Macid, dusa nekrstena djeteta koje se po-
vampiri. Slovinac. 1880. 87.
2. MAGIC, m. preziwe. — xiii vijeka u Istri.
Filip Maci6. Mon. croat. 3. (1278).
MAGICEV TABAK; m. Lycoperdon bovista
L. — na Bracu. A. Ostojic.
MACIKLIC, m. vidi kod macagran. — ispo-
redi macaklica.
1. MACILO, m. ime jarcu. F. Kurelac, dom.
5iv. 38.
2. MACILO, n. (,u Saptinovcu), kvasilica za
kosu, maca§. S. Ivsid.
1. MACIN, adj. koji pripada maci (vidi 1.
maca). — Od xviii vijeka.
a. uopce. Macin porod za mi§im gleda. V.
Do§en V.
b. macina triva, neka bf{ka, vidi u Vukovu
rjecniku: ,der gemeine baldrian' , Valeriana offi-
cinalis [L.]'. — Macina trava, osytriphylloii (Vu-
ji6i6>, Valeriana officinalis L. (Vuk). B. feulek,
im. 214.
c. mAcino zlato, neka ruda, vidi u Vukovu
rjecniku: (u Vrscu) vide zmajeve otresine. —
Ostaje samo 6 rije6i (t. j. ,krecav, salutakak, ma-
cino zlato, prva6a, trepe|ka' i ,ka6ka') za koje
ne znam, dali se govore joste gdje osim Vrsca.
Vuk, pisma. 77.
2. MACIN, adj. koji pripada maci Hi Maci
(ne znam upravo koja je rijec maca, ali vaja da
je ime, te ne znam jeli musko Hi £ensko, isporedi
3. Maca). — Od xvi vijeka. Grgur Macin zet.
Mon. Croat. 205. (1513). — I kod mjesnijeh imena
u Srbiji: a) Macin Branik, mjesto u okrugu po-
zarevackome. Niva kod Macina Branika. Sr. nov.
1861. 29. — b) Macin Grob, mjesto u okrugu
biogradskome. Niva kod Macinog Groba. Sr. nov.
1872. 797.
3. MACIN, m. ime ovnu (macaste boje). F. Ku-
relac, dom. ziv. 32.
1. MACINAC, macinca, w. neka bijka, vaja da
je Paeonia officinalis L. — Na jednome mjestu
xvii vijeka. I macinac gorko ze|e rodi bozur
cvit gizdavi. D. Barakovic, jar. 24.
2. MACINAC, Macinca, m. ime selu n Medu-
murju. (kajkavskij Macinec. Schem. zagr. 1875.
141.
MACINOVCI, Macinovaca, m. pi. mjesno ime,
vidi u Danidicevu rjecniku : Macinovbci, selo
koje je car Lazar dao Ravan ci izmedu Kucajine
i Morave. M(on. serb). 196. (1381). u S(rpskome)
L(etopisu) 1487. 4, 47. stoji ,Maxinovci'. sada
ima u onom kraju selo Makce.
MACIRUO, macirula, m. u Vukovu rjecniku:
(u Boci) vide macaruo.
mAcITI, macim, im})/. kotiti (o macki). —
Ake. kaki je u praes. taki je u impf. macah (ili
macah?), u aor. 2 i 3 sing, maci, u part, praet.
pass, macen; u ostalijem je oblicima onaki kaki
je u inf. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (vidi da^e).
a. aktivno. — U Vukovu rjecniku: ,junge
werfen (von der katze)' ,pario'.
b. sa se, refleksivno. — Znadene je kao kod
a, ali nema objekta. — Izmedu rjecnika u Vu-
kovu: , werfen (vcm der katze)' ,pario'. Macka se
maci. F. Kurelac, dom. ziv. 49.
1. MACKA, /. ime domaeijem zivotinama (ma-
caste boje?).
a. kobili. u Lici V. Arsenijevic.
b. ovci. F. Kurelac, dom. ziv. 32.
2 MACKA, /. prezime. — U nase vrijeme u
Hrvatskoj. Scbem. zagr. 1875. 229.
MACK AST, adj. vidi macast. — U nase vri-
jeme u Lici. „Kakve mu je dlake kon sto ga 'e
kupio?-* nMackast". .1. Bogdanovic.
MACKATI SE, mackam se, impf. prjati se,
gnusiti se. „Nemoj se blatom mackati". J. Bog-
danovid.
MACKE, macaka, /. pi. vidi derez. — ispo-
redi, macko. Macke, macaka, kolica, na koja se
povajuju Judi kad hoce da ih biju batinama, ili
klupa takode za taj posao udesena. S. Nova-
kovic. Na mackama su bili j.ude. M. D. Mili-
cevi6, opst. 3 1. Po vas dan spava na mackama
sa pusta nerada. M. P. Sap6ania 1, 26.
1. MACKO, m. u Vukovu rjecniku : vide derez.
— isporedi macke. — 3Ioze biti da je od mag.
mack6, ime sto se daje medvjedu ili magarcu ili
zdrebetu, isporedi i 2. macko.
2. MACKO, m. ime domaeijem zivotinama (ma-
caste boje), vidi i kod 1. macko.
a. jarcu. — U Vukovu rjecniku : (u Grbju)
,ein bocksname' ,nomen capro indi solitum'.
b. konu. — Od XVII I vijeka. Mane u noj rid
i macko trpi. J. S. Re^kovi6 66. Macko, ime
2. MAGKO, b.
346
MAC, 1, a.
konu. u Lici. V. Arsenijevic. Macko, kon.
Bruvno. Bastaj, Daruvar. D. Hire.
MACLOJEV16, m. prezime, vidi u Danicicevu
rjecniku : Maclojevicb ,Miksa Maclojevidb knezb
zrbnovnicki* 1442. (Spom. sr.) 2, 106.
MACNUTI SE, macnem se, pf. hyp. maknuti
se. — U nase vrijeme u Lici. „Dok se ja mac-
nem i macnem, vidices, kako 's ti za mnom gle-
dati^. J. Bo>?danovic.
MACO, /. (?) ime kravi. — U nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovid.
MACOL, m. prezime. — xvm vijeka. Gospo-
dinom Macolom. Mon. croat. 7. (1278).
MACOL A, /. gvozden bat kojijem se tuce u
avrdao minarski. — U nase vrijeme u Lici. J.
Boffdanovic. — isporedi macula.
MACONA, m. vidi u Vukovu rjecniku: vo ma-
cast ,ein katzenfarbiger ochs' ,bos colons felini'.
— U nase vrijeme. Hal, macona, zekona! Nar.
prip. bos. 1, 56. Govece koje je dobro i same
po glavi zuto. Zbor. za nar. ziv. i ob. 1. 310.
— Ime volu. J. Bogdanovic. D. Trstenak. D.
Hire.
MACONICA, m. (?) dem. macona. J. Bogda-
novic.
MACOVAN, m. ime macku. F. Kurelac, dom.
ziv. .50.
MACOVKA, /. ime ovci (macaste hoje?). J.
Bogdanovic. D. Trstenak.
MACUKA, /. nekakva zivcana bolest, tal. mal
mazzucco. — U Mikajinu rjecniku: macuka, ne-
moc ,male mazzucco' ,catalep3is'.
MACUKAN, macukna, adj. malen (0 djetetu),
vidi: Maeukni ,der kleine'. J. Bogdanovid. i
kao supstantiv. „Macukan ie on svojoj rodi"
rece majka svom malom sincidu. J. Bogdanovi6.
— Kao ipokoristik od mao, malen. — U nase
vrijeme u Lici.
MACUKAT, m. prezime, jamacno tal. Mazzuc-
cato Hi Mazzuccati. — xvm vijeka u Dalmaciji.
Va§ ponizeni sluga Petar Macukat. P. Macukat
3. Macukatom Jozafata sveti zivot (zddt je). J.
Kavanin 127b.
MACULA, /. kao korac, osobito ako je vas
drven. — Od tnl. mazzuola. — U Dubrovniku
od XVI vijeka. Macula 6e rasiriti, sto ne uzmogu
stec kopiti. A. Sasin 171^. — Bob na maculu
kaze se o bobu skuhanu tako da je jos potvrdi
i svako zrno ostaje po sebi. — u na§e vrijeme
u Dubrovniku. P. Budmani. — / kao muski na-
dimak Hi prezime. — xvi vijeka. Vrati so u^opet
u Mali Stan tamo, tere 6e§ ispitat za Maculu
tada, svak vara ce ukazat; tere dodeS kada, kazi
mu vas posao. A. Sasin 105.
MACUJ^A, /. ime kravi macaste boje. — U
nase vrijeme, a izmedu rjecniku u Vukovu (krava
macasta ,eine katzenfarbige kuh' ,vacea coloris
felini). Macula, ime kravi. J. Bogdanovic D.
Trsteiiak. D. Hire. Macu|a. govede koje je dobro
i samo po glavi zuto. Zbor. za nar. ^iv. i ob.
1, 810.
MACUl^ilCA, /. dem. macuja. J. Bogdanovid.
MA CUR, m. ime muiko. — Ima samo pose-
sivni adj. Macurov u spomeniku xvi vijeka. Ma-
curov sin. Mon. croat. 276. (1575).
MACURA, m. prezime. — Od xvii vijeka. Od
mene Vuka Macure. Starine. 12, 6. (1698).
MACUROV, adj. vidi kod Macur.
MACUROVAC, Macurovca, m. ime zaseoku u
Hrcatskoj u zupaniji licko-krbavskoj. Razdijel.
32.
M ACUTE, /. pi. ime selu u Slavoniji u zupa-
niji virovitickoj. Razdije}. 139. — Isto se ime
pomine prije nasega vremena. S. Novakovic,
pom. 138.
MAC, maca, m. gladius, ensis, oruzje od gvozda
Hi nada kojijem- se probada, a (ako su mu ostre
strane) i sijede; razlikuje se od sab]e, jer nije
kriv, a od noia, jer je obicno du^i (srednega su
vijeka bili macevi dugi do 2 metra, te su se za
mahane drzali objema rukama), i jer ima oso-
bite vrste drska (vidi balcak i baoca). — -a-
stoji vij. negdasnega b. — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padezima, osim nom. i
ace. sing, mac i voc. : macu, maci ; u mnozmi
moze se umetnuti ev: maci i macevi, te osim gen.
pi. maca akcenat se ne mijena. — Rijec je pra-
slavenska (mbcb), isporedi stslov. mbCb, rus. mbht.,
ces. mec, po^. miecz (lit. mecius jamacno je sla-
venska rijec). — Po postanu je germanska rijec,
isporedi got. meki. — U rukopisu pisanome ei-
rilicom u Dubrovniku xvi vijeka nalaze se i ob-
lici bez a : Sa mci u ruci hocemo umrijeti. Zborn.
80>i. Sijecenje od mca. 82*. — Protiva pravila u
nekijeh cakavaca ima e ne a mj. b ; po mnijenu po-
kojnoga Oblaka to je s toga sto je od tudega meki
postalo i mecb i mbcb. — vidi i mec. — Izmedu
rjecnika u Vrancicevu f, gladius; spatha'i, u Mi-
ka^inu (mac, oruzje ,ensi.s, gladius'), u Belinu
{,spada, arma nota' ,gladiu3' 692b), u Bjelostjen-
cevu (mac, v. mec; (kajkavski) mec ,gladins, en-
sis'), u Jamhresicevu (mec , ensis'), u Stulicevu
(,ensis, gladius, pugio'), u Voltigijinu (,seimitarra,
spadone, stoeco' ,schwerdt'; mec, v. mac), u Vu-
kovu (,das schwert' , ensis'), u Danicicevu (mb6b
,gladius').
1. u pravome smislu.
a. uopce. K muki pripravan je cesarov
ma6 grdi. Ziv. kat. star. 1, 219. Druzi sb maci
i Sb stiti. Spom. sr. 1, 48. (1403). Porazena
macem. 1, 224. Mace, ki to zuste ticuci po
mistih. M. Marulic 57. Eazkovati ce mace u
lemise. Bernardin 3. isai. 2, 4. Raskovati 6e mace
u lemjese. N. Ranina 15*. isai. 2, 4. Prinesite
menje mac. 71". 3reg. 8, 24. Nece prohoditi
mac po drzavah va§ih. 144b. levit. 26, 6. Tadaj
se javi caru andeo drze mac u rukah. Zborn.
38b. Protiviie pogubi i mafiem smrt im da. N.
Dimitrovid 43. Ni' pravo, evite moj, ma mila
gospoje, u ruei u jednoj dva mada da stoje. D.
Ranina 26b. Leha i Kraka ubi u jedno, macem
prode oba hrlo ... I. Gundulid 410. Priko crna
mora doni Osman sabju vrh Krstjana, priko crna
mora goni sad krstjanski mad Osmana 421. Hti
se nabost na mac sama (Tisbe). J. Kavanin 7*.
Ki jazikom, perom, madem veoma su slavni bili.
106b, Klobuk mao, mac do nogu. 173''''. Madom
i stitoru oruzan. F. Lastric, test. 20a. Ide§
k meni s macem i kopjem. 20b. Isde da mogu
naredbenici pri sebi mad uzdrzati. I. Zanidic
105. Nejma kopja, niti mada. V. Do§en 10b.
Ubojstvo se madem dini. 86*. Pokornoga mad
ne side. 123b. Mnoge madi pogubiSe. 175*. Ne
odluka ter izkopa kriz Isusov vele tezki i Da-
vidov mad vitozki. And. Kadic, razg 17b. Via
dislav ubojica za vederom ugleda svetoga Vla-
dimira s madem u ruei. 35. Nego zvede sabje
i kadare, bojna kopja, madi i angari. I26b. Pak
mu daje dva mada jeduaka, oba mada jednoga
kovada. 241b. Nojmadu sabaja, mada. kor. 152.
Koji u svomu vladaiiu dopustaju, da se pozivju
na mad. Ant. Kaddid 298. Naskado nepraveduo
MAC, 1, a.
347
MAC, 1, c, c).
s ma6em za ubiti ga. 448. Ne imadu potribu ni
od ma6a krvnika. Grgur iz Varesa 102. Ufatite
mladu momu, mjerite joj kosu s macem ; ako
bude duz' od maca, bide meni draga |ubi; ako
bude supro6 maca, bide mene mila snaha Nar.
pjes. vuk. 1, 337. Zedno momce gorom jezdi-
ja§e, od jada se na mac naslonase. 1, 416. Tri
puta je pasom opasao, a cetvrtom od maca kaiSom.
1, 417. Krajeve ga dofiekase sluge na maceve i
na kop)a bojna. 2, 113. Na mac o§tru sab|u
docekao. 3, 11.5. Da mi ovde vatru nalozimo
od pu§aka nasijeh kundaka, od maceva nasijeh
noznica. 3, 420. Kom je kuca divan-kabanica,
mac 1 puska i otac i majka. 3, 463. Zveketane
maca i kadara. Nar. pjes. juk. 149. Zviznu bura
kano mac u zraku. Osvetn. 1. 2.
b. s nekijem osobitijem pridjevima, koji hi
opredijelili, osobinu Hi vrstu maca, ali se neki u
pjesmama upotrebluju uopce o svakome rnacu.
a) 0 macu uopce u pjes mi.
cut) bridak (britak), ostar (ostar), vidi
jos primjere kod bridak i ostar Da otmanska
teska sabja pod tvijem britkijem mafiem puce.
I. GunduUc 314. Britkijem madem zne zivote.
446. Mac britki ,spada ben affilata' .gladius
acutus'. A. d. Bella, rjecn. 692^. Britki mac
krvavi. V. Dosen 59'\ Da mac britki u noj
(ruci) sine. 70b. I kazu im britke mace prited.
125a. Pordade britki maci. 228b. Ma kano ti
britki mac u ruci. Osvetn. 1, 25. — Predane
ostra ruci mada. J. Kavanin 571b. Naj ostriji
macevi. J. Bajid, pouc. 1, 32. Stade zveka
oStrijeb maceva. Nar. pjes. vuk. 2, 561.
bbj bojau, silan, vidi druge primjere
kod bojan i silan. Tisudu bojnijeh maca. Gr.
Palmotid 2, 93. Od poraza ostrijeh sabaj, sil-
nijeh maca. 2, 523.
cc) vidi grebostak, kovrdin, vukovac.
dd) okovan. Koji nose struke na ra-
menu, o pojasu mace okovane. Nar. pjes. vuk.
3, 25
ee) zelen (vidi). Dadose mu kop|e
ubojito i mac zelen staroga Voina. Nar. pjes.
vuk. 2, 138. Tad izvadi maca zelonoga. 2, 150.
I zeleni maci do balcaka. 2, 308
b) gorudi (gorusti), plameni (plameniti).
au) u prnvome smislu (mac od oyna)
u biblijskome jeziku. Stavi prid rajem kerubina
s macem gorudijem. M Orbin 23. Andeli de
na dvije strane gorustima britkim' macim od
ovaca zle kozlane zavrnuti. J. Kavanin 564b.
Postavi pred vrtom Edemskim heruvima s pla-
menijem macem D. Danicid, Imojs. 3, 24.
bb) u pjesmama, u prentsenome smislu,
0 ohicnome macu, Hi po tome sto se svijetli kao
ogan, Hi sto su srednega vijeka neki maci imali
oblik plamena (izmjenice nakriv^eni na jednu i
na drugu stranu). Da preskoci tri kona viteza
i na nima tri plamena inaca. Nar. pjes. vuk. 2,
147. Manu Komnen madem plamenitim. 3, 189.
c) po onome od cega je nacinen Hi cim
je nakicen, kaze se gvozdeni, zlatni, srebrni
mad ltd. A za cvijetak mac gvozdeni. J. Ka-
vanin 273b. Na pasu mu je mac zladeni. I.
Gundulid 397. Srebrn mu je mac na pasu i kon
pod iim srebrni se. 444.
(I) po velidini ima mali i veliki mac.
Mali mac ,spadetta, spada picciola' ,ensiculu3' ;
veliki mad ,spadone, spada grande' ,gladius in-
gens'. A. d. Bella, rjedn. 693*.
e) mad ostar s obje strane. — Izmedu
rjeinika u Belinu (mad objestrani, mad o§tar
s obje strane ,spada di due fila o tagli' ,gladius
ancepa' 693a). Mad od dvije strane. I. Drzid 68.
Iz usta negovijeh izlazase mad ostar s obje strane.
Vuk, otkriv. 1, 16.
f) 0 velikome macu sto se drzi u obje
ruke (vidi sprijeda). Mad od dvije ruke ,spada
a due mani' ,rhomphaea'. A. d. Bella, rjedn.
693a. Mac na dvije ruke. B. Zuzeri 108.
g) 0 nekijem osobitijem vrstama maca,
kao :
aa) mac s dva rta (samo naslikan).
Oholas turska klada u svom stitu mad dvobodi.
J. Kavanin 292a
bh) mad bezratni ,smarra, sorte di
spada con la quale s' impara di soherma' ,gla-
j dius hebes'. A. d. Bella, rjedn. 680*.
cc) mad u §tapu ,boldone, bastone,
dove e nascosto stocco o spada' ,dolo'. A. d.
Bella, rjedn. 144*.
h) go (Hi nag) kaze se o macu kad je
izvaden iz noznice (vidi go, 1, c, f)). — Izmedu
rjeeniko u Belinu (go mad , spada sfoderata' ,gla-
dius strictus' 693a). Stupise s golima mafi. A.
Kanizlid, kam. 142. Cete vojnidke s golim maci.
362. Z golim madem. And. Kadid, kor. 97. —
Zapovidje da se bude nag mac donijeti. A. Gu-
cetid, roz. jez. 293.
c. kako se upotrebfava mac.
a) mac se pase (nosi objesen o pasu) Hi
nasi uopce. Ah, kraj koji u svjetlosti, ki li vitez
svim hrabreni pase s vedom destitosti sad od
mene mad zladeni ? I. Gundulid 18. Oni ki nose
kopja, pasu mace, konici su od Prusije. 438.
Mac, sred moje ki desnice vidje sjati, jer
se opasa za gospoje slobodivat, ne hitati. 413.
Mac pasati, nosit pusku. V. Dosen 107b. Pak
pripasa maca zelenoga. Nar. pjes. vuk. 8, 401.
Pripasi mad vukovac. S. ^jubisa, prip. 14. Opasan
s madem ,colui che porta spada' ,ferro subcinctus'.
A. d. Bella, rjecn. 693'i. — Ona zaman mad ne
nosi. Kateh. 1561. 51. Da nitkor ne ima nositi
maca. M. Bijankovid 105. Tko mad nosi ,spa-
daccino' ,macliaerophorus'. A. d Bella, rjecn.
693a. — Amo moze pripadati i ovo: Pod madem
,colui che porta spada' ,ferro subcinctus'. A. d.
Bella, rjedn. 693a. — Nasuprot moze se mac
otpasati. Pa otpasa dva mada zelena. Nar. pjes.
vuk. 3, 468.
h) mac se vadi, trze, potese itd. (iz noz-
nice). Izvadili bi mad. B. Kasid, fran. 121. I
sto maca izvadili suprod jednoj samoj ruci. I.
Gundulid 411. Ako i na te mad povadi. I. Iva-
nisevic 222. Mad izvadi, i Odriske vojske obori.
J. Kavanin 212b. Negda i iSpani mac udije svi
vitezi van vadahu. 337a. Slugu koji slobodno
povadi mad i priside pojas cesaru. J Banovac,
razg. 155. Vojnik mad desnom izvadi. F. Lastrid,
test. 201a. Tad s' u tami madi povadise. Nar.
pjes. vuk. 2, 561. Nemoj, Stevo, mada povaditi.
3, 307. A madeve ostre povadise. 3, 459. —
Tvoje ime glased kako bisan od Juvena od po-
raza trgnuv mada sa pojasa zapovrne ovu pisan.
A. Cubranovid 158. Mad prama sebi da tko
trgne. V Dosen 180b. Svaki britki mad iztrze.
293b. On potrze mada zelenoga. Nar. pjes. vuk.
2, 449. Trze mada Gluvac Mihailo. 4,' 271. —
I poteze maca zelenoga. 2, 603. On poteze maca
zelenoga. 4, 18. — 6ime mad svoj britki podira.
D. Eanina l37b. — Suknuti mad ,zucken' ,stringo'.
Vuk, rjedn. kod suknuti.
c) nasuprot prema b) moie se mac po-
vratiti Hi staviti u noinicu. Povrati mad tvoj
u noznicu. L. Terzid (B. Pavlovid) 22. Pa po-
vrnu mada u noznice. Nar. pjes. vuk. 3, 326.
— Staviti mad u noznicu ; postaviti mad ili noz
u noinicu .ringuainare o infoderare, inteso di
MAC, 1, c, c).
348
1. MACAN
spada o coltello' ,ensem reducers'. A. d. Bella,
rjecn. 623*.
d) slicno je znacerie kao kod h) kad se
kaze da se uzimfe mac itd. Hi da je ruka na
macu Hi mac u ruci. Vbsprijemsiinb mbcb po-
bedi. Mod. serb. 155. (1857). Pojam svoj bridak
mac. P. Zoranic 33t>. Za svoj mac poseci. D.
Barakovi6, jar. 55. Da uzima mace u ruke svoje.
E. Pavii, og\. 126. Kriposno da mac prime i
vojuje. V. Dosen lia. A ma6 ruke da popaau.
56*. Scepa maca u lijevu ruku. Nar. pjes. vuk.
8, .32. — Staviti ruku na mac ,porre la mano
alia spada' .manum ensi admovere'. A. d. Bella,
rjecn. 698!*. — Pa desnicom za mac privatio.
Nar. pjes. vuk. 3, 28. U Norvegiju nit' te stavi,
gdi je ruka sved na macu. J. Kavanin 13b.
S macem u ruci ,a spada tratta' ,stricto ense'.
A. d. Bella, rjecn. 693a. _ Drugo je ovdje: Te
Eadova maca dovatio. Nar. pjes. vuk. 3, 367.
e) moze se mahati macem (mac), dizati
mac. Omahnuti se macem; omahnuti mac oko
sebe ,vibrare in giro la spada' ,rotare ensem'.
A. d. Bella, rjecn. 693^. Macem uzmauje. Nar.
pjes. vuk. 1, 108. Manu rukom i macem ze-
lenim. 2, 476. Manu macem Limun harambasa.
3, 460. — Grce mace maca zelenoga. 3, 30. —
Ne uzdvignet narod protiva narodu maca. I.
Bandulavid 4a. isai. 2, 4.
f) razlicnijem se glagoHma moze kazati:
raniti Hi uhiti macem. Od sebe ga macem osinuo,
na dvije ga pole prekinuo. Nar. pjes. vuk. 3,
311. Pa ga malo macem zavatio. 3, 30. Udari
ga macem na dovatu. 3, 471. Koji s'jece macem
bez razloga. 4, 265. Limun ga udario macem.
Vuk, nar. pjes. 3, 460. Er je utrobu britkijem
macem prikosio. A. Vitajic, ostau. 11. Nek mac
oni bludne smice. V. Dosen 110^.
g) kad ie objekat mnostvo, obratiti,
okrenuti, staviti, metnuti, poslati itd. pod ma6
znaci ubiti svakoga jednoga po jednoga. Kada
mi vas nib zbor obratimo pod mac, M. Marulic
25. Mnogo tisuc Krstjani bi pod ma6 obraceno.
Duk|anin 4. Ondi mnostvo G6ti pod mac obr-
nuse. 22. Gdi ih neprijateji na sve strane pod
mac obracahu. A. Vitajid, ist. 253. Obratiti pod
mac ,porre a fil di spada' ,interimo'. A. d. Bella,
rjecn. 643a. jur moj pod mac kraja obratili. I.
i)ordic, salt. 219. — Sve Krstjane ima pod ma6
okrenut. J. Filipovi6 1, 28*. Pribivaoce tvoje
pod ma6 okrenuti. F. Lastric, od' 254. Posla
suprot onim neharnim jednu vojsku i sve ih pod
mac okrenu. 278. Mojsije cini pobit i okrenut
pod ma6 sve zene. M. Zoricic, osmina. 114. Ono
li je silni Bugarine koji Grke pod mac okre-
iase? And. Kaci6, razg. 82a. Sve porobi i pod
mac okrene. Nar. pjes. vuk. 4, 868. — Pod mac
da se stave. M. Drzid 181. Postaviti pod mac
,porre a fil di spada' ,interimo'. A. d. Bella,
rjecn. 693*. — Nike od ni kamenem pobi§e,
druge pod mac svoj }uti metnise. Nadod. 8. Sve
pod mac medu. J. Rajid, boj. 58. — Da koga
od nih uzbudemo ove od smede naci kriva pod
Jestoki ma6 pogjemo. G. Palmotid 1, 58. Po-
slati pod mac ,porre a fil di spada' ,gladio peri-
mere'. A. d. Bella, rjecn. 698*. — :?;ensko, musko,
sve pod ma6 udari. Nar. pjes. vuk. 4, 149. -
Tako je i ovo : Vojsku mu mb6u predase. Okdz.
pam. laf. 81. — Slicno je i ovdje: ISTeko u
vojskah lirabren toli neprijate)6 f.im potla6a,
njoke od judske krvi proli treskovita izpod mafia.
I. Gundnlid 277. — / nko je objekat jedno ie-
(ade. Da se krivac pod ma6 mede. V. DoSen 69^.
— Drukiije je ovdje: Podkuditi glavu pod ma6
i umrijeti. M Divkovid, bes 87».
MACA, /. vidi macac. Maca (maca), Ononis
spinosa L. (Sabjar, Gojak). B. Sulek, im. 214.
MACAO, m. Ononis spinosa L., neka hi]ka. —
Od XVII vijeka. Koga pupakb previja. Iskopaj
macbcb gorbsky i meda s vodomb da pije. Sta-
rine. 10, 92. Macac (Sredovijecni lijek. jag. star.).
Ononis spinosa L. (Parcid) B. Sulek, im. 214.
MACAD, /. coll. kao mnozina prema mafie. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu :
(coll.) vide macidi. Javi da mu je zena rodila
troje macadi. Nar. prip. vuk.- 280.
MACADASIC, m. prezime. — xii vijeka. —
Vidi u Danicicevu rjecniku: Macadasidb, Du-
brovcanin ,Tudorb Macadasidb' xii vijeka. M(on.
serb). 6.
1. MA6aK, mdcka, m. Felis catus L. (mas),
musko od macke, vidi macka. — Akc. se mijena
u voc. : macku, macki, i u gen. pi. macaka. — Od
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,gatto, aui-
male domestico noto' , catus' 338t>) ; u Bjelostjencevu:
(kajkavski) macek, macka , felis, cattus 1. catus,
animal muriceps' ; u Jambresicevu {vad^cek , cattus'),
u Stulicevu (,gatto' ,feles'), u Voltigijinu (,gatto'
,kater'), u Vukovu (,der kater' , catus, felis mas').
a. u pravome smislu. Ako mu je gospodin
macak, pogladi mu usov. Pril. jag. ark. 9, 189.
(1468). Prevrgose se niki u lava, niki u macka.
F. Glavinid, cvit. 17". Vrani, mune, divji
macki ... J. Kavanin 409'\ Sad perjate digne
kao macak usi. A. Kanizlid, roz 7. Kad macka
kod kude nije, onda se misi vesele Nar. posl.
vuk. 119.
b. u prenesenome smislu, o drugijem zivoti-
nama.
a) neka morska riba, vidi kod madka. —
U Viikovu rjecniku : (u Dubrovniku) nekaka
morska riba ,art seefisch' .piscis quidaiu marinus'
[macka ,Scyllium Cuv'].
b) neka ptica. Gak macak ,Buphus rallo-
ides'. G. Kolombatovid, progr. spal. 1880. 42.
2. MACAK, macka, m. ime nekijem bifkama
(moze biti ista rijec sto 1. macak). — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu: (kaj-
kavski) macek, drac koji Ian veze, predanica ,ca3-
sutha, cassytha 1. cuscuta, podagra lini', gdje se
naj prije nahodi. Macak (makiaci Alschinger,
ma9iak Visiani), des. macka (Eryngium), 1. Tor-
dylium officinale L (Visiani'; 2. Galium apa-
rine L. (Sabjar); 3. Erodium cicutarium LHerm.
(Visiani). — Madek, Cuscuta europaea L. (Bje-
lostjenac, Sv. Ivan). — Macak veliki, Tordylium
apulum L. (Visiani) B. Sulek, im. 214.
8. MACAK, m. mjesno ime.
a. selo u Bosni xv vijeka, vidi u Danicicevu
rjecniku: Madakb, selo koje je s gradom K)ucem
dao sinovima vojvode Ivanisa Dragisida kra} bo-
sanski Toma O^tojid. M(on. serb). 439. (1446).
b. mjesto u Srbiji u okrugu kragujevackome.
Niva pod Macak. Sr. nov. 1873. 823.
MaCaLAR, m. vidi u Danicicevu rjecniku:
mbcalarb, kao da je nekakav majstor, mo?.e biti
,macellarius'. ,Radoslavb mdalarb i Pribilb zla-
tarb'. (Spom. sr. 2,) 27 (1376—1.386). — U ono
doba tr§ko da bi ovaka rijed j)(>stala od macel-
larius (vidi kimak); vi§a jc prilika da je isto sto
macar.
1. MA(5aN, madna, adj. koji pripada madu.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjeinika u Belinu
(madna zavada; madni boj ali rilt madni ,accol-
tellamento, 1' accoltellare, inteso de' gladiatori'
,pugna gladiatoria' 17al>) t u Voltigijinu (madni
,gladiatorio' ,zum fechter gehorig'). Ka mi zada
1. MACAN
349
MAGIC A, b, a).
macnu ranu. M. Vetranic 1, 24. Kojoj ranica
taj macna i srce propada. 1, 108. Ako je ra-
nica taj macna probila na dvoje meai srdacce.
2, 29. jednomb mbcnomb ranomb. Aleks. novak.
123. Obraui ju rana macna M. Divkovic, piac.
6. Udarajuci ga jabucicami macnijemi. P. B.
Baksic 114.
2. MACAN, m. ime musko. — Ima samo adj.
posesivni Macanov u spomeniku xv tnjeka. Vul-
kiaa sin Macanov. Mon. croat. 92. (1461).
MACANOV, adj. vidi kod 2. Mafian.
MACANOVIC, w. prezime. — U nase vrijeme.
Sr. nov. i.881. 1102.
MACAR, macara, m. covjek sto po svojemu
zanatu kuje mace. — U Mika^inu rjecniku: macar,
koji mace cini ,machoropeus' ; u Belinu: spa-
daro e spadajo, chi fa spade' ,opifex gladiarius'
693a; u Stulicevii: ,gladiorum opifex'; u Volti-
gijinu: ,spadajo, spadore' ,schwerdtfeger'. — lu
rukopisu xvii vijeka ima ista rijec, all inoze biti
i prezime Hi muski nadimak. Matu Macara. Sta-
rine. 11, 94. (oko 1655).
MACARE, u narodnoj zagoneci nasega vre-
tnena. Prispi care na mafiare, na pane dekane,
na sens dupore. odgonet(aj : mlin. Nar. zag.
novak. 133. — Ima i u Vukovu rjecniku: ma-
care, u zagoneci. cf. care, ali kod care nije rijec
macare nego migare. — U istoj zagoneci u Nar.
zag. novak. ima migare s odgonetlajem oci. 158,
i magare s odgonetjajem sfcupa. 216—217.
MACARNICA, /. kuca Hi ducan gdje se kuju
Hi prodaju macevi. — U Belinu rjecniku : ,spa-
daria, dove si fanno le spade' ,gIadiorum offi-
cina' 693*; u Stulicevu: ,gladiorum officina' ; u
Voltigijinu : ,spadaria, armeria' ,waffengew61b'.
1. MACE, maceta, n. dem. macka Hi macak
(mlade). — Mjeste plurala ima kolektivni sup-
stantiv macad (vidi). — Po sjevernijem kraje-
vima moze imati drugi akcenat, vidi: Mace, ma6e,
mace ,catulus felinns', pi. maceta. D. Nemanid,
cak. kroat. stud. iftg. 18. Mace, maceta. U Ora-
hovici. S. Ivsic. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,der junge kater' ,catulus
felinus'). Gledi kao mace u tice. Nar. posl. vuk.
42. Nema ni kuceta ni maceta (stamparskom
grijeskom macete). (Kad ko nema u kudi nista
zivo za gto bi mu se vajalo brinuti). 203. Pa
grlilo ko mace. M. Pavlinovid, razl. spisi. 315.
2. MACE, maceta, n. dem. mac. — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. fovadio ostro mace malo,
posice joj stotinu ovaca. Hrv. nar. pjes. 1, 194.
3. MACE, n. sing. Hi nom. pi. f. ?, ime selu u
Hrvatskoj u zupaniji varazdinskoj. Razdije}. 104.
Ma6eD0N Hi Mafiedonin, m. covjek iz Mace-
donije, tal. Macedone. Ka zatodne pogledat je
Madedone dika i lipos. G-. Palmotic 2, 300.
MACEDONIJA. /. vidi Macedonija, ia/. Ma-
cedonia. — Od XVI vijeka u pisaca Dubrovcana,
a izmedu rjecnika u Mika]inu (Macedonija, dr-
^ava , Macedonia') i u Belinu (^Macedonia, regione
nota' , Macedonia' 449*). Euripide spijevalac to-
liko primjen bi prid krajem od Macedonije, da
nemu casti velike fiinase. D. Ranina ivt>.
MaCeDONIJANIN, m. covjek iz Macedonije.
— isporedi Macedonanin. — U jednome primjeru
XVII vijeka. Gospodstina od svijeta prode na Ma-
fiedonijane. M. Radnic 193^.
MACEDONIN, vidi Madedon.
MA6£;D0NSKI, adj. koji pripada Maiedoniji,
vidi madedonski. — U pisaca Dubrovcana xvii
vijelc, a izmedu rjecnika u Mika\inu (,macedo-
nius"). Priko mjesta, priko sela macedonskih
upreciva. I. Gundulid 373. Macedonske uzrok
srede, Aleksandro car veliki. G. Palmotid 2, 187.
MACENE, n. djelo kojijem se ko maci, vidi
macevane, macidba. — U Belinu rjecniku: (sa
starijim oblikom macenje), scherma, essercitio di
schermare' ,gladiatura' 652=*, i u Stulicevu:
,scherma' ,gladiorum ars' iz Belina. — I u pi-
saca nasega vremena. Za uciteja macena. Zbornik
zak. 2, 327.
MACERATA, /. grad u Italiji, tal. Maeerata.
— U Mika^inu rjecniku: Maeerata, grad u Ita-
liji , Maeerata, Colonia Recinentium', i u Belinu:
, Maeerata, citta nobile della Marca' ,Macerata'
449a.
MACERNIKVE, /. pi. smokve iznutra crvene
(Rijeka), v. Macrnika. B. Sulek, im. 214 — vidi
macerninke.
MACERNINKE, /. pi. vrst smokava (crnijeh,
unutra crvenijeh). na Rijeci. F. Pilepid.
1. MACETINA, /. augm. macka. — U Belinu
rjecniku: .gattone' .felis ingens' 338^; u Stuli-
cevu: , magna feles'; u Vukovu: augm. v. macka.
2. MACeTINA, /. meso macje. F. Kurelac,
dom ziv. 50.
MACEVAC, Macevca, m. ime selu u Srbiji, u
okrugu caprijskome. K. Jovanovid 180.
MACEVACKI, adj. koji pripada Macevcu.
Macevacka (opstina). K. Jovanovid 180.
MACEVSKI, adj. koji pripada Macvi. — Od
XIII vijeka, a izmedu, rjecnika u Danicicevu (ma-
devbskyj, iz Macve). Jepiskopb Mifievbskii. Sve-
tostef. hris. 44 Vladika macevskyj. Okaz. pam.
saf. 59.
MACIG, macica, m. dem. mac. — Od xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu (macic, mali
mac , gladiolus'), u Belinu (,spadetta, spada pic-
eiola' ,ensiculus' 693*).
a. u pravome smislu. Gde mi macicem po
kantunijeh skrobudete. M. Drzid 269. Izpade mu
se vlastiti verni macic. P. Zoranid 30b. Mbcice
trbgoSe. Aleks. novak. 105. Zasto ga ne brani
macic tvoj od rane, toli ga i rani. S. Gucetid
Bendevisevid 235.
b. u prenesenome smislu, ime bi^kama i cvi-
jetu. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kajinu (macic, macin cvijet ,iris'), i u Vukovu :
(u Crnoj Gori) vide perunika, 1. — Macic, 6e§. me-
cik, poj. mjeczyk (Gladiolus), iride domestica
(Mattei, S. Budmani, omiski rukopis), 1. Iris
germanica L.; 2. gladiolo, xifio (Aquila — Bud),
Gladiolus L. — Macic vodeni, dioro, spatula
aquatica (franevacki rukopis u Dubrovniku),
Acorus calamus L. B. Sulek, im. 215.
MACICA, /. dem. macka. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mika^inu (madica, mala madka
,catulu3'), u Belinu (,gattina e gattuccia' , felis
parvula' 3381*), u Bjelostjencevu (,catulu3'), u Stu-
licevu (,exigua feles'), u Voltigijinu (,gattina,
gattuccia' ,katzclien'), u Vukovu (,da3 katzchen'
,felicula, felis parva').
a. u pravome smislu. Ned uhitit tej macice
bez rukavice. (D). Jade srbi §to domada madica
odeprja neg sto tud pas ugrize (uije). (Z). Po-
slov. danid. Madica, madka koja je dobra i ne
bjezi. Zbor. za nar. 2iv. i ob. 1, 314.
b. u prenesenome stnislu.
a) ime bijkama. Macica, 1. Phleum pra-
tense L. (Sabjar); 2. Iris tuberosa L. (Lambl).
— Macica mala, lingua passerina, centumnodia
MACICA, b, a).
350
MACITI
(Anselmo da Canali), Linaria vulgaris Mill. (Vo-
dopic). B. Sulek, im. 215.
h) nekakva skofka. Macica ,1a umpola'. L.
Zore, rib. ark. 10, 342.
1. MACIC, m. uprav dem. macak, alt znaii
uprav tiopce sto 1. mace. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinii (,gattino, figlio piccolo
della gatta' ,feli3 catulus' 838^), u Stulicevu
(,exigua feles'), ti Voltigijinu (,gattino'); u Vu-
kovu : samo pi. mafici (coll ) ,die jungen der
katze' ,catuli felini' [cf. macadj. Mnogo je ma-
6icu govedi trbuh. (D). Prvi maci6i u more
s kafiu. (D). Prvi se macidi u more medu. (Z).
Poslov. danic. Dosla je maca s macici. Nar.
pjes. istr. 2, 149. Gnavi macice. (Kad ko rdavo
svira u gad|e). Nar. posl. vuk. 43. Prvi se ma-
cici u more bacaju. (U Eisnu). 260. Bolestan
bi se covjek svaki dan prenosio kao macka s ma-
6i6ima. S. ^ubisa, prip. 99.
2. MACIC, m. dem. mac. — Akc. se niijena u
gen. pi. macica. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (kajkavski mecid, mali mec
jgladiolus, ensiculus') i u Stulicevu (,ensiculus').
— U prenesenome smislu kao ime hHkama, ispo-
redi macic. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (macid
vodeni, trava ,achorus'). Macid, des. m.ecik, po}.
mieczyk (Gladiolus), 1. Iris germauica L. (Al-
schinger, Vuk); 2. Iris tuberosa L. (Lambl). —
Madid vodeni, 1. Acorus calamus (Stulli); 2. Iris
pseudacorus L. (Alschinger). B. Sulek, im. 215.
3. MACI6, in. vragulid, tal. folletto, nosi cr-
venu kapicu, moze se stvoriti zmijom, kudkom
itd. Slovinac. 1880. 389. — vidi macaruo, i oso-
bito 1. macid.
4. MAC16, m. prezime. — U nase vrijeme.
Mihajlo Madid. Eat. 388.
MACIDBA, /. macevane (nauka, vjezbane). —
U pisaca nasega vremena, i u Sulekovu rjecniku
(jfechtkunsf ). Preporucuje mladidem vjezbane
madidbe. M. Pavlinovid, rad. 134.
MACiJA, /. macevane, macidba. — U Belinu
rjecniku: ,sch6rma, essercitio di schermare* ,gla-
diatura' 652*, i u Voltigijinu: ,scherma' ,fecht-
kunsfc'.
MACIJAK, m. vidi macjak.
a. isto sto madjak. M. Pavlinovid.
b. vrsta bijele zemje u kojoj ima pijeska.
M. Pavlinovid.
C. vrsta stijene masti poput macijaka. M.
Pavlinovid.
MA6iJI, adj. vidi madji. — Izmedu rjecnika
u Stulicevu (,ad feles spectans'). — Kod imena
zivotine (nocne pticej. Madija glava ,Bubo ma-
ximus'. G. Kolombatovid, progr. spal. 1880. 11.
— I kod mjesnijeh imena : Madija Draga. §em.
prav. 1878. 76. vidi Vuckovidi gorni. — Madija
Stijena, selo u Srbiji u okrugu topli6kome. Ma-
dija Stena. M. D. Milidevid, kra}. srb. 392.
MACIKA, /. deS. medik, po}. mieczyk, Gladi-
olus segetum Ker. (na Cresu). B. Sulek, im. 2l5.
MA(5lL0K, m. mjesno ime. — Prije na§ega
vremena. Madilokb. 8. Novakovid, pom. 138.
MA61LOVE RUPE, /. pi. mjesno ime. a-
sinji mj. negda§nega b. — xiv vijeka. — vidi u
Daniiicevu rjecniku: Mbdilovb, planini je Ho-
rugvici ifila meda ,na Mdilove Eupe'. G(la8nik).
15, 296.
1. MACiN, adj. vtdi madji. — U jednoga pisca
naiega vremena. No se ne nade mifia da se pri-
makne vratu madinu. S. l^jubiSa, prip. 48.
2. MACIN, adj. vidi madin cvijet. — U Mi-
kajinu rjecniku kod macic. — Postaje od mad.
3. MACIN, m. neka riba, Acantbolabrus pal-
loni'. G. Kolombatovid, pesci. 17.
4. MACIN, m. ime mjestu u Pojicu. — xvi
vijeka. Na Madinu (dodano od izdavaoca : Danas
se zove Macin i lezi medu Tugari i Naklicami).
Stat. po}. ark. 5, 263.
1. MACiNA, /. augm. macak. — U Belinu
rjecniku: ,gattone' ,felis iugens' 338b; u Stuli-
cevu: , magna feles'; u Voltigijinu: ,gattone' ,ein
grosser kater'.
2. MACiNA, /. augm. mad. — Akc. se mijena
u gen. pi. madina. — Izmedu rjecnika u Belinu
(,spadone, spada grande' ,gladius ingens' 693*)
gdje se naj prije nahodi, u Stulicevu (, ingens
ensis'), u Vukovu (augm. v. mac). Istrgne ma-
dinu. D. Obradovid, Ijasne. 284.
3. MACINA, /. vidi macijak, c. M. Pavlinovid.
4. MACINA, /. ime selu u Srbiji u okrugu to-
plickome. M. i>. Milidevid, kraj. srb. 392.
1 MACINA C, madinca, m. ime bUkama. — Od
XVI vijeka (vidi u Sulekovu imeniku), a izmedu
rjecnika u Stulicevu < madinac, cvit ,iris sil-
vestris'). Uzmi korena od madinca. J. Vladmi-
rovic 11. Madinac vari. 39. Soka od korena
madinca. 47. Madinac 'macinaci Anguillara,
macjnac u mletadkome rukopisu), efemeron, ireos
(mlet. rkp.), iris (Anguill.), iride domestica (S.
Budmaui), gladiolus (a similitudine foliorum
(Ang., Durante, Pizzelli, Aquila — Bud), xio (Kuz-
mid, Aquila — Bud), iris silvestris (Stulli), Iris
germanica L. (Visiani) ; 2. Gladiolus communis
L. (Visiani, Vodopic) ; 3. Gladiolus byzantinus
Mill. (Visiani) ; 4. Acorus calamus L. ( Bartu-
lovid). — Madinac divji, xiride (u sinskome ru-
kopisu, Durante), Iris foetida Pers. — Madinac
krivi (Anselmo da Canali), Madinac lazni, (prema
lat.) acorum falsum (Durante), Iris pseudacorus
L. — Madinac mali, iris sylvestris minor (Du-
rante), Iris graminea L. — Madinac vodeni (ma-
cina9 mlet. rkp.), acorus, spatula, gladiolus (mlet
rkp., xiride, spatula fetida (Kuzmid, Anselmo
da Canali), iride (sin rkp.). Iris pseudacorus L.
(Visiani). B. Sulek, im. 215.
2. MACINAC, madinca, m. neka riba, Cepola
rubescens. G. Kolombatovid, pesci. 15.
MACINCI, Madinaca, m. pi. mjesno ime. —
XIV vijeka. — vidi u Danicicevu rjedniku: Ma-
dinbci, kao da je bilo selo s kojim je medilo selo
jSenani': ,3 Madinci'. G(lasnik). 15, 276.
Ma6in6iC, tn. prezime. — U narodnoj pjesmi
nasega vremena. A drugo je Madindidu Marko.
Nar. pjes. juk. 453.
MACINOVAC, madinovca, m. neka bilka. —
isporedi madinac. Madinovac, irido salvatica (u
visovadkome rukopisu). Iris germanica L. B.
Sulek, im. 215.
Ma6inSKI, adj. koji pripada Madincima. —
XIV vijeka. — vidi u Daniiicevu rjedniku: ma-
dinbskyj, sto pripada Madincima: ,Otb madinbske
mede'. G(lasnik). 15, 276.
MACINEVi6, m. prezime. — xiii vijeka. —
vidi u Danicicevu rjehiiku : Madiiievidb, vlastelin
dubrovadki ,P6trb Madinevidb' u vejem vijedu
1253. M(on. serb). 40.
MACITI, madim, impf. maciti. — U jednoga
pisca naiega vremena. /ten& rada, krava se teli,
ovca mladi, kobila 2drijebi, madka madi. S. ]^u-
bifia, prid. 105.
MACITI SE
351
MACKA, 2, b.
MACITI SE, macim se, impf. boriti se ma-
cetn, macevati. — U Belinii rjecniku: ,schermire,
scrimare' ,digladior' 652*.
MACIV^E, n. ime nivi. Kupciua dona. D.
Hire.
MACJAK, m. macja pogan. — isporedi ma-
6ijak. — U Vukovii rjecniku: ,der katzendreck,
koth' ,stercus felinum'.
MACJI, adj. koji jiripada maikama (uop6e, i
mackimn). — isporedi maciji. — Od xvu vijeka,
a izmedu rjecnika u Belinu (,gattesco' jfelinus'
338b), u Voltigijinu (,gattesco' ,vom kater, oder
von der katze'), u Vukovu (.katzen-' ,folinus').
a. u pravome smislu. U prilici macjoj. M.
Divkovi6, zlam. 95. Konsko meso jimo, i pasje
i macje. I. Zanotti, skaz. 21. Knez knezuje, ko
da i caruje; al' macjega do potaje trka. Osvetn.
1, 68.
b. M pirenesenome smislu. Maca-dlaka, vidi:
Kada bolu nokti, onda kazu, da je maca-dlaka i
trudovi. Zbor. za uar. ziv. i ob. 5, 129.
c. kod imena bijaka. Macji grob ,Carpinus
orientali3 Lam.'. J. Pancic, flora knez. srb. 628.
— Maciji majoran ,der katzeiigamander' ,teucrium
marum'. G. Lazi6, ist. 139 — Macji rep, izmedu
rjecnika u Vukovu: ,katzenzahl, [tannenwedel]'
,Hippuris vulgaris [L.]'. Macji rep ili macica
jPhleum'. Flora croat. 1220 — Macje selzi, crivca,
macji selzi (,Agallis, Auricula muris'i. Zbor. za
nar. ziv. i ob. 5, 68. 69. — Macja djetelina (Sab^ar),
V. Djetelina macja. — Macja karfulica, Corydalis
Dec. (Sab|ar;. — Macja meta, Nepeta cataria L.
(mletacki rukopis), v. Meta macja. — Macja
muda, rus. kotobh My^yiuKu (Trifolium arvense),
ces. kocmoudek (Valeriana celticai, Tordylium
apulum L. (Visiani). — Macja noga, Trifolium
arvense L. (Sabjar). — Macja trava, cattaria
(Bjelostjenac), erba gatta (visovacki rkp.\ Ne-
peta cataria L. — Macje mudo, vrst vinove loze
bijela grozda (u Dalmaciji, Danilo). — Macje
oci, Gentiana cruciata L. (u Istri). — Macje zeje,
(prema tal.) herba gatta (Bartulovic), Nepeta ca-
taria L. — Ma6ji cvit (Durante), v. Cvit mafiji.
B. Sulek, im. 215. — Macji mud (macimut), ces.
kocmoudik (Valeriana celtica), Ficaria ranuncu-
loides Much, (u Skradinui. — Macji rep, stecha
(omiski rukopis , 1. Hippuris vulgaris L. (Vuk,
Tomaj); 2. Plaatago pilosa Pourr. (u Istri). B.
§ulek, im. 216.
MACKA, /. Felis domestica Briss., poznata
upitomlena zvijer. uprav ^iioci zensko, ali se cesto
uzimfe za cijelu vrstu, pa bilo musko ili zensko.
— U dat. i loc. sing, obicno macki, ali se na-
lazi gdjegdje i macci. — Gen. pi. macaka. - U
Dubrovniku 6 ispred k glasi s: maska, i tad se
cesce govori u dat. i abl. sing, masci. — U na-
iemu se jeziku nalazi od xvi vijeka mj. starije
rije6i kotka. — Po Miklosicevu mislenu postalo
je od hyp. Marija (vidi 2. Maca) ; Miklosic ispo-
reduje nem. mietze, i mag. macza, drdgd, i go-
vori da se cesto upotreb^ava ime cejadeta za £i-
votinu. — radi toga isporedi nem. Reinhard, ime
lisici u nemaikoj basni, od cega je postalo franc.
renard, lisica; i engl. tom-cat, macak, jack-ass,
magarac, gdje su Tom (Toma) i Jack (hyp. od
John, Ivan) imena muska. — Gudnovato je da
ima i ces. macka (macka) i macek (macak). —
U nasemu se jeziku nahodi od xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vraniiievu (, felis'), u Mikafinu
(jfelis, feles, cattus'), u Belinu : , gatta' , felis'
(treba dodati da i ovdje i kod drugijeh rijedi od
iate osnove u latinskoj rjeci mj. f ima g, Ho ne
moie biti Hamparska pogre§ka ; ali sam pro-
mislio da je bo\e popraviti) 338l>; u Bjelostjen-
cevu (vidi kod ma6ak), u Jambresicevu (,catta,
aelurus'), u Stulicevu (,gatto e gatta' , feles et
felis'), u Vukovu (,die katze' , Felis [L.]').
1. u pravome smislu.
a. uopce. Bjehu izjeli sve kolike pse, macke,
mi§e. Zborn. 77b. Nigdir misa nije cuti, tijem
se ma^ke i ne brane. M. Vetranic 1, 22 Pro-
daje se u Bnetcih pri sfetomu Zulijanu u kni-
gara ki drzi zlamen od macke. (Bernardin (1586),
vidi) Bernardin ix. Crne madke lijecu okolo po-
steje. M. Divkovic, zlam. 94 Nista ne imadise
izvan jedne maiike. I. Ancic, vrat. 147. Kada dc do
macka. (tnis) ostane od macke ufacen. M. Iladni6
263*. Da su macke jili. P. Vitezovic, kroii. 173.
Klanajuci se psu, macki, vuku. J. Banovac,
pripov. 201. Mis kod mafike. F. Lastric, ned.
71. Braniti se kakono macka. N. Palikuca 62.
Zasto macka oti izist pivca? 7. Privezat maske
za rep. Nar. prip. mikul. 28. Maska bizi, ne da
se ulovit. 29. Kad macka zacesti krhati, vaja
redi : „Svoju glavu iskrhala!'' jer misle da to
nije dobro za onu kucu. Vuk, rjecn. kod mafeka.
U ovom selu (Borovici u Bosni) nije slobodno
ime , macki' izustiti, tako da bi stranac koji bi
izrekao glavom platio, vec macku drugim imenom
zovu, n. p. ,kodela, saru^a, garu|a'. uzrok, kao
sramotan ne mogu navoditi. T. Kovacevic, bosn.
46. Sto bismo mi sami pred ocima macke kro-
jili? M. Pavlinovic, razg. 10. — Dosta cesto u
poslovicama. Sve sto se od macke rodi, sve mise
lovi. M. Drzic 307. Staroj macci mlad mi§ic.
(D). Zapovjed djevojci, a djevojka macci, a
macka repu. (D . Poslov. danic. Kiipili ste
macku u vridu. J. Kavanin 415*. Kupovati
macku u mijehu ,comprar alia cieca'. Kuca na
glasu a macka gladna ,vale per^quei che poveri
in effetto hanno fama di ricchi'. Sto macka koti,
sve mise lovi ,cioe il figlio trae 1" indole da' ge-
nitori'. A. d. Bella, rjecn. 338^. Macka luka ue
pokvari. V. Dosen 178b. Siromah ne znadise
da u macki i u Turcinu vire nije. And. Kacid,
razg. 60. De nije macke, tu i misi kolo vode.
Nar. posl. vuk. 75. Iscerao mu macku na ogak
(dosadio mu. osiromasio ga. Ugasio mu vatru u
ku6i da se macke mogu po ogaku peti?. 106.
Ko ne hrani macku hrani mise. 150. Ostaviti
macku da cuva ribu. 241. Sto macka koti, sve
mise lovi. 357. Te za macku zvono priprav|ahu.
P. Petrovic, gor. vijen. 17.
b. divla macka nije isto sto podivjala do-
maca macka nego je osobita vrsta macke sto zivi
u sumama po JEvropi (Felis catus L.), a pitoma
je, kako se misli, donesena iz Egipta. Koza difje
ma6ke. D Barakovid, vil. 262. Svi sareni kao
divle maSke. P. Petrovid, gor. vijen. 60. Macka
divja ,F6lis catus'. J. Pan6ic, zoolog. 179.
2. u prenesenome sinislu.
a. neka n'6a. Scyllium canicula i Scyllium
stellare L. B. Kosid. rad. 155, 7. — Od xvi
vijeka. Koza je opora, ka grebe ne mane neg
ma6ka od mora, kad gladis kozu ne. N. Najes-
kovid 1, 812. Morska ma^ka, riba. Zbor. za
nar. ziv. i ob. 73, 5.
b. kao ime nekijem bi\kama, jamaino po
tome Sto kad se u nih stisne cvijet sa strana,
otvori se kao toboze macja gubica. — cudnovato
je da i u ceSkome jeziku ima mdcka (ne mafika)
kao ime neke bi(ke (Eringium). Mafika, slovacki
maCek (Cuscuta), rus manoKi. (Nigella), ces.
madka (Eringium), 1. Antirrhinum majus L. (Vo-
dopid, Sabjar, u Boci); 2. Iris tuberosa L. (Vo-
dopid). — Madka zuta, Linaria dalmatica Mill.
MACKA, 2, b.
352
MACONOSAC
(Vodopid). B. Sulek, im. 216. — Careve macke
rep, vidi carev, 2, b).
C. vidi u Vukovu rjecniku: drvo krivo sto
stoji preko rudice (kod pluga).
d vidi u Vukovu rjecniku: racvasto gvozde
nasadeno na drvo, koje je prikovano pod kolima,
te uz brdo kola ustav|a, n. p. da bi se koni
mogli odmoriti.
e. vidi pijavica, skoba, skobla, klanfa. 1^.
Stojanovic. — U Vukovu rjecniku: vide [skoba]
pijavica 3.
f. vidi u Bjelostjencevu rjeiniku: zelezna
macka pintarska kum obruce na lagvu navlaci,
vulgo navlaka , lupus, canis'.
gf. vidi sidro. — Ima ovo znacene i u ces-
kome jeziku. — U Bjelostjencevu rjecniku: ze-
lezna macka ,harpago, lupus, anchora', i u Vu-
kovu: , anker' ,ancora'. [vide sidro] cf. lenger.
Macka, ime malomu sidru kojim se vade u zdenac
pale stvari. u Posavini. F. Hefele.
h. kad se cijepa trupac pa ono sto saplece
pole te ne da da se razdvoje. M Ruzicid.
MACKARA, /. loza macija, kudica za macke.
J. Pavlovic.
1 MAClvAT, m. ime selu u Srbiji u okrugu
uzickotne. K. Jovanovic 164. — Pomine se ovako
ime prije nasega vremena. Mafkatb. S. Nova-
kovid, pom. 188.
2. MACK AT, m. ime musko. — xiv vijeka.
Macbkatb z detiju. Svetostef. hris. 29.
MACKATICA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
vranskome. M. £>. Milicevic, kraj. srb. 303.
MACKI, m,. pi. mjesno ime u Hrvatskoj. a) selo
u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj . EazdijeJ. 106.
— b) selo u zupaniji zagrebackoj. 67.
MACKICA, /. dem. macka. — isporedi mafiica.
— U nase vrijeme u Lici/ „Ti si moja mala
mackica" rece majka svom macuknom djetetu.
J. Bogdanovic.
1. MACKIC, m. dem. macak. — U nase vri-
• jeme u Istri. Mackid ,catulus felinus'. D. Ne-
manid, cak. kroat. stud. 38.
2. MACK16, m. prezime. — U nase vrijeme.
Pane Mackid. Nar. pjes. petr. 1, 354 (medu pred-
brojnicima).
MACKIN, adj. koji pripada macki. — U Mi-
ka^inu rjecniku: mackin, od madke ,felinus'; u
Bjelostjencevu: ,felinu3, catulinus'; u Stulicevu:
,ad felem .spectans'. — U prenesenome smislu : u
Bjelostjencevu rjecniku : mackin med ,gummi,
gutta viscosa, ex quibusdam arboribus proliuens,
galbanum'. — neka bi(ka. Madkin grozdek, ver-
raicularis (Bjelostjouac), Sedum acre L. B.
Sulek, im. 216. — kod mjesnoga imena. Madkin
potok, mjesto u Srbiji u okrugu cuprijskome.
Niva u Madkinom Potoku. Sr. nov. 1873. 680.
MACkINA, /. augm. madak. — 1/ nase vrijeme
u Lici. „Nema ko ovu staru madkinu ubiti, ved
on nije za lov". J. Bogdanovid.
MA6kOBRK, m. (onaj u kojega su brkovi kao
u madkaj, posprdlivo ime kao prezime. V. Bo-
gisid, zborn. 17.
MA6k6dER, m. iovjek §to macke dere (guli).
— U Vukovu rjedniku: ,der katzenschinder' ,ex-
corator felium'.
MACkOJED, adj. koji jede maike. M. D. Mi-
lidevid, lot. ved. 70.
MACKOLIZA, /. ?.en3ko dejade, koje liie (n. p.
po-judu) kao madka. u Lici. V. Arsenijevid.
MACKOV, adj. koji pripada madku. — / kod
nekijeh imena bi^aka i mjesta.
a. mackov brk, vidi u Vukovu rjecniku :
,jungfer [im griinen, braut] in haaren' ,Nigella
vulgaris [Nig. damascenus L.]'.
b. madkovo iilio, vidi u Vukovo rjecniku :
jspinnenblumiges knabenkraut [spinnenblume]'
,Ophrys arachnites [L.]'.
c. Madkovo Selo, ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji varazdinskoj. Razdijej.. 79.
MACKOVAO, Mdckovca, m. mjesno ime, n. p.
a. dva sela u Bosni. a) u okrugu banoluc-
kome. Statist, bosn. 38. — b) u okrugu Tuzle
Done. 86.
b. u Hrvatskoj. Madkovac, ime po|u u Go-
mirju. V. Arsenijevid
c. selo u Medumurju. (kajkavski) Mackovec.
Schetn. zagr. 1875. 140.
d. u Slavoniji. a) selo u zupaniji pozeskoj.
Razdijej. 124. — b) zaselak u zupaniji virovi-
tiekoj. 139.
e. u Srbiji. a) dva sela u okrugu krusevac-
kome. K. Jovanovic 128 — 131. — b) mjesto u
okrugu sahackome. Niva u mestu Madkovcu. Sr.
nov. 1871. 175. — c) selo u okrugu topUckome.
M. D. Milidevid, kraj. srb. 392. — d) mjesto u
okrugu uzickome. Zabran u Madkovcu. Sr. nov.
1869. 601.
f. ovaka se mjesna imena pominu xiii i xiv
vijeka (MadbkovbCb). U Macbkovcb. Svetostef.
hris. 15. Vb meste rekomemb Madbkovbci. Da-
nilo. 116. u drugome rukopisu Mbdkovica.
MACKOVACKI, adj. koji pripada kojemu
mjestu Mackovcu. — Od xiii vijeka. I us potokt
Madbkovbdbkij. Svetostef. hris. 15. Mackovadki
i novoselski visovi. Rat. 104.
MACKOVCI, m. pi. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji varazdinskoj. Razdijej. 92.
MACKOVE, /. pi. vidi u Danicicevu rjecniku:
Madbkove, selo koje je dao car Lazar crkvi bo-
gorodicinoj u Zdrijelu branidevskom. M(on. serb).
194. (1381). iza toga imena ide ,padine', pa moze
biti da su obje rijedi jedno ime, koje bi onda
bilo: , Madbkove Padine'.
1. MACKOVIC, m. ime selu u Bosni u okrugu
travnickome. Statist, bosn. 64.
2. MA6K0VIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Longin Mackovid. Sem. prav. 1878. 84.
MACKULITI, m4ckulim, impf. ulagivati se
(kao macka). — Samo u Stulicevu rjecniku: ,far
le moine per buscar qualche cosa, per entrar in
grazia' ,palpare, palpari, blandiri'.
MACKU^ENE, n. djelo kojijem se maikuli. —
Samo u Stulicevu rjedniku :
MACMENOV16, m. prezime. — xiv vijeka. —
vidi u Danicicevu rjecniku: Madsmenovidb, do-
vjek gospodina zetskoga Durda ,Luka Macme-
novidb' 1374. (Spom. sr. 2,) 26.
Ma6NIC, m. vidi madic i madinac. — Samo
u Stulicevu rjecniku: madnic, cvit ,gladiolus'.
MaCnICI, m. ime karauli u Srbiji na granici
kru^evaikoga okruga. M. D. Milidevid, srb. 725.
MACNIK, m. u Stulicevu rjedniku: v. mado-
no§a.
MACoNOSAC, maddnosca, m. dovjek sto nosi
mad (mogu biti dva znadena : dovjek oruian
madem, Hi koji nosi svedano mac, n. p. kra(ev).
— isporedi madonoJa i madoiioSac. — U Bjelo-
stjendevu rjedniku: kajkavski modonosec ,en3ifer,
ensiger', i u Voltigijinu : ,9padaccino' ,schlager
1. ma6a, b.
n
lotterbube' (gd)e po svoj prilici nije pravo zna-
cene).
MACONO§A, m. vidi maconosac. — U Stuli-
cevu rjecniku: ,spadaccino, che porta la spada'
,ensifer'. — Tal ,spadaccino' ne odgovara zna-
ceiiu, vidi sto je kaztino kud maconosac G zna-
cenu u Voltigijinu rjecniku.
MACOE,, m. macak. V. Ilic iz Srbijo.
MaCOVOJNIK, m. megdangija, doubnjnik. —
Saiiio u Bjelustjencecu rjecniku: kajkarski meco-
vojnik na pnziv , gladiator, digladiator, duellator,
monomachus'.
MACRXIKA, /. suvrst smokve (u Primorju).
B. Sulek, im. 216.
MACT-, vidi mast-.
f. MACUGA, /. tojaga. — Jamacno od tal. mazza.
— Od XVII vijeka, a izmedii rjecniku u Mika-
jinu (macuga, tojaga ,sudes, fustis, vallus'i gdje
se na) prije nahudi, i u Vukuvu (vide tojaga
s primieruni iz narodne pjesme : Sa koi'ia ga udari
macugom). Pa dohvati macugu i stane ill biti.
Kar. prip. vila. 1868. 356.^ — I kao prezime u
nase vrijeme u Hcrcegocini. P. Budmaui.
1. MACUR, m. (ma9ur), peonia, femina, herba
lunae (,mlet. rkp.), Paeonia officinalis L. B. Sulek,
im. 216.
2. MACUR, VI. vaja da je isto sto macor. —
V jednoga pisca nasega vrcmena. Nit' je macur
kad nadrvo lava. S. Milutinovic ii Pjev. cm.
329b.
M.ACURANA, /. vidi magurana i mazurana.
— Akc. je zabi(ezen kao sto je u Vukovu rjec-
niku, all hi boje bilo maciirana. — V vase vri-
jeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: (u Boci) ,art
blume' ,flo3 qnidam [Origanum majorana L.]'; cf.
magurana s priuijcrum iz narodne pjesme: Jetr-
vama drobne macurane, Vasu svome strucak mi-
lodua, — Po putu je btjsije sadila, pokraj puta
ruze i viola, oko dvora sitnu macuranu. u Vuk,
kovc. 59.
M.ACURIXA, /. augm. macka. — U Vukovu
rjecniku : vide macetina.
MaCUROVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
D. Avramovic 208.
MACUZIXA SELISTA, n. pi. mjesno ime. —
XIV vijfka. I ot Stubla u Macuzina Selista staraa.
Svetostof. hris. 8.
MACVA, /. prijedio u Srbiji, kojemu se ne
dadu dobro naznaciti granice; ako se sad tako
eove i jcdan srcz u okr,<gu sabackome (cidi u
Vukovu rjecniku i kod mafivanski), ali je ja-
macno I'legda shvacao vise od jednoga okruga,
vidi: jMacvom' smo nazvali dec Srbije medu
Drinoiij. Savom, Koliibarom, l^igom i planinama
kojo dole dauasi'ie okrugo: vajovski od uzickoga,
a uzicki od p^drinskoga. tu su okruzi : ,vaJovski,
Sabacki' i ,podrinski'. istina, mi tacno ne znamo
dokle su bas dopirale granice stare Macvo, ali
dr/.imo da no gresimo sto ova tri okni^a sta-
vjamo pod oto jedno starin-<ko ime. M D. Mili-
dovic, srb. 3.")9. ali i u nnrodnijem pjesmama na-
sega vri-inrna dijcli se Macva od Podriiia: Dobro
6uvaj Macve i Podriria. Nar. pjes. vuk. 4, 288.
Kg ce cuvat Macvo i Podrina? 4, 297 vidi op-
Sirnije u turn'; S. Novakovic, obi. 117 — 119, gdje
se vidi da je negda bio i grad Macva po kojemu
se i cijeli prijedio prczvao. — Od xv vijcka, a
izmedu rjt'cnika u Vukaini: jedna knozina sa-
baeko naliijo (izmedu planine Cora i voda Save
i Drinp) s primjcrima iz nurodnijch pjcsaina:
Eavua Macva bijola pogaca. — U bogatoj i po-
VI
nosnoj Macvi; i u Danicicevu: kraj na Savi u
Srbiji: car je Lazar dao Ravanici ,dva panadura
u Macve' i mnoija sela. S',r). 1 otop). 1847. 4, 53,
55. (1381). U Macve trbgb Di.'brbcs, . . . i selo..,
Prbhovo i selo (Sjtadnici, selo Bosnaci, selo Trb-
stcnica i seliste pusto Konatice, solo Dobraa
Glava, selo Medojeva Reka, selo Zagrebb, . . .
solo Lu(tistbc)u, selo Stirvai, selo druga iStira,
solo treti]a Stira, selo (Pt)icarije, selo Bbtbrb,
selo Podbluzije Vlbko>a|e, selo Tisica, selo Strelci
i seliste (Razl(oje). Spom. stojan. 8. 1428 — 1429).
Vb zornju naricajomuju Macva. Dauilo 28. U
Macvi Sabac. J. Rajic, boj. 57. Ode pravo proko
Macve ravne, dokle dode seru Dmitroviei. Nar.
pjes. vuk. 2, 350. Salecese u bogatu Macva. 4,
164. U bogatoj i ponosnoj Macvi. 4, 178. Lepa
srpska zemja, kao Macva predoo izmedu Save
i Drine). M. P. Sapcanin 1, 76.
MACVANIN, m. covjek iz Macve. — Mnozina:
Macvani. — Izmedu rjecnika u Vukovu (,einer
aus Macva'). Te nakupi dvadeset Macvaaa. Nar.
pjes. vuk. 4, 275. Pripovijedaju da je knez Lazar
pitao Milosa Obilica (kad jo dosao da idu na
Kosovo): „Kamo ti, Milosu, Macvani?" Vuk.
rjecn. kod Macva.
1. MACVANKA, /. zensko cejade iz Macve.
— V Vukovu rjecniku: ,eine aus Macva'.
2. MACVANKA, /. vrsta bundeve. — Jamacno
postaje od Macva. — U Vukovu rjecniku: (u
Jadru) bijela bundeva. [vide bundeva 2].
3. MACVANKA, /. neka igra (pies). — Ja-
macno po.s<(ye od Macva. — U nase vrijeme.
Zaigrasmo i macvanku i oro i Nedagrivnu. M. P.
Sapcanin 1, 104. Macvanka, igra koja se igra
u kolu, uz sviraca. L. K. Lazarovic iz Sapca.
MACVANSKI (macvanski), adj. koji pripada
Macvi, uprav Macranima. — Izmedu rjecnika u
Vukovu (,von Macva'). Dok pojjubim kneza mac-
vanskoga. Nar. pjes. vuk. 4, 140. iSest stotina
macvanskih volova. 4, 187. Zaiskase macvanske
veprovo. Pjov. crn. 22b. U srezu macvanskom
(vidi u Vukovu rjecniku kod Macva i. K. Jova-
novic 177. — I kao prezime. Nar. pjes. vuk. 2,
655 (medu prenumerantima) .
1. MA6a,/. ]aga, mr]a, (uopce ne veliko) mjesto
sto je druge boje nego ostalo na cemu je, n. p.
kad na kakvo tkane, na hartiju itd. padne kap^a
dnige boje i ostane na onome mjestu promije-
lien a bija; cesto se shvaca kao necisto mjesto na
cemu sto je drugdje cisto. — Od tal. macchia.
— Od XVI vijeka (vidi kod c) po jii'itncjrju i u
Snjemu (vidi u Vukovu rjecniku), a izmedu rjec-
nika u Voltigijinu (,raaca' medu mac i ma6ak,
dakle stamparskom grijeskom mj. maca, a ovo je
opet pisceva pogreska mj. mada , macchia* .mackol'l,
i u Vukovu: (u Srijemu) ,die makel' , macula'.
a. u prarome smislu. Da je nika raaca tav-
nost na misecu. S. Margitic, fala. 110. Zivuci
medu |iidma, nije mogudo da so kakva mada ni
noiru jali na ruku no prilipi. E. Pavic, ogl. 290.
Podobni onima koji u samom suncu mare naode.
D. Obradovic, basne. 442. Tako da ako koju
macu na sebe primi, udi} vodom se oci-iti. D.
Rapid 56. Voda pore i ci.^ti mace naSoija tila.
A. Tomikovid gov. 152. Mada, it. ,machia', mr|a.
u nase vrijeme u Ist^ri. Nasa sloga. god. 15,
br. 21.
b. prencseno Hi metafnrlcki, a tjelesnome
smislu, kao mahana, sto gnd kvari (epotu tijela
(ne saino (afja na kuzi, sto bi bilo u pravome
smislu). Telesa od blazenijoh uzkrsnuti do bcz
nijodno made ni grubode. M. Orbin 210. Da to-
T^
Cr
rn^
^f^^^^^^'
23
1. ma6a, b.
854
MACEHA
lika lipota bude naj manom macom oskvrnena.
P. Eadovcic, ist. 17H. Ti lipoto brez mace! A.
Tomikovic, gov. 269. Svakolika lipa jesi, prija-
tejico moja, i mace u tebi ne ima. 360. Sva si
lijepa, prijetejice moja, i mace nije u tebi. B.
Leakovic, gov. .51.
c. metaforicki, u dusevnome smislu, sto kvari
(epotu duse, kao grijeh. Da budemo sveti bez
mace. N. Eanina '202''. paul. ephes. 1, 4. (Isu-
krst) koji bjese cist od svakoga natrunenja i od
svake mace. M. Divkovid, bes. 16^. Tako se
pokaju i ucine pokora ... da nikakova ma6a ni
kakova natruna ne ostane. nauk. 306^b. Zloba
u 6eladi plemenitoj vclika je maca. I. Drzic
274. Sve mace i gnusobe od grijoha izcistiti.
V. Andrijasevic, prav. 17. Sto jest u grihu
smrtnomu? — Jest troha ili maca, izbavjenje
milosti, zlo dilovanje. I. Zanotti, upit. 18. Da
ju ocisti od svake mace i ocvrnenja. S. Mar-
gitic, fala. 122. Evo ja, Gospodine, veliki gris-
nik, ubog i zao i nedostojan, idem k tebi, stu-
dencu vode zive od milosrdja, da operem sve
mace i ocistim se od sviju griha mojih. ispov.
55. Poznavase jednoga covika od svake mace
bludne cista. J. Banovac, pred. 51. Ovo sveto
i pricisto oda svake maie dite§ce. F. Lastric,
test. 43''. Ne osicajuci se ma6e svoje od pri-
stupjena. E. Pavic, ogledalo. 234. Sabravsi on
od svuda }ude pravedno i brez maie. 444. Tako
li je, svitu (= svijete), macom nepravice oba-
strti? D. Rapid 19. U kome duse nase imadu
se od svake ocistiti mace. 235. Va].a da ocisti
svoju dusu od svake mace griha. A. Tomikovid,
109. Ocistivsi ga od istoSne mace primi ga za
svoga sincica. 188. Da u nemu ni naj mane
mace i krivice ne ostane. B. Lcakovid, gov. 86.
Opere ]u od sviju griha i maca. nauk. 151.
Budud da su grisi mace dusovne. 151. Maca
koja pamet mrdi. G. Pestalic 15. Mada koja
pamet omadi. 62.
d. kisa sto feti pada, premda sunce svijetli,
te na liscu gdje padnu kapje, postanu ]age. —
vidi u Vukovu rjeciiiku: (u Dubrovniku) kao
plamenaca ili tona sto padne u malom dazdu
,starke sonnenhitze' ,sol nimius', gdje nije do-
vofno tinnaceno.
2. MA6a, m. hyp. Maksim. J. Bogdanovid.
— isporedi Mado.
MA6aHA, /. vidi madeha. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelvstjencevu (,aoverca')
gdje se naj prije nahodi, u Jambresicevii (,no-
verca'), u Vukovu (vide madeha). Daj mi Ajku
za vjernu Jubovcu, neka bude sestri inocica a
madaha mladim sestridima. Nar. pjes. vuk. 1,
576. — U onoga dijela nasega naroda koji ne
izgovara h ima ohlik mada; izmedu rjecnika u
Stulicevu (uz madeha s dodatkom da se nahodi
u pisca Babica) i u Vukovu (mada, macaa, vide
[madaha] madeha). Jer sto samo iz zemje po-
nice, ono pravu nu za mater vice, a sto sadis,
onomu je mada. J. S. Rejkovid 221. Maca malo
za pastorde mari. 221. Mada == maduha. V.
Bogisid, zborn. 383.
MACAHIN, adj. koji pripada macasi. — Samo
u Bjelostjencevu rjtiniku. .novercalis'.
MAUAHITI, macahim, impf. hiti madaha, ili
podnositi se kao macaha. — Samo u Bjelostjen-
ievu rjeiniku: macahim ,novercor'.
MACA.'-'IC, m. prezime. — xvi vijeka. Simun
Madasid. Mon. croat. 233. (1527).
MACATI, miufim, pf. naciniti macu, okalati.
— Ud tal. macchiaro. — Po primorju od xvii
vijeka (nli vidi i madavati .
a. aktivno. Kako su (zene) ocistile ruke ne
madaju aliti ne gnuse vode. M. Orbin 25. Bivsi
ih (ha^ine) on macao i izgnusio, I. Drzid 141.
b. pasirmo. Hrome i madane. Zborn. 86lJ.
U jednomu ubruscu veoma bijelu lasno se vidi
svaka madica, ma u gnusnu i macanu ne. I.
Drzid 143 Svita koja je mnogo puta madana. S.
Margitid, fala. 163.
MACAV, adj. na kojemu ima mdcd (vidi 1.
mada). — U Vukovu rjecniku: ,fleckig' ,macu-
losus'. of. mjesticav.
MA(i!AVATI, madavam, impf. madati. — Od
XVI vijeka. Ukaza da oni koji macavahu bjehu
ubozi (,mendaces ostendit qui maculaverunt
ilium', prevedeno je mendaces kao da stoji men-
dicos). N. Kanina 217^. sap. 10, 14.
MA(^E, /. pi. ili n. sing. (?) ime selu u Bosni
u okrugu Tuzle Done. Statist, bosn. 93.
MACEDOL, m. pr/'zime. — xiv vijeka. — Vidi
u Danicicevu rjecniku: Madedolb, u kraja bo-
sanskoga Tvrtka drza&e pod zakup carine ,Novakb
Madedolb' 1389. (Spom. sr. 2,) 33. 35. pisu ga
na jednom mjestu i ,Macedonb'. (Spom. sr. 1,)
18. (1399). i u carice Milice bjese carinik , Ma-
dedolb'. 13. (1398).
MACEDOMCI, Madedomaca, m. pi. ime selu
u Srbiji u okrugu toplickome. M. D. Milidevid,
kra}. srb. 387.
M.A.CEDON, m. u Danidicevu rjecniku: Made-
donb, gledaj Madedolb.
MACEDONA, /. u Danicicevu rjecniku : gledaj
Madedonija.
Ma6ed6nAC, Maded6nea, m. covjek iz Ma-
cedonije. — U Vukovu rjecniku: ,der Macedonier'
jMacedo'.
MACEDONIJA, /. Maxt^ovCa, pokrajina na
balkanskome poluotoku. ■ — isporedi Macedonija
i Macedonija. — Od xiii vijeka po zapadnijem
kraji'vima, a izmedu rjecnika u Vukovu (,Mace-
donien' , Macedonia') i u Danicicevu (.Macedonia',
cf. Madedona). Po vbsej Macedoniji. Domon-
t'janb 103. Vb Macedoniji. Okdz. pam. saf. 54.
Vb Macedoni na Marici. 72. Vb Macedone. 73.
(radi ova dva zadna primjera misli Danicic da
ima nom. Madedona, ali to nije potrebno). Po
destitoj po Macedoniji. Nar. pjes. vuk. 2, 216.
Podize se gospodine kraju od prekrasne od Ma-
dedonije. 2, 481. Odunliju i Madedoniju. 4, 240.
Grci bi hdeli za se Epir, Tesaju, Madedoniju.
M. Pavlinovid, razg 14.
Ma6ed6nIJANIN, m. covjek iz Macedonije.
— Mnozina: Maded6riijani. — Oblik je stariji,
i u nase vrijeme vn(a da bi se reklo Maced6-
nanin, isporedi Macedonanin. — U rukopisu xv
vijeka. Pridose kb Aleksenbdru dva nekaa vi-
teza Madedonijanina. Aleks. novak. 141.
MA^EDONUSK-i, adj. koji pripada Macedo-
niji. — U knizi XVI vijeka, a izmedu rjecnika u
Danidicevu (madedonijskyj ,Macedonia6'). Vb pre-
delehb madedoniskyihb. u Vuk, primj. 14.(1537).
Ma6eD0>JKA, /. zensko decade iz Macedonije.
— Gen pi. Macedonaka. — IJ Vukovu rjeiniku:
,die Macodonieriii' .macedonia mulier'.
MA(^ED0XSKI, adj. koji pripada Macedoniji.
— [J Vukovu rjedniku: ,macodonisch' ,macedo-
nicus'. — Ordje moze biti da stoji mj. made-
dolski: Madedonski Potok. Eat. 154.
Ma6eHA, /. ako se covjek ozeni drugi put,
druga se zena prema djeci prve zove madeha,
ali je uopce mrsko ime. — isporedi madaha, ma-
MACEHA
355
MADAL
6iha, maduha. - Rijec je praslavenska, isporedi
stslov. mastoha, nsloo maciha, macuha, bug. ma-
steha, run. aiasiixa, ces. macecha, pol- macocha.
— Postnje od mati nastavcima jeha, jaha, jiha.
joha, juha ; od tj poatuje c. — Lzmedti rjecnika
u Vrancicevu (,noverca'i, u Mikalinu (,noverca'),
u Bi'linu (.madreo^na. madri^na' .noverca' 430*'),
u Stidicevii <,noverca'i, u Vultigijinu (grijeslcnin
maceha, macoha ,madrio:na' ,stiofmutter'); M Vu-
kot'u: lu Dubrovniku) ,die stiofinutter' .noverca',
cf. madaba, macija; u Daniciceva (masteha , no-
verca"). (Zavidusc) mati od smefcne, madeha od
naira. Korizm. 35b. Zasadi maceho i otrovami
2i2;ibe. S. Kozicid 43*. Takoj ti vidi se, macehe
da hude u zivofc i u smrt vazda su zlodudo. D.
Eauiua lOl"^. Huda iiomila madeha prokleta. F.
Lnkarevic 213. Da ti glas ne stano macehe vrle
svud. S. Gucetid Bendevisevid 253. Narav nam
maceha kaze se naj ^ora. 304. Ti jesi madeha
svijoh zlodi. A. Gucetid, roz. mar. 7. E,adi kletve
mastehi je^o. Okaz. pam. §af. 61. 70. A ma-
deha oca moo;a da od pastorka mrzi sina, cudit
mi se nije od toga. I. Gundulic 310. I zlu ce
pastorku madeha prostiti. I. T. Mrnavid, osm.
174. Ako narav nomilosna madeha je mjestu
ovemu. G. Palmotid 1, 110. Jedaa citiase smu-
titi svu crkvu spavajudi s macof/t^om. I. Ancid,
vrat. 97. Bjezi brezposlicu kakono madehu kre-
posti. M. Radnid 4Sra. Jednomu mati, a dru-
gorau madeha. (D). Poslov. danic. Kako madeha
nemilostiva. B. Zuzeri 227. Sa^risivsi svojom
madejom (= maC'hoin). And. Kacid, kor. 54.
Bludno grisedi s negovim zeiiam a svojim ma-
cejam. 205. Prozva ih goJitpj.iee tilesa, dali
skupa macehe dusa. Blago turl. 2, 114. S ma-
dohom, s punicom, . . . Ant. Kaddid 211. Da
jedan vinca svoja madehu. 430. AT mojoj hudoj
madehi? Nar. pjes. vuk. 1, 383. Od matere kao
od madehe. Nar. pjes. here. vuk. 125. Zloj ma-
cehi V ruke dane. Jacke. 70. Koliko je bije-
lijeh vrana toliko je dobrijeh maceha. lU Ko-
toru). Nar. posl. vuk. 145. Madeha zla udeha.
(TJ Dubrovniku). 176. Boja je i naj gora majka,
nego naj boja madeha Nar. bl. mehm. beg kapet.
24. Maceha stane odmah mrziti na svoju pa-
storku. Nar. prip. vuk. 158. Kad devojka u
vece madosi da veliku kokosku . . . 158. Ma-
ceha , noverca'. D. Nemanid, cak. kroat. stud,
ifort^g. 32.
MACEHAN, maeehna, adj. koji pripada ma-
cehania. — Samo u Belinu rjecniku: madehni
,madrognale' ,novercalis' 4.50t>.
MACEHIX, adj. vidi madesin. — U Mikajinu
rjecniku: ,novercali3', u Stulicev u {,a.d novercam
spectans'), u Voltigijinu (grijeskom macehin
,madrignale, di madrigna' ,zur stiefmutter ge-
horig').
MA6EHiNSKI, adj. koji pripada macehama.
— Snino u Stuliceim rjecniku: ,novercalis'.
MACEHOVATI, madehujera, impf. raditi kao
maceha. — Samo u Stulicevu rjecniku : .novercam
agore'.
Ma6eR, m. vidi Maderid. — U istomu spo-
meniku xvii vijeka gdje ima i Maderid. Govo-
rito Maceru, neka mu zubune povrati natrag.
Staririe. 11, 1.88. (oko 1681).
MACERIC, m. prezime. — isporedi Mader. —
II spomeniku xvii vijeka. §to mu je Maderid
uzeo cetiri zubuna. Starine. 11, 137—138. (uko
1681).
MACE.SIN, adj. koji pripada macesi. — ispo-
redi macehin. Deca, koja su doznala za made.sine
spletke, spreme se jos napred. Nar. prip. vila.
1867. 749.
MACr, maknem, 2^f- ^^di maknuti.
MACICA, /. dein. 1. mada. U jednomu ubruscu
veoma bijelu lasno se vidi svaka madica. I. Drzid
143.
MACFHA, /. vidi madeha. — U mjestima gdje
se upotreb^ava ovaj oblik ne izgovara se h nego
se zamjeiiuje glasom j (poslije i). — Od xviu
vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. ma-
deha) i u Vukovu: macija (u Backoj ), vide ma-
deha. Neposteno svojom madijom zivjase. J. Fi-
ll povid 1, 198a'. Da mu je ocevoj suloznici, a
svojoj madiji, sramotu ucinio. And. Kacid, kor.
186. Pokloni se carici Jutiuni madiji svojoj. D.
Obrad ivid, basne. 251. To je stara Petrova ma-
dija. Nar. pjes. vuk. 1, 559. Bila jedna devojka
koja je imala madiju, pa madija na nu mrzila.
Nar. prip. vuk. 167. Macija bjese okrije malorae
Misi. M. Pavlinovid, rad. 130. — U prene-ienome
sinislu, kao mjesno ime. ,Pastorak' i , Madija', dva
visa u Srbiji u okrugu cuprijskome. M. D. Mi-
lidevid, srb. 1091.
MACIHIN, adj. koji pripada macisi. — Samo
s oblikom madijin. Sto je ona bila lepsa od ma-
dijine kderi koju je dovela. Nar. prip. vuk. 167.
MACIJE, /. 2}l- (Madihe?), ime selu u Srbiji u
okrugu alekiinackome. K. Jovanovid 91.
Ma6iKA, /. 1. neka trava (na Crosu); 2. Salix
capraea L. (,u Vinkovcima). B. Sulok, im. 216.
MACIN, /. koji pripada macesi (maci, t.j. ma-
cijij- — Samo u Stulicevu rjecniku: v. ma-
dehin.
MACO, tn. ime musko, vidi 2. Mada. — U
nase vrijeme. Zena Mada Sviracevida. Djelovod.
prot. 7.
MACOVATI, madujem, impf. u Stulicevu rjec-
niku: v. madehovati. — nije dosta puuzdano.
MACUHA, /. vidi madeha. — Od xvui vijeka.
Sa zenom otca svoga, to je maduom. I. Velika-
novid, uput. 3, 117. Ovi, s podgovaranem svoje
zene, a Margaritine madue, otira ju. prik. 5.
Pokarana pomnive madue. 35. Rodio se je od
negove madue. A. Tomikovid, ziv. 25. Mo2e bit
da ga je maduha srida zadusila siromaka. G. Pe-
stalid 205. Dok se maduha doma povrati, s mu-
zem porazgovori i pastorku k udaji navede. S.
^lubisa, pric. 118. — U prenesenome smislu, kao
ime nekome crijetu. Maduha, Viola tricolor L.
(u Istri). B. Suiek, im. 216.
MACUHIN, adj. koji pripada inncuhi. Ona
osta na maduhinoj nemilosti. S. Ijjubisa, prip. 67.
^ MAOVIGA, /. Viola tricolor L. (Sab)ar). B.
Sulek, im. 216. — Uprav postaje od maduica
(maduhica).
1. MADA, /. augm. Mandalijena. — Po pri-
mjerima mogao bi biti i nom. Made, ali se obicno
Mada kaze o udatijem zenskijem glanama. — U
Dubrovniku od xvi vijeka. Zajedno pinusmo u
gospode Made. A. Sasin 100. (J smrt gospode
Made Nikove Zlataric. D. Zlatarid 91*.
2. MADA, /. ime selu. — Prije nasega vre-
mena. Mada (selo). S. Novakovid, pom 137.
MADAL, madia, adj. nejasan, mutan. u Nar.
pjes. istr. 6j 51. — Po svoj prilici postaje od
magla (gl promijenilo se na dl, kao sto se na-
suprot t ispred 1, m, n mijena na k, isporedi tie
i kle, tmiea i kmica, metnuti i moknuti). — U
nase vrijeme u Istri. Madal, madia ,fuscu3'. D. Ne-
manid, cak. kroat. stud, iiftsg. 20. — U ovome
MADAL
356
MADIJER
primjeru ne znam, jeli madlo adj. Hi adv.: Udo-
vicam madlo sije sunce. Nar. pjes. istr. 2, 30.
M ADA MA, /. gospoda, franc, madame preko
tal. madaina. — U priinnrju. U franackomu je-
ziku ixiadama. S. Rosa 191*. Volil bih ja, brate,
s fiima besediti, ne^or iz Mletaka madamu }u-
biti: madamu |ubiti nis se ne dobiva. Nar. pjes.
istr. 2, 20.
MADAN, m. ime planinskome ogrankti u Sr-
hiji u okrugu toplickume. M. D. Milicevic, kra}.
srb. 344.
MADAR, jn. ime konu. F. Knrelac, dom. ziv.
11. — 3Juze biti od magar. madar, ptica.
MADARAC, m. prezime. — xiv vijeka. — Vidi
u JJanicicevu rjecniku: Madara^h, kao da da je
bio covjek crkve treskavacko .Strezo Madaradb'.
G(lasnik). 11, 132; 13, 375; cf. Madaracovb.
MADARACEV, adj. koji pripnda Madaracu.
— U Dnnicicevu rjecniku: Madaracevb, crkva je
troskavacka imala , Madaracovb deib'. G(lasuik).
13, 374.
M.ADARASEVAC, Madarasovca, m. knjkavski
MadaraJevec, ime selu a Hrvatskoj u zupaniji
varazdmskoj. Razdijo^. 97.
MADE, f. hyp. Mandalijena. — isporedi 1.
Mada. — Akc. se mijenn u vac. Made. — U nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
MADES, madesa, m. vidi madez. M. Milas. —
U Dubruvniku nijesnin nigda cuo madez nego
mados, madesa. P. Budmani.
M.A.DESCAC. madcscea, m. dem. madezac. —
U Stidtcecu rjecniku kod madezac stoji v. ma-
dozcac, all ove rijeci nema napuse. — nepouz-
dano.
MADESK^ (madesic), m. dem. mados. — U
jednocja pisea xviu vijeka. Nije ni grijoh tako
malalian, da so ima prilikovat jodnomii mado-
6icu, koji se vidi na lieu taste mladice. D. Basid
82.
MADESKO, m. nndimak muski ili prezime. —
U 7uise vrijeme u Dubrovniku i u Hercegovini.
V. Budmani.
MADE8K0VIC, m. ime selu u Hercegovini.
Statist, bosn. 117.
MADEZ, m. chloasma, melasma, kao faga na
tijelu fudskume taiunijc boje nego je ostala koza,
§to moze biti uzdignuta mid kuzoni a cesto je i
vrlo runava, te ne boli i nije znak kakve bolesti.
Naj cesce je mrke boje, ali ih ima i modrtjch i
crvenijeh. — isporedi mades i mladez. — Akc.
je zcibi(r£en kao sto je u Vukoou rjecniku (moze
biti e i dugo, vidi mados i madez u StuUceou
rjecniku). — JRijec je stnra (madozb), isporedi
nslor. iDade^ i rus. M;i,;e>K'i). — Izmcdu rjeinika
u Mikii^mu (,noo' , nevus'), u Helinu (madoz ,neo,
macchia, che nasre su la polle dol corpo umano'
,naevu3' .509'>i. u lijcloatjencevu (v. skrima), u
Stulicevu (mad(>2 ,naovu3' iz Bclina), u Vukovu
(vide mladei [2]).
a. it pravome smislu. Onomu koji |ubi drugi
kip, bijof^ ali madoz na obrazu ont)f!;a ko^'a jubi
drag uiu jo i 6ini mu so da ono d(;bro stoji i
lijopo. M. Radnid 140b. Ima madez na ruci
dosnici. Nar. pjes. lierc. vuk. 180. On imade
pod okom madoza. Nar. pjos. juk. 79. Ugloda
so madoi pod o6ima. 80. liva nmdeza na lijovom
obrozu. 304. Da sam solo Krajevida Marka, da
mu mado?. na dosnom ramoim. Nar. pjos. istr.
1, 21. Poznade mu madoz na misici. Nar. pjos.
horm. 2, 2(i9. Ja bi lake dercu poznavala, na
ruci joj desnoj madez bio. Hrv. nar. pjes. 2,
133. ■
b. u metaforickome smislu, vidi 1. mada, c.
— U pisaca. U ritko se vas Slobodan tko>?od
najde od madeza osobito iziskaiiosti. B. Kasid,
nasi. 171. Od Marije, u koj madez grjesni nijo.
J. Ivavanin 519*''. Bez nikakva madeza covek.
D. Obradovid, sav. 69. Trazide se mada u ovomu
bozanstvenomu suncu, tavnost u ovomu misecu,
madez u ovomu nebeskomn biseru, ali nede se
nadi. A. Tomikovic, gov. 360. Recimo ju ogle-
dalo ali od svakoga madeza cisto. 363.
MADEZAC, madesca, m. dem. madez. — U
Stulicevu rjecniku: v. madozcac.
MADEZAN, adj. na kojemu ima mnogo ma-
deza. — Samo u Stulicevu rjedniku : ,naevis
plenus'.
M.ADEZAST, adj. samo u Stulicevu rjecniku
us madezan.
MADEZAV, adj. samo u Stulicevu rjecniku uz
madezan.
MADEZI, m. pi. ime selu u Crnoj Gori u
Bjelopavlicima. Glasnik. 40, 20.
MADEZIC (raadezid), m. dem. madez. — U
Belinu rjecniku: ,neo piccolo' ,naevulus' 509b.
1. MADIJ, m. mjesec maj. — Od srlat. madius.
— XV vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku: ma-
dije, gledaj maj, samo u genetivu: .mesoca ma-
dija'. (Spom. sr.) 1, 64. (1405). 1, 169. (l422 . 2,
51. (L40IJ). 2, 75. (1422). 1, 96. (1409). 1, 122. (1414).
1, 130. (1415).
2. MADIJ, m. prezime. — Moze biti po tali-
janskume imenu Amaddo, Amadio. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Pastijer hvarski Madij stari.
J. Kavaiiin 91^. A i Kutqj, Madij Mika, pisaoci.
94b. Jer ga upisa Madij Mika. Wd^. — U
istoga pisca ima i oblik Madio. I Madio ki bu-
dudi u svoje krajstvo postavio . . . 116".
MADIJA, /. zupan polozaj, mjesto u zaklonu
od vjetra. „U Drasiiicama maslina ne pati leda,
jer je u madiji". M. Pavlinovid.
MADIJAN, m. Madijan, pokrajina u Palestini^
Gedeon pridobi u Madijanu. P. Lastrid, test.
182 iJ.
MADIJANIN, »«. covjek iz Madijana. — Mno-
zina: Madijani. Madijuno sobom povede zarobiv.
M. Marulid 16.
MaDIJANINKA, /. ienskn crlnde iz Madi-
jana. Privari svijet sinove Izraelske s Madija-
niiikami. M. Radnid 187b.
MADIJANIT, m. vidi Madijanin i Madijanita.
Ca ucini Madijanitom. A. Vitajid, ist. 271'*.
MADIJANITA, m. Madijanin, grc. Madta-
rtr/;s", lat. Madianita. Sin Bozi udri suprot Ma-
dijanitam paklenim. F. Lastrid, test 183**.
MADIJANITKA, /. zensko ce(ade iz Mddijana.
— isporedi Madijaninka. — I'ustaje od Madi-
janit ili Madijanita. Unido k jodnoj Madijanitki
i 5 homo putono nasladoho ucini. U. Rapid 450.
MADIJANITOVSIvI, adj. koji pripnda Ma-
dijiinittma. Baalam prorok u vrimo Balaka, kraja
Mudijanitovskoga. F. Glavinid, cvit. 4b.
M.\L)IJ ANSKI, adj. koji pripada Madijanu.
Pridobitju madiiatiskoinu. F. Lastrid, test. 182b.
Kako u vrimo Madijausko. 18Jb.
MADIJER, madijora, m. nrka debela dufika §to
se upotnb((tva u gnutenu lada. — Od tttl. ma-
diero, ^'^> je od lat. materia, ali moze biti da je
u talijanski jezik do.Uo preko zapadnijeh Ro-
MADIJER
357
1. MADER
mana, isporedi franc, madier, span, madoro, port.
madeiro. — Pi> istocnoine govoru madir, madira.
— Od XVI vijeka u primorju, a izmedu, rjecnika
u Mika^inu (madir, dacka od lade.madore' ,biblos').
Drijevo poijinu i potopi se, ostavsi roceni tr-
govac na nokijeh madirijeh. B. Kasic. fran. 145.
Na te korbe pribijene su daske knje se zovu
madijeri i odsrovaraju sticam na podu. L. Zore,
rib. ark. 10, 324.
MADIJOVNO, ado. u madiji. „Oade je madi-
jovno". M. Pavlinovid.
MADlj^IKA, /. line planinskome visu i gra-
nicnaj strazi u Srbiji u okrugu toplickome. M.
B. M'licevic, kra}. srb. 338.
M.-VDOCA, /. ime nijestu u Vgarskoj. Sem.
prav. 1878. 38.
MADOFIJA, /. suvrst jabuke (Vajavac), v.
Mandafija. B. Sulek, im. 217.
1. MADOjS'A, /. tal. madonna, uopce gospoda,
a u osobitoine sinislu bogorndica (nnj cesce u
slid). — U nase vrijeine gdjejdje po primorju.
a. kao gospoda, ali u osobitome sinislu : Ma-
dona, popova mati. Slovinac. 1880. 87.
b. slika bogorodicina na novcu. Ova dva
lica novcana ,marki i madona' imao je bakreni
novae mletacke republike. V. Vrcevii, igre. 73.
— isporedi madonati se.
^ 2. MADONA, /. Stipa penaata L. (u Istri). B.
Sulok, im. 217.
3. MADOXA, /. line zensko. — Pfije nasega
vremenn. S. Novakovic, pom. 75.
MADONANE, n. djelo kojijem se ko madona.
J. Bogdanovic.
MADONATI SE, maddnam se, inipf. igra co-
banska. Metna dva novcica u kapu — orao na
novcicu znaci marka, a druga straiia madona —
pa s nima nokolika puta u kapi tresnu, pa onda
izvrnu kapu skupa s novciciina na sad, vikne
onaj koji trese: „Ali Marko ali Madona?" te ako
pogodi nosi jedan novcic, ako ne pogodi nosi
onaj koji je tresao, a redomice tresu. Ovu igru
samo dvojica mogu igrati. J. Bogdanovic. —
vidi 1. madona, b, i Marko.
MADREMENOVIC, in. ime mystii u Srbiji u
okrugu kragujeoackoine. Zem^a u Madremenovicu.
Sr. nov. 1875. 159.
MADRID, m. glaoni grad u Spanolskoj, span.
Madrid. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Mikalinu (Madrid, grad u Spani .Madrid' (Man-
tua'). Sveti Damazo papa u Madridu od Kasti-
lije rojen. F. Glavinic, cvifc. 410*. Srjed Ma-
drida grada. J. Kavariin 129^.
MADHIDANIN, m. covjek iz Madrida. —
Mnozina: Madridani. Gotovo su svi Madridani
veseli i zadovojni. Sr. nov. 1831. 27.
MADRO§A, /. ime krmaci. Orozovic. D. Hire.
M.A.DUNICA, /. vidi u Vukovu rjecnika: (u
Dubrovniku) ime kozi ,ein ziegenname' ,nomen
caprae indi solitum'.
MAD-, vidi mag-, maj-, maz-.
MADAR, Madara, m. vidi Magar. — Izmedu
rjecnika u Mtkn^tnu (kod Ugrin) t u Bilinu
(,Ungaro, nome gentilitio d' Unu'aria' ,Pauon'
7731^). Koji nacin mlogi Hrvati, Madari . . . dr-
zali su. I. Grlicic xxi. Vrijednost kojih prilu-
bise prom slavni kra} od Madari. J. Kavanin
186b. Mracu na Madare (Nijemci). 2Q'i^. Madar.
J. Bogdanovid.
MADAR AC, madarca, m. vrsta opanka u
Osijeku. F. Hefele. — Postaje jamaino od Madar.
MADAR-BOJA, f.(?J ime selu u Ugarskoj.
Sem. prav. 1878. 40.
MADARE. vidi Madari.
MADARENE, n. djelo kojijem se madari. J.
Bogdanovic.
M.A.DAREVA BARA, /. ime naseobini (sad
zapustenoj) u Slavoniji u zupaniji virovitickuj.
Razdije}. 1.32.
1. M.A.DAREVIC, m. prezime. — V nase vri-
jeme. Sem. prav 1878. 35. 40.
2. M.lDAREVIC, m. ime zaseokii u Bosni u
okrugu sarajeoskoine. Statist bosn. 29.
MADAREVO, n. ime selu u Hrvatskoj u zu-
pamji varazdinskoj. Razdije}. 98.
M.\DARI, m. pi. mjesno ime. — Nalazi se i
u obliku ace. pi. Madare.
a. zaselak u Bosni u okrugu banoluckome.
Statist, bosn. 34.
b. selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj.
Razdije}. 79.
c. u Srbiji (Madare). a) selo u okrugu alek-
sinackome. K Jovanovid 92. — b) selo u okrugu
toplickome. M. D. Milidevic, kra}. srb. 396.
1. mAdaRICA, /. zena (oidi Magarica). J.
Bogdanovi6.
2. MADARICA, /. ime krmaci. Terezovac, Vi-
rovitica. D. Hire.
3. MADARICA, /. 1. okrugla mala cr^enkasta
kisela jabuka (Veselic) ; 2. weisse kadarka (u
Glini). B. Sulek, im. 216.
MADARITI, madarim, impf. vidi magariti. J.
Bogdanovic. — Sa se, refieksivno, postajati Madar.
J. Bogdanovic.
MADARKA, /. zena (vidi Magarka). J. Bog-
danovic.
MADARKINA, /. vidi Magarka. — U na-
rodnuj pje'>ini xviu vijeka. Nog' ono mi bjehu
dvije }ubi Mustafine: jedno bjese Turkii'ia, drugo
bjese Madarkina. Nar. pjes. bog. 129. Madar-
kina. J. Bogdanovic.
MADARSKI, adj. vidi magarski. — Od xvin
vijeka. Madarska zeinla ,Uni!:haria e Un^rhoria,
regno colebro dell' Europa' jPanonia'. A. d. BoUa,
rjecn. 773b. Drugi slide madarsko (izgovarane).
F. Lastric, test. xii. Sigismundo kraj madarski.
A. Kanizlic, kam. 643. Stane crkvo od naslidbe
grcke pod visokoslavnom apostolskom madarskom
krunom. 884. Pak mi tamo odjezdi u tu ma-
darsku zemjieu. Nar. pjes. bog. 23. Odabra era
od junaka sina, sto su neko6 Muhac razdrobili
i miidarsku krunu zarobili. Osvetn. 4, 40. Mk-
darski, sto spada Madarskoj. Madarska ,Ungarn'.
J. Bogdanovi6.
M.-V.DARUSA, /. vidi magarusa.
a. Madarusa ,Pruaus domestica L.'. J. Pan-
ci6, bot. 282.
b Madarusa, suvrst vinove loze (Dragosa-
v}evic, Vuka). B. Sulek, im. 216.
MADEDONIJA, /. mjesno ime. — Prije na-
sega vrcmena. ,Ma?edonija'. S. Novakovic, pom.
137. — Moze biti da treba citati Madedonija.
MADELOV16, m. mjesno ime. — U starome
obliku Mbdolovicb, xiv vijeka. Svetostef. bris. 6.
1. MADER, m. fMaynQog, kuhae. — U ruknpi-
siina pisaniina crkoenijem jezikom do xvii vijika.
Maderb Aleksenbdrovb ribi suhi vb blatfi tomb
omiti ponese. Aleks. novak. 91. Vbstavb ze
prbvi maderb refie . . . (na istoj strani ima i pro-
tomaderb). Stefanit. star. '2, 286.
2. MADER
358
MADIONICA
2. MADER, m. ime musko. — isporedi 1. mader.
— XVII vijeka. Mader (,Mager')vojvode. Starine.
11, 93. (oko 1655). Govorite Maderu neka mu
zubune povrati nazad. Starine. 11, 138. (oko
1681). — vidi i Maderic.
3. MADER, m. ime zaseoku u Srbiji u okrugu
uzickome. K. Jovanovid 156. — Ovakovo se mjesno
ime pomine joS xiv vijeka. Selo Maderb na
Srbpskoj. Glasnik. 24, 264. (1382).
MADERCI, Maderaca, m. pi. mjesno ime, vidi
u Diinicicevu rjecniku: Maderbci, katun koji car
Stefan dade crkvi arhaudelovoj u Prizrenu.
Gilasnik). ]5, 278. (1348?).
MADERCIC, m. prezime. u hrvatskoj krajini.
V. Arsenijevic. oem. prav. 1878. 67.
MADERIC, m. ime Hi prezime. — xvii vijeka.
— U istome spomeniku mj. Maderic ima Mader
(vidi drugi priinjer kod Mader). Sto mu je Ma-
deric uzeo cetiri zubuna. Starine. 11, 137 — 138.
(oko 1681).
MADERIJA, /. spravno (kuhano) jelo. — Po-
staje od 1. mader (grc. f-iayi-iQtinv znnci kuhinu).
— vidi i maderije. — U knizi pisnnoj xv vijeka
crkvenijem jezikom. Da jastb ze presnu maderiju.
Sredovj. lijek. jag. star. 10, 109.
MADERIJE, n. kuhina , vidi u Danicicevu
rjecniku: /xaynQtlov ,coquina: maderije i man-
gt;pio (t.i.'XiTVUHrt) ustrojeno. G(lasnik). 11, 70.
— isporedi maderija.
MADERKA, /. zensko ime. iz diptiha mana-
stira Gomirja, iz xviii vijeka. V. Arsenijevic.
MADERNICA, /. kuhina (u mannstiru). — Po-
staj( od mader. — xvin vijeka. Pokrismo crbkvu
i veliku deliju i madernicu. u Rad. 1, 182.
MADEROVIC, m. prezime (po ocu maderu).
— XIV vijeka. Hranislavb Maderovicb. Svetostef.
hris. 28. Milosb Maderovicb. Dec. hris. 8. 75.
Pavblh Maderovic. 19. 87.
MADIJA, /. znanost Hi umjetnost po kojoj se
tohuze moze uciniti sto cudno (kao cudo) vrhu-
naravnom siloin ali svakako ne pomocu Bozjom
Hi andela Hi svetaca, nego vrazjom Hi duhova
(Vila, umrlijeh (udi itd.i za koje narod misli da
mogu pomaguti vrhunaravnom silom. — isporedi
Carane, gatarie, vracane itd. — Postaje od grc.
fiaytCa, poslije /.layCu (od /.idyog, persijski sve-
cenik, jer su Grci mislili a i u nase vrijeme Turci
misle da je stara persijska vjera satno carane).
— Od XVI vijeka (vidi kod b).
a. sa znacenem sprijeda kazanijem. — Iz-
medu rjccnika u Stidicevu (v. vilenistvo). Za ca-
rovana, madije i supersticijoni. I. Drzic 240. I
madijo od avete matere crkve odmetnute. I.
Akvilini 323. Gatanje, oliti vam madija na-
ravska. A d. Costa 2, 125. MajTja ,ar3 magica'.
D. Nomanic, 6ak. kroat. stud, iftsg. 43.
b. naj cesce u mnozini, madije (gen. madijai,
znaii pojedino djelo carana (vidi car, cini) i ono
Stu se kod toga upotrehjava. — Izniedii rjednika
u Vukovu (madije, vide 6ini). Zaman jo svaki
red i staric madije. §. Menceti6 16. Snim'
8 mone madijo Juvene. 189. Cini kojegod fiare
ili mndije. A. Komulovid 15. Brane od vjeStica,
od 6ari i od madija. B. Kasi6, nasi. xx. Hudu
mu?.u u kupusu madije (6ari). (Z). Poslov. danifi.
Bn&ila je na sebe madije, da S nim nema od
area poroda. Nar. pjea. vuk. 2, 13. Brzo kite
cvijo(^a napravimo i u cvijo(^e madije bacimo, pa
na I'lo^a kitnm' udnrimo. Hrv. nar pjes. 1, 244.
Lijok od madija. Nar. prip. vuk.-^ 262. ftetajuii
jedan dan nastupi na madije. 2, 262. Te kom-
sije reku svi da su ih splele nekakve madije.
Nar. prip. vrcev. 13. Bjese mi se snaba poraa-
mila, . . . neki kaze: ,.Na sugreb je stala" ; neki
kaze: „Spleleje madije". P. Petrovid, gor. vijen.
32. Madionik nosi uza se razlicne madije, kao
n. p. igle bez usiju, sijode dlake iz glave, osje-
cene nokte, predu koja je sagrinala, crnu vunu
itd.; pa kad hoco kome da naiidi, on zna koje
od ovijeh madija vaja sastaviti i na kakovo zlo
namijeniti. Vuk, rjecn. kod madionik. Zena koja
madije sastav|a. kod madionica. — Da nijesi
napao na madiju? S. j^ubisa, prip. 141.
MADIJANE, n. djelo kojijem se madija. — U
Ivekovicevu rjecniku.
MADIJAST, adj. koji moze madijati. — U
narodnoj pjcfini nasega vremena. U mene su oci
madijaste. Nar. pjes. here. vuk. 159.
MADIJATI, madijam, impf. (u Duhrnvniku
pf.) sastar^nti madije, carati, ciuiti. — Od xvii
vijeka foidi na krajiij. Za po tijem imenima carat
i madiiati. S. Rosa 34''. Dozovu jednu vje-
sticu, babu iz sela, koja je znala madijati. Nar.
prip. vuk. 141. Da sam vaseg brata madijala.
Nar. pjes. here. vuk. 145. §to si mome srcu
omijola, kan' da si me mlada madijala . . . Nar.
pjes mag. 1867. 87. U to s oblaka se vila
madijala (pf. ?) malu kitu cvijeca, pa je kitu
medu ne bacila. Hrv. nar. pjes. 1, 351. — / pa-
Sivno. Ovo je voda madijana ku kroz oci hoce
popit. M. Gazarovic 116.
MADIJAVANE, n. djelo kojijem se madljava.
— U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
MADIJAVATI, madijavam, impf. madijati. —
U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
MADIJNllv, m. vidi madionik. — Na jednome
mjestu XIV vijeka, i otale u Danicicevu rjecniku:
madijuikb .magus': ,madinnikb' (tu 6e prvo ,n'
biti pogrjeska. D. Danicic), i otrovbnikb da se
skaze po zakonu svetyihb otbcb'. (Zak. dus. pam.
§af.) 43.
MADIJSKI, adj. koji pripada madiji. — U
jednoga pisca nasega vremena. Pokorava se kao
da je pred kakvom madiskom silom. M. D. Mi-
lidevid, med 219.
MADILAN, madiona, adj. koji pripada ma-
diji. — M'ldi nastavka vidi kod madionik. —
Prema ost(Hijem oblicima nalazi se i nom. sing,
m. madion, vidi u Vukovu rjecniku'-^: [madion
,hexeiimoisterisch' ,magicus'J ; dudali Su izdnvaoci
po priiiijeru kud mora. — n Ivekovicevu je rjec-
niku madilan. — Saino u jednome primjeru na-
sega vremena. Koja nema pri.stupista prek' ovoga
b'jela dvora, ni kainena kamenica, ni vjetrusna
vjetrusnica, ni nametna nainetaica, ni udova udo-
vica, ni madiona madionica. Vuk, rjeSn. kod
mora.
MADILUK, m. u jednome primjeru nasega
vremena, mnozina madiluci znaci sto cini, ma-
dije. — Od madija turskijem tiastavkom luk.
MijeSa ona madiluke teske, vina nima od sedam
godina, a rakije od dvanest godina. Hrv. nar.
pjes. 1, 328.
MADIO.N, vidi madilan.
MADIONICA, /. zensko cefade sto sastavja
madije. Na§ narod razlikuje madionicu od
vjeHtce (vidi kod madionik, i ovdje naj zadiii
primjer). — JRadi -o- vidi, madionik. — Nalazi
se pisano i raadonica, .^to je jamaeno pogre.ska.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjrcnika u Vukovu
(zena koja madije sa^tavja ,cine zauborin' ,maga').
Da mi je koju madionicu zubmi izjosti. M. Ve-
MADIONICA
359
MAESTRAO
tranid 2, 476. Toj su tva djela prika i zlocuda,
ka s' vazda umjela, madionice huda. F. Luka-
revic 255. Ovo je kei^od, scijeuim, dilo vrago-
dusne madionice. A. Gledevid Sl^J. Turkine su
madionice, carajudi svijes zanose. I. Gundulic
468. Alcina, vila madionica. G Palmotic 2, 2.
Nisu li ove hvale od oni madionica od koji se
povida da samom hvalom mladano cedo urecu.
A. d. Bella, razgov. 191. Ni madiona madionica.
u Vuk, rjecn. kod mora. Zlokobnica ili mado-
nica. V. Vrcevi6, niz. 93. Znate li, dobri |udi,
da su madionice ili cinilice f^ore nog vjestice i
more?... One sastav|aju svake otrovne i neciste
cine . . , Evo oda sta sastavlaju te pogane cine:
nakupe puscanog letusteg zrna od olova onog,
koja su iz puske izlecela, rese od opre»|in6, od-
T6za.ni(hj ]ud-^ki(h) nokata, zenske kose, Jusaka
od jaja . . . Na koga su od zavisti nazubne, pa
su rad da mu urade kakvo zlo, uzmu one sa-
stavjeae cine i kridimice odaesu pa ih tisnu u
onoga vise ku6rieg praga... Posto madionice ili
cinilice sa ovakim niovim madijama ili cinima a
s davolskijem masteaijem naude kome, evo ti ni
istije de tree kao vrane na strvinu, pa se na-
cino vracarice te gataju i pogadaju, od sta mu
se to dogodilo itd. Magazin. 1867. 54 — 55.
MADIONICKI, adj. koji pripada madionicima
(Hi madionicama). — U jednoga pisca Dubroo-
canina xvm vijeka, pa iz nega uStulicevurjec-
nikii (madioniski, v. vileniski). Cudesa moja su
ucin madioriicke hitrosti. S. Rosa 85*.
MADIONIK, m. covjek sto sastav(a madije,
vidi u Vakoou rjecniku, isporedi i madionica. —
Postaje od madija nastavkum nikt, ali nijc jasan
umetak o, jer se ne inoze drukcije shoatiti rfgo
da je postao od 1; ati poHo ovoga slooa nema i
ne inoze biti u osnooi, va(a da se uouklu po ana-
logiji; a i analogija ne da se dovo^no dukazati,
jer je malo sapstantiva sto se sorsujti na onik,
kao budionik, Kopaonik, raouik i jos doa tri,
pa i soi su dosta rijetki. lakse bi bilo naci ana-
logiju, kad bi madionica bila stnrija rijec od
koje bi postalo madionik, jer zcnskijeh supstan-
tiva na onica i»ia vece od doadeset, oidi D. Da
nicic, osnov. 331 — 333. — Od madionik ili od
madionica postalo je madion, uprao midilan (vidi).
— Od XVI vijeka, a izniedn rjecniku u Belmu
(,mago, intendeiite di magia, incantatore' , magus'
452a), u Stuliceou (v. vilenik); u Vukovu: (u
Boci) ,der hexeameister' .magus'. Madionik je
malo nalik na vjosticu, ali se ne moze kao ona
pretvoriti u drugu zivotinu, nego nosi uza se
razlicuo madije, kao n. p. igle bez usiju, sijede
dlake iz glave, osjecene nokte, produ koja je sa-
grinala, crnu vunu itd.; pa kad hoce kome da
naudi, on zna koje od ovijeh madija vaja sasta-
viti i na kakovo zlo namijeniti. — Madionik jest.
Zborn. 25l>. Vidje ju obracenu u stap od cu-
desa kojijem poslije biceva Edipat, zabuci ma-
dionike. A. d. Bella, razgov. 106. Ovi vijesci
nijesu bili madionici. S. Rosa 34b.
MADIPIO, n. h(eb ili hjebna pec. — Na jed-
nonie mjestu xiv vijeka, vidi u Danicicevu rjec-
niku: ,pistrina', cf. madupbcb : ,maderije i madi-
pio' (vidi kod maderije) .ustrojeno'. G(lasnik).
11, 70.
MADISTOR, m. ucite}. — Od srgrc. ^aayiffiMQ.
— f/ nase vrijenie u Srbiji, a izmedu rjednika
u Vukuvu (vide ucite}). Madistore, moja medna
usta ! osLala ti tvoja skola pusta! pustaj dake na
divor-sokake. Nar. pjes. viik. 1, 205. ^udi iz
okolnijeh sela vode djecu madistoru i plate mu
na mjesec te ih on uci. Vuk, rjecn. kod skola.
MADISTOROV, adj. koji pripada madistoru.
— U Vukovu rjecniku: vide ucite|6v.
MADISTOROVICA, /. madistorova zena. —
U Vukovu rjecniku : vide ucitejevica.
MADISTORSKI, adj. koji pripada madisto-
rima. — U Vukovu rjecniku: vide ucite^ski.
M.IDISTRAT, madistrata, m. opcinsko pogla-
varstvo. — Od lat. magistratus, ali (kako se po-
znaje po d) preko novogrcke rijeci. — U Vukovu
rjecniku: (u vojvodstvu) ,der magistrat' ,senatus'.
MADISTRATSKI, adj. koji pripada madi-
stratu. — U Vukovu rjecniku : ,magistratisch'
senator] us'.
MADUPAC, madupca, m. (matiastirski) pekar ;
radi znacena u naj starijim primjerima vidi, u
Danicicevu rjecniku. — Po Mtklosicu postaje od
srgrc. /Liayy.v\p (od lat. manceps), vidi madupbct,
gr. udyxvip .manceps' ,d. i. der brotbackende
sclave'. F. Miklosic, etym. worterb. ISO^^; vidi i
u Danicicevu rjecniku. — Od xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu: (u Crnoj Gori) ,der
koch' ,coquu3 [vide kuhar]. cf. kuvar, madup-
nica; i u Danicicevu: madupbct, kra| je Stefan
Decanski dao Decanima preko 20 Judi u dva sela
da im budu ,madupbci'. M(on. serbi. 97. (1330).
va|a da su bili |udi koji su davali manastiru
h|eb. Miklosic u svojem rjecniku uz ovu rijec
ima i.L((yxvip, srl. , manceps, pistor'. — Pobjeze iz
manastira i bjezeci upazi ga manastirski ma-
dupac. Xar. prip. vrc. 103.
MADUPACKI, adj. koji pripada madupcima
(vidi Madupaki. — U Vukovu rjecniku: (u Baru)
vide ciganski.
MADUPAK, Madupka, m. Cignnin. — Va\a
da je lieka'co postalo od madija i Jedapak, i mole
biti dii se kod toga midilo i na madupac. • — U
Vukovu rjecniku: (u Baru) vide Ciganin, Je-
dupak.
MADUPCAD, /. coll. kao mnozina od Ma-
dupce.
MADUPCE, Madupceta, n. u Vukovu rjecniku:
(u Baru) vide Cigance. — Vidi Madupak. —
Nema mnozine, nego mj. mnozine upotrebio bi
se coll. Madupcad.
MADUPKA, /. u Vukovu rjecniku: (u Baru)
vide Ciganka. — Vidi Madupak.
M^DUPNICA, /. manastirska kuhina. — Po-
staje od madupac. — Od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,klo3terkiiche' ,culina mona-
sterii'. [cf. dovija]). Ponoviht istoctnik'b vise
madupnice. u Rad. 1, 187. Ta one, iudi, ne iz-
bija iz madupnice. S. Matavu}, novo oruzjo. 107.
MAECAK, maecka, adj. hyp. malen. — ispo-
redi maecak. — U Vukovu rjecniku: dim. v.
mali. — Prod nastavkom ,k' i ,k' (t. j. ,k-|-i>k')
deminutiv od deminutiva , malen' odbacuje u na-
stavku i u korijenu krajna suglasna (,n, 1'):
, maecak'; drukcije ne mogu razumjeti ,e'; — ,6*
koje ovdje postaje od ,k', mislim da se opet pre-
tvara u ,c' u deminutivu , maecak'. D. Danicid,
dem. i augm. s;lasn. 12, 490—491. — Uprav
misliin da su oba ipokoristika nacinena prema
djccjemu tepanu.
MAECAK, maecka, adj. vidi maecak. — U
Vukovu rjecniku uz maecak.
MAESTRAO, maestrdla, m. sjevero-zapadni
vjetar i strana od koje pu§e. — Od tal. maestrale.
— Pisem maestrao kao i V. Bogisic u Nar. pjes.
bog. 373*1, jer se sad u Dubrovniku govori u nom.
sing, maestro i majstro. — Od xviii vijeka u
primorju. Da ste prokleti s juga i s bure, da
MAESTEAO
360
MAGAEAC, a, a).
ste prokleti s levanta i s maestrala! J. Banovac,
blagosov. 179. Jedan danak puknuo tihi vjetar
od maestrala. Nar. pjes. bo». 171.
MAESTAR, maestra, m. tnl. maestro, ucite].
— isfjuredi mestar. — TJ nase vrijeme u Istri.
Maestar ,magister'. D. Nemani6, cak. kroat. stud.
51.
MAE VINA (Majevina?), /. gora u Bosni. —
U Vukuvii rjvcniku: ,berg in Bosnian dom Cer
und Gucevo gegeniiber'.
MAFREDON JA, / tal. Manfredonia, grad u
Itoliji. — XVII vijeka. U mestu Simpontina, ki
sada Mafredonija zove se. F. Glavinid, cvit. 139'.
MAFEIDONA, /. vidi Mafredonija. — U Mi-
ka^niu rjecniku: Mafridona, grad, vidi Manfre-
donija.
MAGACIN, magacina, m. %ndi magaza i ma-
gazin. — Od nein. magazin. — Nalcizi se vec
XVII vijeka u Miko(inic rjecniku (magacin, mjesto
gdi se stavlaju trgovine ,magazeno' ,promptiia-
rium, eel la promptuaria') gdje mi je c suiiinivo
i maze biti da trcha citati z, jer je veca prilika
da je od tal. magazzino (z ^~-- z,) nvgo od neinacke
rijcct. — Od xviii vijika nalazi se po sjtver-
nijcm krajeoiina, i u Vukova rjecniku: (u voj-
vodstvu) ,das magazin' ,liorreum'. cf. [zitnica,
magaza 2], ambar 1. Sa/.egao magacine i mline.
A. Tomikovit, ziv. 331. Pa ce oni pozajmiti na-
rodu zita iz niovi magacina. Vuk, dan. 4, 4.
Torba je rdav ambar ili magacin, jer se u r'loj
mlogo ne moze poneti. nar. pjes. 4. (1833). xl.
MAGADJNOYAC, Magadinovca, m. ime pusti
u Slaroniji u zupaniji virovitickoj. Eazdije}. 134.
MAGALA, /. iinc mjestu u Srbiji u okrugu
pozarcvackome. Zemja u Magali. Sr. nov. 1875.
769. — Moze htti da g atoji nij. h.
MAGALDO, Magaldola, m. ime selu u Bosni
u okrityu traimickoine. Statist, bosn. 69.
MAGAN, m. ime jarcu. F. Kurelac, dom. ziv.
38.
MAGANATAN, maganatna (?), adj. vidi ma-
ganan. — U jednome rukopisu (xvi vijeka?) sta-
tuta polickoga, dok u dntyome xviii vijeka ima
magaiiaii, t. j. maganan; moze biti da i u pn'ome
rukopisu treba citati magahatan. Ako bi tko
koga oklastio rukom, (tor) bi bio maganatan
jednom rukom ali nogom . . . Stat. pol. ark. 5,
251.
MAGANIK, 7n. vidi u Vukovu rjecniku: vi-
soko brdo blizu Planinika ,ein berg' ,nomen
montis'
MAGAI^A, /. vidi mahana. — Od tal. ma-
gagna (i radi postana talijanske rijeci vidi ma-
hana). — Od XVI vijeka po primorju.
a. kao mahana u pravome i u prenesenome
(dusevnomc smisUi). Blazen 6f>vjek ki nasast jest
bez magano. N. Eanina 20iil>. ecclesiastic. 3l, 8.
Kijesu lazano bez niagai'ie. D . Iste joj u sto-
peli maganu. (Z). Posluv. daniC.
b. kao jisoi'ka ce(ndetu. — U dva pisca Du-
brovcanina xvi vijeka. Grbavoj magani umrijet
ne dajmo. M. Vetranii 2, 130. Dvigni se, ma-
gano nesvijesna! M. Drzio 83. Nut magane!
127. Magano, vilonice, kudije so tu6os? 1.50.
Magano jcdna, ja to 6u . . .! 150.
C. u narodnoj pjesmi istarnkoj naseija vre-
mena ima mnozina magano ne u jio-ire jasnome
smislu: zar cini? ili mdovane (moze biti prcma
tal. moino)? Kadi su magano ke si mi ftinila?
na voter au proble daleko od mene, kako da mo
nisi imela kraj sebe. Nar. pjes. istr. 2, 144
MAGANAN, adj. (uprav part, praet. pass, od
glaijola maganati), boga{ast, klast, sakat. — U
Mika(inu rjecniku: maganan, kjast ,stroppio,
stroppiato' ,mancus, membris captus, detortus,
mutilus', i u Stulicevu : ,mancus, mutilus, mem-
bris captus'.
MAGANANICA, /. maganano zensko ce]ade.
— U Stulicevu rjecniku uz maganan.
MAGANANIK, m. maganan covjek. — U Stu-
licevu rjecniku uz maganan.
MAGANANE, n. djelo kojijem se magana. —
U Stuhceru rjecniku.
MAGANATI, maganam, imj)/. k^astiti, saka-
titi. — I'ostaje od magana. — Od xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Mika^inu (,stroppiare' ,man-
cum aliquem roddere') i u Stulicevu (.mutilare,
manciim aliquem reddere'). Ucinio bi grijeh
smrtni, ako bi ga (sina) u pokaranju ranio macem
ili nozem ili inako, ne imajuci otac oblasti za
raniti ili maganati sina. B. Kasic, zrc. 58.
MAGAISENE, n. djelo kojijem se magani. —
U Vakovu rjecniku.
MAGANITI, maganim, imjjf. kalati, poganiti.
— Postaje od magana. — U Vukovu rjecniku:
,verunreinigen' ,polluo' s primjerom: Nemoj se
poganiti ni magahiti.
MAGAR, m. magarac. — U jednoj poslovici
dubrorackoj xvn vijeka, i tu jamacno same radi
slika. Lice od cara, a djela od magara. (D). Po-
slov. danic.
MAGARAC, magarca, m. Equus asinus L.,
isporedi keriac, osao, tovar. — Akc. kaki je u
gen. sing, taki je u Oitalijem padezima, osim
nom. sing, i gen pi. magaraca. — Koliko znam,
rijeci magarac, keiiac, tovar zamijenile su kod
srijeh stokavaca (i tovar kod mnogijeh caka-
vaca) staru rijec osao. — Ima i arb. magar, i
bug. magare, i rum. magar: ako arbanaska rijeS
nije dosla iz nasega ili iz bugarskoga jezika,
onda se maze drzati kao ostatak ilirskoga; u
arbanaskome ima i gomar (od ccga bi moglo po-
stati premjestanem slova magar); prema gomar
ima i novogrc. yo/udQi, a ovo moze biti a svezi
sa sfgrc. yo/u-og, jjrtfaga. — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u AIika(inu (magarac, tovar, osal,
osao , asinus'), ii Bclinu (,asino' , asinus' 108^), u
Bjelostjencevu (v. osel), u Jambresicevu (,asinu3'),
u Stulicevu (,asinus'), u Voltigijinu (,asino, so-
maro, ciuccio' ,esel'), u Vukovu (,der esel' , [Equus]
asinus [L ]'. cf. tovar, koiiac.
a. u pravome smislu.
a) uopce. (Da se ukazao djavao) njekomu
kako magarac rogat. M. Divkovic, zlam. 61^.
Kobile, mazgi i magarci. B. Krnarutic 12. Ste-
zuc druge ko i jarce paste koiia za magarce. J.
Kavanin 154*^. Poznade magarac jasle Gospo-
dina svoga. A. Ba6i6 469. Bodi ovoga brata
magarca tvoga (tilo). P. Knezevid, osm. 267.
Mairarac i vol za jaslico privezani. A. Ivanizli6,
utoc. 52(). Na putu najdo magarce natovarene.
M. Zorifeio, zrcalo. Kil. Po komo se vo6ma taru,
neg magarci po samaru. V. Uoson 21'''. Koiii,
voli i magarci. 149'\ Od magarca da je gori
(takvi covik). I79a. Vidis da to za nos v6d&
(zena), za magarca da te proda. 107*. Magarca
on sebi dobavi. Nadod. 35. Magarac natovaren
puu drva. N. Paliku6a 7. No pozoli kucu iskr-
nega tvoga, ni slugu, ni sluzbenicu, ni vola, ni
ma^jarca, ni ostala koja negova jesu. I. Velika-
novic';, uput 1,469. Osal ili magarac. J.S. Rejkovid
li)0. Natovarim na magarca ru6ak. Nar pjes.
vuk. 1, 528. Magarac no umije plivati dok mu
MAGARAC, a, a).
361
MAGARE, a.
86 (voda) u usi ne zalije. Magarac uz brdo ide
polako, ali kad dode niz brdo onda trci na vrat
na no3. Maofarca odvedi i u Jerusalim, on ce
opet biti ma^arac. Mafjarca su zvali na svadbu
da vodu nosi. Nar. posl vuk. 17H. Ne zna ma-
garac sto je majdonos. Ne zna nista koliko ma-
garac. 199. Ne lipsi, ma»arce, dok trava na-
raste. 202 Nije sodlo za ma^arca ^217. Po-
tona pamet mas'arcu pod rep 23G. Cekaj, ma-
garce, dok ti Dnrdev dan dode. 31.5. Kao ma-
garac nace. Vuk, rjecn. kud mao:arac.
b) kao psovka ce}adetu slabe pameti. Al'
magarfe -sebi mudri . . . stan'! ne muti t'd,st\(h)
lazi. V. Dosen 263l>.
c) dir^ se magarac (,onager') razlikuje sad
od pitomof/a kao osobita vrsta, ali pitomi moze
biti postao od jedne od ove doije vrste, osubito
od prve: Equu.s taeniopua Heuo:l. i Equus ona^^er
Schreb. — Iznw.da rjccnika u Mikn^inu (maofarac
divji , onager'), a Belinii (magarac divi ,asino
salvatico' , onager' 108*), u Jambresicevu (ma-
garac divji , onager'). Kakono zdrijobe divjega
magarca. M. Divkovic, bes. 307l>. Rice li divji
magarac kod trave? D. Danicic, jov. 6, 5.
b. u prenesenome smislu.
a) vidi u Vukovu rjecniku : vide torbo-
nosa; a kod ovoga iina: (u Srijemu) na plugu u
osovini usaden kao racvast kolac o kome se
vjeSa torba i ostalo kojesta. cf. magarac.
b) vidi u Vukovu rjecniku: (u Bjelopavli-
6ima) kobila u vodenici.
MAGARAD, /. coll. kao mnozina od magare.
— Od xvni vijeka, a izmedu rjtcnika u Stuli-
cevu (,magnus asinorum numorus'). Rece ma-
garcima: „Sto cinite, magaradi? . . . UdiJ odstu-
pite!'' Udi| magarad stadose. M. Zoricic, zrcalo.
161. Sejak nokakav pratio iz sela desetoro ma-
garadi. Nar. prip. vrc. 76. Koni grizu sijeno,
a magarad slamu. 67. Trgovase jedan covjek
u magarad. Vuk, rjecn. kod u. Dvadoset ma-
garica s desetero magaradi. D. Danicic, Imojs.
32, 15.
MAGARADIJA, /. vidi magarad. — U nasc
vrijeme u Bosni. Hangija im kaze : „Ovdje bogme
ne mozete pronot^iti s magaradijom". Nar. prip.
tord. 2. Dosao u sumu poveze magaradiju za
jednu bukvu. 5.
MAGARAN, magarana, m. u Vukovu rjecniku:
u pjesmi mjosto , magarac': A u boju cara Tata-
rana pogubise kao magarana.
MAGARAR, m. covjek sto goni magarce. —
Saino u Stulicevu rjecniku: .asinarius'.
MAGAR.aSeVi6, m. prezime. — U nase vri-
jeme. Dorde Magarasevic. Sem. prav. 1878. 14.
MAGARA§NIOA, /. potok u Srbiji u okrugu
iacanskome. M. D. Milicevic, srb. 658.
MAGARCAC, magarcca, m. dein. magarac. —
U Stulicevu rjecniku: v. mag9,rcic. — nepouz-
dano.
MAGARCAD, /. coll. kao mnozina od ma-
garce. — U Stulicevu rjecniku: v. magarad.
MAGARCE, magarceta, n. dem. magarac vidi
magare. U Stulicevu rjecniku: v. magarac.
1. MAGARCE NE, n. djelo kojijem ko magarci
Hi se ko magarci. — U Vukovu rjecniku: 1. ,da3
esel-nenneu' ,r6 asinum appellare'. — 2. ,das
handeln oder reden wie ein esel' ,t6 dicere aut
facere ut asinus'.
2. MaGARCENE, n. samo u Stulicevu rjec-
niku: V. magarad. — isporedi magarene.
MAGARCETIXA, w. augm. magarac — U
jednoga jjisca S'avonca xvm vijeka. Slovo od
jednoga magarcetine slozeno. A. Kanizlic, kam.
228.
MAGARCEV, adj. koji pripada magarcu (jed-
nome Hi kojemu mu drago). — U Vukovu rjed-
niku: ,de3 esels' ,asini'. — [kod tnjesnoga imena:
Magarcevo Brdo, vidi u Vukovu rjecniku: brdo
kod Karlovaca (blizu Magarceva brda iina onde
jodan izvor koji se zove ,Esikovac' a ,esek' u
turskom jeziku znaci magarac; daklem je Esi-
kovac rod s Magarcevim Brdom!).
MAGAHCIC, ni. dem. magarac — Od xvii
vijf'ka, a izmedu rjecnika u Mikn^inu (magarcic,
mali magarac ,asellu3') gdje se naj prije nahodi,
u Bclinu (,asinello, asino piccolo' ,asallu3' 107^),
u Stulici'vu (,asGllus's u Vukonu (dim. v. ma-
garac). Jeda bi ga grijali volak i magarcic. I.
Ancic, svit. 32. Ter te volak s dabom grije i
magar6ic P. Knezevi6, pism. 159. Donesavsi
mu nikoliko kruha na magarcici. E Pavi6, ogle-
dalo. 276. Vracajuci se kuci ovi prorok na ma-
garcicu domadinovomu. 301. Natovarif'/i; ma-
garcica drva. And. Kacic, kor. 21. Pitao ma-
garcic oca: . . . Nar. prip vrc. 217.
MAGARCINA (magai cina), jn. i f. augm. ma-
garac. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjccnika u
Stulicevu (maijarcina. veliko magare .enormia
asinus') i u Vukovu (f. augm. v. magarac). Nece
radit magarcina. V. Dosen 212a.
MAGAROITI, magarcim, impf. ciniti da ko
bude inag>irac (t.j. u prenesenome smislu, varati
ga Hi ciniti mu sto na sramotu), zvati koga ma-
garcem.
a. aktivno. — U Vukovu rjecniku : koga
,zum esel machen, esel nennen' ,reddo asinum,
asinum appello'.
b. sa se, refieksivno, govoriti Hi radit i kao
magarac (t. j. bez pameti). — U Vukovu rjec-
niku : ,sich wie ein esel betragen' , dicere aut fa-
cere ut asinus'.
MAGARE, maararota, n. dem. magarac, zato
Vuk tumaci: mladi magarac, ali se obicnc upo-
treblavn i za odraslu zivotinu, kad se nema ob-
zira, jeli musko Hi zensko. — Mj. mnozine ima
coll. magarad (vidi). — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika^inu (revati kako magare kod
revati; a nema napose), u Belinu (,asino' , asinus'
107''), u Stulicevu (v magarac), u Vukovu (,der
junge esel, das eselein' ,asellus')
a. u pravome i u metaforickome smislu (o
ludu celadetu Hi uopce kao psovka). Kako ma-
gare sito. M. Drzic 84. More se prilikovati
kripost od usdrzenja magaretu divjemu. P. Po-
silovid, cvijet. 179 Tac navajon, , ko magare,
brjeme mecem. J Kavanin 4i7b. Budi prilican
magaretu. J. Banovac, pred. 82. Vidimo pad-
nuta u ogan ne jedno magare ma dusu nasega
otca. J. Banovac, pripov. 51. Za sluge hoti
imati vola i magare. blaeosov. 126. I govori:
.,0 magare dotirano sad iz bare!" V. Dosen 3Hb.
Da magare nega (linca) rodi. 212*. Usi kaono
u magareta. N. Palikuca 3. Cera jare i ma-
gare; metnu jare na magare, magare mu nogu
slomi, a jare mu vuk izjede. Nar. pjes. vuk. 1,
522. Brzo je negovo magare nego drugoga at.
Nar. posl. vuk. 29 Kraiisko zvono i arbanaska
zena i gradsko magare, to su naj vei-.i mucenici
na ovome svijetu. (U Hrvatskoj). 160. Oguglao
kao (i) magare sijak. 231. A u uskoj ulici srete
se s jednim magare tom. Nar. prip. vr6ev. 39.
Svako magare prvence otkupi jagdetom ili ja-
MAGARE, a.
362
MAGAS
retom. D. Danici6, 2moJ3. 13, 13. Premda se
covjek rada kao div}o ma^are. jov. 11, 12.
b. u preneseyiume smislu: magare (drveno),
nogari na koje se me6e korito (tekae) pri praAu
(kosuja) rubja. U Tetovu, Prizrenu i Skopju. M.
Durovid.
MAGARECE, w. rijec iz sale nncinena od ma-
gare, vidi u Vukovii rjecniku: (,zum scherze al3
gereimte antworfc auf eine ungereimte anrede)":
A. Dobar vece. B. Uzjao na mac^arece (kad koejod
rekne „dobar veco" u nevrijeme, samo sale radi).
MAGARECi, ndj. koji pripada mngaretu. —
Naluzi se (zloj pisano i s -tj- i -tij- mj. c. —
Od XVII vijeka, a iainedu rjecnika u Vukovit
(,esel3-* ,asininus').
a uopce. S vilicom ma^aretjom pobi i(h).
M. Radnic 32b. Cejust mati;are6a. S. Margitic,
fala. 125. Jedna ma2:areca glava prodavase se
za osamdeset srebrnika E. Pavic, ogled. 325.
Kosoricu mao^arecu. And Kacid, kor. 138. Glava
ma^aretija prodavase se po osamdeset srebrnaka.
255. Kako Bog cuii iza6 voda iz kamena i San-
sunu iz suho kosirice magaretje. L. Vladmirovic
26. Sansun posice iladu Filistea s magareiom
kosiricom. I. J. P. LiiciC, razg. 69. Oiio malo
magarpce pamoti D. Obradovic, basne. 273. Ma-
gare6a glava. D. Rapic 458 Samson je hi}adu
Filisteanaca samom cejustjom magarecom ubio.
A. Tomikovic, gov. 260. Izisao na magareci
vasar. (Osramotio se. U vojvodstvu). Nar. posl.
vuk. 98. Magareci glas na nebo ne ide. 173.
Tako magaro6u glavu ne uosio ! 298. Newton
je sveder bio u ucioni na klupi magarecoj. M.
Pavlinovid, rad. 158.
b. magareci kasa}, vidi hripavac, rikavac.
— U Vukovu rjecniku'^ : [magareci kaSaj, vide
rikavac].
C. magareci trn, nekakva bi(ka. U okolini
(Duvna) restu ove bijke: gladisina, ciganska
dusa (magaredi trn) . . . Zbor. za nar. ziv. i ob.
4, 254.
d. kod mjesnijeh imena.
a) Magarece Po|e, selo u Hruatskoj ti zu-
paniji Itckn krbavskitj Razdijo}. 33.
b) Magarece Brdo, mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackotne. Livada u Magaredem Brdu. Sr.
nov. 1873. 767.
MAG A RENE, n. vidi magarad. — U pisaca
XVI II vijekn, a izinedu rjecnika u Vukovu (v. ma-
garcene). Gdi sn sinovi, kceri, ovce, kamije, vo-
lovi, magarene? S. Margitic, fala. 96. Sezdesot
ijada raagareha. And. Kacii, kor. 101. Ajde u
slalu gdi idu magarene. N. Palikuda 44.
MAGARE.§CE, magaresceta (i magar^sca), n.
dem. magare. — -s- stoji pre I c mj. c. — Nema
mnu£ine; coll. migaroscad nije p<,tiirden. — Od
xviii viji-ka. Idase na muku na magare§cu. S.
Margit)6, fala. 185. Jedan dobar Krstjanin sva
Bvoja ostavi, i ostavi sebi samo jodiio inagareSce.
J. Banovac, razg. 22. Ostavi sebi samo jedno
magareSee. J. Filipovi6 1, 286"'. Gospodin otje
unici tada u Jernzolim na jodnom poniznu i pri-
prostitu kjuscscu, to jest na magaroscu. F La-
strid, od' 209. Za so ostavi jedno magarosce. L.
Vladmirovic 51. ^De 'e ono koi'i? uzjaso na ono
maijarosce, pa ko 'e? on je". J. Bogdanovid.
MAGARK8CAD, coll. vidi kod magaresce.
MAOARE^^EVI(J, m. preeime. — U nase vri-
jeme. V. Ho-^isid, zborn. 17.
MAGARETA^5. in. vidi 3. lap i 3. karlo. L.
Zero, rib. ark. 10, 342.
MAGAREVO, n. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Spom stojan. 185.
MAGARl, conj. jeda ; makar. — Tal. inlet.
magari. — U nase vrijcme u Istri, i drugdje po
prinwrju. P. Budmani. Magari ,otiamsi'. D. Ne-
manic, cak. kroat. stud, uftsg. 61. Magari da
,utinam'. 61. Magari da bi ne. (u Istn). Na§a
sloffa god. 20, br. 3. Neka bude on magari ako
6e Kinez (a Istri). god 15, br. 26.
MAGARICA, /. zensko prema magarac. — Od
XVI [ vijeka, a izmcdu rjecnika ii Mika^inu (ma-
garica, tovarica ,asina') gdje se naj prije naliodi,
u Belinu (,asina, somara, la fomina delT asino'
,asina' 107^), n Stulicecit (,asina'), u Voltigijinu
(.asinaccia, somarona' .eselinn'), u Vukovu (,die
eselin' asina'). Magarice svog otca trazase. A.
J. Knezovic 133. Dojdo Isus na magarici. A.
Kanizlic, kam. 516. Magarica na kojoj jasase.
E. Pavic, ogledalo. 162. Kasane stare magarice.
N. Palikuca 46. U Jerusolim sidoci na maga-
rici, kako slavtiodobitaik, uniso je. I. Vehkaaovid,
upiit. 1, 152. Dotle nosi jos i magarica. J. S.
Rejkovid 190. Nuto zeta! nuto sijaseta! kan' da
ga jo krava otelila, magarica pupak odrezala, a
kobila mlekora zadojila Nar. pjes. vuk. 1, 523.
Oj carice, jedaa magarice ! Nar. pjes. stojad. 2,
19. Imase stoke . . . pot stotina magarica. D.
Danicid, jov. 1, 3. Kao div|a magarica koja je
navikla na pustinu. jer. 2, 24. — if prene^enome
smislu, magarice, ]jI , vrobacke staze. J. Bogda-
novic.
M.AGARICAR, m. Quercus pubescens varietas
Willd., zverg- oder eselseiche (Pancid) B Sulek,
im. 217. Magaricar, sitaa granica, kakrik. J.
Pancid. glasn. 30, 254.
MAGARICICA, /. dem. magarica — U Be-
linu rjecniku : ,a3inella, asina piccola' ,asella*
107b; u Slulicevu: ,asella'; u Voltigijinu: ,asi-
nella' ,kleino eselinn'.
MAGARICIN, adj. koji pripada magarici. —
Izmedu rjecnik'i u Vukovu (,der eselin ,asinae').
Jase na magarcu i magarotu, sinu magaricinu.
Vuk, mat. 21, 5.
MAGAR iClXA, /. augm. magarica. — U nase
vrijeine, a izmndu rjecnika u Vukovu (augm. v.
magarica). Pi magaricine! Kako se ne stide?
Nar. prip. vrc. 166.
MAGARIC, m. u Stulicevu rjecniku : v. ma-
garcid. — nepouzdano.
MAGARINA, /. augm. magare. — .Samo u
Stulicevu rjecniku: v. magarciria.
MAGARITI, magarim, impf. nakati, revati kao
magare. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,riidore'.
M.lGAROVCI, Magarovaca, m. pi. ime zaseoku
u Busni u okrugu travnickome. Statist, bosn. 65.
MAGARSKI, ndj. koji pripada magaradi.
a. adj. — U Belinu rjecniku: ,asinino' ,asi-
ninus' 107b; u Stuliceou: ,asiiiinu3'; u Voltigi-
jinu: ,a3inino, asiiipisco' .eselhafc'.
b. ado. migarski, kao magare, kao magarad.
— Od XVII vij'ka, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(,igriavitor, inscite). ZaSto jo zivio magarski 1
medvjod-iki. M. Divkovid, bes. 310b.
MaG.\RSTVO, n. osobina po kojoj je ko ma-
gare, u prene-ienome smislu, bespametnost, ludnst,
pa i radna beipametna, neva^ala. — U Stulicevu
rjecniku: ,a-(iiiaggiiio' ,ignavia, inscitia, vol mo-
dus agouti insc.ito', i u Voltigijinu: ,a3init4, asi-
naggine" .esi-loy'.
MAG.\§, m. vidi patujak. starraali. — Po ob-
liku kao da je rijec magarska, ali mag. magas
MAGAS
363
MAGDALIJENA
znaci nasuprot: visok. zarje u ironickome smislii?
— U Bjflostjcncevu rjecnikii: masfas, fisfiric, pa-
tu|ak ,pigmaeu9, nanus, pumilio, pumilus, sala-
pusius'; u Jambresicevu: .piijmaeus, nanus'; u
Stulicevu: v. patu|ak is Habdeliceva ; u Vultigi-
jinu: ,nano, pigmeo' .zwerg'.
MAGaSe, /. pi. iine mjcstu u Srbiji u okrugii
biogradikuine. Livada u Magasa. Sr. nov. 1863.
162.
MAGASICA, /. zensko prema magas. — U
BjeldStjencevu rjecniku: ,salaputium'.
MAGAS16, m. ime selu u Bosni u okrugu
Tuzle Dune. Statist, bosn. 94.
MAG AT, vidi kod magaza.
MAGAZA, /. mjesto (kuca, soba. ducan) gdje
se lirani roba. — Pustaje od arap. machzen, ali
preko tur. magaza, a ovo vala da nije uzeto
upravo iz arapskoga, n< go iz kojega romanskoga
jezikn, vidi tal. magazzino sto je od machzen,
kao i spni'i. almacen, almagacen. — Od xviii vi-
jeka, a izmeda rjecnika u Vukovu (,da3 magazin'
jhorreum' [vide magacin]. U Biogradu drze u
magazama so, zito i brasno; a u Jadru (oko
Loznice) opletu magazu od pruca pa naspu u
jesen jabuka branica te stoje preko zime). —
Amo niisliin da pripada naj prije i ova narodna
podovica dubrovacka xviii vijeka, u kojoj mj.
neja!ine rijeci magatu treba jamacno citati ma-
gazi (vidi i: ,magat' moze biti da jf> pogrjeska,
a i rukopisu bi se moglo citati ,u magazi'. D.
Danicio, posl. xiiib):^Kordovani iz Sume u ma-
gatu boji su neg iz Spane na putu. (Z). Poslov.
dat ic. (■iinisao je: i gora roba kad je na injestu
vise vrijedi nego bi)]a na putu). Paka ti nari-
pise pod magazu Pajovica Maltezi junaci. Nar.
pjes. bog. 172. U svakoga inia pusta blaga ne-
brojena po dvije magazo. Nai*. pje-?. vuk. 4, 137.
Pliva crna u magazi krvca Nar. pjes. juk. 595.
Vec tt hajde tamo u magaze. Nar. pjes. petr. 2,
621, Od magaze otvorise vrata. Nar. pjes. horm.
1, 47. Odu u magazu, da provide novu roou.
Nar. prip. bos. 1. 35. On nema ni ducana ni
magaza. M. D. Milicevi6, pomenik. 1, 111. Sad
u magazi gde otacu rakiju. L. K. Lazarevid, on
zna sve. 44.
MAGAZAGIJA, m. covjek sto ima magazu
(ako i malu) Hi ducan, te prodaje robu. — Od
magaza s turskijem nastavkoin gy. — U nase
vnjeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,der ein
(wenn auch kleines) magazin halt und daraus
verkauft' ,tabprnarius'. — Idi odmah kod Ma-
rinka magazagije. L. K. Lazarevid, on zna sve.
12.
MAGAZARINA, /. u Vukovu rjecniku^: (po
Vukovijein bi^eiikaina) plata za kakvu robu sto
stoji u magazi.
MAGAZICA, /. u Vukovu rjedniku : dim. v.
magaza.
MAGAZIN, magazina, m vidi magaza. — Od
tal. magazzino. — U Dubrooniku gdje se izqo-
vara magai^in (P. Budmanii i drugdje po Pri-
morju, i u Hrvat-<koj (F. Ivekovic). — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,prom-
ptuaiium, pennuarium horreum, pennuaria cella,
consprvatorium rerum venaliuin, praecipue sails).
Magazin. Glasnik. 17, 315 (1707). Proskoc' ma-
ga^in (Danicic je nastainpao kao i drugdje c
mj. 55). (Z). Poslov. dauic. Z gradom zadobise
kasu i magazin. M Kuhacevic 141. Petdeset
magazina. A. Tomikovic, ziv. 316. A sad nos'mo
sto ne treba u magazin (shrana drv|a i brodar-
skoga majstorskoga oruda). M. Vodopic, tuzn.
jel. dubrovn. 186S, 210. Magazin ,i. qu.' ga-
mazin. D. Nemanid, cak. kroat. stud. 65. — U
prenesenome smislu, ime knizi sto je izlasila svake
godine, i u kojoj se ra^prau^alo razlicnijeh stvari
(ima u tome smislu franc, magasin i engl. ma-
gazine): Magazin dalmatinski. Kao sto je g. Te-
odor Petranovic u Magazinu za god. 1841 opisao
porodicu liije Smi|anica . . . Vuk, nar. pjes. 3,
117.
MAGAZINIC, m. dem. magazin. „Ako ga i
valis da 'e veliki trgovac, borne, brte, mail ma-
gazinid ima'. J. Bogdanovid.
MAGAZININA, /. augm. magazin. — U nase
vrijeme u Lici. „U negovoj magazinini ima
svasta". J. Bogdanovid.
MAGAZINOVIC, m. prezime. — U nase vn-
jeme. Stevan Magazinovid. M. D. Milidevid, srb.
480. Miroslav Magazinovid. Rat. 421.
MAGAZINOVINA, /. vidi magazarina — U
pisaea nasega vremena. Nece se u lukah izvan
magazinovine i skladnine pobirati nikakovih pri-
stojba. Zbornik zak. 1868. 26.
MAGAZINSKI, adj. koji pripada magazinu
Hi magazinima. — U pisaea nasega vremena.
Svaka popratnica rjesava se tako, da se na noj
potvrduje da se je upisala u knigu magazinsku.
Zbornik zak. 1853. 417. Magazinska kniga tr-
govaca podvrzena je bi|egovini. 1864. 170.
1. MAGBUL, adj. ugodan. — Preko turskoga
jezika od arap. maqbul, part, praet. pass, od kn-
rijena q b.l, primati, isporedi 2. magbul i kabul.
U Boga mu dova magbul bila. Nar. pjes. horm.
1, 217. Magbul, prijatan, drag, a Nar. pjes.
horm. 1, 61 6a.
2. MAGBUL, m. vidi kabul. — Ista je rijec
sto 1. magbul. To rekose, magbul ucinise. Nar.
pjes. vuk. 4, 401. Magbul, kao i kabul. V. Vr-
cevid, nar. prip. 226.
MAGDA, /. hyp. Magdalijena. — Od prije na-
sega vremena. S. Novakovid, pom. 75. Dodi,
Magdo, dodi, duso, trava de nam duSek biti. Nar.
pjes Vila. 1866. 700.
MAGDALENA, vidi Magdalijena.
MAGDALEXCICA, /. suvrst kruske (u Za-
grebu). B. Sulek, im. 217. vidi: Magdalencice,
kruSke. Sv. Petar kod Ludbrega. D. Hire. — I
vrsta breskve. Sv. Petar kod Ludbrega. D. Hire.
MAGDALENIC, m. prezime. — U nase vri-
jeme. Svetozar Magdalenid. Eat. 323.
MAGDALENKA, /. 1. suvrst jabuke; 2. su-
vrst kruske (Valavac). B. Sulek, im. 217. vidii:
Magdalenka, jabuka. Sv. Petar kod Ludbrega.
D. Hire.
MAGDALENSCICA, /. 1. phu (Bjelostjenac),
Valeriana phu L. ; 2. suvrst sitne crvene kruske
(Vajavac). B. Sulek, im. 217.
MAGDALENSNICA,^ /. suvrst sitne crjene
kruske (Vajavac). B. Sulek, im. 217.
MAGDA LEScICA, /. suvr.st kruske (na Kal-
niku), V. Magdalenscioa. B. Sulek, im. 217.
MAGD.ALIJENA, /. Magdalena, ime zensko.
— isporedi Mandalijena. — Shvacamkao da -ije-
stoji mj. negdasheqa e, jer se govori i pise jos i
Magdalena, Magdaliua. — Od xv vijeka (vidi bj)
Hi uopce od prije nasega vremena. a) Magdalijena.
Magdalena, Magdaljena. S. Novakovid, pom. 75.
— h) Magdalena. Meju kimi bise Marija Mag-
dalena i Marija Jakovja i Osipova mati. Ber-
nardin 74. matth. 27, 56. Magdalena. S. Nova-
kovid, pom. 75. Marija Magdalena. A. Gudetid
MAGDALIJENA
364
1. MAGLA, a.
roz. jez. 301. F. Glavinic, cvit. xxiv. Ki na Ka-
nanpju i na Mag-dalenu jesi se (Hinilovnl) Mariju.
A. Goorofioeo, nasi. 34'). Bijiise ovi Simun hra-
tu6ed Marti i Ma^jdaloni. P. B. Baksic 2. Mng-
dalonu gledaj. A. J. Knezovic 162. — e) Magda-
lina. S. Novakovid, potn. 75. Marija Magdalina.
M. Albert! xxxvii. Medu kojima bijaso Marija
Magdalina i Marija raati Jakovjeva i Josijma,
Vuk, mat. 27, 56.
MAGDALINA, vidi Magdalijena.
MAGDANOZ, m. vidi majdonos. Magdanoz,
persun U Leskovcu. M. Durovic.
MAGDEXOV16, m. pregiine. — U nase vrijetne.
Jovan Magdenovic. Rat. 417.
MAGDICA, /. dem. Magda. — Iina adj. Mag-
dicin u tiarudnaj pjestni n<iS''ga vremena. Ukrala
je noze Magdicine. Hrv. nar. pjes. 1, 553.
MAGDICIN, adj. koji pripada Magdici, vidi
hod Magdica.
MAGDIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Scbem. segn. 1871. 96.
MAGDIN, m. prezime. — xvi vijeka. Paval
Magdin. Mon. croat. 284. (1581).
MAGESa, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv.
38
MAGIC-MALA, /. ime selu u Slavoniji u iu-
paniji pozt'Skoj. Razdije}. 124 — Mala od ma-
hala.
MAGir^A, /. Arbutus unedo L. (fructus), ar-
butuui, rod ud phmiku (oidi planika). nije ?ii u
kdkvu rodu s tresiinma, dakle treba izo^taoiti stu
je duddto u trecemu izdanu Vukova rje",nika. —
Akc. se mijena u gen. pi. magina — Od xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Mikafinu (magirie,
vidi mogine), n liclinu (,cerasa naarina, corbez-
zolo, frutto 11 quale ros^t^gicia nel g:iallo ed e
dolce G tondo e ijrosso piu della ciregia' , unedo'
185b), u Stulicevii (v. megina); u Vukoini : (u
Dubrovniku) ,die meerkir.sche [weicb.selkirsche,
stoinwoichsol]' ,arbutum [Prunus mahaleb L ]'.
Bog davase komuj drjoi'iine i magii'ie slatke. M.
Vetranic 1, 8. Sto je planika, rua;?ine gdjo rada.
2, 274. U devojko erne o6i kako magina. (iz
Perasta). (magine su crvene kao skerlet kad su
zrele; magir'ia jamacno stoji mj. trhina). Drvo
na kome rodi magina (kao velika sunica, iznutra
ziito kad jo zrolo, a zelono bijolo, spi>^(i zttto
kad je nezrelo, a crveno kao skerlet kad je zrelo.
P. Budmani). Vuk, rjocn. kod planika, Mijat
kupi planikova magine. S. ^ubisa, prip 240.
Marina, comaron, corboiollo (Vujici(^), frutti del
arbuto (Pizzelli, Kuzinic, Aquila — Buc), Arbutus
unedo L. (Visiani); Vodfipic proprie fructus, v.
Planika; cf. Mukina. B. Sulek, im. 217.
MAGISTAK, magistra, m. vidi madistor. —
U jeilnoga pisca xvi 11 viji'ka, 11 kajega je po cr-
kvenome (rnskome) jeziku nnm. sing, magister
Moj go.-spodar magister. D Obradovid, ziv. 22.
Costo mi pi§u da im magistra po.sjom. basne.
326.
MAGtSTRAT, magistrata, m. vidi madlstrat
— I'o ncin. mas:istrat. — Od xvi 11 iiijeka po sje-
vernijrm krajeinma, a izmedu rjecnika u Vukova
(vide madistrat). Ti dakle vodi mono (hucu) sutra
u jutru .s mojim maiifislratora i varoskima po-
glavari k nnonio suplom rastu. M. A. Rejkovic,
aabr. 52. Magistrat Danzike. A Tomikovic, ziv,
279. Postavi ga . . . u magistrat beograd.ski kao
za sudiju. Vuk, dan. 4, 13. Postavi so u svakoj
nahiji magistrat od tri covoka. grada. 12 Svaki
I vojvoda po jodnom magistratu da dado uro-
ceno za ranu. P. M. Nenadovid, mem. 268. A u
gradovih i trgovistih sa urodenim magistratom
gradska i trgovisna poglavarstva. Zbirka zak.
1, 13.
MAGISTRATAC, magistraca, m. clan magi-
strata, covjck Mo pripada magistratu. — U jed-
nnga pisca xix vijeka. Da dadu magistratcima
sono, zito. Djelovod. prot. 64. Pisali (smo)
Marku vojevodi i Janku magistratcu. 72.
MAGiSTR.iTSKf, adj. koji pripada magi-
stratu. — Od xvm vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukoou (vide madistratski). Magistratskim ko-
mesarom raoun davati. Glasnik. u, 3, 24. (1695).
Bo|(ig radi verovaria magistratskim murom po-
tvideno. 11, 1, 68. (1808). Ovo su danas znat-
niji magistratski knezovi. Vuk, grada. 193. Kod
vojnickih komuniteta biva proglasivarie pred
ku6om magistratskom. Zbornik zak. 1853. 776.
MAGISTRATUALAN, magistratualna, adj.
vidi magistratski. — U pisaca nasega vremena,
Dosadane djelovane magistratualnih fiskala. Zbor-
nik zak. 1, 91.
1. MAGLA, /. kao oblak, ali takovi sto stoji
na zein^i (i oka vrha hreqov.i) i na vodi, te se
sastoji ohicno iz vrlo malijeh mjehurica od vode,
ali je gdjegdje prasina Hi dim. — Prvo -a,- stoji
trij. negdtisnega h. — Akc. se mijena u ace. sing.
maglu, u ?'oc. : ma^lo, magle, u gen. pi. magala
(ima i magli). — Rijei je praslavenska, {•^poredi
stslov. mbgla, rus. Mraa, ces. mhla, pof. lugla, i
indnevropska (dnjbudi korijen), isporedi lit. migle,
migla, let. migla, jirm. meg, snskr. megha, grc,
d,a//A?;. Korijen je migh, i mislim da nije u svezi
s migh (vidi mizati). — Izmedu rjecnika u Vran-
ciccvu (,caligo; nebula'), u Mika^inu (,nebula,
caligo'), M 7ie/iWM (,caligine' ,caligo' IHO"-; ,nebbia'
,nebiila' 508'^; .vapore' ,vapor' 751b), u Bjelo-
stjencevu (kajkavski megla , nebula, caligo, aeris
spissitudo, opacitas, obscuritas'), u Jambre.iicevu
(megla , nebula, caligo'), u Stulic-'vu (.nebula, ca-
ligo, nubes, uubilu'm'), u Voltigijinu (.nebbia'
,neber), u Vukoou (,der nebel' .nebula'), u Da-
nicicevu (mbgla ,nebula').
a. u pravome smislu. (Bog) mbgloju tlbstoju
pazuhi, vb nilize svetomu zasedahu, povitb mor-
skihb i nevidima togo imy i nevredima provodi
jego. Domentijan'' 181. Jako paucina ili mbgla
vetromb razgonima. Danilo 312. Tme pokrijut
zom}u i magla puoke. N. Ranina 28^. isai 60, 2.
Zazva nega Gospodin isrjed magle. 44''. exod.
24, 16. Maglo i vihri. Zborn. 162b. Iz-inu
kako magla. M. Drzic 410. Tasca kako magla
ida6i prid obrazom svitle zoro. A. Cubranovi6
157. Aer biti do boz vjetara i dazda i magla.
M. Orbin 2(50. A u sebi §to si opeta ({epoto!)?
vjetar, magla, sjen, dim, nista. I. Giindulic 230 —
231. Magle stetno i plahi vjetri. B. Zuzori 289.
Vami, dtihovom koji magle podizete. .T. Banovac,
blagosov. 320. Te vici'ia i bozanstvena kao kroz
maglu glodaju na daleku. F. Lastrii ned. 377.
Proinotriceino dakle isto sjen liiov kao kroz
maglu. 390. Tihu rosu u ravnini, sinu maglu
u [ilanini. Xar. pjes. niikl. boitr. 1, 36. Bija§e
pala velika magla. I. Zanicic 25. Bududi jedna
gusta magla bila. 166. Prilikuje Judski zivot
taiikoj magli. D. Basic 71. Dogodi se pak jedno
jutro da magla biso svo pojo pritisnula. And.
Ka6i6, razg. 134. Maglovito poje uijlodaSo, kroz
maglu 30 malo naziraso. 253 ^ Pala magla od
noba do zomje. 253^. Gusta magla vidi se svu
planinu pokriti. kor. 77. Pala magla na Bo-
janu. Nar. pjes. vuk. 1, 66. Pade magla po Bo-
jani. 1, 154. Pala magla u primorjo. 1, 191.
1. MAGLA, a.
365
1. MAGLEN
Ja sam nocas cudan san usnio, de se povi jedan
pramen ma^le od proklote zemJQ Vasojeve, pak
se savi oko Diirmitora, ja udarih kroz taj pramea
magle. 2, lO'J— 110. U maj<li se, }ubo, rasta-
dosmo. 2, 110. Te so pramen ma^le zapodode
od Kostura grada bijeloga, |)ak so savi okolo
Prilipa. 2, 364. Dok to f)o}e ma^la pritisnula.
2, 561. Daj mi, Boze, vjotar od planine, da raz-
dene ovu maglu kletu. 2, 562. Daj mi, Boze,
vjetra od planine, da odnese ma»lu iz pojica. 3,
270. Ne bijase magla od dazdica no od pare
konske i junacke. 3, 304. A planinu magla po-
panula. 3, 321 Magla pade od neba do zom}e.
4, 172. Al' je ono (pole) s maglom zamagleno.
Nar. pjes. istr. 1, 3.3. Pala magla okol Briiia
grada. 1, 44. Izvalila magla pan. (Kad sto ka-
zuje sto nije prilike da je istina). Nar. posl. vuk.
97. Ine je zimi smrzla magla. Vuk, rjecn. kud
ine. Bijase prekrila maijia citavu kosu visokijeh
planina. S. J^ubisa, prip. 90. Gusta magla iz
morskijeh vala. Osvetn. 1, 20. Crna magla vrhom
ovi glave. 2, 120. Sorise se niz orlove stijene,
a za nima stupi magla tavna. 2, 124. Udri
hajduk, i u maglu zade. 2, 125. Al' magle su
zatrapile guste. 2, 137.
b. u xirenesenome smislu, sto slicno pravoj
magli.
a) dim. A Gafera i Selima poli iz magle
crna dima goru6 katram, i sve isprli. I. Gun-
dulid 521. Metnu Marko strelu tataraaku, ode
strela u pra i u maglu, ocima se ne da pregle-
dati. Nar. pje.s. vuk 2, 361. Sve jodnako magla
od pusaka. 4, 245. Zgrmi puska na cetiri straue,
zadimise magle nenadane. Osvetn. 3, 92.
h) prasina. Jer se digla magla od Ko-
tora, a kroz maglu sijovaju muiie; sto so ono
magla podignula, to se diglo praha od kopita;
sto kroz maglu sijovaju mune, to sjovaju toke
na junacioi'. Nar. I'jos. vuk. 8, 260. Ali vide
kona i junaka, zestoko li zecki poskakujo! od
drumovah maglu podizaso. 3, 219. Tako momco
ravnijem pojom struze i za sobom od pra maglu
prasi. 0-ivetn. 1, 41. (VoloiH) do neba gustu
matrlu viju 2, 65. Al' dok vihor od pra maglu
mabnu. 3, 103.
c) 1 1)1 in a. Od nodi ove maglu razgoredi.
N. Eariina 113**. Trijesi umrli svo uzizu, sve
obnjmiva magla crna, oblaci se strijola dizu. I.
Gundulid 445. Iz smrknutijeh gustijeh magla
jazovite n ponore strahoca se jata nagla gromi-
naju, drtzde ... I. Gundulic 473.
C. metdforicki.
u) upotnii(ava ae u tjelesnome i dusevnome
S77iislu kao tama, tmina. Navlace im maglu na
oci. S. Rosa 8''. Na oci im magle napadoso.
Nar. pjes. juk. 249. 1 vojvodi sj^ade magla s vida.
Osvetn. 2, 1.38. — Magla od noumjeteostva. M.
Drzic 63. Vidim da neko su ti magle u mozak
zaSle. M. Pavlinovid. razg. 21. — Nijedna magla
od sumiie ne oplodila bi se. Transit. 122. —
Spomena zakopana u magli od davnina. I. Dordid,
ben. 52. 6to so god prijo tri hijado godina do-
godilo, to glodamo samo po mraku i gustoj magli.
Vuk, pripr. 172. Mnozija narastaja, kojo se gubi
u magli vise hijada godina M. Pavlinovid, rad.
162. — Magle vaja i gorkosti ti rastieraj s na-
gijeh dana. A G. Paoli u I. M. Mattel 372.
Utiseiie kojo bode takija maglu tvoje zalosti ras-
tirati. D. Kapid 280. — Od zloba davnih i magli
od grijeha razlucuje. N. Ranina ll2a. — Da se
ne jiovratim g zemji tamnoj i pokrivenoj maglom
od smrti. M Divkovid, bes. 472^^. Sve misli za-
ludu maglom se stvorise. M. Vetranic 1, 311.
U jeziconju, u gizdab, u magli, u vjetru (uzdvi-
gose se mlade). M. Drzid 142. — Jel' te obastrla
magla od izprazni misli? M. Zoricic, osmina. 96.
vidi i u Belinu rjecntku: ,vanita' ,vanitas' 751b.
b) dati Hi nagnati kome maglu, sinesti ga.
I Nemcu mislis maglu dati. J. Rajid, boj. 31.
Pred Omerom ru.^om glavom stall, ^ pa mu maglu
i nogovoj dali. Osvetn. 2, 101. Cas bi Turcin
Pragu maglu dao. 3, 20. Bogu hvala i bogo-
rodici! i ovdje smo maglu Turkom dali. 3, 142.
— Maglu nagnat jednomu ,confondere'. S. Bud-
mani 42 1^.
2. MAGLA, /. ime kozi. Bosna. D. Hire.
MAGLAG, wi. rijec u brojenici. — U Vukovu
rjecniku : cf. pipavica, vidi % M. D. Milidevid,
ziv. srb.2 254.
MAGLA.T, Maslaja, m. ime trgovistu u Bosni
u okrugu Tuzle Done. Statist, bosn. 92. — Po-
mine se od xvii vijeka kao grad i vanos, a iz-
meda rjecnika u VnkoDu [grad u Bosni]. Bio je
ovo pasa izbrani Jusuf Bosriak iz Maglaja. I.
Gundulic 325. Namjesti se bane Milutine u Ma-
glaja bijeloga grada. Nar pjos. vuk. 2, 180.
Ozeni se iz Maglaja grada. Nar. pjes. petr 1,
307. Maglaj, varos p^d planinom Ozrenom. F.
Jukid, zemj. 42. — MisUm da amo pripada i
Maglaj-kapf'tan, gdje ro(a da je znacche: ka-
prtan od Maglaja, i Maglaj nije ime musko. Po
imenn Maglaj kapetana. Pjev. crn. 101*. Pije 1'
vino Maglaj-kapetane? Bos. prijat. 1, 38.
MAGLAJAC, Maglajca, m. covjek iz Maglaja.
— U nase vrijeme. Jer im vjeru Maglajci za-
dali. Osvetn. 7, 23.
MAGLAJ AN r, m. ime selu u Bosni u okrugu
hanoluckome. Statist, bosn. 34.
MAGLAJANIN, m. vidi Maglajac. — Mno-
zina Maglajani. — U nase vriji-me. Sve zdrave
u Maglaj busare, docekali mirni Maglajani.
Osvetn. 7, 23.
MAGLAJANSKI, adj. koji pripada Maglaja-
nima ((udima iz Maglaja). I varala vjora ma-
glajanska. Osvetn. 7, 23.
MAGLAJCI, Maglajaca, m. pi. ime selu u Bosni
u okrugu bihackoine. Statist, bosn. 50.
MAGLAJKA, /. ime ovci. Bosna. D. Hire.
MAGLA JSKI, adj. koji pripada Maglaju. Ma-
glajska nabija. F. Jukid, zeiii\. 41.
MAGL.A.N, m. ime ovnu, jarcu, koji je maglast.
— V nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.
MAGLAST, adj. pun magle; nalik na maglu.
— IJ Belinu rjecniku: ,caligino3o' ,cali«inosu3'
160*; ,nebbio.so' ,nobulosus' 5U8i; u Stulicevu:
,nebulosus nubilus, nubilosus, caliginosus'; u
Vultigijinu: ,nobbioso, nuvolnso* ,neblicht'. —
Ima i komp. maglastiji u Belinu rjecniku: ,piu
caliginoso' ,caliginosior' 160*, i u Stultceou (kod
maglast). — 0 domacoj zivotini : Maglaste ili
sive dlake. J. Bogdanovid.
1. MAGLA§, maglasa, m. osrodni puscani prah
za prosto pucaiie. M. Pavlinovid.
2. MaGLAS, maglAsa,.7n. nadimak jaretu smede
dlake. M. Pavlinovid.
MAGLAV, adj. u Stulicevu rjecniku uz maglast,
gdje ima i komp. maglaviji.
1. MAGLEN, adj. koji pripada magli, vidi i
maglast. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Voltigijinu (magleni uz maglast). Zivote magleni.
Transit. "dI. I Pluton da skupi sve toiine pa-
klene, . . . sve rose studene, sve nocne tamnosti,
sve shrane maglene, . . D. Barakovid, vil 19.
Da duti maglen dad. 64. K§, dimom maglenim
1. MAGLEN
366
MAGLITI, 1, b, a).
ogradu opstire. 303. U ovomu ma^lenomu ajeru.
J. Banovac, bla^osov. 303. Kad je vrime ma-
gleno i mako. J. S. Re|kovic 422. Kajno zdrala
u majclenoj tami. Nar. pjes. petr. 3, 12.
2. MAGLEN, «». ime visa u Srbiji u okrugu
knezevackome. M. D. Milicevic, srb. 826.
MAGLENCA, /. ime selu u HrvaUkoj u zupa-
niji bjelovarsko krizevackoj. Razdije|. 108.
MAGLENGA, /. ime livadi. Potocani kod Ba-
staja, Daruvar. D. Hire. — isporedi Maglenca.
MAGLENITI SE, maglenicn se, impf. samo u
Voltigijmu rjt'cnikti uz magliti se.
MAGLES, m. ime jarcu. F. Kurelac, dom, ziv.
38.
MAGLESa, /. ime domacijem Sivotinama.
a. kobili. Bastaja, Daruvar. D. Hire.
b. kozi. Bruvno, Bastaja, Daruvar. D. Hire.
F. KurelJtc, dom ziv. 38. — ime kozi koja je
maglasta. J. Bogdanovic.
MAGLIO, m. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Maglicb. S. Novakovic, pom. 75.
1. MAGLICA, /. dem. magla. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (maglica, mala
magla ,parva nebula, nubecula*), i u Vukovu
(dim V. magla). Sva mrklos priminu jak s vihrom
maglica. M. Vetranic 2, 187. Niti je maglice
niti koje drugo zlamene od kise viditi. A. Ka-
nizlid, utoc. 12.5. Pala magla na livadu, maglo,
maglice moja! Nar. pjes. vuk. 1, 327. Maglica
se polem povijala. Nar. pjes. vila. 1866. 324.
Maglica rakijska. P. Bolic, vinodj. 2, 378.
2. MAGLICA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom.
ziv. 38.
MAGLIC, 7W. ime selu (negda graduj u Srbiji
u okrugu cacantkome. K. Jovanovi6 169. Maglic,
stari vec prilicno obruseni grad. (Ako je ovo ime
postalo od magle, onda je bas pravo, jer }udi
koji su tu dugo zivoli pricaju da Maglic pritis-
kuje skoro svako jutro gusta magla. Oko grada
ima i nokoliko ku6a, to se zove ,9elo Maglic').
M. D. Milidevic, srb. 657. Po tome stoji -a- mj.
negdasnega h, i bice isto mjesto sto se pomine
XV vijeka. Vb Mbglici grade. Danilo 373.
MAGLICANIJM, m. vidi Maglajac, Maglajanin.
— Mnozina: Maglicani. — If narodnoj pjesmi
nasega vremena. To se culo do Maglaja : poletise
MagliSani i govore Maglicani . . . Nar. pjes.
krasic. 1, 139.
MAGLICAST, adj. koji pripada maglici, nalik
na maglu. — IJ nase vrijeme. Kao oswdeli zidcvi
starinskoga grada, pokriveuog maglicastim mla-
zima i mekom mahovinom. M. P. Sapfianin 1,
121.
MAGLI6IN DO, Maglifiina Dola, m. mjesno
ime. — XIV vijeka. Na Mbgli6in Dolb Spom.
stojan. 25. (1327).
1. MAGLIU, m. mjesno ime. Postaje od
magla. a) selo u Bosni u okrugu travnickome.
Statist, bosn. 68. — b) Durmitora i Maglic-pla-
ninu. Nar. pjos petr. 3, 91.
2. MAGLIC, m. prezime. — -a- stoji mj. neg-
dah'iega b. — xiv vijeka, a izmedu rjecnika u
Daniiicevu (Mbglicb). Miloslavb Mbglidb. Mon.
Serb. 97. (1330).
MAGLICI, m. j)l. mjesno ime.
•A. u llrvatskoj. — xv vijtka. Jodno selo
V plomeiii v Buzah, ki se zovu Maglici. Mon.
Croat. 84. (1457).
b. vidi u Danicicevu rjedniku: Mbglidi, se-
lima u Bitvi §to ih je car Lazar dao Kavanici
bila je meda ,mezdu Mbglici i mezdu Crbmni-
nomb'. Sr. let. 1847. 4, 54. (1381).
MAGLINA, /. augm. magla; (s drugijem ak-
centom) maglina, /. magluvito vrijeme, Hi magla
uopce. Treba dodati daje tisko razaznati tn doa
znacena, i da mozebiti ko izgovara s jednijem
akcentom za oba znacena. — Od xv vijeka, a
izmedu rjecnika u Belinu ',,nebbia' ,nebula' 508^)
i u Stulicevu 'maglina, velika magla ,den3a, atra,
vol ingens nebula' s primjerom: Od lita maglina,
vedrina od zime).
a. u pravome smislu (i 0 prasini, dimu). Od
praha magline dvizahu se gori. M. Marulic 15.
Moc od vitra (tira) maglinu niz po}e. S. Men-
cetic 70. Ar je sve tastina, ovi svib sto^prosi,
jakino maglina ku vitar zanosi. 323. Sto 1'
vedro i oblacno, sto li je vedrina, sto je svijetlo
i mracno, sto li je maglina ... M. Votranic 2,
43. Jer je sve tas6ina, ovi svit ca prosi, kakono
maglina ku vitar zanosi. P. Hektorovic 45. Tvoja
je tastina od Ijeta maglina, vedrina od zime. D.
Raiiina 8^. Doce iz strasnih, vjecnih sini strasna
i zelezna Erini pokrivena maglinami. D. Zlatari6
12*. Iz kih i do sada snapaju magline. I. T.
Mrnavic, o.sm. 29. Jur dima magline vetri raz-
gnase. P. Vitezovid, odil. 42. Sto se govori, a
nije istina, razcini se kako maglina. (D). Taman
po maglini ne vidi sto nosi. (D). Poslov. danic.
Prilikujem ja krivovjernos gustqj, gnusnoj mag-
lini A. Kalic 510. Vidimo iz dajnih maglina
nerazmrsenih pomajati se . . . M. Pavliiiovic,
razl. spisi. 161.
b. u metaforickome Hi u prenesenome smislu.
Ovo je noc ka danas po sfera svitu u Isukrsta
virujucim od hudob svita i od magline od grihof
razdijenih vraca milosti, z Iruzuje sfetosci. Ber-
nardin 92 Kamo mi bise dni, kako vrime projde
u nikoj maglini, a starost da dajdo? P. Hekto-
rovid 58. Odagni magline od misli gorcijeh tafi.
M. Drzic 76. Udagni magline i srca moga oblak.
A. Sasin 147. Ovi ocuduju brez svake magline. ..
A. Georgiceo, nasi. 125.
C. u prenesenome smislu, lijencina. — U nase
vrijeme u Istri. Bizi, bizi, maglina ilijendina),
Jakov tece iz Pizina. Nar. pjes. istr. 4, 7.
MAGLlSiC, m. prezime. — xvi vijeka. Jakoba
Maglisida. Mon. croat. 308. (1598).
MAGLITI, miglim, impf. ciniti da po-itane
magla, ispustati iz sebe maglu ; ima i prehizno
znacene (ali nema nijcdnoga primjcra s olijrktom)
pokrivati, sakrivati, oblagati maglom. — Od xvu
vijeka, naj prije a Mika^inu rjecniku (vidi 1, b,
a) i 2).
1. aktivno.
a. neprelazno, u znacenu sprijeda kaza-
nome. — Izmedu rjednika u Vukovu: ,einen iiebel
um sich verbreiten (z. b. durch tabakrauchen)'
,nebulam offundo'. Grmi nebo, vihrom magli,
more srauti, boroz daso. I. Zanotti, en. 11. Vlaga
oblakom dima kruta maglijaso razmrznuta. I.
Dordir, uzd. 61. Niti magli, nit' se gore pale.
Osvetn. 7, 40. Gdo se krv lije, gde barut magli.
M. D. Milidevid, pomenik. 1, 15. Razarledao sam
pustu 6umu Sto magli is pod Trsia. M. Pavlinovic,
razg. 3.
b. prelazno, u sprijeda kazanome smislu.
a) u pravome smislu. — U Mikalinu
rjeiniku : magliti, poma','liti ,obducere nebula,
obnubilo'; u livlinu: ,annobbiare, offuscare con
nobbia' , nebula offundero' 83'>; .infoscaro e otfus-
care' ,inftisc<)' 402"; u Stulicevu: ,nubilare, ob-
nubilaro'. Stani, joro odnit hocu oblak koji tebe
zavi, jer vid magli kako nodu i zasniti po na-
MAGLITI, 1, b, a).
367
MAGNUCE, a, a).
ravi. I. Zanotti, en. 40. U jadu se grize i ko|e,
oci magli, grebe lice. J. Krnipotid, kat. 56. Zuc
nenavidosti cesto mu oci magli. M. Pavlinovii,
razl. spisi. 4.
b) u metaforickome smislii.
aa) kao smutiti. Maglit ,ingombrare,
intorbidare'. S. Budmani 421b.
bbj kao hijediti, potvorati. — 17 Stu-
licevu rjecniku: ,raet. donigraro, obscurare'.
C. neprelazno, kao magliti se (nwtaforicki,
0 ocinem vidu). Jase oci uz svitlinu magleci mi
trepetati. I. Ivanisevic 202.
2. sa se, rcfl ksiimo, prema 1, b, pokrivati
se maglom. — U Mikalinu rjecniku: ,caligo'; u
Belinu: ,annebbiarsi' , nebula tegi' 83b; a Stuli-
cevu: ,nubilare, obnubilare, obscurari, nebula
tegi'; u Volticjijinu: ,annuvolarsi, infoscarsi, an-
nebbiarsi' ,neb/icht "werden'.
MAGLIV, adj. vidi maglovit. — isporedi ma-
g}iv. — U Vranciceuu rjecniku: ,iiebulosus'; u
Belinu: ,annebbiato' , nebula tectus' 83^; u Stu-
lieevu : ,nebula tectus', gdje ima koinp. : magli-
viji.
MAGLONA, m. ime volu. D. Trstenak.
MAGLOOBRAZAN, magloibrazna, adj. sUcan
tnacjli (s obrazom kao inagla). — U knizi pisanoj
crkoenijem jezikom, i otale u Danicicevu rjec-
niku: mbgloobrazbnb , nebulae similis*: mbglo-
obraznyimb oblakomb. Gilfverding), bosn. 275.
MAGLOVIT, adj. pun magle, na kojeinu je
magla. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (.neblichf ,nebulosus'). Turski suzni
kone provodahu, kone vode, niz Kotar gledahu,
maglovito poje ugledase. And. Kacic, razg. 253*.
Jeli vazda po|e maglovito? Pjev. crn. 146*. Do
Maglaja maglovita grada. Osvetn. 7, 23.
1. MAGLUSA, /. augm. magla. — U jednoga
pisca nasega vremena. Vidi sto se tiha voda
mufci, sto 1' Gabela pusi u maglusi. Osvetn. 5,
43.
2. MAGLUSA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom.
ziv. 38.
MAGLUISAN, maglusna, adj. u kojemu ima
mnogo magle. — U jedinome primjeru (xviii vi-
jeka) 0 godini. I ne trpe maglusnu godinu. J.
S. Kojkovic 59.
MAGLIJSINA, /. augm. magla, vidi maglu-
stina. — U na§e vrijeme. Niti rose maglusine
nose. Osvetn. 2, 87. — I u Dubrovniku. P. Bud-
mani.
MAGLIJSTINA, /. augm. magla. — isporedi
maglusina. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukomi (augm. v magla). Maglustina
slaba bise rodna majka grozne kise. V. Dosen
260'\ Maglustinu sam ti sa ociju svukla. D.
Obradovic. basne. 236. Da je zem|a slala k ne-
besom maglustine. A. Tomikovic, gov. 110. Za-
strlo se je nebo crnom maglustinom. 125. Jerbo
je gusta maglustina bila. ziv 192.
MAGl^ENE, n. djelo kojijem ko magli Hi se
magli. — U Vukovu rjecniku : ,das umnebeln'
,obnubilatio'.
MAGJ^IV, adj. vidi oiagliv. — Od xiv Hi xv
vijeka (? vidi primjer), a izmedu rjecnika u Be-
linu (,caligino3o' .caliginosus' 160') u kojemu ima
i komp.: magjiviji ,piu annebbiato' ,majori ne-
bula obtectus" 83b, i u Voltigijinu (v. maglast).
Imatb ISvoje oko malo i mbglivo (u rukopisu
bugarskome xiv Hi xv vijeka; u rukojjisu xvii
vijeka mig|ivo). Stefanit. dan. star. 2, 286.
MAGNET, magn^ta, m. ruda sto privlaci
e. — Od nem. magnet. — U pisaca nasega
vremena. Magnet, phys. lat. ,magnes, lapis magnes',
/uayvriffiog Xi&og, /uay vi'jTrjg .magnet', frc. ,aimant',
egl. , magnet', tal. ,magnete, calamita'. B. Sulek,
rjecn. znanstv. naz.
MAGNETAN, magnetna, adj. koji pripada
mngnetu. — U pisaca nasega vremena. Magnetna
igla. D. Danicic, poslov. xvii*.
MAGNIT, magnita, m. vidi magnet. — Od
grd. /uayv7}T7]g. — Prije nas''ga vremena u kni-
qama pisanima crkvenijem jezikom. F. Miklosi6,
lex palaeoslov.2 j^q^ magnit-b.
MAGNITSKI, adj. koji pripada magnitu. —
U rukopisu xvi vijeka. Prsten od cetire kamike
brlostju magnitskoju sastavj^en. Aleks. jag. star.
3, 311.
MAGNOJEV16, m. ime selu u Bosni u okrugu
Tuzle Done. Statist, bosn. 85.
MAGNOVENE, n. vidi magnuce. — Stariji je
oblik mbgnovenije sto postaje od negdasnega part,
praet. pass, mbgnoven-b (magnut) od mbgnati
(vidi magnuti). — Rijec je stara, isporidi stslov.
mbgnovenije, rus. MrHOBeH^e. — U nasemu se je-
ziku nalazi samo magnovene (mbgnovenije, ma-
gnovenije, magnovonje) oka u khigama pi'fanima
crkvenijem Hi mijesanijem jezikom. Vb mbgnove-
niji oka. Domentijana 301. V magnoveniji oka.
Starine. 23, 76. (1496). Korizm. 102^. Magno-
vene oka. J. Rajic, pouc. 3, 74 96. 136. — I u
ovijem je primjeriina uzeto iz crkoenoga jezika:
A u istom magnovenu oka rec sedase u sedlu.
Srp. zora, god. 1, sv. 2, str. 30. A kad pogledaS za
magnovene oka . . . god. 2, sv. 7, str 160.
MAGNOV16, m. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Magnovicb. S. Novakovi6, pom. 137.
MAGNUC, vidi magnuce, a, a) na kraju.
MAGXUCE, n. djelo kojijem se magne. — Sta-
riji je oblik magnutje (od mbgnutije, mbgnatije).
— Do XVIII vijf'ka, a izmedu rjecnika u Vran-
cicevu (magnutje ,nutus'), u Mikajinu (magnutje,
namignutje ,nictatio, nictus'; magnutje, trenutje
od oka ,oculi momentum, ictus oculi'), u Stuli-
cevu (,nictatio, nictus').
a. naj cesce magnuce (od) oka, t. j. djelo ko-
jijem se brzo pokriva i otkriva oko trepaoicama.
a) obicHO se kod znacena istice brzina toga
micana, te tako, kao u prenesenome smi'ilu, znaci
naj kracu du(itiu vremena sto se maze promi-
sliti, isporedi trenudo, cas, 1. U mal hip, u ma-
gnutje oka. Bernardin 179. N. Ranina 225*.
paul. Icor. 15, 52. Postavi ga s tilom zajedno
u magnutje oka. Tondal. star. 4, 118. Covjek
moze bit umrt u jedno magnutje od oka. Zborn.
6H'K V jedno magnutje oka vrnu se. Korizm.
48a. Da hocemo se svi promeniti u mal hip, u
magnutje oka o naj poslidi'ioj trub)i. Postila.
SliJ. U magnutje oka morsku pucinu prosal bih.
P Zorani6 7'>. Kako brzo i u magnutje oka.
29''. Prominivahu u magnutju od oka svojijeh
gospodara i zakon i vjeru. B. Kasic, fran. 64.
Tada ga on zgrabi za ruku i u magnutju oka
polozi u Jerusolim. F. Glavinic, cvit. 59b. JJ
magnutju oka u lavov jama doprimi ga. posl. 78.
Odilite se u magnutje oka. L. Terzic 328. U
magnuce oka uzdignu se buka M. Kuhacevi6
154. — U dva primjtra pisca dakavca xvii vi-
jeka ima magnuc od oka, gdje bi trebalo shvatiti
kao okrne.no magnuc' od magnuce (ali je malo
cudnovato c u pisca koji u takijem slucajevima
pise tj). U magnuc od oka obori nim doli D.
Barakovid, vil. 276. Vitar nas odnese u magnuc
od oka. 336.
MAGNUCE, a, h).
368
MAGAR
b) u jednome primjeru xvii vijeka mag-
nutje tvoga oka stoji kan znnk kojijem se ma(]-
nuvsi okoiii sto zapoviji'da, ifij>oredi mig. Da bih
na magnutjo tvoga oka hodil i svetu tvu vo}u
svrseno izpunil. A. Goorgiceo, nasi. 2-19. — U
druyome primjeru istogn vijeka stuji kao znak.
Da ne ucini stvari nijod le kom bi mogao po-
znati oni mladac da mil dobro hoce, ni pogledom
ni magnutjpin, ni drugim kojim nacinom. B.
Kasid, nac. 61.
b. saino magaude (bez oka) moze imati zna-
iene kao kod a, a). Sve vode u magnutje usti-
nuvsi poledi. P. Zoranid 9b. I istinu i nih u
magnutje na nebo zanese. 36^. Van so stana
vrlo magnudem provrgoh. I. T. Mrnavid, osm.
31.
C. prema magnuti, c, moze znaciti zapovijed
§to se daje kakvtjem znakoin, pa Hi zapovijed Hi
znak uopce. Grmjavino i gromovino ajerske (od
hudoba osobito ili na magnutje kogagod hudob-
ncga sluzbonika nib) navodene. B. Kasid, rit.
423. Kojemu sve zivo i na magnutje gro. A.
Georgicoo, nasi. 71. Tosko tobi vidi se hoditi
na magnutje druzih. 213 Zlamenjem ili mag-
nutjem. I. Zanotti, upit. 17. Naucitelu od ce-
remonij neka svi podpuno ukazu se poslusni, jos
obsluzivajuci samo liogovo magnutje. M. Bijan-
kovid 115. Na magnutje zla sihiika naglim ti-
jokom na nas srne. J. Kavaiiin ilo'i.
MAGNUTI, magnem, 2^'''>'f pokriti i gotovo u
isti cas otkriti oko trepacicama (obicno kad se
oko uniori i osusi, ali i bez toga). — -a- stoji
mj. negdasnega h. — Akc. kaki je u inf. taki je
u a or. magnuh (i migoh), osiin 2 t* 3 sing. maii:nu
(i maze), u inipt. magni, a ger. ^^ract. magnuvsi
(i mai,'a,vsi?;, u part, praet. act. magnuo (i raa-
gao?), magnula (i magla?); u ostalijem je obli-
ciina onaki kaki je u ])raes. — Rijec je prasla-
venska, isporedi stslov. mi.gn;iti, riis. MrnyrK,
(ces. mihnouti. mhoufiti), pol mgn;jd; vidi i lit.
migti, drijcmati. — Izinedit rjecnika a Mikalinu
(magnuti ocima ,nicto, nictor'), u Stuliceou (mag-
nuti odima ,nictaro, nictari'), u Voltigijinu (,fare
conno, acconnaro' ,\vinken').
a. magnuti okom, u pravome smislu. Kako
magne okom, |ubeznif zrak sine. D. Barakovid,
vil. 14.
b. subjekat je oko. Pokle vila 'sprid ociju,
kako mui'ia, mojih smagnu, prija neg mi oko
magnu, hlonu rika iz obiju. D. Barakovid, vil.
1G8.
c. kako se micanem ociju moze kome dati
znak da .sto uiini, u prenesenome smislu, uopce
dati takovi znak, ako i ne okom, n. p. rukom.
isporedi namagnuti. I magnuso tovariscm, koji
bihu V drugoj plavi, da bi jim dosli pomodi.
Postila. 12'>. Kada mu poglavica magnu da ima
govoriti. Anton Dalm., nov. tost. 211l> act. ap.
21, 10. Magau nemu Simun. l.")4b. joann. 13, 24.
Lotiti gdi magne dull Bozji. B. Kasid, in. 75.
d. u prenesenume smislu, sinuti, b^rsnuti.
Mhia, ka od zgora z neba magne. Anton Dalm.,
nov. test. 114*1. luc 17, 21.
MAGO, u pripjevu narodne pjrsine nasega vre-
mena rijed jainaino bi'Z smida. Ja ukradoh kona,
vigo, mago! ja ukraduh kona, lohija ! Nar. pjos
srem. (53.
Magog, ncjasna rijed u pisca iakavca xvii
vijeka, jamaino nije biblijiko narodno ime Magog.
Minoiiiin grdak, star, kusorop, glavorog na vrati
jost vratar drzod broj i razlog. on stra/.a i magog
ima vrlin svih ki dojdu pud podlog Plutonu za
svoj grih. D. Barakovid, vil. 304.
MAGO^, w. ime musko. — TJ spomeniku xiv
vijeka. Magojb Na|esbkovici.. Dec. hris. 22. 90.
MAGO^EVIC, m. prezime (po oca Magolu).
— U istoinu spomeniku xiv vijeka u kojemti ima
i Mago|. Milbko popb Magojevidb. Dod. hris.
17. 85.
MAGONIK, m. mjesno ime u Hercegovini.
Scbem. horcog. 1S73. 72.
MAGOVAO, Magovca, m. prezime. — U nase
vrijcme. Jeromija Magovac. Kat. 109.
MAGOVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu to-
plickome. M. D. Milidevic, kra}. srb 392.
MAG RAN, m. (Sab^ar, na Eijeci), v. Mogran.
B. §ulek, im. 217.
MAGRITA, /. vidi Margita. — Prije nasega
vreinena. Magrita, ace Magritu (na jednome
mjestu). moze lako biti i pogroska mesto Mar-
gita. S. Novakovid, pom. 75.
MAGRIVA, /. Prunus mahaleb L. (Pancid).
B. Sulek, im. 217. Magriva, cremza, divja visna
, Prunus mahaleb L.'. J. Pancid, glasn. 30, 184.
MAGRIZ, m. Helichrysum oriontalo Grtn. (na
Cresu, Sabjar na Krku). B. Sulek, im. 217. Ma-
griz ,herba quaodam'. D. Nemanid, cak. kroat.
stud. 38. Magriz (,Gnaphaliuin'), bijka. Zbor. za
nar. ziv. i ob. 5. 69. Nosite jodan magriz, malo
zbicja, je'nu glamiiicu, ... da udelan ogaa. 5,
242.
MAGRIZINA, /. mesta, nerizi, bok. (Vrbnik).
Zbor. za nar. ziv. i ob. 4, 234.
MAGUD, TO. prezime. — U KonavUma (u Dal-
maciji u okrugu dubrovackome). V. Bogisid, zbor.
16.
MAGUDE, /. pi. selo u Pivi (ne znam ko je
zabi(ezio).
MAGUDICA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
pozarevackome. K. Jovauovid 144.
MAGUIC, TO. prezime. — U nase vrijeme.
Boca 5.
MAGTJLIGA, /. iwe selu u Bosni u okrugu sa-
rajecskome. Statist, bosn 18.
MAGU"XCIJA, /. Maguntiacum, nem. Mainz
grad u Nemackoj. — Tal. Magonza. — Na jed.
nome mjestu xvi vijeka. Umri v Magunciji. S,
Kozitid 51"'.
MAGUNTINSKI, adj. koji pripada Magun-
ciji. — U isloj knizi n hjjoj ima i Maguncija.
Arhibiskup maguntinski. S. Kozidic 21'^.
MAGURA; /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
crnonjeckome. Vinograd u Maguri. Si\ nov. 1873.
891.
MAG, >«. peti mjesec u godini, maj, svihan. —
Od till, maggio. — Od xvt vijeka po primorjit,
osobito u iJiibrovniku; a jamacno je jos starija
rijec, vidi maz. — Izmedu rjecnika u Mikalinu
(vidi kod sviban). Od prvoga due mjoseca maga.
B. Gradid, djov. 144. Na xi magi mjeseca. A.
Gudotid, roz. mar. 46. Na 12 maga. B. Ka^id,
per. 91. Tko maga okisno, mugn so i osusi. (D).
Poslov. danifi. Bif^sio joduom od prvijoh ma^a
do svrhe lu}a taka suia. I. Dordid, bou. 183.
Na 17 maga. J. Banovac, prod. 136.
MAG.\R, Magdra, m. covjrk iz glavnoga na-
roda u Ugarskoj sto govori osobitijem (finskijem)
jezikom. — isporedi Ma^arin. — Akc. kaki je u
gen. sing, taki je i u ostalijem pad'Zuna. osiin
num. sing., i mc.: Magaro /(/( Milgaru?), Magari.
— Od mag. Magyar, ali preko tur. Magar. ovaj
je zadiii oblik u vecine naroda, ali se u sjever-
MAGAE
369
MAGARITI
nijem krajevima cuje i Madar (vidi) prema ma-
garskoj rijeci. — U pisaca radi ortograficke ne-
dos^ednosti ne zna se svagda, jeli prvi Hi drugi
ohlik. ovdje sam metnuo primjere gdje je g bez
sumne, a kod Madar i rijeci sto od Madar po-
staju moze hiti da gdjegdje treba citati g, ali je
pisano kno d. — Nalazi se i ublik Mazar (vidi),
te u nekijem slucajevima vafa da z znaci sto i
g, vidi g, e. — Od xvii vijeka (? vidi dva naj
prva prunjera kod a), a izmedu rjecnika u Vu-
kovu: 1. ,der Magyar (Unger)' ,Ungarus'. cf.
Ugrin. — 2. cf. Maguka.
a. uopce. §to ovoga siromalia Magara (? pi-
sano Magara) davis . . . Starine. 11, lO'J. (oko
1662). Va leto 1551 hodi Beglerbegb na Ma-
gare. Starine. 9, 89 (xvii Hi xviii vijeka?).
Turci razbise Magare. 20, 5. (xviii vijek) Ugri-
6i6i aliti Magari (,Macxari';. And. Kacic, Kor.
400. Cudo za jednog rodenoga Slovina, da ka-
moli za jednog inostranca, a najmre Magara. A.
T. Blagojevic, khiu. vi. Jeli za Via' ili za Ma-
gara? Nar. pjes. vuk. 1, H30. Die' cu na vas
Srb].e i Magare. 2, 214. Podaj 6erku Vilipu Ma-
garu. 2, 480. Pusti mene med Magare, babo,
da se malo poigram s Magari. 2, 484. Magar-
Janka od Erdel-krajine. 2, 485. Ubi mene Magar
iznenada. 2, 487. I on vodi tri stotin' Ma^-ara.
2, 582. A na noge, Kalvini Magari! 3, 559. I
dade ju Magaru soldatu. Nar. pjes. juk. 266.
Dosta taj sabor Magarom zada stra. S. Tekelija.
letopis mat. sr. 120, 6. — Ime jednoga covjeka
stoji za vas narod ili za vladu. Da^ s' ue boje
Magara, Slavonca. I. Zanici6 14. Sta je puta
ovo krajestvo bilo pod Magarom, sta puta pod
Turcinom! D. Rapid 442. A sad Magar dao
slobodu M. P. Sapcanin 1, 85.
1). vidi Maguka. Stanovnici su Eistjani, Turci
i Krstjani Magari zvani. F. Jukic, zemj. 48.
C. kao prezime. Milenko Magar. Rat. 108.
d. kao mjesno ime (onda je ace. Magar).
a) mjesto u Srbiji u okrug u kragujevac-
kome. Livada u Magaru. Sr. nov. 1871. 468.
b) u narodnoj pjesmi ime nekakome izmi-
s^enome gradu (cala da se misli na Magarsku,
Ugarsku). Vino pije Mitar od Udvarja u Magaru
gradu velikome. Pjev. crn. 160*.
1. MAGARAC, magarca, m. neka magarska
igra (pies). — U Vukovu rjeeniku: ,ein unga-
rischer tanz'.
2. MAGARAC, magarca, m. nekakav vjetar.
Srp. etnograf. zbor. 4, 204.
MAGARANE, n. djelo kojijem se magara. —
U Ivekovicevu rjeeniku.
MAGARATI, magaram, impf. Danicic pise ovu
rijec u Rad. 6, 122 bez znacena i s dodatkom da
je nema u Vuka. U Ivekovicevu se rjeeniku tu-
maci: magarski govoriti, i isporeduje s nemcati
i turcati.
MAGARCAD, /. coll. vidi kod Magarce.
MAGArCE, Magarceta, m. (dem. od Magar),
mladi Magar. — Nema mnozine: trebalo bi da
zamjenuje mnozinu coll. Magarcad sto nije po-
tvrdeno. — U Vukovu rjeeniku : ,der junge Unger'
,adolescens ungarus'.
MAGArENE, n. djelo kojijem se magari. —
U Vukovu rjeeniku.
MAGAREVIC, m. prezime. — isporedi Maga-
rovic. — U nase vrijeme. Vasa Magarevid. Rat.
320. ^jubomir Magarevid. 409.
MAGAREVO BRDO, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu kragujevoekome. Vinograd u Magarevom
Brdu. Sr. nov. 1867. 93.
VI
MAGAR -GROB^jE, Magar-grobla, n. ime mjestu
u Srbiji u okrugu sabackome. Zemja u mestu
,Magargrob}e'. Sr. nov. 1875. 927.
MAGARI, m. pi. vidi Madari, b. Sem. prav.
1878. 73. — Va(a da je Magari pravi oblik, ali
moze biti da ko govori i Madari.
1. M AGARIC A, /. zensko ce}ade prema Magar.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu:
,die Magyarin (Uugerin)' ,Ungara'. [cf. Magarka 1].
a. prema Magar, a. Nakicena kao Magarica.
M. A. Rejkovic, ."at. D4*'. Cijaslavu lo§a srida
stize, kad se na neg Magarica dize, zena, reko,
recenog vojvode; placuc kraju magarskomu ode.
Nadod. 149. Ja bi tebi, Magarico, odsalio salu.
iz narodne pjesme u Vuk, rjecn. kod odsaliti.
b. prema Magar, b. Dok je Ale bio na
Udvini, nadero se cohe svakojake, nafato se
tankih Magarica. Hrv. nar. pjes. 3, 448. Ruza
lipa, sestra Bartulica . . . Kada Osman zgleda
Magaricu. 4, 116.
2. MAGARICA, /. neka igra (pies). — isporedi
magarac. M D. Milicevic, kra}. srb. 139.
3. MAGARICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskome. Glasnik. 19, 194.
1. MAGARIJA, /. vidi inagarlija. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der kaiser-
dukater/ , aureus ungaricus'. cf. [magarlija], kri-
lascic, krmencija). I pletu li zlatne pletenice i
u nima zlatne magarije? Nar. pjes. here. vuk.
219. Dacu ti trista magarijah. Pjev. crn. 136*.
Pak izvadi trista magarija. Nar. pjes. petr. 2,
177. Nakidena magarijom zutom (jednina mj.
mnozine). Nar. pjes. juk. 141. Ter mu baci
triest magarija. 159. Neka ide i kupi svatove,
i nek nosi prsten i jabuku i uza nu trista ma-
garija. Nar. pjes. vila. 1867. 329. Svaki de mu
akok vajati magarije. (Kad se za koga kazuje
kako ce dobro bjezati). Nar. posl. vuk. 278.
2. MAGARIJA, /. vidi 2. magarkina. — U
narodnoj pjesmi bosanskoj nasega vremena. Ti
potegni ostru magariju. Nar. pjes. juk. 356.
3. MAGARIJA, /. coll. mnostvo (n. p. vojska)
Magara. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu: (coll.) ,(das Gemoger?) die Magyaren'
,Ungari'. Al' je Srna kona razigrao, zagoni se
medu Magariju. Nar. pjes. vuk. 3, 559.
4. MAGARIJA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
va^evskome. Niva u Magariji. Sr. nov. 1863. 200.
1. MAGARIN, m. vidi Magar. — Mnozina je
kao kod Magar. — U nase vrijeme. To govori
Vilip-Ma^arine. Nar. pjes. vuk. 2, 349. Vede
veli Vilip-Magarinu. 2, 354. Premece im Ma-
garin-Todore. Pjev. crn. 127b. a. do kule bana
Magarina. Nar. pjes. petr. 2, 650. Krafevid
Marko i Vilip Magarin. Nar. pjes. vila. 1866,
613.
2. MAGARIN, m. vidi magarlija i 1. magarija,
— U narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vre-
mena. Onda metnu doga na telale, cijeni ga
trista magariuah. Pjev. crn. 211b.
MAGARINA, m. i f. augm. Magar. — U Vu-
kovu rjeeniku : f. augm. v. Magar.
MAGARITI, magarim, imj}/. ciniti da ko (ob-
jekat) postane Magar (n. p. po jeziku, po poli-
tickome mi^enu itd.). — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. magarah i u part, ^jraet. pass.
magaren; u ostalijem je oblicima onaki kaki je
u inf., osim aor. 2 i 3 sing, magati. — U nase
vrijeme , a izmedu rjecnika u Vukovu (,zum
Magyar machen' ,facio esse Ungarum').
24
MAGARITI, a.
370
MAGOR
a. aktivno. Magara jo inalo, pa nava}uju da
druge narude ruaiJaro. M. D. Milidevic, zlosel.
55.
b. sn se, refleksivno, postajati Magar. — U
Vukovu rjecniku : ,sich veruii^ern' ,abire in Un-
garnm'.
MAGARKA, /. vidi Magarica. — iaporedi Ma-
^■arkina. — U nase vrijevie, a izmedu rjecnika u
Vukovu (vide Magarica s primjerom iz narodyie
pjesme: JaSu/; ode tananoj Magarci).
a. vidi Magarica, a. Kako de ob|ubit Ma-
garku. Pjev. crn. 218*.
b. vidi Magarica, b. Necerao Udvinkina
mladih, voc s priniorja tanahne Ma^-arke. Hrv.
nar. pjes. 3, 549. Prelo kupi budulica Jana sve
po izbor Sezdeset Magarki. 4, 220.
2. MAGARKA, /. vidi ma^arusa. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: <u uzickoj
nahiji) vide magarusa [IJ.
a. vrsta s^ive. Ponokad cak pefie se rakija
od magaraka i cak uz casni post. M. D. Mili-
devic, ziv. srb. 1, 34. Magarka, §}iva. Movo kod
§arengrada. D. Hire. Magarka, vrst 6}ivo (Mi-
lidevid). B. gulek, im. 217.
b. vrsta vinove loze u Srijemu. V. Arseni-
jevic.
1. MAGARKINA. /. vidi 1. Magarka, Maga-
rica. — Od yviii vijeka. Jedao bjese Turkina,
drugo bjese Magarkina. Nar. pjes. mikl. beitr.
1, 55.
2. MA6aRKI1^A, /. 0 sabfi (naj cesce, a moglo
bi se kazati i o 6emu drugoine ienskuga roda)
sto je onakva kakva je u Magara. — Od xvm
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (n. p. sab}a
,der ungersabel' ,acinaces ungaricus').
a. 0 sab^i. Povadiso sabje magarkine. And.
Ka6i6, razg. 147b. XJ ruci mu magarkina sabja.
M. Katancid fi9. I dok mi je sabje magarkine.
Nar. pjes. vuk. 4, 290. On potrze sabju magar-
kinu. Nar. pjes. vil. 1866. 613.
b. 0 uzdi. Na lieg mede uzdu ma^arkiAu.
Nar. pjes. juk. 361.
1. MAGARLIJA, /. magarski (pa i austrijski)
zlatni dukat. — Od tur. magarly. — U nase
vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu (vide ma-
^arija). Hodu ti ga premjeriti blagom, sve du-
katom magarlijom zutom (jednina mj. mnozinr).
Nar. pjes. vuk. 2, 609. Dvije crkve harac pre-
dado§e, uzeSe im dvije magarlije. 4, 457. Pa im
baca sitne magarlije. Nar. pjes. petr. 2, 603.
Fati a' Luka rukom u gepove, pa izvadi do tri
magarlije. Nar. pjes. marjan. 75. Ujagmi dva
zemjana lonca, puni jesu zlatnih magarlija. Nar.
pjes. krasid. 1, 114. Na Kosovo harac nametuuo:
na devojku triest magarlija, a na momka tricst
i detiri. 1, 122.
2. MAGARLIJA, /\ ime vijestu u Srbiji u
okrugu va(evskome. Niva Magarlija. Sr. nov.
1869. 54.
MA(jrAROVIC, m. prezime. — U Boci kotorskoj
od xviii vijeka. Po Kristu Magarovidu (,Maxa-
rovidu', gdje bi x znacilo uprav z, ali se i u
nase doha tzgovara Magarovid, vidi i g, e). K.
Magarovid 1.
MAdlARSKA, /. vidi magarski, b.
MAGARSKI, adj. koji pripada Magarima. —
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
((Ungrisch' , ungaricus').
a. uopce. Jedna velika gospoda dode pohodit
Bvetu Elizabetu der kraja nu garskoga (,ma9ar-
Bkoga'). J. Filipovid 1, 293ft. Biskup u 6anadu
u kraje.'itvu magarskomu (,maxarskomu'). 1, 529»\
S. Elizabeta, kdi kra|a magarskoga (,maxar-
skoga'). F. Lastrid, ned. 182. Tu pogibe Laus,
krajb magarski. Glasnik. 20, 5. (xviii vijek). Ne
misled na trud koga je imao u naucenu drugiju
(jeziku), kakonoti francuzkoga, talijanskoga, an-
glijan.skosa i magarskoga. A. T. Blagojevid, khin.
IV. Sada je kriz magarski krstjansku krunu
kitio. D. Rapid 442. Teske aam ti muke do-
panuo, pobratime. u magarske ruke. Nar. pjes.
vuk. 2, 246. Sjedi s mirom, magarsko kopile !
2, 354 Od magarske od zem|e bogate. 2, 479.
A Magari drugu igru zapocese, drugu igru, kola
magarskoga. 2, 485. Kad dodose u pole ma-
garsko. Pjev. crn. 127t>.
b. Magarska, /. (ima se u misli zemja), zem^a
gdje zive Magari. — Izmedu rjecnika u Vukonu
(,das Magyarenland, Ungern' ,Ungaria'). u) uz
zemja. Kakono je u zem|i magarskoj. M. A. ReJ-
kovid, sat. Dl^i. I dodose u zemju magarsku.
Nar. pjes. petr. 2, 650. — b) samo (bez zem|a).
Suprot Mari dasnoj cesarici sve iiroke Magarske
krajici. I. Zanidid 13. Sto se u Magarskoj gn-
vori. Vuk, nar. pjes. 1, 21. U Magarskoj pri-
povijedaju ... 1, 132.
c. kod mjesnijeh imena u Srbiji. a) Magarska
Bara u okrugu biogradskome. Glasnik. 19, 194.
— h) Magarska Grobfa, rnjesto u okrugu cacan-
skome Narod u ovom kraju (Donemu Dragadevu)
zove ta grobja vecinom grckim, rede ginovskim
i magarskim. Srp. etnograf. zbor. 4, 204.^ —
c) Magarski Do u okrugu crnorijedkome. Niva
u Magarskom Dolu. Sr. nov. 1873. 167. — (I) Ma-
garski Grad u okrugu biogradskome. Glasnik.
19, 194. — e) Magarsko Grobje. aai u okrugu
biogradskome. Glasnik. 19, 195 — bb) u okrugu
rudnickome. Livada kod Magarskog Grobja. Sr.
nov. 1861. 744.
1. MA6aRUSA, /. neke vrste voca. — U Vu-
kovu rjecniku: 1. t. j. sjiva ,die cemeine blaue
zwetschke' ,prunum (ungaricum) [Prunus dome-
stica L.]'. cf. pozeskina, magarka. — 2. grozde
bijelo (tvrdijeh zrna) ,art weintraube' ,uvae genus'.
— vidi i cjepaca.
2. MAGARUSA, /. vidi 2. magarkina. — U
narodnoj pjesmi nasega vremena o kosi. Doce-
kase s kosam' magarusam'. Nar. pjes. horm. 1,
209.
MAGI, m. pi. u biblijskome jeziku (ixuyoi, lat.
magi, matth. 2, 1), po tal. magi (u Vukovu pri-
jevodu mudarci). — U dva pisca xvii t xviii
vijeka. Zato ih sveto pismo zove magi, to jest
mudarci i razuninici. M. Divkovid, bes. 185*.
Ma^i, t. j. mudraci, bill su kraji. F. Lastrid, test.
59'i.
MAGIC, m. prezime. U 7ia§e vrijeme D.
Avramovid 229.
MACjIR, m. ime zaseoku u Bosni blizu Bane
Luke. Schem. bosn. 1864. 46.
MAGISTRAT, magistrdta, m. covjek na visokoj
sluzbi, tal. magistrato. — isporedi madi.strat t
ma«:istrat. Udini ga poglavicom svih banovina i
svrhustaiicom svih svojih magistrata. And. Kacid,
kor. 289.
MAGIStRAT, magistrdta, wj. vidi magistrat.
— U jednoga pisca xvm vijeka. Vlastela i ma-
^iStrati. S. Badrid, ukaz. 44.
MAGOR, m. vidi mador. U Koritiiaku, ni^kom
okrugu, bila je zmija ujela jedno dete za dlan,
a judi odmah uhvate magora i ziva rasporo i u
negovu iznutricu metnu detiiiu ruku. S. I. Pe-
livanovid, javor. 1880. 1533.
MAGUKA
371
2. MAH, a.
MAGUKA, m. vidi u Vukova rjecniku: (po
naj vise se govori pi. ,Maguke') tako se u Hr-
vatskoj zovu oni Judi rimskoga zakoria koji su
se doselili iz Bosne. Maguke se u Baniji zovu
,Magari' [2]. — isporedi Magar, 2. — Akc. se
mijetia u gen. pi. Maguka. — Fostaje od Magar.
Ma6UKANSKA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu pozarevackome. Niva vise Magukanske.
Sr. nov. 1873. 847.
MAGUN, m. pekmez, lijek sto daje snage. —
Arap. tur. ma'guu, tijesto, i sto je mekano kao
tijesto (kao n. p. pekmez) i ako nije jelo. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu: 1. ,di6
latwerge' ,electuarium'. — 2. ,ein dorgleichen
goricht' ,cibus (electnarius)'. Kuvaj sa stucenim
se6erom do gustote maguna. Z. Orfelin, podr.
168. Na podobije secernoga maguna. 184. Od
masta ukuvanom magunu. P. Boli6, vinod. 2, 7.
Magun ukuvavati. 2, 155.
MAGUNISANE, n. djclo kojijein se magunise.
Magunisaiie, t. j. vracane. Nar. bl. mehm. beg
kap. 316.
MAGUNISATI, maguni§em, itnpf. prema ma-
^■unisane kao da je znacene: vracuti; po svoj
prilici znaci: dati kome (ohjektu?) jubavni na-
pitak (aphrodiaiacum), jer u turskome jeziku ma'-
gun moze znaciti i to. — Nemain druge potvrde
za ovu rijec nego subst. verb, magunisane, i ma-
gunisati (bez citata) u F. Miklo§i6, die tiirk.
elemente. 2, 78.
MAGURANA, /. Origanum majorana L., neka
bifka i cvijet, tal. maggiorana. — isporedi ma-
fiurana i maJurana. — Radi akcenta vidi kod
macurana. — U Vukovu rjecniku (magiirana, vide
macurana). Podno poja ranu maguranu. Nar.
pjes. vuk. 1, 39. U gori je drobna ruza, drobna
ruza, magurana. 1, 174. Magurana, Origanum
majorana L. (Vuk), v. Majoran, Ma2urana. B.
Sulek, im. 217.
1. MAH, raaha, m. muscus, neki razred bi^aka
tojnocvjetnijeh (cryptogamae) ; bi^ke su nalik na
naj sitniju travicu, te se prenosi rijec i na druga
znacena. — -a- stoji mj. negdasnega h. — Akc
u nom. i ace. sing., kako je ovdje zabi(ezen, tako
je bio od starina, vidi D. Dani6i6, pril. za ist.
akc. rad. 20, 165; a jest i u Vukovu rjecniku (uz
mah), isporedi dub. — U Dubrovniku je i sad
mab, ali je -a- dugo i u ostalijem padeiima:
maha, mahu itd. (tako je i u Belinu i u Stuli-
cevu rjeiniku), sto moze biti po analogiji prema
2. mab. — Rijec je praslavenska (mth-B), ispo-
redi stslov. m-Bbi., rus. moxt., ces. i po(. mech.
osnova Hi dajbudi korijen je i indoevropski, ispo-
redi lit. mfzsas, stvnem. i srvnem. moa, nvnem.
moos, pa i lat. muscus. — Izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,pluma'; zali mab , lanugo'), u Mi-
kajinu imab, perjice od ptice , lanugo'; mah od
brade, prva brada , lanugo, barbula'), u Belinu
(,moscolo, e musco, erba cbe na^^ce vicino alio
fonte' , muscus- 499b; ,lanugine' , lanugo' 425a;
prvi mah , prima barba, ciofe, che comincia spun-
tare' ,lanugo' 128^J; prvi mah ,lanugine, primi
peli della barba' ,lanugo' 425^; ,piuma, penna
piu fina degl' ucelli' ,pluma' o68a); u Bjelostjen-
cevu: vide pavulica; v. meh (ove rijedi nema na
pose nego adj. mehen) ; u Stulicevu (,lanugo,
pluma interior, plumula'), u Voltigijinu (,lanu-
gine' ,milchhaare' ; , musco, muscbio' , moos') ; u
Vukovu: In Boci) mah (mah), maha ,der schimmel'
,mucor', [vide plijosan], cf. mahovina, buda; u
Danicicevu (mshb , muscus': ,mozfakb lisicji raz-
mesivb sb mbhomb. in. jahrb. bd. 53. anz. bl
116).
a. u znacena sprijeda kazanomr. Mhhb ze-
lenny jeze rastetb po dubiju. 8rodovjecn. lijek.
star. 10, 112. Kami ki se vaja maha se ne prima.
(D). Poslov. danic. Stavide ue Bog kako mah i
kako slamku prid licem vitra. I. Velikanovid,
uput. 3, 172. U ma§iku ta nega (urah) nastane,
koja sumom po drvetju rodi, . . . tamo nek se
mab osusi prije, jerbo vlazan za taj posao nije.
J. S. Rejkovic 358. Mah , muscus', gen. maha.
D. Nemanic, cak. kroat. stud. 10. A mladozenu
toprv gario mah na usnici. Sr. zora. god. 2, sv.
3, str. 56. Mah, svaka mahovina. u niskome
okrugu. S. I. Pelivanovid. Nic zeleno raste po
kamenu, po zidih, dervih, po zemji, kadi je hlad
i mo6a. Mi tomu dimo: ,mah'. Zbor. za nar. ziv.
i ob. 5, 52. Mah, masina, mahovina. 5, 69. Mah,
slov. meh, mehenj, cslav. mhh-b, rus. moxt., bug.
moh, ces. po}. luz. mech, mad. moh, Muscus L.
(Vuk). Mah drveni, (prema tal.) mosco arboreo
(S. Budmani), Usnea L. Mab dubovi, Mah od
duba (u fraiievackomo rukopisu), pulmonaria ar-
borea (Stulli), Sticta pulmonacea Achar. B. §ulek,
im. 217. Mah morski, mosco marino (S. Bud-
mani), Fucus mariuus L. Mah od zemje, (prema
tal.) mosco terrestre (Kuzmid), Lycopodium cla-
vatum L. 218.
b. radi slicnosti zove se mah i plijesan, vidi
u Vukovu rjecniku, gdje ima i ovaj primjer : Na
konma nam sedla potrunuse, cadori nam mahom
popadoSe. (Nar. pjes. vuk. 8, 88).
c. vrlo tanke dlake §to nicu po tijelu, n. p.
kad u muskoga pocine istom rasti brada. Ne
imah joste mah na lieu ni dlake. N. Najeskovic
1, 322. Po svem kipu vlasi, dlake i mah navr-
§ise mi se. P. Zoranid 7^. Nijednomu jos mah
rumeno i bilo lisce bise oskvrnil. 31^. Kim
(mladicem) istom prvi mah prima se uz obraz.
D. Zlatarid 51^. Stoprv komu lice zlatni mah
celiva. I. Gundulic 398. Jos ti bjese u ono
vrime od obraza mah daleko. G. Palmoti6 1, 318.
Stoprv bjese moga lica uhitio se mah zlaceni.
P. Kanavelic, iv. 170. Prikazivati vlase i prvi
mah brade. A. Kanizlic, kam. 223. Prije brkova
izade momku mah ili luda dlaka. S. ^ubi§a,
pric 36. — Amo pripada i ovo : Telo sr§i
mahom, obraz je gladan, zut. M. Maruli6 42.
d. vrlo sitno perje u mladijeh ptiea sto se
javja prije pravoga perja (vidi u rjecnicima).
Meka biSe postejica, a od maha blazinica. M.
Marulid 265.
e. uopee sto sitno. a) vidi: Ter maglu raz-
vija, ter misli ave moje po prahu rasija, u krovu
da stoje. mah misli u gori ne vijem ki od Boga
u proso satvori rad mene neboga. M. Vetranic
2, 84. — b) mah, male ribice zajedno. Zbor. za
nar. ziv. i ob. 5, 73.
2. MAH, maba, in. djelo kojijem se mase (uprav
jedan put). — Akc. je zabi^ezen po govoru du-
brovackome (vidi kod duh), mijena se u loc. sing.
mdhu i u gen. pi. maha. — Rijec je praslavenska,
isporedi rus. Ma-xt, ces. mach, poj. mach. — Radt
korijena vidi kod 1. mahati. — Izmedu rjecnika
u Belinu (mah ,botta, cio^ colpo' .ictus' 145b;
mah kopja ,laaciata' ,lanceae jactus' 424b). u
Bjelostjencevu (mah, zamah , ictus'), u Stulicevu
(mah, maha ,impetus, vis violeotia, furor, motus,
momentum'), u Voltigijinu (, colpo' ,hieb'); u Vu-
kovu: mah (mah), maha ,der hieb' .ictus' [cf, za-
maSajj s primjerima: Osjekao mu glavu na jedan
mah (j.ednim mahom), t. j. od jodnom, u jedan
put, i iz narodne pjesme: .Samo jediiim od sab}ice
mahom.
a. u znacenu sprijeda kazanome.
2. MAH, a, a).
372
2. MAH, b, c).
aj uopce, kao knd se jedan put muse. Kadi i
mu gre (zastava) letec kud ruka vodi mah, tad I
gori vise ple6, tad zemji vije prah. D. Bara-
kovic, vil. 16. Ter sabje podiru okolo cinoc
mah, svakoga bi§e strah. 77. K6 su od slavna
vojvode jednijem mahom silna pruta prosjecene
plahe vode Crjeno^a Mora Juta. G. Palmotii 3,
62a. Da i Boga nom pokose; a kad bisni mah
ucine. V. Dosen 144^. Okadi svakoga s tro-
strukim kadionika maom. I. Velikanovi6, uput.
3, 490.
h) istice se pocetak mahana koje se za-
ustavla. Kaze istom svoje bice, ali je mah bez
udarca. B. Zuzeri 41. Odsico joj (ziniji) jednu
glnvu, pak ucini mah da odsice drusfu, ah ne-
srico velika ! pade mu ad strah(^aj sikira iz ruku.
J. Banovac, pripov. 209. — Metaforicki. S toga
za vas kripit veckrat stah na mahu, veikrat
drugs misli delo sustavjahu. M. Kuhacevic 25.
v) istice se svrsetak vialiana, kad se ma-
hanem cega udari u sto, dakle znaci sto i udarac,
isporedi zamasaj. Ovi lupez mah cinase, ali po
vo|i Bozijo(X) nisto ne mogase uciniti. M. Div-
kovi6, zlam. 52^' — 53^. Ne moze prvi mah duba
struk oborit. D. Barakovic, vil., 7. Turcinu i
konu negovomu jednim mahom glavu odsi6e. P.
Vitezovic, kron. 188. Er se gore razglobise silna
od maha bolni zglobi. A. Vitajic, ostan. 237.
Glavu mores svijeh Turaka jednim mahom od-
valiti. J. Kavanin 220a. Mahom strasne tve
de.snice ostanu porazeni. I. Dordid, salt. 284.
Ako ne bi ga s batom u glavu svrsili od maha.
A. d. Bella, razgov. 21. Ja cu udorcima teskimi
udriti moje odmetnike, da kroz jakost od maha,
lasno ce se moc poznati Bozje misice. 33. Jed-
nim mahom on volu glavu odsicase. 217. Istim
mahom i sebi i nami ote lipi zivot. 226. Brod
naj vodi na prve mahe od vosala raztvori se i
potonu. B. Zuzeri 397. Tri na jedan mah rani.
A. Badid 101. Mad Kastriotovica Jurise u ne-
govoj ruci na jedan mah odsicase bivolije glave.
F. Lastrid, od' 234. Srebrn stup izbijen majom
maha jaka A. .J. Knezovid 276. ^utim kopjem
u jedan mah satarisati. A. Kanizlid, kam. 49.
Skide s vrata lanac i tolikim mahom grofa u
obraz udari, da mrtav upade. utod. 104. K6
trijes naporan svojijem mahom udarajud ... S
Rosa 153a. Dignut du mu s prvijem mahom
glavu. D. Basid 66. Kad bi pravda tisnula u
pako s jednijem mahom sve grosnike. 123 Nede
biti potrebe zabit mu ga u tijelo drugi put, er
du mu dignut zivot s prvijem mahom. 148. Ima-
diso taku snagu u rukam, da od jednoga maha
volove po poli . . . presicaSe. And. Kadid, razg.
144. Jer pogubi kona i kohika jednim mahom
careva vojnika. 241«-. Da si s istim mahom
ubio vedo cejadi. Ant. Kadid 198. Ja bi s jednim
mahom sedam glava odvalio. I. J. H. Lucid,
razg. 79. Ter dim lupi silnijem mahom gvozdo-
vitijeh zatvor vrata, sva protrnu lodnijom stra-
hom. P. Sorkodevid 579^. Furlan vje§to odbija
mahove. S. !^ubiSa, prip. 21. Zalio sam, 5to
Mledidi nemaju svi jednu jodiktu glavu, da ih
jednijem mahom posijedem. 88. Sijede od jednog
maha govedima glave u opklad. 105. Ogiiilo ti
ne kratilo 2ara, a desnica no osogla maha !
Osvotn. 2, 12. Reko bi de pjovat zajodino, ))a
i ginut ne razdruziv ruko, van od istog no b>
pali maha. 2, 99. K6 1' ga kivni gnijev okupio,
sve bi jednim porazio mahom. 3, 130. Bas jed-
nim maom otkide mu glavu. B. Radidevid (1880).
246. — U metaforiikome (i u dusevnnme) smislu.
Ako puku gdi pod mah dojdose. I. T. Mrnavid,
cam. 165. Ne imaS straha turaskoga podsjodana
ni cesarskog vrla maha. J. Kavanin 315a. I§tu
nazbij zapleteni gaj zlijeh nauka posjedi jed-
nijem mahom i razdistiti. B. Zuzeri 7. Tvrdo-
korno srce potribno jest s jadim tirat mahom.
A. J. Knezovid 155.
b. kod maha istice se brzina micana, te s toga
mah u prenesenome inislu znaci: cas (tren) Hi
put (krat). u ovome drugome znacenu ne istice
se uprav brzina ali se govori o vremenii bez ob-
zira na dujinu, te se u nekijem slucajevima (n.
p. kod jedan mah, u prvi mah itd.J ne da lako
razabrati, jeli prvo Hi drugo znacene.
a) cas. Zid jednijem mahom {jruhnu. I.
Dordid, ben. 110. Puska, koja s trima zrni u
jedan mah tri rane dini. J. Banovac, pripov.
150. U onaj ma pusti na Filisteje mune sivati.
E. Pavid, ogledalo. 227. Niti im se more covik
u jedan mah obraniti. M. Zoridid, osmina, 45.
Hudoba . . . ukloni se od Jezusa, a toga maha
dohrlise andeli. S. Rosa 48a. Petar i Andrija
toga maha ostaved mreze . . . 60a. I onoga maha
ozdravi djetid. 811'. Tredega ubije grom na
jedan mah. M. A. Re^kovid, sabr. 36. Tad Bog
pustja u jedan mah tek svoje srzbe. Blago turl.
2, 87. Evo ti u jedan mah svi kolici zastiditi.
D. Rapid 5. Danasho sveto evandejo koji stije
ili slusa u prvi mah nede razumiti ... B. Lea-
kovid, gov. 34. U prvi mah mislio sam ... A.
Tomikovid, gov. 73. Jer je Petar apostol mestra
svoga u tri ma prid svitom zatajao. G. Pestalid
65. U jedan mah doleti iz neba zmaj. Nar. prip.
vuk. 9. U koji mah on to rede, zito se upali i
stane goreti. 99. Kad ih sve (vjestice) sagleda
1 mnoge medu hima pozna, onda se kao od duda
prekrsti ; . . . u onaj isti mah one sve prsnu kud
koja. Vuk, rjedn. kod vjestica. „Sad de jaghe
tu biti". i u taj se mah ja^ne onde obri. kod
Gavanovo Jezero. Skociti i u jedan mah po-
bjedi. kod dilasnuti. Kad ko iste u koga sto
svoje sto mu u onaj mah i nije od potrebe.
poslov. 278. U koji mah zapita Petra: „Sta je
to?" u onaj mah potegne iz piSto^a. pravit sovj.
31. U prvi mah omesise dobro, te pobise vojsci
kalauze. Ogled, sr. 476. Ako u prvi mah koji
od ovijeh poginu, ko god cuje, svaki de redi:
„Pobijen je narod". D Danidid, 2sam. 17, 9. U
taj mah dreknu paun. M. D. Milicevid, jur. 76.
b) put (krat). Stoprv Trogir iz pepela pr-
vijem mahom ponov|ena vidje stara perja bila
od Tatara izgorjena. P. Kanavelid, iv. 580. Gdi
se govori u jedan mah izvadiv§i 18 iz 20. M.
Zoridid, aritm. 15. I ovako svakolika uda pogi-
nuse na jedan mah luda. M. A. Ro|kovid. sat.
K3a. Koji osam dusa bio jest u jedan mah za-
pasao u svoju mrizu. sabr. 45. U tri maha za-
kumi ga da se mice. Nar. prip. vuk. 125. Sad
— kuda vrata nema a prozor visoko — ne moze
da 36 pripne, dok na jedan mah vidi de niz
prozor nekaka 2ena spusta svoje kose zlatne.
Nar. prip. vuk. 118. Cuva jednu krmacu i troje
prasdida koji su u isti mah kriuadu sisali. Nar.
prip. vuk.'^ 255. I tako se Paamangija u ovaj
ma otme. Vuk, dan. 3, 140. Turci Bosnaci u
tri maha junadki suzbiso donerala Saparija. M.
D. Milicevid, omer. 39. U dva tri maha ogledao
je da digno kakvu uzbunu. pomonik. 2, 214.
c) prema b) (n moze biti u isto doba i
znacene kao kud a)) ima adcerbijalno nil ma-
hove, kad koja radna ne biva soe jednako nego
se prekida i biva na casove. — Izmeda rjecnika
u Vtikoru (,z. b.' boli me glava na mahove ,auf
augenblicke, stosswoise' ,punctim identidom'. [cf.
saganakj). Kad je priroda svoje dudesno djelo
na mahove atvarala. S. ^j^ubisa, j'rip. 1.
2. MAH, b, d).
373
MAHALA
dj u jednoga pisca Hercegovca nasega vre-
mena ima ace. sing, mah kao adverah i znaci sto
i oiimah (vidi). Juro Zelic mah na straau sa
osvGte bjegnu. Osvetn. 4, 5. Aman koiiise ! nama
nase mah uskoke dajte. 4, 35.
c. impetus, uz brzinn (vidi b) istice se sila
Jcoja se javja brzinom, pa i uopce sila.
a) sila brzine kod micana.
tia) uopce. Bez pristanka leti i nas zivot
vise zemle takijem mahom i brzinom, da tja
ostavja iza sebe vjfctre iste i trjeskove. B. Zu-
zeri 234. Dakle mahom i trkom hod'te. A. Kalic
37. Na vas mah trcuci. And. Kacic, kor. 209.
Vranac mrvi pod sobom kamene, da mu uzda
ne usteze maha do sjutra bi sjezdio konicu.
Osvetn. 5, 74. Pukne kajis od fuzde, a kon u
vas mah. Nar. prip. vrcev. 66.
bb) kod vjetra. Na mahu vjetar sjever-
nijeh. B. Zuzeri23. Na mahu mrazno8:a od sje vera
,obire samo tvrdu zpmju. 284. Na mrazu od leda
i na mahu od vjetara. 405. Na mahu od vje-
tara lezi na slami. D. Basid 239. Na mahu plaha
vjetra postavjen. A. Kalic 114. Od vjetrica kad
krenuta Ijetao u vrijeme zrela u kiti jur pse-
nicasusni mahom jednacijeme. P. Sorko6evic 5863'.
— Zlatni prarai dugackijeh plavijeh kosa mahom
tijeka i vjetarcem razprsani oko sume od granica
spustenijeh savise mu se i zamrsise. B. Zuzeri
52. — I kroz deblo mah zraku ne dadu. J. S.
Rejkovic 150.
cc) uzeti mah, uciniti mah, dati mah uo-
gama, kao zaletjeti se. Kon uze svoj mah i
svojom plahcm trkom silno me nosi. V. M. Gu-
cetic 221. Mah ucini Nina gospodine, mah ucini,
da bi ga uteko. Nar. pjes. marjan. 37. Dade
nogama mah bez obzira. S. J^ubi§a, prip. 152.
Pak dade maha nogama. S. Matavu| , novo
oruzje. 65.
h) sila.
(la) uopce. Sila ognenita ne cini silna
maha, pqdloziioga dokle praha svu mnozuplam ne
obrne. Gr. Palmotid 3, 44^. Za tisnut se otole
jacijem mahom na uznositi vrh od kreposti. I.
Dordic, ben. 77. Mjori mah svoje ruke. B Zu-
zeri 136. Ne daj maha zori ni videlu. B. Ea-
dicevic (1880). 190. S jedne i druge strane po-
digle se od sunca pocrnele stene, i ne daju sun-
canoj svetlosti maha da dole slazi. M. P. Sap-
canin 1, 120. K6 kad draca zakvaci kopaca, nijo
da mu zauzbije maha. Osvetn. 2, 96 Pa |epota
mah |epoti krati. 2, 104. Ne jDustite kaurinu
maha. 2, 119. Mnogo Dedo popalio sela, pa uz-
maka ne ima mu mahu. 3, 49. — Blazena bo-
lest koja stav|a svrhu sagrijosenu i prisijeca ma-
hove pablene! M. Eadnic 146i. Pregaocu Bog
daje mahove. P. Petrovid, gor. vijen. 41. A ra-
di§i Bog daje mahove. M. D. IV[ili6evic, omer. 261.
bb) uzeti Hi oteti Hi preoteti mah, po-
stati naj jaci, nadvladati. Jurve vode bijahu
uzele mah. M. Radnid 179* Kad su jurve ocu-
6ena i prignuca uzela mah. J. Banovac, pred.
123. Uzeo ma ,hat seinen kopf aufgesetzt, ge-
horcht nicht mehr' ,cepit impetum'. Vuk, rjecn.'
VIII. Osloboditi se, uzeti mah — kao kon, kad
uzme dem na zub. Vuk, poslov. 330. Ali su
Turci tako bili osilili i uzeli mah da ih ne mogu
suzbiti. pravit. sovj. 30. Misirci prodavahu svaki
svoju nivu, kad glad uze jako mah medu nima.
D. Danicid, Imojs. 47, 20. Ima rijeci u kojih je
ovako u prvom pad. jedu. umetnuto ,a' sa svijem
uzelo mah i u ostalijem padezima, te se bez liega
ne govori nijedan, . . . take su rijeci n. p. ,lav,
Ian, mac', obi.'' 4. Preoteli kaluderi mah. S.
^ubi§a, prip. 208. Preote mah krivoklevStina i
snovjera. 230. I tamo danas mah otim^e. M.
Pavlinovic razg. 54.
ce) na vas mah moze znaciti i: sa svom
silom, i kad se ne misli na brzinu. Dode u se i
zavika na vas mah. M. Zoricid, zrcalo. 243. Na-
sradin poce so smijat na vas ma. N. Palikuda
31. — Slicno je i ovo : Zavicem sto god me mah
nanese. Pravdonosa. 1851. 31.
1. mAhA, /. vidi 1. mah. — xviii vijeka.
Maha ,mosco'. S. Budmani 423*.
2. MAHA, /. krilo od mreze. M. Pavlinovid.
3. MAHA, /. zensko iine, vaja da je ipoko-
ristik, isporedt Ma§a. — Prije nasega vremena.
S. Novakovid, pom. 78.
MAHAC, mahca, m. vidi 2. mah, c. — U na-
rodnoj pjesmi istarskoj nasega vremena. Sabjom
mahne i odsice glavu, od velika mahca i |utiaG
sabja mu se u zemju zatukla. Nar. pjes. istr.
1, 43.
MAHAC, mahaca, m. sprava kojom se ce}ade
maha da se hladi. isporedi lepeze. — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim
nom. i ace. sing, mihac, i voc. : mahacu, mahaci.
— U nase vrijeme, a izinectu rjecnika u Vukovu :
(u Boci) ,der facher' ,fiabellum'. cf. lepeze, ma-
halica. — Djever onda donese snasi mahac (le-*
peze), crevje i bjefive. Vuk, kovc. 51.
1. MAHACA, /. vidi u Vukovu rjecniku: (u
Barani) vide maha).ka, 1. — Akc. se mijena u
gen. j^l- mahaca.
2. MAHACA, /. straznica, zadnica. — Ja-
macno postaje od mahati, ali ne znam po cemu;
moze biti da se osniva na kojoj narodnoj pripo-
vijeci. — Akc. se mijena u gen. pi. mahaca. —
U Dubrovniku od xvi vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (, nates, clunis'). Odrijeh stegna i
mahacu. M. Vetranid 1, 24. Mjeste rucka hode
ti davat dvaest bica po mahaci. M. Drzid 186.
Jednom mahacom na dva kvasa ne moXe se sidjet.
(Dj. Poslov. danic. Sto smo tuste pak mahace,
komin dava nam harace. I. Dordid, pjesn. 346.
3. MAHACA, /. Erica, rod bi(ke, isporedi vrijes.
Zborn. za nar. ziv. i ob. 5, 69.
MAHACAST, adj. samo u Stulicevu rjecniku
uz mahacav.
MAHACAV, adj. u kojega je velika mahaca
(vidi 2. mahaca). — Samo u Stulicevu rjecniku:
,natibus probe instructus, crassis natibus'.
MAHALA, /. vicus, kad se grad (pa i selo)
dijeli na vise dijela, jedan dio, arap. tur. ma-
halla. — Gdje se ne izgovara h, nalazi se pisano
i mahla (sto ima i u Stulicevu rjecniku), mala
(vidi). — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (mahala ,rione, quartiere' ,regio'; mahla,
V. mahala); u Vukovu: mahala [maala, mala]
,das viertel, das quartier (in einer stadt oder
einem dorfe)' ,r6gio urbis'. Bratja, druzina, obitio,
mahala, konsije ... M. Divkovid, bes. 263*.
Dobro kada je za jednu kudu, dobro je; ako je
ono dobro za svu mahalu, joste je bo|e. nauk.
2113'. Ja usadih visnu na igristu i zagledah
konu u mahali. Nar. pjes. vuk. 1, 360. TJ ma-
hali medu drugaricam'. Nar. pjes. here. vuk. 31.
Ma im spalih proz mahale kude. Pjev. crn. 24^1*.
Ni kumbare da pali mahale. Ogled, sr. 450. Sto
je vreva u tu gornu mahalu? u M. D. Milidevid,
kra}. srb. 406. Mujo gleda u mahali Zlatu. Nar.
bl. meh. beg kap. 339. Po cem pali tu ne len-
dovali, ved dvije turske upalise mahle. Osvetn.
3, 57. Da se mahnu niz risdansku mahlu, pa
narobe gotovine blaga. 6, 76. Koji jes naselio
MAH^ LA
374
MAHAST
ovu mahalu (stranu sela). V. Bogisic, zborn. 14.
Jedva sG ceka, da okujsj podne i da se guma
klana, pa onda hajd' po mahalama od vrata do
vrata. Zbor. za nar. ziv. i ob. 3, 140. — I kao
mjesno ime u Bosni. a) u okrugit snrajecskome
selo i zaselak. Statist, bosn. 17. 22. — b) u
okrugu travnickome selo. 64, i dva znseoka: M.
gorna t dona. 67. — c) n okrugu Tuzle Done
devet sela: Mahala gorna, dona. 91. M. gorna,
dona, sredna. 91. 90. M. gorna, dona, sredna.
88. 89. Mahala gorna. 90
MAHALBASA, m. poglavica u mahali, tur.
mahallbagy. — xviii vijeka (moglo bi biti i pre-
zime). Rajko Mahalbasa h\iTC,(ija). Glasnik. ii,
3, 74. (170'i— 1707).
MAHALCaC, mahalfica, m. dem. mahalo. —
U Stulicevu rjeiniku uz mahalfiid. — sasina ne-
pouzdano.
MAHALCAR, m. cuvjek kojeinu je zanat gra-
diti mahala. - U jednome primjeru xvm vijeka.
Sticari iskase zgradone odvrzeno od mahala zbog
drva, a mahal6ari zbog papira. A. T. Blagojevio,
khin. 50.
MAHALCIC, m. dem. mahalo. — U Stulicevu
rjecniku: ,flabellum'. — nepouzdano.
MAHALICA, /. vidi n Vukovu rjecniku: (u
Boci) vide mahac.
MAHALINSKI, m. prezime. — xvi vijeka.
Mihal Mahalinski. Men. croat. 288. (1587).
MAHALNICA, vidi mahaonica.
1. MAHALO, n. vidi mahac. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika a Vrancicevu (,flabellum ;
muscarium') gdje se naj prije nahodi, u Mika-
linu (vtdi mahaonica), u Belinu (,veutaglio, ven-
tarola' ,flabellum' 758b), u Bjelostjencevu (ma-
halo, puhalo ,flabellum, dim. a flabrum, musca-
rium'), u Stulicevu (uz mahalnica) iz Habdeli-
ceva. Imas otjorati muhe dosadne s mahalom.
M. Radnid 449b. Sticari iskase zgradene odvr
zeno od mahala zbog drva. A. T. Blagojevic,
khin. 50.
2. MAHALO, n. vidi vitao (? Hi motovilo?;.
— U Bjelostjencevu rjecniku: mahalo zensko,
raSak ,alabrum, rhodibus'; na mahalo preju na-
vijam ,alabro fila impono', i u Jamhresicevu:
,alabrum'.
MAHALONOSa, tn. covjek sto nasi kome (n. p.
papi) mahalo. — Sumo u Stulicevu rjecniku :
,tlabellifor*. •
1. MAHAJ^KA, /. vidi u Vukovu rjecniku:
mahajka [majka] ,das bret auf dem der hanf ab-
geklopft wird' ,frangibulum pro cannabi'. Ma-
hajka je na dva drveta kao koca u visinu prema
covjoku poprijeko utvrdona rastova potanka i
s obje strane o§tra dasfiica u sirinu s dobre sake;
ko raaha on uzme nabijenu ru6icu konopje ili
lana, pa stojeci udai*a homo o mahajku, te is-
pada pozder. cf. [1. maiska, 1], mahaca.
2. MAHAI^KA, /. vidi .3. druga. - U Vukoru
rjecniku: mahajka [majkaj, (po jiiznijom krajo-
vima) vide [2. drugaj, bti|oga.
MAHANA, /. u koga ili u cega sto nije onako
kako bi trehalo da bude ili sto mar'ika. — S toga
ito velika vecina .Uokavaca ne izgovara h, glasi
i maana i mana (vidi 1. mana). U pisaca se na-
lazi i mahna. — [i Vukovu je rjeiniku akc. ma-
hana, ali se moze sumnati, jeli on tu rijei cuo
tako izgovoriti (nego po scoj prilici svagda brz
h); ovdji: je zabi(rzen akc. prema mdna i tur-
skome maliana,. — Od arap. tur. mehilnot, ma-
hana, stane koga Ho je prrzrcn (Zenker, tiirk.-
arab.-pers. worterbuch 896b .mdpris, dddain dans
lequel on est tombd, abaissement, avilissement'
,mis3achtung, verachtung, verachtlichkeit' ; u
A. Wahrmund, praktisches handbuch der arab.
sprache. (1861) iir, 21 mahane tumaceno je u
Schliissel zura prakt. handb. (1866) 106 ,verwor-
fenheit') verbalni je supstantiv od korijena ban
(hun), biti lak, pa i bez vrijednosti. — Osim toga
ima i arap. behane, sto se turski govori mahana
(Zenker 229b) « cega medu ostalijem znaienima
ima i izgooor, prigovor. — Od xvui vijeka, a
izmedu rjecnika u Vukovu: (cf. mana) jfehler,
ausstellung' ,vitium, error'. Nede na ovomu tornu
nikakve mahane nadi. M. A. Rejkovid, sat. Al^.
Kada bi mahne svoga vilajeta kudili. A8a. Rad
tolike imades mahane. Hb-. Nastoj da u kuci
ne imaS mahanu. L8b. Koju falitigu ili ma-
hanu. I. Jablanci 9. Piva tica brez mahne. M.
Katnndid 74. Na marSetu ne bude ti mahaa. J.
S Rejkovid 424. Bezposlicari imadu i tu mahnu.
M Pavlinovid, rad. 107. Mahana, nedostatak. u
Nar. pjea. petr. 2, 638. Dobru konu sto mahana,
a rdavu samo jedna. Nar. bl. mohm. beg kapet.
49. Bez mahane tko trazi jarana, uvijek do
ostati boz jarana. 348. — U ooijem prim/erima
stoji sub/ektivno, gotovo kao prijekor: Vodila
sam nevjestu, ne bi 1' rano ranila: do sunaSca
spavala, a svekrva skuhala, a zaova omela, djever
vode doiiio. kad ustala uovjesta, svemu tome
mahana: krivo vatra lo/.ena, meko Jebac sku-
hano (sic), trunem voda tocena, prahom kuda
metena. Nar. pjes. vuk. 1, 520. Sedamdeset i
cetiri prosca sto su sestri doslen dohodila, svakom
se.-*tra nahodi mahanu. 2, 234. Al' mahanu toj
tazbini uade? 2, 267 — TJ ovijem primjerima
kao da znaci: neprilika ili uopce sto neugodno.
A pasa mil tiho govorio: „Prod' se, dijete, ne-
sretne djevojke, moja Zlata ima zatodnika od
Primorja odmetnik-lliju, sedmeri joj svati ras-
tjerani. poginulo sedam duvegija" A Halil mu
stade bosjediti: „Ua ti nije cura pod mahanom,
ja joj ne bih musterija bio". Nar. pjes. horm.
1, 538. Moja sderca sada je pod mahnom ; da ti
U/^mes Zlatiju djevojku, Boga mi ti s mirom
biti node, vezir de te s glavom rastaviti. 1, 229.
MAHANICA, /. vidi u Vukovu rjcdniku: vide
[2 druga] mahajka 2.
1. MAHANE, >i. djelo kojijcm .^e mase, vidi 1.
mahati. — Stariji je oblik mahanjo. — Izmedu
rjecnika u Belinu (mahanje ,il brandire' .vibratio'
147b; pjotno mahanjo ,biittuta, misura dolla mu-
sica' , modus' 133b), n Bjelostjencevu (.agitatio,
vibratio, tract;itio, motus'), u Stulicevu (,vonti-
laiio, agitatio, nutus manual'), u Voltigijinu (,agi-
tamento, br.andimonto' ,schwiiigeri'), u Vukucu
(,das schwirigeii' , agitatio' [cf kolebanej). S ma-
hanom vado vatru. M. Rafliiid 5(0'. Mahaiia
riiku. P. Filipovid 17.
2. MAH.^NE, n. djelo kojijcm se mhhd (ridi
2. m'ahati). — (J Vukovu rjedniku: ,das abklop-
fen' ,decu3sio'.
MAHAONICA, /. vidi ruahad. — -o- stoji mj.
1, a ovo se nalazi j)isano a .srijem rjecniciina. —
I) Mikalinn rjeiniku: mahalnica, mahalo, moskar
.flaboUum, muscarium'; u lielinu : mahalnica
.ventaglio. ventarola' ,fiabollum' V58b; u Stuli-
cevu: mahalnica .tiabellum' iz Belina; u Volti-
gijinu : mahalnica ,veiitaglio, ventola' ,fachor.
waderl'.
MAHAST, adj. pun maha (vidi 1. mah). —
i^poredi mahat. — U Belinu rjecniku: ,lanugi-
noso' ,lanii;,Mno9ii-<" 425^; u Stulicevu: mahast,
MAHAST
375
1. MAHATI, 1, a, d).
pun maha ,laiiu^inosus, nonnihil pilosus'; u Vol-
tigijinu: ,muschioso' ,moo3icht'.
MAHAT, adj. vidi mahast. — 0 nase vrijeme.
A gleda ih beg Mustaj-beg licki od zelena ma-
hatoga luga. Nar. pjes. horm. 1, 409. Kad smo
bill lugu mahatomu. 2, 185.
1. MAHATI, masem i maliam, m^j/. (n. p.
drzeei sto u ruci) rukuin i onijein brzo micati
po vazduhu kao da ce se baciti, te je tako ite-
rativni glaijol ; all mozehiti i imperfektivni glagol
preina mahnuti, kad se jednom mice. — Kud ve-
cine je nasega naroda praes. masem, ali je na
jugu maham : ovo je stariji oblik, jer je u osta-
lijem slavenskijem jezicima osnova u praes. maha
(ali u ruskome ima praes. Maxaio i Mamy;. —
Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 3 pi. md-
baju (ali masu), u aor. mahah, u impt. masi (ali
mahaj), u ger. praes. masuci i mahajuci, u ger.
praet. mahavsi, u part, praet. act. mahao; u
ostdlijem je oblicima onaki kaki je u praes. i
sing. — Rijec je praslavenska, isporedi stslov.
mahati, rus jiaxan., des. machati, po/. maclia6.
— Miklosic misli da je osnova mah postala od
korijena ma, i ispureduje stslov. manati, majati
,wenken', nslov. majati ,schutteln', bug. maja ,be-
taubea', rus. Maarb ,bewegen', ces. manouti, ma-
vati jSchwingen', vidi i omaja. ima i lit. moti,
mnjuti, let. mat ,winken'. — isporedi i magnuti.
— Izmedu rjccnika a Mika^inu (mahati, ciniti
hlad, ciniti vjetar, ventuium facere'). u Belinu
(mahati cijem ,brandire o vibrar, cioe muover
qualche cosa, come spada o simile, con prostezza'
,vibro' liTli), u Bjclusljencevu (maham ,agito,
moveo, vibro, jacto, quatio, tracto'), u Jambre-
sicevu (maham ,agito, vibro'), u Stulicevu (ma-
hati, maham ,agitare, movere, vontiilare, vehe-
menter fluere'), ii Voltigijinu (mahati, masem
,ruotare, agitare, imbraudire' ,schwingen, schwen-
ken'), u Vukovu (mdhati, masem ,eino bewegung
raachen (mit der hand, dem hntej" ,agito', cf.
koletati).
1. aktivno.
a. neprelazno. — cesto s iyistrumentalom
(ono cim se mice).
a) rnase se oruzjem (i bicem), te moze
znaciti sto i udarati. Rama dordom svojom mase.
J. Kavanin 86^. Smrt bez obzira mahala je
svojom kosom. B. Zuzeri 102. Kad on |utim
bicem ma§e. A. Kanizlii, uzroci. 241. Smrt kad
svojom kosom mase. V. Dosen 50*. Lako mase,
al' udara tesko. Nar. pjes. vuk. 2, 491. Jadan
Marko leze6i se brpni, britkom sabjom i lezeci
mase. 4, 27J. Udrise se dva krsni junaka: cesto
maha Mutape Lazaro, silnu glavu begu ugrabio.
4, 317. Pjova se da je u riegovom buzdovanu,
kojijom je on jodnom rukom mahao i nime se
bacao, bilo sezdeset i sest oka. Vuk, rjecn. kod
Marko Kra^evic. Sto |udi kcji svi macem ma-
hahu. D. Dani6i6, sud. 20, 35. Istrijebite iz Va-
vilona sija6a i onoga koji mase srpom o zetvi.
- jer. 50, 16. — Po analogiji pripada amo i ovo :
Ta sabju pripase, ta stresa sulicu, a ta lukom
mase zapamse strilicu. D. Barakovic, vil. 47.
b) mase se udom svojega tijela, n. p.
aa) rukom Hi rukama.
aaa) uopce. Govored no plaSi, ni
86 Cin' svaka znat, i rukom ne masi, jer ce te
luda zvat. P. Hektorovid 38. Mahaj u6 ruku
(= rukom). Anton Dalm., nov. test. 192. act. ap.
13, 16. Zvukohu oni svite, neka lag}e mogu ru-
kami mahati. F. Glavinid, cvit. 422^. Taki srne
(vitez), rukam maha, prijeti obrazom, zgledom
pali I. Gundulic 541. Od toske vrudosti ru-
kama masudi A. Kanizlid, uzroci. IGO. Masud
rukam mimo produ. V. Dosen 65b. Mavat rukam
mucno je. N. Palikuda 60. Budna bula rukam'
maha vrh trnula tijela. Osvetn. 4, 17. — On
sije za jednim korakom, po po sloga krusce
masud sakom. J. S. Eejkovid 119.
bbb) mahane rukom (na koga) moze
se shvatiti kao davati kakav znak. Ustavsi se
Pavao masudi i rukom mucanje zapovidjevse
rede. N. Kanina 125^. act. ap. 13, 16. Na da-
kona desaom rukom mase. Nar. pjes. vuk. 2,
443. Pope muci, nista ne govori, na Turcina
desnom rukom mase. 4, 412. Na neg bijelom
rukom masu. Nar. pjes. petr. 1, 122. Oga pocme
mahat na starca rukom. Nar. prip. bos. 1, 49.
MaSite rukom neka udu na vrata knezevska. D.
Danicic, isai. 13, 2. — Amo va^a da pripada i
Dvaj primjer a kojemu nema izrijekom rukama :
Mahahu Zahariji, kako hode sinu poloziti irae.
P. Glavinid, cvit. 197a.
bb) nognma. Mavat nogam raudno je.
N. Palikuda 60. Popni ludo na visoko, da no-
gama maha.. U Boci). Nar. posl. vuk. 255.
cc) glavotn.
uau) uopce. Kohi nozdrvi hrkahu
masudi glavami. M. Marulid 12. Mase ^lavom
kao kon torbom. Nar. posl. vuk. 176.
bbb) kao znak nezadovujstva, zalosti,
(utine, Hi prezirana. Zuva meni glavom mase.
M. Gazarovid 97. KAigu cati Piv^anine Bajo,
glavom mase, zubima skrgude. Nar pjes. vuk.
3, 466. Svijetla kruno, sto maha§ sve glavom
a podjekujeS? Nar. prip. vrcev. 83. Koji pro-
lazahu hujahu na n masudi glavama svojima. Vuk,
mat. 27. 39 Koji me vide, svi mi se rugaju,
razvajuju usta, masu glavom. D. Danidid, psal.
22. 7. Starac osta mahajud glavom. S. l^ubi§a,
prip. 263. Ako li se ne nade ni dlaka, ni pe-
pela, ni uglevja, onda masu glavom. M. D. Mi-
lidevid, ziv. srb. 2, 62.
dd) krilima (ne samn o ziootinama).
Vidim te (orla) bolcicom kako mases krili. P.
Vitezovid, odil. 51. Kad keruvimi mahahu kri-
lima ... D. Danicid, jezek. 10, 16.
ee) repom (o ziootinama). Mahati
repom ,muovere, monare la coda' ,jactare cau-
dam'. A. d. Bella, rjecn. 197h. §tene, sad okolo
nas vrtedi se i repom masudi ... A. Kanizlid,
uzroci. 27. Lav odmah stane mahati repom. Nar.
prip. vuk. 169.
f/') stipaliina (o jastogu). Udri dva
jastoga dobra i ne mala, kojino skaduci po moru
igrahu, sdipali masudi, svoga zla ne znahu. P.
Hektorovid 48.
c) cim drugijem sto se drzi u ruci (glagol
je obicno iteratioan). Kad vi imato ranu na tilu,
te dojdu musice na nu, sto cinite? ne uzmete li
grandicu il' drugo, te sveudi} masudi tirate ih,
da rane ne opogane? F. Lastrid, ned. 243. Nad
nim mase granom bo3i|kovom, svome bratu dini
lepa lada. Nar. pjes. vuk. 2, 162. — Ma§u
z rubeem. Nar. prip. mikul. 22. — On skide
svoj sesir, pak masudi nime do erne zemje, za-
fajuje naravi na finoj vuni. M. A. Relkovid, sat.
L5^. — Uzmu odenase, te ma§udi nima idu po
dvoru i po darsiji ili pjaci razgledajuci sto se
cini. F. Lastrid, ned. 243. — Kada pogleda kroz
oblok, evo vidi na istoj darSiji da redeni sluga
prinoharni natakavsi oni plemoniti prston na
svoj stap, sad mase nim po vitru, sad postapa-
judi se Stapom zadijeva ga u blato. test. ad. 130^.
d) subjekat nije ce}ade ni zivotina,
nego je :
1. MAHATI, 1, a, d) aa).
376
MAHMUT
aa) ruka. Od svijeta na koncu gdi
ruka tuj maha svakomu trgovcu. M. Vetranic 1,
163. Dosli ste gdje ruka maha. M. Drzic 352.
Mac. . . premda slobodno ruka snazna nime maha,
nimalo ga ne poreze. B. Zuzeri 108. Britka
sabja jace rana kad riom maha desnica snazna
od junaka, neg kad krece nome slaba ruka od
djeteta. 136. Zivo masu desna i lijeva. Osvetn.
2, 129.
bb) vjetar, zrak. A ne zlatim pramim
kosi vjetric maha. A. Sasin 183t>. Trst kom
vitar mase. Michelangelo 32. Vihori nime
(oblakom) masu, dok zamute u nem kasu. V.
Dosen 19a. Lasno koliko vitru slancicom ma-
hati. M. Zoricic, osmina. 56. Zrak riim mase
da se ne utusi. J. S. Rejkovic 308.
e) sain subjekat soboin mice, te jc zna-
cene gotovo kao refleksivno. O bedrih mu sabJa
mase. J. Kavanin 54*. — Amo mogu pripadati
i ova dva primjera: Andio kerubin drzedi ogne-
viti i mahajuci ma6. J. Matovic 453. A za kopje
vranac konic svozan ; na glavi mu maha stam-
bolija. ^«ar. pjes. vuk. 2, 272.
b. prelazno.
a) objekat je ce(ade, a znacene je rukom
cesce mic.uci davati znak (n. p. kad je daleko da
se priblizi). I rukom me (poce vila) jos mahati.
A. Sasin 182b. Da na^ pomoc budu teci, maha
rukom druzbu svoju. fx. Palmoti6 3, 214^. Ma-
hati tkoga ,accennare con la mano ad alcuno,
che accosti' ,manu innuere alicui , ut propius
accedat'. A. d. Bella, rjeca. 13b. Zove gluha,
maha slijepa. (ZK Poslov. danic. — Amo pri-
pada i ovaj jirimjer: Po moru gledaju vas drag
dan i svu noc plavcice mahaje, od izdal ka plove.
G. Drzi6 434.
b) objekat je ce(ade, smisao je cesto ma-
hati kojijem orudei/i, da objektu bade Mad. Ma-
hati tkoga ,far vento a chi ha caldo' ,estuanti
ventum facere'. A. d. Bella, rjocn. 759b.
e) objekat je vatra, vidi piriti. Mahaces
ti vatru u kapi. (Bjezades gologlav s kapom u
ruci. U narodu je nasemu dibret jos vrlo malo
poznat, nego kad ko vatru ukrese, on onaj ko-
madic truda zamota u suho sijeno ili u paprat,
pa mase u ruci dok se ne zapali). Nar. posl. vuk.
176. Srbi ce jos mahati vatru u kapi s Bugarim
i sa Skipetarim. M. Pavlinovic, razg. 53.
d) objekat je oruzje. David jiode mahat
svoju lucaricu. A. J. Knezovid 162. Noza mase
jedan na drugoga. Nar. pjes. vuk. 4, 4:31.
2. sa se, refleksitmo (u aba di:a primjera
prema 1, b, b)). Ropom vrtedi po6e se mahati
(tovar). M. Vetrani6 2, 169 Maha se na sut-
Peci moskarom. (Z). Poslov. danic.
2. MAHATI, maham, impf. vidi u Vukovu
rjecniku: t. j. kudj'-ju ili Ian ,abklopfen' ,decutio'.
— vidi jo§ mahajka i rediti. — Ake. se ne mi-
jena (aor. 2 i 3 siny. maha, impt. mahaj).
MAHEMET, m. vidi Mahmet » Muhamed. —
U Daniiicevu rjecniku: Mahemetb, ime tursko:
car turski , Mahemetb'. otac Murata II. M(on.
Serb . 409. (1442). cf. Mehbmodb.
MAHEK, m. veliki noz. — isporedi mahijer,
vidi i paramaher. — Od grc. /uiix(tiQct. — U jed-
noya pisca Dubrovcanina xvi vijeka. Nu podi
ti, Sara, ter dones' maher moj ; tuj visi odzgara
o aosi o stropnoj. — Sara donosi maher. M. Ve-
tranic 2, 239.
MAHIBASA, m. u narodnoj zayonrci naseya
vremcnn nacinena rijec od osnove ylayola ma-
hati i od turske baSa, te znamenuje rep u kona.
Dva trup, dva lup, dva gledaju, dva slu^aju, i
deveti mahibasa, (odyonetfaj : kon). Misli se na
predne i strazne noge, oci, usi i rep. Nar. zag.
novak. 96.
MAHICNO, vidi Mahicno.
MAHICNO, Mahicnoga, n. ime selii u Hr-
vatskoj. — XVI vijeka. U Mahicnom u popa Ja-
kova 1 pehar. Mon. croat. 326. (1555). — Va}a
da je isto sto sad pisu (po kajkavskom govoru)
Mahicno, selo u Hrvatskoj u zupaniji zagre-
backoj. Razdije]. 74. Schem. zagrab. 1875. 95.
MAHIJA, /. rijec u dva primjera xvi i xvn
vijeka, te u obadva kao da stoji mj. madija : ali
opet u aba dva grijeskom: u prvume pisarskom,
u drugome stamparskom. Imas u nih (ocih) niku
kripost ne carami, ni mahijom, nego smihom i
s vese|em. M. Pelegrinovic 188. Obratiti u inu
ko bi ju stvar smio, da bi prokle.stinu vikovnu
imio; sultane i care ki bi to stvorili... miscani,
^ojnici ki ne bi mahije bili protivnici, odsu-
djenjem svetim zakon osudjuje. I. T. Mrnavic,
osm. 101.
MAHIJAST, adj. vidi u Vukovu rjecniku: (u
Zeti) vide [sulud] danut. — Va^a da je postalo
od osnove mahnit.
MAHIJER, m. vidi maher. — -ije- se shvaca
kao da postaje od negdasnega e, kako se vidi i
u primjeru gdje mahijera stoji u sliku s mira.
— U jednoga pisca xvi vijeka sto je preradio
Vetranicevo djelo (vidi kod maher). Abram: Nu,
podi ti, Sara, ter iznes' mahijer moj, tuj visi
odzgara o sosi o stropnoj. — Sara s mahijerom :
Sto je toj za Boga! eto ti mahijera, njesto sam
neboga sva puna nemira. M. Drzid 461.
MAHINI, Mahina, tn. pi. ime plemenu i kne-
zini u Dalmaciji u kotaru kotorskome. — Koji
ne izgovaraju h pihi i Maini i Maine (vidi). —
Od xviii vijeka. Stanevidi i Mahini. Starine.
I 10, 35. (1770). Od tri komunah, Poborah, Ma-
! hina i Braicah. 10, 38. (1783). Bonici stanu ri-
I jevati na jata u Mahine da mu lijeka traze S.
IJjubisa, prip. 91. I cujte me dobro, Mahiui!
93 Po kazivanu Mahina. 130. Od Mahina i
Pobora. pric. 3.
MAHMET, m. vidi Muhamed, isporedi Ma-
hemet — Od xv vijeka, a izmedu rjeinika u
Danicicevu (Mahbmetb, ime tursko). cf. Mehb-
medb. Tako mi velikoga proroka Mahbmeta.
Mon. Serb. 409. (1442). Mahmet, Pelaj, Herber-
hardo ... J. Kavanin 45t)b
M.A.HMETOV, adj. koji pripada Mahmetu
(Muhamedu). — U Danicicevu rjecniku: Mahh-
metovb, Tov Mahbmetb: ,vb leto Mahbmetnvo 876'.
M(on. sorb). 515. (1471).
MAHMUDIJA, /. postaje od arap. tar. mah-
mudi (postaje od Ma^imud), sto je uprav mali
novae (srebrni ili mjedeni) ali kao da u na.iemu
jeziku maiimudija znaii nekakav zlatni novae. —
[J nase vrijeme. Na glavi joj fesid i kitica, iapod
fesa sidani dukati, na delu joj malo razmaknuto,
de joj stoji dukat maraudija. Nar. pjes. here,
vuk. 126. Drugi tovar meke raamudijo. Nar
pjes. u M. D. Milidevid, kraj. arb 253. Kitidu
ti po celu rubije, a po vratu krupae mahmu-
dije. Hrv. nar. pjes. 1. 194. Glisa odmah iz-
vadi fiotiri mekane mahmudije. M. D. Milidovid,
pomenik. 3, 382. I svagda ga je otpuStao s da-
rom od 50 do 60 mauiudija. 5, 732.
MAHMUR-, vidi mamur-.
MA.HMUT, m. ime (arap.<ikn) tursko Mahraud,
od iste osnove od koje je i Muhamod, ali nije
posve ista rijec. — Od prije naseya vrcmena, a
izmedu rjecnika u Danicicevu (Mahbmutb, ime
MAHMUT
377
2. MAHNIT, 1, a, b).
tursko s priinjerom: Mahbmutb basa 1458 — 1468.
Okaz. pani. saf. 79. 81). Nakon nega Hasan
stase, Ahmet, Mahmut i Alija I. Gundulic 561.
Nade Stojaii Sarac-Mahmut-agu. Nar. pjes vuk.
3, 163. I negova Mahmut-bega sina. 3, 255.
Tako veil Mahmute veziie. 4, 70. Sultan Mah-
mut od Stambula bijela. 4, 366. Pokloni brata
Mahmut-agu. Pjev. crn. 41a. Dode Mahmutu
sultanu. 82^.
MAHMUTOV, adj. koji pripada Mahmutu.
Ali jase hata Mahmutova. Nar. pjes. vuk. 4, 83.
MAHMUTOVI(!}I, m. pi. ime selu u Bosni u
okrugu Tuzle Done. Statist, bosn. 89. — Uprav
je prezime po ocu Mahmutu.
MAHMUZA, /. ostroga. — Od tur. mahmuz
(arap. mihmaz). — Vidi i mamuza. — Od xvii
vijeka. Stavlati mahmuze na pete. M. Radnic
503b. Mitar bije (vranca) cizmom i mahmuzom.
Nar. pjes. horm. 1, 69.
MAHNEN, adj. vidi manen * mahuit. — Od
XVIII vijeka. Da mu je kap}a pala, mahnena
ognica skocila. Ant. Kad6i6 146. Rece Luca
kot mahnena. Jacke. 237.
MAHNENIJA, /. stahe koga sto je mahnen,
vidi mahnitost — Nastavak -ija po tal. ia. -
U jednoga pisca xviu vijeka. Oli su posli raz-
borista upali u mahneniju. Art. Kadcic 129. Od
svoga roditeja upadnuta u mahneniju. 438.
MAHNENIK, m. mahnen covjek, vidi raahni-
tac. — U istoga pisca xviii vijeka u kojega ima
mahuen i mahnenija. Mogu 11 se krstiti mah-
nenici ? Ant. Kadcic 129. Mahnenikom i dici
koji ne imaju razborista. 391
MAHNI, vidi mani.
MAHNICINA, vidi mahnistina. Aj ne luduj,
jedna manicino! Pjev. crn. bb'^.
MAHNICTINA, vidi mahnistina.
MAHNISTINA, /. (Hi m. ?J, augm. mahnitac.
— Fa/a da postaje nastavkom bstina, te da je
od tbs postalo ts = c, dakle od mahnitbstina
mahnictina, i tako je pisano u dva naj sta-
rija primjera, ali se poslije -c- isprcd t pro-
mijenilu na s (isporedi sto), te se i sad tako
gooori u Dubrovniku. — Od xvi vijeka u Du-
brovniku, a izmedu rjecnika u StuUceou (mah-
nistina jStultissimus'). Ovo para zena Krise
mestra od skule, one mahnictine. M. Drzic 167.
Jeda Tripceta nadem, onu mahnictinu. 185. —
Sad se u Dubrovniku govori u sali i ne u zlome
smislu 0 ce(adetu '.li o djetttu vrlo zivahnu i ve-
selu. P. Budmani.
MAHNIStVO, n. mahnitost. — Nastavkom
bstvo od mahnitac, isporedi mahnistina. — U
jednoga pisca xviii vijeka. Svak tu prohodni
zivot traje, pun mahnistva i nesvijesti. J. Ka-
vanin 174^.
1. MAHXIT, /. ime apstraktno prema 1. mah-
nit (mahnitost), ali u jedinome primjeru znaci
mahnito cejade. — U pisca Dubroocanina xvi
vijeka. On je neka mahnit. M. Drzi6 287.
2. MAHNIT, adj. furiosus, vesanus (mente
captus), u kojega nije zdrava pamet (isporedi 1.
lud, b), ali se istice uz to nemirnost s kojom ludo
ie^ade radi kao da je izvanredno futito Hi druk-
cije bjesni (vidi i bijesan). — Ne zna se po-
stane: ne maze postati od mahana, jer bi onda
bilo mahanit, a jamacno je mahnit starija rijed
nego mahana; Miklosic misli na ngrc. uav/^ra,
ludost, ali nam ovo ne tumaci h u nasemu je-
ziku, te mislim da je po vecoj prilici novogrcka
rijec postala od manit. — Od xv vijeka (vidi:
Glagoletb otb mahnita. Konstant. filos. danic.
star. 1, 43), a izmedu rjecnika u Mikapnu (mahnit,
mauen ^insanus, stultus, amens, fatuus, furiosus,
furibundus, furens, mente captus, demens, de-
lirus'), u Belinu (,uscito di cervello' ,desertus a
mente' 187''-; ,matto, pazzo' ,demens' 466^), u
Bjelostjencevu (mahnit, vrtoglav , stultus, insanus,
delirus, fatuus, statu mentis dimotus, mentis
inops, dementatus, mente captus, amens, impe-
tuosus, furia, furiosus', v. besen), u Jamhresicevu
(, insanus, furiosus, ceritus'), u Stulicevii (, stultus,
insanus, demons, furibundus etc.'), u Voltigijinu
(,stolto, furioso, impazzito' ,th6richt, narrisch'),
u Vukovu (vide budalast: budalo mahnita! — 2.
n. p. kon, vide bijesan [1]).
1. adj. — Komp.: mahnitiji (I. Drzic 218, t
u Stulicevu rjecniku).
!i. (( ce^adetu.
a) istice se bjesnoca, vidi sprijeda. —
mislim da amo pripadaju ooi primjeri : Lud i
mahnit bih dat dinare iz ruka. M. Drzic 253.
Stvorite} od mudrosti za vas je lud i mahnit
scijenen. M. Divkovic, bes. 357*. Da j' (zla
zena) mahnita i puziva, smeca od mira i kar-
jiva. M. Orbin 26. O smrti mahnita, sto me
nijes' satrla i pjana i sita na gozbi do grla! I.
Gundulic 151. Lud i mahnit, ki vjeruje i u
pamet mu moze upasti, da tko nebom gospoduje
iste umrle svojit vlasti! G-. Palmotic 3, 109b.
Manit je, lud je i budalast. I. An6i6, vrat. 13.
Da nije brezpametan ili manit. I Grlicic 163.
Ah ludi, ah mahniti! A. d. Bella, razgov. 34.
Kako lud, kako mahnit! D. Basic 156. Mah-
niti i ludjaci. A. d. Costa 1, 131. Ne ima se dat
ni dopustit sveto pricestene . . . onizim koji su
sasvim i zauvik budalasti ,perpetuo amentibus',
ni mahnitim, ni vilenim ,nec furiosis'. M. Do-
bretic 66. Da jedan mahnit ubije covika u crkvi.
M. Dragi6evic 155. Dal' je kako ludo.i manito
koje joste za moj strah no zuade? Nar. pjes.
vuk. 2, 396. Oj ! junace, da te Bog ubije! il' si
ludo, ili si manito ? Na--. pios. vila. 1867. 427.
Maniti i na zvijezde laje. Nar. posl. vuk. 175.
Poklon' se mahnitu ka' i svetu. 253. Tako
mahnit na svoj obraz ne pjuvao! Tako mahnit
po gori ne hodio ! Tako mahnit po gori ne skakao !
Tako mahnit sva cetiri kantuna svijeta ne obisao !
298. Sto mahniti voze, sto mudrijeh ne razdre-
suju. 357. Tako mi ove zerave, i tako je mahnit
ne zobao! 303. Dak . . . oni sijak zavrti di-
v].anu u oko i oslijepi ga. Div^an slijep skoci kao
mahnit. Nar. prip vuk. 187. Ko je ono ka' da
su mahniti? P. Petrovic, gor. vijen 69.
b) istice se ludost, a bez obzira na bjes-
' noeu. Ml jesmo mahniti za Isukrsta, a vi jeste
j zdravi i jaci. N. Kanina 202^ paul. Icor. 4, 10.
i Njeki su mahniti ocito, a njeki su mahniti na
j vrjemena. Zborn. V^. Ako vidis (u snu) da si
i se mahnit ucinio, toj prilikuje vesolje i brzo da
I dode. I34b. Kako moz', Izace mahniti, tuj britvu
i taj noz u srcu nositi ? M. Vetranic 2, 347. Ti
s' mahnit, pod' se vjer'. N. Na|eskovi6 1, 291.
Ne daje se pricestenjo djecam, ni mahnitim, ni
druzim, koji ne imaju u sebi razbora ni razloga.
A. Komulovic 49. Tko je od porodenja bio
mahuit. .VI. Divkovic, nauk. 207*. Trebuje da se
ucinis ti mahnit radi Isukrsta. B. Kasic, nasi.
28. Hodi mahnit, ric izgubi. D. Barakovid, vil.
170. Nogoli ako je bio mahnit ali izvan sebe.
M. Orbin 4. Mahnit je svak tko ne misli o
smrti. 41. Naj gorijem i mahnitijem (mahni-
tijim) gresnikom (dat. pL). I. Drzic 218. Rije6
je stara, da je mahnit priko mire, od svojega
gospodara odlukami ku se opire. G. Palmotii 1,
2. MAHNIT, 1, ;., b).
378
1. MAHNITAC
339. Jao prorokom manitimi I. Ancic. ogl. 86.
Ah, mahnita druzbo slijepa! A. Vitajic, ostan.
161. Ludoscina s ke se vuce mahnit covjek po-
sred mora. J. Kavanin 55t>. Vlaliniti covice, ovu
noc dusu tvoju iscu od tebe. J. Filipovic 1, 264^.
Ceres koju mahniti za veliku bozicu drzahu
And. Kacid, kor. 21. Da jedaii mahnit koji nije
svoje svisti. Ant. Kadcic 79. Kada se mogu
krstiti mahniti? J. Matovid 160. Hi je manit
te fantazira. D. Obradovic, basne. 118. Sva-
kome se mogu docuditi, a ne mogu svoj Pri-
zrenskoj zemji, ja na komo drzi kapetanstvo, na
manitom Leki kapetanu! Nar. pjes. vuk. 2, 238
O namirivanu troskova koji su skopcani s odre-
denem skrpstva za osobe mahnite i slaboumno
Zbornik zak. 1853. vi.
c) kao bjesomucan. — to je znacene
jamacno u prvome primjeru, a maze hiti i u
drugome. Kako Tobiju, Saru i sina mahnita,
gluha i nima oslobodio si. J. Banovac, blagosov
33. Krsti se, jesi li mahnita? S. ^ubiSa, prip. 79.
d) u prenesenome smislu, o home sto se
pudnusi kao da je uprav mahnit.
aa) audax, koji se ne boji (i onda
kad bi se trcbnlo bojati). — iesto nije u zlome
smislu, jer se shvaca tad mahnitost kao prevelikn
hrabrost. S nikoliko maniti Turaka nasrnu na
vrata od grada. And. Kaci6, razg. 140. I tu
Dura manitoga nade s negovijem prokletijem
vrancem. Nar. pjes. vuk. 4, 421. Ne pomaze ni
majka ni Janko, n' ako Bog sam i maniti Vlarko.
Pjev. crn, 42*. Tatari su mahniti junaci. Nar.
pjes. petr. 2, 550. vianito morace kroz goru
prode. Nar. pjes. mag. 1864. 101.
(lb) mahnit za kim Hi za cim, tako
zanescn da je gotovo kao lad Hi mahnit. — i to
nije svagda u zlome smislu. ;^ubis me; mahnit
sam za tobom. VI. Drzic 389. — (5asti uzmnozne
hvale izbraue, zlato i blago kom nije broja, za
kijem ma&nit drugi ostaje ... P. Kanavelic. iv.
22. E.uski je narod za carem mahnit. S. l^u
bi§a, prip. 94
b o zivotii'ii, n. p. :
flj 0 psu; hydrophobus, kod osubilc bo-
lesti (koja moze spopasti i druge zivotine i co
vjcka, ali se nnj cesce jar(a u pasa), vidi bijesan,
2, c) bbj. A se oti. mahnita psa napisi na kvasni
hleb'h psenicni . . . Starine. 18, 181. Kao mah-
niti pas kad ugleda vodu. S. ^^ubisa, prip. 142.
b) 0 konu, kao pomaman. - vidi a Vu-
kovu rjccniku.
c. 0 6cmu tjelesnome Hi umnome.
a) (t glaci (shraca se i u prenesenome
smislu kao decade). Tesko tome ko pameti nema!
samur-kapi na celavoj glavi ! . . . ostroj dordi u
strasive ruke! a nogama pod manitom glavom !
Nar. pjes. vuk. 1, 513. Jadni Turci, vi manito
glavel Nar. pjes. petr. 2, 296.
b) 0 ruci (metaforirki). Oh manite ruko
lude! B. Radi6evi6 (1880). 323.
c) 0 dusevnome osjecanu (n. p. o ie{i).
Smami ti put i kost tva mahnita iela M. Ma-
rulid 90.
ft) o rijecima (sto su onake kao sto
mahnit moze govoriti). Ja .'sam naucio ne odgo-
varati na tvoje malmito rijo^.i. Pril. jag. ark. 9,
74. (1468). Govoriti rijeri izprazrio i mahnitf>.
K Ma^arovid 106. — Amo pripada i ouo : \ ah-
nita bu6anja judska. A. Vitajid, ist. 31-1.
e) o bijesu, ludosti, pa i o smionosti.
Pun mahnita bisa. D Barakovic, jar. 119. Ah!
kako podo ti, naprjoduj i hodi. poznaceS, luah
niti bijes na sto dovodi. I. Gundulic 142. Er
je r'lihov bljps mahniti slidan bijosu od zinijo. I.
Dordic, salt. 186. — Koliko pribiva mahnite lu-
dosti ka blago prikriva jak pod med gorkosti.
D. Barakovid, vil. 158. — Porazom mahnite smi-
nosti. B. Kasid, is. 110. U taj das od mahnite
svoje sminosti zlobu plati prikom smrti. per. 20.
— Amu pripada i ud(a)riti u mahniti vjetar,
t. j. pomamiti se, pomahnitati Tako u mahniti
vjetar ne udrio! Nar. posl. vuk. 311. Ne bi li
narod u maiinit vjetar udario? S. l^/ubiSa, prip.
98 Grujo udari u mahniti vjetar. 146. Kalu-
deri udarise u mahniti vjetar. 217.
d. kod mjesnijeh imena.
a) Mahnita Dolina, zaselak u Srbiji u
okrugu uzickome. .VJanita Dolina. K. Jovanovid
155.
b) Mahnita Jaruga, mjesto u Srbiji u
ckrugu smederevskome. Niva u Manitoj Jarugi.
Sr. nov. 1874. 19.
c) Manita Prodo, mjesto u Javorku (ne
znam ko je zabi(ezio).
2. adv. mahnito, onako kao sto rade mah-
niti. — Izmedu rjecnika u Mika^inu (mahnito,
maneno ,furenter, furiose, stulte, dementer, in-
sane'), u Belinu (,mattamente, pazzamente' ,amen-
ter' 466'^; .stoltamente' ,stulto' 710»), a Bjelo-
stjencevu (, dementer, stulte, insipienter, fatue,
insane, inconsiderate, incaute, furenter, furiose,
impetuose, furialiter'), u Jambre^icevu (.furiose'),
M Stnlicevu (, insane, insaniter, stulte, innipicmter,
dementer, furenter, furiose'). "Bise posli malmito
odlucio ostati u svojoj novjeri. B. Kasid, in. 89.
Uljezose mahnito i jadovito u krSdanske kude.
per. 54. On mahnito, nerazumno i zlobno diluje.
A. Vitajic, ist. 117. Nije li ovo ludo i mahnito
redi? A. Kanizlid, kam. 213. Mahnito odgo-
vori. And. Kacid, kor. 175. Moj Mehmede, nemoj
udarati, jer mahnito mores poginuti. Smailag.
meh. 55. Pusto raslo, mahnito staralo. Nar.
posl. vuk. 267.
3. MAHNIT, adj vidi mahat. — Vu^a da je
takovo znaccnc ovdje: Mujo sade lugu mahni-
tomu. Xar. [ijt'.s. hcirm. 2. 86.
1. MAHNITAC, mahuica, in. mahnit covjek.
— Od xvi cijeka, a izmedu rjecnika u Stuliceou
(,impos sui'); u Vukovu: (u Dubrovniku) ,der
thor' ,stultus'. cf. budala, ludak. — Ne govori
s mahnitcom. Zborn. lb. Ostavi, neka stoji taj
mahnitac, za§to govoriS ti s nim? Pril. jag.
ark. 9, 74. (1520). Mahnitac vazda mni da je
mahnit svak ini. N. Dimitrovid 10. Oni t' ne
stavjaju malinice pod kupe. 101. Od^ kad si
doSao mahnice lijeciti. M. Drzid 95. Cujes li,
fantazmo, mahnice, sto li si? 159. Obukose
Isusa u bilo, kako mahnitca. A. Komulovid 66.
Mahnitci vam to sad cine M. Divkovid, kat.
148. Zato se ne ima davati sveto tijelo Gospo-
dinovo ni mahnicem. B. Kasid, zrc. 151 Da ga
kako mahnica pogrde. fran. 96. Obradahu se
kakouo ujahnici suproc likaru. is. 37. Cini da
ga obuku u bilu odifu kakono mahuica. 54. Oh
mahnice, sto mislis? nasi. 48. Ki su izvan svoje
svijesti i ostale mahnice. M. Orbin 88. Stano-
vito ovo jo mahnitac. F. Glavinid, cvit. 56**.
Cujes govorif jednojja mahnica. I. Driic 150.
Kakono jedan mahnitac trci. P. B. BakSid 64.
S mahnici opciti i vodit zle zone i osle goniti,
muko su pakjono. [D). S njalinici trebuje mah-
nitat. (D). Poslnv. danid. Manitde, ove nodi
dvignuti do dusu tvoju od tebe. L. Terzid 334.
Zdrav koji se smili na mahnitca moga. 1. Drazid
52. Aj mahnitce, sUj govoris? .1. Kavaiiin 15b.
Pogrdjen ko mahnitac. I. Dordid, salt. xi. Ko-
liko je i danasni dan mahnitaca od iste vrste.
1. MAHNITAC
379
MAHNITOST, a.
A. d. Bella, razgov. Ii8. Ah malinici od veriga !
B. Zuzeri 26. Hodi. da te vezu kd mahnitca.
73. Mi bismo mahnici, er drzasmo nih za mah-
nice. D. Basic 270. Mahnitci, ludaci i bez svojo
svisti. Ant. Kadci6 2.5. A koji bude rjeci (bratu
svomu) : „mahnice'' ... J. Matovid 380. De ima
takvije manitaca koji ne umiju ni svoje jaje
naci. Nar. pjes. mag. 18(34. 100.
2. MAHNITAC, mahnica, m. (cakavukij mab-
nitac, vrsta div^eg graha, dava se golubovima i
drugim ticama za jelo. Slovinac. 1882. 187. —
Moze biti ista rijec sto 1. mahnitac.
MAHNITALAC, mahnitaoca, m. covjek sto
mahnita. — U jednome pritnjeru xvii vijeka, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (grijeskom mahni-
taoc ,furens, debacchator'). Mahnitcem joster ili
mahnitaocem. B. Ka§ic, rit. 61.
MAHNITANE, n. djelo kojijem se mahnita. —
Stariji je ublik mahnitanje. — Izmedu rjecniku
u Mika^inu (mahnitanje kod malinitost), u Be-
linu (mahnitanje .mattezza, stoltezza' ,insania'
466b), M Stulicevu, u Vukovu. Koji je mahni
tanjem mucen. B. Kasic, rit. 20. Cim se od
straha na vuhveno mahnitane stavi. G. Palmotic
1, 205.
MAHNITAS, mahnitasa, m. mahnitac, mahni-
talac. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u osta-
lijem padezima, usim nom. sing , i voc. : mahni-
tasu, mahnitaSi. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vide mahnitac s jjrimjerom
iz narodne pjesme: Na kulasu konu manitasu)
Inglezi su kadsto potpuni mahni ta§i. M. Pavli-
novii, rad. 10.
MAHNITATI, mahnltim, imp/, biti mahnit,
ill uopce podnositi se kao mahnitac. — Akc. kaki
je u luf. taki je u praes. 3 pi. malinitajii. u aor.
mahnitah, u ger. pracs. malmitajuci, u ger. praet.
mahnitavsi, u part, praet. act. mahnitao ; u osta-
lijern je oblicitna onaki kaki je u prai.'f. 1 sing.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu
(mahnitati, ludovati ,stultizo'), u Belinu (,mat-
teggiare, pazzoggiare, smaniare' jinsanio' 466=V),
u Stulicevu (,insanire, deliraro, furere, bacchari,
debacchari, delirare etc.'), u Voltigijinu (,mat-
teggiare, pazzeggiare' ,narriscli tliun'i, u Vukovu
(vide budalisati s primjerom iz narodne pjesme:
A Sokula mahnitati pode). Hod' u ku6u i ne
mahnita' voce. M. Drzic 187. Na vrat ces ti i
ta nevjosta hoditi, ko poce, mahnita', nemo' se
svideti. 1. Gundulid lb><. Bjestuj, slijedi mah-
nitati. (t. Palmotic 2, 353. Svak u strahu svom
mahuita. J. PalrnoLic 263. Zasto bje.-ini i mah-
nita. P. Kanavelic, iv. 19(>. S mahuici trebuje
mahiiitat. (D) Poslov. danic. Svom Ijepotom ka
svud lita. neka Judstvo s no mahnita. J. Ka-
vahin 56b''. Nije krivina od mladosti ii |uvezni
razpustenoj mahnitati. B. Zuzeri 64. Mahnita-
ju6i od vespja 396. Pi'ije nogo su poceli mah-
nitati. J. Matovic 160. Neka luduju, nek mah-
nitajii. A. Kali6 332. Mladi6 iiekukav mncgo
je manitao za devojkauia. Nar. prip. vrcev. 166.
— U Dubrocniku ccstu (u prencsenomc smislu)
0 djeci, kad skacu, tree, zicahnu se igraju itd.
..Djeco, no mahnitajte! stojte niirno!" P. Bud-
man i
MAHNITI, mahnim, impf. mahnitati. — U
Vultigijinu rjecniku: ,stoltizzare, immattire' ,th6-
richt handeln'. — nepouzdano.
MAHNITICA, /. mahnito zensko ce}ade. —
isporedi mahnitac. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,mulier amens'), i u Vu-
kovu: (u Dubrovniku) ,die thorin' ,stulta'. cf.
luda. Rugahote se Pometom, mahni tice. M.
336. Mladu i lijepu djovojcicu trjebuje on6a3
zaruciti, a.ko nodes mahniticu u svom stanu sved
liraniti. A. Gledevic 281".
MAHNITICINA, /. augm. mahaitica. — U
Stulicevu rjecniku uz mahnitica.
MAHNITINA, m. (tli f.?) augm. mahnitac. —
U nase vrijeme. Evo ti mahnitina Tale. Pjev.
crn. 156b. Do Turcina mahnitine Tala. ISS^''.
Sto 6e meni manitina Marko ? Nar. pjes. vila.
1867. 351.
MAHNITI§TINA, /. u Stulicevu rjecniku: v.
mahnistina. — nije dusta pouzdano.
MAHNITJETI, mahnitim, impf. postajati mah-
nit. — Samo u Bjelostjencevu rjecniku: mahnitim,
bezakonim ,desipio, insanio, stultizo, doliro, de-
mento, dementio, dementor, a men to deseror, de-
turbor'.
MAHNITOST, mahnitosti, /. osobina kona sto
je mahnit. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika
u Vrancicevu (, amentia'), u Mika]inu (mahnitost,
mahnitanje ,insania, stultitia, furor, dementia,
amentia, vecordia'j, u Belinu (niahnitos , mattezza,
stoltezza' ,insania' 466a; , stoltezza, mentecaggine'
.amt^ntia' 710*), u Bjelostjencevu (mahnitost, po-
mama, vrtoglavje , dementia, dementatio, insania,
amentia, desipientia, vecordia, inconsiderata actio,
stultitia, praecipitantia, inconsideratio, deliratio,
delirium, rabies, animi acerbitas cum rabie, fu-
ror (maxime cum de homine dicitur), et antiquo
more rabia', v. norija), u Stulicevu (, amentia,
dementia, insania, vesania, furor etc '), u Volti-
gijinu (,pazzia, delirio' ,narrheit, thorheit').
a. u apstraktnome smislu kao sprijeda. Mah-
nitost je pitat stvar ka mu se moze s razlogom
denigat. kad se dat ne moze. M Marulic 130 —
131. Usta ludijeh cini (sic) nac malinitos. N.
Ranina 210b. prov. 15, 2. Velika je stanovito
mahnitos gristi se za jednu surku. B. Gradid,
djev. 102. Zverovskom jamstiju i mahnitostiju
tlacjahu ikonije i prilike. S. Budinid, sum. 33b.
Mi brezumni zivot nih mnadihomo mahnitost. I.
Bandulavic 202b. gap 5, 4. Kad upadose u nih
naj posljedhu mahnitost. M. Orbin 89. Srditost
brezredna prilicna je mahnitosti. I. T. Mrnavic,
ist. 172. Smrt ukazuje da je mahnitost raskosje.
M. Radnic 161b. 'Pko se od mahnitosti razboli
dockna ozdravi. (D). Poslov. danic. Toliko bi
bila manitost ne otiti umriti, koliko ne otiti biti
u broju od Judi razboriti. L. Terzic 153. Da
jest mudrost ovoga svijeta mahnitost pri Bogu.
iC Ma^-arovid 11. Trojicu od mahnitosti oslo-
bodi. I. Dordic, bon. 35. Mucno je ne mahnito'»
virovati. A. d. Bella, razgov. 69. Bi jedan mah-
nitac komu cudna manitost bijase pamet otela.
118. Nije li mahnitos od veriga? B. Zuzeri 7 ».
Sva veseja, sve radosti drzase on za jodne tuzne
mahnitosti, dostojno samo da ih pozali. 291.
Velika je mahnitost sumniti od nauka. I. P
Marki 14. Jeli tko cuo od koga mahnitost iliti
ludost takvu? A. Kanizlid, kam. 237. Darovi
su ludost a pohodna mahnitost. (Z). Poslov.
danic. Ako ne primamo ovu milos, koja je mah-
nitos izpustit je? l). Ba§ic 84. Siromah kapitan,
koliko moze, toliko govori, pripovida i nastoja,
da tu manitost izvade iz glavo. And. Kacid,
razg. l08. Da se te mahnitosti i opacine prodo.
kor, 20:'. Cetiri vrste mahnitosti. Ant. Kadcic
152. Pak opet upadaju u mahnitost. J. Matovid
160. Bududi se povratiu na istu mahnitost ne-
milosti . . . 206. Pobjesni Turcin, omakne im
se jednom iz kude te u bjozanu i mahnitosti na-
MAHNITOST, a.
880
1. MAHNUTI, 1, a, e).
basa na raju. Nar prip. vrcev. 78. Mahnitost,
budalastina ,thorheit'. Jur. pol. terminol. 693.
b. djelo kojijem se jav^a mahnitost. Podi
vec, nesrecnice, uzivati tvoje mahnitosti. B.
Kasi6, in. 88 Te mahnitosti necu u6initi. V.
Andrijasevic, put. 286.
MAHNITOV, mahnitova, m. covjek kqji je
mahnit. — U nase vrijeme u Stoim: „Umiri so,
mahnitove". M. Milas. — / druqdje. Kad vidi
Bozi6a sita i pjana, ukorno ga pozdravi: „Pomoz'
Boo;, manitove!" Nar. prip. vrcev. -16.
MAHNITSTVO, n. samo u Stulicevu rjecniku:
V. mahnitost.
MAHNITUtiA, /. u Vukovu rjecniku^: (po Vu-
kovijem bi^e^kamaj vide mahnitica.
MAHNUCE. n. djelo kojijem se mahne. — Sta-
riji je oblik mahnutie. — Izmedii rjecnika u Be-
linu (mahnutjo ,accennamento con la mano'
,manus nutus' ISl"; mahnutje na kona ,il caval-
care, il montar a cavalcare, il montar a cavallo'
,in equum ascensus' 178a). Mahnutjem od ruke.
B. Kasic, zrc. 65. Okadi s. sa,kra.(menat) do tri
puta: svaki put manuti ce trikrat, tako da je
devet puti a na dospitku dovetoga manutja po-
klone se svi. L. Terzi6 3.37. Jedno mahautje
ruke E,oka jest ga moglo izvaditi iz okova. A.
Tomikovic, gov. 253.
1. MAHNUTI. mahnem, pf. 1. mahati (jednom
zamahati). — Akc. kaki je u praes. taki je u
part, praet. pass, mahnut; u ostalijem je obli-
cima kako u inf. — Moze biti da neki oblici
mofju postnti i od mah (bez nu): aor. mahoh,
mase, (jer. praet. mahavsi, i^art. praet. act. mahao,
mahla. — Rijec je p)roslavenska, isporedi stslov.
mahnati, riis. MJixnyTk, ces. machnouti, ^0^. mach-
nac. — S toga sto ima stslov. manati (i, a crkve-
nome jeziku manuti, vidi) ,innuere', rus. ManyTi.,
zvati koga mahnuvsi prstoiit Hi rukorn, ces. ma-
nouti ,vibraro', postaje sumha, treba li shvacati
da ie ispalo h u nekijem slucajevimn, osohito u
1, a i 2; ali mislim da jest (osim crkvenocja pri-
wjera kod manuti), osohito ako se a dugo izgo-
vara, jer sc i u ceskome jeziku razlikuje mach-
nouti i maTiouti dujinom. — Izmedu rjecnika u
Voltigijinu (,vibrare, imbrandire' ,schwin»en') i
u Vukovu (,eine bewpgung machen, schwingen'
,vibro' s primjerom iz narodne pjesme: Mahau
sablom, os'jece mu glavu).
1. aktivni).
a. neprelazno. — cesto s instrumentalom.
a) vidi 1. mahati, 1, a, a). Ovi imadi-
jaSe mafi kojizim jodnoc samo manuvsi kakvu ti
drago volu vrat bi prisikao. F. Lastric, ned.
390. Kad bi6em tvojijem mahnes na mene. I.
M. Mattei 91. Manu sabjom yekul dite mlado.
And. Ka6ic, razg. 156'>. Koji ono dobar junak
bjese, §to jedan put britkom sabjom mane'i' Nar.
pjes. vuk. 2, 314. Manu sabjom, otkide mu glavu.
2, 339. Manu sabjom s do^^na na lijovo, te on
Mini odsijeco glavu. 2, 373. Manu sabjom i
desnicom rukom i udari po nakovnu Marko. 2,
405. Mani, Marko, jali da omanem. 2, 408.
Manu rukom i mafiem zeleni i . 2, 476. Manu
Marko topuzinom teSkom. 2, 479. Manu Alii,
a docoka .Tanko, na ma6 oStru sabju dofiokao.
3, 115. Mahne sabjom i odsofie glavu. Nar. pjes.
istr. 1, 34. Kada mahne da ti smlavi glavu.
Oavetn. 2, 144. RuSi krsta, mahni sabjom vrh
liih, gospodare! 4, 62.
b) vidi 1. raahnuti, 1, a, b).
an) rukom Hi rukama.
ana) uopce (i udariti). Juraj, prvo
nego hahar mahuu rukom, pomoli .se govoredi . . .
F. Glavinic, cvit. 104a. Krsteci se malo manu
rukom izprid obraza. L. Vladmirovic 35. Manu
rukom, prekrstit se case. Nar. pjes. vuk. 3, 60.
Mahni i ti rukama, mahni! (Kazao sveti Nikola
coeku koji je bio pao u vudu, pa samo vikao:
,.Pomozi, sveti Nikola!'', a nije gledao da pliva
ili od vode da se otima). Nar. posl. vuk. 176.
Onaj koji je bio ukrao mahne rukom preko
glave, kao da odera celu. Vuk, poslov. 147. Kad
je prodavac do svoje cijene dosao, uhvato se za
ruke i cvrsto o dlane mahnu. V. Bogisic, zborn.
423. Koji se gode, uzmu se za ruke i kad se
ugode, onda mahnu rukama i puste se. 451. Gro
vori Hrvat: „Mani rukom dva tri put, dobro ga
istri, pak ce projt" (t. j. prjez). F. Kurelac, dom.
ziv. 13.
hbb) vidi 1. mahati, 1, a, b) aa)
bhb). Mahnuvsi im rukom. Ant. Dalra., nov. test.
190b. act. ap. 12, 17. Rukom mahnuv i glavom
pokimav. P. Zoranic 56«'. 'Spod ruke mi rukom
mahnu. D. Barakovid, vil. 218. Mahnu rukom
(Osman) i uputi na mjesto se svjotnik svaki,
odkli za odkrit sve sto cuti, poce vezijer govor
taki... I. Gundulid 299. Pavle mahnuvsi rukom
rece: „^udi Izraijci, cujte". Vuk. djel. ap. 13,
16. Pavle mahnu rukom na narod. 21, 40.
bb) nogom, udariti. Nogom mahuu
vojevoda Duro, nogom mahnu, ter salomi vrata.
Nar. pjes. vuk. 4, 163.
cc) glavom.
aua) uopce. Manu glavom i ostalom
snagom, iz glave je kose iscufjala, ostavila kose
na diroku. Nar. pjes. vuk 2, 112.
bbb) vidi 1. mahati, 1, a, b) cc)
bbh). A on mahnuvsi glavom rece; „Ako ne vi-
dim u rukah negovih zlamenje..." F. Glavinic,
cvit. 4153'. Glavom manu, zubima skrgutnu.
Nar. pjes. vuk. 4, 235 Mogao bi mahuuti glavom
i prosaptati: „Ovde nesto ima!" M. D. Milicevi6,
jur. 7.
fid) kn.lima. Mahnuvsi krilima. D.
Dani6i6, jezek. 10, 19.
ee) okom, isporedi i mahuuti. — U
jednoga pisca nasega vremena. I na Jutu udariti
alu, gdje ga nije, docira okom mahnes. Osvetn.
2, 64.
c) mahne se cim sto se ima u rukatna.
aa) uopce. Okadi s. sa-krafmetiat) do
tri puta, svaki put manuti de trikrat tako da je
devet puti. L. Torzic 336. Onda stade Niko
patrijare, manu krstom na Cetiri strane. Nar.
pjes. vuk. 3, 64. — Amo moze pripadati i ovaj
primjer: Onda on mahne azdajom i baci je u
nebeske visine, te aXdaja kad padne na zemju
sva se na komade razbije. Nar. prip vuk. 61.
— Slicno je i ovo, premda subjekat ne drzi
sebe u rukama : Jur kad sobom mahne. P. Vite-
zovi6, odil. 66.
bb) kao znak. Drijemalo, mahni ban-
dijerom, da se ova forteca prida M. Driid 215.
Kad vam manem sriuari maramom, potrdito oba
uporedo. Nar. pjes. vuk. 1, 558. Ona uze poro
od pauna. i liime mi manu put svatova. u Vuk,
kov6. 59.
fl) mahnuti igrom, mahnuti kolom, (o
onome §to vodi kolo) ciniti da se uputi (kao
mahom) igra, kolo. Manu igrom na junake, ju-
naci se razigraSe Nar. pjes. here. vuk. 837.
Mahni kolom, mlado mom6e. Nar. pjes. vila.
1868. 464.
e) nije izreieno Jim se mahne (obiino se
ima u misli: rukom, isporedi b) aa) bhb)), a
glagol naj ieSde znadi: dati kome znak mahanem
mjeite rijeii.
1. MAHNUTI, 1, a, c; aa).
381
MAHOM
aaj kau zainahnuti uu^jce (poceti
udnrae a ne svrsiti gn). Kome gore do ramena
ruke, on na oca i majku mahnuo, zamalinuo, a
ne udario. Nar. pjes here. vuk. 306
hJ)) dati znak (cesto s dativom). On
onda mane da ne6o. J. Filipovic 3, 260^. —
Mahnuse druzbenikom koji bihu u drugoj plavi,
da bi prisli i pomogli nim. I. Bandulavic 165^.
Inc. 5, 7. L. Terzic 283. A manu mu budalina
Tale. Pjev. crn. 158''. Ludu mahni, a lud se
pomami. Nar. posl. vuk. 171. — Vidi i manuti.
f) hrzo otici, odletjeti, zaletjeti se, ispo-
redi 2, a.
aa) subjekatje celade. Od Boga sagnan
mahnu na Jordanu po pustini liciti ga. S. Rosa
44b. Pokraj svojih staja mahnu Luka Osvetn.
2, 2. Volim mahnut proko gore erne. 2, 11.
bb) subjekat je sto nezivo. Gvozdje
od kosijera omaknu se s drzala, mahnuci u ponur
od blata osta utop)eno sred dubine. I. Dordic,
ben. 113. Nice vila preko grada bijela, a za
nome crjen plamen mahnu. Osvetn. 7, 76.
g) ujednome primjeru iz narodne pjesme
u okrugu topUekome u Srbiji, manu da vecera
znaci: ostavi veceru, okani se vecere, ne htje da\:
vecerati. — isporedi 2, d. Kad je Ognan video
devojku, jednak dete manu da vecera. M. D. Mi-
lidevic, kra|. srb. 409.
h. prelazno.
a) masuci baciti. I stezuc tunice mahne
gori sibu ribar. M. Marulic 46. Izmete sve
nuglove, . . . saje mahne po veriga i izpod ko-
mina. F. Lastric, ned. 89. Mani percin sa bijela
vrata. Nar. pjes. here. vuk. 200. No su sami
lijeje uzorali, a Jason je mahnuo sjemene. Osvetn
2, 65. Al' dok vihor od prah' maglu mahnu.
3, 103.
b) rukom masuci pozvati. — Izmedu
rjecnika u Belinu (mahnuti tkoga ,accennare con
la mano ad alcuno, che accosti' ,manu innuere
alicui, ut propius accedat' 13^), u Stulicevu (mah-
nuti koga, v. mahati rukom), u Voltigijinu (,ac-
cennare' ,winken'). Mahnuse za to drugove. S.
Eosa 611>.
c) ostaviti, pustiti, isporedi 2, d. — Iz-
medu rjecnika u Mikalinu (mahnuti, ostaviti se,
zapustiti ,relinquo, derelinquo, desero, destituo';
ostaviti |ubav , manuti |ubav ,missum facere
amorem' 109a) j u Stulicevu (mahnuti stogod,
mahnivam ,deserere, derelinquere, destituere').
Obecaju dokle vas na grih navedu, pak manu.
J. Filipovi6 3, 24.^b Zarad ovoga momak mane
i ostavi divojku. 8, 245^. On je manu iznenada,
da jaduje dokle zivi. B. Eadicevic (1880). 279.
— Amo pripada i ovo: A mani me, Tale kopi
Jane, dok doturim Nikoli devojku. Pjev. crn.
158b.
2. sa se, refleksivno.
a. u jednome primjeru kao mahnuti vise
puta. Al' se Vuksan vatat ne davase, no se manu
desno i lijevo, svijem turske osijece glave. Nar.
pjes. vuk. 4, 23.
b. uputiti se, brzo otici, zaletjeti se, odle-
tjeti. — Izmedu rjecnika u Vukovu (,sich auf-
machen' ,itineri se dare' s primjerom iz narodne
pjesme : Pa se manu preko po|a kao zv'jezda
preko neba). On se manu vodi na obalu. Nar.
pjes. vuk. 1, 571. Pak se manu proko po|a ravna
kano zvezda preko vedra neba. 2, 375. Dovati
devojku, . . . s nom se manu preko poja ravna.
2, 492. Stanojlo se manu do Obarske. 4, 332.
Pa se Turci u nevoji mahnu, da s nadgradom
nadofate gradu. Osvetn. 6, 11. Da se mahnu
niz riscansku mahlu pa zarobe gotovine blaga.
6, 76. — Metaforicki. Duh se mahnu na vru6e
srdasce. Osvetn. 3, 5.
c mahnuti se na kona, uzjahati (istiee se
brzina), skociti na kona. — Izmedu rjecnika u
Belinu (mahnuti se na kona ,cavalcare, montar
a cavallo' ,equum ascendere' 177b — I78a; ,saltar
a cavallo' ,in equum insilire' 178a'), u Stulicevu
(mahnuti so na kona ,equum conscendere'). u
Voltigijinu (mahnuti se na kona etc ,slanciarsi
a cavallo' ,sich aufs pferd schwingen'). Mahnu
se na kona. I. Dordic, ben. 138. I bjese se
mahnuo na svojega kona dobra. Nar. pjes. mikl.
beitr. 1, 22. Pak se Lazar manu na dorata.
Nar. pjes. vuk. 4, 300.
d. mahnuti se cega, okaniti se, proci se
cega, ostaviti (objekat je ono sto je u genetivu).
— Izmedu rjecnika u Vukovu (,3ich einer sache
begeben' ,de=ero rem', cf. okaniti se s primjerom :
Mahni se ti toga posla). Manimo se Izraelicana.
E. Pavic, ogledalo. 115. Da bi se on manuo zi-
daha. 361. Da se takvih izprazni svitovhi stvari
mane. 574. Dosli smo, da vas ponukujemo, da
se manete krivobozke sluzbe. 660. Mani se zloga
posla, vec hajder brani se. I. Zanicic 99. Vole
propast u propasti neg' se manut bludne slasti.
V. Dosen 85b. Da se toga rdavoga obicaja mani.
I. Jablanci 132. Mani se mojbe take. M. Ka-
tancic 41. Da se naanemo dangube, ista stvo-
rena nerazlozita jesu nama ocita prilika. D.
Rapid 148. Man'te me se, Turci janicari. Nar.
pjes. vuk. 2, 434. Pa se manu tica sokolica. 2,
458. Drzi se glave, a mahni se nogu. (Idi go-
spodaru, a prodi se mladijeh). Nar. posl. vuk.
70. Ko sto ne razumije, onog nek se mahne.
159. Sjedi s mirom i mahni se vraga, nit' ga
diraj, nit' mu trazi traga. 286. Mededovi6 po-
laksi poizmakne pred Brkom, ali Brko nikako
nece da ga se mahne. Nar. prip. vuk. 5. Otac
ga stane odvradati i govoriti mu da se mahne
toga. 20. Da s' nemirna manem puta. B. Ka-
dicevic (1880) 20. Prozora se plao manu. 292.
Pa na poslotku mahnuo se uzaludnog posla. M.
P. Sapcanin 1, 69. Neka se on mane ne (de-
vojke). M. D Milidevic, des. par. 8. Te se mane
posla koji mu nije donosio nikakve koristi. po-
menik. 2, 170. Al' veli im starac Radimire:
„Manite se toga, Judi, bijesa!" Osvetn. 1, 48.
Na to rijeci Kiko poprijefii: „Vjera druze! ja se
mahnu svega". 4, 6. — Mj. genetiva moze biti
infinitiv Hi podlozna reienica s da Tako |ude
globiti i jos se nije manuo. S. Tekelija. letopis
mat. sr. 120, 29 Man' se, ostri da to sriti, red
i zakon kad te stiti. J. Kavanin 99*.
2. MAHNUTI, mahnem, pf. 2. mahati. — U
nase vrijeme. Manuti, sto suho (n. p. platno,
klasje) izmedu ruku trti. cf. izmanuti, omanuti,
promanuti. M. Pavlinovic.
MAHO, m. ime musko, jamacno ipokoristik (od
Mahmet?). — U narodnoj pjesmi crnogorskoj
nasega vremena. No sam cula za nekakva Ris-
nanina Maha. Pjev. crn. 26la.
MAHO.JE, n. ime selu u Bosni u okrugu Tuzle
Done. Statist, bosn. 92.
MAHOLCI, m. pi. mjesno ime u Hrvatskoj. —
XV vijeka. Brajko z Maholac. Mon. croat. 185.
(1488).
MAHOLITI, maholim, impf, grciti. — U nase
vrijeme u Stonu: „Ne maholi tu kosu|u". M.
Milas.
MAHOM, adv. uprav je instr. sing, od 2. mah,
ali se upotreb^ava kao adverab. — Badi akcenta
vidi kad 2. mah.
MAHOM, a.
382
MAHEAMA
a. odmah, isti cas, oncas. — Izinedu rjecnika
u Vukovu: ,sogleich' ,illico' s primjerom iz na-
rodne pjesme: Vranac mu se mahom pomamio
(Nar. pjos. vuk. 3, 28H). Mahom to rijeci metnu
ih na zemju. S. Rosa loS^. Kako nemu tavnica
dosadi, mahom 6e ti poklonit bastinu. Pjev. crn.
60". Mrki percin mahom pod^orio. Nar. pjes.
here. vuk. 103 U to sila mahom kidisala. Ogled,
sr. 479. Onda bi ,e' u ,brale' bilo mahom pro-
tumaceno. D. Dani6ic. rad. 26, 61. Ne hce cuti,
no zatvori mahom vrala. S. Xjubisa, prip. 11.
Mahom sluge, kano jastrebovi. Osvetn. 1, 23.
Posli zdravo, ako cete mahom ! 3, 58. Kad ja
vidoh, (la je zbi|a prava, mahom viknuh gospa-
rove sluge. 6, 56.
b. od prilike kao doista, bas. Ako u otcu,
rodjaku, prijateju ali bratu bude zloca imas na
nu mrziti, zastaradi ne zapovijeda mahom Go-
spodin da se nenavidi otac, zasto bi ovo bilo
nepravedno, nego ako bi roditeji hotili bid vecma
}ub}eni uego Isukrst, onda imaju biti nenavi-
doni. M. Radni6 323^.
c. obicno. Kod svake crkve ima dosta sveta
i mahom se nose dine i lubenice na te sabore na
prodaju. M. D. Milicevid, ziv. srb. 1, 32. Nad-
gledajuci svoje zemje, Hamza-Beg je mahom i
boravio po svojim selima. oraer. 6. A sto je,
kukavac, mnogo patio, bilo je mahom s negovo
cudne pameti. pomenik. 2, 194. Ziteji ve^anski
su mahom siromasni. Javor. god. 16, br. 41, str.
651.
MAHOMEDANIN, m. Muhamedovac. — Mno-
zina : Mahomedani. — Po nein. Mahomedaner.
— U naAe vrijeine. Samo onda, ako bi hteo, Ma-
homedanin da biti moze. S. Tekelija, letopis mat.
sr. 120, 84.
MAHOMESTVO, n. Mahometova vjera. —
Ispred -st- ispalo je t. — U jednome primjerii
XVIII vijeka. I s Otmanstvom mahomestvo ho6e
grohnut. J. Kavanin 215*^.
MAHOMET, m. vidi Muhamed. — Franc, (pa
i nem.) Mahomet, tal. Maometto. — Od xvi vi-
jeka. Mahomet pri Meki umri. S. Kozicic 15*.
MAHOMETOV, adj. koji pripada Mahometu.
Mogujstvo Mahometove krune. V. M. Grucetic
128.
MAHOMETANA, /. zensko ce^ade prema Ma-
hometanin. — Od tal. Maomettana. - fJ jed-
nome primjeru xvii vijeka. Krajica bise Maho-
metana. B. Kasid, fran. 189.
MAHOMETANAC, Mahometanca, m. vidi Mu-
hamedovac. — Od t'lein. Mahometaner, tal. Mao-
mettano, vidi i Mahomet. — xvm vijeka. Pro-
goniso ga Maliometanci. A. Kanizli6, fran. 192.
Protiva Mahometancem. A. Tomikovi(^, ziv. 39.
MAHOMETANIN, Mahometanina, m. Muha-
medovac, vidi i Maliometanac i Maliomedanin.
— Mnozina .; Mahometani. — U jednoga pisca
XVI 1 vijeka. Neki trgovac Mahometanin. B. KaSic,
fran. 132. Na obraienje Mahometana. in. 10.
MAHOVET, m. vidi Mahomet. — Itna samo
adj. poss. Mahovetov u jednome primjeru xvm
vijeka (moze biti da -v- stoji Stamjjarskom ill
pisarskom grijeskom mj. m). S pogane Mahove-
tovo vjere. A. Kali6 537.
MAHOVETOV, vidi kod Mahovet.
MAHOVINA, /. vidi 1. mah. — U nase vri-
jeme, a izmedu rjednika u Vukovu (1. .das moos'
,Muscu3 [L.]'. — 2. [vide plijesan; vidi a. v. mah
8]. Koji 36 kamen fiestu promede nede maho-
vinom obrasti. (Coek koji fiesto mijena mjesta
nede se obogatiti). Nar. posl. vuk. 143. Nabere
vredu mahovine. Nar. prip. vuk. 212. Pred
Sarcem stoji malo mahovine od koje pomalo
jede. Vuk, ziv. 241. Maovinom pokriyeno ka-
mene posadimo. u Vuk, dan. 2, 144. Sirokijeh
od arsina prsa, po liili runa kano mahovina.
Osvetn. 2, 155. — Vidi i omalia u Vukovu rjec-
niku: (u Ogulinu) vide omaja.
1. MAHOVIT, adj. na kojemu ima maha (vidi
1. mah). — Od xvm vijeka. Mahovita debla...
sada se struzu. J. S. Rejkovic 400.
2. MAHOVIT, adj. vidi zamasan, zamasit. —
IJ nase vrijeme (u pjesmi), a izineda rjecnika u
Vukovu: u pjesmi mjesto ,zamasan' s primjerom :
U Marka je mahovita ruka (Pjov. crn. 55*).
MAHOV^ANI, m. pi. ime selu u Bosni u
okrugu banoluckome. Statist, bosn. 34.
MAHOVO, n. ime selu u Hrvatskoj u zupa-
niji zagrebackoj. Razdije}. 82.
MAHRA, /. vidi marha. — Soma u 3[ika{inu
rjecniku: malira, goveda ,armentuiu, pecus"; bogat
malirom ,armentosus', i u Stulicevu: ,armentum,
pecus' iz Mika}ina. — Sto su u prvome rjecniku
premjestena slooa r i h, to nije stamparska po-
greska, jer se nalazi dva puta, i stoji medu mali-
nuti i maistro.
MAHRAMA, /. tur. malirama, ubrusac, rubac,
all u nasemu jeziku ima i druga znacena, t. j.
cetverokutni komad tkana (prtenoga, svilenoga,
vunenoga) sto nose zene oko vrata i prsi Hi na
glavi, 2)a i koprena, ubrus (peskir); mozebiti i
rucnik (za ciscene iista kod jela). — Akc. se mi-
jena u gen. pi. mahrama. — <S toga sto nemam
pri ruci primjere bez li vidi i marama. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u lijelostjencevu (v.
rubec; mahramica, v. rubcec. 2. v. peca), u Stu-
licevu (jfazzoletto, benda' ,stropliium, taenia, fa-
sciola'), u Vukovu (,das tiichel, tuch* ,sudar um'.
cf. rubac).
a ne znam koje je osobito znacene. Dvi
mahrame. Starine. 10, 12. (1558). Na noj Mare
bilo rulio pere, se tumbane i saro mahrame. Nar.
pjes. mikul. 162.
b. koprena, Hi drugo dim se pokrivaju Hi
kite zene. Kapa glavu krili mahramom povita.
D. Barakovid, vil. 73. Skri mahramom oci svoje
i zestoko sta cviliti. Gr. Palmotid 1, 374. Ove
mahrame na razbludu pogrespane. B. Zuzeri 288.
Nemojte mi mahrame s bijela lica podizati. Nar.
pjes. bog. 126. Snalia tilio progovara i.«spod mah-
rame. Nar. jjrip. vrcev. 16. Bijela malirama sto
djoveri drze iznad djevojke. Vuk, rjecn. kod veo.
Velika bijela malirama ihavli-malirama) §to se
zavjesaju djevojke kad se udaju. kod havlija.
U kitolika bijela mahrama na glavi znaci, da se
zena ,rusi'. P. Krauss, smailag. meli. 79.
C. ubrusac, rubac. Crnac skide zlatnu raah-
raniu iza pasa. I. Gundulid 390. I mahramu
smaknu s pasa. 570. PJunuti na distu mahramu.
H. Bonacid 115. Hod mi naci u §pagu lijepu
od svile mahramu ... ku je vezla mahramu je-
dinica derca tvoja. Nar. pjes. bog. 12. Niko ne
moze natkati mahrama, da cijelom svijetu usta
poveze (da se ne govori sve §to on ne bi deo).
Nar. posl. vuk. 220. Dade svojim duvegijam po
maliramu. Nar. prip. bos. 1, 7. Pa izvadi iz .
mahrame divan boSdaluk. M. P. Sapdanin 1, 95.
Svatovi da se imaju darivati pri trpozi u dje-
vojdinoj kudi, svakome po maliramu vezenu.
Pravdonosa. 1851. 28. Malir&ma ,sudarium'. D.
Nemanid, dak. kroat. stud, iftsg. 80.
(1. ubrus, peskir. (Avdesna) mahrama. Vuk,
rjedn. kod avdesni.
MAHEAMAR
383
2. MAINA
MAHEAMAR, m. covjek sto ce mahrame. —
Samo u Stulicevu rjecniku : maliraiuar ili raah-
ramiSar ,velorum opifox'.
MAHEAMCINA, /. augm. mahrama. — U Vii-
kovii rjecniku.
MAHRAMICA, /. dem. mahrama. — Od xvii
vijeka, a iztnedu rjecnika u Belinu (,fazzoletto
da collo usato per coprire il collo o il petto'
,strophium'), u Bjelostjencevu (kod mahrama), u
Stulicevu (,strophiolum, parva taenia' iz Belina),
u Vukovu (,das tuch<^lchen' ,sudariolum').
a. u pravotne smislu.
a) ubrusac, rubac (u naj prvome primjeru
moze hiti i koprena). Carica mu je zlatne vlaso
za totive luka dala veleci mu: „Slatki brace, ti
iz moga strije|aj prama; . . . ti desnicom tvom
hrabrenom, ja cu ccima dazdjet smrti, mahra-
micom pozlacenom trudahnu ti znoj otrti". I.
Gundulid 419. Stavivsi na ruke ubrusac ali
mahramicu. M. Bijankovid 53. Zasto se mode
mahraniica bila na glavu ditesca kr§tena? I. Ve-
likanovid, uput. 3, 32. Pak ju on zavije v saru
mahranicu. Nar. pjes. istr. 2, 62. Va jenem
zopu je sara mahranica . . . sarum mahramicum
vozi mi glavicu. 2, 85 (vaja da u ova dva pri-
mjeru -n- stoji stamparskom grijeskom mj. va).
U Konavju se pred svakoga svata u sofru baci
po mahramica. Vuk, nar. pjes. 1, 29.
b) sto zene nose oko vrata i oko prsi. tako
je znacene sad u Dubrovniku. Mahrarnica zlatna
po ramenu. I. Dordid, pjesn. 193. Hoce se lipi
prami, lipe vlasuje, zlatne mahramice. A. d. Bella,
razgov. 26 Koliko imas navezenijeh carigrad-
skijeh mahramica? B. Zuzeri 26. Zlatom tkauu
mahram.icu. 85. Nijesi je ti prodala za jednu
ha|inu na sadanu, za jednu mahramicu, za jedan
prsten? D. Basic 169*.
b u prenesenome smislu.
a) vidi opornak. — U Vukovu rjeiniku:
,bei den lammern das talg der eingeweide' , sebum
intestinum bestiarum', gdje nije dobro tuma-
ceno, vidi opornak.
bj vidi u Vukovu rjecniku : u goveda pod
vratom sto visi ,die wam.me' ,palear'.
c) (u Orahovici) ona resa u pijetla ili ko-
kosi pod vratom. S. Ivsid.
MAHRAMlClCA, /. dem. mahramica. — U
Stulicevu rjecniku uz mahramica.
MAHRJEVICI, m. pi. ime mjestu ili plemenu.
— ■ Prije nasega vremena (mj. je ima §). Mahre-
vidi (moze biti da je prezime). S. Novakovid,
pom. 138.
MAHROVILA, /. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Spom. stojan. 185.
MAHSUS, adv. osobito, navlas. — Od arap.
tur. machsus, osobit ; u turskome je i adverab. —
U nase vrijeme u Bosni. Zazegu se tri 6etiri lo-
jene svijede zato mahsus nacinene. u Nar. pjes.
horm. 1, 591.
MAHU^iA, m. prezime ili zenski nadimak. —
isporedi Mahu|ica. — U nase vrijeme u Istri.
Moja pripovjedacica. Mare Mahuja ... u Nar.
pjes. istr. 3, 20.
MAHUJ^ICA, /. dem. Mahu|a (isto je sto Ma-
hu}a). — U nase vrijeme u Istri. Priopdio Mato
Trinajstid po pjevanu Mare Mahujice. Nar. pjes.
istr. 2, 59.
MAHUMET, m. vidi Mahomet. — U pisaca
XVII i XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(jMaometto, e Macometo, inventor della setta
maomettana' ,Mahometes' 461l>). Ugrovlaski vo-
jevoda, zudec Ijepos po pogledu, za poklon ju
caru poda Mahumetu tvomu djedu. I. Gundulid
302. Sokolovid unuk carski i vezijera Mahu-
meta kim jos slove kraj ugarski cjec vazetja od
Segeta. 326. Sator Mahumeta Karakaga budim-
skoga pase slavna. 326. Bio^'radu pomod poda
prema silam Mahumeta Ugrin Janko vojevoda.
383. Pace vedi dio od svijeta drzi i casti za
proroka i za sveca Mahumeta. 477. Da s istoka
Mahumeta bacis. J. Kavanin 269*. Mahumet
turski zakonite} I Dordid, salt. 286. Zaklihem
te neumrlijeme duhom sveca Mahumeta. P. Sor-
kocevid 577*.
MAHUMETOV, adj. koji pripada Mahumetu.
Nu ako se Osmanovo carstvo smace, Mahumetov
zakon giue. I. Grundulid 477 — 478.
MAHUMETSKI, adj. koji pripada Mahumetu
ili Mahometancima. — Od xvii vijeka u pisaca.
Mrzi Mahumetsku neviru. B. Kasid, rit. 26. Ma-
humetski gaj podpuni zdrakom, ne vjetri od mje-
seca. J. Kavanin 269^.
MAHUNA, /. vidi mohuna i mohuna (isporedi
ces. mochyne). — Akc. se mijena u gen. pi. ma-
huna. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,die schote' ,siliqua, foUiculus'). U ma-
huni i zrna se mloze. J. S. Re|kovid 119. Da
odstipas toliko od vrha, kako d' ostat mahiina
po mrva. J S. Rejkovid 261. Bozana, (u Du-
brovniku) mahuna od boba (a od graha zove se
, mohuna'). Vuk, rjecn. kod bozana. Grab (pasuj)
u mahunama. kod grah rogadid. Mahune, (u Ora-
hovici) grah joste zelen, boranija. — „Sta des ku-
hati?" „Kuhadu mahuna". S. Ivsid.
MAHUNANE, n. djelo kojijem se sto (n. p.
grah) mahuna. — U Vukovu rjecniku.
MAHUNATl SE, mahunam se, impf. o cemu
(n. p. 0 grahu) kad mu postaju mahune. — Akc.
se ne mijena, osim praes. I i 2 pi. : mahunamo,
mahunate, aor. 2 i 3 sing, mahuna, jjart. praet.
act. mahunao, mahunala. — U Vukovu rjecniku :
n. p. grah ,hiilsen, schotten bekommen' ,siliquor'.
MAHUNICA, /. dem. mahuna. — U Vukovu
rjecniku.
MAHZAR, m. molba, prituzba (pismo kojijem
se sto moli ili se ko tuzij. — Od arap. ma.hdha.r,
tur. mahzar (od arapskoga glagola harf/iara, biti
na mjestu, biti pri ruci, od kojega postaje kau-
zalni ahd/iara, pokazivati, jaojati). — U nase
vrijeme u Bosni. Ako li se okaniti nedes, krvav
demo mahzar naciniti, i u Stambol caru opre-
miti. Nar. pjes. horm. 1, 26. Da prenese mahzar
u percinu. Nar. pjes. horm. 1, 192. „Eto vid'te
sto vi mahzar pise". Kad je beze mahzar pri-
hvatio, pregledao, Avdipasi daje. 1, 195. Mustaj-
beze mahzar napravio. 2, 477.
1. MAINA, /. tisina (bez vjetra na rijeci). —
U Vukovu rjecniku: ,die windstille (auf dem
flusse)' ,8il6ntium venti, malacia'. — Badi po-
stana vidi: Maina, f. kad nema vetra na vodi;
i Turci vele „maina!-' tihol ali de biti da smo
i mi i Turci ovu red uzeli od talijanskoga ,mai-
nare, ammainare' uvudi vetrila. D. Popovid, tur.
red. glasn. 59, 137. — I Miklosic je (tiirk. elem.
nachtr. 1, 79) isprva pristao na to, ali u etimo-
logickome rjecniku kao da je odustao, jer ne go-
vori ni§ta o postanu. 3Iislim, ako ima takva
turska rijec (koju nijesam nasao u rjecnicima),
da od iie moze postati i nasa, ali ne od tali-
janske (vidi mainati), jer se bas jedra spu§taju
kad je jaki vjetar, a ne kad je tisina.
2. MAINA, m. covjek iz Maina (vidi Maine).
— U Vukovu rjecniku: ,einer vom Maine'.
MAINAC
384
1. MAJA, b, b).
MAINAC, Mainca. m. vidi Majina. Pobori,
Mainci i Braici. Vuk, kovc. 42.
MAINATI, mainam, pf. tal. mainare, spustiti
jedro. — Samo u jjomorskome govoru. — U 2^'>'''-
mjerti maina nije nasa rijec nego tal. impt. 2
sing. „Maina pik" iznaci popustiti cela koja drze
pik uzgori, spustit ga uizdoli). M. Vodopic, tuzn.
jel. dubrovn. 1868. 215.
MAINE, /. pi. vidi Mahini i Maini (uprav je
ace. od ovoga zadnega). — U Vukovu rjecniku:
kao mala kneziua ili pleme u planini izmedu
Budve i Crne Goro. Maine, P6bori i Braici. Vuk,
poslov. xvm. Iz Pobora i iz ]\Iaina. nar. pjes.
1, vii. — vidi i 2. Maiua.
MAINI, m. pi. vidi Mahini. Izmedu Pastro-
vica, Maina, Braica i Pobora. Glasnik. 40, b.
Maini gorni i doni. Sem. bokokot. 1875. 25.
MAINICEVO PO^jE, n. ime mjcstii u Srbiji
u okrugii kragujevackome. Niva u Maini6evom
Po}u. Sr. nov. 1863. 330.
MAINOVIC, m. prezime. — Prije nasega vre-
mena. Mainovict (prezime) : Vukasinb. S. Nova-
kovic, pom. 75.
MAINE, n. u narodnoj zagoneci nasega vre-
mena. Poderalo ine maine, maine straino,' strains
toros, a toros belos. odgonet(aj: mlin (vodenica).
Nar. zag. novak. xix — xx.
MAISTRAO, maistrdla, m. tal. maestrale, sje-
verozapadni vjetar. — I sad u primorju, a iz-
medu rjecnika u 3Iikajinu: maistro (wj. mai-
strao), vjetar , maestrale' ,coru3, gaurus' ; vjetar
maistro ,coru3 vel caurus'; vjetar zapadni s mai-
sttalom ,japyx' kod vjetar 781^.
Maistro, m. vidi u Daniticevu rjecniku:
,magister' s primjerom: , maistro Kamilo Zaneti',
a kod Zaneti ima: prezime italijansko: , maistro
Kamilo Zaneti' imao je u Skadru stampariju gdje
je stampan triod cvjetni 1563. — Rijec je tal.
maestro (mlet. i maistro), te nije pi'im(ena u nas
jezik (kao sto su majstor i meStar), nego i u
primjeru ostaje talijanska.
MAI§, m. u jednoga Slavonca xvni vijeka pi
sano mahis (ali mislim da nije trebalo jji-iftti h
§to i tako pisac nije izgovarao), vaja da je ku-
kuruz (Zea mais L.) i da je doslo preko nem.
mais (radi -s mozehiti i 2^reko magnrskoga je-
zika). Nastojao je Khinki orici iliti pirinfiu, ma-
hi§u, sitnoj prosi, ... A. T. Blagojovi6, khin. 2.
Vi budete morali od patata, od mabiSa, od cu-
save i same vode ziviti. 9 — 10.
MAITE, /. pi. vidi u Vukovu rjecniku: (u Hr-
vatskoj) kov6e na prsima. cf. imbrete. — Od xvm
vijeka (u pisca Slavonca). Po hajinam srebroni
panciri i maite po navadi staroj. J. Krmpotid,
malen. 20. Zvekot stoji toka i maita. 21. —
Jamacno je rijei tuda, ali ne znam odakle je. —
isporedi i maiti.
MAITI, ?». pi. vidi maite. — U narodnoj
pjesmi bosnnskoj nasega vre mena. Sve po nima
krati i maiti. Nar. pjes. horm. 2, 65.
1. MAJ, adv. tal. mai, nigda. — U na§e vri-
jeme u Istri. Srce moje s tvojim v jubav je za-
palo pak se je zelenim kordunom svozalo. Ta
zeleni kordun maj se ne odvezo kako kalamita
ka sobi prito/.o. Nar. pjes. istr. 2, 119. Nlgdar
maj ,non unquam'. D. Nemanic, fiak. kroat. stud,
iiftsg. 61.
2. MAJ, interj. vidi 4. ma. — isporedi naj. —
U naie vrijeme u Bosni i u Crnoj Gori, a iz-
medu rjt'dnika u Vukovu: (u Bosni) vide [2 na]
naj s primjerom iz narodne pjesme: Zabun asta!
maj, osladi usta. Ja ti mlada ponude nosila:
secer s mora, smokve iz Mostara, ... maj, osladi
usta. Nar. pjes. vuk. 1, 286. Maj to tebi, 8to-
janova majko. Pjev. crn. 111=1^. Maj ti, Mujo,
te svoj harac plati. 274a. Maj ti, sinko, te s'
oduzi duga. 276^. Maj ti, sine, kicenu djevojku.
Nar. pjes. juk. 204. Maj, kaduno, Smahil-pasi-
nice. 600. Maj to tebi, tanki Tatarine, baksi§
ti je majka opravila. Nar. pjes. horm. 1, 7. Maj
ti, Fato, dva dukata zuta, hajde pravo u novu
carsiju. 1, 4d2. Maj, Halile, ovu magariju, pa
je podaj mladu knigonoscu. 2, 227. Maj ! ev'
tebi knigu sarovitu. 2, 365. — Amo pripada i
ovaj primjer: Cuje§ mene, {ubo Simunova, maj
mi doga po planini vodaj. Nar. pjes. horm. 2,
87.
3. MAJ, maja, m. majus, peti mjesec u godini.
— isporedi sviban. — (Jd latinske rijeci. — Od
XIII vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu
(,majus'). Meseca maja dbni dhvadeseti i dhva
isbhodestu. Moa. serb. 42—43. (1254 u pozni-
jemu prijepisu). Meseca maja 19 dbnb. 109.
(1334). Meseca maija 17 dbnb. 227. (1395). Ovi
mesecb maj. Spom. sr. 1, 54. '1404). Miseca
maja. Mon. croat. 3 il325). Miseca maja na
dan 12. svibna. 110. (1472). Zgodi se upisat
maja dan deseti. N. Na}eskovi6 1, 320. Mjesec maj,
sviban. M. Divkovid, nauk. vi. Sviban, maj, ima
dana 31. B Ka§i6, rit. 58. Zivot s. Jakova
apoStola manega na 1 maja. F. Glavinid, cvit.
117l>. Maj, sviban. P. Posilovic, nasi. vii. Prvi
dan maja miseca. S. Badri6, ukaz. 57. Miseca
svibna iliti maja. A. Kanizlic, fran. 88. Na dva-
deset i sedam maja a na dan prisvetoga trojstva.
And. Ka6i6, razg. 159. 26 maja oliti svibna. M.
Dobreti6 127. Na prvi maja. Norini 75. Maj
,mensis majus; ramus quem nocte a. k. Majas
adulescentes sub fenestras puollarum apportant';
gen. maja. D. Nemanii, cak. kroat. stud. 11. Po
tome znaci i granu sto mladici donose uoci 1-oga
maja pod prozor djevojkama.
4. MAJ, na jednome mjestu u pisca Dubrov-
canina jamacno stoji mj. ma i samo radi stiha.
Maj sve li ho6 da znas, mahniti Hade moj ? A.
Sasin 120.
1. MAJA, /. hyp. majka (ali vidi i majka).
— Ake. se mijena u voc. majo (u primjerima
XVI vijeka maje). — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,hyp. v.' majka, naj vise sve-
krvu tako zovu).
a. u pravome smislu. Sini krifiahu: »0 maje,
o maje !" a ona bi§e mrtva. Korizm. 46*. Voh
majel M. Drzi6 39. Maja se skoncava, er domom
ne ides. 102. Maja i strina Marava. 441. Ja
kakav je, zalosna mu maja! Nar. pjes. vila. 1866.
98. More tebe pozeliti maja. Hrv. nar. pjes.
4, 408. Devojka se vrati kuci maji svojoj, a
maja je jedva doceka. Nar. prip. vuk. 178. Go-
vori matere: „Majo! ja imam ve6 sedam let".
Nar. prip. mikul. 102.
b. u prenesenome smislu.
a) ime kojijcm kao od mila zove mlada
svekrvu. vidi u Vukovu rjecniku.
b) zena Sto uprav(a kucom svagda ili ea
neko doba ili u kojemu slucaju. — U Vukovu
rjeiniku: vide stanarica, redu^a s primjerom:
Do je mnogo maja, tu je malo jaja (Nar. posl.
vuk. 74i. (Domacica i planinka) nib dvije su
maje ku6e. V. Bogisic, zborn. 57. Po selima
doma6icu nazivju ,maja'. 58. Ona zena u ku6i,
koja gotovi jostivo (na badni vc6er) zove se maja
(U Hercegovini). .Magazin. 1866. 67.
l't^<^-(^<
1. MAJA, b, c).
385 1. MAJCICA
c) krajica pcela, matica. kada se pcele si-
kaju, vice se: „Simo maja, sidi majka, u domak
majka". M. Pavlinovic.
2. MAJA, /. kvas, Tcvasac. — Od pers. maje,
tur. maja. — U Vukovu rjecniku: v. kvasac. —
Moglo bi amo pripadati i ovo znacene (talog od
vina Hi od kvasine) : Maja ,feccia di vino o aceto'.
S. Budmani 421t>, — A pripadace amo po svoj
prilici (jer persijska i turska rijec znacii mnostvo,
kolicina) i u Vukovu rjecniku: maja bez znacena
s primjerom iz narodne pjesme: Nemoj koji pusku
opaliti dok ne pukne moga geferdara, e sam nega
dobro napunio, sedam majah. zelenoga praha.
3. MAJA, /. od vune ili pamuka (spleteni)
ajinac koji se^aci nose povrh kosuje, a gospoda
pod kosujom. — U nase vrijeme u Lici. J. Bog-
danovic. Maja, ime vunenom ili suknenom ha-
Jincu. u Lici F. Hefele. — Od tal. maglia, kao
vunena (a maze biti i pamucna i svilena) spletena
kosuja sto se nosi (osobito zimi) nad kozom.
4. MAJA, /. ime selu u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. Razdije|. 66.
5. MAJA, m. hyp. Maksim. — U nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovid.
MAJAC, Majca, m. ime selu u Slavoniji u zu-
paniji virovitickoj. Razdije]. 132.
MAJACA, m. prezime u nase vrijeme u Lici.
J. Bogdanovic.
MAJACKI, adj. koji pripada majkama. — U
jednoga pisca naseqa vremena. Kune babu Lika
i Krbava i sto god je majackijeh glava. Osvetn.
2, 175.
MAJAHAN, majahn.'i, adj. hyp. mao. — ispo-
redi malahan i majusan. — U nase vrijeme u
Istri. Da sam sirotica majahnoga zrasta. Nar.
pjes. istr. 2, 95.
1. MAJAK, majka, m. vrst pasu)a (Vajavac).
B. Sulek, im. 218.
2. MAJAK, majka, m. neka buba. Majak
(majska buba ,Meloe proscarabaeus L.'). K. Crno-
gorac, zool. 138.
3. MAJAK, majka, m. ti jednoga pisca xvii
vijeka, koji je nacinio tu rijec od majka, da je
slozi s Jeriizolim. Ti ides k onomu nebeskomu
Jeruzolimu slobodnu majku nasu gdi ces naci
pokoj vjecni (vidi: ,Illa autem, quae sursum est
Jerusalem, libera est, quae est mater nostra',
paul. gal. 4, 26). M. Hadai6 295*.
MAJALIKA, /. vidi majolika. — U narodnoj
pjesmi bosanskoj nasega vremena. A u ruku uze
majaliku, sjede Bogdan hladno piti vino. Nar.
pjes. petr. 2, 377.
MAJANA, /. hyp Marija. — U nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovic,
MAJANSTVO, n. nejasna rijec ii jednoga pisca
XVIII vijeka; moze biti da znaci: djetinstvo, dje-
tine doba (u kuje je dijete naj vece pod maj-
einom vlasti). — Eijet ce (osudenici) : Ah ! da
nas mile mati na zacetju budu izbile ! al' mogli
smo umirati ne ko su nas (netom su nas?) po-
rodile! da nase u majanstvo budemo isli u su-
zanstvo! zivi ne bismo u slobodi i u obili grje-
hovali. J. Kavanin 570a'.
MAJANE, n. djelo kojijem se maje. — U Stu-
licevu rjecniku.
MAJAR, Majara. m. cakavski oblik mj. Madar.
— U nase vrijeme u Istri. S koju sice svim Ma-
jarom glave. Nar. pjes. istr. 2, 65.
MAJARENi!, n. djelo kojijem se majari. „Is-
VI
palo je Miki majarene iz ruku, pozna joj se i
na obrazu". J. Bogdanovic.
MAJARICA, /. gospodarica, stanarica, vidi
1. maja, b, b) (moze biti da se misli i iia maju-
rica). — U narodnoj pjesmi nasega vremena. Ma-
jarica kruv kuva, a gospodar peSe pecenicu. u
Magazin. 1867. 65.
MAJARITI, majarim, impf. upravjati kucom,
biti maja (vidi 1. maja, b, bjj, redusa, stanarica.
— U nase vrijeme u Lici. Ne treba ju vrijedati,
neka i daje maja bude (neka majari) i planinuje.
V. Bogisic, zborn. 59. De u jedaoj zadrugi
kudnoj ima vise jetrva, tu onda redom majare.
„Ovog ce }eta ta i ta u kuci majariti". „Lako
'e onde majariti, de ima sto". J. Bogdanovic.
MAJARKA, /. cakavski oblik mj. Madarka. —
ispuredi Majar. — U nase vrijeme u Istri. Ma-
jarka ,mulier magyara'. D. Nemanic, cak. kroat.
stud, ifrtsg. 33.
MAJASIL, m. vidi: Majasil se zove bolest kad
kome puca koza. to se naj vise jav|a na dlauo-
vima i nogama na tabanima. M. D. Milicevic,
ziv. srb.2 270. Majasil, ispucale ruke ili noge.
u niskome okrugu. S. I. Pelivauovic, javor. 1881.
123. — Arap. majasil, tur. majasyl, sujeoi; neke
kozne bolesti (vidi 1. guka, a)J.
MAJASIN, m. vidi majasil. Osim prije recenih
bolesti poznate su jos ove: . . . majasin, . . . Zbor.
za nar. ziv. i ob. 6, 61.
MAJATI, majem i majam, impf. manuti, vidi
i kod mahnuti. — Bijec je stara, isporedi stslov.
majati, majij, nslov. majati, majam i majem, rus.
MauTb, .Maw (muciti), (ces. mavati, mahati, pa i
lit. moti). — U Sfulicevu rjecniku: mlTjati, majam
,nuore, nutare'. — U ovome primjeru maem se
stoji jamacno mj. majem se, a znacene moze biti
kao u ruskome jeziku (mucim se). Cah to molit
da mi poneses svecu i kolac u crkvu, da se ne
maem za malu stvar. M. D. Milicevic, slave. 36.
MAJAVICA, /. ime sumi. Zabijezio Malesic
Nedo Bosnak. D. Hire.
MAJCEN, m. prezime. — U nase vrijeme u
Hrvatskoj. P. Budmani.
MAJCENIC, m. prezime u Hrvatskoj. Schem.
zagr. 1875. 266.
MAJCENE, n. djelo kojijem se majci. „Stalo
'e noj za tvo'e majcene". J. Bogdanovid.
MAJCETINA, /. augm. majka. — U Vukovu
rjecniku.
1. MAJCICA, /. dem. 1. majka. — Od xv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,madricella,
diminut. di madre' ,matercula' 450^), u Stulicevu
(,matercula';, u Vukovu (,das miitterchen' ,ma-
tercula'). Kolike majcice ojde uhijene. M. Ma-
rulic 113. Djevojka se je majcici raolila. M.
Drzic 191. Nemoj se, majcice, moriti. 464. Radi
dostojanstva tvoje naj cistije majcice. A. Geor-
giceo, nasi. 350. O majcice velika blaga! P.
Posilovic, nasi. 5 4b. Molbu uslisi tvoje majcice.
A. J. Knezovi6 8. Zato se ja ufam u tebe maj-
cicu. 52. Odmah k Margariti tuzna majcica
otide. A. Kanizlid, uzroci. 174. Oprosti meni,
mila majcice I Nar. pjes. vuk. 1, 16. Ali ide
jagnesce preko poja blejedi, raduje se Stevanu
kao svojoj majcici. 1, 131. Pa zapitaj Durdevu
majcicu. 1, 232. Svekrvice, po Bogu majcice !
Nar. pjes. petr. 1, 103. Pa ga nosi majcici. 1,
328. Svekrvice kot mila majcice ! Nar. pjes.
istr. 1, 33. Pa govori otac, otac i majcica. Nar.
pjes. mikul. 139. Dokle ti je kod majcice, mir-
nija je od ovcice ; a kada se s muzem zdruzi, od
25
1. MAJCICA
386
MAJDANSKI
arsina jezik pruzi. (U Eisnu). Nar. posl. vuk.
65.
2. MAJCICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
cacanskome. Niva u Majcici. Sr. nov. 1875. 900.
.MAJCI6, m. majcin sin, upotrebfava se samo
u mnozini majcidi, kad se govori 0 dvojici (Hi
vise) koji su kao hraca od jcdne majke rodena.
— U ]'ukoini rjecniku: (u Risnu) kao da su od
jedne majke ,als briider' ,ut fratros'.
MAJCUi, adj. koji pripada viajci Hi majkama.
— U Stulicevii rjecniku uz majcin.
MAJCIN, adj. koji pripada majci. — Gdjegdje
se govori i majkin (oidi) sto nije po pravilu. —
Izmedu rjecnika u Mika^inu, u Belinu ,di madre'
,maternus' 450^; ,materno' ,raaternus' 466a.), u
Stidicevu (,matris, ad matrem spectaris'), u Vol-
tigijinu (.materno, maternale' .miittorlich'), 11 Vu-
kovu (vide majkin). Ka Isukrstu plod i utrobu
majcinu blagoslovi. P. Zoranic .34^. Majcino
mlijeko. M. Divkovic, nauk. .35. Podlozen re-
stise majcinu podlogu. D. Barakovic, jar. 96. O
majcini svjeti svime pogrdeni s me ludosti! I.
Gundulic 76. Za majcinu rados vedu. (i. Pal-
motic 2, 141. Ne cini, da ja izgubim tvoju maj-
cinu pomoc. M. Jerkovic 37. Srjed majcina
tuzna .skuta. I. V. Bunic, mand. 33. Koje ti
pomaze§ majcinim smijenjem. Radojevic 59. Za
majcino pofitenje. V. Andrijasevic, put. 420. Isus
hotijuci ukazati da imase upijenu bole.st maj-
cinu. M. Lekusic 93. Nisi li na moiu krilu, kako
na majcinu ditesce, pocivao? F. Lastric, test.
110*. Premda se Jubav majcina no smanka pram
nim. ned. 379. Prevara, sto me prevari joste u
dvoru majcinom? Nar. pjes. vuk. 1, 5. Podi
9 Bogom, neve nasa, ne obziri se na juajcino
svjetovarie: i tvoj rabro majku ima, ona 6e te
svjetovati bo}e nego majka tvoja. 1, 36. A nu
je majka rodiia, u svileu povoj povila, majcinim
miijekoui dojila. 1, 65. I za zdrav]e udelila, za
ocino i majcino. 1, 141. U besici bez majcine
rane. Nar. pjes. here. vuk. 224. Kazi kceri,
majcine ti lirane! Nar. pjes. juk. 127. Majcino
mlijeko. (Kaice se za dobra covjeka). Nar. posl.
vuk. 174. Tako mi majcine lirane! 302. Odri-
cali biste se Boga i zakona i majcina mlijeka.
S. ;^ubisa, prip. 223. A zaman ga na glas iste
majka da mu krilo majcino podari. Osvetn. 1,
20. Meni moje za manguru blago i majcino milo
milovane. 2, 20. Tko li jadan danas poginuti
bez majcina cedna okukaiia? ... 2, 126. — liece
se kao od divlena: majcin sin, gotovo kao i junak.
Majcin sine a sivi sokole ! (u Eisnu). u Vuk,
kovc. 68. — / kod imena neke bi(ke . Majcina
duSica. izmedu rjecnika u Stulicevu (v. poponac),
i u Vukovu (kod popovac). .Majcina dusica, rus.
MaxKHiia AJii'-i (Viola odorata), Thymus serpillum
L. (Stulli, Pan6ic), v. Dusica majSina. B. Sulek,
im. 218.
MAJCINA, /. augm. 1. majka. — U Vukovu
rjecniku: vide majcetina.
MAJCITI, majcim, impf. zvati (zaklinuci) koga
mnjkom, isporedi orimiti, bratimiti. — (J na^e
vrijeme. Tko ostane, neka kugu maj6i, laksa bi
mu bila oko vrata, neg da sluzi kaurina crna.
Osvotn. 6, 24. „Po Bogu te majfiim, u6ini mi
to i to". J. Bogdanovid.
MAJ('JUK1NA, /. augm. 1. majka. — U Vu-
kovu rjecniku: vide majfietina.
MAJDA, /. ime zcnsko, jamacno ipokoristik,
vidi Magda. — U Vukovu rjecniku: ,frauenname'
,nornen fominae*.
MAJDACkI, adj. koji pripada Majdacima. —
U jednoga pisca xvii vijeka. Negdi 6ete slo-
vensku, negdi majdacku, negdi posavsku, negdi
podravsku, negdi pako primorsku a negdi i
krajnsku rec, buduci i ja tako pisane nasel. P.
Vitezovic, kron. i. Z one majdacke i kranske
zemje. kron. 127 (?).
MAJDAK, m. va^a da se tako zvao covjek iz
gorskoga kotara u Hrvatskoj. — isporedi maj-
dacki. — U jednoga pisca xvii vijeka. Porobivsi
Posavje i Majdake, padoso pod Modrusu. P. Vi-
tezovic, kron. 130.
MAJDALENCICA, /. Polygala vulgaris L. (u
Istri). B. Sulek, im. 218.
MAJDAN, m. rudnik. — Od arap. tur. ma'dan.
— Od xvni vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(1. ,die erzgrube' ,fodina — 2. ,dor fundort' ,do-
micilium*: tu je majdan od devojaka, od dobrijeh
kona itd. cf. matica).
a. u pravoine smislu. Vi, o Indije, koje ogo-
liste vase srebrnice iliti majdane salivajuci srebro.
D. E,api6 138. Razpadajte se, pritvrde bronze
svi majdani. 217. Pokupi iz cvica sav sok i iz
majdana pokupi .sva ruda, ipak protiva smrti
neces likariju na6i. 465. Dok su mens dva maj-
dana zlatna: jedan majdan u Kopaoniku, drugi
majdan Eudnicka planina. Nar. pjes. vuk. 2, 204.
U Fojnici majdan kuca. Nar. pjes. petr. 1, 206.
1). kao mjesno ime.
a.) u Bosni: aa) Majdan, zaselak u okrugu
travnickome. Statist, bosn. 69. — Ob) Majdan
Bronceni, selo u okrugu banoluckome. 34. —
cc) Majdan Stari, grad, i Majdan Novi, zaselak
u okrugu bihackome. 55. vidi i Alajbegov Majdan
i kod Agacic.
b) selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebaekoj.
Razdije}. 77.
c) u Srbiji. aa) mjesto u okrugu biograd-
skome. Glasnik. 19, 189. Jednu noc odu svi
s Vracara konici, i sakriju se u Majdanu. P. M.
Nenadovic, mem. 148. Niva u Majdanu. Sr. nov.
1875. 395. — bb) mjesto u okrugu kragujevac-
kome. Livada kod Majdaaa. Sr. nov. 1869. 209.
— cc) mjesto u okrugu pudrinskome. U Starom
Majdanu olovna je ruda. M. D. Milicovic, srb.
.523. — fid) vidi: Vino pije Musicu Stevane u
Majdanu cisto srebrnome. (Pripovijeda se da je
Music Stefan bio iz Majdana u nahiji pozare-
vackoj. Vuk). ^ar. pjes. vuk. 2, 298. — ee) selo
u okrugu rudnickome. K. Jovanovic 146.
c. u prenesenome smislu, mjesto gdje ima
cega izobila, vidi u Vukovu rjecniku. Naj boj.i
je turski lula majdan u Carigradu. D. Popovid,
poznav. robe. 174.
MAJDANCI, majdanaca. m. pi. dem. majdani,
maze biti mjesno ime. — U narodnoj pje^mi na-
sega vremena. Prodo b' ovce u gor^e Karlovce,
mlade jance u done majdance. Nar. pjes. vila.
1868. 5'88.
MAJDANGI6A BRIJEG, m. ime zaseoku u
Bosni u okrugu batioluikome. Majdangida Brig.
Schem. bosn. 1864. 73.
MAJDANI, JH. pi. ime mjestu u Srbiji u okrugu
Mogradskome. M. D. Milidevid, srb. 105.
MAJDANPEK, m. vidi u Vukovu rjecniku :
Majdan Pek fsada varosioa] u Srbiji u porockijem
planinama (u okrugu krajinskome. K. Jovanovid
47). , ^ ' '
MAJDANSKI, adj. koji pripada majdanu. —
U Vukovu rjecniku: .gruben-' .fodinae'. Maj-
danska (op-it ina, .Uo pripada selu Majdanu, vidi
majdan, b, c) ee)). K. Jovanovid 146. — Ikod imena
potoku u okrugu rudnickome. Majdanska Reka.
M. D. Milidevid, srb. 308.
7
%^^-
^^t^^^^/^^^-^e*-*-''^
MAJDE
^;rg^yyt^^
^^^y-^^^
''.-g.'v^^V'
387
MAJETINA
MAJDE (majde), adv. Yuk tumaci: saista, ah
po onome sto ja znam, znacene je slabije od toga,
te uprav je od prilike : kako se meni cini, koliko
znam. istina, kao da je u mnogijem primjerima
potrrda (kao i zaista) za ono sto se kaze, all u
tome moze biti neka ironija Hi rug (isporedi:
„Sto ce o tome reci N. N. ?" „Bojim se" (Hi „Moze
biti) da ne6e nista, jer je umro"). — Vala da je
od tal. madie (si Hi no) dim se uprav potvrduje,
ali se moze pomisliti i na bug. maj, gotovo, od
prilike, Hi na malorus. sian, gotovo, mozebiti, Hi
na magar. majd, gotovo. — U jednoga pisca xvi
>vijeka (31. Drzica) dodaje se i t' (ti, cticki dativ).
— isporedi i majdek. — Od xvi vijeka po pri-
morju, a izmedu rjecnika u Vukovu gdje je akc.
-, «f«^ majde i majde sto nijesam cuo: (po jugozapad-
nijem krajevima) zaista ,gewis3' ,certe' s primje-
rima (vidi da]e) : Majde, Cengic Smail-aga, necu.
— Majde neces, stari dede.
a. u recenici je nesto sto biva ne isticuci ciju
vojii. Bi 1' mu ga dobro ucinil? majde ne. Korizm.
39l>. Vrijednu ti proda stvar, zla ti ti bi plata,
majde prem od nistar jos da je od zlata. N. Na-
|eskovic 1, 12*i. Ni jedne krivine u tomu co-
vjeku ne nadoli, majde ne, ni mane cuh vijeku.
1, 136. Majde jes, moj mile. 1, 187. Neces se
do pupka smokriti, majde ne. 1, 189. Da majde,
sole, jes. 1, 209. Majde sam ja rada, na cas ti
dio moj! 1, 219. ,,Ne misli za tuj stvar". „Majde
ne, sudce nas". 1, 220. Ah Boze. tko li je?
majde je gospodar. 1, 202. Ne bjese prije taki,
majde ne, zi mi ja! 1, 264. Srdasce tuj moje
rad zeje |uvene pati li s nom stoje nepokoj?
Majde ne. 2, 23. Majde t' ni sada nijesam zena.
M. Drzic 160. „Onako se brijeme uziva; a vi
zlocesti". „Majde t', zlocesti". 281. ,,Majde"
(otvesta ovaj) ,.imace gdi god dode sta ijovije-
dati". D. Obradovic, basne. 137. Koji niti znadu
(stono veli Crnogorac) majde davo|e mrve. 249.
Ne treba mi majde mozdane prepuriati bespo-
slicama. S. Lubisa, prip. 135.
b. istice se voja onoga sto^ govori Hi koga
drugoga. Veselo majde sad! S. Mencetic 191.
,,A jeda c ruzice ti poci nabrati?' ..Majde pod
jedan cas". N. Najeskovic 1, 175. Majde cu
poc sjesti onamo u hladu. 1, 180. Premda se
polovi, majde cu sa psom poc. 1, 180. Majde
cu poc muce, da cujem jos bo}^e. 1, 181. Ne-
cu ni pozirat na tu ja, majde t' ne ! M. Drzic
31. Majde t' ga. necu sad vragu t' bat domom
it. 33. Sto? Majde neka ide. 39. Majde t' ne-
mudar bjese. 400. Majde, kaluderu, svetao ti
obraz! D. Obradovic, basne. 336. Stari sjedi na
orane, pogleduje na devojku: „0 devojko, bices
moja". ,,Majde neces, stari dede". Nar. pjes. vuk.
1, 435. No ga zove Cengic Smail-aga: „0 voj-
voda Karagicu Sujo! hajd' izlaz'te, da mi s^e pre-
date". Odziva se Karagicu Sujo: ,,Majde, Cengic
Small aga. necu". Ogled, sr. 395. No ih kara
Durovicu Zivko: ,.Vratite se, dvoje dece ludo!..."
No govore dvoje dece }udo: ..Majde. strice, lako
s' ne vracamo". 499. Gle ti nega! popi mi sve
vino ! majde bogme, kad je on popio oku, i ja
cu drugu. Nar. prip. vrcev. 53.
MAJDEK (majdek), vidi majde. — U Dubrav-
nikii od XVIII vijeka. Broj Bozije zapovijedi:
majdek ne6es ijednu iznaci, koju mnokrat ne
prikrsim. B. Zuzeri 16.
1. MAJDES, m, vidi mades. — isporedi 2.
majdes. — Ka jcdnome mjestu xviii vijeka. U
kih kigod da ne najdes ali beteg ali majdes. J.
Kavanin 379^.
2. MAJDES, m. mala stvar. — U nase vrijeme
u Stonu: ,,Ubio bi te za majdes". M. Milas. —
Ohicno se u Dubrovniku govori za majdesi u
znacenii : vrlo lako, vrlo cesto, bez velike potrebe.
— Od xviii vijeka. Koji proklina, kcji tlaci za
majdesi sveto ime bozanstveno. B. Zuzeri 35. —
Ne znam, jeli isto sto 1. majdes, Hi je srodno
s majdin.
MAJDEVO, n. ime selu u Srbiji u okrugu kru-
sevackome. K. Jovanovic 128.
MAJDEVSKI, adj. koji pripada Majdevu. —
Oteli su da udare na Majdevsku stranu. Sr. nov..
1834. 34. — / kod mjesnoga imena: Majdevski
Kjuc, u okrugu krusevackome. I^iva u K|ucu
Majdevskom. Sr. nov. 1868. 432.
MAJDIN, majdina, m. nekakav sitni turski
novae. — Nijesam nasao ni u jednome rjecniku
turski oblik (va^a da nije od grc. fxt^iavu^). —
V Dubrovniku od xvi vijeka. Od nih ti u oci
svak od Krstjanina nepravo svjedoci za deset
majdina. N. Dimitrovii 101. Naj pretju ti kokos
za majdin imit moz'. 103. Pak ovdi petnes hlib
za majdin uzimas. 104.
MAJDONOS, m. persun. petrusin. — Tar.
majdanos. — U nase vrijem.e, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,die petersilie' ,petroselinum'. [vide
persun 1]). Ne zna magarac sto je majdonos.
Nar. posl. vuk. 199. Ne zna lisica stoJe maj-
donos. Nar. bl. mehm. beg kap. 158. Sto zna
sviiia, sto je majdonos? 238.
MAJEMU^jA, /. u jednome rukopisu varijanla
mj. mojemuca. M. Vetranic 2, 282.
MAJER, m. vidi majur. — Po sjeverozapad-
nijem krajevima. — Ll Bjelostjencevu rjecniku:
majer, marof ,allodium, allaudium et alodium,
praedium, villa'; u Jambresicevu : majer, major
, alodium, villa'; ii Stulicevu: , praedium, fundus,
villa' iz Habdeliceva- u Voltigijinu: .podere,
masseria; castalderia' ,meyerliof'. — 1 kao mjesno
ime u Hrvatskoj: zaselak u zupaniji modrusko-
rijeckoj. Eazdije|. TO. — potok izmedu Divosela
i Novoga. J. Bogdanovic.
MAJERAN, m. magurana, vidi majoran. —
Na jednome mjestu xvin vijeka. Uzmi jednu saku
majerana. Z. Orfelin, podr. 297.
MAJERICA, /. vidi majurica. — U Bjelostjen-
cevu rjecniku: ,allodiatrix, villica'; u Jambresi-
cevu: ,villica'; u Voltigijinu: ,massara, castalda'
,meyerinn'.
MAJERIC, m. prezime (po svoj prilici od nem.
Mayer Hi Meier, iHdi i majer). — xv i xvi vi-
jeka u Hrvatskoj. Nih pristoj^, ne Majerica. Mon.
Croat. 124. (1485). Ivan Majeric. 183. (1501).
MAJERJE, n. ime selu u Hrvatskoj u zupa-
niji varazdinskoj. Razdijej. 102.
MAJERNICA. /. vidi majurica. — U Stulicevu
rjecniku: , villica' iz Habdeliceva.
MAJERNIK, m. vidi majurgija. — U Jam-
bresicevu rjecniku: ,villieo', i u Stulicevu: ,vil-
licus' iz Habdeliceva.
MAJERSKI, adj. koji pripada majeru. — U
Bjelostjencevu rjecniku: majerski, marofski ,allo-
dialis, praedialis'; u Jambresicevu : majerski ,vil-
laris'; majersko gospodarene ,villicatio'; u Stu-
licevu: ,prapdiatorius' iz Bjelostjencera ; u Volti-
gijinu : ,prediale' ,was zum meyerhofe gehoret*.
MAJERSTVO, n. uprav]ane i radha na ma-
jeru. — U Bjelostjencevu rjecniku: majerstvo,
marofstvo ,allodiatura, praedialis oeconomia'.
MAJETINA, /. augm. 3. maja. — U nase vri-
jeme u Lici. „ Nista na sebi i nema nego onu
odrapanu majetinu". J. Bogdanovii.
MAJEVAC
388
MAJKA, a, a).
MAJEVAC, Majevca, m. tme selima u Bosni.
a) u okrugu banoluckome. Statist, bosn. 39. — f>) u
okrugii travnickome. 67. — Spomine se ovako
mjesno ime xvni vijeka. Petnajst stotin iz Ma-
jevca |udi. Nadod. 57.
MAJEVICA, /. ime planini i selu u Bosni u
okrugu Tuzle Done. F. Jukic, zemjop. 42. 43.
MAJHANOVIC, m. prezime. — isporedi Maj-
honovic. — xvi vijeka. Ivana Majhanovica. Mon.
Croat. 264. (1569).
MAJHONOVI6, m. prezime. — Moze hiti isto
sto Majhanovid. — xvi vijeka. Matak Majhonovic.
Mon. Croats 263. (1569).
MAJICA, /. dem. 3. maja. — U nase vrijeme
u Lici i u Istri. Rece majka malom sinfiicii:
„Oplesce nemu roda raalu majicu'". J. Bo»da-
novi6. Majica ,indusioli genus'. D. Nemani6,
cak. kroat. stud, iftg. 35.
MAJI6, m. prezime. — U nase vrijeme u Bostti.
Schem. bosn. 1864. xv. xxviii.
MAJIJA, /. cakavski oblik od madija. Istu6i
pomoc po vilenicah, majijah i faturah. B. Kasic,
zrc. 35. Od tasta vjerovana u majije. 131.
MA JIN, adj. koji pripada maji (vidi 1. maja).
— Izmedii rjecnika u Vukovu (,der maia' ,t/;?
maja'). A ne zalim toga ni jednoga do Urosa
sina majinoga. Pjev. crn. 284'>.
MAJINOVIC, m. ime selu u Srhiji u okrugu
va]evskome. K. Jovanovii 102.
MAJINSKI, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 26. 86.
MA JIN SAB, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
pozarevackome. Vinograd kod Majinog §aba. Sr.
nov. 1869, 72.
MAJIONICA, /. cakavski od madionica. Koji
pitase u one majionice da mu uzkrsne Samuela.
M. Orbin 122.
MAJIONICkI, adj. cakavski od madionicki.
Kojegod dilo majionicko. B. Ka§i6, rit. 359.
MAJIONIK, m. cakavski od madionik. Oarov-
nici, majionici. B. Kasid, rit. 61. Kako stvorom
cini (anjeo zli) za privariti majionike. M. Orbin
122.
MAJKA (majka), /. uprav je dem. od mati,
ali znaci sto i mati. — Nije dosta jasno, kako
postoje od mati : naj lasue je pomisliti da je
postalo kao dcminutiv od ipokoristika 1. maja,
ali kao da maja nije starije od majka; moze biti
da se nacinilo od praslaven'ikoga deminutiva
matka, isporedi rus. mjitkh, ies. i po(. matka, te
se promijenilo -t- na j kao tepajuei djecijim
gtasom. — Uz pravilni oblik dativa i lukativa
sing, majci cnje se i majki, tako i mj. pravilnoga
gen. jd. majaka (u Nar. pjes. horc. vuk 227 ima
i kratki obik majak) ima i mdjki, ali je naj obic-
nije u ovome padezu matera. — Od xv vijeka (a
ima i bug. majka), a izmedu rjecnika u Mika-
(inu (majka, mati , mamma, mator, genitrix, pa-
rens, educatrix'), u B'linu (,madre, la femina
che ha figliuoli' , genitrix' 450*), u Bjelostjen-
ievu [V. mati), u Jambreiiccvu (majka, mati
,mater' , u IStulicevu (, mater, genitrix, parens,
met. causa, origo'), u Voltigijinu (,madre, geni-
trice' , mutter'); u Vukovu: majka (majka) ,die
mutter' , mater'; u Danicicevu (,hyp. mater').
a. u pravome smislu.
a) \iopce. Cusmo kako po milosti Bozijej
doSblb si zdravo kb gospodi majce. Spora. sr. 1,
43. (1402). Sveto pofiivse gospode i majke mi.
Mon. Serb. 266. (1405). Neka se gizdavi obedaj
ne skrsi majke od ^ubavi. H. Lucie 190. Ak' li
te bude mila majka uprasati. viteze Marko . . .
P. Hektorovid 18. Ti si potvrdila, kako je zi-
vila majka i cacko tvoj. 58. Majka sam ^jU-
bavi. M, Drzid 37. U koga jos star otac i majka
i mladi brat bise. P. Zoranid 19*. Lijepo dje-
vojcice draga majka i Jubjena, 6. Palmotid 2,
79. Da druzijeh nije bojnika Judska majka po-
rodila. 2, 371. Boz dadka i bez majke svoje od-
hranena I. V. Bunid, mand. 7. Majke placu,
otci cvile. P. Kanavelid, dubrovnik. 9. Nit' bi
majku mene te glave poznale. P. Vitezovic, odil.
49. Naj prije majke ka me zace. J, Kavaiiin
44:1. Ako 'e majci pak jedina... 169^. Stjepan
majke zakonite. 251*. Ima li se taka mati zvati
majka ili ubojica ne dice? A. d. Bella, razgov.
64. Izgubih mlado u doba . . , majku i cadka
lubjenoga. I. Dordid, uzd. 18. Zasto, moja majko?
J, Banovac, pripov. 178. Iz narucja Jalosnije
majki placudije. F, Lastrid, od' 391. Kada dojdes,
kneze Marko, k nasoj majci junackoj. Nar. pjes.
mikl. beitr. 1, 10. Neg mi ono bise bila stara
majka Ivanova. 1, 11. A prokleta majka bila,
kqja je Vuka porodila! 1, 24. Od utrobe majke
nase te do groba. V. Dosen 47l\ Da kad derca
cedo rod), noj rodena majka godi. 168b. Tko
stuje otca i majku, imat de za platju jedan dug
zivot. Blago turl. 2, 124. A Jelina krizarica
Kostantina majka bise. And. Kacid, razg. 16b.
Dostojna si casti i postena, jer si majka sedam
vitezova, 251*. U dvoru majke svoje. kor. 199.
Odgoji ga ista negova majka. 61, Izhodedi od
majke krotke i tihe. Ant. Kaddid 138. Da iz-
vade iz robstva djevojke i nihove razvesele majke.
J. Krmpotid, pjesma. 5. Koji }ubi podloznika
svoga kano majka sinka jedinoga. malen. 12.
Tajko i majka sina zene. Nar. pjes. vuk. 1, 6.
Vodi li mu kolo mila majka? 1, 9, I kako ga
je majka rodila. 1, 17. Zali nevu stara majka,
otkle ima pod; za to neve i ne liaje, sto je majci
zo: „Idem, majko, dobro moje, brijome je nod",
1, 35. No sam derca jedina u majke. 1, 49.
Milija Mari svekrva neg' u rod majka rodena,
1, 75. Rodi majka devet posobaca. 1, 123.
Majka mi je draga, sisu mi je dala. 1, 195. Iz
daleka zove staru majku: „A nu hodi, moja stara
majko !" 1, 200. Ne kuni me, ostarala majka,
1, 201. Pa otide u poode majki. 1, 211 Majke
nemam, da joj jade kazem. 1, 225. Ne karaj
me, moja stara majko. 1, 238. Paka kaze miloj
majki svojoj: „0 starice, mila moja majko!" 1,
241. Pa besedi Omorova majka. 1. 245. Vadi
majka svoju b'jelu dojku, pa zakline svojom
b'jelom dojkom. 1, 254. Razboje se Jovo jedini
u majke. 1, 261. Od kad sam so rodio od mijke.
1, 300. Tuda majka zla svekrva. 1, 309. O
moja majko rodena! 1, 311. Kad sam bila kod
majke djevojka. 1, 335. Gledala je ostarila
majka. 1, 480. Ajde, Jelo, ubila te rana kojom
te jo odranila majka! 1, 572. Isotala devojadka
majka. 1, 582. Jeli majka rodila junaka da
prodbrodi to tijo Dunavo? 1, 598. Slatka majko,
moja zlatka rano! 2, 10. Be.'^edila svojoj staroj
majki. 2, 22, Rani majka devet mili sina, 2,
38. Sama osta samorana majka. 2, 39. Svaka
majka rada jo porodu. 2, 59. Al' ga majka ne-
govat ne moze. 2, 71. Veli nima ostarjela majka.
2, 13(5. U b'jela so lica izjubise, Milos majku
u bijolu ruku. 2, 137. Tol'ko inoli Jovrosima
majka: „Marko sine jedini u majko!- 2, 193.
A mozda si jedinac u majke, pa dos, brato, tamo
poginuti, pa §to de ti samorana majka? 2, 420,
Od punice devojadke majke. 2, 515. AT bi dosta
jada pocinio i srpskijeh majki ucv'jolio. 4, 232.
MAJKA, a, a).
389
MAJKA, b, a) aa).
Ta mlogo su majki ucvjelili i nasijeh crkvi
opustili. 4, 345. Sjaj, mjesefie, junacki putnice!
po tebe sam dosta putovao a jadnijeh majak ob-
jadio. Nar. pjes. here. vuk. 227. Od zla oca a
od gore majke. Ogled, sr. 465. Ve6 govori miloj
majki svojoj. Nar. pjes. istr. 1, 20. Majka b'ila,
majka mila. Majka rodila, majka lijecila. Majka
(?erku kara, snasi prigovara. Nar. posl. vuk. 173.
De nade mnogo drugih niajaka. Nar. prip. vrc.
52. Preko 50 majaka kakaju. V. Vrcevic, niz.
43. Evo sam se puskom zametnuo, ostarjelu
majku ostavio. Osvetn. 2, 10. Slobotke dje-
vojke; pa ne bile suznevacke majke. 2, 99.
S tijem su isli pro bijela svijeta, cvijelili ino-
vjerke majke. 3, 32. Eno Krco, junacka mu
majka! 3, 129. Junak krvcu }eva za slobodu
ko za svoju majku. 3, 131. Stara majka Kiku
svrstovala. 4, 3. Eijec joj od zarustva turi;
hce da prosi, majka ne da curi. 4, 4. Vjera
druze! ja se mahnu svega, mile majke i otca
mojega. 4, 6. S te nedade naoreknuo Paso i
rodene gatavice nase, da ga legla u kosuli majka.
4, 39. U posvojnu zavicaju, gdje ce na grob
moci nase majke doci. 4, 58. Newton bijase
zvjezdar, da ga onakoga nije majka rodila. M.
Pavlinovid, rad. 13G. Ako nemas zlotvora, majka
6e ti ga roditi. Pravdonosa. 1852. 10.
b) u nasega naroda istice se osobito za-
uzimane majcino za svoje dijete, sto se 2iokazuje
razlicnijem nacinima :
aa) dativom etickijem majci kad se
sinu (Hi kceri) sto dogodi (osobito kakva ne-
sreca). Ono Jovo majci s vojske dode, . . . ono
s' Jovo majci razbo|eo. Nar. pjes. vuk. 1, 486.
Oba mlada, oba meni draga, oba lipa, ziva majci
bila! 1, 557. I Nenad je majci dorastao a do
kona i do bojna kop|a. 2, 75. Ne s6e doci, ne
dosao majci! 2, 394.
hb) usklikom kad ko jadikuje. B,ece
Milos: „Jao moja majko!" Nar. pjes. vuk. 2, 216.
Jedni vicu : „Jao moja majko!" 2, 561.
cc) istice se cija sreca Hi nesreca, spo-
minuci (naj cesce usklikom) radost Hi zalost
majcinu. Tiraju ga naj brzi konici, aX' ga ne bi
vile dostignule, kamo li ce careve delije, i utece,
postena mu majka! And. Kacic, razg. 148^tb.
Blago majci koja ga rodila! Nar. pjes. vuk. 1,
459. Eadosna mu majka bila! 1, 139. Vesela
mu majka bila! 1, 142. I utece, vesela mu
majka! 1, 541. Avaj Leka! vesela ti majka! 2,
235. Ide soko, vodi sokolicu, blago majci! zlatna
su joj krila. 1, 46. — Ag-Alijcu, zalosna ti
majka! 1, 227. Umre Jovo, zalosna mu majka!
1, 430. Prevari se, zalosna mu majka! 1, 465.
Bre! dervisu, nesretna ti majka! 2, 273. Sto
6es sade ? jadna tvoja majka ! 2, 459. Plakala
mu i majka ! 1, 440. Nek su majci crni danci.
1, 178. On pobjeze ka nesrecnoj majci. 2, 563.
Tako sto si uradio, jadna ti majka! S. j^ubisa,
prip. 226. Ubi ga top, kukala mu majka! 276.
Druk nesjetjiv vijek na svjete bio, ne poslusa,
jadena mu majka ! Osvetn. 4, 58. — Amo pri-
padaju i ovaki primjeri: Pa se krve do zalo.sne
majke. 2, 66. A kad pali na pola mezeva, tu
su jadi, tu zalosne majke. 2, 135.
(Id) koreci koga, kao da ga se prokline
rijecima ne bilo te ziva, a to se istice da nije
majci ziv. Vrat' se natrag, zelila te majka! Nar.
pjes. vuk. 1, 248. Nek se zeni, zelila ga majka !
1, 265. Zast' g' udavi ? ne bilo te majci! 1, 256.
Sine Bozo, ziv ne bio majci! 1, 399. Ne znala
te majka tvoja! 1, 423. O Maksime, nemala te
majka! 2, 557.
ee) tako proklestvo kao kod dd) prenosi
se na samu majku. Bog ti staru ne ubio majku
koja te je takoga rodila i u svate caru opremila !
Nar. pjes. vuk. 2, 140.
c) bogorodica je majka Bozja, majka Isu-
sova, a zove se i majka s drugijem pridjevima.
Pricistomb bogorodicomb majkomb liegovomb.
Mon. serb. 446. (1451). Preporucam majki Bo-
zjoj dusu moju. Mon. croat. 326. (1555). Majko
Isusova! I. T. Mrnavic, nauk krst. 1702. 33.
Isukrst pita svoju pridragu majku. M. Zoricic,
zrcalo. 33. Cine6i da ce ji Bozija majka bra-
niti od turske sabje. And. Kacic, razg. 160. Ali
Isus majci odgovara. 274*5. Zafajujte, od Sina
junaci, brez pristanka Isusovoj majci. 274^. Po
noj sece Bozja majka. Nar. pjes. vuk. 1, 118.
Sluzio sam Bozju majku. 1, 161. Majku i Bog
ima. Nar. posl. vuk. 173. Pomozi nas, sveti
Petre i majko Bozja! M. Pavlinovic, razg. 4S.
Taj andeo u |udskoj^puti vodi pjesnika pred noge
majci Bozjoj. 101. Cacko izabra za jedinu kcercu
tebe, a za majku svomu sinu. J. E.. Gucetic 18.
— O slavna majko od milosti! Mirakuli. 27.
Cudo matere Isusove, majke milosrdija. 48. Sto
je, za majku milostivu? M. Drzic 383. Svijeh
svetaca da prihita, iste majke od milosti dosto-
janstva. J. Kavanin 5*. Uticu6i se k majci od
milosrdja. M. Dobretid 103. — Ah! majka te od
sirota pomogla! M. Drzi6 292. — Po majku
djevu!. 248. Pelenica u koju ga milo zavi djeva
majka jur djeteta. I. V. Bunic, dubrovnik. 4.
Djeva majka i gospoja odvjetnica crkve svete.
J. Kavanin 2211*. Prvi Jovu bi sagrajen, pak
namijenen djevi majci. 320*. Tu zamjerih prvo
misto odrejeno majci divi. 508b. Majka i dje-
vica , madonna, assolutamente significa la madre
di Dio' ,virgo mater'. A. d. Bella, rjecn. 450*.
il) majka Bozja nahodi se i kod imeyia
nekijeh bijaka. Majke Bozje cvijet, Betonica of-
ficinalis L. (u Gospicu). — Majke Bozje suzice,
Dianthus armeria L. (Fapkovic). B. Sulek, im.
218.
e) majka se kaze i zivotini. Jane s majkom
tece. I. Ivanisevi6 156. Kad je vranac osjetio
majku. Nar. pjes. vuk. 2, 459. Ubij mu jancica
ki tri majke duli. Nar, pjes. istr. 2, 41. Sad
dojde zabica kcer, pa govori: „Majko, vidim, da
ste stari". Nar. prip. mikul. 15. Zadojiti jagne
(u p. kad nema majke ili kad mu ne da sisati
nego je va|a drzati). Vuk, rjecn. kod zadojiti.
Nemoj kuhati jareta u mlijeku majke negove.
D. Danicic, 2moJ3. 34, 26. Kad naides putem
na gnijezdo pticije, ... a majka lezi na pticima
ili na jajcima . . . Smojs. 22, 6. Dogo mu se
naso u Misiru, a u Samu pasla mu se majka.
Osvetn. 2, 145.
f) u narodnijem se pripovijetkama prica
i 0 inajkama nezivijeh stvari sto se shvacaju kao
da su zive, n. p. sunca, mjeseca, vjetara. Po-
kloni joj sunceva majka zlatnu preslicu. Vuk,
nar. pjes. 2, 60. S onijem darima od sunceve i
mjeseceve majke potkupi negovu zenu. 2, 61.
„Ja sam majka meseceva" rece zena. Nar. prip.
vila. 1867. 288. Idi mojoj (mesecevoj) teci, ve-
trovoj majci. 288.
b. zove se majkom i cejade sto nije prava
majka, kao od mila i od poniznosti.
a) zensko ce^ade.
aa) nevj(sta tako zove majkom svekrvu.
Na svekrvu tad navali, . . . sad ju zove: „majko
mila". V. Dosen 157^. Da tudu majku majkom
pozove, a svoju majku da zaboravi. Nar. pjes.
vuk. 1, 73 — 74. Tudu majku majkom zovem. 1
MAJKA, b, a) aa).
390
MAJKOVIC
144. Svekrvice, mila majko moja ! 1, 605. O
svekrvo, nerodena majko! 1, 610.
hb) u jednome primjeru nevjesta zove
majkom i zaovu. Sto mi je jedna za'vica, to mi
je majka u majke. Nar. pjes. vuk. 1, 75.
cc) tako zovu pastorcad macehu. Uzose
me deca Bogom majku. Nar. pjes. vuk. 2, 14.
(Id) prosjaci mogii zvati svako zensko
cejade majkom. O riscani, mila braco, i riscanke,
mile majke I Nar. pjes. vuk. 1, 143. Ne prolaz'
me, majko slatka ! 1, 144.
ee) zove se majkom i kaludtrica (kolu-
drica, dumna). Majka monahija Samonida. Glas-
nik. 24, 295. (1496).
h) musko cefade u prenesenome smislu. Car
Suleman i otac i majko ! Nar. pjes. vuk. 2, 430.
Sto bi bez mene aevojni narod kojemu sam ja
i otac i majka? S. ^ubisa, prip. 137. Nu ka-
tani nije bratim|ena, jer je care i otac i majka,
kuda rekne, tuda mu je poci. Osvetn. 6, 44. Si-
rotinska majka. (Kaze se za dobroga starjesinu
narodnog). Nar. posl. vuk. 285. Priposlali po-
ruke Cetinu na bijele Nikoline ruke: ,,Divan,
kneze, sjerotinska majko!" Osvetn. 5, 41. Agi-
Mustajpasa, kojega puk zvase srpskom majkom.
M. Pavlinovic, razg. 85.
c) ruka (u prenesenome smislu o ie]adetu
muskome i zenskome). Darovna ruka siromaska
majka. Nar. posl. vuk. 54.
c. u prenesenome smislu.
a) Eva kao majka svemti ludskome na-
rodii. Evu majku kad varase (vrag). V. Dosen
1411>.
J>) majkom zovu crkvu svi Hriscani iste
ruke. Protiva svetoj majci crkvi. M. Divkovic,
nauk. 3a. Podlozni svetoj majki crkvi. K. Pejkid
12. Majke crkve obcene. J. Kavanin .oOl^-.
Svete majke crkve katolicanske. F. Lastrid, test.
XIII. Majku crkvu da obruzi. V. Dosen llO^'.
S. majka crkva katolicanska. M. Dobretic 157.
Utedi se u krilo svete majke crkve. 90.
c) narav. Posred zivca zestokoga majka
narav nu (spilu) izdjela. P. Kanavelic, iv. 116.
Majka narav. J. Kavanin 56^. To zivina od
naravi majke svoje zadobavi. V. Dosen 8*. Majku
narav da obru^is. 16*.
d) zemfa (uopce) i gora. Nit' se robstva
ne oslobodi, blato u grob dok ne zgodi, da se
s majkom svojom zdruzi. V. Dosen 14a. Da
putnici kad putuju, istu majku zemju psuju, da
planinu rodi tvrdu cercu majki na pogrdu. Ib^.
iiodne vocke toga bizo, vrh da im se gori dize,
dal' zemjice majke paze, da visoko ne odiaze.
16*'. Holito se ne uzdizi, nit' od majko zemle
bizi. 17a. — Samo zvirad nepitoma, kojim s Judma
nije doma, crnu goru za to Jube, da ni }udi ne
pogube, nima bo je majka mila, jerbo i je od-
hranila, i studena nidra svoja, mracne jame, rad
pokoja majka plahom jatu dade. 15'\
e) neka zcm^a, pokrajina, mjesto, grad itd.
Majko vesela viteSkijeh djela, svijetla Grefiijo!
(J. Palmotic 1, 246. Jos tri vrijedna jesu 6ojka
kfi- im doda pri Solinu uzorita spljetska majka.
J. Kavanin 92«. Veseli so, majko jaka iliricJ-ki
vitezova, da si puna ti junaka, svitli bana i kne-
zova. And. Kacid, razg. 3a. Tribin-grade, majko
od junaka! 217''. Hrvat, kakva me Bog stvorio
i majka domovina othranila. M. Pavlinovid,
razg. 70.
f) Sto mu drago rtezivo, od cega se kaze
(u prenesenome smislu) da se Ho radu. Al' tog
nije ve6 kod dima: dal' kako ga vatra rodi, kano
izrod on pogodi majku svoju odbignuti i mutno
86 podignuti, da nako(e naso o6i, i obilno posvi-
doci, da sin majci nije slika, dal' pogrdna ne-
prilika. V. Dosen 30ab. — Stijeno moja, da si
moja meni borom majka! Osvetn. 2, 61. — A
kad komu do tijesna dode, otac dolac, a suma
mu majka. 7, 11. — Kojim nije zao poginuti,
koji nima ni oca ni majke: noz i puska i otac
i majka, britka corda |ubi nevincana. Nar. pjes.
istr. 1, 64.
g) sto umno od cega se kaze (u prene-
senome smislu) da se sto rada. 6ted}ivost je
majka slobodi. M. Pavlinovic, rad. 119.
/*-) matica, kra}ica (pcela). Na |ubicu,
majko, u svqj domak, majko (kad se cele zovu
u kosuicu). Vuk, rjecn. kod domak.
MAJKATI, majkam, impf. vidi mankati. —
U nase vrijeme. Tako u ovoliko vremena zdre-
beci se kobila majkala i steta ostala na Pavla
Stojica. Glasnik. ii, 1, 45. (1808).
MAJKATO, vidi u Vukovu rjecniku: u pjesmi
vide majka: A djevojko, kal' oko, id' upitaj maj-
kato. — Vidi derdato.
MAJKAVA, /. ovako obicno roku cerki koja
se na svoju majku bacila (umetla). — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
MAJKICA, /. vidi majcica. — TJ nase vrijeme
u Lici. ,,Ti si moja slatka majkica". J. Bogda-
novic.
MAJKIC, m. ime zaseoku u Bosni u okrugu
bihackome. Statist, bosn. 49.
MAJKICA JAPKA, /. ime selu u Bosni u
okrugu banoluckome. Statist, bosn. 55.
MAJKICI, m. pi. mjesno ime. Otalen se vojska
povratila, u Majkide zdravo dohodila. Nar. pjes.
krasid. 1, 182.
MAJKIN (majkin), adj. vidi majcin. — Od
xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu f.der
mutter' ,matris'. [of. majcin]). Ima.se upijenu
bolest majkinu u srce. P. B. Baksid 116. Tako
odbij majkina vimena. J. S. Rejkovid 98. Prele
su proje s vecera. Koja je vise naprela? Maj-
kina Ruza naj vise. Nar. pjes. vuk. 1, 164. U
majkinu b'jelu dvoru. 1, 374. Djevojko me
bracom zvase, a nevjesto: „Mlado momce!", stare
babe: „Majkin sine!" 1, 510. Ne bi me platilo
tvoga oca blago ni majkina dota. Nar. pjes. istr.
2, 19. Za majkinu diku. 2, 147. Majkino se
srce na pol razcvijase. 3. 7. Kad je Mare dosla
do majkinih dvorov. Jadke. 153. — Vidi i maj-
cina dusica (kod luajdin na kraju). — izmedu
rjecnika u Stulicevu {v. poponac) i u Vukovu
(,der quendel' ,Tliymus serpillum Linn.' [cf. ba-
bina dusica, popovac]). Majkina duSic:i, Thymus
serpillum L. (SfcuUi, Sab}ar u Dubrovniku). B.
Sulok, im. 218.
MAJKOT, adv. barem. — JVa Eijeci. F. Pi-
lepid.
1. MAJKOVAC, Majkovca, m. mjesno ime.
a. kajkavski Majkovec, selo u llrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj. RazdijeJ. 86.
b. punta u Slavoniji u zupaniji virovitickoj.
Kazdije}. 140.
c. sclo u Srbiji u okrugu toplickome. M. D.
Milidovid, kra). srb. 387.
2. MAJKOVAC, Majkovca, m. covjek s Mdj-
kovd. — U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Bud-
mani. — I kao prezime. Schem. rag. 1876. 65.
MAJKOVI, m. pi. ime dvjema selima u Dal-
maciji u okrugu dubrovackome. Doiii i Gorni
Majkovi. Report, claim. 1872. 21.
MAJKOVIC, m. majiin sin (kao junak). — U
ttaie vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: (u
MAJKOVIC
391
MAJOLIKA
Boci) n. p. dede majkovicu ! kao majcin sin ,der
muttersohn' ,inatris deliciae'. Kako je propalo
Jajce i sva Bosna ? Kazi mi, deli-majkovicu.
M. Pavlinovic, razg, 40. Nema junaka do sto-
jana i majkovica. razl. spisi. 284. — 1 kao pre-
zime. Todor Majkovic. Eat. 180.
MAJKOVKA, /. zensko ce^ade s Mdjkdvd. P.
Budmani.
MAJLOVAC, Majlovca, m. ime selu u Srbiji
u oJcrugu pozarevackome. K. Jovanovic 140.
MAJLOVACKI, adj. koji pripada Majlovcu.
Majlovacka (opstina). K. Jovanovic 140. — I
kod mjesnoga imena: Brdo Majlovacko. I^iva na
Brdu Majlovackom. Sr. nov. 1875. 248.
MAJMOR, m. vidi nejmar. — U narodnoj za-
goneci nasega vremena. Pet majstora, pet maj-
mora nacinise kucu bez ivera. odgonetlaj : igle
(pletice). Nar. zag. novak. 70.
MAJMUCA, /. vidi majmun i mojemuca. —
U 3Iikajinu rjecniku : majmuca, muna ,simia,
simius', i u Stulicevu : ,simia'.
MAJMUCICA, /. dem. majmu6a. — U Mika-
jinu rjecniku: raajmu5ica, mala muna .simiola',
i u Stulicevu: ,parva simia, simiolus'.
MAJMUCIJI, adj. koji pripada majmucama.
— U Stulicevu rjecniku: ,ad simias spectans'.
MAJMUCINA, /. augni. majmuca. — U Stu-
licevu rjecniku : ,scimione' , simius'.
1. MAJMUN, m. Simia, zivina iz reda zivotina
(sisavaca, sisara) sto se naj mane razlikuju od
covjeka i mj. cetiri noge imaju cetiri ruke (Qua-
drumana). — Tur. majmun. — Od xvii vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. majmuca iz
bukvara), u Voltigijinu (,scimia' ,affe'), u Vu-
kovu (,der alfe' ,simius'). Ukaza mu se djavao
ocito u prilici jednoga majmuna. M. Divkovic,
bes. 881a. Djavao u prilici jedne simije iliti
zivine koja se zove majmun. F. Lastric, od' 210.
Jeli majmun, il' cejade? V. Dosen I54l>. Maj-
mun je majmun, ako ces ga u kakve hajine
oblaciti. Nar. posl. vuk. 173. Zato se zove ova
igra majmuna, sto majmun radi sve ono sto vidi
da drugi 6ini. V. Vrcevic, igre. 11. Vracahu se
lade tarsijske donoseci zlato i srebro, slonove
kosti, majmune i paune. D Danicic, Icar. 10,
22. Majmun kapucinski ,Cebus capucinus'. Maj-
mun turski ili rnakako ,Inuus sylvanus'. J. Pan-
cic, zoolog. 177.
2. MAJMUN, m. vidi Mamona. — U dva pisca
xvin vijeka. Paklene vojvode, Lucifer, Majmun,
Asmadeo ... L. Lubaski 12. Karao li ste, pri-
tvrdi lakomci? kojino ste kano Majmuuovci: jer
vas Majmun mnogo napastuje. 34. Lakomac
jurve je sluzbenik djavla Majmuna koji ve6e
nego zedan jelin vode zeli blago i koristi tilesne.
J. Banovac, pripov. 200.
MAJMUNAST, adj. nalik na majmuna. — U
Vukovu rjecniku: ,affisch' ,simiae similis'.
MAJMUNCAD, /. coll. kao plur. majmunce.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,die jungen aiien' ,simiolae'). Nek nas ucuva
ponos narodni od berlinske majmuncadi. M. Pa-
vlinovic, rad. 9.
MAJMUNCE, majmunceta, n. dem. majmun,
mladi majmun. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (,der junge aff'e' ,simiola').
Skakalo ko majmunce. M. Pavlinovic, razl. spisi.
315. ^
MAJMUNICA, /. zenski majmun. — U jednoga
pisca nasega vremena. Mojemuca, majmunica.
D. Danicic u Poslov. danic. xiv.
MAJMUNISANE, n. djelo kojijem se majmu-
nise. J. Bogdanovid. Tudi obicaj i maj muni-
sane. Magaz. 1867. 75.
MAJMUNISATI, majmuniSem, impf. raditi
kao majmun, t. j. povoditi se za kirn, raditi sve
isto sto on radi. — U nase vrijeme. „Danas ko
ne umije majmunisati, taj jo propao". J. Bog-
danovid.
MAJMUNOV, adj. koji pripada majmunu. —
U Vukovu rjecniku: ,de3 aft'en' ,simii'.
MAJMUNOVAC, Majmunovca, m. Majmunov
(vidi 2. Majmun) pristasa. — U dva pisca xvm
vijeka. Gdi ste sada, pritvrdi lakomci, kajino ste
kako Majmunovci? T. Babic, pisme. 28. Kamo
li ste, pritvrdi lakomci, kojino ste kano Majmu-
novci? L. ^jubuski 34.
MAJMUNSKI, adj. koji pripada majmunima.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,afl:'en-, affisch' ,simiarum').
a. adj. Mnogi poglavari i sami majmunski
birovi sakupe se nagledati lava cara svoga D.
Obradovic, basne. 19. Majmunski obicaj. 217.
Jos ni jednom Poiigu nije palo na majmunski
um negov da prilozi drva k vatri. Vuk, priprava.
52.
b. adv. majmunski, kao majmun. — U Vu-
kovu rjecniku^: , affisch' ,ut simia'.
MAJMUSKA, /. suvrst kruske (Va}avac). B.
Sulek, im. 218.
MAJN, adv. mane. — U jednoga pisca ca-
kavca xvii vijeka. Postahu malo majn tri mi-
sece u hizi. F. Glavinic, cvit. 210^.
MAJN A, /. Moenus, ime rijeci u Nemackoj,
nem. Main. — U jednome primjeru xvm vijeka.
Pokraj rijeke Rena i Majne. I. Jablanci 165.
MAJNARIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. segn. 1871. 90.
MAJNEREVIC, m. prezime vlasteosko u Du-
brovniku, tal. Maineri, vidi Annales rag. nod.
156. — U jednome spomeniku xiii vijeka, i otale
u Danicicevu rjecniku : Majnerevicb, Dubrovca-
nin vijecnik od vejega vijeda. ,Mihoilo Majne-
revicb' 12.53. M(on. serb). 40.
MAJNIC, m. ime selu u Srbiji u nahiji kra-
gujevackoj. Vuk, dan. 2, 67. ali ga sad vec nema.
M. D. Milicevid, srb. 297.
MAJNKATI, majnkam, impf. vidi maiikati.
— U Dubrovniku od -kvui vijeka. Jednajestvar
koja ti majnka. S. Rosa 126*.
MA.JNKATI, majncem, iynjjf. molakanem kome
sto izvlaciti. — U Stulicevu rjecniku : majnkati,
majncem ,procibus aliquid extorquere'. — nije
mi dosta pouzdano.
MAJO, m. ime musko, vidi 5. Maja. — U nase
vrijeme. Majo Radanovid. Rat. 135.
MAJOLICA, /. vidi madionica. — 3Ioze biti
da je zlo stampano. — U jednoga pisca cakavca
xvm vijeka. Majolice razpasane lijevom nogom
krug ne trapju. J. Kavanin 451^.
MAJOLIKA, /. tal. maiolica, fina zem(ana
roba (ne saino sud, kao sto je u Vukovu rjec-
niku zabifezeno, nego i slike, ploce itd.), ali nije
onako prozirna i skupa kao porculan (otale i
nem. halbporzellan), franc fayence, od talijan-
skoga grada Faenza. — Akcenat sam zabi(ezio
kako sam ga sum duo, a ne kako je u Vukovu
rjecniku. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu: maj61ika (u primorju) ,majolika-krug'
jVasis fictilis genus', [vide] bokar. cf. bardak,
milojka. Ona je bila nacinena od majolike ze-
MAJOLIKA
392
MAJSTOE, a.
lene. G. Ze]i6 633. Majolika (,stein^ut' ) ili fay-
ence spada medu robu i dolazi u prometu. Zbor-
nik zak. 1853. 906. Majolika je kameno posude
prosto. 1060. Majolika, vrc. Nar. pjes. petr. 2,
698.
MAJOR, inaj6ra, m. nem. major, zapnvjednik
nad cetom vojnicknm (batajunom). — U nase
vrijetne u lAci. „On je mlad raajor posta'". J.
Bogdanovid. — I u Sulekovu i u Popovicevu
rjecniku: ,major'.
MAJORAN, majorana, m. vidi magurana, nem.
majoran. — Od xvni vijeka. I majoran kog
traze mesari. J. S. Rejkovic 80. Od zalfije i od
majorana. 164. Majoran (Jambresic), Majorana,
Majuran (Bjelostjenac), rns. MaHopani., ces. ma-
joran, po). majeran, majoran : amaracum, san-
sucus, maiorana (u mletackome rukopisu), Ori-
ganum majorana L., v. Mazurana. — ^ Majoran
macji, Teucrium marum L. (Lazi6). B. Sulek, im.
218.
MAJORANA, /. vidi magurana. — U Mika-
jtnu rjecniku : majorana, sanseg ,amaracus, ama-
racum, sampsuclius, sampsuchum, majorana'.
MAJORAT, majorata, m. odredba po kojoj,
had ko itmre, negovo imane pripadn naj stari-
jemu (po godmama) u negovo j porodici, nem.
majorat. — C/ pisaca nasega vremena. I dozvo-
lide se plemstvu sve polastice za uvadane ma-
jorata i zavjera. Zbornik zak. 3, 19. Obite|ske
povjerbine kao: majorati i seniorati, ostaju ne-
dotaknute. 1853. 12.
MAJORICA, /. zena majorova. — U nase vri-
jeme u Lici. „Dobar je major ka' i du§a, ali,
brato, majorica ka' i .sabja". J. Bogdanovic.
MAJORlCiN, adj. koji pripada majorici. J.
Bogdanovic.
MAJORIC, m. dem. major. — U nase vrijetne
u Lici. J, Bogdanovic. — I kao nndimak. V.
Arsenijevic.
MAJORIJA, /. majorova sluzba. „0n je mlad
dobio majoriju". — / kuca u kojoj major sta-
nuje. — U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
MAJORIKA, /. otok blizu Spano^ske. — Span.
Mallorca — U Belinu rjecniku: Majorika i Mi-
norika , Majorica e Minorica, isole di Spagna'
(Baleares' 452*.
MAJORINA, w. i f. augm. major. „Nasa stara
majorina edva koraca". J. Bogdanovic.
MAJORKINI, m. pi. judi s Majorike. — Span.
Mallorquin. — U Belinu rjecniku: Majorkini i
Minorkini ,Majorchini e Minorchini, nome gen-
tilizio di Majorica e Minorica' .Balearici' 452'^.
MA JOROV, adj. koji pripada majoru. J. Bog-
danovic. — I u Sulekovu rjednikii: .major-'.
1. MAJORSKI, adj. koji pripada majorima.
— U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovi6.
2. mA-JORSKI, adj. n. p. majorska zomla, ma-
jolika, jer se na otoku Majorici izradivala. —
U jednome primjeru xviii vijeka. Vidase ulaziti
u grad rukotvorce od majorske zemje (porcelan
odonud ime svoje ima). A. T. Blagojevid, khin.
18.
MA.TSKE POJ^ANE, /. pi. ime selu u Hr-
vatskoj u zupaniji zagrebackoj. Razdijo}. 64.
MAJSKT, adj. roce se predrtoj vreci n Pri-
gorju. ^Neraet^i mG|e u majski 2akaj'. F. Hefele.
MA.ISTOR, m. artifex, zanatlija koji je posve
izuiio svoj zanat i u nemu se izvjezbao, te nije
vece Segrt ili kalfa. — isporcdi i moStar. — Po-
stajc od lat. magister, ali tie preko stvnem. mai-
star, nego preko srgrc. /.ucyCanaQ (citaj: maistor) ;
tako tnislim radi toga sto je dosta stara rijec i
nahodi se kod nas naj cesce u jugoistoenijem
krajevima (slov. mojster vaja da je germanskoga
postana) i u bugarskome jeziku. — Od xiii vi-
jeka, a iztnedu rjecnika u Mika]inu (majstor,
mestar ,opifex, magister' ; majstor od drvja, drvo-
dila ,faber lignarius vel tignarius, materiarius';
majstor od bnnara ,putearius' 33* 167*; tko je
svrh grade majstor ,architectus , machinator'
liyb; majstor, tko umi zanat ,artifex' 130^), u
Belinu (,propriamente mastro di arte meccanica'
, magister' 45 la), u Bjelostjcncevu (v. mester), u
Stulicevu (,artifex, opifex, operarius'), u Vukovu
(1. ,der meister' , magister'. [cf. mestar] . — 2.
,meister' ,peritus'. [cf. vjestak]), u Danicicevu
(majstorb , opifex').
a. sa znacenem sprijeda kazanijem (ne zna
se u svakome primjeru, o kojemu je zanatu rijec).
Tu preby potreby tvore svetyje sb majstory
carbskyimi. Domentijan^i 328. Hudogyihb i hy-
tryihb majstorb sbbranu mnogu mnozbstvu, . . .
nacese zdati. Danilo 203. Kovacije i zlatarije
i sedblarije i sbvbci i strbgunije i vsi majstorije
da rabotaju i orju jako i sokalbnici; i cto bote
sokalbnici i vbsi majstorije tezati zito i vino,
vbse da sbvrbstovavbse i predade u crbkbvb. a
sono da kose kako i mSropsi tako i sokalbnici
tako i vbsi majstorije . . . U kojemb }ubo sele
kbto se majstorije obretaju, tere se razrode 3
voja 4 synove , da ostane jedinb na svojemb
meste, a ostali da postupe u sokalbnike. Mon.
Serb. 98. (1330). Vidio ti sam gospodara u maj-
stora u zlatara. S. Mencetic— G. Drzic 511.
Mnoge majstore, koji gradahvi jednu crkvu. M.
Divkovi6, bes. 316^. Ne smiju trzije, a preda
kozuhar, ni majstor ki brije, izajti u kotar. D.
Barakovic, vil. 76. Jesu kakono majstori stari
i mestri od poslova. M. Radnid bl'^. Meu tr-
govci aliti majstori. P. Posilovic, nasi. 46b. Qdi
bijase trideset ijada drveni majstora, osamdeset
i|ada kameniti majstora. S. Margitic, fala. 30.
I vidi da majstor koji mu sud zao bijase i raz-
bijen istom zem).om zamazivase 45. Svi maj-
stori od jedne majstorije |ube se medu sobom.
K. Magarovic 20. Ova se (nenavidost) udade za
majstore. 61. Majstori ki na svitu krojed kra-
dose inom svitu. j. Kavanin 442^. Tezak, maj-
stor i cinite} 502^. Majstor zanat iznaso je.
540'. Plada je jednoga majstora. A. Badid 111.
Na priliku, ukradeS majstoru koji halat.. . 111.
Drzase i majstora i tezaka na tisude. B. Zuzeri
186. Tko je majstor u svora zanatu priizvrstan
ne ima so na smrt osuditi. 199. Tri tisude i
iesat majstor poglavitijeh i ostalijeh kamenara
za zide uzdizat. 245. To je doci k majstoru, te
mu redi: „Ogradi mi kudu". F. Lastric, od' 104.
Vi koji ste tezaci i majstori od teski poslova.
195. Medu vama koji ste siromasi tezaci ili
majstori. 204. I bijase majstor drveni. 809.
Majstori, kad im izade za rukom uciniti dilo i?:-
vrsnito. test. 350'». Promotrimo majstore od ve-
liki grada. ned. 120. SagriSuju ucenici no slu-
sajudi raestara i majstora svojih. 134. Majstori
cakleni. 166. Tada Zudijo, vojnici, Pilat etc.,
nisu drugo nego alat, koji brez majstora nista
ne more uciniti. 214. Vidimo zivot podlo2aii
majstoru .lozi[)U. 264. Gospoda, siromasi, maj-
stori, trgovci . . . svi se la?,ju sluze. 414. Neka
se podfato majstori nadiniti dvore, ako i ne do-
vrso, zaludu su poceli 421. Nije li on jodiiog
majstora sin? svet. 161^. Majstor lipSeg (o/<ara^
nijo nadinio. A. .1. Knozovid 275. Od drvara,
iglara i ostalih majstora. A. Kaniilid. kam. 323.
MAJSTOE, a.
393
MAJSTOEIJA, b.
Da ju (molitvuj svaki majstor i svaki tezak moze
dilovati. boo:o|ubno3t. 14. Nije bilo viditi maj-
stora ni tezaka. utoc. 257. (Marija) udade se
za Jozipa majstora uboga. 638. Vaga koja krivo
kaze svog' majstora s tim nakudi. V. Dosen
136;i. Cujuci glas izvrstna majstora u istomu
takoder zanatu, zalosti se. I. Velikanovi6, uput.
1, 352. Svi jednoga zanata majstori. 1, 450.
Majstori rukotvorci. 3, 78. On nije sin maj-
stora pekarskoga. A. T. Blagojevic, khin. 28.
Uzmimo sve zanatgije i majstore. D. Rapid 241.
Dobar broj majstora za brodove. A. Tomikovic,
ziv. 76. Grad gradili tri godine dana, tri go-
dine sa trista majstora. Nar. pjes. vuk. 2, 115.
Te dovati drvene majstore, od drveta on pravi
6eliju. 2, 128. Dozivase kamene majstore, oai
malo crkve ogradise. Pjev. crn. 16* Majstor
za to ima klijesta da ne zeze ruke. Nar. posl.
vuk. 174. Majstor pletikotarica. (Rece se u sali
kad se hoce za koga da kaze da je nikakav
majstor; jer u narodu nasemu svaki 6oek zna
kotaricu oplesti, i svak bi se smijao kad bi cuo
da je negde i to zanat). 174. Da trazim maj-
stora kakvog, da ucim zanat. Nar. prip. vuk.
45. Majstor koji drugim mogudnijim majsto-
rima na par radi. Vuk, rjecn. kod paraglja. Ni-
kakav majstor ne radi svoga zanata ne znajuci
sta gradi ni kako gradi. pis. 66. Ovaj je Jovan
Manojlovic bio vjest stolarski majstor (tisler).
prav. sovj. 36. Na moru je od svasta majstora
P. Petrovic, gor. vijen. 115. Alat radi a majstor
se hvali. M. Pavlinovic, razl. spisi. 390. Ne
smije nijedan majstor osloboditi svoga segrta, a
trgovac svoga naucnika. Zbirka zak. 1, 247. —
I pred samijem imenom. Za jednoga jemac ne
izide, za junaka majstora Manojla. Nar. pjes.
vuk. 3, 323. A zavika majstora Manojla, te mu
puni sibu plemenitu (va^a da je tobgija). 4, 454.
b. kako se jyrije nije razlikovala umjetnost
od zanata, zovii se majstori i umjetnici. Da jedan
majstor upenga jednu lijepu figuru. M. Divkovic,
bes. 284b. Koliko je jedna stvar od vecega i
plemenitijega majstora ucinena, toliko je ona
stvar veca, plemenitija. nauk. 7yb. Koga majstor
bi imena, ki besjedu i duh poda mrtvijem slikam
od kamena. J. Kavanin 488^. Ruku stavit na
stvore od majstor plemonitijeh. B. Zuzeri 166.
e. uopce vjest covjek u cemu (sto nije bas
zanat Hi umjetnost, nego moze biti i drugo, n. p.
snanost). Majstora hitra ott zvezdocbtbcb. Aleks.
novak. 5. Zato veli majstor od Jekarija: da po-
gine placa, poginulo bi svako nastojanje od maj-
storija. M. Divkovid, bes. 84l>. Do godi sam
nacin i sloznost dila ovoga, kakono ti plod rdavi
prii'davoga majstora i nevridnoga, razgledao . . .
F. Lastrid, test. ii. Za majstorom gora place.
(Majstorija se svacema hode. G-ledaj : Od ne-
vjesta i gora place). Nar. posl. vuk. 84 Moze
se slobodno kazati da je Luka bio pravi este-
ticki majstor naciniti stihove. Vuk, milov. xxiv.
d. u prenesenome smislu.
a) 0 Bogu, kao stvoriteju ltd. Od koje je
(crkve) prvi majstor Bog. I. Ancid, ogl 41. Kada
bi drago svemogudem majstoru. F. Lastrid, test.
37a. Mudrost majstora privisokoga. test. ad. 31^.
Majstora svemogudega neizmirno mogustvo. 38^.
Majstor nebeski na.(j) pre nebo iliti pokrov gradi
svita ovoga udini, pak stavi teme|. ned. 353.
Dilo majstora privisokoga. svet. 192^.
h) u zlome smislu, o lukavome covjeku, la-
zivcu. Koje lazi jest zajedno bio majstor Grigo-
rija. A. Kanizlid, kam. 50. U majstoriji za la-
gati izvrstan, da niti je bilo takva majstora niti
de biti. 298. Jedan osobiti majstor himba, lu-
kavstva i lazi. 388. Bududi on majstor toj
himbi. Ant. Kadcid 397. Najde se jedan covik,
jedna zena, koji radi put s. kriza cine, i evo ti
udil, najdu se majstori, djavla naslidnici, koji
pocmu ovo sveto dilo nenaviditi. D. Rapid 32.
cj metaforicki (maze biti znacene i: ucite\).
Nevo|a je naj bo|i majstor. (D). Poslov. danid.
e. kao prezime Hi nadimak muski. — xviii
vijeka. Josip Majstor. Glasnik. ii, 3, 77. (1706—
1707 V
MAJSTOR AC, majstorca, m. dem. majstor
(koji nije dosta vijest u scome zanatu Hi poslu).
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,haud multum
peritus artifex'.
MAJSTOR AD, /. coll. od majstor, vidi ceh, b).
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,maestranza' ,ar-
tificum manus, turba'.
MAJSTORBASA, m. starjesina nad majsto-
rima. — Slozeno: majstor i tur. basy, isporedi
2. bas. — U narodnoj pjesmi nasega vremena.
Majstorbasa na majstore vice. Hrv. nar. pjes.
3, 99.
MAJSTORCAG, majstorcca, m. dem. majstorac.
— U Stulicevu rjecniku uz majstorac. — sasma
nepouzdano.
MAJSTORCIC, m. dem. majstorac. — Samo u
Stulicevu rjecniku uz majstorac.
MAJSTOREV, adj. vidi majstorov. — U Stu-
licevu rjecniku: ,artificis etc., ad artificem etc.
spec tans'.
MAJSTORI, TO. pi. ime selu u Grnoj Gori u
nahiji katunskoj. Glasnik. 40, 18.
MAJSTORICA (majst6rica), /. majstorova zena.
— U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,die meisterin' ,uxor magistri'). Majstorski su
dvori skoro sazidani, i po nima seta mlada maj-
storica. Nar. pjes. vuk. 1, 105.
MAJSTORICIN (majst6ricinj, adj. koji pri-
pada majstorici. — U Vukovu rjecniku : ,der
meisterin' ,maglstrae'.
MAJSTORI6, m. dem. majstor. — U Stulicevu
rjecniku: grijeskom majstorcid (mj. -rid), v. maj-
storid (mj. -rdid).
MAJSTORIJA, /. zanat, vjest ina. — Postaje
od majstor talijanskijem nastavkom ia (isporedi
i tal. maestria). — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika^inu (majstorija, zanat, mestrija
,ars, opificium'; majstorija od vune ,lanificium'
799b), u Belinu (,nianifattura, opera del lavoro'
459b), u Stulicevu (,ars, artificiuiu, industria'), u
Vukovu (,die kunst' ,artificium' s primjerima :
To nije nikaka majstorija naciniti. — Majstorija
koze pase : dvije otjera a tri dotjera. (Nar. posl.
vuk. 174).
a. zanat (u kojemu primjeru moze biti i
umjetnost). Da pogine plada, poginulo bi svako
nastojanje od majstorija. M. Divkovid, bes. 84^.
Znades sve majstorije rucne. M. Radnid 156^.
Majstorija iliti zanat ne haje za unutarne. 2651'.
Zaradi svedocbi izucenu knigu va}a da pokaze,
pak i majstoriju (da?) zna. Glasnik. 11, 16. (1695).
Po trudu od koga zanata ali majstorije. A. d.
Costa 1, 247. Dozvao je mestre od razlicnih
majstorija. A. Kanizlid, kam. 471. Znade dvi
majstorije razHcne: siti i zidati. 195, Jozip
ubog i raajstorijom drvodilac. utod. 303.
b. umjetnost. Veli mudri Aristotel: „Maj-
storija slijodi narav" ; to jest kak(mo narav svojom
kreposti, koju ju ]o(j) je dao Bog svemogudi,
onako ti majstorija cini svoje stvari. M. Div-
kovid, bes. 208^'. Veoma ti malo pomaze da
MAJSTORIJA, b.
394
MAJSTOEIJA, h.
znades sedam majstorija izbavnije i da si na-
ucitej u svijem znanami, ako ne poznajes samoga
sebe. M. Radnic 408''. Kip ovi iliti prilika
jest jedno izvrsao od majstorije dilo. A. Ka-
nizlic, fran. 7. — Metaforicki. Gradi se dom
i kuca al' ti Jeruzolim nebeski od svije pra-
vovirni krstjana po milosti Bozijoj i po niaj-
storiji svetijef/t^ misnika. I. Ancic, ogl. 22. Oti-
juci otac nobeski u covicanstvu sina svoga po-
karati ^rihe i opaciiie svega svita, ucini mu po
majstoriji duha s. u utrobi pri6istoj B D. Ma-
rije tijolo. F. Lastri(^, test 100^. Cudim se,
zasto Isukfrs^^ sebe znn'ji prilikuje; ali nabodeci
i poznajuci naravnost i vlastistvo nike malasne
zmije koja se zove ,enidra', pristajein se cuditi
i klanam se majstoriji bozanstvenoj. 1S\^. (Bog)
stvori covika toliko cudnovatom majstorijom, ko-
liko mali svijet more se dostojno zvati. 367*. —
(0 bogorodici) O kamenu pridragi koji se ne
mozes procijeniti, koji si izasao iz riznice ne-
boske mudrosti, u tebe je majstorija svega troj-
stva. M. Divkovic, nauk. 103a. Prvo sagrade-
nije i majstorija cudnovita od ovoga cvjetiiaka,
ne samo radi duarova uokolo ali radi teme}a
bivsi zaceta bez griha iztocnoga . . . da ova maj-
storija ne bude po duhu svetomu, ne bi dobro
stajala. S. Margitic, fala. 16.
C. istice se majstorija kao nesto sto nije na-
ravno. Nije im zadovo|no, ni se trpe o Ijepoti
svoga kipa i svoga obraza sto im je Bog dao i
kako veco stvorio, nego svojom majstorijom sami
sebe hoce i cine Ijepse. M. Divkovic, bes. 284b.
(Ne moze se krstiti) ni vioom, ni rakijom, ni
mlijekom, ni nijednom vodom koja je voda po
majstori(/i^ ucinena nauk. 144;''. Pustimo na-
ravi da mirno cini svoju bez pricinbe i boz maj-
storije. M. Pavlinovi6, rad. 172.
d. vjestina u zanatu Hi u umjetnosti. Vi-
djevsi majstorija i Ijepotu od serasera. M. Div-
kovic, zlam. 68a. Da sam vidio jednu priliku od
drveta veoma lipo naresena, i u Ivojoj bijabu mnoge
druge prilike s takom majstorijom i gledanom pen-
gate. P. Posilovic, nasi. 42l>. Neizmirno mogustvo
svoje i mudrost u cuduovatoj majstoriji ruku svoji
ocitovati. F. Lastric, test. 37*. S velikom majsto-
rijom sagradona Cdt-'ora .b'o/o»i^l/^o^•a^. 352'i. Kolo
klinci i britvama oruzano s majstorijom. svet
5ia. Majstorija jednoga kovaca zdrzi se naj vise
u znanju kaliti i ugoditi vatrom i vodom gvozdje.
ned. 216. Majstorija jednoga kua^a ili kuarice.
216. Svetina ne ima potribe od govorenja s maj-
storijom. test. ad. 101*. Kip Saverije umiraju-
cega mudrom majstorijom slikovan. A. Kanizlic,
fran. 6. Prekrasnim, kako majstorijom tako i
bojama. Vuk, dan. 1, 5. Niko ne drzi za kaku
majstoriju ili slavu novu pjesmu spjevati. nar.
pjes. 1824. 1, 31. — Kada pomankase jjinezi i
majstorija od jekarijo. M. Radnic 203'J. Sto
dakle kasnim i ja svrsiti dike i falo Marijine u
malo rici sluzeci se majstorijom recenoga Ri-
mjanina? F. Lastrid, svet. 146'».
e. vjektina uopce. Gonetanja koja se cine
9 majstorijom ili razumenijem djavaoskijem,
grijeh jest. S. Matijevic 47. U po6elu svijeta
bijase smrt neotesana i nova u majstoriji od
9trije)ana. M. Radni6 334*. Govore nauciteji
naravni, da ima nika majst(jrija otrovati svo voce
jednoga stabla, otrovavsi mu samo korijen. F.
Lastri6, nod. 259. PokazivaSe uspoh u majsto-
riji podrazatojstva. D. Obradovii^, basno. 444. Za
pripitoruiti ho6e se trud i majstorija. sav. 50.
Nijo nikakva majstorija mcdu dobrima dobar
biti. Nar. posl. vuk. 21H. Majstorija koze pase
(dvijo o6ora, a tri docora). Nar. po.sl. vuk. 174.
Majstorijom posao rade. (Vukova bijeska kod
Turci zeca na kolima hvataj.u). 322. Majstorija
so svacemu boce. Vuk, poslov. 84. No kako da
skrajne cevi tako nisko vodu pusdaju, a srediie
visoko, tu stoji cela majstorija. S. Tekelija. letop.
mat. sr. 119, 55. — Metaforicki (o Bogu i ju-
bavi). S majstorijom Beg svemogaci dade nima
(Zidovima) ovi toliko zestok i gorak sakramenat
(obrizovaiije), da promis|ajuci, kako sam grih
istocni medu nima ne more se ocistiti bez pro-
livanja od krvi, vecma se paze od ostalije griha.
F. Lastric, test. 38b. Videci Bog lU(ji)nii tvr-
dinu, otje se majstorijama sluziti, za usilovati
ga na prosene kise. svet. 107*. — Slavna ova
otarska skrovnost jest jedno osobito Jubavi dilo
i kano neziue majstorije izvrsni posao. A. Ka-
nizlic, uzroci. 68.
f. lukavstvo, hitrina (ne shvaca se svagda u
zlome smislu), laz, lagane. Ah ah! ovo je moga
Zuha majstorija: on ga je poslao, nece inako bit.
M. Drzic 361. Gore majstorije mudre nam proj-
dose. I. T. Mrnavic, osm. 159. I zato on u naj
poslidni cas zivota jednoga covika cini sve svoje
majstorije za odrzati dobitak od onoga naj po-
slidnega casa. P. Posilovic, nasi. 85*. Gedeon
raztira 150 i|ada vojske neprijate^ske s ovakim
zanatom i majstorijom. F. Lastric, test. 182b.
Drakun pakleni poznaje sve majstorije |udma
naudjive. ned. 259. Odkud dovodi se da je to
vase asikovane jedna hudobna majstorija za pri-
dobiti i sebi podloziti mloge. 305 Nut' poslu-
sajte stvar prilicnu za poznati majstoriju kraja
paklenoga. 305. Ako li se zamiluje jedno za
drugim, ko'e nega nece i ne miluje, o koliko
majstorija, poruka, darova! 307. Ako ne iiuas
ugovora s vragom, imas vrazije majstorije, nauk
i zanate. 315. Po svojima (ce) majstorijami
mloge od carstva nebeskoga odbiti. A. Kanizlic,
kam. 6. Ali 6e se drugom majstorijom slu/.iti.
94. U majstoriji za lagati izvrstan. 298. Poc©
o smicanu uiovomu misliti i to s lukavstinom i
majstorijom. E. Pavic, ogledalo. 96. Oni ne fio-
puscaju s opakima majstorijama traziti nami iz-
ginutje. 202. Kada (sotona) koga bogolubna
covika zeli u nesricu staviti, sve kolike majsto-
rije za takvu svrhu ziiade izna6i. 543. Maj-<to-
rije sve te od Jacinto biju iziuisjene. Nadod.
182. Majstorijom svakojakoiu da pogube kra^a
nastojau. 208. S velikom srditostju i svom maj-
storijom prid smrt na nega udara. B. Leakovic,
nauk. 218. Vrazjom majstorijom svit varaju.
277. No ziiam, jeli to negova (mestroiHi) mi lost
k meni bila, ili majstorija moje sladko matere.
D. Obradovic, ziv. 21. Ova majstorija ili da
reknem vojnicka varka izisla mu je za rukom.
A. Tomikovic, ziv. 188. Tom majstorijom mame
siromahe. S. !]^ubi§a, prip. 210. Iskusavaju ga
majstorijom o babi Cvijeti. 214. Kad se i ova
majstorija izjalovi. 247. Ovoin lazom i majsto-
rijom zatvorio je providnik putove i postopico.
263.
g. radna sto jii je nuijstor naciniu. Prvi
majstor vidjevsi gdi mu drugi kurvaju majsto-
riju. M. Divkovic^, bes. 284b— 285*. Cuse ku-
canje u jodnoj dugani gdi se majstorija drvena
ciha5e. 374*. Nojo vidi korabjn tvoju cudno-
vitu majstoriju. S. Margitic, fala. 55. Dobra
majstorija ne gubi .so. K. Mai;arovi6 42. Na
lui>irii jaja onoga majstoriju sama narav prili-
kovala bijaSe. A. Kanizlir, uto6. 110. Da maj-
storiui majstoriju plati. Nar. pjes. petr. 3, 246.
Ii. alut. No§ahu Ijestve i majstorije potrobne
za skinuti ga s kriza. P. B. Baksic 177.
MAJSTORIJA, i.
395
MAJUE, b.
i. coll. skup majstora, isporedi ceh, b. Poc-
tenoj majstoriji terziskoj izucenu knipju va}a da
pokaze. Glasnik. ii, 3, 16. (1695). Tu je Milos
crkvu napravic, kad napravi, majstoriju plati.
Nar. pjes. petr. 3, 258.
MAJSTORIJE, /. pi. (moglo bi biti i m. pi.
od majstor) mjesno ime, vidi u Danicicevu rjee-
niku: selo crkve bogorodicine u Arhijevci Maj-
storije* i ,seliste' riezino ,Majstorije Krupnici'.
M(on. Serb). 144. (1349).
MAJSTORISAIsIE, n. djelo kojijem se majsto-
rise. — U Vukovu rjecniku.
MAJSTOEISATI, majstorisem , impf. raditi
kao majstor. — Akc. se mijena u aor. 2 t 3
sing, majstorisa, u part, praet. act. majstorisao,
majstorisala, u part, praet. jjass. majstorisan. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,meistern, als meister an etwas arbeiten' ,artifi-
cium exerceo in aliqua re'). — I u prenesenome
stnislu. Ej sta li to more majstoriSes? L. K. La-
zarevic, on zna sve. 18.
MAJSTORITI, majstorim, impf. raditi kao
majstor (neprelazno i prelazno), isporedi majsto-
risati. — Od xvii vijeka. Hi trguje ili majstori
ili kuje ili ore... M. Divkovi6, bes. 277t). Tako
ju (gredu) tesu i majstore. IVI. Eadnic 225^.
MAJSTOELUK, m. vidi majstorija. — Postaje
od majstor turskijem nastavkom luk. — Od xviii
vijeka. Da se po nikomu majstorluku moze raz-
luciti voda od vina. A. Bacic 311. Prilipu ka-
pelicu, prilipa majstorluka. M. Zoricic, zrcalo.
164. Ova bo ric nimacka ,bau6r' jest ric zanata
ili majstorluka. M. A. Ee}kovi6, sat. L3t> Po
vodi naravnoj razumije se ovaka voda koja nije
po zanatu i majstorluku ucinena. I. Velikanovic,
uput. 3, 20. Majstorluk devojacki. u Nar. pjes.
here. vuk. 158. — Vas sin ne6e biti prim|en u
majstorluk. A. T. Blagojevic, khin. 28. Tribu-
nalu koji izusti neprim|ene u majstorluk. 61.
MAJSTOEOV, adj. koji pripada majstoru. —
U nase vrijeme, a izmeda rjecnika u Stulicevu:
grijeskom majstorev (mj. -rov), v. majstorov (mj.
-rev), i u Vukovu (,des meisters' ,iuagistri'). Blago
tebe, drugo, majstorova }ubo ! Nar. pjes. vuk.
1, 106.
MAJSTOEOVAC, Majstorovca, m. ime mjestu
u Srbiji u okrugu vajevskome. Zabran u Majsto-
rovcu. Sr. nov. 1861. 644.
MAJSTOEOV16, m. prezime. — U nase vri-
jeme. M. D. Milicevii, srb. 192. §em. prav. 1878.
58. J. Bogdanovic.
MAJSTOEOVINA, /. porez sto ko placa kao
majstor. — U jnsaca nasega vremena. On ima
u tu svrhu majstorovinu u cehovu skrinu pla-
titi. Zbornik zak. 1, 319.
MAJSTOESKI, adj. koji pripada majstorima.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (,ad opifices spectans'), u Vukovu (,meister-
lich' ,egregius').
a. adj.
a) uopce. Poslovi tezacki, majstorski. P.
Lastric, od' 73. Zasto majstorski zanat i na-
redbe iziskuju, da se napre temej sagradi pak
pokrov. ned. 353. On morale i6i na jedno maj-
storsko goscene. A. T. Blagojevi6, khin. 26. Ako
maJ3tor::;ke kiiige (diplome) ne ima. 45. Bilo je
segrta, kalfi (trgovacki i majstorski), trgovaca,
majstora. Vuk, gram, i pol. spisi. 1, 179. Nigda
necu uci ni u kakav majstorski ducan bez po-
stovana. priprava. 171.
b) koji je izraden s majstorijom, koji je
kako u majstora (i u prenesenome smislu). Maj-
storskoga kog cvitiia u nem nije. P. Knezevic,
ziv. 63. Kad o naj vedoj pakosti misli, onda
naj majstorskije izmislava reci. D. Obradovid,
basne. 34.
c) koji pripada (nekome) majstoru. Mi
dodosmo ovde pred majstorske dvore. Nar. pjes.
vuk. 1, 105.
}). ado. majst6rski, onako kako majstor radi
(cesto u prenesenome smislu). — Izmedu rjecnika
u Vukovu^ (,meisterlich' ,egregie'). Pobigavsi iz
dvora ocinoga, tako se majstorski vladase. E.
Pavid, ogledalo. 271. Prikazuje im tako maj-
storski. 617. Iz tavnice antiohskog grada nag
majstorski on izbavi. Nadod. 176. Jela sladka
i majstorski sgotovjena. D. Obradovic, ziv. 4.
Crkve majstorski sazidane od kamena. Vuk, dan.
2, 108. Kad ko majstorski ispituje. poslov. 123.
Majstorski nacinena srebrna puca. kovc. 126.
Knez mu je izio prasicu majstorski. S. ^^ubisa,
prip. 219. Tako se majstorski znadu po svuda
proturivati. M. Pavlinovic, razg. 22.
MAJSTOESTVO, n. stane u kojemu je ko
majstor (spoznavane da jest majstor) — Od xviii
vijeka. Kad on budo majstorstvo prositi. A. T.
Blagojevid, khin. 27. Onomu koji trazi pravo
majstorstva. Zbornik zak. 2, 317.
MAJSA, /. baba (majcina majka). — Va^a da
je ovako znacene u dva primjera pisca Dubrov-
canina xvi vijeka (moze biti djetina rijec). Od
nicesa se toliko ne bojedi koliko mater i majSu
staricu uvrijediti, kojijeh pamet i misao jos ne
znaso. B. Gradic, djev. 88. Sto pazmajes od
majse, sto li se strasis od matere? more bit da
ce i liim ugodno bit. 90.
MAISICEVIC, m. prezime. — xv vijeka. Mirsa
Majsicevic. Mon. croat. 74. (1450).
MAJSiN, adj. koji pripada majsi. Nega (Go-
spodina) vele goruce uma^ase da bi . . . mate-
rinu i majsinu pamet omeksao. B. Gradic, djev.
89.
MAJUKAN, majukna, adj. vidi majusan. —
Na jednome mjestu xviii vijeka. Majukno di-
tesce. F. Lastric, ned. 266.
MAJULIKA, /. vidi majolika (i radi akcenta).
— U nase vrijeme u jugozapadnijem krajevima,
a izmedu rjecnika u Vukovu (majulika, vide ma-
jolika). Bardak se onamo zove bijel i saren sud
koji se u Srbiji zove bokar i milojka, a u Pa-
strovicima majulika. Vuk, kovc. 66. Koliko je
na ovu majoUku pismi, toliko ti Bog da sini !
126—127. Uzme majuliku (jedan sudic od zemje
vas isaran, kojim se prosti narod sluzi kad su
ovako trpeze itd.) punu vina. Pravdonosa. 1851.
21.
MAJUE, m. zemjiste (bastina) s kucom i dru-
gijem zgradama sto su potrebne za obradivane
zem^e i othranivane domacijeh zivotina (moze
stajati na majuru gospodar ili ko mu za to najam
placa). — isporedi majer, salas. — Od nem. meier-
hof, bacija, preko mag. major. — Po sjevernijem
krajevima od xvin vijeka, a izmedu rjecnika u
Bjelostjencevu (v. majer), u Stulicevu (v. majer
iz Bjelostjenceva), u Vukovu (,der meierhof , villa',
[vide salas 1]).
a. uopce. Da mu gradimo majure. Starine.
12, 36. (1712). Koji ga postavi u svoj majur,
da cuva svine. E. Pavic, ogledalo. 577. Jedan
otide u svoj majur. 597. Odide na majureve u
blize selo. M. A. Eejkovic, sabr. 57. Ja sam u
nase majureve dosao. 58. Blizu Biograda ma-
jurevi jesu. Nadod. 45.
b. kod mjesnijeh imena.
MAJUR, b, a).
396
1. MAK, b.
aj zaselak u Bosni u okrugu sarajevskome.
Statist, bosn. 27.
b) dva sela u Ervatskoj: u iupaniji va-
razdinskoj. Razdijel. 106. u zupaniji zagrebac-
koj. 77.
c) zaselak u Slavoniji u zupaniji virovi-
tickoj. Eazdije|. 77.
dj u Srbiji. aa) mjesto u okrugu hiograd-
skome. Glasnik. 19, 189. — bb) mjesto u okrugu
iacanskome. Zabran u Majuru. Sr. nov. 1861.
156. — ce) selo u okrugu jagodinskome. K. Jo-
vanovic 107. — dd) Majur-po|6, mjesto u okrugu
pozarevackome. Sr. nov. 1861. 316.
MAJUEAC, Majurca, m. ime selu u Hrvatskoj
u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj (dem. majur).
kajkavski Majurec. Eazdije}. 117.
MAJUEAN, m. vidi magurana. — Od nem.
majoran. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (,amaracus, sampsucus', sanseg)
gdje se naj prije nahodi, u Jambresicevu (,ama-
racus'), u Stulicevu (v. sanseg iz Bjelostjenceva).
S smrikom, pelinom, majuranom iskaditi. I. Ja-
blanci 130.
MAJURANSKI, adj. nacinen od majurana. —
U Bjelostjencevu rjecniku : majuranska voda ,ama-
racina aqua'.
MAJURCANIN, vi. (pi. Majurcani), covjek
s majura. Orahovica. S. Ivsic. (Majurcanin je
od osnove koja je u rijeci ,majurac', koja se ne
nahodi, ali vidi Majurac).
MAJUECANKA, /. zena s majura. cf. majur-
kina. Orahovica. S. Ivsic.
MAJUEGAZDA, m. prvi na majuru. Za po-
stane isporedi duvankesa. Orahovica. S. Ivsic.
MAJUE6iJA, m. gazda na majuru. — Po-
staje od majur turskijem nastavkom gy. — U
Vukovu rjecniku: ,der meior' ,villicus'.
MAJUEGIJIN, adj. koji inipada majurgiji.
— U Vukovu rjecniku: ,das meiers' ,villici'.
MAJUEGIJINICA, /. majurgijina zena. — U
Vukovu rjecniku: majurgijnica, vide majurica.
1. MAJUEICA, /. gazdarica na majuru. — U
Vukovu rjecniku: ,die meierin' ,villici uxor, vil-
lica'.
2. MAJUEICA, /. zensko cejade sto nosi du-
mansko odijelo a ne zivi u manastiru. — Samo
u Belinu rjecniku: ,pinzocchera, donna che sta
nel secolo e porta abito religiose' ,secularis re-
ligione vestita' 566^,
MA.JUEICIN, adj. koji j)ripada majurici. —
U Vukovu rjecniku: ,der meierin' ,villicae'.
MAJUEINA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kru§evackome. Livadu u Majurini. Sr. nov. 1875.
248.
MAJUEISTE, n. ime mjestima u Srbiji. a) u
okrugu biogradskome. Niva u Majuristu. Sr. nov.
1875. 1417. — h) u okrugu kragujevackome. Li-
vada u MajuriStu. Sr. nov. 1873. 903.
1. MAJUEKA, /. imo §to ga mlada pridijeva
mladem ienskom. Skoroteca. 1844. 249.
2. MAJUEKA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
pozarevadkome. Livada u Majurki. Sr. nov.
1866. 4.
MAJUEKINA, /. (u Orahovici) zena s majura.
S. IvSid.
MAJUESKI, adj. koji jiripada majuru, §to je
s majura, na pr.: koni, goveda, svine itd. Ora-
hovica. S. Iv5i6. — / kod mjesnijch imena. Ma-
jurska (opitina sto pripnda selu Majuru u
okrugu jagodinskome). K. .lovanovic 107. i Ma-
jursko Poje. M. D. Milidevic, srb. 191. — Ma-
jursko Brdo i Majurske Livade, mjesta u okrugu
jjozarevackome. Livada u Majurski Livada. Sr.
nov. 1867. 85. Vinograd na Majurskom Brdu
1867. 85.
MAJUSaN, majusna, adj. vidi u Vukovu rjec-
niku: dim. V. malen. — I u slozenome obliku i
s drugijem akcentom: majusni, musko dijete. —
U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovi6.
MAJVIS, m. mavis, u Banatu. V. Arsenijevid.
MAJZALEK, m. prezime vlasteosko u Dubrov-
niku, tal. Magalessio, vidi Annales ragus. nod.
156 i 184. — U jednome spomeniku xni vijeka,
i otale u Danicicevu rjecniku: Majzalekb, du-
brovacki vijednik od vejega vijeca ,Pavblo odb
kneza Majzaleka' 1253. M(on. serb). 40.
1. MAK, maka, m. Papaver L., rod bi]ke i
cvijet (s nekijem pridjevima maze znaciti i drugi
koji rod, vidi a na kraju. — Akc. kaki je u gen.
sing, taki je u ostalijem padezima, osiin nom. i
ace. .sing, mak i voc. made. — Bijec je prasla-
venska, isporedi stslov. makt, rus. MaKt, ces.
mak, po(. mak. — Korijen je indoevropski, ispo-
redi stprus. inoke, gr. ,uijxo}v (dor. uiixiov), stonem.
mago. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (.papa-
ver'), u Mika^inu (mak, trava , papaver'; mak
pitomi , papaver sativum'; mak divji , papaver er-
raticum' ; mak rogati , papaver corniculatum'), u
Belinu (,papavero, erba nota' .papaver' 538^), u
Bjelostjencevu (.papaver'), u Jambresicevu (.pa-
paver'), u Stulicevu (,papaver'). u Voltigijinu
(,papavero, rosolaccio' ,klatschrose'); u Vukovu:
,der mohn' .Papaver [somniferum L.]' s primjerom :
Tjera mak na konac (kad ko sto hoce du naj
manega da istjera na kraj).
a. uojice. Ter na tvoj toj spili, ku toli svi
caste, lis maka pribili cinicu od svud da raste.
D. Eanina 78'''. Kako led ostinu, kako mak po-
venu. D. Barakovic, vil. 34. Gdi mi se za-
bav|as? spavni li mak beres? A. Kanizlic, roz.
32. Trecu kitu maka bijeloga. da se smakne
8 ovoga svijeta. Nar. pjes. vuk. 1, 385. Mak,
cslav. mak'f>, rus. waKx, des. poj. sic. luz. mak,
Papaver somniferum L. (Vodopic) B. oulek, im.
218 — Is pridjevima, s nekijem od kojijeh moze
se promijeniti znacene. — Mak (mach) beli, pa-
paver album (u mletackome rukopisu. Pizzelli,
Aquila — Bud), tisamum (Pizzelli), Papaver somni-
ferum L. — Mak crjeni (cerlyeni u mlet. rkpisu ;
prema lat.) papaver rubeum (u ml. rkp., Aquila
— Bud>, anemone (u rukopisu xvi vijeka), Pa-
paver Rhooas L. (Visiaui). — Mak crni, Papaver
nigrum Crantz (Pizzelli, Kuzmid, Aquila — Bud).
— Mak divji, papavero eratico. salvatico (Aquila
— Bud), Papaver Ehoeas L. (Visiani). — Mak
morski. Glaucium luteum Scop. (Vodopid). —
Mak pitomi, Papaver somniferum L. (Visiani).
— Mak planinski, Papaver alpinum L. (Anselmo
da Canali). — Mak polumorski, Mak polcmorni
(Danilo), papavero marino (Danilo). Glaucium
luteum Scop. (Visiani). — Mak rogati, (prema
tal.) papavero cornuto (u rkp. xvi vijeka, StuUi),
paralium corniculatum (Vujidid), Glaucium lu-
teum Scop. — Mak veil (Novak), Mak voliki
(Kuzmid), tisamum (Kuzmid. Aquila — Bud), Pa-
paver somniferum L. — Mak zecji, rus. saHsiii
Maici., Adonis vernalia L. (Lazid, Vuk). — Mak
zuti, Papaver oriontale L. (Novak). B. Sulek,
im. 219.
b. u ovijem primjrrima znaci sjeme : Vbzbmb
Aloksenbdrb makb, nadctb zvati jego. Aleks.
novak. 24. Posla mu dvi vridi velici maka.
Aleks. jag. star. 3, 234.
1. MAK, c.
397
1. MAKAE, b, b) bb).
c. 7'adi toga sto su latice (perje, Usee na
cvijetu) u maka vrlo tanke i glatke, ii narod-
nijem pjesviama zove se mak naj tane tkane. Al'
ti necu do6i dok mi ne sakrojis od maka ko-
su|u, od svile rukave. Nar. pjes. vuk. 1, 110.
Tvojoj majci od maka kosuju. 3, 505.
d. nije mi jasno kako stoji rijec mak u po-
slovici: Mak na konac cerati. (Istrazivati sto do
naj pos}edne sitnice). Nar. posl. vuk. 174. vidi
i u Vukovu rjecniku, i: Harvey jo svaku htio
istjerati na mak. M. Pavlinovic, rad. 58. —
Moze biti da prema c shoaca se mak kao tkane,
te se istice da je tezak posao traziti u nemu zicu
(konac).
e. u narodnoj zagoneci nasega vremena.
Turih trakove u more a trakovi makove, a ma-
kovi trubende, a trubende lubende. (Misli se
bundevino seme, kad se poseje, nikne, ucvati i
rodi). Nar. zag. novak. 205.
2. MAK, m. neka fela u kartama francuskijem
(trefle, nem. treff), Hi bole u nemackijem (eicheln).
— Od mag. makk, zelud, pa 2)0 nemaekome jeziku
i fela u karata. — Nemam primjera za ovu rijec,
ali vidi makovski.
3. MAK, m. umakane. Jaja se kuhaju u mak,
da se moze kruh umakati. u Prigorju. F. Hefele.
1. M.KKA,f.vidi u Danicicevii rjecniku: ,palus'
(mislim da je to): ,pravo u maku koja pristaje u
Budisajb Potokb'. Gr(lasnik). 15, 293. — Ako je
dobro tumaceno, postaje od (u)makati, isporedi
mocvara.
2. MAKA, /. u narodnoj zagoneci nasega vre-
mena (macka). Pendevis visi, gledali ga hajduci,
a hajduke maka, a svijeh nasa majka. (Misli se
kobasica nad vatrom, misi i macka). Nar. zag.
novak. 91.
MAKACkI, adj. koji pripada selu Makcima.
Makacka (opstina). K. Jovanovic 140.
MAKAGtA, /. sto se umace (jelo). — Na jed-
nome nijestu nasega vremena. U nekakve kisele
makage. Nar. pjes. mag. 1863. 56.
MAKAKLINA, /. Podarcis muralis. Slovinac.
1880. 130**.
MAKALICI, m. pi. ime zaseoku it Bosni u
okrugii Tuzle Done. Statist, bosn. 96.
1. MAKAifi, makja, m. vidi u Vukovu rjecniku:
(u Crnoj Gori) vide obaraca. — Postaje od mak-
nuti.
2. MAKA^j, iti. vidi 1. mak. Maka}, papavero
salvatico (u visovackome rukopisu). Papaver
Ehoeas L. (Visiani). — Maka} divji, papavero (,u
sinskome rukopisu), Papaver Ehoeas L. — Ma-
ka} pitomi, Papaver somniferum L. (u sinskome
rukopisu). — Maka} rogati, papavero cornuto (u
sinskome rukopisu), Glaucium luteum Scop. B.
Rulek, im. 219.
3. MAKAXj, mak}a, m. vrsta vodene ribe str-
gace (u Neretvi). M. Pavlinovic.
MAKANIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Jovan Makanic. Rat. 334.
1. MAKAE, adv. utinam ; etiamsi; saltern. —
Od novogrc. /uuxdQi, utinam, od cega ce biti i
tal. magari, u kojega su sva tri znacena. — Od
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Beltnu (,se bene'
,quamquam' 662b), u Stulicevu (makar, makar
da, makar i , etiamsi, quamvis, quantumvis, licet,
tametsi, quamquam'), u Vukovu (,und soUte auch,
wenn auch' , etiamsi' : „makar kako bilo" ,,makar
ni jedan ne dosao"*. Makar gde, makar kad,
makar ko, makar kako, makar kud, makar ciji,
makar po sto, makar sto).
a. utinam, eda, Bog dao da, s konjunkcijom
da Hi bez ne. Makar bi Bog hotil, da bi moj
gospodin posal k proroku ! Bernardin 44. 4reg.
5, 3. Makar bismo bili umrli po ruci G-ospo-
dini u zem}i Egiptovi ! N Ranina 88b. exod. 16,
3. Makar da bi i odsjeceni, koji vas smuduju!
180b. paul. gal. 5, 12. Makar da biste trpjeli
malo sto godjer nerazuma moga I 221*. paul.
2cor. 11, 1. Makar me oni dan skoncahu bo-
l^jezni! vo}' da se ne budu na saj svit porodil!
S. Mencetid 98 Makar tve da u vik ne vidjah
mladosti, nada mnom ziv clovik ne b' imal ra-
dosti. 122. Makar ja da zginih po nacin ne-
redan, kad naj pri procinih, sto je no6 sto 11
dan, vid ne bih osudjen ziviti plakaje. 129. Ter
zace jur pravit, svrcuci Ijepotom: „Tko nas ce
rastavit, nega Bog zivotom !"' Ja ino ne rekoh
ner: „makar i amen". 280. Makar svi popovi
da dodu i fratri vidjeti rug ovi ki cinis s ove
tri! N. Na}eskovic 1, 272. Makar bi ju meni
dao (kcerjl 1, 292. Ubio Bog i podesta, makar
i tebe s nime ! M. Drzic 186.
b. etiamsi, stoji kao konjunkcija pred pod-
loznijem recenicama potpunima Hi okrnenima
(kad je izostav(en glagol sto se ima u misli), te,
kao premda, ako, i, da i, istice da onotne sto se
kaze u glavnoj recenici ne smeta ono sto je u
podloznoj, ako je bas u podloznoj nesto sto moze
vrlo tesko uciniti ono sto je u glavnoj. — uz
makar moze biti i i.
a) naj cesce je u podloznoj recenici glagol
u part, praet. act. To makar ucinio za ne-
pomstvo. A. Gucetic, roz. mar. 24. Gudi, pobre,
makar zice pukle! I. Zanicic 250. Morat ces
mi povratit novce, makar se sva tvoja stoka i
sermija prodala. M. A. Re}kovi6, sabr. 50. Ona
(pcela) za tu pcelanu ne mari, nit' ce ostat, makar
svasto bilo. J. S. Re}kovic 198. Nedu tuzan
vjere izgubiti, makar znao izgubiti glavu. Nar.
pjes. vuk. 1, 255. Ne dam dece vodit u Kosovo,
makar sceri nigda ne vidio. 2, 270. Ja 6u Maru
na silu oteti, makar svoju izgubio glavu. 3, 499.
Ja b' vo}ela za mlada junaka, makar nigde nista
ne imao, neg za stara, makar bogatoga. 3, 545.
Al' se Stojan ne bi povratio, cero bi ga makar
i pjesice. 4, 192. Makar znao na kozi orati
(prodavsi sve volove). Makar h}eb u pepeo uma-
kao. Nar. posl. vuk. 174. Neka je koka sarena,
pa makar i ne snijela jajeta. 200. Da zatrudni,
makar zmiju rodila. Nar. prip. vuk. 64 Ja
mislim, da bi bo}e bilo naciniti sto pametno cega
se covjek nigda ni pred kim ne6e stidjeti pa
makar se ne primilo, nego ludo pa da se primi.
Vuk, pisma. 8. Kako jedno pseto makar bilo
naj vece i naj jace pobjegne, onda sva ostala
pascad i naj maha i naj slabija tree za nim.
Nar. prip. vuk.- 311. Moram po6 nutar, makar
i glavu zgubil. Nar. prip. mikul. 2.
b) u podloznoj je recenici prezenat gla-
gola perfektivnoga, te moze makar imati uza
se da.
aa) bez da. Nut' cuda velika, meni se
ne grusti, makar me do vika plac i plam ne
pusti. H. Lucie 207. Prez obzira pocasti ku-
dane, makar driigqj nista ne ostane. M. A. Ee}-
kovi6, sat. lo'i'. Primicu za osobitu srecu, ako
ovo moje liekoliko rijeci makar naj mane koristi
ucini jeziku i knizevnosti naroda nasega. Vuk,
pisma. 22.
hb) s da. Makar svit da stane ter sto
ce govori, tebe Bog od mane nebeske satvori.
S. Mencetid 15. Mimo to ja vece ne haju zivot
oc, sve makar nesroce da na me budu dod. 182.
Pace vo}u, znaj, bez plate robinom se tvom na-
1. MAKAE, b, b) hb).
398
2. MAKARIJE
zvati, ner se druzim samo ozvati, makar da me
svu pozlate. M. Peleo^rinovic 169. Ako ces vlast
Arbanije, hodi sabjom na me u ruci, da mi uzmes
glavu prije, jer gospodar noj bez krvi ne6 nazvat
se ti nikada, makar da si vezir prvi od divnoga
Carigrada. Nar. pjes. bog. 213.
c) u podloznoj je recenici glagol u kondi-
cijonalu. (Uda govure): §to mi ucinism.o? jer
trbuha ludo ostavismo? makar bi on po vas dan
spavao, on bi opet nam kripost davao. M. A.
E,e}kovi6, sat. K3a. Svakog covika Qubicu) makar
bi tko pod nebeskima stozeri pribivao. G. Pe-
stalic 193.
(I) u podloznoj je recenici glagol u futuru.
AV cu poci, makar cu ne doci. Nar. pjes. vuk.
1, 395.
e) u podloznoj recenici nema glagola, a
ima se u misli part, praet. act. od glagola biti
(jesam).
act) izostavjeni particip slaze se sa sup-
stantivom sto je u samoj podloznoj recenici.
Makar mraz i slana, u ne je vinu cvit. §. Men-
cetic 193.
bb) particip se slaie s imenom sto je u
glavnoj recenici. U kratko 6u redi: mlad, bogat,
uzorit, neces bojeg stedi, svatko ce govorit. o
da bi ja nega . . . ! makar i brez novca. A. Ka-
nizlic, roz. 30. Za musku glavu makar od go-
dine kao za junacku. Pravdonosa. 1831. 2.5. —
Ako je predikat adjektiv, stoji u istome padeza
u kojemu je u glavnoj recenici. Blago onoj ku
dopade bit za muzen makar malim. B. Armo-
lu§i6 67.
cc) moze se shvatiti da izostaje bilo u
srednemu rodu, kad se u podloznoj rtcenici ne
misli samo na ne.koga Hi na nesto, nego na dje-
lovane sto se izrice u glavnoj. Da bi mogao na-
rodbe . . . makar i s pojevanem naj strazne kapi
krvi moje . . . obsluzivati i svrsiti I. Jablanci 4.
Glodaju da ga pokaju makar i poslije pedeset
godina. Vuk, dan. 2, 93 Doci ce zima makar
i docnije. poslov. 21.5. I zeleci joj, makar naj
mane, trud oblaksati. odg. na utuk. 24
c. slicno kao kod b stoji i s glagolom u iin-
perativu, te n. p. u naj proome je priinjeru zna-
cene: ,ako ces me i zaklati'. Reci mi sto t' drago,
makar me zakoji. N. NaJoSkovic 1, 179. A ti
cin' sto t' drago, makar mi smrt zadaj. 2, 33.
Stan'mo makar tiij pri vodi. M. Drzic 69. A
makar srod pakla meni stan odluci (smrlH), gdi
je vik noc mrkla. S. Boba}ovic 211.
d. prema znacenu kod b, stoji pred relativ-
nijem zamjenicama i adverbima, te im daje ona-
kovo znacene kao i god i mu drago. Da sestru
dadu prvome ko dode da je prosi makar ko bio.
Nar. prip vuk 109. — Ako kad Srbi u pisaiiu
kniga prime jedno makar koje od svojijeh na-
rjefija. Vuk, rjefin. predg. ii. — Makar u kakvom
stepenu nocistote. J. Rajic, pouc. 1, 43. Opro-
stice se hu|ena na Boga, makar kakova bila.
Vuk, mar. 3, 28. Ovo se ovako govori, makar
majka kakva bila. Vuk, nar. pjes. 1, xii. — Ja
cu sve platit makar koliko kostala. M. A. Eo}-
kovic, sabr. 20. Ali i ovo, makar bi koliko bilo,
nigda ovdi nasu zoju ne moze nasititi. G. Pe-
Stali6 V. Makar koliko Covek bio uvjoren o
vreduo(''i avoga posla, opet rado slusa. Vuk, nar.
pjes. (1824. 1, .5. Ima pomodi makar koliko.
poslov. 240. Makar za kako bi maleno mi pri-
mili. .T. Raji6, jjoufi. 2, 7G. — Ne bi li mu kako
dobacih koji top makar po 5to bilo. Vuk, dan
3, 176. Hi so utopio u vodu ili umfo od zimo,
ili rau makar §ta bilo samo kad se mrtav nasao.
rjegn. kod globa. — Makar kako mi dobro i pa-
metno radili, opet ce nesto ostati i za potomstvo.
pisma 30. — Mora odmah do6i, makar gdje bio.
nar pjes. 1, 350. — Naj posle rece (zena) muzu :
„Gujes, covece; ja ove tvoje dece vise ne mogu
gledati, nego ih vodi iz kuie, ili ne6emo ni nas
dvoje Zajedno bloba jesti". Covek je stane bla-
ziti: „Ta nemoj, zeno, za Boga! kuda znam
s nima?' „Makar kuda" odgovori zena „odvedi
ih u planinu". Nar. prip. vuk. 172 — 173. — Makar
otkud, otkud ti drago. Vuk, poslov. 100. Naci
makar otkud. rjecn. kod izvojstiti.
e. saltem, kao barem, dajbudi; i to izostaje
od znacena kod b Za dignut vam suze, al' makar
otriti. M. Kuhacevid 26. Veseli budite, makar
s kirn od roda. 46. Ni ga ki bi kripil, ni ki b'
licil rane, al' makar batrivil da cvilit prestane.
77. Za va|ugu tad vala da pitas, makar jedno
pod nu prezi kjuse. J. S. Re^kovic 129.
2. MAKAR, m. ime selu u Dalmaciji u kotaru
makarskome. Repert. dalm 1872. 20. — Od prije
X vijeka pomine se ovo mjesto (ili Makarska?)
pod imenima Mucru, Movixovgor, Muccuro, Mo-
xQov, vidi Doc. hist. rac. 406. 414. — I opet
od XV vijeka, vidi u Danicicfvu rjecniku: Makarb,
selo koje je s drugim selima vratio bradi Jurje-
vicima sinovac hercega Hrvoja Durad Bojisajic.
M(on. serb). 378 (1434). ima i sada blizu Ma-
karske
3. MAKAR, m. ime tnusko, vidi Makarije. —
XVIII vijeka. Makar kapetan. And. Kacic, kor.
485.
MAKARANIN, m. covjek iz Makarske. —
Mnozina: Makarani. — Od xviii vijeka. Lucie,
Kacic s Makarani ... J. Kavania 135'i. Uze
princip Zadvarje i Makarsku, ufatise u noj Emina
Begzadica koga izmolise Makarani. Norini 84.
Ivana Jozipa Pavlovica Lucica Makaranina. I.
J. P. Lucid, razg. i.
MAKARE, /. pi. vidi u Vukovu rjecniku: vide
[skela 3] skele, lazila. — Od tur. maqara, kotac.
1. MAKARIC, m. ime selu u Bosni u okrugu
travnickome. Statist, bosn. 68.
2. MAKARIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Pisano za vola Mihajla Makarica. Glasnik. ii,
1, 22. (1808). Juros Makaric. 168. (1808).
MAKARIJ, tn. vidi Makarije. — Od xiv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Makarij,
Makarije). Zografskij igumenb Makarij iero-
monahb. Mon. serb. 132. (1347). — S(veti) Ma-
karij. Korizm. 24^.
1. MAKARIJ A, /. vrsta kruske. Makarije bijele
i erne, suvrsti kruske (na Kalniku). B. Sulek,
im. 219.
2. MAKARIJA, m. vidi 1. Makarije. — Frije
nasega vremena, Makarija, ace. Makariju, ka-
ludersko. S. Novakovic, pom. 75.
1. MAKARIJE, m. Maxuoio^, Macarius, ime
musko. — isporedi Makarij i Makario. — Od
prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u I'ukovu
(ime, osobito kaludersko) i u Danicicevu (vidi
kod Makarij). Otbca Makarija. .Domentijan^ 29.
Zografu igumenb Makarija ieromonahb. Mon.
serb. 127. (1347). Ieromonahb Makarije Zografb.
182. (1371 — 1395). Starcb Makarije. 263. (1.389—
1405). Mnihb Makarije. 538. (1494). Makarije
Vukadinovid, paroli Kosovski. Nar. pjes. vuk. 3,
579 (mrdu prenumerantima).
2. MAKARIJK, n. vidi Makarijevo i Ma-
karska -- U naSe vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,eine gegend' ,regio quaedam' [vide Ma-
karska]). U sine se more zavozio, dokle dode
2. MAKARIJE
399
MAKIS
Makariju tvrdom, Makarije zdravo prehodio, pri-
mace se polu mostarskome. Nar. pjes. vuk. 3,
541. — I bez i (moze biti samo radi slika) : Ma-
karje. Pak on ode niz Makarje tvrdo. Nar pjes.
vuk. 3, 540.
MAKAEIJEVO, n. vidi u Viikovu rjecniku:
kad sam pjevaca zapitao gdje je to Makarijevo
i sta, on mi odgovori da je Makarska s pri-
mjerom: Pravo ide uz Makarijevo dokle dode ze-
lenoj Gabeli. (Nar. pjes. vuk. 3, 536). — On
otide niz Makarijevo dokle dode mora na jaliju.
Nar. pjes vuk. 3, 542. — isporedi 2. Makarije.
MAKARIO, m. vidi Makarije, tal. Macario. —
Od XVI vijelca. Sv(eti) Makario. B. Gradio, djev,
139. Makario, sa svom tvojom svetiriom nisi
dokucio na izvrsnost dviju zena sdruzeni s dvama
bratjom. J. Banovac, razg. 78.
MAKAEJE, n. vidi 2. Makarije.
MAKAESKA, /. grad u Balmaciji. Eepert.
dalm. 1872. 20. — isporedi 2. Makarije i Maka-
rijevo. — U ovome obliku od xviii vijeka, a iz-
medu TJecnika h Vukovii (mala varolica u pri-
morju izmedu Cetine i Neretve. [cf. Makarije 2,
Makarijevo]). U Makarskoj. L. ^ubuski 72. Pri-
morje je misto ponosito, a Makarska gnizdo so-
kolovo. And. Kacic, razg. 295a. Biskup od Ma-
karske. kor. 408. U Makarskoj fra Pere bijase.
Nadod. 54.
MAKAESKI, adj. koji pripada Makarskoj
(uprav Makariju 1. — Od xviii vijeka. Vodi robje
na skelu makarsku. And. Kacic, razg. 2921*. Va-
lentin biskup makarski. A. d. Costa 2, 34. Iz
biskupata makarskoga. M. Dobretic 150. Ma-
nastir makarski. Norini 38.
MAKAESKO, n. Makarska (grad a moze biti
i okolina). — U dva primjera xvii i xviu vijeka.
Kako nam daju na znanje za osamnajes orma-
nica uskoka da se su partile is Makarskoga ve-
licijem morem. Starine. 11, 79. (IGOo). Na Ma-
karskom i u Ninu jos tri vrijedna jesu cajka.
J. Kavanin 92a. .
MAKAEUN, makaruna, m. vrsta osusenoga
tijesta, tal. maccheroiie (tijesto nalik na cijev).
— isporedi makaruo. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecmka u Bjelostjencevu (,pastillus escu-
lentus') gdje se naj prije naliodi, u Voltigijinu
(,raaccarone' ,makaronnudel'); u Vukovu: (u Ba-
rani) vide kacamak. Puna baba crvi kako ma-
karuni. Nar. pjes. istr. 4, 11. Makaruni se ku-
vaju od senicna brasna sa jajima i bez jaja,
poput knedla, pa svareni zacine se dobro mascu
i tako se u slast jedu. J. Bogdanovic. Makariin
,lagani genus'. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 65.
Kuha se: kafe, lezaiie, makaruni, . . . Zbor. za
nar. ziv. i ob. 6, 14.
MAKAEUNCIC, m. dem. makarun. J. Bogda-
novic. — Uprav je dem. makarunac, ali tome
nema potvrde.
1. MAKAEUNI6, tn. dem. makarun. — U nase
vrijeme. Makarun'ic, dim. von makarun ,laga-
norum genus'. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 63.
Bocice, blecice, makarunice . . . koti lezane, samo
1' su §iroki po perst, dva. Zbor. za nar. ziv. i
ob. 6, 25.
2. MAKAEUNIC, m. prezime (moze biti ista
rijec sto 1. makarunic). — xvi vijeka. Petra
Makarunica. Mon. croat. 188. (1504).
MAKAEUO, makarula, m. vidi makarun (ali
svagda a istome znacenu kao i u talijanskome
jeziku). — TJ Dubrovniku od xvii vijeka. Sto su
gere i gavuni^ to su zenski makaruli. (Z). Poslov.
danic.
MAKaTI, macem (makam), imj)/. mociti. —
Ovako neslozeno nalazi se samo po sjeveroistoc-
nijem krajevima od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (makam, macem ,intingo'),
u Stuliccvu (makati, makam ,intingere' iz Bje-
lostjenccva), 11 Voltigijinu (makati, makam, macem
,intingere' ,eintunken'). Da j' prem stara i ne-
jaka, rada baba v vince maka. P. Vitezovic, cvit.
26. Zac tuzis i zac maces lica? Jacke. 89.
MAKAVEJCEV KLADENAC, Makavejceva
Kladonca, m. mjesno ime u Srbiji u okrugu cr-
norijeckome. Vinograd kod Makavejcevog Kla-
denca. Sr. nov. 1874. 161.
MAKAZAC, makazaca, m. vidi makazar. K.
Crnogorac, zool. 137.
MAKAZAE, m. neka buba. — Postaje od ina-
kaze. — U Vukovu rjecniku: (u Srijemu) ,der
rebensticher' ,Curculio bacchus [Lethrus cepha-
lotes Fabr.]'; cf. [raus ;] stricak.
MAKAZE, makaza, /. pi. nozice. — Od arap.
tur. maqas. — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjencevu (v. skarje) i u Vukovu
(vide nozice). More uzet makaze to ih odrizat.
F. Lastric, ned. 197. Nozice oliti makaze. And.
Kacic, kor. 225. Donesite konce, iglu i makaze.
Nadod. 32. Da covik k berbi malene jake ma-
kaze uzme. I. Jablanci 212. Pocne sa dva prsta
strici kao makazama. Nar. bl. mehm. beg kapet.
85. U ruci mu i sukno i makaze. 275. Ne mo-
gahu ga (kursum) izvaditi ni nozem ni maka-
zama. Srp. zora. god. 2, sv. 10, str. 218. — U
prenesenome smisla. Makaze, f. pi. Tako se zove
u Orahovici ono racvasto drvo, sto se nim za-
kvace kosu|e o uze, da ne bi spale, kad se osuse
ili vjetar pirne. S. Ivsic.
MAKAZICE, /. pi. dem. makaze. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecniku u Vukovu. Jovanu
majka donese hleb i u hlebu makazice. M. D.
Milicevic, pomenik. 5, 820.
MAKCI, m. pi. mjesno ime u Srbiji. — ispo-
redi Macinovci i Maksinovci. a) selo u okrugu
pozarevackome. K. Jovanovic 140 — b) ime
mjestu u okrugu smederevskome. Branik u Makce.
Sr. nov. 1871. 740.
MAKCAC, makcca, m. n Stulicevu rjecniku uz
makcid. — sasma nepouzdano.
MAKCIC, m. dem. 1. mak (uprav dem. makac
cemu nema potvrde). — Samo u Stulicevu rjec-
niku: ,parvum papaver'.
MAKE, /. ime kozi. — Akc. se mijena u voc.
make. ~ U Vukovu rjecniku gdje je akcenat za-
bijezen po grbajskome govoru make, (u Grb|u)
,ziegenname' ,nomen caprae indi solitum'.
MAKEl^, m. Papaver Ehoeas L. (Vodopic), v.
Maka|. B. Sulek, im. 219,
MAKEVIJA, m. ime musko, vafa da je od grc.
MH/aficuo;, Machabaeus. — isporedi Makevije.
— U nase vrijeme. Makevija Milisav|evic. Glas-
nik. II, 1, 24. (1808). Marko Spirta prejavi Ma-
ke viju Petrovica. 147. (1808). Makevija Da-
mjauovic. D. Avramcvic 241.
MAKEVIJE, m. vidi Makevija. Prvi je dan
posta gospodina Makevije. M. D. Milicevic, ziv.
srb. sej. 2, 15.
MAKIJEVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Zemju Stokica Makijevica. Glasnik. 11, 1, 23.
(1808).
MAKINA, /. u Vukovu rjecniku: vide masuta.
MAKIS, m. mjesno ime, vidi u Vukovu rjec-
niku: po|e vise Biograda pored Save (izmedu
MAKiS
400
MAKNIV
Topcidera i Ostriznice). — vidi i M. D. Mili-
cevic, srb. 61 — 62.
MAKIVEJ, m. ime musko, vidi Makevija. —
Od prije nasega vreinena. S. Novakovi6, pom.
75. Prvog avgusta je praznik Makiveji, i tad
sejani ne rade. Zbor. za nar. ziv. i ob. 5, 276.
MAKIVIJE, /. pi. (sic u Vukovu rjecniku),
vidi Makevija. — U Vukovu rjecniku: nekakav
svetac koji cini mi se da pada prvi dan Gospo-
dina posta.
MAKLA, /. vidi mak}a. U komorici stoje si-
kire, bradve, makle, . . . Zbor. za nar. ziv. i ob.
5, 304.
1. MAKLEN, m. vidi makjen. — U nase vri-
jevie, a izmedu rjecnika u Vukovu^: [maklen (u
Crnoj Gori) vide mak)en]. Maklen, rus. HeK.ieH%,
ces. neklen, po). niekton (Acer tataricum), 1.
Acer monspessulanum L. (Pancic); 2. Acer cam-
pestre L. (Petter, Visiani, Vuji6ic), v. Makjen.
B. gulek, im. 220.
2. MAKLEN, m. ime selu u Hrvatskoj u zu-
jianiji modrusko-rijeckuj. KazdijeJ. 46. — Moze
bid isto sto 1. maklen.
1. MAKLENIC, m. Acer L. (Sulek). B. Sulek,
im. 220. — IJprav dem. maklen.
2. MAKLENIC, m. prezime. — xvi vijeka.
Petrom Maklenicem. Mon. croat. 194. (1510).
MAKLES, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevackome. Livada u Maklenu. Sr. nov.
1870. 548.
MAKLICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskome. Vinograd u Maklici. Sr. nov. 1875.
1067.
MAKLISTE, n. ime selu u Srbiji u okrugu
pirotskome. M. D. Milicevic, kra}^. srb. 235.
MAKLITI, maklim, impf. hoditi. — isporedi
mak|ati, b, b), — V nase vrijeme u Lid. „Kud
ti take brzo maklis (ideS)"? J. Bogdanovi6.
MAKLOVAC, Maklovca, m. ime zaseoku u Hr-
vatskoj u zupaniji licko-krbavskoj. Razdije}. 34.
MAK^A, /. kao zavinuti noz s dva drska ko-
jijem zanatlije struzu drvo. — isporedi makjica.
— Ne zna se postane. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,das schabmesser, schab-
eisen, schabohobel' .culler doliarii'). Drugi mak-
Jom izdi}aju vile. J. S. Rejkovic 428. Makja ill
obru6nak, sprema koju rabe ba6vari za obruco
praviti i duge strugati. u Slavoniji. F. Hefele.
MAK^ANE, n. djelo kojijem se mak]a. — U
Vukovu rjecniku: 1. ,da3 schaben' ,rasio'. — 2.
,das schlagen' ,verberatio'. — 3. ,das viele gehen'.
MAKI^aS, w. prezime. — U nase vrijeme. Mi-
hailo Mak}a§. Rat. 181.
MAKl^ATI, maklam, impf. strugati mak^om.
a. u pravome smi§lu. — U Vukovu rjecniku:
,schaben' ,dolo'.
I), u prenesenome smislic.
a) biti, lupati, tuci (koga). — U Vukovu
rjeiniku: ,lig. fiir: schlagon' ,dedolo'. [vide tu6i 1].
It) mnogo hoditi, isporedi strugati. — U
Vukovu rjecniku: ,viel gehen' .incedo' s pri-
mjerom: Ima dosta do ku6e pjeSice makjati.
MARINE, (n. Hi f. pi.?) neka riba. ,Aspiu3
rapax Agas'. .7. Panfiic, ribe u srb. 100.
MAJ^l^EC-MAKl^EC, m. u narodnoj zagoneci
nasega vremena. Otud ide mak|6c-mak)6c, i na
putu mu siie-bile; gilo-bile Boga mole, damakjec-
makjec nogu slomi. (odgonetlaj: krmafia). Nar.
zag. novak. 105.
1. MAK^^EN (makjen), m. ovako se zovu neka
drveta sto su istoga roda kao javor i k^en. —
Stariji je oblik maklen (vidi 1. maklen), jer vaja
da je nekako postalo od klen (kun). — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu (,acer mon-
tanum') gdje se naj prije nahodi, u Belinu
(,acero, albero noto' ,acer' 2ba), u Bjelostjencevu
(mak|en, drvo acer montanum', v. javor), u Stu-
licevu (mak|en, stabar ,acer'); « Vukovu: (u
Crnoj Gori) nekakvo drvo, nalik oa kun [,fran-
zosicher ahorn' ,Acer monspessulanum L.'; of.
kun 2]. Mak}en, nalik na kun (Vuk, u Crnoj
Gori), acer (StuUi), 1. Acer campestre L. (Vi-
siani, Vodopid; 2. acer montanum (Durante), Acer
pseudoplatanus L. B. Sulek, im. 220.
2. MAKJEN, ?«. ime selu u Crnoj Gori u na-
hiji katunskoj. Glasnik. 40, 18.
MAKl^ENOV, adj. koji pripada maklenu Hi
mak^enovima. — U Stulicevu rjecniku : ,acernus'.
MAK;^EN0VAC, Makjenovca, m. ime selu u
Bosni u okrugu Tuzle Done. Schem. bosn. 1864.
36. — Bi^ezi se i Mak|enovac Katolicki. Statist.
bosn. 43, po eemu kao da ima i drugo mjesto
s istijem imenom.
MAK^jENOVINA, /. makfenovo drvo (mate-
rijal). — U Stulicevu rjecniku: ,lignum acernum'.
MAK^ENSKI, adj. koji pripada mak^enovima.
— U Stulicevu rjecniku: v. makjenov.
1. MAK^ENE, n. djelo kojijem se makli. —
Pisano maklene. J. Bogdanovii.
2. MAK^ENE, n. djelo kojijem se makji. —
U Vukovu rjecniku.
MAKIfiEiS, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevackome. Livada u Makjesu. Sr. nov.
1873. 895.
MAKI^eStE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
kragujevackome. — isporedi Makles. Livada u
Makjestu. Sr. nov. 1875. 31.
MAKVEVINA, /. vidi makjenovina. — U Be-
linu rjecniku: ,legname di acero' ,ligna acerna'
26*, i u Stulicevu: v. makjenovina.
MAKl^EVSKI, adj. vidi makjenovski. — U
Stulicevu rjecniku: v. mak|enov.
MAK^ICA, /. dem. makja (znaci sto i makja).
— U Mika^inu rjecniku : makjica, noz od obruci,
obrucnak ,culter lignarius vel carpentarius, du-
plicis manlibri'; u Bjelostjencevu: (kajkavski)
maklica, v. obrufinak ; w Stulicevu: maklica, v.
makjica iz Bjelostjenceva ; makjica, noz od obru6a
,culter quo doliarii utuntur'; u Vukovu: makjica,
dim. V. makJa.
MAKJ^IKA, /. vrsta miika.^ Makjika, (Papaver)
argemone L. (Durante). B. Sulek, im. 220.
MAK^jITI, makjim, impf. strugati, dje\ati
niak(om. — isporedi makjati. — (J Vukovu rjec-
niku: , schaben' ,rado'.
MAKlfilV, adj. koji se moze maknuti. — 11
jednoga pisca xviii vijeka koji pise j mj. -J-.
Zelit dobra iskniega, budi ova makjiva, kakono
pinozi, zivotina, oli nemakjiva, kakono kude . . .
Blago turl. 2, 196.
MAKNAIRALA, .sajiva rijec kojom se kaze
kako je ko brzo pobjegno. — Vala da je naci-
neno od glagola maknuti prema izdirala (vidi).
— U Vukovu rjecniku: ,im scherzo: auf und
davon' ,abiit, excossit'. cf. izdirala.
MAkNIV, adj. koji se moze maknuti. — ispo-
redi makjiv. — Mislim da bi bo(e bilo makiiiv.
— Samo u Stulicevu rjedniku: ,mobilis'.
MAKl^U^E
401
MAKNUTI, 1, a, c) bb)
MAKNU6e, n. djelo kojijem se ho Hi sto
makne. — Stariji su oblici maknutije i mak-
nutje. — Izmedu rjecnika u Stulicevu (maknutje,
1. ,motus, motio'; 2. ,uutus'; 3. , causa').
a. uopce. Kih svidokov i bata maknutijem
on rotu dobi. Mon. croat. 79. (1451). Sva mak-
nuda trijeznost steze unutarna i izvana. J. Ka-
vanin SiS*. Svako dilovane Isukrstovo, svako
maknutje Isukrstovo, svako misjene Isukrstovo.
J. Banovac, blagosov. 94. Evo maknutje i buka
volika ucini so u moru. F. Lastric, od' 177.
Grohat i maknutje medu onim kostma ucini se.
test. ad. I2b. Lokalno maknuce s ucitejskoga
mjesta. Zbornik zak. 1874. 407. — Kaze se i o
ocima. Oci tanke u vidu, zive i u pozoru i u
maknucu. B. Zuzeri 418. Ri6i Bozje koje od
usta nasih izhode, i maknutja ociju nasih. J.
Banovac, blagosov. 19G. Na kojoga maknuce oka
tresu se stupci nebeski. J. Matovid 220.
b. moze znaciti sto i magnude, c, isporedi a
na kraju. Koga svak svako naj mane maknutje
gleda. P. Knezevic, osm. 185. Maknude i zla-
meni imaju mjesto od rijeci. J. Matovid 306.
C. prema srlat. motivum, misleiie Hi osjecatie
s kojega se sto djeluje (iizrok, povod). — IJ jed-
noga pisca Bosnaka xvui vijeka. Koji poslu to-
liko udijni i hitar tako drag bi Gospodinu, da
mu maknutje dade milovati ona dva ucenika.
F. Lastrid, od' 127. Ovo je vas dogodaj iz koga
imamo izvaditi razlika i lipa maknutja diloredna.
170. Da je Bog dvi svrho imao za uputiti se
iliti dva maknutja. test. 148^. Ova druga svrha
iliti maknutje dogodi se . . . 148*. Da drugoga
maknutja ne imamo razgovarati se od ovoga
otajstva. 270b. lm.a se maknutje od zacudenja,
naslidbe i |ubavi negove. 322 1. Da demo imati
ondi maknutje na zadudenje, naslidbu i |ubav
Isusa. 324a. Maknutje ove nase Jubavi polak
sina Bozijoga ima biti }ubav. 328t>. Maknutja
probudujuda na |ubav Isusovu. 329*. Koliko
maknutja imamo i razloga Jubiti ditida. 330t».
Koja zaklotva s. Pavla daje mi maknutje i uzrok,
da se razgovorimo danas svrhu druge zapovijedi
Bozije. ned. 113. Daje mi dakle maknutje da-
n(asne) ivandfe^e^, da vam nikoliko rici svrhu
ove recem. 290. Veliko maknutje imam uzdi-
sati i suze prolivati. 367. Imamo i drugo mak-
nutje i uzrok klanati se. svot. 6'i. Imadomo
uzrok i maknutje ozalostiti se. 27l». Ako mi je
iskazanje jucerinega ivando]a dalo maknutje i
uzrok od vosela. 42^.
MAKNUTI, maknem, pf. uciniti da se ko Hi
sto (objekat) prenese s jednoga mjesta na drugo
Hi dajbudi da ne ostane posve mirno na mjestu.
— impf.: micati. — -a- stoji mj. praslavenskoga
T.. — Akc. kaki je u praes. taki je u aor. 2 i 3
maknu, i u part, praet. pass maknut; u osta-
lijem je oblicima onaki kaki je u inf. — U pra-
slavensko doba mogla su prosla vremena (ne iin-
perfeknt) postajati od korijena mtk bez na-
stavka n-<^] to se uzdrzalo i u nasemu jeziku,
osobito u nase vrijeme, te ima i aor. makoh,
made Ud. (mace. Mon. croat. 79. (1451); makose.
P. Hektorovid 32 ; makof/ij. V. Dosen 160 i^) ; ger.
praet. makavsi (F. Lastrid, test. 367b) ; part,
praet. act. makao , makla (makao. F. Lastrid,
svet. 98a; makal. M. Kuhadevid 32). Prema
ovijem oblicima postao je i inf. madi ; naj sta-
riji je primjer mad. Glasnik. 17, 315. (1707). —
Kad je glagol slozen s prijedlozima, moze ii ova-
kovijem oblicima ispasti -a- (t. j. h), ako nije
onda tesko izgovoriti (oidi n. p. kod namaknuti,
omaknuti itd.J. — Rijec je praslavenska (m-bk-
VI
nati), isporedi stslov. m-bknati, rus. MKnyri,, ces.
mknouti, po}. mkn.-j^d. Isporedi i lit. mukti, uteci.
— 3Ioze biti i indoevropski korijen, isporedi
snskrt. muc, izbavfati. — U imperativu mj. makni
se nahodi se i okrnetio mak' se u narodnijem
pjesmama crnogorskijem nasega vremena, n. p. :
Pjev. crn. 148b. I75i. 263b. — Izmedu rjecnika
u Mika^inu (maknuti, micati ,moveo, cieo, agito,
ago, verso'), u Belinu (,muovere, dar moto' ,moveo'
502b), u Stulicevu (maknuti, maknivam ,movere,
commovere, excitare'), u Voltigijinu (,muovere,
toccare' ,bewegen'), ii Vukovu (vide madi ; mak-
nuti 1. ,rucken' ,moveo' s primjerom iz narodne
pjesme: Mace vojsku stari Jug-Bogdane. — 2.
D. p. bolestan sam, ne mogu nikud madi ,sich
riihren, bewegen' ,moveri').
1. aktivno.
a. prelazno.
a) objekat je sto nezivo.
ua) objekat je sto tjelesno. Bez tebe nede
niko madi ruke svoje. D. Danicid, Imojs. 41, 44.
Da su posli brda porusiti, sve bi sedam makli
iz stijena. Osvetn. 2, 79. Uvijek su igru zame-
tali, a medasa peda| makli nisu. 2, 8'2. — Me-
taforicki. Kako bi s ociju makao straviSni prizor
svojega bezakona. S. ]^ubisa, prip. 88. — U
ovijem je primjerima objekat oruzje, te se mak-
nuti moze zamijeniti glagolima povaditi, izva-
diti, Hi mozebiti mahnuti. Mace Marko noze iz
potaje. Nar. pjes. vuk. 2, 409. Grce mace maca
zelenoga. 3, 30. — U ovome su primjeru objekat
rijeci sto znace tezinu, te je smisao da subjekat
s jedne strane mjerila (terezija) Hi kantara cini
da se na drugoj strani pomakne onolika tezina,
dakle maknuti u prenesenome smislu ovdje znaci:
tegliti. Zaklao sam prasicu i makla mi je 80 oka.
Nar. prip. vrc. 132.
bb) objekat je sto umno. smisao je me-
taforicki. u ovome primjeru maknuti je od pri-
like sto privaliti, nametnuti. l£ad bi narod na
svoju dusu grijeh maknuo. V. Vrcevid, niz. 118.
— U ovome primjeru mj. maknuti moze se ka-
zati i oteti. Pa pa§ine zapovijedi kaZe, da je
mako vojevodstvo Luki. Osvetn. 3, 82.
ec) maknuti stogod na koga, nava-
liti Hi udariti na koga, uciniti mu sto na stetu.
— Na jednome mjestu xviii vijeka po latinskome
adversus aliquem aliquid movere, a isporedi i
kod bb) primjere u kojima je objekat oruzje.
Nitko ne bi protiva skupu misnika stogod maknuo
(,nemo adversus sacei-dotum collegium quidquam
moveret'). A. Badid 167.
b) objekat je zivotina. maknuti se moze
zamijeniti glagolima potjorati Hi istjerati. Maknu
ga kao birov kucku (udari ga. U vojvodstvu).
Nar. posl. vuk. 174. Bozja vjera! i skoro smo
makli hraniteje iz jarmova prve. Osvetn. 1, 22.
c) objekat je ce}ade.
aa) glagol je u naj uzemu smislu.
Nika vladika od dvora maknu Ambroza, u crikvi
sidedega, da ga iz stola vrze svoga ; tada on
krotko rece: „Pojdi, zeno, zasto ako ravno mista
nisam vridan ovoga, niinas za to ti oblast iz
liega maknuti mo". F. Glavinic, cvit. 403b. Kad
udara Strahinidu bane mudnu alu silna Vlah-
Aliju, iz sodla ga madi ne moga§e. Nar. pjes.
vuk. 2, 282. — Mctaforicki. Ne daj da od puta
tvoga makne grisnih djaval ruka mene. A. Vi-
talid, ist. 107b. — U prenesenome smislu. Kneze,
jesi r ti mo mako s vojevcdstva? Osvetn. 3, 84.
Hi udi} dva hajduka smadi, il vezira sa divana
madi. 4, 60.
bb) kao dovesti. Juraj mace svidoke,
tim da je hode pokazati. Mon. croat, 79. (1451).
26
MAKNUTI, 1, a, e) cc).
402
MAKNUTI, f), c, a).
re) kao poslati. Po tvu milos maknu
mene. G. Palraotic 1, 44. Makni, care, zestoke
cause do bop:ata dvora carevo^a. Nar. pjes. vuk.
2, 86. — Ako je objekat vojska, znacene moze
biti: poslati Hi dovesti. Zonovskoga i naj bo}e
jos vitoze makni sado, da na staro Nikopoje tvoj
dobitni stijeg usado. I. Gundulic 420. Pomoc
maknu vreda jos jutrom spravjenu. I. T. Mr-
navic, osm. 54. Kad sve zive vlasti maknes na
boj sveti, a s upravom tvo'o pameti. J. Kavanin
226b. Makos" vojsku tri Mrnavcevida. Nar. pjes.
vuk. 2, 294. Mace kraju tridesot kajuna. 3, 85.
Olomlani kad nam Turci makose oruzje. Osvetn.
1, 38.
(Id) u prenesenome sinislu, vidi ga-
nuti, e i f . Koga ova zlamona ne maknu. S.
Margitic, fala. 290. Ako mi promislimo gribo
s kojizim smo toliko puta Boga maknuli na srcbu
i na osvotu pravdu nogovu probudili. F. Lastric,
od' 158. Gdi bi imali Boga falifci i moliti za
maknuti ga na milosrdje. 203. Drugo nas ima
maknuti, da u nasi potriba svaki priporucujemo
SB i utjecemo k prislavnomu svetom od Padue.
338. Maknu prilikom svojom noizbro'ene |ude,
da se ufiine negovi ucenici. 365. S kojim po-
nukovanji maknu ga, zadobi i dovode k l3usu.
svet. 54b. Da maknem vas i probudim, da fale
uzdajete. 307a. Koga ne bi maknulo na posluh
i postovane svoji roditoja samo ovo sjajno ogle-
dalo? ned. 58. Nista bo nije snaznije od ustr-
p|enja maknuti Boga na smilovanjo. 294. Nije
ga drugo maknulo snici s nebesa na ovi svijet
nego milosrdje. 371. Maknuti vas na pokoru.
svet. 164b. l^ubav nasa ima nas na to maknuti.
A. Kanizlic, uzroci. 105.
ee) maknuti koga dusom, na dusu, o
dusu u jednoga pisca nasega vremena znaci sto
i ogrijositi se o koga, >j. p. klevetom Hi drugom
stetom sto mu se eini. Ja voliji poginuti nego li
iiiaci na durfu pravedne kaludere. S. Lubisa,
prip. 212. Maci dusom prave redovnike, stvar
je debela! 2.33. On je makao o dusu sve vas
kaludere. 254.
b. neprelazno.
a) znacene je kao kod a, samo sto mj.
objekta ima instrumental. Kada nas se tko do-
takne, ali josde nami makne. M. Marulic 264.
Kvincijan glavom maknuvsi kaza. F. Vranci6,
ziv. 43. Da jedan andeo moze maknuti jednom
velikom planinora. M. Divkovic, bes. 507b. x
jedan srceniji od drugih sulicom maknuvsi pro-
bode ga. F. Glavinic, cvit. 416b. j^e mogu6i
maknuti rukami. M. Radnic 264"'. Da ne moze.s
rukom pruzit, nogom maknut. B. Zuzeri 368.
No mogadijaso maknuti rukom, ni nogom ga-
nuti. A. Kanizlic, utoc. 747. I on pado, ni nogom
ne mace. Nar. pjo.s. vuk. 4, 172. I ca bi z okon
maknul, ne vec nostane. Nar. prip. mikul. 25.
Ne bi nikoga da makne krilom ili da otvori usta
i pisno. D. Dani6ic, isai. 10, 14. — Amo pri-
pada i ovo: Nogom mice, maknut ne mogase.
Nar. pjes. vuk. 1, 544. — i ovo: I za ladu rukam'
uvatio, raace Ivan, da potopi Turke. 4, 127. —
U metaforickome smislu. Tako niojoj djeci ziv
ja bio! tako, tako... ako vjorom mako ! Osvetn.
4, .52.
h) kao maknuti se, vidi 3. — (J naj
prvome primjcrii vaja da znaii: doci; u ostalijem
znaii razliina primicana ili odmicana. Tu ostavsi
sam proz vile vas zapanen i prestrasan, .. . maknu
ona reksi: „Ja sara; no boj mi se, sad sam
s tobom". J. Kavanin 46 lb. No hdedoSe ni ma6i
iz crkve. Osvetn. 3, 54. Pode k selu, made i
k aijolu. 4, 4. Maknuv k gradu i sudafikom
radu. 4, 27. Nikud maci, kam' u solo saci. 4,
33. Makla prica sirom Nevesina. 5, 20. Ja bih
reko, ako vam je drago, ne maknuti oda doma
svoga, pa da bi nam i ginuti bilo. 5, 35. Knezu
nit' zo, niti milo bilo, al' im rado dozvoje selivo,
nek bi makli svi u nezavrate. 5, 117. E neka
se no stedi tecivo, tek ne bi 1' se ne mijenilo
carstvo sa nedraga na nemilijega, van kad bi se
maklo na Srbajstvo. 6, 33. Al' je Stojan na
krajinu maka'. B. Radicevic (1880) 143.
2. pasivno (u svijem primjerima prema 1, a,
c) dd)). Vise mukom i zalostju mojom, nego
svojom maknut. F. Lastric, test. 163'^. Kojizim
suzama i uzdisanji, no volim maknut, nego usi-
lovan po niki nacin. test. ad. 62b. Trci maknut
ispraznom ze|om za viditi. lOlfi. Mlogi su ga
primali maknuti ufanem velike place, svet. 172*.
3. sa se, refieksivno, prema 1, a. — Izmedu
rjecnika u Mikalinu (,moveor'), u Belinu (,muo-
versi' ,moveor' 502*^), u Viikovu (maci se ,sich
riibren, riicken, fortbo^vegen' ,moveor' s primje-
rima: Makni se otolo; Makni se brzo, i iz na-
rodne pjesme: Dok se makne snijog iz planine).
ji. subjekat je sto nezivo :
a) tjelesno. Maknuvsi se kolo veliko od
mlina, maknu so vretono. M. Radnic 46b. Pravo
je da se sva zem|a makne prid licom tvojim. A.
Vitajic, ist. 331. S nili (gora) gorecih dim se
makne. 352b. j^a putu neco dopustiti da noga
tvoja makne se. 449. Samom starcu Teodoru
da so maknut na otvoru (stijena). J. Kavanin
325*1. Sunce, da se nisi maklo! F. Lastric, test,
ad. 12b. — JJ prenesenome ili u metaforickome
smislu. Rjecnik no moze se maci dokle se to ne
uredi. D. Danicic, ogled, vi.
b) umno. Kriposti nebesko maknuti te
so. I. Zanotti, ined. pris. 24. Jer se zloba na
nih zlobnih maknu. A. Vitalic, ist. 876b,
b. subjekat je zivotina. Bistri oro noce da
se makne iz pntila. J. Kavanin 427<i. Zivina
ista ne maknu se. A. Kanizlic, uto6. 191. Koji
okamenise jake i rasrdene zivino, da so ne mo-
gahu raprid maknut. And. Kacic, kor. 321.
Vranac stoji, maknuti se nece. Nar. pjes. vuk.
2, 459.
c. subjekat je celade.
<i.) glagolje u pravome smislu. Svi ulizsi
u plav veselo pri ploci, maknuv se kako lav Ni-
kola van skoci. P. Hektorovic 5. Brzo se ma-
kose (ribari), jace napiruci, dolame svukose, i
potni i vruci. 32. Jer se za me vicni maknu.
A. Vita)i6, ist. 414*>'. Kud godi so makne (covik).
F. Lastrid, test. 13b. Kako divicansko ,biidi'
zazveca, maknu so duh. svot. 25b. Po pet sati
kad i kada na molitvi no maknuvsi se bi stajao.
A. Kanizlic, bogojubnost. 449. Pak kada se
(svat) s mista makno ... V. Dosen 155i'. Da
me kogod svoze sedmorim konopim novim... ne
bi so mogao maknuti. And. Kacic, kor. 13S.
Ne mogase se ni maknuti. I. J. P. Lucid, izk.
33. Da so s puta no maknes grdemu. Nar. pjes.
vuk. 2, 616. Mi se Turci maci ne smijemo od
vlaskijeli jutijeh zmajova. 4. 241. Bro makni
so, Jelez-bujuba§a 4, 499. Mak' s' otole, dijote
Jovicu ! Pjov. crn 148b. Makni mi so s druma
zelenoga. Ogled, sr. 431. AT se Marko mak-
nuti no more. Nar. pjes. juk. 57. Maknudu ti
se 3 mjesta. Nar. prip. vuk. 126. Miloje zapreti,
da so niko nije Juakao, nego avaki svoj §anac
da duva. Vuk, dan. 4, 23 — 24. U Perastu ima
zona od (iO godina, koje so odande nikud nijesu
makle. poslov. xxi. Bilo ill jo toliko mnogo da
se po ulicama gotovo nije moglo maci od riili.
pravitej sovj. 72. Qlavari su so makli nastranu,
MAKNUTI, 3, c, a).
403
MAKOVSKI
a narod kolo vodi. P. Petrovic, gor. vijen. 8.
Oq ne usta niti se maco pred iiim. D. Danicic,
jest. 5, 9. Jur otale maci so ne kano. Osvetn.
2, 112. Kad ta sola ostavili pu3ta, makose se
Kosjorovu crkvi. 3, 53. Koja (strain) no da
maci se iz obijozena mjesta. M. D. Milicevic,
pmor. 141. „Sta si se tu upanio? makni so desno
ali lijevo". J. Bogdanovic. — Maknuti so na
kona, usjahati. Bjose ti so maknuo i na /:?ola
kona svoga, i on brzo otide ka lijepu Budimu
^radu. Nar. pjes. bog. 43. — Uz glagol moze
biti instrumental, isporedl 1, b, a). Ne mogase
se tijelom ni krenuti ni maknuti. V. M. Gu-
cetic 33
h) vidi 1, a, c) dd). Zato se maknu on
na pokajano. A. Vitajic, ostan. 397. Buduci so
spasitoj maknuo na milosrdje svrhu nevojnika
ovoga. F. Lastric, od' 17.5. Isus maknuvsi se
milostju svrhu niove inolbe. test. 249'>. Da za
bojati ga se i stovati makneto se. 330'^. Da se
jos niki nisu maknuli na ovu }ubav. 330^.
Makne se vas koliki svit na zacudonjo. test. ad.
19^. On bo prvi virova i svojom prilikom ostali
se maknuso. ned. 402. Koji so grisnik ne bi
makao na pokoru. svot. 98*. — 0 srcu se go-
vuri u prcncsenome smislu kao o ccjadetu. Naj
studonije srce more so na pokoru maknuti. F.
Lastric, test. ad. lOS-i.
c) u jednome primjeru xvm vijeka stoji
u prenesenome smislu, kao lat. digrodi: govoreci
Hi pisuci 0 cemu, ostavili za neko vrijeme ono,
i govoriti i pisati o cemu drugome. Al' za snasom
kud se mako^/t) od svatova da zamakof/ij ? Nek
postoji opot mlada, ja k svatovom idem sada.
V. Dosen l60a.
MAKNIVATI, maknivam, impf. iterativni
glagol preina maknuti, vidi micati. — U Stuli-
cevu rjecniku: praos. maknivam kod maknuti. —
nepouzdano.
1. MAKO, m. ime musko, hyp. Makarijo. —
Akc. se mijena u voc. Mako. Sta to znaci, oce
Mako? (ima prije cijelo ime Makarijo). D. Obra-,
dovi6, basne. 166. — Takovo ime ima i u ruko-
pisu XIV vijeka. Mi smo Maku cariniku ovde
rijeci govorili Spom. sr. 1, 1.(1395), vidi u Da-
nicicevu rjecniku: carinik gospode Ksenijo 1395,
ako nijo pogrjeska mjesto ,Matbko' (Spom. sr.)
1, 1. maze biti pogreska i mj. Marko.
2. MAKO (mako), rijec sto Cigani bez osobi-
toga smisla cesto umecu u govor. — 3Ioze biti
da postaje od ma ako. — U Vukovu rjecniku :
,oin charakteristisclaes interkalare, wenn ein Zi-
geuner redond eingefiihrt wird'. [cf. sunte].
MAKOCEVIC, m. j)rezime. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. Dobar junak
Makocevic Bojo. Pjev. crn. 326b. _ isporedi
Makosin.
MAKOCeVSKI, adj. kod imena potoka, vidi
u Danicicevu rjecniku: Makocevbskyj, meda je
selu j.Jelenbcu' isla ,u potok Makocevbskyj'.
G(lasnik). 15, 302. (1348?).
MAKOJISOE, n. ime dvjema selima u Hr-
vatskoj n zupaniji varazdinskoj : Makojisde done
i goriie. Razdije|. 98.
MAKOKUNDRAC, vidi u Vukovu rjecniku:
cf. kundrac.
MAKOLITI makolim, imjif. izmakoliti, ma-
miti. — U nase vrijeme u Lici. „Sve ti ja po-
lagano od liega makoli i makoli, i odva izma-
kolim" (izmamim). J. Bogdanovic.
MAKOLENE, n. djelo kojijem se makoli Hi
makoji. J. Bogdanovic.
MAKOLITI, mako|im, iinpf. vidi makoliti.
„Mako|io, ne mako|io, nes od nega izmakoliti".
J. Bogdanovic.
MAKORA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
sabackome. Zem|a Makora. Sr. nov. 1873. 559.
MAKOSE, /. ^;Z. ime selu u Dalmaciji u okrugu
dubrovackome. Report, dalm. 1872. 22.
MAKO§IN, m. prezime. — U narodnoj pjesmi
crnogorskoj nasega vremena. Oko mlada Boja
Makosina. Nar. pjes. vuk. 4, 123. — U drugoj
pjesmi crnogorskoj zove se Bojo Makocevic, vidi
Makocevic i Bojo.
MAKOV, adj. koji pripada maku (vidi 1. mak),
— Od xvni vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,di papavero' , papaverous' 539i), u Bjclostjencevu
(glavice makove ,papaverum capita' kod mak),
u Stulicevu (jpapavereus iz Belina), u Voltigi-
jinu (,papaverino'), u Vukovu (,mohn-' ,papave-
reus'). Ucinio so koliko makovo zrno ,s' e humi-
liato a dismisura'. A. d. Bella, rjecn. 539^. Iz
makovog sjemena. I. Jablanci 176. A ti u du-
boku snu lezis, kako da si se makova simena
najio. D. Rapid 111. Makovo zrnce.^ Jacke.
159. Maiia od makova zrna. M. P. Sapcanin
1, 90.
MAKOVACA, /. vidi u Vukovu rjecniku: pita
od maka kao gibanica ,eine art mohnkuchen'
, placenta quaodam papavero condita'. Makovacu
pravimo i misimo svedno ko i simenacu. Zbor.
za nar. ziv. i ob. 5, 313.
MAKOVCI, Makovaca, m. pi. mjesno ime. —
vidi u Danicicevu rjecniku. Makovbci, u Brani-
cevu solo koje jo car Lazar dao Ravanici. M(on.
sorb). 199. (1381).
MAKOV HRIB, m. ime selu u Urvatskoj u
zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije}. 43
1. MAKOVICA, /. rod u maka (vidi 1. mak).
Makovica, Papaver L. fructus (Vuk). B. Sulek
im. 220.
2. MAKOVICA,/. mjesno ime u Srbiji. a) mjesto
u okrugu biogradskome. Niva u Makovici. Sr.
nov. 1870. 678. — b) mjesto u okrugu smede-
revskome. Zabran u mestu Makovici. Sr. nov.
1863. 166.
MAKOVIC, m. prezime, vidi u Danidicevu
rjecniku: Makovict, sudija kotorski , Nikola Ma-
kovicb Dragovicb' 1454. M(on. serb). 465.
MAKO VINA, /. vidi 1. mak, c. — U Vu-
kovu rjecniku : ,in der redensart' : tanak bez kao
makovina ,mohnzeug' ,e papavero'.
MAKOVINA MORSKA, /. Glaucium luteum
Scop. (Alschinger). B. Sulek, im. 220. — vidi
kod 1. mak, a.
MAKOVISKI, adj. koji pripada selu Mako-
vistu. Makoviska (opstina). K. Jovanovic 158.
MAKOVISTA, n. pi. mjesno ime. — Prije na-
sega vremena. S. Novakovid, pom. 138. — ispo-
redi 2. Makoviste.
1. MAKOVISTE, n. mjesto gdje je prije rastao
mak. — U Vukovu rjecniku: ,ort avo ehemals
mohn gestanden ist' , locus ubi papaver fuit'.
2 MAKOVISTE, n. ime selu u Srbiji u okrugu
uzickome. K. Jovanovic 158. — I u Vukovu
rjecniku: ,planina (ili brdo?; [selo u uzickom
okrugu] u Srbiji. cf. Drmanovina. — Moze biti
ista rijec sto 1. makoviste.
MAKOVNICA, /. Papaver Rlioeas L. (Fap-
kovid, na Cresu), v. Maka}. B. Sulek, im. 220.
MAKOVSKI, adj. koji pripada maku (vidi 2.
MAKOVSKI
404
MAKSIN
mak). — J] Vukovii rjecniku: n. p kec ,das
treffle-ass'.
mAkRA, /. vidi u Vukovu rjecniku: hyp. v.
Makrena. — Akc. se mijena u voc. Makro.
MAKEENA, /. ime zensko, isporedi Makrina.
— U Vukovu rjecniku: (u vojvodstvu) ,ein frauen-
uame' ,nomen feminao'.
mAKEENICA, /. dem. Makrena. — U Vu-
kovu rjecniku.
MAKEES, m. mjesno ime. — Od prije nasega
vremena. U letopiaima citamo belesku : ,Vb ISto
6948 hodi carb Muratb pod Belbgradb i ne uspe
nicbto; — vb to ze leto izbise Turci novobrb-
dbsku vojsku na Makresu'. Kad se iz doline Mo-
ravine pode na Novo Brdo, onda 6e se u dolini
reke Prilepice sat pre nego 6e se prispeti u
Novo Brdo, nadi sela ,Gcrni' i ,Doiii' Makres.
S. Novakovic, novo brdo. 77.
MAKEESaNI, m. ime selu u Srbijt u okrugu
kruSevadkome. K. Jovanovic 127.
MAKEINA, /. Macrina, MaxQivcc, ime zensko.
— isporedi Makrena. — Od xvii vijeka. Ma-
krina ka bi koludrica. F. Glavini6, cvit. 185^.
Makrina (monahija). S. Novakovic, pom. 75.
MAKEOBIJ, m. Macrobius, ime musko. Ko-
rizm. 22b.
MAKSA, w. hyp. Maksim. — Akc. se mijena
u voc. Makso. — U Vukovu rjecniku: (istocno)
vide Makso.
MAKSAL, m. n narodnoj zagoneci. Porufiuje
dona iupa gornoj zupi: „Po§a|i mi oksala, mak-
sala; sva sam se rasala" (raspala?). odgonet(aj :
zemla (kad ispuca od suse). Nar. zag. novak. 60.
— Moze hiti da se misli na mdkati.
MAKSE, m. vidi Maksa. J. Bogdanovic. —
Akc. se mijena u voc. Makse.
MAKSENCIJO, m. vidi Maksentije. — Od lat.
Maxentius (tal. Massenzio). — U jednoga pisca
xvn vijeka. Sli§aju6i to Maksencijo. F. Glavini6,
cvit. 13b. Konstantin Veliki proti Maksenciju
(,Maxentiu') spravi vojsku. 123b.
MAKSENTIJE, m. Mu'^ivTiog, Maxentius, ime
muSko. — isporedi Maksencijo, — vidi u Da-
niiicevu rjeiniku: Makbsentije , Maxentius', car
rimski ,Maxentije'. (Okaz. pam. gaf.) 55.
MAKSENTIJEV, adj. koji pripada Maksen-
tiju, vidi u Danicicevu rjecniku : Makbsentijevb
,Maxentii': ,mu6ite|stva Maxentijeva'. (OkAz. pam.
§af.) 55.
MAKSETA, m. augm. Maksim. — V nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovi6.
MAKSIOA, m. dem. Maksim. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovi6.
MAKSI6, m. prezime. — Od xm vijeka, vidi
u Danicicevu rjecniku: Makbsidb, Dubrov6anin
vijodnik od vejega vijeda ,Palbina Makbsidb'.
M(on. Serb). 40. (1253). tal. Massimi, poslije JVIassi.
vidi Annalos ragus. nod. 156. Maksid. Boca 40.
Jakov Maksid. Eat. 183.
MAKSIL, m. ime musko. — Prije naSega vre-
mena. Maksilb (jeromonah). S. Novakovid, pom.
75.
MAKSIM, 7H. Maximus, Aldiiiio^-. ime mu^ko.
— Od XIV vijeka, a izmedu rjeinika u Vukovu
(,Maximus' , Maximus') i u Dnniiicevu (.Makbsim').
Maximb ioromonahb. Mon. serb. 127. (1.S47). Mi-
tropolitb Maximb. 541. (1496). Tiburtij, Vale-
rijan i Maksim m\il(enici). F. Glavinid, cvit.
XXII. Osvadihu ga pri Maksimu (,Maximu') bis-
kupu. 59a. Odgovara Maksim naucite] svete
crkve. J. Banovac, razg. 130. U Maksima sina
despotova. Nar. pjes. vuk. 1, 399. A de si mi,
dijeto Maksime? 2, 527.
MAKSIMAC, Maksimca, m. dem. Maksim. —
U Vukovu rjecniku.
MAKSIMCk!;, m. dem. Maksimac. — U Vu-
kovu rjecniku.
MAKSIMIJA, /. ime zensko. — isporedi
Maksim. — U narodnijem pjesmama nasega
vremena. Maksimija, moja verna }ubo. Nar. pjes.
vuk. 3, 34. I detvrtu Maksimiju }ubu. 3, 37.
MAKSIMIJAN, Maksimijana, m. Maximianus,
ime musko. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika
u Danicicevu : Makbsimijanb , Maximianus', car
rimski ,Maximijanb'. (Okaz. pam. saf.) 55. Vvrime
pape Aleksandra vi i v vrime Maksimijana (uprav
Maksimilijana) kra|a rimskoga. Mon. croat. 154.
(1493). Vladahu cesarastvom Dijoclecijan i Mak-
simijan. F. Glavinid, cvit. 30a. Na§ Doklecan,
kad se ukloni Maksimijanu. J. Kavanin 82^.
MAKSIMIJANOV, adj. koji pripada Maksi-
mijanu. — vidi u Danicicevu rjecniku : Makbsi-
mijanovb ,Maximiani': ,mnogije tysuste voj Ma-
ximijanovehb'. (Okaz. pam. saf.) 57.
MAKSIMILA, /. Maximilla, ime zensko. — U
knizi XVII vijeka. Maksimila telo Andrea svetoga
uze. F. Glavinid, cvit. 391*.
MAKSIMILIJAN, Maksimilijana, m. Maximi-
lianus, ime musko. — Uprav od xiv vijeka (vidi
naj prvi primjer kod Maksimijan). Maksimilijan
gdje ga posla. J. Kavanin 122*.
MAKSIMIN, Maksimina, m. Maximinus, ime
musko. — U pisaca od xvi vijeka da}e. U yrime
Maksimina cesara. F. Vrancid, iiv. 7. Zidovi
ulovihu Lazara, Maksimina. F. Glavinid, cvit.
232*. Maksimin pakleni. F. Lastrid, test. ad.
80b.
MAKSIMINO, m. vidi Maksimin. — isporedi
tal. Massimino. — U jednoga pisca xviii vijeka.
Maksimino pridstav bise. P. Knezevid, pism. 107.
MAKSIMIE, m. ime zaseoku (i perivoju) u
Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. Eazdijel. 89.
MAKSIMO, m. vidi Maksim. — isporedi tal.
Massimo. — U jednoga pisca xvn vijeka. Najde
se ondi vlastelin niki, imenom Maksimo. F. Gla-
vinid, cvit. 95<'''. Gracijan i Maksimo med sobom
vojovahu. 346b.
MAKSIMOV, adj. koji pripada Maksimu. —
Izmedu rjeiniku u Danicicevu : Makbsimovb ,Ma-
ximi': ,Stefana otca Maximova', t. j. Maksima
deppota. (Okaz. pam. saf.) 82. Da ne bi ono
vojska Maksiraova bila. F. Glavinid, cvit. 346b.
Za Maksimom majka Maksimova. Nar. pjes. vuk.
2, 479.
MAKSIMOVAC, Maksimovca, m. ime mjestu
u Srbiji u okrugu va^evskome. Niva u Maksi-
movcu. Sr. nov. 'l875. 819.
MAKSIMO VI6, m. prezime (po ocu Maksimu).
— U naSe vrijeme. Da, plati Matija Maksimovid.
Glasnik. 11, 1, 18. (1808). Jevrem Maksimovid.
Eat. 134.
MAKSIMUM, m. maximum, naj veca vrijed-
nost do koje moze doci kakva kolicina §to se
mijena. — U pisaca nasega vremena. Maksimum
vozarine za osobe i robu. Zbornik zak. 1870.
277.
MAkSIN, adj. koji pripada 3laksi. Latinka
Maksina. Glasnik. n, .3, 74. (1706 — 1707). — I
kod mjesnoga imena, Maksina Bara, u Srbiji u
Mi^KSIN
405
MALA BAEA
okrugu sabackome. 2em]a u Maksiaoj Bari. Sr.
nov. 1861. 606.
MAKSINOVCI, Maksinovaca, tn. pi. vidi u
Danicicevu rjeinikit: Makbsinovbci, gledaj Ma-
cinovbci.
MAKSO, m. hyp. Maksim. — Akc. se mijena
u voc. Makso. — U nase vrijeme, a izmecta rjec-
nika u Vukovu: (juzno) hyp. v. Maksim, [cf.
Maksa], A za nome Grgurevi6 Makso. Nar. pjes.
vuk. 2, 479. A kad vide duvegliju Maksa. 2,
564. Objesi se Maksu oko grla. 2, 564. Brate
Makso, pile sokolovo ! 2, 564.
MAKSAK, m. prezime. — xv vijeka. Petr
Maksak. Non. croat. 129. (1486).
MAKSIMILIJAN, Maksimilijana, m. vidi Mak-
similijan. — xvi vijeka. Da moli kraja Maksi-
milijana. Mon. Croat. 261. (1564).
MAKSiMIN, Maksimina, m. vidi Maksimin.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Maksimin cesar
rimski. F. Lastric, test. ad. 79^. Maksimin pa-
kleni. 80a.
mAkUL, adv., govori se samo makul u6iaiti,
dogovoriti se. — Bilezim da je adverab kao sto
je u Vukovu rjecniku, ali ne znain, zasto se ne
bi inoglo shvatiti kao supstantiv muskoga roda.
— Od arap. tur. ma'qul (od arap. 'aqala, razu-
mijevati, biti razuman), te moze biti verbalni
supstantiv sa znacenem : razumijevane, razum Hi
part. pass, sa znacenem : razumliv, pa i razuman,
pametan. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu : makul uciniti, vide dogovoriti se
s primjerom iz narodne pjesme: I tako su makul
ufiinili, da ne smiju nemu udariti. (vidi Ogled,
sr. 76). Medu sobora makul ucinise. Pjev. crn.
41b.
MAKULA, /. vidi kod makulica.
MAKULATURA, /. nein. makulatur (od lat.
macula, jaga), kod stampana list zlo naUampati,
Hi kod pisana list sto se umece u rukopis na
stranicu istom napisanu da se ne bi izmrfala su-
protna stranica. — U pisaca nasega vremena.
A sto poslije unistena tiskopisa ostane materi-
jala, makulature itd. ima se unovciti. Zbornik
zak. 1853. 788. Makulatura (ispisana i nastam-
pana) dolazi u promet. 1853. 911. — I u Sule-
kovu rjecniku : , makulatur'.
MAKULICA, /. dem. makula (sto ima u kaj-
kavca Muliha), lat. macula, maca, jaga. — U
jednoga pisca cakavca xv vijeka. Viditi kad
budes ma lica . . . na nih makulica nije, s ke
zgrubaju. M. Maruli6 175.
MAKIUjA, m. a) muski nadimak xvi vijeka
u Dubrovniku. Svitlomu i uzvisenomu vlastelinu
Maru Makuji Puci6u. M. Drzic 62. — b) pre-
zime u nase vrijeme. Zdravko Makuja. Rat. 35.
MAKTHilC, m. vidi Maku|a, a). Sinu velikoga
vlastelina Giva Makujida. M. Drzid 63.
MAKUP, m. vidi bitanga, b), i 1. jova. — Od
arap.- tur. mankub, nesrecan, propao. — U Vu-
kovu rjeiniku: vide [3. jova] bitanga 2.
MAKVA, /. mjesno ime u Srbiji. a) mjesto u
okrugu cuprijskome. Niva u Makvi. Sr. nov.
1873. 700. — b) mjesto ti okrugu krusevackome.
ISfiva u Makvi. Sr. nov. 1373. 983.
1. MAL, adj. vidi mao.
2. MAL, mala, m. imetak, blago, arap. tur.
mal. — IJ nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (1. ,das vermogen' ,facultas' s primje-
rima : Nije receno da se vjeruje malu nego Bogu.
— Mlada moma mal do veka. — 2. mal mu je
,es geschielit ihm recht' ,habeat sibi'). Kita cveda
mal do podne, mlada moma mal do veka. Nar.
pjes. vuk. 1, 331. Cera Meko mala velikoga. 4,
406. Ostavise velikoga mala, pobjegoSe niz pla-
ninu ravnu, onde Turci mala prifatise. 4, 407.
Velikoga mala dijelise. 4, 415. O nas zete, mali Me-
hemede! ima mala u gospoje moje. Smailag. meh..
28. Ja sam do'ti mala zadobio. Nar. pjes. horm.
2, 36. Dokle god Bog (coeku) ne uzme um, ne
moze mal. Nar. posl. vuk. 65. Nije mdla sto se
pod pazuhom ne moze podnijeti (kao novel). 215.
Da 6e im povratiti pograb^eni mal. M. D. Mi-
lidevid, kraj. srb. 42. Postojani imetak cijele
zadruge se zove negdje mal i bastina. V. Bo-
gisi6, zborn. 23. Kontrabandijer rizika i glavom
i malom. 636. — Pa u kratko vrijeme izumre
cejad u novome domu, skapa mal i on se ras-
kudi. Zbor. za nar. ziv. i ob. 1, 30. — Mal mu
je znaci: hak mu je, neka mu bude, vidi u Vu-
kovu rjecniku.
3. MAL, gen. Mala Hi Mia?, m. mjesno ime u
spomeniku xiv vijeka gdje stoji h mj. -a-, vidi u
Danicicevu rjecniku: Mblb, manastir je Tres-
kavac imao ,u Poreci manastiricb' svete bogoro-
dice ,sb planinami i sb Vidusemb i sb Mblomb'.
G-(lasnik). 11, 134. nominativu nema potvrde. ~
isporedi i mlin.
1. MAL', vidi kod mao.
2. MAL', okrneno mali, t. j. ma ali, vidi 1.
ma i ali. — U jednoga pisca xviii vijeka. Zasto
je on (djavao) svezan kao jedno pseto, koje more
lajat i rezat m.al' ne moze nista ... J. Banovac,
razg. 88. Ja vam to mogu virovati, mal' imate
znati, da vece puta Bog dopusti djavlu, da se
oni san ispuni. pripov. 191. Po grihu se cinite
crni gavranovi i vrazji prilicnici, mal', ako na
vrime pokoru ucinite, vi 6ete se uciniti bill la-
budovi i Bozji prilicnici. 204.
1. MALA, /. vidi kod mao.
2. MALA, /. (t. j. puska), vidi mala puska.
— U jednoga pisca nasega vremena. I u svakog
dvije druge male. Osvetn. 1, 55. Otimju se, koji
ce mu prvi noz pruziti jal' obije male. 1, 62.
Usrnuse u pola dundara, po dvije samo izvrgose
male. 3, 114. S obe male i noze odvale. 4, 60.
3. MALA, /. ime iensko, jamacno ipokoristik,
isporedi Malina, Ma|ena itd. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 75.
4. MALA, /. mjeste mahala (vidi) kod onoga
dijela nasega naroda sto ne izgovara h, te je od
maala postalo mala. — Ima i s akcentom mala,
po tome vala da bi mj. mahala trebalo izgova-
rati i mahala (sto je blize turskome akcentu). —
Izmedu rjeinika u Vukovu (mala, vide mahala).
— vidi i 3. Male.
a. Dona Mala, dio varosi Mostara. L. Sto-
janovic.
b. dva sela u Slavoniji u zupaniji pozeskoj.
RazdijeJ. 124. — Jedno se pomine xvm vijeka.
Okolo kojega se je (vinobrda Slavce) obavio
Cernik i selo Mala. M. A. Rejkovid, sat. B5'>.
C. It Srbiji. a) mjesto Hi dva u okrugu sme-
derevskome. Livada u Mali. Sr. nov. 1867. 637.
Kuca u Mali Banatskoj. 1861. 762. — b) zaselak
u okrugu uzickome. K. Jovanovid 156. — c) jos
jedno mjesto. Ved je bila skoro na kraju gorne
Male. Srp. zora, god. 1, sv. 6, str. 122.
MALA ALUGA, f. ,ime mjestu u Srbiji u
okrugu knezevackome. Niva kod Male Aluge. Sr.
nov. 1867. 308.
MALA BARA, /. ime mjestima u Srbiji. a) u
okrugu jagodinskome. Livada u Male Bare. Sr.
MALA BARA
406
MALAHAN, 1, a, a).
nov. 1863. 220. — b) u okrugu sahackome Niva
u Maloj^Bari. 1866. 512. — c) u okrugu va}ev-
skome. Niva u Maloj Bari. 1863. 514.
MALA BOJACA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu cuprijskome (vidi i Bojaca). Zem^a-cair
u mestu nazvanom Mala Bojaca. Sr. nov. 1872.
420.
MALA BRACA, /. coll. vidi braca, f) bb).
MALA BUNA, /. vidi 2. Buna, c).
1. MALAC, malca, m. mali (vidi kod mao),
djetic, mauak. — U nase vrijeme u Lici. „Ej ti
malac, jeli caca kod kuce?" J. Bo»danovic.
2. MALAC, maoca, m. mali prst na ruci. —
Vafa da je nacineno prema palac. — U dubro-
vackoj poslovici xvii vijeka. Uzmi u maoca nakon
paoca. (D). Poslov. danic.
3. MALAC, Malca, m. ime musko. — xiv vijeka.
MalbCb. Dec. hris. 4. 47. 57. 60. 70. vidi i u Da-
nicicevu rjecniku : MalbCb, izmedu ludi koje car
Stefan dado crkvi arhandelovoj u Prizrenu tro-
jici bjese tako ime. G(la3nik^. 15, 270. 293. 295.
(1348?).
4. MALAC, malca, m. ime kouu. F. Kurelac,
dom. ziv. 10.
MALACAN, malacna, adj. dem. mao. — U dva
pisca xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu
(malacan, .sitan ,minutus, ut pisciculi minuti') i
u Stulicevu (inalacan, malacno, v. malapacan etc.).
a. adj. Cini za malacan te;;^ ili sluzbu nare-
jenu da jim se plati. B. Kasic, in. 78. Ki cas
me povise malacnim ditidem u Zadar ponise. D.
Barakovic, vil. 33. Star clovik malacan 262.
1). adv. malacno, dem. lualo. — fj Mikajinu
rjecniku: ,paululura, pusillum, paulum', i u Stu-
licevu kod malacan.
MALA CRJEPAJA, /. mjesno ime. — Pisem
je prema -e-. — Pnje nasega vremena. Mala
Crepaja. S. Novakovic, pom. 138.
MALAC A K, lualacka, adj. dem. mao (uprav
dem. malak). — xvii i xvni vijeka. J^ubiocu
svijeta cini oe lualacak (Bog). M. Radiiid^ 225t>.
Potlim riega malackim Davidom zove. S. Sto-
fanac 45. I on kipom jest malacak, brate. 48.
Prama plugu da nijo malacak (noz). J. S. Re}-
kovic 20. Malacak oblacak veliku kisu uzro-
kuje. D. Rapid 136. Jere pak malacak bijase,
niko priko dru;2:i judi nega viditi mogadijase.
371. — Ima i adv. malacko, vidi u Danicicevu
rjecniku: malbcbko ,parum'. D(omontijan) u S(a-
fafik), lesek. 89.
MALACAN, malacna, adj. dem. mao. — Samo
u Voltigijinu rjecniku uz malahan.
MALA CARSIJA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu^ negotinskome (u Negotinu). Uudan u
Maloj Car§iji. Sr. nov. 1868. 520.
MALA CkSMA, /. ime mjestima (codama) u
Srbiji. a) u okrugu biogradskome. Glasnik. 19,
191. — b) u okrugu kragujevackome. Niva kod
Male Cosme. Sr. nov. 1866. 350.
MALACNOST, /. osobina koga Sto je malacan.
— U jedinome primjeru (xviu vijeka) u prene-
senome smislu. Da ovi isti podloznik, premda od
naj mani pu6ana i siromaa, ... od vas isti budo
uzdignut na f^ospostvu, na velicanstvo . . . zabo-
ravio bi se od svoje prvo malafinosti. I. J. P.
Lu6i6, razg. 9(j.
M.VLA DRIONOVACA, /. ime mjestu u Srbiji
u okrugu kragujevackome. Niva u Maloj Dre-
novu6i. Sr. nov. 1868. 185.
MAL-AGA, »i. ime tursko. — Vidi 2. raal i
aga. — U narodnoj pjcsmi nasega vremena.
Onomad smo ubili Turcina, od Lijevna staroga
Mal-agu, skinuli smo toke sa Mal-age. Nar. pjes.
vuk. 3, 441.
MAL-AGIC, ?«. prezime tursko (po ocu JSLal-
agi). — U narodnoj pjesmi nasega vremena. No
eto ti Ture-Mal-agida . . . No da vidis Ture-Mal-
agica! Nar. pjes. vuk. 3, 442.
MAL-AGIN, adj. koji pripada Mal-agi. A po-
vrati pusku Mal-aginu. Nar. pjes. vuk. 3, 442.
MALA GLAVICA, /. mjesno ime. — U Srbiji
u nase vrijeme. Od breze proko reke uz Jarugu
Zlatarsku, od Zlatarske Jaruge na brdo Malu
Glavicu u Zakrs)eni Cer. Glasnik. ii, 1, 196.
(1808).
MALA GOMILA, /. mjesno ime. — V spome-
nicima xiii i xiv vijeka. U Malu Gomilu. Spom.
stojan. 9. (1254—12611. 19. (oko 1318).
MALA GORA, /. mjesno ime, vidi 1. gora, c,
b) aa).
MALA GORICA, /. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj. Razdije}. 67.
MALA GRABOVNICA, /. mjesno ime, vidi
Grabovnica, a) aa).
MALA GRAMADA, /. ime visu u Srbiji u
okrugu knezevackome. Glasnik. 19, 299.
MALA GREDA, /. mjesno ime u Srbiji. a) injesto
u okrugu biogradskome. Livada u Maloj Gredi.
Sr. nov. 1867. 59. — 6) mjesto u okrugu va{ev-
skome. Livada u Maloj Grodi. Sr. nov. 1863. 26.
MALAH, adj. vidi malahan. — Bijec je ne-
pouzdana i nioze biti stamparska pogreska. Jeli
necistoda malali grijeli? D. Basic 152.
MALAHAN, malahna (malahna), adj. dem.
mao, ali se upotrebfava uopce kao mao, isporedi
malen. — Ne samo trece -a- nego i drugo stoji
mj. negdasnega b. — U Dubrovniku se mijcna
akcenat u ovijem oblicima supstantivne deklina-
cije zenskoga roda: malahna, malahne, malahnoj.
— Kud vecine naroda sto ne izgovara h glasi
malan (mj. malaan) ; sto se nalazi u pisca ca-
kavca xvii vijeka dva puta malano (P. Kana-
velid, iv. 37. 238) va(a da je pogreska kod iz-
dana, a tako je bez sumne i malana. A. d. Bella,
razgov. 187, Oblik malahana. B. Kasic, zrc. 122
va\a da je stamparska pogreska, a oblici mala-
hana. Osvetn. 5, 44; 7, 29; malahani. 5, 57;
malahane. 6, 12 postali su s neznayia pravoga
izgovora. — Neki pisci imaju k mj. h, vidi raa-
lakan. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika u
Vrancicevu (,exiguu9 ; pusillus') , u Mika}inu
(.parvus, exiguus, pusillus, parvulus, perparvus'),
u Bclinu (.picciolotto, alquanto piccolo' , par-
vulus'; , piccolo, cio6 di bassa statnra' .brevis'
562b), u Bjclostjenrevu (kajkavski nialehen , par-
vulus, pauculus, pauxillus, modicus, modicellus,
perparvus, pusillulus, pumilus, pumilio', v. dro-
ben), u Stulicevu (.parvus, parvulus'), u Voltigi-
jinu (,picciolo, piccolo, sottilo' ,klein, goring');
u Vukovu: (po jugozapadnijem krajevima, a oso-
bito u Dubrovniku) vide [1. malij maleu s pri-
mjerom: Ni malahna ni volika.
1. adj. — Nema drugoga komparativa nego
mani, kao i raao, ali je u jednome primjeru xviii
vijeka nepravilni oblik raalaliani : A ti, bano Se-
kulo i lagahani i malahani. Nar. pjes. mikl.
beitr. 1, 43.
a. 0 cemu zivu (naj ceice a de(adetu).
a) o stasu. Malahna dlovika ne pogrdi
jakost. ]\[. Marulid 131. Bjo§o malahan u puti.
N. Ranina 21'M. luc. 19, 3. (Isus) malalian u
MALAHAN, 1, .1, a).
407
MALAHAN, 1, b, e).
kipu Judskomu bjese. A. G-ucotid, roz. mar. 158.
Kipom malahan biso. I. Bandulavic 256b. luc.
19, 3. Prid vojskom bijase jedan genera puno
sridan i naucan u vojevanu, premda malahan u
kipu. And. Kacic, razg. 117. Pobratime, od Ko-
sova Kade, ti si malan, duga kabanica, daruj mi
je, dragi pobratime. 311b. i nevjestu prove-
dose, ni malahua ni velika: prvijencu do pojasa,
starom svatu do strmena, deverima do ramena,
s svojim rabrom jednolika Nar. pjes. vuk 1, 48.
— 0 zivincctu. IJsred nega (duba) ali kade ma-
lahan se crv zavrzG, podgrizG ga. I. Gundulic
372. Jedna buha, malahno zvijerce, kako te
smeta! V. Andrijasevic, put. 312. Jednu buliu
malahnu. And. Kacic, kor. 73. Kozle malahno.
134. Buduci doslo malahno pasce kuci. 277.
b) 0 fjodinama, kao nedorastao. Od dje-
tica malahna. N. Kanina 27b. paul. gal. 4, 1.
Imijudi jednoga svoga sinka malahna. Mirakuli.
123. Obadva su se ujedno rodili i malahni
prilikovahu jedan drugomu. M. Drzid 412. Nim
postavi na eksempal i spomenutije jedno ma-
lahno dite naprid. Postila. L14b. Bivsi ona tako
jo§ malahna na Bozju sluzbu obrana. B. Kasic,
is. 85. Koliko vrimena jest ditic malahan. I.
Bandulavid 15b. paul. gal. 4, 1. Dokie bih ma-
lahan, razumih kako malahan, misjah kako ma-
lahan. 27'1'b. paul. Icor. 13, 11. Ukaza mu se
Isus u prilici malanoga. I. Ancic , svit. 29.
Svetim krstonjem pere malane. 32. Er malabne
vaze ih k sebi (sinove). J. Kavanin 83b. Nemu
sina malahnoga stvori vojvodu od kojnika. 105*.
Malahnim kruh davati. H. Bonacid 10. Da vasim
mladim, dok su jos malani, sa svim nastojite u
srce ovo prislavno ime (Isus) usaditi. J. Baaovac,
razg. 71. Kad je malahan bio. pred. 9. Bududi
joste malahan. prisv. obit. 24. Jer malahan dok
jos bise. P. Knezevid, ziv. 38. Malani iskali su
kruh. F. Lastrid, od' 8. Ulomiti krusca ma-
lanim. ned. iii. Djeca malahua dobro krstena.
I. A. Nenadid, nauk 75. Malano ditesce. A.
Kanizlid, utoc. v. Kad je malahan bio, u jednoj
je odjedi sved liodio. (Z). Poslov. danic. Ti si
jos malahan. And. Kacid, kor. 162. Bise jos
dite malahno. 317. Dicica malahna. Ant. Kad-
cic 114. Kada ae malahni imaju krstiti. J. Ma-
tovid xxvia. Da poginu malahni od gladi. 7.
Krstene malahnijeh ne ima se produ|iti dugo
vrijeme. 158. Mestri malahnijeh. 320. Da se
malahni ne imaju smudevati. 330. Ovo isto cini
se i dicici malanoj koja se imaju krstiti. I. Ve-
likanovid, uput. 3, 28. Od ovuda pomankana
neka bize, jere malano ditesce cista iziskuje srca.
D. Eapid 54. Ako se ne obratite i ne ucinite
se kakono malani, nedete unidi u krajevstvo
nebesko. B. Leakovid, gov. 162. ,Tist ga mogu
i malana dica. J. S. Rejkovic 353. Kad jos ma-
lahna dicica bududi. Grgur iz Varesa 138. A
na posteji mlada spi (s) malahnim cedom na
ruci. Nar. pjes. vuk. 1, 333. .Jer ja nemam
scercu od udaje, no malahnu od deset godina.
1, 382. A s malahnim u besici sinkom. 3, 530
Imala sina malahna. Nar. prip. vrcev. 200.
c) u prenesenome smislu, 2)onizan, Hi
koji je nizega staleza. Isukrst bududi Bog ve-
liki, Bog svemogudi, stvorite} i gospodar od sva-
koga stvorenja ponizi se i ucini se malahan za
nase spasenje. M. Divkovic, bos. 12a. Malane i
ponizne uzvisivati. F. Lastrid, test. 250a. Mala-
nomu dopusta se milosrdje. test. ad. 20^. Bi§e
krajica Ester koja od malane izade na veli-
canstvo. And. Kadid, kor. 309. I radi toga ma-
lahan hotio se roditi. D. Rapid 64. — Amo pri-
pada i ovoj primjer u kojemu se govori 0 mnostvu
cejadi : Obogatio narod potrebni i malahni. J.
Matovid 325. — Amo bi mogao pripadati i ovaj
primjer u kojemu se instrumetitalom istice u cemu
je ko slab : Od ovih razumom malanih govori
Bog. I. Grlicid xix.
b. 0 cemu nezivome.
a) 0 cemu tjelesnome ^wpce. Ucini od
one mucice pogacicu malahnu. N. Ranina 52a.
3reg. 17, 13. Kruh ne velik nego malahan. A.
Kanizlid, kam. 550. Imadise jodnom dvajest ma-
lahnih kolacida. And. Kacid, kor. 253. — I ma-
lahan zalogaj kadgodi prisjede. (D). Poslov. danic.
— Jedan malahan dubak izvaden iz tvrde le-
dine. V. M. Gudetic 187. — Unido u jednu ladu
malanu. F. Lastrid, od' 177. Plavcica je ma-
lahna. Nar. pjes. istr. 6, 9. — Divica vidi i gleda
one cavle u onima malanim rucicama; vidi na
onomu malanomu tilu pritezko drvo kriza. A.
Tomikovic, gov. 26. — Jezik malano je udo. A.
Badic 102. — Imadise deset rogu i jedan ma-
lahan izmedu liih. And. Kacid, kor. 295. — Ma-
lano i lagano slamcice k visini uzdigao. F. La-
strid, test. 250b Uzdignuti malane slamke. 252*.
— I vocerajud pade od zida jedan malan pi}ak.
J. Banovac, razg. 135. — I iednijem malahnijem
trpeznakom. K. Magarovid 11. — Amo prii:)a-
daju i ovakovi primjeri: Neg na more pod opeta
gdi i malahan vjetric viku s krajem vale svada
i smeta. I. Gundulic 18. — Gledajud na jedan
plam malahan ogneni. D. Ranina 58b. — Dakle
ovomu malanu ranu zadajo pram drugim dvima.
F. Lastrid, ned. 419. Premda je malahna rana.
Ant. Kadcid 128.
b) 0 mjestii (gradu, selu, kuci, pokra-
jini ltd.). Put ManresG, grada malahna od Ka-
talone. B. Kasid, in. 13. Malahni grad Betlem.
is. 15. Mozambik malahan grad. fran. 55. U
jednomu gradu malahnu (,malachnu') siromas-
komu. S. Rosa 190*. — 1 niko malahno selo.
Mon. Croat. 264. (1569). Jedna dosta je malanom
selu. J, S. Re^kovid 51. Otkale je, ni s dalece
nije, ved sa Rasna sela malahana. Osvetn. 5, 44.
— S matice crkve malahane. 6, 12. A Tiskovac
zamak malahani. 5, 57. — U malanu nasu Goru
Crnu. Nar. pjes. here. vuk. 2. — Osim malahnog
okolisa. D. E. Bogdanid 20. — Metaforicki. Gdi
(su) oni ki se od svih |udi dobitnici oglasiSe?
gdi li uzmozni kih pozudi krug malahan vas
svit bise? I Gundulic 234.
c) o mnostvu i broju (cejadi i zivotina
a i nezivijeh stvari). §to de dake jadni vojevoda
s malahnom onom cetom? B. Zuzeri 43. Pro-
cinujudi nejakost malahni svoji ceta. I. J. P.
Lucid, razg. 64. Iz Zonice cota malahana. Osvetn.
7, 29. — Komu nije mudnije pridobiti vojsku
veliku nego malahnu. And. Kacic, kor. 234. —
U skupstinah malanih ili velikih. A. Tomikovic,
gov. 105. — Malahno stado ovcica. V. M. Gu-
cetid 97. — Jedan malahan broj. Postila. posveta
hrv. 1. Ali taj cas sijece i bije broj malahan
sila mnoga. I. Gundulid 534. Malahan broj pri-
jateja. I. Dordid, salt. 230.
d) 0 dijelu. Svaki od nas bivsi prem
malahan dijelak segaj svijeta. A. Gucetid, roz.
jez. 75. Jedan dio malahan. A. Sasin 273. Ne
malahan dio, A. Kanizlid, kam. 847. A da ovako
malahan dio od nih ... D. Basid 12.
. e) 0 vremenu, kao kratak. Ako bi bilo
za jedno malahno vrijeme. S. Matijevid 54. Ako
je malahan dan, dugo je godiste. (D). Poslov.
danic. — Amo mogu pripadati i primjeri u ko-
jima se govori 0 godinamn, dobi. Blazena Me-
tilda jos od malana ditinstva usadi u svoje srdce
ove rici ... J. Banovac,vrazg. 6. — Pripadajii
MALAHAN, 1, b, e).
408
MALAHAN, 1, c, h) bh) bbb).
amo i ovaki primjeri, jer se malahan shvaca kao
suprotno prema dug: Malahnim ili lagahaim
spavanjem zaspati. A. Vita|i6, ist. 449. Onoliko
malahno to nihovo govorenje. Nar. pjes. mikl.
beitr. 1, 26.
f) 0 knizi, pismu itd.
aa) kad se izrijekom kaze kniga,
pismo itd. moze se shvatiti u jiravome sinislu kao
nevelik. Jedna malahna kniga. Kateh. 1561. la.
Za priniti ove nialahne knizice u jezik slovinski.
M. Pavisic, ispis. 7. Pismo u sebi malahno, a
u vrijednosti i kreposti neizmijerno. B. Kasi6,
in. 20. Ovo moje u.alahno libro. K. Magarovic
6. — Prolog od njeke malabae komedijice. M.
Drzic 188.
bb) mjeste kniga itd. kaze sam pisac
djelo, trud itd., te onda od skromnosti upotre-
bfava u prenesenome smislu malahan kao malo
vrijedan. Ovo moje premda sasvim malahno i
mlohavo dilovane. J. Banovac, pred. v. Premda
malano ovo moje dilo. prisv. obit. 3. Ovo ma-
lano premda i mlohavo dilo. M. Zoricic, osmina.
VI. — Videdi poslij'^ da bi ovl moj malahau trud
za korist neumitnim sluzio, oslobodio sam se na
svitlost ga dati. A. Bacic xii. Ovi moj malani
trud. G. Pestalid viii. — E,adaju6i se ovi ma-
lahan plod od pameti moje na svijet. I. Gun-
duli6 216.
ff) 0 cemu umnome.
aa) uopce. Ugoditi jednomu malanu
uzezeriu od nepristojne srcbe. P. Posilovic, cvijet.
59. Ostan Bozja jubavi od malahna razuminja
moga u pisni slovinsko sastavjen. A. Vita|i6,
ostan. VI. Tako je malahna ona misa'. J. Ba-
novac, pred. 17. Ovo naredene misnicko ma-
lano je. E. Pavic, ogledalo. 147. Naresene daje
ne malahan uzrok od bludnosti. J. Matovic tl92.
bb) cesto 0 grijehu, pomankanu, ma-
hani. Grijeh lagahan i malahan. B. Gradic, duh.
80. Dvi vrste od grija u sebi velike, premda
se liima cinaju malani. M. Zoricid, zrcalo. 129.
Sasvim da su malani (grisi). M. Dobrotid 93.
Sta radi pocimam od mali grisi6a, koji se nama
malani cine. D. Rapid 186. — Ako ugledaju ma-
lahno pomankaiie. I. Dordic, salt. 202. — I ostale
gtokakve mahane ti mi najde, ke nisu malahno.
M. A. Rejkovic, sat. Hlb.
cc) 0 pokori. Naredi mu malanu po-
koru od 7 godina. J. Banovac, jfripov. 36. Zato
ispovednici malane pokore nareduju. 80.
h) paucus, moze stajati kao suprotno
prema mnngi (isporedi c)). tako je u ovome pri-
mjeru: Malahnijem mlijokom hranen jest M.
Divkovid, bes. 117b. — Slicno je tome znacene
i iiz rijeii dar, plod, cijena, placa a ovijem pri-
mjerima, premda se moze u suprotnome sinisla
kazati i volik: Ovi malahni darak. M. DrJid 61.
Primite ovi darak malahan M. Divkovid, nauk.
XXVI. Dar malahan ali mio. d. Palmotid 1, 139.
Sasma malahan dar. I. Dordid, uzd. iv. —
Malone nijednoga ili malahna ploda donose. B.
Kasid, nasi. 7. Ali je desto malahan plod od
pobojsanja 46. Svoje krvi prolivone plod ma-
lahan vidje onada. A. Boskovideva u I. M. Mattei
354. Malahan plod prineso§e. i). Rapid 98. —
Velo malahna cina ga bige. A. Vitajid, ist. 135.
Vi cijonite da su darovi od velike procjene, a
nijesu nogo od malahno. D. Basid 7. — S onim
svitovanjoiu da plada nemalahna pritegne covika
spametna i podobna. M. Bijankovid 122. — Ako
bi dohodci malani bill. I. ,J. P. Lufiid, nar. 74.
i) 0 stvari. malahan MJO.;'e biti u pravome
znaienu, Hi u prenesenome, kao n. p malo vrije-
dan. Da jo stvar inalahana. B. Kadid, zrc. 122.
Koje su mnogo malahne stvari. I. T. Mrnavid,
nauk. (1702) 13. I malahne stvari u skladu mo-
guce su snagu stedi. G. Palmotid 1, 86. Stvar
veoma malana. P. Posilovid, nasi. 77b. Da
3 jednom stvarju od nista i vele malanom cine
stvari goleme. S. Margitid, fala. 157. U ugo-
djaju i u skladi i malahne stvari uzidu. J. Ka-
vanin 266b. Kad jo stvar malana. J. Banovac,
uboj. 16. Pitam veliku stvar, meni je malana.
prisv. obit. 69. Ako de i malana stvar biti, on
sudi da mlogo ima. D. Rapid 135.
C. n. malahno (malahno) kao supstantiv.
a) rijetko ostaje pri pravome znacenu
kao suprotno velik (golem) i znaci sto i ma-
lahna stvar uopce (vidi b, i)J. Golomi porode
malano. S. Margitid, fala. 141.
b) parvum, kao i malo (vidi kod mao)
znaii mali broj, malo mnostvo i suprotno je
prema mnogo.
aa) s genetifom (onoga cega se ka-
zuje mnostvo). Dajte menje malahno vodice u
sudu da se napiju. N. Ranina 52*. 3reg. 17, 10.
I imijahu malahno ribic i blagosloviv§i je, za-
poveda da se i ove prod hih postave. Postila.
f4a. Ne znate li da malahno kvasa vse zamisenje
skvasi? Anton Dalm., ap. 31b. Ne imam kruha
nego koliko saka prijati moze muke u sudu i
malahno ujica u vrcidu. I. Bandulavid 43b. 3reg.
17, 12. U malahno njesto meda izmijesano 'e.. .
gorcilo. J. Kavahiu 48*. Vino komu bude po-
mijesano malano vode. J. Matovid 196. — Sad
malahno puhnu vitra. A. Vitajid, ostan. 146. —
Kada jos i malahno suprotive nas susreta. B.
Ka§id, nasi. 17. Kada pocnu imati malahno pro-
svitjenja i malahno zelmja. P. Radovcid, ist. 103.
Koja de im modi dati ni malahno pomodi. A.
Vita}id, ist. 151. — Genetiv je vromena, te se
istice kratkoca. Tu ona isprosi od poganov ma-
lahno vrimena. Ziv. kat. star. 1, 223. Sa mane
je svako godiste njesto malahno vremecca. M.
Divkovid, nauk. xix. Joste malahno nikoliko
vrimena, koji doslac jest, priti do. I. Bandulavid
243*. paul. hebr. 10, 37. Za malahno vrimena.
A. Vitajid, ist. 213. — malahno (osobito ako je
s gen. vremena) moze ostati nepromijeneno uz
prijedloge kako i drugi ovakovi oblici (malo,
mnogo itd.). Moze i nami dati tako iz malano
grozda toga vina obilnos zudenoga. P. Kana-
velid, iv. 37. — Iz ove se kucice do malahno vre-
mena imam dijeliti. M. Divkovid, bes. 27b. U
malahno nije vrjemena doeka uvest do strimena.
J. Kavanin 509b. Nakon malahno vremena. S.
Rosa 155b.
bb) bcz genetiva.
aaa) uopce. Tko je vjeran u ma-
lanu biti de i u mnogomu. M. Radnid 2o3:i. —
U ovome primjeru stoji u malahno (nepromijenen
oblik s prijcdlogom) u smislu: u malo rijeci:
Kamilu u malahno hvalu cilu nadpisaste u jednu
stinu. J. Kavanin 192*. — I adverbijalno ima
po malahno u smislu: po malo. Dvijosti dinara
kruha ne bi dosta bilo nim, da svaki po ma-
lahno od hih uzme. N. Ranina 70*. joann. 6, 7.
Po malahno htje podoti vir pridiste lijovat krvi.
A. Vitajid, ostan. 39.
bbb) 0 vrcmenu (isporedi kod aa)).
Malahno i nodete vidjoti meno i opet malahno
i vidjoti deto meue. ^I. Divkovid, bes. 471*. Sve
de stvari ovdika do malahna stati. A. Vitajid,
ostan. .385. Jo§ malahno i svijet ne vida me
veto. S. Rosa 148*. Malahno jo za tijem po-
stanulo Osvetn. 3, 42. — S prijedlozima moze
ostati nepromijeneno. Jo§ do malahno oni ki ima
dodi pridi ce iznenadke. B. Gradid, djev. 39.
MALAHAN, 1, c, b) bb) bbb).
409
MALAHNOST, a.
Mnokrat sto inozemo vele lasno uciniti necemo
ciniti ni djelovati, paker nakod malahno kada
bismo hotjeli uciniti, ue mozemo uciniti, ni stig-
nuti. M. Divkovic, bes. 34113.
ccc) iz malahna, od malalma znaci
sto i iz mala, od djetinstva. Iz malahna, od dje-
teta ,ab infantia, ab infante, a puero, a pueritia,
a prima aetate, a teneris ungiiiculis'. J. Mikaja,
rjecn. 161a. Neka so nauce jos iz malahna tako
ciniti. M. Bijankovic 48. Iz malahna ,dalla mia
tenera eta' ,a prima aetata'. A. d. Bella, rjecn.
296*5. Da se imaju dica iz malana pedipsati.
razgov. 187. Bise se jos iz malana zacelo u
PaSkvalu. J. Banovac, pred. 137. I da lupez
moli sudca da inu prosti, jer da se naucio iz
malana krasti. pripov. 60. Iz malahna va|a di-
6icu u ovomu uvigbati. Ant. Kadcid 245. Da
bi se iz malahna uvjezbali na pravo bogo|ub3tvo.
J. Matovid 158. Meni jos iz malahna ugodno
bijase stivene kniga. I. J. P. Lucie, razg. 50.
— Slicno je u jednoga pisca xviii vijeka iza-
malahna, sto ne znam, jeli uprav iza malahna ili
iz za malahna. Da vi sinove vase i kceri iz za-
malana drzite u strahu bozijemu i svomu. F.
Lastrii, ned. 305. — Oruzja, u kom lijepa dikla
od malahna jos se obikla bojna cadka druzed
svudi. I. Gundulic 337. Tako su se medu iiimi
od malahna zalubile. 458.
2. adv. malahno (malahno) svagda (kao malo)
suprotno je prema mnogo. — Izmedu rjecnika u
Mika]inii (malahno, usko, tijesno ,exiguu3, an-
gustus, brevis' (sic)) ; ii Bjelostjencevu (kajkavski
malehno ,exigue, parce, minimum, modicum, pau-
lulum, pusillum, pauxillum, modice, tenuiter'. 2.
,exiguum, angustum, breve'), u Stulicevu (,pau-
xillum').
a. iiopce (ne samo ne mnogo nego se moze
zamijeniti gdjegdje i drugijem rijecima, kao n. p.
slabo). Po bedri po nag&j zagrizoh malahno. M.
Vetranic 2, 139. Nase bo mnenje i nase cudenje
6estokrat nas vara i malahno vidi. B. Kasid,
nasi. 5. Malahno des sada truditi. 55. Ozdra-
vivsi malahno, poce Siviti kakono i pre. B. Kasid,
in. 20. Nenadani na zvek ovi ne malano pro-
trnuse. P. Kanavelid, iv. 238. Oblast koju sam
vam ja dao, malahno ce trpiti. M. Lekusid, razm.
54. Otide u pustosi za malahno pripocinut. S.
Rosa 93a. Da se malahno prohladi. 117*. Premda
malahno naskoceni od neprijat^ja. J. Maiovid
262. Nije zadostu malahno se od nih (grijeha)
spomiiiati. 497. Oj malahno vrijeme utihalo,
dok zakuka kukavicH sina. Osvetn. 7, 55. — Uz
imperativ i uopce kad se izrice kome ze]a da
nesto ucini, dodaje se malahno kao da se ublaii
zapovijed. Nu mi reci malahno. Zborn. 62b.
Hodu da mi posluzis malahno. M. Drzid 400.
Mramoru, oblaksaj malahno za milos. S. Gu-
cetid Bendevisevid 291. Naufiite mo malahno.
M. Orbin 123. — Uz drugi adverah. U godistu
je trista i seset i pet dana i sest vremena ma-
lahno po mane. M. Divkovid, nauk. xvii. Nije
toliko nego je nisto malahno mane od toga. I.
Bandulavic u predgovoru.
b. 0 prostoru kod mieana. Odstupi malahno
od nega. B. Kasid, rit. 203. Prosadsi malahno,
pade na obraz svoj. I. Bandulavic 84b. matth.
26, 39. Pop uzamsi veliku svidu spusti ju ma-
lahno i zamoci u vodu. 128^. Naprijed ne da
nto malahno proci vede. P. Kanavelid, iv. 66.
Od kopna odveze se malahno. S Rosa 61b. —
Metaforicki. Drzim da do kojijem medu vami
biti stogod neobicno danasno moje govorene,
erbo do so odalecit ne malahno od opdene obi-
caji. B. Zuzeri 25.
c. 0 dujini vremena (neki bi primjeri mogli
pripadati i pod a, a osobito primjeri u kojima
je glagol u imperatiou). Podi du tuzna led ma-
lahno pospati. N. Najeskovid 1, 224. Nu u toj
radosti malahno postojim. 2, 82. Ead bih se
malahno s tobom razgovorit. M. Drzid 246. Ma-
lahno se ima promisliti. B. Kasid, nac. 6. Po-
ceka malahno. I. Drzid 67. Svu^nod jezdih u
pospjehu ni malahno ne pocine. G-. Palmotid 2,
178. Nigdje ni u dne ni u nodi ni malahno ne
pocine. 2, 340. Pocekaj malano ovoga gospo-
dina. M. Lekusid 74. Na konu je malahno tiha
sanka podrijemao. Nar. pjes. bog. 7. Pusti mene
malahno da otidem pocinuti. 43. A sad pro-
misli malahno kakva sam ti se nasla sama bez
igdje ikoga. M. Vodopic, tuzn. jel. dubrovn.
1868. 188,
MALAHAST, adj. samo u Stulicevu rjecnikii
uz malahan.
MALAHAT, malahta, adj. vidi malahan. —
U pisaca xv i xvi vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu uz malahan s dodatkom da se nahodi
u pisca Budinica.
a. 0 velicini. Ositb veliko malahatb. Starino.
23, 74. (1496). Kada (stvar) na malahto kusce
raskrusi se. Narucn. 49a. i ditid malahat. Mi-
rakuli. 86. Decica malahta krstati se imaju. S.
Budinid, sum. 45b. Neka ne budemo jako otroci
mladenci ili malahta decica. 53a. Koteri god
ima V sebi i po malahat dio nauka. 57a. U ma-
lahteh gresih. 85a. Nemod malahta i lahka.
117a. Dati mu pokoru malahtu i lagahtu. ispr.
32. Davase ctogodir malahto. 42. Malahat
luk ima i na nem malu stril. D. Ranina 60a.
Ovdi ti pridan bi ovi dan malahat prah dosti.
D. Zlatarid 27a. Nodes vidit okol tebo malahtu
djecicu. 38b.
b. u srednemu rodu.
a) s prijedlogom po, kao po malo. Koteri
god i po malahto zna, koje jesu pravi. S. Bu-
dinid, sum. 57a. Koja po malahto raste. ispr.
100.
b) 0 mnostvu. Misli za timb, koliko ma-
lahto si ponesalb casti. Starino. 23, 69. (1496).
MALAHNICA, /. malahno zensko cejade. —
Samo u Stulicevu rjecniku: ,mulier statura pu-
silla'.
MALAHNIC, m. malahno musko celade.
a. po stasu. — U Stulicevu rjecniku: ,homo
statura pusillus'.
b. po godinavia. Ko da uzrok oda zla jed-
nomu ovijeh malahnida koji u mono vjeruju. D.
Basic 109.
MALAHNOCA, /. vidi malahnost. — U dva
pisca XVIII vijeka. Poznase da zajedno moze biti
bolest i zdravjo, neizmirnost i malaiioda. S. Mar-
gitid, fala. 5. Radi nase malahnoce. T. Ivanovid
21.
MALAHNOST, malahnosti, /. osobina cega sto
je malahno. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Mikajinu (,parvitas, exjguitas'), u Belinu (ma-
lahnos ,picciolezza o piccolezza' ,parvitas' 562b) j
u Stulicevu: ,paucitas, parum (cum gen.)'; u
Voltigijinu (,piccolezza, picciolezza' ,kleinigkeit').
a. 0 celadetu, u prenesenome smislu, vidi
malahan, 1, a, c). Ne mirodi miru svoje malah-
nosti. B. Kasid, nasi. 113. Nescinen svim vi-
diti rad moje sam malahnosti. A. Vita|id, ist.
434b. Razmisjajudi tvoje volicanstvo i moju ma-
lahnost. I. A. Neuadid, nauk. 221. — Tako va}a
da je i u ovome primjeru, premda se moze po-
misliti na godine: U jodnom Isukrstu sva slava
MALAHXOST, a.
410
MALAMAL
nebeska, sva velicina (sadruzi se s) zema}skom
potisconosti, svemogujstvo s nejakosti, vikuvi-
canst%'o s ditinstvom, s malahnosti neizmirnom.
A. d. Bella, razgov. 224.
b. 0 cemu nezivic (naj cesce o cemu umnome).
Od malahnosti od krjeposti svojijeh. B. Kasic,
nasi. 233. Gdi malahaost od razuminja moga
nije mogla doseci. A. Vita}i6, ist. 9. Zaradi ma-
lanosti one stvari. M. Dobretii 215. Malana i
od male cino stimaju se mloga zla, ali kada se
dobro promisle i promotre u sebi, doisto nihova
malanost izide na neizmirnu velikocu. D. Rapid
136.
c. 0 vremenii, kratkoca. Malahnost dana
mojih navisti meni. B. Kasic, rib. 89.
MALAHSTVO, n. samo u Stulicevu rjecniku
iiz malahnost.
MALA JASTEEBOVICA, /. mjesno ime. U
torn istom reviru (Banovu Dolu) mista, koja ne
znamo, zasto se tako zovu: . . . Mala Jastrebo-
vica. (Iz Gradista). Zborn. za nar. ziv. i ob. 5,
122.
MALAJNICA, /. ime selu u Srbiji u okrugii
krajinskome. K. Jovanovic 123.
MALAJNICKI, adj. koji pripada Malajnici.
Malajnicka (opstina). K. Jovanovic 123.
1. MALAK, malka, adj. dem. mao. — U na-
rodnoj pjesmi nasega vrcmena. Malka Fata, ama
plemenita. Nar. pjes. here. vuk. 197. — vidi i
malko.
2. MALAK, malka 1?), m. ime volu. F. Kurolac,
dora. ziv. 61.
MALA KAMARA, /. ime planinskome vrhii u
Srbiji u okrugu niskomc. M. D. Mili(5evic, kra}.
srb. 84. — vidi i cuvik.
MALAKAN, malakna, adj. vidi malahan. —
U mnogijem primjcrima (jamacno u naj prvome)
-k- stoji stampamkom grijeskom mj. h; ako tako
nije u svima, onda je k po 1. h. a,, a) dd). —
Od XVII vijeka. Treto (drivo hise) staro i ma-
lakno. B. Kasic, in. 28. Stvari daloke . . . cine
nam se malakne. M. Radnic 225^. Sunce cini
se malakno. 275^. Podnesomo s ustrpjenem raa-
laknp. zla. 277^. Vjerni Bogu u stvarma ma-
laknijem dostojni su primiti veco darove. 2833'.
S jednijem malaknim rucinikom. P. Posilovic,
cvijet. 15. Svaka velika stvar cini mu se ma-
lakna. 26. Nt'inoj pogrditi stvari malakne. 81.
Malakna zloca. 201. Malakno (dilovane) zovemo
ono, s kojijem nastojimo samo ciuiti ono sto jest
bivstveno i potribnito za pokajane. nasi. 91».
Cini mu so primalakan. 32lJ. Za malakan trud
dajuci toliko golomu pladn. S. Margitic, fala.
94. Jednomu banu bise doneseni malakni saati.
ispov. 103. Jos malakno dite bijase. 150. Premda
je ovi dolac (Josafata) malakan. J. Banovac,
razg. 4. Premda bise (Isukrst) malakan, biso
Bog noizmirni. 49. Blazena Margarita gledase
svojom pametju Isusa malakna u jasla. 52. Du§a
iedna toliko lipa, da vece vaja, nego svo blago
od ovoga svita, i dajo se za jednu malaknu
korist svitovnu. 99. JDokle su malakni. J. Fi-
lipovid 1, 23a. Cinite da va§i mladi ovo nauce,
da iz malakna ovo u srco stave, da iz malakna
ovo nau6o. 1, 53a. Jedni jos malakni zapope se.
3, 226i>. Pokararia posla ter no malakna. 3,
260b. Di6icu malaknu .skropite ccsto. 3, 2651'.
Premda je iskrica vatrena malakna. A. J. Kne-
zovi6 93. Vitra koji uzdizo lagana i malakna.
F. Lastric, test. 252'i. Dok su dicica malakna.
ued. 68. Da 6e tvoja muka kakono moja biti
malakna. svet. ISla. Vasa duznost nije ma-
lakna. 170b. KojoJ (majci) i s malaknim dilom
ugoditi mozemo. A. Kanizlic, utoc. 87. Vistice
kada naude malaknu ditetu. J. Vladmirovic^42.
Rodi majka iz gorice Vuka, ter so zvase Pelai6u
Luka, malakan je vqjevat pocco. And. Kacic,
razg. 252b. Tebe je Bog ucinio od malakna naj
vedega covika. kor. 158. Koji cd malakna kra-
|ica veci se od svih ucini. 295. Izade jedna
malakna ricica. 305. Usta (oceva) nemu ma-
laknu upise tolike celove. I. J. P. Lucie, razg.
93. Rodite|i jos iz malakna naucise nas. 117.
MALA KLADUSA, /. mjesno ime, vidi 1. Kla-
dusa, a.
MALA KOPASNICA, /. mjesno ime, vidi Ko-
pasnica.
MALA KOSA, /. mjesno ime, vidi 3. kosa, b,
bj bb).
MALA KOSANICA, /. vidi Kosaniea, a).
MALAKSANE, n. djelo kojijem se malakse.
Pade od prinemozena iliti malaksana. A. Ka-
nizlic, fran. 93.
MALAKSATI, malaksem (malaksam), pf. sma-
nati se, obicno znaci isto sto oslabjeti. — Akc.
kaki je u inf., taki je a ostalijem oblicima, osim
praes. malaksem, i aor. 2 i 3 sing, malaksa. —
Postaje od grc. eudXc.^-a, oslabih (prel.), kako
misli Miklosic. — Od xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikojinu : malaksati, omalaksati,
pomankati ,decre3Co, immunio' (jamacno treba
citati ,imminuo') gdje se naj prije nahodi, u
Stulicevu (piscevom grijeskom : maleksati ,de-
crescere, imminui'), ii Vukovii (,schwaeh werden'
,debilitor'. ef. iznemoci). Ruke, noge ditesca josu
malaksalo A. J. Knezovid 15. Bijele mu ma-
laksase ruke. Nar. pjes. vuk. 2, 111. Budalasta
snaga brzo malakse. Nar. posl. vuk. 30. Ma
bud li ste u kolibi od zla vremena pobjegle,
za§to ne dodoste doma posto vrijeme malaksa?
V. A'^rcevid, niz. 149. Jur je nama snaga poiz-
dala i desnice bojne malaksale. Osvetn. 3, 137.
U svakomu nada malaksal». 5, 111. Jer bi
s tijem Turstvo malaksalo. 6, 84. Otporna
snaga u riem malaksa. M. Pavlinovic, rad. 123.
Prosad od gladi malakse. F. Dordevic, pcelar.
61.
MALAKSAVANE, n. djelo kojijem se malak-
sava. (J Vukovu rjedniku: ,das ermiidon' ,do-
fatigatio'.
MALAKSAVATI, malaksavam, impf. malak-
sati. — Akc. kaki je ii inf. taki je u praes 3
pi. malaksavajii, u aor. malaksavah, u yer. praes,
malaksavajuci, u ger. praet. malaksdvavSi, u
part, praet. act. malaksavao; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u praes. 1 sing. — LI nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu: (vidi kod
malaksati) maleksavati ,sousim decrescere', i u
Vukovu (,ormuden' ,defatigor'). Jedan prosti
so)ak vidodi da niSta ne maJaksava vjetar. Nar.
prip. vrc. 49.
MALA KUKUTA, /. vidi kod kukuta.
MALA LIPA, /. ime visini na Kopaoniku u
Srbiji u okrugu toplickome. M. E). Milicevid,
kra}'. srb. 841.
MALA LIPOVICA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskome. Glasnik. 19, 190. — ispo-
redi Lipovica, c, a). *
MALA LOKVA, /. mjesno ime. — xiv vijeka.
U Malu Lokvu. Svetostef. hris. 10.
MALA LUKAN.\, /. mjesno ime, vidi Lukai'ia.
MALA.MAL, vidi jualamalo.
MALAMALO
411
MALASAN, 1, a, c).
MALAMALO, adv. mato po malo (malo a
malo). — U jednoga pisca nasega vremena. Slava
mu je resla malamalo. M. Pavlinovid, rad. 66.
Djeca malamalo postanu prilicni onim sto su
okolo nih. 160. — Ima i okrnen oblik malamal.
Trud mil se naplatio i malamal liegovi su se
posli dobro uputili. 25.
MALA MANDEA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskome. Glasnik. 19, 190.
MALA MLAKA. /. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj. Razdije}. 68.
1. MALAN, tn. dugacak do IVa metar, odebeo
stap, kojijem se okrece zrvan pri zrvanu. ,,Ako
ovaj malan izvucem, pa te s nim pro leda osinem,
• odnijeies tamo brke". J. Bogdanovic. Malan,
stap kod zrvna u koji se npire rukama kad se
zrvna. L. Stojanovic. Malan, stap pricvrsten
gornom zrvnu sto se drzi u ruci kad se mejo.
na Brafiu. A. Ostojic.
2. MALAN, vidi malahan.
MALANDRIN, malandrina, ni. tal. malandrino,
lupez, hajduk. — U jednoga pisca Dubrovcanina
XVI vijeka. Tere kako malandrini sto pokradu
i poberu. A. Sasin 171b.
MALA NEEETVA, /. ime vodi u Hercegovini.
Schom. herceg. 1873. 119.
MALANGULI, m. pi. (tal. melangoli), citrullus,
cucumei' (u mletackome rukopisu), Cucurbita ci-
trullus L. B. fSulek, im. 220. — Tu nije dobro
tutnaceno, jtr je tal. melangolo isto sto krastavac,
b ,Cucumis sativus L.'.
MALA NIKOLA, /. osnii dan po zimskome
svetome Nikoli. — U nase vrijeme u Lici. „Po-
sudi mi pet rajnicki tamo do male Nikoje". J.
Bogdanovid.
MALANKOVICA, /. Achillea millefolium L.
(na Gresu). B. Sulek, im. 220.
MALANE, n. djelo kojijem se mala. — Iz-
medu rjecnika u Bjelostjenceva (malaiie, sliko-
vano ,pictura'), u Jambresicevu (kod malarija),
u Stulicevu (,pictura' iz Habdeliceva), u Volti-
gijinu (,pittura, dipintura' ,malerey'). — Li nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
MALANIVATI, mr lanivam, impf. umanivati.
— Na jednomc mjestu xviii vijeka gdje ima (ja-
macno griieskom) n »y. -n-. Malaniva ga (grijeh
na ispovijedi) s jedue strane, uresiva ga s druge.
A. d. Bella, razg. 40.
MALA PAGAN, malapacna, adj. vidi malapa-
san. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,pauxillulu3
etc' gdje ima i adv. malapacno ,pauxillulum'.
MALAPACNOST, /. osobina ccga sto je ma-
lapacno. — Samo u Stulicevu rjecniku: ,parvitas,
exiguitas, tonuitas'.
MALAPAHAN, malapahna, adj. vidi mala-
pasan. — 0 Stulicevu rjecniku : v. malapacan.
MALAPASAN, malapasna, adj. dem. malasan.
— U Stulicevu rjecniku : v. malapacan. — I u
nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani.
MALA PAUKOVA, /. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj. Razdije}. 78. — Jamacno
mala vij. mahala.
MALA PIJAGA, /. ime uliei u Biogradu u
Srbiji. Sr. nov. 1863. 192.
MALA PO^ANA, /. ime pasnaku na granici
Srbije (okruga pirotskoga) i Bugnrske. M. D. Mi-
lidovic, kra}. srb. 165. 168. 244.
MALA PEESJEKA, /. ime selu u Hrvatskoj.
— U spomeniku xv vijeka. Selo imenovano Mala
Prisika. Mon. croat. 116. (1476).
MALA PTJSKA, /. vidi kubura, pisto}, samo-
kres. — isporedi 1. mala i puska. — U Vukovu
rjecniku: ,die pistole' ,pistola (telum manuarium
ignivomum)'.
MALAE, m. slikar, nem. malor. — isporedi
moler. — U Bjelostjenceva rjecniku : malar, sli-
kovac ,pictor, imaginarius' ; ti Jambresicevu:
,pictor'; ti Stulicevu: ,pictor' iz Habdeliceva. —
1 u nase vrijeme u Lici. .J. Bogdanovic.
MALAEIJA, /. slikarstvo ; slika (slikarija). —
Od nem. malerei. — U Bjelostjenceva rjecniku:
(,ars pingondi, graphice, diagraphice, pictoria 1.
pictoria ars'), u Jambresicevu (malarija, malane
,pictura'), u Stulicevu (v. malane iz Habdeliceva).
— I u nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
MALA EIJEKA, /. mjesno ime.
a. voda u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 36.
b. u Srbiji Mala E6ka. a) selo xo okrugu
krusevackome. K. Jovanovic 129. — b) selo u
okrugu toplickome. M. D. Milicevic, kraj. srb.
392. — c) mjesto u okrugu valevskome. Zemja
u Maloj Eeci. Sr. nov. 1873. 791. — d) izvor
Vranskoj Bijeci u okrugu vranskome. M. D. Mi-
licevic, kra}. srb. 278.
MALARSKI, adj. koji pripada malarima Hi
malariji. — U Bjelostjencevu rjecniku: ,picto-
rius'; u Stulicevu: ,pictorius' iz Bjelostjenceva ;
u Voltigijinu: ,pittoresco' ,maleriscli'.
\!ALASIJA, /. vidi raalvasija. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: malasija, mavasija ,vinum
malvaticum', v. malvasia, i u Jambresicevu: ,vi-
num'.
MALA SVADBA, /. vidi u Vukovu rjecniku:
(u Biogradu) ona cast kad rod djevojacki dolazi
zetu u poliode.
MALASAN, malasna (malasna), adj. dem. mao,
isporedi malahan. — Od xvii vijeka (vidi 1, b,
e) aa)), a izmedu rjecnika u Stulicevu (malasan,
malasno, v. malahan etc.).
1 adj.
a. 0 cemu zivome.
a) 0 stasu. David koji bijase malasan.
M. Radnic 327a. Dojde a strasan velohipca sin
malasan. J. Kavanin 381*. Al' bijase malasan
u tijelu. E. Lastric, test. 44fi. Buduci malasan
i debeo. N. Paliku6a 26. — Vlastistvo nike ma-
lasne zmije. F. Lastric, test. 184*. Da je tilom
mala.sna (zmija). 1843'.
b) 0 godinama, dobi. Meni otcu malas-
noga Jula kaze. I. Zanotti, en. 44. Od malasna
do velika za sveta ga spovijedahii. P. Kanavolic,
iv. 57. Tih 6ackova smrt jur malasne jest uz-
nila na zapovijed i vladanstvo. J. Kavanin 124^.
Djetic . . . malasan se malim blazi. 501'''. I onako
malasan poce prolivati svoju krv. J. Banovac,
prisv. obit. 22. Istina je da su niki pomrli ma-
lasni, a niki stari veoma. F. Lastric, od' 148.
Jezik malasna ditesca jest tepav. test. 271;>.
Nisu nad nima pruta drzali malasnim, nego su
im zlu priliku davali. ned. 404. Onda dojde
malasan u siromastvu i poniznosti. 432. Ino-
cencija jos malasna. A. Kanizlid, utoc. 240. O
divo, u godinicah malasna! 423. Dicicu svoju
malasnu uce Boga postovati. 544. Ja ne smijem
hoditi, jer sam malasan. S. l^ubisa, prip. 18.
Dijeto je iz malasna svoju teziiu na slikane uka-
zalo. M. Pavlinovic, rad. 70. — Kao supstantiv,
djetic, mali. Ovo su oni malasni, od kojih pismo
Bozje veli. F. Lastrid, od' 8. Malasan dat jest
nama. tost. 63*.
c) istice se da neka osobina u cejadeta
(ovdje krajevina, kra(evstvo) nije velika. Bijaso
MALAYAN, 1, a, c).
412
3. MALE
u gradu Kafarnau jedan velik gospodin kao niki
inala§an kraj. F. Lastrid, od' 280.
d) vidi malahan, 1, a, c). Da ji samo
malasnima i poniznima ocitujo. E. Pavid, ogle-
dalo. 481. Malasni su oni koji sa svijem srcem
snizuju se. I. M. Mattel 187.
b. 0 cemu nczivome.
a) 0 cemu tjelesnomc. Malasan potocid
izade iz vrila. M. Radnic 46^. Malasan ka-
mecak. 47*. Da si so iiamlrio ua jedan malasan
potocnak vode. 69^. Prasak kojl stojl u ajeru,
zasto je toliko malasan, ne moze se nazriti u
tmina. 411*. Oblak vodu razludenu u malasne
kapi spuSda. F. Lastrid, lest. 278*. Dite u ma-
lasne postav|eno jaslice. 298b. Malagno tijelo
Jusko. 373'''. Nacinivsi na pisku malasnu ru-
picu. ned. 255. Vrata kojijem se uhodase, bi-
jahu toliko uska i malasna. I. M. Mattel 187.
b) 0 mnostvu, vidi malahan, 1, b, c). U
ovomu malasnu druztvu. F. Lastrid, od' 150.
c) kratak, o vremenu, vidi malasan, 1,
b, e). — Snmo o govoru i rijeci. Komu jedan
redovnik malasno ponukovanje ali s velikom
vrudoscu ucini. F. Lastrid, ned. 292. To su
samo dvi rici mala§ne, to jest: ,sada' i ,tada'. 9.
(I) vidi malahan, 1, b, fj bb). I ovo ma-
lasno dilo moga redovnickoga truda vasem pri-
postov. gospostvu prikazivam. J. Banovac, razg.
V. U ovomu dilu (premda malasnu i rdavu). F.
Lastrid, test. in. Pocetak i svrha ovoga nasega
malasnoga i mlohavoga dila. M. Dobretid 580.
e) 0 cemu umnome.
aa) uopce. Malasne vjere, sto si po-
sumnio? B. Kasic, in. 60. Sproku mala§noga i
kratkoga zla. I. Zanotti, ined. pris. 29. Malasnu
napastovanu dohodi vedo. M. Eadnid 311*. Ma-
lasna se i lagasna cini ona misa'. J. Banovac,
pred. 17. Nije malasna, o postovani misijouari,
kapelani i pastiri duhovni stada Isukrstova, nije
malasna, reko, nego velika, teska, pace straho-
vita duznost vasa. F- Lastrid, ned. iv. Nek bude
za malasno zabilizene i nauk za one. M. Do-
bretid G8.
bb) 0 grijehii i pomankanu, vidi ma-
lasan, 1, b, g) bb). Bududi upao u malasan grih.
F. Lastrid, tost. 252b. Malasna pomankanja. od'
182.
cc) 0 pokori, vidi malahan, 1, b, g)
cc). Ispovidnici sad malaSuo pokoro daju. F. La-
strid, nod. 80.
f) isporedi malahan, 1, b, li). Primi od
slaba pokornika dar malasan. P. Kanavelid, iv.
334. — Da do biti raala§an broj od obranije. F.
Lastrid, test. 154b. — Vidi svoga odkupjenja plod
savise lagan i mala§an. 154*. — Dobiti i ma-
laSan dobitak. nod. 278. — 1 druga dobra ma-
lasna a svosrdno ucinena. 109.
(/) 0 stvari. Niti so gleda, joli stvar go-
lema ili malasna. F. Lastrid, ned. 115. Nijedna
stvar ima se nazivati malaSna, potom je od Bo-
2ije vo^G naredena. I. M. Mattel 177.
c. n. malasno, vidi malahan, 1, c. a). Vela
uzmite za malaSna, . . . za zema|ska vrhnobeska,
za ka bise vromenita, prim'te dobra vjokovita.
J. Kavanin 490b. Kad bi smio velika malas-
nijem priminiti. F. Lastrid, tost. G3b.
2. adv. mala§no. Kad se Turci teSko izopiSe,
povale so po travi zolonoj, da do Turci podivat
malagno. Hrv. nar. pjos. 1, 253. §to no svrati,
da 90 mala§no kod nas odmori§? S. I^ubisa, prip.
61. Da so malasno [)otkrijopi. 215. Mijat se
pred zoru mala§no razabore. 234.
MAL.-V Sum A, /. ime mjestu u Srbiji u okriigu
knezevackome. Niva do Male Sume. Sr. nov.
1867. 360.
MALAT, m. ime ostrvu u Dalmaciji u okrugu
zadarskome, tal. Melada. Report, dalm. 1872. 37.
MALATI, malam, impf. slikati, nem. malen.
— isporedi molovati. — Od xviu vijeka po sje-
vernijem krajevima, a izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (malam, slikujem ,pingo, effingo, effi-
giem exprimo, effigio, repraesentatione exprimo,
scribo, formam induco'), u Jambresicevu (malam
,pingo'), u Voltigijinu (,dipingere, pitturare'
,mahlon'). U Aradu malala se crkva tako naz-
vana Tekelina. S. Tekolija. letopis. 1 19, 5. — U
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.
MALA TRA-VIGA, /. centumnodia, geniculata, •
Polygonum aviculare L. (Bartulovid, u mletac-
kome rukopisui, v. Travica mala. B. Sulek, im.
220.
MALAVA, /. ime kravi. Gravac, Bosna. D.
Hire.
MALA VASICA, /. ime selu u Slavoniji u
zupaniji srijemskoj. Razdije}. 148.
MALA^ VODICA, /. vidi kod vodica. — U Vu-
kovu rjecniku^: [mala vodica, vide zlamene 1;
vidi s. V. vodica 2b].
MALAVSTICA, /. ime planini u Crnoj Gori.
Glasnik. 40, 28.
MALBASA, m. prezime. — Od tur. mal-ba§y,
koji zapovijeda blagom, imanem. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovid.
MALCA, /. ime selu u Srbiji u okrugu nis-
kome. M. D. Milidevid, kra}. srb. 126.
MALCICE, ado. vrlo malo, dem. malko. —
isporedi malcico. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (vide malko). Da srce jedno
malcico utosi. B. Radicevid (1880). 239.
MALCICO, adv. vidi malcico. — Od xviii vi-
jeka. Jest maldico blizo da ga bo^o vidim. D.
Obradovid, basno. 90. Pa malcico prnut u ne-
besa. B. Radicevid (1880). 88.
1. MALCIC, tn. dem. mao, ali kao supstantiv.
— U jcdnomc primjeru xiv vijeka gdje se niti
ne zna treba li citati malcid ili malcik (ili mo-
zebiti 1 mj. -1-), niti se zna pravo znaiene: sin?
sluga? Hi drukcije podloznik? Mihojlo Drago-
manidh malhdikb Dragaja. Doc. hris. 20.
2. MALC16, m. prezime. — xvi vijeka. Selo
Jurete Maldida. Mon. croat. 273. (1573).
MALCIK, vidi 1. maldid.
MALE, /. hyp. mati ili majka. — Akc. se mi-
jena u voc. male. — Radi toga sto se cuje samo
vokativ, u Vukovu je rjecniku male (isporedi
brale). — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu: (osobito u pjosmama) male! , mutter'
, mater!' (,wie' brale, sole) s primjcrom iz na-
rodne pjesme : Podo po putu, malo, po kamenitu,
sroto devojku, male, iz baiie ido. — I ta bjese
za moiie devojka, za to, male, dobri prijatoji.
Pjov. crn. 214b. Pusti me, male, u Buditn. Nar.
pjos. vila. 1866. 606. Ovde se mo2e spomenuti
i ,male' i , brale' (kojo se i u Srbiji dujo u pjos-
mama) i ,ti11e' (od ,tata = otac'), kojo se u Do-
broti, PrdaAu, Stolivu i Perastu govori. Vuk,
poslov. xxxii.
2. mAlE, m. hgp. Malota. M. Ruzifiid. —
Akc. se inijena u voc. Male.
3. M.\LE (ili Malo), /. pi. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu biogradskome. Niva u Malama.
Sr. nov. 18()8. 11. — Stoji mJ. Mahale (vidi m&-
hala).
MALE BABINE
413
1. MALEN, 1, b, d).
MALE BABINE, /. pi. ime zaseoku u Bosni
u okrugu Tuzle Done. Statist, bosn. 98.
MALE BATALAGE, /. pi. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu valevskome. Niva na Malim Ba-
talagama. Sr. nov. 1867. (?).
MALECAK, malecka, adj. maecak, maecak,
male§an. U Iloku. S. Ivsid.
MALECAN, malecna, adj. hyp. mao, malen.
— U nase vrijeme. Nesre(5a je, sto oni jos ne
opazaju, da su sve riihovo razlike vrlo maleene
prema velikoj slici nihove jednine. M. D. Mili-
cevid, omer. 214.
MALECKO, m. malen covjek, starmali. — U
nase vrijeme. „Prijate}u, sto me zoves?" upita
malecko cara. Nar. prip. u M. D. Mili(ievi6,
kra}. srb. 150.
MALECaK, malecka; adj. devi. malen. — Od
XIV vijeka (vidi b).
a. tiopce. Jednime maleckim napisatim listom.
Glasnik. ii, 3, 208. (1718). Kazancid malecak.
56, 165. (1783J. Imat dvoje malecke djece svoje.
56, 219. (1733). Grih mali koji se prid ociraa
naSima malecak vidi. D. Rapic 136. Na kojoj
jedan maledak kame5ak ne more plivati. 199.
I sadasni predikaturi malecak plod od svojih
predika imadu. 256. Imadijuci zenu i malecko
pri sisi ditesce. 278. Base malecak, al' od dobre
pasme. M. P. Sapcanin 1, 6.
b. n. malecko, mala (o vremenu). Da seditb,
ne da b}udetb, malecko dni. Starine. 4, 85.
(1399).
MALECAN, malecna. adj. vidi malecak. —
Na jednome mjestu xviii vijeka. Noz malecan.
Glasnik. 5H, 185. (1733).
MALE DERANE, /. pi. ime mjestu u Srbiji
u okrugu pozarevackome. Isfiva u Male Derane.
Sr. nov. 1865. 270.
MALE DRAGE, /. jsZ. mjesno ime. Schem.
segn. 1871. 73. — vidi Drage, a).
MALE GREDE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskome. Glasnik. 19, 191.
MALEHAN, malehna, adj. vidi malahan i
malen. — Od xvii vijeka. Jere malean kamen
privali naj veca kola. P. Pcsilovic, cvijet. 81.
Mali junak na malehna doga. Pjev. crn. 50*.
Od Medicah sela malehnoga. 143b. U malehno
selo Martinice. Ogled, sr. 219. Docekase (ve-
zira) i malehna deca iz mejtefa. Smailag. moh.
12. Gdekad i malohan zalogaj prisjedne. Nar.
bl. mehm. beg kapot. 61. Cine mu se malehno
uzdarje. Osvetn. 5, 124.
MALEKAN, malekna, adj. vidi malehan, ispo-
rcdi malakan. — Od xvii vijeka. I dovede sobom
jednoga brata maleknoga. P. Posilovic, cvijet.
72. A stvari malekno. 216. Marijo, koja pa-
stire sina tvoga maleknoga poklanajude vidila
si. nasi. 18la. Lovrinac sveti malekau se cina§e
prid ocima Gospodnim. S. Margitid, fala. 64.
Ako je malekan, duzan je ciniti ga nauciti zanat.
A. Ba6i6 94. U materinskoj utrobi malekna. A.
Kanizlid, utoc. 5. Ana Gonzaga joste malekna.
241. , ^ ,
MALE LIVADE, /. pi. ime mjestima u Srbiji.
a) u okrugu biogradskome. Livada u Malim Li-
vadama. Sr. nov. 1863. 322. — 0) u okrugu
smederevskome. Livada u Malim Livadama. Sr.
nov. 1861. 514.
MALE LOKVE, /. pi. mjesno ime na ostrvu
Bracu u Dalmaciji. — U spomeniku xii vijeka.
U Malihb Lokbvahb. Starine. 13, 208. (1185
prepis. 1250).
1. MALEN, malena, adj. vidi mao. — Akc.
kaki je u gen. sing. m. taki je u ostalijem obli-
cima nominalne deklinacije, osim nom. sing. m.
(i ace. sing, m., ako je jednak s nominativom),
a mijena se u cijeloj slozenoj deklinaciji : ma-
leni, malena, maleno, malenSga itd. — Ovaj je
oblik u nominalnoj deklinaciji kod vecine na-
roda zamijenio oblike adj. mao ; ali je uprav de-
minutiv, i mislim da se govori i pise mj. male-
han (-a- je ispalo u nom. sing. m. prema dru-
gijcm oblicima). — Radi komparativa vidi mao.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(vide [1] mali s primjerom iz narodne pjesme :
Gledah momu iz malena, iz malena do golema).
1. adj.
a. 0 cemu zivome.
a) po stasu, vclicini. Ako sam malen,
premalen, mome sam konu lagahau. Nar. pjes.
vuk. 1, 391. Veliki tijelom, a malen delom.
Vuk, poslov. 11. — Uzmi nauk cd malenih mravi.
M. A. Rejkovid, sat. Rl*. Mrav pred lavom
postav}on koliko je malen ! J. Rajid, pouc. 1, 20.
Malena je tica prepelica, al' umori kona i ju-
naka. Nar. pjes. vuk. 1, 378. Sva gospoda so-
kole pustise, a Dragija malena kraguja. 2, 450.
Skoci Stojan na dobra dogata, a devojka na ma-
lena vranca. 3, 128.
h) pio dobi, godinama. Goji majka sinka
malenoga. And. Kacid, razg. 31i. Maleno de-
tence. J. Rajid, pouc. 1, 162. Toliko sam malen
ostao po ocu sirota, da jedva ga pamtim. D.
Obradovid, ziv. 17. Ni ostalu muku tvoju ko-
juno si ti mucio od deteta malenoga (isporedi
1, c, b) bb)). Nar. pjes. vuk. 1, 95. „Devojcice,
sitna golubice! Jubio b' te, ali si malena". „Lub'
me, dragi, bidu i golema". 1, 377 — 378. Tebe
j' majka nama poklonila jos malenu kumu na
rukama. 1, 561. Jer je junak u majke prosio
jos malonu od sedam godina. 1, 585.
c) isporedi malahan, 1, a, c). Bivsi velik,
ucini se za nas malen. E. Pavic, ogledalo. 306.
Ti si jedan spahija maleni. M. A. Rejkovid,
sat. T2a. Onde nisu bili maleni oci, nego prvi
i naj veci. D. Obradovid, ziv. 99.
b. 0 cemu nezivu.
a) 0 cemu tjelesnome uopce. Da ti po-
s}em maleno povjes^mo. Nar. pjes. vuk. 1, 167.
Maleno je zrno biserovo, al' se nosi na gospod-
skom grlu. 1, 378. Koliko je vama poginulo od
nasega ogna malenoga? 4,414. Maleni bregovi
brzo se preliju. Malen loncid brzo pokipi. Nar.
posl. vuk. 174.
b) 0 mjestu, isporedi malahan, 1, b, b).
Vazdan Turci jurise cinise, al' maleno selo ne
uzese. And. Kadid, razg. 224". ^ Bjose bane u
maleuoj Banskoj, u malenoj Banskoj kraj Ko-
sova. Nar. pjes. vuk. 2, 262. Bas od Bariske, od
malena grada. 2, 264. Kod malena sela Dubro-
vice. 2, 491. U Tusinu, po}u malenome. 4, 369.
— Pustili su ga u jedan malan tavan i nezdrav
zakutak. A. T. Blagojevid, khm. 23. Doklam
bude na nima gradova ali samo maleni stanova.
J. Krmpotic, malenica. 14.
c) 0 mnostvu (cefadi), isporedi g). Ve-
selo so uputi svojom malenom vojskom. And.
Kacid, kor. 334. Dosavsi Juda svojom malenom
vojskom. 335. Podigla se jedna ceta mala, ma-
lena je, al' je ogiievita. ^ Nar. pjes. vuk. 1, 485.
„0j ti, kolo veliko!" „Sto nas zoves, maleno?"
1, 1. Malen indat osam stotin druga. Ogled, sr.
436. U malenom broju negovih prijatoja bio je
Lorraine, M. Pavlinovid, rad. 66.
d) 0 vremenu, kratak. Maleno je vrime
postajalo. Nar. pjes. vuk. 1, 244.
1. MALEN, 1, b, e).
414
MALESAN
e) isporedi malahan, 1, b, f) bb). Malen
II velikodi ali velik u malenoci, i zato ,jozgra'
nazvan nauk. E. Pavic, jezgra. 7.
f) 0 cemu umnorne. Da je malena vira
moja. A. Kanizlic, utoc. 727. Malen podvig. J.
Rajid, pouc. 1, 84. To uije malena muka. D.
Obradovic, ziv. 7. — Malen groh. J. Kajic, pouc.
1, 151.
fj) isporedi malahan, 1, b, h). Moga dara
ubogoga, ubogoga, malenoga. Nar. pjes. vuk. 1,
138. Krajcara jo malen darak, al' golema za-
duzbina. 1. 138. — Hi ti jo malena nadnica?
2, 207.
Ji) uopcc (malena, n. pi. kao 2)redikat
])rema sva). Sva su ova malena sprama place
nebeske. B. Leakovid, gov. 113.
c. n. maleno, kao supstantiv.
a) suprotno veliko, golemo, Hi staro (cidi
1, a, a) i b). Na jal zgrrai Sarajevo cijelo, tece
gledat maleno i velo. Osvetn. 4, G2. Sve od
stara do malena. V. Dosen 60^.
h) i^arum, suprotno: mnogo.
aa) s genetivom. A za nima maleno
ovaca. Nar. pjos. vuk. 4, 510.
bbj bez genetivn.
aaa) o vremenu, kratko. Tako nam
se dobro za maleno kaze. J. Rajic, pouc. 1, 12.
Zema)sko je za maleno carstvo, a nebesko u vek
i do veka. Nar. pjes. vuk. 2, 296.
bbb) 0 dobi, iz malena, od malena,
vidi malahan, 1, c, b) bb) ccc). Poglavita je po-
treba decu iz malena od zli obiknovenja cuvati.
D. Obradovid, sav. 91. Nek se tolci od malena
dobro (h)ra.ne. J. S. Eelkovic 94. Koja vocku
iz malena grdi. 35G. Dvoje mill u milosti raslo
iz malena od tri godinice. Nar. pjes vuk. 1, 252.
Zdravjica so nanosili od malena do velika, od
mladosti do starosti ! 1, 146. Tako se mogu
boje vrednoci privikavati od malena. F. Dc>r-
devi6, pcelar. 8.
2. adv. maleno, uopce (vidi malahan, 2, a).
Jer vajade da ga dobru ucis i maleno jo§ter
gibom mu6is. M. A. Eelkovic, sat. 01^^. Maleno
je povrijemilo bilo. Osvetn. 2, 53.
2. MALEN, VI. u Vukovu rjccniku: vile Majen.
MALENA. /. ime krmaCi. Bastaja, Daruvar.
D. Hire.
1. MALENICA, /. mlin; mlinica. — U nase
vrijeme u Istri, a izmcdu rjecnika u Vukovu (u
Dubrovniku) vide (mlin) mlinica (u Dubrovniku
nijesain cuo te rijeci nego samo mlinica P. Bud-
mani). Malenica ,mola'. D. Ncmanic, 6ak. kroat.
stud. iftg. 51. Malenica ,moletrina'. 61.
2. MALENICA, m. prezime. — Od xviii vi-
jeka. Ter dozivje Malenicu starca. J. Krmpoti6,
malenica. 3. Stari Malenica jadan, sto si umu-
kao? D. Obradovic, ziv. 47. Jedno mi je hajduk
Malenica. Pjev. crn. lOlfv. Malenica Josif k'upio
selo Taj. S. Tekelija. letop. 119, 18. Malenica
Vuk, liv. 95. D. Avramovic 276.
MALENIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Da
glode da ubiju .lesu Malenida iz Novoga Sela.
Glasnik. ii, 1, 20. (1808).
MALENIKA, /. (crkva), mjesto malagna (na-
6ineno va|da radi sroka) s primjerom iz narodne
pjesme: Di no gori zelenika, unde crkva male-
nika. A. Ostojic.
MALENKA, /. ime domacijem zivotinama.
a. kravi. D. Trstpiiak. D. Hire. S. Iv5i6.
b. ovci. Bastaj, Daruvar. D. Hire.
c. krmaii. Terozovac, Virovitica. D. Hire.
MALENKO, m. ime volu. F. Kurelac, dom.
ziv. 25.
MALENKOLIK, m. melaneholicus, tal. melan-
colico, zlovolan (uprav koji boluje na jetri). —
isporedi malenkonik. — U pisca cakavca xvi
vijeka. Niki (jesaj malenkoliki. Korizm. 48*.
MALENKONIK, adj. vidi malenkolik, tal.
malinconico. — U istoga pisca a kojega ima i
malenkolik. Ki ji malenkonik. Korizm. 64b.
MALENKOST, malenkosti (Hi raalenkost), /.
mala stvar, stvar sto malo vrijedi. — U nase
vrijeme. Kada bi je takve maVnkosti mogle
vratit i zadovo|iti. P. Petrovic, sdep. mal. 67.
Ta covek je tek s ovom malenkoscu potpuni
ozbijni covek! M. D. Milicevic, medudn. 181.
Gdikoje neuredno^ti od strane engleski morski
oficira prinadleze samo k neznatnima malenko-
stima, niti se smatraju kao uvreda Nov. sr.
1834. 33. Svakojakim se malenkostima domi-
s}amo. M. Pavlinovic, rad. 20. Malenkost, ne-
bitaa stvar ,nebensache'. Jur. posl. terminol.
363.
MALENKOVIC, m. (kao od prezirana) covjek
sto malo vrijedi. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. .Jedni malenkovici i crvenkapovici. M.
Pavlinovic, razl. spisi. 211.
MALENOST, /. osobina cega .Ho je maleno. —
Od XVIII vijeka. Mnogi se peno da pokaze svoju
uzvisenu malonost. D Obradovid, basne. 68.
Slaboca i smoznost, malenost i velicina covje-
canstva. M. Pavlinovic, rad. 29.
MALE NIVE, /. pi. ime mjestu u Srbiji u
okrugu va^evskome. Niva u Malim Nivama. Sr.
nov. 1863. 200
MALESTJA, /. mjesno ime, vidi u Vukovu
rjecniku: Turska ili Arnau^ska Brda oko Skadra.
— Od arban. majbsi, brdovit kraj. — isporedi
i Malisor. — U nase vrijeme. On pokupi Male-
siju jutu i pokupi Skadra na Bojaui i pokupi
Miridita ravna. Nar. pjes. vuk. 4, 218. I pro-
kleta ona Malesija. 5, 463. Ide oblak preko
Malesije. Pjev. crn. 97b. Jednu dade Hotu
Asan-agi, bujubasi od sve Malesije. Ogled, sr.
468.
1. MALES, Malesa, m. ime musko. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,vaannsname'
,nomen viri'). Males kasap. Glasnik. ii, 3, 76.
(1706—1707). l^juta guja Males harambasa. Nar.
pjes. petr. 2,466. — Ikao prezime. Male§. Schem.
siben. 1875. 26.
2. j\IA.LE§, m. ime koiiu. F. Kurelac, doni.
ziv. 10.
MALESA, /. ime kozi. Bastaja, Daruvar. D.
Hire.
MALESAN, malesna, adj. vidi malehan. —
Od XVIII vijeka. Ako Ii ga trazite malesna
(Isusa) . . . F. Lastric, tost. 334*. Ovoliku kri-
post dade stvorite) stvoronju toliko lualeSnu.
svet. 81b. Sestra ga jo malelna pazila i uzdigla.
A. KaniSHc, kam. 619. Ovo na§e primale§no i
mlohavo dilo. M. Dobretid v. OdviSe niska i
malesna (r'dda). 552. I svezana tri kona bineka :
s jodne strane malesan maline; s druge strane
dogat od mejdana, s trede strane silni alatine.
Nar. pjes. horm. 1, 520. Da jo nokakav male§an
dosao i hode da unide. Nar. prip. bos. 1, 46.
Ho6o jedno maleSno psotance da objese. 1, 111.
Videdi koliko smo malesni. M. D. Milidevid,
zlosel. 201. A i od toga malesnoga broja u
tesko dane na§e propalo je mnogo. pomenik. 1,
111. „jM41o§an je on svojoj majci!" refie majka
MALESAN
415
1. MALICA
malom sincidu. J. Bogdanovic. — I supst. ma-
lesni. „Malesni! 'eli ti (^ada u kuci?" J. Bog-
danovic.
MALESEVA KOSA, /. ime zaseoku u Hrvat-
skoj u zupaniji zagrebackoj. Razdije}. G6.
MALESEVCI, Malesevaca, in. pi. mjesno ime.
a. selo u Bosni u okriigu Tuzle Done. Statist.
■bosn. 100.
1). mjesto u Srhiji u okrtigu uzickome. 6 dana
orana u Malesevcima. Sr. nov. 1869. 139.
MALESEVIC, m. i^rezime. u Backoj V. Arse-
nijevic. Malesevic. D. Avramovic 256. — I u
Dalmaciji. P. Budmani.
MALESEVICI, m. pi. ime selii u Bosni »
okrugii travnickome. Statist, bosn. 71.
MALESEVIC-SELO, n. ime selu u Hrvatskoj
u zupaniji modrusko-rijeckoj. RazdijeJ. 60.
MALE SE VINA, /. mjesno ime.
a. zaselak u Bosni u okriigu Tuzle Done.
Statist, bosn. 99.
b. brdo u Srbiji u ukrugu uzickome. L. Sto-
janovic.
MALEiSEVO, n. mjesno ime u Srbiji. a) za-
selak u okrugu cacanskome. K. Jovanovic 173.
— b) selo u okrugu jagodinskome. 110. — c) selo
u okrugu pozarevackome. 141. — S istijem se
imenom pomine mjesto prije nasega vremena.
Spom. stojan. 185.
1. MALESIC, m. j)7-ezime. — Na dva mjesta
XIV i XV vijeka. Raisa Malesicb. Dec. liris. 32.
Jure Male§ic. Mon. croat. 97. (1465).
2. MALESIC, m. mjesno ime u Bosni u okrugu
Tuzle Done: Malesic srpski, zaselak, i Malesic
turski, selo. Statist, bosn. 87.
.MALEtSICI, m. pi. ime selu u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist, bosn. 11.
MALESINKA, /. vesela djevojcica. — U nase
vrijeme u Istri. Maloslnka ,puGlla hilaris'. D.
Nemanic, cak. kroat. stud, ifcsg. 63.
MALESNOST, malosnosti, /. osobina koga Hi
cega sto je malesno. — U nase vrijeme. Videci
koliko smo malesni, strahujomo da no unistimo
sa svim svoju malesnost. M. D. Milicevic, zlosel.
201.
MALETA, m. ime musko. — fJ pjesmama na-
sega vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,mannsname' ,nomon viri'). Prod crkvom ga na-
mjera namjeri na junaka vojvodu RIaletu od
bijela Kolasina grada, pa govori vojvoda Ma-
leta . . . Nar. pjos vuk. 3, 515. Jer se bojim
Malete hajduka. Nar. pjes. marjan. 38.
1. MALETIC, m. prezime (po ocu Maleti). —
Od XIV vijeka. Lobre Maleticb. Dec. hris. 49.
Dovescu ti i viteza hajduk-Maletica. Pjev. crn.
262b. Jovan Maletic. Nar. pjes. vuk. 2, 655.
(medu prenumerantima) .
2. MALETIC, 771. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebackoj. RazdijeJ. 73.
MALETICEV, adj. koji pripada Maleticu.
Otac Stanojlo dobar stade, da ni niova familija
Malotidevoj uciniti nece. Glasnik. i, 1, 215. (1808).
I\IALETl6l, m. pi. ime zaseoku sela Tomana
u okrugu podrinskome u Srbiji. I^. Stojanovic.
MALETINA, /. ime selu u Si'biji u okrugu
aleksinackome. K. Jovanovic 92.
MALETINICA, /. prezime (Hi Maletina zena
Hi kci). — xviii vijeka. Maletinica Ruzica.
Glasnik. ii, 3, 73. (1706—1707).
MALETU^jICINA, /. znaci uopce djevojce koje
mozo biti i odraslo, ali se govori uvijek s nekim
preziranem. — Dubasnica na Krku. I. Milcetic.
1. MALHA(?), /. acetosa minore (Kuzmic),
Rumex acotosella L. B. Sulek, im. 220.
2. MALHA, m. ime 7nusko. — xiv vijeka. Sinb
mu Malbha. Dec. hris. 29. 103.
MALHANIC, m. prezi7ne, isporedi Malha. — f/
spomcniku xvi vijeka. Mihael Malhanic. ' Mon.
croat. 294. (1.592).
1. MALI, conj. sastavjeno ma ali, isporedi 2.
mal'. — xviii vijeka. I ne (h)tija,so napridovat,
mali bi usilovana od starca da ide. J. Baaovac,
razg. 94. Cini David doci iz vqjske Uriju, mali
Urija dosavsi, ne (h)ti svojoj kuci otici. 105.
Ovi 9. sakramenat ostavi nam za diihovnu hranu
nase duse, mali zapriti, da . . . 178. Miiogo so
pogibli mogu ukloniti, mali od smrtne ni po
jedan nacin. pripov. 1. Kad bi grisnik virovao
da grisoci primice sam sobi prija vriraona smrt,
scinim, da na bi barem s tolikom slobostinom
sagrisiva' ni ovi svit toliko |ubio, ma ja vidim,
da on toga ne virtije; mali cu mu ja ovu istinu
prid oci staviti. 10 Moja je muka tvoja zalost,
inali je i tvoja zalost moja bolest. 86. Provi-
dajte im dobra zemajska, ali s vocom pomjom
providajte im ona nebeska. 250. V: Ova izvr-
stitost: ,milosti puna' dajo (sej i drugim svetim ?
— O: Istina je, mali je ona punija od svi sveti.
F. Matic 29. Do tri malahne galije, mali ogne-
vite. Nar. pjes. bog. 170. Evo me, kraju, slo-
bodno, mali prija nego umreni jednu milost pitam.
N. Palikuca 62. Po svemu si Banovic Sekule,
mali grlu nijesi po tankome. Hrv. nar. pjes. 1,
387. Jelu prose svati sa svih strana, mali mlada
za nikoga nece. 2, 107.
2. MALI, adj. kao supst. wi. vidi kod mao.
3. MALI, ncjasna rijec (tnalo? Hi koja osobita
mjera za zitke stvari ?). — U spomeniku cakav-
skome xv vijeka. Ki godi clovik bude otel drzat
tovernu, imej vzet od sudca meru, a ima dati
sudcu mali vina. Ki godi bi pripe)al clovik od
zvana otoka zporir ali ulje, ima vzeti meru od
sudca i tu meru ima dati plnu sudcu, a sudec
ima dati mali vina i dva hleba i sira. Stat. krc.
ark. 5, 295. (1443j.
MALI BACIN, /n. mjesno inie u Srbiji u okrugu
cuprijskome. Livada u Mali Bacin. Sr. nov. 1861.
468.
MALI BONINCI, m. pi. itne selu u Srbiji u
okrugu pirotskome. M. D. Milicevic, kra}. srb.
237.'
MALI BOR, m. Teucrium chamaepitys L. (u
mletackomo rukopisu), v. Bor mali. B. Sulek,
im. 220.
MALI BOZIC, m. vidi 1. bozic, 3. — U Vu-
kovu rjecniku: ,das iieue jahr' ,calenda9 janua-
riae' (novo jeto .ist in Serbion unbekannt').
MALI BOZICNAK, m. mjesec januar. — ispo-
redi mali bozic. — Samo u StuUcevu 7Jecniku :
(kod Hrovata) ,januarius'.
MALI BRAJINSKI VIS, m. ime granicnoj
strazi u Srbiji u okrugu toplickome. M. D. Mi-
lidevii, kraj. srb. 337.
MALI BRIJEZAC, Maloga Brijesca, 7n. (Mali
Brezac), 7njesno ime u Istri. — xni vijeka. Na
Mali Brezac. Mon. croat. 10. (1275 prepis. 1546).
1. MALICA, /. vidi malina, manina (tnoze
znaditi i 7iaj 77iani broj sto moze cega biti, mi-
nimum). — U insaca nasega vremena. Malica
nezavisnih }udi. M. Pavlinovic, razl. spisi. 133.
1. MALIC A
416
1. MALIN
Jere je malica junackih dusa. 193. Eacunade
se preko svake malice. Zbornik zak. 3, 534.
2. MALICA, /. 1. Physalis alkeken^i L. (Sa-
bjar, Dra^aj ; 2. suvrst sitne slatke izvana ze-
lene, nutra crjene smokve (u Primorju). B. Sulek,
im. 220.
3. MALICA, /. djevojka, djevojcica, isporedi
manica. — U nase vrijeme u sjevernijeh caka-
vaca. Sad on poveje, da ima vec jednu odraslu
malicu ka jo takova konca va svojen kosu nasla.
Nar. prip. mikul. 131. Obok se j' (gospodinu)
drzala jena malica. Nasa sloga. god. 20, br. 52.
Malica ,puella, pupilla'. D. Nemani6, cak. kroat.
stud, iftsg. 37.
4. MALICA, /. zjenica. — Vidi 3. malica na
kraju. — isporedi lat. pupilla.
5. MALICA, /. ime zensko. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 75.
6. MALICA, /. ime domacijem zivotinama.
Malica, zivince malono i neobicno jedro. (Za jarce
i koze). Zbor. za nar. ziv. i ob. 1, 309. — ime
kravi. u Bosni. D. Hire.
MALICIJA, /. tal. malizia, lukavost. — U Du-
hrovniku od xvi vijeka. OstavivSi svaku mali-
ciju i svaku zlocu i hinstva. N. Ranina 129a.
Ipetr. 1. Pun malicije. Zborn. SGii. Da ociscen
bude§ od svoje malicije. 88b. Malicija jo vra-
zija. I. Drzi6 273. Malicija rcanska. (D). Poslov.
danic. Na pravu, na dobru, prez malicije. Zbor.
za nar. ziv. i ob. 5, 83. — Ikao muski nadimak.
P. Budmani.
MALICAK, malicka, adj. dem. mao. — Od
xvni vijeka. I psaltir kijevski malifiak. Glasnik.
56, 163. (1733). Pa jos malicak neka se prepo-
doli. S. Alatavuj, novo oruzje. 82.
MALI CICAK, m. Agrimonia eupatoria L.
(Vujicic). B. Sulek, im. 220. — vidi kod 1.
cicak.
MALICINA,/. vidi I. malina. — Nacineno prema
velifeina. ^ Na jednome mjestu xvii vijeka. Ki
od .svojih grihov misle velicine i jos od kriposti
svojih malicino. A. Georgiceo, nasi. 276.
MALICKA, /. ime selu u Hrvatskoj u zupa-
niji zagrcbackoj. Razdijej. 87.
1. MALIC, malica, in. mall prst. L. K. Laza-
rovic iz Sapca. Palac je top, kazalac puska, ve-
liki sabja, sredni kuce, a mali6 mace. M. D. Mi-
li6evi(^, ziv. sr. 3, 16.
2. MALiC, m. nidlo (o brnjit). — U narodnoj
pjesmi nasega vremena. Ne uz po}e, Radovid-
vojvoda! malii ima§ u planini drnga, mnogi su
se Turci prikupili. Nar. pjos. vnk. 4, 405.
H. MALIC, m. prezime. — Od xv vijeka. Juraj
Mali6. Mou. croat. 129. (1487). Petar Mali6.
161. (1495). .Turaj Malid. 177. (1499). Malic-
pa§a stade brati vojsku. Nar. pjos. vuk. 4, 217.
Na ruke pasi Malic-pasi! o Malicu, carevi vo-
zire! Pjev. crn. I04a. Na Turcina Malica 6e-
haju. Ogled, sr. 472. Mali6. Boca 28. Toodor
Mali6. Nar. pjes. petr. 1, 355 (medu predbrojni-
cima).
4. MALIC, in. mjesno ime.
a. brezu{ak u Jlercegovini. Schoni. lierc. 1873.
226.
h. sclo u Hrvatskoj u zupaniji modridko-
rijecknj. Schom. segn. 1871. 17.
MALKJA BRDO, n. ime zaseoku u Srbiji u
okrugu nzickome. \,. Stojanovi6.
MALI I)ELI-JOVAN, m. ime mjestu u Srbiji
u okrugu krajinskome. Branik u Malom Deli-
Jovanu. Sr. nov. 1874. 97.
MALI DO, Maloga Dola, m. ime selu u Hr-
vatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdijej.
56. — vidi i 2. do, e) bb) ceo).
MALI DUPCAC, m. Teucrium chamaedrys L.
(\i mletackome rukopisu), v. Dupcac mali. B.
Sulek, im. 220. — vidi i dupcac.
MALI DURDEV DAN, m. vidi u Vukovu rjec-
niku: (u Lici) kad se navrSi nedjela dana po
Durdevu dne ,der achte tag nach dem tage des
heil. Georg' ,dies octavus a die s. Georgii'.
MALI GAJ, m. ime sumi u Srbiji u okrugu
podrinskome. 1^. Stojanovic.
MALI GRADAC, Maloga Graca, m. ime selu
u Hrvatskoj u zupaniji zagrcbackoj . Razdijej. 65.
— vidi i gradac, d) II).
MALI HALAN, m. ime zaseoku u Hrvatskoj
u zupaniji licko-krbavskoj. Schem. segn. 1871.
39.
MALI IZVOR, m. ime selu u Srbiji u okrugu
crnorijeckome. K. .Tovanovid 166.
MALI JADRC, m. mjesno ime, vidi Jadrc.
MALI JOVANOVAC, Maloga Jovanovca, m.
ime selu u Srbiji u okrugu pirotskome. M-. D.
Mili6evi6, kraj. srb. 237.
1. MALIK, m. ime selu u Hrvatskoj u zupa-
niji modrusko-rijeckoj. Razdijej. 61.
2. MALIK, m. vrag. — Od xiii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu (,tentator', v.
vrag), i u Stulicevu (v. vrag iz Bjelostjenceva).
— isporedi novoslov. malik, made, macaruo.
Zakan ubo ki za biskupom stoji v toj istoj crikvi
zove se hrvatski malik, a vlaski macarol. Zak.
vinod. 55. Pored sveti przun jednoga malika.
M. Kuhacovic 56. Malik, vrag. 172.
MALIKA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novanovic, pom. 75.
MALI KAMEN, in. ime brdovitu mjestu u Sr-
biji u okrugu biogradskome. Glasnik. 19, 191.
MALI KOPREN, m. mjesno ime, vidi 2. Ko-
pren, b).
MALI KRAJ, Maloga Kraja, m. ime zaseoku
u Hrvatskoj u zupaniji licko-krbavskoj. Razdijej.
29.
MALI KRCMIR, m. mjesno ime, vidi Krcmir.
MALI KUT, m. mjesno ime, vidi kut, e, a).
MALI LUG, 7n. mjesno ime.
a. vidi lug, c, c) aa).
b. u Srbiji. a) mjesto u okrugu biograd-
skome. Sr. nov. 1^863. 136. — b) mjesto u okrugu
pozarcvackome. Niva vise Malog Luga. Sr. nov.
1870. 82,
MALIM (malijem), ado. umalo, omalo ; uprav
je instr. sing, od malo (vidi kod mao). — IJ je-
dnome ijrimjeru xv vijeka (gdje znaci: jedva),
pa u nase vrijeme, a izmedu rjeinika u Vukovu
(malim, umalo ,bald, beinahe' ,paeno'). Od strasne
pokoro malim so du5a u tilo drzaso. Ziv. jer.
star. 1, 234. Svu jo sruSio kamenu avliju, a i
kula s' bila iscosila, malim nijo pala u avliju.
Hrv. nar. j'jos. 4, 22. Malim tebi tvoja osta
glava, malim, kuku ! od brata Ivana. 4, 463.
M.ALl MOKRI LUG, m. ime selu u Srbiji u
okrugu biogradskome. Glasnik. 19, 191.
1. MALIN, adj. koji pripada iejadetu Uo mu
je ime Mala (isporedi 3. Mala). — vidi u Dani-
ciccvu rjecniku: Malim., izmedu }udi kojo car
Stefan dade crkvi arhandelovoj u Prizronu jedau
1. MALIN
417
MALINIC
bjese ,Ivanko, synb Malinb'. G(lasnik). 15, 295.
(1348 ?X
2. MALIN, m. vidi mlin. — Od xm vijeka u
cakavaca, a izmedii rjecnika u Vrancicevu (prema
mag. malom. 120), i u Voltigijinu (,molino'
,mulile'). Pridose na malin Komarnak. Mon.
Croat. 6. (1275 prepis. 1546). Kadi su nih ma-
lini. 54. (1428). Kadi su bila dva malina. 63.
(1444). Bi postavjen da obraca kolo od malina.
Korizm. 40^. Mejuci v malinu. Anton Dalm.,
nov. test. 38b. Malin kakov je i cim i ca meje.
P. Zorani6 74^. Namere se na jednoga ki nosi
malini i vodu sobun za mlet. Nar. prip. mikul.
81. Malin ,pistrinum'. D. Nemanid, cak. kroat.
stud. 29.
3. MALIN, malina, m. ime konu. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (ime konu
u ovome komadidu od nekake pjesme: Hajde,
Vuce, da ceramo Turke; ako da Bog, te ih su-
stignemo, bira,j, Vuce, kona kog' ti drago : il'
vranfiica Poprzenovida, il' malina Gojena Alila;
ne da Tale svoje kulasine jal' bez rane, jal' bez
mrtve glave). Zarobi . . . i malina kona Ome-
rova. Pjev. cm. 63b. Na malinu konu debe-
lome. 210b. Omer tovna uzjasi malina. Nar.
pjes. juk. 228. Sve preskace Haiku i malina.
232. A iskoci jedan na malinu. 430. Ve6, Ha-
lile, opromaj malina. 537. I ti jases bijesna ma-
lina. Nar. pjes. petr. 2, 420. Iz pianino izjasi
delija na malinu k6 na gorskoj vili, sve se junak
na malinu lila. — Ter eto ih pojem zelenijem,
starac Janko na konu malinu a Marijan kicenom
divojkom. A. Ostojic iz nar. pjes. Bolan Lojo
pojali dogina, a zena se vrze na malina. Osvetn.
6, 80.
1. MALINA, /. mali broj, malo mnostvo. —
Akc. se mijena u dat. sing, malini, u ace. sing.
malinu, u voc. sing, malino, u nom., ace, voc.
pi. maline. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Mika}inu (,paucitas'; malina, to jest malo ih
,pauci, pauculi, perpauci, quotus quisque') gdje
se naj prije nahodi, u Belinu (,minoranza,
r astratto di minora, val piccolezza' ,parvita3'
488a; ,picciolezza, o piccolezza' ,parvitas' 562^;
,pochezza, 1' astratto di poco' ,exiguitas' 569a;
,tenuita o poverta' ,tenuita3' 728b); u Stulicevu:
,paucita3, inopia, penuria, defectus, parum (cum
genit)'; u Vukovu: ,die kleine anzahl' ,parva
manus, paucitas' s primjerom: Nas je malina
(,unser sind wenig').
a. sa znacenem sprijeda kazanijem. Ah, ma-
line i kratkosti mojijeh mi dni navijesti ! I. Gun-
dulid 205. Sjednom malinom pjesaca utedi. M.
Eadnid 58b. ^ubi svakoga a uzdaj se u malinu.
232b. Zove kra]. od slave za spa'^iti te i malina
ga slijedi. 399b. Toliko malina nahodi se, koji
istu Boga. 441*. Boje je sahraniti te s malinom
ulizavsi na nebo kroz vrata tijesna nego kroz
prostrana. 480a. Juda Makabeo pridobi s ma-
linom svojije veliku vojsku. 499b. Naj vedma
se zalosti Isukrst zaradi maline obrani(7^^. F.
Lastrid, test. 105b. n januara udri na Salko-
vica i negovih 150 |udi, sila na malinu. S. Ste-
fanac 8. Pak s malinom on silu pomlati. 33.
I moze jih orati malina. M. A. Rejkovid, sat.
G8b, Sila lezi okolo a vas je malina. J. Eajic,
boj. 102. Kad malina skupodu naciiia. J. S.
Eelkovid 43p. Malinu dneva moji navisti meni.
G. Pestalid 9. Nemoj vodit maline svatova. Nar.
pjes. petr. 3, 9. 516. Turci Bog zna koliko hi-
|ada naroda pogube, a on samo s jednom ma-
linom utece. Vuk, kovc. 10. Opomene velicinu
Turaka u Evropi a malinu Srba. P. M. Nena-
VI
dovic, mem. 117. Imajte dobre spijune pred
sobom i nemoj te se s malinom upustati u boj.
Protokol pis. M. Nenadovida. 140. Gospodu ne
smeta izbaviti s mnozinom ili s malinom. D.
Danicid, Isam. 14, 6. Turci opaze da je tu ma-
lina Srba. Magaz. 1868. 77.
1). osobina cega sto je malahno. Zemja ne bi
se mogla od ovud ozdo nazriti zaradi svoje ma-
line. M. Eadnic 9a. Sveti nazirajudi u onoj svi-
tlosti svoju slabost, malinu, drzahu se za malo-
vrsne mrave. 411a. Zaradi maline stvari. A.
Badid 218. Misao putena od druge vrste vazda
je grih smrtni, nit' se ovdi nahodi malina. Ant.
Kaddid 521. Porad ove iste maline simena od
gorusice dobro je i prikladno spasitej nas crkvu
svoju prilikovao simenu gorusice. B. Leakovid,
gov. 51. Ova malina stvari ne izgovara covika
od griha smrtnoga. nauk. 458. O sine zema^ski!
pokloni se, kad ugledas ovu malinu nase zemle
i slabost nasega roda }udskoga. Vuk, pripr. 96.
2. MALINA, /. Eubus idaeus L. (naj cesee
fructus); sto ima znacene za druge bi^ke, to mi
nije dosta pouzdano. — Akc. se mijena u gen.
pi. malina. — Bijec je praslavenska, isporedi
rus. siaaHHa, ces. i pof. malina (svud Eubus idaeus
L.). — Izmedu rjednika u Mikafinu (malina,
dub ,paliurus'), u Stulicevu (,paliuru3'), u Vukovu
(,wegedorn, christdorn, [himbeere' , Eubus idaeus
L.], paliurus'. [cf. sunina]). Oj golube, moj go-
lube ! ne padai mi na maline, dok maline zrele
budu, i same de opadati. Nar. pjes. vuk. 1, 373 —
374. Malina ,himbeere'. J. Bogdanovid. Malina
(Majuga), slov. i malenca, melina, molina, rus.
Ma.nnHa, ces. po}. luz. malina (Eubus idaeus), u
Braniboru govore Nijemci malineken, 1. Eubus
idaeus L. (Pandid, Sab}ar, Lika; ... 3. Paliurus
aculeatus Lambl (Vuk), v. Malenca. B. Sulek,
im. 221. i s pridjevima. Malina planinka, 1. rovo
montano (Kuzmid), Eubus montanus Lejeun. ; 2.
rovo ideo, Eubus idaeus L. (Kuzmid) 221. —
Malina rumena, fragola (Kuzmid), Fragaria vesca
L. B. Sulek, im. 221.
3. MALINA, /. ime zensko. — U Vukovu rjec-
niku: ,frauennarae' ,nomen feminae'. — I prije
nasega vremena. S. Novakovid, pom. 75.
4. MALINA, /. mjesno ime. — Prije naSega
vremena. S. Novakovid, pom. 138.
MALINAE, m. mlinar. — Postaje od 2. malin.
— Od XV vijeka u cakavaca, a izmedu rjecnika
u Vrancicevu (,molitor'). Dasmo slobod fratrom
i malinarom. Mon. croat. 117. (1478). Malinar
negov. 327. (1555). Od malinara vrimena i malin
kakov je i dim i da me}e. P. Zoranid 74b.
MALINAEIC, m. prezime. — Postaje od ma-
linar, isporedi Mlinarid. — Od xv vijeka. Minak
Malinarid. Mon. croat. 113. (1474). Zemja Ma-
linarid {gen. pi.). 339, (1596). Malinarid. Boca 6,
MALINCI, Malinaca, m. pi. mjesno ime u Hr-
vatskoj. a) selo u zupaniji modrusko-lickoj. Eaz-
dije}. 58. — b) selo u zupaniji zagrebaikoj. 71.
MALINE, /. pi. ime selu u Bosni u okrugu
travnickome. Statist, bosn. 59.
1. MALINICA, /. dem. 2. malina. — U nase
vrijeme. Urodile malinice. Nar. pjes. petr. 1, 299.
2. MALINICA, /. vidi mlinica. — Postaje od
2. malin. — Od xv vijeka u cakavaca. V koj ma-
linici sta dva malina. Mon. croat. 99. (1466).
Jo§de malinicu jednu. 126. (1486).
MALINiC, m. prezime. — Od xiv vijeka. Vo-
jihna Malinidb. Dec. hris. 80. Malinidb (pre-
zime). S. Novakovid, pom. 75.
27
MALINIK
418
MALISTE
MALINIK, m. planinski vis u Srbiji u ohrugu
crnorijeckome. M. D. Milicevic, srb. 871. Medu
Rtnem i Malinikom. zim. voc. 65.
MALININ, adj. koji pripada malini Hi mali-
nama (vidi 2. malina). Uzmi malinina soka. Z.
Orfelin, podrum. 411.
MALINISTE, n. va{a da je isto sto 2. mali-
nica (mlinica). — xv vijeka s cakavskijem oblikom
maliniSde. Jesmo dali jedno malinisce. Mon.
Croat. 63. (1444). Malinisce jedno, malina dva.
i25. (1486). — TJ nase je vrijeme Maliniste ime
zaseoku u HroaUkoj u zupaniji licko-krbavskoj.
Eazdije}. 36.
1. MALINKA, /. ime zensko. — isporedi Malina.
— Od prije nasega vremena, a izmedu rjecnika
u Vukovu (,frauenname' ,nomea feminae'). Ma-
linbka. S. Novakovic, pom. 75.
2. MALINKA, /. ime kravi. u Bosni. D. Hire.
MALINKO, m. ime musko. — isporedi Ma-
linka. Malinbko. S. Novakovic, pom. 75.
MALINKONIJA, /. vidi melanholija, tal. ma-
linconia. — U pisaca xvii i xviii vijeka. Ostali
um6ri, to jest kolora, malinkonija i flegma. M.
Orbin 209. Ki rastiraju malinkoniju i zlu vo}u.
P. Kadovcic, nacin.379. Malinkonija aliti neve-
selost. K. Magarovic 27.
MALINO, n. ime selu u Slavoniji u zupaniji
pozeskoj. Razdijel. 121.
MALINOV, adj. koji pripada malinu (mlinu).
Tri kamona malinova. Nar pjes. istr. 6, 4.
MALINO VAC, Malinovca, w. ime gori u Bosni.
F. Jukic, zem|. 29.
MALINOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovic.
MALINSKI, adj. koji pripada malinima (mli-
nima). — U pisaca cakavaca xvi vijeka. Za-
grezli su viri malinski. P. Zoranic 578'. Maliaski
kamik. Anton Dalm., nov. te§t. 113b, luc. 17, 2.
Velik kamik kako malinski. 2, 201. apoc. 18, 21.
S vodami, potoki i vodam, otoci§ci, ribnaci i ma-
linskimi mesti. Mon. Croat. 276. (1575). Oci ima
kot kola malinska. Hrv. nar. pjes. 2, 416.
MALINSKO, n. ime selu sto je sad u Crnoj
Gori. Od Malinska Damjanovic Mirko. Nar.
pjes. vuk. 4, 463. Na Seoca na selo Malinsko.
Ogled. ST. 441. Malinsko, selo u Drobnaku (Ne
znam ko je zahi],ezio).
MALINStANIN, m. covjek iz Malinska. —
Mno.iina: Malinstani. — U narodnoj pjesmi na-
sega vremena. Okupi mi tridest Malinstana. Nar.
pjes. vuk. 4, 498.
MALINAK, m. malina (vidi 2. malina) kao
grm. Malinak ,bimbeereristrauch'. J. Bogdanovic.
— Va\a da hi znadilo i mjesto gdje rastu ma-
line, jer moze hiti i mjesno ime: Malinak doni
i gorhi, dva mjesta u Srbiji u okrugu uzidkome.
Votnak u Doi'iem Malinaku. Sr. nov. 1869. 467.
Zabran u Gornem Malinaku. 1870. 219.
MALINATI, malinam, impf. tal. malignare,
zlo misliti i govoriti o kome (objcktu). — U jed-
noga pisca Dubrovcanina xvi vijeka. Nedu bo
da mono u crkvi zarad vas maliiiaju zone, er
mi tnj nijo 6as. N. Na}eskovi6 1, 246. Da kako
ostalijeh sad ne malinaju? 1, 246.
M.ALI PARLOZI, 7n. pi. ime mjestu u Srbiji
u okrugu biogradnkome. Glasnik. 19, 192.
MALI POTOK, m. ime mjestu u Srbiji. (f) u
okrugu biogradskome. Niva u Malom Potoku.
St. nov. 1866. 251. — ft) u okrugu vajevskome.
Niva u Malom Potoku. Sr. nov. {?}.
MALI PEOKlCCI, m. jil. ime selu u Hrvatskoj.
— XV vijeka. Selo ko se zove ,Mali Prokicci'.
Mon Croat. 159. (1495).
MALI PE,ST, m. naj mani prst (peti prst bro-
jeci od palea) na ruci. — U Mikalinu rjecniku:
, digitus auricularius, minimus, digitulus'. — vidi
kod raao.
MALI ENOS, m. mjesno ime u Srbiji : u
okrugu pirotskome greben, granica izmedu Srbije
i Bugarske. M. D. Milicevic, kraj. srb. 166.
MALISIJA, f. vidi Malesija. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. Jos on dize
i ostalu s nime Malisiju. Pjev. cm. 105^.
MALISOE, j«. covjek iz Malesije. — Od arb.
maJbsHr, brdanin. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (covjek iz Malesije). Doceka
ga tridest Malisora. Nar. pjes. vuk. 4, 23. Jos
CO skupit }ute Malisore. Pjev. crn. 75b. Dvije
bi|ade Malisora }uta. Ogled, sr. 468. U toliko
se Malisori, Hoti i Kastrati okupe. Magaz. 1868.
76.
MALI STRE§ER, m. mjesno ime: u Srbiji u
okrugu vranskome vrh na granici izmedu Srbije
i Bugarske. M. D. Milicevic, kra|. srb. 273.
MALI SUVODOL, m. (uprav M. Suhodo), ime
selu u Srbiji u ckrugu ptirotskome. M. D. Mili-
cevic, kra}. srb. 238.
1. MALI§, adv. malo puta, rijetko. — U jed-
noga pisca Dubrovcanina xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (.paucies, raro, perraro, mi-
nus saepe, non saepe, parum saepe' s dodatkom
da se naJiodi u brevijaru). Ka mu (huda ces) da
znati red u tojzi nezgodi, da malis sama zled
cloviku dohodi. D. Kanina 138'.
2. MALIIS, malisa, m. malahan covjek. — Akc.
kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem pade-
zima, osim nom. sing, i voc: malisu, malisi. —
U nase vrijeme.
a. dijete musko. — U Vukovu rjecniku :
,kleiner' ,parvulus' s primjerom: „Idi, malisu,
donesi mi . . ." (reku djetetu kad mu ne znadu
imena).
b. covjek maloga stasa, starmali. Kao malis,
izmetak. Vuk, rjecn. kod puflak.
1. MALI§A, m. vidi 2. malis. — U nase
vrijeme.
Jl. vidi 2, mali§, a. Nu ti, malisa, ides li u
skolu? M. P. Sapcanin 1, 83. Izade iz porte
baba jedna vodeci za ruku prositno musko dijete,
malisa zavrnuo kosu|icu. S. Matavu}, novo oruzje.
100.
b. vidi malis, b. Stekoh mu^a kao spuza,
kad junaci vodu gaze, svakom' voda do kojona,
mom' malisi do ramena. Nar. pjes. here. vuk.
284—285.
2. MALISA, m. ime musko. — Moze biti ista
rijec sto 1. maliSa. — U na§e vrijeme, a izmedu
rjecnika ti Vukovu (,mannsname' ,nomen viri').
No besjedi Budicu Malisa. Nar. pjes. vuk. 4,
416. O 6u li me, Malisa serdaro? 4, 427. Sivi
soko Kosti6u-Malisa. 5, 39. No ih stizo Malisa
serdare. Pj*»v. crn. 325^. Jedno Milos a drugo
Malisa. Ogled, sr. 456.
MALI SaNAC, Maloga Sanca, m. ime mjestu
u Srbiji u okrugu biogradskome. Glasnik. 19,
192.
MALI §13, m.^ime mjestu u Sjbiji u okrugu
biogradskome. Niva u Malom Sibu. Sr. nov.
1863. 200.
MALI§TE, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
maliSte
419
MALOCA
krusevaekome. Livada u Malistu. Sr. nov. 1875.
538.
MALITI, malim, impf. minuere; minui; kao pre-
lazni glagol, ciniti da cega hade mala; kao ne-
prelazni, postajati mane. — Akc. kaki je u praes.
taki je u impf. majilh, u aor. 2 i 3 sing, mail,
u part, praet. pass, malen; u ostalijem je obli-
cima onaki kaki je u inf.
1. prelazno. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (.minuere, imminuere, di-
minuere') i u Vukovu (,verringern, weaiger ma-
chen, entziehea* ,minuc)').
a. aktivno. Komu cast i hvalu ti sama ne
malis. H. Lucie 244. Ti i bolnom smrtae muke
malis silu. L. Milovanov 48.
b. sa se, refleksivno, postajati mane. —
Izmedu rjecnika u Voltigijinu (jimpiccolirsi, see-
mare' ,sich verkleinern, sich verringern'). Da u
molitvi i u patjenju srce nase uzmali se s istom
smjornosti, kad bi se moglo, kako srce Jezu-
sovo. I. M. Mattel 66.
2. neprelazno, znacene je kao kod 1, b. — U
jednome primjeru xviii vijeka. Stiska dobro, zlo
se sira, krjepost mali, stete mnozaju. J. Ka-
vania 53=*.
MALI TIMOK, Maloga Timoka, m. ime vodi.
— Dodano u Vukovu rjecnikw^: [Mali Timok,
vide Crna Eeka 1].
MALI TRAVAN, maloga travna, m. vidi tra-
van. — U Bjelostjencevii rjecniku : (kajkavski)
traven ,aprilis'; tt Jambresicevu : mali travon
,aprilis'; u Voltigijinu: mali traven ,aprile' ,monat
april'.
MALI USERS, m. j)>'va nedjeja po uskrsu. —
Od XVIII vijeka. Do osmine vazmene iliti do ma-
loga uskrsa. Ant. Kadcic 148.
MALI VOZ, Maloga Voza, m. ime zaseoku u
Dalmaciji u kotaru dubrovaekome. Schem. ragus.
1876. 37.
MALI VRH, Maloga Vrha, m. ime visu u Sr-
biji u okrugu knezevackome. Glasnik. 19, 299.
MALI VRTOP, m. ime selu u Srbiji u okrugu
niskome. M. D. Milicevic, kra}. srb. 121.
MALI VUKOVIC, m. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije}. 54.
MALKA, /. ime kokosi. Zbor. za nar. ziv. i
ob. o, 176.
MALKADUCAN. malkaducna, adj. koji boluje
od malkaduka. — xviii vijeka. Koja bijase go-
ropadna iliti malkaducna. F. Lastric, svet. 142b.
MALKADUK, m. tal. mal caduco, gorska bolest,
2yadavica. — xviii vijeka. Koga malkaduk iliti
velika bolest (sto niki reku z gore pada) fata.
F. Lastric, svet. 43t>. Malkaduku lik. J. Vlad-
mirovid 28. Bolest, zlo, padavica alit' malkaduk.
And. Kacic, kor. 376. Padaoci iliti veliku bolest
imajuci, to je malkaduk. I. Velikanovid, uput.
3, 153. Koji zavrcu i padaju od malkaduka, mi
recemo z gore bolesni. M. Dobretic 303. Mal-
kaduk, ofrancane, guba, suga i druge bolesti
ovim prilicne. 434.
MAL-KADUNA, /. tursko ime zensko (moie-
biti satno od mila). — Sastav(eno: 2. mal i ka-
duna. — U Vukovu rjecniku s primjerom iz na-
rodne pjesme: Mal-kaduna, virna }ubo moja.
MALKAP, m. celicni ostric(?) kojim se vrti
gCvJoMe. M. Pavlinovic.
MALKO, uprav n. i adv. od adjektiva 1.
malak (vidi). — Od xviii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Vukovu: dim. v. malo. [cf. mal6ice].
a adj. 71. vidi malo, n. kod mao. Malko
mesta prazna ostavalo se. Z. Orfelin, podrum. 58.
Od svakog po malko. 177. Usuti na to malko
vina. 178. Po malko mesati. 389. Malko vrime
za dugo ne bilo. Nar. pjes. petr. 2, 141. Malko
vreme za dugo ne bilo. 3, 430.
b. adv., vidi malo, adv. kod mao. Malko ga
je ratom dofatio. Nar. pjes. juk. 192. Ukloni se
malko za vrata. Nar. prip. vuk. 72. Tako ga
malko umire. Nar. prip. bos. 1, 98. Narezi
malko to drvo. Vuk, rjecn. kod narezati. Treba
nam malko uminuti glavnu povijest.^ S. l^ubisa,
prip. 49. Malko se porazgovore. 165. Negova svita
odista je za nas danas malko neobicna. M. D.
Milicevi6, jur. 86.
1. MALKOC, m. ime zaseoku u Hercegovini.
Statist, bosn. 123.
2. MALKOC, m. nalazi se samo Malkoc-beg, kao
ime Hi prezime Turcinu. — U dva primjera xvi
i XVIII vijeka. Malkoc-beg. Mon. croat. 247.
(1545). Kad Malkoc-beg Slovinu robio. Nar.
pjes. bog. 307.
MALKOCEVOI, m. pi. ime selu u Bosni u
okrugu travnickome. Statist, bosn. 64.
MALKO VAC, Malko vca, m. ime zaseoku u
Bosni tc okrugu travnickome. Schem. bosn. 1864.
49.
MALO, vidi kod mao.
MALOBABIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sem. prav. 1878. 76.
MALOBRACANIN, m. fratar male brace, vidi
braca, f) bb). — Mnozina: malobracani. — Od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,vir
religiosus ordinis minoris dicti'). Era Petar Mar-
kancio malobracanin. I. Dordic, ben. 152. Ni
malobracani, ni Jezuiti. V. M. Gucetic 131.
MALOBRANIK, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu vajevskome. Livada u Malobraniku. Sr.
nov. 1867. 67.
MALOBRATSKI, adj. koji pripada maloj
braci, vidi braca, f) bb). — U primjeru xvii
vijeka. Druzbi i malobratskoj. I. T. Mrnavic,
mand. 38.
MALO BRDO, n. ime mjestu u Srbiji u okrugu
jagodinskome. Vinograd u Malom Brdu. Sr. nov.
1867. 359.
MALO BRESNICKO PO:^E, n., ime mjestu u
Srbiji u okrugu pozarevackome. Niva u Malom
Bresnickom Po|u. Sr. nov. 1868. 93.
MALOBROJAN, mal6br6jna, adj. o ^udima
Hi stvarima kojijeh ima mali broj. — Od xviii
vijeka. Cica malobrojni crkovnaka. I. J. P.
Lucie, nar. 32. Malobrojne patujice sajke. M.
Pavlinovic, rad. 87. Uslovi koji se gotovo fiesce
nahode u maloj drzavi, u malobrojnom narodu,
nego u mnogobrojnim carevinama. M. D. Mili-
cevic, zlosel. 124.
MALOBROJNOST, malibrojnosti, /. osobina
cega sto je malobrojno, malina. — U Stulicevu
rjecniku: ,paucitas*.
MALOBROJSTVO, n. samo u Stulicevu rjec-
niku uz malobrojnost.
MALOCJEN, adj. u kojega je mala cijena, koji
malo vrijedi, isporedi malovrijedan. — Moze biti
rijec praslavenska, isporedi rus. Ma.ioi^liKHUH,
ces. malocenny, 2^0^. malocenny. — U Stulicevu
rjecniku : ,contemnendus, contemptibilis, abjeetus,
vulgaris, contemptus'.
MALOCA, /. vidi 1. malina. — Akc. se mije.na
kao u 1. malina. — Od xvii vijeka (ima i stslov.
MALOCA
420
MALOKEEPAK
malota), a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (ma-
loca, malina ,exiguitas, parvitas'), u Jambresicevu
(.parvitas, exiguitas'), u Stulicevu (,paucitas, pa-
rum'), w Voltigijinu (malo6a i grijeskom ma-
loca jpochezza' ,kleinigkeit'). Isukrst place svete
majke crkve, zasto se vidi kako pusta cijeca
maloce dobrijeh krstjana. M. Divkovic, bes. 697^.
Ne najdoh jos nijednoga pisca ni kniznika, koji
bi s malodom dijackih aliti latinskih slov obi|e
hrvatskoga nasega jezika dobro ali pravo pisal.
P. Vitezovic, cvit. vii. Ja od strane moje svrbu
maloce od Krstjana, koji se saranuju, necu go-
voriti. F. Lastric, od' 97. Nek ne trpi od ma-
loce glada. J. S. Ilej[kovi6 94. §to cini malo6a,
sto odvisak u sijanu? 115. Kvar nasim ku6-
nikom od litnih poslenika radi maloce prtenine.
413. — U ocenasu izvrsnitost, malo6a i velicina
Zajedno. F. Lastric, ned. 229. Pram malodom
il' velicinom sramote i uvridenja. 410. Maloda
nasih kniga ne dopusta, da se vele rasirujemo.
Ant. Kadcid 389. — Va|a ga od malode pito-
miti. J. S. Eejkovic 235. Da iz malo6 ne na
pravac dile. 441. Od malo6e, od malih nogu.
(u Orahovici). S. Ivsic.
MALODLAK, adj. na kojemu je malo dlaka.
— Samo u Stulicevu rjecniku: ,parum pilosus,
hirsutiis'.
MALODOBAN, mal6dobna, adj. vidi malojetan
(od male dobi). — V pisaca nasega vremena.
Dali su prava malodobne sirocadi vajano osigu-
rana. Zbornik zak. 1874. 205.
MALODOBNIK, m. malodobno cejade. — U
pisaca nasega vremena. Ako odnosni malodob-
nici stitnika imali ne bi. Zbornik zak. 1871. 235.
MALODOBRUSA, /. nedobro zensko ce}ade.
— U nase vrijeme u Istri. Malodobriisa ,femina
nequam'. D. Nemanic, cak. kroat. stud, iftsg.
613.
MALODUSAC, malodusca, m. malodusan co-
vjek. — U jednoga /^jsca nasega vremena. Jer
nije vjera za malodusce i mekusce. M. Pavli-
novid, razl. spisi. 193.
MALODUSAN, mal6dusna, adj. pusillanimis,
u kojega je malo duha (vidi duh, l, g), koji je
plasiv (bez hrahrosti Hi bez ufana). — Va^a da
je stara rijec, isporedi stslov. malodusbn'b, rus.
Ma.^o,■^yulHl.I^I. — Izmedu rjecnika u Stulicevu
(jdemissi animi').
a. adj. NemoStnyje utvrbzdaje, malodusnyje
tole. Sava, tip. hil. glasn. 40, 163. Milostynje
kb nistiimb i malodusbnyimb ut^senija. Danilo
28. Karajte plabe, utisite malodusne, primajte
nemodne. I. Bandulavid 41^ paul. Ithess. 5, 14.
Malodusne, strahjive. zadna strana. Bivamo
malodusni. J. Rajid, pouc. 1, 3. Malodusan
laska od straa. D. Obradovic, basne. 443. Pou-
davajte neuredno, utje§avajte malodusne, branite
slabe. Vuk, pavl. Isol. 5, 14.
b. adv. mal6du§no. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (,timide, demisao animo'). A (unuci)
svojih dedova i strideva spomenike maloduSno
kredu. M. D. Milidevid, pomenik. 1, iv.
MALODUSlTI SE, pf. (?) postati malodusan.
— U jednome primjeru xiii vijeka. Poudavajemb
ne maloduSiti se, ni otbnecajati se. Sava. tip.
stud, glasn. 40, 171.
MALODUSJE, n. pusillanimitas, osobina koga
Sto je malodusan. — isporedi maloduSnost. —
— Mijed je stara, isporedi stslov. maloduSije,
rus. Ma^ioAyiiiic (6es. maloduSi va^a da je uzeto
iz ruskoga). Lenost radja maloduSje. §. Budinid,
sum. 125». Da rastera onaj duh niskosti i ma-
lodusja koji iz sviju koracaja engleske diploma-
tije viri. Nov. sr. 1834. 129.
MALODUSnOST, mal6dusnosti, f. vidi malo-
dusje. — Moze biti stara rijec kao malodusan,
ali se ne potvrduje prije nasega vremena (a
opet ima po\. malodusznosd sto va\a daje naci-
neno od rus. MajioAyiuHtiii). — Izmedu rjecnika
u Stulicevu: , animi abjectio, demissio, dejectio
(idem fere ac timiditas)'. Videdi toliku malo-
dusnost Turaka prema svojoj casti, pomeri pa-
medu. M. D. Milidevid, jurm. 90. A Nikodim
ostaie u svojoj obiteji, da, kako sam rece „ceka
Boga sto spasava od malodusnosti'', omer. 126.
Kvar, malodusnost na jednoj, a lakoumnost i
naduvenost na drugoj strani. zlosel. 20.
MALODUStVO, n. vidi malodusje. — U jed-
nome primjeru xvi vijeka (u crkvenome ruskome
jeziku ima i malodusbstvije, vidi u F. Miklosid,
lex. palaeoslov.-j. Hotijudi ispitati Darijevo ma-
lodusstvo. Aleks. jag. star. 3, 269.
MALO GEOBJ^E, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskome. Livada u Malom Grobju.
Sr. nov. 1863. 208.
MALOHAEAN, mal6ha,rna, adj. malo haran^
neharan. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Stulicevu (,nonnihil ingratus'). IzgubivSi Boga,
ostanu veoma slabi i maloharni. M. Eadnid 235b.
I dab svjeta malobarnim prem zaludu. J. Ka-
vanin 78^^. Maloharni ne (crkve) sinovi. Ant.
Kadcid 464. Da ovu rodite}i maloharni ne budu
naucili igrati, ne bi cna nikada za dar igrana
glavu s. Ivana na tahuru iskala. D. Eapid 28.
MALOHRAN, adj. kojemu malo treba hrane.
— U Stulicevu rjecniku: ,cibo parous, parvo
cibo contentus'.
MALOJEVIC, m. prezime. — Na jednome
mjestu xiv vijeka. Eadisb Malojevid (, — vik').
Dec. hris. 31.
MALOJKA, /. ime zensko. — Prije nasega
vremena. S. Novakovid, pom. 75.
MALOJKO, m. ime musko. — Prije nasega
vremena. S. Novakovid, pom. 75. Malojko, musko
ime. iz diptiha manastira Gomirja. iz prosloga
vijeka. V. Arsenijevid.
MALOKAMENICKI, adj. koji pripada Maloj
Kamenici, vidi 1. kamenica, c, e) dd). — Ima
malokamenicko brdo i vino sto se na nemu rada..
M. D. Milidevid, srb. 1000.
MALO KIJEVO, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskome. Glasnik. 19, 192.
MALOKOEISTAN, malok6risna, adj. koji je
od male koristi. — U jednome primjeru xiv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (maloko-
rystbnb ,parum utilis'). Se pisa DraJeslavb dijakb
svojom rukomb malokoristnomb. Men. serb. 176.
(1367).
MALOKEAT, adv. malo krati, malo puta, ri-
jetko. — XVII i XVIII vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (,rare volte' ,raro' 607a) t u Stulicevu
(v. malis). Koji se malokrat ispovidaju. A. Ko-
mulovid 35. Malokrat je ne zamina blago od
svijeta. J. Kavaiiin 490b. Qvi plod mi malo-
krat dutimo. Ant. Kadcid 166.
MALOKRATI, adv. vidi malokrat. — Moze
biti da treba shvatiti kao dvije rijeii. — U jed-
nome primjeru xviii vijeka. Kad so zgaja malo-
krati, zli bor debar plod da vrati. J Kavanin
124IJ.
MAL6kREPAK, mal6krepka, adj. sastavjeno
malo krepak. — U jednome primjeru xvii vijeka.
MALOKEEPAK
421
MALOOCAN
Od kojije se pripadu, i ostave malokripki zarad
ne dobro poceto. M. Radnic 18b.
MALOKREPOSTAN, malokreposna , adj. u
kojemu je malo kreposti (jakosti). — isporedi
malokrepak. — Samo u Stulicevu rjevniku: ,pa-
rum vis, virtutis liabens'.
MALOKUK, tn. ime mjcstu u Srbiji u okrugu
biogradskome. Niva u Malokuku. Sr. nov. 1863.
174.
MALOKUPAC, malokupca, m. eovjek sto tr-
guje na malo, trgovcic, kramar. — 3Ioze hiti po
nem. kleinhandler. — U fiase vrijeme. Jermeni
ijadama tumaraju kao malokupci po kucama,
odajudi trgovcidi po svima narodima. Nov. sr.
1834. 109.
MALOlJiEPAN, mal6}epna, adj. iiprav je koji
je malo lijep, ali se pise u znacenu : nepristojan.
— Od prvijeh vremena (malolepbnb), a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,illiberalis') i u Danicicevu
(malolepbnb ,paruin decorus'). Cto glagoju malo-
lepnaa. Domentijan^ 83.
MALO^jET, adj. vidi malojetan. — U jednoga
pisca nasega vremena. Luka je bio malojet. M.
Pavlinovi6, rad. 49.
MALOtiETAN, mal6|etna, adj. kojem,uje malo
\eta (godina), obicno se kaze kad nije po zakonu
ko stupio na godine u koje se moze brinuti za
svaki svoj posao, nego je jos pod roditejskom Hi
skrbnikovom vlasti. — Bijec je praslavenska,
isporedi stslov. maloletbm., riis. MaAOAiTByiii, ces.
maloletn^, po^. maloletny. — Izmedu rjecnika u
Stulicevu (,paucorum annorum'). U malolitni
mladosti mnogolitnu vidih mudrost. Aleks. jag.
star. 8, 237. Malojetan ,minderjahrig'. Jur. pol.
terminol. 346. Malojetni ,niind6rjahriger' .mi-
nors'. B. Petranovic, rue. kn. 53. Ako je dijete
jos malojetno. Zbornik zak. 2, 132. — I u Po-
povicevu rjecniku: ,minderjahrig' maloletan.
MALOl^ETNIK, vi. malojetno cejade (musko i
zensko). — U pisaca nasega vremena. U Gar-
skomu Selu Aleksaudrovski (korpus) za malo-
Jetnike. Nov. sr. 1834. 91. Malo^etnici koji dva-
deset-cetvrtu godinu zivota svoga nisu navrsili.
Grad. zakonik. §. 21. Ako li ima diobenika. ma-
lojetnika ili skrbjenika zastupanih. Zbornik zak.
1871. 237. Sto se takome malojetniku na dar
dade, V. Bogisi6, zakon. 217.
MALO^ETNIKOV, adj. koji pripada malo-
jetniku. Dok se god ne izjavi zastupnik malo-
Jetnikov. V. Bogisit, zakon. 169.
MALOJt'ETNOST, mal6jetnosti. /. stane koga
sto je maloletan. — Mijec je praslavenska (malo-
letbnostb), isporedi rus. Maao-^iTHocTi., ces. malo-
letnost, poj. matoletnosd. Malojetnost ,mind6r-
jahrigkeit'. Jur. pol. terminol. 346. Preko vre-
mena malojetnost ocinsku vlasfc produjiti. Zbornik
zak. 1853. 157. To biva, kad je imaoniku, u
slucajevima zakonom odredenima (malojetnost,
slaboum^e itd.) zabraneno da sam uprav|a. V.
Bogi§ic, zakon. 329.
MAL6]^ESTV0, n. vidi malo^etstvo. Za vreme
malolestva krajevog ne moze se uciniti nikakva
promena. M. D. Milicevic, §kol. 107.
MALOl^ESTVO, n. vidi malojetnost. — Maze
biti star a rijec, isporedi rus. Ma.ioAiTCTBo. — U
nasemu se jeziku javja u na§e doba (te ispred
-s- moze ispasti -t-, vidi malojestvo), a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,pubertas'). Dokle god ma-
lojefcstvo vase svijetle k6eri trajalo bude. Nov.
sr. 1834. 131. Dok god malo]etstvo traje. V.
Bogisic, zakon. 217.
MALOMAN, adv. fere, pene, gotovo, omalo
ne, — Okrneno malo mane, vidi kod mao. — Od
XVI vijeka. I maloman vsi dokturi, Narucn. 94*.
Jejuze veroju ugasena je maloman vera nasa.
§. Kozici6 15a. Bisi tagda va Italiji i maloman
po vsem svitu glad. 22^. Glad bisi po vsem
maloman miru. 24*. Ilize cislo maloman neic-
tenoje. 24b. Delo veliko jeze vsa maloman ina
dela jego nadhojase. 35a. Vided da ga plav ma
stize i maloman vece hita. G. Palmotid 2, 66.
Nu sam tvoje rad |ubavi toj maloman s nim
razvrgo. 2, 110. Bijahu od roda neplemenita,
maloman svi stari. K. Magarovid 63. Ali neke
(knige) sasve da su slozene urednopisanem, da
se maloman pogadaju nasijem obicajnijem go-
vorom. I. A. Nenadic, nauk. 7. Zato crkva sveta
maloman nego svaku molitvu dospijeva govo-
reci: ,po Jezukrstu Gospodinu nasemu'. 209.
Maloman svi pobijeni. sambek. 19. Maloman
nije igda govorio od muke svoje. J. Matovic 59.
Koji dariva uCenicima maloman sva svoja nazi-
vana. 89. Ova su maloman poglavitija poglavja.
113. I maloman s istijem rijecim.a nauci s. Ilario.
211. Da maloman ne bi dutili ikakvu dosadu.
271. Iz koje maloman svi grijesi izajdose. 316.
Skradevati velicavstvo Bo/; '■ . . . svake ure malo-
man i casa. 341. Svi maloman Judi. 344. Malo-
man .prope'. D. Nemanid, cak. kroat. stud, iiftsg.
61. Maloman, skoro, malo ne. na Rijeci. F. Pi-
lepid.
MALOME§NAK, m. sumo u Jambresicevu
rjecniku: , September'. — Po ,maloj mesi (masi?)',
t. j. svetkovini ,Male Gospe', dok se avgust zove
,velome.snak' x>o svetkovini ,Velike Gospe'. — U
Voltigijinu rjecniku ima malomezujak sto je zlo
prepisano iz Jambresiceva.
MALOMEZUJAK, vidi malomesAak.
MALOMLIJA, m. nadimak vecerinu (vjetru).
Pripovijeda se da se iz Drnisa jedna baba pre-
selila gladne godine u Bosnu, pa kad bi onamo
tko iz Dalmacije dosao sve bi pitala : „Puse li
jos tamo oni nesretni malomlija?" jer kad ve-
cerin puse, }eto je suho, pa se ,malo' zita ,me}e',
jer malo rodi. M. Pavlinovid.
MALOMOCAN, mal6modna, adj. u kojega je
malo moci, slab. — Rijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. malomostbnt, rus. Ma.ioMOHHtiii, ces.
malomocny, poj. malomocny. — Izmedu rjecnika
u Stulicevu (malomostan s dodatkom da je rijec
ruska) i u Danicicevu (malomo§tbnb ,infirmus').
Malomostbnymb i strannimb. Men. serb. 92.
(1330). Kripite malomodnih. Bernardin 34. Utje-
sajte malomocnijeh. N. Rauina 49t>. paul. Ithess.
5, 14.
MALOMOZAN, mal6mozna, adj. u kojega je
mala moe. — U jednoga pisca xv vijeka. I kraji
i bani tomu t' su podlozni, ne listo ki zvani
jesu malomozni. M. Marulid 158.
MALONE, vidi kod mao.
MALONOSAST, adj. u kojega je mali nos. —
Samo u Belinu rjeiniku : ,nasut6llo' ,nasutulus'
506a, i u Stulicevu: ,parvo naso praeditus'.
MALONS161, m, pi. vidi u Danicicevu rjec-
niku: Malonbsidi, pleme u Crnoj Gori, ako nije
kakva pogrjeska : ,Belopavlidi i Malonbsidi'.
(Spom. sr. 1), 104. (1411).
MALONA, m. ime volu. Krupa, Berkasovo u
Srijemu. D. Hire.
MALOOCAN, mal6ocna, adj. u kojega su male
oci. — U Stulicevu rjecniku s dodatkom da je
rijec ruska.
MALOPLANSKO BRDO
422
MALOSRDNOST
MALOPLANSKO BEDO, n. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu smederevskome. Sr. nov. 1869. 120.
MALOPLODAN, mal6plodna, adj. koji malo
ploda daje. — U Stulicevu rjecniku: , modicum
fructum gignens' s dodatkom da je rijec ruska.
MAL0P0DAT;.IV, adj. uprav malo podatliv.
— Bijec je nepouzdana: nahodi se izvezena na
pokrovu kneza Lazara (xiv vijeka) : O mili moj
gospodine i sveti muceni (o knezu Lazarii), ma-
lopodatJivL bilb jesi vb tlennihb i malovecuihb,
kolmi pace Fb neprehodimihb i velikihb jaze
Vbsprijelb jesi ot Boga. Okaz. pam. saf. 28. Mon.
serb. 244. (oko 1389 — 1399). u prijepisu xvii vi-
jeka stoji: Strastotr-tpce Hristovb i svety muce-
nice, mnogo bo podatJivB by It jesi vb tlenniih i
malovecniihb. kolmi pace vt, nepreliodimih i ve-
likiih, jaze v'bsprijeli. jesi ot Boga. Glasnik. 9,
350—351. (1692J. iz toga se prijepisa (premda je
nedosjedan u pravopisu i nije dosta vjeran ori-
ginalu) vidi da treba prema smislu citati mnogo
podatjiv (tako bi bilo razdijejeno i malo po-
datjiv). — Va]a da je tako mislio i Danicic, jer
je u svome rjecniku napisao : malopodat|ivb, gledaj
kod mnogopodat|ivb, ali tc zadne rijeci nema na
svome mjestu ; vaja da je zaboravio.
MALO PO^jE, Maloga P6|a, n. mjesno ime.
a. selo u Hercegovini. Statist, bosn, 106.
b. selo u Hrvatskoj u zupaniji licko-krbavskoj.
Eazdije}. 38.
c mjesta u Srbiji. a) u okrugu biograd-
skome. Glasnik. 19, 192. — h) u okrugu smede-
devskome. Niva u mestu Malom Po}u. Sr. nov.
1863. 156. — c) u okrugu va(evskome. Niva u
Malom Po|u. Sr. nov. 1861. 239.
MALOPEESni, adj. koji se malo prije (nazad
malo vremena, nedavtio) dobavio, skorasni/frisak,
prijesan, nov. — isporedi maloprijasni. — Po-
staje od malo prije, isporedi dojako§ni, negdasni.
— U Vukovu rjecniku : ,neu, frisch' ,recens'.
MALOPRESNICA, /. nesto malopresne zen-
skoga roda, kao voda, pogaca. — U Vukovu
rjedniku : n. p. voda, t. j. ona koja je malo prije
donesena, kao skorasnica ,ein frisches wasser'
,recens aqua'.
MALOPRIJASNI, adj. koji je bio malo prije,
ne svagda u istome smislu kao malopresni. — U
nase vrijeme u Dubrovniku, a Izmedu rjecnika
u Stulicevu (maloprijasan ,paullo ante, adj.').
„Maloprijasrie tvoje rijefii". „ Maloprijasni negov
dolazak". P. Budmani.
MALORAD, /. mjesno ime, vidi u Danicicevu
rjecniku : Maloradb, mede su zemjama crkve
treskavaiike isle ,seli§temb Arbanasi do Malo-
radi'. G(lasnik). 13, 370.
MALORASTAO, malorasia, adj. koji je malo
(uz)rastao, koji je maloga rasta. — Fo rus. wa-
jiopoc.'ii.iii. — U jednoga pisca nasega vremena.
Malorasli fiokot. P. Bolic, vinod. 1, 53.
MALOREDAN, mal6rodna, adj. u kojemu je
malo reda. — Jamacno je takovo zna6ene u je-
dinome jirimjeru xviii vijeka, a drugo je kod
malorednik (vidi); a moglo bi znaiiti sto i malo-
bratski. Ne6e ino trjebovati na ponovjonje sta-
roga cjelovitoga obsluzenja redovnifecijeh naredba
sred manastijera malorednijeh. I. M. Mattei 7—8.
MALOREDNIK, m. klerik Sto je primio male
redove. — U jednoga pisca xvm vijeka. Na6in
od svrzenja po staromu zakonu u ovomu uzdrzf
se: da biskupa prid obrazom dvan.ijest biskupa,
popa prid obrazom od sost, sluzitoja i posluzi-
tejii prid obrazom ud tri biskupa, a malorednika
prid biskupom i svim klerom veliceno i sudbeno
svrzuju se. A. d. Costa 2, 204.
MALORJECAN, mal6rjecna, adj. koji malo
(rijeci) govori. — U jednoga pisca xvm vijeka,
a izmedu rjecnika u Stulicevu (,parum loquens,
taciturnus'). (Bila je blazena divica Marija) u
srdcu ponizna, u rici stavua, u pameti razumna,
u razgovoru maloricna, ... A. Kanizli6, utoc.
629.
MALORUS, m. covjek iz Male Busije. — U
nase vrijeme. U Rusa, ... u Malorusa (gen. pi.) . . .
D. Danieic. rad. 26, 58
MALORUSKI, adj. koji pripada Maloj Bu-
siji Hi Malorusima. — U nase vrijeme. Jezik
maloruski. D. Danicic, dioba. 8.
MALO SELCE, Maloga Selca, n. ime selu tt
Hrvatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdijel.
116.
MALO SELO, n. mjesno ime.
a. selo u Bosni u okrugu travuickome. Sta-
tist, bosn. 73.
b. u Dalmaciji. a) selo na ostrvu Hvaru
(tal. Villetta). Repert. dalm. 1872. 17. — b) u
kotaru dubrovackome blizu Stona. Schem. ragus.
1876. 36.
c. u Hrvatskoj. a) selo u zupaniji modrusko-
rijeckoj. Razdije}. 45. — b) selo u zupaniji
licko-krbavskoj. Schem. segn. 1871. 33.
d. vidi i kod Maloselci.
MALOSELCI, Maloselaca, m. pi. stanovnici
Malog Sela, kako se jos sada — ali rede — zove
u puku Mali Losin (,Lussinpiccolo'), koje je ime
ka§ne nastalo kano prijevod s talijanskog. Prema
tome cuje se i : ,Veloselci' (ondje izgovaraju :
,Velosjelci') = stanovnici Velog Sela (V. Lo-
sina). L Milcetic.
MALOSEZAN, malosezna, adj. koji malo seze,
dosize. — U jednoga pisca nasega vremena. Prem
su zenski malosezni umi. Osvetn. 2, 31.
MALOSKUP, m. mali skup. — U jednoga
pisca XVII vijeka. Pop Dominik Gospodnetic Bra-
canin zace 1 stisnu u maloskup kite roceno. u
I. Ivanisevic 12.
MALOSLAC, m. nejasna rijec u pisca- Du-
brovcanina xvi vijeka. Kako maloslaca u bun-
bacicu bih te hranio. M. Drzic 226.
MALO SLANCE, n. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskome. Glasnik. 19, 192.
MALOSNAZAN, malosnazna, adj. u kojega je
malo snage, slab. — U dva pisca xvui vijeka.
Tako priobrazen i malosnazan susreten jo od
prizalostne majke. I. A. Nenadic, nauk. 255. Ti
si kripost slabih i malosnaznili. A. Kanizlic,
utoc. 730.
MALOSRCAN, malosrcna, adj. plasiv, strasiv
(u kojega je malo srca). — isporedi malosrdafian,
malosrdan. — U dva pisca xvm vijeka, a iz-
medu rjecnika u Stulicevu (,timidus, pavidus, ti-
mens, meticulosus'). Pomozi nevo}ne, okripi ma-
losrcne. A. Kanizlid, utoc. 717. Ne bi ni za to
malosrSan. E. Pavi6, ogledalo. 255.
MALOSRDACaN, malosi-dacna, adj. a Stuli-
cevu rjecniku uz malosrfian.
MALOSRDAN, adj. vidi malosrdan. — U jed-
nome primjeru xvm vijeka. Ninus ne postade
malosrdan, veco s velikom pomju napridova^e
za6eto djelo. D. E. Bogdanic 29.
MALOSRDNOST, mDl6srdnosti, /. osubina
koga sto je malosrdan. — U jednume primjeru
xvm vijeka. P: Koji su grisi suprotivni jakosti?
MALOSEDNOST
423
MALOVI6
— 0: Zlo ufane, . . . malosrdnost, mekaaost . . .
I. VeIikanovi6, uput. 1, 403.
MALOSRECAN, malosrecna, adj. koji ima
malo srece (nesto slabije nego nesre6an). — U
jednoga pisca xviii vijeka, a izmedii rjecnika u
Stulicevu (.parum felix'). Bivsi u tomacenu ma-
losredni bili spijevaoci. I. Dordic, salt. i.
MALOST, malosti, /. vidi 1. malina. — Bijec
je praslavenska, isporedi stslov. malostt, rus.
Ma.iocTt, ces. malost, po}. malosd. Ize isplbnise
svetilbnika svoje malosti. Sava, tip. hil. glas.
24, 173. Malost dana mojije svrsice se u kratko.
P. Posilovic, nasi. 44^. Grijeh minuci casa je
malos, slijed kajanje, duga zalos. J. Kavanin 43^.
Tu ce pred oci nase stati sva nasa malost. J.
Eajic, pouc. 1, 23.
MALOSTASAN, mal6stasna, adj. koji je ma-
loga stasa. — U Stulicevu rjecniku: ,statura pu-
xillus'.
MALOSVIJESTAN, malisvijesna, adj. u ko-
jega je malo svijesti. — U jednome primjeru
XVIII vijeka. Mnogi covik malosvisni na boj srne.
V. Dosen 191b.
MALOS, Mal6sa, m. piomine se u narodnijem
pjesmama kao ime nekakvu gradu nedaleko od
Novoga Pazara. — Izmedu rjecnika u Vukovu:
(stajaca rijec) s primjerom iz narodne pjesme :
Iz Malosa grada bijeloga. — Poranio Krajevidu
Marko, svratio se Xovome Pazaru . . . Ode Marko
niz poje siroko . . . Svrati Marko u Malosa grada.
Nar. pjes. stojad. 1, 8.
MALOSlNDO, Maloiindola, m. ime selu u
Crnoj Gori u katunskoj nahiji. G-lasnik. 40, 18.
MALOSISTE, n. ime selu u Srbiji u okriigu
niskome. M. D. Milidevid, kra}. srb. 126. .
MALOSKI, adj. koji pripada Malosu. — U
pjesmi u kojoj ima i Malos. Pa okrete pojem
Maloskijem, kad je bio sred po|a Maloska . . .
Nar. pjes. stojad. 1, 11.
MALOSTOVAC, mal6stovca, m. covjek sto
malo stuje (Boga Hi vjeru). — U jednoga pisca
nasega vremena. Gdjegod ima malostovaca i ma-
lovjeraca. M. Pavlinovic, razl. spisi. 207.
MA LOTA, m. ime volu. F. Kurelac, dom. ziv.
25. J. Bogdanovid. D. Hire.
MALOTICA, m. i f. dem. malota. — U nase
vrijeme u Lici. „Moja malotica ka' i zeravica".
J. Bogdanovic.
MALOUM, adj. malouman. „Bio sam jos
maloum, kad mi je otac umro, pa me stric iz-
varo". U Oraliovici. S. Ivsic. — Ima i u Stuli-
cevu rjecniku uz malouman.
MALOUMAN, mal6umna, adj. u kojega je
malo uma Hi razuma. — Rijec je 2)raslavenska,
isporedi stslov. maloumbnt, rus. nuAoymahiii, ces.
maloumny, 2^o(. raatoumny. — Izmedu rjecnika
u Stulicevu (,stolidus, fatuus, stultus' s dodatkom
da je rijec ruska).
a. adj. Salamune prirazumni da u dilih
maloumni. M. Marulid 283 Ovo otajstvo jest
naj vedi trim u oku maloumnim nevirnikom. F.
Lastric, od' 31. Tako bo obicaje neprijate} va-
rati maloumne. test. 252b. Kojizim neprijate|
okrece naokolo maloumne grisnike. test. ad. 80a.
Ne promisjajuci, da je ovo mriza djavaoska, u
koju fata duse maloumne. ned. 323. Zaradi tri
uzroka maloumni utjeSu se k bajavicama. 324.
Scinase nialoumna zenska glava... svet. 114a'.
Ukazati cemo tako, da i maloumni razumiti mogu.
A. Kani^lid, kam. 49. Okrivjuje patrijarhe kao
maloumne i slipe. 250. Maloumni u znanu po-
slova crkvenih. 462. Bijezim ovde za maloumne
da je sve jedno ili tko rekao Volodomir ili Vla-
dimir. 477. O maloumni i ni§ta nemisleci I bo-
go|ubnost. 22. Ne razumiste, jeli. maloumni |udi,
sto ozgor malo prija reko(?). £). Rapid 30. O
mi neustrp|ivi, o mi maloumni! 189. A kad
jedan ne more nista da upamti, te ne zna nista,
onda mu se veli, da je . . . malouman. Zbor. za
nar. ziv. i ob. 6, 62. — U metaforickome smislu,
0 peru. Maloumnim perom slaviti. A. Kanizlid,
utoc. 870.
b. adv. maliumno, Kako on maloumno rece.
A. Kanizlid, kam. 81. Maloumno seine da je
ono kruh. utoc. 129. Izkrecu nistanemane i
izopacuju maloumno za opravdane svoje svido-
canstva nika pisma. I. Velikanovid, uput. 1, 258.
MALOUMNE, n. osohina koga sto je maloum
ili malouman. — isporedi maloumnost. — Stara
rijec, isporedi stslov. maloumije, rus. Ma^^oymie.
— TJ jednome primjeru xvii vijeka pisano sa
starijem oblikom maloumije. O zlago proizvoje-
nija i zavisti, i visokoumija i svojevojstva i ma-
loumija! Glasnik. 22, 225. (1614—1646).
MALOUMNIK, m. malouman covjek. — U
nase vrijeme. Jedan od nih bese maloumnik. M.
D. Milidevid, medudn. 307.
MALOUMNOST, mal6umnosti, /. osohina koga
sto je malouman. — IJ jednoga pisca xviii vi-
jeka. Ukazuje svoju maloumnost. A. Kanizlid,
kam. 165.
MALOV, mal6va, m. ime psu. F. Kurelac, dom.
ziv. 46.
MALOVA, ime kravi. — U Lici. J. Bogda-
novid. Bastaja, Daruvar, u Bosni. D. Hire. — I
u prenesenome smislu. Malova, ime jednoj smr-
kavoj zeni. u Lici. D. Trstenak.
1. MALOVAN, m. mjesno ime.
a. u Bosni. a) planina. — izmedu rjecnika
u Vukovu: planina u Bosni (dodano po Vuko-
vijem bi]eskama u trecemu izdanu: iznad ouice)
,ein berg in Bosnien' ,mons Bosnae' s primjerom
iz narodne pjesme: U ouice povrh Malovana.
(Nar. pjes. vuk. 1, 557), vidi i Suica. Milac
(rijekaj uvire pod planinom Malovan, a izvire
opet pod Sterzaiiom pod imenom Suice. F. Jukid,
zemjop. 28. — b) dva sela Malovan doni i gorni
u okrugu travniekome. Statist, bosn. 74.
b. u Hrvatskoj, vidi u Vukovu rjecniku:
brdo u Hrvatskoj blizu Gracca .ein berg in
Kroatien' ,mons Croatiae'.
2. MALOVAN, m. ime ovnu. — U nase vri-
jeme u Lici. J. Bogdanovic.
MALOVESA^, m. vidi malovesak. — -d (stam-
pano -cli) 7noze biti da stoji grijeskom mj. k. —
U Stulicevu rjeiniku: malovesad, trava , althaea'.
MALOVESAK, maloveska, m. (tal. malvavisco),
abutilo, malvavisco bastardo (u rukopisu male
brace u Dubrovniku), malva, ibisco, altea (Kuz-
mid), Althaea officinalis L. (Visiani). — Malo-
vesak pitomi, malvavisco, ibiscus (Kuzmid), Al-
thaea rosea L. B. Sulek, im. 221.
MALOVICA, /. dem. malova. — U nase vri-
jeme u,Lici. „Moja malovica vaja na mlijeku,
sejo moja, sta recos". J. Bogdanovid.
MALOVIC, m. prezime. — Od xv vijeka. Sin
Petre Malovida. Mon. Croat. 96. (1465). Perid-
Malovida selo jedno. 308 (1598). Istu nevirnoga
Greganina i Malovica. Starine. 11, 105. (1662).
Bas na kulu Malovida Doka. Nar. pjes. vuk. 4,
MALOVIC
424
MALOVEIJEDAN, a, h).
472. Knigu pise Doko Malovicu, silan Doko
s kamenijeh Duzi. 4, 484.
MALOVID, ndj. koji malo vidi. — U Stuli-
cevu rjecniku: v. kratkovid, ali bi trebalo razli-
kovati ove dvije rijeci, jer ima ,malovida^ sto
nijesu ,kratkovidi'.
MALOVIJEiNIK, m. vidi u Vtikovii rjecniku:
(u Dubrovniku) koji je za repiiblike pripadao u
,maIo vijece' ,mitglied des kleinen rathes (zur
zeit der republik in Ragusa)' ,sociu3 senatus mi-
noris (rei pablicae Eagusanae)'.
MALOVIJEKE, /. J^-C?) Myosotis silvatica
Ehrb. (u Gospicu). B. Sulek, im. 221.
MALOVIT, adj. .,U gorici malovita stijena,
na noj sidi jadoviti Rizmo". M. Pavlinovi6.
MALOVJECAN, mal^vjecna, adj. maloga vi-
jeka, t. j. koji malo traje Hi malo zivi. — Bijec
je praslavenska, isporedi stslov. malovecbm>, rus.
Bia^ioBiHHtiii, 2iOJ. malowieczny. — Izmectu rjec-
nika u Vukovu (,von kurzer dauer' ,non diu
durans') i u Danicicevu (malovecbnb ,brevis').
Ne tako ti, o mili moj gospodine i sveti muce-
nifie, malopodatjivb bilb jesi vb tlennihb i malo-
vecnihb, kolmi pace vb neprehodimihb velikihb
jaze Vbsprijelb jesi otb Boga. Mon. serb. 244.
(oko 1389— 1399j.
MALOVJEK, adj. vidi malovjecan. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu: v. kratko-
vjek. Da ti Juba bude malovika, malovika, do
prve subote. Hrv. nar. pjes. 4, 329.
MALOVJERA, m. i f. malovjerno cefade. —
U jednoga pisca Duhrovcanina xviii vijeka. Ko-
liko vecma vas, malovjere ! S. Rosa 77b. §to
ste se tako ustragili, malovjere? SSa^. Malovjero,
zasto si se zastrasio? 94'^.
MALOVJERAC, mal6vjerca, m. malovjeran
covjek. — U jednoga x^^^^^^ nasega vremena.
Gdjegod ima malostovaca i malovjeraca. M. Pa-
vlinovic, razl. spisi. 207.
MALOVJERAN, malovjerna, adj. u kojega je
malo vjere. — liijec je x>raslavenska, isporedi
rus. Ma.ioiibpHbiu, ces. malovern^', po}. malo-
wierny; Vuk bi^ezi malovjerni medu rijedi sla-
venske koje se u nasemu narodnom jeziku ne
govore, ali se lasno mogu razumjoti i s narod-
nijem rijecima pomijesati. nov. zav. (1847). v — vi.
— Izmedu rjecnika u Stulice.vu (.incredulus'j
s dodatkom da je rijec ruska. Sto strasivi jeste,
malovjerni? N. Ranina 32b. matth. 8, 26. Zato
odgovori onima raalovirnima i plasjivima. E.
Pavi6, ogledalo. 437. Sto ste tako plasjivi, vi
malovjrni ? 516. O malovirni Petre, zasto si
sumniv? 549. Zasto ste straSjivi, malovjerni?
Vuk, mat. 8, 26. Malovjerni, zasto so posumna?
14, 31.
MALOV.JERJE, n. vidi malovjernost. — liijec
je stara, isporedi stslov. maloverijo, rus. mhao-
B-fepie. — U Stulicevu rjecniku (,incredulitas').
MALOVJERNOST, mal6vjernosti, /. osobina
koga sto je malovjeran. — isporedi malovjerje,
malovjerstvo. — Ima i 6e§. malovernost i po^.
malowiernosc, ali s toga sto nije potvrdeno u
stslovenskowe i u ruskome jeziku, vafa da je ti
naSemu nacineno od malovjeran. — U jednoga
pisca Slavonca xviii vijeka. Isus pnkara I'liov
strah i malovirnost. E. Pavi6, ogledalo. 516.
Rad vase malovirnosti. 557.
MALOVJERSTVO, n. vidi malovjernost. Drugo
86 malahno nahodi u avotomu pismu, koje se
zove malovjerstvo, od koga se dostojno mozo
rijeti, kakono rece Isus Petru govoreci : „Male
vjere, zasto si sumlio?" M. Divkovic, bes. 479'\
MALOVKA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom.
Ziv. 32.
MALOVOCI, m. pi. ime mjestu u Hrvatskoj.
— U spomeniku glagolskome xv vijeka, u kojemu
je isto slovo za §6 i c ; veca je prilika da treba
citati drugo. Pod Malovo6i na Rukavci. Mon.
Croat. 81. (1455).
MALOVREMEN, adj. koji traje malo vremena,
Hi koji zivi od nazad malo vremena. — Stara
rijec, isporedi stslov. malovremenbnt, rus. wa.io-
Bp-lsMeHHUH (samo u j^jssmi). U nasemu jeziku
naj cesce ispada b (samo u jednoga pisca xvin
vijeka ima a mj. b, vidi malovremenan), a onda
od dva n, ako se i pisu, izyovara se samo jedno.
— U knigama pisanima crkvenijem jezikom, a
izmedu rjecnika u Stulicevu (malovremen, v.
kraktovrjemen) i u Danicicevu (malovremenbnb
,brevis'). Vb malovremennemb semb zitiji. Do-
mentijanb 219. Malovremenb (sin). Zbor. drag,
srec. 10. Ugre malovremeny budutb. 15.
MALOVREMENAN. adj. samo ovaj oblik (nom.
sing. m.J, vidi malovremen. Covek malovremenan.
D. Obradovi6, basne. 73. Ako ce i malovre-
menan biti zivot. 117.
MALOVRIJEDaN, malovrijMna, adj. koji
malo vrijedi; naj cesce se ne misli o mater ijalnoj
vriednosti, (novcanoj) cijeni, nego o unutrnoj i
dusevnoj. — Od xvi vijeka (rus. Ma.ioBpi,^Htm
ima posve drugo znacene, vidi uvrijediti i vrije-
dati), a izmedu rjecnika u Mikalinu (razdijejeno
malo vridan ,parvi momenti, nullius valoris'), u
Belinu (,frivolo cioe di niun valore' ,futilis' 331b;
,di poca importanza* .tenuis' 386*; ,inetto' ,ineptu3'
399a; ,vile, di poco pregio' ,vilis' 76fia), u Bjelo-
stjencevu (kajkavski malovreden ,parvae 1. exiguae
aestimationis homo, nauci 1. exigui valoris homo,
vix alicujus momenti 1. pretii homo; improbus,
iuoptus, pravus, vitiosus, perperus, malus, ma-
lignus, sinister'), u Stulicevu (.inefficax, inutilis,
damnosus, malus, vilis'j, u Voltigijinu (malo-
vredan .dappoco, indegno, vile' ,unvsrurdig, un-
wiirdiglich'; malovrijedan, v. malovredan).
a. adj. — Komp. : malovredniji, vidi naj
prvi primjer kod b).
a) 0 cejadetu. Vase blago sve ste na ni-
kakovi malovridni }udi stratili. F. Vraucic, ziv.
24. Sto je niki raalovridan covik govoril. Sta-
rine. 11, 92. (oko 1655). Koji je malovridan,
sam je sebi kriv da je takov. P. Radovcic, nacin.
71. Ja premda raalovridan, poznao sam ... I.
Grlici6 xvii. Grje§nik malovrijedni. Pisanica.
6. Jer sam vazda malovridan bio. P. Knezevic,
pism. 59. Tako cejad malovridna. V. Doson
115b. Malovridni sto ga kudi (kriposna). 133b.
A oni je nonavidan, tko je sobom malovridan.
134b. Odpadnifto malovridni! 131b. U6ili su
niki malovridni bogoslovci. Ant. Kadci6 381. —
I ovdje se govori 0 celadetu (0 babi) : Ali kuga
nenavidna, pogan babska malovridna. V'. Doson
129b.
h) 0 cemu drugoine (naj iesce 0 6emu
nmnome). Ako dakle no imarao tolike kreposti i
jakosti da za Jubav Boi^ju ostavimo svijet i sve
stvari svjetovne, kakono sveti mufienici uciniso;
imarao daj toliku jubav polak Boga, da za }ubav
Bozju ostavimo sto je naj losije i naj malovred-
nije. M. Divkovid, bes. 792'i. Tada 6e se la-
stiti odjoca priprosta i malovridna. B. Kasid,
nasi 53. Na§a malovridna i zlocosta dila. P.
Radoviid, naCin. 404. Oholeci se svojijem ma-
MALOVRIJEDAN a, h).
425
MALTANKA
lovrijednijem plemstvom. I. Dordic , ben. 34.
Tebi se pridajem s ovim malovridaim trudom.
P. Knezcvic, pism. v. Iskazati sve ne more
malovridna pamet moja. zivoti. 30. Kao da bi
prosto bilo malovridno zeni dilo. V. Dosen 67^.
Malovridno cinit dilo. 223^. Koji se o komu
poslu malovrijednu bavjahu. S. Rosa 63^,
1). adv. mal6vrijedno. — Izmedu rjecnika u
Belinu (,inettamonte' ,iuepte' 398^), u Bjelostjen-
cevu (malovreduo ,male, improbe, prave, vitiose,
maligne, malitiose, corrupte, perpere'), m Volti-
gijinu (malovredno ,indesnamente, malignamento'
,unwurdig, unwiirdiglich'). Raspustea kaluder
malovrijedno borav}ase u manastijeru Kasin-
skomu. I. Dordic, ben. 168. Dal' kad vide (mladi)
kako cine malovridno staresine. V. Dosen 240^.
MALOVEIJEDNOST, malovrijMnosti, /. oso-
bina koga Hi cega sto je malovrijedno. — Od
XVI vijeka, a izmedu rjecnika ti Bjelostjencevu
(,improbitas, pravitas, perversitas, perperitudo,
ineptitudo, ineptia, nequitia, malitia, malitas'), u
Stulicevu (,iueptiae, improbitas' iz Habdeliceva) ,
u Voltigijinu (malovrednost, malovridnost ,dap-
pocaggine, indegnita' ,unwurdigkeit'). Tako pak
malovridnost u narav so stvori. P. Zoranic 70*.
Tog ne moze pak podniti malovridnost pera
moga. P. Knozevid, pism. 82. Kad bi na pamet
noj dosla malovridnost i priprostitost ne rodena.
osm. 197. Ukor malovridnost! covicanski. V.
Dosen i. Zaradi moje velike malovrijednosti
nikakovoga ufana ne mogu imati. Pisanica. 81.
Bila je jedna privisoka planina nedostojnost na-
sega tila, malovridnost nasega plemena. A. To-
mikovi6^ gov. 373.
MALOVRIJEDNAK, m. malovrijedan covjek.
— U jednoga pisca xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Bjelostjendevu (kajkavski malovrednak
,homo ineptus', v. malovreden). Malovridnak vse
razpravi. P. Vitezovid, cvit. 19.
MALOVRSNOCA, /. vidi malovrsnost. — TJ
jednome primjeru xvii vijeka. Da se izjednaci
z niskodom i malovrsnocom |ubavju svitovnom.
M. Radnic 377a.
MALOVRSNOST, mal6vrsnosti, /. osobina
koga Hi cega sto je malovrsno. — isporedi ma-
lovrsnoca. — xvii i xviii vijeka. Od malovrs-
nosti svijeta. M. Radnid ix. Po ovomu poznati
ces tugu i malovrsnost puoti. 230'>. Pogleda na
malovrsnost sluzbenice svoje. A. Kanizlid, utoc.
851.
MALOVRSTAN, malovfsna, adj. mala vrstan,
vidi malovrijedan. — U dva pisca xvii i xviii
vijeka (u prvogn ima i malovrsnoca i malo-
vrsnost), i u nase vrijeme u Lici (gdje je -t-
prema ostalijem oblicima ispalo i u nom. sing,
m. malovrsan).
a. 0 cejadetu. Ubog, malovrstan i tuzan. M.
Radnid 230*. Opacine cino malovrsna gresnika.
235a. Zazva Isus Isukrst kipove niske i malo-
vrsne. 249^. Malovrsni nikoji crkveni daci. A.
Kanizlid, kam. 21. Od malovrsna i nepoznana
covicka. 395. Grci bijau malovrsni ulizaoci.
866. i u nase vrijeme u Lici. Malovrsan s pri-
mjerom: „Jos je on malovrsan za taki posao".
J. Bogdanovid.
b. 0 zivotini. Sveti . . . drzahu se za malo-
vrsna mrave. M. Radnid 41 1^.
c. 0 cemu nezivome (tjelesnome i umnomej.
Dajudi svojijem udom malovrsne jeceke. M.
Radnid 230l>. Da su od malovrsno cijene stvari
negove. 240^^. Bog stvari malovrsne scijeni za
mnogo. 251b. On poznaje malovrsno sastavleiie
i splavlene od koga smo ucineni. 281^. Ze|ahu
malovrsne i debele jeceke. 296^. Kupuje dobra
pricijenena za malovrsna. 366b. Bududi bo mi
judi zloceste cine i bitja malovrstna. A. Ka-
nizlid, uzroci. 33. Zarad malovrstnih od bogo-
Jubnosti dila. utoc. 86.
MALOZNAN, adj. u kojega je malo znana
(moze biti da bi pravo znacene bilo : malo znan,
malo poznat). — U dva pisca xviii vijeka. Hotio
sam i ovo stavit[ za maloznane nauciti. P. Kne-
zevid, osm. 15. Ce}ad potistena i maloznana. V.
M. Gucetid 163.
MALPAGA, /. irne dvjema mjestima u Dal-
maciji. — Talijanska je rijec (od mala paga
sto bi znacilo: zla placa). a) vidi Dracevac, a).
— M jednoga pisca xvn vijeka. Od Malpage sta
bjezati. P. Kanavelid, iv. 241. — b) vidi Lo-
vrjenac na kraju, vidi Chronica ragusina J.
Restii. nod. 42.
MALSKA GOLAJA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu crnorijeckome. Livada s branikom u
Malskoj Golaji. Sr. nov. 1865. 31.
MALSKI SOKAK, m. ime mjestu u varosici
Paracinu u Srbiji. Sr. nov. 1867. 319.
1. MALTA, /. vidi carina, osobito pod 1, a) i
2. — Od nem. maut; nije posve jasno, zasto je
-1- postalo od u: va]a da je isprva ta rijec
prijesla iz nemackoga jezika u koji dijalekat
(takovi su slovenski, ali ne znam da ima u slo-
venskome jeziku te rijeci u tome znacetiu), u ko-
jemu se I i n na kraju sloga ne razlikuju, ali
tome nema potvrde. — U sjevernijem krajevima
od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (malta, vama, divona ,telonium, portorium,
pedagium, vectigal') gdje se naj prije nahodi, u
.Jambresicevu (,telonium'), u Voltigijinu (,dazio,
dogana' ,zoll, accise'). Odkuda to izlazi? Izlazi
od ovuda, jere ispoviditi se nede redi platiti
maltu. D. Rapid 48. Jost mane jednu ric, koja
svuda brez malte more prodi. 139. Od ovuda
teska armicija, od onuda malta, od onuda por-
cija. 192. Onda dvostruku maltu plada. 252.
Jer je Mateo na malti sidedi tude grabio. G.
Pestalid 66.
2. MALTA, /. vidi 2. lijep, c i d. — Od tal.
malta Hi od lat. maltha. — U jednoga pisca
Slavonca xviii vijeka. S vodom, . . . klakom iliti
vapnom, to jest krecom i s piskom ucini maltu.
I. Velikanovid, uput. 3, 486.
3. MALTA, /. mjesno ime.
a. ostrvo u Sredozemnome morn. — isporedi
Maltija. — Tal. Malta (samo a ne i Meleda kako
Vuk bilezi, vidi M}et). — Od xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika ti Mika(inu (Malta, otok ,Melita'),
u Belinu (, Malta, isola celebre' ,Melita' 455*), u
Bjelostjencevu (Malta, medimorje ili otok glaso-
viti ,Melita'), u Vukovu (.Malta? Meleda?' ,Me-
lita'). Idreci oni, na otok od Malte dotegnuhu.
F. Glavinid, cvit. 207*. Svoju i Maltu dvakrat
shrani. J. Kavanin 385b. Mi smo sva tri iz
otoka Malte. Nar. pjes. juk. 513. Kad dodose
pod prokletu Maltu. Nar. pjes. vuk. 3, 87.
b. zaselak n Hercegovini. Statist, bosn. 124.
C. zaselak u Hrvatskoj u zupaniji licko-kr-
bavskoj. Razdije}. 41.
MALTANKA, /. kao da je zensko cejade
s ostrva Malte (vidi 3. Malta, a), ali u pjesmi
moze biti da je nesto kao pcrsonijikacija Malte
i malteskoga reda. — U pjesmi bosanskoj na-
sega vremena. .Ja ga prodaj Mlecim u kaure, jal'
Maltanci, lijepoj djevojci, otkle nikad suzan ne
izlazi. Nar. pjes. juk. 473. Oklopise Maltanku
MALTANKA
426
MALVAZIJSKI
djevojku. 477. U istoj pjesmi ima ta rijec jos
dva puta, a jedan put Maltinka: Odvede ga
Maltinka djevojka. 476, gdje je jamacno stam-
parskom grijeskom i mjeste -a-.
MALTAE, maltcira, m. carinik. — Postaje od
1. malta. — Od xvi vijeka, a izmedii rjecnika u
Bjelostjencevu (,telonarius, publicanus, portitor,
vectigalarius'), m Stulicevu (maltar, maltarica, v.
ocitnik etc. iz Bjelostjenceva), u Voltigijinu (,da-
ziere, doganiere' .zolleinnehmer'). Miklos Dvor-
nicic maltar. Mon. croat. 293. (1592). Sv. Mateo,
koji od jednoga ocitnika iliti maltara postade
apostolom. E. Pavi6, ogledalo. 461. Naj pogla-
vitiji ocitnik iliti maltar. 589. Bio je naj sta-
riji maltar i armicar. D. Rapic 372.
MALTARICA, /. zensko ce}ade kao maltar. —
Samo u Bjelostjencevu rjecniku: ,publicana, de-
cumana', i u Stulicevu kod maltar.
MALTARSKI, adj. koji pripada maltarivia Hi
malti. — U jednoga pisca Slavonca xvin vijeka,
a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (,teloniacus,
telonicus').
MALTARSTVO, n. maltar ska sluzba Hi mal-
tarski posao (oidi 1. malta). — U jednoga pisca
Slavonca xvm vijeka. Ostavivsi Mateo mal-
tarstvo iliti ocitnictvo. E. Pavic, ogledalo. 520.
MALTER, m. vidi 2. malta, nem. malter. —
U nase vrijeme. Tu se danas izoravaju opeke,
malter i zidine od kuda. M. D. Milicevic, kra|.
srb. 19.
MALTERISATI, malterisem, imi)/. malterom
najeplivati. — U jednoga pisca nasega vremena.
Pa (crkva) nije malterisaaa. M. D. Milicevic,
kral. srb. 26.
MALTES, Malt^sa, m. vidi Maltez. — Samo
u Belinu rjecniku : , Maltese, nome gentilizio'
,Melitensis' 455'. — -s- stoji po toskanskome i
rimskome govoru.
MALTESKI, adj. vidi malteski. — U jednoga
pisca XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,maltese, nome possessivo' ,melitensis' 455a).
Pleme maltesko, ko Korciru pri posjede. J. Ka-
vanin 141*«.
MALTESKI, adj. koji pripada 3Ialtezima i
Malti. — Od XVIII vijeka. To ce biti malteska
armada. Nar. pjes. bog. 178. Tako nose mal-
te§ke katane. Nar. jjjes. juk. 513. Vitezovi mal-
te§koga bana. ^513. Jadril sam Taliju do Li-
vorne grada, Spanu, Ingilteru, do malteskih
strana. Nar. pjes. istr. 2, 136.
MALTEZ, Malteza, m. tal. Maltese, covjek
s Malte (vidi 3. Malta, a). — isporedi Maltes i
Maltez. — Od xvm vijeka. Maltezi pristupige
s tanahnijem galijama. Nar. pjes. bog. 172. U
to doba Maltezi junaci. 179.
MALTE^, Maltd2a, m. vidi Maltez. — U Bje-
lostjencevu rjecniku: ,Melitensis'.
MALTIJA, /. vidi 3. Malta, a. — U narod-
nijem pjesmama nasega vremena, a izmedu rjec-
nika u Vukovu (uz Malta). Gospodino od Mal-
tije kraju. Nar. pjes. vuk. 3, 85. U hajduSkoj
prokletoj Maltiji. Nar. pjes. vuk. 3, 86.
MALTIJAN, m. Hi adj. u narodnoj pjesmi
nasega vremena kra} Maltijan vala da znaci §to
i malteSki. Dok eto ti kraja Maltijana. Nar.
pjes. petr. 2, 209. Dva zekana krala Malti jana.
2, 211. ' ■'
MALTINKA, /. vidi Maltanka.
MALTISkI, adj. cidi malteski. — Moze biti
da stoji mj. raaltijski (vidi Maltija). — U na-
rodnoj pjesmi xvm vijeka. To ini bjese bane
zenerale a za nime maltiske galije. Nar. pjes.
bog. 178—179.
MALU^A, /. ime kravi. I. Pavlovic.
MALUNA Hi Maluna, /. vidi Maluiie.
MALUNE, n. itne selu u Hrvatskoj u zupa-
niji zagrebackoj. Eazdije}. 71. — U spomeniku
XVI vijeka ima oblik Maluna Hi Maluna. Stipe
Vrbani6 z Malune (sto se moze citati i z Ma-
luiie). Mon. Croat. 238. (1535).
MALUSAN, malusna, adj. dem. mao. — U
nase vrijeme. Ime nemu malusan Perica. Nar.
pjes. juk. 79. Toga malusnoga grada. M. Pa-
vlinovic, razl. spisi. 421.
MALUSIC, m. j)reziine. — U nase vrijeme.
Jeremija Malusic. Rat. 83.
MALUSINSKI POTOK, m. ime potoku u Sr-
biji u okrugu knezevackome. Glasnik. 19, 290.
MALUT, m. vidi mavluta. — U narodnoj
pjesmi bosanskoj nasega vremena. Po kadifi jelek
od maluta. Nar. pjes. petr. 3, 444.
MALUZA, m. prezime. — xiv vijeka. Anton
Maluza. Mon. croat. 41. (1325).
MALVANE, n. djelo kojijem se malva. J. Bog-
danovic.
MALVAR, m. znaci sto i malar. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
MALVARIJA, /. znaci sto i malarija. — U
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.
MALVAROZA,^/. Althaea rosea L. (Sab|ar, u
Dubrovniku). B. Sulek, im 221.
MALVASIJA, /. vrsta loze i vina. — isporedi
malasija, malvasija, mavasija. — Postaje od tal.
malvasia (tosk. malvagia), a ovo od mjesnoga
imena u Grckoj Movt/mfluaCu (tal. Napoli di Mal-
vasia) gdje se naj prije gojila ta loza. — Od
xvii vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (mal-
vasia, vino jVinum creticum, vinum chium, vinum
malvaticum, arvisium'), u Belinu (, malvagia, vino
candiotto' ,vinuin creticum' 455=1), u Bjelostjen-
cevu (, vinum candiacum, vinum chium, creticum,
malvaticum'), u Stulicevu (malvasija, vrsta od
vina , vinum creticum'); u Vukovu: (u Dubrov-
niku) 1. iiekaka loza ,art weinrebe' ,viti3 genus'.
— 2. ,wein davon, der malvasier' ,vinum mal-
vasense'. Ne ima ni vina, ni rakije, ni mal-
vasije. M. Divkovid, bes. 422fi. Jos je lip§i
Cipar nasrid mora, u nem reste bilica psenica,
rujno vino kano malvasija. And. Kacid, razg.
181«'. Za razigrat srce malvasiju pi'te. M. Ku-
hacevic 46. Kalez iz kojega svit ima piti Bo?ju
malvasiju. D. Rapid 207. Volim s Jovom s lista
vodu piti, nego s tobom slatku malvasiju. Nar.
pjes. vuk. 2, 642. Sedi aga, pije malrasiju. 3,
394. Marko pije vino i rakiju, ^Nlemed pije slatku
malvasiju. Nar. pjes. krasid. 1, 16. Malvasija,
vrst vinove lozo (Stulli, u Dalmaciji). B. feulek,
im. 221.
MALVA Sua, /. vidi malvasija. — Od xvi
vijeka. Malvasija (vino). Korizm. 3'*. U ue usta,
vino malvasija, da mi ih se hajduk najubiti na
madu bih slovo prigorio. (Nar. pjes.) A. Ostojid.
MALVATI, malvaiu, impf. vidi malati. — U
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid.
MALV.AZIJA, /'. malvasija. — Po nem. mal-
vasior. — U nase vrijeme (uprav od xvm vijeka,
vidi malvazijski). Basa dava piti vino malvaziju.
Jacke. 167.
MALVAZIJSKI, adj. koji pripada malvaziji.
MALVAZIJSKI
427
MALAHAN, 1, a.
— Od XVIII vijeka. Malvazijska amvrosija. D.
Obradovic, basne. 251.
MALVETA, /. Pelargonium ^odoratissimum
Ait. (Vodopic), V. Arbaroza. B. Sulek, im. 221.
— Od tal. jnalvetta.
MALVODO, Malvodola, m. ime selu u Dal-
maciji u kotaru kotorskome. Repert. dalm. 1872.
42.
MALVUTA, /. vidi mavluta. — U narodnijein
pjesmama nasega vremena, a izmedii rjecnika u
Vukovu (vide mavluta s primjerom: S nega skida
dugraali malvutu). I izvadi dugmali malvutu.
Nar. pjes. marjan. 156.
MALZEN, m. samo dvojina malzena ,conjuges'
muz i zena, u glagojskovie rukopisu xv vijeka:
E,azlucaju6e inalzeua s detiui. Pril. jag. ark. 9,
115. (1468). — jRijec je praslavenska (mal -bzent),
isporedi stslov. mal-bzem. (naj cesce doojina
mal-Bzena), rus. (ii dijalektu) Bia-iHceHKii, muz i
zena, ces. (s premjestanem) manzel, muz, man-
zele, muz i zena, manzelka, zena, poj. malzonek,
muz, malzoukowie, muz i zena, malzonka, zena.
— Nepoznata postana; Miklosic misli da bi
mall, nioglc postati od stvnem. mahal, zenidbena
pogodba, pa mali>zena prema eheweib, a od
toga maltzen-B, muz.
MA.]^, ma}a, m. tal. maglio (od lat. malleus),
povece (gvozdeno Hi drveno) orude kojijem se
mlati (tuce, kuje, nabija, zbija ltd.). — Akc. kaki
je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim
nom. i ace. sing., i voc. : ma}u, ma}i (majevi). —
Od XVI vijeka (vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.-
kod ma}b).
a. veliki gvozdeni cekic (cekic). — Izmedu
rjecnika u Mika^inu (ma^, mlatac .malleus'), u
Belinu (,martello grande' ,marcus' 4641^), u Stu-
licevu (,malleus'); u Vukovu: (u Crnoj G-ori) ve-
liki cekic ,hammer' , malleus'. Ni maj, ni sikira,
ni udorac gvozden nije se culo u kuci. S. Mar-
gitic, fala. 30. Golemo mlatom aliti ma^om udi-
ruci. I. Dordic, bea. 187. Zato su se pustali za
biti utrveni s celikom i s majem kriza. E. Pavic,
ogledalo. 693. Na udarce teskijeh maja vape.
L. Radio 59. Pod majom na nakovanu udaran
je i tucen. A. Kalic 476. Gvozdevitijem ma}em
vrata tesko udara. N. Marci 58. I poteska
gvozdenoga ma}a. JSTar. pjes. stojad. 1, 10. On
zametnu igru pred Zlatijom, bacat ode kamena
s ramena i iz ruke ma|a oko sebe; no se skoci
Zlatija devojka, preturi im ma|a i kamena. Nar.
pjes. vuk. 3, 296. Bacaju se ma}a i kamena.
Nar. pjes. petr. 2, 66. Pak se mecu maja i ka-
mena. 3, 588. Igraju se igre svakojake bacaju
se kamena s ramena, oko sebe mala gvozdenoga.
Nar. pjes. stojad. 1, 121. Ja znam kovati klince,
a ja potkove, a ja tuci majem. V. Vrcevic, ia:re.
12. Ma| kovacki. D. Danicii, sud. 5, 26. Kao
ma} koji razbija kamen. jer. 23, 29.
b. drveno orude, vidi u Vukovu rjecniku:
,die ramme' ,fi3tuca'. Majevi su svi od drveta,
ali su razlicno nacineni : jedni imaju na srijedi
drzak za koji covjek uzme te ma}em udara gdjo
hoce, n. p. kad se kako koje udara u zemju;
drugi su tako teski da ih jedan covjok ne moze
podici i oni nemaju drska, nego se unaokolo
utvrde savijena drveta koja oko nega od prilike
stoje kao pera na buzdovanu, pa za ova drveta
uzme po nekoliko }udi te ga podizu i nime uda-
raju; ima ma)eva dugackijeh koji niti imaju na
srijedi drska ni unaokolo ovijeh drveta, nego su
nasadeni na drvo od prilike kao sto se okomak
natice na vreteno, pa so za ono na sto su na-
sadeni uzimaju i nima se n. p. nabija zemja od
prilike onako kao sto se velikijem tuckom so ili
kava tuce. — Svaka sjekira (sama) sebi maj. na-
cini (kojim je poslije biju u usice kad se sto
cijepa). Nar. posl. vuk. 277. Glava mu kao
torni maj. Nar. bl. mehm. beg kapet. 66. Za-
metnuo se glavom kao tornim ma|om. 288.
Zemju koju su ma|evima dobro nabili. M. D.
Milicevic, pomenik. 3, 308. Busene majem nabi.
P. Boli6, vinod. 1, 132. Kada se obrucevi s ma-
Jem ozgor dole nabijaju. 2, 70. Ma}, drveni bat.
bat i drzak u jednom komadu. ii Lici. F. He-
fele. — Moze biti da amo pripadaju i ovi pri-
mjeri: Srebrn stup izbijen majom maha jaka,
A. J. Knezovid 276. Neke stvari pod batom,
pod majom vece tvrdnu. A. Kali6 32. Pod ma-
jem istine i cudesa tot vecma tvrdne opak. 480.
Ako najde jedno srce kamenito, jest maj. koji ga
razbija. D. Rapid 348. Majem nima (s^ivanta)
kosti tlaci. J. S. Re|kovic 370.
MA^A, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovic, pom. 76. — isporedi Mala,
Malina, Malinka itd.
MALACAN, majacna, adj. dem. mao. — ispo-
redi majahan. — U dva primjera xv i xvii vi-
jeka. I biliu uhitivsi izveli divojcicu majacnu.
Bernardin 44. 4reg. 5, 11. Ti isti prostira srid
kucic ma|acnih. I. T. Mrnavid, osm. 136.
MA^ACAT, adj. vidi malahat i majacan. —
U jednoj knizi xv vijeka. Dokle bih ma|acat, go-
vorah kako majacat, razumijah kako malacat,
misjab kako malacat. Bernardin 22. paul. Icor.
13, 11. Skupite majactih. 23. joel. 2, 16.
MAl^AHAN, majahna (majahna), adj. vidi ma-
lahan. — Misliin da, kao i kod malahan, drugo
-a- stoji mj. negdasnega b, premda Danicic bi-
^ezi u svome rjecniku majahbub, ali je to po pri-
mjeru gdje je malahanb, dakle i drugo -a- stoji
mj. b, te zato ne moze odluciti. — Od xv vijeka,
naj cesce u cakavaca; stokavski su primjeri kod
1, a, naj prvi (iz Mon. serb.), i dviju pisaca xviii
vijeka: Terzica i Pavica, koji pisu majan (ispo-
redi kod malahan), a prvi ima i dva puta -k-
w?j. h (na str. 182) ali na istoj strani ima majan
i majahan, s cega su oblici s -k- suinhivi. — Iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (,paulu3'), u Bjelo-
stjencevu (vidi mao), u Stulicevu (v. malahan iz
Habdeliceva) ; u Danicicevu : majahbub (vidi
sprijeda) ,parvulus'.
1. adj.
a. uopce, vidi malahan, 1, a » b. Divicicu
majahnu. Zadar. lekc. 11. 4reg. 5, 2. Jedanb dija-
man(t)b majahanb. Mon. serb. 498. (1466). Do koga
vrimena didic majahan jest. . . Bernardin 12. paul.
gal. 4, 1. Ucini meni od ono raucice pod su-
prazicu krusac majahan. 36. 3reg. 17, 13. Po-
dobno vidit ni, . . . ki jednom sakom nebo obhi-
cujo pod malahnom rakom da skriven stanuje.
M. Marulic 196. Tilom majahan bise. Anton
Dalm., nov. test. 116b. Iqc. 19, 3. Neka talent
ako i majahan ne ostane zakopan. F. Glavinic,
cvit. xi.K. Pokara ga govoreci, da jest majahna
(crikvica). 91^. Ter mu pod stupi ili skalami
jednu majahnu kucicu dahu. 224b. U pustinu
gdi jednu majahnu ugradivsi celu. 344b. Ki jos
majahan jDodavaso ruku sestri. 404*. Adamant
jest dragi kamen, po naturi malahan. 410a. Iz-
van kakov majahan cas. svitlost. 62. Majahno
ima u sebi vidinje. A. Georgiceo, nasi. 6. Ma-
|ahne u inih grihe pokaramo. 84. Primi od
sluge volika dar majalian. I. Ivanisevic 259.
Ovi moj majahni trudak. Michelangelo, v. Ovi
majahni trud obracenja prividnih naukov. P.
ma:^ahan, I, a.
428
MA^ESAN
Radovcid, nacin. 6. Cini se da je jedan maj^ahan
osin. ist. 164. Ovi dar nije majahan dar. A.
Vitajic, ist, 529. Da bismo prijali od jednoga
poglavice ali kraja i ma|an dar, mi bismo ga
cinili mnogo draga. L Terzic 3. Dozvavsi Isus
majanoga postavi ga posridu ni i rece : „XJ istinu
govoru vami, ako se ne obratite i ne ucinite se
kakono ma|ani necete ulisti u kra^estvo nebesko ;
koji godir dakle ponizi samoga sebe kakono ma-
Jani ovi, takovi naj vedi jest u kralestvu nebos-
komu; i koji prime jednoga od ma|akni ovi u
ime moje, mene prima; i tko dakle smuti jed-
noga od ovi majakni . . . Pustite ma|ahne pri-
stupiti k meni. 182. Posveti ove majane odi-
dice. 235. Namisli Antiohu koji jos majan bi-
jase oteti krunu. E. Pavid, ogledalo. 456. Sam
sirotica majahnoga (-j- mj. \). grada. Nar. pjes.
istr. 2, 95. Jos nije meni majahnomu mito pla-
deno. 2, 152. Ah drobne i ma].ahnG (sirote) ! 5,
7. Malahan, majusan. na Rijeci. F. Pilepid.
b. n. majahno kao supstantiv.
a) vidi malahan, 1, c, a). Nimam... nego
majahno ulica v vrcidu. Bernardin 36. Breg. 17,
12. Imijahu majahno ribic. Anton Dalm., nov.
test. 61*. marc. 8, 7. Malahno kruha ter vodice
okusase. F. Glavinid, cvit. 76^. Majahno ko-
renja u vecer okusase. 344t>. Za malahno dara
pridug proticu put. A. Georgiceo, nasi. 120.
b) vidi malahan, 1, c, b) hh) cce). Od ma-
Jahna stisnut z Bogom, Isusa sam vazda slidil.
P, Hektorovid 154.
2. adv. majahno, vidi malahan, 2. I odstu-
pivse od nih majahno, pade nica. Bernardin 70.
matth. 26, 39. Zapovida da malahno otidu van.
Anton Dalm., nov. test. 178b. act. ap. 5, 34.
Ma|ahno sebi al' nid ne naprude. A. Georgiceo,
nasi. 8. Za to se on hajat nede ni majahno.
282.
MA^iAHAT, majahta, adj. vidi malahat i ma-
lahan. — XVI i XVII vijeJca. Dokle bih malahat,
razumijah kako ma|ahat, miSJah kako ma|ahat.
Bernardin 22. (varijanta po izdanu god. 1586).
paul. Icor. 13, 11. Skupite malahtih. 23. (1586).
joel. 2, 16. U ma|ahtih ditida se ne nahodi
srgbe. M. Jerkovid 28.
MAl^AHNOST, majahnosti, /. osobina cega
Uo je malahno. — xvii vijeka. Ni procinujudi
miru majahnosti. A. Georgiceo, nasi. 135.
MA^AN0Vi6a DO, m. ime liivi. Zabijezio
Malesid Nedo, Bosnak. D. Hire.
MA^ANE, n. djelo kojijcm se maja. Onda od
majana sustavi ruka. D. Rapid 208.
MA^AR, m. vidi malar. — xviii vijeka. Ha-
jari jednoga (kra^a) crnomaiiasta majaju A. Ka-
nizlid, utod. 533. Timantes, jedan glasoviti ma-
Jar. D. Rapid 208. Jedan ma|ar faliznost svita
ovoga izpisa namajavsi mloge krune. 443. Niti
se ma)ar mozo redi, da je otac one figure iliti
prilike, koju je umajao. B. Leakovid, nauk. 50.
MAl^ARSKI, adj. koji pripada ma]arima. —
xvm vijeka. Malarsko pero. A. Kanizlid, utod.
603.
MAI^ASAN, majasna, adj. vidi raajahan. — U
nase vrijeme n sjevernijeh dakavaca. Leh smo ga
mislili ma|a§na zaklati. Nar. pjea. istr. 6, 31.
Ma)a§an, maju§an. na Rijeci. F. Pilepid.
MAT^AT, Majta, m. mjesno ime. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. Pa kad bio
lugu Kosovome, zove vila svrh Ma|ta glavice.
Pjev. cm. 301'i.
MAl^ATl, raalam, im))f. vidi malati. — xviii
vijeka u pisaca Slavonaca, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (,inducere colorem, pingere').
a. aktivno. (U svetkovinu) nije grih . . . ma-
Jati (ali ne boje trti). A. Badic 80. Kripost
s kojom zidaju i majaju. B. Leakovid, nauk. 50.
Stari su maj.ali |ubav maleno ditesce slipo. A.
Tomikovid, gov. 64. Koji su s oblidjem dru-
goga majali tebe prida mnom. G. Pestalid 183.
h. sa 36, pasivno. Zasto se golubica slikuje
iliti maja? A. Kanizlid, utoc. 502.
MALATI SE, majam se, impf. iterativni glagol
prema inoliti se (vidi moliti). — U jednome pri-
mjeru xvm vijeka. Jer svi Judi dva zivota zive :
jedan dusni kog vlada redovnik . . . ; drugi zivot
tilesni se zove, on nam kaze sve duznosti ove,
tira radit, jer ziviti vaja, on ne radi sam koji
se ma|a. J. S. Rejkovid 35.
MA^iATOVIC, m. prezime. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. Pred nima
je Leka Majatovid. Pjev. crn. 76*.
MA^AV, adj. na kojemu su maje. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,mit milch-
haaren bewachsen, flaumig' ,lanuginosus*). Lice
mu je glatko a nalidije malo, gotovo nimalo ma-
lavo. P. Bolid, vinod. 1, 36.
MA^AVKA, /; ime mjestu u Srhiji u okrugu
krusevackome. Niva u Majavki. Sr. nov. 1871.
308.
MA^AVOST, malavosti, f. osobina koga Hi
cega sto je majavo. — U nase vrijeme. Ta se
ma|avost na lozi ni naj mane ne vidi. P. Bolid,
vinod. 1, 40.
MA^E, /. pi. naj tane dladice na tijelu {ud-
skome Hi zivinskome, Hi na bijkama. — Miklosic
isporeduje s grc. /xalX6~;, pramen vune. — U
nase vrijetne, a izmedu rjecnika u Vukovu (,flaum,
das milchhaar' , lanugo'). Nalice mu je take
s majama obraslo da se jedva razgranenije re-
baraca vidi. P. Bolid, vinod. 4, 40.
MA^^ECAK, ma|ecka, adj. liijp. mao. — U ru-
kopisu xvm vijeka. Bozogrobskaja kanica ma-
Jecka. Glasnik. 56, 164. (1738).
MA^^EN, m. vidi u Vukovu rjecniku^: [Ma|en
(Malen), planina u uzickom okrugu u Srbiji], sto
su dodali izdavaoci, jer je Vuk zaboravio zabi-
jeziti, vidi 2. Malen. — U nahiji^ uzidkoj u pla-
nini Majenu. Vuk, rjecnik kod Camci Krajevida
Marka.
MAIDEN A, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. Malena. S. Novakovid, pom. 75. — ispo-
redi 8. Malina.
MATriENICA, m. i f. 6e]ade maloga stasa. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,der kleine, kleiner statur' ,homo parvus*, [cf.
ma)o, mano ; starmali]). Zar luogu iz jodne po-
rodice izaci divovi i majenice, kicosi i golidi ?
Vuk, priprava. 33, — / kao mu.^ki nadimak Hi
prezime. DoveSdu ti Plovkida Markida, i viteza
hajduk-Maletica, Ma{enicu i Opa)enicu. Pjev.
crn. 262b.
MA^ENE, n. djelo knjijem se §to mali. — U
Vukovu rjecniku: ,das verringorn' ,deminutio'.
MAI^eS, Ml. ime musko. — Prije na§ega vre-
mena Malesb. S. Novakovid, pom. 76. — ispo-
redi Majesa.
MAJ^iESa, m. Hi f.(?), ime mu§ko Hi zensko,
isporedi Ma}eS. — Frije na§ega vremena. Ma-
le§a. S. Novakovid, pom. 76.
MA^E&AN, majeSna, adj. vidi male§an. —
isporedi majahan. — V na§e vrijeme. Rede mu
mai^eSan
429
MAl^UZAVI
(komarcu) punica: „Jesi li vazda tako presuicav
i maJeSan ]eti i zimi?" Nar. prip. vrc. 191.
1. MAl^EVAC, Majevca, m. wjesno ime.
a. u Hrvatskoj, selo u zupaniji modrusko-
rijeckoj. Eazdijel. 54.
b. M Srbiji, mjesto u okrugu smederevskome.
Zemja pod gorom u Ma|evcu. Sr. nov. 1874. 61.
2. MA^^EVAC, Majevca, m. prezime. D. Da-
nicid. — vidi i Schem. zagrab. 1875. 223.
1. MAl^EVACKI, adj. koji pripada Majevcu,
vidi 1. Ma|evac, a. V. Arsenijevic.
2. MAJ^EVACKI, adj. koji pripada selu Ma-
levicu, vidi 1. Ma}evi6. — Kod mjesnoga irnena :
Majevacka niva u Srbiji u okrugu va^evskome.
Niva u Majevackoj nivi. Sr. nov. 1868. 5.
MAl^EVCANIN, m. 6ovjek iz Majevca. V. Ar-
senijevic. — vidi 1. Majevac, a. — Mnozina:
Ma|evcani.
MAl^EVCANKA, /. zensko ce}ade iz Majevca.
V. Arsenijevic. — vidi 1. Ma|evac, a.
MA^jEVCEVO, n. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebackoj blizu Saline male. Schem. zagr.
1875. 19.
1. MA^jEVIC, m. ime selu u Srbiji u okrugu
vajevskome. K. Jovanovic 103.
2. MA^EVIC, TO. prezime. — U nase vrijeme.
Dode k sudu Beka Ma|evi6 iz Cerovca. Glasnik.
II, 1, 137. (1808).
MA^I, adj. hyp. mali, vidi mao. — U nase
vrijeme u Lici. Tepajuci rece se djetetu: „Ti si
moj ma}i". J. Bogdanovi6.
MA^jIC, to. gvozdeni cekic, korac, uprav dem.
ma}. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mi-
kalinu (kod mlat), u Belinu (,martello, stro-
mento noto' ,malleus' 464'-), u Stulicevu ((mal-
leus'), u Vukovu (gdje je zlo zabi^ezen akcenat):
majic, majica, (u Crnoj Gori) mali cekic ,ein
kleiner hammer' , malleolus'. Nu izlit ne bjese
ni majicem kovan (peharac). M. Vetranic 2,
122. Uzamsi cavle pak i majic, pribise (Jezusa).
N. Najeskovii 1, 140. A majic kolikrat po ca-
vlijeh udrase. 1, 140. Cek', pocu od zgar malic
donit. M. Drzic 169. Uzmi ovi majic za poklon.
415. Hamerlein prezimenom, to jest mlat, ma|ic.
B. Kasic, nasi. xi. Had si ma|ic, bij ; kad si
nakovan, trpi. (D). Stat medu majicem i na-
kovanom. (D). Poslov. danifi. Batilo i Atreo
koji se cuju pod zem^om lupat s majicim u tvrd
kami. A. Gledevic 51^. Pak podizu majice i
pribivaju ih s cavlima. D. Basic 307. Zlato
koje majic ili trene prosvjet|uje. A. Kalic 466.
1. mA^I^IGA, /. mali drveni maj (vidi ma], b),
orude u bacvara, drndara i drugijeh. — Uprav
je deminutiv, isporedi majic. — Akc. se mijena
u gen. pi. majica. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu: ,der (binder) schlagel' ,tu-
dicula'. [cf. balantic]. — A prosjacke obuci ha-
|ine, ... a objesi o ramenu torbu, a u ruku dr-
venu ma|icu. Nar. pjes. horm. 1, 182. Tetiva u
koju drndar objesivgi drndu vise vune udara
majicom, te zahvata i razbija vunu. Vuk, rje6n.
kod drndar. Kad buban sprijed udare ma|icom
onda ga i ostrag sinu sipkom. Vuk, poslov. 263.
A ruke mu sve poskakuju s malicama. Zvonimir.
god. 1889., str. 215.
2. MA^ilCA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv.
32.
MAl^ICAC, ma}icca, to. u Stulicevu rjecniku
uz majicid. — nepouzdano.
MAJ^ICIC, TO. dem. maJic. — U Belinu rjec-
niku: ,martelletto' , malleolus' 464a, i u Stuli-
cevu: , malleolus'. ~ I u nase vrijeme u Du-
brovniku. P. Budmani.
MA^IC, »rt. dem. mal. — Akc. se mijena u gen.
pi. majica. — U Mikajinu rjecniku: ma}i6, mla-
cic ,malleolus', i u Vukovu : dim. v. maj.
MA^^INA, /. augm. ma}. — Akc. se mijena u
gen. pi. majina. — U nase vrijeme. „Ako te ovom
ma|inom poceram". J. Bogdanovi6.
MA^^INE, /. pi. vidi Maline. Schem. bosu.
1864. 80.
MA^IV, adj. n. pr. covjek, zena, dijete: sla-
bunavo ce}ade za koje se lako lijepi svaka bolest.
V. Ilic iz Srbije.
MA^KA, vidi 1. i 2. maha|ka.
MA^KO, m. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Malbko, ace. Malka. S. Novakovi6, pom.
75. — Mislim da treba citati Majko prema Mal-
kovi i Ma}kovic.
MA^KOVI, TO. pi. vidi Majkovi. — S oblikom
Ma}bkove u spomeniku xiv vijeka. Osaltnik, ...
Majbkove i druge Ma}bkove, Slaano, Trbnova, . . .
Mon. Serb. 234. (1399), sto se pomirie i u Dani-
cicevu rjecniku (kod Ma}bkove). — U spomeniku
XIII vijeka ima jos stariji oblik s li mj. -}-. Selo
Trbnova..., selo Malikove, ... selo OsBlbnykb, . . .
Spom. stojan. 10. (1254—1264).
MA^KOVIC, TO. prezime — U nase vrijeme.
Schem. siben. 1875. 27. — 1 u Lici. J. Bogda-
novid.
MA^jO, to. vidi u Vukovu rjecniku: vide [ma-
}enica,] mano. — Uprav je ipokoristik. — Akc.
se mijena u voc. majo.
1. MAl^UGA, /. vidi u Vukovu rjedniku: (u
Crnoj Gori) 1. vide pratjaca. — 2. kao drveni
samotvor ma} ,eine art ramme' ,fistucae genus'.
— Akc. se mijena u gen. pi. majuga.
2. MA^UGA, /. vidi 2. malina. — U nase
vrijeme u Istri. Ma}iiga ,Eubus idaeus'. D. Ne-
manic, cak. kroat. stud, iftsg. 40.
MA^UEEVAC, Ma}urevca, to. ime selu u Sr-
biji u okrugu pozarevackome. K. Jovanovid 138.
1. MAl^UEICA, /. u narodnoj zagoneci nasega
vremena. Sikirica ma}urica povrh gore sede. od-
gonetjaj : brijacica. Nar. zag. novak. 9.
2. MA^^UEICA, /. u jednome primjeru (A.
Dellabelle) xviii vijeka, gdje znaci sto i madio-
nica. — Drugdje nema te rijeei, te nema sumne
da je stamparska pogreska mj. madionica (cega
doista nema u Belinu rjecniku, ali ima madi-
onik). jamacno je bilo pisano maghioniza, pa se
nastampalo magliuriza. dodacu da je kniga na-
stampana po smrti Dellabellinoj, i da je puna
pogresaka i toboznijeh ispravaka izdavaocevijeh.
Ovo je jedna malurica koja silno srca zatrav}a.
A. d. Bella, razgov. 213.
MA^jIJSAN, ma}usna, adj. hyp. mao. U nase
vrijeme u Lici. ,Malusni' znaci sto i ,ma}i'. J.
Bogdanovid.
MA;^UZANE, n. djelo kojijem se ma]uza. J.
Bogdanovid.
MA^UZATI, ma}u5am, impf. hoditi po ma^U'
zavu putu. — U nase vrijeme u Lici. „Edva
evo po ovoj ma}uzavici ma}uzam''. J. Bogdanovid.
MAl^UZAV, adj. o vremenu kad je das kisa,
cas lijepo, o putu (s toga) klizavu. — U nase
vrijeme u Lici. „Ne mos po ovom ma}uzavom
putu idi". „Ma}uzavo vrijeme". J. Bogdanovid.
MAI^UZAVICA, /. majuzav put. — U nase
MAT;iUZAVICA
430
5. MAMA
vrijeme u Lici. .,Ne mos po ovoj ina|uzavici"
(snijegu i vodi) „koraciti, ne bi da su mi ciziue
do kolena". J. Bogdanovic.
MA]^UZl6, m. prezime. u hrvatskoj krajini.
"V. Arsonijevic.
MAM, mama, m. vidi 2. mama. — U jednoga
pisca nasega vremena. Sve bi jednim porazio
mahom, i svojijem nathitio mamom. Osvetn. 3,
130. Tu kliznuse Jamakovi mami. (J, 48.
1. MA, MA, glasovi kojima se vabe krave. —
U Vukovu rjecniku: ,laut, um die kuh herboi-
zulockea' ,sonus alliciendi vaccam'. [cf. 2. ma 2].
fe. MAMA, /. ono ciin se ko ill sto mami (oabi
da dode) : u pravome tjelesnome sinislu jelo sto
se jiostav^a na orude kojijem se love zivotine, i
sto ill mami da na ono dodu, n. p. na udicu za
ribe itd. — isporedi 1. mamac, meka. — Postaje
od glagola mamiti. — U Vukovu je rjecniku
drukciji akcenat: mama, all to va}a da je po
govoru crnogorskome ; meni je poznat samo akc.
kakav je gore zabi^ezen, a tako je i u Belinu
rjecniku. — Od xv vijeka (vidi b), a izmedu
rjecnika u 3Iikajinu (mama, mamlenje, blaznost
jillecebra, lenocinium, incitamentum, blanditiae,
palpum'), u Belinu (mdma ,allettamento, 1' allet-
taro' ,allectatio' 64b; ,e3ca' 290b; ,lecchetto, a,(lle)t-
tamento' ,illecebra' 4303'), ti Bjelostjencevu (luama,
meka ,esca qua aves capiuntur, pisces etc.'), u
Jambrcsicevu (,teiitator, deceptor, allector'), n
Stulicevu (,illecebra, illiciura, allectatio, blandi-
tiae, fraus, dolus, captatio'), u Voltigijinu (,scroc-
coneria, infinoccliiatura' ,anlockung, betrug') ; u
Vukovu: mama (u Crnoj Gori) vide mamac.
a. u pravome smislu kao sto je spnjeda ka-
zano. S mamom kom se riba liita ostre udice
napravimo. A. Gledevic ItiO^. Tree ribe na
mamu. A. d. Bella, razgov. 170. Naisla lisica
na zapeba gvozda u kojima je stajao za mamu
jedau komad sira. Nar. prip. vrcev. 180. Slatka
mama no bi na udicu. P. Petrovic, gor. vijen.
29. Jelo na koje se mami riba, zove se ,odmet'
ili ,mama' (,1' esca'). L. Zore, rib. ark. 10. 343.
Eibat na mamu, na komad. 52. Udicom zovu
po citavom naSem priiuorju zakacenu zicu gvozda
na koju nataknu mamu i tako uhite ribu. hrv.
lipa. 131. Mama, na gto divinu lovci zimi mame,
n. p. mesa ili kosti odnesu pa m.etnu kod za-
petili gvozda. u Hercegovini. (Ne znam ko je
zabi^ezio).
b. u metaforickome ili u prenesenome smislu.
Izbavi me djav|6 mame. Bernardin 181. Izbavi
me djavla mame. M. Divkovic, nauk. 190. Moli
za me da me otme djavlo mame. kat. 170.
Slatko ufdnje, s kim boravi, ah jaoh, zeja moja
sama, od ."rdasca ti si mama, i drag vjetric od
}ubavi. I. Gunduli6 32. S toga uXezen milim
plamom moj se ogan gojifc pazih sladcijoh misli
dragom xnamoin, tihim vjetroiu uzdah plasih.
259. Ne su 6ini sve vuhvonstva, sve bimbenstva,
mame, tlape, varke i laze. G. Palmotid 2, 74.
Ta6 mjesecne slike okolo, scijone6, mjesec daje
istini, drobne ribe no6no kolo vode morskoj po
tiSini; put lovnoga tako plama privarene iste
hode, ki je nihova smrtna mama, gdi pogubu
8vu nahode. 3, 12^. Rugajte se takvim ponu-
kanjim, pogrdite kusne manao. A. d. Bella, razgov.
15. Mladice blaznim mamam privarene. 18. Ja
bib hotio vas ganuti, da budote milosrdni proma
ubozime ne toliko silom od zapovidi, nego ma-
mom vromenitega i visnoga nadarja od Boga
obocana. 30. Ljepos svaka ua svijet odi poprav
ima rijet se . . . .stotna mama, medni cemer, . . .
I. Dordic, uzd. 37. Marija, moja majka, jest ona
sladka mama, kojom gresnike tuzne pritezem
k meni. B. Zuzeri 16. Srede i cesti nijesu li
nam sladka mama za k Bogu nas primatati ?
66. Bastoci su mama, a ^ari su (ne cari su,
kako Danicic pise) dava. (Z). Poslov. danic. I
dok pamet nemu zade, i bludnoga mama nade.
V. Dosen 87b. Qdj (zena) na mamu bludnu vabi,
da svakoga prosta sgrabi. 105b. Ali nijedna
mama podobna je zatravit ga. A. Kali6 109. Er
prava sila nije nego mama s kojom nas travi.
311. Prem mocna je tvoja mama. 424.
3. MAMA, /. hyp. mati; uprav djeca tako
zovu majku dok su malahna, ali se upotrebjava
i u drugijem slucajevima. — U Dubrovniku
mame. — isporedi 5. mama. — Akc. se mijena
u voc. mamo. — Moze biti praslavenska rijec,
isporedi rus. Ma\ia, ces. mama, poj. mama. — U
nasemu se jeziku jav^a od xvi vijeka (u naj pr-
vome primjeru moze mamu biti ace. od mame;
ima primjer istoga vijeka u knizi pisanoj crkve-
nijem jezikom, ali pisac misli da je latinska
rije6, vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.^ Aod mama),
a izmedu rjecnika u Vukovu (1. hyp. v. mati
[vide majka. — 2. vide zlatoje]). Ku ja dojufier
ucio sam zajedno i cacu i mamu rijecmi zvat.
F. Lukarevic 111. Bog ti plati, mamo! P.
Vrancid, ziv. 99. Dicica, kad vide iz daleka
mater... poskakujuci od radosti vapiju: „Hajde,
hajde, eno mama ide". F. Lastric, test. 179b.
Kud je, mamo, seka otisla? A. Kanizlid, roz.
23. Pocne jednom govoriti materi svojoj :
„mamo" ! D. Obradovid, basne. 136. Misli mama
da sam i sad mala. Nar. pjes. vuk. 1, 632. Di-
jete pri§apti: „Poslala me mama da te pitam''.
Nar. prip. vrcev. 42. Sjetno cedo romonilo majci:
„Nosi mene na Neguse, mamo'-. Osvetn. 3, 143.
— (Nova mlada zove u kuci) zene ,gospom,
mamom, majom, . . .' Vuk, rjecn. kod zlatoje.
4. MAMA, /. pomama, bjesnoca. — 'Postaje od
mamiti kao i 1. mama. — Naj cesce u pjesmi,
i to u instr. mamom uz mamiti i pomamiti. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,die wuth' ,furia, furor' s primjerom iz narodne
pjesme: Oj devojko, mamo i pomamo !). Kam",
djevojko, mama i pomama? Dok bijase u mile
majcice, sve bijase mamom pomamila i zeneno
i neozeneno. Nar. pjes. vuk. 1, 301. Sve je
momke pomamila mamom Nar. pjes. here. vuk.
226. Sta se, Hajko, mamom pomamila? Nar.
pjes. juk. 401. Dogata je mamom pomamio. 484.
Vrle sluge . . . prerovise ogniste i kute, pa se
mamom joster ve6ma jute. Osvetn. 1, 24. Jugo-
vina zavaja oblake, ter ih mamom na planine
juri. 3, 28. I sad ima tri cetiri druga, krisni
came a mamom se mame. 3, 98.
5. MAMA, /. vidi 3. mama. — Uprav je rijed
tuda, ili od tal. mamma. Hi od nem. mama; u
zadnemu slucaju moze biti da ima drugi akcenat :
mama. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Belinu (pisano mamma ,madricella, diminut. di
madre' ,matercula' 450b) gdje se naj prije na-
hodi, u Bjelostjencevu (pisano mima gdje akc.
nad a znaci samo da je a kratko, mamok, mamo
,matercula, a pueris praecipue pro matre vo-
catur'), u Stulicevu (pisano mamma , mater' iz
Ilabdeliceva) . To 1' je duSok od pokoja kog ti
spravi tvoja mama (, mamma')? P. Knezevic,
pism. 22. Da nihova negda mama (vidi opasku
kod Bjelostjenceva rjecnika) svoj ob6ini sluzi.
V. Dosen 122*. Ne biva onda sama kad cer rodi
kod lie mama. 168b. (5ini mi se mima gora,
koja brlog snazit mora. 206b. Ku6na mima da
5. MAMA
431
MAMEN
s nim fcrune. 207a. Mama ,die mutter'. J. Bog-
danovic.
6. MAMA, m. covjek sto mami, ulazica, vara-
lica. — Postaje od mamiti kao i 2. mama. —
Badi ahcenta vidi 7. mama. — U jednotne pri-
mjeru xvii vijeka, a izmedu rjecnika u BJelo-
stjencevu (,sollicitator' ; v. hiinbeu; ,assentator,
adulator'). Mamo, jeda demo tve tlape zbirati?
1. T. Mrnavic, osm. 143.
7. MAMA, m. ludak (uprav pomavijen covjek).
— Postaje od mamiti kako i 4. mama. — Ne
znam, kakav je akcenat ; po Bjelostjencevii je
rjecniku dug. — U jednome primjeru nasega
vremena, a izmedu rjectiika u Bjelostjencevu
(mama ,illes, blenus, bucco'. 2. ,amens, delirus,
stultus'. 3. ,nugator'). Ja sam bio mama, sto sam
poslusao zapovesti grofove. Srp. zora. god. 1, sv.
7, str. 135.
1. MAMAC, mamca, m. vidi 2. mama. — Akc.
se mijena u voc. : mamce, mamci, gen. pi. ma-
Biaca. — U Vukovu rjecniku: ,der koder' ,esca'.
cf. [3. mama, 2.] mdka.
2. MAMAC, mamca, m. covjek sto mami (las-
kajuci i varajuci). — isporedi 6. mama i ma-
milac. — Akc. je kao kod 1. mamac. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu (mamac,
hinac ,assentator, adulator' i kod laskavac), u
JBelinu (,chi adesca' ,inescator' 34^^; ,adulatore,
lusingatore' , adulator' 38*; ,allettatore, colui che
alletta' ,allector' 65*), u Stulicevu (v. mamilac),
u Voltigijinu (mamac ,adescatore, scroccone' ,der
anlocket'). Tako je ondi obicaj ciniti suprot
smutnikom i mamcem od skulara. B. Ka§i6, in.
46. Da mu niki mamci pripravise u post bla-
govanje od mesa. I. Ancic, svit. 5. Lasno se
mamac s skupijem ucijeni. (D). Lupezu jedan,
a mamcu dva bica. (D). Poslov. danic. Glumci
i mamci cep|uskavi. J. Kavanin 470*.
1. MAMAK, mamka, m. vidi 2. mama i 1. Hi
2. mamac. — U nase vrijeme. I tako im i ova
strast postade mamak nihova novca. Srp. zora.
god. 2, sv. 2, str. 36.
2. MAMAK, mamka, m. vidi u Vukovu rjec-
niku: onaj konci6 nadno kazanske lule, niz koji
rakija tece u kapalicu. of. konic. — vaja da je
ista rijec sto 1. mamak.
MAMALIGA, /. vidi mama|uga. — U jednoga
pisca XVIII vijeka. Nista ne jede nego mamaligu.
D. Obradovic, basne. 301.
MAMALIJA, /. Thymus serpyllum L., maj-
cina dusica, bakina dusica, tamnanika, popovac.
u niskome okrugu. S. I. Pelivanovic. javor. 1881.
124.
MAMALUCKI, adj. koji 2^^ip'^da Mamalu-
cima. — U jednoga pisca xvii vijeka. Vezira
mamaluckoga. P. Vitezovic, odil. 84.
MAMALUK, m. cesce plur. Mamaluci, Mama-
luka, vrsta konanika u Misiru, sto su se isprva
'izbirali izmedu robova tudinaca (naj vece s
Kaukaza), koji su postali tako mocni u Misiru,
da su neki od nih od polovice xiii vijeka do
preko pocetka xvi ondje carevali, pa i poslije
pod turskom vladom imali su naj vecu moc dok
ill je Mchemed Alija god. 1811 gotovo svijeh po-
klao. — Od arap. tur. memlOk (uprav: koji kome
pripada), rob, all preko evropskijeh jezika, ispo-
redi tal. Mammalucco, nem. Mamelucken (prema
nemackomeoblikuimai rijec MsivaQlnk). — Od xvii
vijeka. Ostatci se ovo broje od starijeh Mama-
luka. I. Gundulic 334. (Car Selim) Kair primi
i potlaci priohole Mamaluke. 567. Dovedoh Ma-
maluke. P. Vitezovic, odil. 84.
MAMA;^UG-A, /. vidi u Vukovu rjecniku: vide
kacamak. — Stariji je oblik mamaliga (vidi) ;
bice tuda rijec, kako i malorus. Mawa-itira, ispo-
redi mag. mamaliga (i to Magari misle da je
tude) i rum. mamaliga.
1. MAMAN, mamna, adj. vidi mamen, manen,
pomaman. — U pjesmama nasega vremena samo
0 konu. Omer mamna tdvede dorata. Nar. pjes.
liorm. 2, 304. Duiic mamna odrijesi dogata. 2,
377. Pod Koricem dorat maman skace. Hrv.
nar. pjes. 3, 417. Dogu spremi na prezidu mamna.
4, 24:6.
2. MAMAN, Mamna, m. vidi u Danicicevu
rjecniku : Mambnb, ime musko : crkva je treska-
vacka imala ,u Krivogastanehb stasb' koju joj
dade ,Mamnb za dusu'. G(lasnik). 13, 372. bez
sumne je ista koja je na drugom mjestu napi-
sana ,Maminova' koje vidi.
MAMANA, /. tal. mammana, prima]a. — Samo
u Mika]inu rjecniku kod primaja.
MAMAVA, /. zla majka. — Sarno u Stulicevu
rjecniku : , mater crudelis'.
MAME, /. vidi 3. mama. — Akc. se mijena u
voc. mame.
MAMELUK, m. vidi Mamaluk.
MAMEN, adj. maman, pomaman, vidi i mah-
nit, manen. — Postaje od 2. mama. — Od xv
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (mameni,
vide pomaman).
a. 0 cejadetu. Ucini Urikses sebe mamena,
pesak orase, a sol sejase. Pril. jag. ark. 9, 126.
(1468). Dokle su mameni, tako budalasti i ma-
meni, da ne mogu procijeniti sto je pricestje.
M. Divkovii, nauk. 315. Tada vaskolik puok
pobjeze kuda tko mogase i kako tko mogase
svoj zivot sahraniti, i bjezahu kako mameni.
zlam. 21. Pocese kako pijani aliti kako mameri
svikolici jednokupno nastojati, da bi kako iste-
tili priliku Blazene Gospe. 116. Roman cesaru
odgovara; „Ti si mamen tore nebog". P. Hekto-
rovii (?) 144. Imadijah drago u mahali, danas
mi ga druga pomamila, da Bog dade te se po-
mamila, te mamena po gori odila! Nar. pjes.
petr. 1, 226. Brze kupi silovitu vojsku, brze
crnce mamene felahe. Nar. pjes. horm. 1, 49.
Mali mamene nasrnuse sluge. Osvetn. 1, 24,
Gdje svak mnije da je opro grijehe, eto ti ga
jos mamenijega. 6, 10.
1). 0 zivotini (u pjesmama nasega vremena
naj cesce o konu, isporedi maman). Jakino ma-
men brav. M. Vetranic 2, 373. A zli narode
gori od pasa mameni ! S. Margitid, fala. 256.
Al' eto ti Krle kapetana na zelenku konu ma-
menome. Nar. pjes. vuk. 3, 236. Al' pred nime
od Erde|a bane na vrancidu koiiu mamenome.
3, 241. Na vrancini konu mamenome. Pjev. crn.
41b. On posijeda hata mamenoga. 107*. Mamen
dogat pod Halilom bise. Nar. pjes. juk. 516. U
svog kona mamena gavrana. 523. Da ti znades
mamenoga vuka . . . Nar. pjes. horm. 2, 195.
Marijan se lijepo obuce i izvede mamena do-
gina. Hrv. nar. pjes. 1, 176. Pobijesnio kao
mamen pas. Nar. bl. mehm. beg kap. 189. Po-
bice nas kameni kao hrti mameni. 418. A za
nima ceta mjeso^ita i mamenim na konma Tu-
raka. Osvetn. 2, 54. Kad se sake sajedine hruste
Jutili lava i mamenih vuka. 2, 127.
C. u jednoga pisca xviii vijeka, o ognici,
ognu, kad je s ognicom i buncane. Bolest i
ognica mamena nase duse jesu bolest, la-
komost, ... J. Banovac, pripov. 107. Licedi je-
dnoga od ogiia mamenoga. pred. 152.
MAMENICA
432
MAMITI, 1, a, a), aa).
MAMENICA, m. vidi Manenica. — U narodnoj
pjesmi bosanskoj nasega vremena. AV ne gleda
hajduk Mamenica. Nar. pje3. juk. 570.
MAMENIK, m. mamen covjek. — U jednome
primjeru xviii vijeka. Idi odtud, mamenice, razlog
na te da ne vice. V. Dosen 24^.
MAMENKA, /. vidi 2. mama. — Na jednome
mjestu XVII vijeka. I nije pogledao na stvari
taste i na mamenke lazj^ive. P. Posilovi6, nasi. xl.
MAMET, m. vidi amanet, manet. — U jednome
primjeru xviii vijeka gdje mozehiti stoji -m- mj.
n samo radi slika. Daj da zacmem pun skru-
senja u naj visu moju pamet suda strasna sva
izkusenja, nek mi je zaklad, nek mi 'e mamet
od ufanja, ko'e cu imit. J. Kavanin 574^.
MAMIASPEA, /. uprav nesto sto mami (pri-
vlaci) aspre, novce, vidi u Vukovu rjecniku :
sfvar koja jo na prodaju a fiovjeku nije potrebe
da je kupi ,geldlocker' ,pecuniam eliciens'.
1. MAMICA, /. dem. 2. mama. — U Stulicevu
rjecniku: ,exigua illecebra'.
2. MAMICA, dem. 3. mama. — Od xvm vijeka,
a izmedu rjecnika u Voltigijinu (,mama, madre'
, mutter') i u Vukovu. Kad- su gora dica nego
6ako i mamica. V. Dosen 208t>.
3. MAMICA, /. Fragaria vesca L. (Pan6i6). B.
Sulek, im. 221.
4. MAMICA, /. zensko ime. — Prije nasega
vremena. Mamica. S. Novakovic, pom. 76. Ima-
dise 6eri : Maru, Ulajku i Mamicu. And. Ka6i6,
kor. 444.
MAMICICA, /. dem. 1. mamica. — Samo u
Stulicevu rjecniku uz mamica.
MAMICIN, adj. koji pripada mamici (vidi 2.
mamica). — U Vukovu rjecniku.
MAMICI, m. pi. ime selu u Hercegovini. Statist.
bosn. 105.
MAMICKI, adj. koji pripada Mamicima. —
Kod mjesnijeh imena. Mamicka bi-da. Mamicko
p6}e. Glasnik. 22, 58.
MAMIGIJZ, m. vidi u Vukovu rjecniku^: ,ein
erdichteter vogelname zum foppen' ,q. d. quae
alliciat anum'. A. Sta je to (sta to dreci u mraku,
u sumi) ? B. Mamiguz ; bjezi, bjezi. — Verbum
obscoenum.
MAMIJA,/. cejade sto mami, isporedi 2. mama.
— Na jednome mjestu xvii vijeka. Memija ! ma-
mija prava mi so cini§; jes' li dovrsia govor
kim nas hinis? I. T. Mrnavic, osm. 143.
MAMIKA, /. ime sto ga mlada pridijeva sta-
rijem zenskom. Skoroteca. 1844. 249. — Uprav
dem. 3. mama.
MAMILAC, mamioca, m. onaj sto mami. —
Od xvii vijeka (vidi b).
a. covjek sto mami. — Izmedu rjednika tc
Stulicevu (mamilac i grijeskom mamioc ,qui blan-
diendo aliquid expetit, deceptor, dolosus'). t^ro-
sioci lijepu Ruzu prose, mamioci od svakuda
mame. Nar. pjes. krasid. 1, 31.
b. ptii (ptica) sto se u lovu upotrebjava da
mami druge ptice, eda se puste uloviti. — Iz-
medu rjednika u Belinu (mamilac ,uccello di ri-
chiamo' .avis alloctatrix' 753i) i u Voltigijinu
(,richiamatore, uccello di richiamo' ,lockvogel').
Pti^ar stavi goluba gluha i sliiepa za mamioca.
M. Kadnid 47b.
1. MAMILO, m. u Stulicevu rjeiniku uz ma-
milac.
2. MAMILO, m. ime musko. — xiv vijeka. Dedb
mu Mamilo. I)e6. hris. 30.
3. MAMILO, n. vidi 2. mama. — U jednoga
pisca nasega vremena. Nece da odgovara na neka
mamila: „Necu". M. Pavlinovic, rad. 123.
MAMIMJEDI, m. covjek sto mami mjedi
(novce), sto vara svijet kojekakvijem opsjenama,
vidi caratan. — Drugo je mamiaspra. — Ne
mijena se po padezima. — U Belinu rjecniku:
mamimjedi (indecl.) ,ciarlatano, saltinbanco' , cir-
culator' 191b, i u Stulicevu (indecl.) uz mamilac.
1. MAMIN, adj. koji pripada mami (vidi 3.
mama). — Izmedu rjecnika u Vukovu (,der mama'
,matris'). Igra li se s babom mamino drago?
daj mu jajce na kravajce (u rugu Hi u sali, kad
se ko podnosi kao malo dijete). (Z). Poslov. danic.
Ja sam Milid mamin detic. Nar. pjes. vuk. 1,
427.
2. MAMIN, m. vidi kod Maminov.
MAMINOV, adj. koji pripada Maminu. — Ne
zna se jeli to ime Mamin Hi Maman (Mambnb).
— Vidi u Danicicevu rjecniku: Maminovt, crkva
je treskavacka imala ,vb Krivogastanehb stasb
Maminovu'. G(lasnik). 13, 133. cf. Mambnb.
MAMINOVAC, maminovca, m. (u Orahovici)
stvar sto covjeku nije potrebna, pa je kupi, da
dade samo novae, mamiaspra. S. Ivsic. — Uprav
sto mami novae.
MAMITE]^, m. vidi mamilac. — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,chi adesca'
,inescator' 34b) i u Stulicevu uz mamilac. Grijese
}udi mamiteji i gladiteji. J. Matovid 410.
MAMITE^jAN, mamitejna, adj. koji mami.
samo u Stulicevu rjecniku : ,qui blandiendo ali-
quid expetit, deceptor, dolosus', gdje je znacene :
koji mami.
MAMITE^jICA, /, zensko pre ma mamite}. —
U Belinu rjecniku: ,chi adesca in fem.' ,inesca-
trix' 34b; ,allettatrice' ,allectrix' 65b, i u Volti-
gijinu: ,scroccona, adescatrice' ,die anlocket'.
MAMITI, mamim, impf. infatuare, pellicere,
rijecima Hi djelom ciniti da ko (objekat) kao po-
ludi uopce Hi da nesto osobito bespametno radi;
cesto se istice uz to i: ciniti na takovi nacin da
se objekat primice subjektu (dakle subjekat pri-
vlaci objekat) Hi da se uopce s jednoga mjesta
na drugo mice. — Akc. kaki je u praes. taki je
u impf. mam|ah, u aor. 2 i 3 sing, mami, u
part, praet. pass. mam|en; u ostalijem je obli-
eima onaki kaki je u inf. — Rijed je prasla-
venska, isporedi stslov. mamiti, ces. mamiti, po(.
mamid. — Izmedu rjecnika u Mika^inu (mamiti,
premamjivati, blazniti, lojiti, laskati ,alecto, alli-
cio, illicio, pellicio, traho, attraho'), u Belinu
(.addurre a se per via di (j^ualche allottamento'
,allicio' 33b; ,adescare, allettaro' ,allicio' 34b;
,allettaro, invitare, incitare' ,alIicio' 04b; ,disvi-
are con lusingh'^' ,blanditiis aliquom abducere'
271b), ({ Bjelosfjencevu (mamim .solicito, inquieto,
tento, pellicio, docipio, avoco, conor aliquem la-
befactaro, satago pervertere, v. allicio'. 2. ,v. de-
tineo'), u Jambre§icevu (,tonto, allicio, deoipio'),
u Stulicevu (,allicero, prolectare, inescare, illi-
cere, captare, aeruscare'), u Voltigijinu (,ade3-
care, scroccare, piacentire, infinocchiare' ,an-
locken, hintergehen'), M Vukovu (,locken' , allicio').
1. aktivno.
a. objekat je ^efade.
<i) subjekat je cejade.
(la) u naj ^iremu smislu, kao varati,
zasjepjivati. — perfektivni glagol moze biti po-
mamiti, namamiti, zamaraiti. Podliibni ustmi
mami prijateja svoga. N. Raiiina 212*. prov.
MAMITI, 1, a, a), aa).
433
MAMITI, 1, c), b).
11, 9. I se rekb mambjase ihb. Aleksandr. no-
vak. 78. Dojde smrt, i kojih jest zlo mamila
Ao ih cini poginuti. Ivan trog. 9. Mi se predat
ne mislimo, nego Turke mamimo, a vasu uzda-
nicu cekamo. Starine. 10, 22. Davao vara me
i mami. A. Kanizlic, bogo|ubno3t. 46. Ko me
fali, ta me mami. (U Crnoj Gori). Nar. posl.
vuk. 148. Nasilnik mami druga svojega i za-
vodi ga na put koji nije dobar. D. Daiii6i6, pri6.
16, 29. — Kod toga se moze izreci podloznotn
recenicom, koje se osobito djelo trazi da objekat
ucini. Kako indi na puk pazi (lini staresina),
mami, nek s nim kripost gazi. V. Dosen 2418..
Mamite moje |ude, da mi se odmedu. S. l^ubisa,
prip. 57. Tom majstorijom mamo siromahe, da
se prijelozima prosipaju i zaduzuju. 210.
bb) prijevarom Hi drukcije, privlaciti
k sebi, t. j. traziti ]uhav Hi povjerene. ,Ecce
homo !' ovo 6ovik, koga vi osvadate, da vam puk
mami, cine6i se Bozijim sinom. J. Banovac,
razg. 160. Mamit ,allettare, adescare'. S. Bud-
mani 421a. Ako te budu mamiti gri§nici, ne
pristaj k nima. F. Lastrid, ned. 351. Asan gradi
nove bezistene, ne gradi ih, da o nima radi, ve6
ih gradi, da djevojke mami, ne bi 1' dosla Mer-
jema djevojka. Nar. pjes. vuk. 1, 596. No joj
dade trave od pomame kojom mami momke ne-
zenene. Nar. pjes. here. vuk. 197. Ne ciu' 6ina,
MaruSa djevojko, ne cin' 6ina, ne mami mi sina.
Nar. pjes. u Bos. prij. 1, 86. — U ovijetn pri-
mjerima nije u zlome smislu (u naj prvome se
ne misU ni po sto na prijevaru). Sad te (Bog)
mami obedanem, sad te strasi pritnami, sad te
nuka prikorenem, sad te bicima poti6e. A. d.
Bella, r»zgov. 61. Noj govori mlado momce:
„0j cujes li, mlada moma? Prosio b' te, ne dadu
te; mamio b' te, poci neces; otimo b' te, sam
ne mogu". Al' govori mlada moma: „0j Boga
mi, mlad junafie ! ne prosi me, ne dadu me ; ne
otimji, poginudes ; . . . vec me mami, ja 6u podi".
Nar. pjes. vuk. 1, 364 — 365. U Ivana lepu sestru
kazu, prosio sam, ali mi ne dadu; mamio sam,
ali nece za mnom. 1, 535. — Istice se privla-
cene rijeiima k sebi, sebi. Hi za sobom. — pf.
domamiti, primamiti. Sad me vila k sebi mami.
D. Barakovid, vil. 232. ]^ubit ka ima svoga
vojna, da pak ine sebi mami. J. Kavanin 258b.
Bog nas k sebi mamiti zeli. A. d. Bella, razg.
133. Devojke ga sebi mame. Nar. pjes. petr. 2,
122. Da je hotio (Isus) crkvu razoriti, od ce-
sara se odmetnuti i puk za sobom mamiti. J.
Banovac, razg. 159. Zasto puk za sobom mami§?
B. Leakovid, gov. 11. — Moze se izreci cime se
(t. j. pokazujuci i obecavajuci sto) mami. Junak
mami djevojku na zelenu jabuku. Nar. pjes. vuk.
1, 439. Mamile ga udovice na sarene nogavice.
Nar. pjes. here. vuk. 61.
cc) prijevarom Hi drukcije ciniti da
se objekat primakne kojemu nijestu Hi ee}adetu.
Tebe Kuna mamide na zem}u, ti se ne daj, sine,
prevariti, ne odjahuj doga od mejdana. Nar.
pjes. vuk. 3, 386. Od Srbije niko dod mu (Ku-
linu) nede, ved Kulina u dubinu mame. 4, 194.
Ta ne bjeze da Turcim' uteku, vede mame Turke
na pjesake. 4, 270. Kao da je znao, da ga Srbi
mame u one sume. Vuk, dan. 5, 44.
(Id) prijevarom Hi drukcije iiniti da se
objekat udaji od mjesta Hi od ce\adeta. — pf. od-
mamiti, izmamiti. Zasto puk od nas mamis. B.
Leakovid, gov. 12. Oj kucko devojkol ne plet'
na mac kose, ne mami mi sina leti od orana,
zimi od ovaca. Nar. pjes. vuk. 1, 104. Nedu
bjezat, da utedem nemu, vede du ga mamit od
Turaka. 4, 304.
VI
ee) vidi b, a) bb).
b) subjekat je zivotina, isporedi a) bb).
Vizo nuha, gdje mu zapre trag tice bjezede,
nogu dize, lovca mami blize. Osvetn. 4, 20.
c) subjekat je sto nezivo. — u mctafo-
rickome smislu.
aa) subjekat je sto tjelesno. (Bor)
mami pastira pod hladno stanisde. I. T. Mr-
navid, osm. 166. Blago obilato, srebro, zlato tebe
mami, da se dignes. V. Dosen 23^. — Ovaj
primjer moze pripadati i pod bb): (Svijet) une-
guje 3 prva i mami pod prilikom od prijazni,
paka silnik plese i mede, tko se uzda u n naj
vede. I. Gundulid 232.
bb) subjekat je sto umno Hi dusevno.
Tva me krepos glasovita mami, strijeja, rana,
zeze. (jr. Palmotid 1, 30. Ze}a alobode nerazlo-
zite mami ga, da se spusta umrlijem nasladam.
Misli. 53. Kojijeh lovu i mame Jubav, jaspre
i casdena. J. Matovid 410. Idu onamo kuda liih
mame milo§ti duvstva. J. Rajid, poud. 1, 24.
Svakoga kusa negova slast, koja ga vuce i mami.
Vuk, jak. 1, 14.
b. objekat je zivinde.
a) subjekat je ce^ade.
aa) znacene je kao kod a, osobito kod
a, a) bb). (Mladic) piva, lovi, mami, da goluba
koga ulovi, domami. A. Kanizlid, roz. 30. De-
vojka stane mamiti zivinu, kad al' Boze ! skupise
se eje, sovujage, vrane, kurjaci, . . . Nar. prip.
vuk. 179.
bb) ciniti da objekat bjesni, razmah-
nita se. — pf. pomamiti, razmamiti. — Mogao bi
za ovo znaiene biti objekat i dejade, ali nemam
primjer a. — Izmedu rjecnika u Vukovu (u pjesmi,
mamiti kona, t. j. Jutiti ga i trkati ,in wuth
bringen' ,in furorem ago' s primjerom iz narodne
pjesme: Neko pjeva, neko kona mami, neko pali
bistra geverdana). Ibro vice i kulasa mami.
Osvetn. 2, 54.
b) subjekat je zivince , znacene je kao
kod a) aa). Kakono orao krstas cini ptidem
svojijem, kadano hode da polete i ostave gni-
jezdo . . . naj prvo pade na drvo kon gnijezda
mamed ih da bi se dignuli z gnijezda. M. Div-
kovid, bes. 525.
c) subjekat je sto nezivo. Dogada se
kako ludim ribam, koje u nodi hodedi oko lov-
uoga plama koji ih svitlostim svojim mami. A.
d. Bella, razgov. 247.
c. objekat je sto nezivo.
a) subjekat je ce^ade. — znacene je uopce:
privlaciti sebi.
aa) objekat je sto tjelesno. Sedi moma
u gradini, brazdu brazdi, vodu mami, da namami
u gradinu. Nar. pjes. vuk. 1, 330. Ja kakve su
Focanke djevojke, mamile bi sa neba oblake (Vuk
dodaje: t. j. domamile bi? ili pomamile bi? mi-
slim da treba shvatiti u prvome znacenu po rije-
6ima sa neba;. 3, 568. — I s objektom blago, gdje
mamiti stoji prema perfektivnome izmamiti. No
je Doko ocigledna kurva sto te laze, te ti blago
mami. Nar. pjes. vuk. 4, 493. — Tako je i u
ovijem primjerima u kojima nije izrecen objekat,
ali se ima u misli: blago, novce itd., i znacene
moze biti i uopce: dobav\ati. U ku zlobu s ne
ne upadoh? tiacih zakon, neprav zivih, tlapih,
mamih, gradih, kradoh. I. G-undulic 224. Djed
babi: „Hrani'' ; a baba djedu: „Mami". (D).
Mami, ter se hraai. (D). Poslov. danic.
bb) objekat je sto umno. Mamjahu
sebi postovanja. S. Rosa 42*.
b) subjekat je sto nezivo, a u primje-
rima je objekat: oci, pogled, srce, te glagol stoji
28
MAMITI, 1, c, h).
434
MAMOXIJA
kao privlaciti u metaforickome smislu. Miris ne-
^OY mami oci, travi srce Bozije. A. Kalic 425.
Tac poaosni dragi kami u prstenu svom Ijepotom
pogled mami. G. Palmotic 3, H6a. Ali koja
jaca zoja moje srce veze i mami? 1, 30.
2. pasivno. — U primjeru stoji part. perf.
pass, (mamjen mj. mamjeu) kao adj. u znacenu
lud, mahnit, isporedi mamen. I temu razlogu
tko bi se protivio, pravo ti rijot mogu, sasma
bi mamjen bio. M. Vetranic 2, 249.
3. sa se.
a. pasivno. Lomi kalame, dok se u cvit od
sunca no mame. J. S. E.eJkovic 87. — Prema
tome primjeru maze hiti da i ovi amo pripadaju
Jer su uvizbali stari, da ta sitva dobro zrnom
dari i malo je ostajo u slami, jer u vrime iz
zemje se mami. 112. Pak ces klipom proba-
dati jame, da se zile u dub|inu mame. 218.
b. refleksivno, kao ludovati, mahnitati, Hi
podnositi se kao lud Hi mahnit. — perf. : poma-
miti se. — Izmedu rjecnika u Belinu (,matteg-
giare, pazzeggiare, smaniare' ,iusanio' 466'i') i
u Stulicevu (v. pomamiti se).
a) subjekat je cejade.
aa) podnositi se kao mahnit radi ve-
like zeje Hi strasti Hi uopce. Nahodi se, da se
mnozi mame, a nisu muceni od djavla negoli od
svoga vra§tva. L. Terzic 262. Al' kad koga po-
namami (zena), odma cini da se mami. V. Do-
§en 103t>. Kad se mami od |utine (srdan). 190b.
Bijau skupa proveli dobar dil jednoga dneva i
noci mamec se i bludec svaki s svojom prijate-
|icom uza se. Blago turl. 2, 146. Sve je momke
pomamila mamom, a naj vise dolibasu Pera; ma-
mio se, te se pomamio. Nar. pies. here. vuk. 226.
Tri, cetiri druga, krisai came a mamom se mame.
Osvetii. 3, 98. A pak baba po dolu se mami. 2,
175. Zub je boli, od zuba se mami. Magaziu. 1867.
82. — Uzrok strasti, zc}e i pa i mamjena, stoji
u instr. s prijedlogom za. Hrvatski ditici za
nom se mamise. I. T. Mrnavi6, mand. 41. Da
se za vama mladici mame. J. Banovac, pred.
6. Mamedi se za liim priko nacina. 97. Ne mami
se za lipotom izpraznom ovoga svita. pripov. 8.
Al' kad koga ponamami (zena), da s« za nom
bl'jdno mami. V. Dosen 99^. Da s tim ludi svit
namami, za bludnosti nek se mami. 164*. A vi
silno od obisti mamite se za koristi. 58*. — •
Slicno je i u ova dva jirimjera u kojima je pri-
jedlog oko: Oko nase Mare sto se momci mame?
Oni mi se mame, da Maru izmanxe. Nar. pjes.
petr. 1, 298. Bio nekakav Turfiin momak okolo
kojega su se mamile sve 2ene i devojke. Nar.
prip. vrcev. 32.
bb) gubiti pamet , ludjeti, mahnitati.
Kolik covik prinesvisni, kad se mami i pobisni.
V. DoSen 116b. ja se mamim razmisjajuct . . .
A. Kalid 37. Mami se sviies ovo razmislaiudi.
279. *
cc) varati se, isporedi 1, a, a) aa).
JoS bi se mamila divojka gizdava ruzicom, i
mnila, da je ruza prava. H. Lucie 288.
b) subjekat je zivotina. „Nas je parip
otkad je pofi'o zob zobati, po6'o se luamiti". J.
Bogdanovii. Nedu redi, da plete§ od slame kroSnu
za kom p6ele se ne mame. J. S. Ke|kovi<i 284.
r) subjekat je ito nezivo :
ftaj tjelesno. A ne da so tilo mami
pod potrebnini pelenami. V. Dosen 24i>. Da se
mami u oblaku (zrak), i oblaku ne da mira, dal'
ga naglo Stokud tira. 261a. Vaja poznavat ka-
lame koji bo)j na vo6ku se mame. J. S. Eejko-
vi6 112. Al' so cura cudi bez bojazi, sto so
] ijoke bujai mf»me jazi, Osvetn. 1, 52. — Ovdjt
je vjetar tnetaforicki shvacen kao cejade, i mogao
bi primjer pripadati pod a): Tvrdogvozdnim
verugami Eol luti sjever veze, jug ne smjede da
se mami, silu i skropac sav usteze. J. Krmpotic,
kat. 92. — Do po dana ucipi kalame, onda oni
za snagom se mame. J. S. E,e|kovic 88.
bb) dusevno. Pa ti su vam u ocima
kami, na koje se vasa zloca mami. Osvetn. 3, 24.
MAMIV, adj. u Stulicevu rjecniku: v, ma-
mjiv.
1. MAMKA, /. neka bolest, vidi : Kad seva
po kostima i premeSta se na razlicita mesta zove
se u Nisu i okolini ,sekavina' ili ,mamka' (?). M.
D. Milicevic, ziv. srb.^ 309. — Po znaku pitana
nije rijec dosta pouzdana.
2. MAMKA, /. ime zensko. — Prije nasega
vremena. Mamtka. S. Novakovic, pom. 76.
MAMLAZ, m. ludak. — Od mag. mamlasz. —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu:
(u vojvodstvu) vide [ludak] blesan. — Dode mi
taj mamlaz. Srp. zora, god. 1, sv. 3, str. 59.
MAMJ^ENE, n. djelo kojijem se mami. —
U Bjelostjeneevu rjecniku: (kajkavski) mamlene,
m.ama; u Stulicevu: mamjene; u Vukovu.
MAM^IV, adj. koji se moze mamiti; koji se
mami (izmamjuje) ; koji mami (za sua tri zna-
cena misli se na sto nezivo, tjelesno Hi umno). —
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu
(,che pu6 esser allettato, allettabile' ,quod potest
allectari' GS*; ,adulatorio, d" adulatore' ,adula-
torius'; mamlive rijeci , parole adulatorie' 38*)
gdje se naj prije nahodi, u Stulicevu (,qui allec-
tari potest'), u Voltigijinu (,adulatorio, adesca-
tivo' ,lockend'); u Vukovu: l. koji sto mami u
koga ,der entlockt' ,qui elicit'. — 2. (u Boci)
mam^iva para, t. j. koja nije s trudom i s prav-
dom stecena nego izmamjeua , entlockt' ,allectus'.
a. adj. Ud6vica imane zderabu pod po-
krovom mam|ivijem dugijeh molitava. S. Kosa
I36a. Te da kazem za mamjive oci sto su mene
mlada premamile. Nar. pjes. u M. D. Miliievid
kra}. srb. 267.
b. adv. mamjivo. — U Belinu rjecniku :
jadulatoriamente, con adulazione' , adulatorie' 38<'.
MAMNUTI, mamnem, pf. reci jedan put ma
vabeci nesto kao domacu zivotinu, vidi kod ma
naj krajni primjer.
MAMO, m. ima samo ace. Mama u narodnoj
pjesmi nasega vremena gdje bi bio hyp. Maso,
ako nije stamparska pogreska mj. Masa. Na to-
rinu MaSa Lakcevida i tu Mama i Omera nade.
Nar. pjes. vuk. 4, 421.
MAMON, m. vidi Mamona. — xvi i xviii vi-
jeka. Ne morete Bogu sluziti i Mamonu. Po-
stila. 14b. Mamon, Satan vrh liih bjuju nagle
rijedi. J. Kavanin 449*.
MAMONA, m. Mat.io}viig, Manunonas, u biblij-
skome jeziku nekakav vrag sto je personijikacija
bogastva; uprav je aramejska rijei sto znaci:
blago, novae, dobit. — isporedi Mamon i 2. Maj-
mun. — Od xvi vijeka. Ne mozete Bogu sluziti
i Mamoni. N. llanina 157*. matth. 6, 24. Druzih
je Mamona potadnik 1 glavar, ... on jima pod
obar lakomci da prazi. D. Barakovid, vil. 316.
Gdi lakomce sve Mamona u ogneni siuiir stavja.
P. B. Baksid 226. Ne mozete Bogu slu2iti i
Mamoni (bogastvu). Vuk, mat. 6, 24.
MAMONU A,/, blago, bogastvo, vidi Mamona. —
U jednome primjeru xvi vijeka. Cinite vam pri-
jate}o od mamouije nepravedne. N. Raninal52b —
153*. luc. 16, 9.
MAMUSA
435
1. MAN
MAMONOV, adj. koji pripada Mamonu. Od
Mamonove lakomosti. I. Anci6, svit. 56.
MAMUL, m. vidi Mamula. — Ujednoj pjesmi
nasega vremena. Do ouoga Mamul - generala.
Nar. pjes. marjan. 166.
MAMULA, m. prezime (ne hilezim akcenta,
jer su dva razlicna alceenta u naj krajnijetn pri-
mjcrinia, a u Dalmaciji sam cuo Mamula). — U
Hrvatskoj od xviii vijeka. Mamula |uti Ogu-
linac. S. Stefanac 50. Javite se Mamuli Lazaru.
Nar. pjes. vuk. 5, 45. Za nun mi Mamula na
konicu jase. Nar. pjes. mikul. 150. Mamula,
prezime u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevic. Ma-
mula ,nomen viri'. S. Nemanic, cak. kroat. stud,
ifortsg. .83.
MAMIUjAIsTE, n. djelo kojijem se niamuja. J.
Bogdanovic.
MAMIJJ^ATI, mamiijam, impf. zvatati zatvo-
renijem ustima. — jisporedi mumati. — U nase
vrijeme u Lici. „Sta ti u ustima mamiu}a§ ?"
„Evo, uvatio koricu kruva, pa pregrizam". J.
Bogdanovi6.
MAMUll, adj. nije u svezi s mamuran, jer kao
da je znacene posve drukdije i suprotno: jak,
snazan (?). — Zar od arap. tur. mamur (sto se
kaze 0 mjestu) , koji je napucen, u dobrome
stanu ltd.? — tj nase vrijeme. — Ne mijena se
po padezima. Otkud ce te uzeti Vlahina kod
'noliko^ mamur kauriua? Nar. pies. vila. 1867.
350. Sto ce meni manitina Marko, kod onakog
mamur kaurina? *351. Mamur uciniti koga, po-
krijepiti : „Mamur svoga sarca ucinio cistom vo-
dom i morskim sapunora" (iz Osvetnika? D. Da-
nidic). M. Pavlinovid.
MAMUEAN, mamurna, adj. koji se jos nije
rastrijeznio od pijanstva. — Od arap. tur. mach-
miir, po cemu bi trebalo da glasi u nasemu je-
ziku mahmuran, ali nema -h- u nijednom pri-
mjeru; ima doista i mag. mamor, pijanstvo, ali
vaja da je ta rijec od nase postala, a ne nasa
od magarske. — Od xviii vijeka; a izmedu rjec-
nika u Vukovu (,vom rausche noch benebelt'
,qui crapulam nondum exhalavit'). Mamurna je-
zik svata. V. Dosen 153*. Da s mamurnim jatom
vlada cau§. 161^. Do podne m.amuran. D. Obra-
dovic, sav. 89. Svome bratu cini lepa lada, da
joj bratac mamuran pospava. Nar, pjes. vuk. 2,
162. Donate praznu kosnicu i nabise na ma-
murnu glavu. M. P. Sapcanin 1, 110. — U pre-
nesenome smislu, isvoredi nem. benebelt. Mamurno
je vrime, kad covik rado drimje. Zbor. za nar.
ziv. i ob. 5, 171.
MAMUREN. adj. (a Zagorju) vremenom po-
ruseni?). „Ona je kula mamurena, ako i malo".
M. Pavlinovic.
MAMURLUK, m. (mahmurluk, vidi kod ma-
muran), stane mahmurna ce}adeta; razbijati (iva.s-
tuci) mahm^urluk znaci: piti iznova, da nestane
mahmurluka. — Tur. mahmurluk. — TJ nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu : ,die nach-
Avehen des rausches' ,dolor capitis cet. a crapula' :
razbiti mamurluk ,die nachwehen des rausches
(wieder durch trinken) vertreiben' , crapulam dis-
cutio bibendo'. I u nemu casa od bilura, liome
momak mamurluk razbija. Nar. pjes. petr. 2,
222. U nemu je casa od bi}ura, i u casi nane-ruj
rakija cim na jutru mamurluk razbija. Nar. pjes.
stojad. 2, 120. U nemu je Casa od bi|ura, ona
drzi tri litre rakije, cim Ivane mamurluk raz-
bija. Nar. pjes. juk. 167. Kada 6ase nema, sto
pri jutru mamurluk rastuce. 241.
MAMUSA, m. if. (zensko, a moze biti i musko)
cejade sto mami. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Stulicevu (,captatGr, captatrix'). Tr-
gaju se krila toj mamusi. M. Pavlinovic, rad. 16.
MAMUT, m. vidi Mahmut. Jos je |epsa Ma-
mut-pasinica. Nar. pjes. vuk. 1, 568. Mamut-
pasi care odgovara. 1, 570. Mamut-beze Obren-
begovieu. 2, 567. A u Skadru Mamute-vezire.
4, 294. Mamut-begov ci i sad zapovijedaju u
Pedi. Vuk, nar. pjes. 2, 567.
MAMUZ, m. vidi mahmuza. — U jednome pri-
mjeru nasega vremena. Pokaza mu mamuz od
cizama. Nar. pjes. stojad. 1, 36.
MAMUZA, /. vidi mahmuza. — Od xviii vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (ma-
muza, V. ostroga) i u Vukovu (,sporn' ,calcar'.
cf. ostruga [2, ostroga]).
a. M pravome smislu. Udri koria cizmam
i m.amuzam. And. Kacic, razgovor. 92a. Udri
kona srebrnim mamuzam. 22 la. Da u zraku po
dvadeset puti nogu s nogom udre i razluti; sad
mamuzam krese, ogan sine, ... I. Krmpotid,
malen. 19. Udari ga cizmom i mamuzom. Nar.
pjes. vuk. 1, 544. Udarise kone mamuzama. 2,
303. Gurajudi kone mamuzama. Nar. pjes. juk.
482. Ved mi }ubi cizrau i maruuzu. Nar. pjes.
petr. 2, 299.
b. u metafori. Zanagija koji zlocesto po-
sluje bice pedepsan u zabacenu negova dela :
mamuza vrlo visje ocutna nego tvorba poglavita.
A. T. Blagojevid, khin. 47. ^enivcu mam.uza.
J. Rajic, pouc. 1, 41. Ona (muka) neka bude u
nasi tuga i nevoja nasa mamuza. D. Rapid 225.
C. u prenesenome smislu.
a) uopce, gvozdeni si^ak. Singiri gvozde-
nim nakidenim mamuzama kozu pogulise. F.
Lastrid, test. 159t>.
b) vidi u Vukovu rjecniku : (u Barani) vide
[kovrtad] devermavis.
MAMUZANE, n. djelo kojijem se mamuza. — U
Vukovu rjecniku. — I u prenesenom S7nislu (vidi
kod mamuzati). „Aja, m.oj brate, ne boji se ona
negova mamuzana'". J. Bogdanovid.
MAMUZATI, mamuzam, impf. bosti mamuzom
Hi mamuzama. — Uprav mahmuzati. — Akc. se
mijena u praes. 1 i 2 pi. : mamuzdmo, mamuzate,
u aor. 1 i 3 sing, mamuza, u part, praet. act.
mamuzao, mamuzala, u part, praet. p)(iss. ma-
muzan. — U na§e vrijeme, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,spornen' ,addo calcar'). — U Lici i u
prenesenome smislu. ,,Bom6 on nu mamuza (bije)
ka' va|a". J. Bogdanovid.
MAMUZICA, /. (uprav mahmuzica), dem. ma-
muza. — Kao ime nekoj bijci. Mamuzica, Del-
phinium consolida L. (Fapkovid, Sabjar). B. Su-
lek, im. 221.
MAMUZI6, m. prezime. — U nase vrijeme u
Lici. J. Bogdanovic.
MAMZIN, adj. kod mjesnoga imena. — xiv
vijeka, vidi u Danieicevu rjecniku: Mambzini.,
Krstima, zaseoku sela §ib}e, bjese meda ,na Mam-
zinb krbstb'. G(la3nik); 15, 236. (1348?) — Kao
da je posesivni adj. od imena Mamza kojemu
nema potvrde.
1. MAN (man), adv. vidi 1. mani i zaman. —
Od xy vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (man
,indarno' ,frustra' 395^) i u Stulicevu (.incassum').
Kuda htide, tuda grede, u pakleno done stanje ;
moliti se za vas man je. M. Marulid299. Trati
sve strile man Kupido na saj svit. S. Mencetid
42. Ako ja i traju pjesni man i sluzbu. 42,
Kaje se tko godi dvori man i platu ne ima. 51.
1. MAN
436
MANAEA
Ne stoj man. 181. Al' nije to ^zaprav da sluzi
jubav prid tobom man pode. S. Menceti6 — G.
Drzic 516. Tijem ne bi moje man cvi}enje i uz-
dah. M. Vetranic 1, 258. I oni, veli se, man zudi
prijati ke lasti. u N. Najeskovic 1, 346. Ter se vec
ne mori man za tom jubavi. D. Eanina. 5"^. Man
ga je (voce) pak gnilo brat. 7*. I zasve s tru-
dima da mu6i nod i dan, tko srece ne ima, svaki
6in tvori man. 73''. Zasto me pak, sric^o, zlo
izda ovako, 6inec mi sluzit man u muci Juve-
noj ? 98t>. Tim bolimo grih na sviti svim bo}e-
njem pokornime, er kad nam se uzme vrime,
„jaoh, sagrijesih" man je riti. 144l>. Sto se ve6
man stoji? F. Lukarevid 71. Man hodit ne
da(j)mo dobro koje imamo. 89. Pro6 htjenju od
nebes sila je Judska man. M. Bunid 6. ,,Zaman
dosao sam..." „Nijesi man doSao k nam". D.
Zlatarid 18b. Toli brio gre, da je man it za
nim. 65b. Pri viteSkoj toj zabavi man poklisar
kona plaba iska od igre da ustavi, dokli u gracka
vrata ujaha. I. Gundulid 424—425. Ne gubimo
man vremena. 530, Iska krenut plodom, nu man.
P. Kanavelid, iv. 548. Ki ako rukom svom ne
brani, man su zidi i grajani. J. Kavanin 190*.
Man bi razlog molbe vrude. 540*. Oni man na-
3toja§e mene obruzit. I. Dordid, salt. 108. Na
svijet bi§e man stvoreni. 171. Man se nadah.
227. Zlobnik man 2udjet ce uvrijedit nega. 304.
Er je u |udi (ace.) man ufati. 317. Moj drag ne
man stavi pomnu. uzd. 26. Man se kune, moli
i jaufie. Osvetn. 1, 23. Moje grudi moji miri
hudi, man me proz vas silna sila budi. 3, 7.
2. MAN, m. vidi 2. mana. — U jednoga pisca
cakavca xv vijeka. Cetrdeset liti s nebes jim
dazji man. M. Marulic 23. Meni je kako man
i slatko u svemu. 46.
MAN', conj. okrneno manu. — U nase vrijeme.
Ne idi putom bijelijem, man' ti hajde kroz goru
zelenu. Nar. pjes. krasid. 1, 74. Ne ponice Naod
Sijomune, man' ustrela na kopju jabuku. Hrv.
nar. pjes. 1, 564.
1. MANA, /. vidi mabana. — Od xviii vijeka,
a izmedu rjecnika u Vukovu (mana [mabana]
,febler, tadel' ,vitium' s primjerom: Nema mane
na nemu nikakve ,er ist obne fabler'). Hi druge
zarad mane , po holosti du§i dane. V. Dosen
23a. Ovu manu svak imade. 39a. Dok mu smisli
koju manu. 118b. jer rdavog' kazuc manu,
vrsni, jasni s tim postanu. 126b. Na sto pijan
svat ne lane? 6emu 1' ne da tamne mane? 160b.
Nek lakomog srca mana od neg bude protirana.
231*. Istina je, Jubicice, da si cvijet nad cvje-
tov'ma, a i jos bi lepSa bila, da ti nije mala
mana, §to je tebi kriva glava. Nar. pjes. vuk.
227. Na tebi kazu tri mane: jedna je mana na
tebi, §to si mi malen, premalen ; druga je mana
na tebi, Sto si mi tanak, pretanak; treda je mana
na tebi, sto si mi bledan, probledan. 1, 391.
Merjemi je pomalena mana, §to su hojzi ofii po-
zelene. 1, 596. Preraa sebe ne nade devojko;
glavit junak svakoj manu nade. 3, 515. Ja na
tebi mane ne nalazim, i rado bi tebe zetom zvala,
ak' sam Maru drugom namenila. 8, 501. Kad
ko za manu kakve stvari ka2e da je to ni§ta.
Vuk, poslov. 12. Slavnu crkvu koja nema mane
ni mrStine. Vuk, pavl. ef. 5, 27. U koga bi iz
sjemona tvojega od kojena do kojena bila mana
na tijeln. D. Danicid, 3mojs. 21, 17. Ako li na
nemu bude mana. r)moJ9. 15, 21. Dokazujud mu
mane Sto se nahode na dosadanib zemjovidih.
M. Pavlinovid, rad. 13. Disraeli se otrosao svo-
jib mana. 17. — Pa ti mjerim prebijalu kulu, jer
si, bane, ti na mani vrlo, ru2no ti jo kula sagra-
dena. Nar. pjesm. horm. 1, 121.
2. MANA, /. UHvva, manna, jelo kojijem je
Bog hranio Izrai^ce u pustini (vidi D. Danidid,
2mojs. 16, 13 — 15); od jevr. man. — Od xv vi-
jeka a izmedu rjecnika u Mikalinu (mana, sladka
pida , manna'; mana koja pada s neba ,melatrium,
ro9 syriacus, aesomoli, diosomeli'), u Belinu
(,manna, liquore noto', , manna' 460*), u Bjelo-
stjencevu (mana, sladka jeda , manna'. 2. mana,
rosa ka opada z neba ,molitium, ros syriacus,
aeromeli'), u Stulicevu (luana, slatka pida , manna').
a. u pravome smislu. Bedbno minuti trbgb,
po tomb kupa iskati; bedbno manu minuvsu ti,
po tomb braSna boteti. Danilo 200 — 201. Odkol
jile manu. M. Marulic 75. Po mani onoj ka
dazjiSe v pustini. Korizm. 82*. Slatku ridcu
kad izusti, bi rek mana s neba pada. H. Lucid
210. I sladi (tvoj pogled) neg li med i nebeska
mana. N. Dimitrovid 45. Manom ib uzdrza 6etr-
deset let. F. Glavinid, cvit. 323b. Slatki kruh
od raane. D. Barakovid, vil. 8. Zarka kapja
dobra vina nebeska je mana istina. I. Gundulid
172. Da se sacuva i sadrzi jedan sud mane. I.
DrXid 211. Ov je krub, a ne mana. J. R. Gu-
cetid 10. Zdrava, sveta namjestnice arke tvrde
u k6j mana ne pribiva, ma kruh zivi. 21. Da
ti drvo dava gora, da ti nebo manom rosi. A.
Vitajid, ostan. 9. I krv bila bi Isusova kajnijem
zivot, mana nova. J. Kavanin 53b. Bog puko-
vim Izraela provri vode, dazdi manu. 382b. Tada
im dade manu nebesku. F. Lastrid, test. 14b.
Prozvataj h}eb mana. D. Dauicid, 2mojs. 16, 31.
b. u metaforickome smislu. "Mana da se cripa,
kad usta otvori (Milica). H. Lucid 289. Nib go-
vor slatki med , a rici od' mane. D. Barako-
vid, vil. 112. Gdi vrli dusa pravednijeb daMi
obilno slatka mana od milosti bozanstvene. L
Gundulid 192. Al' su t' usne mane pune. M.
Gazarovid 100b. Skrovitu ce ondi manu najdi.
B. Kasic, nasi. 2.
c. u prenesenome s^nishi, neki slatki bi}evni
sok, od kojega ima nekoliko vrsta, a neke se upo-
trebjavaju kao lijek. vidi u rjecnicima. Poce
manom lug kapati. J. Kavanin 199*. Mana spada
medu stvari apotekarske, te se ocarinuje u pro-
metu. Zbornik zak. 1853. 1016. — Amo moze pri-
padati i ovaj primjer, premdaje u siretnu smislu
kao zidak lijek : I dan danasni iz tela negova
(sv. Nikole) svetoga mana izhaja, ka jest pro-
tiva vuogim prilidna betegom. F. Glavinid, cvit.
403a.
3. MANA, /. ime selu u Srbiji u okrugu uzic-
kome. K. Jovanovid 152.
4. MANA, f. ime musko, va{a da je hyp. Ma-
nasija Hi Manojlo. — Od prije nasega vremena.
S. Novakovid, pom. 76. Mana (,Manna') Jovano-
vid. D. Avramovid 212. Mana Pavlov Kurta.
249.
MANAJSTIR, m.manastir. — V jednoga pisca
xviii vijeka. Vladaoci od gostionica oli manaj-
stira. A. d. Costa 1, 19.
AIANAJSTIRAC, manajstirca, m. vidi 2. ma-
nastirac. — U istoga pisca u kojega ima i ma-
najstir. Manajstirci drzani su hoditi na sabore.
A. d. Costa 1, 34.
MANAJSTIRNISKI (sic), adj. vidi luanastir-
ski. — U istoga pisca u kojega ima manajstir.
Manajstirniskim kardinalom zabranena je bila ka-
pica crjena. A. d. Costa 1, 24.
MANAKOVIl^, m. prezime. — U na§e vrijeme.
Jovan Manakovic. Rat. 418.
MANARA, /. sjekira, tal. mannaia i man-
nura. — U Stulicevu rjecnika : jsecuris'.
1. MANASIJA
437
MANASTIR, c.
1. MANASIJA, /. zensko ime iz sela Sevar-
nica u Macvi. S. Novakovic.
2. MANASIJA, /. ime manastiru u Srbiji u
oTcrugucuprijskome. M. D. Milicevic, srb. 1095. —
Izmedu rjecnika u Vukovu (manastir u Eesavi,
zaduzbina visoko^ Stefana ,ein kloster' ,nomen
monasterii'). — vidi Glasnik. 21, 87 — 90.
3. MANASIJA (Manasija), Mupdaa)]?, Manas-
ses, biblijsko ime sad (naj cesce) kaludersko. —
Od prije nasega vremena. Manasija (kaludersko).
S. Novakovid, pom. 76. Josif povede sa sobom
dva sina svoja, Manasiju i Jefrema. D. Danicid,
Imojs. 48, 1.
MANASIJE, in. vidi Manasija. — Prije na-
sega vremeiia. Manasije (monah).j S. Novakovic,
pom. 76. A
MANASIJIN (Manasijin), adj. koji pripada
Manasiji (vidi 3. Manasija), (Josif) uhvati za
ruku oca svojega da je premjesti s glave Jefre-
move na glavu Manasijinu. D. Danicic, Imojs.
48, 17.
MANASINCI, Mauasinaca, in. pi. mjesno ime
(vidi prvi primjer). — Prije nasega vremena.
Manasinbci, t. j. kaluderi iz man. Manasije. S.
Novakovic, pom. 138. Manasinci. Spom. stojan.
185.
MANASTIJER, manastijer-, vidi manastir, ma-
nastir-.
MANASTIR, m. monasterium, coenobium, ve-
lika zgrada u kojoj zive sknpa redovnici ili ko-
ludrice, dumne istoga reda : uprav samo kaluderi
pravoslavni ili katolicki, pa i fratri i redovni
klerici (clerici regulares), ali vidi i konvenat —
Od grc. /Lcovcarijotop. — Rijee je stara (niana-
styrjb) a va}a da je jos starija monastyrjb, ispo-
redi stslov. manastyrjs i monastyrb, (rus. Mona-
cTupb), poj. (monaster i) manaster, sto maze biti
doslo iz ruskoga jezika. Danicic pise i mj. -y-.
— Dubrovcani (u pisaca dubrovackijeh ima i ma-
nastir) i Bosnaci jekavci izgovaraju ije mj. -i- :
manastijer (i manastijer).
a. s -J-. Svetago sego manastyra. Mon. serb.
3. (1198). Manastyrb. 8. (1200). Manastyrju. 10.
(1222 — 1228). Manastyru. Sava, tip. hil. glasn.
24, 188. Manastyrb. tip. stud, glasn. 40, 147.
b. manastir. — Izmedu rjecnika u Mikajinu
(jCoenobium, monasterium'; staresina od mana-
stira kod igumau), u Belinu, (,monastero, moni-
stero, abitazione di monaci o monacbe' , mona-
sterium' 494b; ,convento, habitazione di reli-
giosi' jCoenobium sacrum' 226b), u Voltigijinu
(,convento, monastero' , kloster'); u Vukovu: vide
namastir (,mit alien ableitungen'); u Daniciceou
(manastirb , monasterium'). Manastiru u Svetoj
Gore (u istome spomeniku ima: Dahb manasty-
revi u Svetu Goru). Mon. serb. 6. (1198—1199).
Manastirju. Dec liris. 62. Manastirb. Glasnik.
11, 195. Iz mauastira svetoga Jakoba. B. Gra-
dic, djev. 7. Dumnam po manastirijeli. B. Kasic,
in. 5. Sedam lijepih manastira (u sliku). G. Pal-
motic 1, 99. Manastir fratarski. P. Posilovid,
cvijet. 129. Ulize u jedan manastir. 135. U
svomu manastiru. nasi. 10^. Starisine od ma-
nastira mogu podati ovi sakramenat brez dopu-
sdenja kuratova svojim kucanom to jest koji stoje
i boluju u nihovu manastiru. L. Terzic 150. U
manastir zatvori se. S. Margitic, fala. 23. Lovre
ki sazida i manastir Benedeta. J. Kavanin 92^.
Ki manastir vas zastavi Franciskanom. 114*. Gra-
dic umri u Mljetnom manastiru. 179*. Uros ki
sagradi cetrdeset manastira. 244*. Niti sam ja
dumoa, niti je moja kuca manastir. A. d. Bella,
razgov. 188. Dumne koje stoje u manastiru ili
na dvoru. A. Bacic 61. Vladaoci manastira. 294.
Na veliku »ubotu u manastirih nimaju prvo od
iste zvoniti. I. KraJ.ic 74. Nezino tilo u nasemu
manastiru . . . pociva. J. Banovac, razg. vi. Medu
bratjom onoga manastira. P. Filipovic 48. U
manastiru. A. J. Knezovic 34. Roditeji metnuse
ju k tetki u manastir. F. Lastric, ned. 155. Da
se napunise manastiri redovnika. 280. Zajauka
vicuci tako, da se cu glas po svem manastiru. 411.
U siromasne manastire A. Kanizlic, kam. 2.
Slideci brata u manastir. bogo].ubuost. 501. Stvar
dokaza jednom staresini od manastira. M. Zo-
ricic, zrcalo. 14. Umro u drugom mistu izvan
mauastira. 18. Ucini dva manastira. 42. U jednome
manastiru pribivasejedna redovnica. 46. Redov-
nika dopratise svicami do manastira. 185. Ako
luu ne da manastir barem nike potribice. os-
mina. 141. Na 1329 fratri s. Frane dodose u
Bosnu, kojizim ban Stipan uzida manastir u Mi-
lesevu. And. Kacic, razg. 9. Kra|ica Kosara
ulize u manastir ucinivsi se koludrica. 85. Ai'
Zaostrog tvrdi manastire ne da Turkom ni gle-
dati na se. 307t>. Koludri imadijau obicaj po-
vratit se svomu manastiru u nediju prid vazma.
Blago turl. 2, 108. Koludri koji drze u mana-
stiru recena oruzja. Ant. Kadcid 4. Koji zivu
u manastiru na sliku od redovnika. 312. Ako
manastir radi ubostva ne bi imao odkuda hra-
niti i drzati doliodede u red, slobodno jest za
prdu ugovor uciniti. I. Velikanovic, uput. 3, 200.
Nijedna vrsta redovnika koji stoje u manastiri.
M. Dobretid 41. Po svijeh nihovijeb manastirih.
I. M. Mattel 8. Krpa manastir. D. Obradovic,
basne. 326. Premda bi stall u manastiru. I. J.
P. Lucid, nar. 45. Ova ric ,uvik' mloge je u
manastire otirala. D. Rapid 10. Imadijudi po
redovnickom obicaju bascu uz manastir. 62. Ne
imade manastira, kuda je godir turska sila do-
pirala, sto nije ognem opalila. Norini 3. Bi im
dopusteuo da po svemu krajevstvu grade mana-
stire. 11. Ogradise manastir. 76. Ne vidimo li
mi u tolikim manastirima . . . ? Grgur iz Varesa
125. Morali su se u manastir zatvoriti. B. Lea-
kovic, gov. 88. Imam blaga koliko mi drago,
gradio bi deset manastira. Nar. pjes. vuk. 3,
174. Oko neg' su crkve manastiri. 3, 475. Ludi
idu uz casne posle manastirima. Vuk. ziv. 86.
Kod crkava i kod manastira. nar. pjes. 1, 127.
U manastiru Tronosi u Jadru. 1, 127. Kalu-
deri osnovase manastire i podigose hramove pros-
liom. S. J^ubisa, prip. 217. Bijelio so pravoslavni
manastir. 258. Kaludera mlada, Nicifora s Duzi
manastira. Osvetn. 3, 82. — IJ pjesmi cesto bijeli
manastir. Kad mi dojde lijepa Rude pred bije-
lijem manastirom. Nar. pjes. mikl. beitr. 1, 39.
Jos pogradi b'jele manastire do de zivlet mnogi
kaluderi. Nar. pjes. vuk. 2, 91. Kad su bill
belom manastiru. 3, 325. Ona gradi bila ma-
nastira. Nar. pjes. juk. 99. U dobar posao a
pod Ostrog k bijelu manastiru. Osvetn. 1, 38.
— I kao mjesno ime. Do Epira i do Manastira.
Nar. pjes. vuk. 5, (?). Do Jedrene i do Manastira.
Ogled, sr. 299.
c. manastijer (manastijer). — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (jCoenobium'). Pode u jedan
manastijer. Pril. jag. ark. 1, 70. (1520). Give:
Da gdi'ti je manastijer? N. Na}eskovid 1, 280.
Ni dumne nede u manastijer, koje ovako hode.
M. Drzid 267. Prima sva ona dobra od fratara,
koliko od svijeh druzijeh manastijera koji s« na-
liode u krstjanstvu. A. Gucetid , roz. jez. 21.
Uljesti u klaustro od manastijera. 25. Da na-
gradis neizbrojene crkve i manastijore. M. Div-
MANASTIE, c.
438
MANDAFIJA
kovid, nauk. 39t>. Polak Milana bjese jedan ma-
nastijer. M. Orbin 114. Lijep manastijer. G.
Palmotic 1, 99. Pod silu sam k6er zabio u ma-
nastijer. B. Zuzeri 152. U lijepu Svetu Goru
u lijepe manastijere. Nar. pjes. hog. 23. Zatvo-
rise vrata od manastijera Judim svjetovnijem.
D. Ba§ic 219. Sred manastijera malorednijeh.
I. M. Mattei 8. Uzlazi na vrh kule manastijera.
A. Kali6 544.
1. MANASTIRAC, manastirca, in. dem. ma-
nastir. — vidi u Danicicevu rjecniku: mana-
stirbcb, gledaj manastirich. — Is oblikom ma-
nastijerac, u Stulicevu rjecniku: manastijorac
,coenobiolum'.
2. MANASTIRAC, manastirca, m. covjek (ka-
luder) sto zivi u manastiru. — xviii vijeka. Igu-
men Ignacija manastirac. Glasnik. ii , 3, 280.
(1726).
MANASTIRCAC, manastirc^ca, m. vidi mana-
stircic. — S oblikom manastjercac u Stulicevu
rjecniku uz manastijerac. — nepouzdano.
MANASTIRCIC, m. dem. 1. manastirac. —
S oblikom manastj^rcic u Stulicevu rjecniku uz
manastijerac.
MANASTIRI, m. pi. Jme nijestu u Srbiji u
okrugu smederevskome. Niva u Manastirima. Sr.
nov. 1874. 351.
MANASTIRIC, m. dem. manastir. — xiv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu: manastiricb,
dem. ,monasterium': crkvi je treskavafekoj bio
metoh ,u Poreci manastiricb sveta bogorodica'.
G(la3nik). 13, 372. — 1 kao mjesno ime. Selo
Manastiricb. Dec. hris. 59.
MANASTIRICA, /. mjesno ime u Srbiji. a) u
okrugu krajinskome. (laj manastir. Glasnik. 21,
37—38. — hh) selo. K. Jovanovic 123. — b) selo
u okrugu pozarevackome. K. Jovanovi6 142. M.
D. Mili(!:evi6, srb. 1031. — c) selo u okrugu top-
lickome. kra|. srb. 396.
MANASTIRICKI, adj. koji pripada Manasti-
rici, vidi Manastirica, b). Manastirifika (opstina).
K. Jovanovic 142.
MANASTIRIC, m. dem. manastir. — Od xviii
vijeka , a izmedu rjecnika u Beltnu (,conven-
tino, convento piccolo', coenobiolum' 2261*) gdje
se naj prije nahodi, i u Stulicevu (s oblikom mana-
stjferic uz manastijerac). Ima u gradu lep ma-
nastiric. D. Obradovic, basne. 335. Otidemo
u Petkovicu (mali manastirid na Sisatovackoj
zemji). Vuk, odgov. na utuk. 21.
MANASTIRINA, /. augm. manastir, vidi ma-
nastirina. — I kao mjesno ime u Srbiji u okrugu
smederevskome. Livada u Manastirini. Sr. nov.
1875. 19.
MANASTIRINE, /. ^i. ime mjestu u Srbiji u
okrugu biogradskome. Niva u Manastirinama. Sr.
nov. 1803. 484.
MANASTIRISa, /. ime mjestu u Srbiji n
okrugu biogradskome. Niva u ManastiriSi. Sr.
nov. 1871. 224.
MANASTIRiStE, n. mjesto gdje je prije bio
manastir, vidi namastiriSte. — / kao mjesno ime
u Srbiji: a) mjesto u okrugu crnorijeckome. Li-
vada kod ManastiriSta. Sr. nov. 1867. 18. —
b) u okrugu krmevackome. ManastiriSte, stara
poruSena crkva u Rofiici u selu Basicima. M.
D. Mili6evi6, srb. 720.
^ MANASTIRLIC, m. prezime. — xvm vijeka.
Sto se je kazivao, da su ga ufatili Tiirci s Ma-
nastirlic^-em. Glasnik. ii, 3, 204. (1717).
MANASTIRSKI, adj. koji pripada manastiru
Hi manastirima, vidi namastirski. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (s oblikom manastijerski ,coe-
nobii, ad coenobiam spectans'), i u Danicicevu
(manastirbskyj ,monasterii'). Manastirskibb |udi.
Mon. Serb. 6. (1198—1199). Manastirskibb oblasti.
14. (1222 — 1228). Gostb manastyrski. Sava, tip.
hil. glasn. 24, 212. Manastyrskoj pravde. tip.
stud, glasn. 40, 154. Oti. selb manastyrskyhb.
154. U manastirskom pokoju zivot provoditi.
A. Kanizlic, kam. 19. Ona joj svit dade, da
ide k ispovidniku manastirskomu. uzroci. 198.
U spiji mojoj manastirskoj. E. Pavic, ogledalo.
III. Upravjene dobara manastirski. I. J. P.
Lucie, nar. 117. Primise svu robu, aliti ruo i
robu toliko crkvenu koliko manastirsku. Norini
55. Manastirska razvalismo vrata. Nar. pjes.
vuk. 5, 509. Onde se sredom desi kaluder Neoiit
s troje cetvoro manastirska momcadi. Vuk, grada.
92. Da istavi ruku iz voca manastirska. Djelovod.
prot. nenad. 65. Dode Dupilo kaluder raana-
stirskijem poslom. S. i^ubisa, prip. 225. — /
kod mjesnijeh imena u Srbiji u okrugu kncze-
vackome: Manastirska Glama, vrh. Glasnik. 19,
297. Manastirski potok. 19, 291. — vidi i Ma-
nastirsko.
MANASTIRSKO, n. ime selu u Srbiji u okrugu
aleksinackome. K. Jovanovic 92.
MANCULOV, adj. koji pripada Manculu ; ime
musko Mancuo Hi Manculo ne nalazi se drugdje :
moglo bi biti izmisfeno i u svezi s macula lU
macuka. — U dubrovackoj poslovici xvii vijeka.
Udren Manculovom fijerlom. (D). Poslov. danic.
MANCETIC, m. vidi u Daniciceva rjeiniku:
Manbceticb, gledaj Menbceticb. samo na jednom
mjestu.
MANCEVIC, m. prezime. — TJ nase vrijeme.
Miladin Mancevic. Rat. 323.
MANCIN KRST, m. ime vrhu u Srbiji u okrugu
knezevaikome. Glasnik. 19, 298.
M ANGER AC, Mancerca, m. (mj. -c- moze se
citati i d) prezime. — U nase vrijeme. Mihajlo
Mancerac. Glasnik. ii, 1, 20. (1808).
1. MANDA, /. hyp. Mandalijena. — isporedi
Mande. — Akc. se mijena u voc. Mando. — Od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu
(Manda, Maudalina ,Maddalena' ,MagdaleHa') i
u Vukovu (,frauenname' ,nomen feminae"). Ja
krstim Mandu cer Ninkovu. M. Divkovic, nauk.
150*. Mandu i sina razsapnoga. J. Kavanin 176ii.
Gdi si ti, Petre, gdi si ti, Mando? D. Rapid 74.
Manda. S. Novakovic, pom. 76. Al' se od Ive
niko ne dosica, voce Manda negova divojka. Nar.
pjes. vuk. 1, 243 — 244. A i iManda tvoja Juba
vjerna. Nar. pjes. juk. 4*i3. Na tri strano kcer;
razudala: Maru k looru, a Anu Dunaju, lipu
Mandu gradu Carigradu. Nar. pjes. marjan. 193.
Manda, ime zousko (isporedi 2. Manda). J. Bog-
daoovic.
2. MANDA, /. ime zensko. — U nase vrijeme
u Lici. — Treba shratiti kao augmentativ prema
1. Manda, isporedi Kata i Kata itd. J. Bogda-
novic.
3. MA'NDAff. u narodnijem zagonetkama. Iste
kmeka dva kundeka. iste kunda mande. Nar. zag.
novak. xvm. Iste neka dva kundeka, iste kunde
od mande. 41. za obadvije zagonetkc odgonet(aj
je: dijete §to hoce sisati: u prvoj kao da znaci
sisu, u drugoj mnjku. — Na§a lajava manda svu
goru savlada. odgonetjaj : sjekira. 205.
MANDAFIJA, /. pomum curmundulum (Bjelo-
MANDAFIJA
439
MANDARIC
stjenac), suvrst jabuke (Sabjar). B. Sulek, im.
221.
MANDAK, m. u nnrodnoj pjesmi nasega vre-
rnena nejasna rijec. znaci li : komad uopce Hi
neki dio od kundaka ? U nega je puska gra-
najlija, od kundaka nema ni mandaka, samo parce
sto drzi tabanfie. Nar. pjes. magaz. 1867. 94.
cudnovato je sto stoji uz kundak, kao manda uz
kunda, vidi 3. manda. — Kao da je turska rijec,
ali je nijesam nasao u rijecnicima.
MANDAL, m. a) vidi k}ucanica, c), i zasov-
nica; b) vidi k|ucanica, bj, kracun, krakun. —
Od tur. mandal, zasovnica, a ovo je od gri. /j,dv-
J«Ao?, k\iicanica.
a. drvena greda kojom se utvrduju zatvorena
vrata, vidi zasovnica. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (velika kjucanica preko
eijelijeh vrata ,der thorriegel' ,vectis portae', cf.
zasovnica). Zatvorimo vrata crkve vrlo tvrdo
bravom i mandalom. F. Lastrid, ned. 257. Man-
dal digoh, te otvorih vrata. Nar. pjes. horm. 1,
146. Va|a mandal podignuti, pa vrata otvoriti.
Nar. bl. mehm. beg kapet. 270. Vratnice su iz-
nutra tvrdili mandalima i klinima. S. !^ubisa,
prip. 240. Vrata su na kuci, te se zak|ucaju
hrastovijem mandalom. Zborn. za nar. ziv. i ob.
1, 86.
b. nije od drva, nego od gvozda (od celika,
u pjesmi od zlata), te vaja da znaci sto i kju-
canica, b). Zatvorite na kulu gvozdene mandale.
Pjev. crn. 315^^. A pomace mandal od celika.
Nar. pjes. juk. 432. Pa 6es mandal zlatan po-
dignuti, a tvoj dorat tebe unijeti. Smailag. meli.
18.
MANDALA, /. vidi badem. — Od nem. man-
del. — V Bjelostjencevu rjecniku: mandala (men-
dula), drevo ,amygdalus et amygdala'. 2. sad
,amygdalum, nux amygdalae, nux graeca, nux
thasia' ; u Jambresicevu: .amygdalum'; mandala,
drevo, amygdalus'; u Voltigijinu : ,mandorla'
mandola* ,mandel*.
MANDALENA, /. vidi Mandalijena.
MANDALENCIGA, /. Mandalenka, suvrst ja-
buke (Va}avac). B. Sulek, im. 221. — isporedi
magdalencica i mandalenscica.
MANDALENKA, /. vidi maudalencica, ispo-
redi magdalenka, mandalijenka.
MANDALENSCICA, /. 1. Valeriana maggiore
(Parcic), Valeriana phu L. ; 2. suvrst kruske do-
zrijevajuca o Mandalijeni (na Cresu); 3. suvrst
jabuke dozrijevajuda o Mandalijeni (na Cresu).
B. §ulek, im. 221.
MANDALICA, /. ime vocu sto zri oko dana
svete Mandalijene (22 juUja) ; kod a moze biti
da se misli i na mandala.
a. kajsija. Mandalica, Prunus armeniaca L.
(u Zagrebu). — Mandalica kosmata, suvrst kaj-
sije (u Zagrebu). B. Sulek, im. 221.
b. mandalica, vrsta kruske. Bastaj, Daruvar.
D. Hire. — isporedi mandalijencica.
MANDALIJENA, /. vidi Magdalijena i radi
-ije-. — -g- promijenilo se ispred d na n, kao
sto se i u rumanskijem, germanskijem, slaven-
skijem jezieima dogodilo kod uavydaXov , vidi
mandala, mijendeo. — Od xvi vijeka.
a. Mandalijena. Buduci Mandalijena otisla.
Zborn. 106*. Izvr.si u meni tvoje obecanje, jak
u iNIandalijeni. N. Dimitrovic 94. Prigrlivsi ubo-
§tvo u kojemu Mandalijena tebe hranase. A.
Gucetic, roz. jez. 149. Zajedno s Marijom Man-
dalijenom. 194. Mandalijena sva te al' hvali,
ku j' slozio slav Dordeti. J. Kavanin 181b. Man-
dalijena Budricic. 330t>. Uzdasi Mandalijene po-
kornice. I. Dordic, uzd. i. Marija Mandalijena.
Misli. 25. S. Marijo Mandalijeno, moli za nega.
T. Ivanovic 110. Ja sam oni isti Bog, isti spa-
sitej tvoj, koji bijab Mandalijene pokornice. A.
Kalic 139 — 140. Ti si Mandalijenu odrijesio.
155. — I ime selu u Ziipi blizii Dubrovnika (po
glavnoj crkvi). P. Budmani.
b. Mandalena. Mandalena. Anton Dalm., nov.
test. 76t). marc. 15, 40. Zivot s. Marije Manda-
lene. F. Glavinic, cvit. 230b.
e. Mandalina. — IzmecCu rjecnika u Volti-
gijinu (Mandalina kod Manda). Samartanke, Man-
daline nij'li Isus grijeh odrisio? J. Kavanin 337^.
Marija Mandalii^a. A. d. Bella, razgov. 85. Kamo
pak ocitnik, Marija Mandalina i drugi? J. Ba-
novac, razg. 18. Sva radosna sveta Marija Man-
dalina. 126. S Marijom Mandalinom. F. Lastric,
test. 103*. Mandalina je svrhu glave Isusove
pomast izlila. A. Kanizli6, kam. 515. Tko ne bi
s Mandalinom kose 6upao ? D. Rapi6 75. S tim
do svete poslom Mandaline hiti. J. S. Re|.kovi6
313. Prikazao se jest Mariji Mandalini. B. Lea-
kovic, nauk. 72. Mandalina. S. Novakovic, pom.
75. Mandalina, moja zaovice. Nar. pjes. istr.
1, 8. — I ime selu u Dalmaciji u kotaru siben-
skome (isporedi a na kraju). Mandalina, tal.
Maddalena. Re pert. dalm. 1872. 27.
MANDALIJENIN, adj. koji pripada Manda-
lijeni. Srce Jezusovo s tolikijem naporom i ze-
}om iste srca svjetovna kako ono Mandalijenino.
I. M. Mattel 70.
MANDALIJENKA, /. crvena i zuta kruscica,
dozrijeva o Mandalijeni (u Krizevcimai. B. Sulek,
im. 222. — isporedi mandalenka.
MANDALINA, vidi Mandalijena.
MANDALIN16, m. prezime. — xvii vijeka. Ju-
raj Mandalini6. Stat. po}. ark. 5, 311. (1662).
MANDALINA, /. vidi Mandalijena. — Prije
nasega vremena. Mandalina (monahija). S. No-
vakovid, pom. 76.
MA-NDALITI, mandalim, impf. drvenu bravu
zatvorati. — Postaje od mandal. — U nase vri-
jeme uLici. „Esi li zamandalio vrata?" „Svedno,
mandalio a no mandalio, ako dodu lopovi, lako
6e oni odmandaliti". J. Bogdanovic.
MANDALO, vidi mandal. — U jednome pri-
mjeru xvm vijeka. Mandala (je) gvozdena is-
prilamao (,vectes ferreos contrivit'). F. Lastric,
svet. 30b.
MANDALSKI, a(i/. koji pripada mandalama. —
U Bjelostjencevu rjecniku: ,amygdalinu3, amyg-
dalaceus, amygdalatus'. 2. kaj je iz dreva man-
dale ,amygdaleus', i u Jambresicevu: ,amygda-
linus'.
MANDALEI^E, n. djelo kojijem se mandali.
J. Bogdanic.
MANDARA, /. nekakvo jelo od raasti, brasna
i vode. — U poslovicama uz andara (vidi) Hi
tandara znaci da sto malo vrijedi. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,ein gericht
von schmalz, mehl und wasser' ,cibi genus' [cf.
andara] s primjerorn, (poslovicGm) : Tandara man-
dara (kad se sto ne uradi kao sto treba). Tan-
dara mandara, cicvara bez masla. Nar. posl. vuk .
311. — Ima takova rijed i u narodnoj zagoneci.
Zakari, zapari, hajde na mandari. odgonetjaj :
vatra. Nar. zag. novak. 16.
MANDARIC, m. prezime. — U nase vrijeme
u Lici. J. Bogdanovid.
MANDAEINA
440
MANDEINE
MANDAEINA, m. irrezime. — U nase vrijeme.
Todor Mandariua. Eat. 329.
MAXDaS, m. ime vrhu u Srbiji u olcriigu nis-
kome. M. D. Milicevic, kra^. srb. 4.
MANDAT, mandata, m. tal. mandato.
a. od XIV vijeka, zapovijed (koga sto ima
ohlast zapovijedati) u pismu, naredha. Da su
drzani osluziti vse mandati i urdini svitloga
gospodina . . . Stat. krc. ark. 2, 289. (1388). A
ucio krajeve mandate. Nar. pjes. juk. 254. Od-
mah .sitan mandat nacinio, u Otoku pasam' opre-
mio. Xar. pjes. horm. 2, 96.
b. u nase vrijeme, ohlast (punomoc) sto je
ko lirimio da moze u nekoj sluzbi Hi posla dje-
lovati. — U nase vrijeme. (U Boci) uvuklo se
mnogo juridickih imena talijanskih, kao n pr. :
, mandat, peticion, . . .' V. BogiSic, zborn. 528.
Da li se sudacke casti ili mandata odrice. Zbirka
zak, 1, 197. Mandat zastupnika traje koliko za-
konarska perijoda. 1870. 284.
MANDATI, mandam, impf. u jednoga pisca
XVIII vijeka: cini mi se da je znacene: nejedna-
kijem hodom hoditi. On je dvori i svud prati,
ona manda, i s nim vije. J. Kavanin 38*. (Vra-
govt) glasom kuze, rijeoju truju, stupom man-
da'u, hodom viju. 410^.
MAnDE, /. vidi 1. Manda. — Akc. se mijena
u voc. Mande. — Po zapadnijem krajcvima od
XVIII vijeka. Euku da ti kra| Stjepane, lakat
Mande. J. Kavanin 316*. Eecena Mande (prije
je zove Mandalina). J. Banovac, pred. 152. Mande
draga, ustani se, sinku sa mnom uputi se. P.
Knezevic, muka. 19. Huda Mande kad te zacu
glase. Xar. pjes. juk. 466. Da on vidi sto 6e
cinit Mande. Xar. pjes. istr. 1, 17. — U Du-
brovniku (gdje je zensko ime Made, a ne Mande),
ova zadna rijec upotrebfava se kao pristojnija i
u salt prema ,cunnus'. P. Budmani.
MAXDEKAEA, /. augm. Manda. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
MANDELIXA, /. u narodnoj pjesmi crnogor-
skoj nasega vremena moglo hi biti od tal. man-
tellina, mala knbanica, ali mislim daje od novogre.
fMavrO.iov, uhrus. (Barjak) provrzo se crnom man-
delinom. Pjev. crn. 28^.
MANDENA, /. (u Saptinovcu s akc. Mandena)
od mila mjesto Mandalena. S. Iv§ic.
MANDICA, /. hi) p. Manda. — U nase vrijeme
u Lici. J. Bogd.anovic.
MAXDICA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugii
sabackome. Zemja u Mandici. Sr. nov. 1895.
828.
MANDIC (Mandic, Mandic), m. prezime (po
majci Mandi). — Od xv vijeka. Jur.nj Mandid.
Mon. Croat. 111. (1472), Prodaju se u Splitu kod
Marka Mandica curcije. F. Lastric, svet. 205.
Dva Mandida i dva Vujacida. Pjev. crn. 324l>.
Mandic. Boca 32. Eadosav Mandic. Eat. 30. Man-
dic, Mdndid, Mandid, prezime u Lici. J. Bog-
danovid. Plemena su u ovom solu (Bnkovici) :
. . . Mandid . . . Zbor. za nar. Ziv. i ob. 4, 196.
MAND16-SELO, n. ime selu -u Hrvatskoj u
zupaniji modrusko-rijeckoj. Eazdije}. 6U.
MANDI J A, /. vidi mantija. — xiv vijeka, a
izmedu rjednika u Daniiicevu (mantdija, aar^vr,
,palliuui'). Togo VI, mandiju vblozb. Domontijanl>
98. Kb manbdiji jogo prikosnuti so tbStahu se.
192.
MAnDIN, adj. koji pripada Mandi.
a. nopce. Ja sam kum s Ninkora oceni Man-
dinijem. M. Divkovic, nauk. ISOii.
b. kod mjesnijeh imena.
a) Mandina Livada, mjesto u Srbiji u
okrugu biogradskome. Glasnik 19, 198.
h) Mandina Voda, I'lekakca voda. — V
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. AV kad do'se
na vodu Mandinu. Xar. pjes. vuk. 5, 289.
cj Mandin Gaj, mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackome. Livada u 3Iandiuom Gaju. Sr.
nov. 1875. 699.
d) Mandino Selo, selo u Bosni u okrugu
travnickome. Statist, bosn. 97.
e) Mandin Potok, voda. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 138.
MAX'DINOVAC, ]\Iandinovca, m. ime vrelu u
Smijauu (a Lici). J. Bogdanovic.
M AND LI, m. pi. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji modrusko-rijeckoj. EazdijeJ. 44.
MANDOCiAEO, n. vidi mandragora. — U ruko-
pisu XVI ili XVII vijeka pisanome crkvenijem jezi-
kom. Jegda hostetb slonica da primetb plodb i
obretetb drevo manbdogaro, i okusajetb otb nego. . .
Physiologus, novak. star. 11, 192.
MANDOLET, »n. (iz tal.) calendola (Danilo),
Calendula L. B. Bulek, im. 222.
1. MANDE A, /. mjesto i koliba gdje se jeti
ovce muzu, vidi bacija, 1. — Od grc. anvSou (a
ne od lat. ili rom. mandra, *■ cim se ne slaze
posve u znacenu) preko tur. mandra. — U nase
vrijeme (ima i u bugarskome jeziku), a izmedu
rjecnika u Vukovu (,senn6rei' , locus et casa mul-
gendis aestate ovibus'. [vide bacija]. cf. katun,
Stan). I tako prodo svaka zivotina u svoj obidni
tor (mandru). Magazin. 1866. 67. — I kao ime
mjestu u Srbiji u okrugu biogradskome. Glasnik.
19, 193.
2. MANDEA, /. u Bosni se kaze kacamak a
i u Hercegovini u liekim mjestima. (JS^e znam
ko je zahilezio). Mandra: kokuruzno se brasno
vari, zatijem umije.sa dobro, polije se maslom i
sirom. Zbor. za nar. ziv. i ob. 1, 112. — ispo-
redi mandara.
MANDEAC, m. tal. (mlet.) mandracchio, ogra-
deno mjesto u moru pri kraju, kao vrlo mala
luka (pristaniste) gdje moze stajati jedna ili vise
ladica. — U nase vrijeme u gorn&mu primorju.
P. Budmani.
MANDEAGOEA, /. Mandragora Juss., neka
bi(ka, vidi bunovina. — Od grc. //«r()'p«; d<p«5. —
Od XVI vijeka (vidi F. Miklosic, lex. palaeoslov.-
kod man-bdragora), a izmedu rjecnika u Belinu
(,mandragora, erba che fa dormire' , mandragora'
457IJ). Nade maudragoru u poju. D. Dauicid,
Imojs. 30, 14.
MANDEAGIJA, m. 2}(istir Hi cuvar kod man-
dre (vidi 1. mandra). — Postaje od mandra tar-
skijem nastavkom gy. — U nase vrijeme. Jaga-
liaca nema bez mandragija. Momcilo.
MANDED.A, m. prezime ili muski nadimak. —
U nase vrijeme. Nikola Mandrda iz sela Pajkovca.
M. D. Milidevid, srb. 191.
MANDEE, /. pi. ime dvjema zaseocima it Bosni
u okrugu sarajevskomc. Statist, bosn. 22. 23. —
Bice plur. 1. mandra.
MANDEIC, ?«. vidi mandrad. Mandric, mesto
v inori, kadi se svozoju male barki. (Vrbnik).
Zbor. za nar. ziv. i ob. 4, 234.
MANDEIJA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskome. — ispondi 1. mandra. Niva na
Mandriji. Sr. nov. 1875. 811.
MAXDEINE,/. /;Z. ime mjestu u Srbiji u okrugu
MANDEINE
441
MANEN, 1, b.
biogradskome. — isporedi 1. ruandra. Glasnik.
19, 193.
MANDRINIS. m. ime mjestu u Srbiji u oTcrugu
biogradskome. r^Tiva u Vracaru u zvanom mestu
jMandrinis'. Sr. nov. 1867. 151.
MANDRIStE, n. ime mjestii u Srbiji u okrugu
biogradskome. Niva u Mandristu. Sr. nov. 1861.
722.
MAXDROVICA,/. ime mjestii u Srbiji u okrugu
smederevskome. Niva u Mandrovici. Sr. nov.
1870. 396.
MANDULA, /. badem. — isporedi mandala. —
Od nem. mandel, Hi mozebiti od tal. (mlet.) man-
dola. — U dva pisca Slavonca xvni vijeka. Sama
sipka Aronova ne sanio prozeleni S6, vece jos i
procvate i zrile mandule donese. E. Pavic, ogle-
dalo. 158. Da je sama sipka Aaronova prolistala,
procvala i plod od mandula donila. I. Velikano-
vic, uput. 1, 75.
MANDULA, /. vidi mandula. — U nase vri-
jeme u ugarskijeh Hrvata. Bela lica kot man-
du}a. Jacke. 5.
1. MANDURA, /. samo u jednome primjeru
pisca Slavonca xviit vijeka, gdje znaci muzikalnu
spravu, ali kojit ne znam: jeli sviraoka Hi je od
rus. bandura, dakle instrumenat sa zicama? Glas
tanak Talije i sumsko mandure nek vain mrzak
nije, diplo i tambure. M. Katancic 78.
2. MANDURA, /. vidi: Se cele, kej si covek
selak na se oblece, zove se obleca ili joprava,
a od sege i gizde govore mandura. Zbor. za
nar. ziv. i ob. 3, 124.
MANDUSA, /. zensko ime, jamacno augm.
Manda. — U Vukovu rjecniku: ,frauenname' ,no-
men feminae'.
MANDUSEVAC, Mandusovca, m. ime vodi. —
U narodnoj pjesini nasega vremena. Polak cri-
kve zdenac Mandusevac. Hrv. nar. pjes. 1, 554.
MANDUSIC, m.prezime (po majci Mandusi?);
na glasu je Vuk Mandusic, junak crnogorski,
sto se cesto pomine u narodnijem p)jesmama. —
Od xviii vijeka. Vuk Mandusic, silni junak, ne
samo od Dalmatina pivan i uzvisen, dali jos i
od Latina u niovim knigam pofajen. And. Ka-
cic, kor. 486. Vidio sam Kosu Smi}ani6a, kod
ne sjedi Jela Mandusica. Nar. pjes. yuk. 3, 147.
Al' eto ti cetiri serdara, eto prvog Sarica Cvi-
jana, i on vodi hi}adu momaka, i drugoga Vida
Zeravice, i on vodi sest stotin konika, i tredega
Smi|anic-Ilije, i on vodi hijadu raomaka, sve ko-
nika }utih oklopnika, i CPtvrtog Mandusica Vuka,
on ne vodi ni jednoga druga, prav' odose tragoin
za Turcinom. 3, 259. A koji vi erne brke veze,
ono jeste Mandusicu Vuce. 3, 337. Tu prebise...
dizdara od Klobuka Zuka za sokola Mandusica
Vuka. Pjev. crn. 23^. Sestra lijepa Mandusica
Vuka. Nar. pjes. juk. 446. Ni sokola Vuka Man-
dusi6a. Ogled, sr. 31. Vuk Mandusic i Vuk Mi-
cunovic. P. Petrovic, gor. vijen. 14. Kad evo
Vuk Mandusic, namracio se i crni mu brci pali
na izlomjene toke. 113.
MANDELOS, in. ime selu u Slavoniji u zupa-
niji srijemskoj. Razdijel. 145. Kad su bili sprama
Mandelosa. Nar. pjes. srem. 144.
MANDELOS KI, adj. koji pripada Mandelosu.
Mandeloski kneze. Nar. pjes. srem. 145.
MANDERAC, .Manderca, m. vidi Mancerac.
MANDEREVIC, m. vidi Manderovic.
MANDEROVIC, m. prezime vlasteosko u Du-
brovniku, tal. xMangier, Manger, vidi Annales ragus.
nod. 184. — xiii vijeka, a izmedu rjccnika u
Danicicevu (]\Ianbderevi6b t Manbderovicb). Pakb-
ratb Manbderovicb. Men. serb. 7. (xii vijek). Vecb-
uici od velbega veca : . . . Petrb Manbderovicb
(,ManbgGrovikb'). 39 (1253). — Na jednome mjestu
INIanbderovicb. ]\Ia^ej Budacicb i Krbvasb Manb-
derevicb i Petrt Srekic. Mon. serb. 23. (1234 —
1240).
MANDIJA, /. nidi madija. — Nom. pi. u na-
rodnoj pjesmi nasega vremena. Ona znade mnogo
bije, mnogo bile i mandije Nar. pjes. vila. 1868.
644. — vidi i kod mandljati.
MANDIJATI, mandijam, ^j/. vidi madijati. —
U narodnoj pjesmi nasega vremena. BiJe mi je
lisce moje. a mandije erne oci, koga bocu man-
dijacu. Nar. pjes. vila. 1868. 644.
MANDISATI, mandisem, pf. vidi mandijati. —
U narodnoj pjesmi nasega vremena. Vasa me
je potvorila majka, da sam nojzi maudisala sina.
Nar. pjes. krasic. 1, 152.
MANE, m. (?) ime musko (?). — 3Ioze biti hyp.
Manojlo Hi Manasija. — xiv vijeka. Mane z de-
tiju. Svetostef. hris. 31.
MANEN, adj. vidi mahnit. — Postane je vrlo
nejasno: jamacno nije ista rijec sto mahnit; jeli
tuda rijec od /.luvuc, lat. i rom. mania? jeli u
svezi s 1. mani? ili s korijenom mbn kompara-
tiva mani (vide mao)? — Od xv vijeka po za-
padni']em krajevima, a izmedu rjecnika u Vraii-
cicevu (,fatuus; vesanus'), u Mika]inu (v. mah-
nit), u Belinu (,matto, pazzo' ,demens' 446b), u
Bjelostjencevu (, vesanus, maniacus', v. mahnit),
u Jambresicevu (,demens, amens'), u Stulicevii
(,stultus, insanus, demens'), u Voltigijinu (,ma-
niaco, mentecatto, scimunito' ,narrisch').
1. adj.
a. 0 cejadetu. Ucini Urikses sebe manena.
Pril. jag. ark. 9, 126. (1468). Manen je, tere
slip i nima razloga. M. Marulic 103. Ludace
maneni! 120. Manen je ki dosec spasenje dusi
mni. 144. Ki je manen ali furioz. Narucn. 61*.
Nabugodcnozor pride manen. Korizm. 10*. O
maneni Adame! 35t). A mi maneni mnimo da
se place grihov. 39^. Taj bi lud i prilud i ma-
nen sasma bio. M. Vetranic 1, 127. Mrnar skace
u more jak manen i bijesan. 1, 164. Za kojom
(gospojom) vas manen ostaju. 1, 403. Kako ma-
nen svak ide sliditi. M. Drzic 26. Jak manen
trajes u vodi zivot tvoj. 86. Pjesni prislavne
ucini, svaki nas manen da ostane. 427. Manen
jest. Anton Dalm., nov. test. 1481^. joan. 10, 20.
Manen postajes. 215. act. ap. 26, 24. A ki je
sin manen, to j' majcina zalost. P. Zoranic 51^.
Ako bi tko povratil mac manenoga istomu ma-
nenomu. 6. Budinid, izpr. 107. O manen! (u
talijanskome originalu: O mentecatto!) D. Zla-
taric 57'J. Te jai manen ovdi stoju, ne umim
naprid nikud poci. A. Sasin 124. Koji nenavidi
pokaranje, on je manen. Nauk brn. 21^1. Hodahu
kako maneni i kako izvan sebe vicuci. M. Div-
kovic, bes. 173^. Ali s' manena? J. Armolusic
60. Kako da bi manen. P Radovcic, na6in. 433.
Maneni koji su zelili prijati ovi sakramenat, a
da su ukazali barem skrusenje od atricijuna. L.
Terzic 147. Videci ga odivena bijelom svitom,
kak manena. P. Knezevic, muka. 25. Koji nije
manen. • M. Zoricic, osmina. 84. Aj nis' ni ma-
nen ni pijan (u Istri). Nasa sloga. god. 12, br. 11,
str. 45. Krici ko manen. M. Pavlinovic, razl.
spisi. 315.
1>. 0 zivincetu. (Kozlici) su zivina manena
i zla. Korizm. 16b. Q psi maneni ! 52b. Q-di
kako maneno zvjerenje sebe van u stadu tak-
MANEN, 1, b.
442
MANEVEOVATI
meno skita se. M. Vetranic 1, 286. Kot i psi
maneni s zubi na me skripju. Jacke. 228.
c. 0 demu nezivit.
a) 0 cemu dusevnome.
aa) 0 pameti, svijesti, mudrosti. O
pamet manena! M. Marulic 234. Svijes moja
manena sobe van ostaje. M. Vetranic 1, 6. Da
ova nasa filovicaska manena mudrost i razum
ne veruje. Postila. s2'<'.
bb) 0 bijesu, bjesnoci. U tebi manen
bijes Boga proklina u nesvijes. M. Vetranic 1,
81. Zasto 6e manen bijes skrsiti zelen lijes. 2,
16. Xiki bis maneni gorka (fjorko?) me naskoci.
D. Barakovi6, vil. 271. Bisnost (je) manena ve-
selje kazati. I. T. Mrnavid, osm. 65.
cc) 0 ze]i (i mis^enu), vofi. Ali ona-
kvo misfene i zejene jest maneno i krivo. Po-
stila. o4a. Kroz toj se ti spravi sad mene, a voje
slijediti ostavi manene. M. Bunic 48.
b) 0 tjelesnome stanu.
au) 0 ognici. Gdi manom ognica ma-
nena primede. D. Barakovic, vil. 271. Da se je
pomamio od manene ognice. L. Terzic 147.
bb) 0 snu (sananu). §to ce reci tvoji
ludi sni maneni ? P. Vuletic 17.
cc) 0 starosti. Manenu starost do jame
dope|a. M. Marulid (?).
(Id) 0 djelovann kojijem se javla mali-
nitost. Maneno kricanje. Korizm. 48b.
c) 0 rijeci (t. j. stvari) uopce. Jedna
i manena ri6 se vidi. Postila. El^.
2. adv. maneno. Maneno bi bilo fiakoli od-
luciti. Narucn. 2^. Ki I'e primaju maneno. Korizm.
82b, Ja scijenim ovi sud maneno da tvore. S.
MenCetic 52.
Ic MANENICA, /. maneno zensko cejade. — U
pisaca XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevn
(v. mahnitica). (Pocese) ne ciniti recenu kolu-
dricu zovuci ju manenicu. Transit. 238. O ma-
nenice prespametna I Korizm. 58b.
2. MANENICA. m. prezime. — U nase vrijeme
u Dalmaciji. P. Budmani.
MANENIJA, /. vidi manenost. — Postaje od
manen talijanskijem nastavkom ia. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,fatuitas ;
insania; phrenitas'j, u Bjelostjencevu (,mania, in-
sania, phrenitis, phrenesis, fatuitas', v. mahni-
tost), u Jamhresicevu (.amentia, dementia, mania,
insania'), M Stulicevn {v. mahnitost izHabdeliceva).
Opet pridu na maneniju svoju. Narucn. 32b. To
ni: istina nego manenija. 43"'. U veliko srtce i
maneniju vazgan premocno z gnivom poca va-
piti. Transit. 222. Zato manenija je postaviti
se na pogibel. Korizm. 14b. Cineci maneniju.
53*. Kada od svoga roditeja i padnuta u ma-
neniju ne ima pomle. Stat. pol. ark. 5, 818.
(1725).
MANENIK, manenika, m. manen dovjek. — U
pisaca xvi i xvu vijeka, a izmedu rjecnika u
Stulicevu (v, mahnitac). Manenikom bo nima se
dati. Naru6n. 33=^. Govoru od manenikov ki ni-
maju nijednogra razbora. 33"'. Ti si jedan velik
manenik. Korizm. 8b. O manenifie, o ne.spamet-
niCe! 14a. Umri kako jedan manenik. H'.)^>. O
manenige, ti oces umriti. 58b. Kolikoda bi jedan
manenik ali pijan filovik na uho luu saptal i
tlapil. P. Kadovfeic, nafiin. 134.
MAXIONIT, adj. vidi manen i mahnit. — U
Belinu rjcdnikii: ,matto, pazzo' , demons' 467ii;
n Stulicevu: v. mahnit; u Voltijijinu iiz manen.
MANENITI, manenim, impf. innhnitati (biti
manen Hi kno manen). — U na.se vrijeme u Jstri.
Ca vraga maneniS? Nasa sloga. god. 12, br. 10,
str. 45.
MANENOST, manenosti, /. stanc koga sto je
manen, mahnitost. — U pisaca xv i xvi vijeka, a
izmedu rjecnika u Voltigijinu (, mania, pazzia'
,narrheit'). O grcka gospodo, ka to jest mane-
nost ostaviti Troju? Pril. jag. ark. 9, 129. (1468).
Manenost je mnoga hotiti strah imit . . . M. Ma-
rulic 150. Manenost je plakat umrlih. 157. Vi-
jahu se nim ove ri6i kako manenost. Anton Dalm.,
nov. test. 127. luc. 24, II. Mnoga to pis ma na
manenost obracaju. 215. act. ap. 26, 24. Ma-
nenost jo nic voce lubiti nego Boga. Nauk brn.
15a.
MANENOVATI, manenujem, imjjf. mahnitati,
biti manen. — U pisaca xv i xvi vijeka, a iz-
medu rjecnika u Mika^inu (manenovati, zamah-
nitati ,furo, insanio, a sensu mentis discedere'),
u Bjelostjencevu (manenujem , insanio, deliro', v.
mahnitim), u Jamhresicevu (manenujem , deliro'
insanio'), u Stulicevu (v. mahnitati iz Habdeli-
ceva). Ova manenovase od nega lazi, kako bi
mogla priti k nemu. Pril. jag. ark. 9, 135. (1468).
Ne manenujem. Anton Dalio., nov. test. 215. act.
ap. 26, 25.
MANENStINA, m. i f. vidi mahniStina. —
Postaje od manen kao malinistina od mahnit —
U jednome primjeru xvi vijeka. Kad g:a nadem,
manonstina tako me isstipje. M. Drzic 406.
MANESTRI, m. pi. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije}. 47. — Zove
se i Manestrovo Selo. Scheni. segn. 1871. 47.
MANESTROVO SELO, n. vidi Manestri.
MANESEVAC, Manesovca, m. ime mjestu u
Srbiji u okrugu uzickome. Sest dana orana u
Manesevcu. Sr. nov. 1869. 245.
MANESTRA, /. vidi juha na kraju. — Od
tal. minestra, mlet. manestra. — U nase vrijeme
po sjevero-zapadnijem krajevima. Sve, ce se ji,
zove se ze jednun besedun : hrana, jizbina, jid,
jist, manestra. Zbor. za nar. ziv. i ob. 1, 6.
MANET, m. vidi amanet. — U dva pisca xviii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu (manet
stvar koja se da drugomu da je drzi ,depositum
res credita'), u Belinu (,depo3ito',depo3itum' 2.")0b)
u Bjelostjencevu (v. sramba), u Stulicevu (manet,
stvar koja se da drugomu da je drzi ,depositum
iz Belina). I gdi manet sprema cudnijeh cjec
prigodba vrze u dnijeh. J. Kavaiiin 218a. Dobri
manet 6uvati 6u. P. Knezovi6, osm. 77. Znam
da nisam sacuvao manet kog si meni dao. 78. —
U ovome primjeru (ako ne treba citati vijerau)
zenskoga je roda. Luka Barba tvoj (dubrovacki)
pucanin bi njekada, pak trgovac prebogati, ki
srjed bijola Carigrada prva glava prudi tebi,
vijerna manet na potrebi. J. Kavaiiin 188a.
INIANEVRIRANE , n. djelo kojijem se mane
vrira. — U nase vrijeme. Upraznavala se pred
nim u oruzju i manevriraiiu. Nov. sr. 1834.
117.
MANEVRIRATI, mandvriraiu, impf. vidi ma-
nevrovati. — Od nem. manovriron. — Govori se
u nase vrijeme, ali nemam primjera ; vidi raane-
vrirane.
MAN fcVRO VANE, n. djelo kojijem se mane-
vruje. — U nase vrijeme. G'odao jo on mane-
vrovano vojske, razmatrao sada^rio oruzje. M.
D. Milicovic, zim. vec. 59. Manevrovaho je i§lo
vesto. pomonik. 5, 825.
MANEVROVATI, manevrujem, impf. kreta ti
se (i vjezbati se), n. pr. a vojsci, o brod u. —
MANEVROVATI
443
MANGIC
Postaje kao manevrirati. — U nase vrijeme, ali
nernam primjera nego samo u Ivekovicevii rjecniku.
MANFEDONIJA, /. vidi Manfredonija. — U
Belinu rjecniku: ,Manfredonia, citta nella Puglia'
,Sipontum, Manfredonia' 458*. — lu nase vrijeme
u Duhrovniku. P. Budmani.
MANFREDONIJA,/. ^rrad u Italiji, tal. Man-
fredonia. — V Mikajinu rjecniku : Manfredonija,
grad u Pu|i ,Apenestes, Manfredonia, Novum Si-
pontum'.
MANGA,/, vidi mangan. — Odnem. mange. —
TJ pisaca nasega vremena. Mange spadaju medu
robu drvenu, te se ocarinuju. Zbornik zak. 1858.
1050.
MANGAL, mangdla, m. tur. mangal kao ve-
liki mjedeni leden na tri Hi cetiri noge u kojemu
se hrani raspajeno ugje da se grije soba. — ispo-
redi mangala. — Bilezim akcenat kako sam ga
cuo u Dubrovniku. — U nase vrijeme. Inafie so
sobe zimi zagrevaju mangalima. M. D. Mili6evic,
medudnev. 49. Kao peka ili 3ac na tri noge na-
mjesteno za raspa|ivane i drzane u nemu raspa-
jenog ug}a. S. Novakovid. Mangal, mangala,
(vidi dagara) u cem se drzi raspa|en, razgoreo
zar za zagrevane soba, du6ana itd. gde nema
peci za zagrevane. Svuda po Srbiji i u Novo-
oslobodenim predelima srpskim i po svoj Tur-
skoj. M. Durovid.
MANGALA, /. vidi mangal. Pred neg odmah
kahva i mangala. Nar. pjes. horm. 2. 416. Man-
gala, od zemje nacirieno kao sesir s velikim obo-
dom, u nemu se zar nosi ili cumur mece da gori
(po du6anima). 1^. Stojanovic. Mangala, vidi da-
gara. Zbor. za nar. ziv. i ob. 1, 283.
MANGALIJA, /. kao da je nekakva (siro-
maska) kabanica. — Ne znam postana; u tur-
skijem rjecnicima nijesam mogao naci te rijeci. —
U narodnoj pjesmi bosanskoj nasega vremena.
Ja 6u izic na citmal-sokake, i obuii prosjacke
ha^ine, prigrnuti mrku mangaliju, a poda nu
dvije cemerlije. Nar. pjes. petr. 2, 449.
MANGARA, /. krajcara, bakarusa , bakarni
novae. Cuh u Mrk. Pojani. M. Dure vie. — vidi
1. mangura.
MANGARLIJA, vidi Mangrlija.
MANGAN, m. sprava za ugladivane tkana,
tal. mangano. — U pisaca nasega vremena. Man-
gani ili roje spadaju medu drvenu robu i dolaze
u prometu. Zbornik zak. 1853. 896.
MANGOVANE, n. djelo kojijem se manguje. —
V Bjelostjencevu rjecniku: kajkavski vaanguvane,
i u Jambresicevu : manguvane.
MANGOVATI, manguiem, impf. stajati bez
posla, dangubiti. — Miklosie misli da je od is-
toga korijena od kojega i 1. mani. — U Bjelo-
stjencevu rjecniku: mangujem, praznujem, plan-
dujem, dangubim ,otior, tero, perdo tempus, de-
sideo, cesso, vaco, nihil ago, langueo, tabesco
otio, in otio sum, otium sequor, habeo dies va-
cuos, manibus compressis sedeo'; u Jambresicevu :
mangujem ,otior'; u Stulicevu: (kajkavski) man-
guvati, V. plandovati iz Habdeliceva ; u Voltigi-
jinu: manguvati ,oziare' ,miissig leben'.
MANGOVAVAC, mangovavca, m. covjek sto
manguje. — U Jambresicevu rjecniku: kajkavski
manguvavec ,otiosus, desidiosus, iners'.
MANGREL, m. covjek iz Mangrlije, tal. Min-
grelio. — U jednoga pisca xvi vijeka. Mangrele
i Sike, Cerkese, Karmane. M. Vetranic 1, 45.
MANGRLIJA , /. Mingrelija. — U jednome
primjeru xvi vijeka. Sator uz liih pasa ob-
strije od vezena platna lijepa, od fazinske Man-
grlije (ovako mislim da treba citati po dubro-
vackome i prvome zagrebackome izdami , a ne
hainske Mangalije, kao sto je u akademijskome).
I. Gundulic 328.
MANGTJLAC, mangulca, m. vrsta krmka sto
se lako tovi. — Nepoznata postana (vidi i man-
gulica). — U Vukovu rjecniku: ,eine art leicht
mastbarer schweine' , genus suis altilis'.
MANGULCE, mangulceta, n. vrsta praseta sto
se lako tovi. — isporedi mangulac. — U Vukovu
rjecniku: prase od manguliee ,das junge von'
mangulica, ,porcellus' tii^ mangulica.
MANGULICA, /. vrsta krmace sto se lako tovi.
— isporedi mangulac. — Ne moze postati od mag.
mangalica, jer ocito kod te rijeci nastavak ica
nije magarski nego slavenski. — U nase vrijeme,
a izmedu rjednika u Vukovu (,das weibliche von'
mangulac [cf. basu|a]). U nas u Sumadiji ima
vrlo dobra rasa svina : sumadinka ili mangulica
,Sus scroja serbica'j. (Ne znam ko je zabHezio;
vaja da je citat iz kojega glasnika).
MANGUP, m. vidi Madupac. — U nase vri-
jeme u Srbiji. (Politicki cinovnik mora) da
pribira prihod od mangupa. M. i). Milicevid,
medudnev. 18. — Jamacno iz turskoga jezika,
vidi: Mangup od arapskoga ,magjub' izgubjen,
koji nema goso, po ovome trebalo bi popraviti i
etimologiju kod Madupac.
1. MANGURA, /. sitni mjedeni novae turski,
arap. tur. mangyr. — Akc. se mijena u gen. pi.
mangura. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu (,ein6 art miinze' ,numi genus'). Ubog
potrebnu davsi jednu manguru aliti novae. M.
Divkovi6, bes. 89b. Da mu se toliko daje za
novae aliti za manguru koliko se bogatijem daje
za dukat. 684b. Al' ti ne imam gusal ni tambure,
nit' da kupim, bas jedne mangure (mangura, ba-
karli pinez). L Zanicic 246. Jedna para 8 man-
gura. Glasnik. 31, 306. (1704). Nema ni man-
gure. Nar. posl. vuk. 203. ('xvi vijeka) od bakara
kovali su novae koji se zvao mangura, a od ko-
jega 8 islo u aspru. Glasnik. 36, 138. Koji su
sacuvali koju manguru, pa su imali da plate. Srp.
zora. god. 2, sv. 1, str. 1.
2. MANGURA, /. vrsta loze i grozda. Man-
gura, 1. blauer blaustiel; 2. weisse schopatna (u
Krizevcima). — Mangura crna, blauer blank (u
Krizevcima). B. Sulek, im. 222.
MANGURA§I, m. pi. dobrovojci za vreme srp-
sko-turskog rata 1876 — 1878 g. u Uzicu. L. Dor-
devi6. — Postaje jamacno od 1. mangura.
MANGURICA, /. dem. 1. mangura. — Od xvii
vijeka. Ona zena siromasna kojano posla u op-
cinu Isusovu dvije mangurice. M. Divkovic, bes.
89b. Posla dvije mangurice u crkvu. nauk. xxvi.
MANGURICI, m. pi. ime selu u Bosni u okrugu
Tuzle Done. Statist, bosn. 97.
MANGA,/. JeZo, hrana, tur. manga, hrana, objed
(va(a da je od tal. mangiare, jesti). — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide jelo).
Pripravit im mange svakojake. Pjev. cm. 163b.
Biber mali, svu nam mangu kvari. Nar pjes.
petr. 1, 221. Tvoje maslo moju mangu ne siadi.
Nar. posl. vuk. 312. , Manga' je jelo. Vuk, pisma.
46.
MANGARLIJA, /. vidi 1. magarlija. (Au-
strijski dukat) zovu sejaci mangarlija. V. Bogisic
u Nar. pjes. bog. 404.
MANGIC, m. prezime. — U nase vrijeme. D.
Avramovic 248.
MANGO
444
1. MANIPUO
MANGO, m. ime musko. — U nase vrijeme u
Crnoj Gori. I sokola Lazarevic-Manga. Nar. pjes.
vuk. 5, 240. I barjaktar Lazarevi6 Mango. 5,
238.
MANGUKA, /. u jednoj narodnoj pjesmi na-
sega vremena ima Tuka i Manguka, Tcao ime
viijsci (Hi naroduj sto zajedno s Turcima vojuje.
liadi toga vidi: Turci vele da na kraj sveta
ima narod koji so zove , Jegag-i-Magug', pa otuda
je postalo , Manguka' (Magog?) cime se bode da
oznaci narod Bog te pita sa koje dajine. D. Po-
povic, tur. reci. glasnik. 59, 140. Dakle bi ona
imena postajala od bibhjskoga ,Gog i Magog'
(vidi ezech. 38 i 39, i apoc. 20, 7) preko arap.
Gug (i Egiig) wa MiJ^Tig; ako je tako, vrijedi
i 211 1. Maguka. Kazu, sine, i govore }udi u
Turcina tredu vojsku silnu, nekakoga Tuku i
Manguku, a sto huce i sto grdno tuce. Xar.
pjes. vuk. 2, 266.
MANGUKIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Janicije Mangukic. E,a,t. 169.
1. MANI, adv. zaludu. — isporedi 1. man,
zaman, zamani. — Moze biti da je mani oblik
lokativa prema mau. — - Vala daje rijec prasla-
venska, isporedi ces. mane, mani, slucajno (dakle
bez triida, isporedi zaludu, badava). — U nasemu
jeziku od xvm vijekq, a izmeda rjecnika u Stu-
licevu (v. zaludu). Cavo ki ne drzi mani zabi-
jas. (Z). Uim druzi igraju, moja svijeca mani go-
i-eci lipse. (Z). Poslov. danic. — Ovdje znaci: bez
razloga, bez uzroka, isporedi u ceskome jeziku :
Ovo, majko, bit mani ne more da nas iijce nece
na vesoje: niko nas jo omrazio s nime. iz sta-
rije narodne pjesme, vidi Archiv fiir slav. pliilol.
7, 499.
2. MANI, adj. arap. tur. ,miTni', koji zapre-
cuje, koji zabranuje ; iz toga je postalo i drugo
znacene kod b. — Ne mijena se po padezima.
a. s dat. kome, cemu, koji zaprecuje, zabra-
nuje. — Od xvm vijeka. Tad oraci bise prosti-
mani, i niko jim ne bijase mani (,mahni'). M.
A. liejkovic, sat. G8a. Kad bi starci plugove spre-
zali, onaj bi dan ko svetac drzali; jer se radi o
potribnoj hrani, tomu nitko nije bio mani (.mahni').
G8''''. Ja ti tome mani biti necu. Nar. pjes. horm.
1, '530.
b. zavidjiv. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vukovu: mani kome biti ,neidig' ,invi-
diosus' s primjerima: Nijosam mu mani. Ko ti
je mani, bio ti u najmu! (Nar. posl. vuk. 157),
i iz narodne pjesme: Mani bjou daci manastirski.
Kud god ide care gospodine, pored sobe vodi i
Momira . . . Mani bi§e devet vezirova. Nar. pjes.
vuk. 2, 157 — 158. Maui su ti svi tvqji jaraui
sto je tvoja lijepa devojka. Nar. pjos. here. vuk.
49.
MANIC, m. ime mjestu u Srbiji u okrugu kne-
zevackome. Livada u Manifiu. Sr. nov. 1872.
328.
1. MANIC, m. Lota vulgaris Cuv., I'leka riba. —
Osnova je mbn ijraslavenska, isporedi nslov. me-
nok, rus. McHb, MeHcicT., mchtiokt., ces. meii, mc'fi,
po}. mientus, mi^itus; ima i lit. nienke. — U Vu-
kovu rjedniku: ,aalraupo, rutte' ,Gadus lota (Lota
vulgaris Cuv)'.
2. MANIC, 7/1. ime ynusko i prezime.
ii. hyp. Manojlo. — U nase vrijeme u Lici.
J. Bogdanovid.
b. prezime. — U narodnoj pjesmi naseqa vre-
mena. Kiiigu pise had?.i Manic Duro. Ogled, sr.
74.
3. MANIC, m. ime selu u Srbiji u okrugu bio-
gradskome. K. Jovanovic 96.
MANIGA, /. vidi magiria. — Ij nase vrijeme
« nekijeh cakavaea. Maniga, metateza mjeste
,magiua'. Slovinac. 1881. 418.
MANIGAL, manigala, m. kotarica. — Vaja da
je iz kojega talijanskoga dijalekta od rijeci koju
ne poznajem. — U nase vrijeme u Istri. Manigal
,corbis', gen. manigala. D. Nemanic, cak. kroat.
stud. 67.
MANIGALIC, m. kotaricica, dem. manigal. —
U nase vrijeme u Istri. Manigalic ,corbula'. D.
Nemanid, cak. kroat. slud. 63
MANIGOD, m. gelat, tal. manigoldo. — U Du-
brovniku je nom. sing, manigodo, /jo cemu se ra-
zumije kako se -ol- na kraju sloga promijenilo na
dago o; izvan Mika^ina rjecnika nemam potvrde
za nom. sing. — Od xvi vijeka, a izmedu rjec-
nika u Mika\inu (manigod, koji visa lude ,carni-
fex, tortor' i kod krvnik). Poslavsi manigoda, . . .
N. Eaiiina 193^. marc. 6, 27. Gdje mi su dukati,
manigodo jedan? M. Drzid 282. Zato Danio ve-
|ase dvjema starcem, kakono to manigodom, koje
je djavao poslao, da se rvu i napastuju dobre.
M. Divkovic 295*. Naj prvo bjehu manigodi Pi-
latovi, koji idahu, da ga i^ropnu. 383*. Manigodi,
vragovi nemilosrdni. B. Kasid, nac. 69. Krvnici
i mnnigodi. I. Drzid 332. Joda vam se gdi znat
zgoda liitro koga manigoda, cin'te nega k meni
priti. P. Hektorovid (?) 160. Biju djelom i pozo-
rom, ucineni manigodi. J. Kavanin 411*. Ubo-
jice, manigodi . . . 459'^
MANIGODAN, manigodna, adj. maganan, ozle-
den u kakvu udu. M. Pavlinovid.
MANIGODO, m. vidi manigod.
MANIH, m. vidi lunih. — U pisca cakavca xvi
vijeka. Iz ust toga svetoga maniha. Mirakuli. 8.
MANI.TAK, m. prezime. — Od xiii do xv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Manijakb).
Sevastb Obradb Manijakb. Mon. serb. 61. (1293 —
1302). Vojevoda Dejanb Manbjakb. 101 — 103.
(1333). Vsakb clovtjk ... prozivajet se . . . otb
roda, jako se: ... Manijakb,... Glasnik. 56, 80.
("xv vijek).
MANINA, /. narukvica. — Od tal. mlet. (pi.)
nianini Hi manine. — U jednoga pisca Dalma-
tinca xvm vijeka, Manine aliti narukvice. And.
Kacid, kor. 70. — I u naSp vrijeme /u Dubrov-
niku. P. Budmani. i ( ['? -' ' '
MANIPUL, vidi maiiipuo.
1. MANIPUO, manipula, ?h. manipula, kao vrlo
siroka jiant^ika (od bogato navezene soile) naci-
ncna kao petjn, sto u katolickoj crkvi 7iosi sve-
stenik na lijevoj ruci prtko mise. — Od latinske
rijeci Hi od tal. mani polo. — fj nom. i ace. sing,
stoji o mj. -1; ali se to jos nalazi u cakavaea. —
Od XV vijeka. Ki nosis maiiipul cistodu t' je
nosit. M. Marulid 205. Za tizijem (poj)) uzima
mauipuo, ^ubi krst pci srijodi i atav|audi ga na
ruku lijevu govori . . . Nacin (1592), res. grad.
3, 45 — 46. Rodovnik oblaci narukvicu aliti ma-
nipuo. M. Divkovid, nauk. 160*. Manipulom . . .
biti de obucen. B. Ka§ic, rit. 141. SlimivSi pla-
nitu i manipuo. 152. Misnik sedam vrst od svit
obudo, t. j. kotu, naglavnik, kosuju, pas, manipul.
F. Glavinid, cvit. 170*. Kada stavja manipuo.
I. DrXid 225. Kad vazmes pas, manipul i stolu.
p. Kadovdid, nadin. 433. Kad uzima manipuo
na livu ruku. I. Audio, ogl. 187. Manipuo ili
narucnik zlamonuje uzo. A. Kani21ic, bogojub-
nost. (i3. Stola, uaaniinil i pas. Blago turl. 2,
1. MANIPUO
445
MANO
255. Bez narucnika iliti manipula. Ant. Kadcic
36. Po naru6niku to jes manipulu, na livu ruku
postav}enu zlamenuje se plod dobiihdila. I. Ve-
likanovic, uput. 3, 364.
2. MAXIPUO, manipula, m. od lat. manipulus,
(puna) saka ; satnija (vojnika). — Na jednome
mjestu u pisca Dubrovcanina xv vijeka, gdje va^a
da stoji u drugome znacenu, alt u prenesenome
smislu, kao veliko mnostvo. Od lon^e (ne lonce
kako je stampano) pokli moz' manipuo izjesti,
kvartjerid i kokoS. N. Dimitrovic 102.
MANISANE, n. djelo kojijem se mnnise. — U
Vukovu rjedniku.
MANISATI, mdnisem, impf. nalaziti u koine
ili u cemu (u dativu) kakve mane (mahane). —
Prema mahana trebalo bi da da glasi mahani-
sati. — Akc. se mijena u aor. 2 » 3 sing, mdnisa
(mahanisa). — U Vukovu rjecniku : cemu ili kome
,au3zusetzen finden' ,reperio quod reprehendam'.
MANISLAV, m. ime musko. — xiii i xiv vi-
jeka, a izmedu rjeinika u Dani6icevu (Manislavb).
Manislavb sb detiju. Mon. serb. 63. (1293—1302).
Synb mu Manislavb. De6. hris. 7. 74.
1. MANISTRA, /. vidi manestra. — U jednome
primjeru pisca Dalmatinca xviii vijeka. Ko je
jedan put bio oprazen vrucom manistrom drugi
put pu§e na studenu. N. Palikuca 45.
2. MAXISTEA, /. zrno stakleno (dindusa, gr-
mjelica) ili od mergana, sto zenskine nose kao
nakit u narodnome odijelu. — Isporedi stslov.
monisto ,monile', bug. manista (pi.), rus. mohhcto,
biserni derdan. — U nase vrijeme. Devcanka
(ima) ... na rukama mergane koje zovu ,ma-
mstra'. M. D. Mili6evic, ziv. srb. 1, 70. Poka-
zuje Jani razne urocice, ukosice i manistre. M.
D. Milidevid, zim. vec. 131. Preko ramena pre-
bacuju neki kajis iskiden raznim manistrama i
dugmotima. Zbor. za nar. ziv. i ob. 5, 87. Ma-
nistre, staklene dindu§ice, cf. mrdele. V. Ilic iz
Srbije.
8. MANISTRA, /. u jednome primjeru xv ili
XVI vijeka, nejasno; kao da znaci nesto cim se
bije, udara. Dojde drugi djaval s manistrami
pakla i udri onu dusu u obraz. M. Marulic
325.
MANISTEI, m. pi. derdan, vidi 2. manistra. —
U na§e vrijeme. A ovde mu je pravo ime der-
dan, manistri, dinduve. Srp. zora, god. 1, sv. 7—8,
str. 147.
MANILA, m. dem. Manojlo. — U nase vrijeme
u Lid. J. Bogdanovid.
MANISTE, Wj ime mjestu u Srbiji u okrugu
aleksinackome. Niva u Manigtu. Sr. nov. 1873.
307.
MANKAIJiE, n. djelo koga ili cega sto manka ;
stane kad sto manka. — Stariji je oblik man-
kanje. — Izmedu rjecnika u Mikajinu (mankanje
kod pomankanje). Mankanje kod misnika. S. Mar-
gitid, ispov. 6. Ove ruzice ne umori mankanje
rose. F. Lastrid, test. 337a. Po mankanu po-
tribne u nami priprave. Ant. Kadcid 117. Da
bi tada Gospodin Bog napravio svojom milostju
to mankane misnika. 225. Ne bi dobro vindane
bilo cida mankana pastira duhovnoga. 474.
MANKATI, mankam, itnpf. vidi mankati. —
Od XIII vijeka. Ako porotniki nima, voja ih toliko
ne more imiti ta zena, prisedi je drzana za onih
ki joj mankaju. Zak. vinod. 75. Ako rotniki
nima, prisezi on sam toliko krat, vo}a za onih
ki mu mankaju. 79. Ako li bi mankala dva taj
uda. Stat. po}. ark. 5, 252. Mankase dvi karte.
307. Popraviti ono ca mankase v nasem listu.
Mon. Croat. 104. (1470). Ima svrsiti ono ca manka.
Narudn. 57^. Boga slavi ukazujud da milosrdije
nemu manka. 71*. Ako se pribliza punat od po-
tribe i manka redovnik. 78*. Da mu ne manka
dar razuma. 84b. Jedan od toga dvora 6ini mi
se da manka. Mirakuli. 4. Ne najde mankajudi
nijednu stvar. 67. Ta svita ne imise nego tri
dele a detrti mankase. 122. Osde ti manka 2
leti trpiti. Korizm. 19*. Kadi manka 1 ud, drugi
pomaga. 20^. Ove svete nedije palam manka ra-
zum. 79*. Oce red, da ovde manka pjevanje 14
i 15. u I. Gundulid 482. Kada mu manka jedna
od dvih stvarih. I. T. Mrnavid, ist. 165. Qdi ne
manka nigdar muke. P. Posilovid, nasi. 203a.
Hodemo, da u knizicu svakadnu upiSe se ko je
bio i ko je mankao. M. Bijankovid 97. Nede
nam nista mankati. S. Margitid, fala. 22. Izpu-
liam ona na tijelu momu koja mankaju muci Isukr-
stovoj. 79. Jeda vam §to manka? 179. Od otrane
Boga svemogudega ne manka ni§to: puti raztri-
bjeni i vrata otvorena. 232. Nedes podniti da mi
manka sto za spaseiie. ispov. 59. Manka nam
jedan kon, manka jedno krilo. F. Lastrid, od'
345. I sa svim tizim ne manka medu nama
koji . . . test. 24*. Likarija od griha plemenu lus-
komu ne manka. 38*. Mankajudi mu rosa mi-
losti nebeskije. 247*. Jesu li mankale i ustupile
vode od potopa sa zem|e. 256*. O koliko je ispo-
vidi neva}alije zasto im manka ova odluka! ned.
70. Duzan je svaki krstjanin misu slisati u svaku
svetkovinu od pocela do svrhe, i koji god bi u
ovom mankao il' po nepom}i il' zaradi poslova
tilesnih smrtno bi sagrisio. 124. Nevirstvo ucine
i mankaju u svom obedanju. 129. Idoloklanalaca
potajnije ne manka ni medu pravovirnim krstjani.
314. Ne manka vam naj posli ni draga pomast.
svet. 10^. Ako od moje strane mankati ne bu-
dem s dobrijem djelima. I. A. Nenadid, nauk.
34. On ne manka s negove strane. 94. Priporuci
mi da nejma mankat nijedno. N. Palikuca 9. Ono
sto ima bit nede mankat. 50. Ne mogu se krstiti
jer im manka ze|a. M. Dragideyid 252. „OtiNiko,
dividiko, sto tebe manka?" „Cuj me, Jelo, dilber
diko, desa mi manka". Nar. pjes. here. vuk. 269.
Manka dretve, sila nij'. Nar. pjes. istr. 3, 19.
Ako talijeru manka gazeta, vec talijer nije. Nar.
posl. vuk. 8. Doma i u zle ne manka nikad.
(Rece se u sali kad ko navali da ide doma). 67.
Davolu pakla no manka. 72. Hvala Bogu }e-
pote ! Nista ne manka ode do samo tri stvari. Nar.
prip. vuk.2 230. Zar ti sto u carstvu i gospostvu
manka, ili ti nijesu po defu ovaka birana go-
spoda? Nar. prip. vicev. 83. Da ti manka kapa
na glavi, lako bih ti je kupio. 159. — I nemojte
mankati. Starine. 11, 79. (1605). Da ovu viru ne
mankamo dili dobrim ozivjivati. F. Lastrid, tes*-.
281t>. Da nede duznik mankati. 301^. Nije man-
kao izvr§iti. svet. 22*.
MANKO, adv. tal. mlet. (al) manco, barem. —
U nase vrijeme u Istri i u Lici. Dajte nam ga
manko pol. Nar. pjes. istr, 3, 18. Jurve, draga
mila, bis mi se smilila i za draga tvoga bis mane
primila ? ko 1' nedes za draga, daj za prijateja,
al' manko za slugu al' za sluziteja. 2, 143. Manko
ili manko ,saltem'. D. Nemanid, dak. kroat. stud,
iiftsg. 61. „Ako svak na me, manko ti nemoj".
u Lici. J. Bogdanovid.
MANKOC, adv. vidi manko. — " U nase vri-
jeme u Istri. Mankod ili mankod ,3altem'. D. Ne-
manid, cak. kroat. stud, iiftsg. 61.
MANO, m. hyp. Manojlo. — isporedi Mane. —
Akc. se mijena u voc. Mano. — xiv vijeka. Mano
MANO
446
MANTALA
Vlahb. Spom. stojan. 2.(1349—1350). Manu Dra-
gicinu bratu. Glasnik. 35, 121. Mano Dragicinb
bratb. 122. (xiv vijek).
MANOJLA, /. line zensko (vidi Manojlo), ako
nijc isto sto Manojlo. — Prije nasega vremena.
Manojla. S. Novakovi6, pom. 76.
MAXOJLI, m. pi. (s oblikom akuzativa Ma-
nojle) ime selu u Srbiji u okrugu toplickome. M.
D. Milidevic, kra}. srb. 302.
MANOJLICA, /. ime selu u Srbiji u okrugu
kntzevackome. K. Jovanovic 112.
MAXOJLICKA EIJEKA, /. pritoka rijeke Ti-
moka. Manojlifika Reka. M. D, Miliievic, srb.
827.
MANOJLO, m. Emmanuel, biblijsko ime, sto
se nalazi cesto u pravoslavnijeh Hriscana. —
isporedi Manojla. — Od gri. 'E/LLuavovi]). (od
jevr. 'Imanuel). — Vac. vioze biti i Manojle, tako
je tri puta u sestoj pjesmi u Nar. pjes. vuk. 2,
jedan put u xlviii pjesmi u Nar. pjes. vuk.
3, all u istijem pjesmama nom.je Manojlo i ostali
su padezi prema tome obliku (Manojla, Manojlu);
i kad je voe. mj. nominativa svagda je u Vuko-
voj zbirci Manojlo. — U i.v pjesmi Nar. pjes.
petr. 3 ima mnogo puta voc. Manojle i kad stoji
mj. nominativa, samo jedan put Manojlo. — Od
XIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (, Ema-
nuel') i u Danicicevu (, Emmanuel'). Caru Ma-
nojlu. Stefan, sim. pam. §af. 3. Manojlo. Mon.
Serb. 62. (1293—1802). Bratb mu Manojlo. Dec.
bris. 5, 17. Manojlo a sinb mu Pribanb. 50.
Knezb Manojlo Kbtakuzinb. Spom. sr, 129. (1467).
O jadan brate Manojlo! Nar. pjes. vuk. 1, 311.
U onoga Grcida Manojla. 2, 19. Mio kumo, Gr-
fiicu Manojle ! 2, 19. A za Boga, moj kume Ma-
nojle! 2, !20. A Manojlo kona uzja.hao. . . Pa
ondoleu otide Manojlo. 2, 20. No ju pita Gr6i6u
Manojlo. 2, 20. A Manojle, trag ti poginuo ! 2,
21. Te doziva devera Manojla: „Jao mene, de-
vere Manojlo!'' 2, 452. Manojla ti brata pogu-
bio. 2, 453. Grcki zbori Gr6icu Manojlu: „Du-
mengija, Grcidu Manojle! ti otisni iz dub|ine
ladu". Kad to cuo Grcidu Manojlo ... 3, 348.
Ne ostav'te Kadica Manojla. Ogled, sr. 43. ^uta
guja Grcicu Manojle. Nar. pjes. petr. 3, 582. A
kad za6u Gr6icu Manojlo. 3, 582. Manojlo Pe-
trovi6. Eat. 335.
MANOJLOVj'acZj. koji pripada Manojlu. — Iz-
medu rjecnika u Danicicevu: Manojlovb ,cnv Em-
manuel' : meda je zem|i crkve treskavacke bila
brazda ,kirb-iManojlova'. G(lasnik). 11, 135. —
A prokleta kuma Manojlova. Nar. pjes. vuk. 3,
326. A veli mu Manojlova }uba. Nar. pjes. here,
vuk. 179. Slugala ih Manojlova majka. Nar.
pjes. srem. 26. Ostala kr6evina Manojlova. Glas-
nik. II, 1, 120. (1808).
MANOJLOVCI, Manojiovaca, m. pi. mjesno ime
u Srbiji. a) (s oblikom akuzativa Manojlovce) selo
u okrugu niskome. M. D. Mili6evi6, kraj. srb.
123. — b) selo u okrugu rudnickome. K. Jova-
novic 144.
MANOJLOVIC (bole nego Man6jlovic), m. pre-
zime (po ocu Manojlu.) — Od xiv vijeka, a iz-
medu rjecnika u Danicicevu (Alanojlovidb). Bog-
danb Manojlovicb . . . Eadoslavb .Manojlovidb.
Glasnik. 15, 294 (1348?) A do Bora Maiiojlovic-
Rista. Nar. j^jes. vuk. 5, 364. Jova Manojlovic.
Glasnik. ii, 1, 73. (1808). Jovan Manojlovi6.
Nar.^ pjes. vuk. 3, 587. Cmedu prenumerantima).
Min6jlovi6, prezime u Lici. J. Bogdanovid.
MANOJLOV161, m. pi. ime zaseoku u Hrvat-
skoj u iupaniji modrusko-rijedkoj. Razdije). 52.
MANOL (Hi Manolo), m. vidi Manojlo. — xvi
vijeka. Ostavi zazal Manolu mlajsemu sinu. S.
Kozicid 47a.
MANOL A, m. prezime. — Potnine se xviii vi-
jeka. Star Manola toliko je pravan Simun kuce
moje ? J. Kavanin 90b. XJ Korculi bi Manola,
ako i ubog. 90b. Manola grijehu opiran. 92*.
MANOLO, m. vidi Manojlo. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 76.
MANOTINO SELiStE, n. mjesno ime. Na Ma-
notino SeliSte. Spom. stojan. 12. (oko 1300).
MANOV, adj. vidi manen. — Od xviii vijeka.
Nije Tatarin vojska za pocere, sve manovi kako
i omnovi. Nar. pjes. bog. 323. Sacuvao te Bog...
psa garova, Turcina manova . . . u Vuk, kovc. 127.
Manov, manen, mahnit: Cuvaj se psa garova,
Turcina manova, M. Paviinovic.
MANOVENE, n. djelo kojijem se inane, vidi
magnuce, c. — Postaje od part, praet. pass, ma-
noven, vidi kod magnovene. — S oblikom ma-
novenije u kiiigama pisanima crkvenijem jezikom,
a izmedu rjecnika u StuUcevu (manovene ,uutus'
iz brevijara) i u Danidicevu (manovenije ,nutus').
Tvojimb manovenijemb prilagajema. Domentijanb
184. Svobodi manovenijeinb svojimb. Glasnik. 56,
76. (xv vijek).
MANOVIOA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
knezevackome. Niva u Manovici. Sr. nov. 1872.
382.
MANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Maksim Manovid. Eat. 328.
MANOVEA, /. vojnidko vjezbane, tal. manovra.
— isporedi manevrovane. — U nase vrijeme po
zapadnijem krajevima. Ki ima pod na manovre
va Pul. (u Istri). Nasa sloga. god. 15, br. 28.
MANOVSKI, adv. u narodnoj pjesmi nasega
vremena 0 nekakvome jeziku istocnome sto nije
ni turski ni arapski. — va^a da je u svezi s ma-
nov. Mogu turski i mogu manovski, i arapski
jezik razumijem, i nakrpat situo arnautski. Nar.
pjes. vuk. 2, 269.
MANSA, /. sator. — Bice od lat. mansio. —
U jednome primjeru xviii vijeka. Kad se Isus
preobrazi, toj bi tvrdom na Tabor u, gdino Petar
zdrak upazi slave obladnom u otvoru, ter: „Tu"
rece „dobro 'e biti, i tri manse nam zgraditi".
J. Kavanin 482b.
MANSUB, m. munus, officium, sluzba, cast,
arap. mansub, tur. uiansyb. — U narodnijem
pjesmama bosanskijem nasega vremena. Na Stam-
bolu pucaju topovi, jer je taki adet od starina
kad car saje na mansub vezira. Nar. pjes. horm.
1, 85.
MAN§ATI, mansam, impf. vidi mansati. —
V jednoga pisca cakavca xvi vijeka. Ova sluzba
ne uzimje ni mansa slavu Isukrsta. S. Budinid,
sum. 31b. Pregre§enja malalita mansaju i zagu-
5uju vrudinu Jubavi. 144b.
MANSi, vidi kod mao.
MaN!>INA, /, vidi mansina. — U dva pisca
cakavca xvi vijeka. Jedna mansina natnrala kao
ino podobsdine; glad, zaja i san. Korizm. 48"-.
Nodustota dlovedaska ni dini sdete ni mansine ni-
jedne sakramentora. §. Budinid, sum. 65b. Da
se time ciui mansina veruim svctovnim. 83".
MANTALA, /. slatko jelo od brasna (sto moze
biti i krupnu) kuhana u mastu vec prije kuhanu
(vidi varenik), te se dodaje i po koja mirodijn,
iesto papra. mantala se jede i dok je jo§ meka,
ali se cesce izreze na komade kao povece kocke,
MANTALA
447
MANTUA
i taJco se susi i moze se hraniti preko godine
dana. (Ovako je u Dubrovniku i okolini. P. Bud-
mani). — Nije mi poznato postane ove rijeci ;
ne mislim da je od tur. manty, pita s mesoin. —
Od xvui vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu:
mantala, (u Boci) jelo od brasnenoga cvijeta i
od* slatka vina (niasta), kao kacamak ,art gericht'
jCibi genus' gdje je zlo zabi^ezen akcenat i nije
posve dobro tumacene. Ali ti se pjenit, al' ne
pjenit, za mantalu te kupih, za mantalu te jedoh
(rece Pu]iz kad mu prodadose komad mila kao da
je mantala). (Z). Poslov. danic. Dobre rakije i
mlade mantale. M. Vodopic, tuzn. jel. dubrovn.
1868. 24.
MANTALUK, m. epilepsia, nem. ,fallsuch.t',
gorska bolest, padavica. — Po obliku kao da je
turska rijec, ali mi nije poznata. — isporedi
mantavica i mantrane. A. Ostojic.
;\IANTAVICA, /. u jednoga pisca nasega vre-
mena kao da znaci sto i mantaluk. I zlotvora
spopada mantavica. M. Pavliuovid, razl. spisi.
397.
AIANTIJA, /. dugo odijelo kao sto je u kalu-
dera, fratara a i u popova. — isporedi man-
dija. — Akc. se mijena u gen. pi. mantija, —
Od grc. /xuvSvi]^ Hi od novogrc. uuvtCov (od lat.
mantum), ali prema jednoj i drugoj grckoj rijeci
glasilo hi mandija. — Bijec je stara, isporedi
stslov. man-Btija, rus. mrhtIh. — Izmedu rjecnika
u' Stulicevu (,sajo, veste militare' ,saguiii') gdje
nije dobro tumaceno, u Voltigijinu (,tonaca, vesto
lunga' ,kutte') , u Vukovu (,der monchsmantel'
, pallium monachi*) ; u Danicicevu : manbtija, zitna
mjera (vidi dva \primjera na kraju), moze biti
samo vre6a, tako bi s nom. bila jedna rijec ,manb-
dija' osim znacena, kao ,vretiste' i vreca. cf. mbtb.
Se ze da dajetb se imb na godiste : rasa, bozjuhb,
posteje dovojno, i klasne, manbtija, jako komu
razderetb se. Sava, tip. stud, glasn. 40, 157. Man-
tija ne cini kaludera. (D). Poslov. dauic. Pod
mantijom pripasa tu Markovu britku sabju. Nar.
pjes. bog. 23. Kaludere, da te brod ubije! za sto
na te mantiju obuce? 238. Svlaci Savo sa zla-
tom a|ine, kaluderske oblaci mantije. And. Kacic,
razg. 19a. Obuceni u mantije. J. Eajic, pouc.
1, 9. Kaludersku oblaci mantiju. Pjev. crn. 57*.
Obuce se u crnu mantiju. Nar. pjes. juk. 64.
Obucite mene u kaludersku mantiju. S. i^ubisa,
prip. 151. — Kao mjera za zito Hi vreca (vidi
u Danicicevu rjecniku) u dva primjera xiv vi-
jeka. Da kupuju i prodaju vsaki trbgb i zito, . . .
i da placaju carinu, kako je pravo bilo, po 2
dinara otb mantije. Mon. serb. 193. (1379). Da
kupuju trbgovbci dubrovbcbci po mojoj zem|i i
po mojih rekahb zito, i da ga mogu iznesti svo-
bodno plativsi 2 dinara odb mantije. 204. (1386).
MANTIJANE, n. djelo kojijem se mantija. J.
Bogdanovic.
MANTIJATI, mantijam, impf. hoditi brzo (o
popu) masuci mantijom. — U nase vrijeme u
Lici. „Kud ti, popo, mantijas? ka' si tako za-
mantija'?" J. Bogdanovic.
MANTIO, mantjela, m. tal. mantello, kabanica.
— U jednoga pisca cakavca, xv vijeka u kojega
ima saino oblik nom. sing, mantil. Zavi se u crn
ruzan mantil. M. Marulid 83.
MANTILO, n. vidi mahmurluk. — isporedi
mantrane. — U jednoga pisca nasega vremena.
A pak opet nezasitnik pije, da mantilo u glavi
razbije. Osvetn. 1, 28.
MANTIMJENAT, mantimjenta, m. Hyoscya-
mus albus L., isporedi bunika. — Bijec je ne-
poznata, jamacno tuda, a isporedi i mantilo,
mantrane. — Od prije nasega vremena u Du-
brovniku; izmedu rjecnika u Stulicevu (manti-
mjent ,dens caballinus, herbae species'). Mauti-
menat (Aquila-Buc, Anselmo da Canali), Manti-
mijent(Pizzelli),Mantimjenat (Vodopic), hiosciamo
(Aquila-Bu6, Anselnao da Canali), apolinaria (u
rukopisu franevackome u Dubrovniku), trisagon
(Pizzelli), jusquiamo (Aquila-Buc, Skurla), aca-
ramon (Pizzelli, Aquila-Buc), dente cavallino
(Stulli), Hyoscyamus albus L. (Vodopic). B. §u-
lek, im. 222.
MAXTINANE. n. djelo kojijem se mantina.
J. Bogdanovic.
MANTINATI, mantinam, impf. vidi mantijati.
— XJ nase vrijeme u Lici. „Kud ti mantinas?"
„Bome ne znam ni sam kuda". J. Bogdanovid.
MANTOROS, m. vidi mantija. — isporedi man-
tros. — Jamacno je srodno s mantija, ali je u
ostalome nejasna rijec. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (uz mantija). Kad se
koji zakaluderi, manastir mu nacini hajine, a kad
postane svestenik, onda mu jos pokloni mantoros.
Vuk, ziv. 88.
MANTOVA, /. tal. Mantova, ime gradu u Ita-
liji. — isporedi Mantua. — U Mikalinu rjec-
niku: Mantova, grad u Italiji , Mantua', i u Be-
linu: , Mantova, famosissima citta d' Italia in
Lombardia' , Mantua' 461*^.
MANTRA, /. srvnem. i nvnem. martor, muka. —
Bijec je novoslovenska. — Ujednome primjeru xv
vijeka. Da mi ni nas ostanak nigdar od nas nig-
dar po nijedno vrime necemo ni mozimo nijed-
noga spogona ni nijedne mantre ni skode onomu
c(love)k\i u koga bise Juraj to blago izvidil,
nemu i nega ostanku uciniti. Mon. croat. 104.
(1469).
MANTEANCIJA, /. vidi mantrane. — Nasta-
vak je latinski. — U okolici dubrovackoj. P.
Budmani.
MANTEANE, n. stane cejadeta kojemu se man-
tra. — Stariji je oblik mantranje. — U Belinu
rjecniku : mantranje .vertigine, debolezza di testa'
, vertigo' 762*, i u Stulicevu: mantranje.
MANTEATI SE, mantra se, impf. impers. man-
tra mi se, vrti mi se mozak. — U Dalmaciji od
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (man-
trati se komu ,patir di vertigine' ,vertigine la-
borare' 762a) gdje se naj prije naliodi, u Stuli-
cevu (mantrati se komu , vertigine laborare' iz
Belina), u Voltigijinu (,patire di vertigine' ,mit
schwindel behaftet'). Sejanka neobiknuta na ze-
stocinu onijeli vona ocutje mos da joj se man-
tra i mozdani da pucaju. B. Zuzeri 194. „ Man-
tra mi se; ne mogu stat na nogama". V nase
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. — Nepo-
znata postana: jamacno nije postalo od mantra;
zar je srodno s mandragora (radi -t- isporedi
rum. mantraguna) Hi s mantimjenat?
MANTEOS, m. vidi mantoros. — U jednome
primjeru xvm vijeka. Uvuce se pod izmr|at i
izdrpat mantros. D. Obradovi6, sav. 82.
MANTEOVATI, mantrujem, impf. muciti. —
Postaje od mantra. — U jednome primjeru xvi
vijeka. . Neprestano brize i mantruje tilesa vasa.
Mon. Croat. 107. (1470).
MANTUA, /. vidi Mantova. — Po latinskome
obliku. — U pisaca xv — xvii vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikalinu (iz Mantue ,Mantuanus').
Mantua s Ferarom. M. Marulic 243. I kako po
svitu Mantui i Zmirni, slava ce bit Splitu i glas
MANTUA
448
2. MANAK
neizmirni. H. Lucie 284. I oni kim se grad
Mantua vijek slavi. . . u N. Na)eskovi6 1, 350.
Mantuu si prosvitlio. M. Gazarovic 141^.
MANTUMJEN, w. vidi manturin, — U Mi-
kajinu rjecniku: mantumjen ili vodeni min, cvi-
jet ,acorum', i u Stulicevu: mantumjen, cvit
,achorus'.
MANTUEIN (cvijet), m. ime bilci. — isporedi
mantumjen. Manturin cvit, Acorus (calamus)
L. (Danilo). B. §ulek, im. 222.
MANU, conj. uprav ma nu, vidi 1, ma, e, a). —
U jednoga pisca Slavonca xviii vijeka (,manhu'),
a izmedu rjednika u Stulicevu (,at, ast, sed, ideo,
non tantum, nisi'). Tko sto zna, va|a da je ono
ucio i 6inio. manu (,manhu') ! mlogo se koje§ta
zna iz videna i cinena Judskoga i nije potribno
da fiovik sve ono cini sto zna. M. A. Eejkovic,
sat. A8a.
MANUEL, m. vidi Manojlo. — U dva pisca
XVIII vijeka. Adonaja, Manuela, Eloima. J. Ka-
vanin 529t>. Dvima dvoranom Teoktistu i Ma-
nuelu. A. Kanizli6, kam. 15.
MANUILA, /. vide Manojla. — Prije nasega
vremena. Manuila (monahija). S. Novakovic, pom.
76.
MANtFILO, m. vidi Manojlo. — Od xvi vijeka,
a izmedu rjecnika u Danidicevti (,Emmanuel' car
grcki 1359. ,caru Manuilu'. Okaz. pam. saf. 88).
Manuilo. S. Novakovid, pom. 76.
MANUILOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Maksim Manuilovid. Sem. prav. 1878. 99.
MANU§, m. ime predgradu grada Spjeta u Dal-
maciji. Eepert. dalm. 1872. 42.
MAXUSKATI, inanuSkam, impf. polagasno trti.
„Kad si metnuo pijavice, netom otpadnu, manus-
kaj ranu krpom namo6enom u mlakoj vodi da
bo}e krv ide". M. Pavlinovi6.
MANUTI, manem, pf. vidi kod malmuti; radi
znacena vidi magnuti, c. — U knizi pisanoj cr-
kvenijem jezikom, a izmedu rjecnika u Stulicevu
(v. mahnuti); ima i u Vukovu rjecniku, ali je
tu uprav mahnuti bez h. Semu bogoglasbnomu
junosi manu tamo iti. Domentijan^' 315.
MANZAROVIC, m. prezime. — TJ narodnoj
pjestni xviii vijeka. Manzarovid Ivo. Nar. pjes.
bog. 179.
1. MAN, conj. osim,samo; upotrebjava se naj
cesce pred recenicama u kojima ima ako, da, ili
sto, a kad stoji pred imenom, ovo nije u gen.
kao kod osim. — Uprav je okrneno mano (vidi
kod mao). — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika
u Vukovu (mad ,aus3er, ausgenommen' ,nisi, ex-
cepto quod', [vide] osim, cf. do, samo). Tu mi
sedi mlado mom6e nakiceno, naredeno, man sto
nije ozeneno. Nar. pjes. vuk. 1, 100. — U vefe
re tko idu (mobari) negovoj kuci nego svak svojoj,
man ako jo fiovjek imucan i ako sam zeli da
dodu. M. D. Mili6evi6, ziv. srb. 1, 32, To ne
fiine, man ako je malo dete. 2, 63. Stara6e se
zar da se ni milijoni cove6ijih osoba ne preta-
paju silom u 15 ili 20 milijuna drugih takih istih
osoba, man ako se ti milijoni sami gade na sobe.
zlosel. 218. A jos vise da koga ne udari, man
ako bi va|alo odbraniti koga slaboga. skol. 16.
— Man da 2iv ne budem, tako te nedu na6i,
gdje bilo da bilol omor. 50. Ne6e on ostati od
skolo mart da ga silom zadr2i§. zlosel. 263. Uz-
dam se u Boga da mogu, man da glave ne bude
na meni! pomenik. 5, 700. — Zene ne dolaze na
navederi, m&ix odive ili go§6e. slave. 35. Sad
nama ne smeta niko uzeti se, man ti, gospodine
proto. medudnev. 108.
2. MAN, M dva primjera jednoga pisca nasega
vremena koji sam tumaci : samohran i samoziv ;
nije dosta jasno, jer u prvome primjeru moze
biti adjektiv, a u drugome kao da je adverab.
Man (samohran) ostade okrutnik u dvori. Osvetn.
4, 67. Nit' man bile kderi preudajke (man, samo-
ziv). 5, 2.
1. MANA, /. vidi u Vukovu rje6niku (u Crnoj
Gori) vide manak 8 primjerom iz narodne pjesme :
Mu6', Alile, mana te izjola ! — Moze biti da nije
isto sto manak, nego da postaje od tal. mlet.
magnar, jesti.
2. MANA, /. onaj dio medu ofiima povrh nosa,
koji se zgrispa ili smriska, kad se 6ovjek raz-
\\iti. IZbor. za nar. ziv. i ob. 3, 165.
8. MANA, /. hyp. majka. — U nase vrijeme.
Majcica, majka, mamica, mana. Zbor. za nar.
ziv. i ob. 7, 347.
4. MANA, vidi mna.
1. MANAK, mdnka, m. ono cega biva mane
nego je bilo ili nego bi trebalo da bude, stane
6ega §to se umanuje, ono sto manka. — Postaje
od mani (vidi mao) ili od maniti se. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der abgang,^
mangel' ,defectus' [cf. maia]) s primjerima : Me-
sec ide na manak ,ist im abnehmen', i iz narodne
pjesme: O Antune, manak te u majke ! Sve stvari
ruina i na manak dovodi. Zborn. 146'^ Dosal
je na manak. M. Vetranid 1, 50. I tvoja godista
manak ne vazima. N. Dimitrovid 76. Sto brzo
dode na manak. M. Eadnid 7^. Nije mu bilo
manak kniga za stivene. 463b. XJ mnogomu go-
vorenu nije manak grijeha. 427*. Manak manku
domori. (Z). Manak svemu biva razmi bremenu.
(= vremenii). (Z). Poslov. danifi. Za ispuniti ono
sto nasemu zadostadiuenu manka je. E. Pavid,
jezgra. 79. Naodim, da je krajidinim u ovom
boju 5705 Judi na manak izaslo. L Zanicid 126.
Dodi na manak. And. Kacid, kor. 130. Kada mi-
sec na manak se dije. J. S. Rejkovic 12. Kada
on (misec) ide na manak. 74. Sijena manak torn
hranom pristizi. 96. Kada svibaii na manak opada.
228. S kojih nima nagli manak bude. 288. Kad
kolovoz na maiiak salazi. 332. Manak hrane i
tako pristizu. 365. Kada misec na manak na-
klapa. 368. I ove stvari svoj manak poznaju.
373. Odmah rizi s mankom listopada. 380. O
manku miseca obidaj jest konma skidat zazu-
bice. 385. Ili misec kad na manak gine. 410.
Tebi ono (carstvo) na manak ne bilo ! Osvetn.
2, 183. MaAak ,doficit'. Jur. pol. terminol. 126.
Imade se manak pokriti iz ostalili dohodaka op-
dine. Zbornik zak. 1874. 394. — ne biti maiiak,
ne mankati, biti, nalaziti se (dosta). No bi ma-
nak tko ga pokara. M. Radnid le^i. Xitko od
nih (ucenika Isiisovijeh) ne bi mariak na trpezi.
27*1. Ne bi maiiak tko de se spomonuti od liega.
'202^. Ne bi maiiak tko mu pomoze umrijeti.
203'i. Niti mu je jedan od nauditeja maiiak, da
ga ne svituje. 242'J. Jest stvar dudnovata da
bududi sve stvari od ovoga zivota toliko pune
gorkosti, nije maiiak nigdar tko ih drzi Zji slatke.
296''. Oni koji je hotio da smo toliko obilni i
prostorni u prastaiiu, kako de biti maiiak dinedi
nam milost? 495b. — U ovomeje primjeru maiiak
ono §to manka, gotovo .Uo i mahana : Zasto je
nozu maiiak delik, uzima brzo rdu. 389*.
2. MANAK, manka, tn. vidi manid. — U Bjelo-
stjencevu rjeiniku: (knjkavski) menek, riba, ,ala-
bes, musteila lluvialis, congrus 1. conger iiuvia-
2. MANAK
449
MANIZANE
tilis', i u JambreHceini: meriek, riba ,raurena'.
Manak ,cottus gobis'. Vijenac. 1881. 627.
3. MANAKT, maiika, m. malahno cejade (rjecie
drugo sto malahno). — Postaje od mani (vidi
mao).
a. mano, starmali (u Beliyiu rjecniku i o
hi]cl koja je vrlo malahna prema drugima iste
vrste Hi istoga roda). — U jednome primjeru
xvii vijeka, a izmedu rjecnikn u Belinii (,nano,
uomo, animale, o piania molto piccola' .nanus'
504t> ; ,pimeo, nome di gente circa il Gang-e, la
qual d' altezza non passa tre cubiti' ,pymeus'
566<i) i u Stuliccvu (,nanus'). Skup manaka ili
pigmea. G-. Palmotic 2, 160.
b. puer, adolescens, dijete musko sto nije
posve doraslo. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika ii Stulicevu (,infans'). Izmedu majstora sjedi
na zemji jedaa manak i kupi celo, da bi sveder
jednako na tri kolaca ostajalo obavito oko iste-
"zala. M. Vodopid, tuzn. jel. dubrovn. 1868. 174.
Manak, manka. m. malo dijete musko. U nase
vrijeme u Stonu. „Posji mi svoga manka". M.
Milas.
4. MANAK, m. ime selu u Srbiji u okrugu
vranskome, M. D. Mili6evi6, kra|. srb. 303.
MANAEA, /. vidi manara. — U Belinu rjec-
niku: ,accetta' ,securis' 14*.
MANATIJB,, manatura, w. tal, mangiatore,
mletacki maguador, zderona. — U duhrovackoj
poslovici XVII vijeka (u prenesenome smislu, kao
izjelica). Toduri manaturi, a pitropi potovi (mi-
slim da treba citati potopi). (D). Poslov. danic.
MANCAC, maricca, m. ti Stulicevu rjecniku uz
mancid. — Nepouzdano.
MANCICA, /. puella, zensko cejade sto nije
posve doraslo, prema muskome manak. — ispu-
redi manica. — Akc. se mijena u gen. pi. man-
cica. — U nase vrijeme u Stona. „Pos}i mi man-
cicu". M. Milas. — I u svoj okolini duhrovac-
koj. P. Budmani.
MANC16, m. dem. 3. manak. — U Stulicevu
rjecniku: ,infantulus, pumilio'.
MANCITI SE, mancim se, impf. postajati mani
(uprav postajati manak). — U Stulicevu rjec-
niku: ,exiguum, parvum evadere, fig. deterioris
conditionis fieri'. — nepouzdano.
MANEHlSriJI, adj. dem. od komp. mani (vidi
kod mao). — Samo u dva primjera xviii vijeka
(u drugome bez h). Ako i plavim manehnijom.
J. Kavanin 134^'. Izvan velike sinije od zlata
cistoga ucini drugih manenijih deset i|ada. And.
Kacid, kor. 253. Imadise Salomun sedam stotina
kakono kra}ica i tri stotine manenijih suloznica.
229. Nasavsi u susida od svake vrste mnoge sude
vede i manenije. 253.
1. MANENE, u. djelo kojijem se mam (vidi
1. maniti;. — U Vukovu rjecniku.
2. MANENE, n. djelo kojijem se mani. — U
Ivekovicevu rjecniku.
MANEROV161, m. pi. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji modrusko-rijeckoj. Eazdije}. 60. — Zove
se i Manerovid-selo. §om. prav. 1878. 69.
MANEVAC, Manevca, m. ime mjestu u Srbiji
ti okrugu smederevskome. Vinograd u Manevcu.
Sr, nov. 1875. 1192.
MANGURA, /. vidi mancica, i manica (uprav
kao da je augmentativ prema tijem rijecima). —
Akc. se mijena u gen. pi. mangura. U nase vri-
jeme u Stonu. „Gdje ti je maiigura?" M. Milas.
— I ti svoj okolini duhrovackoj. P. Budmani.
VI
I MANGURAST, adj. malahan, malo vrijedan.
— Radi postana isporedi mangura. — U nase
\ vrijeme u sjevernoj Dalmaciji. Sve je tako maii-
j gurasto, da je sve za nist. M. Pavlinovic, rad.
139.
MANGURIXA, /. augm. mangura. — U nase
vrijeme u Stonu. „Ono mangurine ne vaja ni za
vraga". M. Milas.
MANICA, /. vidi mancica. — Akc. se mijena
u gen. pi. manica. — Od osnove maii od koje
je i manak. — U nase vrijeme u Stonu. „Tvoja
de mi manica malo pomoci*'. M. Milas. — I u
svoj okolini duhrovackoj. P. Budmani.
MANICA V, adj. pokvaren, vidi u Vukovu rjec-
niku: (u Srijemu) n. p. pasu} ,schadhaft' ,man-
cus'. [vide curuk]. cf. sanatan.
MANIGA, /. vidi magina, od iega postaje pre-
mjestanem slova. Maniga, Arbutus unedo L. fruc-
tus (na Hvaru), v. Magina. B. Sulek, im. 222.
MANIK, m. mano, patujak, puflak. — V jed-
nome primjeru xvii vijeka. Ovdi se rastvara
gora, i^izhodi Sjevornica iz gore i manici Pig-
meji. G. Palmotic 2, 251.
IMANIL (ili manio?), jamacno od lat. monile,
derdan. — U jednome primjeru pisca Dubrov-
canina xvi vijeka. Njesto imam, a njesto se
mogu u cas vrh dvije kolajne moje velike i vrh
manila servat. M. Drzid 305. — Maze biti da
je pravi oblik monil i da je kod prepisivana ko
sto nije razumio rijec napisao a mj. o prema
velike.
MANINA, /. postaje od mani (vidi mao), i
znaci uopce: osobina cega sto je mane. — Akc.
se mijena u dat. sing, manini, u ace. sing, ma-
ninu, u voc. sing, manino, u nom., ace, voc. pi.
manine.
a. vidi 1. manak. — U dva primjera xv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (mbiiina
,detrimentum'). Odb haraca namb ce manina biti. . .
Da mi imanbju nede manine biti. Mon. serb.
474. (1456 u poznijemu prijepisu).
b. mani broj. — U nase vrijeme u politickome
smislu. Mogli bi, dakako, i zivili bi u miru,
da su svud u manini Hrisdani. M. Pavlinovid,
razg. 23. Manina ,minderheit'. Jur. pol. terminol.
346. Tada se ima obzir uzeti i na one manine.
Zbirka zak. 1, 235.
MANINA C, Maninca, m. ime selu u Srbiji u
okrugu knezevackome. K. Jovanovic 114.
1. MANITI, MANIM, impf. ciniti da sto (obje-
kat) hude inane. — Samo u Stulicevu rjecniku:
V. maliti ; istina ima i u Vukovu mdniti, manim,
,vermindern' ,minuo' s primjerom : Kad se sto
ima, ne govori se: gvardi me, nego : mani me,
ali je tu madi me (ne mani me) talijanska (mle-
tacka) rijec magnime, jedi me, vidi kod gvardifci.
2. MANITI, mamm, impf. kad o Ivadu dne
izbije u loze ispod lista zaperak, treba ga otki-
nuti, da ne oduzima snage lozi i pupu pokraj
nega; tako otkidati zaperke kaze se: ,maiiiti vino-
grad'. U Baniji. M. Krkjus. — iz Ivekoviceva
rjecnika.
MANIZALICA, /. zensko dijete sto maniza. —
U nase vrijeme u Lici. „Ova manizalica vavije
u krevetu nogama maniza". J. Bogdanovic.
MANIZALO, m. musko dijete sto maniza, ispo-
redi manizalica. — U nase vrijeme u Lici. J.
Bogdanovic.
MANIZANE, n. djelo kojijem se maniza. J.
Bogdanovic.
29
MANIZATI
450
1. MANKATI, a, b).
MANIZATI, mani2am, impf. see jednako wi-
cati (sto Hi dim) nemirno Hi nespretno. — Moze
biti 0(1 tal. manoggiare, inlet. ma.mz'Av, ^rukov at i,
mahati. — U nase vrijeme u Lioi. -Sta vavije
nogami maiiizate (djeco) po krevetu ? parate mi
to bij6ine". ..On, kad ide, vavijo nogu o nogu
manii^.a". J. Bogdanovic.
MANKA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. Maiibka. S. Novakovid, pom. 76.
MANKANE, n. djelo kojijem se manka (vidi
1. mankati'. — Stariji jc oblik mankanje. Kad
mankana na stokine vide, koja 6ine. V. Dosen
2-5^. Da nihova sva maiikana naj vecma 3U od
ueznaiia. 246*. Hrane konma da mankane nije.
J. S. Rejkovic 122. Miakane, djolo kojijem §to
rnauka. J. Bogdanovic.
MANKAS, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. zagr. 1875. 266.
1. MANKATI, raankam, impf. deficere, deesse,
hiti mane, ne biti dosta; iz toga jyo-itaje znacene:
uopce ne biti. — Akc. se inijena u praes. 1 i 2
pi. : mankamo, mankate, u aor. 2 i 3 .sing, manka,
u part, liraet. pass, (ako ga ima) madkau. —
Od tal. mancaro, zato u naj starijim je primje-
rima oblik maukati (oidi) ; od xvi vijeka jao(a
se oblik maukati, jer se shvaca po puckoj etimo-
logiji da postaje od mane (oidi mao) ; oblik se
mankati nalazi i poslije i u nase vrijeme (kad-
god u istijeh pisaca u kojijeh ima i mankati),
ali se ne moze znati jeli taj oblik starinski Hi
su pisci htjeli popraviti po talijan'ikoj rijeci. —
Od mankati postali su oblici majnkati (oidi) i
majkati (nemam primjera u ovome •^misUi). vidi
2. mankati. — Izmedu rjecnika a Stuliceou (,omit-
tere, praeterire, relinquere, missum facero') i ii
Vukoou (gdje stoji uz 2. mankati kao da je per-
fektivni glagol bez znaeena samo s primjerum:
Davolu pakla ne manka).
a. u znacenu sprijeda kazanome, isporedi
faliti, b, i nedostajati. — cesto s datioom.
(l) u afirmativnoj recenici: manka mi =
nemam ; kad nema datioa, manka = mma.
nil) uopce. Sada jar mi (jer zlo preve-
deno od lat. quid, treba da bade sto) manka?
N. Ranina 228a. math. 19, 20. Kojijem vjera
vele maAkase. Zborn. 116^. Prosi od Isukrsta da
ti on pridado od muke svoje sto tebi manka od
akru§enja. A. Komulovid 7. J ere mi manka mi-
lost. B. Kasid, nasi. 222. Pistole i evandolja
istomafiena sa svimi koja dosad u slovinski jezik
mankahu. I. Bandulavic 235. Raste bolest, a
mankaju jakosti i gubi se kripost. P. Posilovi6,
nasi. 141^1. Vso jednako ili ima, skupcu manka,
ili nima. P. Vitezovid, cvit. 68. Oliva staricu
jednu posla gori u grad kupovati to 6a iiiin
mankase. Oliva. 55. Da jedan postolar, korau
manka§e jedno oko, planini zapovidi. . . J. Ba-
novac, razg. 19. Ali vama obifiajnim nacinom
mankaju one dvije za6ine poslidiio. F. Lastrid,
ned. 117. Jeda maiika vama glas Gospodinov?
svet. 150*. Ali joj samo jedno manka. A. Ka-
ni21i6, kam. 46. Zivot prolazi, zdravjo manka
(nestaje), smrt se pribli?,uje. bogojubaost. 38. Sto
ti jo mankalo? M. Zorifiii, zrcalo. 152. U no6i,
gdi svitlost od nauka i vatra od Jubavi mankaSe.
V. Dosen ix. Tako korae marika cina. 41"'. Jer
gdi manka tvrda vira, tu jo zloca. 137'>. Lai^.ce
kojim manka prava vira. 138ti. Krnh mu manka
i obuda. 169'>. Mauim manka progr.^t slame za
nsslonit trudno ramo. 253ii. Kojo si zlo od mene
primio, moj sinko noharni? §ta ti mankase u
Arbaniji, ter mone ostavi a k momo neprijate}u
pobi^e? And. Ka6i6, razg. 124. Papir manka,
a pisar mi zaspa. Nar. pjes. vuk. 5, 453. Osam
mi manka, a devetii coram (ticu da uhvatim,
dakle nema ni jedne). Nar. posl. vuk. 211. Jer
s malabna, ki bi manko, dara. . . Oivetn. 4, 23.
— 3Io^e biti subjekat i ce^ade. Tada je fostiju
posvedenu) moze nepostan misnik primiti, ili dijak,
a mankajudi ovi, moze i svitovni covik. J. Ba-
novac, razg. 232 — 233. tako je i u ooijem pri-
mjerima: Kad u vojski manka glava. V. Dosen
264b. Kad ugleda u rajsku vese[u naSe bratstvo
da mankalo nije. Osvoto. 3. 51. — Mjeste su-
bjekta moze biti glagol u infinitiou.
bh) u ooakooijem recenicama mankati
ima znacene da uprao jos nesto nedustaje, dok
ima, ostalo. Sad mi maiika jos izredi grih naj
veci. V. DoSen 79^.
cc) znacene je kao kod bb), alije u iro-
nickome smislu, jer se ima u misli da i ostaloga
ima suvi§e. Jedno je jo§ mankalo, da nijo Ig-
natiji zivot digao. A. Kanizlic, kam. 66.
(Id) znacene je kao kod bb) i kad uz
mankati ima ado. malo (vidi mao), a obicno mj.
subjekta ima podlozna recenica s da; tad malo
manka da liesto ne bude znaii: gotovo, umalo
nesto biva. Malo je mankalo da nije bila u paklu
dusa moja. S. Margitid, ispov. 10. Malo je man-
kalo da se no razpusti sabor. A. Kanizlid, kam.
707. I malo je mankalo, da nije ova misal vla-
danska narodba postala. A. T. Blagojevid, khin.
20. — Napeo mi se je bio prist u prsih i malo
mi je od smrti mankalo. A. Kanizlic, uto6. 41.
ee) u nekijem recenicama mankati se
shoaca posve ironicki u siiprotnome smislu, te
znaci, da ima cega i to izobila. subjekat je u
genetivu partitivnome. — To je obicno n Duhrov-
niku. Maiika vragu pakla (vidi primjer ti Vu-
koou rjecnika). (D). Poslov. danid. Manka lu-
dorija na svijetu (ima ih mnogo). P. Budmani. —
Subjekat nije genetio u ooakovijem slucajevima:
Maiika ko co to uciniti. Maiika sto bi so moglo
rijet. Maiika koliko sam puta to vidio. P. Bud-
mani.
h) u negationoj recenici. ne maiika = ima
dosta i izobila; ne maiika mi = imam dosta i
izobila. — Subjekat moze biti i genetiv parti-
tioni. Nistove vam ne manka. N. Ranina 165*.
paul. Icor. 1, 7. Zaisto ni nam stan nedo nam
mankati. N. Najeskovid 1, 248. Nisto vam ne
maiika nog tauibur. M. Drzid 215. Neboska im
milos i pomod nece mankati. B. Gradid, djev.
24. Ni§to nam nedo maiikati. M. Divkovid, nauk.
45l>. Ne mankase mu obicajne dragosti sinova
Bozijeh. B. Kasic, in. 31. Kojijem ne manka
od Boga svako dobro. I. Ancid, ogl. 153. No
maiika ovo od Boga nogo od grija. 172. Onizi-
jem koji istu Boga ne maiika nijodno dobro. M.
Radnid 369*1. Pusti mone sada u?.ivati ovi svijet,
a node maiikati dana ciniti dobro. P. Pi)silovid,
nasi. 6*. Ni ptidjega mu ralijeka ne maiika. (D).
Poslov. danid. Gorkimi suzami ja du to napiti.
dodim ziva budu, nede ti mankati. Oliva. 48.
Ne bi mu mankalo za jednu nod koje svratiste.
A. d. Bella, razgov. 130. Provideujo Bozijo ni-
kora no marika za spasenjo. F. Lastrid, tost.
272*1. Ne bi, ne, maiikala milost Bo2ija taknuti
vas u srco, da zivot na boje prominite. ned. 32.
Ne maiika mu nista drugo neg pocivat. A. J.
Knezovid 10i>. NiSta ne maiika, nego da Bogu
zafalivsi primi. A. Kani>.Uc, kam. 75. Da mu
ne mankaju razlozi za braniti se. 310. Komu
ne maiika pomod. 574. Za uzivano nista no
manka nego tilesa. 6."'4. No maiika noj moguc-
stvo. utod. 36. Poznado da mu ni novae no
maiika. fran. 34. Kazem tebi, da ti nece nigda
1. MANKATI, a, b).
451
MAN§ITI
nista mankati. 35. Tako da vam nista ne manka u
nijednoj niilosti. uzroci. 45. Da mu nista ne man-
kase nego sinovi. E. Pavic, oopledalo. 32. .Jeda li
nam je mankalo grab}o u Egiptu? 113. Na misto
od pokoja neie nemu mankat znoja. V. Dosea 18*.
Ne mankase nemu drugo nego stvoreiie svojo vr-
sti. D. E. Bogdanic 2. Drugo mu ne manka nego
samo obrane i posidovaiie. M. Dobretic 128.
Tebi nece mankat redene koliko prvo. 316. Li-
jepoj devojci sreca ne maiika. (U E,isnu> Nar.
posl. vuk. 170. U zle i doma nikad ne maiika.
331. Nit' je meni hajina maiikalo. Ogled, sr.
380. — Subjekat je cejade. Jos ne manka onih
ki. . . P. Zoranie 61^. Ne mankase koji krstjan-
skoga bratinstva zaboraviso se. I. Ancic, ogl.
177. — U ovome primjerti ne bi mankalo da
znaci: po svoj prilici. Dubitam er bi mi za zlo
imao, er sam ju doveo i ne bi mankalo da me
cini ubit. M. Drzi6 297. — Pred infinitivom,
kao ti ovome primjeru, ne mankati znaci od pri-
like: moci. Vami ne manka u mnozijeh zgodah
nasljedovati ovoga sveca. B. Kasic, fran. iv.
b. kad je subjekat ce(ade, moze imati i drugo
znacene, kao tal. mancare.
a) u negativnijem recenicama, s dativom,
ne mankati znaci od prilike: pomagati. Sluzase
nemocnikom kojijem ne mankase nikadar. B.
Kasic, fran. 54. Bog ne maiika onezijema koji
u noga ufaju. I. Drzic 29. Bog mu nece maii-
kati I. Ancic, svit. xvi.
b) kao popustati (vidi u Stulicevu rjec-
niku), ne izvrsivati duznost Hi uopce ono cemu
se je nadati od subjekta. — Ono sto se ne izvr-
suje moze se izrecl:
aa) u negativnijem recenicama akuza-
tivom Hi genetivom. Stavi sve tvoje uzdane u
Boga, koji nece mankati ono sto se pristoji si-
novom svojijem. M. Radnic 153*. I da ne man-
kas nijedae stvari nasega spasena. P. Posilovic,
nasi. 146^. — Amo pripada i ovaj primjer : bto
sam sinori obecao, nedu joj maiikat. M. Drzic
299.
bb) instrumentalom. Ja ti necu nicijem
mankat. M. Drzic 270. Ne manka jo' nicijem.
274. Ti vidis, mankam li cijem? 409. Nemoj
mene ostaviti, nemoj meni mankati poj:io6u na
vrime. P. Posilovid, nasi. 120*.
cc) lokativom s prijedlogom u (znacene
je gotovo kao grijesiti). Ako u cemu mankaju.
I. Ancic, ogl. 153. Mi mankamo u na.sim dilih.
J. Filipovic 3, 288a. Ako bi vidili, da liiovi
roditeji u tomu mankaju. M. Dobretic 41. Koji
grih cini raaiikajuci u obedanu svomu. 135.
dd) infinitivom (ii svijem primjerima
negativna je recenica). Nemojte mankati od mene
se spomenovati. B. Gradic, djev. 7. Ako Bog
vidi da je ozdrav|enJ6 nase na slavu svoju i na§e
spasenje, nede mankati dati ga nami. F. Lastric,
od' 281. Ovo uzdrzanje poglavari iliti biskupi
niti mankaju niti su mankali nikada vama za-
biliziti i narediti. ned. in. — Pred infinitivom
ima prijedlog za (nije dobro). Nedu ja mankati
za skazati svaku stvar. M. Orbin 10.
ee) podloznom recenicom s da. I kad
manka (poglavar) da upravu podloznikom ne da
pravu. V. Dosen 215^.
c) umirati, ginuti, isporedi 2. mankati. —
Samo u jednome primjeru xvm vijeka. Vojnike
koji su poceli mankati od srdoboje. A. Tomiko-
vid, ziv. 40.
2. MANKATI, mankam, pf. crknuti, umrijeti
(o zivotinama). — Akc.je kao kod 1. mankati. —
Po svoj je prilici ista rijee sto 1. mankati. —
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,umstohen, verreckeii' ,mori' [vide crdi 1]. cf.
lipsati). Cini mankati svakovrstne crve. A. To-
mikovid, ziv. 3.
3, MANKATI, maiicem, impf. samo u Stuli-
cevu rjecniku: v. majiikati.
MANKAV, adj. kojemu sto manka, nepotpun.
— U nase vrijeme u pisaca. Ako doticne osobe
iskaz mankav podnesu. Zbornik zak. 1869. 112.
Da bi oruznistvo oblasti poziv radi mankava sa-
stavka povratiti moralo. 1873. 239.
1. MANKAVANE. n. djelo kojijem se mankava
(vidi 1. mankavati). J. Bogdanovic.
2. MANKAVANE, n. djelo kojijem se mankava
(vidi 2. maiikavati). — U Vukovu rjecniku.
1. MANKAVATI, maiikavam, impf. iterativni
qlagol prema 1. mankati. — Akc. kaki je u inf.
taki je u pjraes. 3 pi. maiikavajii, u aor. man-
kavah, u gen. praes. mankavajuci, u gen. praet.
mankavav^i, u part, praet. act. mankavao; u
ostalijem je oblicima onaki kaki je u praes. 1
sing. — Od xvii vijeka. Dodito i bolite se na
mene, ako vam ja maiikavam. M. Eadnid 535a'.
Nista jim (kocijam) ne mankava nego kajisi. A.
T. Blagojevic, khin. 52. Prilicna ukazaiia uci-
nio je takoder i grofu Piperu i drugima suziiima
plemenitima, pace da istima niSta ne mankaje,
hotio car razdiliti svoj ima generalom: grofa Ren-
childa grofu Serometovu, grofa Pipora grofu Go-
lofkinu. . . A. Tomikovid, ziv. 217. Sto ti, zmaju,
mankavase? Zbor. za nar. ziv. i ob. 1, 71. „Bome
mi je ved pocelo u kudi brasna mankavati, mora
se za ranije zito uzimati, dok nije podrazalo".
J. Bogdanovic.
2. MANKAVATI, mankavam, impf. 2. man-
kati. — Akc. je kao kod 1. maiikavati. — U
Vukovu rjecniku: ,umstelien (vom viehe)' ,mori
(de bestia)'.
MANMA, ado. maiie (vidi mao). — Radi ob-
lika isporedi vedma. — U nase vrijeme, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (,weniger' , minus'). Zato
sto |udi manma vicu na knige s i> pecatane.
Vuk, gram, i polem. spisi. 1, 204. Pjesmom i
pricom narod ved manma cuva od zaborava svoju
istoriju. M. D. Milidevid, zlosel. 286.
MANO, m. malen covjek; star mali,pu flak (uprav
je hyp. maiiak). — Akc. se mijena u voc. mano.
— U Vukovu rjecniku: vide majenica.
MANSATI SE, maiiia se, impf. maniti se. —
Od komp. maiisi (vidi mao). — U jednome pri-
mjeru xvii^ vijeka. Po kojih . . . mansa se slo-
bodscina. S. Budinid, ispr. 132.
MAIsl'si, vidi kod mao.
MANSINA,/. vidi maiiina. — Postaje od mansi.
— Bijec je praslaven.ska, isporedi stslov. mbnb-
sina, rus. MeHi,iuHHa, ces. meusina. — Do xvi vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Danidicevu (mbnb§in.a
,d6trim6ntum'. cf. mbnina). Ne dati nekoje maii-
sine uciniti. Spom. sr. 1, 102. (1411). Nijedna
koristb ne bivaa jednoj strankS i drugooj pace
cteta i raasapb i maiiSina. Mon. serb. 367. (1432).
Eda niku mansinu imas, sine moj ? Starine. 23,
88. (1496). Ako sije i razdi|6n na dile razlucne,
nistar maiie svitline mansino ne zna. Bernardin
93. Svaku stvar jest mu spovidio od pocetka
bez nijedne mansine. Zborn. IS*''. Tej zbrojene
stvari maiiSine takove. tilu poklisari svrhe su
liegove. P. Hektorovid 67.
MANSITI, mansim, impf. maniti se. — Postaje
MANSITI
452
MAO, 1, a., a) hb) aan).
od mansi. Grih spovidajudi maiisi. a tajedi resto.
Nauk brn. 47b.
MANUGA, /. suvrst smokve iznutra crjene
(Sabjar). B. Sulok, im. 222.
MAI^UR, m. Saurus lacerta, guster. G. Ko-
lombatovid, pesci. 21.
MANURICA, /. vidi 2. majurica. — Postnje
od tal. minor (minores observantes, mala braca,
franevci). — U dvije knige gIago(slce xvi vijeka.
Jeduoj zeni manurici pokaza se djaval. Mirakuli.
79a. Pride ka mni jedna mauurica. Korizm.
9b. Nike manurice ke cine da je grih pjunutt
V crikvi. 84b.
MANUS, /. skupno ime malenim stvarima. M.
Pavlinovic. Sadanemu vijeku za kojim se ma-
nus zanosi. razl. spisi. 194. — Postaje od marii.
— Ista je rijed, alt u osobitome smislu: Manus,
f. sitnija riba sto se nade izmedu uhvacene ribe
jednovrsne. U nase vrijeme na Trpnu. „Kupila
sam malo manusi"'. M. Milas.
MANUSAN, manusna, adj. hyp. mao. — Po-
staje od mani. — V jednoga pisca nasega vre-
mena. Povijest manuSna i kradusiia. M. Pavli-
novi6, razl. spisi. 211.
MAO, mala, malo, adj. parvus, paucus, koji po
velictni (u naj siremti smislu) ostaje ispod sredne
mjere. — Akc. se mijena u slostnijevi oblicima:
mall, mala ltd. — Nominalni obltk (osim sred-
nega roda) posve je neobican u nase vrijeme, all
se nahodi do xviii vijeka; u nase ga vrijeme za-
mjenuje Hi slozeni oblik ili deminutivi, kao ma-
lahan, malen itd. — Rijec je praslavenska, ispo-
redi stslov. malt, rus. mh-imh, ces. maly, po(. maly.
— Nije srodno s lat. malus, kao sto je ocito ne
samo po znaienu, nego i po kratkoci vokala u
latinskoj rijfci. — Izmedu rjecnika u Vranci-
cevu (mal ;,modicus; paucus'), u Mikalinu (mao,
malahan , parvus, exiguus, pusillus, parvulus,
perparvus'), u Bjelostjencevu (mal, ma|ahan , par-
vus, modicus, pusillus, exiguus, minutus, paucus,
nanus'), u Jambrehicevu (mal , parvus, modicus,
exiguus, pusillus'), u Stulicevu (mal, mao ili mali
jparvus, parvulus'), u Voltigijinu (mali, v. mala-
han), u Vukovu (mali (cf. [malahan, 1] malen)
1, ,klein*, , parvus'), u Danicicevu (malb , parvus ;
paucus').
1. adj. komp. manl, gdje -a- stoji mj, neg-
da§nega h. u starijem knigama do xviii vijeka
(osobito u cakavaca) ima t mansi prema ostali-
jem padezima u praslavenskome jeziku. rijec je
praslavenska, isporedi stslov. mbiiij, rus. MeHbuiiii
(vidi da(e kod 2). — Osnova nije ista kao kod
mao (mall.) nego je od indoevropske min, ispo-
redi lit. menkas, mao, grc. fiivvS-Ho, maniti se,
fiivvd^ii), maniti, /j.Cvvi'iyu, malo, lat. minor, got.
mins. izmedu rjecnika u Mikajinu (mani , minor';
mai'ii, to jes mladi od godi&ta , minor natu'), u
lielinu (,minore, comp.' , minor' 488^), u Stulicevu
(mani i mansi ,minor, inferior*), u Voltigijinu
(,minore, piu piccolo* ,minder, kleiner'), u Dani-
dicevu (mbi'iij ,minor').
a. u nominalnome ohliku.
a) parvus, suprotno je velik (ali vidi i
dd)).
fia) nopce o iemu nczivu , hilo tje-
lesno, dusevno Hi umno. Ni velike rabote ni
male. Mon. serb. 18. (12.33). A od straae smrti
nimago ni mal strah. M. Marulic 115. Crikv.i
jest mala. Naru6n. 2.=>b. MaliJi i debelih racuni.
Korizm. 10b. Np za uzrok podoban, da brZe za
uzrok lagak i mal 6ini avoje rasi-jenje. 47b. Zi-
nica od oka jo velo mala. 83». Kada jedan ubog
prijate| daruje ti jedan mao dar, primi ga milo-
stivo. Zborn. 12b. jVIao strah vidio jesi. 26b.
Nadose u riega jedan mao svitak. 159b. Prije ce
se mo6i split u mal sud sve more. N. Dimitrovic
6. Mnokrat mnoztvo dobar ockvrni i mao grijeh.
N. Dimitrovid 14. Bludnosti ka ti jo mao pokoj
a truda dal' dosti. 35. Ter cete imat sad ne
mao razgovor. N. Najeskovid' 1, 234. Nu kusaj
taj mao i lud svjet. 1, 338. Koliko mao razlog
svi stari imaju, toj vidi pravi Bog, §to na nas
vikaju. M. Drzi6 98. Para li mao peii od tri
tisucdukata? 304. Toliko mao napredak cinimo.
B. Gradic, duh. 39. U raalu daru. F. Lukarevic
2. Bog slobodi truda me ne mala. 30. S vrha.
ima otvor mao. 92. No gledav mao dar. D.
Rai'iina ixb. Urjeze mao stitak od paome zu-
djene u srce ter ga pak stavi uoj (paomi), ka
vene. 12b. A ako vi ka dusa kom zledi bolnome
vasu svis sad suza, vik nece za liu lik ni mao
da kusa. 145b. Mal glas ,vocula'. F. Vrancic,
rjecn. Ne bude tada (u raju) zresta mala ni
velika. Aleks. jag. star. 3, 313. Od mala kvasa.
veliko tisto uskisne. Nauk brn. 52b. Za, mao
darak veoma pohvali ovu sjeromasicu. M. Div-
kovic, nauk. xxvi. Ali je mao grijeh ali je ve-
lik grijeh uiSinio. 1993'. Obujmi ga tuga i zalost
ne mala. B. Kasic, per. 139. Poje mu je svijem
siroko, neizmijernoj vojsci malo. I. Gunduli6 418.
Er nije u polskoj zem^i toga mjesta mala ni
velika. 440. Mao izide glas naj prvi, ali u sva-
cijeh ustih rasti. 483. Go, izrezan od kozica
zvjerskijeh zastav mao uzima. 534. Da se u krug
mao zatvori (car). 563. Ni mala ric Bozje kra-
Jevstvo 'zgubiti. A. Georgiceo, nasi. 235. Ovi
trud moj, premda je ubah mao, primi. S. Mati-
jeviG 4. Mao skup,_ali pun kreposti vi ste,
druzbo moja mila. G. Palmoti6 1, 16. Od do-
biti nijodna strana ni mao bileg ne primase. P.
Kanavelic, iv. 156. Mao vjetric kijeh neredno
tjera s neba. 216. Mao okolis. B. Bettera, or.
7. I mao dazdic velik vjetar utazi. (D). Malu
stadu mao i zvizd. (D). Poslov. danic. Za mao
trud. S. Margitic, fala. 62. Da se samo mao
dio rece. 66. Mao strah Bozji. 237. Kada nam.
je mao prag dosti. J. Kavaiiin 29*. Da moj mao
plamen obrati se u prejute trijeske. 62*. I
svijet mao na§ necistit u potopu ne6e ocistit.
65b. Pak se ukloni i hti umriti u Zarnovi selu
malu. 142"'. Klobuk mao, ma6 do nogu. 173''.
Ogaii uzec vrhu slame, ako i inao, lasno j' svima.
222*. U oto6ac mao sakri se. 230*. U plo6i su
izdjelani na spomen vjekoviti mali slovi. 357b.
Huk od vjetra, trijes od trusa mao 'o pri viku
strasnom toll. 414b. Grijeh svaki, il' jo mao, il'
je jaki. 431*. Kad kroz mao niz se gleda (svjct-
lust). 496*. Svaki ostatak od nemoci, zasve u
sobi mao da je. 544*. Kad mao darov taj d6
ne bi, sumiiila bi Juno u sebi, da u iivini vil
se krije. I. Dordic, pjesn. '287. Ne vidjase so
od ne neg mao ostatak. bon. 128. Mastim nasi-
jem, koje su od zemle, nije nafcina ni mao dije-
lak slikovat ga. B. Zuzeri 111. Mao brodac.
155. Mao ostatak tvojo vojsko. 215. Za niSto
il' mao dobitak. F. Lastrid, ned. 224. Od Ko-
sova Bade mala struka ali junak silni. And. Ka-
fti6, razg. 810*. Koji i u malu dilu n.ihode so
bascinici. A. d. Costa 1, 196.
bb) 0 cefadetu.
aan) prema godiyinma, koji jos nije
dorastao. Jerb si Xivelb odb mala d^tote u dvoru
svetopofeivbsago gospodina kraja Tvrbtka. Spom.
sr. 1, 32. (1400). Ako li je mal, druzi odgova-
raju. Narufin. 12b. Budu6i on joSde diti6ak mal,
pojde u Rim. Transit 1. Aleksa sina mala osta-
MAO, 1, a, a) bb) aaa).
453
MAO, 1, a, b) aa).
viv. y. Kozicic 47a. Prizvavsi Isus malo (,inallo')
dijete. . . N. Eanina 196b. matth. 18, 2. Tko bude
primiti jedno^a mala tako^a, u ime moje, mene
prima. 196^. matth. 18, 5. Samo meni moj Danio
od cetiri jes ostao, kako vidis, ubah mao. A. Cu-
branovi6 142. Cim bijah ja mala i tvojoj u
vlasti, ruku mi s' davala. S. Guceti6 Bendevi-
sevic 212. Od mala ditica. D. Barakovii, vil. 7.
Kakono mal ditic. 25. Do mala diteta. 64. Grle
te i kripe od mala ditica. 360. Matijas Budin
ostavi svomu malu sinu. Radojevic 29.
hbb) prema stasu bez obzira na go-
dine. Aleksandar mao tijelom. a jak snagom.
J. Kavaiiin 241lJ. Kra). Gofredo glasoviti . . .
bio je junak jadoviti, mao, al' velik svom jakosti
i desnicom. 351^. I s visine mal se vidi. V. Do-
sen 29a.
cce) u prenesenome sniislu, koji je
nizega staleza. Ni velbmoza ni arhijepiskupi. ni
jegovb otrokb ni inb kbto ni malt ni velikb.
Mon. serb. 18. (1233). Obe6avaju se vamb gos-
temb dedinemb mi i ocinemb i mojimb, knezu
dubrovbCbkoma i vsem vlastelomb i vsoj obcine
gradbskoj odb mala do velija. . . 25. (1234 — 1240).
Da se za onozi drfevo nikbto ne zadode odb vla-
«telb krajevbstva mi ni odb velikb ni od malihb.
Sh. (1326). Da dohodi vb stananinii, ili malb ili
velikb. Zak. du§. pom. saf. 39. Da kad sebe
mala cini (covik). . . V. Dosoii 140l>.
tldd) mao ogranicuje nekii osobinu
u celadeta. Lupo?, se ne mao moze zvat. M. Dr-
zic 18. — Amo bi mogao pripadati i ovaj pri-
mjer : Vrag ie, ter ne mao. M. Drzic 248.
cc) o zivincetu (uprimjerima se ima ob-
zira na velicinu, a ne na dob). Zgrizo ga mao
crv. M. Marulid 51. Jedan mao mrav. A. Gu-
cetid, roz. mar. 104. I mis je mao, ma kadgodi
i veliku stetu ucini. (D). Poslov. danic.
(Id) s nekijem rijecima koje pokazuju
mjeru, osobito vremena, znacene se malo razli-
kuje ud znaceria pod b). Zgubjam u mal rok
zivot moj. S. Mencetid 158. Mao ti rece rok.
N. Najeskovic 1, 264. Znam, da jos mao rok
i meni ostaje, Bog plati, tko uzrok smrti mi za-
daje ! 2, 73. Mao rok jedan dan. (D). Poslov.
danic. ■ — Jer vele u inal hip pogine sva placa.
M. Maralic 107. V tolik mal hip cuti se vele
teplo i vele zima. Korizm. 25a. U kojoj do mal
hip rukami zahitri na glavi vencac lip. §. Men-
cetic 4. Cela odkrivena srdita za mal hip. D.
Barakovic, vil. 17. I zaspa u mal hip. 131. Da
zla dusa tu doluta, za hip mao tebi prida. J.
Kavanin 392a. Dokle odahnem za hip mao. 444b.
— Mimosad mao cas. jST. ilaiiina 103b. luc. 22, 59.
Za mao cas stan' gojno. M. Votranic 1, 5. U
mao cas 2, 136. Jesus mu (lupczu) tuj rece;
„Pritrpi mao cas". N. Na}eskovi6 1, 141. Er
vam 6u sad rijeti, sto 6eto ovdi pak do luao cas
vidjeti. 1, 20i. Do mao cas. F. Lukarevic 18.
Za mal cas. D. Zlatarid 3a. U mal cas pogine.
D. Barakovid, vil. S9. Zgodi se u mal das. 280.
Nede ni za mal cas, da se Jubit me ustavi. I. M.
Mattei 56. Za mal cas zberi se sobom i na unu-
trno tvoje obazri so, ter des ih uzrjeti. 195. —
Mal broj judi pravadnih. Korizm. 45a. Ovi bo
je broj mal. P. Hoktorovic 58. Govorenje od
mala broja obranije. F. Lastric, necj. 394. Ko-
liko je mal broj onijeh, koji hoco spoznati i spo-
vidjeti pravodnu tvoju oblast. I. M. Mattei 231.
Ne mal broj uzdaha. 302.
bj paucus, kojega nana dosta; suprotno
)e mnogi, ali se nalazi i velik.
aa) u jednini ne moze se svagda po-
znati po obliku, nego po sinislu, daje forma no-
minalna. — Uz supstantiv sto znaci sto tjelesno,
ali cesce umno ili dusevno. — Uz supstantioe
vrijeme, zivot itd. moze se zamijeniti i adjekti-
vom kratak. Prorekosta o Troji da ima biti ras-
sipana v^male vremene. Pril. jag. ark. 9, 123.
(1468). Ca ste stras|ivi, male vire? Bernardin
18. matth. 8, 26. Bududi male modi a dobre pa-
meti, ucinih testament. Mon. croat. 185. (1504).
Ne s malim trudom stlmaci tolike vrpe knig.
Transit. 24. Po malu vrimenu prisadsi. 56. Do
mala vrimena odutit. 79. Eici od mojega mala
lima. 184. V malu vrimenu povode. Mirakuli. 129.
Malo je ziv|enjo nase i kratko. Korizm. 28a.
V jednom mali vrimeni. 39'i. Do mala vrimena
obrnuse se. 45b. Nedostojno s malim. poctenjem.
84a. Prsi se od mala truda zadusuju. P. Hek-
torovic 67. Kolika oholos i s liome mala mod
u starih jes danas, izrijet ju nije uiod. M. Dr-
zid 91. IF maloj sam scijeni prid tobom. 206.
Scijeni se da je od mala uma. B. Gradid, djev.
70. Da blaga mala ni velika ne vazmemo. Kateh.
1561. A8b. Mala ti s' srca ti. F. Lukarevid 59.
U maloj besjedi a u maogu slusanju. A. Gu-
cotid, roz. mar. 126. Malo jo vrime stao u vas
zivot svoj neprijatel Bozji. A. Komulovid 35.
Slabost, malo stanje i brzo mimosastje stvari
ovoga svijeta. M. Divkovid, bes. 49a. Zlohitar-
stvo aliti malo umjeteonstvo. 479b, Cetvrto se
malahno nahodi u svetomu pismu, koje se zove
malo razumstvo. 480a. Poscase suho o kruhu i
o vodi svaki dan, i ovo malijem i isprosenijem
kruhom. B. Kasid, in. 14. A ove bihu stvari od
male seine. 45. Naucivsi on knige u malo vri-
jeme. fran 3. Malu vjeru odkriva u sebi. 106.
Poco kazati malu vjeru onezijeh. 134. Koje imaju
u sebi malu i kratku slast. per. 120. Stvar ne
od male vrijednosti. zrc. 69. Stvorenje slabo i
od male snage. nac. 69. Malu od sebe scinu
imati. nasi. 73. Na moju malu hval. D. Bara-
kovid, vil. 283. Podaj krivinu mojemu malu
uminju. I. Bandulavid u predgovoru. Po nezaanju
ali malu hajanju. I. Drzid 148. Ako bi uzeli stvar
od male vrijednosti. S. Matijevid 34. Ufanje je
malo moje. G. Palmotid 1, 62. S malom dikom,
s malom casti. 1, 125. Od same se sad kriposti
mala cini cas i scijena. 1, 322. Od male je dike
i scijeue, da kra}evski porod cvili. 2, 95. Mala
je Ijepos moga lica pri nebeskoj tvoj kriposti.
2. 153. Kletva, vjera i zakoni prid liima su male
od scijene. 2, 114. Mala u nemu svijes pribiva
i sasma je bez mudrosti. 2, 236. Er je zaman
liemu imati s malom svijesti blaga dosti. 2, 497.
U malo (,mallo'j vrijeme. J. Mikaja, rjecn. kod
vrijeme. Po tvojoj nepomni i malin ozirou.
P. Radovcid, nacin. 546. Grijeh cini svitoviie
uevrsne i mala srca. M Radnic 236b. Mala tebi
budi hvala. P. Kanavelid, iv. 278. Dogiiat dug
put a o malu brasnu. (D.) U dugu putu a o
malu brasnu. (D). Poslov. danic. Koji nam daje
slavu vicnu za mao trud. S. Margitid. fala. 259.
U malu i u kratku govorenju. I. Grlidid xviii.
Mjera znanja prevelika . nij' mao razum od co-
vika. J. Kavanin 18a. Da moj mao zitak po-
teze se na dospitak. 88b. Mala straha od Bo-
zjega. 156b. Ne malu cas prilozismo ovemu ko-
Ijenu. I. Dordic, ben. 8. Ce|ad male modi, mala
imana a manega covjestva. 34. Ako li pak bude
koje pomankaiie od moga mala znana. J. Ba-
novac, razg. ix. Govoridii od mala poklona, koji
mu se (Bogu u sakramentu) prikazujo. 41. Ova
sLipoda Juska izlazi od mala straha Bozjega.
pripov. 5. Da toliko u malu postenju paze ovi
prsten. F. Lastrid, test. ad. I31a. Mala voda
lautnija je. (Z). Poslov. danic. Sm.ele bi so malo
MAO, 1, a, b) aa).
454
MAO, 1, a, c) aa).
vrime (zloce), da im nije 6ut za ime. V. Dosen
139*. Vi ste uzrck od ovega mala ploda. D. Ba-
si6 16. Ovako malu pomnu imate od nih. 1G4.
Spori hranom i malim imanem. M. A. Ke|kovi6,
sat. L7a. Misnik mlohav, male pameti i jos ma-
liega srca redovniskoga. Ant. Kadcii 336. Pada-
juci (strah) u covika strasiva i od mala srca.
447. Tko bi tako s malom vodom krstio. M.
Dobretid 26. Zaradi male pamoti i razuma. 208.
Koji su u malo vreme pokopani bili. J. Rajic,
pou6. 1, 16. Malo vreme za tim postajalo. Nar.
pjes. vuk. 1, 240. Malo vreme, tri godine dana.
2, 71. §ta je malo u moui manastiru? 2, 65.
Sta t' je malo u carevu dvoru? il' t' je malo
izest il' popiti ? 2, 94. Malo vrime toga posta-
jalo, malo vrime, ci nedi|a danak. Nar. pjes.
istr. 1, 15. Malo vrijeme lijevalo gvozde, malo
vrijeme puske puskarale. Osvetn. 7, 68. — 3Ii-
slim da amo pripadaju i ova dva primjera, premda
su iz XIX vijeka: S kouom se drukfiije ne moze,
do uz Moravu, kad je voda mala. Vuk, dan. 1, 3.
Oni su od male uzdanice. S. Lubisa, prip. 173.
— U jednini stoji i uz supstantive kolektionc,
ali po smislu pripada pod bb). Ci6a mala puka.
I. J. P. Lucie, nar. 32. S raalom (,mallom') i
slabom marvom orati. J. S. E.e).kovic 110.
hh) mnozina luali (moze biti i bez
supstantiva, jer se ima u misli) znaci sto u nase
doba malo, n. s genitivom partitivnijcm. Terb
bi takoj fiine mali odb pogibeli utecali. Spom.
sr. 1, 115. (1412). Po malih dneh i tvoje ime-
nije drugomu ostane. Pril.jag. ark. 9, 140. (1468).
Knez izide s malimi (,cum paucis'). Mon. croat.
155. (14ii3). Mali necii ostase. Okaz. pam. saf.
61. Mali jesu, pace nijedni. Narucn. 52b. V istinu
su danaska mali ki poslusni su. Transit. 41. Mali
jesu ki po I'lem gredu. 257. Mnogi jesu zvani
a mali izabrani. N. Eanina 34b. raatth. 20, 16.
Zetva mnoga a tozaci mali. 205^. luc. 10, 2.
Mali se uhrane. Zborn. 26b. Tere svaki vaju sada
se nauci ca mali poznaju. P. Hoktorovic 13. U
nista svrnuti do mala godista ja bih se tac imal.
N. Dimitrovic 83. A vrh sve pomisjaj er ove
dni male svi 6emo po6 u raj. N. Xajoskovic 1,
305. Mnozi su zvani ali mali izabrani. B. Gra-
di6, djev. 32. Mali cine dobar pocetak a vole
niani u po6otku ucinonu nasljeduju. duh. 80.
Da stupi tvoji slide taj dosni put, ki luali sad
vide. D. Eanina 57*. Na svijetu malim das zi-
vjeti s slobodom. F. Lukarevi6 107. Krade su
ne male na pla6ne ove dni po gradu postale.
238. Ka (zla) mali poznaju. 260. Da skrovito
na§e stvari imamo dr^.ati i malijom prijatejem oci-
tovati. M. Divkovic, bes. 240'i. Mali se po nemoci
bo}i ucine. B. Kasic, nasi. 47. Toliko mali ha-
jahu se iskati krajevstvo nebesko. 136. Nahodo
se mali zato kontemplativci. 166. Mali dan da-
nasni dotle dohodo. M. Orbin 19. Nu mali, ki
Jube, Sto ima doc, misle. I. Gunduli6 168. Mali
idu po riemu. I. Drzi6 9. Ma su veoma mali
oni koji na ovo nastoje. 11. Bio bi uzivan od
malijeh 395. On u kratko pripovidje . . . kako
strafini ogaii vidje i k5 ?-ivi jesu mali. J. Pal-
motid 46. S toga slijodi da vele mali s putom
is na6inom rijefii nase tijom slovima pisu. R.
Gamai'iid 4b. Zazvani od Boga, ma se mali obiru.
I. Antic, ogl. XXV. Put neboski je kratak i tisan
i mali ga putuju . . . inali idu putom nebeskim.
vrat. 12. Ali su veoma mali oni koji . . . M.
Radnid l-i. Viruj malim. 28". Mnogi podimaju
ali mali slijedo, 518'«. Sveti Jerolini govori :
^Male pute u bogastvu obluzuje se Cistoca", P.
Posilovid, cvijet. 190. Nego jest dobro umriti
malim dopustono, zasto mali jesu oni koji umi-
raju dobro. nasi. xliv. U ovoj drzavi mali jesu
ovi sveti zakladi. M. Bijankovic 85. Xe mali
primucno placaju. 146. Dobro se htjeti s mno-
zijem, a svjetovat s malijem. (D). Mnozi sijkaju
vola, a mali su oraci. (D). Poslov. danic. Pisan u
male sestoredke sabrana. A. Vita|ic, ist. 193. Lasno
osvojiti oni grad, zasto su mali gradani i vojnici.
S. Margitic, fala. 115. Putovane po sveti niisti
ne mogu |udi iz oni strana uciniti, nego vrlo
mali. ispov. 28 Mali jesu ki obsluzuju spasni
nauk. J. Kavanin 76«'. Od kog proslijeh do Ijet
lualih kita uzraste kardinali. 97^. Male rijeci,
cina dosti svoj vlasteli od vrijodnosti. 105b. Ere
mali ved ostase u drzavi toga rada. 375=''. S krusi
i mali siti mnoztva u pecali (Bog). 382b. Kad
ne jednom', ne malima, neg se pravit ima'u svima.
562b. Jeda ona nije jestojska jednako dobra kako
telesna? pacek je boja; nije li slatka? pacek jo
slada; sto hoce dakle reci da od lie mali su
gladni, mali su pozudni ? A. d. Bella, razgov.
169. Nasi oci bjehu kratci u snazi, mali u broju.
I. Dordic, salt. 356. Izvan njecijeh malijeh pra-
vednijeh. ben. 115. Mnogi su zvani, dali su mali
obrani. J. Banovac, prod. 110. Ne ti otkupiti za
male jaspre vojnike. 129. Svi se ne saranuju;
imam kazati vam, da se mali, mali, bratjo, od
isti krstjana saranuju. F. Lastric, od' 6J. A
mali, da ne recem nitko, ne iste da mu isprosi
vid duhovni. 383. Da de ga male (duse) poznat
za odkupiteja svoga. test. 154'S Da do mi mali
biti harni. 156a'. Da su mali dusu svoju pripra-
vili. 256a. Malim ricma dovrsi. 352*. Vidau mu
se dnevi mali. test. ad. 59**. Ja vam velim, da
se vrlo mali kajete pravim pokajanjeni. ned. 145.
Ali mali priprave du§u svoju i ociste. 230. Bo-
jim se, da ga mali primaju. 246. Buduci da mali
ovim putom ode, zato mali u kralestvo nebesko
uniode. 394. Mlogi su zvani, a mali obrani.
394. U kra|estvo nebesko mali se privode. 396.
Zasto mali miluju istinu i slide. 413. Malim se,
roko, ova srica dogada. svet. 200b. Pak male ri-
jeci umetnute. J. Matovic 184. Zadosta de biti
kojagod mala u kratko zapisati. 205. Jer bi
sasma mali dostignuli ovu izvrsnost. 251. Bu-
duci odredeni mali dnevi za cast negovu. 364.
Jest u jestestvu celovjeceskom dvizenije ueko
tajno i mucece skloiienije k Jubovi drugili koja
ako se ne nprazni u jednoga ili u male, prirodno
izlijeva so na mnoge (,inest ingenio humano mo-
tus quidam arcanus et tacita inclinatio in amo-
rem alioruin qui si non insumatur in unum vol
paucos, naturaliter se dill'undit in plures'). D.
Obradovic, b;isno. 425. Kad ude samo. a ne cine,
onda male i naslidnike imadu. B. Leakovid, gov.
236. — Vaja da amo pripada i ovo: Pa dok mi
je Srdana Ilije, koj' s malijom boja biti nece,
vede zeli da na trumpu udri. Nar. pjes. vuk. 4,
289.
c) malo, n. kao supst. parum, znacene
je kao kod b), ali kao snpstantiv sto pokazuje
innoStvo moze imati ttza se genetiv partitivni, i
obicno se tie mijena po padezima. — Izmedu
rjecnika ii Vrancicevu (, parum; paulum'), u Mi-
ka^inu (malo, novole , parum'), a Bclinii (,poco',
, parum'), u Bjelostjenccvu (,parvum, modicum,
oxiguum, pauxillum, pusillum', v. malehno), M
Jambreiiicvii (, parum, nonnihil, aliquautum*).
aa) s genctivom.
aaa) kao kod b) xstice se da nije
onoliko koliko bi trebalo ili koliko je dosta. Malo
ill je, pace nijedni nisu, ki t.-iko se bole. Narudn.
51'^. Malo u brnju sad je mudrih. J. Kavanin
156^. Da malo ih se sliraniva. 377b. Konstan-
tin ono malo Grka slobodase. A. Kanizlid, kam.
MAO, 1, a, c) aa) aaa).
455
MAO, 1, a, c) bbj aaa).
82G. Er ste culi da je mnogo zvanijeh a malo
cdabranijeh. D. Basic 24. Skupno nauciteji od-
fjovaraju protiva malo ostalih. Ant. Kadcic 26B.
Ovakih izvrstitih }udi vrlo malo ima. B. Leako-
vid, gov. 28. Nas je malo, a mlogo Magara.
Nar. pjes. vuk. 2, 484. Malo nas je, al' smo
mucenici. Osvetn. 2, 124. — S malo pjenez on
na dlanu pusti Lopud. J. Kavauin 1893'. — Malo
ill bjezed pokraj kraja razbige se (korabje). 213*.
— Starih kuca gledam malo. 109^, — V malo
dan bi oslobojen. Mirakuli. 137. U malo dana.
A. Kanizlid, kam. 380. Do malo dakle dana ne-
stade vode u gradu. E. Pavic, ogledalo. 374.
Do malo dana pode s ovoga svita negov did
Cidomir. And. Kacic, razg. 31. Po malo dana
prestavila so. D. Obradovic, ziv. 19. Da do
malo jos godina od hiladni svi stotina nede biti
traga. V. Dosen 227^. Mlado dite od malo go-
dina. And. Kacid, razg. 19«'. — Malo krat, po-
cetak kadano jes dobar, zla svrha bude pak. N.
Dimitrovic 10. U kuci^bogatoj malo krat tko-
godi nade se da. . . 13. Covjek malo krat krepko
u nijednom bitja ne stoji B. Gradid, dah. 10.
I lova ujata malo krat blaguje. D. Barakovic,
vil. 25. Malo krat se pravo rece. 206. Ako ga
uzpriimamo malo krat. I. Drzid 317. Malo krat
mu vjeruje so. P. Kanavelic , iv. 38. Kraji
malo krati . . . zacude se. 493. Malo krat je dim
bez ogna. (D). Poslov. danic. Premda ga malo
puta bjese od djetinstva blagovala. B. Kasid,
per. 67. Malo puta ,rare volte' ,raro'. A. d.
Bella, rjecn. 607a. — Za rijeti u malo rijeci.
A. Gucetid, roz. mar. 6. Uci nas aposto s. Pa-
vao u malo rici. F. Lastrid, test. 68t>. Da re-
cem mlogo u malo rici. 145a. Smutiia od malo
rici izajde. A. Kanizlid, kam. 21. — O Cincare,
da te Bog ubije ! malo jada po Turdiji radis?
Nar. pjes. vuk. 4, 209. — Nasavsi ga s malo
druzine, nanegaudarise. And. Kadid, razg. 28— 29.
I to mu se ciui malo vojske. Nar. pjes. vuk. 3,
48. Malo vojske do sedam hilada. 4, 80. S malo
drustva a s mnogo Turaka. 4, 181. — Da uzegu
malo kuderka ali malo kolibe od slamista. M.
Divkovid, bes. 203a. — Malo vrjemena. A. Ko-
mulovic 14. Da de u malo vremena umrijeti.
M. Divkovid, nauk. 41a. Da se do malo vrje-
mena povradaju. B. Kasid, zrc. 30. V malo vre-
mena. B. Krnarutid 17. U6ini se glavar raz-
bojnika, do malo vrimena pade u ruke pravde.
J. Bauovac, razg. 14. Koliki se vidise uzdignuti
u bogastvu? pak do laalo vrimena svega nestade.
33. Cvitje koje danas ovate a do malo vrimena
usane i osusi se. F. Lastrid, od' 267. Da opet
do malo vrimena ima umriti. 187b. \] malo vri-
mena puke sebi podlozi. 231='. Vididete do malo
vrimena M. A. Relkovid, sat. 'D2>^. A za malo
roka ostavio. Nar. pjes. vuk. 3, 193. — Bila si
se jo§ pripala ved neg riba u malo vode. M.
Pelegrinovid 187. — Oblak visok malo ki§e dade.
V. Dosen vi. — Sto malo zelja sparim, nije ga
cime obu|iti. M. Vetranid 1, 18. Vele malo vina.
Mon. Croat. 258. (1556). Ni malo mi vode ue da
1. V. Bunid, mand. 23. Hranih sebe tusnijem
kruhom, malo ml-ka. J. Kavanin 811^. S malo
brasna dosti zdravja daruje nam u tjelesa. 347^.
Drugo ne blagova nego malo kruha i vode. J.
Filipovic 1, 135t>. Al' t' je malo vina al' rakije,
al' je malo Jeba bijeloga? Nar. pjes. vuk. 3,
411. Na sokolu je malo mesa. Nar. posl. vuk
191. — Malo r ti je tvoje krajevine? malo 1' ti
je? ostala ti pusta! Nar. pjes vuk. 2, 196. —
Sta je tebe tamo nestanulo? il' ti jo malo svile
i kadive? 2, 380. — Malo p|eve dosta vjetra.
(Vise se govori nego jo. U Eisnu). Nar. posl.
vuk. 175. — Od izjutra do zahoda svi u listju
s malo ploda. J. Kavanin 173*. — Er s' nfaiiefm)
dnevi trate s vele truda, s malo plate. N. Marci
21. — S malo truda. Gr. Palmotid 2, 310. — Malo
mi je gospodskoga dara. Nar. pjes. vuk. 2, 639.
Da ja tu^na malo dara nosim. 3, 505. Tu je
dragu odvec malo dara. Nar. pjes. here. vuk. 109.
— Da bi bilo malo svide. V. Dosen 155b. —
Vede nije sade ni malo razloga i pravde za sjeme
ostalo. M. Vetranid 1. 12. Malo je prave mjere
i tvrde vjere (ved). Nar. posl. vuk, 175. — Znam
da ako i malo imaju pameti. A. Badid 189. — To
malo lipote kom zene cast dice, do voje slipote
otuda istice. D. Barakovid, vil. 32.
bbb) paulum, paululum, aliquan-
tum, (isporedi nem. ein wenig, tal. un -poco, franc.
un peu), premda je svagda suprotno prema mnogi,
ipak se ne istice da nije onoliko koliko bi tre-
balo. — Prema tudijem jezicima nalazi se upisaca i
jednomalo. Jedne pohve kozne smalo srebra. Mon.
serb. 498. (1466). Imate malo vzeti vina. Narucn.
35a. Mlaci plasi, sto se od vas drugo pazi, neg
na zemji zemje malo? I. V. Bunid, mand. 6. Bla-
govati i piti u svako malo vrimena. M. Eadnic
418b. Ja sam imao malo posla koji me zadr2a.
M. A. Rejkovic, sabr. 20. Od planine malo vitra
bilo. Nar. pjes. vuk. 1, 580. Dodaj de mi malo
vode ladne. 2, 492. I jos zemje malo zavatio.
3, 10. Ucinise malo razgovora. 4, 384. Da do-
nesu desetak boca vina i malo rakije Vuk, nar.
pjes. 4, 94. — Vas svit izvan nikoliko malo ido-
latrov veru slijase Isukrstovu. F. Glavinic, cvit.
74a. Ubaci nikcliko malo pinezi u korab^u od
crkve. M. Radnic 87b. — Dajudi mu jedno malo
kruha i vode. Mirakuli. 139. Za jedno malo ne-
posluha bi proklet. Korizm. 35b. Jesam prilican
k jedno malo gnile. M. Radnid 408b. Ako bi
bizao od ubozije, za§to smrde, ali sam se cuvao
od nih, za ne cuti jedno malo liiova duha. P.
Posilovid, nasi. 114b. Tako to podura za jedno
malo dan. Oliva. 16. Jedno malo vrimena. M.
Lekusid 40. — U narodnijem pjesmama kaze se
dosta cesto malo u posve protivnome smislu: Hi
je to narodni ironiiki jumor, Hi je obicaj ne
isticati sto kao veliko Hi dobro Hi lijepo, da ne
bude uroka'^ tako je u ova doa primjera: Imao
sam nesto malo blaga, mloge lave i mloge ti-
mare. Nar. pjes. vuk. 2, 275. Ostala im sa kona
eskija, no koliko u noj malo gvozda, mom bi
kulu sve cetiri bile i dvadeset i cetiri klinca.
3, 336.
hb) bez genetiva.
aaa) u 7iominativu Hi akuzativu bez
prijedloga ; istice se da je ispod sredne mjere, ispo-
redi aa) aaa). — cega ima malo razumije se po
smisla (o vremenu vidi dd)), ne moze se u svakome
primjeru razlikovati od adverba. Hi je mnogo ili
malo, prastaju vy. Mon. serb. 20. (1234). Jeda
vam malo jest da ste usilni Judem, da joste usilni
jeste i Bogu mojemu? I. Bandulavid 4a. isai. 7,
3. Dragi kami, zlato i ostalo sto je tu, tko bi
vijek ispiso? bo|e je mucat, neg rijet malo. I.
Gundulid 456. Po sih vjesto vam budi kako
nam prijde vase pisanije u kojemu smo sve malo,
golemo razumeli. Glasnik. 11, 3, 95. (1708). Bo}e
ostavit nog red malo. J. Kavanin 218b. Imam
protiva tebi stogod malo. P. Knozevid, osm. 72.
Malo je mankalo, da se no razpusti sabor. A.
Kanizlid, kam. 707. Ali staro to strasilo malo
b' kugom zvati bilo. V. Dosen 129*. Drzi sto
te sad zapalo; istom ako nije malo. 173*. Kamo 1'
bi ovo malo sto je ovde ni zapalo? 252*. Da jo
malo to za oci. 265b. Ako sto naj mane od
koga govoriti cuju. M. A. Re|kovic, sat. BI*.
MAO, 1, a, c) bb) aaa).
45G
MAO, 1, a, c) hh) ccc).
A ti (ces), Pavle, ono poorati sto ste danas malo
ostavili. sat. E4b. Dok sto malo na raeni opaze.
IBS'. Zaiska od krcmara stos:od malo jisti. sabr.
28. Malo rekoh: rukodilci bise. J. S. Ee|kovi6
5. 6ta s' tra2ila, jos si malo na§la. Nar. pjes.
vuk. 2, 498. Ako bi mu i to malo bilo. 3, 145.
I pripaso to svetlo oruzje, koje malo u junaka
naci. 3, 499. Ako mu se i to malo cini. 4, 173.
A to nam je malo za Turcina. Nar. pjes. petr. 2,275.
Malo besjedi, al' mno^^o tvori. Nar. posl. vuk. 174.
Malojedo,ar se lijepo nosi. Mane vise, svak ima
3Vo» vrana. (Svaki coek — koji mane, koji vise —
ima svoju nevoju. , Vrana' mjesto ,vra»a', kao da
mu se iiDO ne spomene. U Dubrovniku). Maiie
jedi, pa kiipi (n. p. noz ili drugo sto kad se iste
od drugoga) Maiie mu u torbi (n. p. kad se
ko rasrdi pa nece sto da uzme). 175. Tele
vale, koka malo, jagne zao, te zetu jaje na tavu.
313. Pa kakvi su i malo je za ue. Osvetn.
2, 51. Uvijek veli : „Malo mi je, rajo". Osvetn. 2,
67. — U suprotnome smislu, ironicki, isporedi aa)
bbb) na kraju. Sinoc moma dovedena malo ve-
cera. . . Nar. pjes. vuk. 1, 523. Bjozi Novak kroz
goru zelenu, nesto malo, dva puna sahata. 3, 32.
hbh) u akuzativu s prijedloziina:
u) na.
au) na malo, adoerbijalno, n. p.
hod prodaje i kupovine. Na malu ,miautamente,
aw. in parti minute' ,miautatim'. A. d. Bella,
rjefin. 488l>, Kada se na malo prodaje. A. Ba-
cic 126. — Ovdje nije na malo adoerbijalno nego
stojl u svezi sa ?ao; Nije coeku zao na malo
nego na nepravo. Nar. posl. vuk. 219.
lii^) na mane.
aaa) s glagoUma prevesti, do-
vesti, znaci uciniti da cega bude mane. Eda li
bismo . . . ovoj zgora receno, pisano i obetovano
potvoreli recenjemb ali na mane prenesli kojomb
liitrostju ali lakomostju. . . Mon. serb. 187. (1419
u jyozyiijemu vrijepisu). — Jer taka od gospoj
prije bi na maiie dovela zivot svoj, nego li vjeru
ne. N. Najeskovic 2, 30. Onako ti ogan prive-
likoga i norazlozitoga pozejenja lakomco zeze i
na maiie dovodi. M. Divkovi6, bes. 196*. — S gla-
golom nciniti znaci od prilike sto i 1. mankati,
b, b). Kako ce§ u6init na maiie, da ne ucinis
rata protiva svitu. M. Zori6i6, osmina. 89.
fti^ii) s glagoUma prijeci (pri6i\
do6i, M jednome primjeru hoditi, znaci: postati
mane, nestati, isporedi 1. mankati. Da ovoj nase
zgora pisanjo ne ima na made pruti. Mon. serb.
287. (1419 u poznijemu prijepisu). Da taj ku6a
i bastine namb i na§eaiu plomenu uikadarb no
mogu na mbiio priti ni so kojimb uzrokomb iz
naSihb rukb izoti. 302. (1420). Da uzmu krunu
razrusnu ka na maiie pribodi. N. Ranina 33^.
paul. lf;or. 9, 25. Srco mi gork poraz i tuga
obide, ter 2ivot u taj 6a3 na mane mi pride. N.
Dimitrovi6 39. Prije do se nebosa i zemja sa-
atati nog li 6e ikadar na marie prit Jubav. 47.
Neka me harnoati ne pridu na raari>. 75. Ne-
besa i naSi dusi na marie no6o prit. 76. — Nu
tvoja, moj B )ze, velika vlas i mod ta6 nece ni
moXe na marie nigdar do6. 71. Nu nece vlas
tvoja na mario vijok doci. 75. Koje ti (slnono
imc) ni covjok ni vrijemo nede mod ucinit da
u vijok na mario bude doc. N. Najoskovid 1, 302.
Zad node na mario dodi vijek (vira tooja). 2, 30.
Tvnj uros gizdavi i tvoj prislavni glas ki s moga
iizroka na maiie da dode. 2, 31. Ali mnis, go-
spode, tvoj plamen Juvoni na marie da dode do
danas n moiii? 2, 33. Jeda li do danaa, jrizdava
gospodo, za mo tvoj slavni glas na marie dim
dode? 2, 113. Narav u cas mao na marie doc
ima. r. Lukarevid 9. Nu mao kadno jes (ogan),
i mala vjetra mod, ugasiv cini ga na mario sasma
dod. D. Rariina 76t'. Nikada nece pomarikati
(muka paklena) ni na marie dod. M. Divkovid,
bes. 1811^. Ti elo Isusovo nikako na marie ne
dohodi. 609a. Ca iz vust Bozjih izhodi, na marie
dojti ne more. F. Glavinid, cvit. 405^. Od ve-
like od radosti doso je zivot moj na marie. Gr.
Palmotid 2, 15. No strasi se, da de tebi dod na
marie milos moja. A. Vitajid, ostan. 68. Dohode
na mario trgovine. B. Zuzeri 422. Ako li je
stvar dosla na mario. A. Badid 113. Jeda bi ti
zlodo na marie dosle. M. Zoricid. osmina. 61.
Koga rici na marie ne mogu doci. 95. — Radi
ovijeh primjera vidi 1. mankati, b, b) : Herud
ne hti prisege radi rici na mario dojti svojoj. F.
Glavinid, cvit. 298^), Usijen ja sam bio od me
rijoci doc na mario i ovu vjeru obratio u ne-
vjerno vojevarie. O. Palmotid 2, 103. — K6 (dvi
xtoari: srce i jazik) nigdar do vika na maiie ne
hode, a svega clovika na grihe n;ivode. P. Hek-
torovid 68. — Slicno je i ova : S velike, znaj,
casti i blaga odsesti, ter na malo pasti, ni vede
bolesti. D. Barakovic, vil. 33.
/5) o: Jedan i nijedan n malu se
rastaju. (Z). Poslov. danic. — O malo se brada
zavadise, da oko sta, vede ni oko sta, oko vrana
koria i sokola. Nar. pjes. vuk. 2, 626 — 627. vidiff).
;.) po, vidi ee) i 2, a (pri kraju).
t)~) uciniti sa maiie, propiiftiti, vidi
1. mankati, b, b). — 3Ioze biti po talijan>-ko»ie
far di meno, far a mono. Nijesam mogao za
maiie uciniti. M. Divkovid, bes. 748*.
f) u: u malo, razumije se u malo
rijeci, u kratko (drugo je u malo kod ff). U
malo mnogo znamanuje. I. Ancid, svit. 127. Ali
u malo da svrsim, pitam. . . S. Badrid, ukaz .
101. U malo jbrevemonte, con brevita' ,br6vitor'.
A. d. Bella, rjecn. 14Sa.. U malo ,in somma' ,in
sostanza' ,in summa'. 686*1. Za sve ovo skupit u
malo. I. Dordid, bea. 73 Zato, za sve zbit u
malo dono.-iim. . . 10 1-. I u malo rekavsi, tko
jubi Boga, neuavidi grih, ovi svit, ... J. Baiio-
vac, razg. 40. I u malo rekavsi posla (Bog)
svitu za grihe miioge bico. 137. Koje jo mucno
u malo sve izbrojiti. J. Filipovic 3, 129^. Za istu-
maditi u malo isti sakramenat od zenidbe. Ant.
Kadcid 488.
C) za.
ace) za malo, o cijeni kod kii-
pooana. Za marie odb osam tisuda dukatb Spom.
sr. 1, 157. (1421). Ako tvar mnoge cine za malo
kupil jest. 8. Budinid, ispr. 67. Za malo ,a
buon mercato, a vil prezzo' ,exiguo pretio'. A.
d. Bella, rjecn. 482a. — I kod proinjene (nagrade).
U tvomu krajestvu za malo vole iin udijoli. I.
Akvilini 316. — Kod ocjenivaha (inetafori6ki).
Drzi za mal i ova laz|iva dobra. M. Radnid 3*.
Nije riegovo posteiie da so riegovi darovi za malo
ilrzo. J. Filipovid 1, 390'^. 1 za malo cinis druge.
V. Dosen 31l>.
ftj^) za naj mario, kao adv. naj
mane, t. j. barem, dajbudi. Za naj marie neka
na suhu zera|u jioloZo me, da mogu uiiirijet ko
pokornik. B. Zuzeri 423. Ako se no bi od po-
kornika udinila za naj mario jedna (stvar). J.
Matovic 443.
err) moze ostati nepromijeneno s pri-
jedlozima od i s (kno sto biva i kod drugijek
imenica sto znace injeru). Bivsi mnogo bo|e za-
rauknut nego riti od m;uio nego se podobi. D.
Raiiina viii'>. Tim bojo 'o pustiti rici sve sa-
MAO, 1, a, c) hb) ccc).
45';
MAO, 1, a, c) cc) aaa).
svima, od mane neg riti nego se rec prima. 2».
Ni ce tko bit hrom, ni kjast, ni corast, ni sli-
jep, . . . ako u koga bude sto od mane, Bo^ de na-
dostaviti. M. Divkovic, bes. 398'J. Prikazacu vam
da Bog ne moZo od mane, da je drzan ovako
ucinit. A. Kalic 321. — S maiie mu se Damjanu
uciniti ne mogase. Nar. pjes. hog. 31.
(Ifld) kadgod se mijena po pade-
zitna, kao:
a) u genetivu.
aa) s prijedlogom bez. Bez mala
sto dukata. D. Danicic, sint. 136.
Pii) s prijedlogom od (isporedi
ccc). Od mala na mane dojde svit na taiie. D.
Barakovic, vil. 154. Nemojto se bojat uciniti
Jubav i lemozinu ubogcm i potribitomu ni od
mala, nego od mala malo, a kad imas obiliio
obilnije i ucini. F. Lastric, nd' 294. Ja pla6am
tvomu ocu od svega moga mala i golema. M.
A. E,e|kovic, sabr. 57. Od mala malo. Nar. posl.
vuk. 254. — U ovijem primjerima od mala znaci :
od male vrijednosti, malo vrijedan. Ah. vraze.
zao ti si, a zlocestvo, od mala ti si! AI. Drzid
360. Jezik jo od mala, ki ne nahodi izpora. (D).
Poslov. danic.
yy) s prijedlogom a (isporedi
ccc)) biti s maiiega, vidi 1. mankati. Ima nas
koji psujemo, ma po niki nacin ne moze s ma-
nega biti, jar s jedne strane uzeo se zao obicaj,
s druge ganutje naso srzbo. J. Banovac, pripov.
60. S mala se ne mrazi. M Marulic 109.
P u datiou s prijedlogom po, ad-
verbijalno, vidi 2. — Do xv vijeka (poslije je po
s lokativoin). Vbsegda suhb hlebb jady i togo
po malu. Domentijan'i 129. Jerb ve ihb po malu
umira. Spom. sr. 1, 29. (1400). Pomiraju od
kuge, nu ihb umira po malu. 1, 30. (1400).
;•) u instrumentalu.
aa) bez prijcdloga (vidi i ffj)
Hi grijeskom s prijedlogom s. Malim sam ja za-
dovo^an. A. Kanizlic, uzroci. 203. — Izvrsnos
je moc zivjeti s malijom. Gr. Palmotic 2, 498.
On je s malim zadovojan. A. J. Knezovid 278.
S malim zadovojan. M. A. Eejkovic, sabr. 73.
S malim kazem: sto marvi poma2e, to ti narav
i vizbane kaze. J. S. Eejkovic 228. Bila je z ma-
len zadovo|na. Nar. prip. mikul. 1.
/3,j) s prijedlogom s : ne modi
s maiiijem nego. kao ne moci drukcije uciniti.
Ne mogu s manim nego poslovati. H. Bonacid 67.
3) u lokativu.
au) s prijedlogom o. Bo)e t' je
pravodnu o malu ziviti. P. Hektorovic 40. (Malo
dijete) velikije stvari ne iste, nego so o malu
zabavla. M. Divkovid, bes. llS-*.
jSp) s prijedlogom u. Sto koga
sudb osudi ili u veliku ili u malu. Mon. serb.
460 (u Danicicevu rjecniku grjeskom 469). (1453).
I u torn malu iste 'e slave. J. Kavanin 82l>. 11'
je u malu, il" veliku, sobom nosi svoju sliku.
344<i. Ove rijeci u malu ninogo nauka zadrze.
I. Dordic, bon. 153. Nauk crkve grcke u malu
se od Latina razlucuje. A. Kanizlic, kam. 653.
Jere si u malu bio viran. bogojubnost. 431.
t'c9 paulum, paululum, aliquantum, 0Hrt-
cetie je kao kod aa) bbb). s toga sto se nalazi
uz glagole i iiz ndjektive, moglo bi se shvatiti
kao da je adcernb, ali je uprav akuzativ sto po-
kazuje tnjeru. U nekijem primjerima moze biti
da znaci ditjinu vremena, te bi unda vprav pri-
padalo pod dd).
(idil) uopce. Damask uprid vrati pri-
sad, malo potrp, poce. . . M. Marulic 16. Ona
malo otsej stujjiv dvize oci. 42. Da u rasap taj
malo razaspu te mire sto ih jo ostalo. M. Ve-
tranid 1, 4i4. Cinit cu na kari da malo posje-
dis. N. Na}eskovid 1, 245. Poc je du malo pri-
strasit. M. Drzid 186. Pocu malo do barbijera.
221. Nije mi nista, malo me srce zabolje. 320.
Koji se je malo razgnevio na mene. 343. Istom
kad mu polojim, kad ga malo pohvalim. . . 364.
Pocu vidjet kud ide i malo mu se prijavit. 364.
Pocu malo zacet uz leut, da mi malankonija od
srca otide. 368. Malo sam srdit. 407. Ovo je
dijete malo pameti senulo. 411. Nu ko malo ra-
zabra se, opet cezne, vene, blidi. I. Gundulid 392.
(Sudac) ucini ju (s. Doroteu) malo pristrasiti.
F. Glavinid, cvit. 49*. Prostinula t' je malo
glava, ter ti nije sa svim zdrava, hodemo t' ju
potepliti. P. Hektorovid (?) 137. Da poguca mane
malo (zdrjivj. J. Kavanin 22*. Malo ,alquauto,
un poco' ,aliquantulum'. A. d. Bella, rjecn. 66b,
Malo ostar ,acorbetto, diminut. d' acerbo' ,sub-
asper'. 25*. Malo nakucen .alquanto adunco'
,filiquantulum aduncus'. 39*. Malo vede ,un poco
piu' ,paulusculum'. 569^. Ako ti sto malo do-
sadi, tu su prokliiiana, psosti, pritde, a sto nije ?
J. Filipovid 1, 87''. Dok ja malo odanem. F.
Lastric, test. 110t>. Odmorimo se malo. 16 la.
Sto se malo nize spusti. V. Dosen 208'. Malo
uzdu dok prozvace (klusina). 40b. Nek se malo
poizsteti (tilo). oO^. Stvar je malo ponecista.
7(J'». Nego sto je malo slipa (snasa). 156'*.
Take malo obarena (criva). 166*. To je malo
maiie dudo. 175*. Dok se kisa malo stisne. 205*.
Dok se malo pouzdigne, vas rod pristigne. 235*.
Ni moj otac nije znao stiti, al' je mogo malo
boje piti. M. A. Pv,e}kovic, sat. 02*. Odtira je
tamo do Kanize, pak prodade malo i ponize. D7*.
A nek malo i marva pocine. F7*. U tome se
malo poinade. 13*. I zato se malo primirise.
K8a. A kad malo boje promotrise. K8b. Al' to
malo podaje nastaje. J. S. Iia|kovid 82. Malo
blize pred neg' isatala. Nar. pjes. vuk. 1, 540.
Kad se malo ponapise vina. 1, 511. On potonu
malo u Cetinu; on ne tone sto je posustao, vece
tone, te on kusa |ubu. 1, 571. Da i ja malo
poslusam, o com gospoda divane 1, 587. Kad
-iu bill malo iza grada. 2, 151. Sjede Marko tri
injeseca dana, dok je zivot malo povratio. 2,
404. Ja se, brate, malo nasalio. 2, 468. Svatovi
se malo prepadose. 2, 549. Spustio so malo u
Udbinu. 3, 101. A daj mene tvojoira dogata,
pobo)i je malo od vrancica. 3, 128. Posto bjehu
inalo pocinuli, ustadose na noge junacke. 4, 500.
Malo je sramota, al' je cista rabota (n. p. po-
bjeci sa strasna mjesta, ili drugo sto takovo).
Nar. posl. vuk. 175. Opet to, malo drukcije.
Vuk, nar. pjas. 1, 147. Ovo je malo i)o bugarski.
1, 219. — Nalazi se u pisaca i jedno ma[o po
tiidijem jezicima, isporedi kod aa) bbb). Cuvsi
jedno malo one muka. Korizm. 19*. Imam jedno
malo suprot tebi. Ant. DaL-n., nov. te§t. 1, 176b.
apoc 2, 20. Ako u ladi ne zataknes jednu naj
inanu supjinu kud ulazi jedno malo vode, . . .
M. Kadnid 3 10b. Promisli jedno malo svojo grihe.
P. Posilovid, nasi. 129b. Ako G(ospodiJn nas
pripravedni podnese za griha nase toliku sra-
motu, nije velika stvar podnijeti jedno malo za
;;rihe vlastite. 136a. Pak ga joster jedno malo
kara. M. A. E.e|kovid, sat. II*. Dokle sunce jedno
malo projde. L4*. — U ironickome smislu. vidi
aa) bbb) pri kraju. Malo sam ga perom okacio
od mojega perna buzdovana, tri sam liemu rebra
prolomio. Nar. pjes. vuk. 1, 541. Pa ga malo
MAO, 1, a, c) cc) aaa).
458
MAO, 1, a, c) dd) ccc) p).
mafiem zavatio, ali ga jo |uto obranio. 3, 29.
Dao bih mu tanka geferdana koja puska malo
nisan gada. 3. 179.
bbh) cesto se kaze s imperativom, te
se maze tadmisliti na prostorn i na vrijeme; kad-
god stoji sarno da bade mane sile u tmperatiou,
t. j. da se ne shvati kafj zapovijed. Ukazi malo
van pribijelo licce tve. S. ilencetic 156. Iz vode
studeno izljeste malo van. M. Vetrauic 1, 66.
Izajdi malo van iz jame pak^ene. 2, 153. U
fortece sojenjetko zatvorio; nu izid' malo is te
fortoce! M. L)r2ic 366. Cerere, ue cijoni, da
samo moja vlas stere so vrh sjeni, gdi ova zja
propas ; nu malo poslusaj, ka mjesta lijepa odi
kraj moguc u svem ja i tva k6i gospodi. I. Gun-
dulic 114. Ustrpi se, Dervisu, malo. 530. Vi-
tezi, na stranu malo odstupite. I. T. Mrnavi6,
osm. 181. Reel mi malo, o grisnice koji imas
onu prigodu, ali volis dobro umrit, ali onu pri-
godu i obicaj grisni uzdrzat. J. Banovac, razg.
134. Reci mi malo, ne bi li se ti sada mucio
u paklu, da bade Bog dopustio. 156. Sada vi-
dimo, ima li ijedna druga skupstina ovu izvrsti-
tost. J. Filipovic 1, 184ii. Pocekajte malo. F.
Lastric, test. 119b. Stanimo ovdi malo. 206a.
Sidi malo, da probesidimo. And. Kacic, razg.
Bilb. Stan'te malo, sedmore kocije. Nar. pjes.
vuk. 1, 609. Stani malo, da se ogledarao. 2, 599.
Pricekaj me malo u Golosu. 2, 601. Dr/.' se
malo, ne upusti grada. 4, 211. Stani malo, Caja-
pasinice, malo slusaj, te se razgovaraj. 4, 343.
Muc'te malo, draga svatje moja. Nar. pjes. istr.
1, 38. — Amo moze pripadati i ovoj primjer:
Aman malo, paso gospodaru! Nar. pjes. vuk.
3, 82.
(id) 0 trajanu, o vremenu.
aaa) istice se da je^ trajane ispod
srcdne mjere. isporedi aa) aaa). Ca s' pripravil,
nosi, malo t' jo tuj stati. P. Hektorovic 59.
Sto malo ja podoh u tudu van stranu, tvu }ubav
darova drugomu dvoranu. D Kanina 90a. Qno
malo sto spase bise na goloj zemji. B. Kasic,
in. 15. Malo nim vladati gospoda mogose. D.
Barakovic, vil. 40. Malo 'e veco trista lita. J.
Kavaiiin 164'J. Malo prode i }uba mi dode. Nar.
pjes. vuk. 2, 108. Malo bilo, za dugo ne bilo,
dodo Vilip dvoru bijelome. 2, 351. Malo bilo,
nista ne stanulo, ali tree Srbi od krajine. 3,
276. Za tim malo bjese postajalo, al' evo ti
Smi)anic-IIije. 3, 484. Malo bilo, Turci ploci
daju. 4, 82.
bbb) isporedi aa) hbh). Nekoliko
malo prebyvb sb^mnoju. Mon. serb. 4. (1198).
Potrpi jos malo. S. Mencetic 204. Ako me ne-
pokoj i nemir ne spr/.i, neg da se zivot moj jos
malo uzdrzi. . . N. Na|eskovic 2, 35. Malo, pak
6e§ pun bljedila rukom tegnut, kraju hudi. G.
Palmotid 1, 47. Ovdi cesar pomu6i malo, pak
opet govori. P. Hektorovic (?) 118.
rcc) s prijedlozima do, nakom, od,
u, za; prva tri pokazuju kraj Hi po6etak trajanu,
a ostala dva isticu samo trajane: s do moze biti
malo u genetivu Hi nrpromijet'ienu; s nakom i
od u svijem primjerima nepromijeneno ; s u i za
ne zna se jeli nepromijcneni ohlik Hi akuzativ
(u dva naj starija je primjera lokativ).
('.) do. Ali cu do mala pozivjot. S
MenCetic 149. Ona so ukinu i razbi do mala.
292. Meni narav jo sazdala zivjot do mala. M.
Vetranid 1, 107. Sto vojnik dobiva po trudu i
muci, do mala uziva. 1, 139. Sva alava i hvala
od koga, volim ja, tf>6i 6o do mala, po sunce
kojo sja. 2, 154. Kad pokriva toga podvigne
do mala, ugleda, . . P. Hektorovic 15. A mene
jur voce do mala od danas nacin vam bit nece
imati polak vas. N. Na|eskovic 1, 120. Da me
ce do mala do smrti dovesti (tuga). 2, 181. Da
mi je poginut svrseno do mala. 2, 300. Svake
svitovne slave do mala. P. Zoranic 8b. Dali ^mi
bi ovim nadom poginuti tac do mala? A. Cu-
branovic 158. I u srebra je kagod svitlost svitla
u pocel i pristala, da ne trpi, vec do mala, er
ai u liem zlatna kripost. M. Pelegrinovic 18(».
Do mala ,paulisper". F. Vrancic, rjecn. Domala
cu s tobom biti. D. Barakovid, vil. 250. . Oa ro-
bed dobise do mala zdrzase. 35J. U mjesti ce
ovemu bit tobi do mala, kako naj vecemu lu-
pezu, vjesala. I. Gundulic 150. Izgubio bi dobiti
one ke bi mogle stec do mala prod krstjanom
cete smione. 502. Do mala, brzo. J. Mikaja,
rjecn. kod do. Bog jih slisa i do mala nosi u
dugo nib karati. A. Vita|id, ist. 246a. Ku (smrt)
do mala hoc dobiti. ostan. 140. Na svijet svijeti,
al' do mala (Ijepost). J. Kavaiiin 42b. Do mala od
neprijateja recenijeh nace se osloboden. S. Rosa
6b. XJsabnijevati {»oco i do mala sva usabnu.
132*. — I nam je do malo za tobom zginuti.
H. Lucid 238. I za tim do malo brzo se spra-
vise. P. Hektorovic 47. A do malo po torn
ne zna ca je rekal. 65. Hoc li ga (saluj do
malo, ogoto, probavit? N. Najeskovic 1, 269.
Neg ufaj, do malo da demo bit mirni. 2, 62. Da
i on nevjesti nada se do malo. 2, 71. Nu scijo-
nim, do malo da imam cviliti, jur sam se skon-
cala, skoro du umriti. 2, 83. Do malo jure no-
cote videti mene. Anton Dalm., nov. test. 158'>.
joann. 16, 16. Do malo zatim . . . tuj vilu upazi.
D. Raiiina 29^^. Posla do malo vladavac sluge.
B. Kasic, per. 50. Kakono da demo do mala
nadarje primiti. nasi. 34. Pocekaj do mala jor
lioces viditi. A. Georgiceo, nasi. 233. I po torn
do malo pristupise, ki stahu. M. Alberti 45!t.
Do malo ondi se povrate. M. Orbin 45. Do malo
des mirna biti. G. Palmotid 1, 387. Tko brzo
odluci, do malo se kaje. (D). Poslov. danic. Bi-
skupi s velikim skrusonem pomrise do malo. S.
Margitid, ispov, 120. Kad do malo svak oplace
sto u pamet ludo zace. J. Kavaiiin 160^. Da do
malo svijet ostavi. 238b. Er se od liega svoj
davalo malo malim i do malo. 362a. Do malo
, presto, cioe in breve' ,propediem'. A. d. Bella
rjecn. 583b. A ja du do malo trgati zivot tvoj.
razgov. 97. Od koga df> malo bi na izdaju za-
davjena. I. Dordid, ben. 121. Konon do malo
pade. 122. I pake, do malo vidis da Jeroboam
okrenu pleda k Bogu, . . . J. Banovac, razg. 154.
Opet do malo usta so tredi put. pripov. 155.
I opet do malo vididete mene. F. Lastrid, od'
220. Al' jim do mala ukaza drugojacije doga-
daj. . . test. 200a. Elo do malo umri Elimeled.
E. Pavid, ogledalo. 211. Ona slava ... do malo
bi se bila okronula u nesridu. 242. I on ti se
do malo s groisnom dusom razJijolio. Nar. pjes.
niikl. beitr. 1, 37. A do malo da tko bane, i
sva ova gledat stane. . . V. Dosen 22Sa. Koji
imaju do malo umriti. Ant. Kadcid 160. Do
maloijurve nedete viditi mene. I. Velikanovic,
uput. 1, 157. Zala koja do malo trpjeti imase.
J. Matovid 49. Koji se do malo ima oprati s vo-
dom spasovnora. 174. Koja niiso koja bje§e dobra
do malo nijo ugodna. 468. Do malo i jurve ne-
deto viditi mene i opet do malo vididete mene.
B. Leakovic, gov 110. Opet do malo nado tredu
babu de sjedi ukraj puta. Nar. prip. vuk. 117.
Kad do malo evo ga. Nar. prip. vrcev. 6.
,i) nakon, nakom. Svo izpraznos
i vanstine kojo izvjotro nakon malo. B. Zuzeri
MAO, ], a, c) dd) ccc) ,3).
459
MAO, 1, &, c) dd} ece).
18. Otuda ima izit nakon malo. 20. Imam se
i ja iznac nakon malo prid dvoje vrata raztvore-
nijeh od blazenstva, od osudoiia. 72. Ova pravda
ceka i vas nakon malo. 85. Nu kad nakon malo
stave glavu tuZni na tugdjelu, tad ss stave da
su vJGtar s obje ruke stisnivali. 241. Nakon malo
opet izide. S. Rosa 154'^. Nakon malo necete me
videt. D. Basic 69. Koja ce nakon malo izvesti
zudjeno sunce. 227. Pa nakom malo pocnu se
premetati od muke. Nar. prip. vrcev. 10.
;') od. Od sada od malo necete
me viditi i od sada do malo viditi cete me. M.
Radnic bQ2^. Od malo do sad .da poeo in qua'
,paucis abliinc diebus'. A. d. Bella, rjecn. 5H9i>.
S) u (,vb). Vb male javlajet se a
vb skore pogybajetb. Sava, sim. pam. saf. 3. Vb
male kb Bogu prcide Okaz. pam. saf. 61. — U
malo istok vas poda se postavi. M. Vetranic 1, 45.
Ufase nac pokoj i rados veliku, a nade, cvijete
moj, u malo smrt priku. N. Na}eskovic 2, 73.
I bivsi u svem prav, ne stvoriv krivinu, da moja
sva }ubav u malo poginu. 2. 75. Od nase ju-
bavi koja mi nebogu u malo poginu. 2, 76. Nauni
se sada u malo trpjeti. B. Kasic, nasi. 53. Dobi
u malo, a u maiie sve sad gubi kroz smrt hudu.
1. Grundulic 525. Ako zelis u kratko i u malo
dojti u poznanje od onoga. A. Vitajic, ist 'J. I
u malo poznavsi liegovu vridnost, ucinise ga ge-
neralom od sve vojske. J. Banovac, razg. 9.
f) za. Za malo pokrsmaj. S. Men-
cetic 199. Sad raogu naj bojo za malo pocinat
od ove nevoje. N. Najeskovic 1, 224. Nemoj ti
zao biti, ere cu za malo donokle ja otit, giz-
dava ma hvalo. 2, 79. Cvijete moj gizdavi, jo-
dina ma hvalo, cjec moje ].ubavi pritrpi za malo.
2, 83. Toga rad, ma hvalo, ki godi drzi put,
da budu (ja) za malo kroz tebo pocinut. 2, 101.
Sumneci, z,a malo taj Jubav da ce bit. 2, 114.
Odnim'te za malo s mene plam taj vruci. D. Ea-
niua 41't. U narucju milostiva od prijatela onih
sada vece mrtva neg li ziva za malo se spusti
mlada, pak opeta plakat uze. I. Gundulic 43.
Nu za malo od ruzica ako vidis rujnos milu pro-
mijenut ju usred lica bijolih lijera na bljedilu.
255. Arapa se uz I'lih cesto tri tisuce trikrat
stale, ki nikada nijedno mjesto ne opce drzat ni
za malo. 829. Gizdava druiibo mlada, . . . ne
budi vam mucno sada dat za malo mjesto i meni.
885. Slike mi uzdane za malo zajmite. I. T.
Mrnavic, osm. 132. Ua se ukloni za malo iza-
sav iz Rima. I. An^ic, ogl. U. Boje 'e, covo !
boje tebi za malo me [)03trpiti. J. Kav.nniu 435*<'.
Tko god je prostio i za malo stare kiiige. I.
Dordic, ben. 5. Povrati se na predne silnosti,
nu za malo. 33. Koji svoje drage za malo po-
kara a u dugo pomilujo. 118. Jesi li vidio, kad
plaho kisa dode, da za malo dura? J. Banovac,
razg. 33. Da su za malo svoje stecene uzivali.
pred. 104. Necemo da svitovha pozelena osta-
vimo, koja za malo duraju. J. Filipovic 1, 157b.
U ovoj odluci za malo stojimo. 1, 243b. Za malo
cete viditi mene. F. Lastric, od' 220. Loci, loci,
al' za malo, §to je tebi sad zapalo. V. Dosen
269a. Povratimo se za malo na Jezusa. S. Rosa
52*. Jos za malo zrak je u vas. 131^. Na svi-
jetu se uziva za malo. D. Basic 69. Tot' su i
sveti ucenici za malo na zemji ovoj uzivali? 69.
Ali za malo ta liegov pokoj bise; jer ga poce
napastovati sotona na oholost. And. Kacic, kor.
214. Ovi moj dom boraviste, znam, Jezuse, za
malo je. I. M. Mattel 285. Za malo nam vjerna
bjese, pa so odvrzo. Nar. pjes. vuk. 1, 25. Laziv
svjete, moj lijepi cv'jete, I'jep ti bjese, ja za
malo hodah! ta za malo, tri stotin godina! (vidi
3, 117. Evo, moj go-
prije spominasmo. M.
Malo prvo smrti bise
kod aa) aaa). 2, 441. On je para koja se za
malo pokazp. Vuk, jak. 4, 14.
ddd) uz adoerbe prije i poslije i
druge takoga znacena. — Ne vioze se razabrati
jeli znacene kao kud aa) aaa) Hi bhb): u dru-
gotne slucaju treba shvatiti kao akuzativ za mjeru,
II prvome mogao bi biti i adverab.
a) malo prije (prvo, nazad) ,paulo
ante, nuper'. Ja malo prije otidoh. M. Drzic 289.
Do malo prije sam bio Zuho, a sad sam Krpeta.
397. Da je malo prije ubila covjeka. M. Div-
kovic, bes. 20b. Kako je malo prije receno. nauk.
yb. Kako da bijase malo prije propet. B. Ka-
sic, nac. 61. Buduci ti malo prije bila nistar.
P. Radovcic, ist. 128. Malo prije ,un pochettino
innauzi, riforito a tempo' ,paulo ante'. A. d.
Bella, rjecn. 569*. Raj udje|iva onem lupezu po-
kajanu koji ga je psovo malo prije. B. Zuzeri
32. Koja 6e zlameiia bit malo prija suda? J.
Filipovjc 1, 146t>. Kako rekosmo malo prije. F.
Lastric, test. 180*. Malo prije jest obecao. A.
Kani/.lic, kam. 44. Isti malo prije imenovani
Grgur. 769. Otac od kog' dado niku malo prije
pravde sliku. V. Dosen 224*. Malo prije ja sam
govorio. M. A. Re}kovi6, sat. C4b. Kako vami
malo pri kazivah. C6b. Da je ovo ime malo prije
bilo uvedeno u crkvi. J. Matovic 124 Djecica
malo prije rodena. 186. Malo prije sam napo-
menuo . . Vuk, nar. pjes.
sparu Vlaho, sto malo
Pavlir.ovic, razg. 23. —
ucinil. Transit. 211. Zasto slisa malo prvo to
od lie. F. Glavinic, cvit. 50*. Koju je malo prvo
imao. I. Grlicic 83. — Malo nazad ,da poco in
qua' ,paucis ab hinc diebus'. A. d. Bella, rjecn.
569b. Nazad malo uteko si otoleka. S. Rosa
126a.
,j) malo poslije (potle, po tcm, za
tijemi ,paulo post, paulo postca'. Malo posli rece
jim Gospodin. B. Kasic, is. 33. Malo posli toga
vrimena. J. Banovac, prod. 37. Posli malo opet
Boga psuju. F. Lastric, test. 14b. Redovnik ve-
seo vrati se u manastir; malo posli dode mu
glas da je oni mladic umro. ned. 385. Niki . . .
prime ga, ali posli malo opet ga istiraju. svet.
64b. Kra} hrvatski bi Zvonimir, koga malo posli
baci s vladana ban Slavic. And. Kacic, razg.
8. A kad bude jedno malo posli. M. A. Re|-
kovic, sat. L5*. Pak malo poslije dojde. sabr.
39. Prorok rece malo poslije. J. Matovic 71. I
malo poslije buduci ucio. 309. — Malo paka mlados
tvoju poslati sam odredio. G- Palmotii 1, 367. Iza
toga malo paka suzo proli i proplaka. N. Marci
46. — Malo potle ,un pochettino dopo' ,paulum
post'. A. d. Bella, rjecn. 569*. — Malo potom
toga. M. Marulic 18. Malo potom toga. N. Ra-
liina 103b. luc. 22, 58. Jegda odazva potom malo
arhijorej. §. Kozicic 52b Jot bisi i okovan i
potom malo zadavjen. 20b. _ Za tim malo toga
jase ju voditi. M. Marulic 88. Malo za tim, eto
i Stjopana. Nar. pjes. vuk. 2, 334. Malo za tijem.
Vuk, luk. 22, 58. — Slicno je znacene, all se
misli na vrlo kratko vrijeme, kod malo cas, malo
po cas (nije mi jasno kako je ovo postalo). Malo
cas eto ti a/.daje. Nar. prip. vuk. vuk. 61. Malo
cas dode i on. 110. Ali malo cas, eto ti jarca
kuci ! -' 244. Kad malo po cas eto ti |udi na konu
za nima. D. Obradovic, basne. 127. Komarac
stane volu na rog, pak malo po cas rece mu ;
„Ako sam ti tezak, a ti mi kazi, pak cu otici".
151.
eee) rijrcima iz mala, iza mala, od
mala znacc vrijeme, ali iiprao godine, te je smi-
sao: od djetinstva. Zac mladost luduje . . . nimaf
MAO, 1, a, c) dd) eee).
460
MAO 1, a, c) ffj aaa).
strah iz mala. D. Barakovic, vil. 232. Sred boja
se on krvava bjese iz mala zadojio. J. Palmotic
40. Joste iz mala znaju. P. Kanavelic, iv. 8.
Porodi se u pojati ter iz mala hti drhtati. J.
Kavanin SSS:*. Iz mala ,da piccolo, da putto'
,a puero'. A. d. Bella, rjefin. 562b. Jos iz mala
obilno zadojen u svakoj kreposti. I. Dordid, ben.
70. Nego je od potribe iz mala dobro ih prigi-
bati. A. Badic 183. I nauci krasti jos iz mala.
M. A. Kejkovic, sat. C3b. — Od mladosti joste
iza mala (,iz zamala'). M. Divkovid, bes. 211^. U
krstjanstvu imaju skule i mestri te jos iza mala
dicica nauce potribita otajstva. F. Lastric, od'
16. Viditi ditesce svojejos iza mala napridovat
u mudrosti. 166. Dicicu nauciti iza mala. 204.
Koji ni uce iza mala sto imaju virovati kako
krstjani. ned. 403. — Dva so draga iz mala gle-
dala. Nar. pjes. vuk. 1, 240. Iz mala ,von kind-
hoit an' ,a parvo'. Vuk, rjecn. kod 1. mali. —
Ztiadem tebe jos od mala. V. Dosen 235*. Mla-
didi od mala uzdvizu se. A. d. Costa 1 , 88.
Nek od mala na posao se mede. J. S. Rejkovid
156. Nek ga kuduik pitomi od mala. 235.
ee) po malo Hi malo po malo, po malo
po malo, kao adverab znaci da se nesto ne izvr-
suje Hi ne dogada sve u jedan put, negu djelo-
inice u vise Hi mane dugo vrijeme. — Izmedu
rjecnika u 3Iikajinu (malo po malo ,paulatim,
sensim'), u Belmu (malo po malo, po malo po
malo ,a poco a poco' , sensim' 569b), u Bjelostjen-
ctou (po malo ,paulatim'), ii Stulicevu (malo po
malo ,paullatim, sensim, pedetentim'; po malo
,paullatim'), u Vultigijinu (po malo , adagio, piano'
,langsam'), u Vakoou (malo po malo ,allmalig'
, sensim'), u Dunicicevu (s ,po' ,paulatim'). — U
naj starijeiuu priinjera stoji dat. malu. Nacese
po malu sejati plevely mozdu mnoju i roditejomb
krajevbstva mi. Mon. serb. 89. (1330). — U dru-
gome primjeru pisanotne crkvenijem jezikom ima
loc. male. Sami po male ispise. Okaz. ^pam. saf.
61. — Moga nestaje po malo zivota. S. Monce-
tic 96. Da sam se pocel dvizati s odra, i po
malo postupati. P. Hektorovic 54. I raste po
malo. P. Posilovid, cvijet. 151. Ne na jedan
put, nego po malo. A. Badic 433 Ako bi tko
ne mogao sve zajedno odma povratiti i platiti,
duzan je pocefc po malo. F. Lastric, nod. 166.
Digne so po malo u vodrine nobeske. M. A.
Rejkovic, .sat. L5b. Ti so lipo, kad on zaspi, po
malo stani i ukradi kozu. Nar. prip. mikul. 8.
Koraca po malo do ne. 47. — Malo po malo
hoce me zeja strt. S. Mencetic 102. Odjeven
zac 61ovik u odjoci od tijola ne moze po vas
vijek vidjeti taj djela; nu malo po malo smiren
duh po sebi u otajno zrcalo toj vidi na nebi.
M. Vetranid 1, 351. Poceli smo malo po malo.
M. Drzid 327. Obedaj malo po malo pokazao
jest ... b. Budinid, sum. 81b. Malo po malo
podizaso se od zemje. B. Kasid, in. 34. Vidjase
da malo po malo ne bi bio mogo govoriti oficio.
84. Malo po malo uobidaji se grijoSiti. zrc. 26.
Zad od stara vola ralad malo po malo u6) se vud
kola. D. Barakovic, vil. 90. Pak malo po malo
smin srco sokoli. 330. Postupa t' za pledi smrt
malo po malo. jar. 9. Malo po malo hoditi do
se. I. T. Mrnavid, ist. 3. Malo po malo prede
baba kudjeju. (D). Poslov. dani6. Tilo malo po
malo pomankaje. I. Grlicid 196. Ti tuda uzdr-
zedi u tvojoj kudi, ogan drzis, koji malo po malo
sa?.gaie ona sva koja imades. J. Banovac, razg.
34. Malo pi) malo uj)adaju u svako nesride. pred.
nl. Rifiju Bozjom po jezici pripovidalaca po-
prav|a malo po malo plod svoj. F. Lastrid, ned.
279. Jv Ivaiiu upiiti .>*n rnalo po malo vrvjeti
mntz cejadi. S. Eosa 45^.. Ova mala lakomos
tako uzraste malo po malo, da . . . D. Basid 163.
Popuznutje jezika navest de te malo po malo
slagat stetom imanja tvoga iskrnega. Blago turl.
2, 189. I tako malo po malo povrati ga k zi-
votu. M. A. Kejkovic, sabr. 28. Malo po malo
ova velicanstva dotekose. A. d. Costa 1, 24. Ima
ga ispovidnik od sebe priupitati malo po malo.
Ant. Kadcic '209. I tako malo po malo uzrasti
u Jesukrstu. J. Matovid 154. Malo po malo
upasti ce u smrtne. M. Dobretid 93. Do te pri-
lijepe cesti ne dopire se obicno nego malo po
malo. I. M. Mattoi 302. Zatim poce malo po
malo ukazivati. Grgur iz Varesa 31. I tako do
posao ovaj malo po malo sve boje i lakse napre-
dovati. Vuk, pisma. 16. Grahovjani se . . . malo
po malo odmetnu sasvijem od Turaka. nar. pjes.
4, 458. Gospod de Bog tvoj malo po malo po-
trti te narode. D. Danicid, Smojs. 7, 22. moze
proo malo hiti i okrneno. Svak nek uci mlada
vola jaram nosit mal' po malo. .T. Kavanin 76''.
Tko se ne cuva od griha maloga, mal' po malo
pada u veliki. J. Banovac. razg. 194. Ter ga
cine svaka zla ciniti i mal' po malo u vrazju
mrizu zamrsiti. pripov. 240. Mal' po malo snagu
fata i gledajud przi zona. Blago turl. 2, 165.
— Zive i raste po malo po malo po krjeposti
od naravi. Zborn. 8^.. Gasnudi (ja) ovakoj po
malo za ures rajski tvoj. gizdava ma hvalo . . .
N. Na}6skovid 2, 120 Tako ucini se po malo
po malo zao obicaj. M. Raduid 450b. Sve stvari
velike imale su slab pocetak i po malo po malo
josu uzrasle. 478b.
ff) malo u razlicnijem nacinima i obli-
cima upotreb^aca se (gotooo soagdaj s negacijom
uz glagole i uz druge rijeci, te znaci da malo
manka da se stu dogodi ili da sto nekako bade,
isporedi gotovo. uz glagole dosta cesto ne stoji
odijfi^eno od malo, a rjede uz druge rijeci mjeste
malo moze biti i skraceno mal.
aaa) malo no, gdje va]a da treba
shoatiti malo kao akuzatio mjere. — Izmedu rjec-
nika u Belinii (malo no sved ,per lo piu, per or-
dinario' ,plurimum' 567b; malo ne , quasi' ,prope-
modum' 60U'i), u Stulicevu (malo ne, v. malo da
ne), u Vukovu (malu ne padoh, malo me no ubi,
malo nije umro, malo u oko ne udari ,bald'
,brevi'), u Daniciceva (malb ,paene'). Napunise
obje dvije plavco tako da malo se ne pogruzise.
N. Raiiiua 150a. luc. 5, 7. Kad malo vas u prah
Fetont svit ne stvori. S. Moncetid 59. Malo ne
zamrih za Jubav i rados. 193. Lijepo t' nas malo
svijeh sada ne izbise. N. Najeskovid 1, 234. Malo
ne umrih od straha. M. Drzid 39. S jubavi malo
ja zivot ne izgubih. 183. Malo mi vas posao .
ne isteti. 318. Ogan z grada vrgose i malo liega
ne opalise. Aleks. jag. star. 3. 241. Malo joj
ne bi uzet plod. B. Kasid, fran. 215. Tad malo
no umrih. D. Barakovic, vil. 27. Da malo ne
uniri. F. Glavinid, cvit. 147^*. Oarstvo persijansko
malo ne zavdli. I. T. Mri'avic, osm. 71. A kroz
usti no otroviio tac nc-mio ijed se sunu, da u
crnu dimu skrovno malo plame ne podunu. G.
Palmotic 1, 27. Koga malo ne pogubi s nom
scijenena tvoja vira. 2, 264. Tvoju dragu vje-
ronicu i vas pokoj tvoj jedini, kii ti malo robi-
nicu ne ostavise u planini. J. Palmotid 211.
Posumji i malo so ne utopi u more. I. Ancid,
vrat. 205. Pridobi kraja i malo ne porazi. I.
Dordid, salt. xiv. Malo stupaj srca moga no jio-
puziie u krivinu. 240. Malo od slatkosti ne umri.
J. Banovac, pred. 86. Jodno jo5 malo ne zabo-
\-A\'\(h). A. Ivani/.lic, kam. 118. Udini da se ko-
rabja naguu na jednu stranu i da malo no pado
MAO, 1, a, c) ff) ana).
4r,l
MAO, 1, a, c) ff) cee).
na zemju. E. Pavic, ogledalo. 261. Car Moh-
mod gledajudi svojima ocima sto se od neo:ovih
galija cinase malo od jada ne crce. And. Kacic,
rsizg. 157. Ovi bududi udario na Davida, malo
se zlo ne dogodi. kor. 213. Ali i on u tomn
boju malo ne izgubi glavu. 213. Al' ju, sestro,
malo ne udavih. M. A. Rejkovic, sat. E2a. Od
smija malo ne popucase. sabr. 59. Koga jubez-
jivost nadhodi, malo ne rekoh, liegovo velicanstvo.
I. M. Mattel 140. Malo ti se, majko, ne nasme-
j&(h), malo ti me ne ujede guja. Nar. pjes. vuk.
1. 554. Petar crce, malo ne domace. 1, 558.
Malo babo dusu ne ugresi, malo tebe ne pogubi.
sine! 8, 402—403. Malo me u top ne baci. (Is-
kara me vrlo, malo sam ziv ostao). Nar. posl.
vuk. 175. Kako ta proklota zena dode k meni,
malo za ova nekolika dana ne crkoh od nezina zla.
Nar. prip. vuk. 183. Ondena se malo ne poklasrao.
P. Petrovic, gor. vijen. 53. skraceno mal. Vbsma
malb ne otbpadbsii. Stefan, sim. pam. saf. 21.
Pokrov nosa ti se mal ne tice. M. Maruli6 315.
Jedna (riba) ku prezase mal mu so ne umace.
P. Hektoro^ic 48. Umilenih Jubicic mal ne po
svem perivoju bise. P. Zoranii 68t>. I ku6u mi
mal ne podkopase. M. A. Rejkovic, sat. D7a.
Mal nis' umrl za oriskom. Jacke. 6. Svu sam
tvoju zemju pokorio, dosta pustih ostavio kapa,
ali ovdje mal ne osta moja. Osvetn. 1, 14. Ce
rovicu, mal ti ruse ne odsjekoh glave. 2, 132, —
Mal ne do podne. P. Zoranic 2Ha. — (J ovijem
primjerima stoji no prije nego malo, ali je isto
znacene: Nu je mogucstvo svijeh (junaka) lip-
salo, i sva slava potamnila, ako sred nib ne ote
malo carsku glavu po}ska sila. I. Gundulic 323.
Sila Turska bijase no malo sve krajine k morn
stirala. J. Banovac, pred. 107. Niki ne malo
s naj gornega (skalina) ukidivase se. P. Kne-
zevi6, osm. 355. — Kad se isticu druge rijeci
malo ne stoji pred nima. Bilo malo ne pet tisuc
muzi. Ant. Dalm. , nov. test. 98a. luc. 9, 14.
Bi§e ih malo ne dvanadeste. 202*. act. ap. 19,
7. Malo ne u vsakom mestu. §. Budinic, sum.
46b. Krstjani gresnici malo ne slicni poganom.
B. Kasic, fran. 102. Goniso ga malo ne po mije
1. Ancic, ogl. 46. Likari kakono orudje Bozje
s nihovim likarijami i dili daju zdravje |udeui
malo ne mrtvim. L. TerzicS vii. Slozene u malo
ne sve vrste od spjevana slovinskoga. I. Dordi6,
uzd. 171. Sto jest malo ne ista stvar. Blago turl.
2, 95. Malo ne svaki dan. J. Rajic, pouc. 1.
31—32.
ffhb) malo da ne, isto je kao kod
aaa). radi polozaja rijecce ne vrijede obicno pra
Vila sto i kod aaa). — Izmedii rjecnika ima malo
da ne u Vrancicevu (,fere; ferme; pene'), u Mi-
ka}inu (malo da ne, za malo ,parum deest quin,
fere, pene, prope, propemodum, quasi, ferme';
malo se hotijase da ne bi ubijen ,parum abfuit
quin occideretur') , u Belinu (,poco vi manc6'
, prope fuit' 456l>; ,per poco' , quasi' 553b; ,poco
manco che' ,paulum defuit quin' 569b), u Bjelo-
stjencevu (malo da ne, za malo ,vix non, fere,
ferme, pene, prope, propemodum, parum abest
quod'), u Stulicevu (, parum, prope fuit, in parvo').
u Voltigijinu (malo da ne , quasi, poco manco'
,fast, beynahe'). Malo da hiteci ne grisih dar
oninaj lipgi. H. Lucid '289. Malo da ne sebe
bidi. J. Kavanin 538b. Dobra cejad i bogo}ubna
koju srce boli na Bo^ija uvrijedjena malo da se
s uim ne tuze Jube2Jivo. B. Zuzeri 46. Malo
da po putu ne izgubi zivot. J. Banovac, pred.
141. Radi ove vode malo da nisu sva tri moja
naj bo|a vojnika zivot izgubili. J. Banovac, pripov.
19. A malo ti ne bi s prorokom tvojim rekao.
F. Lastric, test. 332b. Malo da mu dva prsta
ne ulomise. A. Kanizlic, kam. 101. Puk malo
da ne gubi ufaiie. 430. Oko laega hodajuci malo
da ne stadose na nega. utoc. 48. Hodajuii malo
da ne posrnu. 468. Nesvijest koja malo da mu
smrt ne zadade. fran. 95. Kad se s dizvom po-
nasrka jato, malo da ne crka. V. Dosen 165*.
Kako mali Naru malo da nijo tvrdomastnik po-
stao. A. T. Blagojevic, khin. 70. — Moze se ka-
zati, da oni mal da ne gospoduju. M. Pavlino-
vi6, razg. 22. — Vitez i biskupa mnoztva malo
da ne sbrojna. J. Kavanin 144*. A recite mi
malo, koliko vas imade, da malo da ne svaki dan
psuje Boga? J. Banovac, razg. 26. Krstjani malo
da ne svaki dan cuju se zlo govorit za iskriiim.
115. A ti malo da ne svaki dan uvridujes Boga.
149. Koji malo da ne svaki dan naopako zives.
pred. 99. Na desno biti do, scinim, drugo po-
nize, malo da ne prilicno prvomu. F. Lastric,
ned. 7. Tako malo da ne svi nau6ite}i cine. Blago
turl. 2, 171. Malo da ne sve poloze se bilo. And.
Ka6i6, kor. 31. Na svakom malo da ne mistu.
484. Uzdrzu naucenja malo da ne od svi kri-
posti. A. d. Costa 1, 188. Ove poviscine jesu
malo da ne posve povrzene. 1, 210. Malo da ne
jos od pocetka pvita. M. Dobretic 5. Koji jedan
put bijau obratili malo da ne vas svit na viru
svGtu. 17. Vrimenita pedipsa malo da ne vazda
ostaje. I. J. P. Lucid, nar. 20. 7 krava malo
da ne posve skoncani('/i/ razg. 5. Buduci ra-
zumio razplodenu malo da ne po cilomu svitu
zlocu. 80. Nacin za razedi malo da ne ugasenu
posve |ubav Bozju. doct. 50. u ovijem primje-
rima, premda amo pripadaju, negacija je s gla-
golom: I ovako ucinise, da raalo da sva korizma
ne prode. J. Banovac, razg. 81. Smrt malo da
svaki dan ne vidimo. pripov. 2. Malo da nisam
od sviju ostavjen. A. Kanizlid, uzroci. 28. u
ovome je primjeru malo ne da mj. malo da ne:
Iz kojih malo ne da sva ostala pomankauja is-
hode. S. Budinid, ispr. 40.
ccc) mj. malo da ne ima i malo
sto (cakavski ca) ne. Gdi se s Suletom Bra6
malo ca ne staje. P. Hektorovic 23. Toti bi
porivana i potiskana i malo ca ne potladena.
Michelangelo. 48. skraceno mal. Mal sto nije
sviju duznosti u tom sastojala. J. Raj id, poud.
1, 57. Mal sto nije mogude. 1, 87. Raskosi kuga
mal sto nije gora. 2, 144. — lai govore i malo
ca ne svi dokturi. Narucn. 94*.
ddd) mj. da (kao kod bhh)) Hi sto
(kao kod ccc)) ima i primjera s te (ter). To je
bilo u jesen po krstovu dne 1814 godine, malo
te nede biti bas 21 septembra. M. D. Milidevic,
pomenik. 5, 772. skraceno mal. Napoleon presao
preko Loare reke i mal te ne bi opet neprijatel
pobedio. S. Tekelija. letopis mat. sr. 120, 40. —
U primjeru xvii vijeka ima malo ne ter. Bi to-
liko gorusta i bozanstvena ova |ubav kom }u-
b(ase Isukrsta da malo ne ter jer bje§e nemodna.
B. Kasid, per. 82.
eee) u istome znacenu kao malo
ne (vidi aaa)) ima i malo maie (man), gdje
mane stoji mj. negacije. — Izmedu rjecnika u
Belinu (,malo mane neg ,poco manco che' ,pau-
lum defuit quin' 569b). Malo man bise va ustih
vsakomu cloviku. Transit. 220. Gdje u ^ blije-
domu bje§e strahu malo maiie umro voce. G-. Pal-
motic 1, 208. Kroz boje bi ti krvave malo mane
vas svijet smeo. 1, 261. — U ovijem primjerima
dodaje se ne po analogiji prema aaa) : Toj gle-
daiie mene iznova tako ustrili, da ne umjeh malo
mane ni odgovorit. 6. Palmotid 1, 306. Ostro
MAO, 1, a, c) ff) eee).
462
MAO, 1. b, a) aa).
nu prima i malo mauo ne kara. A. d. Bella,
razgov. 242.
fff) mjp.ste ace. malo moze^ biti
i instrumental malijem, te se ohicno dodaje ne
kao kod malo. „Jeda su razbili vojsku, jaoli.
reci mi". ^Vjeruj mi da malijem razbijeni ne
bismo". M. Bunic .54. Ondi ga potocae malim
ne obtice. D. Barakovic, vil 106. Malim ne iz-
da§e duh moj od veseja. 149. Malim glavu ne
izgubi. 274. Nesrice nas malime s stolca ne iz-
bise . . . Tko ti nam sultana malim ne po^ubi?
I. T. Mrnavic, osm. 163. — TJ ovomeje priinjeru
bcz ne: A on noj cas uze i malijem ziva osta.
S. Gucetic Bendevisevic 214.
f/ff</) mj. malo moze biti o malu
Hi o malo (ne sklana se kao rnjera), oboje s ne.
— Izmedu rjecnika u Belinu (o malu ,poco vi
manc6' ,pi'ope fuifc' 456''; ,poi- poco' ,vix'; ,poco
nianc6 che' ,paulum defuit' 569^). David o malu
ne osta ubjen. I. Dordic, salt. 138. K sebi ga
uze pritezati s takom silom da on o malu ne
pusti i pokoru. ben. 25. Da mu o malu i zivot
ne iskorjepjivaso. 111. To se isto m.Gni sada o
malu ne doi^ada. 165. Tako ga je pristrasio,
da o malu nijo udrio u neufahe. B. Zuzeri 152. —
Do brzo razgospodi se ovo obvjetovane o malu
ne po svijeh I'lihovijeh manastirih. I. M. Mattei
8. A mi takoj |'.ibavi odgovai-amo o naalu ne
sved neposteniem. 210. O malu ne po svijeh
krajinah Hristjanstva. 37. — Za ubitit rukom
vojku iz lie srca izvadenu, o malo nije ostala
iskorijopjena. A. Kalic 345.
hhh) pod malo ne. Pod malo no
vas mokar. I. J. P. Lucie, razg. 29.
lit) u malo (a dva nnj starija pri-
mjera malo je u loc.) no. Vi> male no vi,sa vbsejo-
naa. Mon. serb. 332. (1405—1427). U male nesu
pogibli. Spom sr. 1, 115.(1412). U malo me Grce
ne izedo. Nar. pjes. vuk. 3, 508 Noge moje u
malo no zadose. D. Danicic, psal. 72, 2. U malo
ne pomlatise se}ani. M. P. Sapcanin 1, 87.
kkh) za malo, za malijem (ii pri-
mjeru nemn odinah ne, nego u i^odloznoj rece-
nici). — Izmedu rjecnika u Belinu (,poco manc6
che ,paulum defuit quin' 569'^). Za malim je
ostalo da se Elinski jezik i nauka u istom ote-
cestvu ne zaboravi. D. Obradovid, basue. 341.
b. u slozenijem obUcima.
a) parvus, vidi a, a).
aa) 0 cemu nezivu, vidi a, a) aa).
Ni do maly kapje stmesiti si> vinomt. Sava, tip.
hil. glasn. 24, 191. Dvije gryvnice maiiega bi-
sera. Mon. sorb. 386. (1436). Bog im ucini vece
maha usta. Zborn. lo'i. Vlas moj naj raansl.
Gr. Drzic 376. Pod tu loznicu tecaso rika mala.
Aleks. jag. star. 3, 307. Svaki ce oni prasak i
ona naj maiisa iskrica doci u ono isto tijelo od
koga je upala. M. Divkovic, bes. 400b. Sred plavi
brzo i male. G. Palmotic 2, 47. A kudou, se du-
gom dici, malom glavora maiie svijesti. .T. Kava-
nin 37'i. Usta i malo oci placu. 573'i. Tilo,
pisu, da jo malo bilo. V. Do5on 77:>'. Prem ako
je vrlo malo (oyledalo) prama Bogu Gospodinu.
257b. Oko opet riu (zvizdu) dona.sa kao plamon
jedan mali. 258'i. Jer spiiiafia malog lista budo.
J. S. KejkoviA 78. Ve6 evo ti sitne ki'iige malo.
Nar. pjes. vuk. 1, 256. Napravio mali zbatiic od
tisovlne. 1, 357. Uvjodoh je pod grlo bijelo,
mala joj se rana napravila. 1, 400. Gologlava
u marami maloj. 1, 475. Bez saruka, u malim
kapama. 4, 151. Mali lonac brzo pokipi. Mali
;*6p brzo so napuni. Nar. posl. vuk. 174. A na-
okolo stijeno (negdo gole, a po naj vise obrasle
sumom). Vuk. dan. 1, 3. Da bi moga mala vo-
denicica mjeti. 1,36. U svijeh }udi postane na ta-
banima u obadvijo noge kao mala dolina. nar.
pjes. 2, 85. ,Lula' ovdje znaci kao mala casiea,
<jd prilike kao poveliki naprstak. .3, 2. Podigla
so jedna ceta mala, malena jo, al' je ogiiovita.
Nar. pjes. vuk. 1, 485. Cota mala za trideset
druga. 3, 143. Ja pokupih jednu cetu malu. 4,
43. David stvori crekav malu. Pril. jag. ark.
9, 95 (1468 1. Zadar, Solin kad se znao, budu6
jodangradi6 mali. J. Kavanin 1(54^. A sad maiisa
11 sobi je (pokrnjina Liburnana). 282*. Pak ja
sebi nacinim u stali pod platinom jedan podrum
mali. M. A. lle|kovic, sat. D3*i. I maloga sola
Volostova. Nar. f)jes. vuk. 4, 52. No primaj ga
maloj Gori Crnoj. 4, 70. A buduci da jo selo
bilo malo. Vuk, rjecn. predg. i. U Negotinu na-
ciui mali gradic. iv. radi znacena u ova dva
primjera vidi a, c) ff): U malu se dlaku ne
isklasmo. P. Potrovic, gor. vijen. 14. O maloj
mo dlaci no zarobo mletacko uhode. S. J^ubisa,
prip. 95. — Malimb putomb. Doc. hris. 13, 80.
Pozadoh mali put. S. Mencetic 253. — Hod' da
malu igru zamotnomo. Nar. pjes. vuk. 2, 30. —
Primi darak slab i inali. A. Kanizlic, fran. 133.
Jedan novcii mali darak. Nar. pjos. vuk. 1, 145.
— Svetilo manse. Korizm. 1^. Naj manse ve-
drine nije mo6 vidjeti. M. Vetranic 1. 128. Cu-
juc naj matii bahat tvoj na vratih. A. Goorgiceo,
pril. 22. Govoroci s malim glasom. M. Zoricic,
osmina. 42. — Grisi jesu mai'ii. Korizm. 47b,
Drugo ne cujes, nego ime Boga svemogucega da
se u tastad spomina i da je grijeh mali so spo-
minaju. S. Margitic, ispov. 31. Grisi grdni ili
mali. V. Dosen 139'i. Jerbo su drugi za mane
grihe glavu izgubili. M. A. ReJkovi6, sabr. 8.
Buduci odmetnuti mani grijesi od isto vrsto. J.
Matovic 395. Odpusteiio grijeha maloga i gri-
jeha smrtnoga. 501. Kakti se u kom veca i maiia
zloca nahodi. J. Banovac, uboj. 16. Od dvojega
zla maiise obrat se jima. P. Zoranic l"'. — To
je, braco, mala zadu/.bina, otkupiti roble od Tu-
raka, pa drzati da kod nas robuje, ve6 nek ide
kud je komo drago. Nar. pjos. vuk. 4, 202. —
Cfbkvi vbse osvobodi carbstvo mi otb vbsehb ra-
botb raaliih i velikyihb. Zak. dus. pam. saf. 31.
Za male trude. J. Banovac, prod. 89. Kako koji
vecu ili manu brigu i duznost svrliu vas imaju.
F. Lastric, nod. 132. — Mala last budo cesto
velika muka. Nar. posl. vuk. 174. Nije mi zao ma-
loga, nego krivoga djola. Praydonosa. 1852. 10. —
Koji malu ozir imaju na svoju dusu. Ant. Kadcic
59. — Dariju malu ckodu v nas ucinis. Aleks.
jag. star. 3, 253. Ako posla Aloksandrova ubijes,
Aloksandru malu ckodu ucinis. 310. Med dvimi
skodami maiiu obrati. F. Glavinic, cvit. 106b. —
I to bi mu mali jadi bill. Nar. pjes. vuk. 1, 486.
— Takuuti u panioti i male svisti. M. Dobretic 333.
— Neke kukavico, male du^e. M. Pavlinovic, rad.
126. — iModu opiskopom i svestonikom mala je
razlika. A. Kanizlic, kam. 234. Ako je koja raz-
lika, vole je mala. 468. — Nego bi ti mogal ra-
zumiti maiibsu cestb slave. Starino. 23, it8. (1496).
Drugi (bogoslovci) ne manega imona. Ant. Kad-
cic 149. Ostall nauciteji ne maiioga glasa uz-
dr2u. 485. — Male i volike kup)e. Zak. du§.
pam. saf. 39. — Taj 60 bit moni lik a lioj je
mala stvar iS. Moncotid — G. Drzic 474. Nu je
tebi mala stvar. N. Dimifcrovid 91. Ne posluSati
starijih u male stvari, grijoh jo venijal. A. Ko-
miilovi(S 13. i^vaku naj maiiu stvar. P. Posilo-
vic, nasi. 25". Vam so nikim 6ini da su zlo misli
mala stvar. J. Banovac, pred. 17. Da su niki
grihi mala stvar. 124. Za malu stvar nece par-
MAO, 1, b, a) aa).
463
MAO, 1, b, a) hh) ddd).
bit se. J. Filipovic 1, 386^. Jesu 1' ovo male
stvari, trulom tilu suzan biti i sve za to izgu-
biti? V. Dosen '2J:5b. Sada za naj manu stvar,
za naj maiie obecane boofmaju se. M. A. Kejko-
vic, sat. Bla. Da so mos:u grisi za svaku malu
stvar ostavjati na ispovidi. M. Dobretic 156. Jer
kucniku to su stvari male. J. S. Rejkovic 275.
Nije mala rijec pet tisuc dukata. M. Drzic 2^1.
— Oprostice mu se i male i golemo. Pr'lozi za
hist, golub. 5, 132. — Radi ovoga primjera vidi
kod a, c) aa) bbb) (t. j. mail stoji u suprotnome
smislu) : I ua glavu kami dofatio, mali kami od
hi|ade okah. Nar. pjes. vuk. 2, 83.
bb) 0 celadetu.
aaa) misli se na velicinu, stas, bez
obzira na godine. Od Falema maloga dizdara,
mali porast, plecih sirokijeh. Nar. pjes. vuk. 3,
274. Uvatio Malog Eadoicu. 3, 358. Pa besedi
mali Ecak Peja. 3, 559. Koji je bio mali cove-
cu^ak, ali veliki junak. Vuk, nar. pjes. 4, 462.
Ne treba gledati na coeka sto je mali ili mrsav.
poslov. 191.
bbb) inisli se na godine, dakle koji
nije dorastao. Ako bismo jednoga od naj manih
ovacijeh koji u me vjeruju. . . N. Raiiina 196^.
math. 18, 6. U povojih mala dica. J. Kavanin
248''. Izvan male dice. J. Banovac, pred. 19.
Mala dica dok su ziva. V. Dosen 50*. Da dojite
cede malo. 107^. Cudoredne pripovidke za male
i velike. M. A. Relkovid, sat. A2t>. .Kako mali
Xaru malo da nije tvrdomastnik postao. A. T.
Blagojevic, khin. 70. Place Bogdan kao dete
malo. Nar. pjes. vuk. 1, 538. Sto ga j' majka
iTialog ostavila u povoju i u pelenama. 1, 575.
Cedo malo pade na zem|icu, malo cedo, jedna
muska glava. 1, 623. Misli mama da sam i sad
mala. 1, 632. A malu bi decu ostavlali. 4, 466.
Mala deca mala briga, velika deca velika briga.
Nar. posl. vuk. 174. Imela devet sini i jednu
malu kcer. Nar. prip. mikul. 17. Ova pjesmica koju
su i meni neki kao malome djetetu pjevali. Vuk,
nar. pjes. 1, 195. — U ovijem primjerima kao
da se istice mladost bez obzira na tjelesnu veli-
cinu: Mali Petro porucuje Ani. Nar. pjes. vuk.
1, 3. Sinoc malu momu dovedose. 1, 306. O de-
vojko mala, svakom pokoj dala. 1, 393. Pod nim
(bororn) sjedi mala moma. 1, 521. — Po primorju
se upotrebjava kao supstantiv malx i mala kad
se govori o djeci: mali. izinedu rjecnika u Vu-
kovu: mall (u Dubrovniku), musko dijete ,der
kleine' ,parvulus'. Bo}e je pelene malomu sro-
zati. N. Naleskovic 1 185. On ga pita: „Kamo.
mail?" Nar. prip. mikul. 11. Ki je hotel dat
svojga maloga na Volosko va skolu. Nasa sloga.
god. 4, br. 10, str. 39. i u osnbitome znacenu.
Brodu je .mali' posluzitel a .mladii' kapetanu.
S. !^ubisa, pric. 13. Mali je na brodu pravo
ropce dok ne postane mladicem. 7. — mala, iz-
medu rjecnika u Vukovu: (u Dubrovniku) zensko
dijete ,die kleine' ,parva'. cf. masuta. Sto ini
kruh ne date, inalojzi da mi je ucinit panate?
N. Najeskovic 1, 266. Na to mala va zikve za-
place. Nar. prip. mikul. 17. — Iina u jednome pri-
mjerii i supst. n. u iz maZoga, vidi iz mala (a,
c), dd), eee)). Eto na sto izlazi tvoje propu-
stane, kad iz malog neces dijete tvoje od zla od-
vracati. B. Leakovic, gov. 29.
f^cc) u prenesenome smislu, o drus-
toenome polozajii, kao nizi i mladi (u prenesenome
smislu). Mbni vb brat(;Vi svojej. Sava, sim. pam.
saf. 7. Kra} da se boji maloga viteza. Narucn.
661^. Ima redi spovid veksemu, ku je mansemu
ucinil. 82b. Ja zato jesam naj mansi od apo-
stolov. N. Ranina 154b. paul. Icor. 15, 9. Kazati
se vazda maiii od druzijeh- Zborn. lib. Nisam
maiisi od velikih apostolov. Anton Dalm., nov. test.
2, 58b. paul. 2cor. 11, 5. Meni naj maiiemu. 80*.
paul. eph. 3, 8. Ukaza se u ovomu podnizenstvu
spasitej nas vele maiii od covjeka, jere ne samo
uze priliku covjecansku, ma savise od gresnika.
A G-ucetic, roz. jez. 120. Jedan od malih carev
silu moju razbi. Aleks. jag. star. 3, 263. Ja ne-
dostojniji i naj mani meu recenijemi. M. Div-
kovic, bes. xv. Koliko je tko maiii na ovorau
svijetu. nauk. 19b. Kazase se naj mani meju nimi.
B. Kasic, fran. 85. Kako naj mani ubogar. 90.
Mali puk trpiti ti strasi ne more. D. Barakovid,
vil. 76. Svakomu sluzbena, maiisemu i veksemu.
I. T. Mrnavic, mand. 42. Da Isus inansim svojim
uglavi. J. Kavanin 532b. Nece ti biti mucno slu-
sati one koji su maiii od tebe. M. Zoricic, osmina.
121. Bud' voliki, budi mali, svoj se svakom kriz
navali. V. Dosen 25a. Pak od sebe nek se cini
mani, da se po torn cini. 29''''. Od holosti to do-
lazi, da se mani s vocim mrazi. 41b. Na tom
vas svit ovi stoji, maiii veceg da so boji. 43*i.
Tako i ja vece korim, al' i manim to govorim.
78a. Veci maneg" da ne tlaci. r29b. Pokazujete
se kako mali bogovi. J. Rajic, pouc. 1, 21. Tu
je turska izginula vojska, velikijeh dvanaest ve-
zira, osim malih. pasa ic-tuglija. Nar. pjes. vuk.
3, 564. I imade sedam pasa malih, i veliki pasa
uctuglija. 4, 260. No svagda maiii visemu pov-
tori rukocjelovanije. G. Zelic 195. amo pri-
pxida i mala braca, vidi braca, f), bb), po eemu
ima (ali rijetko) mala sestra kao dumna, i mali
brat kao fratar reda svetoja Frana. Mala sestra
Vrbsajka kbci. Mon. sorb, (xii vijek). Ovozi ja
pisu malomu bratu Nikule i bratu jegovu Franb-
cisku. Mon. serb. 69. (1273—1314). — Moze se
istaknuti u cemu je ko mani (nizi, slnbiji, mane
vrijedan itd.) od drugoga. Ne da bi u svetini
maiii bil (Jakov mali). F. Glavinic, cvit. 118a.
Ne bi ovi papa u silah od prosastnih nistar
maiii. 200^. Bjose maiia u dostojanstvu. I. Dr-
zic 98. Penelope ne bi mana od Ulisa s uzdr-
zana. J. Kavanin 368't. — Tako je i kad se istice
da je neka osobina mana u jednoga nego u dru-
goga (gdje mani ne znaci svagda gori). Navlas
mansih pripovijedac. .T. Kavanin 373b. Lupez-
cice male dave. V. Dosen 12 1*. Upazi if/jj jedna
mala straza, mala straza, Omerova majka. Nar.
pjes. vuk. 1, 245.
ddd) mali i veliki u jednini ili u
mnozini, uz supstantiv i bez supstantiva, takoder
malo i veliko svagda kao supstatitiv u jednini
znaci svaku vrstu celadi, obicno prema ccc), ali
se moze shvatiti i u znacenu prema bbb). Da-
jomo u znanbje vsakornu malomu i velikomu.
VIon. serb. 330. (1427). Cuj veliki i mali, er Ar-
kulo uzima za zenu. . . M. Drzic 388. E.ic je
ovaj ku svak pravi, da s' na takoj sad stolici,
da i mali i velici , svak te visi , svak te olavi.
M. Pelegrinovic 187. Tecahu na videnije mali
i velici. Pril. jag. ark. 9, 98. (1468). To zacuse
mali i voliki. Nar. pjes. vuk. 2, 531. I pozdra-
vlam svu bratiju i malu i golemu. Glasnik. ii,
3, 107. (1708). Cuj, puce mali i veliki. . . (ovako
su se pod republikom dubrovaekom proglasivale
naredbe). P. Budmani. — Tada ce sto privarom
sto silom sve malo i veliko usilovati, da ga po-
znadu za Boga. F. Lastric, iied. 2. Zensko i
musko, malo i veliko vapijau. A. Kanizlid, kam.
816. Grne malo i veliko prid svatove svokoliko.
V. Dosen 154b. Sve se skace malo i veliko. And.
Kacic, razg. 65*. Pogaai gradani, malo i veliko,
kudu ovu obkolise. kor. 19. Vidi muzko i zensko,
malo i veliko. M. A. Ee)kovi6, sat. H3a. Gleda
aiAO, 1, h, a) hh) ddd).
464
MAO, 1, b, h) aa).
sabju malo i voliko. Nar. pje3. vuk. 2, 342. Svo
povika, malo i veliko. 2, 425. Tako se od mene
g:rdilo ne dogodilo da se cudi malo i ve}e ! Tako
se od mene ne licilo malo i ve}e ! Nar. posl.
vuk. 310. Protiv mpne digne se skoro malo i
veliko. S. Tekelija. letop. mat. sr. 120, 173. Da
sazove sve knezove i kmetove, malo i veliko od
negove knezevine. Djelovod. prot. 76. Oko nas
se kupi veliko i malo. S. j^ubisa, prip. 251. Za
barjakom i velo i malo posrjalo. Osvetn. 4, 32.
eee) dodaje se mali kao nadimak,
da se razUkuje od drugoga; znacene moze biti
kao kod aaa) Hi kod bbb). Ivan Mali. Mon.
Croat. 146. (1492). Ivana Maloga. 166. (1497).
Zove se Jakov mali. F. Glavinic, cvit. 117—118.
Pokle Jacob mani apostol bi mucen. 55^. S.
Jakova manega. F. Lastrid, test. 251b. Ve6e
je dosao Stojan u varoski dom, i uzev maloga
birova, i birov doveo Zivka. Glasnik. ii, 3, 88.
(1708).
cc) 0 zivincetii. — o velieini uopce.
Za vsaku malu zivinu soldina 2. Zak. vinod.
69. Zasve er je ocima zvir mala viditi (pcela).
D. Eanina 7b. Drobna ptica lastovica, ona mala
ptica. Nar. pjes. u D. Barakovic, vil. 197. Male
ti6ice u lominice. Nar. pjes. vuk. 1, 319. Slavuj
ptica mala svakom pokoj dala. 1, 399. IJzmi
moga maloga vrancica. 2, 50. Malog hvali, a
golemog 6eraj (kona u kolima). Nar. posl. vuk.
175. moze se dodati, da se razUkuje od drugc
vrste. Kusica mala ,Gallinula pygmaea'. Slovi-
nac. 1880. 32*. Tulavac mali ,Scolopax galli-
nula'. G. Kolombatovi6, progr. spal. 1880. 39.
Mali vrzulin ili vrzulnica (,Serinus hortulanus')
pjeva ovako : sit, sit, cera crisan bil'. Zbor. za
nar. zivot i ob. 1, 9. Mali slavi6ak, grmusa
, Sylvia cinerea'. D. Trstenak. — 0 nedoraslu zi-
vincetu. Umisa se Skenderbeze bane medu Turko
janicare male, ter ji koje kano jance male. And.
Kacid, razg. 122^. On zivini veloj hranu i gra-
vranom malim daje (,et puUis corvorum'). A.
Vitajic, ist. 523a
(Id) mali se kaze o 6emu neiivu, kad
se hoce istaknuti prema cemu vecemu od iste vrste.
— vidi mala puska, i puSka. Duga puska na
rameni, dvi male naprid. M. Katancid 52. Je-
dnom puskom malom. Nar. pjes. vuk. 3, 318.
Stade praska malijeh pusaka. 3, 458. Od pojasa
pali pusku malu. 4, 121. A kad male pusko
poizbace. 4, 233. Pa potrze dvije puske male.
4, 235. Masili se malijeh pusaka. Nar. pjes. vila.
1866. 832. I cetiri kuburlije male. Nar. pjes.
vuk. 4, 404. Za pojasom ledcnice male. 4, 508.
— Oko plasta, pa na mala vrata. 1, 633. — Ko-
suja, stola i paramenia «ovu so ajine velike, a
ostala zove se odida mala. M. Dobretic 395. —
vidi mali prst. Ima sveto pismo u maloine prstu.
M. A. Rejkovic, sabr. 25. I do malog prsta
trese. V. Dosen 163a. — Naprida pod pojasim
je mali trh\i(h). Zbor. za nar. ziv. i ob. 5, 127.
— A covjeka naj poslije, ki se mali svijet go-
vori. J. Kavanin 72'''. Mali svijot more se do-
stojno zvati (dovik). F. Lastric, test. 367a. —
Obbsthnika me sbtvori andelb^ikago i apostolb-
skago obraza malago i volikago. Mon. serb. 5,
(1198—1199). — Mane (misnistvo) jest ono kojim
9U redoni svi ostali misnici koji nisu biskupi.
M. Dobretid 279. — .Tesu ali se zovu mali re-
dovi. 281. -, Malo oliti skrovito zavo6ano od
6isto6e vikovito. Ant. Kadcic 408. — Na malijeh
misah. B. Kasid, rit. 58*. — More odri.siti od
ma/iSega proklotstva. Narufin. 90a. _ vidi mala
svadba. — Kod bi{aka. Vrisak mali ,Satureja
montana'. Gas. dos. muz. 1852. 2, 63. Zmurod
mali ,Micromeria spicata' Eehb. (Lambl). B. Su-
lek, im. 477. vidi i mali bor, mali cicak, mali
dupcac. U nas gospode kao u maloga bolDa. S.
^ubisa, prip. 133. U Primorju crkava i zvona
kao maloga boba. 191. — Kod nekijeh svetko-
vina : mala gospa, mala gospoda (rodene blazene
djevice) septembra a velika je avgusta. Prod
malu gospodu. Vuk, nar. pjes. 4, 93. Na mala
gospojinu. F. Lastric, svet. 144. Mali je gospo-
din dan na Cetiriu hram i narodni svetac. S.
l^ubisa, prip. 105. za driige svetke mali je osmi
dan poslije, vidi mala Nikoja, mali bozic. I sam
Kara-Dordije oko malog bozica dode u Ostruz-
liicu. Vuk, dan. 5, 25. Kaze se da toliko dan
odu|a do maloga bozica. poslov. 145. — vidi
mali uskrs. Na mali uskrs. I. An6ic, svit. 9.
Od diste sride do maloga uskrsa. J. Banovac, razg.
269. — Vidi i mali bozicnak i mali travan. —
Kod mjesnijeh imena (vidi napose takova imena,
kao Mala Aluga, Mala Bara, . . .). Bi cuvena
ova tresna u nikih mistih od Asije mane. B.
Kasic, is. 73. Episkopi mane Asije. A. Kanizlic,
kam. 519. Zalazi mali, selo u Crnoj Gori. Glas-
nik. 40, 18. U gradu Kelmi palatinata iliti voj-
vodstva Mane Eusije. A. Kanizlid, kam. 853.
Maiia Vas, selo u Hrvatskoj u zupaniji zagre-
backoj. Razdijel. 81. Lukovo malo, selo u Crnoj
Gori. Glasnik. 40, 19. — U narodnijem pjesmama
ima uz mjesna imena cesto mali, ako se i ne
istice osobito malina. Malo selo, sto si neve-
selo? Nar. pjes. vuk. 1, 571. Povede je Svetoj
Gori maloj. 3, 68. Do u Pracu u kasabu malu. . .
I dodose u Vrbicu malu. 3, 4a6. Duboko je
Gacko poje ravno a daleko mala Gora Crna. 4,
59. Nesto puca sa malih Kruscica. 4, 176.
ee) gdjggdje ima mala kao siipstantiv,
i vaja da se ima u pameti: stvar. Mala bi bila
toj sto me COS povrijedi. M. Vetranic 2, 116.
Va|a im jedan drugoga bratinski susretati, za^
svaku malu ne gledati. V. Bogisic, zborn. 68.
Na riu okines so za naj manu. I. Ivanisevic 161.
//) uz broj, znacene je slicno kao kod
b). Sve je mansi broj od vica studenosti vase
cica. J. Kavanin lOS^. Porod od umnozana izasa'
je jednak ni visi ni mani od broja od razdi|ena.
M. Zoricic, aritm. 51.
b) paucus, suprotno je mnogi, isporedi
a, b).
(Id) u jednini nije lako razlikovati
znacene od predasnega. Oce na sudfii dan manu
pokoru trpiti. Narucn. 101*. Tacijem Hristja-
nom mala su pedepsa svi trjeskovi nebesci. I.
M. Mattei 200. — I oko sta manu trudbu imas.
M. A. Re|kovic, sat. G4b. Pastijer 6uva s mu-
kom malom srecne trade pod sviralom. N. Marci
22. — U cijenu naj visu, u srodnu i naj manu.
B. Kasic, zrc. 80. Takvo tilo od mrcine kod
Boga je mane cine. V. Dosen 22b. Dajuc stvari
male cine. 59b. Ako bi ga upustio samo za li-
nost a ne za malu cinu. Ant. Kadcic 140. —
!^udi na maloj ]iladi. M. Pavlinovid, rad. 112.
— Kako da bi bil jedno zivo od male koristi.
A. Vitajid, ist. 135. Malu korist prima krstjanin.
I. Grlicic xix. Da za malu koris vromenitu istoga
od nas Isukrsta odagnemo. B. Zuzeri 284. Na-
ucit sedam darova duha svotoga u sedam, i sest
grija protiva duhu svetomu u sest ri6i, a ne
znat ono sto 6e redi, mala je korist. J. Filipo-
vi6 1, 172*. Da ova mater Bozja bude samo
ovako moguca a ne milosrdna, nama bi mala
korist bila. 1, 567b. Malu ili nijednu korist ne
vado iz svoje ispovidi. Ant. Kadcic 195. — Ne
s malim vesoljem sliSasmo da sto zdravi. Mon.
croat. 216. (1526). — S manome ki umira zalosti.
MAO, 1, b, b), aa).
465
MAO, 2, b.
N. Dimitrovic 5. — Mala ti fala, delijo ! Nar.
pjes. vuk. 1, 65. Mala vama svima fala kod
mene ! 1, 447. Mala fala duzdu od Mletaka na
negovoj zlacenoj filugi! 1, 624. Maiia fala caru
cestitome! 1, 624. — To sve mali vik oglobi.
V. Doseii 227''. — Bila bi stvar male tezine. I.
T. Mrnavi6, ist. 19. — Vas vjetar nije ino neg
ludos (o mladici), nego malo vidjenje. M. Drzic
319. — Kao supstantiv srednega roda. Da pri-
licno znamenitu trgovinu u malome podigne. Nov.
sr. 1835. 159. S malim rekav. J. S. Kejkovic
148.
bb) u mnozini (u primjeru je kompa-
rativ, te bi pozitiv mpgao hiti mao). Eijedu s ma-
nijem ja rijecima. Gr. Palmotic 1, 144.
2. adv. malo. — U crkvenome jeziku ima i
oblik maly (pisano i mali), vidi: maly. Stefan,
sim. pam. saf. 3; Domentijan'' 204; mali. Stefan,
sim. pam. saf. 5. — Izmedu rjecnika u Stulicevii
(,parum, vix, paullulum'), u Voltigijinu (,poco'
,wenig'), u Vukovii (,wenig' ,parum'), u Danicicevu
(malo i maly ,parum'). — Komp.: mane, (mtne,
mbnbse). izmedu rjecnika u Mika}imi (mane, od
mane ,minus'), « Bjelostjencevu (kajkavski mene
, minus'), u Jambresicevu (mene , minus'), u Stu-
licevii (mane , minus'), u Voltigijinu (mane ,meno,
piu poco' ,weniger'). — Nalazi se i okrneni oblik
man, vidi n. p. Mane oder man, comp. minus.
S. Nemani6, cak. kroat. stud, nftsg. 61. — JRadi
negacije vidi i nimalo.
a. uz glagol. Ni maly zakhsnevbsu. Stefan,
sim. pam. saf. 3. Ni mali ne zakbsnevb. 5. O
preneseniji svojemu ni maly zavestavsu. Domon-
tijan^ 204. Jerb mi tebe }ubimo srsdcemb i du-
somb nasomb nicimb ne ukrbnuje odb prbvo bivbse
gospode u Bosne do tebe, ako ne vede ne mbne.
Spom. sr. 1, 40. (1402). Ali za moj trud ne po-
mnis ni malo. S. Mencetic 131. Ako misli toj,
malo se ne vara. 219. Meni mane od ruke ide
rijet mu. M. Drzid 297. Malo ti 6e vajat oruzje.
353. Ku zaisto ne mane sebe Jubim. P. Zoranic
14a. xi godi se i malo protiv|ahu nemu, tim
gradove razbijase. Aleks. jag. star. 3, 252. Ne
malo se imaju podvizati silni persidski vitezi o
svojej bascinskoj zem}i. 264. Ni se im mane
smankava razmisjanje nib. M. Orbin 270. Za
dobar (iivot) nigdar ni malo misliti. A. Geor-
giceo, nasi. 3. Danica od vas inih dvorkinica
malo ziva ponesena. G. Palmotid 1, 371. Jedan
malo dobar ga navede u jedno kamene. I. An-
ci6, svit. 145. Ki se s<vakom jabat pusta, vele
trudi, malo husta. J. Kavanin 155^. Vlasteli i
grajani bogojubnost malo haju. 173^. Ke (duse)
od bolesti zapanene vece za se malo mare. 390^.
A malo i u crkvu dolaze. J. Banovac, razg. 235.
Da se svitlosti od svida ne vidahu ni malo. F.
Lastric, test. 182'>. Sutra neces moci, priksutra
jos mane. ned. 121. Drugi mliju, da je grib
svaka misao zla, kako u pamet dode, preinda
niti mu je draga, niti se povojno u noj zadrzaje
niti nasladuje, a jos mane zeli ono uciniti. 383.
Mnogi se od pomis|enije grija i ne ispovidaju
a jos mane kaju i skrusuju. 383. Bududi da sv.
evandeje ne cini nikakve uspomene od zafal-
nosti rad uskrisena recene divojcice, a jos mane
od onjb koji se skupili bise u kuci. E. Pavic, ogle-
dalo. 532. Malo grisnik zdravje cini. V. Dosen
8t>. A razumui malo paze lipo lice il' obraze. 21'\
Tko s nim cesto bodi, malo bi se izmucio, dok
bi bistro naucio. 39ab. Tad za pravdu malo
mari. 63a. Vrlo .malo pomnu cine. lOla. On
(trgovac) za dusu malo mari. 120a. Ni malo se
vec ne strasi. . . 149a. Eano rani, malo lezi. 156l>.
Samo slipcu ogledalo sluzit more vrlo malo.
VI
267*1. XJ zbor dice nigda ne primajte , . . go-
voride da malo i mari za dukale nasib dida stari.
And. Ka6id, razg. 310a. Da se ovdi ni malo ne
vara. M. A. Ee|kovid, sat. C4t>. Ne ktise se ni
malo braniti. sabr. 33. Moja svijest i dusevno
poznane mene ni malo ne tuze. 50. Za mane
truditi na ovomu svitu. Ant. Kadcid 2. Pomorci
malo baju. N. Marci 34. Nije se smeo ni malo,
pace onda se je vedma uzslobodio. A. Tomiko-
vid, gov. 107. Malo goni, al' ga stize brzo. Nar.
pjes. vuk. 3, 242. Konici ga malo nazirabu, a
pjesci ga ni cut ne mogahu. 3, 540. Pavle Star-
cevic, koga ja malo pamtim. Vuk, nar. pjes.
(1824). 1, 21. Bog silu ne bode, a ko je bode,
malo mu caruje. Piavdonosa. 1832. 10. — I kao
adverab moze imati uza se po, isporedi 1, a, c)
ee). Piju ga (pehar) po malo, piju ga po vele,
M. Vetranid 2, 52. Nemoj mi po malo ovako
davat vaj, neg dodi, ma bvalo, tere mi smrt za-
daj. N. Na^eskovid 2, 92. Da po malo i slabo
mrze na gribe. §. Budinic, ispr. 36. Koji sta-
novito po malo govore. M. Divkovid, nauk. 30^.
Ki na ritko krusca donasase mu po malo. F
Glavinid, cvit. 16a. Ako bi u jednomu postu
mlogo krat po malo jio. I. Grlicid 189. Odrizuj
po malo i jidi. F. Lastrid, svet. 131'>. Pak po
malo drugim piti dade. M. A. Eejkovid, sat.
G6a. I jos nega ba§ po malo kara. G7a. I
noge bi po malo bodile. K3a. Mozomo po malo
i trgovati. sabr. 47.
b. u2 adjektiv Hi adverab. Od mojih vla-
stitib rici ke su malo vridne. Narucn. 46^. To-
muj nijesam kriv ni vele ni malo. M. Vetranid
1, 116. I malo d stariji bit. M. Drzid 252. Svaka
stvar mi se mane nega trudna podniti vidjase. P.
Zoranid 7b. Mecem nega probodose i malo ziva
ostavise. Aleks. jag. star. 3, 272. Da se bizi svako
oskvrnenje od pisama malo milijeh. B. Kasid, in.
76. I da de ostati zivotom malo zdraf. D. Bara-
kovid, vil. 68. Malo jak, mane zdrav. 257. A sada
htij duti, premda malo vridan, of svit. u D. Ba-
rakovid, vil. 370. Ved krat svidokuju jutro malo
jasno. I. T. Mrnavid, osm. 102. Za m9Ju rau
|ubav prosti, malo ziva (ga) daruj meni. G. Pal-
motid 2, 150. I bivsi ga jos ^astali malo ziva.
2, 244. Ter se duti malo vrijedau dodi svakoj
nas protiva. 2, 403. Malo miran, cestit mane.
P. Kanavelic, iv. 470 Neganut ni malo. I. Grli-
cid 3. Ovi malo a oni tesko bolestan. S. Badrid,
ukaz. 80. Kada malo bogobojan u razkosi toj sje-
djase. J. Kavanin 26b. Koga ovi jednom rane,
vavijek malo zdrav ostane. 35b. Tu od svib sam
dobro gledan, ako i jesam malo vrijedan. 109b.
Zlatne rude . . . nahodu se malo plodne u pla-
nine. 167*. Al' kada mu nij' prodaje (vinii),
malo vesel svak ostaje. 167a. Malo su dobre
(moje pjesance). I. Dordid, uzd. vii. Pokajase
se ti malo dobri redovnici. ben. 28. Rani ga
i ostavi malo ziva. 33. Koji je razpuStan, zlo-
naudan i malo dobar. P. Kuezevie, osm. 329.
Dao bi zlamenje da je malo dobar krstjanin. F.
Lastrid, ned. 124. To su malo boje mobe. V.
Dosen 61a. Krave nisu bas ni malo cile J. S.
Rejkovid 193. Koji ji posiduje s malo dobrom
virom sagrisuje. A. d. Costa 2, 74. Ti si Bozja ?
ni malo, ni malo, veli obolost i tasta slava, nasa
si ti. A. Tomikovid, gov. 150. Al' Sekulu malo
ziva nose. Nar. pjes. vuk. 2, 512. Ni vrijednu
teci, ni malo vrijednu ostavi. Nar. posl. vuk.
213. Coeka malo ziva otmu od mededa i od-
nesu ga kudi. Vuk, poslov. 92. Ali je mane
strasan (Derdap doni). dan. 2, 36. Da mi je mati
malo ziva. G. Zelid 15. Vidite da sam i ja ved
malo ziv. Pravdonosa. 1852. 8. — Podu malo
30
MAO, 2, b.
466
1. MAE,
bo}e ispitat. M. Drzic 276. Rici koje su sada
malo u obicaju. I. Bandulavi6 u predgovoru.
Malo pametno, iliti nerazumno refieno. F. Lastric,
test. 299b. Bila je (stvarj malo dobro ucinena.
A. d. Costa 2, 82. Imbro mi je bratac u ra-
nama, al' je joste malo u zivotu, i tebe je ranen
porucio, da ga vidis jednom za zivota. Nar.
pjes. vuk. 1, 466. Malo naSli u zivotu majku.
2, 621.
c. relativnijem zamjenicama i adverbima,
kao malo ko, malo koji, malo kad (nemam pri-
mjera za ostale, kao za malo sto, malo gdjo,
malo kud itd.), istice se rjetkoca, ako nije prava
negacija. Malo tko bjese dostojan. M. Divkovid,
nauk. lo*. Ubog u grob kad odhaja, nega malo
gdo sprovaja. P. Vitezovic, cvit. 16. Tom se
malo tko i cudi. V. Doseu 138^. Za to malo
tko i kaze. 197b. A kad malo kom zapane. 252b.
Sve isijece, malo ko utece, vrlo malo i to izra-
rieno. And. Kacic, razg. 2443'. Malo 6e se ko
posle 20 godina pokaluderiti. D. Obradovid, ziv.
68. Malo ko pametniji biva. basne. 56. Ne sva-
komu, pacek malo komu. A. Kali6 28. Jer se
malo tko od neg pomaze. J. S. Eej.kovic 113.
Od kaura malo tko pogibe, od Turaka malo tko
ostade. Nar. pjes. vuk. 3, 50. Od Turaka malo ko
pobjeze, ... od Srbaja malo ko pogibe. 3, 116. Malu
ko u Boci da ne zna, otkud kamenu taj zlokobni
pridjevak. S. ^jubisa, prip. 277. Danas jezika
hrvatskoga malo tko razumi. M. Pavlinovi6, rad.
48. A malo je tko i cuo za Hrvatsku. razg. 6.
— Nenavidost da bi febra bila, malo ki je ne bi
imal. F. Glavinic, cvit. 372'J. Mnogi su se (na-
uiite^i) puno privarili iziskivajuci nezino (nase
duse) bistvo, i malo je koji dokucio od lie pravo
redi. . . J. Banovac, razg. 96. Jedni reku ispo-
vid opcenu, ali malo koji naprav. J. Filipovic,
prip. 120b. Malo koji episkop nahodi se, koji
bi . . . A. Kanizlid, kam. 134. Malo koji rad
zdravja se krivi. J. S. Kejkovic 434. To i zvire
u planini vrlo malo koje cini. V. Dosen 188b.
A od pisma sto 6u govoriti, kad je malo koji je
u6io? M. A. Rejkovid, sat. B8b. Malo koje zi-
votom pristoji. J. S. Rejkovid 236. — Bozanstvo
malo se kada ukazalo. I. Ancid, vrat. 42. Ispo-
vidaju se od oni griha ali malo kad po broju.
J. Filipovid 1, 126*^. Jeli |ubav Bozja osobita
gospodarica sviju modi tvoji? Malo kad. P. Kno-
zevid, osm. 51. Ako ju malo kad il' nikad ne
sluSa. F. Lastrid, od' 206. Cudesa, koja se malo
kada dogadaju. A. Kanizlic, utoc. 88. Malo
kad nastojimo ocistiti dusu. utod. 309. Malo je
kada izlazila. 568. Zasto tude tko posvoji, malo
kad se izpokoji. V. Do§en 18*. Malo kad je to
doznati. 73a. Malo kad je posve zdrava 95b.
Malo kada ne pogine (biser od cistoce). 191*.
Do sada se za to malo kada koji brinuo. I.
Jablanci 210. Kojizi malo kad obidaj imaju
ispovijedati svoje grijehe. J. Matovid 253. Malo
kada propustide dana. J. S. Rejkovid 63. Pomod
dobra malo kad je varka. 185. Zabica j' bila
vavek vane va trsju i malo kad doma dohajala.
Nar. prip. mikul. 15. Malo se kad moglo odr-
2ati gospodarstvo u slabijom rukama. S. J^ubisa,
prip. 104. Malo kad ,selten' ,raro'. Vuk, rjedn.
Icod malo.
d. ni§ta(r; mane znaii Ho i ipak (isporedi
franc, n^anmoins, drugo je tal. niente meuo,
niento di meno i nem. nichts woniger). A niStar
mane imise va voliku devocijonu slavnu devu
Mar(iju). Starino. 23, 89. (1496). Premda u ra-
skoSi rojana jesam, nistar mane pridruzili se ka
Gospodinu Isukrstu. ^iv. kat. star. 1, 220. Ni-
star mane takov i ta put proSad. P. Zoranid ii.
Bi li nista maiie drzan bio pod zavit? Ant. Kad-
cid 43. Da de nista maiie naslidovati u pribi-
vanu tilesnomu. 413. — Poslije se uvuklo ne:
nista ne mane (vidi i niStanemane), nije jasno
zasto, zar po tal. nondimeno? Oslobodih vas od
ruke nih, i nista ne maiie vi mene ostavisto.
M. Divkovid 20a. Nistar ne mane gdje si ti po-
mankao ja du zadovojit. M. Orbin 3. On prija
svakoga stvoreiia bi§e i jest sam po sebi svomo-
gudi, neizmirni, slavan i Jubav brez svrhe, ne
imadise potribe od niStare, ni pomodi od nikoga;
nistar ne maiie hoti radi same svoje dobrote i
milosti stvoriti ovi veliki okolis svita. L. Terzid
VI. Premda su svi sveti na nasu pomod prignuti,
nista ne maiie ona sama vede more nego svi
sveti. J. Banovac, pripov. 126. Mojase S70ga
oca nebeskoga, da odvrati od nega ovi gorki
kalez muke, nista ne mane rece : ^,Ne moja, nego
tvoja voja budi!" E. Pavid, ogledalo. 609.
e. naj mane, vidi daj, dajbudi.
a) saltern, ti naj starijim primjerima
znaci sto daj, a, i dajbudi, a). Poznaj naj maiie
sadaj kolika jest mod Boga krstjauskoga. Ziv.
kat. star. 1, 223. Mogudi biti^ da su o dobru
govorili ili naj inane o zlu. S. Budinid, sum.
40b. Drzani smo naj manse ne mrmiiati. I. T.
Mrnavid, ist. 55.
b) minimum, ujednomeje primjeru zna-
cene kao kod daj, b, i dajbudi, b). ja mislim da
je ovo pravo znacene. Propalo je naj mane oko
trista |udi. Vuk, grada. 66.
MAOCA, /. ime aelu u Bosni u okriigu Tuzle
Done. Statist, bosn. 87. — -ci- stoji po svoj pri-
lici mj. 1, isporedi Maocidi. — U nase vrijeme.
Nozin-aga od sela Maoce. Nar pjes. vuk. 4,
168.
MAOCICI, m. pi. mjesno ime.
a. selo u Crnoj Gori. Glasnik. 40, 18.
b. vidi Mocidi.
MAOCKI KARAVLASI, m. pi. ime selu u
Bosni u okrugu Tuzle Done. Statist, bosn. 87. —
Postaje od Maoce (poznije nego se 1 promijenilo
na o).
MAODUS, m. ■prezime (uprav koji je male
duse). — U nase vrijeme u Lici. J. Bogdano-
vid. — vidi i Sem. prav. 1878. 92.
MAOPRDONIJA, /. vidi Manfrdonija. — U
komediji xvi vijeka (gdje moze biti da se pisac
ruga kvarenu tudijeh imena, kao sto biva u mr-
nara). Bih u Napuli, u Zembi, u Maoprdoniji i
Aligurli. M. Drzid 365.
MAOSnA, /. ime selu u Bosni u nahiji bano-
luckoj. M. Ruzicid. — Va\a da je ispalo h iz-
medu a i o.
MAO VI, TO. pi. ime dvjema selima u Srbiji:
a) u okrugu sabackome. K. Jovanovid 195. —
b) u okrugu uzickome. 156. — Vala da je iz-
medu a t o ispalo h.
MAOVICE,/. jjj/. ime selu u Dalmaciji u okrugu
kninskome. Report, dalm. 1872. 29. — Eadi -ao-
vidi MaoSna i Maovi.
MAPA, /. vidi 1. karta, d. — Franc, (pa
i nem.) mappe, tal. mappa. — U pisaca na-
sega vreviena. Safarik od koga demo skoro do-
biti mapu od Srbije. Vuk, dan. 3, 222. Kazu
da so ova voda na mapama aove Spadva. rjedn.
kod Studba. Nekoliko mape koje su na zidu
bile objoSene. pravite}. sovj. 82. Autentidni po-
pisi i odsjeci mape katastralne. Zbornik zak.
1869. 56.
1. MAR, adv. bole (u osobitome smislu). — U
1. MAR
467
MAEAC
nase vrijeme u Ugarslcijelb Hrvata. Ca cu ja na
slami lezat? sad mar da sidim. Jacke. 242. —
Rijec je nslovenska, vidi u Pletersnikovu rjec-
niku : ,lieber, vielmehr, ebor' s primjerima : kaj
bi se ucil, mar se igram ! ,was soil ich lernen !
lieber spiele ich !' itd.
2. MAR, f. vidi 3. mar. — To je jamacno u
dva primjera xvi vijeka, a mozehiti i u kojeinu
hod 3. mar gdje se ne moze saznati koji je rod.
— Izmcdii rjecnika u Belinu (cura e pensiero'
jCura') i u Stulicevu (v. mareiie). Ca je nas mari
zato? Korizm. 95a.^ Imajuci vecu mar i vece
bajanje od sluzbe. S. Budinid, sum. 158a.
3. MAR, m. cura, soUicitudo, kao marene, briga,
misao za cim. — isporedi 2. mar. — Rijec je
jugoslavenska, ali nije stara, isporedi nslov. : mar
biti ,curae esse' ; meni nej mari za to ,ich kiim-
mere mich darum nicht'. Miklosic. (drugi pri-
mjcr kao da pripada pod 2. mar). — Miklosic
misli da je nemacka rijec od stvnem. mari u
unmari ,gering geachtet, gleichgiltig'; ali s toga
sto ima i glagol marati (uz mariti), cini mi se
da bi taj glagol mogao postati od moriti. — Od
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,die be-
kummerniss' ,3ollicitudo' s primjerima: Nije mu
mar (t. j. ne mari). Da mu je mar, u6inio bi to.
Bise jimio mar, nastrikat cvitja bar. M. Maru-
lic 41. Imise mar, imise pomnu. 68. Ki ima
mar, veran ti sluga bit. 139. Mar, segu i hi-
trost (darovase joj). P. Zoranic I8a. I razbor
i hitrost i mar ciste slave. 61*. Da ne odgone
od sebe mar uklonenja od grihov. S. Budinid,
ispr. 28. Koji imaju skrb, pefial i mar vise du§.
134. Tve rici kim marom, ka^i mi, slisahu? I.
T. Mrnavid, osm. 36. Dok inijem jedna svijest
biva, u liega su dvije usporedne: jedna mu je
duhovnoga mara^^ a druga je narodnoga hara.
Osvetn. 5, 44. Zivost i mar beru mudrost po
svijetu. M. Pavlinovid, rad. 42. I poznade so
nastojnikov mar na crkovini. S. Matavu}, novo
oruzje. 85. Mar jih je za spoved. Nasa sloga.
god. 4, br. 19, str. 77. Ca j' nim mar, neka se
}udi ko}u. god. 15, br. 26.
4. MAR, vidi dar mar.
5. MAR, rijec bez smisla u pjesmi, nacitiena
kao aliteracija prema macan i macacan. Nega
(macka) pita domadine : „Mar macane macacane,
kakva ti je nevojica, te si setan, neveseo?" Vuk,
ziv. 11.
1. MARA, /. vidi 2. i 3. mar. — U jednome
primjeru xvin vijeka. Tu svo'e kude ima maru.
J. Kavaniu 85l>.
2. MARA, /. hyp. Marija. — isporedi Mare.
— Akc. se mijena u voc. Maro. — Od xiv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (hyp. v. Ma-
rija) i u Danicicevu (,Maria*). Gospodinu Vlku
Brankovidu i gospodi Mare. . . Gospodinb Vlkb
i gospoda Mara. . . Mon. serb. 215. (1390 u poz-
nijemu prijepisu). Jaa gospoda carica Maara. 514.
(1470). Ja i Andelina, Dura i Mara, loan. 518.
(1476). Mara Grdo§eva zena. Mon. croat. 134.
(1487). Suprot Mari casnoj cesarici. I. Zanicid,
krat. 13. Lejm Maro, jel' ti zao majke? Nar.
pjes vuk. 1, 50. Radoicin kon s' izmace lepoj
Mari u bosijak. IjiUto kune lepa Mara. . . „Ne kun',
Maro, koiia moga". 177—178. Sadila Mara vino-
grad . . . navadi joj se vran gavran, ozoba Mari
vinograd. 1, 213. Maru prose za bugarska bana,
Maru prose, Mara so ponosi. 1, 559. Mara suce
na jumaku zlata. Nar. pjes. here. vuk. 1. Prvo
Maru Mandaliju. 329. Ode Stjepan, a ostade
Mara. Nar. pjes. petr. 2, 619. Cesto care Mari
govorase. 2, 694. Stade se Pavle zeniti, zaprosi
Maru Maricu. Nar. pjes. vila. 1868. 374. — Ooako
se zove i neka bubiea, Coccinella septempunctata
L, (i druge vrste istoga roda). — izmedu rjecnika
u Vukovu: sarena bubiea , [Coccinella, gen(u3)]'
(,osterr. frauenkafer und Marienkafer, krain'.
bozji volek). [cf. ba^e]. Izisao kao mara (u pro-
lede) na sunce. (Kad ko rijetko izlazi medu Jude.
,Mara' se ovde razumije ona mala sarena bu-
biea). Nar, posl. vuk. 98. Kazi, maro, otkuda
de svatovi dodi. (Govore devojke bubici mari
metnuvsi je na prst, pa na koju stranu poleti,
od onuda kazu da de im dodi prosci i svatovi).
123. — U Hrvatskoj i druga (veca) bubiea. Zlata
mara (Cetonia aurata L.). J. closer, faun. kor.
382.
8. MARA, /. uprav je augmentativ prema 1.
Mara, kao i Kata, Jela itd. prema Kdta, Jdla
itd. ; ali se u Dubrovniku misli da je drugo ime :
Marina. — Od xvi vijeka. Kada ju (robinu),
Anica, vidis, i ti, Mara. H. Lucid 250. A Mara
zloduda, i ti des rit tvoju? 255. Frano vas i
Mara drago pozdravjahu. N. Na|eskovid 1, 256.
Prisvijetloj gospodi Mari ^amana Guha Gozzi. V.
Andrija§evic, put. 3. Pomni ga g. Mara (,Marra').
I. M. Mattel vi.
4. MARA,/, u Stulicevu rijecnku: ,marra' ,ligo'.
— To je tal. marra, ja te rijeci nijesam nigda
cuo u Dubrovniku.
5. MARA, /. ime rijeci (bice hyp. Marica). —
U jednome primjeru xviii vijeka. Prjeko Mare
i Dunave. J, Kavanin 239^.
MARAC, marca, m. vidi marac i marat. —
Od tal. marzo (mozebiti i od nem. marz). — Po
sjevernijem krajevima od xviii vijeka, a izmedu
rjecnika u Vukovu^ [marac, marca, vide mart ;
vidi s. v. babini ukovi]. Drugi dan miseca marca
ili ozujka. A. Kanizlic, kam. 123. Do osamna-
jestoga dana miseca ozujka ili marca. fran. 86.
Okolo pol marca. A. Tomikovid, ziv. 359. Kako
je nekakva baba negde oko blagovijesti isderala
jaride u planinu, pa dunuo sjever i udario snijeg,
a ona rekla: „Prc, marcu! ne bojim te se, moji
jaridi petorosdidi". Vuk, posl. 15. — Ovaj pri-
mjer pripada pod marac, ako c stoji rnj. c po
rijeckome govoru. Marac vrtoglavac. na Rijeci.
F. Pilepid.
MARAC, marca, m. martins, vidi marat (i ma-
rac) i ozujak. — Akc. kaki je u gen. taki je u
ostalijem padezima, osim nom. i ace. — Nije od
tal. marzo nego je dalmatska rijei od latinskoga
martius, jer prema lat. ti (te) talijanski ima zz
a dalmatski c, isporedi nepuca, peca, ploca, po-
laca, pud itd. — Ne samo u Dubrovniku nego
i po svemu primorju (vidi i naj zadni primjer
kod marac i Glaviniceve primjere) pa i u Ornoj
Crori i u Hercegovini (primjeri iz Mon. serb. 453
i 495 uzeti su tz pisama ,humskijeh vojevoda'). —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mika\inu
(marac, misec, ozujak , martius, mensis martius' ;
i kod ozujak); u Vukovu: marac, marda (u pri-
morju) vide mart; u Danicicevu (marbdb , mar-
tins'). Marca miseca. Mon. croat. 62. (1440).
Miseca marda. 121. (1484). 218. (1536). Miseca
marca. Mon. serb. 453. (1452). Marbda miseca.
495. (1466). Meseca marbca. Spom. sr. 2, 34.
(1392). Marca meseca. 1, 89. (1406). Mesecb
maracb. 1, 101. (1411). Miseca marda. §. Ko-
zicid 4*. Dan 9 marca miseca. 32a. Na 27 mje-
seca marca pritistene pjesme. N. Dimitrovid iii.
Upisat od marca na dni pet. N. Najeskovid 1,
299. Djevojcica, koja umrije na 17 marda 1565.
1, 345. 25 dni marca blagovestil je anjel Gabrijel
maeaC
468
MAEAMICA
Mariji. Pril. jag. ark. 9, 106. (1468). Dan xxiii
meseca marca. A. Gucefcid, roz. mar. 47. Miseca
marca. Aleks. jag. star. 3. 225. Mjesec marafi,
ozujak. M. Divkovic, nauk. iv. Na 12 marca
miseca. B. Kasic, in. 3. Toli dan od pepela
upado u marac. rit. ll^. Ozujak, marac ima
dana 31. 56*. Na dvadeset i pet raarca miseca.
is. 76. Svijet bi ucinen ne mjeseca setembra
nego li marca. M. Orbin 12. Marc ima dan 21.
F. Glavinic, cvit. xxii. Da jest ucinen svit marca
miseca. 2^. Marca miseca posla duha svetoga.
64a. Bi mu glava odsicena na 4 marca. 663'.
A to bi marca miseca. I61b. U broj svetih po-
lozi ih leto 1622 na 12 marca. 291. Bi zacet
na dvajest i pet marca. P. Eadovcid, ist. 43.
Koji bi miseca marca, ozujaka, na cetrnajest.
I. Ancic, svit. 175. Marac, ozujak. P. Posilovi6,
nasi. V. Marac kudom vrze (Hi vrze?). (D).
Poslov. danic. Na 2 marca. S. Badrid, ukaz. 80.
Na dvadesti i jedan marca. I. Dordic, ben. 61.
Prvi je misec u Zudija lazak ili marac. J. Bano-
vac, razg. 222. Marac dugom kudom, decombar
bijelom bradom. (Z). Poslov. danic. Dan dva-
desti i peti mjeseca marca. S. Rosa 28a.. Miseca
marca. And. Kacid, kor. 8. Misec marac. 71.
Na 12 marca. Norini 87. U dan 10 marca.
Cestitosti. 5. Kad velaca ne dazdi, mara6 dobra
ne misli. (U Dubrovniku). Nar. posl. vuk. 115.
Od po marca i pas u hlad bjezi. (U Dubrovniku).
235. Ka' o niarcu kad udri vjestica, al' u jesen
mutnu vjedogona. P. Petrovid, gor. vijen. 25.
Miseci su: prosinec, siden, marec, . . . (u Vrb-
niku). Zbor. za nar. ziv. i ob. 4, 237.
MARACA, /. Maraska (tal. marasca), Prunus
cerasus L. var. marasca Vis. (Lambl). B. Sulek,
im. 222.
MARACIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Scbem. bosn. 1864. vi. xix. xxviii. Schem. jader.
1876. 25.
MARACICI, m. pi. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije}. 57.
MA RADIO, in. tnjesno ime. — Prije nasega
vremena. Maradicb. S. Novakovid, pom. 138. —
isporedi Maradik.
MARADICANIN, m. covjek iz Maradika u
Srijemu. V. Arseuijevic. — Mnozina: Maradi-
cani.
MARADICKI, adj. koji pripada selu Maradiku.
V. Arsenijovid.
MARADICKINA, /. Sensko colado iz Mara-
dika. V. Arsenijovid.
MARADIK, Maradika, w). ime selu u Slnvoniji
u zupaniji srijemskoj. Kazdijel. 143. — Pomine
se od XV vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku :
Maradikb, selo i sada u Srijemu koje je dao
manastiru Kru§edolu despot Jovan 1496. M(on.
Serb.) 541.
MARAGUN, Maragiina, m. prezime. — ispo-
redi marangun. — xvi vijeka. Jeronima Mara-
guna. Hon. croat. 321. (1523).
MARAKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme,
Schem. zagr. 1875. 213.
1. MAR AM A, /. vidi malirama. — Od xviii
vijeka, a izmedu rjednika u Vukovii (vide ma-
hrama). Refiemo: ,kail sam, caksire, ..., ma-
rama' ... i to jo sve turski. S. Margitid, ispov.
IV. Neka se zavijo kalez maramom vrucom. A.
Badid 410. Marame i odidu porazdirati. F. La-
strid, ned. 12. Maramn s glave moje uzamsi.
syet. 29a'. Maramami obastrvSi prilike. A. Ka-
nizlid, kam. 580. Krv jo kapala na tilesnik (,cor-
porale'J iliti prostrtu pod kalezom maramu. 606.
Dite svoje povi maramom. utoc. 527. Na glavi
bilu maramu nosise. 582. Protekavsi krv obi-
lata srebrnu zdilu napuni i maramu za to pri-
prav|enu poskropi. fran. 79. Isukrste koji si na
marami ostavio priliku tvoga izranenoga obraza.
bogo|ubnost. 100. Skinuvsi s glave maramu svoju.
256. Zasto se po krizmi veze celo s maramom ?
F. Matid 86. Ruku bjese stavio u marami svile-
nojzi. Nar. pjes. bog. 80. Davna ved marrma
razdrti se mogla sama. V. Dosen 69*. Maramu
na ocima ima. 69'^ Vaja radit o marami, da
krcza liu mlada gleda. 154*. S maramom po-
krivati obraz. And. Kacid, kor. 82. Redom ona
stole poredala, na stolove sage i marame. Nar.
pjes. vuk. 1, 11. Ved je to bela avli-marama,
bela marama, tuga golema. 1, 73. Za svilene
marame. 1, 119. Pokrilo se (tvoje drago) od
samura durdijom, a po glavi sa zladenom ma-
ramom. 1, 153. Vezite mi vezenu maramu. 1,
257. I maramu od suvoga zlata. 1, 399. Istrunu
mi jagluk i marama; u marami grozde odnosedi
a jaglukom suze otirudi. 1, 441. Gologlava, u
marami maloj. 1, 475. Kad vam manem srmari
maramom. 1, 558. Kad mi, ujo, ti osedes glavu,
svez' mi glavu u tanku maramu. 1, 627. U ma-
ramu zuta gazimira. 1, 631. Pa ga (cedo) zavi
u maramu svilnu. 2, 156. Pokrio se zelenom
dolamom, po obrazu srmajli maramom. 2, 328.
Na oci joj zlatali marame. 2, 55.^. U ruci nosi
maramu duna, u drugoj nosi maramu grozda.
Nar. pjes. vila. 1866. 487._ A to cura (nevesta)
pod maramom slusa. 1867. 831. Da izbirem sa-
rane marame. Nar. pjes. istr. 1, 15. Zaovicam
(donesi) sarane marame. 1, 19 Nije dobro led
ni u marami kroz vinograd proneti. (U Srijemu).
Nar. posl. vuk. 214. Mnogi kazu da su je (kugu)
vidali gdje ide zavjesena bijelom maramom. Vuk,
ziv. 219. Kad pod ovom zivjeli maramom. P.
Petrovid, gor. vijen. 12. — U prenesenome smislu
(membrana, u anatomiji). Marama sluzna (,mem-
brana mucosa'). J. Pancid, zoolog. 17.
2. MARAMA, /. ime zaseoku u Hrvatskoj u
zupaniji licko-krbavskoj. Eazdije}. 39.
MARAMICA, /. dem. marama, vidi ma;hra-
mica. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Fo/ii^/jinw (,panno; fazzoletto' ,tuch; halstuch') ;
nasao sam na cedujnma zabijezeno da ima i u
lielinu rjecniku: maramica ,veletto da donne'
,flammeum'; ,velo che cuopre il petto' ,mammil-
lare' 756'> ; alt je to samo pogreska prepisivada,
jer je u Jielinu rjecniku 7ia oba mjesta nastam-
pano mahramica. Cistom maramicom ili krpi-
com svezu celo A. Badid 290. Maramica s ko-
jom so kalez tare. 358. Nit' imajudi svitica za
poviti ga, sluzi se istim maramicama glave svoje.
F. Lastric, od' 384. Biser pokupio u svileiiu
maramicu. A. KaniXlid, kam. 46. Malenom ma-
ramicom jest otro suze. 70. Tauke koprine i
navezane maramice. utod. 2. S maramicom zunj
tare 166. Viditi ce§ jedne, maramice nose. roz.
24. Cistilica zlamenuje maramicu. bogo)ubnost.
64. Maramice dilak ima otac. Nadod. 92. Ma-
rahmice (sic) i pojasevi. I. Velikanovid, uput.
1, 419. Od tanka platna rucnik iliti maramica
kojom se znoj tro. 3, 364. Izprosio je, da bi mu
se dopustilo, maramicom dotaknuti nosila svetih
mudonika. 3, 510. Maramica oli urubdid, s ko-
jom se glava vezo krizmanomu. M. Dobrotic 59.
Na glavi joj maramica. Nar. pjes. here. vuk.
264. — IJ prenesenome smislu, isjjoredi marama
na kraju. Maramica , peritoneum'. J. Pancid,
zoolog. 18. Maramica plucna , pleura'. 37.
MAEAMICIOA
469
MAROELIJ
MARAMICICA, /. dem. maramica, vidi mahra-
micica. — Od xvm vijekn. Cistila, to je mara-
micice kojima se casa tare, to jest purifikature.
I. Velikanoviti, uput. 3, 181.
MAEAN, marna, adj. koji mnogo mari (pun
mara), isporedi marj-iv. — Od xvi vijekn, a iz-
medti rjecnika u Stulicevu (v. pomniv).
a. adj. — Komp.: maruiji (ii Stulicevu rjec-
niku). Ucinivsi marno i taiiko iskusonje svedenja
svoga. S. Budinic, sum. 90". Ni srdcem pomi|en
staroznanca marna. I. T. Mrnavic, ist. 182. —
Ima takova rijec i u jednoga pisca xvm vijeka,
all nije dosta jasno znacene, moze biti da vala
citati krizu mrnu (sto hi se potvrdilo i slikoni),
a da je tii rijec pisac nekako nacinio od mo-
riti : Konstantin da krizu marna mjesto a orla
na hram metnu, pak dvoglava nega obrnu. J.
Kavanin 278a. va^a da je slicno znacene i u
ovome pritnjeru: I dugova marni odpust prosim
sramom. J. Kavanin 8U^.
b. adv. marno. — Komp,: marnije (S. Budini6,
ispr. 20, i u Stulicevu rjeiniku). — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (v. pomnivo). Da toliko vece
marno i bo}e ziviti budemo. S. Budinic, sum. 9t>.
Potrebuje da marno b|udimo se. iOa. Da u na-
pridak marnije pripravi se na ispovid. ispr. 20.
Od potribe jest nega marno poslusati. 23. Sloziv
sijeno u samaluk marno. J. S. Rejkovic 257.
MARANGONIC, m. prezime (zar tal. Maran-
goni?). — U nase vrijeme. Ludvig Marangonic.
Nar. pjes. vuk. 2, 662. (medu prenutnerantima
u Trstu).
MARANGUN, maranguna, m. drvodjela. —
Od tal. marangone. — Od xv vijeka, a izmedu
rjecnika u Mika^inu (marangun, drvodija ,faber
lignarius') i u Danicicevu (maranbgunb, srl. ,ma-
rango, faber lignarius'). Bese maranguns bio.
Spom. sr. 2, 120. (1452 — 1461). Marangun gdi
stase ter jedno tuj drvo u noci dje|ase. N. Na-
|eskovic 1, 132. — I sad se govori u Dubrov-
niku. P. Budmani.
MARANOVICI, m. pi. ime selu u Dalmaciji
u kotaru dubrovackome (na ostrvu Mjetu). Report,
dalm. 1872. 24.
MARAS, m. ratilo kao petica od masklina.
M. Pavlinovic. — I kao prezime : u Vrgorcu. M.
•Pavlinovi6, i u Hrvatskoj (u Lici). Schem. segn.
1871. 94.
MARASKA, /. tal marasca, visha. — Jj Mi-
kajinu rjecniku maraska, visca .laurocerasum,
merasum'. — vidi i maraca.
MA-RASOVIC, m. prezime. — U Dalmaciji od
XVII vijeka. Petar Marasovid. Stat. po}. 5, 311.
(1662). Ivan Marasovic. And. Kaci6, kor. 488.
MARASTINA, /. suvrst vinove loze bijela
grozda (u Dalmaciji). B. Suiek, im. 222.
MARAT, marta, m. martius, treci mjesec u
godini, marac, ozujak. — Postaje od latinske
rijeci, ali preko srgrc. uHonog. — Pisem nam.
(i ace.) marat po primjeru xv vijeka radi ana-
logije prema drugijem takovijem rijecima; ispo-
redi kvarat, porat itd. — Vuk pise svagda mart.
— Od XIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu
(mart ,der marz' ,mensis martius') i u Danici-
cevu (marbtb , martius'). Meseca marbta. Mon.
Serb. 28. (1240). Mjesecb maratb. Spom. sr. 2,
93. (1436). Zamislio se kao jomin o martu. 'Jer
se onda jemini obicno mijenaju'l. Nar. posl. vuk.
184. Mart ima 31 dan. Vuk, dan. 1, ix. Vaskr-
senije marta 25. 3, iv.
MARATI, maram, impf. vidi mariti. — Od
xvii vijeka po sjeverozapndnijem krajevima, a
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (maram ,curo' ;
maris li? ,curasne? audisne?') i u Stulicevu (v.
mariti ,s dodatkom da se nahodi u pisca kaj-
kavca Mulilia). Niti maramo za nega. Starine.
11, 108. (oko 1662). Gda se reci gdo ne mara,
s palicami nek se kara. P. Vitezovic, cvit. 24.
Kad se igra, star se kara; ov mir }ubi, on no
mara. 37, A sad kad je Jaga stara, za nu nig-
dor ve6 ne mara. 64. Za spasenje ne marao. S.
Margitic, fala. 29.
M.4RAVA, /. ime zensko. — U dramama dviju
pisaca Dubroveana. Grlica, Marava i Kamprela
djevojke. M. Vetranic 2, 259. Da narn^ pos|e
maja i strina Marava. . . M. Drzic 441. Sismau
u Marave kuca. 442. Sestrice Marava ! 447.
MARAVAN, maravana, 7«. bluta. vidi: mara-
van, vino sto se istetilo i smutilo. mozda od tali-
janskog ,marame'. Sloviuac. 1881. 418.
MARAVCIC, m. prezime. — Pomine se xvm
vijeka. Maravcid od Livua. And. Kacic, kor.
455.
MARAVELI, m. pi. su]evi. — Od tal. emor-
roidi. — Negdje po sjeverozapadnijem krajevima.
Maraveli marojdi su, kada covika boli prohod.
Zbor. za nar. ziv. i ob. 5, 211.
MARAVIC, m. prezime. — Od xvm vijeka.
Pra Marijan Maravi6. Nadod. 53. Marijan Ma-
ravic. Norini 56. 79. Maravic. Schem. bosn. 1864.
98. §em. prav. 1878. 60. Maravic, prezime u hr-
vatskoj krajini. V. Arsenijevic.
MARAVIC-DRAGA, /. ime selu u Hrvatskoj
u zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije|. 47.
MARAVICI, m. pi. ime zaseoku u Bosni u
okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 22.
1. MARAZ, m. arap. ma,Ta,dh, tur. maraz, bo-
lest; u nasemu jeziku znaci unutrnu bolest kojoj
se ne zna uzroka. — vidi u Vukovu rjecniku :
,z. b.' maraz na srcu ,er ist innerlich krank
(man sieht ausserlich keine ursache seiner iibel-
beiindens)' ,malo intestino laborat'.
2. MARAZ, m. sok u kamisu, zift. Zem}.
1871. 3.
3. MARAZ, m. ime musko. — Prije nasega
vremena. Marazb. S. Novakovic, pom. 76.
MARCAPAN, marcapana, m. tal. marzapane,
vrsta slatkoga u kojemu je tijesto od bademova
i secera. — vidi i marcepan. — U Dubrovniku
od XVI vijeka. Reci mu, da mi posje jedan vruc
marcapan. M. Drzic 261.
MARCEL, m. Marcellus, ime musko. — Ima
nom. sing, i s oblikom Marceo, i Marcelo (prema
tal. Marcelo), isporedi i Marcelo. — U tri pisca
XVI i xvm vijeka. Marcel papa i mucenik. F.
Glavinic, cvit. xxi. Marcel i Apulej mu(cenici).
xxv. Marcel rimski. J. Rajic, boj. 64. — I Mar-
ceo znanac Creski. J. Kavanin 95^. Anton Marceo
(gdje vaja da je prezime, tal. Marcello Hi Mar-
celii), muz od Trasa. 149b. — Najde se ondi
strazac niki, imenom Marcelo. F. Glavinic, cvit.
180a. S. Marcelo papa. 267a'. Marcelo i Apuleo
bihu nikoga Simuna slugo. 340l>.
MARCELA, /. Marcella, ime zensko. — U jed-
noga pisca xvm vijeka. Zidovi ulovihu Man-
dalenu , Martu i Marcelu. F. Glavinic , cvit.
232^. Zgrabihu Martu i Marcelu, sluzbenicu jego.
243l>.
MARCELIC, vidi Marcelij. — I u nase vri-
jeme u Dalmaciji. P. Budmani.
MARCELU, m. ime musko. — U rukopjsu xvi
MAECELIJ
470
MARDELOS
vijeka. U Marcelija je troje perjo i pernica jedna.
Mon. Croat. 251. (oko 1550). — U cijelome ricko-
pisu (napisanu cirilovskijem slovima) stoji i za
j, i tako je i u toj rijeci, ali bi moglo biti da
u noj pisarskom Hi stamparskom grijeskom h
zamjenuje h, te bismo tada imali prezime Mar-
celic mj. imena Marcelij.
MARCELIJAN, m. Marcellianus, ime musko.
— U jednoga pisca xviii vijeka. Dva plemenita
Rimlanina, Marko i Marcelijan. . . F. Glavinic,
cvit. 24l>. Ov ucini Marka i Marcelijana prida
se dojti. 191a.
MARCELIN, Marcelina, m. Marcellinus, ime
musko. — U jednoga pisca xvii vijeka. Klet i
Marcelin pape i rauc(enici). F. Glavinic, cvit.
XXII. MarceJin, Petar i Erazam m.ac(enici). xsiii.
Marcelo po smrti s. Marcelina posta papom. 13b.
MARCELO, vidi Marcel.
MARCEO, vidi Marcel.
MARCEPAN, marcepana, m. vidi marcapan.
— Od nem. marcipan. — U Bjelostjencevu rjec-
niku : ,panis martius, laserpitiarium, panis sac-
charites'.
MARCIJ, m. Marcius, ime musko. — Is nom.
Marcijo (po tal. Marzio). — U dva pisca xvii i
XVI II vijeka. Marcij i Marcelin va\]LQ,(enici). F.
Glavini6, cvit. xxiii. — Marcijo papa i ispo-
(vidnik). xxv. Marcijo Bartul Horkulani. J. Ka-
vanin 240b.
MARCIJ A, /. Marcia, ime zensko. — U dva
pisca XVII vijeka. Imaliu dva ova sveta mla-
denca mater Marciju. F. Grlavinic, cvit. 190b.
Marcija hci Varunova. J. Armolusic 50.
MARCIJAL, Marcijala, m. Martialis, ime
musko. — U dva pisca xvr i xvii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Belinu (,Martiale, nome pro-
prio d' uomini' ,Martialis' 4G4b). Ovu pjesan ize
iz JMarcijala. D. Ranina 43a. Marcijala u Sici-
liju (pripovidati slase s. Petar). F. G-laviuid,
cvit. 204a. Aleksandru, Vitalu i Marcijalu bi od-
si6ena glava. 213*.
MARCIJAN, Marcijana, m. Marcianus, ime
musko. — U jednoga pisca xvii vijeka. Namiri
se na Marcijana heretika. F. Glavini6, cvit. 37b.
MARCIKIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Sava Marcikid. D. Avramovid 269.
MARCJEL, m. vidi Marcel. — U spomeniku
xiir vijeka (Marcelb; ime Mleiicu knezu dubro-
vackome, kojemu se drugdje pise ime Marsilij ;
vaja da je taj zadni oblik (mlet. Marsilio) isto
sto tal. Marcello, jer imena Marsilius nijesam
nusao u martirologiju. — Izmedu rjecnika u Da-
nicicevu (Marbcelb, glodaj Marbsilij). Knezu du-
brovbfibkomu Marc&lu Deordiju. Mon. aerb. 40.
(1253).
MARCOK (Hi mircoko), m. tal. marzocco, lav
na grbu Hi na zastavi; ovako se govorilo u Flo-
renciji, ali u nasemu primjera xvi vijeka kaze
se 0 (krilatome) lavu svetoga Marka mletackome,
a rijec moze biti da postaje od Marcus, tal. Marco.
I tebi govoru, koja ne6 vojevat, po kopnu i moru
ako 6e§ kra^evat, u slavi vrh blata, razbludno
3to,i66i, i lava krilata pri sebi gojedi, baniS .se
i diciS^ da more kra]ujes . . . od tvoga marcoka
ki bjeSs njekadar od luora Siroka uzmnozan go-
ypodar, .sadanijeh godiSta, a kako vidi svak, doSal
jo na nista. M. Vetrani6 1, 49—50.
MARCOPAN, m. vidi marcapan i marcepan.
— U JamhreUievu rjeiniku: ,pani9'.
.XMARCPAN, m. vidi marcapan. — U jednoga
pisca xviii vijeka. Tu napokon donosahu mnoz
marcpana i kunfeta. J. Kavanin 23^.
MARCA, /. ime selu u Hrvatskoj u zupaniji
bjelovarsko-krizevackoj. RazdijeJ. 114.
1. MA-B^CAJiJ. adj. koji pripada mjesecti marcu.
— Od xviii vijeka u gornemu primorja, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (gdje nije dobro zabi-
{ezen akcenat): marcani (u Dubrovniku) ,marz-'
,men3is martii'; marcana svijeca (u Boci). cf.
caratan (vidi da}e). Cuvaj se sunca marcanoga
k'o podskoka jedovnoga. (Z). Poslov. danic. Bo}e
je da te zmija upekno (u Dubrovniku sain cuo :
uvije. P. Budmani) nego da te marSano sunce
grije. fU Dubrovniku). Onde se misli da je sunce
marta mjeseca vrlo nezdravo — razlog je, sto
je u pocetku pro{eca velika razlika u vrucini iz-
medu mjesta ugrijana od^ sunca i mjesta sto je
u hladu. P. Budmani). Covjek koji se rodi u
marcanoj svijeci (luni). Vuk, rjecn. kod caratan.
2. MARCAN, m. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji varazdinskoj . Razdije}. 103.
MARCANI, m. pi. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji bjelovarsko-krizevackoj. Razdijej. 114.
MARCELA, m. prezime. — xvii vijeka u Po-
jieu; na drugome je mjestu u istome spomeniku
i 0 istome ce(adetu pisano Marcelic. Iz G-ornega
Doca kuez Mijovijo Marcela. Stat. po}. ark. 5,
311. (1662). Iz Gornega (Doca) knez Mihovija
Marceli6. 312.
MARCEL16, vidi Marcela.
MARCELO. m. vidi Marcel. — Od tal. Mar- J^
cello. — U jednoga pisca xvii vijeka. Marcelo//^
papa. B. Kasic, rit. 53a. ^ ,
MARCI, m. prezime. — xviii vijeka u Dubrov- ryir ^
niku. — Moze biti taUjansko (Marci) Hi potali- \r
janceno od Markovic Hi drugoga takoga narod-
noga prezimena. Zivot i pokora svote Marijo
Edipkine slozeni u ses pjesni jezika slavinskoga
po Nikoli Marci popu Dubrovcaninu 1791. N.
Marci 1. L
MARCIC, m. prezime. — Od xvm vijeka u \,*^^
Dalmaciji. Svojim konici Marfiic Ivan posteno ( |_,f
se svejer nosi. J. Kavanin lOQb. MariSid. Scbem. . /
jadert. 1876. 53. ^
MARDA, m. ime musko, jamacno hgp. Mar-
darije. — Prije nasega vremena. Marda. S. No-
vakovid, pom. 76.
MARDARIJE, m. MagSuqioi, Mardarius, ime
(kaludersko). — Nije pravo grcko ime, moze biti
jermensko. — Od xvi vijeka, vidi u Danidicevu
rjecniku: Marhdarije, kaluder u manastiru Mrk-
sinoj Crkvi .Mardarijo' koji jo sam gradio slova
i starapao crkvene knige u torn manastiru 1552 —
1566. "Vuk, primj. 17. 19. — Mardarije (kalu-
dersko). S. Novakovid, pom. 76. Monah Mar-
darije. Magaz. 1868. 165. Ijeromouah Marda-
rije. 169.
MARDARIJEVAC, Mardarijevca, m. ime mjestu
u Srbiji u okrugu kragujevackome. Zemja u Mar-
darijevcu. Sr. nov. 1861. 502,
MARDOKEJ, m. Mardokaj, ime jevrejsko, lat.
Mardochaeus. Moli se Mardokoj Gospodinu. I.
Bandulavic 44a. esthor. 13, S. Mardokeju on kk
uzvisi (Aman vje§ala). J. Kavaiiin 81*. — PiSe
se i Mardokeo (tal. Mardocheo). Govorase Mar-
dokeo. .T. Matovic 469.
MARDECIC, wj. prezime. — V na§e vrijeme. —
Paroh Mile Mardedic. §em. prav. 1878. 68.
M.\RDELOS, m. ime pnati u Slavoniji u zu-
panij^rijemskoj. Razdije}. 146.
1. MARE
471
1. MARaARITA.
1. MARE, /. vidi 2. Mara. — Akc. se mijena
u voc. M§.re. — U primorju od xvi vijeka. Ah sr-
cana Mare, vazda 6u tvoj biti. N. Najeskovid 1,
268. Nu podi, Mare, ti. 1, 278. Mile, Jele. Mare.
Ead. 16. 165. (xvii vijek). Mare, Pavla, Manda-
lino. J Kavanin 322t>. Cvatuc Maru majku kra}a
nebeskoga i krunicu nojzi kitu. 481'i. Da ies
uzet Maru, ako je bogata. J. Baaovac, razg.
270. Stade ti joj Jerini I'jepn Mare govoriti.
Nar. pjes. bog. 3.5. Jovo Mari tako govorase :
„Sto t' se, Mare, zao od'jeliti . . . ?" ]Siar. pjes.
vuk. 1, 18. Pasla Mare paunice. 1, 54. Majka
Maru preko mora zvala: „S6eri Mare, jesi li
oprala?" 1, 233. Govori mu prelijepa Mare. Nar.
pjes. here. vuk. 2. Iz Mostara Mare Mostarkina.
Nar. pjes. marjan. 53. Ala Mare, ludo dite moje !
Nar. pjes. istr. 1, 19. Jos si, Mare moja, u zi-
beli bila. 2, 4. Na noj Mare bilo ruho pere.
Nar. pjes. mikul. 162. — U ovijem primjerima
stoji kao hyp. prema Maru§a (sto je jamacno
isto ime sto Marija), Marava (sto moze takoder
biti postalo od Marija), Margarita (sto nema ta-
koga ipokoristika). Milica Marusi sap6e: „Ah
Mare sestrice!" N. Najeskovic 1, 243. Mare
(= Marava). M. Drzic 442. Kra^ica Margarita . . .
ka u vas grad svoem' imenu svetoj Mari crkvu
dignu. J. Kavanin 190^.
2. MARE, /. hyp. marac, ali se shvaca kao
da je ime zensko. — U nase vrijeme po narod-
nijem poslovicama u Dahnaciji, a izmedii rjec-
nika u Vukovu (gdje je zlo zabifezen akcenat po
bokelskome govoru): mare, hyp. v. marac. Ako
Ve)e ne vejuje, Mare opakuje. (U Boci. Gledaj:
Kad ve^aca ne dazdi, marac dobra ne misli).
Nar. posl. vuk. 2. Kad Veje ne vejuje. Mare
opakuje. (U Dubrovniku). 115. Ako Veje ne ve-
|uje , Mare i vejuje i vraguje. na Bracu. A.
Ostoji6.
MARELA, /. vidi kajsija. — Od nem. marille.
— isporedi marelica. Marela (Sabjar), Prunus
armeniaca L. B. Sulek, im. 222.
MARELICA, /. vidi (iiprav je dem.) marela.
Marelica (nem. marille), rus. jiope^i.-ia, Mope.Tb,
■ ces. marhule, po|. morela, 1. Prunus armeniaca
L. (Sablar, u Zagrebu) ; 2. Mirabelle (Sabjar, u
Krapini). B. Sulek, im. 222.
MAREMIS;^E, n. ime zaseoku u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist, bosn. 29.
MARENA, /, vidi u Danicicevii rjecniku : stoji
jedan put mjesto Marin.t: ,Ijula 17 Marena' (Okaz.
pam. gaf. 76).
MARENIC, m. ime dvjeina zaseocima u Bosni
u okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 12. 13.
MARENOVO, n. me selu u Srbiji ii okrugu
jagodinskome. K. Jovanovic 109.
MARENE, n. djelo kojijem se mari. — Stariji
je oblik marenje. — Izmedu rjecnika u Mikafinu
(marenje kod hajanjo), u Vukovu, u Stulicevu. Koji
ne ima onu var, marenje i skrb o tomu imanju.
S. Budinii!;, sum. 38^. Marene za nihove inte-
reso. M. D. Milicevii, skol. 44.
MAREOT, m. MuQtibiig, ime mjestu (jezeru)
u starome Ediptu, vidi u Danicicevu rjecniku :
Mareotb, mjesto u Misiru: ,vb Mareotb'. D(o-
montijan'^) 189.
MARES, m. prezime. — Li nase vrijeme. Schem.
segn. 1871. 114.
MARETA, /. more (ne vrlo jako) uskolebano,
tal. maretta. — Po primorju u nase vrijeme.
,Dezjak' ni bura, nateze nikoliko na buru, ali
nt vetra, nego ,mareta' v mori. Zbor. za nar.
ziv. i ob. 4, 240. — 1 u Dubrovniku. „More nije
mirno, ima malo marete od siloka". P. Bud-
mani.
1. MARETIC, m. prezime. — U nase vrijeme
u Slavoniji: Tomo Maretid; i u Dahnaciji. Schem.
siben. 1875. 27.
2. MARETIC, m. ime selu u Urvatskoj u zu-
paniji varazdinskoj. Razdije}. 104.
MAREVACKI, adj. (pass.) kod mjesnijeh imena
u Srbiji u okrugu biogradskome.^M.d.reva,c,ko Brdo.
Livada na Marevackom Brdu. Sr. nov. 1863.
116. — Marevacko Po}e. Vinograd na Marevac-
kom Po}u. Sr. nov. 1871. 627. — isporedi Ma-
revica.
MARE VIC A, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
biogradskome. Livada u Marevici. Sr. nov. 1875.
71.
MAREVI6, 7n. ime selu u Bosni u okrugu sara-
jevskome. Statist, bosn. 12.
MAREVO VELIKO, ». ime zaseoku u Herce-
govini. Statist, bosn. 110.
MARCtA, /. vidi lapor. — Od lat. Hi od tal.
marga. — Od xviii vijeka po sjevernijem kra-
jevima. Marga imenujem onu bijelu zem|u koja
se po dijacki marga imenuje. I. Jablanci 22.
Upotreb|ivane jama iz kojih se vadi marga i
sjunak. Zbornik zak. 3, 409. — I u Sulekovu i
n Popovicevu rjecniku (,merger).
MARGALICELICA, /. vidi margaricelica. —
Samo u Stulicevu rjecniku: margalitjelica , pri-
mus iios', i otale u Sulekovu imeniku (vidi kod
margaricelica).
MARGARETA, /. vidi Margarita. — Od nem.
Margareta. — Od xvi vijeka u Hrvatskoj. Mar-
gareta. Mon. croat. 204. (1513).
MARGARETICA, /. vidi margaricelica. —
LJ nase vrijeme u Istri. Margaretica ,BelIi3 pe-
rennis'. D. Nemanid, cak. kroat. stud, ifortsg.
55.
MARGARETIC, m. prezime. — U nase vri-
jeme u Dubrovniku. Margaretic. Schem. ragus.
1876. 65.
MARGARIC, Hi. ime musko. — Va]a da je
isto sto Margarit. — Prije nasega vremena. Mar-
garicb. S. Novakovic, pom. 76.
MARGARICELICA, /. Bellis perennis L., bi^ka
i cvijet. — Od tal. margheritina. Margalitjelica
(StuUi), Margaritjelica, rus. siaprapHTKa, bellide
(Pizzelli, Aquila — Bu6), margarite (Kuzmid), mar-
gheritina (Skurla), Bellis perennis L. (Vodopic).
B. Sulek, im. 222.
1. MARGARIT, m. ime musko. — Postalo od
Margarita. — xiii vijeka i poslije, a izmedu rjec-
nika u Danicicevu (Marbgaritb, ime musko).
Marbgaritb Stijevidb. Mon. serb. 39. (1253). Mar-
garitb. S. Novakovid, pom. 76.
2. MARGARIT, m. ime selu. — xiv vijeka. —
Izmedu rjecnika u Danicicevu: Marbgaritb, cr-
kva je treskavacka imala selo toga imena. G(las-
nik). 11, 133; 13, 372. Bogb da prosti Rada-
SGvca izb Marbgarita. Starine. 10, 271. (xiv vijek).
vidi i Starine. 10, 277.
1. MARGARITA,/. Margarita (uprav biserovo
zrno, od^ grc. /.laQyuQim), ime zensko. — Od xv
vijeka. Negova zena gospa Margarita. Mon. croat.
92. (1461). Stara majka Ivanova, majka Marga-
rita. Nar. pjes. u D. Barakovid, vil. 197. Mar-
garita divo(jka) i m.\ic,(enica). F. Glavinid, cvit.
XXIV. Porodi se blazena s. Margarita u Antijo-*
hiji. 2261>. Ne boj se, Margarita. 229a. Zaruci
1. MARGARITA.
472
1. MARICA
Margaritii, kcer kneza od Provence. 292;^. Ugar-
ska opet Margarita. J. Kavanin 299^. Ovo cesto
promisjase blazena Margarita od Ka^tela. J. Ba-
novac, razg. 52. I on knigu napisa Margariti
Jubi svojoj. Xar. pjes. bog. 32. Ere sam ti ro-
dila Margarita sestru tvoju. 117. Margarita. S.
]Srovakovi6, pom. 76. Margaritu kra} prosio. Nar.
pjes. here. vuk. 345.
2. MARGARITA. /. sitna maslina sto se na-
lazi rasprsena medu velikom (od tal. ,margarita,
perla'). Na Bracu. A. Ostojic.
3. MARGARITA, /. true mjestu u Srbiji u
okrugu cuprijukome. Niva u Margariti. Sr. nov.
nov. 1872. 150.
MARGARITOV16, m. prezime. — U nose vri-
jeme. D. Avramovic 274.
MARGECaNI, rn. pi. ime selu u HrvatsJcoj u
zupaniji varazdinskoj. Razdije}. 103. — Moze
biti da uprav glasi Margecani.
MARGERIT16, m. prezime. — Pomine se xviii
vijeka. Margeritic od Zazabja. And. Kacic, kor.
455.
1. MARGETA, /. vala da je uprav zensko ime,
isto sto Margarita, ali se nalazi u narodnoj pjesmi
kao ime nekakvu topu ; vidi u Vukovu rjecniku:
,eigentr name einer kanone' ,nomen proprium
tormenti' s dodatkom da je stajaca rijec, i s pri-
mjerom: Dok mi gleda Krno na Zemuna, a Mar-
gota na Vracar na po|6. — U ovome j^rimjeru
XVII vijeka nije dosta jasno znacene: Svijetao ti
obraz kako u Margete ocas. (D). Poslov. danic.
2. MARGETA. m. prezime. — U nase vrijeme.
Jevto Margeta. Nar. pjes petr. 1, 356 (medu
p redbrojnieim a) .
MARGETAiST, margetana, m. covjek sto putuje
s vojskom i nasi juj za prodaju jelo i pice. —
Od nem. marketender. — U nase vrijeme, a iz-
medit rjecnika u Vukovu: (u vojvodstvu) ,der
marketender' ,lixa, nundinator castrensis'. To
znadu i rusijski margotani, a nas sekretar ne
zna. Vuk, gram, i pol. spisi. 1, 180.
MARGETANICA, /. zensko cejade kao mar-
getan. — U Vukovu rjecniku: ,die marketendo-
rin- ,nundinatrix castrensis'.
MARGETANSKI. adj. koji pripada mnrgeta-
nima. — U Vukovu rjecniku: , marketender', lixae'.
— U prvome izdanu ima i adv. margetanski,
,wie ein marketender' ,more lixae', onako kao
sto biva u margetana.
MARGETIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Nar. pjes. vuk. 2, 654 (medu prenumerantima).
D. Avramovi6 183. J. Bogdanovic.
MARGETI61, m. pi. ime selu u Bosni u okrugu
sarajevskome. Statist, bosn. 20.
MARGICAKIN, m. covjek iz M^rgitice u Ba-
natu. V. Arsenijevic. — Mnozina: Margi6ani.
— Postaje od Margit(i)ca, ne od osnove Margit,
za to je 6, a ne c.
MARGICANKA, /. zensko 6e}ade iz Margitico.
V. Arsenijevic. — Radi -6- vidi Margicanin.
MARGICANSKI, adj. koji pripada selu Mar-
gitici. V. Arsenijevid. — lladi -6- vidi Margi-
fianin.
MARGIT, m. ime muiko (prema Margita, ispo-
redi Margariti. — Prije naSega vremena. Mar-
gitb. S. Novakovid, pom. 76.
1. MARGITA, /. ime zensko, isporedi Marga-
rita. — Od XVI vijeka, a izmedu rjeinika u Vu-
kovu (.frauonname' ,noraen feminae'). Gospa Mar-
gita. Mon. Croat. 185. (1501). Najti Ruzu ali
Margitu. Korizm. 9^. Od sabje pogibe nesricna
Margita. H. Lucie 239. Margita. S. Novakovic,
pom. 76. Pa doziva Margitu devojku: „Sele
moja, Margita devojko!" Nar. pjes. vuk. 3, 52.
2. MARGITA (Velika), /. ime trgovistu u Bac-
koj. — Badi Velika isporedi Margitica. Velika
Ma.rgita. Sem. prav. 1878. 48.
MARGITICA, /. ime trgovistu u Backoj. —
isporedi 2. Mai-gita. Sem. prav. 1878. 49.
MARGITIC, m. prezime. — Pomine se od xviii
vijeka. Od spovijesti Margitic da dobra izgleda.
J. Kavanin 127a. Margitic. (od razlifiiti banovina).
And. Kacic, kor. 455.
MARGLA, /. vidi marga. — Od y'lem. mergel.
— U nase vrijeme u Srbiji. Kamen margla od
koga se moze ze6i dobar bidraulski cemenat. M.
D. Milicevic, kra|. srb. 15.
MARGRAVIJ, m. vidi markez. — Od nem.
markgraf preko lat. margravius. Od margravija
Bareith. A. Tomikovic, ziv. 169.
MARGUSKOVI6, m. prezime. — xv vijeka, a
izmedu rjecmka u Danicicevu (Marbgusbkovicb).
Po ruke kneza Franbceska Marguskovica. Mon.
serb. 494. (1466).
MARHA, /. merx; pecus. — vidi i marva. —
Nalazi se u nekoliko slavenskijeh jezika, alco i
nije praslavenska rije6, isporedi nslov. mrba, stoka
i mrcina, ees. mrcha, mrcina, poj. marcha, ko-
bila. — Bez sumne je tuda rijec, i vaja da je
od stvnem. marha, kobila. — U nasemu se jeziku
nahodi od xvi vijeka; sad je u stokavaca obic-
nije marva. — Nije lako svagda razumjeti pravo
znacene. — Izmedu rjecnika (u Mika^inu mahra,
i kod imanje), u Bjelostjencevu (,armentum, pe-
cus'), u Jambresicevu (marha velika ..armeutum'),
u Voltigijinu (,armento, bestiame' ,allerley vieh'),
u Danicicevu (marblia ,merx').
a. merx, trg, espap, roba. — U naj starijim
primjerima. Dubrovacki tirbgovci sbvojom mar-
liomb slobodnu da dohode. . . Ako svoju marhu
i pratez ne prodadu. Mon. serb. 551. (1517). samo
u tom spomeniku. (D. Danicic). Ako bi prisla
ovdi karavela g(ospo)d(i) na, Jerolima Petelinica
ili ko koli ino drivo negovo, ill ako bi ka marha
hegova prisla u inih drivih. Mon. croat. 208.
(1521). Nego nam upi.sit6 po komu hocemo marhu
uslati. Starine. 11, 78. (oko 1600 — 1602). Soli
ne mogu nositi po suhom, da bismo vu drugu
marhu poracunali koja so more po suhe nositi.
91. (oko 1652). — Va(a da je isto znacene i u ova
dva primjera : Da se odaje vsake vrsti marha za
placu. P. Vitezovic, kron. 76. Ako vam sto iz
na§e zemje potribno koja marh(a) bude. Starine.
12, 31. (oko 1703).
b. pecus, do mace zivotine, stoka. O svomu
brasnu tudu marhu 6uvam. Starine. 12, 101. (oko
1655). (UloviSe) marhe svakojako. B. Krnarutid
19. Agama su agaluci bili, al' kd marhu vladali
su raju. Osvetn. 13, 25. Dace krstan 6im mu
pane blaga, snop 60 past!, marha so napasti.
4, 12.
MARHATOVAC, Marhatovca, m. knjkavski
Marhatovec, ime selu u Medumurju. Schem. zagr.
1875. 143.
1. MARICA, /. drm. 2. Mara. — Od xv vijeka,
a izmedu rjeinika u Voltigijinu (.Maria' , Marie')
i ti Vukovu (dim. v. Marija. of. Marijca). Sestri
Marici. Mon. croat. 87. (1460). Podi ti, Marica.
N. Na}eskovic 1, 274. Vazeti odluM hcer moju
Maricu. D. Barakovid, vil. 322. Maricu kder
1. MAEICA
473
MARIJA, a, a).
Turcinu da za zenu. P. Vitezovic, kron. 118.
Stjepan svak mu i Marica. J. Kavanin 232a.
Gospoja Marica Obabova prava domadica. Nadod.
78. Momcid ide strancicom, ... i ugleda Ma-
ricu; momci(^ Mari govori. . . Nar. pjes. vuk. 1,
345. Seer Maricu uzo za caricu. Pjev. crn. 288a.
— I u narodnoj pjesini kao itne crkvi u Becu.
Pola su mi Beca osvojili do Ruzice i crkve Ma-
rice. Nar. pjes. vuk. 3, 47.
2. MARICA, /. Artemisia camphorata Vill. —
U okrugu niskome. S. I. Pelivanovi6.
3. MARICA, /. Hebrus, ime rijeci u Bumeliji.
— Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mika-
jinu (Marica, rijeka u Slavoniji ,Ecliedorus iiu-
vius'), II Belinu (.Hebro, iiame di Tracia' , He-
brus' 367b), u Vukovu (voda (u Kosovu?) [u
Rumeliji]) s primjerima iz narodnijeh pjesama:
Na Maricu bijeliti platuo, — Okre(?e se niz vodu
Maricu, u Danicicevu ('voda u Macedoniji). Tisa
i Marica. M. Vetraai(S 1, 263. Kada prebrodi
Maricu. Mon. croat. 234. (1529). Vb Madedo-
niji na Marici. Spom. stojan. 126. Na Marice.
Okaz. pam. saf. 61. Na Marici. 72. U rumel-
ska jezdi pola, opet srbska naprid slidi, gdi
su od grada Drenopoja vrh Marice rijeke zidi.
I. Grundulid 312. Dvina, Drina, Prut, Morava
i Marica svud spjevana. G-. Palmoti6 2, 197.
Don, Neretva i Marica. J. Kavanin 275^. U
vodi Marici. And. Kaci6, kor. 485. Rano rani
Turkina devojka, na Maricu bijeliti platno. Nar.
pjes. vuk. 2, 340. Nasred Drenopoja kamen-mosta
Marice rijeke. Pjev. crn. 187b. Na Maricu s Tur-
cim ratQjudi. 2883'. Od Bojane do Marice valne.
Osvetn. 3, 134.
MARICIC, m. prezime (po majci Marici). —
Od XVI vijeka. Jure Marici6 celo selo jedno.
Mon. croat. 308. (1598). Nij' mi zabit ni vla-
stele Maricida, Radovica. J. Kavaiiin 99b. Mari-
cidi gdje su davni? 100*. Mili taste. Vide Mari-
cicu! Nar. pjes. vuk. 3, 517. Marifiic. Schem.
siben. 1875. 27. Sima MariSic. Rat. 358. Mari-
6i6, prezime u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevid.
J. Bogdanovid.
MARICI61, m. pi. ime zaseoku u Hrvatskoj
II zupaniji zagrehaikoj. Razdije|. 66.
MARICIN, adj. koji pripada Marici. — I kod
mjesnoga imena (prije nasega vremena). Mari-
cino selo. S. Novakovid, pom. 138.
1. MARIO, m. pruime. — Akc. moze biti na
tri nacina: Marid i Marid (po majci Mari) i
Marie fpo majci Mari). — Od xiv vijeka. Stani-
slavb Maries. Glasnik. 24, 245. (1353). Opravi
je pasenogu Marid -alajbegu. Pjev. crn. 178b.
Svome pobri Marid-Alibegu. Nar. pjes. juk. 582.
Javio se kod nas Arsenije Marid. Glasnik. 11,
1, 47. (1808). Mihajlo Marid. Nar. pjes. vuk.
2, 650 (medu prenumerantima). Marid. Schem.
bosn. 1864. xxviii. Marid i Marid, prezimena
a Lici. J. Bogdanovid. — ^ I kod mjesnijeh imena
(gen. Marida) 11 Srbiji: ISTiva Marida u okrugu
aleksinackome. Niva na ornici zovoma Marida.
Sr. nov. 1863. 398. — u okrugu vajevskome. I^^iva
zovoma Marida. 1869. 54. — vidi i kod Ma-
ridev.
2. MARIO, m. dem. Maro (ime musko, ne prez-
ime). — U komediji dubrovackoj xvi vijeka. M.
Drzid 370.
3. MARIC, m. ime selu u Bosni u okrugu bano-
luckome. Statist, bosn. 84.
MARi6eV, adj. koji pripada Maricu (vidi
1. Mraid). — I kod mjesnoga imena; Mariceva
VI
Niva u Srbiji u okrugu aleksinackome. Sr. nov.
1867. 183.
MARICI, w. pi. mjesno ime.
a. Maridi, selo u Bosni u Bijejinskoj. M.
Ruzicid.
b. mjesto u Srbiji u okrugu uziekome. 6 dana
orana u Maridima. Sr. nov. 1869. 189.
MARIFET, m. artificium, hitrina, vjestina, maj-
storija (vise u zlome smislu nego u dobrome),
isporedi marifetluk. — Od arap. tur. ma'rifet,
znane, vjestina, talenat. — U nase vrijeme. A
ukazi konu marifete. Nar. pjes. horm. 1, 265.
Kano da hode nekakve marifete da provodi. Nar.
prip. bos. 1, 95. Marifet, vjestina. u Nar. pjes.
horm 1, 616.
MARIFETLUK, m. vidi marifet, od cega po-
staje turskijem nastavkom luq (uprav liiq); ne
znam, ima li te rijeci u turskome jeziku. — U
nase vrijeme. J a sam naucio mnoge marifetluke
(varave zanate). Nar. prip. bos. 1, 9. Pocme
se razgovarati marifetluke svoje provodedi, 1,
43.
MARIGUTIC, m. ime selu u Hrvatskoj u iu-
paniji varazdinskoj. Razdije|. 104.
MARIHNA, /. ime zensko. — Vaja da postaje
od Marija. — Na jednome mjestu xv vijeka. Ma-
rihni hderi. Mon. croat. 64. (1437).
MARIJ, m. Marius, ime musko. Marij, Marta,
Audifak, Abakum m.(udenici). F. Glavinid, cvit.
xxi. Pod Marijem. . . J. Kavanin 278a.
MARIJA, /. Maria, biblijsko ime zensko, jev-
rejski Mirjam, — Od naj prvijeh vremena, a
izmedu rjecnika u Belinu (, Maria, nome augu-
stissimo e proprio di Nostra Donna e madre di
Dio' , Maria' 463*), u Voltigijinu (v. Marica),
u Vukovu (,Marie' , Maria'), u Danicicevu (.Maria').
— Vokativ je kao i u drugijeh zenskijeh imena
na a (sto nijesu ipokoristici) jednak s nomina-
tivom; ali se u molitvama bio uzdrzao (i to u
cakavaca do xvii vijeka) stari oblik Marije, a
uvuklo se i Marijo u stokavaca, teje iz molitava
preslo gdjegdje i u pjesme i u obicni govor.
a. bogorodica.
a) uopce. Bogumateri rozdb§ej presvetyje
prisnodevije Marije. Mon. serb. 15. (1222 — 1228).
Divici jime bise Marija. Bernardin 4. luc. 1, 27.
Zivot i muku Spasa draga i Marije da stampati.
J. Kavanin 126b. Poslije Marija i Spasite}. 209a.
U pedatu vidis tomu pravu |ubav ti, Mariju. 255b.
Zenom djevu bro'ed Mariju. 453*. Rimska crkva
Bozja zarucnica koju brani Marija divica. And.
Kacid, razg. 161b. Jeduom rece; „Jezus i Ma-
rija!" 304i. Ja du podi k ravnoj Ungariii, ute(c)
du se divici Marij i. 333*. Majku tvoju stujemo
svetu divu Mariju. F. Radman 54. Kod nih dosla
sveta djeva Marija. Nar. pjes. vuk. 1, 121. Al'
govori Ognena Marija. 1, 169. Ni Mariju koja
munom pali. 2, 206. I preciste djevice Marije.
105. Turci vidu Muja i. Aliju, Cruogorci bla-
zenu Mariju. Ogled, sr. 113. I on veli: „Jezus i
Marija !" Nar. pjes. marjan. 182. Vazda i Ma-
rija ! (Odgovore krsdani oko Sp|eta kad im se
nazove: Fa|en Isus!). Nar. posl. vuk. 31. vidi
blaga, blazena, djeva, djevica, ognena itd. — Voc.
Marijo. Zdrava si, Marije! M. Marulid 216. Vazda
govorase : „Zdrava, Marije!" Mirakuli. 7. O
slavna devo Marije! 46. Sveta Marije, moli za
nas. Korizm. 6b. Pod tvojim krilom, o Ma-
rije. . . 28b. Ne boj se, Marije. 79b. Zdrava, Marije !
S. Budinid, ispr. 38. Blazena jesi, divo Marije.
M. Albert! 21. I tebe prosim, b. divo Marije.
80a
MAEIJA, a, a).
474
MAEIJAN
F. Glavini<^, cvit. 253lJ. — Vuc. Marija. Zdrava,
Marija milosti puna!... Ne boj se, Marija. Ber-
nardin 4. luc. 1, 28. 30. 0 Marija, krajice ne-
beska. Korizm. 6a. Zdrava budi, Marija! F.
Vranfiic, rjecn. 128. Zdrava, Marija milosti puna!
I. Akvilini 11. F. Glavinic, cvit. 446^. J. Ma-
tovic 440. Ne boj se, Marija. F. Lastric, test.
371t>. 372«'. O Marija. pravo utjesenje zalostui-
jeh. I. A. Nenadic, nauk. 239. Eaduj se, o Ma-
rija. 264. Sestro nasa, Blazena Marija ! Nar. pjes.
vuk. 2, 1. Kazacu ti, Ognana Marija. 2, 4. Ne
boj se, Marija! Vuk, luk. 1, 30. — Voc. Marijo.
Sveta Marijo, moli za nas. Azbukv. 1690. 29.
Sveta Marijo, moli se za me. L. Terzi6 37. Bla-
zena divico Marijo. F. Parcid 91. Zdrava, Ma-
rijo, na sem svitu! J. Kavanin 48la. Marijo pri-
sveta djevo! B. Zuzeri 57. Sveta Marijo, priteci
nevo}nim. J. Banovac, blagosov. 272. Zdravo,
slatka i ugodna Marijo ! prisv. obit. 51. Zdravo,
Marijo! I. A. Nenadic, nauk. 26. Priblazena dje-
vice Marijo. 56. O Marijo majko mila! 182.
Zdrava, Mariio milosti puna ! F. Lastric, od' 47.
O privedra i izvrstita divico Marijo. B. Pavlo-
vi6 49. Ne boj se, Marijo. E. Pavic, ogledalo.
473. Tebe svi sada, Marijo, klanamo. jezgra.
155. Sveta Marijo! F. Matic 102. 0 divice Ma-
rijo! L. Vladmirovi6 83. Zdrava Marijo! I. M.
Mattel 133. Zdrava, Marijo milosti puna! T. Iva-
novic 5. S. Marijo, moli za liega. 108. Zdrava,
Marijo milosti puna! B. Leakovi6, nauk. 424.
Tako t' Boga, sveta djevo Marijo ! Nar. pjes.
vuk. 1, 122. O djevice Marijo ! Nar. pjes. here,
vuk. 332.
b) molitva : Zdrava, Marija itd. shvaen se
kao da je zdrava adj. nz supst. Marija i tako se
sklana (znaci i doba u jutro prije ishoda sunca
i u vecer poslije znpada, kad se zvoni na tu rno-
litvu). S tri zdrave Marije. Zborn. 60*. Nigdar
ne ucini reci jednu zdravu Mariju. Korizm. 21<'''.
Saotijer od sto i peset zdravijeh Marija. A. Gu-
cetid, roz. jez. 17. U jutro zdravu Mariju cini
zvoniti. F. Glavinic, cvit. 80^. Reci zdravu Ma-
riju. I. T. Mrnavic, nauk. krst. 1702. 13. Istu-
macei'ie ocenasa i zdrave Marije. 1708. 8. Pet
zdravi Marija. I. Badric, prav. nac. 7. Moze se
zvoniti i u vecer na zdravu Mariju. A. Ba6i6
199. Govoreci zdravu Mariju. F. Lastrid, od'
49. Kada zvoni zdrava Marija. I. A. Nenadid,
nauk. 55. Zvoniti zdravu Mariju. Ant. Kad6id,
21. Prvi dio andelskoga pozdravjena, to jest
zdrave INIarije. J. Matovid 440. Zazovi dar duha
svetoga bar s jednim odenasom i zdravom Ma-
rijom. B. Loakovid, gov. 83. Posli ocenasa ne
ima izvrsnije molitve od zdrave Marije. nauk.
426. Ne zna balija §to je zdrava Marija. Nar.
posl. vuk. 198. — Za tako zvonene ima i latin-
sko ime ave Marija (vidi i abe: abemarija nije
samo u jednoj knizi nego n. p. ti Dubrovniku
prosti narod i se(aci obicno tako govore). Maro :
Eto ave Marija. — Frano: Nije. N. Najeskovid
1, 286.
c) 0 praznicima u koje se svetkuje bogo-
rodica, i to s nekijem osobitijein pridjevima. Av-
gusta miseca 15 danb na sveto Marhje. Mon. serb.
101. (1332 u poznijemu prijepisu). Koja je po-
lada bila . . . kaludericb svete Marijo od ando-
lovb u redenomi. nasemb gradu Dubrovniku. 302.
(1420). S. Marija od sniga. F. Glavinid, cvit.
XXIV. — Dan Marije biie uznobe^e. And. Kadic,
razg. 1801J.
(/) 0 hnenima crkava posvcdenijem bogo-
rodici takoder s pridjevima, i o mjestima gdje su
te erkvc, n. p. u Hrvatskoj u iupaniji zagrebai-
koj: Marija Bistrica, selo. Razdije}. 84. Marija
Gorica, selo. 88. vidi i Svota Marija.
b. 0 drugijem sveticama i biblijskoj zenskoj
cejadi. Bjeloda odide, u kojoj se ukazase danas
andeli bogojubnim Marijama, zlamenuje radost
i veseje. F. Lastric, ned. 185. No nadose tri
Marije ... Pa im Gospa s placem rede: „0 Ma-
rijo, sestro moja, vide li mi de Isusa?" Nar.
pjes. here. vuk. 329 — 330. Veseli se, Mandalijena,
s ostalijem Marijami. A. Gucetid, roz. jez. 241.
— I 0 samoj Mandalijeni. Mariju si ti odrisio.
M. Divkovid, nauk. 913'. — i (kao mjesno ime
radi crkve) Marija Mandalena, selo u Hrvatskoj
u zupaniji zagrebackoj. Razdije}. 88. — S. Ko-
lumban Studi zivot Marije Egipcijake. F. Gla-
vinid, cvit. xviir. — Sestrice im otp'jevale: An-
delija i Marija, slusala ih Bozja majka. Nar.
pjes. vuk. I, 118 — 119. — Marija prorodica sestra
Aronova. D. Danidid, 2mojs. 15, 20.
c. uopce kao zensko ime. Marija raba Ras-
dina. Starine. 13, 208. (1185 prepisano 1250).
Plemenete nase gospode krajice Mareje ugrbske.
Mon. serb. 211. (1887 ii prijepisu istoga vijeka).
Posilaju redene sirote . . . i sestre nihb Katarinu i
Mariju. 557. (1566). Ovamo izljezi; Marija gdi
je? N. Najeskovid 1, 261. Ki je vrag, Marija?
1, 263. Uh sjetna Marija! od sta bi nemod taj ?
1, 270. Neka mole svitlu cesaricu, ba§ Mariju
dragu Tereziju. M. A. Eejkovid, sat. C8b. Oj,
Marija, Bogom posestrimol Nar. pjes. vuk. 1,
126. Onda Jovo Mari govorase: „0j Marija,
draga duso moja". 1, 197. Po imenu Mariju de-
vojku. Nar. pjes. petr. 2, 693. — Voc. Marijo.
O Marijo, sestro Durkovica. Nar. pjes. vuk. 3,
477. Opremi se Vukasine kra|e, opremi se na
carevu vojsku, u dvorove }ubu ostavio, i ovako
nojzi govorio: „0 Marijo, vjerna }ubo moja!"
Nar. pjes. here. vuk. 75. Onda rede Brankovidu
Vuce: „]^ubo moja, kidena Marijo!'' Nar. pjes.
petr. 3, 233.
d. nadijeva se ovo ime i muskima, ali rijetko
kao prvo (nemam za to primjera). U smrt Ganba-
tiste Marije (va{a da nije prezime). D. Ranina
126t>. Vojvoda Medjolanski, po imenu Filip Ma-
rija. F. Glavinid, cvit. 148l>. (Talijanski) Giam-
maria (t. j. Ivan Marija) Mattei. I. M. Mat-
tel V.
MARIJAGA, /. augm. Marija. — U nase vri-
jeme u Istri. Marijaca, augra. Maria. D. Nema-
nic, cak. kroat. stud, ifortsg. 61.
MARIJAN, Marijana, m. Marianus, ime 7nusko.
— Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem pade-
zima, osim u nom. i voc. Marijane. — isporedi
Marjan. — Fo primjerima u kojima bez sumne
treba citati Marijan cini se kao da je ovaj oblik
obicniji u narodu nego Marjan, premda Vuk i
drugi j^isci nasega vremena vole pisati Marjan.
— Od XVII vijeka, ako nejos od prije. Za suzna
vn§ega, za Marijana. Starine. 11, 78. (oko 1600 —
1602). Sekulic Marijan. B. Krnarutid 31. I
hrabreni svet Marijan. J. Kavanin 298a. Ma-
rijan Terzic. And. Kadid, kor. 485. Marijan
Olovjanin. Norini 54. Marijanb. S. Novakovid,
pom. 77. Ne povedi sestrida tvojega, ba5 sestrida
mlada Marijana. Nar. pjes. vuk. 3, 211. Tek iz
magle junak iskodio, ba§ na vrancu mladi Ma-
rijano (u istoj pji'smi ima jos tri puta mlada
Marijana a cetiri mladi Marijane; .samo u jed-
notne stihu ima oblik Marjan (vidi). pred samom
pjesmom Vuk jc napisao: Mladi Marjan). 3, 214.
Pokloni ga Marijanu momu. Nar. pjes. juk. 224.
Odveli rau troje djece malo: Marijana od sedam
godina. . . 413. Kad Marijan curu opazio. 565.
MAEIJAN
475
1. MARIN, a.
Al' eto ti malog Marijana. 583. u toj istoj knizi
u eetiri pjesnie ima Marijan 2"'cA'0 30 puta, a
Marjan dva, i na pocetkic je prve izdavalac na-
pisao Marjan (vidi) kao i Vuk.
MARIJANA, /. zensko ime. — Ne znam, jeli
sastavjeno od Marija i Ana (kao sto je n. p. tal.
Marianna), Hi je zensko ime prema Marijan, ali
nijesam nasao u martirologijii imena Mariana.
i po akcentu bilo hi prvo, jer bi u drugome slii-
caju glasilo Marijana. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovti (Marijana, jfrauennamo-'
jiiomen feminae' s primjerom iz narodne pjesme :
Sto devojka divna Marijana). Lovrin svoj svit
u Marijani po svem znanom svijetu sieve. J.
Kavanin 103^. Pred nima je dilber Marijana.
Nar. pje3. here. vuk. 130.
MARIJANCI, m. pi. ime selu u Slavonin it
zupaniji virovitickoj. Razdije|. 134.
MARIJANKO, m. dem. Marijan. — U nase
vrijeme. Sluzi luu ga sestrid Marijanko. Pjev.
crn. 52a. .
MARIJANOVIC, m. prezime (po ocu Mari-
janu). — vidi i Marjanovid. — Od xviii vi-
jeka. Frano Marijanovic. Norini 62. Marijanovid.
Schem. bosn. 1864. x. Marijdnovic, prezime u Lici.
J. Bogdanovic.
MARIJANSKI, adj. koji pripada Mariji (vidi
Marija, a). Kad dovrsim sveto Marijansko dilo.
A. Kanizlid, roz. 115. — I kod mjesnoga imena:
Marijansko brdp, mjesto u Srhiji u okrugii po-
zarevackome. Niva na Marijanskom brdu. Sr.
nov. 1875. 281.
MARIJA§, vidi marjas.
MARIJASEVIC, m. prezime. — Od xv vijeka
(u naj starijemu primjeru pisano latinski). ,Tho
mas Mariassevich'. Mon. croat. 65. (1445). Ma-
rijasevic. Schem. segn. 1871. 114.
MARIJETA, /. tal. Marietta, dem. Maria (Ma-
rija). — Od XVIII vijeka po primorju pa i u
Sarajevii, a izmedu rjecnika u Vukovu: (u Sa-
rajevu i da}e k moru) ,frauenname' ,nomen fe-
minae'. K6 pogodi Marijeti, drugoj kceri (sreca).
J. Kavanin 84i>.
MARIJETINA, /. augin. Marijeta. u Lici. J.
Bogdanovid. V. Arsenijevid.
MARIJEVIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Stanko Marijevic. Rat. 220.
MARIJICA, /. dem. Marija, — Izgovara se i
Marijca, Marica. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Vukovu (Marijca, dim. v. Marija).
Mala Marijice, homo po rozice. Nar. pjes. mikul.
148. Marijice du§o ! 165. Marica. J. Bogda-
novid.
MARIJIC, m. prezime (po majci Mariji). —
XIV vijeka. Gojakb Marijidb. Dec. hris. 7.
MARIJIN, adj. koji pripada Mariji. — Izgo-
vara se i Marin, s toga je tesko znati u nekijem
primjerima, jeli Marin Hi Marin: kao pravilo
moze vrijediti da je j)rvo, ako se govori o bogo-
rodici. V Marijini crevi. Korizm. lla. Vzvi-
§enje Marijiuo. 100a. Marijino majke. Zborn.
105b. Molitva Marijina vazda usli§ana bi. I.
Ancid, svit. xxix. Koji sastavi bliza u doba oba
svijeta (svjeta?) Marijina, sted u druzbi od Je-
zusa Marin (jamncno Marin) sluga, ko Isusa.
J. Kavanin 95b. Cista dusa Marijina. 316*. Ma-
rijina njesto mlika. 330*. Marijina porodica kon
ne stoji. 52lt>. U krilu Marijinu. I. P. Marki
93. Razgovarane ii na gospu od zacetja od mo-
gudstva Marijina. J. Banovac, razg. xi. Sve muke
po Marijini molba po niki se nacin smankavajn.
12. U pricistoj utrobi Marijinoj. 140. drugdje
se u pisca Banovca nahodi i Marin, n. p. : Same
du vam ovo prikazati, kako se je Bog srditi uci-
nio milostiv u utrobi Marinoj. J. Banovac. razg.
136, ali ce i ovdje trehati izgovarati Maria. Preko
bijela grla Marijina. Nar. pjes. here. vuk. 7. —
I kod mjesnijeh imena : Marijin Grob i Marijine
Pure , dva mjesta ti Srbiji u okrugii hiograd-
skome. Glasnik. 19, 193. ima i Marijino Seliste
sto se pomine xiv vijeka. Na Marijino Seliste.
Spom. stojan. 25. (1327). -- Prokletstvo Evino
obrati se u blagosov Marin (ima nad n znak ",
ali jamacno bi trebalo da stoji nad i). M. Div-
kovid, nauk 109a. Od koga videnja . . . sto pise
ovi s. sluga Marin (,Marin')- F. Lastric test.
355b. Milosrdje Marino (, Marino'). 395a. prema
ova dva primjera treba citati Marin i u drugima,
kao n. p. : Ako mi isprosimo danas ovu milost
od slave majke Marine. F. Lastrid, od' 350. Dvima
imeni, Isusosovim i Marinim. 350. Da poznade
gorcinu zalosti Marinije. test. 99b. Iztomacite
gordinu srca Marina ll8a. U sina Marina, test,
ad. 39b. ^ isto mislim da treba citati u ovijem
primjerima: Napunili su se dni od ociscena Ma-
rina po zakonu Mojsijevu. S. Margitic, fala. 8b.
U utrobi Marinoj. S. Rosa ISO*.
MARIJINA i MARIJINO, vidi Marino.
MARIJO, m. Marius, vidi Marij. Bi u Per-
siji vitez niki, Marijo imenom. F. Glavinid, cvit.
22a. Jer opet rece jednu ric ostru opatu Ma-
rija. J. Banovac, razg. 195.
MARIJOl^UBAN, Marijo|ubna, adj. koji luhi
Mariju (bogorodicu). — U jednoga ^^isca xviii
vijeka koji je sam nacinio tu rijec i druge ta-
kove. Marijo|ubni stioce ! A. Kanizlid, utoc. xiv.
Marijo|ubni stioci. 220.
MARIJO;^UBILAC, Marij o}ubioca, m. covjek
sto }ubi 3Iariju (bogorodicu). — U jednoga pisca
xvii vijeka kao i Marijo|ubau. Izgled tolikih
Marijo}ubioca (mj. -bilaca). A. Kanizlid, utoc. iv.
MARIJOIjiUBNIK, m. vidi Marijojubilac. —
U istoga pisca (vidi i Marijo}uban\ Ufane pra-
vih Marijolubnika. A. Kanizlid, utoc. xni.
MARIJO^TJBNOST, /. osobina onoga sto je
Marijojuban. — U istoga pisca u kojega i Ma-
rijojuban (vidi). Mudra je Marijo|ubnost. A.
Kanizlid, utoc. 220.
MARIJO^UPSTVO, m. vidi Marijojubnost. —
U istoga pisca. Od bogojubstva ili od Marijo-
Jubstva kriige. A. Kanizlid, utoc. xxvi.
MARIJOSLOVAC, Marijoslovca, m. covjek sto
pise 0 Mariji (bogorodici). — U istoga pisca u
kojega ima i Marijojuban (vidi). Prama primu-
drim Marijoslovcem. A- Kanizlid, utoc. xii.
MARILA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 77.
MARIMA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 77.
1. MARIN, adj. koji pripada Mari (vidi 2.
Mara i Mare). — vidi i Marijin. — Uprav po-
tvrdenijeh primjera ima istom u nase vrijeme.
a. uopce. Ukopaj me, majko, kod Marina stana,
kod Marina stana, gdjeno Mara spava. Nar. pjes.
vuk. 1, 261. Marina ga docekala majka, odvola
ga dvoru na cardake, gdi je Mara sitan vezak
vezla. 3, 499. Pokrijte me srmali maramom
koju mi je darovala Mara. . . Nek me nose sprod
Marina dvora. Nar. pjes. here. vuk. 4. A Ma-
rinu prebijelu ruku. 7. Marino pravdane. Vuk,
nar. pjes. 1, 232.
1. MAEIN, b.
476
MARININA
b. kod imena bijaka (kod gdjekoje treba moze-
hiti citati Marijin). Marina bokvica, Plantago
major et lanceolata L. (Lambl), v Marina bokva.
B. Sulek, im. 223. Marina ru6ica , Hypericum
perforatum L.' Marine rucice. J. Vladmirovid
42. Marina rucica, Hypericum ^(veronense) (u
Skradinu), v. Eucica Marina. B. Sulek, im. 223.
— Marin cvijet. izmedu rjecnika u StuUcevu
(Marin cvijet , lychnis' s dodatkom da je rijec
ritska). Marin cvijet (cvit), lichnide (Danilo,
StuUi), Lychnis (coronaria?) L. B. Sulek, im.
223.
C. kod mjesnijeh imena (moze biti da gdje
treba citati Marijin). Marina Bara, tnjesto u Sr-
biji u okrugu pozarevackome. Zem^a do Marine
Bare. Sr. nov. 1871. 428. — Marina Glava, selo
u Bosni u okrugu Tuzle Done. Statist, bosn. 82.
Marina Glava, mjesto u Srbiji u okrugu aleksi-
naikome. Vinograd u Marinoj Glavi. Sr. nov.
1872. 579. — Marina Kutina, selo u Srbiji u
okrugu niskome. M. D. Milidevid, kra^. srb. 121
— Marin Do, vidi Marindo. — Marino^ Poje,
mjesto u Srbiji u okrugu vajevskojne. Niva u
Marinom Po}u. Sr. nov. 239. — Marino Selo,
selo u Slavoniji u Supaniji pozeskoj. RazdijeJ.
123.
2. MARIN, Marina, m. Marinus, ime musko.
— Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem pa-
dezima, osim nom., i voc. Marine. — Od xiii
vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Marinb).
Marinb Cimidb, ... Marinb Hobuzicb, . . . Marinb
Pikurarevidb, . . . Marinb Binculid, . . . Marinb
Bilanb, . . . Marinb Celpa, . . . Marinb Gamic, . . .
Marinb Kisonicb. Mon serb. 39—40. (1253). Knezu
dubrovckomu Marinu Badvaru. 66. (1304). Arhi-
jepiskupb Barbski Marinr.. 69.(1305—1307). Arhi-
dijakb Marinb Baraninb. 105. (1333). Marinb Bu-
nidb, Marinb Bucincidb, . . . Marinb Kabuzidb,
Marenb Crevicb, . . . Marinb Budaci6b, . . . Ma-
renb Varavi6b. 240 — 241. (1399 u poznijemu prije-
pisu). Pridb otbcemb kustodomb i kapelanomb
Marinomb. 450. (1451). Sinb mu Marinb. Dec.
hris. 49. Marin Luckovic. Mon. croat. 183. (1501)
Tijem, dragi Marine, biti 6e svi s mirom. N.
Najeskovic 1, 331. Gospodina fra Marina G&\&-
covica. 1, 338. Marin Buresi6. B. Kasic, rit.
XVIII. Lucij Anibale i Gazari6 Marin, J. Ka-
vanin 140^. Marin dijakon. S. Badrid, ukaz. 36.
— U ovome je primjeru prezime: Ivan Marin.
Mon. Croat. 244. (1544).
1. MARINA, /. Marina, ime zensko. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika n Danicicevu: meda je
zeiuji hilatidarskoj u Svetoj Qori iSla ,na sve-
tuju Marinu'. M(on. serb). 130. (1348). A ma-
teri Marina Sonen ime bise. F. Glavinid, cvit.
246'J. Censorina i Marine. J. Kavanin 324^1. Ma-
rina (mahom kaludericko). S. Novakovic, pom.
77. — vidi i Marena.
2. MARINA, /. tal. marina, pomorstvo. — U
nase vrijeme. U trgovafikoj marini obih atrana
monarkijo. Zbornik zak. 1869. 42.
3. MARINA, /. vidi Marino.
1. MARINAC, Marinca, m. dem. Marin (vidi
2. Marin). — xiv vijeka, a izmedu rjecnika u
Danidicevu (Marinbcb, dem. Marinb). Marinbca
Duraini6a. Spom. sr. 2, 26. (1369 — 1876).
2. MARINAC, Marinca, m. mjesno ime.
a. mjesto u Hrvatskoj. — xv vijeka. Pod
Marinac poli Lapat. Mon. croat. 142. (1490).
b. dm mjpsta u Srbiji. a) u okrugu kra-
gujevaikome. Niva u Marincu. Sr. nov. 1865.
280. — b) u okrugu smederevskome. Niva u mestu
Marincu. Sr. nov. 1863. 156.
MARIN BIJELI, m. ime bi]ci. — Izmedu rjec-
nika u StuUcevu (marin bijeli, trava ,eupatoria*).
Marin bijeli, litagus (Pizzelli), eupatorium (Kuz-
mi6, Aquila-Buc, .Skurla), Agrimonia eupatoria
L (Stulli). B. Sulek, im 223.
MARINBROD, m. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebackoj. Razdije|. 78.
MARINCI, Marinaca, m. pi. mjesno ime.
a. selo u Bosni u okrugu bihackome. Statist,
bosn. 54.
b selo u Hrvatskoj u zupaniji varazdinskoj.
Razdije|. 101. — TJ rukopisima xv i xvi vijeka
pomine se jedno Hi vise mjesta ovoga imena u
Hrvatskoj. Pednid z Marinac. Mon. croat. 75.
(1450). S sela Marinac. 119. (1482). Od Ma-
rinac gredudi. 153. (1493). Ostav}am fratrom
vis Marince. 185. (1504). 34. V. Marincih. 199.
(1512). Selo ko se zove Marinei. 202. (1512).
c. selo u Slavoniji u zupaniji srijemskoj.
RazdijeJ. 151.
MARINCE, Marindeta, m. dem. 2. Marin. —
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Ma-
rinbce, Marinbceta, dem. Marinb). Marinbceta
Milosajida. Spom. sr. 1, 49. (1404).
MARINCETIN, adj. koji j^ripada Marincctu.
— Izmedu rjecnika u Danicicevu (Marinbcetinb
,Tov Marinbce'). Sto gode jestb pri vas Marin-
detina. Spom. sr. 1, 49. (1404).
MARINDO, Marindola, m. nem. Marientbal,
ime selu u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj.
Razdijej. 73.
MARINDOLSKI, adj. koji pripada selu Marin-
dolu. V. Arsenijevid.
MARINDOLSKO BRDO, n. ime selu u Hrvat-
skoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. RazdijeJ. 54.
MARINDVOR MILI, m. ime zaseoku u Hrvat-
skoj u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Razdijej.
110.
MARINEL, m. ime musko, va^a da je talijan-
sko (Marinello). — U spomeniku istarskome xiii
vijeka. I zui)an Mavar, i Marinei, i Mihel. Mon.
croat. 24. (1275 prepisano 1546).
MARINER, marin(5ra, m. mrnar. — Od tal.
mlet. mariner. — U nase vrijeme u Istri i po
j)rimorju. — U nekijem se mjestima razlikuje
mariner i mrnar: prvi je vojnicki mrnar. Mari-
ner ,nauticus', gen. marinera. D. Nemanid, cak.
kroat. stud. 67.
1. MARINIC, m. prezime. — Od xv vijeka (u
naj starijemu je spomeniku, vidi u Danicicevu
rjecniku, pisano Marbnidb, ali tu prvo b stoji
jamadno mj. i kao i na drugijem mjestima u
istome spomeniku, n. p. prbdb, prbzbvanb, prb-
dala, rbCb, Tamarbda mj. pridb, prizvaiib, pridala,
ridb, Tamarida), a izmedu rjednika u Daniiiievu :
Marinidb, dovjek Jeleno Sandajevice ,Dobrbko
Marbnidb' 1442. Mon. serb. 415. — Pf^ejtra Ma-
rinida. Mon. croat. 101. (1466). Marinid. Schem.
zagr. 1875. 211.
2. MARINIC, m. vrst vinove loze bijela groJda
(u Dalmaciji, Danilo). B. Sulek, im. 223.
MARINICI, m. pi. ime selu. — Prije nasega
vremena. Marinidi (selo). S. Novakovic, pom.
138.
MARININA, /. ime selu u Hrvatskoj. — xv vi-
jeka. Pri§ad§i v Marininu v Buzah (vidi BnZani).
Mon. croat. 123. (1485).
MARINKA
477
MAEITI, 1, a, a).
MARTNKA, /. zensko ime, dein. 1. Marina
(isporcdi Marinko). — Od prije nasega vremena,
a izmedu rjeinika u Vukovu (,frauenname' ,no-
men feminae'). Marinbka. S. Novakovi6, pom.
77.
MAEINKO (M^rinko), m. dem. 2. Marin. —
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (Ma-
rinko ,niannsname' ,nomen viri') i u Danicicevu
(Marinbko, ime musko). Marinko upisa u libro.
Mon. serb. 456. (1452 u poznijemu prijepisu).
Marinbko dijakb. 473. (1455 m poznijemu prije-
pisu). Pisahb ja Marinko (Cvetkovic) dijakb otajni
dubrovafiki. 497. (1466). Gospodinu Marinku
Frana Tudisevica vlastelinu dubrovackomu. I.
Gundulic 2. Jedno Mirko a drugo Marinko.
Nar. pjes. vuk. 3, 497. Ta dok mi je Sicica Ma-
rinka. 4, 290. Mojemu sestricu Marinku. Pjev.
cm. 96*. Besjedi mu herceze Marinko. Nar.
pjes. petr. 2, 634. Marinko Jankovic. Eat. 395.
MAEINKOV (Marmkov), adj. koji pripada
Marinku. Stana iz Slepcevida supruga Marin-
kova. Glasnik. ii, 1, 160. (1808). — I kod mjes-
nijeh imena u Srbiji : Marinkova Bara u okrugu
hiogradskome. Glasnik. 19, 193. — Marinkova
Jaruga u okrugu hiogradskome. 194. — Marin-
kova Ledina u okrugu jagodinskome. Ledina
zvana Marinkova Ledina. Sr. nov. 1872. 136. —
Marinkov Laz u okrugu kragujevackome. Livada
u Marinkovom Lazu. 1869. 243.
MAEINKOVAC, Marinkovca, m. ime dvjema
selima u Hrvatskoj : Marinkovac doni i gorni ic
zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Eazdije}. 114.
MAEINKO VCI, MS,rinkovaca, m. pi. ime selu
u Bosni u okrugu travnidkome. Statist, bosn.
71.
MA-EINKOVI^ (Marinkovic), m. prezime. ~
U nase vrijeme. Vuk Marinkovic. Nar. pjes.
vuk. 2, 655. (medu prenumerantima). Petar Ma-
rinkovic. D. Avramovic 184. Marinkovic, prez-
ime u Lici. J. Bogdanovic.
MAEINKOVINA, /. ime zaseoku u Srbiji u
okrugu uzickome. K. Jovanovic 159.
MAEINO, n. vidi kandelora. — Ne znam, treba
li citati Marino Hi Marijino. — Od xvii vijeka
u Bosni. Ocistene Gospino — Marino. M. Div-
kovic, nauk. iii. Marino, to jest posvetiliste od
svijeda. 13lb. Govorene na Marino, t. j. na oci-
st(enje) d. M. F. Lastrid, svet. 11. — Na jed-
nome mjestu ivia oblik Marina (Hi Marijina?).
Na ocistene b. d. IVIarije sto u Bosni reku
Marina a u Ercegovini kandelora. S. Margitic,
fala. 8.
MAEINO V, adj. koji pripada Marinu. Mari-
nova (Marina Drzica) razgovora ter se slatko
svak nasiti. M. Vetranic 1, 209—210.
MARINOVAO, Marinovca, m. mjesno ime.
a. selo u Hrvatskoj u zupaniji bjelovarsko-
krizevaikoj. EazdijeJ. 117.
b. pusta u Slavoniji u zupaniji virovitiikoj .
Eazdije}. 136.
c. u Srbiji. a) mjesto u okrugu biograd-
skome. Cair u Marinovcu. Sr. nov. 1873. 971. —
h) selo u okrugu knezevackome. K. Jovanovic
114.
MAEINO VACKI, adj. koji pripada Marinovcu
(vidi Marinovac, c, b)). Marinovacka (opstina).
K. Jovanovi6 114.
1. MAEINOVIC, m. prezime. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Marinovicb,
vlastelin dubrova6ki). Nasb vlastelinb Vlahusa
Marino vidb. Spom. sr. 1, 81. (1406). treba dodati
da nijesam drugdje nasao ova prezime kao du-
brovacko vlasteosko; medu pucanima Antuninima
bila je porodica Marini (uprav Marinovi6) ali
je dosla u Dubrovnik iz Hercegovine istom xvii
vijeka. Zapovjednik nepristrasni od Neretve, Ma-
rinovic. J. ^Kavanin 134b. Grgur Marinovi6.
Norini 55. S nim u redu Marinovic Leso. Nar.
pjes. vuk. 5, 291. Jovan Marinovic. 2, 647 (medu
prenumerantima) .
2. MAEINOVI6, m. ime selu u Bosni u okrugu
bihackome. Statist, bosn. 55.
MAEINACA, /. vrsta kruske. Memiska kod
Siska. D. Hire.
MAEII^TA BOKVA, /. quinquonervia (Bartu-
lovi6), Plantago major et lanceolata L. (Lambl).
B. §ulek, im. 223.
MAEINE (svijetlo Hi samo Marine), n, vidi
Marine. — Od xviii vijeka u Slavoniji. Bra-
§an6evo Miho}e, mala Gospojina, tri kra|a, svitlo
Marine, premda su svetkovine velike, ne imadu
nistanemane posta zapovidnoga. A. Kanizlic,
bogo|ubnost. xxxi. Obicavaju bivati procesijoni,
kakonoti na priliku na svitlo Marine sa svicama.
D. Eapid 316. Barna sada (u rujnu) pusti medu
ovce, o Marinu da ti steku novce. J. S. Ee{ko-
vic 360. U Dakovu na svijetlo Marine. Osvetn.
4, IX.
MAEISAVJ^EVIC, m. prezime. — U nase vri-
jeme. Milan Marisf<,v|evi6. Eat. 396.
MAEISKALAC, mariskalca, m. marsal. — Od
tal. mariscalco. — iJ jednome primjeru xvni vi-
jeka. Vel Sicilije mariskalac. J. Kavanin 1431^.
MAEISLAVA, /. ime zensko. — Prije nasega
vremena. S. Novakovic, pom. 77.
MAEISOJLA, /. kazu jednoj krupnoj zeni
kojoj je kr§teno ime ,Marija'. « Dobroselu. M.
Medic.
MAEITI, marim, impf. curare, brinuti se, ha-
jati (vidi). po tome sto se naj cesce upotrebjava
u negativnijem recenicama, vidi se da je znaiene,
kao i u liajati, slabije nego u brinuti se, te bi
uprav znacilo: ikoliko, iole brinuti se. — Akc.
kaki je u praes. taki je u impf. marah, u aor.
2 i 3 sing, mari, u part, praet. pass, maren (ima
adj. zanemaren). — Postaje od mar (vidi 2. i
3. mar). — Kao da je stariji oblik bio rejlek-
sivni mariti se u istome znacenu. — Od xv vi-
jeka (vidi 2, b), a izmedu rjeinika u Vran6icevu
(ne mariti ,temnere'), « Belinu (,desiderare' ,de-
sidero' 151a), u Bjelostjencevu (marim, v. ma-
ram), u Jamhresicevu (marim ,curo'), u Stulicevu
(mariti za koju stvar, v. hajati), u Voltigijinu
(,curare, importare, prendersi pensiero' ,sorgen,
achten'), u Vukovu (za koga, za §to ,3ich kiim-
mern um etwas' ,curo' s primjerom: Ne mari
za to).
1. aktivno. — mozebitineprelazno,prelazno,
i impersonalno.
a. neprelazno. — gotovo je svagda s ne
Hi s adverbom malo, Hi se drukcije pokazuje ne-
gativno znacene.
a) s prijedlogom za i akuzativom. —
tiaj ccsce. Ali za to ne mari. Narucn. 57*. Za
uzrjenje Bo2je ne maiite. Transit. 57. Nisd ne
mariv za- veru. f?. Kozicid 47*. Ve6e ja za nista
ne marim ni haju. S. Mencetic 242. Za ribu
malo marim. M. Vetranic 1, 18. Za inijeh ne
mari, kad bi jih sto bilo, nut' lijepe tej stvari
u zvijereh, vai, vilo. N. NajeSkovic 2, 71. Vece
nije mario za devojku Mandalijenu. M. Drzic 335.
Za clovika ne marim. Anton Dalm., nov. te§t.
MAKTTI, ], a, a).
478
xMiRITI, 1, a, e).
115a. luc. 18, 4. Za ovu ne mari. 148t>. joann.
10, 13. Ja za to nistar ne marim. 205*. act. ap
20, 24. Niti za se marim, ni najdu, ni gubim.
P. Zoranid 13b. xi cini, Boze sgar, da vece na
sviti za umrlu nijednu stvar ne budu mariti.
D. Ranina 145a. A za me nigdor drugi ne ma-
ruci od moje rodbiue. Mon. croat. 305. (1597).
Nisi maril za ne. D. Barakovid, jar. 28. Ne
mare za posluh. .30. Ni za muke, ni za odluko,
vere radi, marase, cesarove. F. Glavinic, cvit.
365b. Ako bi jedan za drugoga ne maril. svi-
tlost. 82. Za nu vele vec ne marim. G. Palmotic
1, 323. Malo mare za svoje spaseno. I. Ancic,
ogl. 27. Nisam za to mario. P. Posilovic, nasi.
110b. Za dobro opomenutje ne mariti. Azbukv.
1690. 12. Naj ve6e su blaga -stvari, da za blago
gdo re mari. P. Vitozovic, cvit. 3. Za hvalu
ne mari. odil. 13. Za zakon ne mari. 44. Da
za muke sve ne maru po tvojemu, Boze, daru.
P. Hektorovic (?) 140. La6an za gospodstvo ne
mari, a sit o drugom ne radi. (D). Poslov. danic.
No mareci toliko za nacin od pisni samo. A.
Vitajic, ostan. x. Dusu spasi, dusu shrani, a ne
mari ve6 za ino. 318. Ne maredi ni za du§u ni
za tijelo. S. Margitic, fala. 147. Za odi6u ne
marase. ispov. 150. Ne mari za nase dobro. I.
Crrlicid 32. Ovu mazi svima dari, a ona malo
za n §to mari. J. Kavanin 36*. A za ostalo
ne mar' nista. 46b. Ke (duse) od bolesti zapa-
liene vece za se malo mare. 390b. Ne mariti ni
za Boga ni za dusu. A. d. Bella, razgov. 64.
Ka nistare ne mari za jednoga Boga. I. P. Marki
32. Ne mare za dobra dila. A. Bacic 144. Ne
mareci ze svoj zivot, nasriiiva u jutom boju gdje
naj jace zrna grade ognenita. B. Zuzeri 8. Ako
marimo za stvar nasega naj vecega er vjecnoga
utiStena. 248. Za ove stvari tako korisne i po-
trebnite malo mari. 377. Zato za nu malo i
marimo kao za jednu suznicu. J. Banovac, pripov.
12. Malo mari za spasene. uboj. 31. §to ja ma-
rim sada za liegovo zdravje? J. Filipovi6 1,
227a. Mi dakle iz ovoga imamo nauciti ponizi-
vati se i ne mariti za falu. P. Lastri6, od' 160.
Koji za to ne mari zadobiva dobar glas kod sva-
koga. 161. Joab ne mareci za ovu priporuku.
test. 162b. Niti te more odrisiti dok tuda ne
povratis il' ne obecas koliko prije uzmore§ po-
vratiti, yed ako bi stvar bila mala, da gospodar
za ono i ne mari. ned. 166. On za ove rijeci
ue marase. V. M. Gufietid 37. Za sve sto svit
cini srdce mi ne mari. A. Kanizlic, roz. 48. Koji
za svoju dusu nigta ne mare. fran. 223. Koji
ne mari za dobra ovoga svita. uzroci. 216. Bog
pak ne marage za niove zidove. E. Pavid, ogle-
dalo. 169. Hi ne znas al' za me ne mariS? Nar.
pjes. bog, 326. Za to on nista ne mari. M. Zo-
ridid, zrcalo. 103. Za to li mudri mare, sto vrat
lomi? V. Dosen 24a. Niti za §to drugo mare,
neg da pravdu razpazare. 68b. Za smrad bludni
mai'ie mari. 72b. Za druga li 2ena mari, koga
uzda i .samari? 108b. On za dusu malo mari,
trulu robu kad pazari. 120a, Nit' za druge posle
mare, nego s mosom da pazare. 120*. Takvi
malo za to mare, §to top na .sve strane tare.
126b. Za salatu pas ne mari. 178b. Taman za
to kad ne mari, zapovidi da razumi. 248a. Dali
za 8va ova ne mari. Blago turl. 2, 1.".2. On za
nas ne mari niSta. And. Kacid, kor. 210. Ali
Elijodor za to ne marodi, dize sve jaspre. 322.
Knvo todo, a za grih ne mari. M. A. Eelkovid,
sat D8b. Kad jednako on za Ae (6e{nd) ne mari.
E:>b. Pak kako bi za jilo mario? L2a. Ali ne
raarim ja za svakog. A. T. Blagojevid, pjesnik.
VII. Bog za ova dovidanska slabo mari. I. Veli-
kanovic, uput. 1, 4. A nije hajo ni mario za to.
M. Dobretic 62. Za koga li vjerenika ne bi,
duso, marila? I. M. Mattel 55. Tako vocke za
zimu ne mare. J. S. Rejkovid 149. Za kojim vrlo
pcela mari. 198. Kada bude skondane svita za
koga niste marili. B. Leakovid, gov. 2. Ne mare
za rid Bozju. 9. Ne marivsi za mrm|ane Fari-
zajinsko, desto k sebi oditnike i gri§nike prizi-
vase. 147. Majka, ne maredi za svoj zivot. Gr-
gur iz Varesa 90. Za te necu ni mariti. Nar.
pjes. vuk. 1, 219. A naj posle, ja ne marim
za nega. 1, 376. Sto 'no nikog od tvog roda
nema? jal' ne mare, jal' ne duju za te? 2, 624.
Al' Andusa za svate ne mari. 3, 472. No boj
biju, za rane ne mare. 5, 124. Jal' ti moje kiiige
ne dohode, jal' za moje kiiige ti ne maris? Nar.
pjes. marjan. 148. Necemo marit jedan za dru-
goga. Nar. pjes. istr. 2, 26. Kad me sunce grije,
za mjesec i ne marim. Nar. posl. vuk. 119. Ne
marim za nega, bilo mu pravo sto ja dinim ili
ne bilo. Vuk, posiov. 221. Kad koga uhvate i
povedu da nabiju na kolac, po naj vise pjevaju
iza glasa pokazujudi da ne mare za zivot. ziv.
269. Znamo da ne maris ni za koga. mat. 22,
16. Sta mi marimo za to? 27, 4. Ne maris za
bogastvo. pavl. rim}. 2, 4. Ne marivsi za svoj
zivot. pavl. fil. 2, 30. Niti mare za nase lid-
nosti. odg. na utuk. 24. Vise gledaju na svoj
jezik i na obicaje, nego na zakon, za koji i da-
nasiii dan slabo ko mari. kovd. 5. On mi od-
govori da oni za onoga Boga nista ne mare. G.
Zelid 242. Isav nije mario za prvenastvo svoje.
D. Danidic, Imojs. 25, 34. ^^udi ne marahu za
prinos. Isam. 2, 17, Koji ne mareci za zivot svoj
idose. 2sam. 23, 17. All nista ne zna turkovaiia,
nit' za svoju otagbinu mari. Osvetn. 1, 30. Kalu-
deri Bogu blagodare, sto im Turci za glave ne
mare. 3, 54. Man ostade okrutnik u dvori, tvrda
dusa ni za kog ne mari. 4, 67. On nije vele
mario za kiiizevnli slavu. M. Pavlinovic, rad.
104. — U pozitivnome smislu. Zadosta zali, da
se za ona koja su vlastita mari, a ona koja se
protive zakonu Bozjemu u nemar stavjaju. E.
Pavic, oglodalo. 208. Tko za liega (za hogastvo)
mnogo mari. V, Do§en 52a. Za sastanke i pa-
zare mnoge zene vrlo mare. 92b. Neka mukte
svak pazari tko za bludnu robu mari 100b. Ako
mari.s za tvoje spasene. I. J. P. Ludic, razg.
100. Za slavu i vlast mariti. J. Eajid, poud.
3, 127. Tko se krstora krsti i za Boga mari.
Osvetn. 1, II.
h) s inijedlogorn za, i instrumentalom. —
Samo u jednome primjeru xviii vijeka,. Za kojim
sada griSnik malo haje i mari. A. Kanizlic,
bogofubnost. 39.
r) s prijedlogom na i s akuzatitwm, —
Samo u jednome primjeru xvii vijeka. Na ne-
prijatoje moje ni marilo oko moje. M. Alberti
48.
fl) s prijedlogom o i lokativom. — dosta
rijetko. Noj (zeni) do vika o drugom ni marit.
S. Mendetid 331. Da o sebi ni o drugom vik
pod nebi van nih sve dni ne marise. D. Zlata-
rid 66b. ^ ^e hajo i ne mari ni o svom vjero-
niku. G. Palmotid 2, 81. Ne mari o zakonu.
J. Rajid, poud. 1, 94. (Pastijer) o drugomu malo
mari, samo o stadu i livadi. N. Mardi 23.
e) s prijedlogom od. — U dva primjera
XVI i XVII vijeka. — Moze biti da od krivo stoji
mj. o kao i u drugijem sluiajevivia. Bojemu se
avaki das nadaj, a od zla se ne mar' niSta, M.
Polegrinovid 188. Malo maredi od spaseAa du§e
svoje. P. Posilovid, nasi. 6b,
MARITI, 1, a, /;.
479
MARITI, 1, d, b).
f) u jednome primjeru xvi vijeka s in-
strumentalom, ali maze biti da instr. stoji gri-
jeskom mj. aicnzativa, te bi onda pritnjer pripa-
dao pod b. Da ne mareci zem|oju postavju moje
ze}ene na nebu. Transit. 156. — Ima istoga vi-
jeka drugi primjer s instrumentalom, ali u nemu
moze biti da nicimre naznacuje samo mjerii (od
prilike kao ni po sto). On nicimre maredi. P.
Zorani6 29b.
b. prelazno. — ovakoje bez sumne kadje iz-
recen objekat u akuzativu (uz no mariti moze biti i
u genetivu). — naj cesce u ncgativnome srnislu. Ti
s' moja sva misal , ne marim inu stvar, kojoj sam
zapisal na posluh zivot moj. S. Menceti6 176. Stapa
(objekat) ta,] tovar jakino dubov pan ne ma'/i ni-
iednu stvar (akuzativ mjere). M. Vetranid, 2, 168.
Ti ne mari§ tvrda mraza. D. Barakovid, vil. 96.
Ako hudi zvijeri od gora, ja to nista ne mareci,
od tebe se sad ute6i sprav].am, du§o, priko mora.; .
I. Gundulic 22. Ja ne marim nista toga. G.
Palmotid 2, 149. Vided da mi ne marimo tance
i pjesni nih primile. 2, 424. Ki nekada malo
mari mjesecnoga silu stijega kijem se di6u turski
cari. 2, 520. IT ime Boga ti primi muke, ja ne
maru tej tve ruke. P. Hoktorovid (?) 138. Kada
inih muk ne mari i mojenja i nasih stvari. 159.
Dobre na§e staretine nitkor nece da vec mari.
J. Kavanin 173a. Stanislav KoSka nit' rasko§e
mareS ove. 501*. Ne marivsi ze}u i mo^bu ma-
tere. E. Pavid, ogledalo. 54. Ne mareci zaprike
i pogibe|i. 57. O magarca stap satari, to ma-
gare malo mari. V. Dosen 212l>. Kad si se
usrjed bojeva dogodio, zivot tvoj nijesi mario.
I. Zanicic ix. Nistare ne marise pritnu negovu.
118. Snig ne mari, ne udi mu zima. 247. Kada
tko obori gnizdo lastavice, onda mladidi, koji
krila imaju, odlete, niti sto mare. D. Kapic 8.
Otvrdnut pak niti mari fiudesa, niti pritna, niti
bi6e Bozje. 155. Kad ti mene, nimfo, ne maris
M. Katancid 49. (Golub) hitro leti, ne mari
jastreba. J. S. Rejkovid 162. Al' to Turci nista
i ne mare. Nar. pjes. vuk. 2, 434. Nit' s pa-
kosti pjesma hvalu mari. Osvetn. 4, 1. A zariietko
mari barjaktara? 2, 58. Istina je sjerotina naga^
pa jo malo igda iko mari. 3. — Amo pripadaju
i ovaki primjeri u kojima je kao objekat rela-
tivna recenica (drukcije je kod d, b) i c)): Ne
mareci sto vam zapovida spasite}. J. Banovac,
pripov. 6. Vi nit' slusate nit' marite sto vam
priti. 192. — U pozitivnome smislu. I nek misli
i nek mari zapu§ten*? : lazari. J. Kavanin 70^.
Toma, crkva koga mari i odabra. 91*. Dubrov-
cani Jezvitare i sbor nihov svjotno mare. 373*.
A dvodivno postene ti glasu, kad ga zarkim rodo-
jubjem zaris, docim i sam istu |ubav maris.
Osvetn. 5, 44. A ne nose nikom bratimjena,
nego carske zapovijedi maro. 6, 45.
e. nioie se shvatiti da je prelazno i kad
je s injinitivom sto bi bio tad objekat. — Naj
de§ce u negativnome smislu. Zato ne marim pro-
striti se vece v govorenju od ove stvari. Transit.
208. Ne mari tad zlobit tve ime |ubovno. S
Mendetid 115. Covjek sundani Sto je plam raz-
birat ne mari. M. Vetranid 2, 65. Nedostojan
tko je hvalit ga ne mari cid blaga tokoje, ni za
cica dari. P. Hektorovid 39. Ne mari cut moj
trud. M. Drzid 10. Ako bisiuo mi nemarili iz-
puniti. Mon. croafc. 244. (1544). Nemoci od dusft
ne maris ozdraviti. A. Gudetic, roz. jez. 151.
Umriti ne mare. D. Barakovid, jar. 44. Ne ma-
redi car u sili, ka bi uzrok mom prikoru, pocr-
niti kruh pribili. I. Gundulid 485. Kad ne mari
izpitati konscijenciju. F. Glavinid, svitlost. xvii.
Za sve tvoje zapovidi ja ne marili udiniti zlo
svako. M. Jerkovid 13. Tako se malo mare po-
bol§ati svoj zivot. P. Radovcid, ist. 184. Za je-
dan liip uzivanja i nasladjenja ne mari izgubit
clovik nebeska vikovna dobra. nacin. 9. I no
mari jest ni piti. A. Vitajid, ostan. 45. Ne ma-
rase on umriti. S. Margitid, ispov. 165. Niti
marase jisti ni piti. P. Macukat 21. Ne marim
ziviti. 66. Ne marit naudit i znat otajstva. I.
Grlicid 40. Tko zavjete ne mari obsluziti. 48.
A viditi vijek ne mari dneva lijepa (nocna ptica).
J. Kavanin 78l>. U zlu svakom razpustjeni mene
Boga no mariste uvrijedovat. 565b. Ne mare
sami sebi izvaditi jedno oko. A. d. Bella, razgov.
56. Ki ne mare znat nikako. I. Dordid, salt.
425. Ne mari pri dobiti svojoj dusu i pravdu
potlaciti. B. Zuzeri 53. Stari Katon ne mareci
imat one vijecnike za neprijatele. 157. Dakle se
iz ovoga slobodno vidi, da vi niki malo marite
dobro umrit. J. Banovac, razg. 133 — 134. ]^ubav
prava ne mari sebe ogoliti. pred. 39. Otac ode
ne marodi plod uzivat blaga svoga. P. Kneze-
vid, zivoti. 7. Ne marim umrti nit' zelim ziviti.
A. J. Knezovid 17. Ne mari niti haje ocistiti
se. F. Lastrid, od' 176. Niti mare pamtiti, kada,
gdi, s kijem, kako, koliko li puta sagrise. ned.
88. A niki ne mare uciniti iskusanja svisti.
151. Tko godi ne mari od pakla se spominati,
od osude node utedi. 393. Koji ne mare zazi-
vati imena Isus. test. 14a. Po obidaju koga ne
marim ostaviti. 116*. Ne marise zakon pristu-
piti. A. Kanizlid, kam. 528. Koji ne mare sr-
nuti u ocitu pogibio. fran. 229. Jer ne mare
ocistiti duse svoje. E. Pavid, ogledalo. 226. No
mareci dicu svoju ispraviti. 499. Ne mare slu-
zit se od ovizih i zadovo|ni samoga imena kr-
stjanskoga provode jedan zivot kakono nevirnici.
Blago turl. 2, 27. Koji znano ne mare spomo-
nuti svoje pokornike. And. Kadcic 313. Pokor-
nik, osvadajudi broj brez pravoga broja grija
koje je mogao a nije mario sakupiti. I. J. P.
Lucid, doct. 21. Tuzio si niki dan, da te nitko
proslavit od svib Ilira mari. M. Katancid 43.
Zato zvakat tog lista ne mari. J. S. Rejkovid
60. Niti zna, niti mari znati ona otajstva. B.
Leakovid, nauk. ^24. No maris to izaznati. M.
Dragidevic 30, Cini se da ne mari gospodovati.
Grgur iz Varesa 33. — U pozitivnome smislu.
Ke (prijevare) cinit zli mare. D. Ranina 10*.
Tim potrebne ja tri stvari tve svjetujem car-
stvo sada, ako u istok podi mari iz staroga Cari-
grada. I. Gundulid 302. Vridan svaki ne sliditi
mari, J. S. Re|kovic 33. Tako i orati mari.
252.
d. kao kod c moze se shvatiti da je ma-
riti prelazni glagol, kad ima mjeste objekta pod-
loznu recenicu, i to:
a) s konjunkcijom da.
aa) ako je isti subjekat kod mariti i
u podloznoj recenici, smisao je kao kod c. (La-
kom) ne mari da drugomu dobro ucini. M. Div-
kovid, bos. 309*. Niti mare da se ociste. A. Ka-
nizlid, utoc. 97. Ne marahu da poznadu Boga.
Vuk. pavl. rim}. 1, 28.
bb) subjekat podlozne recenice nije
isti sto je u glavnoj. Ostali vas narod ne marim
da brojis. H. Lucid 190. Ne marit da mladi
iste stvari nauci. I. Grlicid 110. Toliko malo
mare da Isus za grihe niovo izdise. F. Lastrid,
test. 119b. Pak ne mari tko ga tece (zlato), da
mu drugo sve utece. V. Dosen 218*. Nis ne
mare, ni§ ne krate, da se napijemo. Nar. pjes.
istr. 3, 14.
b) moze biti isto kao kod a), kad mjeste
da ima §to. (Liniina) malo mari, §to ogoli.
MARITI, 1, d, b).
480
MARITI 2, b, a).
V. Dosen 212b. — Ne buduci mario sto Bog
vidi. I. Grlicic 127. Niti se ustruSavaju ocito
ciniti opacine, niti mare sto niova zla prilika
mlade zavodi. F. Lastrid, od' 183. Al' lakomi
malo mari Sto mu razlog sicar kvari. V. Dosen
58a. I kad lini malo mare, sto svit Bozju pravdu
tare. 221b. A ne mari sto se na nu kara. M.
A. Re|kovi6, sat. Gll>. Nijo mario sto ce se
oni razalostiti. B. Leakovi6, gov. 115.
c) u podloznoj je recenici pitane. Brze
obra ugoditi Bogu nego mariti ca ju govore
ludu. Transit. 239. Da Bog ne mari sto }udi
cine ovde doli na zemji. J. Banovac, razg. 1.
Malo mared i misledi sto ce pravda za to reci.
V. Dosen 62^. — Jesu li dica u ku6i, ili izvau
kuce, s kim su, ne misle, ne mare. A. d. Bella,
razgov. 187. Ako li samo istina k vami dojde,
mi ne marimo po cijemu godi pripovidanu dosla.
A. Kanizli6, kam. 152. — Ako sam zelio ali iskao
imati robu iskrnega ali crkovnu nepravedno,
ne mareci na koji bi mi godir nacin doslo u
ruke. P. Posilovid, nasi. IIO^J. Tkoji pak jest
ta bilig, ne mari. Blago turl. 2, '81. Nista ne
marim na koji nacin. A. T. Blagojevic, khin.
35. — Nit' da mari kud ce dusa. V. Do§en 6*.
— Za nisto cini spasenje iskrnega, malo marec,
smutjuje li se oli ne. Blago turl. 2, 155.
e. kad ne mariti stoji hez ikakva objekta
Hi hez drugoga cega sto moze znmijeniti ohjekat,
mole se shvatiti kao neprelazni glagol, ali u
kojemu privijeru moze se imati ohjekat u rnisli.
Svojim o6ima vidimo i ne marimo. S. Margitii,
fala. 251. Ako si mogao a nijesi mario. ispov.
12. Prividi j^ogibio da 6e se opiti, pa ne mari
nego pije. A. Baiic 233. Premda vrime prolazi
kao vitar, koji pu§e, dangubijuci ne mare vec
ga joste vedma gube zaludu stojeci. J. Ba-
novac, pripov. 237. On nista ne mara§e a oni
ga u more bacise. 245. Mogao bi sto znat, a
nece ili ne mari. uboj. 19. Da mu jos rece;
-U tavnici trpides smrad, glad, zedu i druga, i
jos ne zna se kad des izadi". „Ako de, ne ma-
rim" kad bi ovako rekao, tko ne bi rekao da
je pobudalio ? J. Filipovid 3, 275^. Kad bi on
posli mogao ovu ispovid uciniti u dilu, iliti ispo-
viditi se misniku a ne bi mario. F. Lastric, ned.
38. Nije istina da se ne mores uzdr/.at, nego
nedes i ne maris. 73. Da sam kriv, ne bi ni
mario. 419. Neka place koliko joj drago, ja ne
marim. 385. Ne bi marili, ako bi se i razpu-
stio sabor. A. Kanizlid, kam. 717. A posao ne-
uraden stoji, nit' tko mari nit' se koga boji. M.
A. E.e}kovid, sat. E21'. Ako so to meni zgodi,
malo marim. N. Mardi 6. Tesko Kolaku na zlu
konaku! ni ko p..i ni mari, ni se §ta pece ni
vari ; al' kad se Kolak pomami, i p . . ide i ma-
ride i pedi de i varide. Nar. posl. vuk. 314 —
315. Ne maredi ako bi glava drugim Ciganima
vec i pladena bila. Vuk, poslov. 206. I vi ne
marite? D. Danicid, sud. 18, 9.
r. impersonalno re mari, ,non rofert', malo
mari, ,parvi refert', sto mari? ,quid refertV. zua-
cene je gotovo kao imsivno previa predaMima,
jer dok ptod a— e on ne mari znaci: on se ne
brine, ovdje ne mari znaci: ne vrijedi hrige, ne
treba brige, o nedemu nije potrebno brinuti se,
sve jedno ; premda je uprav impersonalni glagol,
nalazi se i sa subjektom, kao n. p. to ne mari,
ili s redenicom koja bi.se mogla shvatiti kao
snbjekat. Duzan jo i one mrvico primiti, niti
mari Sto nije postan. A. Badid .321. D.i ili jo-
dan ili mlogo misnika govorilo, ne mari. 345.
Bududi dakle da je misnik duzan sve one (mr-
vice) primiti, niti mari da je postan. J. Bano-
vac, vazg. 233. Oce, ne mari nista. pripov. 107.
Ter ja sagrisit gdi me Bog vidi? ja prid oci-
mam moga Boga ovi grih ucinit? ovo node bit
istina. Neka ide postene, neka ide zivot, neka
ide jo§ sto ako jos sto imam, isto da ja prid
Bogom ne sagrisim, ne mari. J. Filipovid 1,
3661. Ne gledajte vi na pomankana pripovida-
laca: oni su torbice, ric je Bozja sime, du.h.s(veti)
tezak koi sije : ne mari nista sto jo torba iskr-
p|ena i neoprana, ako je isto dobro sime, pri-
niti ce plod velik. F. Lastrid, od' 207. Ne mari,
da se zero O nade u sridi. M. Zoricid, aritm.
31. Nek se pak to zove poklananje oliti ca-
stjenje, to malo mari. Blago turl. 2, 26. Sto mari?
isto cine od inih otajstva bogojubstva i bogo-
strasnostja? 2, 48. Nista ne mari imat ga svega
oli dil, buduc oba blagoslovjena. 2, 51. To malo
mari. 2, 330. Ako bi bio silom tu doveden i
s privarom, ne mari nista, zadosta je da je onde.
M. Dobretid 469. Evo puska jest malo pordala.
Ne mari nista; ona je dobra. I. Velikanovid,
prik. 48. On im (hoga) kaze, za sto je to ura-
dio, a oni: ,.Pa sto mari, ako si Turcin?" Nar.
prip. vrcev. 90.
2. sa se.
a. pasivno.
a) personalno (prema 1, b). Ako i za-
man srce tu je plemenitih od gospoja, nit' se
mari nit' se stuje. J. Kavaiiin 200i. Blaznom
silom kad stisnuse, novi zakon da se mari. 455b.
b) impersonalno. — §to bi bio subjekat
kod 1, a — e, moze stajati u dativu. Kim se mari
vuhlit gospodinu. M. Marulid 10. Da ime hega
ki sve sudi prizivati nam se mari. 279. Ne mari
se ni Zajedno postenje. M. Divkovid, nauk. 102^.
Dokle me sluzi blad, meni t' se ne mari. D. Ba-
rakovic, vil. 279*. O Lovrince, u toj stvari meni
ti se vele mari, strpiti se meni vidi u svem
Bozje zapovidi. P. Hektorovic (?) 100. Za osvetit
se, za imat tudega, nista se ne mari, da so dusa
gubi. J. Banovac, razg. 99. Ipak se ni§ta ne
m^ri ved se zive, koHk da ne bi bilo Boga ni
duse. pripov. 16. A kad se dusa razboli od griha
smrtnoga, ne mari se nista. 21. Nije, ne, sto
30 ne more, nego sto se ne mari. F. Lastrid,
ned. 73. Ali sto se komu mari za narodnost?
M. Pavlinovid, razg. 101.
b. rejleksivno. znacene ja kao kod 1, a,
c— e. — U svijem je primjerima u negativnome
smislu. — Izmedu rjecnika u Mikafinu (mariti
se, hajati se ,curo') i ii Stulicevii (mariti so koje
stvari tiz mariti).
ft) vidi 1, a, a). — naj cesce. Vi se za
za toj ne mariste. M. Marulid 290. Ne maredi
se za zivot i glad ubozih. Transit. 60. Ki so
no mari za tvoje ta§ce i himbeno lasti. 98. Mla-
dico kad stare muzeve imaju , za nih se ne
mare, prom ni§ta ni haju. N. Dimitrovid 30. Ni
smrt se pod nebi za niene ne mari. N. Na)e§-
kovid 1, 180. Ja se za n ne marim. D. Zlatarid
40b. Pokolo se ova zena no mari za muke. F.
Vrandid, ziv. 61. Mari se za moju starost. 68.
Koji su zli, tamni i opaci, onijeh djavao ne na-
pastuje ni so za ne mari. M. Divkovid, bes. 257b.
I poslaSo mu jednoga redovnika sveta zivota,
da ga ponukuje da se pokaje i pokoru ucini, on
toga niSta no hajudi ni maredi se za prokletstvo.
540b. ija im (Isiis apostolom) oblast vrhu smrti,
neka za nu nimaju se mariti. F. Glavinid, cvit.
220*^. On ni smrti bojed se, ni za zivot maredi
30. 370"*. No maredi so za zapovijed Bozju ili
crkovnu. S. Matijovid, ispov. 81. Koji no ma-
raSe se za rici moje. A. Vitajid, ist. 322. A za
MAEITI, 2, b, a).
481
5. MARKA
svih se malo mare. J. Kavanin 2633'. I malo
se za n (Boga) marimo. 573b.
h) s prijedlogom zaradi. — U jednome
primjerii xvii vijeka. Zaradi mene nista se ne
marite i ne ajte. I. Anci6, vrat. 78.
c) u jednome primjeru xviii vijeka s pri-
jedlogom od (vidi 1, a, e)). Za prostene ne ha-
jes, ne maris se od izgubjena tvoga. I. J. P.
Lucie, razg. 120. — U jednome primjeru xvii
vijeka (i u SUilicevu rjecniku) ima genetiv hez
od. Koji su okusili vjefinu slatkost, ne mare se
pogrdena. P. B. BakSic 5.
tl) vidi 1, c. — Dosta cesto. Kad vi
drugi ulizete u jednu od nasih crikaf, vi ulizete
kako psi i ne marite se vazeti nase vode svete.
Starine. 17, 239. (1555). A druzi ni se mare cuti,
ni razumjeti. Til. Divkovid, bes. 231t>. Neka se ne
bih ni ja maril prijati nijedan trud. M. Jerko-
vic 88. Za kojih vece nitkore ne misli, nit' se
mari dati nim nijedne pomodi. A. Vitajic, ist.
293. Da se ne marase jisti ni piti. P. Macukat
19. Da se mare spominati srama od Judi, straha
od Boga. J. Kavanin 85**. Ali se ne maris to
izaznati. Ant. Kadci6 15. Ako se nije mario iz-
iskovati. I. J. P. Lucie, nar. 49. Ako ne bi
marili se izvrsiti. 123.
e) vidi 1, d, a) bb). Zakon iste (Kn-
pido) dat svakomu, razlog, iste, da mu sluzi,
ne mari se da svak tuzi, samo u bitju da je
svomu. 8. Bobajevic 233. Ne marim se da him-
beni od mene se svi odvrate. A. Vitajid, ist.
427b.
/') vidi 1, e. A on se jadovan ni mari
ni haje. N. Dimitrovi6 38. I sa svim tizim ni§ta
se ne mari (grisnik), nit' se sta boji, ve6 veselo
u grihu slidi. J. Banovac, razg. 148. A ti se
neces ni malo mariti, prem da si puno mane
u poslima ulozen, i potribu puno vecu imades.
I. J. P. Lucie, bit. 74.
MAEITI*[AK, 7)1. ime mjestu u Srbiji u okrugu
rudnickome, Vinograd na JVIaritnaku. Sr. nov.
1875. 700.
MARIV, adj. vidi marjiv. — Samo u Stuli-
cevu rjecniku: v. hajan.
MARIVETLI, m. (u Vrgorcu) tko svaku prima
na zlo. M. Pavlinovic. — Kao da je od tur.
ma'rifetlii, ali "'e u turskome znacene : iicen^
vjest.
MARJAN, m. vidi Marijan. — Od xviii vi-
jeka samo u pjesmi, a u prozi u pisaca nasega
vremena (medu kojima je i VukJ ; izmedu rjec-
nika u Vukovu (,mannsname' ,nomen viri'). Mar-
jan, koji zaduzbine crkvi prida. J. Kavanin 131b.
Prvih Jero, Metij, Marjan. 144a. Da je nasa
Ivka zarucena za Marjana babe Mare sina. M.
A. Re|kovic, sat. Dlb. Pa Marjanu mesto naci-
nale. Nar. pjes. vuk. 3, 214. Kad Marjane rijeci
razumio. Nar. pjes. juk. 564. I vjencao za Mar-
jana malog. 569. Mladi Marjan i Arnaut Osman.
Vuk, nar. pjes. 3, 211. Zenidba i junastvo Mar-
jana Borida. m Nar. pjes. juk. 224.
MARJANCACI, m. pi. ime selu u Slavoniji u
zupaniji virovitickoj. Razdije}. 138.
MARJANKOSA, /. ime brdu u Srbiji u okrugu
pozarevackome. Niva na Marjankosi, brdu. Sr.
nov. 186G. 177.
MARJANOV, adj. koji pripada Marjanu.
Marjanovo dilo i Marice. M. A. Relkovic, sat.
D4b. Seku svoju, Marjanovu majku. Nar. pjes.
juk. 560.
MARJANOVIC, )n. prezime (po ocu Marjanu,
vidi Marjan;. — Od xviii vijekc. Ka 'e od trupa
YI
Marjanovic. J. Kavanin 84b. Lazar Marjanovic.
Vuk u Nar. prip. vuk. ix. Presudeno Mladenu
Marjanovidu. Glasnik ii, 1, 100. (1808). Marja-
novid. §em. prav. 1878. 20. 41. Marjanovid, jjjre^r-
ime u hrvatskoj krajini, V. Arsenijevid.
MARJaS, m. dvije se vrste novca ovako zovu :
ugarski (vrijedio je 17 starijeh krajcara) i tur-
sici (vrijedi 10 para), vidi u Vukovu rjecniku kod
b. — Ugarski je stariji, jer rijec postaje od M a-
rija (vidi desnak, 1). — Ima i oblik marija§. —
Ne moze se u svakome primjeru razlikovati, jeli
prvo Hi drugo znadene.
a. marijas. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec-
nika u Voltigijinu (v. sestica). Prota uze za
ribu marijas da uzme starom (patrijarhu). Glas-
nik. II, 3, 32. (1697). Svestenikom za proved
po marijas svakom. 261. (1729). Dacu vam za
nega sedam marijasa. D. Obradovid, ziv. 80. Na
svitnaku trista marijasa. Nar. pjes. juk. 285.
Pa se je nalazilo i madarskih Matijasevih ma-
rijasa. V. Bogisid, zborn. 407. Za taj marijaS
kupi, sinko, sebi secerleme. Srp. zora. god. 1, sv. 1,
str. 4. To su ti razlicite urezotine, t. j. za ma-
rijas (magarski novae od 17 karantana s Bogo-
rodicinom slikom) ubode se duga crta s povrat-
kom. Zborn. za nar. ziv. i ob. 1, 41.
b. marjas. — Od xviii vijeka, — Izmedu
rjeenika u Vukovu: 1. (u Srbiji ,kaur3ki') ,der
siebzehner' ,numus 17 cruciferorum (Mariae ima-
gine insignis)'. — 2. eine mlinze und reclinungs-
geld von 10 para's' ,numi turcici genus', n. p.
tri grosa i marjas. U grosu idu cetiri ovaka
marjasa. — Covik bi rad na dlanu kao marjas
vidit. M. A. Re|kovic, sat. H5a. Dajudi komu
talir, komu forint, komu marjas. sabr. 17. Ko
de nas za dva ili tri marjasa prevesti. D. Obra-
dovid, ziv. 80. Moras prodat perje za marjase.
J. S. Rejkovid 196. De marjasi zvede iilosofi
muce. (U vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 75. Kupio
hajduk gade za marjas, a popio forintu alvaluka.
164. U Solunu su caksire za marjas, ali do So-
luna sto somuna, a od Soluna sto somuna. 336,
Stade prosipati sve same gige i gdekoji marjas
nadnicarski. Nar. prip. vuk. 95. Mala je mo-
litva do skora bila u Srbiji za marjas a velika
za gros. Vuk, ziv. 298. Opet veselijoj i slo-
bodnijoj deci dadose po marjas (ondasnib 8 para).
M. D. Milidevid, pomenik. 3, 627.
1. MARKA, ime nekijem vrstama novaca. —
Akc. se mijena u gen. pi. maraka. — Od nem.
mark, tal. marca. — Od xvi vijeka. Odu ti sto
marak dati. Narucn. 59b. Tisud marak zlata.
S. Kozicid 27b.
2. MARKA. /. listovna bijega. — Akc. kao
kod 1. marka. — Od nem. (brief)marke, tal.
marca. — U nase vrijeme. Cim ponestane sada-
liib maraka za listove. Zbornik zak. 1863. 216.
Krivotvorje znakova bijegovnih i maraka po-
starskib. 1865. xvi.
3. MARKA,/. vidi mrca. Na otoku losinskom
obilno raste mirta, koja ima sitan plod, isprva
erven, a kad dozrije ern, komu vele: , marka'.
Siromasi ju jedu. I. Milcetic.
4. MARKA, ime travi. Kukujanovo. D. Hire.
5. MARKA, /. od nem. mark, uprav granica,
krajina; tako su se zvale i jos se zovu neke po-
krajine u nemackome cesarstvu na istoku, kojima
je zapovijedao ,markgraf' (vidi markez), i sto
su cuvale od navale susjeda (naj vece Slavena) :
pruzale su se od Baltijskoga mora do sred Ita-
lije. — U nasijeh pisaca od xvii vijeka pomine
se Marka Jakinska u Italiji (po tal. Marca d'
31
5. MARK A
482
2. MARKIC
Ancona) ; izmedu rjecnika u Mika]inu (Marka
od Ankone ,ager Picenus, provineia Anconita-
norum, Picenum') i u Belinu (,Marca, regione
d' Italia- ,Picenuin' 46'2a). Sveti Nikola . . . rodi
se II Marki od Ankone. F. Glayinid, cvit. 305^.
U Marki Ankoiiitanskoj. A. d. Costa 1, 111.
MARKAN (Markin), m. hyp. Marko. J. Bog-
danovic.
MARKANIC, m. prezime. — xviii vijeka. Ple-
menitomu gospodinu Franfiesku Markanidu po-
klon. P. B. Bakiii i.
MARK ANTON, m. vidi Markantonije. — U
jednoga pisca xriii vijeka. Markantone, ves^l'
s', pobre. J. Kavanin 121*. August kad opanka
MarkAntona. 275tJ.
MARKANTONIJ, m. vidi Markantonije. — 17
jednoga pisca xriii vijeka u kojega je oblik no-
minativa Markantoni radi slika. (!)ezar, &ipijun,
Mark Antoni . . . potavniae slavu i oni. J. Ka-
vanin 7a. — Moze biti da amo pripada i ovo:
Mark-Antonija kad razbije (Cesar). J. Kavanin
213a.
MARKANTONIJE i MARKANTONIJO, m.
Marc us Antonius, tal. Mareantonio, im« tnusko
(ne samo istoridko rimsko nego se nadijeva i u
nase doba). — isporedi Markanton i Markanto-
nij. — Za svaki nominativ ima samo po jedan
primjer. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika
u Belinu (Markantonije , Mareantonio, nome pro-
prio d' uomo' , Marcus Antonius' 462^). Mark-
Antonija razbi Auguato. I. Gunduli6 870. ^ubav
Mark-Antonija. J. Banovac, pred. 24. Iznosen
od Mark-Antonija. S. Rosa 35*. Mark-Antonije
Babic. S. ^lubiia, prip. 100.
MARKATA, /. m dva pisca Dalmatinca xv i
XVI II vijeka kao da znadi ,plat«a', vidi pijaca,
placa, trziste. — Mose biti od tal. mercato, tr-
ziste. Kih iskusih s nimi steci u lozah na mar-
kati. M. Maruli^ 253. I gospodi od markate ne
akazuje scijene koje. J. Kavanin 54*.
MARKCI, m. pi. ime zaseoku u Hrvatskoj u
iupaniji modrusko-rijeckoj. RazdijeJ. 43.
MARKEDOLIJA, /. vidi Madedonija. — U
narodnoj pjesmi bosanskoj nasega vremena. Ar-
nautluk i Markedoliju. Nar. pjes. petr. 2, 275.
MARKELA i MARKELA, m. augm. Marko.
J. Bogdanovi6.
MARKES, mark^sa, m. vidi markez. — U dva
primjera xiv t xva vijeka, a izmedu rjecnika u
Daniiicevu (marbkesb, srl. ,marqueziu3, provin-
ciae limitaneae praefectus'). Pokliaarb beneti»6bki
Nikola markes Bu . . .bdenicki. Mon. serb. 153.
(1347 — 1356). U Sestom redu, gdje itoje oni
djavli koji au bili od kora od Dominacijoni, pri-
bivaju velika goipoda kakoto su zli markesi zene
i ^udi, knezovi, ostala goapoda . . . M. Orbin
255.
MARKESTVO, n. cast markezova. — U jed-
nome primjeru ivii vijeka. Markestvo aliti voj-
vodstvo. P. ViteBovi6, kron. 63.
MARKESeVIC, m. va}a daje prezima.— Kod
mjesnoga imtna u Srbiji u okrugu habackome
ima Markeieviia Ho ce biti ginetiv. Zem)a zvana
Markeseviia. Sr. nov. 1868. 565.
MARKETAN, m. ime muSko. — U narodnoj
pjesmi crnogorskoj na§ega vremina. A za Vujom
serdar-Marketane. Pjev. cm. 27».
MARKETINOVk!;, m. prezime. — xriii vijeka.
FranCesko .Markatinovid. Norini 64.
MARKEVIO, m. prezime. — xvi vijeka. Fabjan
Markevic. Mon. croat. 323. (1550.). — Maze biti
da je zlo nastampano i da treba ditati Mar-
kotic.
MARKEZ, mark^za, m. plemicka titula, mana
nego u liercega Hi vojvode (iiem. herzog, tal.
duca, franc, due) a veca nego u grofa (nem.
graf, tal. conte, franc, fomte). — Od tal. mar-
chese, a ovo je od srlat. marchisius sto uprav
odgovara nemackome markgraf, ali se s vreme-
nom zaboravilo pravo znacene, te i Nijemci raz-
likuju marquis od markgraf. — Od xiii vijeka,
a izmedu rjeinika u Belinu (,marchese, titolo
di signoria' ,marchie' 362*), u Bjelostjencevu
(markez, krajinski vojvoda ,marchio'), a Volti-
gijinu (,marches«' , markgraf). Bilelmu mar-
kezu. Mon. croat. 4. (1275 prepisano 1546^. Pri-
pasase tebi zlat ma6 od viteza, da§e ti §tap od
markeza. J. Kavanin 162*. Markezi i knezovi.
P. Knezevici, pism. 181. — I u Sulekovu i u
Popovicevu rjecniku (^marquis').
MARKEZA, /. markezova zena Hi kci, tal.
marthesa. — Od xviii vijeka, a izmedu rjeinika
u Belinu (.marchesa, moglie del marchose' ,mar-
chionissa' 462*). Cjed kojega slave i dike i mar-
keza bi mu Jena Malaspina. J. Kavanin 101'>.
— I u Sulekovu rjedniku (,marquisin').
MARKEZICA, /. vidi markeza. — Nije de-
minutiv, nego se sufiksom ica istice zenski spol.
— U Belinu rjecniku: , marchesa, moglie del
marchese' ,marchionis8a' 462*, i u Voltigijinu :
,marchesa' ,markgrafin'. — I u Popovicevu rjec-
niku (,marquise').
MARKEZ, markeza, in. vidi markez. — U dva
pisca eakavca xvii i xviii vijeka. Alberiko mar-
ked od Tuikane. I. Ancic, ogl. 184. Papa udi}
posla markeza Nikolu od Este. S. Badric, ukaz.
70.
MARKI, m. vidi: ,Krize' i ,marke' zove se u
Blatu (na Korculi) neka igra na nov6ica, sto
obifino djeca igraju. Stranu od novciea, gdje je
broj i godina zovu ,krize', a drugu stranu, gdje
je grb ,mark6'. Slovinac 1881. 418. — vidi i
1. madona b, isporedi i madonati se. — Uprav
je marko Hi marki krilati lav mletacki svetoga
Marka sto je bio na jednoj strani mletackijeh
novaca.
MARKICEVI6, m. prtzime. — Va(a da po-
staje od imena muskoga Markic sto nije potvr-
deno. — isporedi i Markioid. Perme Markicevic.
Stat. po). ark. 5, 317. (1725). Vladimir Marki-
6evi6. Rat. 856.
MARKICIC, m. prezime. — isporedi Markice-
vid. — U na§e vrijeme. S<hem. bosn. 1864. v.
XXVIII.
1. MAKKIC, Markica, m. dem. Marko. — Akc.
kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim
nom. i voc. Markfdu (u okolici sam dubrovadkoj
iuo drugi akc. MJlrkid). — U nase vrijeme, a
izmedu rjeinika u Vukovu (Mirkic, Markida.
dem. V. Marko). Sobom zove seatridida dijete
Markida. Pjev. crn. 20$b. DoveScu ti Perokida
Markica. 262^. A za liime sestridu Markidu.
Nar. pjes. juk. 845. Koi^a kuje Markid-Seiia-
nine. Hrv. nar. pjes. 1, 184. Nekakav Markid
6ibug*ija. M. D. Milidevid, srb. 197. Mirkid,
hyp. od Marko. J. Bogdanovid.
2. MARKI6, m. prezime. - Od xvin vijeka.
Ona i s sestrom iiasle au od Markica vrijedna
kuie. J. Kavanin 85b. Vitez Crniea i Markici.
125b. Luka ima avedoka da je negov kon, po
imenu: Milivoj Markid, Miloda Markidb . . .
Qlasnik. i), 1, 108. (1808).
MARKICEV
483
MAEKOCEV16
MARKICEV, adj. koji pripada Markicu (nidi
1. Markid) kao sin ocu. — isporedi Markicevic.
— U narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vre-
mena. Tomanovic' i Markicev-Vuka. Pjav. crn.
37a.
MARKICEVIC, m. prezime (po ocu Markicu).
— isporedi Markiiev. — TJ narodnoj pjesmi
crnogorskoj nasega vremena. Drugo bio Marki-
cevic Vuko. Pjev. crn. 36**.
MARKIJANIN, m. covjek iz (Jakinske) Marke.
— Mnozina: Markijani. — Naeineno od tal.
iMarchiano. — Samo n Belinu rjecniku: ,Mar-
chiano, nome gentilizio dsUa Mai-ca* ,Picenus'
462a.
MARKIJANKA, /. zensko cejade iz (Jakinske)
Marke — Naeineno kao Markijanin. — Samo
u Belinu rjecniku: , donna della Marca' 462*.
MARKIJANSKI, adj. koji pripada (Jakin-
skoj) Marki. — Naeineno kao i Markijanin. —
Samo u Belinu rjecniku: ,marchiano, posses-
sive, della Marca' ,picenus' 462*.
MARKINA, TO. augm. Marko. — V nase vri-
Jeme u Lici. J. Bogdanovic.
MARKIO, m. jamacno lat. marchio, vidi mar-
kez. — U jednome primjeru xviii vijeka. Jeda
ne bi tko bezzakon, kad ti i prije niarkio bijase,
dostojanstvu kratio tvomu. J. Kavanin 162a. na
istoj strani ima malo vise primjer sto je ovdje
kod markez.
MARKIS, m. tri puta pomine And. Kacic ime
Markis Kosovic (iz Dobrote kod Kotora) ; mislim
da nije isto sto markez nego da je ime Marko
(isporedi Markisa). Sad mi kazu siva sokoli6a,
po imenu Markis - Kosovida . . . Ter je sa}e
Markis-Kosovicu. And. Kacic, razg. 318a. Mar-
kis Kosovic od mista Dobrote. kor. 490.
MARKIS, m. prezime. — U nase doba. Boca
22. 25.
MARKISA, m. ime musko (augm. Marko). —
U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu
(,mann3name' ,nomen viri'). Nas starina Mar-
kisa Gorcinov. V. Vrcevid, niz. 55. Markisa
Stankovic. Magaz. 1868. 15.
MARKISIC, m. prezime (po ocu Markisi). —
U pjesmi crnogorskoj nasega vremena. Bijele
ovce Markisid-Mrguda. Pjev. crn. 142b.
MARKISIN, adj. koji pripada Markisi (kao
sin ocu, isporedi Markisic). — U pjesmi crno-
gorskoj nasega vremena. A do Joka Markisin-
Stevane. Nar. pjes. vuk. 5, 411. U to skoci Mar-
kisin-Stefane. 5, 417.
MARKITA,/. zensko ime. — isporedi Margita.
— V spomeniku xvi vijeka. S gospom mojom
materom, gospom Markitom. Mon. croat. 301.
(1596).
MARKIZ, markiza, m. vidi markez. — Od
franc, marquis i tal. marchese. — U pisaca na-
sega vremena. Posaje pismo po markizu Pavlu-
ciju. Vuk, pravit. sov. 18.
MARKO, m. Marcus, ime musko, uprav rim-
sko, alt je vrlo obicno u nasemu narodu, kao i
drugdje. — U nekijem je mjestima drukiiji ak-
cenat, vidi u Vukovu rjedniku, i: Tako se u
nekim selima u Gornem Podrinu izgovara Marko
mesto Marko M. D. Milicevic, srb. 571. — Od
prvijeh vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu:
,Marx' , Marcus' (Turci Bosnaci govore , Marko'),
i u Danicicevu (Marbko , Marcus').
a. ime drugome jevandelisti. Cetiri jevande-
liste Marbka, Mateja, Ljuku (sic), Jovana. Mon.
Serb. 35. (1253). Marko vandelista. B. Gradid,
djev. 130. Muka Gospodina na§ega Isukrsta po
Marku. M Albert! 469. Marka vandeliste. J.
Kavanin 329^. Sveto jevandeje po Marku. Vuk,
novi zavjet. — Taj je svetac zastitnik mletacki,
te gdjegdje u prenesenome smislu negovo ime znaci
republiku mletacku. Pecatju velikom gospodina
svetoga Marka (mletackom). Mon. serb. 465. (1454).
Podloiiti svomu Marku i biskupa htise (Bneci).
J. Kavanin 165l>. — Vitezu svetoga ^ arka. I.
Ivanisevic 258. — / kod mjesnoga imena, vidi
Sveti Marko.
b. u pjesmama i u narodnijem prieama naj
glasovitiji je junak Marko Krajevi6, koji se po-
mine od XIV vijeka (i to kao kra}), vidi i u Vu-
kovu rjecniku kod Marko Krajevic. Sb prSvbz-
Jubjennimi sinovi krajevbstva mi (Vukasina
kra]a) Markomi> i Anbdrfejasemb. Mon. serb. 180.
(1370). Kra}b Vlbkasinb i synb jego krajb Marko.
182. (1871—1395). Da jedno mi biSe Marko Kra-
Jevicu. Nar. pjes. u P. Hektorovid 18. Pro-
svijetlit se je u nih (bugarkinah) hajo . . . Svi-
lojevid jos Mihajo i Krajevid junak Marko. I.
Gundulid 313. Tuj se Marka Kra^evica jos po-
pijeva bojna srica. 421. Starice pjevaju Marka
Kra|6vida. J. Kavanin 170^. Oj u Marka Kra-
^evida sina dobar konic u potaji ima. Nar. pjes.
u M. A. Rojkovid, sat. C6a. Kra| (Vukasin)
pohara dvore Momdilove, pa on uze sestru Mom-
cilovu, po imenu dilber - Jevrosimu, odvede je
Skadru na Bojanu, i vjenda je sebi za |ubovcu,
s nom lijepi porod izrodio, porodio Marka i An-
driju, a Marko se turi na ujaka, na ujaka voj-
vodu Momcila. Nar. pjes. vuk. 2, 115. Evo kuma,
Krajevida Marka, on de kazat na kome je car-
stvo. 2, 195. Na Marka je vrlo Xao kraju (Vti-
kasinu), te ga Juto kune i prokline: „Sine Marko,
da te Bog ubije! ti nemao groba ni poroda! i
da bi ti dusa ne ispala, dok turskoga cara ne
dvorio!" Kra^ ga kune, care blagosija: „Kume
Marko, Bog ti pomogao! tvoje lice sv'jetlo na
divanu ! tvoja sab}a sjekla na mejdanu! ime ti
se svuda spominalo, dok je sunca i dok je mje-
seca!" Sto su rekli, tako mu se steklo. 2, 197 —
198. Skide Marko zelenu dolamu, prostrije je
pod jelom po travi, prekrsti se, sjede na dolamu,
samur-kalpak nad oci namace, doje leze, gore
no ustade. 2, 443. Kad je vojsku vojevati, onda
se vice: „Kamo junak Kra}evidu Marko?" A kad
jo sidar dijeliti, govore mu; „Otkuda si, neznana
delijo?" Nar. posl. vuk. 117. Daj ! nisi li, pre-
gorkino draga, i ovoga pratila junaka, rad Ju-
bavi Kra|evida Marka? Osvet. 2, 14.
C. uopce (0 razlicnijem licima). Marbka Ko-
stida. Dec. hris. 58. Luce Marbka Lukarevida.
Mon. serb. 102. (1332). Marko Fedor. Glasnik.
15, 272. (1348?). Vojevoda Marko. Mon. serb.
152. (1351). Libar Marka Marula Splidanina.
M. Marulid 1. Marko Antonij velik bise irlac.
70. Faustina demer zal udini patiti Marku ki
mudros znal svaku jes na sviti. D. Ranina 12a.
Marul Marko, zakan Toma. J. Kavanin 95b.
Marko (kaludersko i svetovno). S. Novakovid,
pom. 77. Kustodija Marko barjaktare. Nar. pjes.
vuk. 4, 10. Na torinu Marka Perovida. 4, 512.
A drugo je Dragovidu Marko. Osvetn. B, 131.
d. u prenesenome smislu.
a) neka ptica, Marko ribar ,Alcedo bi-
spida' , Martin pescatore'. Slovinac. 1880. 30'>.
h) misecinu ali misee sam uzaju zvat
,Marko'. (Vrbnik). Zbor. za nar. ziv. i ob 4,
238.
MARKOCEV16, m. prezime.
U jednome pri-
MARK0CEVI6
484
2. MARKOVIC, a.
mjeru xvm vijeka. Markocevic od Bregara. J.
Kavanin 231*.
MAEKOCA, m. prezitne. — U nase vrijeme u
Dalmaciji. P. Budmani.
MARKOMANI, m. pi. Marcomanni (znacene
je jamacno: granidari, krajisnici, vidi 1. marka),
veliko pleme nemacko, po svoj prilici isto sto se
sad zove ,bavarsko' (u siremu smslu). Poslan bi
od Nerona vojvoda z vojskoin proti Mai'koma-
nom. F. Glavinic, cvit. 192*i.
MARKOMANOVIC, m. prezime. — U nase
vrijeme. (Prota) Markomanovic iz G-rabovca.
Protokol pis. pr, M. Nenadovica. 158.
MARKOSEVACA, /. ime mjestu it Srbiji u
okrugu sabackome. Zem|a u Markosevaci. Sr.
nov. 1865. 419.
MARKOTIC, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. diac. 1877. 68. — I kod mjesnoga imena:
Markotica Potok u Srbiji ii okrugu va}evskome.
Livada u Markotica Potoku. Sr. nov. 1865. 322.
3IARK0V, adj. koji pripada Marku.
a. uopce. 4 (cetvrti) petak mjeseca aprila
pred Markovijem dnem. Pril. jag. ark. (1520).
9, 120. Markova nauka rike ne prisisu. D. Ba-
rakovic, jar. 99. Od Markovih vjornih prijate|a.
Nar. pjes. vuk. 2, 349. Al' sve Turke povata
groznica od Markova strasna buzdovana. 2, 437.
Istrazuje Markove korake (kojekake stare stvari
i bespcslice). Nar. posl. vuk. 105.
b. kod mjesnijeh imena, n. pr.:
a) Markova Crkva, selo u Srbiji u okrugu
va^evskome. K. Jovanovic 103.
h) Markova Cesma, , mjesto u Srbiji u
okrugu kragiijevadkome. Niva kod Markove
Cesme. Sr. nov. 1861. 624.
c) Markova kapija, vidi u Vukovii rjec-
niku: vrlo tijesan klanac iza Sofije (k Cari-
gradu).
d) Markova Krcma, mjesto u Srbiji u
okrugu krajinskome. M. D. Milicevic, srb. 951.
e) Markova Kula, vidi u Vukovu rjecniku :
pripovijeda se da se tako zove nekakva kula u
Carigradu u Galati.
fj Markova Livada, mjesto u Srbiji u
okrugu krajinskome. Sr. nov. 1861. 87.
(/) Markova Niva, dva mjesta u Srbiji.
aa) u okrugu uzickome. Livada u Markovoj Nivi.
Sr. nov. 1872. 53. — , bb) u okrugu va(evskome.
Livada u Markovoj Nivi. Sr. nov. 4868. 5.
h) Markova Pojata, mjesto u Srbiji tt okrugu
aleksinackome. Livada kod Markove Pojate. Sr.
nov. 1866. 12.
i) Markovi Bunari, mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskome. Niva kod Markovi Bunara. Sr.
nov. 1863. 568.
Jt) Markov Brod, mjesto u Srbiji u okrugu
krajinskome. Niva na Markovom Brodu. Sr. nov.
1874. 299.
I) Markov Bunar, mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskome. Niva kod Markova Bunara. Sr.
nov. 1867. 188.
iu) Markov Do, zaselak u Srbiji u okrugu
uziikome. I^. Stojanovid.
h) Markov Potok, dva mjesta u Srbiji. aa)
u okrugu crnorijeckome. llfiva u Markovom Po-
toku. Sr. nov. ^1874. 443. — bh) u okrugu kra-
gujevackome. Niva u Markovom Potoku. Sr.
nov. (god. ?) 256.
o) Markovo Braniste, mjesto u Srbiji u
okrugu knezevackome. Niva kod Markovog Bra-
nista. Sr. nov. 1872. 256.
p) Markovo Brdo, vis u Planoj do Kola-
sina (ne znam ko je zabijezioj.
q) Markovo Poje, dva mjesta u Srbiji.
aa) mjesto u okrugu crnorijeckome. Livada u
Markovom Po}u. Sr. nov. 1870. 89. — hb) za-
selak ti okrugu uzickome. 1^. Stojanovid.
1. MARKOVAC, Markovca, m. prezime. — U
naSe vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
2. MARKOVAC, Markovca, m. mjesno ime.
a. voda u Bosni. F. Jukic, zem^op. 40.
b. selo u Dalmaciji u kotarti kninskome.
Repert. dalm. 1872. 16.
c. II Hrvatskoj. a) cetiri sela u zupaniji
bjelovarsko krizcvackoj. Razdije}. 196. 108. 114.
(kajkavski) Markovec. 116. — b) zaselak u zu-
paniji Ucko-krbavskoj. Razdije|. 40.
d. dva sela u Slavoniji u zupaniji virovi-
tickoj. Razdije|. 123. 135.
e. u Srbiji dva sela. a) u okrugu kraguje-
vackome. K. Jovanovic 120. — h) u okrugu sme-
derevskome. 150.
f. kao ime razlicnijem kladencima, od xvii
vijeka. Napi se u Vrbovoj zdenca . . . zove se
Markovac. M. A. Re}kovic, sat. H3b. — Vino
pije Jurisa Magare, kod onoga Markovca bunara.
Nar. pjes. krasic. 1, 95. — Markovac, ime vrelu
u JRibniku i Lovincu. J. Bogdanovi6.
MARKOVACKI, adj. koji pripada mjestu Mar-
kovcu. a) Markovacki Potok, voda u Srbiji u
okrugu crnorijeckome. M. D. Milidevi6, srb. 877.
— b) Markovacka (opstina). K. Jovanovic 150.
vidi i 2. Markovac, e, b).
MARKOVCI, Markovaca, m. pi. mjesno ime.
— Prije nasega vremena. Markovci. S. Nova-
kovic, pom. 138. — I selo Markovac u Hrvat-
skoj u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj (Razdijej.
106) dijeli se u selo Markovci Gorni i u zaselak
Markovci Doni. Schem. zagr. 1875. 163.
MARKOVCINA, /. ime zaseoku u Mednmurju.
Schem. zagr. 1875. 144.
1. MARKOVICA, /. Markova zena. — U nase
vrijeme. Do sad si se Markovica zvala, a od
sad si Minina gospoda. Nar. pjes. vuk. 2, 372.
2. MARKOVICA, /. mjesno ime.
a. u Slavoniji. Markovica, livada. Okesinec.
D. Hire.
b. u Srbiji. a) mjesto u okrugu biograd-
skome. Livada na Markovici. Sr. nov. 1864. 30.
— b) selo u okrugu cacanskome. K. .Tovanovic
168.
MARKOVICKA BARA.f. ime mjestu u Srbiji.
Sr. nov. 1863. 544.
1. MARKOVI6, m. prezime (po ocu Marku).
— Od XV vijeka a izmedu rjecnikn u Danici-
cevu (Marbkovicb). Jurira i UgjeSa Markovidi.
Mon. Croat. 69. (1447). Milost Marbkovidb. Glas-
nik. 15, 289. (1468f'). A Markovid Frnnko mi-
ran svejer pomni u trgostvu. J. Kavanin 1091'.
Su cetiri brata Markovida. Nar. pjes. vuk. 5,
4G9. A drugo je Markovidu Pejo. Pjev. crn.
39b. Od Zivala Markovica sa Kceva iz Vele-
stova. Pjev. crn. 119a. Markovid, prezime u
Lici. J. Bogdanovid.
2. MARKOViC, »i. mjesno ime.
a. selo u Bosni u okrugu Tuzle Done. Statist.
bosn. 98.
2. MARKOVIC, b.
485
MARMOEISATI
b. nekakvo mjesto prije nasega vremena.
Markovidb. S. Novakovic, pom. 138.
MAEKOVICI, m. j;L mjesno inie.
a. zaselak u Bosni u okrugu sarajevskome.
Statist, bosn. 15.
b. vidi Markovic-selo.
MAEKOVIC-POl^E, n. vidi 2. Markovid, a.
Schem. bosn. 1864. 26.
MAEKOV16 SELO, n. itne selu u Hrvatskoj
u zupaniji lickokrbavskoj. Schem. segn. 1871.
27, — Bice isto sto se xv vijeka zvalo Marko-
vici. Men. croat. 76. (1450).
1. MAEKOVINA, /. mjesno ime. — TJ nase
vrijeme.
a. selo u Crnoj Gori. Od krvava Kceva na
krajinu i maloga sela Velestova, Velestova i od
Markovine. Nar. pjes. vuk. 4, 52. U maleno
selo Markovinu. 5, 63. A prema je selu Mar-
kovini. Ogled, sr. 428.
b. jnjesta u Srbiji. a) u okrugu krusevac-
kome. Niva u Markovini. Sr. nov. 1873. 103. —
b) u okrugu rudnickome. Livada u Markovini.
Sr. nov. 1875. 68.
2. MAEKOVINA, m. augin. Marko. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
MA EKO VINO VIC, m. prezime.
a. u Dalmaciji. — Pomine se xviii vijeka.
Markovinovi6 iz Mandaline. And. Kacic, kor.
486.
b. u nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
MAEKOV^ANIN, m. covjek iz Markovine (vidi
1. Markovina, a). — Mnozina: Markovjani. —
U narodnijem jjjesmama crnogorskijem. Marko-
vjane bracu pokupio. Nar. pjes. vuk. 5, 66. Do-
vedi mi Markovjanah dvadest. Pjev. crn. 69^.
MAEKOV];.EV, adj. vidi Markov. — Badi
postana isporedi sinovjev. — U narodnoj pjesmi
istarskoj nasega vremena. Andelijo, |ubo Mar-
kovjeva ! Nar. pjes. istr. 1, 70.
MAEKOVO, n. iitie rnjestu u Srbiji u okrugu
kragujevackome. Niva u dubokoj jaruzi Mar-
kovu. Sr. nov. 1871. 278.
.MAEKUCIC, m. prezime. — xiii vijeka. Pred
g(ospo)d(ijnom Markucidem. Mon. croat. 41.
(1275 x>repisano 1596|.
MAEKUL, ime viu§ko, bice isto sto Marko,
vidi u Danicicevu rjecniku: Marbkulb, neki knez
,Marbkul' oko 1401 me Omis. (Spom. sr. 1,)
289.
MAEKULAB, m. vidi margravij. — Badi po-
stana isporedi porkulab. — U jednome primjeru
XVI vijeka. Markulab Brandeburga. §. Kozi-
cic 22a.
MAEKULIC, m. j^^^zime (po ocu Markulu).
— U nase vrijeme. Poslato (pismo) za Lazara
Markulica. Protokol pis. pr. M. Nenadovida. 74.
MAEKUSIJA, m. augm. Marko. — U nase
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
MAEKU§, m. ne znam jeliime musko Hi prez-
ime. — isporedi rijeci sto od ove postaju. — xiv
vijeka Hi prije. Jepiskupb prizrenski Georgij
Mirkusb. Spom. stoj. 38. (prije 1346).
MARKUSEV, adj. koji pripada Markusu. —
Kod mjesnijeh imena.
a. iMarkusev Brijeg, selo u Hrvatskoj u £u-
paniji varazdinskoj. Eazdije}. 105.
b. Markuseva Zeznica, mjesto u Srbiji u
okrugu biogradskome. Glasnik. 19, 194.
MAEKUSEVAC, Markusevca, m. kajkavski
Markusevec, ime dvjema selima 11 Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebackoj. EazdijeJ. 67. 89.
MAEKU^EVIC, m. prezime (po ocu Markusu).
— XIV vijeka. Durbdb Markusevidb. Dec. hris.
29. 103.
MAEKUSICA, /. ime selu u Slavoniji u zu-
paniji srijemskoj. Eazdije|. 151.
MAEKUSiC, m. prezime. — isporedi Marku-
sevic. — Od XIII vijeka, vidi u Danicicevu rjec-
niku: Marbkusicb, vlastelin dubrovacki, vijecnik
od ve|ega vijeda ,Miliojlo ^ilarkusidb' 1253. M(on.
Serb.) 40. (talijanski Marcusso, vidi Annales rag.
anon. nod. 156). Ivan Markusid. Mon. croat. 267.
(1572).
MAEKUSICI, m. pi. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj. Eazdije|. 69.
MAEKUTINIC, wj. prezime. — xvi vijeka.
Ivanus Markutinic. Mon. croat. 325. (1552).
MAELOVAC, Marlovca, m. ime selu u Hrvat-
skoj u zupaniji modrusko rijeckoj. Eazdijel. 59.
MAEi^IV, adj. koji vrlo mari za posao sto
radi, pomniv, radjiv. — Od xvii vijeka (vidi
kod h), a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (mar-
jiv, pomniv ,diligens, gnavus, sedulus, solers,
accuratus, studiosus, minime segnis, homo frugi
ac diligens, praecinctus, navus, perdiligens, at-
tentus, alte cinctus, curiosus, inpiger, vigilans,
assiduus'), u Jambresicevu (, diligens, solers'), u
Stulicevu (v. pomniv iz Habdeliceva), u Volti-
gijinu (,accurato, diligente, esatto' ,flei3sig, am-
sig'), u Vukovu (,iieissig' , diligens').
a. adj. Vrud u sluzbi, marliv u posluhu, M.
Kuhacevid 73. Kako je taj covjek obicno mar-
liv u svojim vlastitim poslima. V. Bogisid, zakon.
319.
b. adv. marlivo. — Izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevu (,diligenter, naviter, vigilanter, accu-
rate, exquisite, sedule, intente. curiose, cum cur?
et solicitudine, instanti et fideli officio ac dili-
gentia, ad unguem, magnopere, summopere'), u
Jambresicevu (,diligenter, solerter'!, u Stulicevu
(v. pomnivo etc. iz Habdeliceva), u Voltigijinu
(,accuratamente, diligentemente' ,fleissig, genau').
Pazi svakoj duznosti kra|evoj mar|ivo. P. Vi-
tezovid, odil. 20. Da je on krajevske zapovidi
marjivo obsluzivao. M. A. Eejkovid, sabr. 23.
Zakiucao bi kasu i kjuc predao kuezu koji bi
ga marjivo spustio u gep. Vuk, grada. 26. Ako
marjivo uspazis. P. Bolic, vinodj. 2, 319.
MAE^IVOST, mar|ivosti, /. osobina koga uio
je marjiv. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika
u Bjelostjencevu (marjivost, pomnivost ,diligen-
tia, studium, assiduitas, sedulitas, opera, indu-
stria, solertia, turatura, contentio, exercitatio,
vigilantia, labor, cura et diligentia, accuratio')
gdje se naj prije nahodi, it Jambresicevu (, dili-
gentia, solertia'), u Voltigijinu (,diligenza, esat-
tezza' ,fieiss, genauigkeit'). Pisac sa svom mar|i-
vo§du navodi sve oblike. D. Danicid. rad. 2,
201. Duzna bila poznati. negovu ^obiduu mar}i-
vost. V. Bogisid, zakon. 319. „Negove marji-
vosti nema svade". u Lici. J. Bogdanovid.
MAEMAXK!;, m. prezime. xvi vijeka. Juraj
Marmanid. Mon. croat. 202. |1512).
MARMINAC, marminca, m. vidi mojac. — U
jednoga pisca Boke{a xvni vijeka. Kako od ha-
lina rada se marminac aliti griiia, tako od zena
rada se nepravda. K. Magarovid 22.
MAEMOEISATI, m.-trmorisem, iinpf. bojndi-
sati (sto) da postane slicno mramoru. — Samo
MAEMOKISATI
486
MAEOSEVAC
part, praet. pass. » jednoga pisca nasega vre-
menn. U velikim oltaru duvarovi su pozlaceni
i sveci na podobij© grfeko molovani, proceje mar-
morisato. S. Tekelija. lotopis mat. sr. 120, 76.
MAENIK (?), m. ime m iisko. — Prije nasega vre-
mena. Marbnikb. ace. Marbnika, ako ne bude
pogreska mesto Marinbka. S. Novakovid, pom.
77.
MAENOST, mdrnosti, /. osobina koga sto je
maran. — isporedi mar|ivosfc. Ne bi bilo muke
nikakove ni marnosti. S. Margiti6, fala. 2Ab.
MAEO, m. hyp. Marin. — Akc. se mijena u
voc. Maro. — Vrlo cesto u Duhrovniku od xiv
vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku: trgovac du-
brovacki xiv vijeka : ,Maro'. M(on. serb.) 246.
Moj Maro gizdavi. M. Vetranid 1, 197. A Frano
se stavsi s Marom. N. Na|e§kovic 1, 286. Frano
za utra srete Mara. 1, 288. Odgovor postova-
nomu Maru Buresidu. N. Najeskovid 1, 330.
Maro je uegovo ime. M. Drzic 251. Mnogo svi-
tlomu gospodinu Maru Mara Bunida vlastelinu
dubrovackomu. I. Gundulid 192. Jakov Gundul,
Maro Bunid. J. Kavanin 185a. Slavni Maro vas
Kaboga 193*. Tripo bjese u kulu Marovu, Mara
Krila dobroga junaka. Nar. pjes. bog. 167.
MAEODAN, marodna, adj. holestan. — Od
nem. (beikoga) marod (franc, malade). — U
nase vrijeme u Lici. „Nesto sam marodan, pa
mi se nista ne mill". ,7. Bogdanovid.
MAEODIEANE, n. djelo kojijem se marodira.
J. Bogdanovid.
MAEODIEATI, mar6drram, impf. biti maro-
dan. — Ne znam, ima li nem. (becki) marodiren
u ovome sviislu. — U nase vrijeme u Lici. ,,Ti
vavije nesto marodiras''. J. Bogdanovid.
MAEOEVI6, »n. prezime. — vidi Marojevid. —
Od xviii vijeka. Karlo Maroevid. Norini 64. Ante
Maroevid. Norini 75. Maroevid, prezime u Lici.
J. Bogdanovid. Maroevid. Schom. bosn. 1864.
XIX.
MAEOF, m. vidi majur. — Od nem. meierhof.
— U Bjelostjencevu rjednikri: , villa, colonicum',
V. majer; u Stulicevu : v. majer iz Bjelostjen-
ccva; u Voltigijinu: ,niasseria' ,meyerhof. — I
kod mjesnijeh imena, n. p. 11 Hrvatskoj: Marof
Banski, zaselak u zupaniji varasdinskoj, EazdijeJ.
102. — vidi i kod 2. Kncan, a: Kudan-Marof,
sto se zove i samo Marof. Schem. zagr. 1875.
122. — selo u Medumurju. Schem. zagr. 1875.
122.
MAEO J, m. vidi Maroje^ — U jednome pri-
mjeru xv vijika. Maroj Zunevid. Mon. croat.
119. (1482).
MAEOJDE, /. pi. sufevi, tal. emorroidi. —
XVIII vijeka. Marojdam likarija. J. Vladimirovid
25.
MAEOJDI, m. (ilif.?) pi. vidi marojde. Mara-
veli, marojdi su, kada fiovika boli prohod. Zbor.
za nar. ziv. i ob. 5, 21 1.
MAEOJE, m. ime musko. — Od xiv vijeka. —
U Bubrovniku treba shvatiti kao isto ime sto
Marin, Maro, nli kao nugm.\ driigdjc mozc hiti
da pastaje i od Marijan. — Izmedu rjecnika u
Danicicevu (Maroje, ime musko koje dosto pisu
i , Marin'). Maroje a sinb mu Beranb. Dec. hris.
10. 77. Maroje Nikolidb TJlcirianinb. Spom. sr.
2, 27. (1376—1386). Maroje Bistetidb. Mon. sorb.
241. (1899 u poznijcmu prijepisii). Maroje Ta-
maridb. Spom. sr. 1, 38. (1402). Maroje NaJeS-
kovid. 1, 61. (1405). Maroje, zo mi je. N. Na-
legkovid 1, 290. Dundo Maroje. M. Drzic 243.
Gospodinu Maroju Mazibradidu. D. Eanina 57b.
U smrt gospodina Maroja Mazibradida Sujage.
D. Zlatarid 92^'. Maroje. S. Novakovid, pom. 77.
Maroje, musko ime iz diptiha manastira Gomirja
iz prosloga vijeka. V. Arsenijevid.
MAEOJE V, adj. koji pripada Maroju. —
Izmedu rjecnika u Danicicevu (Marojevb, tov
Maroje). Plalite Mihu sestricidu Matkovu i Ma-
rojevu. . . Spom. sr. 2, 64. (1417 — 1419). Mi pa-
metujemo pravu Jubov i pravu sluzbu Marojevu.
Spom. sr. 2, 79. (1423—1424). Maro Marojev.
M. Drzid 281.
MAEOJEVIC, m. prezime (po ocu Maroju). —
isporedi Maroevid. — xv vijeka u Dubrovniku,
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Marojevicb).
Odb Andreje Marojevida. Spom. sr. 1, 174. (1414 .
Tadioko Marojevidt odb zgorb imenovani. 2, 128.
(1466). na strani prije ima: Tadioko sinb Ma-
roja Najeskovida. Primismo po knezu Jaketije
Marojevicu i po knezu Zonku Cimulovidn u
Novomb. . . Mon. serb. 506. (1469).
MAROJLO, m. ime-mu§ko. — Bice isto sto
Maroje. — (J spomeniku xvii vijeka. Junaku
Omeridu i Marojli poklon. . . Neka mi je Ma-
rojlo. .. Starine. 12, 2. (oko 1688—1692).
MAEOJLOV, adj. koji pripada Marojlu. Od
cine Marojlove. Starine. 12, 2. (oko 1688—1692).
MAEOK, m. tal. Marocco, nem Marokko, grnd
i drzava u Africi. — Od xvi vijeka, a izmedu
rjecnika u Mikalinu (Marok, zem|a , Mauritania').
Ki cini sjen vedma po gradu Maroku. N. Na-
Jeskovid 1, 300. Od Erma siroka i kude sviti
dan do konca Maroka. D. Barakovid, vil. 89.
Sedam fratar od kraja Maromoliua u Maroku
bihu muceni. F. Glavinid, cvit. 131b.
MAEOKIN, marokina, m. tal. marocchino,
franc, (i nem.) maroquin, fina ucinena tatika
koza kozja bojadisana s jedne strane. — Od xviii
vijeka. Lasno dajud dim se upletu marokine za
vaketu. J. Kavanin 171b. Marokin je fina roba
od koze. Zbornik zak. 1863. 1646.
MAEOKITAN(IN), m. covjck iz Maroka. —
Samo u jednome primjcru xvii vijeka (maze biti
da je pisac nacinio po latinskume imenu vijes-
nome Mauritania). Meu novirnicim kano su Ma-
rokitani. I. Ancic, ogl. 106.
MAEOKO, m. ime musko. — Jedan put prije
nasega vremena. S. Novakovid, pom. 77.
MAEOLIJEVCI, Marolijevaca. m. jA. mjcsuo
ime, vidi u Danicicevu rjecniku: Marolevbci, dva
sela: ,oboji Marolevci' koja car Lazar dade crkvi
bogorodicinoj u Zdrijelu branicevskom. M on.
serb). 194. (1380).
MAEOM, instr. sing, nepoznata nom. mara
Hi maro, sto je kao hi/p. marac. — U jednome
primjeru nasega vremena gdje ima i instr. sing.
marotom u istome znacenu, ali takoder od ne-
poznata nom. marot Hi marota. Medu sijekom
sjekotom i marom marotom (nijesec februar medu
jenarom i martom. 157.) S. ^iUbiSa, prid. 154.
MAEONA, /. ime zensko. — Prije nasega vre-
mena. S. Novakovid, pom. 77.
MAEOSI6, m. prezime. — Famine se xvm
vijeka. Tolenovid jaki Petar, Zarko bistri Ma-
rosida. J. Kavanin 231b.
MAEOS, m. prezime. — xv vijeka. — vidi u
Danicicevu rjedniku: MaroSb, vojvode Radovana
Pavlovida ,dijakb nadvorni Vlatko Marosb' 1421.
M(on. serb.) '3r2. 314.
MAEOSEVAC, Marosevca, m. ime mje-^tu 11
maroSevac
487
MARTA
Srbiji u okrugii kragujevackome. I^iva u Maro-
sevcu. Sr. nov. 1866. 120.
MAR0SeVI6, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. bosn. 1864. xx.
MAEOT, m. prezime. — isparedi Marotid. —
U nase vrijeme u Istri. Pop Andrija Marot-
Jurjenic. u Nar. pjes. istr. 6, 37.
MAEOTIC, wj. prezime. — Famine se xviii
vijeka. Na 1445 . . . Ivan Marotic, ban slovinski.
And. Kacic, kor. 431. — Maze biti isto sto tali-
jansko prezime Marotti u Dalmaciji. P. Bud-
mani.
MAROTOM, vidi marom.
1. MAROV, adj. koji pripada Maru. Pera,
vjerenica Marova. M. Drzid 265. Tripo bjese u
kulu Marovu, Mara Krila dobroga junaka. Nar.
pjes. bog. 167.
2. MAROV, m. vidi marof. — U JambreSicevu
rjecniku: , villa, alodium'.
MAROVIC, m. prezime. — Godine 1647 bjese
biskup u Bosni fra Marijan Marovic iz Olova.
Schem. bosn. 1864. 94. Arsenije Marovic. Rat.
884.
MAROVICI, m. pi. ime selu u Crnoj Gori.
Glasnik. 40.
MARSILIJ, m. tal. mlet. Marsilio, ime musko,
vidi u Danidicevu rjecniku : Marsilij, knez du-
brovacki, Martsili Deordi' 1258. M(on. serb). 35.
89. pise se i ,Merb9ili'. 42. i ,MarbcSlb'. 40. —
isporedi Marcjel.
MARSILIJA i MARSi;iA, /. ime gradu u
Francuskoj, tal. Marsilia i Marsiglia. — Od xvi
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (Marsilija,
grad u Provencu ,Massilia, Massalia') i u Be-
linii (Marsi}a , Marsiglia, citta di Provenza in
Francia' ,Massilia' 464a). Umri v Marsiliji. S.
Kozicic SO'i. Da pristahu u Marsilij u, krajestva
France mesto. F. Glavinid, cvit. 282b. — Uzdasi
Mandalijene pokornice u spili od Marsije. I. Dor-
die, uzd. I.
MARSI^A, vidi Marsilija.
• MARSI^jSKI, adj. koji pripada Marsili. —
Izmedu rjecnika a Belinu (,di Marsiglia' ,Massi-
liensis' 464*). Kraj franackijeh plodnijeh strana
Marsijska se pustos vidi. I. Dordid, uzd. 2. Mar-
sijska je (Mandalijenii) opet spila na nebesa
uzvisila. N. Marci 71.
MARS, m. nem. mai.^eb, vojnicki hod, vojnicki
put. — U Sulekovu i u Fopovicevu rjecniku:
,mars«h'. — U muzici se zove take i ono sto se
svira da vojska moze po ritmu hoditi. -- u Sule-
kovu i u Fopovicevu rjecnika ,marsch'.
MARSaD (?), /. coll. vidi kod marse.
MARSAL, m. nem. inarsohall, a) (hof)mar-
schall, glavni ujiravite} nad kucanstvom u dvoru
careva ili drugijeh vladara; b) (feldimarschall,
naj visi zapovjednik kod vojske. — U Sulekovu
rjecniku: ,marschall (haushofmeister, feldmar-
schall)'; u Fopovicevu: ,feldmarschall'.
MARSALSKI, adj. koji pripada svakome mar-
salu ill marsalima. — U Sulekovu rjecniku:
marsalsko zezlo .marschallstab ; i u osobitome
znacenu: marSalski sud ,marschallsgeriGht' (vidi
marsalstvo).
MARSALSTVO, n. uprav marialska cast, vidi
u .Sulekovu rjecniku : ,marschallamt'. — / dvorski
sud sto sum sudi i odluduje nad osobama ce-
sarsko-krafevske obite(i. Vrliovno dvorsko mar-
salstvo uzdrzava se i na daje, da izvrsuje sud-
benost nad clanovima cesarske kuce i nad oso-
bama kojima pripada pravo izvandrzavjanstva
ili kojima je isto podijejeno osobitim naredbama.
Zbornik zak. 1853. 140. Proti osobam koje su
pod dvorskim iiaarsalstvoni nije mogu<5a tuzba
pred mjesnim sudom. 1863. 138.
1. MARSAN, m. vidi: marsan, veliki noz za
sjefiene drva. F. Simcic, Klana (u Istri). Pod
iskrinun je sikira, marsan, kosir. Zborn. za nar.
ziv. i ob. 5, 245.
2. MARFAN, m. ime musko. Vrban i Strcan
i Marsan. Mon. croat. 128. (1486).
MAR§ANl6, m, prezime. — U nase vrijeme.
Schem. segn. 1871. 114.
MARSE, marseta, ?i. marvince, jedinka od
marhe. Govori se i za koiia. TT Orahovici. S.
Ivgic. — Uprav je dem. marha. — Nema mno-
iine ; mote biti da se govori kao mnozina sup-
stantiv kolektivni marsad.
1. MAR§l6, m. prezime. — U nase vrijeme.
Schem. bosn. 1864. iv. xxvni. Schem. zagr. 1875.
229. 266.
2. MAR^l6, m. ime selu u Srbiji u okrugu
kragujevackome. K. Jovanovic 116.
MARSI]^!, /«. p)i- i>ne zaseoku u Hrvatskoj u
zupaniji modrusko-rijeckoj. Razdije). 48.
MARSIRATI, marsiram, impf. o vojsci, hoditi,
putovati u vojnickome redu. — Od Hem. marschi-
ren. — U nase vrijeme. On 6e nami kazivati
kud 6e vojska mar§irati. Nar. pjesm. mag. 1863.
71. — U Sulekovu rjedniku: ,marschiren'.
MARSoRDRA, /. nem. ma,TschoTdTe, pidni red
za vojsku. — U pisaca nasega vremena. I za
onaj dan, kojega cete uslijed marsordre prispiju
na svoj posledhi ci|. Zbornik zak. 3, 6'j.3
MARSOVAN, marSovna, adj. koji pripada
marsu. — U pisaca nasega vremena. Povjere-
nik marsovne stacije (,marschstationskommissar').
Zbornik zak. 2, 958.
MARSOVNICA, /. naznaka puta nnarsa) za
vojnike. — isporedi marsruta i marsuta. — Na-
cineno u nase vrijeme. Sva vozila, kad su pro-
videna sa vojnickimi koni i marsovnicom od-
rede za mars propratni. Zbornik zak. 1859. 595.
Marsovnira uslijed koje upuduju se cete, kuda
da prolaze. 1863. 2, 101.
MARSrUTA, /. nem. marschroute, naznaka
puta za vojnike. — isporedi mar§uta. — U pi-
saca nasega vremena. Svaki vojnik duzan je
pokazati ."voju marirutu. Zbornik zak. 2, 639.
Pogranicni strazar ne imajuc putnog liata niti
marsrute ima se izruciti. 1865. 286.
MARSUJ^A, /. ime nekakvoj vodi. — U na-
rodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vremena. Do
Marsuje do vode studene. Pjev. crn. 15*.
MAR3UTA, /. vidi marsruta. — U nase vri-
jeme u Lici. „Dosla je marsuta, mora se idi".
J. Bogdanovic.
1. MART, m. vidi marat.
2. MART, vidi Marte.
MARTA, /. MdQ&a, Martha, zensko ime (naj
prije u novome zavjetu, dakle semitsko). — Naj
stariji je primjer xiv vijeka; izmedu rjecnika u
Vukovu (,frauenname' ,nomen feminae'). Kalo-
derica Mar a. Glasnik. 24, 270. (1388). Zena
nika jimenom Marta prija liega (ga. Bernardin)
u hizu sfoju. Zadar. lekc. 51. Bernardin 158.
luc. 10, 38. Marijo . . . dill se z zonom svojom
Martom. F. Glavinid, cvit. 22*. .Lazara, Martu
MAETA
488
MARTIXA
i Mandalenu ostavivsi priminuhu. 230t>. Svete
Aneze, svete Marte. J. Kavanin 324*. Marta i
3 nom Katarina. 332*. „Sto vam drago" progo-
vori Marta. M. A. Re|kovic, sat. D5t>. Marta
(kaludericko i svjetovno, pisano s t i &). S. No-
vakovic, pom. 77. Marta ! Marta ! brines se i
trudis se za mnogo, a samo je jedno potrebno.
Vuk, luk. 10, 41.
MARTAE, m. vidi muzar, prangija. — Od tal.
mortaro. — Mose biti da trebn citati -r- mj.
prvoga -ar-. — U jednome primjeru xvi vijeka.
Tom ti se od grada gorom zastupaju, ki svak-
cas od tada martari lupaju tako, da ni nova
kuca ni stara koj nisu pokrova raztukli od zgara.
H. Lucie 271.
MAETE, Marta, m. Mars, bog od rata i zvi-
jezda (planet), tal. Marte, — Od xvi vijeka u
primorskijeh jnsaca, a izmedu rjecnika u Belinu
(Marte, bog , Marte, dio della guerra secondo la
gentilita' , Mars' ; Marte, zvijezda ,Marte, stella
cosi detta' ,Martis stella' 464a). Marte jos krozi
te imal je ranice. Gr. Drzi6 446. Marte vrimena
sva nova u krvi omasti. M. Vetranid 1, 9. Marte
oholi oruznik vrliu svijeh. 1, 84. Marte plah
bojnik. 1, 218. Bog Marte. 1, 421. Marte, ki
boj |ubi. D. Eanina iOt>. Dali Marte jos hra-
breni ki vojuje vrijedno u slavi. I. Qundulid 95.
Pomagajuci nam veliki Jove, Marte. F. Glavi-
nic, cvit. XV. Pod Jovem Marte (zvijezda). 8t>.
Scijenis da je Marte pravi. P. Kanavelic, iv. 31.
Tu vidismo brezuzdana Marta. I. Zanotti, en.
30. A ti, Marte, svitli boje ! P. Hektorovic (?) 85.
Pod oblastju Marta stoji. J. Kavanin 210b. Zer-
dav zvjerka, zvijezda Marte. 283t>. Suncu, Martu
i Jovedu. 471b. Marta bojna pripijevaju. N.
Mar6i 12. — Prema nominativu u nekijeh pi-
saca ima u drugijem padezima oblike zenske de-
klinacije na a: gen. Marte. Sideci Publijo na
sudu prid templom od idola Marte. F. Glavinic,
cvit. 212i>. Vitezi u tempal idola Marte dope-
}ase ga. 256b. Cine6i se blagdan jedan na cast
idola Marte. 310b. Marte tempal sad zaisto ra-
zori ga papa Sisto. P. Hektorovi6 (?) 105. —
dat. Marti. To isto dvim drugim idolom Marti
i Dijano ucini. F. Glavinid, cvit. 300. Marti
kleknu, svi posvete. P. Hektorovic (?) 103. —
ace. Martu. Sa svim vrgli nase boge, Jovu i
Martu dol' pod noge. P. Hektorovic (?) 148. —
U jednome primjeru ima nepromijeneni oblik Marte
u ace. : Pokadi boga Marte ! F. Glavinid, cvit.
264b, — U drugome ima instr. Martem; Pod
Martem (jest) sunfieno nebo. F. Glavinii, cvit.
8b. — U pisca Kavanina ima i nom. Mart. Mer-
kur, Mart mogu§ti. J. Kavanin 219a. Mart, hra-
breni bog od boja. 248b. Mart s Jovom gor na
nebe kada budu u sastanak. 468b.
MAETEKACA, /. augm. Marta. — U na§e
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.
MAETELAN, m. ime nekakvome brijegu u
Istri. — xin vijeka. Pod breg Martelan. Mon.
Croat. 30. (1275 prepisano 1540).
MAETELIJA, /. Hi m.? ime. ne znam. jeli
musko Hi zensko. — Na jednome mjestu prije
nasega vremena. S. Novakovid, pom. 77.
MAETELInA, /. tal. martellina, neki zidarski
6eki6. — U nase vrijeme u Lici. Zidari svnj mali
6eki6 znvu ,martelinom'. J, Bogdanovic.
MAETELiNICA, /. de7n. martelina. J. Bog-
danovid.
MAETESA, m.^jrezime. — IJ narodnoj pjesmi
bokelskoj xiii vijeka. Onfas bjeSe oti§ao Mar-
tesi na bijele dvore. Nar. pjes. bog. 182. „Dje
si'' veli „Martesa, jedno latinsko kopile?" 182,
— U drugoj pjesmi istoga vijeka pise se Martes,
Martesa, Marteza (vidi Martezicj. — Radi ove
razlike u izgovaranu moglo bi biti talijansko
prezime. Martes lezi jadne srdobo^e. Nar. pjes.
bog. 186. Al' mu na to Martesa odgovara, 186.
MAETESIN, adj. koji pripada Martesi. On-
cas bjese otisao Martesi na bijele dvore, Marka
Matka Martesina, 3vomu pobratimu. Nar. pjes.
bog. 182. A Eadule pogibe Martesi na bijele
dvore s ruke Martesine. 184.
MAETES, MAETEt>A, vidi Martesa.
MAETESIN, adj. koji pripada Martesi. Sve
to dobro gledage draga sestra Martesina. Nar.
pjes. bog. 188,
MAETEZA, m. vidi Martesa.
MAETEZ16, m. adj. koji pripada Martezi. I
da palim bijele dvorove pobratimu Martezicu
Marku. Nar. pjes. bog. 185.
MAETEZVIJOVO POJ^E, n. ime mjestu u Sr-
biji u okrugu biogradskome. Niva u Martezvi-
jovom po|u. Sr. nov. 1867. 236.
MAETICIC, m. prezime. — Pomine se xvni
vijeka. Pava Marticic. Norini 58,
MAETIC, m. prezime. — Pomine se od xviii
vijeka. Martici, Bozici i drugi mnogi od Po).ica
knezovi. And. Kafiid, kor. 487. Dadosmo Ivanu
Tesic i Pavlu Martic da idu u cesariju. Glas-
nik, II, 1, 58, (1808). Grgo Martic. Nar. pjes.
petr, 1, 349. Vicentije Martic. Eat. 108.
MAETIJANAC, Martijanca, m. kajkavski Mar-
tijanec, ime dvjema selima u Hrvatskoj u zu-
paniji varazdinskoj. M, doiii i gorni. Eazdijel.
97.
MAETIJE, m. vidi marat. — Od grc. .auoTioi.
— vidi u Danicicevu rjecniku: marbtije ,mar-
tius'. samo u genitivu: ,martija'. M(on, serb).
456, (1452) u poznijemu prijepisti). 535, (1451 —
1487).
MAETIKIC, m. ime zaseoku u Bosni u okrugu
travnickome. Statist, bosn. 59.
1. MAETIN, m. Martinus, ime musko. — is»
poredi Mratin, — Od prvijeh vremena, a izmedu
rjecnika u Viikovu (,mannsname' ,nomen viri'
s primjerom iz narodne pjesme: ^iubis, Doro,
Martina?) i u Danicicevu (Martint), Martinb
Socibabidb. Mon, serb, 7. (xii vijek). Martinb,
Berislavb zeti. 564. (1322). Knezb Marbtinb De-
janisevidb z bratbomb. 379. (1434). Marbtinb.
Svetostef. bris. 29. Martinu Letovidu. Spom. sr,
1, 49. (1404). Sfetoga Martina djevca. B. Gra-
did, djev. 161. Martin his(kup) i ispo(vidnik).
F. Glavinid, cvit. xxvi. Papa Martin, hoted znati. . .
J. Kavanin 35 7**'. Pa zavika Martina seiza. Nar.
pjes. vuk. 4, 482. — Zove se Martin (radi ova-
kovijeh imena vidi kod macka) i medvjed koga
(naj desce Cigani) nance igrati i vode po svi-
jetti. — u Vukovu rjednikti : ,der gewolinliehe
name des tanzbaren' , Martinus (ita vocant ur-
sum saltare edoctum)' s ^Jrim/ero»rt: Ded' poigraj,
moj Martine! — isporedi franc. 1' ours Martin.
— U Hrvatskoj zovu .smrdjivi martin' vrste od
roda Pentatonia L., smrdjive bubite §to 2ive na
drvedu i vodu. P. Buclmani.
2. MAETIN, Ht. ime selu u Slavoniji u zupn-
niji virovitickoj. EazdijeJ, 134, — Vidi i Sveti
Martin,
MAETINA, /. Martina, zensko ime. — Od xvii
vijeka. Zivot svete Martine djevice, B. Kasid,
per. 1, Martina (monahija), S. Novakovid, pom. 77.
1. MARTINAC
489
MARTINSKA VAS
1. MARTINAC, martinca, m. Conchylis am-
biguella Hiibn., vrsta bubice §to cini mnogo kvara
lozama i grozdu. — U Bjelostjencevu rjecniku:
(kajkavski) martinec, crv od gusenice mensi, ki
se u listje zavija i mlado grozdje grize , convol-
vulus, volvox, involvulus, volvola, volvulus';
u Stulicevu: martinec, v. cmo} iz Bjelostjenceva ;
u Voltigijinu: ,involvolo ,blattwurm'. — Uprav
je dein. Martin, isporedi Martin na kraju.
2. MARTINAC, Martinca, m. ime musko (uprav
dem. Martin). — Od xiv do xvii vijeka. Marti-
nac 3 Sena (Sena?). Mon. croat. 42.(1375). Mar-
tiuac od Bolgovac. 136. (148'J). Solo jedno Mar-
tinca X'akandica. 308. (1598). Martinca zastav-
nika zet. Starine. 11, 87. (oko 1048).
3. MARTINAC, Martinca, m. mjesno ime.
a. selo u Bosni m okrugu I'uzle Done. Statis.
bosn. 87.
1). u Hrvatskoj. a) dva sela u hipaniji bjelo-
varsko-krizevackoj. EazdijeJ. 107. 108. — f>) (kaj-
kavski) Martinec, selo u ziipaniji varazdinskoj.
105.
c. u Srbiji, mjesto u okrugu pozarevackome.
Cair ,Martinac'. Sr. nov. 1868. 413.
MAETINBROD, m. ime zaseoku u Hrvatskoj
u zupaniji lickokrbavskoj. Eazdije}. 41.
MARTINCI, Martinaca, m. pi. mjesno ime.
a. u Hrvatskoj dva sela u zupaniji varaz-
dinskoj. Razdije}. 105. 145.
b. a Slavoniji u zupaniji virovitickoj selo
i pusta. Razdije}. 133. 136.
c. pomine se ovako ime prije nasega vremena.
Martinbci. S. Novakovic, pom. 138.
MARTINCEV, adj. koji pripada Martincu.
Martincev gospodar. Starine. 101. (oko 1(555).
MARTINCIC, m. prezime po ecu Martincu. —
Od XVI vijeka. Nadgrobniea Jeronima Martin-
cica, Splickoga vlastelina. H. Luci6 292. To-
dozja pravi sin Francisko Martincic. D. Bara-
kovic, vil 10. Martincica kamo Jero? J. Ka-
vanin 104a. Ti, opate Martincicu. 151^. Martincic.
Schem. segn. 1771. 115.
MARTINICA,,/. ime mjestu a Srbiji u okrugu
knezevackome. Niva u Martinici, Sr. nov. 1875.
781.
1. MARTINIC, m. prezime (isporedi Martino-
vi6). — U nase vrijeme. Martinica Blaza od
krajine. Nar. pjes. vuk. 5, 127. Brada Martinici.
Pjev. crn. 18a.. isporedi Martinici.
2. MARTINIC, m. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji varazdinskoj. Razdije|. 96.
MARTINICI, m. pi. ime plemenu u Ornoj Gori
u Bjelopavlicima. Glasnik. 40, 20. — Govori se
0 nemu i kao da je selo. — U nase vrijeme a
izmedu rjecnika u Vukovu (pleme u Brdima kod
Crne Gore). Od Kitice sela Martinicah. Nar.
pjes. vuk. 9, 84. Bjezi s nome selu Martinid'ma.
4, 86. Da udrerao na Bjelopavlovide, na naj
done selo Martinice. 4, 111. I on bracu Marti-
nica vika. 4, 118. Od maloga sela Martinicah.
4, 120. Te je bi]e u Bjelopavlovice u naj blize
selo Martinice. Pjev. crn. 291*. U gizdavo selo
Martinice. 70b. iz krajicnog sela Martinicah. 97^.
U Koprivu nize Martinicah. Ogled, si-. 201. —
U dva latinska spomenika dubrovacka xiv vi-
jeka pomine se tako pleme, ali ne znam jeli isto
sto predas-he, Hi je bilo u Hercegovini. ,Per gen-
tem de Martinich'. Mon. ragus. 63. (1322). ,Per
illos de Martinich'. 93. (1.323).
MARTINICKI, adj. koji pripada plemenu Mar-
tinici. Nega zacu Martinicka straza. Nar. pjes.
vuk. 4, 113. Vojska kuce Martinidke pali. 4
116. Senator Martini6ki. 5, 468.
MARTINIJAN, Martinijana, m. Martinianus,
ime musko. — U jednoga pisca xvii vijeka. S.
Proces^ i Martinijan xnuc(enici). F. Glavinic, cvit.
XXIV. Zivot S3. Procesa i Martinijana m.\iiom(kov).
21la. Dioskor ide k sudcu Martinijanu. 398t>.
MARTINlSCE, n. ime selu u Hrvatskoj u zu-
paniji varazdinskoj. Razdije}. 94.
1. MARTINKA, /. vrsta puske kojoj je izmi-
slio gvozda Martini, a ostalo su iznasli drugi,
medu nima Henry, te se nemacki zove Henry-
Martini-gewehr; upotreblavala se u engleskoj i
u turskoj vojsci. — U jednoga pisca nasega vre-
mena. Duga pak martinka, naj milija Arnau-
tinu puska, puna, stoji uz duvar. M. D. Milice-
vic, omer. 160.
2. MARTINKA,/. Larus argenteus, neka ptica.
G. Kolombatovid. progr. spal. 1880. 48.
MARTINKO, m. dem. Martin. — xvi vijeka.
Z Martinkom Banovcem. Mon. croat. 182. (1501).
MARTINKOVAC, Martinkovca, m. kajkavski
Martinkovpc, ime pusti u Hrvatskoj u zupaniji
varazdinskoj. Razdije|. 99.
MARTINKOVIC, m. prezime (po ocu Mar-
tinku). — Od xvi vijeka. Juraj Martinkovic.
Mon. Croat. 250. (1550). Martinkovic. Schem.
zagr. 1875. 266.
MARTIN LUG, m. ime mjestu u Srbiji u
okrugu jagodinskome. Niva u Martinom Lugu.
Sr. nov. 1868. 509.
MARTINOV, adj. koji pripada Martinu.
a. uopce. Boje je Martiuov blagosov nego
papino proklestvo. (Z). Poslov. danic.
b. Martinovo grozde, gresjika, jegros. Krosic.
(Od jednoga sam Magara cuo za gresliku; Szent-
Marton-szollo). S. Ivsic.
c. kod mjesnijeh imena u Hrvatskoj. a) Mar-
tinova Vas, kajkavski Martinova Ves, naseobina
u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Razdije}. 119.
— Martinovo Selo, selo u zupaniji modrusko-
rijeckoj. Razdije}. f6.
1. MARTINOVIC, m. prezime (po ocu Mar-
tinu). — isporedi 1. Martinic. — Od xv vijeka,
a izmedu rjecnika u Danicicevu: Martinovicb,
Dubrovcanin ,Pavlo Martinovicb' 1413. (Spom. sr.
1,) 120 — Izmedu |udi koje car Stefan dade cr-
kvi arhandelovoj u Prizrenu jedan bjese ,Martinb-
vicb' (koje mislim da je pogrjeska) ,Radb'. Gilas-
uik). 15, 295. (1348?). Anton Martinovi6. Mon.
croat. 98. (1465). S Bogati6a Martinovic-Lazu.
Nar. pjes. vuk. 4, 141. Martinovica ziteja sa-
backoga. Glasnik. ii, 1, 131. (1808). ^ i' jednoj
pjesmi crnogorskoj nasega vremena nije_j.Q.s prez-
ime nego patronimicko ime: A 'vo idu pet Mar-
tinovi6ah. Pjev. crn. 18b. a prije toga: Po pet
bratah sto smo od MartinaT'lS*.
2. MARTINOVIC, m. ime selu u Dalmaeiji u
okrugu kotorskome. Repert. dalm. 1S72. 7.
MARTINOVICI, m. pi. mjesno ime.
a. u Dalmaeiji selo u kotaru dubrovackome.
Repert. dalm. 1872. 22.
b. u Hrvatskoj selo u zupaniji zagrebackoj.
Razdijel.- 65.
MARTINPOTOK, m. ime pusti u Hrvatskoj
u zupaniji varazdinskoj. Razdije}. 129.
MARTINSKA VAS, /. ime dvjema selima u
Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. (kajkavski)
Martinska Ves desna i lijeva. Razdijel. 82.
//
//
MAETINSKI
490
MARTOLICA
MAETINSKI, 7)1. uprav koji pripada (svetome)
Martinu, a to je mjesec novembar. — isporedi
Martins6ak. — U nase vrijeme u Istri. , Martin-
ski' zovu oko Kastva nov»mbar. F. Simcid (Klana
u Istri). Martinski , circa diem festum s. Mar-
tini'. S. Nemanid, cak. kroat. stud, iiftsg. 35.
MAETixSKi VKH, ime selu u Hroatskoj u
zupaniji zagrebackoj. Eazdije^. 75.
MAETINSKO :^ETO, m. vidi Mratine |eto kod
Mratiui. 0 Martini je ,Martinsko leto' biva ali
osem dan sprida, ali osem dan zada Martine.
Zbor. za nar. ziv. i ob. 4, 238.
MAETINk?('AK, tn. mje$ec novembar fjeda-
naesti je dan sv. Martin). Martins6ak ,mensi8
november'. D. Nemanic, cak. kroat. stud. 61.
MARTINSCICA, m. ime dvjema selima u Hr-
vatskoj u zupaniji modruiko-rijeckoj. Raxdije}.
57. — Jedno Hi obadva pominu se vec xv i xvi
vijfika. U Martinsciee. Mon. eroat. 64. (1445).
U Martinscici. 256. (1554).
MAETINSCINA, /. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji raraidinskoj. Eazdij«|. 105.
MARTINU§, m. vidi Martin. — Od latinskoga
oblika (?). — XVI vijeka. Martinusa Golozlica.
Mon. Croat. 187. (1504). Martinus Goloznid. 202.
. (1512).
MARTINU8EVAC, Martinus«vca, wi. kajkavski
Martinusevec, ime selu u Mediimurju. Sebem.
zagr. 1875. 142.
MAETINUSEVIC, m. prezime. — Od xiv vi-
jeka, vidi u Danicicevu rjecniku: Marttinusevicb,
dva vlastelina dubrovacka: ,Pavlt Martinusevicb'
1333. M(on. serb). H»4. i ,Nikolica' 1334. M(on.
serb). 107. (tal. Martinussi, Martinussio, vidi
Annal. rag. nod. 157. 184). Ivan Martinusevid.
Mon. <roat. 79. (1451). Stepana Martinusevica.
185. (1504). Martinusevid od Euskoga Blata. And.
Kacic, kor. 455.
MAETINU§IC, m. prexime. — Pomine se xviii
vijeka. Martinusi6 nij' pleraena. J. Kavai'iin 104*.
MAETINUZIC", »i. prezime, vidi Martinusevic.
— vidi u Danicicevu rjecniku : Marbtinuzid, vla-
stelin dubrovacki ,Niku1ica Marhtinuzicb' u ve-
}em vijeiu 1253. M(on. serb). 40.
MARTINA, /. vidi martino. — U nase vri-
jeme u Istri i u hrvatskom primorju. U Martini
velike su noci. Nar. pjes. istr. 1, 19. Martina je
blizu. . . „Ho6es se ove Martine zenit?" (u No-
vome u hrvatskome primorju). V. Bogisid, zborn.
157.
MAETINE, n. dan svetoga Martina ('U no-
vembra), Mratin dan. — isporedi Martina. —
Od XVIII vijeka u Slavoniji i Hrvatskoj. Okolo
Martina jest vrijeme da... I. Jablami 151. Naj
kasnija do MartiAa siaa. J. S. Eejkovic 361. U
jeseni o Martinu (u Stuhici i hrvatskom zagorju).
V. Bogisic, zbor. 471.
MAETIE, m. uirniro (prije uhqiv^ svj^'dok),
martyr (i griki i latinski u hriscanskijeh pisacaj,
mucenik. — Od latinske rijeci Hi od tal. martire.
— Od XVI vijeka. Da je martire. naucitelo po
sfijetu rasprsao. B. Gradic, djov. r)5. Slavjahu
je martiri sveti. A. Gucetid, roz. mar. 2'iO. Koji
su zato zvani mutenici i martiri. B. Kasid, is.
17. Umro jo martir. fran. 151. Uzdavsi se u
svetoga ^martira. por. 13. Sv. Ipolito martir I.
Drzid 17."). Tnj dast prija sride ove, da se pravi
martir zove. P. Hoktorovic (?) 93. — I u nase
vrijeme u iJnhrovniku (nr snmo o svecima). .,Ko-
liko patil ono jo m.Trtir ('•ovipk". P. Budmani.
— V jednome je primjeru xvi vijeka zenskoga
roda, kao sto moze biti i u latinskome jeziku
(isporedi martira). Blazena martir i djevica Aneta.
B. Gradid, djev. 89.
MARTIRA, /. mucenica. — Postaje od martir.
— Od XVI vijeka. Po komu bi vece negoli mar-
tira. A. Gucetic, roz. mar. 260. Zato i drzimo
da je bila martira i mucenica. B. Kasid, is. 68.
— I u nase vrijeme u Dubrovniku (kao i mar-
tir). „Martira sam , ne mogu vise trpjet". P.
Budmani.
MARTIRICA, /. vidi martira. — U dva pisca
Dalmatinca xvi t xviii vijeka. Zivot prve mar-
tirice. F. Vrancic, ziv. 5. Martirica prva ona.
ova ubozij«h svih zaklona. J. Kavanin 299^ U
mramornoj raai kaze martirice trup lezedi. 329^.
MARTIEIJ, tn. muka (svetaca). — Od lat
martyrium, Hi od tal. martirio. — isporedi mar-
tirijo. — Norn. sing, u jednoga pisca xvii vijeka.
Martirij ali mu««nje po prolitju krvi. P. Radov-
cid, nacin. 82.
I MARTIRIJA, /. ime zensko nrema Martirije.
— Prije nasega vremena. Martirija (monahija).
S. Novakovid, pom. 77.
MARTIEIJE, m. McQiv^'tog, Martyrius, ime
musko. — Prije nasega vremena. S. Novakovid,
pom. 77.
MAETIEIJO, n. vidi martirij. — Od tal. mar-
tirio. — Amo mecem i primjere u kojima nyje
nom. Hi ace. sing. — Od xvi vijeka. Krute muke
i martirijo podnijeso. B. Gradid, djev. 85. Pri-
jase krunu neuvenucu martirija. F. Vrancid,
ziv. 28. Po muci telesnoj od martirija. B. Kasid,
nac. 57. Podnosit muke od martirija. I. Drzid
320. Koji idose na martirijo. V. Andrijasevid,
put. 10. Krunom od martirija nadarena. 158. —
I u nase vrijeme u Dubrovniku. „To su velike
bolesti ! to je pravo martirijol" P. Budmani.
MAETIEOLOGIJ, m. martyrologium, kniga
u crkvi katolickoj, gdje su bi(ezctii za svaki dan
sveci koji se u onaj dan svetkuju s kratkijem
biograjijama; naj vece ih je mucenika, odakle je
i ime. — Od xvii vijeka. Pop koga martirologij
rimski spomina. F. Glavinid, cvit. 289^. — U
ovome primjeru xjo talijanskome izgovoru mj. g
ima g: Uspomenu od ne cini martirologij^ rim-
ski. B. Kasid, per. 163. tako je i u ovome gdje
je oblik martirologijo prema tal. martirologio ;
Kako govori martirologijo rimsko. B. Kasid,
per. 145. — U jednome primjeru ima i latinski
oblik u nom. sing. : Hi kako martATologium go-
vori. F. Glavinid, cvit. 374t>.
MAETIRSTVO, n. muka (svetaca). — Postaje
od martir nastavkom bstvo. — U jednome pri-
mjeru XVI vijeka. Hoces i ti krunom martirstva
okrunena biti. F. Vrancic, 2iv. 9.
MAETISA VAS, /. kajkavski Martina Yes, ime
selu u Hrvatskoj u z upaniji varazdinskoj . Eazdije}.
100.
MAETIZANOVO POl^E, n. ime tnjestu u 6r-
biji u okrugu vafevskome. Livada u Martizano-
vom Po)u. Sr. nov. 1871. 898.
MA ETNA, /. mjesno ime na Krku. — xiv vi-
jeka. V Martni. Stat. krd. ark. 2, 295.
MAETO, m. vidi Martolo.
MAETOL, m. vidi Martolo.
MAETOLICA, ime musko, jamacno dem. Mar-
tolo. — U Dubrovniku od xiv vijeka, vidi u
Danicicevu rjeiniku: Marbtolica, ime muSko: tr-
govac dubrovacki ,Martolica' xiv vijeka. M(on.
MAETOLICA
491
MARTOV
Serb). 246. cf. Marbtolo. — (Poklisari) gospod-
skoga bjehu lica, svud hvajeni i posteni, zazvan
jedan ^Ia^tolica, drugi Orculid prihrabreni. J
Palmotic HO. Poklisari su bili Martolica Gama-
nic i Mato Mincetic koji pos|edui treba redi da
je bio prozvan ,0rculi6' (Skurla). 70. — U vla-
steoskoj kuci Crijevica (tol. Cerva) uzdrzalo se
ovo ime do mojega vremena.
MARTOLO, m. ime musko. — Ima li u Italiji
ime Martolo, tie unam ; a nijesam ga nasao ni
u martirologiju. — U Dubrovniku dosta obicno
u kucama vlasteoskijem i puckijem, te se uzdr-
zalo do nasega doba ; naj stariji je primjer
s oblikom Martoo (t. j. Marto) xii vijeka, sto je
malo citdnovato, jer se u ono doba drugdje ne
nalazi krajne 1 promijeneno na o; oblik Martol
(Martolb) nalazi se xai i xiv vijeka, a Martolo
od XIII vijeka do nasega vremena. — Izmedu
rjecnika u Danicicevu. Marbtolo i, Martolb, ime
musko; pisu i , Martoo'. Martoo Celinid (Kel-).
Mon. serb. 7. (xu vijek). — Martolb Gujerivi6b
banb. 40. (1253). Martolb firevicb. 117. (1345).—
Marbtolo banb Vrbsankovicb. 48. (1254). Marb-
tolo Benculicb. 287. (1419 u poznijemu prijepisu).
Andre Marbtola Vicinica, Martolomb ^amanovi-
cemb, . . . Marbtolo Crevidb, . . . Marbtolo Bencu-
licb. 320. (1423 u poznijemu prijepisu). Marb-
tola Simeta Rastida^ 320. (1423 u poznijemu
prijepisu). Martolo Zargovicb. Spom. sr. 1, 141.
(1417).
MARTOLOS, m. tur. martolos (sto vaja daje
od ngrc. itQuc.TwXoi. oruzanik. zandar, ali se
mislilo i na grc. ufiuQTalog , gresnik , jer se
svagda govori kao o silovitijem }udima na zlu
glasu, pa vidi i kod a gdjeje sumnivo), hriscan-
ski vojnik kakve su prije Tarci drzali u pogra-
nicnijem gradovima : nahodi se u razlicnijem
znacenima. — isporedi martoloz, martonosa, mar-
lulos, mertonosa. — Od xvi vijeka (vidi c).
a. vidi riikopisnu opasku Danicicevu : ,Mrto-
losom* stoji na strani kod rijeci ,sodomiteem'
,masiulorum concubitoribu.s' Itim. 1, 10. Anton
Dalm., nov. test. 2, 105^. ako je tako, va^a da
je postalo od grc. ic/uagTcoXoi, gresnik, ali ne mogu
znati, jcli ta glosa u svezi s gorerecenom rijeci
(grc. ('.QaivoxoCciw;), Hi s onom sto se odmah za
nom nalazi: dv^Qano^KnuTi;, lot. plagiariis, sto
hi dalo znacene kod c. nijesam mogao isporediti
sa samom knigom, jer, kuliko znam, nema je u
Zagreb u.
b. znacene je: nekt osobiti vojnik pjesak u
turskoj vojsci (vidi martoloz, a), Hi uopce (ja-
macno turski) hajduk. Ki koli bi s Turci posli
na vojsku ili s martolosi. Stat. po|. ark. 5, 246.
(1400). Gusarom ne prosti, prorna Judi zali, ogrie-
nima zvali martoloze Todi, hajduke pecali ne
daf jim slobodi. D. Barakovic, vil. 351. Polo-
vise Seiiani martolo.se i uihovoga glavara (kih
je bilo 25) ki su po Krasu, Istriji i Frijulu robili.
P. Vitezovic, kron. 179 Da se bije s martolosi,
nasa sela ki plijenahu i putniko razbijaliu. J.
Kavanin lOQl^. Hvalio se Sibinanin .Taiiko: „Dosta
junak jesam pogubio, sedamdeset mladijeh mar-
tolosa, i trideset i tri zatocnika". Nar. pjes. bog.
242.
e. znaH: gusar, hajduk, isticuci onakoga,
sto }ude grabi i prodaje kao rob(c. — takovo je
znacene i u pof. martahuz, martauz t u mag.
martalicz, martal6z. — Izmedu rjecnika u Bjelo-
stjencevit (martolos, koji judi krade, kupuje i pro-
daje .mango'; i u Stulicevu (martolos, koji }ude
krade i kupuje , mango'). Jer vridne me svite,
mk mladost ke nosi, sve mi su raznite od zlih
martolosi, pustinom ki bode, ter zimnu i gladnu
vezanu me vode u ruhu pretamnu. H. Lucid
237.
MARTOLOZ, HI. vidi martolos. — Od xvi vi-
jeka
a. vidi martolos, b. (1586) Prosli ponedjejak
nabasao^je Nikola Ozegovic, vojvoda pri svetom
Petru (Cvrstecu) sa 18 svojih na 37 martoloza
(Vlaha) medu Topolovcem i Koprivnicom, a mar-
toloze predvodili su poglaviti harambase Zuko
i Ostoja, zapovjednici u Virovitici. Starine. 19,
50. Pa ti idi u Sofiju ravnu, te uvodi Grkove
svatove, kake svate Grcidu sabira : ako bere Grke
i Bugare, i terzije svoje ruvetlije, koji nose svilu
i kadivu i gepove s obadvije strane, u gepove
sve zute dukate, tu ce biti sidar za hajduke;
ako 1' bere }ute martoloze, koji nose struke na
ramenu, o pojasu mace okovane, tu de biti muka
za hajduke. Nar. pjes. vuk. 3, 24 — 25. Pred voj-
skom velikoga cara (Sulejmana god. lo2S) obicno
bi izasle neredovite turske cete, nazvani marto-
lozi, sami pjesaci. T. Smiciklas, povijest hrvat-
ska. 2, 22. Martoloz, tako su Turci zvali Hri-
sdane oruzane koji su sluzili u sesnaostom i
sedamnaestom veku u pogranicnim turskiiu gra-
dovima; cf. mertonos. D. Popovid, tur. rec. glasn.
59, 140.
lt>. vidi u Vukovu rjecniku: [tako su se u pro-
slom vijeku zvali austrijski pogranicni strazari
prema Turskoj s prinijeroni: Mila seja Martoloz-
Xikole. (Nar. pjes. vuk. 2, 491)J.
MARTOLOZ-BASA, m. poglavica u martoloza.
— V Vukovu rjecniku: ,das haupt von' marto-
lozi, ,princeps rwr* martolozi s primjerom iz na-
rodne pjesme: I Nikolu bas martoloz-basu.
MARTONOS, m. ime mjestu u Backoj. Sem.
prav. 1878. 26.
MAPuTOXOSA, m. vidi martoloz, b. — ispo-
redi mertonosa. — Ja mislim da je ista rijec
sto i martolos ili martoloz, te da je samo narod
tudi ncobicni nastavak promijenio na poznatu
osnovu -nosa; ipak Miklosic misli da nije tako
(vergl. gramm. 1'^, 419 , ali ne kaze kakvo bi
bilo postane; t I). Popovic (tur. rec. glasn. 59,
196) kod mertolosa (mertonosa ? vidi kod mar-
toloz, a) misli da postaje od pers. merd (uprav
corjek ,vir' ,mann') sto bi znacilo: srcan junak,
odvazan covek. — U narodnoj pjesmi nasega
vremena, a iz ne u Vukovu rjecniku: cf. [vide]
martoloz. Piju vino tridest martonosa. Nar. pjes.
vuk. 1, 535.
MARTONOSKI, adj. koji pripada mjestu Jlar-
tonosu. Paroh martonoski. Nar. pjes. vuk. 3,
587 (medu ^jrenumerantima).
MARTORIJO, n. tal. martorio, milka. — U
primorJK od xvii vijeka. Dobiti krunu od mar-
torija ili mucenstva. B. Kasic, in. 10.
MARTORIZATI, martorizam, impf. tal. mar-
torizzare, uniciti. — U Dubrovniku (drugi pri-
mjer kod b nije pisca Dubrovcanina ali koji hoce
da pise dubrovackijem govorom) od xvi vijeka
(vidi b).
a. aktivno. — U nase vrijeme u Dubrovniku.
„Ostavite me s mirom! nemojte me vi.se marto-
riiati!" P. Budmani.
b. pdsivno. Martorizana si bila od tvoje
gospodo. M. Drzic 133. Bi od nili martorizan.
B. Kasic, fran. 152.
MARTOV, adj. koji pripada Martu (vidi
Marte). Da se gvozden stan nahodi Martov ovdi,
bi na glasu. I. Gundulic 317. Da tempal Mar-
MAKTOV
492
MARUSIN
tov razori. P. Hektorovid (?) 104. Dvi Martove
kroznetene. J. Kavanin 417*.
MARTULOS, m. vidi martolos. — U tri jm-
mjera xvi i xvii vijeka. Da su ga cuvali mar-
tulcai (,mantulosi') dvi noci. Mod. croat. 228.
(1527). Martulosi aliti hajduki. P. Vitezovii,
kron. 133. Ulovise dva martulosa. 157.
MAEUBIJA, /. Marrubium L., bijka. Maru-
bija eerna (Marrubium niger). Zbor. za nar. ziv.
i ob. 5, 69
MARUL, m. ime musko. — Prije nasega vre-
mena. Marulb. Spom. stojan. 185. — Od xv vi-
jeka kao prezime (poznatoga pisca Sp]ecanina),
isto sto i Marulic. — moze biti da je Marul po
talijanskome obliku Marulo (lat. Marulus), Ma-
roli. Libar Marka Marula Splidanina. M. Ma-
ruli6 1. Dugo vrime Marul Marko je tuj s nim
bil. P. Hektorovic 24. Li Marul nad svima,
za redi ric pravu, naj vedu cast ima, i diku i
slavu. P. Hektorovic 25. Sri6a me k slafnomu
mistu dovede uprav, cesaru rimskomu kadi bi
nigda stan, tuj ti pastir jedan pri rici sideci,
ki bise Marul zvan, pojase mileci. P. Zoranic
57'J. Al' Marul ki bogat razum hti mudro ste6.
D. Barakovic, vil. 374. Po Marku Marulu Spli-
tjaninu. A. Vitajic, ist. 541. Marko Marul nas
Spljetjanin. J. Kavanin 126t>.
MAEULA,/. Marrubium vulgare L., neka hijka.
— Izmedu rjecnika u Stulicevu (marula, trava
,marubium'\ Marula, Marrubium vulgare L.
{Stulli, Alschinger), v. Maru}. B. Sulek, im.
223.
MAEULI, m. 3Iarnl (talijanski oblik). — U
jednome primjeru xvm vijeka. Zato da Toma
i Maruli neistini su izvjet, hoti (Lucie). J. Ka-
vanin 114b.
MAEULIC, m. prezime (po ocu Marulu, vidi
Marulovi6). — Od xv vijeka.
a. vidi Marul. Gospodinu dom Dujmu Bali-
strilicu, kumu svomu, Marko Marulic. M. Ma-
ruli6 3. Marko Marulid Splicanin. A. Ka§ic,
rit. XVII. Nij' Maruli6 umro slavan. J. Kavanin
97b.
1). ne znam jeli prezijne iste porodice u ovome
primjeru : Kanonika i vikara crkve sehske, Ivana
Marulica. Mon. croat. 208-209. (1521).
MAEULO, m. u jednome primjeru xvi vijeka
prezime (ne znam, jeli isto sto Marul Hi je od
tal. Marullo). Znajudi da (kako mnogo vrijedni
i bogojubni Marulo govori) tko godi Gospodinu
slu2i, napokon se vazda kontenat i veseo na-
hodi, a tko godi sfijet slijedi, ako ne prije, vazda
se na svrsi tuzi i boli. B. Gradid, djev. 106 —
107.
MAEULOVKJ, m. prezime. — isporedi Maru-
lic. — Pomine se xvm vijeka. And. Kafiic, kor.
455.
MAEUl^, m. vidi maru)a.
MARUl^A,/. Marrubium vulgare L., neka bi^ka.
— Izmedu rjeinika u Vukovu: (u Dubrovniku)
nekakva trava koja so mede na uboje ,art pllanze'
(herba quaodam'. — MaruJ (Pizzelli, Anselmo da
Canali), Maruja, rus. Map'i. (Blenopodium), ce5.
marule (Nepeta Cat.), marulka (Mentha), poj.
maruna (Matricaria), Marrubium vulgare L. ( Vuk,
Vodopic, Kuzmic). B. Snlek, im. 223. — Maruja
bijola, Marrubium candidissimum L. (Vodopid).
223.
1. MARUN, maruna, ni. tal. marrone, veca i
bo(a vrsta kestena. — Od xvm vijeka. Kako k}e-
steni oli maruni. J. Vladmirovid 37. Marun
,castaneae genus'. D. Nemanic, i&k. kroat. stud.
41. Marun, Castanea vesca Grtn. var. (Salino-
vic, Durante). B. §ulek, im. 223.
2. MAEUN, w. ime musko (u Turcina). — U
dvije pjesme crnogorske nasega vremena. No utece
Marun na kobilu. Nar. pjes. vuk. 4, 504. No
utece Maruu na kobilu, a dera ga soko tica siva,
soko tica Vujacidu Ture ; . , . on ga dera, uted
mu ne case, no ga Marun Bogoni bratimise.
Ogled, sr. 445.
MAEUNDELA, /. neka bi(ka. — Izmedu rjec-
nika u Stulicevu : (stamparskom grijeskom ma-
rundola ; u talijanskome dijelu kod cutula fetida
stoji marundela), trava , cutula fetida, belis mag-
giore' ,herbae species'. — Marundela, po]. ma-
runa, ces. marunka (Matricaria cliamomilla),
cotula fetida (Anselmo da Canali), Authemis co-
tula L. B. §ulek, im. 224.
MAEUNKO, m. musko ime. — Samo u sa]ivoj
pjesmi (sto se tako i zove) pisca Sordica, u kojoj
je Marunko ime M\ecaninu (s ostrva M]tta blizu
Dubrovnika). — Vaja da postaje od Maro, a
moze biti da je sam pisac izmislio.
MAEUNOVAC, Marunovca, m. ime potoku u
Pocite|u. J. Bogdanovid.
MAEUNOVIC, m. prezime (po ocu Marunu).
— U narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vre-
mena. A veli mu Marunovid Mujo. Nar. pjes.
vuk. 4, 100. Petar vata Marinovid-Muja, Krsto ^
vata Asan-Begovida. 4, 101.
1. MAEUSa, /. augm. (2.) Mara. — Od xvi
vijeka. Veceru ti potez', Marusa. N. Najeskovic
1, 242. Neboge Maruse! ostade cviledi. M. Drzic
40. Majka Maru za planinu daje, majka daje,
a Marusa nede. Nar. pjes. petr. 1, 145. A Ma-
ruso lijepa devojko! 2, 621. Al' ne gleda pro-
kleta Marusa (u jednome stihu malo prije ovoga
Mare). Nar. pjes. marjan. 181.
2. MAEULA, /. vidi u Vukovu rjecniku: (u
Dubrovniku); vide krestelica. — To moze biti,
all sam cuo da marusa znaci sto i svraka. —
Vaja da je ista rijec sto i 1. Marusa.
3. MAEUSA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
sabackome. Zem|a zvana Maru§a. Sr. nov. 1868.
75.
4. MAEUSA, m. ime musko, vidi u Daniii-
cevu rjecniku: vojvode Hrvoja ,protovistijarb Ma-
ruja'. (Spom. sr.) 1, 31. (1-100). po svoj pri-
lici Dubrovcanin i jedan od onih koji se pisu
Maroje.
MAEUSeVAC, Marugevca, m. kajkavski Ma-
ruSevec, selo u Hrvatskoj u zupaniji varazdin-
skoj. Eazdije). 92.
MAEUJ^ICA, /. Cassia fistula L. (ne Laurus
cassia L.). — Izmedu rjecnika u Stulicevu (maru-
sica, trava , cassia lignea, herbae species'). Ma-
ruSica, cassia lignea (Anselmo da Canali), Laurus
cassia L. B. Sulek, im. 224.
1. MAEU&IO, »». prezime. — Od xvi vijeka.
Jurjem Marusidem. Mon. croat. 339. (1596). Ber-
narda i ^larusida. J. Kavanin 99^. Kuda Maru-
sida. And. Kadid, kor. 472. Frano MaruSid. No-
rini 09. Daj mi, brato, Marusid-Vidaka. Nar.
pjes. juk. 186. Marusid. Schem. bosn. 1864. xxvm.
Marufiid, prezime u Lici. J. Bogdanovid.
2. MARUSiC, m. ime selu u Srbiji u okrugu
topliikome. M. D. Milidevid, kraj. srb. 392.
MAEUSK^I, m. pi. ime selu u Hrvatskoj u
zupaniji inodruskn- rijeckoj. Eazdije|. 49.
MAEUSiN, adj. koji pripada Marusi (vidi
MARUSlN
493
MASAK
1. Marusa). Da daruje Maru§inu majku. Nar.
pjes. petr. 1, 333. U jednijem robje Marusino.
2, 693.
MARUSlNA, /. ime zensko (kao augm. 1. Ma-
rusa). — U narodnoj pjesmi bosanskoj nasega
vremena. Marusina, moja seko draga. Nar. pjes.
petr. 2, 617. Kad ga vide dilber Marusina. 2,
619.
MAEUSKA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
pozarevackome. Zemja u Maruski. Sr. nov. 1873.
1407.
MARUSkOVIC, m. prezime. — U narodnoj
pjesmi XVIII vijeka. Jakoba Maruskovica. Nar.
pjes. bog. 221.
MARUZANA, /. vidi mazurana. — U nase
vrijeme u Istri. Mazurano moja, vazda si zelana.
Nar. pjes. istr. 2, 106. Sadila je Mare lonac
maruzani. 8, 21.
MARVA, /. vidi marha. — Od xvii vijeka
(vidi b).
a. H jednome primjeru nasega vremena Vuk
tumaci: stvar ; to bi nioglo postati od znacena
kod marha, a, ali se maze pomisliti i da stoji
mj. mrva. Svega 6u ti dara pokloniti, vec ja
ne dam cigle do tri marve (,marva' u narodu
nasemu, osobito po sjevoroistofinijem krajeviraa,
zove se ziva stoka; ali ovdje znaci stvar. Vuk):
ne dam s glave tastove celenke, sa ramena ko-
laste azdije, i ja ne dam od zlata kosu|e, . . .
ne dam tako tri komadn dara. Nar. pjes. vuk.
2, 556.
b. vidi marha, b. Hotijahu uzivati imane
i marvu Jakovovu. M. Radnic 397a. Jeli rod-
binstvo ali u svetomu mjestu, jeli sobom ali sebi
prilicnim. zivinom marvom, ali z duhom pakle-
nira stogodi ucineno? Pisanica. 28. Cuvali marvu
vasu i imane od kuge. F. Lastric, od' 300. Tuzna
marve pasa. A. Kanizlii, roz. 121. Kada je na
mlogih mistih marva padala. utoc. xxiii. Idudi
za marvom po blatu. bogo|ubnost. 554. Posla
Jakov Josipa k braci koji marvu cuvau. E. Pa-
vic, ogledalo. 78. Zarobise im zene, dicu i marvu.
164. Buduci da su marva i krilate zivine po-
klate. 597. Bas ko u torove gdino marva stoji.
I. Zanicic 19. Utiravsi marvu i koze u sumu.
M. A. Rojkovid, sat. G4a. Pasti 6u ja marvu,
nejmaj brige. M. Katancid 42. Nerazumna marva.
J. Rajic, pouc. 1, 24. I u marvi ucini mu kvara.
J. S. Re|kovi6 153. Vidis marvu svakojaku. B.
Leakovic, gov. 33. Da nisu zajedno s marvom
postili, rikali, plakali. G. Pestalic 55. Lakse,
Mujo ! ne umori marve. Nar. pjes. vuk. 4, 187.
Da te pitam, Cengijc-Smail-aga, hocu li vi marve
privatati, da ja tebe namirim haraca? 4, 496.
Ne mari marva za jednog mrava. Nar. posl.
vuk. 204. Od onoga casa marva se stane str-
kjati. Nar. prip. vuk. 98. E vala more! marvi
nema suda.- 305. Ali je sve to nista prema ro-
gatoj marvi i prema svinama. Vuk, dan. 2, 104.
„Da bude puna ku6a svasta, ambar zita, tor
marve, podrura vina i rakijo!" poslov. 209. E
je raja ka' ostala marva. P. Petrovic, gor. vijen.
42. Pokraj svojih staja mahnu Luka, gdje mu
bleji na uranku marva. Osvetn. 2, 2. Ga6ani
su od starine va.su krvcu pili, i smlijefinu vi
plijenili marvu. 2, 79. Gorstaci podizu marvu
ovcu i kozju. S. ]|jubiga, prip. 7. A zasto mo-
riti marvu? M. P. §apcanin 1, 10.
MARVEN, adj. u kojemu ima dosta marve. —
isporedi marveni. — U Vitkovu rjecniku: n. p.
zomla, vide stocan.
MARVENI, adj. koji pripada marvi. — ispo-
redi marven. — U nase vrijeme, a izmedu rjec-
nika u Vickovu (n. p. vasar ,vieh-' ,pecuarius').
Mesan Avduramanovic, marveni trgovac, odgo-
vori mu. . . Vuk, dan. 3, 169. Svagda je na jedan
dan pre marveni vasar. 3, 241. Nekaka bolest
marvena (na svinama i govedima) u paponcima.
rjecn. kod sap. Marveni trgovci. M. D. Milice-
vi6, jur. 23.
MARVENAK, m. (u Saptinovcu) pastir dobar
za marvu. S. Ivsic.
MARVINAR, m. marvinski }ekar, vidi kod
marvinski.
MARVINARSTVO , n. marvinsko jekarstvo,
vidi kod marvinski.
MARVINCE, marvinceta, n. domaca zivotina,
jedna glava od marve. — Uprav je deminutiv.
— isporedi marse. — Samo u jednini, jer je mno-
zina marva (ne znam, bi li ko kazao marvin-
cad). — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u
Vukovu : ,das vieh' ,pecus (pecudis), bestia'. Tebe
istoga vjerno potuzi a nije gospodu, gospodara,
celad, djetcu, pajdase, svoga druga i marvince.
Pisanica. 78. Kurjak ujide marvince. M. A. Re|-
kovic, sat. C5b. Da je sasvim nista drugo nego
marvince. D. Obradovic, basne. 294. Da ne ide
u stetu marvince. J. S. Rejkovic 123. Kaze se
za mrsavo marvince. Vuk, poslov. 170. Kad
coek marvincetu pruzi soli iz ruke. 265. Kad
crkne kao marvince. 334. Treci je proboo raz-
nem vola te je jadno marvince skapalo u mu-
kama. M. D. Milidevic, zim. vec. 815. I kako
marvince na kasapnicu vodena. D. Rapic 211.
MARVINSKI, adj. koji pripada marvi. — U
nase vrijeme. Marvinska trava, konska trava,
zove narod trave u opce sve. Narodnak. 1877.
136. Marvinski ,vi6h-'. Jur. pol. terminol. 601.
Marvinska posast ,thierseuche'. 505. Marvinski
}ekar ,vieharzt'. 601. Marvinsko Jekarstvo ,vieh-
arzneikunde'. 601.
MARVI !^E, n. vidi kod marvini.
MARVINI, adj. koji pripada marvi. — Ujed-
noga pisca Slavonca xiii vijeka. Nasi |udi sva-
kakvo marvine (dubre) drze. J. S. Rejkovic 36.
— Tma i sup)St. n. marvine u znacenu kao marva.
A za kozu i vunu : marvine rozno, kon, k nem
pristaju i sviiie. J. S. Rejkovid 32. Sam mar-
vine kad prigleda svako. 235.
MARVIS, m. vidi mavis. Pecene je sve po-
kriveno kolacima tako zvanim ,sakama', otmje-
niji Judi zovu ih ,marvisima', a u Srbiji zove
so , Susan'. Vuk (?), ziv. 319.
MARVOKRADA, /. abigeatus, krada marve.
— Nacineno u nase vrijeme. Marvokrada ,vieh-
diebstahl'. Jur. pol. terminol. 601.
MARZA, /. Hi m.? ime, ne znam, jeli zensko
Hi 77iusko. — Prije nasega vremena. S. Nova-
kovid, pom. 77.
MARZICI, m. pi. mjesno ime. — Prije nasega
vremena. Marzici, cf. Mazici. S. Novakovic, pom.
138.
MAS A, /. lat. i tal. massa, iiem. masse, gra-
mada, grudva. — U pravnome jeziku nasega vre-
mena znaii imovinu koja se sastoji iz svake vrste
dobar a (pokretnijeh i nepokretnijeh). Masa ostav-
§tine ,verlassenschaft3mas3e'. Jur. pol. terminol.
569. Zastupane mase natjecajne. Zbornik zak.
2, 511. I prodajne cijene dobra nepokretnog
spadajudeg u masu stecajnu. 1853. 542.
MASAK, maska, m. vidi kod mazga. — U je-
dnome primjeru xvni vijeka, a izmedu rjecnika
MASAK
494
1. MASKAE
u Vtikovu: (u Crnoj Gori) ,d6r maulesel' ,mulu3'
[vide mazga; cf. mazgov]. Kako koii i masak.
J. Matovi6 308. — Ima driigijeh primjera za
gen. pi., alt st ne zna, pripadajii li amo Hi pod
maska (vidi).
MASAL, m. u narodnoj zagoneci 7iasega vre-
mena (kisa Hi voda). Dona mala zvala gornu
malu: „Daj mi malo sala masala, jer sam se
sva raspala". odgonetlaj : zemja (kad ispuca od
su§e). Nar. zag. novak. 60.
MASAL AC, masaoca, m. detn. maslo. — U dva
pisca XVI i XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stu-
licevii (grijeskom masaoc ,butyrum' s dodatkom
da se nalazi u pisca M. Drzica). Donijeh ma-
saoca ovi mijeh da prodam. M. Drzic 65. Da
mu masaoca napuni tikvicu. 441. Donijeli smo
masaoca (grijeskom masnoca) tuj tikvicu. 452.
Stegni pras6i ususeni, masaoci i strjejate jisbe.
J. Kavanin 20lJ.
MASAN, vidi mastan.
MASANCiCA,^/. suvrst jabuke (Vajavac), v.
Marsancika. B. Sulek, im. 224.
MASANICA, vidi 1. masaonica.
1. MASAONICA, /. I'leke vrste pogace Hi ko-
laca u nase vrijeme. — Od staroga oblika maslb-
niea. Mali bozi6 nije na selu veliki svetac. mesi
36, istina, vasilica od projina brasna koja se posle
izdrobi i popari u vreloj masti, pa se po rucku
jede. ovo se negdezove: , masaonica' a u Eesavi
se kaze: ,mecki povojnica'. M. D. Milicevi6, ziv.
srb. 1, 51. — <S' oblikom masonica, vidi u Vu-
kovu rjecniku: masonica (u Pastrovi6ima) po-
gaca izlomjena i posuta medom, sto se dade sva-
tovima kad dovedu djevojku; po torn pustosvati
idu svaki svojoj kuci. — S oblikom masanica,
k|ukovnica. u Lici. V. Arsenijevic.
2. MASAONICA, /. i7ne nekakvoj vodi. — li
spomeniku xiv vijeka (Maslbnica). Na brodb Ma-
slbnice (stampano Maslenice, ali Danicic bi(ezi
da je to pogreska i popravfa po rukopisu) . . .
Presbdb Maslbnicu preko u Bregalicu. Glasnik.
24, 268. (1382).
1. MASAR, masAra, m. velik vrc. na Bracu.
A. Ostojid.
2. MASAR, m. ime musko. — Ima potvrda
samo za adj. poss. Masarov (vidi).
MASARIJA, /. pokucstvo. — Od tal. masseria.
— XV vijeka. (Puscam jej) vsu masariju, v koj
se ji. Mon. croat. 102. (1466). Pui6am vsu masa-
sariju po kudi. 112. (1473).
MASAROV, adj. koji pripada Masaru. — xvi
vijeka. Selo Masarova sina. Mon. croat. 263.
(1569).
MA.SAT, »j. vidi ognilo, ocilo. — Od tur.
masad, nadeni brus. — Od xviii vijeka, a iz-
medu rjecnika u Vukovu (vide ognilo). Vatra,
kako se masatom udari. F. Lastrid, ned. 219.
Celik ili ocilo ili masat. Vuk, pripr. 155.
MASATITI, masatim, impf. celikom noz ostriti.
^i. Stojanovid. — Postaje od masat. — U nase
vrijeme. Pjevalice divna, ti koja si pratila i
Marka i brijetku masatila dordu. Osvetn. 2, 13.
1. MASENICA, /. neka riba, vidi u Vukovu
rjecniku: (u Imotskome) .Leuciscus mulicellus
Bonaparte'. Masonica ,Leuco3 aula Bonap'. J.
Pandid, ribe u srb. 107.
2. MASENICA, f. jelo nalik na poparu. Vrudu
proju, dim se izvadi iz cr6pu}e, izdrobi se po-
krupnije, obidno u tepsiju, polije se vrelom maSdu,
izme§a, a i izgnedi se ka§ikom, za tim se odmab
jede dok je vruce. S. Agio u Trsteniku.
MASEZ, m. ime stijeni u Dunavu. Masez, Tr-
peza vise Gospodina. M. D. Milicevid, srb. 952.
MASIC, m prezime. — U nase vrijeme. Boca
29.
MASILIJA, /. vidi Marsilija. — Po latinskome
imenu. — U Mikalinu rjecniku: Masilija, grad
jMassilia*.
MASIM, m. vidi Maksim. — Od tal. Massimo.
— XVII i xviii vijeka. Tiburcij, Valerijan i Ma-
sim ui\xc6n(ici). B. Kasid, rit. 57a. Sveti Ur-
sicij, Masim, Prokol. J. Kavaiiin 305*.
MASIMIJAN, Masimijana, m. vidi Maksimijan.
— Od tal. Massimiano. — U jednoga pisca xviii
vijeka. Masimijan kad ponudi Doklecijana, da
se vrati. J. Kavanin 165s»'. Domniju, ki bi Masi-
mijana prije postelnik prem prijati. 297*.
MASIMILIJAN, Masimilijana, m. vidi Maksi-
milijan. — U dva pisca xvii i xviu vijeka. Masi-
milijan . . . kra}evade. P. Kana valid, iv. 474.
Masimilijan, i on nasinac. J. Kavanin 300^*.
MASIMIN, Masimina, m. vidi Maksimin. —
Od tal. Massimino. — U jednoga pisca xviii vi-
jeka. Trifonija i Licida, }ube Deoija, Masimina.
J. Kavanin 298*.
MASINSKI, adj. u sudenu oko naslijeda i
masa, narod od ,masa' gradi ovakav pridjev. A
kancelarije u Srbiji u natoc upotrebluju rijec
,masalni'. Narodno od S. Novakovida.
MASINACA, /. naspolo (S. Budmani), Mespi-
lus germanica L. B. Sulek, im. 224.
1. MASKA, /. vidi mazga. — Akc. se mijena
kao kod mazga. — Izmedu rjecnika u Belinu
(mula, femina del mulo' ,mula' 502*), u Vukovu^
[vide mazga], u Danicicevu ('mbska ,mula'). Pe-
calujustihb se o mbskahb. Sava, tip. hil. glasn.
24, 214. Uranivb za utra i natovari mbsky. Do-
mentijan* 134. Obromenivb mbsky monastirskyje.
Domentijan^ 28. Kone, maske i kamile tko bi
mogao pribrojiti? A. Sasin 194*. Masku zivu
rassik postavi v noj Aleksaudra. Aleks. jag.
star. 3, 327. Volovonib i maskamb i konemb.
Glasnik. 10, 245. (xvi vijek). Ne budite jako i
konb i maska. Physiol, no v. star. 11, 202. Ne-
mojte se uciniti kakono kon i maska. B. Kasid,
rit. 84. Stavit ih u jednoj skrinici na jednu
masku. I. Drzid 213. Lijena maska blizu kude
kasa. (D). Maska je oslu prilidna, ali hoc gla-
vom ali kudom. (D). Maske se medu sobom
cesu. (D). Od maske i mrtve duva' se. (D). Tko
se ne usudi, ni jase na konu ni na masci. (D).
Poslov. danic. Eto ti iz gaja izlazi jedan zedid,
i pod masku od biskupa uvlaci se, k6 na svoje
utediste. B. Zuzeri 37. Maska pod sedlom hvali
se gosparom. (Z). Poslov. danid. Ah prikladni
ne budite maski i konu nesvijesnomu. I. Dor-
did, salt. 98. (Ova dva primjera mogu pripadati
i pod masak : Silno blago, puno pet masakah.
Nar. pjes. vuk. 3, 319. Gone blaga pedeset ma-
sakah. Pjev. crn. 45*). Kazu da je maska vrlo
lukava. Vuk, poslov. 171. Rede se masci. rjecn.
kod armija. NaSe su 2ene, na§e maske! Srp.
zora, g. 1, sv. 5, str. 113.
2. MASKA, /. larva, obraeina, duvida. — Od
(franc, masijuej t'lem. masque. — U naSe vri-
jetne. Preko lica na kome je bila maska. Vuk.
pisma. 32.
1. MASKAR, m. ime dvjema selima u Srbiji.
a) u okrugu jagodinskome. K. Jovanovid 108.
— h) H okrugu krngujevackome. 121.
2. MASKAR
495
MASKAEITI, b.
2. MASKAR, vidi maskar.
1. MASKARA (maskara), /. sala, rug. — Od
arap. mas/ara. tur. masqara, sala, salivac, pa
i obrazina (vidi maskara). — Oba su akcenta
u Vukovu rjedniku. — Od xvii vijeka (ali vidi
i maskariti), a izmedu rjecnika u Belinu (ma-
skira ,burla, scherzo e giuoco' Jocus' 152b), u
Stulicevu (, facetiae, jocus, irrisio, jocosum dic-
terium'); u Vukovu: (u Bosni) .verlachenswerte
sache' ,ridicula res'.
a. joeus, sala. Naufiiti i znati mnoge sale
i maskara. M. Divkovid, bes. 281^. Da kojigodir
re6e koju stvar od budalaitiue a drugi koju od
smiha i ostalih maskara koje ciDe smijati i ve-
sela stati. P. Posilovic, nasi. 87b. Ne imaju se
kazivati stvari svitovne, ni maskare ali stvari
ruzne. 139^. Kroz maskare mile i drage. J.
Kavanin 198^. Maskare su u usti Judi svitov-
nije maskare a u usti misniftkije psosti. F. La-
stric, od' 10. Pazite, ne sluJite se nima ni na
kakvu sluzbu ispraznu a jos mane za maskaru.
303. Dili se imenovani vlastelin obecavsi race-
nomu redovniku da ce ispunit &to mu bise na-
redio, ve«e za maskaru nego za drugo. J. Fili-
povic 1, 14b. Rece koju ric nepodobnu, nepo-
stenu, laz u sali iliti maskari. 1, 203*. Ah
ostavimo ove maskare! 1, 239^. Jedna maskara
bit moze grih smrtni. 8, 129^. Ako se za ma-
skaru nikoga ne uvridujuci Stogod laze. F. La-
stric, ned. 115. Ako se zakunes svrhu lazi, il'
mu bilo u maskari, il' u inadu ispraznu. 115.
Niti se slobodite, sinci. ako sto recem u Jutini
ir u maskari. 174. Kada se sto laze samo za
smije i maskaru. 178. Tada jedan s nikom ma-
skarom nedostojnom re^e: „Izprazno nas varaju
ovi redovnici koji govore da duse brez tilesa
zivu posli ovoga zivota". 831. Sto mislite, da
su ovo nakidenja rici i maskara? 392. Mlogi
sva ova ponukovanja kakono i Sodomidani Lo-
tova za salu primaju i maskaru. 480. Oni su
pametarom nikim i mudraeem za maskaru i za
salu. 434. Sala, maskare cesto male postene.
svet. 168». Da jedan rece jednomu jednu ric u
sali oli u maskari. M. Dobretid 204. Druge rifii
jesu samo za senluk, za maskaru, za razgovor.
239. Psujete u igri, u maskari. I. J. P. Lucid,
razg. 111. Zaludu ti vino i rakija, kad ne imas
krcmarice mlade, da nam sluzi vino i rakiju,
te nemamo sale i maskare. Nar. pjes. vuk. 2,
587. II' ti sala il' maskara dragi. Nar. pjes.
petr. 1, 209. Sala masiiara putem praskala. (Kad
se kaze da je sto sala i besposlica). Nar. posl.
vuk. 351.
b. predasne znaiene ostaje, ali se uz to istice
negativno znacene: nesto neozbijno, nevrijedno,
malahno. Svako drugo opdenje jest stvar od
izpraznosti, i prijate^stvo vrlo za maskaru, ako
rije utvrdeno u Bogu. M. Radnid 29*. Sni od
sebe stvari velike, bududi sve izpraznost i ma-
skare. 268b. Primas za maskaru pripravedne
pritne Bozje. P. Kne^evic, osm. 89. Maskara
su pram onim mukama sve muke i zalosti. F.
Lastrid, ned. 392. Sto na z«m}i dica dinahu i
za maskaru drzaSe Esaun, ono Gospodin Bog na
nebu potvrdi i za zbi} primi. And. Kadid, kor.
27. Drie za igru i maskaru zle misli. I. J. P.
Lucid, razg. 52.
c. M ovome primjeru kao da znadi: prijevara.
Laban mnoge maskare ucini i dade mnoga obr-
tana kakono jednomu purku Jakovu, ali sva bi§e
zaludu. M. Radnid 238b.
d. ludibrium, rug.
a) rugane, Hi rijeci Hi djela dim se ko
ruga. Kada cujas onu maskaru, s kojom Saledi
se Bog }ubjenifima od svijeta reci ce: „Gdi su
nihovi bogovi u^koje imadijahu ufane nihovo?"
M. Radnid 9*. Sto sve bi ucineno za porugu i
maskaru. P. Posilovid, nasi. 136*. „Ja- vejase
„virujem zbijmice u Isukrsta brez nijedne ma-
skare". Baci (s) sebe maskaru, ispovida Isukrsta
i 3. viru. J. Banovac, pripov. 70. Za to je do-
stojna od maskare i poruganja. F. Lastrid, ned.
39. Udini jednu maskaru s jednim. N. Pali-
kuda 25. Pode mislit da joj udini jednu maskaru.
56. Podlagase se tudim maskaram, salam i po-
grdam. I. J. P. Lucid, izk. 14. Maskara ce otic
niz krajine. Nar. pjes juk. 237. Maskara =
poruga, grdilo, bruka. Pravdonosa. 1852. 1.
bj cejade Hi drugo cim se rugaju. Gledaj
ga sad popjuvana, sad za maskaru uzeta. J. F.-
lipovid 1, 88b. I^ega za maskaru imadudi. 3,
202a. Mator kurjak pasja maskara. Nar. posl.
vuk. 175. Star vuk pasja maskara. Star je pas
vuku za maskaru. (u Dalmaciji). 294. Dobar
Turcin vlaSka maskara. Nar. bl. mehmed beg
kapet. 47. Star delija gotova maskara. 218. Pri-
povijeda se kako se nekakav Bosnak (turskoga
zakona) dokazuju«i nesto Nijemcu rekao : „Tako
ja ne obrijao brkova i ue postao maskara tako
kao i ti!". Vuk, rjecn. kod maskara. I da od
mene ucini maskaru. Pravdonosa. 1852. 1.
2. MASKARA, /. vidi maskara. — Izmedu
rjecnika u Mikajinu (kod krabanosica), i u Volti-
gijinu (, mascara' ,larve'). Vrgli mu su na bo-
zanstveni obraz jednu corojicu, jednu maskaru
od zausaka. I. Ancid, vrat. 468. Licemjerci koji
unutrne svoje naravno lice mijerno (?) i hitro
pritvaraju nadvornijem utu§enijem kipima ko
za maskaru. S. Rosa 76b.
MASKARAN, maskarna, adj. koji pripada
maskari (vidi 1. maskara). Maskarni, stvar, po-
sao za salu, male vrijednosti. M. Pavlinovid.
MASKARENE, n. djelo kojijem se ko maskari.
— U Stulicevu rjecniku uz maskara.
MASKARGIJA, m. tur. masqaragy, vidi saliv-
gija. — U Belinu rjecniku: maskargija ,burlone
e burliero, chi sempremai sta in burle' ,jotu-
lator' 153a. — I u nase vrijeme u sjevernoj Dal-
maciji (sa z mj. g). Maskarzija, nadimak co-
vjeku vese}aku. M. Pavlinovid.
MASKARISATI, maskarisem, impf. vidi ma-
skariti, b. — C/ jednome primjeru xvin vijeka,
ali moze biti da treba citati maskari se (kniga
vrvi pogreskama), te takoga glagola tad ne bi
ni bilo (nema ga ni u Belinu rjecniku nego ma-
skariti se). Sto ima einiti kdi, gdi euje da majka
maskarise nikim ridma. A. d. Bella, raAgov. 64.
MASKARITI, maskarim, impf. saliti se. — Po-
staje od 1. maskara.
a. aktivno. — Samo u jednome primjeru xvi
vijeka. U tebi svijes nije, mnah da ti maskaris.
N. Najeskovid 1, 182. — U ovome primjeru xvii
vijeka ne zna se jeli maskariti Hi maskariti se:
S nimi govore, maskare i smijeju se. M. Div-
kovid, bes. 642b.
b. sa se, refieksivno, saliti se, rugati se. ne
moze se poznati u svakome primjeru, koje je od
ta dva znacena ; gdje je uz instrumental (i sa s)
jamacno je drugo znacene. — Od xvn vijeka
(vidi i kod a), a izmedu rjecnika u Mikajinu
(maskariti se, saliti se ,jocor, familiariter oavil-
lari'). M Belinu (.burlare, scherzare' ,ludo' 153*;
,motteggiare, ,burlare' ,jocor' 501*; ,ruzzare, scher-
zare, far baje' ,jocor' 635b), u Stulicevu (.jocari,
MASKARITI, b.
496
3. MA.SLAK
ridere, irridere, ludos aliquem facere, ludibrio
aliquem habere, albis dentibus deridere aliquem').
Djeca koja se maskarahu Elizeom prorokom. M.
Radnid 17b. Koji se ne maskare svijetom svijet
ma9kari(ie se riima. M. Radnii 183b. Drzi se
za stvar ruznu i nepostenu govoriti rijeci nepo-
stene premda su i maskareci se. 426b. Nitko
neka se ne maskari drugijem niti ga pogrduj.
447a. Rece maskareci se. P. Posilovic, cvijet.
134. Odgovori mu maskaredi se. K. Magarovic
102. Prohode izprid otara, na komu je sveti sa-
kramenat, jedni ne6e uba kolino prignut, a jedni
tako se poklone, kolik da se maskare. J. BaDO-
vac , razg. 76. I za naj zadne vam govorim,
da se ne maskarite s vasim spaseiiem, jer 6e
vas iznenada sudac zovnuti. 89. Nemojte se ma-
skariti smrtju i s vasim spaseiiem. pripov. 9.
Ovo 6e red krstjanin samo imenom, koji se Isu-
krstom maskari. J. Filipovic 1, 28b. Pridade
nega narodom da se nim maskare. 1, 87b. Evo
oni kojim se mi maskarismo, koje za smij dr-
zasmo, koje pogrdivasmo. 1, 134^. Jeda si scinio
da sam se ja maskario sto sam rekao da ce doc
vrirae . . . ? 1, 150^1. Maskarahu so liim (Tobi-
jomj riegovi prijate|i. 1, 258b. Nije se maskarit
kad se od spasena govori. 1, 272b. Ovimi na-
cini krivovirci maskare se. 3, 30^. Koje mu po-
grde no ucinise toliki nevirnici, nim u ovomu
sakramentu maskareci se ? 3, 65^. Molim te,
jeda se maskaris? 1, 95*. S Bogom maskarase
se. 3, 118<i. Nisu pokornici nego pokorom ma-
skare se. 3, 193a. Niti se on more Salit ni ma-
skariti. F. Lastric, od' 12. To je maskariti se
s. sakramentom. 63. Da nisi se maskario ricma
Bozlm od s. pisma. 70. Smijeju se nim gradani
i maskare. test. ad. 57a. Zasto onoliko veseje
cini i maskari se paklenim smihom svojim svrhu
one zene. nod. 89. Maskaredi se riima i dajuci
im vretono i preslicu. 75. Kako se lipo^ svakom
javi, maskari se, veselo doceka! 179. Zaleci ga
il' da recem maskaredi se nim. 327. Tako go-
voraju (= govorahii) maskareci se. M. Zoricid,
zrcalo. 51. Poce se maskariti ispovidnikom. 144.
S Bogom maskarase se, govoreci da nije vridan
pokarati. 152. Onda se oni u kuca i na sokaci
naj vise sale i maskare. D. Rapid 379. Kriigu
stio pak se maskario. Pjev. crn. 303b, Meni ce
se maskarit krajina. Nar. pjes. juk. 178. Ne
va|a se vlahom maskariti. 237. Muci, draga,
maskari se dragi. Nar. pjes. petr. 1, 209. Moj
gospodar maskari se mnomo. 3, 614, Upita (Hero
kcidiju): „Efendija! bi li ti znao sto se sa mnom
Bog maskari mimo ostalih }udi u nasom solu ?
ja delav, drugi niko; na moju kudu navre putok
a ni na ciju drugu . . ." Nar. prip. vrcev. 85.
Nemojte se, pa so, maskariti. Osvetn. 3, 146.
MASKARIV, adj. vidi maskarjiv.
a. adj. — U Stulicevii rjeiniku: v. snjiv.
b. adv. maskarivo. — U Belinu rjecniku:
.motteggiando' ,jocos6' 501^.
^ MASKARIVATI SE, raaskirivam se, impf. u
Stuliccou rjecniku: maskarivati se, maskarivam
se, v. maskariti se, s dodatkom da se nahodi u
oisca Lnstrica. — Toga glagola koji hi bio kao
iterativan prema maskariti se nijesam nasao u
Lastricevijem primjeriina.
MASKAR:^IV, adj. vidi sajiv (o stvari i o
ccj^adetu). — Postaje od 1. maskara. — Od xvii
vijeka. Naudo mnogo rijodi i mnoge stvari smjeh-
|iye, maskar|ive. i\I, Divkovid, bes. 2;Ub, Pode
joj govoriti rijeci raaskarjive polak nepostena
djela. zlam, 60a. Poeti kako tasti i maskarjivi
dasna im imena davahu, B. Kasic, per. 171. Po-
kazuje jedno drugom iznutrrie milovarie i srcanu
|ubav, kad veselim pogledom, kad dragim nama-
gnutjem, kadkad i maskarjivim dotaknutjem. F.
Lastrid, ned. 305. Sva ova maskarjiva jesu i
smih pram onim mukam. 392. Koliko je struka
laz? Trostruka; maskarjiva, korisna i stetna, F.
Matid 71. Laz maskarjiva. M. Dobretid 213. —
Za adv. maskarjivo (vidi kod maskariv) nemam
potvrde.
MASKARSKI, adj. koji pripada mjestu Ma-
skarit. Maskarska (opstina). K. Jovanovid 108.
— I kod mjesnijeh imena it Srbiji: Maskarsko
Brdo, u okrugu jagodinskome. Vinograd u Brdu
Maskarskom. Sr. nov. 1869. 71. i u okrugu va-
jevskome: Vinograd u Brdu Maskarskom. Sr. nov.
1874. 305.
MASKERATA, /. vidi maskarata. — U je-
dnome primjeru xvi vijeka. Pjesni od maskerate.
N. Najeskovid 1, 154.
MASKLIN, masklina, m. vidi masklin. — U
jcdnome primjeru xviii vijeka (gdje maze biti
da treba eitati masklin). S kriigom, s macem
sporejeni masklin, lemis i tezaski. J. Kavariin
388a.
MASKOVA, /, ime selu u Srbiji u okrugu uzic-
kome. K Jovanovid 155. — Isto se mjesno ime
pomine prije nasega vremena. Maskova. S. No-
vakovid, pom. 138, — Moze biti da prvo -a- stoji
mj. negdasnega h, isporedi Maskovo.
MASKOVIC, m. 2^>'^^"^i^- — U jednome pri-
mjeru XVIII vijeka. Gdi 'e Maskovid . . . ? J. Ka-
variin 135b.
MASKOVO, n. mjesno ime. — S -b- mj. a (vidi
mazga) u spomeniku xiii vijeka. Mbskovo. Spom.
stojan. 11. (1275 — 128]). — S a, prije nasega
vremena. Maskovo. S. Novakovid, pom. 138.
MASLA, n. pi. vidi maslo.
MASLAC, m. Ficaria ranunculoides Roth. (Srp-
ski arhiv za celok. lekarstvo). B. Sulek, im.
224.
MASLAC, m. ime zaseoku u Hercegovini. Schem.
ragus. 1976. 60. — Ne znam jeli 6 pogreska mj.
d, vidi Maslac.
MASLACAK, maslacka, m. neka bi(ka. — V
Vukovu rjecniku: ,der lowenzahn' ,Leontodon
taraxacum [1. Taraxacum officinale; — 2. Taraxa-
cum Juss.]'. cf. popino gumno, od groznice trava.
— Maslacak (maslacik Stulli), Leontodon tara-
xacum L. (Pancidl. B. Sulek, im. 224.
MASLACEN, adj. osvetjiv, isporedi 3. maslak.
oko Krizevaca. Mrazovid u Zagrebu. (Zabi(ezio
B. Danicic).
MASLACIK, m. vidi maslacak. — Samo u
Stulicevu rjecniku: maslacik, trava ,taraxatum'.
MASLACkOV, adj. koji pripada madacku.
Maslackov koren , Radix taraxaci'. D. Popovid,
poznav. robe. 208.
MASLA6, Maslada, m. prezime. — U Dubrov-
niku i u okolini. P. Budmani. (( >• ' (^// , ^ -^
1. MASLAK, m. sld. maslak, ceS. nlaslali, ma^.
maszl6g, 1. Datura stramonium L. (Praunsper-
ger) ; 2. Hyoscyamus L. (Jambresid). B. .'*^ulek,
im. 224. — Tur. niasla(j Hi masluq (Miklosid),
Solanuin nigrum.
2. MASLAK, m. bjesnoca. — U latinskome di-
jelu Jamhresiceva rjeinika kod , furor'. — ispo-
redi 3. maslak.
3. MASLAK, m. covjek osvetjiv, ubojica ,rauf-
bold*. — oko Krizevaca. Mrazovid u Zagrebu.
3. MASLAK
497
2. MASLIN
(Zabi(ezio £>. Danicic). — Kao i 2. maslak, vaja
da je u svezi s 1. maslak.
4. VIASLAK, m. ime musko Hi prezime. —
Nema potorde, ima samo u jednoine primjeru
y.viii vijeka adj. poss. Maslakov, tfz zensko ime
kao ime muzevo Hi ocevo. Beina Maslakova. G-las-
nik. II, 3, 73. (1707 — 1708).
MASLAKOV, adj. vidi kod 4. Maslak.
MASLARAC, Maslarea, m. ime dvjema selima:
kajkavski Maslarec doni i gorni u Hrvatskoj u
zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Razdije). 113.
MASLARDA, m. if. vidi: Maslarda rasteze
besedi, svekomu sve hvali, 'sekomu se lize, a
naj vise derzi za se. Zbor. za nar. ziv. i ob. 5,
83.
MASLARDIU, m. prezime. — Pomine se xviii
vijeka. Novakovid od Zazabja; od ovoga plemena
izlaze Maslardici. And. Kacic, kor. 456.
MASLARICA, /. kuca maslarica, kucka sto
jede (?) maslo. — U jednome primjeru xviii vijeka.
Lakomac kuca maslarica. V. Dosen va, vidi:
Tko lakomog pripostavi i uu nemu puk ostavi,
cini kan' da maja ku5ku nau6enu masnu rucku
metne, kada kud izlazi, nek odkrita masla pazi,
da nos maca ne zabode. 61b.
MASLARIJSKI, adj. kod mjesnoga imena. —
IJ Danicicevu rjecniku : maslarijskyj, selu je Selu
crkve arhandelove u Prizrenu isla meda ,u stu-
denbcb u maslarijsky'. G(lasnik). 15, 280. (1348? ).
MASLAROVI6, m. prezime. — U nase vri-
jeme. Stojko Maslarovid. Sr. nov. 1879. 1185.
MASLAST, adj. mastan kao maslo. — U nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Stulicevu (,butyro
planus, abundans') gdje nije posve dobro tiima-
ceno. Maslast (u Vodicama), mastan, kao maslo.
M. Pavlinovi6.
MASLA V, adj. samo u Stulicevu rjecniku uz
maslast.
MASLEN, adj. koji je pun masla (Hi masti)'
koji je namazan maslom (Hi mascu). — Jamacno
-e- stoji mj. praslavenskoga e. — Rijec je stara,
isporedi rus. MacjiiinwH i Mae^ieHMH. — Izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (butyraceus, butyrinus'),
u Voltigijinu (,burroso, butirroso' ,voller butter'),
M Vukovu (,schmalzig, fett' ,pinguis, pinguedine
imbutus', n. p. ruke).
MASLEN A, /. vidi 1. maslina. — b jednome
primjeru xviii vijeka (jamacno maslene mj. ma-
sline samo radi slika, isporedi Gora Maslinska
kod maslinski). Mjesto sudbe tej svelene bit 6e
draga Jozafata ka 'e pod brijegom od Maslene.
J. Kavanin 561*.
MASLENI, adj. koji pripada maslu (Hi ma-
slini). — Stari oblik va^a da je bio masleni>m>.
— Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Stuli-
cevu (v. maslican) i u Vukovu (n. p. lonac
,sc]imalz-' ,butyri'). Koroma6i i maslene visne.
J. Kavanin 21*. Do maslene skode. V. Do§en
61b. 1 kod mjesnoga imena: Maslena Strana,
zaselak u Bosni u okrugu travnickome. Statist,
bosn. 64.
MASLENICA (maslenica), /. vidi: maslenica,
pogaca, maslom i veoma malo vodom zakuhana
i peCena. Zbor. za nar. ziv. i ob. 1, 112. —
isporedi masaonica. — U nase vrijeme. Nek mu
kuva pitu maslenicu. Smailag. meh. 158. Ma-
slenica jpanis butyracaeus". D. Nemanid, fak.
hrvat. stud, i ftsg. 61. Maslenica ,panis butyra-
ceus'. 51.
1. MASLENKA, /. vidi bu6ka, stap. — Od
VI
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu
(,va3 butyri subactorium, vas butyraceum') gdje
se naj prije nahodi. Maslenka, bucka, mutionica,
stap. (Kupirac u Hrvatskoj). S. Ivsi6. — Ima
i u Stulicevu rjeiniku: ,va8 olearium' s dodat-
kom da je uzeto iz brevijara, ali s drugijem zna-
cenem: sud gdje se hrani u}e.
2. MASLENKA, /. surutka od masla ,die but-
termilch'. Kupinac (Hrvatska). isporedi polsku
rijefi ,maslanka' koja znaci isto. S. Iv§i6.
3. MASLENKA, /. neka bifka ,Thalictrum fla-
vum L. — U niSkom okrugu. S. I Pelivanovic.
— I vrsta kruske. Maslenka, ces. maslenka (Bo-
letus mitis), maslovka, po}. mastowka, nem. but-
terbirn (Sabjar). B. Sulek, im. 223.
MASLENOVINA, /. ime mjestu u Srbiji u
okrugu uzickome. Livada u Maslenovini. Sr. nov.
1870. 673.
1. MASLENACa, /. neka vrsta jela od tijesta
sa maslom. — U nase vrijeme u Lici. J. Bog-
danovid. — isporedi masaonica, maslenica.
2. MASLEIsTACA, /. ime dvjema pustarama u
Slavoniji u zupaniji pozeskoj : Maslenafia i Ma-
slenaca mala. Razdije}. 122.
MASLENAK, maslendka, m. vidi u Vukovu
rjecniku: t. j. lonac ili 6up ,der schmalztopf
,olla butyro servando'.
MASLICA, /. vidi 1. maslina. — Od xiv vi-
jeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (,olivetum').
Ili vinogradi ili maslice ili kobyle ili ovce . . .
Mon. Serb. 80. (1302—1321). Vinogradi i nive
i maslice u Baru. 416. (1443).
MASLICI, m. pi. ime zaseoku blizu dilipa u
Konavlima. Schem. ragus. 1876. 31.
MASLICAN, maslicna, adj. koji pripada ma-
slicama. — Od xiu vijeka, a izmedu rjeinika u
Stulicevu (,olearius, oleaginus') s dodatkom da
je uzeto iz brevijara. Sego prosvestenaago ceda
svqja usbretose vb mesto vetvij masliSbnyihb sb
bogohvalnyimi pesnbmi. Domentijan* 373. Do-
lina maslicna. S. Rosa ,151b. Maslicne gran6ice.
J. Rajic, pou6. 3, 148.
MASLlClNA, f. u Stulicevu rjecniku: v. ma-
sliniste s dodatkom da je uzeto iz brevijara.
MASLICJE, n. vidi maslinik. — Sa starijim
oblikom maslicije u primjeru xiii vijeka, i otale
u Danicicevu rjecniku (maslifiije ,olivetum'). Ma-
slifeija i vinogrady. Domentijanb 57.
MASLIC, m. u Vukovu rjecniku: (u Hrvatskoj)
fietvrt vrca. — Od nem. mass (u austrijskome
govoru dem. massl),
MASLIGAK, masli6ka, m. dem. masli6, new.sei-
del. — U nase vrijeme u Lici. „Popio sam samo
masliiak vina". Ova je rijec ved pokojna a zamije-
nila ju je rijec ,litrica'. J. Bogdanovid.
MASLIKOVAC, maslikovca, m. nekakva vrsta
morske ribe. Maslikovac (jer se topi pod zubima
kako maslo. on je vrsta vladike). L. Zore, rib.
ark. 10, 338.
1. MASLIN, m. vidi maslid. — U Bjelostjen-
cevu rjeiniku: maslin, mece}, litra ,sextarius', »
u Voltigijinu: ,foglietta, quartuccio di boccale'
jseidel'.
2. MASLIN, m. vidi 1. maslina. — Rijec sum-
niva u dvd primjera xvi i xvii vijeka. u prvome:
Nosi (golubica) maslin va ustili. Korizm. 61*,
ako nije stamparska pogreska, moze biti gen. pi.
od 1. maslina; u drugome: Polag crkve od Ma-
slina. P. Kanavelid, iv. 149, ako nije mjesno ime,
moze biti takoder gen. pi.
32
1. MASLINA.
498
3. MASLINICA
1. MASLINA,/. Olea europaea L, drvo i rod.
— Pustaje od maslo. — Stara je rijec, isporedi
stsluv. maslina i rus. MacjiHua. — Izmedu rjec-
nika u Vraniicevu (,olea, cliva'), u Mika}inu
(maislina, dub ,oIea, oliva'; maslina, vo6e ,oliva,
olea'), u Belinu (,oliva, frutto dell' olivo' ,olea';
,olivo e ulivo, alboro che fa oliva' ,o]ea' 5'23*J,
M Bjelostjencevu (v. olika), u Stulicevu (maslina,
dub ,olea, oliva'; maslina, voce ,olea, oliva'); u
Vukovu (gdje je zlo eabi{ezen akcenat: maslina)
,derolbaum' ,01oa [europaea L.J', cf. ujika; u Da-
nicicevu (,oliva, arbor olivae';.
a. drvo; u kojemu primjeru dio od nega,
kao grana, Usee, drvo (kao materijal). Istinb-
n6j masline pricepise se Hristu istinbnomu Go-
spodu nasemu. Domentijanf*' 132. Maslina plo-
dovita. Glasnik. 13, 366. Na zelenoj kiti ma-
sline Korizm. 61b. Nie:da ne gine listak s ma-
slina. S. Moncetic 89. Masline posla list za bilig
od mira. 243. Nikoji masline navratjahu. F.
Vrancic, iiv. 25. Lis masline u kjunu ima. I.
Gundulic 430. Jos poveli blagoslov popela na
prvi dan korizme, mnslin i velike svi6e. F. Gla-
vinid, cvit.^ 74b S granicom od masline k nam
se nputi. G. Palmotid 1, 187. Od masline s gra-
nicami prikaz'te se. 2, 371. Graue od palme,
ali masline. M. Bijankovic 72. Jak maslina dao
bi plode. J. Kavanin 65». Uprav put visina ste-
ru6i k6 plodna maslina. I. Dordi6, salt. 170.
Tisinu ueba avrhu maslina dopusti. J Bauovac,
blagosov. 235. Grancice od masline. F. Lastric,
od' 208. Isukfst pode na brdo od maslina. test.
225b. Nosedi u kjunu zelenu grancicu od ma-
sline. E. Pavic, ogledalo. 19. Na glavu im po-
nosim zelen vijenac od masline. Nar. pjes. mikl.
beitr. 1, 58. Niki govore, da je bio (krizj od
masline. L. Vladmirovid 29. Odredise u6initi
za kraja maslinu. And. Kacic, kor. 127. Za uz-
rasti kano maslina. J. Rajic, pouc. 3, 76. Do-
nijese domacinu kitu masline. (Pripovijeda se
da je u Risnu otprije bio obi6aj u svatove mjesto
barjaka nositi granu masline. Vuk). Nar. pjes.
vuk. 1, 10. Sve porasle smokve i masline. 2,
105. Divne ti su na maslini grane ! Nar. pjes.
here. vuk. 226. Zemju obilnu maslinom i u|em.
i). Danicid, 2car. 18, 32. Pozali se na svoga
komSiju da mu posjekao neke masline i loze.
Pravdonosa. 1851. 26. Maslina, kitica ulikve
(u}ike), &to se blagosliv{e na maslinsku nedjeju.
Zbor. za nar. 2iv. i ob. 5, 69. Maslina, stlov.
maslina, rus. Matv\HHa, rum. maslin : oliva (u
mletackomo rukopisu), Olea europaea L. (Vodo-
pic). B. Sulek, im. 224.
b. rod. Pustynaa ovoStija varena i sb nimi
maslini i hleby predlo?.ivb. Domentijanb 30. Olej
od maslin. Narucn. 13^. U|e od maslin. 50b.
Ako vidi§ (u unu) da masline bere§, toj prilikuje
dobit. Zborn. 13b. Masline nigdar ne sazriju
podobno na svomu stablu. M. Kadnid 255''. Da
t' 8 maslina uli izvire. A. Vita|i6, ostan. 9. U}e
od masline. L. Terzid 1.38. I. Grli6i6 104. A.
Ba6i6 286. J. Banovac, razg. 217. M. Dobreti6
53. Beruci masline. J. Banovac, pred. 144. Li-
jepe masline, mesate, pretile, pune uja. V. M.
Gufcetit 17. \J\e od maslina naravno. M. Do-
bretid 260.
c. ima i vrsta div^e tnasline. izmedu rjeinika
u Vraniicevu (divja maslina .oleaster') i u Mi-
ka\inu 'maslina divja .oleaster, olea sylvestris').
U|e od muslino divje A. Ba6i6 287. Hoce pri-
sadili jednu divju maslinu na pitomu. V. M.
Gu6oti6 16. Div|o masline. 1>. Dani6ic, nemij.
8, 15. Maslina divja ili divjaka, oli('f;o salva-
tico (Kuzmi6, Aquila — Bu(^), Olea europaea olea-
ster L. (Visiani). B. Sulek, im. 224. Maslina
vlastita, Olea europaea sativa L. (Visiani). 225.
d. u prenesenome smislu, drugi rod (voce)
slicdn maslini.
a) u Mika\inu rjecniku : maslina od lovo-
rike ,baccae, bacca, fruges'.
b) masline, vrsta jabuka. Budrevac, Da-
kovo. D. Hire.
2. MASLINA, /. mjesno ime. — Bice ista rijec
sto 1. maslina. — U primjeru xiv vijeka, i otale
u Dani6icevu rjecniku (mjesto blizu Stona). Da
ne bude carone nijedne prfije Stonomb na Ma-
slini i na Slanomb. Mou. serb. 230. (1397 u po-
znijemu prijepisu).
3. MASLINA, /. mast, salo. — Samo u Volti-
gijinu rjecniku: ,grassume, sugna' ,das fett'.
MASLINADA, /. vidi maslinik. — isporedi
maslinata. — Postaje od 1. maslina s tal. mlet.
nastavkom ada. — U nase vrijeme u Boci ko-
torskoj. Kroz Boku kotorsku mnoge opcine imaju
op6inskih ku6a, vinograda, zemaja oranica, ma-
slinada. V. Bogisid, zborn. 526.
MASLINAST, adj. samo u Stulicevu rjecniku
uz maslinav.
MASLINATA, /. vidi maslinik. — isporedi
maslinada. — Postaje od 1. maslina talijanski-
jem nastavkom ata. — U Maknrskoj. Zapaliti
tudu maslinatu ili lozde isto je kao i fiovjeka
ubiti. V. BogiSic, zborn. 627. — I u Dubrov-
niku i u okolini. P. Budmani.
MASLINAV, adj. koji rada masline. — Samo
u Stulicevu rjecniku: ,olivifer'.
MASLIN(!)E, maslinceta, n. pas ili kuja, ako
su maleni i mladi. Zbor. za nar. 2iv. i ob. 1,
318
MASLINI, adj. koji pripada maslini ili via-
slinama. — Postaje od osnove maslin nastavkom
bn, te posto se ne izgovara b, nn glasi kao jedno
n. — Jiijed je stara, isporedi stslov. maslinbnt,
rus. MaciHHHbiH. Masti maslinbnyjo. Danilo 285.
UJe maslinno. Naru6n. 56^'. Koji u jednoj ruci
nosi ma6 za neprijateje , a u drugoj maslinu
granu za znak jubavi, mirojubija i prijatelbstva.
Nov. sr. 1835. 55. Koji ce simbol biti opasan
vijencem od rastovoga i maslinoga lista. 1885.
86.
1. MASLINICA,/. dem. 1. maslina. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,olivella'
,olea parva' 3'23a), u Stulicevu (maslinica, mala
maslina , parva olea, chamoedaphne, laureola'),
u Voltigijinu (.olivella' ,olive').
a. u pravome smislu (drvo i rod). Maslinice
grane gojis. D. Barakovid, vil. 96. Maslinice
kosturaste, mledne, prazne. V. M. Gufietid 16.
b. u prenesenome smislu, druga bifka (vidi
i u Stulicevu rjedniku). Maslinica, chamaedaphne,
laureola (Stulli, Kuzmid, Aquila — Bud), chamelea
(Durante, sinski rukopis), 1. Daphne alpina L.
(Petter); 2. Daphne mezereum L. (Marinkovid) ;
8. Daphne laureola L. (Stulli). B. §ulek, im.
225.
2. MASLINICA, /. itne selu u Dalmaciji u
okrugu sp\etskome (tal. Porto Oliveto). Pepert.
dalm. 1872. 33. — Ovo se ime pomine xvu vi-
jeka. DovaSud se blizu luke, Maslinicom koju
zovu. SejnCica 5.
3. MASLINICA, /. iieka ptica, Eegulus cri-
status, Kegulus ignicapillus. G Kolombatovid.
progr. spal. 1880. 27. — vidi zlatoglava.
MASLINICICA
499
MASLINSKI, a, b.
MASLINICICA, /. dem. 1. inaslinica. — U
naie vrijeme. Priprav'te mi sve badnake svilom
kidene, a odaje i pengere lovorifiicom, a ikone
i stolove maslinicicom. Nar. pjes here. vuk.
339.
MASLINIK, m. olivetum, mjesto gdje rastu
masline. — U nase vrijeme. U vinograde i u
maslinike kojih nijesi sadio. D. Danicid, Smojs.
6, 11. Zimus je u svoj maslinik skapio vise pri-
morskih tezacida. M. Pavlinovid, razl. spisi. 59.
MASLINISTE, n. pravo je znacene: mjesto
gdje su prije rasle masline, all je u rjednicima
i u primjerima isto sto maslinik. — Od xvii
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu (,oletum,
olivetum, pomaria olegina') gdje se naj prije na-
hodi, u Belinu (,oliveto' ,olivetum' 523*), ti Stu-
licevu (.olivetum, oletum'), u Voltigijinu (,oli-
veto' ,waldchea von olbaumen'). Maslinista od
zemje nima obedane. B. Zuzeri 44. Na gori
zvanoj Maslinista. 85. Lozje i masliniste. 115.
Ostavjam i ono lijepo masliniste koje je stoprv
na rod doslo. 268.
MASLINI6tV0, ». u Stulieevu rjecniku uz
masliniste. — Sasma nepouzdano.
MASLINKA, /. vidi 1. maslina, b. — IJ nase
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (,die olive'
,olea, oliva'. [cf. zeitin-tane]). Rod masline kaze
se maslinka. E). Popovid, poznav. robe. 323 — I
u prenesenome smislu, vrsta kru§ke. Krajska ves
kod Klanca. D. Hire.
MASLINOV, adj. koji pripada maslini (vidi
1. maslina). — Maze biti stara rijec, isporedi
rus. Mae^inHOBHiii; u nasemu se jeziku jav^a od
XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Stulieevu (v.
maslinski). Maslinova soka bi§e svake vrsti. D.
Barakovid, vil. 262. Olive ti maslinove mirne
buse (dace). J. Kavanin 227". U}e maslinovo.
Ant. Kaddid 139. Uz goricu maslinovu. Nar pjes.
here. vuk. 321. U kjunu joj list maslinov. D.
Danidid, Imojs. 8, 11. Da donesu uja maslinova.
2mojs. 27, 20. Od drveta maslinova. lear. 6,
23. Donesito grana maslinova. nemij. 8, 15.
01ak§ace svetac kao maslinovo peree. S. Lubisa,
prip. 250.
MASLINOVICA, /. ime zaseoku u Bosni u
okrugu sarajevskome. Statist, bosn. 15.
MaSLINOVINA, /. drvo (materijal), grane i
Usee maslinovo. — U nase vrijeme, a izmedu
rjecnika u Stulieevu (.bgnum ex olea'). Masli-
novina, lisde i odsjecene graniee od masline. u
naSe vrijeme na Trphu: „Donio sam maslinovine
ovcama". M. Milas.
MASLINSKI, adj. koji pripada maslinama. —
isporedi maslinov. — Od xv vijeka (vidi b), a
izmedu rjeinika u Belinu (,d' olivo' ,oleagenus'
523a) i u Stulieevu (,ex olea, ex oliveto, olea-
ginus' iz brevijara).
a. uopce. Cvijet maslinski prhne i vara. ,1.
Kavanin 166a. Granami maslinskimi u rukah.
M. Lekusid 16. Ova dva proroka jesu dva stabla
maslinska. E. Pavid, ogledalo. 679. U}e maslin-
sko. Ant. Kaddid 170. UJe ozeto iz jagoda ma-
slinskijeh. J. Matovid 277.
b. mons olivarum, mons oliveti, gora maslin-
ska, planina maslinska, brdo maslinsko, mjesno
ime blizu Jerusalima. Sidedi Isus svrhu gore
maslinske. Zadar. lekc. 68. matth. 24, 3. Pojde
Isus na goru maslinsku. Bernardin 51. joann.
8, 1. Pride na goru masUnsku. Korizm. 89*.
I posadce idijese po nauku na goru maslinsku.
N. Eanina 103*. luc. 22, 39 Na goru maslin-
sku. Zborn. 51*. 124*. Anton Dalm., nov. test.
73b. marc. 14, 26. Na gori maslinskoj. B. Gra-
dic, duh. 32. L. Terzid 33. A. Kanizlid, kam.
185. Pridose k gori maslinskoj. Postila. A2a.
Poli gore maslinske. Anton Dalm., nov. test. 67a.
Vrh gore maslinske. A. Gudetid, roz. jez. 266.
Uzide na goru maslinsku. M. Divkovid, nauk.
65b. Na vrhu gore maslinske. B. Ka§id, is. 79.
Pohoditi opeta goru maslinsku. in. 27 Izidoso
na goru maslinsku. M. Alberti 454. Isukrst na§
Gospodin zljesti de svrhu gore maslinske. M. Or-
bin 231. Dosavsi na goru maslinsku. F. Gla-
vinid, cvit. 158a. Povede ucenike na goru ma-
slinsku. M. Jerkovid 81. Pojdu svi ucenici na
goru maslinsku. P. Eadovcid, ist. 66. Na gori
maslinskoj. V. AndrijaSevid, put. 114. Idu na
goru maslinsku. A Badid 41. Posli pricestena
izasli na goru maslinsku. J. Banovac, razg. 224.
On de izadi na goru maslinsku. F. Lastrid, ned.
4. Svi ga Jubezjivo dopratiso od gore maslin-
ske. D. Basic 206. Kad se priblize k Jerusa-
limu kod gore Maslinske. Vuk, marc. 11, 1. —
Molitvu, koju si molio za nas na planini ma-
slinskoj. P. Posilovid, nasi. 154*. Oditi na pla-
ninu maslinsku. M. LekuSid 43. Jer je ovi dolac
medu Kalvarijom i planinom maslinskom. J. Ba-
novac, razg. 3. S planine maslinske. F. Matid
42. Dosavsi na planinu maslinsku. I. Velika-
novid, uput. 1, 154. Uzajde s nima na planinu
maslinsku. nauk. 80. — Na brdo maslinsko. F.
Lastrid, od' 326. test. 225b. jja brdu masliu-
skomu. 222b. — Jma i vrt (vrtao) maslinski.
U vrtlu maslinskomu. F. Glavinid, posl. 18. Za-
leti se duhom i misli onamo do vrta maslinskoga.
I. M. Mattei 29.
Nakon 24 godine rada ovdje prestao obradivati rjecnik P. BUDMANI 25. VII. 1907.
MASLO
500
MASLONA
MASLO, n. oleum, butyrum. Akc. ostaje u ci-
tavotn sing, bez promjene ; kad se govori u plur.
(vidi pod a, b), onda je akc. masla, masala. —
Nalazi se i u drugim slav. jezicima : starosl. maslo
(oleum), rus. mhcio (butyrum, oleum), 6es. mdslo
(butyrum), j3o/. maslo (butyrum) i t. d. Rijei
je postala od korijena maz, koji je u glag. mazati,
i stoji mjesto maz-slo te po tome znaci ono, dint
se sto maze. — Dolazi u rjecniku Vrancicevu
(buthyrum), u Belinu (burro, butiro), u Bjelo-
stjencevu (butyrum), u Jambresicevu (butyrum),
u Voltigijinu (burro, butirro, Butter), u Stuli-
cevu (maslo Hi masaoc, butyrum), u Vukovu (1.
das Schmalz, butyrum liquatum, 2. cicvara, 3.
Veranlassung), u Danicicevu (oleum).
a. oleum, u/e.
a) uopce. To znaiene dolnzi od xiv. vi-
jeka. Da daju crbkvi masla deset tovarb. Glas-
nik 15, 288. Daje vsako godiste tovarb masla
(crkvi arandelovoj) 304. Jerb ti smo carinu uzeli
odb masla. Spom. sr. 1, 6. Zna Bog, cije maslo
u kandilu gori. (toj poslovici dodaje Vuk: Ova
poslovica pokazuje, da su Srbi negda i zeitin
zvali maslo. U primorju i u Crnoj gori i u Her-
cegovini govori se — u ovoj poslovici — uje
mjesto maslo). Nar. posl. vuk 93. Svjesta6u ja
nemu maslo ! (toj poslovici dodaje Vuk da znaci :
dosadidu mu, ubi6u ga). 282. Za tijem se poju
tropari i prekrasni kanon o maslu (t. j. o uju).
D. DaDici6 pisma 228.
b) U^u posvecenom Hi koje se ima posvetiti
(za crkvenu sluzbu), veli se obidno masla (plur.),
Masla, masala, n. pi. das geweihte Oel, die letzte
Oelung, unctio extrema: svetili (svjestali) mu
masla. Vuk rjecn. s. v. masla. Dozovu popove i kalu-
dere te cate molitvu, svjestaju masla i svete vodicu.
a. V. zavjetina. — U torn se smislu govori: fiitati,
pojati masla, t. j. iitati i pjevati odredene mo-
litve i blagoslove uz posveceno maslo. I 6ita joj
masla i bdenija. P. Negus, gor. vijen. 82. Daj
dizi sve okolne popove, citaj molitve i masla.
M. P. §ap6anin. 1, 87. Te se mole Bogu po za-
konu i 6itaju masla i denija. Nar. pjes. vuk. 6,
309. Duro zove, da mu Boga mole, i poju mu
masla i bdenija. 7, 329. Tri puta sam u ku6i za-
krsdao vodicu i dvoje masala pojao. V. Vrcevid,
niz 207.
c) Svetkovinu ,kfsta' u Srbiji gdjesto zovu
masla. Ima mesta, gde se na ove dane ne nuse
krsta po pojima, nego se samo na mestu s v e-
§taju masla. Tu se i cela svetkovina zove
Masla. Masla se dr2e od Durdeva dne do Tro-
jica, sve u nedelne dane. M. D. Mili6evi6, slave
69.
d) Mjesto maslo u znacenu ,u]e' nalazi se
katkad ,drveno maslo', t. j. maslo od drveta (ma-
sline) , a ne od zivotihe. Maslo drevgno. §af.
lesek. 78. Lisicu vblozi vb kotblb i nalej sb dr§-
venymb maslomb i da vritb mnogo. Starine 10,
112. Drveno maslo v. uje. u Stulica s. v. maslo
(veli, da je iz glag. brevijara). Svetiti kome dr-
veiia masla (Tu poslovicu tumaii Vuk: izbili ga
podobro kakijem drvetom). Nar. posl. vuk. 281.
b. butyrum, nem. Butter, t. j. masna gruda,
koja se dtbiva iz skorupa. Tu znacene dolazi
od XIII vijeka. (Iz primjerd se ne moze svagda
razabrati, koje je znacene mt§}eno, dali ovo ilt
ono pod c, zato ce se i uvdje i tamo uzimati samo
primjeri, gdje ae sigurno moze razabrati znaiehe).
a) uopce. Rijed .butyrum* u reienici: bu-
tyrum et mel comodet (u Isaije vii. 15. prevode
prevodioci rijeiju .maslo'; to imnmo u Bernar-
dina J, u N. lianine 15b, ,< /. Bandulavida 4*,
i u Daniiica. Drugi su primjeri: Vina i masla
po malu vbkusaje. Domentijana 129. U zimi
mlika, masla i meda nasitihu se. F. Glavinid,
cvit. 64a. Mogu jesti sir, maslo i jaja. A. Ba-
6i6 191. Slatkim ricma pokazivati med i maslo,
iskrnemu, a u srcu imati nenavidost. F. La-
stri6 od' 250. Sir pocina i maslo izmete. M.
A. Rejkovic, sat. 137. Kad se razbija mlijeko,
izlazi maslo. D. Danici6, price sol. 30, 33. Je-
dne (t. j. zene) maslo tope. Nar. prip. vuk 101.
b) Mjesto same rijeci , maslo' u ovome smi-
slu uzete nalazi se ,mlado maslo' : Mlado maslo
(burro fresco, butyrum recens) u Belinu rjecn.
153*. Mlado maslo, puter (butyrum recens) u
Bjelostjendevu. Nit cu pitat, mlado maslo gdi
je. (ovome stihu dodaje pisac bi^esku: Mlado
maslo; rad bi znati, kako se naski , Butter' zove? —
dok ga nasi nau6e se praviti, vajada 6e mu i
ime znati). J. S. B,eJkovi6 95. Mlado maslo
istom izmeteno i jos neoprano. Butter. 227.
C. butyrum liquatum, nem. Schmalz, t. j.
mast, koja se dobiva iz ,masla' (uzetoga u zna-
cenu pod b), posto se rastopi, a moze se poslije
i stinuti.
a) u pravom smislu. Dva edoni varenS
Sb maslomb. Sava tip. hil. glasn. 24, 193. Vb ta
bo dni nikolize masla ne vbkusamo. 195. Dve
jadeni sb maslomb. Sava tip. stud, glasn. 40,
152. Mores li ti jedan je6ek zafiiniti maslom il'
drugom zacinom. F. Lastric od' 104. Pak ga
polise maslom i popaprise. F. Lastrid, ned. 174.
Da imamo masla, kako nemamo brasna, pa bi-
smo posudili u selu tepsiju te bismo uafeinili
pitu. Nar. posl. vuk. 49. Ne bi ni psi s maslom
izjeli. l93. Vrve vrcve masla topjenika. Osvetn.
4, 10.
b) U prenesenom smislu mogu se cije ri-
jeci Hi djelo shvatiti kao uzrok kojemu dogadaju,
upravo kao zacin toga dogadaja onako, kako je
maslo zaiin nekijem jelima. Zato kad se rece:
,to je negovo maslo', Hi tu ima negova masla,
onda to znaci: ,on je tome uzrok' (ponajvise u ~iu
smislu). Mora dakle tude onoga Baala .stogod
masla biti. M. A. Ee}kovi6, sat. 14. Srbi skoce
na Eegepa i stanu vikati, da je to sve negovo
maslo. Vuk, dan. 5, 28. Sve je to negovo maslo,
Veranlassung, ille autor est. I tu ima liegova
masla. Vuk rjecn. s. v. maslo. Ne zaboravi mu
udest u uho, da je to knezevo maslo. S. Lubisa,
prip. 45. Dosjeti se pop, da su to masla popa-
dijina. 144. To je tvoje maslo. pri6. 44.
d. cicvara, neko jdo. Pusti juaslo mast ! (toj
poslovici dodaje Vuk: Govori se, kad se kuva
maslo — cicvara — osobito od oraha; dekoji
jo§ dodadu: pustio taj i taj tu i tu imenuju6i
kakvoga mlada muza i zenu). Nar. posl. vuk.
266. Ne zna se, ide li ovamo primjer: Masla: se-
nifino braSno s vodom i s maslom izmijesano te
na tavi vareno, ali da bude £itko. Zborn. za
nar. iiv. 1, 112. Tu nije zabi^ezeno, je li „mS,9la''
nom. sing. fem. Hi je nom. pi. neutr. A i akc.
ne ce biti pravo 'apisat.
MASLOGONA (tnko je zabi}ezen akc.) , m.
psovna rije6 za oduga6ka, omrsava 6ojka: „ko-
liki je onaj maslogona". U Lici. J. Bogdanovid.
MASLONOSA, wj. dorjek, koji kome maslo nosi
mittci ga nime. U jednoga pisca xviii vijeka.
A ni sudac pravdu losu ne da za svog maslo-
noJu. V. Dohen G5'>. I tuinome masIono§i za-
man biva sto potroSi. 65**.
MASLONA (biie takav akc), m. ko je mastan.
„Idi maslono jedan ! rekao Vaskrs BoJidu, — sav
masloSevac
501
MASNOl^UBOVNIK
/
si 86 ucmakao ma§cu, kao da si ubojnice topio!"
M. D. Mili6evic, ziv. srb.^ 106. (to je rekao Vas-
krs Bozicu, kad su se svadali, t. j. o Bozicu su
kuce masne).
MASLO^EVAC, Ma3l6sevca (bice takav akc),
m. covjek iz sela Masloseva. Sluzi i kao prezime.
Sr. nov. 1875, HI.
MASLOSEVaCkI (bice takav akc), adj. Sto
pripada Maslosevu. Masloseva6ka opstina. S. Ko-
turovid 43.
MASL6§EV0 (bice takav akc), n selo u Sr-
biji u okrugu kragujevadkom. S. Koturovid 43.
MASLOV (take je zabi}ezen akc), m. vrsta
vinove loze, bijela, velika zrna. Na Bracii. A.
Ostojid.
1. MASLOVARA, /. cicvara ^u pripovijeci).
U Lid. V. Arsenijevid. — Ova rijei upravo znaci :
maslotn vareno jelo.
2. MASLOVARA (tako je zabilezen akc), f.
planina vise velike Popine i Srba u Lici, u kojoj
ima livada i kosanica. M. Medid. — Mozda ce
ova rijec upravo znaciti: mjesto, gdje se maslo
vari (a to moze biti u planinama, gdje pastiri
stoku pasu).
MASLO VARE, f.pl. ime dvjema selitna u Bosni ;
jedno je u kotaru kostajnickom, drugo u kotor-
varoskom. Popis zit. bosn. i here. 182. 194.
^ 1. MASLOVINA, /. bijka griiner KanigL B.
Sulek, im.
2. MASLOVINA, /. kiselina, koja se dobiva
iz masla (u^a), Oelsaure, acido oleico. B. Sulek,
rjefin. znanstv. naz.
MASMALIC, m. malen, lijep covjek obucen u
modrikaste gace; zivi pod zemlom, gdje ima mnogo
soli. Nekakvo izmisleno bice. Na ostrvu Cresu.
Zborn. za nar. ziv. 3, 271.
1. MASNAC, masnaca (takav bi va^ada bio
akc. u Hokavskom govoru), m. bifka. Masnac (kaj-
kavski oblik, — oko Zagreba) isto sto 1. maslo-
vina. B Sulek, im.
2. MASNAC, Masnaca, m. prezime u Kajka-
vaca, koji izgovaraju Masnec. T. Maretid.
1. MASNICA, /. masna pita; samo u Vukovu
rjecniku, gdje stoji: (u Lici) nekaka pita sa svin-
skom masti, Art Kuchen, placentae genus. Keno
ne de postit, ner jidu masnii-e. M. Marulid 255.
Daj ti meni masla i psenicna brasna, da vidis,
znam li praviti masnicu. Nar. posl. stoj. 51. Volil
bi viditi moje drage lice neg moje matere pe-
cene masnice. Jacke 17. Kad im nosu raast-
nicu, vsaki bi rad zgrabil ju. 237. Kako se go-
tovi pita masnica u Susnevu selu (kod Ogulina),
to se opisuje u Zborn. za nar. ziv. 5. 198.
2. MASNICA, m. tko rado jede masna (dobra)
jela, masnoguz. Samo u Sulekovu rjecniku kod
rijeii Gourmand (,mastnica') i Leckermaul (,mast-
nica'}.
3. MASNICA, /. ime bifki. Aira L. B. Sulek,
im.
4. MASNICA, /. modrica, pruga na tijelu od
udaraca. Izvederto od mast (boja, farba), jer se
masnica bojom- (modrotn Hi crnom) odvaja od
boje ostaloga tijela. Izmedu rjecniku samo u Vu-
kovu (eine Strieme, blauer Flecken, vibex). Ubidu
Sovjeka za ranu svoju i mladida za masnicu svoju.
D. Danicid Imojs. 4, 23. I sad mi se pozna mas-
nica na ledima, ku (t. j. kud) si me lani kodi-
nom derno. U Lici. J. Bogdanovid. Masnice se
diiu, kada se de}ade }uto izubija. U Pojicima.
Zborn. za nar. ziv. 8, 237.
5. MiiSNICA (tako je za prvi primjer za-
bijezen akc), f. Izvedeno od mast (t. j. mastika,
sira). Kuda, gdi se masti ili uopde gdi se masti,
t. j. gneci grozde. U sjevernoj Dalmaciji. J. Grup-
kovid. Lani, ka' smo trgali vinograd, bijase ostalo
masta u masnici (ovdje ce biti bacva ili drugi
kakav sud, u kojemu stoji mast). U Bukovici u
Dalmaciji. Zborn. za nar. ziv. 7, 268.
6. MASNICA, /. osvetnica. Izvedeno od mast
(osvetaj. Samo u Danicicevu rjecniku s primje-
rom iz xiv vijeka : Da mu jestb mbstnica Bogo-
rodica. Mon. serb. 160.
7. MASNICA, m. prezime. T. Smiciklas spom.
135.
1.^ MASNIK, m. ime bi}ki. Asarum europaeum.
B. Sulek, im.
2. MASNIK (tako je zabilezen akc), m. neka
kruska. I. Pavlovid.
3. MASNIK, m. ime rudi. Steatit, prismatischer
Talkglimmer B. Sulek rjecn. znanstv. naz. Ova
se ruda nemaiki zovejos i Speckstein, sto upravo
znaii ,mastan kamen', a takvo je znacene i ri-
jeci steatit, koja je nacinena od grike imenice
arsccQ (gen. ajtarog), sto znaci ,mast'. Ruda jc
tako prozvata po osobitome svome svojstvu. t. j.
sto je kao masna.
4. MASNIK, m. mastilac, bojadiija. Samo u
jednoga pisca xviii vijeka, koji pise rdavijem je-
zikom, a na istoj strani uzima u istom znadenu
i rijec , mastilac'. Sto pake mastnika dopada,
kojega vi od majstorluka izmedete. A. Blagoje-
vid, khin. 47.
5. MASNIK, m. osvetnik. Izvedeno od mast
(osveta). Izmedu rjecnika samo u Danicicevu,
gdje pise mbstbnikb i dodaje se primjer iz svr-
setka XIII vijeka ili iz pocetka xiv. Da mu jestb
mbstnikb gospodb Bogb. Mon. serb. 64. — Drugi
su primjeri: I da mu jestb mbstnikb sveti vo-
likomudenikb Panteleimonb (iz xiv vijeka). Glas-
nik 24, 236. Da dlovek poznade Boga prepra-
vednoga mastnika, to jes osvetiteja greha. S.
Budinic, suma 235. Jesu mastnici, to jest osve-
titeji. 256.
6. MASNIK, m. svestenik. Samo u Voltigijinu
rjecniku, gdje se pi§e znacene: prete, sacerdote,
Priester. Bice pogrjeska mjesto masnik od ma§a
(missa).
MASNI KAMEN, masnoga kamena, m. ime
rudi, Speckstein, steatites. G. Lazid ist. 174.
Vidi 3 masnik.
MASNI LISTAK, masnoga liska, m. ime bifki,
koja se zove i kopitac, Caltha palustris. S. Pe-
trovid 13.
MASNO BJELILO (belilo), n. isto sto turako
bjelilo ili bijelo mastilo, die Bleiweissalbe, un-
guentum Cerussae. Uzimaju ga zene i devojke za
belilo. U Srbiji. M. Jovanovid-Batut.
1. MASNOGUZ, m. ko rado jede masne (dobre)
stvari; po svojem postanu upravo znaci eefade
masna guza. Samo u Vukovu rjecniku, gdje se
tumaii : der Gourmand, liguritor, homo delicatus.
2. MASNOGUZ, adj. koji rado jede masne
(dobre) stvari; po svojem postanu znaci upravo
onoga, u koga je mastan guz. Samo u Vukovu
rjecniku, gdje se tumaci: leckerhaft, delicatus.
MASNO^UBOVNIK, m. covjek, koji ]ubi masna
jela. Samo u StuHcevu rjecniku, gdje se kaSe, da
isto znaci sto i tustojubovnik, a tumaci se: amante
delle cose grasse, pinguiarius. — Nepouzdano.
MASN0VI6
502
1. MAST
MASNOVIC, m. prezime. Mbstbnovi6b, vlaste-
lin bosanski knez Priboje Mbstnovicb 1378—99,
prezime mu piSu i Masnovicb, a ime Priboje.
Mod. Serb. 189. 224. 22H. 234. 237. D. Dani6i6, rjecn.
— Masnovi6 od Livna. A. Kacii, korab. 455.
Grgur Masnovii iz Fojnice. Norini 56. Grego-
rius Masuovid a Fojnica. Schem. Bosn. (1864)
97. Dakle za ovo prezime ima potvrda samo iz
Bosne.
MASONICA, vidi masaonica.
MASOVAC, masovca, m. prSica, crveni crv.
L. Zore, pajetk. Had 110, 224. Slovinac 1884.
30. — Postane tamno.
MASEAP, w. Safiva rijec u Lici za odrasla
djecaka. Fostane tamno. Veliki si ti ve6 masrap,
mores znati, sto ve6 va,\& i ne va}a. J. Bogda-
novid.
MASE.APIO, m. dem. masrap. U Lici. Ti si
moj mali masrapid, tis (t. j. ti 6es) sad ici u
skolu. J. Bogdanovi6.
MASRAPINA, m. augm. masrap. U Lici. Ve-
liki je on ve6 masrapina, moga bi se zeniti. J.
Bogdanovic.
1. MAST, /. ungueatum, pinguedo, color. Akc.
je kao imenici kap. — Nalazi se i u drugim
Slav, jezicima: staroslov. mastb (unguentum, co-
lor), rus. MacTb (color), 6es. mast (ungueutum,
pinguedo), po}. masc (unguentum, color) i t. d.
Rijei je postala od korijena maz, koji je u glag.
mazati, i stoji mjesto maz-tb te pa tome znaci
upravo predmet, kojim se maze. — Nalazi se u
svijem rjeenicima osim u Vrancicevu : u Mika-
(inu (pritilost, grasso, grassezza, pinguedo, adeps ,
— pomast, unguento, unguentum, — mast, ko-
jom se zene mazu, belletto delle donne, fucus, —
farba, boja, colore, color, pigmentum), u Belinu
(unguento, unguentum — grassezza, grasso, pin-
guedo, — colore), u Bjelostjenievu (unguentum,
eliquamen, liquamen, unguen, pinguedo), u Jam
bresicevu (unguentum, pinguedo), u Voltigijinu
(unguento, untume, Salbe, Fett, — colore, tinta,
mistura per tignere, Farbe), u Stulicevu (grasso,
grassezza, pinguedine, colore, — adeps, arvina,
pinguedo, abdomen, color, unguentum), u Vu-
kovu (1 das Schmalz, geschmolzenes Fett, pin-
guedo liquata, 2. Salbe, unguentum, adeps, 3. oso-
bito po jugozap. krajevima die Farbe, color), u
Danicicevu (unguentum).
a. unguentum, vise Hi mane zgusnuta m,asna
supstancija, kojom se Sto maze poradi lijeka,
^epote, jakosti Hi mirisa, da bi se duje sadu-
valo i t. d To se znaiene nalazi od xiii vijeka.
u) u opce. Isplbni se masti blagovonbnyje
vbsa crbkbvb. Stefan, saf. pam. 28. Po Mariji
Magdaleni bi zlijana mast vrh glave Isusove.
Korizm. 89^. Jolte rijeke imam masti, kojom
mogu povratiti mrtva, bolna ozdraviti. Jedupka,
nezn. pjesn. 238. JoS lijek drugi noge i ruke
cudnovatom masti oblagah. S. Bobajevic 213.
Pomazuju ga mastju, koju donese Nikodemo. A.
Komulovid 69. Vlasi nigdar ne ostri^e, ni se
mastju pomaza. F. Glavinic, cvit. 118b Bolezni
skrovite pod krovom borave mastju nepovite. I.
T. Mrnavi6, osm. 16. S tijem je sudim vrh Boi-
jega slavna tijela mastim, suzam i praniima i
cjelovim zadaidjela. I. V. Bunid, mand. 20. Ce-
lijevane {t. j. noge) mastju maze. A. Vitajii,
oat. 88. (VjoStica) kad ho6e da poleti od ku6e,
nama^e se nekakvom masti ispod pazuha. Vuk
rje6n. a. v. vjeStica. MetnuSe ga na posteju,
koju bjoSe napunio mirisavijeh stvari i masti
zgotovjenijeh vjestinom apotekarskom. D. Da-
nifiic, 2. dnevn. 16, 14. Svaka nosi kitu cvjeca
i u kiti svete masti, cim c' Isusa namazati. Nar.
pjes. here, vuk 321.
b) Kad se hoce istaknuti dragocjenost ova-
kove masti, onda se s torn imenicom zdruzuju
pridjevi drag, prodrag, plemenit, vrijedan. Za
dragu ona bjese platu sej kupila drage masti.
G. Palmotic 3, 14. Gledaj glavu preblazenu, dra-
gom masti ku ti maza. I. V. Bunic, mand. 32.
Vadec drage masti, vode izbrane. I. Dordid, uzd.
40. Dragom mastjom hoti namazati (t. j. tebe).
A. Knezovi6 209. Mastju pridragom pomazah
nega. Zbor. (1520) 83. Plemenitom pomazav§i
ga mastjom u grob nov polozi ga. F. Glavi-
nid, cvit 86^. Skrablicu jednu plemenite po-
pavsi masti. 231a. Ona, ka jest balsam dist,
plemenita mast. 280*. (Manda}enai donije vrijednu
mas. N. Najeskovid 1, 119. Gubavijeh vrijednom
masti maze. P. Kanavelic 345.
e) Jeskova mast. Tako se ii salt govori
mjesto boj, batine. Vidi kod }eskov b. Ispor. u
nem. Priigolsalbe, t. j. boj, batine.
d) Nalazi se primjera, gdje se mjesto smola
kaze crna mast jamadno zato, sto i smola sluzi
cesto za mazane. Cudno u sebi razbiram ovuj
stvar, sto, Boze blazeni, ne pos|e§ ti sada vrh
nas plam ogneni i krupe od grada i s nimi dai
krvav, sumpor i crnu mas. M. Vetranid 1, 79.
Zgonedi u taj cas dusice sudene u ognenu tuj
propas od jame pakjene, crna mast gdi gori i
sumpor smrdedi. 293. Tko tide pakao aliti crnu
mast, izmrjati de se od ne. M. Divkovid beside
616b. Nav ima crnu mast, dveku ili pakal, s kim
se maze. F. Glavinid cvit 451*.
e) U ovome primjeru mast znaci necistota,
gnusoba (jer se mazanem moze sto onecistiti, upr-
lati). Najmansi gdi nije vlas u svetoj toj glavi,
koji t' nije smazan vas (stamp. ,zamazan') u masti
krvavi. M. Vetranid 1, 393.
f) U nekoliko primjera se mast iizima u
prenesenom znaeenu: izlika, izgovor. To se zna-
cene razcilo otud, sto covje.k moze svoje lice druk-
cijim ucinitt, nego li doista jest, ako ga kakwm
masti dobro namaze, i tako moze koga prevariti
izdajuci se za drugoga. Ispor. isti razvoj zna-
cena u lat. rijeii fucus, koja upravo znaii mast
za lice, rumenilo, a pored toga jo§ : izlika, pri-
jevara. Heretici s licumjerstvom i pod mastju
od svetihe varaju mnoge. M. Radnid 265a. Mnogi
pod mastju od kreposti hotide te izvaditi iz tvoga
naslidovanja. 423^. Mnogi licumire nihove zlode
pod mastjom od pomiie i pravde. 453*. Laza,
kojoj vazda dohodi pokriti se s kojomgode (,3koio-
goge') stvari ali masti od istine, neka joj je vje-
rovano. K. Ma^arovid 70. — Ovamo ce ici i pri-
mjer: La2ive masti na istinu stavjam. S. Budinid,
ispr. 76.
b. pinguedo, gusta ulana supstancija u ielij-
skom (stanicnom) tkivu iivotinskih, rijetko bilnth
tjelesa.
a) zivotihska mast. Ka primi od Meleagra
dast, jer prva meu svimi prostrili prascu mast.
M. Marulid 60. J)a sam mlijeko ili mas, ose bi
mo izjele. M. Drzid 52. Mast je i u|e vrh pla-
mena. J. Kavanin 27*. Ne de dorbu da srdu,
vece plave mast. J. Banovac pred. 118. Brasno
kradu i govedske masti. M. A. E.ejkovid sat.
42. Od Bta slabo mast primaju na se (t. j. sviiie).
J. S. Rejkovid 361. Kukuruze nakva§ene daju
(t. j. guski) slanom vodom; ti k masti (t. j. guS-
^ijoj) pristaju. 405. Zai§te m.ilo masti te one
zamaati. Vuk posl. 135. Ka2u, da zvjerinac prode,
2. MAST
503
1. MASTAN
kad so namaze ina§6a od kurjaka. Vuk rjecn.
3. V. zvjerinac. Mast rib|a. J. Panftic, zool. 236,
h) hi]na mast (rijetko). Nistejubije i stranb-
no}ubije dve vetvi jesta masti maslinbnyje. Da-
nilb 285. Postao si zajednicar u masti od mas-
line. Vuk rim^. 11, 17. (ispor. grc. Tii6Tr,i tT^^
ihu'ov, lat. pinguedo olivae). Pita s orasima i
s mascu od oraha. (ovome dodaje pisac bijesku :
U Bosanskoj Posavini ta se mast zove u}e). M.
D. Milicevid slave 29.
e. color, boja, razlicnijem titranem svjetlosti
uzrokovan izgled (vid) predmeta.
a) boja na lieu Hi uopce na koii judskoj,
kakova je Hi sama sobom Hi kao znak zdrav}a,
bolesti i razlicnih du§evnih raspolozena. A i lica
sva njhova blidon ma§6u pokrise se. P. Vuletid
17. Covik visok on ne bise, dali sridni, mrke
masti. P. Knezevic, ziv. 20. BijaSe (Nikola) masti
prilicne maslini. I. .T. P. Lucie, izkaz. 23. Ju-
govic je bio vrlo lijep 6ovjek . . . masti je bio
smede. Vuk, prav. 3ov. 88. Ono, stono za nim
na zdralinu, mrke masti, visoke odrasti . . . ono
ti je Obilic Milose. Nar. pjes. petr. 3. 574.
b) boja na zivotinama Hi na stvarma. Mas
crjena uresiva vesla i strane (t. j. ladama). G.
Palmotid 2, 210. Kamaleonti prominuju se u
masti. M. Eadnic 318*. Zakrpa . . . iste masti
od svite. 419^. Diiga jedna triraa masmi lijepo
uredna. J. Kavanin SSi*. Od koje boje oliti
masti imaju biti svete odice? A. Kad6i6 87.
EeSeni cador bi§e nakicen z dvora i iznutra svi-
lom, zlatom, srebrom, dragim kamenjem i dru-
gim stvarmam od razliciti kolurah aliti mastih.
A. Kacii kor. 83. Ljepota potamni s godistima,
er je prilicna cvijetu, koji ima kratak zivot i
u malo dana izgubi svoju mas. D. Basic 316.
Marga u boji ili masti svojoj jest ili plava ili
sivasta ili bjelatasta ili zuta. I. Jablanci 33. Le-
piri, koji dobivaju mast li§ca, sto ih pita. M.
Pavlinovi6 rad. 160.
c) mast shvacena kao materija, kojom se
sto masti (bojadise) ili slika. Pengatur vrhu svega
ima vo|u, da ne stedi nijedne masti, kako bode,
da sve penga. M. Vetranid 1, 212. Star obraz
napisan kom masti. M. Drzic 84. Vazmi perjice,
u masti jib svakqjake ti utapaj pak prilike iimi
pisi. A. Georgiceo pril. 55. Ima se upisati raz-
licnim kolurom ili masti. B. KaSic rit. 33a. Staklo
izpengano razljekijem mastima. M. Radnid 1.58^.
Darova mu svu priliku ispisanu lijepom masti.
J. Palmotid 162. S ostalim hajinam od razlikih
mtistih nasaranim. I. J. P. Lucid bit. 49. Sla-
bijom masti i lagahnijom upengani. B. Zuzeri
155' Taj ga naudi mijesati masti (t. j. slikarske).
M. Pavlinovid rad. 71. Dao sam rasu u mas,
t. j. mastiocu (danas ii Dubrovniku.) V. Bogisic,
nar. pjes. 370.
d) imenica mast zdriizena s nekijem pri-
djevima dobiva s nima zajedno osobita znaiena.
I kad bi visna vlas za dudo stvorila u crnu vaj-
meb mas svia rijeku od Nila i ostala jezera i
vire vodene i od ptica sva pera u pene gvoz-
dene, da pisem sva Ijeta, ne bih ja pripisal do
konca od svijeta, sto duti na misal (ovdje je crna
mast isto sto crnilo, mastilo). M. Vetranid 1,
106. Vernice, sandaracha, tvrda mast, ckleda mast
u Belinu rjedn. 761. Cinaber, rumenica, rumena
rnast, cinnabaris, cinnabarum u Bjelostjendevu
rjedn. 59. Bela mast kaie se u Dalmaciji, a u
Srbiji. Vojvodini i Banovini blajvas. D. Popovid
poznav. robe. 71. Galica, garlica, u Dalmaciji
crna mast ili cakleno crnilo. 96.
e) Ovamo se stavja ime bilki: mast, Rham-
nus infectoria. B. Sulek, im. Slabo potvrdeno ;
ali je vrijedno dodati, da se iz te bijke dobiva
nekakva boja (mast).
2. MAST, m. mustum, novo vino, koje jos nije
prevrelo. Vokal je a postao od negdasnega a..
Akc. se u sing, ne mijena (samo ce u lok. sing,
mozda reci tko mistu), a plur. nije u obicoju
(kad bi bio, akc. bi i u nemu bio bez promjene
u svijem padezima osim gen., koji bi glasio masta).
Nalnzi se i u drugim slav. jezicima s istijem zna-
6enem: staroslov. i bug. siicTt, rus. mbcti. ies.
mest. Slaveni su uzelt tu rijed iz lat. mustum.
Nalazi se s navedenijem znnienem u rjecnicima
Vrancicevu, Mika^inu, Belinu (kod mosto), Bjelo-
stjendevu (u lat. dijelu kod mustum), Stulicevu,
Vukovu i Danidicevu (kod mbstb). — Grozde
si.zrelyi istacaje mbstb sladbkyj. Stefan saf.
pam. 27. Posted! se, a ne plni masta. Korizm.
4a. Mastom more se posvetiti (t j. misa). Narucn.
20b. Niktore ne stavi mast v stare mihe, za dto
mast razdere mibe i prolije se. A. Dalmatin,
nov. test. 90. (luk. 5, 37.) Dokle se mast spravi.
Stat. po}. ark. 5, 186. Badan pun masta. J. Ba-
novac, pred. 142. U koje da ulijes mas novi. S.
Rosa 64^. Ako bi mast bio od zrila grozdja.
M. Dobretid 347. Ukrali su onem gosparu na
jemanju pet ges vijedar polu masta polu blute.
B. Zuzeri 347. Da ne bi . . . ukuvan mast . . .
prokisnuo i pokvario se. P. Bolid vinod. 2, 17.
Vino i mast oduzima srce. D. Danidid, os. 4, 11.
3. MAST, /. ultio, osveta. Nalazi se s istijem
znacenem i u drugim slav. jezicima: staroslov.
mbstb, rus. siecTi,, ces. msta (s drugijem nastav-
kom), po|. pomsta (s drugijem nastavkom i sa pre-
jiksom). JIuze se misliti, da ova rijec ima isti
korijen, od kojega je i rijec mazda (u starom
jeziku mbzda), koja znaci plada (i osveta je neka
placa!) ; po tome bi staro lahsth postalo odrauzd-tb,
t. j. ispred t preslo je zd po zakonu n s. Nalazi
se samo u Danidicevu rjecniku, gdje stoji mbstb
f. ultio, a potvrditi se maze primjerima samo iz
dva pisca, u kojih jeziku ima dostn kojesta iz
crkvenoslavenskoga. — Da vizdu mbstb otb tebe
na sego. Domentijanb m. Mbstb Bozija ne iz-
nemagaetb gone. 113. Ne jaozeli uciniti masti
ili osvete protivu iskrnemu. S. Budinid, suma 70.
Na dan masti ili osvete. 350.
MASTAGIJA, »i. mastilac, bojadzija. U nis-
kom okrugu. S. Pelivanovid.
1. MASTAN, masna, adj. pun masti, maScu
zacinen ili upr}an. V muskom rodu govori se i
mAsan prema oblicima masna, masno i t. d., gdje
se t ne izgovara, i ako ga neki pisci pisu. Akc.
kakav je u mastan, ostaje pridjevu bez promjene
u svijem oblicima, kad je neodreden, a kad je
odreden, onda se mijena u svijem oblicima, te
imamo masni, masna i t. d. Pridjev je ovaj izve-
den od osnove imenice 1 mast. Nalazi se u rjec-
niku Mika(inu (pritio, pinguis, adipatus, — bojom
omasten, coloratns) , u Bjelostjencevu (masten,
unguinosus, liquaminosus, pinguis, — namazan,
perunctus), u JambreSicevu (masten , pinguis),
u Voltigijinu (mastan, untoso, sugnoso, fettig,
schmierig, — masten, tinto, unto, gesalbt, ge-
scbmieret), u Stulicevu (pinguis, obesus, opimus,
unetus, coloratus, tinctus) i u Vukovu (fett, pin-
guis). Treba dodati, da se ne nalazi potvrda za
znaiena pomazan, bojadisan, koje navode neki
rjecnici i koja bi odgovarala znaceiiima a i c
imenice 1 mast. — Komp. je masniji, a adv.
masno.
2. MASTAN
504
1. MASTIKOV
a. u pravome znacenu. Gazda len, ki nerad
dela, redko mu je masna zdela. P. Vitezovic
pririfin. 43. Maja ku6ku naufienu masnu ru6ku
metne, kada kud izlazi, nek odkrita masla pazi.
V. Dosen 6J b. Pak da pasfcir trulo leze, mastan
rucak da izleze ... bi 1' on rucak zasluzio, kada
bi se lin pruiioi* 220''. Omi6e se kao masna
kobasica. Nar. posl. vuk. 238. §to je masnije,
to je Caanije. (U Bisnu.) 856. Vino piju, a pri-
picu jance, jadne babe masnu prevrtu§u. Nar.
pjes. juk. 614. Skrije rukom zaoblicu masnu.
Osvetn. 4, 21. Sir je u Boci masan, a 3o5an.
S. ^ubisa, prip. 7. Dojde sesta pak vladika
masna (t. j mascu uprlana), tusta i velika. M.
Marulid 264. Dok je sudcu mastna brada, jos mu
pravda na um pada. V. Dosen 6b^. Zna§, tr-
govci kad kupuju vunu, nu gledaju pod prstima
punu, koja bo}e pod prstim' se masti, ta se tezje
i na miri plasti. Sada po fcem vuna biva mastna,
da je takva u prodaji 6asna? Kada zesda vru-
cina prigrije, vuna ovcj«g tad od znoja tije i od
lapne iz tila debela ona biva, da b' se masn'je
prela. J. S. Bejkovic 229. Masan tarcug, a ja-
reta nema. Nar. posl. vuk 175. — Ooamo ce ici
i primjer: Slatke smokve i masline masne (vidi
1 mast b. bj. Osvetn. 7, 83.
b. u snaienu vise Hi mane prenesenom.
a) gust, 0 uju, vinu, uzduhu. Nim je ulizlo
uuti'obe... uli (,ulli') inastno. A. Vitajic, istum.
888b. Debelo i mastno sladko vino. P. Boli6
vinod. 2, 50. Zvizde repate, koje se cine od iz-
dihana velika, masna i debela. A. Baci6 441.
b) obilan, izobilan. Nek se zna, 6ija je
kuca masna Nar. posl. vuk. 201. Jurjeva, Jurjev
dan, koji pada u jesen : ja sam sta' od trojstva
do masne Jurjeve (kad jo obije, masno). M. Pav-
linovid. Tezi na masnu placu. razl. sp. 321.
cj Pridjevoin mastan uopce se izrice stogod
protivno mr§avit, jalovu, praznu. Kad idu na
pravicu, vode vola il' kravicu, vode kona, vino
vuku i pruzaju masnu ruku i sudinu Stoftim nude
moled, neka za lii bude. V. Do§en 64^. Vinova
loza na masnoj zemji izobiluje. P. Bolic vinod.
1, 98. Na masnoj zemji nasadeni. 2, 213. Gnoj,
koji je mastan i vru(S, dobar je za zemju. 1, 231.
Nego je (t. j. general) jo5 prije prozdreo bio
masnu udicu od vikarija (t. j. dao se dobro od
vikarija podmititi). G. Zelid 314. — Mozda ce
ovamo ici i ova dva pirimjera, u kojima nije sa-
svijem jasno pravo znacene pridjeva mastan); Sad
birajte, ko je vami drago : ili mastno okuSiti
koJe rusim glavam po bedenu tvrdu ili za mnom
vinuti u klance. Osvetn. 2, 70. Kad vjesala
masna omrsala (t. j. kad vise nije bilo koga vje-
§ati). 7, 57.
d) Ovaj pridjev moSe znaciti i : nepristojan,
neiist, sramotan (o rijeiima i pjesmama). t. j.
protivno onome, Ho je pristojno, cisto. Koja
masne i slane ri<5i dragovojno ne slu§a. D. Ea-
pi6 383. Da su dopu§tene beside svake ni slane
ni masne. F. Lastrid od' 189. Ooamo se mo£e
metnuti i primjer: Pak pivaju pisrae glasne i
poganom slasti masne (t. j. u kolu). V. Do§en
163b.
e) Govori se: obeda(va)ti kome ma.sno na
prazno, Ho B. Sulek u svojem nem.-hrv. rjedniku
(8. V. ab.spei.sen) tumaii: oinen mit leeren Wor-
ten, loeren Hoffnungen abspeisen. Mjesto masno
na prazno nalazi se i masne na prazne: Bembo
stade obecavati masno na prazne. S. I^ubiSa,
prip. 57. Ispor. mazno (adv.) kod mazan.
2. MASTAN, masna, adj. sto pripada mastu.
Samo u Belinu i ii Stulicevu rjeiniku sa zna-
ienem di mosto, musteus.
MASTANOVIC, m. prezime u na§e vrijeme.
§em. prav. 1878. 37.
, MASTAPICSKO PO:^E, n. mjesto u Srbiji.
NivEpu mastapidskom po}u, u okrugu pozare-
vackom. Sr. nov. 1868, 93.
MASTAST, MASTAV, adj. samo u Stulicevu
rjeiniku, gdje se tumaci: pun masta, dapsilis
musto.
MASTEL, m. labrum, nekakva kaca ili cabar,
V Istri, gdje je akc. u nom. mastol, u gen. ma-
s^ela. D. Nemanid (1883.) 41. Iz tal. mastello ili
mastella.
MASTELIC, m. labellum, deminutiv od ime-
nice, koja je pred ovom. U Istri, gdje je akc.
mastelid, mastelica. D. Nemaiiid (1883) 63.
MASTENE, n. nom. verb, od mastiti ; rdav
oblik mjesto masdene ili mastene. Samo u rjec-
nicima, i to u Mika^inu (mastenje, tinctura, tinc-
tus, infectus, — unctio, unctura), u Belinu (ma-
stenje, tentura), u Bjelostjencevu imastene, unctio,
unctura, — liquatio. — farbane), u Voltigijinu
(mastene pored maStene, tintura, untura, Fettig-
keit) i u Stulicevu (mastene, unctio, unctura,
unctus, — tinctura, tinctus s naznakom, da je
uzeto iz Belina rjecnika).
MASTIBLATO, n. qui per lutum vadit. Ispor.
gaziblato. U Istri, gdje je akc. mastiblato. D.
Nemanid (1884) 12. Govori se i u Primorju. F.
Kurelac dom. ziv. 13.
MASTICKI, adj. sto pripada bifki mastiku.
Samo u Stulicevu rjecniku, gdje pise znacene
lentiscinus.
MASTIC , m. nem. Mastix, tal. mastice, franc.
mastic. B. Sulek rjecn. znanstv. naz. Bice gri-
jeskom na kraju d mjesto h ili k.
MASTIH, m. smola, koja se dobiva iz bijke
mastika. Iz grc. fx-aarlx^ (lentiscina resina). Sta-
rine. 10, 85. Mastihb trenb sm&sivb s vinomb mazi
ustnu. 106.
MASTIH A, /. isto sto mastih. Prekrasna cari-
gradska rakija s bijotskom mastihom (ta smola
s ostrva Hijosa mece se u rakiju, da bude jinija).
D. Obradovid basne 389.
MASTIHIN DUB, »». samo u Danicicevu rjec-
niku, gdje stoji: Selima je u Madvi, koja je car
Lazar dao Ravanici, isla moda „po srede gorfi
na mastihinb dubb" (u ispravi iz xiv vijeka).
MASTIK, m.
a. ime hifki; samo u rjecniku Mika\inU (mr-
tvina, lentiscus), m Bjelostjencevu (mrtvina, triSJa,
lentiscus) t u Stulicevu (dubac, lentiscus). Ja-
maino je to bi\ka Pistacia lentiscus.
b. smola od te bi^ke ; samo u Belinu rjei-
niku (mastice, raggia di lentisco). Vidi mastih.
1. mASTIKA, /. isto .Uo mast; samo u Vu-
kovu rjecniku, gdje stoji: u Boci, Most, mu-
stum.
2. MASTIKA, /. neko pice u Bosni. Mastika :
poznato pide, kojeg au veoma rado Osmanlije
za svog gospodovaiia u Bosni i Hercegovini pili
te su smatrali, da im nije u jednu ruku to pide
grehota piti, a to su nadelo prisvojili i nasi ne-
koji Muhamedovci te radije to piju nego li ra-
kije od grozda ili sjiva. Zborn. za nar. ziv. 1,
112.
3. MASTIKA, /. ime bilki, Pistacia lentiscus.
B. Sulek im. Ispor. mastih.
1. MASTIKOV, adj. sto pripada mastiki. Samo
u Mika(inu rjeiniku, gdje stoji: od mrtvine len-
tiscinus.
2. MASTIKOV
505
1. MASTITI
2. MASTIKOV, adj. puu masti, 3oka, na pr.
grozde. U Dubasnici na Krku (ydje je akc. ma-
stikov). I. Mil6etic.
MASTILAC, mastioca, wi. tinctor, bojagija,
dovjek, koji masti, t. j. boji. Izmedu rjecnika u
Mikafinu (mastilac od svile, infector, fullo), u
Belinu (grijeskom mastjelac, tentore, quel che
fa r arte di tingere), u Bjelostjencevu (farbov-
nik), u Voltigijinu (mastilac pored mastjelac,
tentore, Farber), u Stulicevu (mastilac pored po-
grjesnoga mastioc, infector, bapheus, tingens
s dodatkom, da je uzeto iz Belina rjecnika) i u
Vukovu (Farber, tinctor s dodatkom, da se go-
vori u Dubrovniku). §to mu (t. j. sv. Augustinu)
postavjaju u ruke mastioci (ovdje ce vise biti
slikar nego bojadzija). Blago turl. 2, 6. Bija§e
jedan ma9tila<' prikaza jednu poglavitu tvorbu
(pisac u bi}eski tumaei mastilac njVcmia: bojar,
farbar). A. Blagojevic khia. 47. Tako se u Du-
brovniku i bojagije zovu mastioci. Vuk nar.
pjes. 1, 381. Primace se vrijeme, da se na ma-
stioca u primorju suknena preda bojadise. Tetka
odredi Euzu, da s^egne u Budvu na mastioca.
S. !^ubisa prip. 79.
MASTILACKI, adj. sto pripada mastiocima.
Govori se i pise u nase vrijeme, na pr. masti-
lacki zanat.
1. MASTILICA, VI. Samo ujednom primjeru,
koji se nalazi u zapisu iz pocetka xix vijeka.
Ne razabira se pravo znacene. Togo vremene
bi u singiru popb Stojanb u Kurtage, turise ga
mastilice Filotije i Osif, Dordije; prokleti bili I
Ead jugosl. akad. 1, 180.
2. MASTILICA, m. prezime u nase vrijeme u
lAci. J. Bogdanovic.
MASTILNICA, /. vidi mastionica.
1. MASTILO, n. color, atramentum. Akc. se
mijena samo u gen. plur. mastila. Rijec je iz-
vedena od osnove rijeei mast (boja). U rjecniku
Stulicevu (color, atramentum s dodatkom, da je
iz lat. bukvara) i u Vukovu (Tinte, atramentum).
a. boja, mast. Slijep ne cini razlike medu
mastilije(h) ni gluh medu zukovije(h). M. Rad-
nic 37a. Mastilo, Pigment, Farbe, Farbestott,
materia colorante, tinta. B. §ulek rjecn. znanstv.
naz. Belo mastilo je isto sto masno bjelilo (vidi
tamo). U Srbiji i u Backoj. M. Jovanovic Batut.
Mastilo znaci sto i morilo, u kome se sukno ili
suknena preda crno bojadise. U Lici. J. Bog-
danovic.
b. crnilo, tinta. Prinesi mi hartiju i mastilo.
Zborn. (1,520) 2yb. Da su sva nebesa od hartije,
a sve more da je mastilo. M. Divkovic bes. 404*.
Nijesmo mogli naci ni pera ni artije ni mastila.
Vuk dan. 3, 240. Pisah u knigu mastilom D.
Danici6 jer. 36, 18. U nemu (t. j. u rukopisu)
su pisane (rijeei) crvenijem mastilom. D. Danicic
stari pisci hrv. 4, vi. Opet du pisati bratu kr-
vavijem mastilom. S J^ubisa prip. 50. Razmuti
mastilo i poce nesto pisati. M. D. Mili6evi6 let.
vec. 197. — U jednom cirilovskom rukopisu xvii
vijeka veli se ovome crno mastilo : Tipik za crno
mastilo. Glasnik 25, 33. Drugi tipik za crno ma-
stilo. 34.
2. MASTILO, n. nekakav sud va^ada kao ca-
bar. Samo u primjeru: Donese (t. j. sluzhenica)
jedno mastilo vod& i metnu iza nega (t. j. iza
Nasradina), da kada side, da se skvasi. N. Pali-
ku6a 22. Vidi mastel, s kojim je istoga postana.
MASTILOM.JER, m. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz., gdje je stav^eno znacene: nem.
Farbenmesser, franc, colorimetre.
MASTILOV16 (bice takav akc), m. ■prezime.
Od Leke Mastilovica uskoka iz Gacka. Pjev.
crn. J 22b. 324*. Od Izgori od Mastilovica. Nar.
pjes. vuk 4, 435.',
MASTILOVINA, /. zaselak u Hercegovini u
kotaru gatackom. Popis zit. bosn. i here. 514.
MASTILSTVO, vidi masticstvo.
MASTIl^A, /. Mastija zna6i sto i mori}a. Ona
zenska, koja sukno ili predu crno bojadiSe, zovu
je masti{om. U Lici. J. Bogdanovi6.
1. MASTINA, TO. muski nadimak. U negdasnoj
hrv. krajini. V. Arsenijevic.
2. MASTINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Livada u Mastini. Sr. nov. 1865,
293.
MASTINA LIVADA, /. Ravno mjesto pod li-
vadom prozvano tako po imenu nekoga covjeka,
koji je onde imao zemju (u vracarskom srezu).
Glasnik 19, 194.
MASTINAC, Mastinca, m. prezime u nase vri-
jeme u Srbiji. Rat 171.
MASTINCE, n. isto sto maslince (vidi tamo).
U Bosni i Here Zborn. za nar. ziv. 1, 313.
1. MASTIONICA (bice takav akc), f.
a. zgrada, u kojoj se masti (boji). U rjec-
niku Stulicevu (atramentarium, infectoris offi-
cina s dodatkom. da je uzeto tz lat. bukvara) i
u Sulekovu rjecn. znanstv. naz. (nem. Farberei,
als Locale, tal. tintoria). U prvom od ta dva
rjecnika stoji mastilnica, a u drugome mastiona
(rdav oblik!) pored mastionica.
b. sudic, u kojem se drii mastilo. Prave se
od nega (t. j. od zmijinog kamena) mastionice.
D. Popovic poznav. robe 21.
2. MASTIONICA, /. bat, kojim se vino masti.
F. Kurelac dom. ziv. 13., gdje upravo stoji ma-
stilnica, i kaie se, da se govori u Vinodolu.
MASTIONIK, m. samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da znaci isto sto mastilac. — Ne-
pouzdano.
MASTIOSTVO, n. u Stulicevu rjecniku, gdje
upravo stoji mastilstvo (tal. arte di tintore, lat.
fullonica), i u Sulekovu rjecn. znanstv. naz. (nem.
Farberei, tal. arte tintoria).
MASTITE:^, to. samo u Bjelostjencevu rjec-
niku (,mastitel'), gdje se stav^a lat. znacene pin-
guitor, dakle covjek, koji koga ili sto masti.
MASTITE^jAN. mastitejna, adj. samo u Stu-
licevu rjecniku, gdje se stav}a tal, znacem che
serve a tignere i lat. tinctilis. — Nepouzdano.
MASTITEl^iNICA , /. osvetnica. Izvedeno od
osnove rijeei mast (osveta). Samo u Danicicevu
rjecniku, gdje stoji mbstitelbnica, ultrix i dodaje
se primjer iz xiv vijeka : Bogorodica v mesto
pomosti da mu jo mbstitejbnica. Mon. serb. 80.
1. MASTITI, mastim, impf. ungere, pingue-
dine condire, colorare. Akc se mijena onako kao
u glag. maraiti. Izvedeno od osnove imenice mast
(unguentum). Nalazi se u rjedniku Mika]inu (ma-
stiti mastju, namazati, ungo, — mazati bojom,
dati boju, coloro), u Belinu (mastiti, colorare e
colorire, dar colore, — mastiti se, colorarsi, di-
venir colorito), u Bjelostjencevu (mastim, zamas-
cujem, pinguedine condio, afficio, pinguedinem
addo), « Voltigijinu (colorare, ungere, unguen-
tare, salben, schmieren), u Stulicevu (ungere,
inungere, tingere, colorare s dodatkom, da je
uzeto iz Belina rjecn.), u Vukovu (1. mit Fett
beschmutzen, pinguedine imbuo, 2. farben, tingo
s dodatkom uz 2, da se govori u Dubrovniku). —
2. MASTITI
506
MASTOMJER
U imjierfektii i u pas. participu Cakavci imaju
s6 (vidi dale primjer iz M. Marulica), a Sto-
kavci po svuj prilici i sc i st, dakle mascah t
mastah, mas6ea i masten. — Glagol je prelazan,
moze uza se imati objekt ali ne mora, upotreh-
lava se i u pasivnijem oblicima i s rijeccom se.
a. mazati.
a) mazati u pravom znacenu; ovo se zna-
cene preplece s onijem pod c (bojadisati), te se
ne moze u svakom primjeru pravo znati, koje
je upravo od ta dva znadena. Starostb moja vb
jeleji mastitb se. Domentijan* 8. A koni ma§-
6eni po grivi, samo tud crjeai, inuda svi sivi.
M. Maruli6 14. A mastim od cerse daleko na-
saste lica im svuder se pengaju i maste ftako
je u jednom rukopisu; stampano laste). I. Gun-
duli6 145. Becir-hadum . . . usti blijede rume-
nilom joste masti 459. Jer i ona usti opruhle,
da se u6ini lipsa, masti. J. Kavania 11*.
b) prlati (jer se mazanem maze sto upr-
lati). Prtmjera ima samo za krv (Hi krvave kapi)
kao sredstvo, kojim se sto masti (maze, prja).
aa) U jednijem primjerima stoji, da
krv sto masti Hi da se nome masti sto. Ter je
vidjet mnogo placno, gdje krvave kapje rose
ter ti maste usudracno tvoju bradu i sve kose.
M. Vetrauid 1, 324. Kapje krvi svud padahu
i mastahu tvoje stope. 1, 338. Rusom krvi otar
masti. Gr. Palmotic 3, 105. Ostre stijene . . .
ke se maste rusom krvi. 3, 173. Bojnik crnom
krvi masti po}e. I. Dordi6 uzd. 97. Isfom (t. j.
krvi) psi jezik maste i krase. salt. 219.
bb) U drugijem se primjerima veli, da
se sto masti u krvi Hi a krv. Ki vjeru krstjan-
sku sab^om su dijelili i u krv pogansku desnice
mastili. M. Vetranic 1, 55. Gdi takoj masteno
sve bjese u krvi juna6koj. 1, 59. Gdje su u krvi
tvoji vlasi svi masteni i svajani. 1, 324. I pri
sam umio mastit se u krvi. M. Drzi6 111. U
krv moju mastim sada pero iz krila od lubavi.
I. Dordid pjes. 23.
cc) U prenesenom znacenu mastiti moze
znaciti :
aaa) lijepijem rijeima laskati kome
(kao mazuci gladiti ga). Imamo se drzat za one,
sto smo, a ne, Sto nas milolaznici maste. Blago
turl. 2, 194.
bbb) udarati, hiti (ispor. Jeskova mast
kod 1 mast, a, c). Otac Todora masti stapom,
kad ne slusa. U Lid. D. §karic. Taj ce primjer
ici ovamo, i ako je drukciji akc. , nego bi se
oiekivalo (mastiti — mastim).
ccc) mastiti se moie znaiiti: sjati se
(jer se od mazana i zdruzenoga s nime gladena
moze sto sjati). Ovamo ce ici primjer: Vide! kako
se na onom konu dlaka masti! U Ltd. J. Bog-
danovid.
b. zacinati sto maScu, ciniti, da bude masno.
an) u pravom znadenu. I mast kudnu
dadu, kojom bi se moglo mastit jilo. J. S. Re)-
kovi6 104. Lijepe rijefei kupusa ne maste. Poslov.
dani5.
bb) mastiti se moze znaciti: biti mastan.
Koja (vuna) boje pod prstim' se masti. J. S.
Re|kovi6 229. (Vidi ovaj primjer obilnije nave-
den kod 1 m;ist:in, a).
c. bojiti, bojadisati. Ne moze se u svakom
primjeru pravo znati, ide li ovamo Hi pod a.
Ako si . . . mastila kose za biti draga tujijem
judem. li. KaSid zre. H6. Golot, kroz koju pro-
lazi svitlost, prije ju razbiva, a pak ju masti na
svoj nafiiu. A. d. Bella razg. 148. Moze dupsti
dlijetom i mastiti pernikom. M. Pavlinovic rad.
40. Stao slike iz lie (t. j. iz knige) precrtavati
i mastiti po nezinu opisivanu. 54. Mastiti, nem.
farben, tal. tignere, tingere. B. Sulek, rjecn.
znanstv. naz. U Dubrovniku govore mastiti jaja
(o uskrsu), t. j. bojiti, sarati. V. Bogi§i6 nar.
pjes. 370. — U ovome primjeru imamo to istOy
samo sto je u nemii mastiti sto u sto: I bro6a
se jos nahodi, u sto zene jaja maste, uskrsenje
kad prihodi. M. Vetranid 1, 13.
2. MASTITI, mastim, impf. gaziti, gnefiiti.
Glagol izveden od osnove imenice mast (mustum),
koji se dobiva gaienem Hi gnecenem grozdn. Iz-
medu rjecnika samo u Voltigijinu (pestare, cal-
care, treten, zerstampfen).
a. Mastiti (tako je zabilezen akc.) grozdje
ili maslinke = pressen, treten. F. Kurelac. Ma-
stiti (n. pr. grozdje) je Primorcu = tundere.
dom. ziv. 13. Mastiti grozde znadi gnediti. U
sjevernoj Dalmaciji. J. Grupkovic.
b. mastiti znad jos : hoditi teskijem kora-
kom. On masti, er tritt sch^verfallig auf. U Pri-
morju. F. Kurelac. Masti kao kakov Grobni-
canin (rekao netko za nekakvoga gospodina, Ni-
jemca, koji je hodio kao kakav tezak ili oklopnik).
dom. ziv. 61.
3. MASTITI, mastim, impf. ulcisci, osvecivati.
Glagol izveden od osnove imenice mast (ultio,
osveta). Izmedu rjecnika samo u Danicicevu
(mbstiti, ulcisci), a u knizevnosti ne dopire prema
nasem vremenu daje od xvi vijeka. Glagol je pre-
lazan, a upotreblava se i s rijeccom se.
a. mastiti koga moze znaiiti:
aa) osvecivati ga, t. j. vracati nekome zlo
za zlo ucineno objektu. Gospodb pravednyimb
sudomb svojimb mbste pravedbnika svojego . . .
posbla Mojseja potrebiti pametb ihb. Domenti-
jana 96.
bb) kazniti ga, t. j. ciniti mu zlo za ka-
kav prestupak ili zlodnstvo. Siia dbstbnago krb-
sta da mbstit jego. Mon. serb. 10. Da ga mbsti
svetoje vbznesenije i svetaa bogorodica. 75.
b. mastiti sto znad: kazned dniti sebi za-
dovolstinu za kakav prestupak ili zlodnstvo. Tre-
skom udren umri (t. j. car Valerij) masdecu (sic)
te&ko Bogu veru. §. Kozifiid 41**. Pojde v Sici-
liju, mastil da bi otdinu semrt. 43*. I ho6u med
masdinja vrh vas pustiti, da moj zavet ima ma-
stiti. Postila (1562) iv.
c. mastiti se znaci: osvecivati se. Upotreb-
lava se Hi apsolutno (t. j. uz glagol ne stoji za
negovii dopunu ni kakav padez ni sam ni sa pri-
jedlozima) ili s kojim padezom, kojije ponajvise
zdruzen s kakvijem prijedlogom. Mbstihb bo se
ot neposluejivyhb, jako zapovedb mojihb ne sbhra-
nise. Zborn. drag. sred. 12. I 6asto krat se masti
Bogb tudije. Starine 23, 70. Kricali budu zvrhu
nas mastiti se. Korizm. 17*'. Ja du se mastiti,
i ne de mi se protiviti dlovik. 30*. Stanovito
du se nad tobu mastiti. Transit 249. Hotejud
se zato mastiti Robrt pojde v Rim. S. Kozidid
48a. Ne de li se Bog mastiti svrhu svojih iza-
branih (Deus autem non faciet vindictam elec-
torum suorum)? Ant. Dalm. nov. tG§t. 115. (luk.
18. 7.) Sa vsimi judi v niiru zivudi, ne vas sa-
mih niastedi se, predragi. Ant. Dalm. ap. 17.
Kad im se sila i krivo godi . . . otpuste i sami
se ne maste i ne sagrifiaju. Postila (1562) 108.
MASTOMJER, di. Samo u Sulekovu nem.hrv.
rjedniku za nem. Farbenmesser, t. j. za nnpravu,
kojom se mjere masti (boje).
MASTOMORINA
507
4. MA§A
MASTOMORINA, /". velika i mala gospojina,
— „mastomoriDa, vela i mala, festum assump-
tionis et nativitatis B. M V." U Istri, gdje je
akc. mastomftrina. D. Nemanid (1884) 53. Po-
stane tamno.
MASTOR, m. isto sto majstor. Sarno u ovom
primjeru: Mastor nastoji okol onoga, 6to kipu
negovu pristoji. S. Budinic ispr. 5. Ispor. tal.
mastro i starosl. mastori..
MASTRAP, m. isto sto i masrap. U Lici. J.
Bogdanovic.
MAsTRAPIC, m. isto sto i masrapid. Negov
je sinci6 bome ve6 veliki mastrapid. U Lici. J.
Bogdanovi6.
MASTRAPINA, m. isto sto i masrapina. Ti
si vec velika mastrapina, moga bi sto goveda
cuvati, a nekamo li te dvije kravice. U Lici. J.
Bogdanovic.
MASTRIK, m. grad u Nizozemskoj, koji se da-
nas zove Maastricht. Samo u 3Iika^inu rjecniku,
gdje mu se bi(ezi lat. ime Traiectum (a upravo
bi trebalo: Traiectum ad Mosam).
MASTRIN, (Hi mastrin ?). Rijed tamna i po-
stanem i znacenem. Samo u glagolskom jednom
rukopisu (loancieevu zborniku): Prikladni su
k psomb mastrinemi.. Starine 23, 74.
MASTRINKA (tako je zabi(ezen akc), f. ime
drvetu, Olea oleaster. Na Bracu. A. Ostoji6.
MASTURA, /. mixtura, mjeiavina. U Istri,
gdie je akc. mastiira. D. Nemanic (1884) 40. Iz
tal. mistura.
MASTURAN, masturna, adj. pomijesan. U
Istri, gdje se govori samo u odredenom obliku
masturni, masturna. D. Nemanic (1885) 43. Ispor.
rijec, koja je pred ovom.
MASTURIKA,/. novo vino. Izvedeno od osnove
imenice mast (miistum). Masturika oli sok od
grestve . . . masturika jest vino ucineno, premda
joS nije uzrilo ni o6isdeno. A. Kadcid 53. Ma-
sturika, vino istom otoceno. U nase vrijeme u
Stonu: napio sam se masturika. M. Milas.
MASUL, m. dobitak, plod, korist. Iz tur. (arap.)
mahsul, koja rijec isto znaci. U nase vrijeme.
MAsul, das Ertragniss, — dok sav masul s grunta
snimimo, onde cemo moci sve tekar prorafeunati.
U Lici. J. Bogdanovi6. Ti si od mene sve moje
nive pokupovao, ti s ni skidaS masul. Z. Ra-.
do6i6. Dubreluk je izvan kuce; neko iskopa
jamu, pa ju obzide, a drugi oplete nad zemjom,
a najvise ih odmah nosi na nivu, pa tori zemju,
da bude dobar mahsul. (Visoko u Bosni). Zborn.
za nar. ziv. 8, 90.
MASUL, masuja, m. izgneceno grozde. Samo
u Vukovu rjecniku, gdje se kaze, da isto znaii
sto i trku| i da se govori u Srijemu. Tamna po-
stana.
1. MASUR, »j. u plur. masuri, kuhinske sprave ;
kao da je to u (jedinom) primjeru : Lezahu ma-
suri rastrkom i sture. M. Maruli6 255. Ispor.
tal. masserizia i masseria (pokucstvo), Vidi ma-
sar, masarija, maiur.
2. MASUR, m. covjek malen i krsjav, a ve6
u godinama. U Policima. Zborn. za nar. 2iv. 8,
232.
MASURA, /. kao da je selo u Srbiji u okrugu
vranskom, ako je dobro zapisato. U Masuri. Rat
122. Vidi Masurica.
MASURAC, TO. kao da je selo Hi zaselak u
Srbiji u okrugu vranskom, ako je dobro zapi-
sato. U Masura6u. Rat 124.
MASURICA, /. selo u Srbiji u okrugu vran-
skom. S. Koturovid 33. / voda, koja uz to selo
tece, zove se ondje Masurica, a prije toga Vrla
reka, a poslije Surdulica (po selu Surdulici);
utjece u Moravu. M. D. Milicevid s dun. 71. S.
Novakovid novo br. 57. Tamosni je akc. Masii-
rica, Otagbina 5, 500.
MASURICKO POl^E, n. ravan u Srbiji u
okrugu vranskom. M. D. Milidevid kra}. srb. 280.
MASURISOVIC, m. prezime xiv vijeka. Popb
Masurisovids. Ded. hris. 14. 83.
MASURLA, /. neka jabuka. U Jaskovu kod
Karlovca. D. Hire.
MASUROV KAMEN, m. Studenska reka,('M
Srbiji u okrugu niskom) . . . tede kroz selo Cu-
kjenik i kroza stene, koje se zovu Masurov ka-
men. M. D. Milidevid kra|. srb. 8.
MASUROVAC, INIasurovca, m. selo u Srbiji u
okrugu pirotskom S. Koturovid 80. Pisu ga i
u pluralnom obliku Masurovci. Sr. nov. 1879,
175. M. D. Milidevid kra}. sr.b. 257.
1. MASA, /. kada tko u igri (bananu) umasi
Hi promasi, onda je to ma§a. Akc. je svuda bez
promjene osim u gen. plur. masa. Od istoga ko- /,
rijena, koji je u masiti (promasiti, umasiti, t.j. 'A
ne pogoditi). Izmedu rjecnika samo u Vukovu r'
(das Fehlen im banane-Spiel, error in ludo ba- ^
nane). Drugi put (t. j. druge godine carovana)
car ima tri mase (t. j. pogada u tr|in stap, dok
tripnt ne umasi). Vuk rjecn. s. v. banati se.
2. MASA, m. musko ime. vidi Maso. Akc. se
se mijena u vok Maso. Samo u Vukovu rjec-
niku, gdje se kaze, da je po istocnom govoru.
Masa hyp. od Maksim. U Banatu. V. Arsenije-
vid. Ispor. jo§ : Masa Abazovid. ^. Stojanovid
zap. i natp. 2. 217, gdje bi Masa moglo biti ne-
kakvo tursko ime.
3. MA§A, /. zensko ime. Akc. se mijena u vok.
Maso. Ovo se ime uzima od mila : a) mjesto Ma-
rija. U Srbiji. S. Novakovid. / u Musa se mjesto
Mapba od mila govori Mama, b) mjesto Marta.
U Lici. J. Bogdanovid.
4. MA8A, /. sluzba Bozja u katolickoj crkvi.
Akc. se mijena samo u gen. pi. masa. Rijei je
postala od lat. missa kao i staroslov. mbsa. Iz-
medu rjecnika u Bjelostjencevu i u Jambresicevu
(u obojice u lat. dijelu s. v. missa) i u Vukovu
(missa, s dodatkom, da se govori po zapadnijem
krajevima).
a. uopce. Bivsi v jutro poli maSi idose vsa
gospoda na razvodi. Mon. croat. 5. Ostavlam
plibanu§u dva zlata za maSe. 185. Da ne de
k masi pojti. F. Glavinid svitlost 59. Ako na
masi stojedi na smrtne grihe mislil bi. 72. Za-
klinajudi . . . onum svetum masum Starine 11,
104. K ma§i hodim. Jacke 7. K masi ju je
poslala. Nar. pjes. istr. 6, 11.
b. Itijei ma§a dolazi kao objekt glagolima
diniti, govoriti, pjevati (,peti'), tvoriti, a naj-
cesce glagolu sluziti. Luka ima einiti ma§e za
duse. Mon, croat. 64. Ni se u Pragu zvona za-
zvonilo ni po crikvah mase govorilo. Nar. pjes.
istr. 1, 10. Imese crekav takov zakon ne peti
mase. Arkiv 9, 102. Zakon imamo ne tvoriti
mase, dokle ne zberet se 40 popov. 102. Vsaki
pop duzan je sluziti maSu. Zak. vinod. 77. Slu-
zase masu v crikvi. S. Kozicid 22^. Dokle masa
sluzi (t.j. masnik). F. Glavinid svitlost 97. Mat
nin projde va kapelicu i ostane, dokle se j' masa
odsluzila. Nar. prip. mikul. 94. — Ovamo pristaje
i primjer : Da se crikve bez slu2enja mase ne po-
svedujut. S. Kozicid (i*.
5. MASA
508
MA§ATI SE
C. Hijec masa upotreblava se i u znaeenu
gospojina, te velika masa znaci velika ^ospojina
(festum assumptionis B. M. V.) a mala ma§a
znaci mala gospojina (festum natale B" M. V.).
Tomu fitu te6e termen vela masa vsako lito.
Mon. Croat. 146. Okolu velike all male mase
cu vam dojt obatrit tuzno srdce vaSe. Jacke
306. — Po svoj prilici je ma§a dobilo najprije
.^nacene: veliki blagdan, t. j. kad se sluzi i pjeva
masa s osobitom slavom, pa se pomalo steglo zna-
iene na reiena dva blagdana. Ispor. u nem.
Lichtmesse (t.j. dan ociscena B. D. M., kad se
u crkvi svijece pale), Kirchmesse (upravo: cr-
kvena masa, crkveni blagdan, t. j. blagdan na
uspomenu posvecena koje crkve, a onda blagdan
uopee, pa i zbor, sajam).
5. MA§A, /■ vatral, ozeg, t. j. lopatica za pre-
noSene vatre. Akc. se mijena samo u gen. pi.
mdsa. Iz turskoga (persijskoga) masa (t. j. kli-
jesta). Izmedu rjecnika samo u Vukovu, gdje se
kaze, da znaci isto sto vatra} (die Feuerschaufel,
batillum). Da donesu vatre na ma§i (ozegu, sto
vatru pre6u). Zborn. za nar. ziv. 7, 244. Do-
nese mu zena zerave na ma§i. 8. 102. Sjedi
kiaj vatre, i vavije masom gura po vatri. J.
Bogdanovid.
6. MAsA, /. isto §to masa (oidi tamo). Masa
govore po Mafivi i Srijemu za rije6 ,ma3a*, koja
im je do§la iz sudbenoga jezika, gdje imaju ,mase'
pupilske, sirotinske i t. d. S. Novakovi6.
7. MASA, /. Samo u Bjelostjencevu rjecniku :
Mafa ili par kakvoga pisma. Copia, typus, exem-
plum ... V. Antigraphum. Bijec je s obadva ta
znaiena (t. j. par i kopija) uzeta iz mag. mis.
Porodi mag. izgovora (t. j. mas) sva je prilika,
da se Bjelostjendevo ,Mala' ima iitati ,masa'.
- MASAK, md§ka, m. vrlo fini mdh (muscus).
Akc. se mijena kao u ma6ak. Ovom se rijecju,
koja je upravo demintitiv od mah (muscus), ozna-
cuju razlicne stvari, koje su vise ili mane nalik
na mah. Izmedu rjecnika samo u Vukovu (vidi
a i h), gdje se kaze, da se govori u Srijemu.
a. paperje, pahufice, t. j. sitno perje, koje
se i necehano mece na pr. u jastuk. (J Vukovu
rjein.
b. masak je onaj Jini prasak ili pepe(ak na
vocu, n. pr. na s(ivama ili na grozdu. U Vu-
kovu rjecn. (das Staubchen, pulvisculus).
C. mnje, Flaum, Flaumbart, Flaumhaar, lanu-
gine. B. Sulek rjecn. znanstv. naz.
d. vrsta ienara, t. j. tanahne pamudne otke.
u koju su uvedene strijeke od deblega pamuka.
I. Krsiavi 10.
e. od izrezanoga i u kacii stavjenoga kupusa
sok. koji se uhvati po vodi, kojom je kupus po-
liven. Kao da je to u primjeru: Kad odistis od
kupusa glave, u kaci se po redu sastave tako,
da ti koren ido gori, pak ovako nega ku6nik
dvori: vodu na ne^ uliva do vrha, od tri prsta
nek prihodi mrva, i tako ga ostavi, dok stigne
magak vodi i na vrh se digne. J. S. Relkovid
408. *
MASALA, /. bak^a, zub^a. Akc. se mijena u
vok. sing, i u gen. pi. maSalo, maSala. Rijei
je uzeta iz turskoga (arapskoga) m6§'al.- (sije-
tilka, fener). Izmedu rjecnika samo u Vukovu
(Fackel , fax). Jer on u loj metne svinskog
sala, pak izgori {t. j. svijeca) kao i maSala.
M. A. Re|kovi6 sat. 65. Hocemo se pomiriti,
al' se ne 6omo viSe maSalania pratiti. Nar. posl.
vuk 342. Pa odmah aav sanac osvetle maJa-
lama. M. D. Mili6evic pomen. 2, 270. Prije se
svitlilo lucom i masalom (u turskoj Hrvatskoj) .
Zborn. za nar. ziv. 6, 82.
MA§ALAH, interj. sto Bog hoce. Iz turskoga
(arapskoga) ma salla (sto Bog hoce). Haj ma-
salah kona i junaka, dobra kona, a boleg ju-
naka ! Nar. pjes. horm. 1, 368. Ma§alah, §to Bog
ho6e, zivio! slava ! 1, 616.
1. MA§A^, ma§Ja, m. mu§ko, muljak. U du-
brovackom govoru nekad i sada. Ma§a} s masjem,
a femena s femenom kako so nahodi, tako se
staju Zajedno (o lUcima). Zborn. (1520) 18*. Ma-
§a}, ma§|a: lat. masculus, tal. maschio. L. Zore
dubr. tud. 13.
2. MASA^i, ma§Ja, m. isto ito ma§Ja, t.j. spona
na vratih oli na prozorih, u koju se gvozden
kukac zadije. M. Pavlinovid. Iz tal. maschio
(kukac, muzjak, mu§ka kov6a).
1. MaSaN, Misana (bice takav akc), m. musko
ime od mila. U\ rjecniku nijednom, ni u Vu-
kovu u azbucnom redu, ali s. v. nadimak stoji:
Ovakovi nadimci nijesu nacineni od imena kr-
stenoga kao n. pr. Maso , Masko, Masan od
Marko. — Mnogo se nalazi ovo ime za Crno-
gorce u pjesmama; tako n. pr. Pjev. crn. 19*'.
Ogled, sr. 494. Nar. pjes. vuk 5, 27. 58. 82. 270.
Tako je i u Osvetn. 5, 133.
2. MASAN, masna, adj. jak, snaian. Akc.
ostaje bez promjene u svijem oblicima, bio pri-
djev odreden ili neodreden. Od istoga korijena,
kojije u mah, mahati, i prema tome ce teme^no zna-
cene ovome pridjevu biti : koji moze (dobro) omah-
nuti. — Komparativu masniji i adverbu masno
nema potvrde. MaSan -§na, -o, na pr. kon, koji
mnogo hvata; — 6ovek jak, hitar. U Kragu-
jeveu. P. Dordevic. Ma§an, -sna, -sno. Kaze so
za cejade da je ma§no, t.j. ostro i lako. — nZar
sam ja danas tako ma§na, kao sto sam bila ? —
No to je masno Pelade! U Srijemu. D. Preradovid.
3. MA§AN, masna, adj. zgodan. lijep na po-
gled. Moglo bi biti istoga postana, kojega je i
adj. ma§an, ali je tesko dokticiti razvoj znacena.
Mozda se i ne upotreblava pridjev masan, vec
samo prilog m^sno. Otalen je masno pogledati.
Hrv. nar. pjes. 4, 611. Otalen mu masno pogle-
dati 701.
4. MA§AN, masna, adj. sto pripada maSi
(misi, katolickoj sluzbi Bozjoj). Samo u primjeru :
Odovde na ma§ne kosuje kraj rukavov zlatom
ili svilom uzehu obifiaj poplitati. F. Glavinid
cvit 369a.
MA§AN0Vl6 (bice takav akc), m. prezime
izvedeno od imena Masan. Fetar Ma§anovi6. Nar.
pjes. vuk 5, 411. MaSanovic Stanko. 8, 377.
MASaNE, n. nom. verb, od maSati se. Izmedu
rjecnika samo u Vukovu (das Greifen in etwas,
immissio manus). — U Lici je ovo nom. verb,
prema maSati se m znaeenu: promasati, ne zga-
dati: Svaki se rdav lovac na masane izgovara.
J. Bogdanovid.
MA i? ATI, m. pi. (?) zaselak u Bosni u ko-
taru grada Bugojna. Popis zit. bosn. i here.
418.
MASATI se, maSam se, impf. dohvatati se,
primati se. Akc. u avijem oblicima ostaje bez
promjene. Od i.itoga je korijena, od kojega su
i rijeci 2 mah, mdhati, mahnuti (s- stoji mjesto
-hj- kao i u prez. masem od iiiAhati). Prema tome
je glagolu maSati se teme(no znncene : mahati
rukom za kojim predmctom i tako ga hvatati.
Izmedu rjeinika samo u Vukovu (greifen, im-
MA§CE
509
MAS6lVATI
mitto manum, attingo), gdje se znacenu dodaje
priinjer iz nar. pjes. vuk 1, 570.
a. dohvatati se, primati se u pravom i u
prenesenoin smislu. Glagol ima uza se
aa) genitiv. Al' ni (h)rana nije dosti }utoj
zmiji od bludnosti, dal' se bludnom inaSa kese.
V. Dosen 87b. Tko se fiesto posla masa 212b.
Kesom platit tko ne moze, pravda inu se masa
koze. 221b. f?to je pram nim Mijat arambasa,
koji s' babah po ki}eri(h) ma§a? §. Stefanac 17.
Al' ae zile ne ma§aj ni mrva. J. S. Ee|kovic
47. Tako mi presudismo : da se vise Zabladani
niSta preko reke Boidske masati nemadu. Glas-
nik II, 1, 157. Nisu bili naumili ma§ati se dru-
gih spailuka. Vuk dau. 5, 46. On s' ne masa
za 'nu ca§u vina, ve6 se masa ruke i nedara.
Nar. pjes. vuk 1, 570. Domacin se pr'jesna hjeba
maSa. Osvetn. 1, 44. Rukama svojima masa se
preslice i prstima svojima drzi vreteno. D. Da-
nifiid price sol. 31, 19. Da se masas dobra ni-
hova. avd. 13.
bb) genitiv s prijedlogom do. A rukom se
masa (t. j. Luka) do pojasa. Osvetn. 2, 26
cc) akuzativ s prijedlogom na: Vidiiemo
noge brze na svako zlo trcati, ruke tude priva-
tati i na zabraneno se vo6e masati. J. Banovac
pripov. 242.
dfl) akuzativ s prijedlogom pod: Vec se
masa gospi pod groce. Pjev. crn. 969'. Svaki joj
se (Maksimiji) pod groce masa. Nar. pjes. vuk
3, 40. Kako koju kupu dodavala, svagda joj se
beze pod groce masa. 6, 89. Ve6 se Marko pod
pazuho maia, desnom rukom pod pazuho Tjevo,
izvadio brijetkinu dordu. Nar. pjes. juk. 67.
ee) akuzativ s prijedlogom u : Zar mu je
malo, sto bunca i luduje u drugim stvarma,
nego se jos masa i u obicaje narodne? Vuk nov.
srb. 1817, 477. Masa joj se Reja preko bojna
sedla u svilena nedra. Nar. pjes. vuk 1, 110.
Svaki joj se (t. j. lijtpoj djevojci) u nodra ma-
sase. 313. Masa s' majka u gepe dolami, pak
izvadi dve trniue erne. 540.
ff) akuzativ s prijedlogom za: Koji za
bifi pokarana nerad masa se. E. Pavic ogled.
15. Videdi pak, da se oni pocese ma§ati za ka-
meiie. 565. Kojino se maSaju za voce zabraneno.
J. Banovac razgov. 149. Onda se (iyrai) rukama
masa za zem|u, kao da 6upa travu. Vuk nar.
pjes. 1, 184. Za nebo se pusti dim masao. B.
Eadicevid (1880) 140.
ffff) instrumental s prijedlogom za: Jedan
opet za kosom se masa. J. S. Kejkovic 298.
b. skakati, brzo odlaziti, — kao vb. impf.
prema vb. pf. mahnuti se (vidi 1 mahnuti 2, b).
Nek se masa on u kola. V. Dosen 64^. No se
svaki masa uza stranu. Osvetn. 2, 109. Pa se
konu na ramena masa. Nar. pjes. vuk 6, 295.
c. promasati, ne zgadati. na pr. u pucanu.
Ispor. masiti se pod d. Ma§ane: delo, kojim se
maSa. Svaki se rdav lovac na ma§ane izgovara.
U Lici. J. Bogdanovii.
MAoCe, ma§6eta, n. mlade od maske (mazge).
Imenica izvedena od osnove, koja je u rijeci
maska (od osnove, koja je u mazga, izvedena je
imenica mazge). Samo u Vukovu rjecniku (mala
mazga, ein junges Maulthier, puUus muli) s do-
datkom, da se govori po jugozapadnijem kraje-
vima, k tome se dodaje za primjer narodna po-
slovica : Lukavo kao ma§6e (jer kazu, da mazga
mufike bije nogom).
MA§CICA (bice takav akc.J, f. mala maska
(Hi mazga) ; dem. od maska (ne od mazga). Akc.
se mijena samo u gen. plur. mascica. Izmedu rjec-
nika u Belinu (muletta, mula parva) i u StuUcevu,
gdje se kaze, da je isto, sto mazgica i da je
uzeto iz Belina rjedn. Putovase ovi svetac na
priprostoj jednoj masfiici (,mascici'). B. Zuzeri
37.
MASCINA, MASCURINA, /. augm. od mast
(pinguedo). Jedna i druga rijec samo u Vukovu
rjeiniku (augm. v. mast). Prvoj je rijeci nastavak
-cina, dakle ma§cina od mast-6ina (otud je f
ispalo, a s ispred c preslo it §) ; prema mas6ina
nacineno je laascurina s nastavkom -urina.
MASCA, /. isto sto mast (pinguedo). Akc. se
mijena u vok. masdo. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. (Fett, grasso). U Virovitici govori
se mas6a isto tako cesto kao i mast, a moida se
tako govori i drugdje po zapadnoj Slavoniji, T.
Mare tic.
MAScAHAN, MAS6aSAN, mas6ahna, mas-
6a§na, adj. dem. od mastan. Samo u StuUcevu
rjecn., gdje se navode i odredeni oblici masdahni
i masdasni (sa znacenem unticcio, unctusculus/
— Nije dosta pouzdano.
MASCENICA, /. imenica izvedena od pasiv-
noga participa ma§6en (glagola mastiti).
a. Masdenica, kruh natopjen u masti, koja
se ugrije s vodom. U Orahovici. S. Ivsic.
h. Masdenica (napisato -s-), materija, kojom
se masti (boji). U Krusevcu. P. Dordevic.
MASCENKA, /. natopjen krub u masti i vodi.
IJ ^aptinovcu, gdje je akc. masdenka. S. Ivsid.
1. MA§CENE, n. nom. verb, od mastiti (un-
guere, colorare). Izmedu rjecnika samo u Vu-
kovu (1. das Beschmieren mit Fett, unctio, 2. das
Farben, tinctio). Luka je zavrsio ovi izum iz-
nasasdem nekoga masdena, koje bi ujepsalo ca-
klinovinu (smalat). M. Pavlinovic rad. 21.
2. MA§(^ENE, n. nom. verb, od mastiti (ul-
cisci). Nalaze se i oblici mascenije (prema cr-
kvenom jeziku) i masdeni (o ovome vidi u S.
Daniiica istor. obi. 8). Ako se jame ta zlotvo-
rac, iz nega ima ta isti knez uciniti kogodi mas-
deni bude hotil. Zak. vinod. 65. Ta isti gospo-
din knez imij punu oblast zvrhu nega i zvrhu
negova blaga za ucinit mascenje zvrhu nega.
79. Pred' sud'cem masdenija vap'jaliu. Staiine
23, 70 (stampano ,ma§tenija', ali da se ima ci-
tati -sd-, vidi se na str. 54). Prez uzroka Bog
ne saje kastigu i kaze masdenije. Korizm. 43^.
Ti si ucinil ma§denje 44b. Vo|a udiniti osvetu
aliti mascenije. 64b. Ov grih vapje k Bogu na
masdenje. Narucn. 100*. Tako je (t. j. Bog) prav-
dan V masdenju. Transit 64. Hode uciniti nib
masdenje. Ant. Dalm. nov. test. 1, 115. (luk. 18,
8., faciet vindictam illorum). Gotovo Imamo
masdenje suprot vsakomu neposluhu, kad vas
posluh isplrien bude. apost. 56*. Kad im se ka
krivina ili zlo zgaja, tako nimaju sami masdenja
za se uciniti, ni srda ni zavidosti v sebe drzati.
Postila (1562) 227.
MaScEVINA (bice takav akc). f. Postalo od
mastjevina, izvedeno od mast (boja). Uopste sve
od vune ispredeno i obojeno zovu masdevina (u
leskovackom srezu u Srbiji). Zborn. za nar. ziv.
5, 108.
MAScINE, n. isto sto 2 mascene (ultio). I
hodu mec masdinja vrh vas pustiti. Postila (1562)
IV.
MAs6lVATI (liVi maSdevati ?), impf. osvecivati.
Od istoga korijena, koji je u mast (osveta), ma-
stiti (osvecivati), masdene (osvecivane) . Samo u
MA§E
510
2. MASINA
jednoga pisca xvi vijeka, koji ima hez rijeice se
» 8 nom. Masduj me pred mojim suprotivnikom.
Ant. Dalm. nov. teSt. 115* (luk, 18. 3). Dokli
ne maSdujes krvi na§e. 2, 181*' (apocal. 6, 10).
Jere se gospodin ina§6uje ota vsih. 2, 99^ (1 sol.
4, 6).
MaSe, ma§a, /. pi. klijesta za hvatane vatre.
Za postane isporedi 5 inasa. Samo u Vukovu
rjedniku (Feuerzange, forceps).
MA&ELAN, maselna, adj. lihven, lihvarski.
Tamna postana, premda se imenica, od koje je
ovaj pridjev izveden, nalazi sa znacenem .lihva'
u jeziku staroslovenskom (mbsel-i. Hi mtselt?)
i u ruskom (Miuejii.). Samo u Danicicevu rjed-
niku (mbselbnb, feneratorius) s primjerom mbsel-
noje zitijo. Glasnik 11, 117.
MASeLOISKATE^, m. lihvar, kamatnik. Ispor.
rijec, koja je jired ovom. Samo u Danicicevu rjed-
niku (mbseloiskatejb, turpis lucri cupidus) s pri-
mjerom: Podobajet episkopu byti ne mbSeloiska-
te|u. Domontijanb 140.
MASeNE, n. nom. verb, odmagiti (sluzitimasu).
Samo u Vukovu rjedniku (das Messelesen, missae
celebratio) s dodatkom, da se duje u krscana (t. j.
u katolika), a trebalo je jos dodati: po zapad-
nijem krajevima.
MASET, m. bice veliki kamen nalik na grobni
spomenik. Neznana 2>ostana. Do maSeta doru do-
gonio, po kamenu dordom udario i duboko bise
zafatio. Nar. pjes. juk. 457. Po naaSetu cordom
udario. 458. Po Bosni, a osobito po Hercego-
vini i sada se nalazi muogo starinskog grobja,
maseta, stecaka, gomila itd , za koje se prica da
je sve ostatak Bogomila. M. Kapetanovid nar.
blago 310. Maset (u Studencih): sfcedak na po-
klopnici. M. Pavlinovid.
MASeVO, n. jetni stan pastira u Hrvatskoj
u zupaniji 7nodruskorijeckoj (u opcini bribirskoj).
ilazdje|. hrv. i slav. 13. Jamacno je isto mjesto,
koje se sponiine u ispravi iz pucetka xiv vijeka
u Mon. Croat. 2. i iz pocetka xvii v. u R. Lopa-
sida spom. 1, 385.
MASICA, /. dcm. od masa (missa). Kada mi
Franica k ma§ice hodila. Nar. prip. mikul. 160.
Masicu slusase Nar. pjes. istr. 6, 21. MaSica,
missa. D. Nemanid (1884) 35.
MASICE, masica, /. pi., dem. od maSe (kli-
je§ta za vatru). Izmedu rjeinika samo u Vukovu.
Nafiini Solomun . . . i 6a§e i vi}u§ke i kotlide i
kadionice i malice od cistoga zlata. D. Danidid
Icar. 7, 50. I magice i kotlide . . . uze zapo-
vjednik strazarski. 2car. 25,15. Bajalica ... na
vatra]u uzme dosta 2iva ug|evja pa magicama
ili vrhom od no2a jedan po jedan spuSta u vodu.
M. D. Milidevid ziv. srb. glasn. 22, 179. Hvata
masicama najzeSdu zisku. zlosel. 12. MaSicama
se mede vatra u lulu. Zborn. za nar. 2iv. 1, 89.
MaSice (u Sibeniku), stipala za vatru. M. Pavli-
novid.
MASIC, m. ime izvedeno od osnove imena MA§o.
ix. prezime u na§e vrijeme vrlo obiino u pravo-
slavnijeh, rjede u katolika. Za one prve nalazi
se mnoHvo potvrda, napr. Glasnik ii, 1, .32. 71.
Sem. prav. 1878, 65. Sr. nov. 1880, 819. Rat 107.
895 t t. d., — za ovedruge Schem. bosn. (1864)
XIM.
b. ime selu u Slavoniji u iupaniji poze§koj.
Razdjej. hrv. i slav. 68.
MASICI, MA&rda, m. pi, ime dvjema selima
u Bosni, od kojih je jedno u kotaru iajniikom
drugo u gradiskom. Popia Sit. bosn. i here. 86.
170.
MASiKA,/. mahovina, masina (muscus). Samo
u jednoga pisca xvm vijeka. Pak gdi drvo pri-
uzme masika, ondi strugat tog gada prioni, dok
te posao koj' pncji ne goni; ali struzud ma§iku
ne deri s drva koru. J. S. Rejkovid 83. Ure-
zanog u maSiku vezi (t. j. kalama), s nom u
pisku neka mokrom lezi, dok se vrime ukaSe.
87. Dugo da frizak ostane (t. j. orahj, u ma-
siku ta nega nastane, koja sumom po drvedu
rodi, za kom dugo po noj se ne hodi; samo nek
mah osusi se prije, jerbo vlazan za taj posao
(t. j. za spravfane oraha) nije. 358.
MASIKOVAC, Masikovca, m. zaselak u Bosni
u kotaru kostajnidkom. Popis zit. bosn. i here.
180.
1. MASILO, n. upravo Babino Masilo, neka-
kav vis u Srbiji u krajinskom okrugu. M. D.
Milidevid knez. srb. 941.
2. MASiLO, n. rijec neznana znaeena, a mo£e
biti, da nista i ne znadi. Cuo sam, gde deca pe-
vaju: Silo ma§ilo, konsko plaSilo! D. Preradovid.
MaSiMICE, adv. odtnah, maJiom. Ode maSi-
mice bez obzira. U Lici. J. Bogdanovid.
MASiMO, >n. musko ime, vajada lat Maximus.
Masimo, moj sinko, pomozi mene. P. Posilovid
nasi. 4a.
MASiN, m. prezime u nase vrijeme u Srbiji.
Drz. kalend. srb. (1905) 34.
1. MASiNA, /. mah (muscus), mahovina, s ko-
jim je i istoga postana. Akc. se mijena n gen.
plur. masina (ali se jamadno govori vrlo rijetko
u plur.). Izmedu rjednika samo u Vukovu (1. ma-
hovina, s dodatkom, da se govori u Barani, 2. ku-
uadra, s dodatkom, da se govori po varosima).
a. mah, mahovina Cabo kudo, ti se razorila,
po vrhu te masina spopala. Nar. pjes. hero, vuk
210. Oko puta golemo kamene, po kamenu po-
rasla masina^ Nar. pjes. horm. 1, 56. MaSina,
muscus. B. Sulek im. Masma, mahovina. I Vuk
ima ovo znacene, ali iz Barane. Ja sam ga duo
u vajevskom okrugu u Srbiji. I. Pavlovid. 1
dakavci na Krku govore masina u tome zna-
denu. Zborn. za nar. ziv. 5, 52.
b. kunadra, t. j. ono od prede, sto se uhvati
u nitima kao jiamuk, nem. Flocke, lat. floccus.
Samo u Vukovu rjedniku. — Ali i sama rijed
kunadra moze znaciti isto §to mahovina, ma§ina,
kako je navedeno kod te rijedi.
c. Na nekim dalmatinskim ostrvima znadi
ma§ina bi^ku, koja se inace zove svilina (Posi-
donia Caulini). D. Lambl (1853) 628.
2. MASiNA, /. umjetna naprava, da se koji
posao olaksa ili brie svrsi, nem. Maschine, otkle
je i uzeta naSa rijed; Nijemci su pak ovu rijed
uzeli iz franc, machine, Francuzi su svoju do-
bili iz lat machina, a Rimfani su uzeli iz grd.
fDj/ai')). Akc. se mijena u vok. maSino. U narodu
se ta rijed mnogo vi§e govori, nego li je kniiev-
nici pi§u, koji mjesto masina vole upotreb{avati
uzetu u novije vrijeme iz deSkoga jezika rijed
stroj. E moj brate, iia ma§ini je lako raditi,
kod lie se ne stonta. J. Bogdanovid. — Pored
toga opdcnoga vrlo obidnog (u narodu) znadeAa
ima ova rijed u Lici joS i znadei'ie, Sto ga ima
nem. rijed Ziindholzchen, t. j. hibica, zigica. Va-
^ada se narodu, kad je tu napravu za brzo i
lako dobivane vatre prvom vidio, i ona udinila
kao neka ma§ina. Uzmide za soldu marina, no-
mam ^ dim lule zapaliti. J. Bogdanovid. -5- A
Kajkavci (sefaci) govore maSina it znadenu: ie-
\eznica, vlak. Za pol vure pojde maSina v Kra-
pinu. T. Maretid.
3. maSina
511
1. maSiti
3. MaSiNA,, /. mjesto u Srbiji u okrugu po-
zarevackom. Niva kod Masine. Sr. iiov. 1865,
322.
MAS INANE, n. noni. verb, od maiinati. U
nase vrijeme u Lici. Kad prispije iito za maii-
nane. J. Bogdanovid.
MA^INATI, masinam, impf. raditi sto masi-
nom, na pr. vrijeci zito. U nase vrijeme u Lici.
Kad troba zito masinati, onda so leda znoe. J.
Bogdanovic.
MA&TNO BRDO, n. mjesto u Srbiji u okrugu
dacanskom. Niva u Masinom brdu. Sr. nov. 1870,
176.
MASINSKI, adj. ma§inom nadinen. U naSe
vrijeme. Masinsko predivo, Maschinengespinnst.
Zborn. zak. 1853. 1147. Ma§inska preda. Zbora.
zak. 18G7, 164. Ma§in3ki vez, Maschinenstickerei.
J. Belovic-Bera. 187. — Jamacno je dobro ovaj
pridjev uzimati i u znacenju: §to pripada masini
(Hi masinama), na pr. masinsko kolo.
MASIRATI, masiram, impf. uredno koracati,
0 vojnicima i o drugijem (udma, kad koracaju
kao vojnici 2^ostovleni u red. Akc.je kao m mah-
nitati. Glagol je uzet iz nem. marschieren, a ovaj
iz franc, marcher; u prvom je slogu izbaceno r
jamacno zato, jer isti glas dolazi u trecem slogu,
dakle neka vrsta disimilacije. Nem u pomo6 jost
vojske masira S. Stefanac 45. Glas donese od
istoka vila, da nam nije Italija mirna, da ma-
iira hrvatska krajina. Nar. pjes. kras. 97.
MASIREVIC, m. prezime u danasne vrijeme,
kaku se cini, samo u Srba. Akc. kako je postav-
jen, gavori se u Srijemu, ali kako tamo govore
i Jovanovic, Lazarevid i t. d. (mjesto pravilni-
jega J6vanovic, Lazarevid), tako se ne zna, ne bi li
mozda pravilnije bilo Masirevic (Hi Masirevic ?
Hi Masirevid). Bijeci (Hi imenu?) masir, otkle
je ovo prezime izvedeno, nema potvrde, niti joj
je poznato znaiene. Masirevic, D. Avramovid 276.
feem. prav. 1878, 7. Imenik (1906) 74. 108.
1. MASITI, masim, pf. mahnuti, proci, minuti.
Od istoga je korijena, od kojega je i masati se
(-S- stoji mjesto h-, jer se naluzi ispred i). Prema
tome je glagolu masiti teme^no znacene: mahnuti,
onda mahnuti preko kojega predmeta tako, da
se ne dime, dakle minuti; glagol masiti se
uopce stoji kao perfektivan prema imperfektiv-
nom masati se. Izmedu rjecnika masiti iwia samo
Stulicev i Vukov, a maSiti se samo Vukov.
1. masiti (samo u aktivnijem oblicima; za
pasivne nema potvrde).
a. mahnuti. Ovo se znacene izmedu rjei-
nika nalazi samo u Stulicevu, gdje se kaze, da
maSiti znaci isto sto mahati i da je uzeto iz
ruskoga rjecnika (ali u danasnemu ruskom je-
ziku nema takvoga glagola). Paka ti je ma§io
rukome i partizanom i udari Vlasida u junafeko
dobro srce. Nar. pjes. bog. 183. MaSi rukom
bojnu partizaiiu. 186.
b. minuti u neprelaznom znaienu, dakle:
proci, otiei. Al' kako su zdrave dolazile (t. j.
glave), onako su i ma§ile tvrde. Osvetn. 2, 96.
Nisu Turci jos ma§ili r'jeku. 3, 159.
c. minvti u prelaznom znaienu.
aa) proci, ne dirnuti. Spade Salko u
druzinu krutu nagled snovat licinu za vrata,
kojano ga ni maSiti ne 6e. Osvetn. 6, 40. Al'
ga (t. j grad Vranduk) ma§i vojska pjevajudi
i dopjeva pod Zenicu ravnu. 7, 28.
bb) ne dirnuti ono, §to bi se htjelo da
dime, dakle: proma§iti, umaHti. Zgodi Zelid
kona do kolana, a Lubina ma§i ciganina. Osvetn.
4, 43.
cc) ne dirnuti ono, sto se i ne zeli da
dime, dakle: umaci cemu. Da Bog dade i sreca
Bozija, ne masio Alijine dorde. Ivekovid rjedn.
8. V. masiti.
d. baciti, upravo ce va^ada biti: mahnuti
dime tako, da poleti i padne. Samo u Vukovu
rjecniku (masiti, werfen, proiicio) s dodatkom, da
se govori u Grmnici.
e. braniti. Valada ce to biti u primjeru:
Stat u tebi ki obrase (t. j. sveci u Kotoru), da
te od zla svega maSe. J. Kavanin 314b. Nije
jasno, kako se ovo znacene razvilo; da se nije
razvilo iz: mahnuti rukom na ciju obranu? ispor.
poseci za koga u znacenu : zauzeti se za n ; na
pr. ja bih i za nega tako posegao.
2. masiti se. Izmedu rjecnika samo u Vu-
kovu (greifen, mauum immitto, attiugo).
a. dohvatiti se, primiti se u pravom i u
prenesenom smislu.
aa) Glagol ne mora uza se imati do-
datak, kojim bi se izricalo, 6ega se Hi za §to se
tko masi. Kupi sada od zlata prstene, ujno moja
Jankova divojko ; ako li se koja druga masi,
odsidu joj ruku do lakata A. Kacid, razg. 154b,
Koja je tu Eoksanda devojka, neka kupi burme
i prstene; ako li se koja druga masi, osjed du
joj ruke do lakata. Nar. pjes. vuk 2, 151. Ma-
§ivsi se rukom izvadi noz. Vuk mat. 26, 51. Oni
povicu : kamo ti glava? ja se masim rukom, a
to nema glave. Nar. prip. vuk 205. Bog saje
svoja stvorena na svijot dugoruka, da svaku do-
segnu, teke da litjednu masiti se. M. Pavlinovid
rad. 138.
bb) Glagol ima uza se za dopunu ge-
nitiv bez prijedloga : Bi li ga se maiila (t.j. ploda).
E. Pavid ogled. 7. To zivina od uaravi majke svoje
zadobavi, od onoga da se plasi, sto zna da se
vika masi i da onog ne objubi, od sta zdravje
svoje gubi. V. Dosen 8*. Da se iz nih (t. j. iz
zdjela) sta ne ma§e (t.j.gosti). 151*. Onaj zmaj
pakleni ma§io se jest mene. G. Pestalic 95. Da
se masim ramena Krista Boga ranena. Nar. pjes.
vuk 1, 137. Sto se nisi jabuke masila. 2, 245.
Oni su se }uto zavadili, masili se malijeh pu-
saka. Nar. pjes. vila 1866, 832. Da se (t. j. ca-
revi) mase Osmanova carstva. Osvetn. 7, 3. Janko
s' ma§i pera i artije, pa je curi knigu napisao.
Nar. pjes. iz Bosne. D. ourmin. — U nar. pjes-
mama maSiti se kakve planine Hi zem(e znaci:
dohvatiti se, t. j. stici onamo. Ma^ise se visoke
planine. Pjev. cm. 316b. I masi se lomna Vlaha
Starog. Nar. pjes. vuk 2, 172. Pa se masi vla§ke
zemje ravne. 2, 481. MaSise se planine Trusine.
3, 467. Masi§6 se puste Semberije. 4, 278. Ma-
Sio se Kovada planine. Nar. pjes. juk. 563.
cc) genitiv s prijedlogom do : Pa se maSi
rukom do pojasa. Osvetn. 2, 152.
dd) dativ bez prijedloga: On se ma§i
gepu svilenome te izvadi dva dukata zuta. 4,
224. I dim joj se maSe ruci, ne propusti, da ih
ne obdari. M. P. Sapdanin 1, 32 — Ovamo ide
i prim jer, gdje stoji : masiti se iemu u sto. On
se masi u jankesu pasu. Nar. pjes. vuk 3, 402.
ee) akuzativ s prijedlogom na; Udari
zmaja u glavu, a zmaj iza sna masi se rukom
na ono mjesto, de ga je on udario. Nar. prip.
vuk 10.
ff) akuzativ s prijedlogom u: Kad je
nega bane razumio, ma§io se u iep od dolame.
2. MASITI
512
1. maSkaea
A. Kaci6 razg^. 83*. Nisi se nikada s gvozdjein
u kamea masio. A. KaniXlid utoc. 132. Jos se
masi u gep o' dolame. Pjev. crn. 107^. On se
masi rukom u dzepove. Nar. pjes. vuk 2, 175 i
186. Marko s" masi rukom u dzepove. 2, 420 i
423. Pa se rukom u dolamu masi. 3, 366. Ma-
§ivsi se u torbu izvadi i pruzi mu kamen. Vuk
imr. posl. 48. Pak se masi u nedra i izvadi je-
dan bokunic kruha Nar. prip. vuk 116. Masio
se rukom u gepove. Nar. pjes. juk. 107.
gf/J akuzativ s prijedlogom za; David
masi se za zivac kamen. E. Pavic ogled. 240.
Ma^i se Saul za kopje. 244. Ona sko5i, masi se
za rasak. M. A. Re|kovi6 sat. 69. Ako se ni-
jedno defce ne ma.si za loptu. S. Tekelija letop.
119, 9. Svi, koji se mase za noz, od noza ce
izginuti. Vuk mat. 26, 52. Kad hoces o Turfiinu
da progovoris, masi se za kapu. Nar. posl. vuk
122. Uza se masi za kovfeeg Bozji. D. Danici6
2. sam. 6. 6. Da se moze masit za svaku (t. j.
knigu), kad ga voja. M Pavlinovi6 rad. 46.
hh) instrumental s prijedlogom za : Kada
magle pokrivaju paso, bo}e one (t. j. ovce) za
sijenom se mase. J. S. Eejkovid 59
H) infinitiv: Ako bi se tko masio utr-
gnuti onu jabuku. J. Banovac pripov. 67. — Na-
lazi se, da infinitiv pretna tal. jeziku pred so-
hom ima prijedlog za: Masivsi se za uzeti iz
ruke onoga kipa rumenu jabuku. J. Banovac
pripov. 37. Paskval se masi za uzeti. pred. 144.
jj) za dodatak ima glagol uza se rece-
nicu s veznikom da: Kada bi se masio, da sto-
god uzme, tada svekoliko bi izprid nega izcez-
nulo. D. Rapic 440. Podi (ili pristupiti) kome
k ruci, t. j. masiti se, da pojubi ruku. Vuk rjecn.
s. v. ruka. Ko bi se masio da zemju prevrde.
S. ]jjubisa prip. 237. — Ispred vezntka da maze
prema tal. jeziku stajati jos prijedlog za: Dal'
i drugud jos se mase, za da obraz i po§tene oblo
prozdru i sametu. V. Dosen 87a.
b. skociti. mahnuti se, vinuti se. A po tom
satir taj jak hrabar hrabreno ma§i se kako zmaj
u sedlo zladeno. M. Vetranid 2, 171. I ove pak
opet gledale su oci, on korii priko pet ma§iv se
gdi skoci. H. Lucid 256. — U narodnijem pjes-
mama cestu se nalazi masiti se koiiu na ramena,
rjede samo konu. Pa se ma§i Sarcu na ramena.
Nar. pjes. vuk 2, 252. Ma§ise se konma na ra-
mena. 2, 621 i 3, 250. Pa se masi vrancu na
ramena. Nar. pjes. here, vuk 15. Te se masi
konu na ramena. Nar. pjes. vila 1866, 436. Tek
se ma§i debelu doginu te otide Mladenu veziru.
Nar. pjes. vuk 4, 221. Pa se masi hatu male-
nome, ode pravo drumom sirokijem. 4, 223.
c. dignuti se, krenuti se. Riba izb jezera
togo na lib masi se. Aleka. novak. 91. A Ko-
riolana tvoga se jest dida slava neskondana ma-
§ila naprida toliko, da nitkor ... ne de mod da
ju nazira. H. Lucid 285. MaSidu se povisoko,
da nek lincu zvrkne oko. V. Do§en 211b. Ma-
nila se put ravna Drobnaka (t. j. ieta). Pjev.
crn. 141b.
d promasiti, ne zgoditi. U Liki masiti ae
znadi Febl.schuas macben. Kada ko u ^to zgada
pa ne pogodi, reku: mafiio si se. J. Bogdanovid.
2. MASITI, mSSim, impf. sluziti ili citati ma.iu
Imisa, katoliiku sluzbu Buzjii). Izvedeno od osnove
imenice masa (misaa). Izinedu rjeinika samo u
Vukovu (ma§iti, sluziti maSu, eine Messe leson,
mis.sam celobro) s dodatkom, da se govori u Hr-
vatskoj. Zapovida jednod na dan masiti. F. Gla-
vinid cvit 126b. Zato ne more ni maSiti. Nar.
prip. mikul. 119. Sam Isus joj masi. Nar. pjes. istr.
6, 21. Pa podili sirotam ono liena ruvasca, ono
srebra i zlata majki bozjoj trsatskoj, za nu popi
da mase. Hrv. nar. pjes. 1, 23. A. Kadi su go-
snodin plovan? B. OtiSli su u crikvu masiti.
Oakavci u Lici. J. Bogdanovid.
3. MASITI, masim, ma§inom (mahovinom) za-
tvrditi lukne. U Bistracu. F. Hefele. Izvedeno
od osnove imenice mah (muscus). Sto prinosnik
u svome tumacenu u.ima perfektivan glagol ,za-
tvrditi', po tom hi se moglo misliti, da je i ma-
siti perfektivan glagol, ali je veca prilika, da
je imperfektivan.
1. MASka, /. imenica postala od istoga ko-
rijena, koji je u mahati, 1 ma§iti, i otud joj do-
laze razlicna znacena. Izmedu rjecnika samo u
Vukovu. Gen. plur. je u znacenu pod a. i h ma-
saka ili maski, a u znacenu pod c masaka ili
maski.
a. mahajka, t. j. naprava, o koju se lanotn
mase i bije, da bi se ocistio od pozdera. Samo
It Vukovu rjecniku, gdje se imenici u tome zna-
cenu bilezi akc. maska.
b. palica, kojom se tnaSe. upravo kojom se
odbija u igri klis ili popik ili lopta. Izmedu
rjecnika samo u Vukovu, gdje je imenici u tome
znacenu postav}en akc. maska i dodaje se, da
se govori u ^umadiji. — Kako se maskom (ili
klisacom) igra, to opisuje M. D. Milidevic ziv.
srb.- 224. 237.
c. isto sto 1 masa. Samo u Vukovu rjedniku,
gdje se kaze: kad se igra lopte pa se ne pogodi,
Fehlschlag, ictus vanus, i postavja se za to zna-
cene akc. maska.
2. MA§KA, /. isto sto madka u C'akavaca i
u Dubrovcana (u ovijeh pored madka). Primje-
rima, koji su vec navedeni kod macka, dodaju
se jo§ ova dva: Ludjak masku kupi u mihu. I.
Ivanisevic 174. Kako maske na stol nogu kladu.
305.
MASKAL16, m. zaselak u Bosni u kotaru zvor-
nickom. Popis zit. bosn. i here. 378.
MaSkAR, m. isto Sto maskara. Ovdi dohode
maskari obudeni kako vile. M. Drzid 56. Odgo-
varaju druzi maskari na vlasku obudeni. 58. U
istoga pisca ima i maskar (tako je bar stam-
panoj: Na pir maskari idu. .56.
1. MASKARA, /. obrazina, — covjek s obra-
zinom i preobuien, — sala, rug. U prvom i u
trecem znacenu moze mjesto 5 biti i s ; vidi kod
maskara; mnogo rjede je to u drugotn znacenu
(vidi pod b primjer iz A. Kadcica). Akc. je za-
bi(ezen. kako je u Vukovu rjecniku, ali u neki-
jem je krajevima obicnije maSkara. Vidi potvrdu
od N. Siynica u Nast. Vjosniku 8, 108. i malo
da(e od S. Ivsica. O postanu vidi kod 1 maskara.
U rjedniku Mika]inu (krabanosnica, persona,
larva, — maskare, }udi s mi skarom, histrioues,
homines larvati, personatus, larvatus), u Bjelo-
stjenievu (cooperimentum personae), u Jambre-
§icevu (larva) i u Vukovu (vidi pod b).
a. larva, persona, obrazina. Potvrde su tome
znaienu u rjecnicima Mika^inu, Bjelostjencevu
i Jambre§icevu i u D. Nemanida (1884) 38.
b. homo personatus, larvatus, covjek s obra-
zinom i preobucen. Obiciio n pluralu. ali kad
zatreba, govori se i u singularu Maskare f. pi.
(u C. g., to jest: u (Jrntij Gori) uz bijelu npdjeju
djeca ae nagare i objese o sebi zvona i avako-
jako drukdije nagrde se, pa idu po selu od kude
do kude, te istu sira, masla, jaja i t. d.. . . Vuk
2. maSkaea
513
MASKU^iA
rjecn. s. v. maskare. Coroje, vila i turica isli
su za vremena republike (t. j. u Dubrovniku)
uz mesojede kao maskare. s. v. coroje. U ovo
vrijeme po gdjekojijem mjestima idu danu mas-
kare, t. j. }udi preobufieni u druge ha|ine i s obra-
zinama na lieu. Vuk ziv. 18. Neka gre baren
sad na veseje, da se malo sprojde i da vidi mas-
kari. Nar. prip. mikul. 101. Ma§kara, homo per-
sonatus. D. Nemanid (1884) 33. Maskara je ce-
jade, koje o pokladama uzme obrazinu ili se
kako drukcije nagrdi te oblazi selom. A za po-
grdu govore ,maskara' smijesno obucenoj zen-
skoj. U Orahovici. S. Iv§ic. — Ici (hoditi, krenuti)
u maskare znaci: ici kojekuda kao maskara odje-
ven Zajedno s drugijem maskarama. Mnoga su
jim zabraiiena, navlastito . . . hoditi u , maskare'.
A. Kadcic 4. Kad se krenu momcad u maskare.
P. Petrovi6 gorski vijen. 56.
C. iocus, ludibrium, sala, rug. Pokorite ta-
koder usi vase nih zacepivsi . . . ne samo od
sale i maskare, nego i od lakrdije najmaiie. D.
Rapid 227. Ne bi li ja to ucinivsi bila svega
svita zapretica, lakrdija i maskara? 385. (U
obadva ova Bapiceva primjera mozda se ima ci-
tati -S-, a ne -&-).
2. MaSkaRA, /. zaselak u Bosni u kotaru
varosi Bugojna. Popis zit. bosn. i here. 416.
MASKAEAN, m. bice isto sto i 1 maskara u
znacenu pod b. (Opisavsi Vuk dubrovacke mas-
kare coroja, vilu i turicu dodaje) : Bila je rijec
(kao poslovica) : Coroje, vila i turica maskarani
sva trojica. Vuk rjedn. s. v. coroje. Ne raspo-
znaje se, je li nom. sing, maskaran ili je maska-
ranin.
MASKARANE, n. nom. verb, od maskarati se.
U nase vrijeme u Lici. Ostav'te se maskaraiia,
man radite. J. Bogdanovid.
MaSkAEAST, adj. onaj, koji ima na sebi
obrazinu. Samo u Bjelostjencevu rjecniku, gdje
pise znacene larvatus.
MASKARATA, /. zabava, osobito pies mas-
kara (t. j. ji'tdi s obrazinom i preobucenih). Iz
tul mascherata. Goro zolena, s Bogom ! Maska-
rate s Bogom ! M. Drzid 156.
MASKAEATI se, maskaram se, impf. ciniti
se maskarom. Akc. se mijena kao u mamuzati.
Izmedu rjecnika u Mika}inu (maskarati se, po-
krabanositi se, inducere, suseipere personam).
E da vam se, rnomci, samo iiia§karati i po selu
ob noc bazati. U Lif'. J. Bogdanovic.
MA§KAEENE (bice takav akc, vidi kod 1
maskara), n. nom. verb, od maskariti. A sin i
ne haje, nodi u igri, u sali, u maskarenu. D.
Eapid 92. (U ovome primjeru nije sigurno, da
se ima iitati -s-, moglo bi biti i -s-).
MASKAEGrIJA, in. sa^ivac, lakrdijas. Samo
u Bjelostjencevu rjecniku, gdje se kaze, da znaci
salec, a ovoj se rijeii na svotne mjestu. pise zna-
cene vesejak, ioculator, nugator.
MASKAEIN, n. ivie psu (mozda sarenu kao
maskara? ytdi da^e maskerin, maskerina). F. Ku-
relae dom. ziv. 46. Tal. rijed mascherino znaci
psa, kojemu je gubica drukcije boje nego ostalo
tijelo.
MASkARITI SE, maskarim se (bice takav
akc, vidi kod ] maskara), saliti se, rugnti se,
ciniti maskaru (t. j. §alu, rug, vidi kod 1 mas-
kara c). Akc. se mijena samo u 2. i 3. lieu sing,
aor. maskari se. Pa s' s Nikolom ma§kari dru-
zina (mozda je prijedlog s bez putrebe stampan).
Nar. pjes. juk. 244.
VI
MASKERIN, m. macav, prjav. Vokal e stoji
prema tal. masehera, otkle je uzeto te vajada
znaci upravo . koji ima po sebi mace ili prfe
kao kakva maskara. Vidi m.askarin. U nase vri-
jeme u Istri. Maskerin, maskerina, maeulatus
(puer, aries). D. Nemanic (1883) 65.
MASkERINA, /. macava ovca, pr]ava zena.
Poradi postana i temejnoga znacena ispor. kod
rijeci, koja je pred ovom. U nase vrijeme u Istri.
Maskerina, maskerini, ovis maculosa, femina sor-
dida. D. Nemanid (1884) 59.
MASKLIN, masklina, m. neko orude za kopane
i krcene, trnokop, objetelica, — zatijem orude
za dubene, dlijeto, sjecivica. Postane tamno; po
svoj prilici tuda rijec. Ispor. mosjin. Izmedu
rjecnika samo u Belinu (zappone, ligo praeacu-
tus, — piecone, stromento da cavar sassi, scal-
prum) i u Stulicevu, gdje se kaz", da je isto sto
objetelica (zappone, marone, ligo) s dodatkom,
da je uzeto iz Belina rjecnika. Za ovu rijec ima
potorda samo iz Dalmacije i iz turske Hrvatske.
Turci . . . rano na grad udarise nosedi grede,
daske, maskline, motike i poluge. A. Kacid razg.
105. Lemise, motike, maskline, ertala i ostalo,
sto je za tezaka potribito, da imadu nacinati.
korab. 152. Motike, masklini, pokudstvo ... (u
Makarskoj). V. Bogisid zborn. 27. Masklin, trno-
kop (u turskoj Hrvatskoj). Zborn. za nar. ziv,
6, 65.
MASKLINATI, masklinam (tako je zabi}ezen
akc), impf. raditi masklinom. M. Pavlinovid.
MASKLINITI, masklinim. Samo u Stulicevu
rjecniku, gdje se kaze, da isto znaci sto objete-
liti (zapponare, oecare).
MASKO, m. musko ime od mila mjesto Marko
(a mozda i mjesto Maksim, Manojlo). Vidi Ma-
san i Maso. Samo u Vukovu rjecniku (Masko,
Mannsname, nomen viri).
MASKOV161 (bice takav akc), m. pi. zaselak
u Hercegovini u kotaru mostarskom. Popis zit.
bosn. i here. 492.
MA§KOVITERSKA, adj. f. Moskovska, Mos-
kovija, Busija. Da nije prema item. Moskowiter-
(land)? I MaSkoviterska kod Indije stoji, vnogo
stov i tisud mi se ona broji (u pjesmi, koja je
vise umjetna nego li narodna). Jacke 204.
MASKUL, (maskuo?), m. mali top, muzar,
prangija. Iz tal. maschio (ili mozda maseolo?),
koja rijec isto znaci. Zezijahu kratasne maskule.
Pjev. ern. 18b { Ogled, sr. 22. Doklon kratki
pukose maskuli. Ogled, sr. 170. Pa povedi voj-
sku na Jasene i ponesi sibe ubojite i zolene cr-
kovne maskule. Nar. pjes. vuk. 5, 407. ZapoceSe
maskuli pucati. V. Vrcevid niz 232.
MASKULA, /. 7nali top. Vidi rijec, koja je
pred ovom. U Istri, gdje govore i maskula i
mackula (tq^ko je zabi^ezen akc). Nasa sloga
god. 14, br. 17, str. 74.
MASkU^j, m. nesto gvozdeno na harki. Bice
iz kakvoga tal. narjecja, ti kojemu rijec maseolo
znaci isto Hi srodno sto. U Vrbniku na otoku
Krku, gdje upravo govore maskuj (j mjesto \
kao i u drugijem rijeima). Opisuje se (tamosnim
narjecjem) u Zborn. za nar. ziv. 7, 341.
MAi^KUJ^A, /. nesto gvozdeno na prozoru, —
nesto gvozdeno na barki. Za postane vidi rijed,
koja je pred ovom. U Vrbniku na otoku Krku,
gdje upravo govore maskuja. Opisuje se (tamos-
nim narjecjem) u Zborn. za nar. ziv. 5, 29 (na
prozoru) i 7, 841 (na barki).
33
MASLl6l
514
MASTANE
MASLICI, m. ^;i. zmelak u Dalmaciji u opcini
cavtatsTcoj, koji se zove i Mas}esi. A. Masek 87.
MASLIJA, /. zamha. seput, t. j. kad se sto
na pr. na odijelu tako sveze, da se odmah od-
veze, cim se od onoga, sto je svezato, dovo}no
povuce jedan kraj. Iz nem. Mascherl (u. kniz.je-
ziku Masche). Samo u Vtikoou rjecniku s dodat-
kom, da se govori u vojvodstvu.
MA§;^A (tako je zabi^ezen akc), f. isto sto
2 masaj, t. j. spona na vratih oli na prozorih,
u koju se gvozden kukac zadije. U Dubrovniku.
M. Pavlinovid. Za postane vidi kod 2 mala|.
MAS^jEN, adj. isto sto maslen. U nase vri-
jeme u Lici. Najo sam ae jutros sit sican mas-
Jene palente. J. Bogdanovic.
MASj^ESI, m. pi. zaselak u Dalmaciji, koji
se zove i Maslici (vidi tamo).
MAS^IKA, /. Itijka (grm Hi drvo) Evonymus
europaeus ; zove se takoder kurikovina, kurko-
vina, meka siba, popova muda. U sredini je -s-
postalo od -S-, jer stoji ispred -1-; t. j. masjika
rnjesto mas|ika, od osnove, kojaje u rijeci maslo
(od sjemena ove bi^ke dobiva se nekakvo w/e, t.j.
maslo). Akc. se mijena u gen plur. masjika.
Izmedu rjecnika samo u Vukovii. Vidi jos B.
Sulek im., S. Pctrovic 9.5. Jedan pisac ima ime
masjika za srodnu bi^kii Evonymus verrucosus.
K. Crnogorac botan. 19.
MASJ^IKOV, adj. sto pripada masliki (mas-
jici), na pr. mas^ikovo drvo.
MASlfilKOVINA, /. drvo od masjike, mas\i-
kovo. Izmedu rjecnika samo u Vukovu s nave-
denijem znacenem. Meder jase dorusu kobilu,
na lioj sedlo od orahovine, kuskuni joj od mas-
|ikovine. Hrv. nar. pjes. 3, 102.
MAS^IN, m. trnokop, isto sto masklin, skojim
je jamacno istoga postana. U turskoj Hrvatskoj.
Zborn. za nar. ziv. 6, 65. 87.
MAS^iUN, m. orude tezacko kao motika, samo
je od usica do ostrice s tri prsta siroko. Mas-
lunom kopaju zemju u dubjinu, kad prave tra-
pove, lokve ili druge jame. Dobroselo. M. Medi6.
Jamacno je istoga postana, kojega su i rijeci
masklin, masjin, mosjin.
MASNA, /. isto sto maslija, zamka, seput, Iz
nem. Masche. U Banatu i u Slavoniji. J. Belo-
vi6-Bern. 187, supl. 77.
MASnICA, /. brezu^ak u Po^icima. Zborn. za
nar. 2iv. 8, 194.
1. MASnIK, )«. svestenik, t. j. covjek, koji
smije sluziti masu (misu). Izmedu rjecnika samo
u Bjelostjencevu, i to n lat. dijelu s. v. sacerdos.
Ondi rede prijahu od masnikov po rukah bis-
kupa rabskoga. F. Glavinid cvit 249b, Masniku
od pol nodi, dokle masu sluzi, post potriban jest.
svitl. 97.
2. MA8NIK, m. nekad selo pod Velikom Ka-
pelom u Hrvatskoj, — takoder seoce i suma uz
Mrijeznicu blizn Generalskoga Stola u Hrvat-
skoj. R. LopaSid urb. 80.
MASNI, adj. kompar. Samo najednom rnjestu
u jednoga pisca xvii vijeka po svoj prilici gri-
jeiikom rnjesto ma6§i (t. j. mani). Koji (t.j. Ana-
nija) bijaSo od najma§iii („naimarcgni") ufienika
Isukrstovije. M. Radnid 497lJ.
MA80, m. musko ime od mila rnjesto Marko,
Maksim (a moida i mjesto Manojlo). Vidi 2
Md,§a, M8,Sko. Izmedu rjeinika samo u Vukovu,
gdje se kaze, da se nalazi u podrudju juinoga
govora i da je nom. hrj)). od Marko. Simo Ni-
kijn i Maso Vukotin. Pjev. crn. 29^'. Ovakovi
nadimci nijesu nacineni od imena krstenoga,
kao na pr. Malo, Masko i Masan od Marko.
Vuk rjecn. s. v. uadimak. Na torinu Masa Lak-
cevida. Nar. pjes. vuk 4, 421. I uvati Masa
kapetana. 5, 87. Jedno Maso, a drugo Ivane.
5, 114.
MASOVIO, m. prezime izvedeno od imena Maso.
A do Nika Masovidu Ilo. Nar. pjes. vuk 5, 411.
Jedno mi je Masovid Stojane 8, 78.
MASOVINA, f. isto sto mahovina, mah (mus-
cus). I. Pavlovid.
1. MASTA, /. (to ce biti pravi akc.) phantasia,
incantatio. Bijec se nalazi samo u knizevnika
novijih vremena, koji su je uzeli iz rus. jieHx^
(fantazija, utvara, opsjena) promijenivsi -ec- u
-as- prema rijeci (narodu poznatoj) mastanije.
Osim ruskoga jezika ima ovu rijec i staroslo-
venski: mtdbta i mbcbti. (fantazija). Ne nalazi
se ni u Vukovu rjecniku ni u ikojemu starijemu,
tek u Sulekovu nem.-hrvatskom i u rjecn. znanstv.
naz. nalazi se za njem. Phantasie.
a. fantazija, moc u covjeka, da maze kojesta
zamis(ati, sto je vi§e ili mane cudno i neobicno.
Jedali se slog i bujna masta (fantasia) nasih ju-
nackih spjevana ne sudara s Omirovom Ilijadom
i Odiseom ? G. Martid u predgovoru nar. pjes.
juk. vii. Ter negova da se budi masta i s nod-
nijem da se dusim gana. Osvetn. 3, 3.
b. vracane, carane. U jednoga pisca, koji je
to znacene va]ada sam dao rijeci masta prema
znacenu rijeci mastanija i mastanije. Vi babe
vazda nesto darate i mastom lijecite. S. ^^ubisa
prip. 26. Gdje puk vjeruje u urok i mastu, u
sugreb i caru, u vukodlake, vjestice, tence i
more, tu se smijesa lijeceiie s gatanem. 92.
2. MASTA, /. katarka. Samo u Stulicevu rjec-
niku, gdje se kaze, da je rijec iz ruskoga rjec-
nika i da znadi jadrilo. U rus. jeziku doista se
nalazi rijec s tijem znacenem, ali ne glasi ma§ta,
nego Hanra (iz nem. Mast).
MASTAK, m. osobiti mali kon. Samo u Stu-
licevu rjecniku, gdje se kaze, da je rijec iizeta
iz ruskoga rjecnika i da znaci tal. cavallo pic-
colo, bidetto, cavallino, lat. mannus.
MAoTAN, mastana, adj. sto pripada masti
(fantaziji). Bijec se nalazi samo u Sulekovurjeiin.
znanstv. naz., za koji je bez sumne i naiitiena.
MASTANIJA, /. isto sto mastanije. U Buko-
vici (u sjevernoj Dalmaciji). Da je imati zeru
pricesda, zrno soli i zrno §enice, pa to sve uklo-
piti u balotu voska ispred majke bozije od svi-
jede i onda podmetnuti krijudi pod evandeje
popu, kad ga dita na leturdiji, onda se ta ma-
stanija sveta nosi pri sebi, pa se ne boj nista.
Zborn. za nar. 2iv. 7, 294.
MASTANIJE, n. opsjena, caratanija, — ko-
varstvo, lukavstvo. Iz crkvenoslavenskoga jezika,
u kojem se nalazi rijec mi.6tanije sa znacenem :
prijevara (a iz toga se znacena lako razvijaju
navedena). Izmedu rjecnika u Daniiieevu (mbdb-
tanije, machinatio) i u Vukovu, gdje se kaze, da
znaci isto §to sijeri t da se govori u Gmoj Gori.
•A. opsjena, daratanija. I sam mislim, da je
maStanije. P. Petrovid gor. vijen. 62. Vide, da
su ovo davoja mast.inija. Nar. prip. vuk 119.
b. kovarstvo, lukavstvo. Progone besnaja mb-
dbtanija. Stefan pam. saf. 26.
MAStANE (to ce biti pravi akc), n. nom.
verb, od ma§tati. U nase vrijeme govori se (gdje
se govori pokniski) i piSe.
MASTARA
515
2. MAT
MASTARA, /. bice isto sto mastrafa. Samo u
ovom primjeru : Pa joj dade od zlata mastaru,
pa je saje za goru na vodu. Nar. pjes. marjan.
193.
MaStATI, mastam (to ce biti pravi akc),
impf. pustati masti, da radi, fantazirati. U nase
vrijeme govori se (gdje se gooori pokniski) i pise.
U Sulekovu rje6n. znanstv. naz. za nem. phanta-
siren, tal. fantasticare.
MATTEL, jn. osobiti drven sud. Ista rijec i
istoga postana kao i mastel. Mastel, parionica,
parilica, paretnak. U Lici. V. Arsenijevid. Ma-
stel, cabar, u korae se pere rub}e. U Istri. F.
Simcic. — Nekakav vinski sud misli se u pri-
mjeru (ako ide ovamo) : Budu6i u mastelu vino
posveceno ulito. S. Badric ukaz. 43.
MASTELA, /. osobiti nekakav sud. Ne zna
se, je li nam. sing, mastela. Hi je mastel. Vidi
primjer iz S. Badrica kod ove druge rijeci.
MASTELO, n. drven sud poput kace, u kom
se prane mastela. U Lici. J. Bogdanovid. Vidi
mastel.
MAStEO, mastela, m. isto sto mastelo. U Lici.
MaStELANE, n. nom. verb, od mastelati. Na-
kupilo se prana, pa imam veliko mastelane. U
Lici. J. Bogdanovid.
MA.'^TELATI, mastelam, impf. luziti (na pr.
kosu^e) u mastelu. Izvedeno od osnove imenice
mantel. Akc. se mijena kao u mamuzati. Maste-
lati, pariti. U Lici. V. Arsenijevic. Danas ma-
stelam prane, ne mogu nikud iz kuce. J. Bog-
danovid.
MASTENIJA (tako je zabi^ezen akc), f. bice
isto sto mastanija. Pusti ti samo nega, dok on
svoe mastenije oko ne baci, sve ce za nim ska-
kati. U Lici. J. Bogdanovid.
MASTENIJE, n. isto sto mastanije. S neka-
kvim davolskijem mastenijem posje ih (t j. pcele)
\xtu.6L\i\di,mk (pisac je Hereegovac). Magazin 1867,
58.
MASTENE, n. nom. verb, od mastiti. Samo u
rjecnicima Voltigijinu (pored mastene) i u Stu-
licevu, gdje se kaze, da isto znaii sto i bojadi-
sane.
MASTIK, m. bilka, koja se zove i mastika. Samo
u Bjelostjencevu rjecniku (mastik drevo, mrtvina,
trisja, lentiscus).
MASTIO, mastela, to. drven sud nalik na ka-
bao. U Dubrovniku. L. Zore dubr. tud. 13. Ispor.
mastel, mastel.
MASTITI, mastim, impf. bice isto sto mastiti
(bojadisati). Samo na ovome rnjestu : Rujnim
maste obraz mili (t. j. vile). J. Kavanin 356*.
Mozda je zlo stampano maste mjesto maste.
MASTRAF, m. zacin. V rijedkoj nahiji u Cr-
noj Gori. A. Jovicevic. Akc. je zabi(ezen mastrif.
Bez sumne je rijec istoga postana, kojega je i
mastrafa, ali je razvoj znacena taman.
MASTRAFA, /. poveca casa za vino, za vodu
i t. d. Akc. se mijena samo u gen. j)l. mastrafa.
Iz turske rijeci m^srdbu (vrc). Izmedii rjecnika
samo u Vukovu (ein Glas mit Handhabe, pocu-
lum ansatum). Govori se ne samo mastrafa, vec
i mastrapa i mastrava. Za sve troje navode se
primjeri ovdje. Crpa, Jeva vodicu sa zladenom
mastrafom. Nar. pjes. vuk 1, 294. Ne sde Tur-
cin vodu ni mastrafu. 4, 96. Ovo j' zlatna ma-
Strafa, puna slatkog serbeta. V. Vrcevid igre
41. Nosi caru mastrafu serbeta. Nar. pjes. horm.
1, 144. Ne htje uzet mastrafe u ruku. 1, 539.
Mastrafa, velika casa. U Visokom (u Bosni).
Zborn. za nar. ziv. 8. 100. — Donese vode u
mastrapi. Pjev. crn. 1308'. — Podajte joj zladenu
mastravu. Nar. pjes. vuk 2, 589. Ved mi dodaj
vode u mastravi. 2, 590. Vino sluzi Misid Mili-
save desnom rukom, a mastravom zlatnom. 5,
401. Te mi daj jednu mastravu vode, da popi-
jem. Nar. prip. vuk- 195.
MASTRAP, TO. isto .sto mastrafa, — orude.
Akc. se mijena u gen. plur. mastrapa. U Vukovu
rjecn. s navedenim proim znacenem i s primjerom :
U ruke mu jedan mastrap zlatni, koji je uzet iz
Pjov. crn. 48*1. — Tamno je, kako se razoilo zna-
cene: orude, sto ga ima rjjec mastrap u rijeckoj
nahiji u Crnoj Gori: Mastrap (tako se bi^ezi
akc), sprava, alat. Rece se: bez mastrapa se
ne moze iiista uciniti golijem zivotom. A. Jovi-
devid.
MASTRAPA, /. isto sto mastrafa, kod koje je
rijeci navedena potvrda i za ma§trapa.
MASTRAVA, /. isto sto mastrafa, kod koje
su rijeci navedene potvrde i za mastrava.
MASTRIC, TO. grad u Nizozemskoj , koji se
zove i Mastrik. Otide u grad Mastrid. F. Lastrid
svetii. 179*.
MASUR (tako je zabHezen akc), m. poveca dr-
vena zdjela, karlica, skip. Rijec tamna postana.
Govori se u Dalmaciji. TJ Primorju se u masuru
nosi maslinsko tijesto, a po Zagorju se u ma-
suru mijesi. M. Pavlinovid Vidi 1 masur.
MaSutA, /. zensko dijete od 5—6 godina.
Akc. se mijena u gen. plur. masuta. Rijec tamna
postana. Samo u Vukovu rjecniku, gdje se tu-
maci onako, kako je reeeno, s dodatkom, da se
rijec govori u Crnoj Gori i onuda po primorju;
k tome se jos veli, da se mjesto masuta govori
i makina i mala.
MASUTICKI, adj. sto pripada Masuticima
(Hi Masutistima). Samo u jednoj ispravi xiv vi-
jeka i iz ne u Danicicevu rjecniku: do mbsu-
ticke mede. Bice grijeskom mjesto mbsutidbske
Hi mbsutistbske.
MASUTICI, m. pi. ime selii blizu Nerodimje
u Staroj Srbiji. Spomine se u dvije isprave xiv
vijeka, ali se poradi nesigurnoati u pisanu ne
zna, je li nom. Masutista (n. pi.) ilije Masutidi
(m. pi.) : oy MbiiioyTHLu;nx. Glasnik 49, 364. oy
MbuioyTHmiiixb. Glasnik 15, 308. Iz druge od te
dvije isprave uneseno je ovo ime i u Danicicev
rjecnik s. v. Mbsutista.
MaSUTIStA, n. pi. ime selu. Vidi ime, koje
je pred ovijem.
MASVINA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko-rijeckoj. Razdje|. hrv. i slav. 21. U
istoj zupaniji ima jos i Masvina dona i Masvina
gorna.
MASvINAR, to. covjek iz Masvine. V. Arse-
nijevid.
MASVINARKA, /. zensko cejade iz Masviue.
V. Arsenijevid.
MA§VINCANIN, to. dovjek iz Masvine. V.
Arsenijevid.
MAS VINSKI, adj. sto pripada selu Masvini.
V. Arsenijevid.
1. MAT,/, mater, vidi potvrde za takav nom.
sing, kod 1 mati.
2. MAT, /. Samo u starom jeziku i iz nega
u Danidicevu rjecniku (sa dvije potvrde iz xiv
vijeka) : mbtb, mjera za nive i vinograde, bez
sumne onoliko znaci nive ili vinograda, s koliko
3. MAT
516
MATANIKA
se moze nabrati jedna ta mjera zita ili vina,
modius, nem. mud, ces. met. Se zakonb meropfc-
homb, kto zomju drze, da oru: 6 mbti pbsenice,
2 ovbsa, 2 prosa, 2 vinograda mbtb meromb. A
sokalbnikomb zakonb : pbseaice mbtb, prosa mbtb,
ovbsa mbtb, vinograda mbtb. Mon. serb. 97. 98.
Meropbhb ore 9 mbti, a sokalbnikb 6 i zamani-
comb bedbu pluga 3 mbti da oru. Mon. serb.
565. — Dodati treba, da je rijec mbtb uzeta nd
Nijemaca; ispor. u starovisokonem. jeziku mutti
ili mutto, srednovisokonem. mutte ili mut (mjera,
koju danas Nijemci zoini Scheffel), a Nijemci
su tu svoju rijec uzeli iz lat. modius; i ceska
rijec met (gen. mtu) isto je tako nemackoga iz-
vora.
3. MAT, /. ime vodi u spomenicima xiv vi-
jeka i iz nih u Danicicevu rjecnikii: Matb, /.
(nominativu nema potvrde) voda, koja utjece u
more blizu Drina, na kartama jo pisu Matja.
4. MAT, adj. bojaz^iv; biti mata srca (tal.
esserpusillanime). L. Zore pajetk. rad 110, 224. —
Bice tuda rijec, i to ona, koja u nem. (matt)
znaci slab, umoran, mutan; a ta je nem. rijec
preko romanskijeh jezika (ispor. franc, mat, tal.
matto) postala iz persijske, koja se upotrebjava
u poznatoj igri: sah mat, sto upravo znaci: kra^
je uhvacen.
MAT, MAT, interj. Vice se, kad se stresa roj,
da bi se namamio, da leti u trmku. Javor 1880,
1461. Ovaj je uzvik postao pokracivanem od ri-
jedi matica, t. j. mami se upravo matica, koja
je u onom roju.
1. MATA, m. a) Mdta ime od mila mjesto Ma-
tija i Matej. Izmedu rjecnika u Vukovu, gdje
se kaze, da je Mdta po istocnom govoru. Mata
(nom. sing.). Dec. hris. 55. Matu (akuz. sing.).
S. Novakovid pom. 77 — 78. Da o svetom Mati
se usiva. J. S. Rejkovic 78. (I ovaj je zadiHpri-
mjer ovamo uzet, jer je lok. Mati nacinen prema
nom. Mata, premda J. S. Bejkovic nije tako go-
vorio ti nom., nego Mato kao i drugi Slavonci-
ikavci). — h) JJ Slavoniji oko Pozege i Vinko-
vaca (a mozda i u obliznim krajevima) govore
Mata, ali ne od mila, vet onako kao i osnovno
ime Matija ili Matej (od mila govore onamo
M4to). Sta ti je reko Mata ? Zovni mi Matu.
Mata, odlaz' po vodu. Tako onamo govore i Diira,
Joza, Stipa (a od mila je Diiro, Jizo, Stipo) i t. d.
T. Maretic. — I u Lici govore Mata, gen. Mate
i t. d., ali ime to ondje imaju samo katolici. D.
Skaric.
2. MATA, /. mdmac, mcka, t. j. jelo, kojim se
mami na pr. riba (da dode na udicu). Tamna
postanal bice tuda rijec. fzmedu rjecnika u Stu-
licevu, gdje se kaie, da je mata ili matane isto
ho mama (t. j. mamac). Mata, mdmac, m6ka.
M. Pavlinovic Matat hobotnice ili pod na
matu znafii ribat hobotnice. L. Zore rib. ark.
10, 352.
3. MATA, /. 6ovjek lud, bez patneti. Vafada
je iz tal. matto (lud). Kretina (fiovika) nazivaju
matu. C Visokom (u Bnsni). Zborn. za nar. Ziv .
8, 88.
4. MATA, /. Samo u Stulidevu rjeiniku, gdje
se kaze, da znaci isto Sto metvica (trava mi-
risna) i da je rijec uzeta iz ruskoga rjednika
(jkamenaja mata'). — U ruskom jeziku ima rijed
MHTa (metvica); ima i Miira KaMOHHaw (va(ada
matiiina), samo je Stulic rusko n krivo proiitao
za a.
MAtAuIC (bice takav akc), m. prezime izve-
deno od osn. imena Matak (a mozda i od Matacr
kojemu nema potvrde). Schem. zagr. 1875, 266.
Imenik (1906) 264. Ispor. jos: Zadar ima Fan-
fonica, Sopu i parca Matacica. J. Kavanin 157*.
MATAFJUN, >m., uze na jedru. U Vrbniku
na otoku Krku. Potane se o torn govori u Zborn.
za nar. ziv. 7, 314. — Iz tal. matafioni (tanka
uza na jedrima).
MATAFUN, m. saka, pesnica. U Istri. F. Sim-
ci6. Akc, je zabijezen matafun. — Pravo se zna-
cene ne razabira, jer saka i pesnica nije isto.
Tamna postana.
MATAFUNATI, matafunam, impf. udarati sa-
kom ili pesnicom. Tuce i matafuna. U Istri. Nasa
sloga, god. 10, br. .19, str. 71. Akc. je zabijezen
matafundt (inf.), matafund (3. sing, prez.) Gla-
gol je izveden od osnove rijeci, koja je pred
ovom.
MATAGIC (bice takav akc), m. prezime u nase
vrijeme izvedeno od osn. imena Mataga (ili Ma-
tag?), kojemu nema potvrde. Imenik (1906) 104.
138.
MATAGRAN i MATAGRANUT, adj. benav,
sulud. Moja e baba vec matagrana. Ova e zenska
malo matagranuta. U Lici. J. Bogdanovic. Akc.
zabijezen matagran, matagranut (?). — Postane
tamno, ali ispor. tal. matto (lud).
MATAIC (tako je zabijezen akc. za Liku), m.
prezime u nase vrijeme izvedeno od osnove imena
Mataija, dakle -id stoji mjesto -ijd, a ovo mjesto
-ijic. Imenik (1906) 129. 187. Mataic, prezime u
Liki. J. Bogdanovic.
MATAIJA (tako je zabijezen akc), m. prezime
u nase vrijeme u Lici J. Bogdanovid. — Ja-
macno je ovo nekad bilo ime, pa s vremenom po-
stalo prezime.
MAT A J, m. ime (Matija ili Matej) ti xvi vi-
jeku u Hrvatskoj. Mataj Zuzid. Mon. croat. 250.
MATAJA, m. prezime u nase vrijeme. Imenik
(1906) 352. — Jamadno je ovo nekad bilo ivie
pa s vremenom postalo prezime.
MATAK, Mataka, m. ime u xvi vijeku u Hr-
vatskoj. Matak Majhonovid. Mon. croat. 263.
Med Matakom Talkovidem. 283. Po prosni Ma-
taka Prisika. 334. — U xvn vijeku prezime a
Hrvatskoj. Jure Matak. R. Lopasid urb. 214.
MATAKOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Matak. R. Lopa§id urb. 266. 291. T. Smidiklas
spom. 121. Imenik (1906) 62.
MATALO, ». isto sto 2 mata. S matalom gre
na hobotnice. Poslov. danie. Matalo. Bogisid mi
pisa, da je to mama, cim se mataju (love) ho-
botnice. i). Danicid poslov. xiv.
1. MATAN, m. ime od mila mjesto Matija Hi
Matej. Al' eto mu Matana Gavrana. Osvetn. 6,
62. Matan, M:\tan (gen. Nh\tana, Matana) hyp.
od Mate. U Lici. J. Bogdanovid. Nalazi se i u
T. Smi6iklasa spom. 157.
2. MATAN, matna, adj. A volovi matni i
ob'jesni medu se se rvu (,hrvu') natjecuci. Osvetn.
1, 52. — Ne moze se razabrati ni znacene ni
postane.
MATANI6, m. prezime u Hrvatskoj izvedeno
od osnove imena Matan. R. Lopasid urb. 155.
J. Bogdanovid (, prezime u Liki'). Imenik (1906)
34. Nar. pjes. istr. 2, 109.
MATANIKA, /. nekajabuka (moida koja do-
zrijeva 0 sv. Mateju). U Podravini. B. Sulek
MATANKA
517
MATATI
MATANKA, /. ime nivi u Donoj Kupcini (u
Hrv.). D. Hire.
MA.TANOV, adj. Sto pripada Matanu. Mata-
novu kulu izgorite. Nar. pjes. vuk 5, 78.
MATANOVIC, m. prezime u nase vrijeme iz-
vedeno od osnove pridjeva Matanov. T. Smiciklas
spom. 134. Nar. pjes. vuk 5, 105. 465. Kalend.
-srb. (1882) 77. Imenik (1906) 279.
MATANE, n. nom. verb, od matati. Samo u
Stulicevu rjecniku. gdje se kaze, da mata Hi ma-
tane znaci isto sto i mama (t. j. mamac, meka) ; —
ovo je dobro receno za mata, ali za matane tre-
balo je reci da znaci isto sto mamjene.
MATANE SELO, n. nekakvo selo u Hrvatskoj
u negdasnoj modruskoj zupaniji zapisato u spo-
meniku xv vijeka. Jurko na Matanem seli. E. Lo-
pasid urb. 57.
MATAE,, matra, m. ime bi]ki. Iz gre. i^iuqu-
9Qoy (motrika). Samo u rjecniku Mikalinu (,mat-
tar, mottar', sculac, chrithamum, saxifraga) i u
Stulicevu (matar, gen. matra, trava, chrithamum,
saxifraga s dodatkom. da je rijec uzeta iz Mi-
ka]ina rjecnika). Vidi motar, motrika.
MATARA, /. neki sudic za vino kao cutura
Hi kao buklija. Akc. se mijena u gen. plur.
matara. Rijec je postala od turske matara (put-
nicka kozna boca). U rjecniku Belinu (boraccia,
fiasco di cuojo da tener vino o altro liquore),
u Voltigijinu Cborraccia, fiasco di cuojo, eine
lederne Feldflasche), ii Stulicevu (buklija) i u
Vukovu (Art Tschutura, Weingefass, vasis vi-
narii genus — s primjerom iz nar. pjes. vuk
2, 411 : Dodaje mu casu i mataru). Da donese
vina u mataru. Pjev. crn. 1141^. Pa zavrze krgu
i mataru (iz nekakve narodne pjesme). Vuk rjecn.
s. V. krga.
MATAEAC, matarca, m. blazina vunom na-
punena. Rijec je postala od sredovijeene lat. ma-
tratium (matracium), a ta je uzeta iz arapskoga
jezika, u kojemu ima rijec istoga znacena ma-
trah; iz lat. su rijeci postale i nem. Matratze,
franc, matelas, tal. materasso. Izmedu rjecnika
samo u Mika^inu (dusek, culcitra, anaclinterium).
U domadina je sama slam(n)ica, u matere mu
ima i matarac (modrac, struna6a), nabiven vu-
nom, pa prosiven. TJ Konavlima. Zborn. za nar.
ziv. 8, 108.
MATAECIC, m. dem. od matarac. Samo u Mi-
kajinu rjecniku (culcitrula).
MATAEEVO, n. ne.'co mjesno ime. S. Novako-
vic pom. 138.
1. MATAEUGrA (tako je zabifezen akc), m. sta-
rosjedilac. U Crnoj Gori u nahiji rijeckoj. A. Jo-
vicevid. — Ako ova rijec nije uzeta iz kojega
tudeg jezika, moze se misliti, da je izvedena od
osnove pridjeva mator (star), pa da je o izmedu
t i T p)i'eslo u a, da bi se i,:jednacilo s vokalom
prvoga sloga. Ispor. matoruga.
2. MATAEUGA, /. zaselak u Bosni u kotaru
banoluckom. Popis zit. bosn. i here. 156. —
Mogla bi biti rijec istoga postana i srodnoga
znacena s rijecju, koja je pred ovom, tako da
bi Mataruga znacilo mjesto, u kojem sjede staro-
sjedioci (t. j. mjesto, u kojem su dos^aci, koji su
mu dali to ime, zatekli starosjedioce). Ispor. Staro
selo, kako se zove nekoliko mjesta u razlicnijem
zetnfama naroda nasega.
MATAEUGE, /. pi. mjesno ime. Ispor. ime,
koje je pred ovijem.
a) selo u Srbiji u okrugu rudnickom. S.
Koturovic 118.
b) Iz sela Mataruga (bice u Novom Pazaru).
J^. Stojanovic zap. i natp. 2, 397.
c) Spomine se i prije nasega vremena selo
toga imena, ali se ne zna, gdjeje. S. Novakovid
pom. 138.
MATAEUSkI, adj. sto pripada selu Mataru-
gama. K. Jovaoovid 170.
MATAS (bice takav akc), m. upravo ime od
mila mjesto Matej ih'Matija; ali u nase vrijeme
sluzi kao prezime. Scbem. spalat. (1862) 20. Schem.
siben. (1875) 20.
MATASE, /. pi. Hi Matasi m. pi. selo u Dal-
maciji u kotaru kninskom. A. Masek 56.
MATASICA, /. vajada isto sto i klupko. Od
istoga korijena, koji je u glag. motati. Doklagod
se sva matasica ne razmota . . . ako ni dosta
jena matasica ali klupcid. U Vrbniku na otoku
Krku. Zborn. za nar. ziv. 7, 307.
MATASIC (bice takav akc), m. prezime izve-
deno od osnove imena Matas u nase vrijeme. T.
Boca 27. Imenik (1906) 123. 182.
MATASIC-SELO, Matasid-sela, n. zaselak u
Hrvatskoj u zupaniji licko-krbavskoj. Eazdje}.
hrv. i Slav. 9. Pisu ga i Matasid-selo (vidi tamo).
MATASOV16 (bice takav akc), m. prezime
izvedeno od Matasov, a to od Matas. Nalazi se u
spomeniku xvi vijeka : Men. croat. 229. i u nase
vrijeme: T. Boca 39. Imenik (1906) 81. 279. —
Pise se i Matosovid (vidi tamo).
M.4.TASIC (biie takav akc), m. prezime od
osnove imena Matas, kojemu nema potvrde. Na-
lazi se u spomeniku xv vijeka: Mon. croat. 113.
i u nase vrijeme: Schem. herceg. (1873) 256.
Schem. zagr. (1875) 225. Imenik (1906) 186.
MATASIC- SELO, Matasid-sela, n. isto ono
selo, koje se pise i Matasid-selo (vidi tamo).
Schem. segn. (1871) 27.
MATASKO SELO Mataskoga sela, n. selo u
Hrvatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Sem.
prav. (1878) 66 (gdje se kaze, da je u proto-
prezviteratu plascanskom, u parohiji perjasickoj).
MATATEJ, jn. kaludersko ime Matthathias.
S. Novakovid pom. 78
MATATEJA, m. isto ime, koje i Matatej. Akuz.
Matateju. S. Novakovid pom. 78.
MATATE(J)AS, m. isto ime, koje i Matatej.
Akuz. Matateasa. S. Novakovid pom. 78. — Ne
moze se pravo znati, je li Matateas, Hi je Mata-
tejas.
MATATI, matam, impf. allicere, attrahere.
Glagol izveden od osnove imenice tamna postana
mata (mamac, meka). Izmidu rjecnika samo u
Stulicevu (allettare, chiamar a se, allicere). Po-
tvrda tome glagolu ima samo iz Dalmacije^
osobito iz Dubrovnika.
a. matati u pravom smislu, na })r. ribe, t. j.
(mamcem, mekom) mamiti Hi, da dodu na udicu.
Trudise svu nod matajudi i vadedi mreze iz mora
i sa svijem trudom i nastojaiiem nista ne uhi-
tise. D. Basic 96. Matat hobotnice ili pod na
matu znaci ribat hobotnice. L. Zore rib. ark.
10, 352. — Mogu se i ^udi u gdjekojim prili-
kama shvatiti kao ribe, kad se mataju: Sve je
ovo lijepa mama, koja iz tiha mata ih (t. j. ^ude)
tuzne za Bogu ih uloviti. B. Zuzeri 16.
b. matati u prenesenom smislu znaci uopce :
vabiti, primam^ivati, privlaciti. Grijeh mata smrt,
da ona prije pristupi. A. Kalid prop. 24. Svak
ku§a, svak pozna, da mu Jubav iz srca mami i
mata ono samo, sto je dobro. 233. Pastijer bu-
MATAV
518
2. MATEKO
du^.-^'izgubio jubjenu ovcu . . . svud pazi i za-
afeda, jeda hi je ugledo, svaki cas zove i mata,
jeda bi se oglasila. 310. Koliko ih (t.j. grjes-
nike) Bog vece zove i mata, toliko se oiii vece
oglusivaju. 313. Mate si, a moze biti i silovo
si mnoge duSe, da od mene odbiju se. B. Zu-
zeri 104. Mjedi, koje se na igru medu i za ma-
tat po ulicah tude gladno djevicanstvo, jesu IL
se obratile za pokrijepit neizbrojno mnostvo ubo-
zijeh kuca bez odjece i bez hraneV 218. Matati
koga, privlaciti, vabiti k sebi; divojke mataju
momke; ona mi mata sina; on mi mata dijete;
mata mi kudu. M. Pavlinovic. U sto su se dakle
uzdali y U pokornost narodnaka ; s toga niti su
ib matali niti su ih javno gonili. razl. spisi 216.
c. matati u koga sto, t. j. iskati, traziti, pi-
tati. M. Pavlinovid. — Nije dosta jasno, kako
se ovo znacene raivilo ; mozda je ista tnisao,
kao kad se rece: izmamjivati u koga sto.
MATAV, matava, adj. onaj, koji mata (mami,
vabi). Samo u Stulicevu rjecnitcu (illecebrosus). —
Nepou.idano.
MATAVAZI, m. pi. selo u Bosni u kotaru
krupskom. Popis zit. bosn. i here. 256.
MATAVU^, Matavu|a, m. prezime u nase vri-
jetne u Dalinaciji. Nar. pjes. vuk 2, 654 (medu
prenumerantima) . Drz. kalend. srb. (1905) 52.
MATAZALO, n. sprema za namotavane prede.
J. Belovic-Bern. 187. Dodaje se T. H., sto va-
(ada .inaci: Turska Hrvatska. — Ako je ovo
doista narodna rijec, tamna joj je tvorba.
1. MATE, in. ime od mila mjesto Matija i Ma-
tej. Izmedn rjecnika samo u Danicicevu. Mate
(nom.) Mon. croat. 188. J. Kavaniu 107*. isel".
M. Kuhafievic 68. Mate (vok.) D. Barakovi6 vila
368., Matetevi (dat. po negdaSnoj konsonantskuj
deklinaciji). Spom. sr. 2,18. Guvori se i danas po
zapadnijem krajevima, koji su blize Cakavcima.
2. MATE, wi. covjek budalast, all dobre cudi.
U Vrbniku na otoku Krku. Zborn za nar. ziv.
5, 83. Nije zabi^ezeno, kako se ova rijei tamo dekli-
nira. — Bice iz tal. matto (hid). Ispor. 3 mata,
matecina, mateko.
MATEA&, m. a nekijem spomenicima napisano
mjesto Matejas (vidi tamo).
MATECi6, m. prezime i.:vedeno od osnooe imena
Mate6. kojemu nema potvrde. R. Lopafiid urb.
313.
MATECiNA, wi. (Hi f. '^) augm. prema 2 mate
(vidi tamo). U Vrbniku na otoku Krku. Zborn.
za nar. ziv. 5, 83.
MATEHNA, m. if>|e Matej Hi Matija. De6.
hris. 36.
MATEJ, m. ime Matthaeus i (katkad) Mat-
thias. I.:medu rjednika samo it Dani6icevu (Ma-
tej, Matej Matthaeus).
a. Matthaeus (apostol i jevandelist) .
a) nom. Matej : Korizm. 2l>. 67l>. Postila
(1562) 224. F. (ilavinid cvit. 15b. 220b. 33 [a. S.
R08H IV. A. Kalid 382. Vuk mat. 10. 3.
b) iikuz. Matoja; Vuk. mat. 9. 9. — Sto
86 u Postili (1562) 223. nalazi ,Matea', to se po
svojsti'u hrr. glagulice mozr citati ,Mateja' i , Ma-
tea' (ovo druijo je prema nom. Mateo).
r) lok. Mateju: Korizm. 67'>. Postila (1562)
223. Vuk u nntpisu: sv. jevandeje po Mateju.
h. Matthias (apostul poslije smrti Ifristove):
Matej apustnl (11 kalrndaru na dan 24. febru-
ara). V. (Jlavinir. cvit xxi.
c. Prema tome ce Matej kao ime kojemu ea-
vjeku biti ponajvise Matthaeus, ali katkad mozda
i Matthias. Ikonomb Matej. "i^. Stojanovic hris. 39.
Matej Hrnic. Mon. croat. 124. Matej Domci6
244. Jest i Matej, ki ucenik sa mnom bise. J.
Kavanin 98b. Matej Popovic. Nar. posl. vuk
384 (medu prenumerantima). Matej Milas.
MATEJA, m. Matthaeus Hi Matthias, ne moze
se razabrati, sto je tipravo od toga dvoga. Iz-
medu rjecnika samo 11 Danicicevu. gdje se kaze,
da Mateja (kao i Matija) znaci , Matthias, ali i
Matthaeus', i navodi se is spomenika xiii vijeka
primjer Mateja Bolacid (Dubruvcanin). U nase
vrijeme ima potvrda tome obliku samo iz Sr-
bije. Za sinovca Mateju. D. Avramovic 189
(medu prenumerantima). Mateja Tanaskovic. Rat
270. Da mu je krsteno ime Matoja. M. D. Mi-
licevic let. vec. 144.
MATEJAS, m. Matthias. Izmedu rjecnika samo
u Danicicevu, u kojem se nala.ii Mateas (sto
treba citati Matejas) za ugarskoga krala Matiju
koji je bio Matthias (a ne Matthaeus). — Ma-
tejas E,ibari6 — Matejas Kacic, — Matejas Hor-
vat, — Matejasa Hrehorida. Mon. croat. 277.
Matejas (bez j) Benedika Kramara sin. 310. Ma-
tejasu (be.v j) Gereciju. Starine 11, 82.
MATEJASIC, m. prezime isvedeno od osnove
imena Matejas zapisato prije naSega vremena.
Jure Matejasid. Mon. croat. 103.
MATEJCIC (bice takav akc.J, m. prezime u
Hrvata izvedeno od osnove imena Matejac, ko-
jemu nema potvrde. Matej ci6. R. Lopasic urb.
16. Schem. segn. (1871) 115. Schem. terg. (1876)
37. Imenik (1906) 226.
MATEJEV SAVET, m. mjesto u Srbiji tt
okrugu crnorijeckom. Niva u Matejevom savetu.
Sr. nov. 1875, 769.
MATEJEVAC, Matejovca (bice takav okc),
m. ime dvjema selima u Srbiji u okrugu toplic-
kom, od kojih se jedno zove Doiii, a drugo Gorni
Matejevac. S. Koturovi6 139. 140.
MATEJEVA(5kI, adj. sto pripada Matejevcu.
Op.stina matejevacka. S. Koturovic 139.
MATEJP'iVCI, Mritejevaca, m. pi. ime neka-
kvo)n selu zapisato prije nasega vremena. Ot
Doni MiitSevaca. J^. Stojanovic zap. i natp. 2,
101.
MATE(J)IC, m. prezime izvedeno od osnove
imena Matej. (Has -j- moze se izgovarati, ali
se ne mora. Izmedu rjecnika u Danicicevu, gdje
se navodi Dubroveanin toga prezimena iz xiii
vijeka. Druge potvrde :a ovo prezime donose:
Mon. croat. 124 (i: xv vijeka). D. Avramovic
227. 231. ^em. prav. (1878) 95. Drz. kalend. srb.
(1905) 56. 136. Imenik (1906) 332.
MATEJ KO, m. ime (vafada od mila) mjesto-
Matej (Hi Matija?) U spomenicivia xm i xiv
vijeka pisanima latinski. ,Matheico'. I. Tkal6ic
monum. 1, 154. Georgius, filius ,Matheykoni9'.
2, 44.
MATEK, m. ime od mila injesto Matej iZt Ma-
tija u Knjkavaca, a cuje se i u Stokavaca, koji
sjede blizu Kajkavaca, na pr. u Virovitiei. gdje
je akc. Mitek, gen. Mat6ka. T. Maretid.
1. MATEKO, m. ime (va(ada od mila) mjesto
Matej Hi Matija. U ka^jkav,skom spomeniku iz
konca xvi vijeka: Mateko Cvetko, Mon. croat.
810.
2. MATEKO, m. isto ,ito 2 mate, matefiina
(vidi tamo). (' Vrbniku na otoku Krku. Zborn.
za nar. ziv. 5, 83
MATEKOVIC
519
2. MATEEICA
MATEKOVIC, m. prezime u Kajkavaca izve-
deno od imena Matek. Ead jugosl. akad. 82, 100.
Stokavski je akc. Matekovic.
MATEL, m. ime od mihi injesto Matej Hi Ma-
tija. Od hajduka staroga Mate|a. Pjev. cm. 50b,
~ Sluzi kao prezime: Vid MateJ. C/;isano ,Matel',
koje se po svojstvu hrv. glagolice moze cituti i
-1 i -\). Mon. Croat. 182.
MATE^jA, m. ime kao t ono, koje je pred ooi-
jem; ali potvrde nema za ime, vec samo za prez-
ime. E. Lopasic urb. 238.
MATE^jAN, Matejana, m. prezime u nase vri-
jeme, a tiekad je valada hilo ime. Ead jugosl.
akad. 82, 101.
MATE^EV, adj. sto pripada Mateju. Zarobise
Matejevu lubu. Pjev. ern. 51b,
MATE^jEVIC, m. prezime u crnogorskim na-
rodnim pjesmamu xix vijeka izvedeno od imena
Mate|. Posjekose staroga Mateja i dijete Mate-
}ovi6 Janka. Pjev. crn. 51b. od dva brata dva
Mate|evi6a. Nar. pjes, vuk 8, 50.
MATEMATICKI, adj. sto pripada matematici.
Moze se cuti (na pr. od Dubrovcana) i akc. ma-
tematicki. Aritmetika jest najplemenitiji dio na-
uka matematicki(h). M. Zoricic aritm. 1. Mate-
maticki , ncm. mathematisch. B. Sulek rjecn.
znanstv. naz.
MATEMATIK, m. covjek, koji se bavi oko ma-
tcmatike. Moze se cuti (na pr. od Dubrovcana)
i akc. matematik. U rjecniku Miktijinii (mate-
matik, koji umi matematiku, mathematicus), u
Belinu (matematik, matematico), u Stulicevu (ma-
tematik, ocitonaukokazaoc) Matematik, to jest
naucitej u stvarih od mire. P, Eadovcid nacin
178. Nahodio se je onda u Hagi jedan matema-
tik, A. Tomikovic ziv, 282. — Mijec matematik
ima i B. Leakovid u knizi (za ovaj rjecnik ne-
upotrebjenoj) Govorena za svecane dneve (1802)
194. i B. Sulek u u obadva svoja rjecnika za
nem. Mathematiker.
MATEMATIKA, /, nauka o svojstvima veli-
cind (kolicind). Moze se cuti (na pr. od Dubrov-
cana) i akc. matematika ; jamacno je pogrjesan
akc. u Ivekovicevu rjecniku matematika. U rjec-
niku Mika}inu (mathesis), u Belinu (matema-
tica, — umiteon u matematici, matematico), tc
Bjelostjenievu (mathesis, mathematica), u Stuli-
cevu (matematika, ocitonaukokazane). — Car Pe-
tar je bio naucan takoder u matematiki. A. To-
mikovic ziv. 283. Pode k ruskim pevcima, koje
je ucio matematici. Vuk nastav. 4.
MATEMATSKI, adj. sto pripada matematici.
Samo u jednoga pisca xvni vijeka, koji (i po
svome vlastitom priznanu u predgovoru svoje
knige) pise dosta rdavijem jezikom. Da sam vedji
dio zivota u tegu matematskomu proveo. D. Bog-
danic xvi.
MATE NCI, Matenaca, m. pi. selo u Hrvatskoj
u zupaniji zagrebadkoj. EazdjeJ. hr^^. i slav, 41.
MATENIV, rijec nejasna postana i znacena.
Kod sela Gradista (u Shtvoniji u zupaniji sri-
jemskoj) ima nekakva zem]a Mateniva Gredica,
0 kojoj tamosni jedan se^ak pise : Zato se tako
zove, sto je ti komad zem}e bio Mateniv, kad
je tode bila stara suma. U selu (t. j. u Gra-
distu) ima puno kuca, koje se po selu zovu Ma-
tenive. Zborn. za iiar. ziv. 5, 121.
, MATEO, Matea, m. Matthaeus (ne Matthias).
U Danicicevu rjecniku s potordama za dva Du-
hrovcanina, kojima je tako ime bilo. Nema po-
tvrde, da je ovo ime u ovom obliku kada upo-
treb^avau prosti narod, vec samo obrazovani judi
jamacno prema latinskom (Matthaeus) i talijan-
skom (Matteo) obliku ovoga imena. Od sv. Matea
apostola. F. Glavinic cvit 316*. Dopade Mateu
Etiopija. 316b. Bise na sluzbi neki Biskajin
imenom Mateo, covjek sasma neknizevan. B,
Kacid ill. 72. Od svetoga evangeliste Matea,
E, Pavid ogled, 461. Sveti Mateo, koji od jed-
noga ocitnika postade apostolom. 461. Prid sve-
tijem Mateom. J. Matovic 80. 99. Koja sveti
Mateo . . . prikazuje. 106. Mjesto s. Matea od
krstenja prikazuje se. 145. Kod svetoga Matea.
A. Kanizlic kam. 770. Evandeliste: Mateo, Marko,
Luka i Ivan. I. Velikanovic upu6. 1, 867. Jezus
Matea vidi, zove ga k sebi : Mateo, amo stani,
hodi za mnom. A Mateo . . . na noge se dize.
B. Zuzeri 93.
MATEOV, adj. sto pripada Mateu. Glas Isu-
sov , . . Mateovo uzga srce. F. Glavinid cvit
3l6b.
MATEE, /. nom. sing, mjesto mati (vidi tamo).
MATEEAN, materna, adj. sto pripada materi.
Samo It, Stulicevu rjecniku, u kojemu stoji ma-
teran pored materni i kaze se, da znaci isto sto
i materinski,
MATEECA Hi mozda materka, /, vajada nom.
hyp. od mati, Samo u ovom primjeru : Kako
zmije lutice (,gliutie') razdiru prse materci, od
koje bise rodene. M. Eadnic 4a.
MATEEESKACA (tako je zabijezen akc), f.
augm. od mati. U Lici. V. Arsenijevi6.
: MATEEENE, n. nom. verb, od materiti. Iz-
I medu rjecnika samo u Vukovu (Begriissung als
I Mutter, salutatio pro matre). Materio je, a ne
materio, ne 6e ti nezino materene pomoci. U
Lici. J. Bogdanovic.
1. MATEEESINA, /. augm. od mati. U nase
vrijeme u Lici. Zalosna i nesretna materesina
svu djecu svoju pokvari. J. Bogdanovic.
2.* MATEEESINA, /. hysteria, bolest maternice
u zena. M. Jovanovic-Batut.
MATEEESINA, /. augm. od mati. Izmedu
rjecnika samo u Vukovu sa znacenem, koje je
receno. Ne bih ja ni do§la ovamo, da me nije
moja materesina oterala. Nar. prip. vuk 177.
MATEEEV, adj. zlo nacinena rijec mjesto ma-
terin. Samo u ovom primjeru : Z utrob matere-
veh rodena. §. Budinic suma 362.
MATEREZDINA, /. augm. od mati. Samo u
Stulicevu rjecniku, gdje se kaze, da znaci isto
sto I mamava, t. j. mater crudelis, vilis.
1. MATEEICA, /. onaj dio zenske utrobe, u
kojem se razvija zametak do poroda. Rijec izve-
dena od osnove rijeci mati ; tako je i u drugijem
jezicima, ispor. lat. matrix, grc. u/jcqu , nem.
Mutter Hi Gebarmutter, rus. siaTKa, ces. mater-
nice i t. d. Izmedu rjecnika u Vukovu (Mutter,
Barmutter, Mutterleib, matrix).
a. u pravom znacenu. Sto otvora matericu,
moje je. D. Danicic 2 mojs. 34, 19. Noj gospod
bjese zatvorio matericu. 1 sam. 1, 5. Avraam.
ne oslabivsi vjerom ne pogleda ni na svoje vec
umoreno tijelo . . . ni na mrtvost Sarine mate-
rice. Vuk rim. 4, 19.
b. hysteria, t. j. bolest materice. Ide po meni
materica. U Srijemu. M. Jovanovic-Batut.
2. MATEEICA, /. saborna crkva, koja je kao
mati drugijem crkvama, koje su pod nom. Samo
u ovom primjeru: Ova glasovita crikva materica
bude se povratiti svitlosti prvaAoj, M, Bjanko-
vi6 148. '
3. MATERIGA
520
MATERIN
3 MATEEICA, /. ime bi(ki, Picridium vul-
gare. B. Sulek im.
MATERICE, /. pi. praznik, koji svagda pada
u drugu nedjeju pred Bozic (a u prvu pred oce).
Vuk rjefin. kod te rijeci. Na materice, dvije ne-
de}e pred bozic. S. ^ubiSa prip. 139. Treca ne-
deja pred Bozic zove se Detinci, druga Materice,
a prva najbliza Oci. Na Detince vezuju decu te
ih matere otkupjuju jabukama, kruskama, ora-
sima, suvim s|ivarna i t. d., na Materice to 6ine
aa zenama, koje su majke. M. D. Milicevi6 ziv.
srb.- 159. (Slicno opisuje i Vtik u rjecn. s. v.
materice to vezane i otknplivfine materti na dan
materica). Materice, f. pi. predzadna nedjela prije
Bozica. Cuje se i ,svete Materice'. Na Bracu.
A. Ostojic.
MATERICA V, MATERNICAV, adj.
a. histerican, nem. hysterisch t. j. kad boli
matericii Hi mdternica. M. Jovanovic-Batut.
b. pjegdV, nevL lieckig, leberfleckig. M. Jo-
vanovic-Batut. — Ovo se znacene po svoj prilici
razvilo otud, sto se misli, dd pjege, sto ih 6ovjek
ima po sebi, dohize od materinii tijela; ispor.
nem. rijec Muttermal (t. j. madez).
MATERICNAK (bice takav akc), m. ime dvjema
bijkama: a) Matricaria chamomilla, B. Sulek im.
b) Matricaria parthenium. B. Sulek im. Iztnedu
rjecnikii u Stulicevu (matericnak, trava, matri-
cale, parthenium). Matericnak, matricaria. Z. Or-
felin 491. — Rijed je izvedena od osnuve, koja
■je u materica, jer se napitak od te bi^ke, kad
se skuha, upotreblava od bolesti materice; tako
je i lat. ime matricaria izvedeno od osnove rijeci
matrix (mater ic<i).
MATERIO, m. kao majkovic, miiterin sin, t. j.
koji se uvrgne na mater, slab ili nikakav junak.
Nije pravo djete oceviiu, moj je Meho d'jete
materidu. Hrv. nar. pje.=i. 4, 556. 701. — Ispor.
u Nijemaca Muttersohnchen (sin od matere raz-
mazen, mekusuc).
MATERIJA (bice takav akc), f. latinska rijec
materia uzeta u istome znaienu, t. j. za sve, sto
je tjelesnu, bilo zivo ili mrtvo. Izmedu rjeinika
samo u Stulicevu, gdje se veli, da je iz glagol-
skoga brevijara. — Visci starijih vremena latin-
sku tu rijed tumace katkad drugijem rijeiima,
za koje misle da ce iitate^ima biti poznatije ; te
su rijeci: istorija, lijes (les, lis, — vidi u ovome
rjeinika lijes pod g), podloga (podlaga), podstava,
stvar; u dvojice pisaca grcka rijec stihija (aroi-
XtTor) kao mane poznata tumaci se rijeSju materija
(premdu stihija nije upravo materija, vec viSe
element).
a. u pravom smislu. Ma.stor nastoji tako okol
onoga, sto kipu negovu pristoji, kakono i okol
onoga, sto pristoji razlozenju i naredjenju lesa
i materije od rabote mestrije svoje. S. Budinii
ispr. 5. Gospodin stvori prvu materiju prije sva-
koga dnevi M. Orbin 10. Ki je (t. j. Bog)
atvnril brez materije ili stihije . . . jedno mno§-
tvo stvarih brez broja. P. Radov6i(S i.stum. 20.
Od koga lisa ali materije ufiini mene (t. j. Bog).
b. u prenesenom smislu kao sadrzaj, predmet.
Zarairit se ima, da vazda drzimo pripravnu svu
materiju ili istoriju od niisterija ili ono, sto cemo
meditati, da so no trudimo u apominanju od iste
materije. B. KaSic irafiin H. DopuS6ei\o jest jedno
odpustone zakona ufiiiieno a oSitom obla§cu u
komtjkodi dogoilaju oaobitomu zivu6i anaga istoga
zak<ma od strano materije iliti vam podlogo. A.
d. Costa 1, 15. Mi mi-ilimo, da se o svakoj
materiji moze pisati dobro i lijepo. Vuk pisma
69.
c. materija u bogoslovskom smislu, kad se
govori o sv. tajnama (sakramentima). Stihija, to
jest materija od sakramenta. S. Budinid suma
124. Dila pokornika jesu kako materija ovoga
sakramenta. ispr. 4. Dokle nau6e . . . formu i
materiju od sakramenata. I. Drzid 296. Sto jo
nihova (t. j. sakramenata) materija aliti lis. I.
Ancic svitl. 84. Koliko je i ke su stvari po
iribne za podati i prijati red (t. j. svestenicki) ?
Jesu tri: 1. podlaga oliti materija, 2. forma,
3. odluka. A. Kadcic 12. U ovomu sakramentu
jesu grisi stvar ili materija, brez koje ne bi bio
dobar sakramenat. J. Banovac razg. 244. Jere
jesu dvije stvari, od kojijeh se cini svaki sakra-
menat, od koje jedna ima bide materije iliti pod-
stave i zove se elemenat. J. Matovic 132.
1. MATERIJAL, raaterijala, m. grada u pra-
vom i u prenesenom smislu. Iz ucene lat. rijeci
novijih vremena materiale, koju su i drugi je-
zici primili. Duse bo nihove (t. j. zivind) jesu
materijali. P. Radovcic istum. 169. Ovde mu je
(t. j. geniju) pogotovu materijal k slavnom djelu
i trijumfa dicni v'jenac, da mu krasi glavu smjelu.
P. Petrovic gorski vijen. u posveti. Istina, da
materijal za to daje priroda, kamene za kudu,
drvo i gvogde za pokudstvo . . . tako daleko ne
ide vlast Judska, da bi mogla i same materijale
sfcvarati. Vuk priprava za ist. 132. Materijal,
gradivo, grada. B. Sulek rjecn. znanstv. naz.
2. MATERIJAL, adj.isto Sto materijalan^jrtjw^'
tal. materiale. Poluvirci materijali, to jest brez
nikakve zlode. M. Dobretic 158.
MATERIjALAN, materijalna, adj. sto pri-
pada materiji. Mnogo se danas i u pravom i
u prenesenom smislu upotreb^ava u knizevnosti
i u govoru obrazovanijih ]udi; na pr. materijalni
svijet (kao protivstina duhovnome), — moje ma-
terijalne prilike (kao protivstina duhovnima, mo-
ralnima).
MATERIJALIST, /«. onaj, koji u grudi i u
zivotu svega svijeta priznaje samo materiju ili
koji Sivi i radi tako, kao da nema ni.Ha drugo
osim materije. I:; ucene lat. rijeci novijih vre-
mena materialista, prema kojoj neki pisti nom.
sing, materijalista, gen. materijaliste i t. d. —
Materijalist ili materijalista znaci takoder : tr-
govac bakal, t. j. koji prodaje sir, 7naslo. med,
secer i druge stvari za jelo ili za zacin ili za
kojekakve sitnije kucne potrebe. Ovo je znaiene
uzeto iz nem. jezika, u kojemu imenica Materi-
alist moze znaiiti takvoga trgovca (a bakalska
roba zove se u sjevernoj i u srednoj Nemadkoj
Materialwareu ; juzni Nijemci obidno tome vele
Spezoreiwaron, a prema tome zovu oni bakala
Spezereihandler). Slatki korijen . . . oni materi-
jaliste kupuju, koji s svakojakim stvarma za Je-
karije trguju. I. Jablanci 175.
MATERUALISTICkI, adj. §to pripada ma-
terijalistima ili materijalizmu, na pr. materija-
listicki nauci. Iz uiene lat, rijeii novijih vremena
materialisticus.
MATERIJALIZAM, materijalizma, m. mi§leiie
0 svijetu, kojcga se drze malerijalisti. Moze se
cuti (na pr. od Dubrovcana) i akc. materijilizam.
Iz ucene lat. rijeci novijih vremena matorialismus,
koju su primili i drugi narodi. Materijalizam,
nem. Matorialismus. B. Sulek rjedn. znanstv. naz.
MATERIN, adj. matris, maternus, §to pri-
pada viateri. Nalazi se u rjeeniku Mika\inii,
Belinu, Bjelostjencevu, Voltigijinu, Stulicevu, Vu-
MATERIN
521
MATERINSKI
kovu i u Danicicevu, — u svima sa znaceuem,
koje je recetio. Najstarija je potvrda iz xiv vi-
jeka (vidi pod c prvi primjer).
a. materin je posvojni pridjev te znaci imane
u pravom i potpunom smislu. Blago ocino i ma-
terino. Zak. vinod. 65. U polacu materinu dojde.
Starine 3, 310. On otide u dvor materin. A.
Kanizlic kam. 106. Ove kosule nijesu materine,
nego moje. Vuk nar. posl. 179.
b. materin ne znaci imam u pravom i pot-
punom smislu, vet pripadane, koje je doduse ta-
koder neko imane, ali u slabijtm stepenu.
a) 0 ludskijem materama, t. j. o zenama,
koje su matere. Iz materine utrobe. Ant. Dalm.
nov. test. 29. Crkva . . . milo hrani kako v ne-
dreh materineh vsi cloveki. S Budinic suma 24.
Tako vam materina mlijeka. M Drzic 188. Ne-
tom iz utrobe izide materine. A. Gucetic, roz.
jez. 102. Zatvoren u utrobi materinoj. B. Ka-
sic nasi. 292. U materinom krilu. P. Vitezovid
kron. 168. Da sime materino ne ulazi u porod.
A. Kadcid 131. Sporaeni se, gospodine, mene,
roditeja moji(h), ocini(h) i materini(h). B. Pav-
lovic 40. U materinu srcu. F. Lastric test. bil.
100*i. Uvridene tvoga materinoga srdca. A. Ka-
nizlid bogo}ubnost 369. Kakvo mu je misto bilo
materino dalo tilo. V. Dosen 33b. Pak da ^ubi
materinu ruku. M. A. Re^kovic sat. 39. Po ma-
teri did, to jest materin otac. M. Dobretic 496.
Kojima su se s materinim mlekom zadojili i
napunili. D. Obradovii basne 133. Pod grlom
mu (t. j. djetetu) ruka materina. Nar. pjps. vuk
2, 18. Od mog ujca, brata materina. 3, 548.
Gubalo te materino ml'jeko. 6, 77. Procv'jelilo
cedo rasplakano na bijelu krilu materinu. O.svetn.
3, 143. Allah Turci kukavice erne, prisjelo vam
ml'jeko materino! 3, 157. Svojta . . . po ma-
terinoj (tankoj) krvi . . . ujak, ujna, tetka. V.
Bogisic zborn. 376.
b) 0 zivotinskijem materama. Od |utice
zmije porod, ruzne majke ruzni izrod, plod ne
ceka neposteni, o svom roku da se steni, dal"
utrobu materinu stenad, vele, da razkinu i kroz
skulu kud progrizu, van uteku i izlizu. V. Do
sen 179b. Odojce, malo prase, koje je poodraslo,
da se moze zaklati i ispeci, ali jo§ ne zna ni
za kaku hranu osim materina mlijeka. Vuk. rjecn.
s. V. odojce.
c. rcaterin ne znaci pravo pripadane, vec
neki odnosaj izmedu matere i onoga, sto znaci
imenica, s kojom je pridjev materin zdruzen;
kad hi se mjesto pridjeva materin uzeo genitiv
matere, bio bi u ponajvise primjera, sto ovamo
idu, t. zv. subjektivni genitiv. Proklestvo ocino
i materino da dojde ua onej, koji . . . Mon. serb.
219. Si sut otcinu i materinu kletvu prijeli,
togo radi mucet se. Arkiv 9, 112. Bez mate-
rine bolezni rodil se je. S. Kozicic 3a. Po smrti
ocini i materini. Zak. vinod. 65. Ne obsluziti
casti ocine ili materine grijeh jest smrtni. S.
Matijevic 58. Gledajudi nikom materinom |u-
bavju u milostivi obraz sina. M. Lekusi6 21.
Tolika bi bolest materina. 110. Poce riezina 6er
moliti Boga, da joj objavi stane materino. J.
Banovac pripov. 178. Tako se je pristojalo do-
stojanstvu materinu. F. Lastric test. 347b. Dobro-
cinstvo zazvana na viru priminuje se Jubavi ma-
terinoj. ned. 379. Neka bi zarad muke materine
i bratje digao vojsku. A. Kacic korab. 349. Od-
metnici se otimaju izpod materine crkve oblasti. A.
Kanizli6 kam. 400. Brez ocina i materina znana.
M. Dobretid 113. Zato materina hitra |ubav ne
jnogudi vece sakrivat ga splela mu je od tanka
pruca ko kolijevku jedau kosifiic. B. Zuzeri 226.
Dostigose ovoga sina, uzdarje obilato materini
molitava. I. J. P. Lucie kratko izk. 3. Oj de-
vojko, brigo materina ! . . . pozelices nege ma-
terine. Nar. pjes. vuk 1, 636. Ve6 je teska
materina kletva. 2, 26. Ne ubila t' hrana ma-
terina ! 2, 435. Nit im ima hrane materine. 3,
408.
d. materin jezik je jezik, sto ga je covjek
naiieio od svoje matere, jezik naroda, kojemii co-
vjek pripada. Buduci se ganulo V. P. G. (t.j. vase
prisvitlo gospodstvo) . . . receni jezik primiti,
nauciti i nim kako istijem materinijem govoriti.
M. Drzic 63. Jezik slovinski, kojijem se mi Du-
brovcani i sva Dalmacija kako vlastitijem i ma-
terinijem jezikom sluzi. E,. Gamani6 4. Bi iz-
tumacena . . . ne u jezik samo latinski, nego u
rodeni i materin. M. Bjankovic 10. S dobrim
sluzenjom jezika slovinskoga po svoj Dalmaciji
ucinena opdena i (kako je obicajno re6i) mate-
rina. I. Marki 6. Kojim se jezikom ova mo-
litva ima govorit? jezikom materinim. J. Fili-
povic 1, 351b. Da su stiveria ovi dana u mate-
rin jezik. M. Zoricic osm. 145. Da s materinim
jezikom sveto prikazu. I. J. P. Lucie nar. 61.
Tu sam najprije cuo mili zvuk materina jezika.
S. ^iubisa prip. 175.
1. MATERINA, /. bice bolest materice, hyste-
ria. Samo ujednoga pisea xviii vijeka. Materina
kada zene mu6i, stuci rute trave. . . Materina
oliti rodija, koja (,koje') zene muci. J. Vladmi-
rovic 26—27.
2. MATERINA, /. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da isto znaci sto i materinstvo.
MATERINA DUPCICA, /. ime bi^ki Thymus
serpillum. D. Lambl (1852)49, koji pise dubcica
materina, ali taj red jamacno nije dobar.
MATERINA DUSiCA, /. ime bijki, koja se
tako zove i u drugim slavenskim jezicima, na
pr. rus. MaTep/^yIUKa, ces. matefi du§ka, poj. ma-
cierza duszka, slov. materina (materna) dusica,
a naucno joj je ime Thymus serpillum. B. Su-
lek im. Nalazi se i u rjecnicima, ali s drukdijim
lat. imenom; u Mika^inu rjecniku stoji materina
du§ica, mravinac, origanum, heracleaticum (,ne-
racleaticum'), u Bjelostjencevu materina dusica,
serpillum, origanum sequillum, u Stulicevu ma-
terina dusica, origanum, onitis (s dodatkom, da
je rijec uzeta iz Habdeliceva rjecntka). Vidi ba-
bina dusa, majcina (majkina) dusica.
MATERINA TRAVA, /. ista bi^ka, koja se
zove i materina duSica. U Bjelostjencevu rjec-
niku kao sinonim bijki babina dusica (kod te
rijedij.
MATERINIOA,/. bijka Matricaria parthenium.
B. Sulek im. Vidi matericnak.
MATERINKA, /. bi^ka. Thymus serpillum.
D. Lambl (1852) 55. Vidi materina dusica. Rijec
se nalazi i u Stulicevu rjecniku (materinka, trava
serpillo, serpylum) s dodatkom, da je iz ruske
biblije.
MATERINSKI, adj. maternus. U rjecniku Be-
linu (materno), Jambresicevu (maternus), Stuli-
cevu (maternus) i u Voltigijinu (materno, ma-
ternale, miitterlich).
1. adj.
a. materinski : sto pripada materi. Ona
(t. j. Marija) po naravi u materinskoj utrobi
malekna, ali . . . jurve u zacetju umitna. A..
Kanizlic utoc. 5. — Ovamo se moze metnuti i
primjer: Crikva stadbenska po drzavi zove se
MATERINSTVO
522
MATERKELE
pod imenom materinske (dakle je materinska
crkva ona, koja je kao tnati drugijem crkvama,
sto su pod noin). I. Kraji6 74.
b. materinski: sto pripada Hi sto prilici
materama.
a) 0 judskijem materama, t.j. o zenama,
koje su matere. Koju ranu ne cu on, koji bijase
jurve umro, nego je cu tvoje pricisto i mate-
rinsko srce. P. Posilovic nasi. 71». Svi dobri
krstjani su bratja Isukrstova i po tomu su si-
novi B. Gospoje ne rodom ni naravju, nego li
|ubavju i milinom materinskom, koju ima prema
svima. I. T. Mrnavic istum. 68. Ona svrhu liega
imade oblast materinsku. J. Filipovid 1. 568*.
Mater crkva srdce matorinsko daje hima. 3, 24*.
Ona suprotiva svojoj materinskoj Jubavi zatvora
. . . sina svoga. V. M. ftucetic 144. Eece mu
sa slastju i zejom vise nego materinskom. F.
Lastrii od' 170. Za odgovoriti dakle ovom ma-
terinskom dobrocinstvu . . . imate (h)oditi pu-
tem sjajnim od dobri djela. ned. 380. Neka
k meni ditetu svomu materinskim okom pri-
gleda. A. Kanizlid bogo^ubnost 329. Do6im
pomnu pokazati prema svojijem sinovima i bri-
nutjem sved vladati materinska jubav ima. A.
Boskoviceva u I. M. Mattel 344. Drzimo, da
ima materinsku Jubav i dobrovo|nosfc prama nami.
B. Leakovid. nauk 433. Razumevati i vrsiti ve-
liki i sveti po-sao materinski. M. D. Milicevi6
medudn. 268. Ovo dete ima neka materinska
svojstva; ono 6e nekad biti dobra inajka. zlosel.
240.
ft) 0 zivotinskijem materama. Kad su
mladi gusciii jurve na tuliko narasli, da nima
ve6 ne tribuje, da se jos s materinskima kreju-
tama pokrivaju. I. Jablanci 148. Pokrih u mir-
nome sidku s materinskima krili moju dicu sladku.
M. Katancic 73.
C- materinski jezik je isto sto materin je-
zik (vidi tamo). Jezikom hteci progovoriti ma-
terinskim. F. Glavinic cvit xvi. Pisa . . . ma-
terinskim jezikom SSO^i. Da tko . . . odma drugim
jezikom izvan materinskoga govori. F. Lastric
test. bil. 257a. A.ko u jeziku materinskome nije
brat nas. A. Knezovic x. Bila bi boja stvar
i slobodnija, da bi izrekao u jezik materinski.
Blago turl. 2, 209. U materinskom jeziku bi
pisali knig'e. M. A. Re|kovic sat. 6. Materinski
mu jezik iz usta i iz srca izvirase. M. Pavli-
novi(i rad. 48.
2. adv. materinski samo n rjedniku Belinu
(iiiaternalmeute, maternej i u Slulicevu (luatrum
more, matris aflectu). / danas je posve obicno
reci na pr. svjetovala me je materinski.
MATERINSTVO, n. luaternitas, opes mater-
nae. JJ trecem je slogu svagda i ; sto u J. Kava-
nina 362^ nalazimo materjenstvo, to je pogrjeska
udinena poradi sroka s rijecju umijenstvo. Ja-
macno su stamparske pogrjeske m&iQr\st\o(bez n)
u P. Postlovica i maternistvo u J. Banovca (vidi
pod a). Imenica je izcedena od osnove pridjeva
materin. Nalazi se u rjedniku Bjelostjendevu (ma-
ternitas, heroditas maternoavitica), u Voltijijinu
(maternita, eredita matorna, das Mutterrecht),
u iStulicevu (id quod matrem constituit, bona
materna) i u Vukovu (mutttrliches Vermogen,
opes matornae).
a. materin.itvo je bice i svojstvo matere. V
pisaca se nala:e ponajviie primjeri za mat(rin-
stvu liogorodicino. Materinstvo i divojactvo jesu
dvi .stvari suprotivne. F. Glavinid cvit 435a.
Kako djovifcanstvo s uiaterinstvoin mo/.e stati.
v. Andrijasevid put 103. Da mogu uteci se u
knlo tvoga bozastvenoga materinstva (,materi-
stva') P. Posilovid nasi. 69'>. Zasto je noj sa-
luoj g. Bog dopustio ... da bude i mati Bozja
i pricista divica zajedno sastavivsi plod od ma-
terinstva s cistocom od divicanstva. I. Grlicic
27. Materinstvo vece zamislit se ne more nego
materinstvo Bozje. J. Filipovi6 1, 535l>. Da je
od materinstva mesina (t. j. mesijina) smila i
pomisliti. F. Lastrid test. 370* i svetii. 2^^. Uti-
cudi se milosrdju tvoga materinstva (,materni-
stva') pogrdim sva druga veseja. J. Banovac
prisv. obit. 56 (ista je pogrjeska u istoj knizi i
na str. 60 ,maternistvom' mjesto materinstvom).
Drugi uzrok milostivosti jest materinstvo, iliti
jerbo je mati nasa. A. Kanizlid utoc. 27. Ovo
podnizenstvo, govori sveti Agustin, da je je po-
dignulo na materinstvo Bozije. D. Basic 205.
Po nemu ti najvede dobi materinstvo svega na-
roda covicanskoga. M. Zoricic osm. vi. Niti bi
Marija k materinstvu bila pristala. P. Knezevic
osm. 251. Castimo isto ne materinstvo i djevi-
canstvo. J. Matovid 39. U ocinstvu i materin-
stvu duhovnomu ne dopusda se (t. j. nema ot-
pusta Hi dispensa za vjencane). A. d. Costa 1,
169. Nimalo nejma se dvojiti, da blazenu divicu
Isukrst od svake oskvrne distu i punu milosti
nije sacuvao za izpunene vikovicnega vica bo-
zanstveue mudrosti i za priprav|enu istoj divici
od vika milost i obrane Bozjega materinstva. I.
Velikanovid upud. 2, 509. Pricesdene prilikuju
otajstvu privelikomu upucena nasega spasiteja i
daru materinstva Bozijega. B. Zuzeri 246. Po
stvarma naravnima ovo divicanstvo i zajedno
materinstvo Marino mozemo tomaciti. B. Lea-
kovid nauk 52. Drugo nisu nego prilike i sli-
kovana ... za ukazat nam visinu [materinstva
bozanstvenoga u noj sjedinena s neoskvrnenim
divicanstvom. Grgur iz Varesa 115.
b. materinstvo je imane, sto ga tko ima ud
svoje matere, sto mu je mati negova dala Hi osta-
vila (kao sto je ocinstvo ono imane, sto ga tko
ima od svoga oca). Materinstvo i ako ima brzo
projde ko trak dima. J. Kavaiiin 259^. Moje ot-
cinstvo ili materinstvo jest uzeo svekoliko. D.
Rapid 401. Ovo naslijede . . . je li bilo otcin-
stva oli materinstva. ... ne znamo. S. Rosa
110b. Ako priminu Skolastika, ne priminuse
§ nom ne kreposti, ne uauci, ne izgledi, koje
ostavi mnostvu neizmjernom svojijeh duhovni-
jeh kderi ko nihovo neprosasto materinstvo. I.
Dordid ben. 54. Ako si sve dobje od ocinstva
sebe uzeo, ne ces bogme od materinstva. Nar.
prip. vrc. 177. Da se ocinstvo ali materinstvo
dijeli. V. Vrcovid niz 304. Ako jqj je majka
umrla, tada nosi sa sobom svekoliko materin-
stvo. V. Bogisid zborn. 215. Ostavila sto cekina
od svoga materinstva. S. ^^ubisa prip. 206. Pro-
suh ofiinstvo i materinstvo. 259.
C. materinstvo .se gdjesto .:ove onoj novae,
.sio ga po narodnom obicaju u nekijcm krxjevima
placa (buduci) zet materi djevojackoj, kad is-
prosi djevojku. (Zet) placa materi dvije forinte ;
to so zovo materinstvt). U selu Strosincima u
Srijemu. V. IJogiSid zborn. 221.
MATERITI, miiterim, impf. nazivati koju zenu
materom, na pr. u nevoji, da pomogne. U Vu-
kovu rjedniku (zu einor sagen : .VI utter ! saluto
matrem). Po Bogu te materim, ucini mi to i to.
/' Lici. J. Bogdanovid.
MATERKELE. Za tu je rijec zabi\ezeno doi
je bilka 'i'liymus serpillum i da se govori u Po-
(icinid i( Unlmaciji, ali nije zabifezeno ni§ta a-
MATEKKIR
523
mateSevic
obliku i 0 rodu te rijeci. Iz tal. matricale (Ma-
tricaria partheniura), pa je ime preneseno na
drugu. bijku, koja se takoder po materi zove (ma-
terina dusica). Zborn. za nar. ziv. 8, 212.
MATERKIR, m. bijka Matricaria parthenium.
Iz tal. matricale. U Vrbniku na otoku Krku.
Zborn. za nar. ziv. 5, 69.
MATER.^IVA, /. biljka, koja se zove i ma-
terinica (vtdi tamo). B. Sulek im. Slabo ponz-
dano.
MATERNI, adj. isto sto materni (vidi tamo).
Izmedu rjecnika u Stulicevu (materni pored ma-
teran), u kojem se kaze, da je isto sto materinski.
Koliko te zaklinah bijelijem mlijekom materni -
jam. Nar. pjes. hog. 135. Kako smo ot utrobe
materne izisli. J. Rajic pouc. 3, 71.
1. MATEENIGA, /. isto sto 1 materica h oba
znacena. Rijec je izvedena od osnove pridjeva
materni. Izmedu, rjeinika u Bjelostjencevu (ma-
trix), u Jambresicevu (matrix), u Voltigijinu (ma-
trice, Barmutter), u Stulicevu (pored maternik
i matka, matrix, uterus s dodatkom, da je iz
Habdeliceva rjecnika) i u Vukovu (gdje se kaze:
1. vide materica, 2. kao protisli u zena, die Hy-
sterie, hysteria).
a. dio zenske utrobe, koji se .lOve i materica
(vidi tamo). Potvrda nema drugih do onih u rjec-
nicima. Govori se u Slavoniji. T. Maretic.
1). hysteria, t. j. bolest maternice. Ozdrarise
od krvnoga bjuvaha, sicije, suhe bolesti, od ma-
ternice . . . i ostalih nemoiih. A. Kanizlic bogojub-
nost 440.
2. MATERNICA, /. Maternica, cast cveta, ger-
men, Fruchtknoten. Iz sredine ove casice (t. j.
u cvijeta vinove loze) izrasta plodnica. . . Sredna
cast ove plodnice naziva se grlancem, a najdolna
maternicom, koja se u o^kruglu jagodu pretvara.
P. Bolic vinod. 1, 26. Cast ona cveta, koja je
u plo dnici najdojna, najdebja i najokruglija, na-
zvana je ot nas zato maternicom plodnice, sto
ona zametke u sebi drzi, ot koji(h) semena ili
zrna postaju i koji se zametci vremenom svojim
u pravi plod ili u semena promenuju i pretva-
raju. slovar vinod. 98.
3. MATERNICA, /. ste]a Hi talog octa, u sto
se dolijeva vino, da se opet ocat nacini. Ocetna
maternica ili steja- P. Bolic 2, 329. Cast kislo-
tvora s liekom castiju izvlac|ivog vestestva i
s izlisnom castiju kipjstvora sastav|ajuci se ocet-
nu maternicu pravi. 2, 332. Ocetna burad kao
kvasac za ocet sluze i zovu se ocetnom mater-
nicom. 2, 338.
4. MATERNICA,^/. Maternica koaop|a ne cvate,
same sjeme daje. Cupa se za se. J. Belovic-Bern.
187. Vidi matornica.
MATERNICA V, adj. histerican. Izmedu rjec-
nika samo u Vukovu (maternicav, na pr. zena,
hysterisch, hystericus). Vidi matericav.
MATERNICNAK, m. bijka, koja se zove i ma-
tericnak (vidi tamo). Samo u Bjelostjencevu rjec-
niku, i to u lat. dijelu s. v. Parthenium.
MATERNIK, m. isto sto materica ili mater-
nica (dio zenske utrobe). Samo u Stulicevu rjec-
niku, gdje se kaze, da znaci isto sto maternica
i matka, lat. matrix, uterus.
MATERNAK, m. bijka, koja se zove i matic-
hak. Melissa officinalis. B. Sulek im.
MATERI^I, adj. isto sto materin, materinski.
Pridjev je izveden od osnove rijeci mati. Pace ze
i samb te izbra jeste is creva materbna. Domen-
tijana 83. Jako jeste vb utrobe materbni nazna-
menanb duhomb svetyimb. Danilo 236. Svetost
braka, svetost cina rodite|nega i maternega pre-
voshodi sve druge svetine. D. Obradovic ziv. 49.
Materna utroba. J. Raji6 pouc. 2, 36. Pored ma-
terneg cokota na balvanu iskopaj rupu ot jedne
stope duboku .... izbranu lozu, koja je ot dobre
struke i prosle godine rod imala, savij u jamic
. ... no metajuci lozu u jamic savij je polukruzno,
i to tako polagano i vesto, da je ne sgiiefiis i
sokonosue provoze ne porastrgas i da je ne bi
ot majterheg cokota otkinuo. P. Bolic vinod. 1,
136. 'Cokot, koga su loze polozene, jest kao drvo,
na kom se materna grana ostavja, a druge se
otsecaju. 1, 271. I druge skolske knige .... tako
su rdave, da se ne vaja cuditi, sto knizevnici
nasi svoga maternega jezika ne znadu. Vuk rjecn.
s. V. skola.
MATERODICA, /. bi]ka, koja se zove i mate-
rica. Picridjum vulgare. D. Lambl (18.52) 54.
i otud u B. Suleka im. Ne cini se dosta pouzdano.
MATEROGRAD, m. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se tumaci: urbs, ex qua coloniae deductae.
Vajada je ovu rrjee sam Stulie nacinio prema
grc. /.iiiTQonoXig.
MATEROUBOJICA, m. Samo u Stulicevu rjec-
niku. gdje se prevodi lat. rijecju matricida.
MATEROUBOJSTVO, n. Samo u Stulicevu
rjecniku, gdje se prevodi lat. rijecju matricidium.
MATEROVINA, /. isto sto materinstvo pod b.
Samo u primjeru: (Djevojkama u Bosni lead se
udaju, ne daje se) nista osim ocevine ili mate-
rovine, ako su roditeli umrli. V. Bogisic zborn. 185.
MATERSKI, adj. Izmedu rjecnika samo u Stu-
licevu, gdje se kaze, da rjnaci isto sto materinski.
Materska nedra. J. Rajic pouc. 1, 48.
MATERSKI PRESLOP, m. ime mjestu u spo-
ineniku xiv vijeka i otud u Daniiicevu rjecniku :
Medaje Altinu bila na ,Matersky Preslopb'. Mon.
serb. 94. Vidi Matorski Preslop.
MATERSTVO, n. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da znaci isto sto i materinstvo.
MATESOVAC, Matesovca, vi. nekakvo ple-
micako imane u krizevackoj zupaniji, spomine se
u lat. ispravi xvii vijeka (,Matesowcz'). R. Lo-
pasic spom. 2, 152. — Imeje izvedeno od osnove
licnoga iiiiena Mates, kojemu nema potvrde.
MATES, m. Samo u Danicicevu rjecniku, gdje
stoji: Matesb, moze biti pogrjeska mjesto Mate-
jasb, gledaj Radoslavicb. A kod Radoslavi6b stoji:
vlastelin dubrovafiki Mate§a Radosblavidb izmedu
1100 i 1200. i citira se Mon. serb. 6, a u toj
knizi stoji Matesa. Dakle je ono Mates grijeskom
Kslo u Danicicev rjecnik.
MATESA, m. ime od mila mjesto Matej Hi Ma-
tija. Matesa Desid. Mon. croat. 193. S Iliju i s
MateSu 335. Kuhacevic z imenom Matesa. M.
Kuhacevic 61. Matesa hyp od Mate. U Lici. J.
Bogdanovic. — Ova rijec sluzi i kao prezime:
u xvn vijeku R. Lopasic urb. 316. 317. i danas :
Rad jugosl. akad. 82, 103.
M ATESAN, Matesana, m. prezime u nase vrijeme.
Rad jugosl. akad. 82, 104. — Jamacno je ovo
nekad bilo ime pa s vremenom postalo prezime.
MATESE, /. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko-rijeckoj. Razdje}. hrv. i slav. 25. Spo-
mine se u spomeniku xvii vijeka: U Otoku pri
Matesah. R. Lopasi6 urb. 318.
MATESEVIC, m. prezime izvedeno od osnove
pridjeva Matesev, a ovo od imena Mates, ko-
jemu nema potvrde. T. Smiciklas spom. 182.
MATESEVO
524
1. MATI
MATESEVO, n. nekakvo mjesto (vafada u Cr-
moj Gori) nz rijeku Tarn. Spominje se u pjesini
XIX vijeka. Ide vojska krajem Tare ladne, i Taru
je vodu preminula i sumina ravno Matesevo.
Nar. pjes. vuk 5, 383.
MATE§l6, m. prezime u Hrvatskoj izvedeno
od osnove imena Mates, kojemu nema potvrde.
Mon. Croat. 102. 289. R. Lopasic urb. 321. Ime-
nik (1906) 337.
MATESKO SELO, n. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji modrusko-rijeckoj. Eazdje]. hrv. i slav. 17.
Vidi MatisGvsko selo.
MATESNAK, m. prezime (mozda imeY) u spo-
vieniku xv vijeka. Matesnakovo selo. E,. Lopasic
urb. 40.
MATETA, m. ime od mila mjesto Matej Hi
Matija. Mon. croat. 239.
MATETIC, )n. prezime u Hrvatskoj u spome-
nicima xv i xvi vijeka, izvedeno od osnove, koja
je u imenu Mateta. R. Lopasic urb. 70. Mon.
croat. 248.
MATETICI (bice takav akc), m. pi. zaselak u
Hrvatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Eazdje}.
hrv. i slav. 13.
MATETIN TOE, m. seoce u Dahnaciji u spjet-
skom kotaru. A. Masek 131.
MATEV, m. Matthaeus (da nije mozda i Mat-
thias?). Matev Verestovic (Duhrovcanin u xui vi-
jeka) Mon. serb. 40 (i otud u Danicicevu rjecniku).
Matev Hudonid (§tampano grijeskom Hudinic u
hrv. glag. spumeniku iz kraja xiv vijeka). Arkiv
2, 809.
MATEVAC, Matevca, ni. dva sela u Srbiji u
niskom okrugu: Gorni i Doiii Matevac. M. D.
Mili6evi6 kra}. 125. AH u rjecniku S. Koturo-
vica 139. 140. zovu se ta sela G. i D. Matejevac
i kaze se, da su u toplickom okrugu (a u srezu
niskom).
iMATEVCI, m. pi. ime dvjema selima u Srbiji.
U Gornim Matevcima . . . . u Dohim Matevcima.
M. D. Milicevic knez. 798. — To ee upravo biti
G. i D. Matevac, t. j. Matejevac.
IMATEVIC, »j. prezime potvrdeno prije nasega
vremena, a izvedeno od osnove imena Matev. T.
Smi6iklas spom. 66.
MATEVOVIC, m. prezime dubrovadko xiii vi-
jeka izvedeno od osnove imena Matev. Mon. serb.
89 (a otud u Danicicevu rjecniku).
1. MATI, niatore, /. uiater, rodite^ka. Rijec je
ne samo praslavenska (ispor. staroslov. mati, rus.
Maib, ces. matka, po(. mad i matka), nego i in-
doevropska (ispor. staroind. ma tar, gri. fitjTijQ,
lat. mater, nem. Mutter , ali joj korijen nije po-
znat. Nalazi se >< svijem rjednicima sa znacenem,
koje je navedeno.
1. Ohlici.
Uijec se mati danas sklana po &-deklina-
ciji od osnove mater u svijem padeiima plurala
i « gen-, dat., lok. i instr. sing. Daklc yen. sing.
mater-6, dat. sing, mater-i, nom. plur. milter-e,
gen. pi. milter-a i t. d. Nom. sing, mati potjeie iz
velike stnrine i nadinen je po negdasnoj konso-
nantakoj deklinaciji, pa je s tijem padezem iz-
jednaien i vok. sing ; po konsonantskoj je dekli-
naciji na6incn i ak. sing . koji danas glasi mater
I potpuno odgovara staroslov. obliku materb. To-
red navedenijc.h oblika nalaze se za neke padeze
i drukiiji.
a- nom. sing. Veoma je obican u starini
i)to danaSni oblik mati, za koji bi se iz svijeh
spomenika i pisaca moglo navesti golemo mnostvo
potvrda. Pored toga nalaze se za nom. sing, jos
dva, i to
a) mater. Potvrde za taj oblik nema
prije druge polovine xvii vijeka; od toga se vre-
mena nalazi u stokavskijeh pisaca iz Bosne, iz
Slavonije i iz Dalmacije (osim Dubrovnika) i u
danasnemu narodnom govoru juznijeli krajeva.
Potvrde su: M. Eadnid 32^ 229a. 514b. L. Terzic
93. 183. F. Parcid 92. J. Kavanin 518*. T. Babid
20. J. Banovac pripov. 77. 87., pred. 55. 57.,
prisv. obit. 63. 68., razgov. 4. 139. J. Filipovid
1, 9b. 233a. A Kanizlid utoc. 527. A. Kacid
korab|. 21. 61. P. Knezevid pisme 52., osm. 211.
L. Vladimirovid 56. A. d. Costa 2. 13. 152. M.
Zoricid zrc. 33. 173. G. Pestalid 89. B. Leakovid
nauk 383. 427. Grgur iz Varesa 70. Nar. prip.
vuk 118. Nar. prip. vuk- 230. Nar. prip. vrc.
"177. S. ^jubisa prip. 67.
b) mat. Ovaj se oblik nalazi cesto
u dakavaca, rjede u ,^tokavaca. Najstarija je
potvrda iz g. 1463. (u Mon. croat.); iz xvi vijeka
nema nijedne potvrde, a iz xvii vijeka i iz po-
tonih ima ih dosta. Evo potvrda: Mon. croat.
93. I. Bandulavic 57b. (u izdanu g. 1665 ; a u
izdanu g. 1626. stoji na tome mjestu mati). P.
Vitezovid odil. 44. 48., priricn. 124. A. Vitalid
istum. 3a. P. Vuletid 15. J. Kavaiiin 247*. 329b.
L Zanicid 251, S. Eosa 29. 40. M. Kuhacevid 43.
Jacke 20. 70. Nar. prip mjkul. 8. 17. Nar. pjes.
istr. 2, 20. 38. Hrv. nar. pjes. 1, 31.
b. gen. sing. Jamacno je pogrjesan oblik
mati za taj padez u primjeru: Kripost svetoga
rosarija i negove mati priblazene. M. Zoricid
zrc. 87.
c. akuz. sing. Veoma je neobican oblik
materu u primjeru : On poslusa oca i materu.
Pjev. crn. 122b. Samo poradi sroka (s rijecju
blati) uzima oblik mati za ovaj padez V. Dosen
135l>.
d. vok. sing. Obicno se u tome padezu
govori majko (od majka), ali ni oblik mati kao
vok. sing, nije neobican. Potvrde su mu: Korizm.
28b. 89b. M. Zoridid zrc. 23. Nar. pjes. vuk 1,
541. 634., 2, 189. 579., 3, 484. D. Danicid pisma 146.
e. instr. sing. Najiesce se nalazi oblik
materom (Hi materu u dakavaca kao na pr.
vodu, zenu prema §tokavskome vodom, zenom).
Mnogo su rjedi oblici:
a) materju. N. Ranina 29a. Zbornik
(1520) 9b. 140a. §. Budinic ispr. 59. F. Vrancid
ziv. 47. M. Alberti x.
b) materiju. Mon. serb. 13 {iz xiii vi-
jeka). §. Kozidid 3a. 10b.
c) materjom. Glaanik 24, 236 (,ma-
teriorab', ne zna se pravo, ima li se citati -rjom
Hi -rijom; u spomcniku xiv vijeka). F. Glavinid
cvit 295b. 306b.
f. nom. j)l. U jednoga pisca nalazi se
oblik mati jamaino poradi sroka (s rijedju umi-
rati): Ah da nas mile mati na zadetju budu iz-
bilol ,1. Kavanin 570a.
2. Ztiacena.
a. mati u pravom smislu.
fi) 0 (udskoj materi (veoma iesto). Siko
hodu da se ima .... diniti moni i momu ocu i
materi. Mon. croat. 3. Mi gospoja Jel^a ....
mati kneza An/a i kueza Mikulo .... damo
znati. 90. Poctuj tvojega oca i mater. Korizm.
31'>. Uzmi dijote i mator negovu. N. Eaiiina 24b.
Od JeleiiG, Konstantina velikago matere. fe. Ko-
zidid 9b. Prilipe kdi Lode, jo§ lip§a neg mati,
1. MATI
525
1. MATI
srid dvora da t' sede. H. Lucie 190. Videdi mati
negova ii narucaj ga prije. F. Glavini6 cvit 71b,
Znam, da me mnogo vece }ubi otac nebeski nego
nijedan otac ali mati telesna djecu sfoju. B. Kasi6
nacin 25. Da se zaborave od vlastitije matera.
M. E.adni6 185b. Budi otac ali mati, grisi, ki
k6er muzu krati. P. Vitezovic priricn 150. Naj-
prije bismo duzni bili pomoci oca, mater. A.
Ba6ic 47. Odredi ga liemu pokloniti na sluzbu
ostavivsi svima materama priliku. E. Pavi6
ogled. 217. Sto se kaje pijanac, zasto je u pi-
janstvu budalasto kesu ispraznio, ili divojka,
zasto se ucinila prije mati nego zarucnica. F.
Lastric ned. 35. Jer ga u6is ve6 psovati matar.
M. A. Ee|kovic sat. 38. Mloge divojke brez muza
bivaju matere. A. Kanizlic kam. 209. Koji bjese
nihova djedina po materi. I. Dordic ben. 10. Se-
stra klice, a mati nari6e. Osvetn. 4, 4. — Ma-
teri se govori mila, slatka, a u nar. pjesmama
stara (ostarjela) : Pokli im osta ti ne toj sestra
listo, da mila jos mati na majciuo misto. H.
Lucie 286. I bila mati, i mila mati. Poslov. danic.
Ah da nas mile mati na zacetju budu izbile! . . .
J. Kavanin 570*. Ne znam, je li to negova mi-
lost k meni bila ili majstorija moje sladke ma-
tere. D. Obradovid ziv. 21. Drugi kupi mila mati
moja. Nar. pjes. here, vuk 127. Stara mati jedva
docekala. Nar. pjes. vuk 2, 331. Stara mati tesko
docekala. 3, 228. Gleda nega mati ostarjela. 4, 14.
b) 0 zivotinjskoj materi. Jos puscam
dvi kravi i jednu konsku mater (t. j. kobilu).
Mon. Croat. 131. Pozna svaka (t. j. jarebica) svoju
mater. Zborn. (1520) 4b. Kozle tiho svu mater
sisa i svaku drugu, a plaho ni svoju ni tudu.
Poslov. danic. Mat biserna netom euje, da ima
perlu lijepu u sebi. J. Kavanin 369a'. Qori nego
pazduh pusti, mat kobila koga grusti. 448*. Od
naravi ta je mana |utim zmijam zajer dana, ma-
tor svoju da progrizu, brze na dvor da izlizu.
V. Dosen 180*. Koje jaje vec prokjuva mati (t.
j. hvoika), ono prstom nadirati lati. J. S. ReJ-
kovic 161. Kako mater lavica svrsen u jakosti
eno razvraca lavske cejusti. I. J. P. Lucid razg.
79. Ana jest bila ona mati skojka pricinena, koja
jo porodila oni biser evangeoski. A. Tomikovic
gov 204. U svoj domakmajko! Sjedi, mati, sje-
doh ja, delorina majko! Sjedi, mati medena ! Nar.
posl. vuk 188 (toj poslovici dodaje Vuk : Govori
onaj, koji cole zove u kosnicu ; upravo se to go-
vori materi pcela, t. j. matici). Ne kuhaj jareta
u mlijeku matera negove. D. Danici6 5 mojs. 14,
21. — mat biserna (u J. Kavanina) i mati skojka
(u Tomikovica) ispor. s tal. madreperla, nem.
Perlmutter.
b. U prenesenom smislu moie se mati reci
0 svakoj zeni, koja nije upravo roditejka, ali je
po kojem svojstou svome kao mati. Za neposlu
izarna oca Adama i mater Evu iz raja. P. Po-
silovic nasi. 121*. Da bude (t. j. Marija) negova
siua mati i zajedno svega naroda }uskoga mati
i pomocnica. J. Banovac pripov. 125. Kad jedna
zena zadoji kakvo dijete, ono je zove mlijeSnom
materom. U Makarskoj. V. Bogisic zborn. 206.
c. U prenesenom smislu govori se mati o
razlicnim nezivim, kasto i o apstraktnim pred-
metima, koji po cemugod imaju kakvo materinsko
svojstvo.
a) crkva (prema tudijem jezicima, —
veoma cesto) : Sveta mati rimska crikva jest pri-
jela. Mon. croat. 108. Sveta mati crkva ne ima
stvar nijednu tako plemenitu. A. Komulovic 50.
Mole6i Boga za uzvisenje svete matere crikve.
F. Parcic 95. Sto viruje sveta mater crkva. J.
Filipovic 1, XXXI. Otac Jure Kastriotida bijase
pravi stovaoc svete matere erkve, A. Ka6i6 razg.
90. Sveta mati crikva ho6e dopustiti. Nar. pjes.
istr. 2, 105.
b) narav. Samo ujednoga pisca. Koga
(t. j. put) nam sam Bog skrati i po Bogu narav
mati. V. Dosen 12b. Narav mati ze}u dade, da
istinu svak poznade. 135b. Kakogodi narav mati,
kad ce porod svoj imati, za mliko mu prije gleda,
da pogubit nega ne da. 139a. Koju hoce Bog
imati i po Bogu narav mati 196b.
c) zemja. V'si vb grobb vbseli.se se i
v'sehb prijetb zem}a jako mati. Dec. hris. 2. Komu
je zemja mat, a otadastvo grob. Mon. croat. 93.
Telo nase preporucamo materi zemji. 266. Do
cetrdeset lit k materi svojej zemJi vrati se. Sta-
rine 3, 225. Od matere zemle hranimo se. 283.
Kako sam ga ja lijepo za zivota sved dvorio, noka
nega ja dvorim i u materi crnoj zemJi. Nar.
pjes. bog. 10. Zemja mnogorodna mati. V. Dosen
VIII. Vaja, da mu na um pane, da je zemla nemu
mati, zemja da ce i postati. 19b. Jos od zetnje
ne odlazi, dal' i ovo na noj pazi, koliki(h') je
stvari mati i sta roda moze dati. 260b. Mati
zemja primila je tijelo u svoja vjecita nedra. S.
^ubisa prip. 255. — Ima potvrda, da se zcm}i
veli stara mati : U ono vrime milo kada snig se
pocne rastapati, uciniv se stara mati lijepa i
mlada, jubav .... mene . . . . za se obra. D. Ra-
nina 115b. Za me plodna dar sjemena stara mati
u skut prima. I. Gundulic 245. Stara mati, terra,
elemento; tellus. Bela rjecn. s. v. terra s nazna-
kom, da je to u metaforickom smislu, i s pri-
mjerom iz D. Banine.
(I) grad, pokrajina. Da je Solin prvo-
stola, to jest mati inijeh grada. J. Kavanin 117b.
Da ti (t. j. Slavonija) bise od sviju nih (t. j. na-
roda) mati. M. A. Rejkovic sat. 28. Taj duh ....
sagradio je obrtnicku velicinu to u materi zemJi,
to u naselbinah. M. Pavlinovid rad. 19. Sharp
je nastojao, da s materom zemjom pomiri nase-
jenike amerikanske. 96.
e) tvrda mati, dura mater (t. j. sj^ojasna
koza oko mozga, — jamacno prevedeno iz lat.J.
J. Pancid zool. 59.
/"; mater od ugora, Motella communis
(neka riba). G. Kolombatovid pesci 18.
fj) mati znaci onu kosnicu, u kojoj se
koji roj pcela izlegao, pa poslije ode iz ne. Ta
se kosnica zove i matorka (vidi tamo). Kad ti se
ved roj pusta iz kosnice, dobro pazi ; ako je pr-
vak, stani kod te kosnice pa dobro gledaj matieu,
kad de izidi .... Matieu meti u onu praznicu,
koju si pripravio za taj roj, pa je meti na mesto
one kosnice, iz koje je roj izisao. Taj ce roj le-
titi pozadugo, pa kad vide pcele, da im tu nema
matice, one ce se vratiti natrag na mater. No
mater treba podaleko ukloniti i pokriti budi
dime za to vreme, dokle se roj sasvim u svoju
kosnicu ne smiri. Kad se pak roj smiri, onda taj
odnesi na svoje mesto, a matorku donesi natrag
na neno mesto. F. Dordevid 26. Ovoga meseca
jos mozemo ostav|ati prvake rojeve, ako je dobra
godina samo; inace ne treba, boje ga je na ma-
ter stresti. 36. Posle vidim, da se dela prepolu-
tila, pola otisla natrag na mater (t. j. u svoju
predasnu kosnicu), a pola ostala u kosnici (t. j.
u novoj, u koju se roj jucer bio preselio) 54.
Neki se rojevi predomisle pa odu natrag na
svoju mater ; neki pak poboje se, da ne mogu
ziviti pa predu na drugu kosnicu. 59.
h) mati je onaj cokot, od kojega se uzi-
2. MATI
526
1. MATICA
maju polozniee, a zove se i materni cokot (vidi
hod materni oha primjera iz P. Bolica). Kada
vinograd kopas, prasis ili izgrces, onda dobro
pazi, da je (t. j. poloznicu) ue povredis ili ot
materrieg cokota pre vremena ne razstavis, jer
bi ti drugacije sav trud zaludu bio. Ove poloz-
niee za jednu godinu ostav|aju se, posle otsecaju
se ot svoje matere, vade se na pole i na prazdno
mesto u vinogradu sade. P. Bolic vinod. 1, 138.
Poloznica svu (h)raQU ot svoje matere dobija, i
ako nezina mati na svojima reznicama i drugi
lastar tera, onda ovaj ne raste cnako napredno,
kako bi rastao, kad ne bi mati riegova i poloz-
nicu (h)raniti morala. 2, 271.
i) mati se moze reci za sto netjelesno
ili apstraktno. Pozejenje jest mater od zasastja.
JVI. Kadnic 44*. Ova (t. j. jeka) mat je od prije-
vari. J. Kavanin 405t>. Visina je pravdi mati,
nisko ue ce pribivati. V. Dosen 62b. Zgoda svim
je grihom mati. 187a. Nastojaiie nada sve mati
I'e dobra uspjeha. M. Pavlinovid 106.
2. MATI, inf. mjesto imati. Samo u jednoga
pisca u stihu poradi sroka. On ne kti blaga dru-
gog mati. A. Knezovic 27. Zato se ufam milost
od teb' mat. 84. On k|uce zeli od men' mati. 145.
1. MATICA, /. mater, femina, origo, arche-
typum, commontarium i t. d. Mijec izvedena od
krace osnove imenice mati (dula je osnova toj
imenici mater). Nalazi se u svijem rjecnicima
osim Jambresiceva.
a. mati, samo u zivotina. U rjecniku Mika-
]inu (raatica, zivina, koja se drzi za plod, matrix,
bos matrix, gallina matrix), u Belinu (madre,
animalo, cho si tiene per far razza), u Bjelostjen-
ceVH (matica, ka se za plod drzi v napredek, ma-
trix, kakti bos matrix, gallina matrix), u Stuli-
cevu (animalium femina, quae speciei propagationi
dostinatur). Po svoj prilici ide ovamo primjer,
u kojem se govori a zenki gema i o nenijem mla-
dima : Tako ptici svoji mrtvi jur matica krvju
svojom doji Jubezniva ptica; k}unom ukucenim
kad prsi probije, pticem zaduseniin kada lik od-
krije, oni jur dihduci o6i otvoraju, mater pozna-
juci ne krv izpijaju. I. T. Mrnavic istum. 186.
b. zenka ; znacene je od mati (vidi pod a )
raSireno. Samo u rjecniku Vrancicevu (femina)
i « Belinu (femina, il proprio degli uccelli).
c. matica se medu pcelama iste kosnice zove
ona zenka, koja jedina leze jaja, iz kojih se legu
druge pcele; ona je dakle kao mati pcela. Iz-
medu rjecnika samo « Bjelostjencevu (matica p6el,
apum dux) i u Vukovu (Bienenkonigin, apium
dux, rogina).
a) u pravom zna6enu. Prilbpe du§a moja
kb Bogu vb slodb jego letati .... jako pcela vb
sledb svojeje matice. Domentijana 141. Matica od
p6ela ne ima zaoca (,xaola') kakono ostale pfiele.
M. Eadnic 77^. Kano kraj aliti inatica medu
p6elam. S. Margitid fala 201. Zove se (t. j. pro-
zdrlost) poglavifci (t. j. grijeh), zaSto kao matica
loze mloge druge grihe. F. Lastric ned. 424.
Kada dojdu (t. j. p6elej trha§ne iz hrane, tad
matica vede prid he stane, pak kazuje, gdi de
stovariti. M. A. Relkcfvid sat. 148. Naprid leti
kra| ili matica, druge (t. j. p6ele) slide kano otca
dica. J. S. Rejkovid 237. Kad po6nu pdele raditi,
to je znak, da imaju maticu. F. Dordevid 14.
Ba5 ko dele bez matico rojne udarit de i tamo
i amo. Osvetn. 2, 12.5. Sakata kosnica zove se
ona, koja .... ima maticu, ali je pokraj izlije-
daha ipak ostala neoplodena te ne nosi jaja ....
taka 30 matica zove jalova. .T. ^^^ivanovid javor
(1879) 401. Matica ima kakvu organsku pogrjeSku
te nosi jaja trutovska i radilidka zajedno u jednu
cauru. Ovaka se matica zove luda. 402.
b) mntica uprenesenom smislu znaci drustvo,
kojemu je svrha, da izdaje na svijet potrehne za
narod knige i tako da rasploduje knizevnost, a
sa knizevnosti i prosvjetu onako, kako matica
rasploduje druge pcele. Najprije se tako tiazvalo
knizevno drustvo, koje se osnovalo g. 1826. u
Novome Sadu uzevsi ime ,Matica srpska'. Od
toga srpskoga knizeonog drustoa prihvatila su
ime matica i druga slavenska knizevna drustva,
koja imaju istu svrhu. Tako se g. 1831. osnovala
matica ceska (,Matice ceska'), g. 1842. matica
ilirska (poslije hrvatska), za tijem po malo i
druge matice: dalmatinska, slovenska, slovacka,
luzickosrpska. — Da je Matica srpska ime svoje
doista uzela od pceline matice, tome je siguran
dokaz, sto na prvijem knigama svojega ,Letopisa'
ima na natpisnoj strani naslikanu kosnicu, a
oko ne lete pcele.
d. matica se moze zvati izvor (u prenesenom
S)nislu), iz kojega sto nastaje (kako od matice
tizete u smislu pod a i c nastaju druga bica).
Raspri ze byvbsi vb tele preosvestenaago, jestb-
stvo zemjbnoje poteze kb svojej matici zem|i.
Domentijan* 330. Teme}, koren i matica crkve.
S. Budinid suma 389. Imaju odagnat od sebe ....
izpraznos, maticu od svijeh zloba. I. Drzid 271.
Bududi pak i ona (t. j. nenavidost) jedna od 7
matica poganije ili od 7 poglavitije griha. F.
Lastric ned. 110. Znadete, da je sedam griha po-
glaviti iliti matica, od kojizi kao iz vrila poto-
cidi izlaze ostali svi grisi. 162. Zastobo je (t. j.
srditost) glava iliti vrilo i matica od mlogo griha.
218. Luka udario kroz tursku zemju, da zapozna
svoj narod na matici. M. Pavlinovid rad. 49.
e. matica moze znaiiti: original, t. j. onu
knigu ili ispravu ili drugi kakav rukopis, otkle
se sto prepisuje ili prestampava, t. j. otkle ono,
sto se prepisuje ili prestampava, tece kao iz svoga
izvora. Ovo je znacene zabi}ezeno u rjecniku Be-
linu {origin&le, cioe prima scrittura,autographum),
u Voltigijinu (originale scrittura, Urschrift), u
Danicicevu (archetypon), — u ovome pos(ednem
sa dva primjera iz xv vijeka. Vratismo oni isti
zapisb odb matice. Mon. serb. 508. Koje obetu-
jemo se podbpisati podb istu maticu oda vsega
poklada. 506. Ovo ovako se nahodi u matici pisma
svetoga. S. Rosa 7. U matici novoga zakona na-
hodi se. P. Knezevid osm. 311. Da se (t.j. odlu-
dena) slagaju s istocnim (,istosnim') pisanjem iliti
vam maticom. A. d. Costa 1, 5. Nadostav|am ovde
ispis, koga vadim iz matica I. J. P. Lucid izkaz. 38.
Matica, izvornik, Original, originale. B. Petranovid
rucna kri. 57. Red je da se, radi cuvana, ostavi
u sudsku spisohranu jedan primjerak matico. V.
BogiSid zakon. 14. Isprava je matica, kad je
svojerndno napise ili barem potpiSe ili obijezi
onaj ili oni, koji ispravom nesto izjavjuju ili po-
svjedoduju. 335. — Ovamo se mece i primjer, u
kojemu matica znaci rukopis, iz kojega se sto
statnpa: Sa svom opomonom i priporukom na
vrime ucinenom utisteniku sva ostado§e izvrnuta,
i sto gore jest, jos i nike rici prominute ili ina-
dije zavrsene po vlasti prividiteja Slovinca, koji
ae uslobodi maticu na svoj nadin ispraviti na-
misto pomhivo listove utistene matici u sve i
posve izjednaditi, «to je bilo hegovo dilo. I. J.
P. Ludid razg. 140.
f. ,:apisnik, protokol, t. j. kniga, u koju se
sluzbeno sto zapisuje, te se ne smije nipoHo mi-
jenati; takova je kniga kao izvor za sluzbene
jiodatke. II rjecniku Belinu (protoiollo, libro
1. MATICA
527
MATlClKA
delle minute, commentarius, — pisati u maticu,
protocollare, registrare in protocollo, perferre in
commentarium), u Bjelostjencevu (matica, obcin-
ska kniga, commentarius, protocollon, matricula),
u Voltigijinu (matricola, protocolo, Register), u
Stulicevu (1. liber, in quo acta perscribuntur, 2.
matrix, pisati u maticu, ad acta reforre, in libro,
qui acta continet, perscribero s dodatkom za 2.,
da je iz Belina rjecnika). I danas se govori i
pise na pr. matica krstenih, matica umrlih, sve-
ucilisna matica (t. j. kniga, u koju su sluzbeno
popisana imena sveucilisnijeh daka) i t. d.
g. forma, kalup, tvorilo, t. j. naprava, po
kojoj se moze od kakve slike Hi kakvog predmeta
naciniti mnogo jednakijeh komada; takova je
naprnva kao izvor onome, sto se po noj cini. U
r.jecniku Voltigijinu (matrice, modello, Urbild), u
Sulekovu hrv.-nem. (Abschlag, bei Schriftgiessern)
i znanstv. naz. {nem. Matrizze bei Photographen,
tal. matrice). Po svoj prilici ide ovamo i primjer :
Muka negova (t. j. Isusova) jest matica, od koje
ostali(h) mu6enika muke nisu nego mlobavi is-
pisi i prislabe prilike. G-rgur iz Varesa 87.
Ii. glavna crkva u kojemu podrucju (biskup-
ska u biskupiji, parohijalna u parohiji) ; takova
je crkva kao mati drugim mane znatnim crkvama,
koje su pod nom. Izmedu Yjecnika u Belinu
(duomo, la chiesa cattedrale) i u Vukovu (saborna
crkva, Domkirche, aedes cathedralis s dodatkom,
da se govori u Dubrovniku). U svojoj najpokojnoj
odluci nibta ne ostav|aju crkvam maticam. A.
Kadcic 313. Koliko puta uljezete i izidete iz
vase sfete matice (govori se Dubrovcanima). V,
M. Gucetid 127. Zove se stolna crkva, u kojoj
biskup veliceno posvecuje .... kadkodi zove se
matica. A. d. Costa 1, 175. Tada se pristoji onomu
biskupu, koji ima najblize ni(h) svqju crkvu ka-
tedralu oliti m.aticu. M. Dobretic 295. Podi u
maticu, stupi prid priliku spasiteja, reci mu, da
ti vid udijeli. A. Kalic prop. 557. Crkva sv. Mi-
liajla arkandela u Lapadu, matica gruske zupe.
M. Vodopid dubr. (1868) 230. Zasto su ovako
male i siromasne crkve u svakome selu, a nigdje
-katedralne, parohijalne matice? V. Bogisid zborn.
518. Dok s matice crkve malahane litije se po-
molile ste6e. Osvetu, 6, 12. Veli Vuk, da rijec
matica znaci u Dubrovniku : saborna crkva, Dom-
kirche. U Dubrovniku stonu crkvu mozebiti
gdjeko zove maticom, ali je pravo ime toj crkvi :
Gospa, a u najnovijo doba poceli su zvati Dom-
kirche: stona crkva. Matica se zove svud po se-
lima zupska crkva, pa i u Dubrovniku svak rece,
da je na Pilama matica Sveti Andrija. M. Milas
rad jugosl. akad. 136, 234.
i. matica moze znaeiti: talog, lat. faex. D.
Nemanic (1884) 35. Ovo znacene ima i Sulek
u rjecn. znanstv. naz., gdje stoji: Matica, chem.
Mutter (Hefe), franc, m&re de vinaigre. Octeni
se dakle talog shvaca kao mati budueemu octu.
Vidi 3 maternica.
j. matica je majdan, t. j. mjesto, gdje cega
ima u obifu. Samo u Vukovu rjecnjku, gdje stoji .
Matica n. pr. od maslina, t. j. gdje ih najvise
ima, der Pundort, domicilium, — s dodatkom,
da se govori u Pastrovieima. Takovo se mjesto
shvaca kao mati onome, cega je tamo mnogo ;
ispor. u Homera iUtjn^Q f.u']Xu>v (majdan, matica
ovaca), u)'jT)]Q &}]Qcbv (m. zvjerinaj.
k. matica moze znaeiti: mjesto u rijeci, gdje
je voda najbujnija, gdje joj je korito najdubje,
pa je poradi toga kao mati ostaloj vodi ; (ispor.
sliean razvitak znacena pod j). Izmedu rjecnika
sarno u Vukovu (Thalweg, medius alveus flumi-
nis) s primjerom iz nar. pjes. vuk 2, 340: Uzela
ga voda na maticu. Drugi su primjeri: Voda se
prodvize od svoje matice ter valom^ nadsize vi-
soke glavice. D. Barakovic jar. 18 Cini na vrilu
od iste rike odvratiti razdijujuci je u sesdeset
konala iliti vam potocida tako, da osta matica
brez vode. J. Banovac pripov. 118. Kada potop
prestade i matica u svoje naravne brjegovo stupi.
I. Jablanci 41. Da se izbavim od nenavidnika i
iz duboke vode; da me ne uzme voda na maticu,
da me ne prozdre pucina. D. Danifiic psal. 69,
15. Sikce voda oko 6una, matica je vede tuna.
B. Radicevid (1880) 11. Sridina rike, di je voda
najdubja, zove se „matica". U Duvnu u Bosni.
Zborn. za nar. ziv. 4, 249.
1. matica znaci isto sto 1 materica Hi 1 ma-
ternica, t. j. dio zenske utrobe i holest toga uda
(hysteria). Prvo znaiene imamo u primjeru : Ne
izhodi (t. j. rodstvo) od prosipana simena oko
suda yenskoga, premda ga matica u se potegne.
A. Kadcid 427. Drugo je znacene zabi}ezeno u
Vukovu rjedniku, gdje se kaze, da se govori u
Crnoj Gori i dodaje se primjer: Matica je ne-
videna bolest, ma je teska, jad je ubio ! Iz Vuka
je vajada rijec matica s tijem znacenem preuzeo
i M. Jovanovid-Batut.
m. matica je prirodoslovni izras za nem.
Mutterzelle, t. j. za onu celijicu (stanicu), iz koje
se razvijaju druge. M. Jovanovid-Batut (s na-
znakom, da je uzeo od J. Pancica).
n. matica je ime, koje se u Lici daje ovci.
J. Bogdanovid. Ova sluzba rijeci matica stoji
vajada u svezi sa znacenem pod a Hi pod b.
0. Matica je rjeciea u Crnoj Gori, utjece u
Zetu. Glasnik 40, 34. Ova sluzba stoji vajada u
svezi sa znacenem pod k.
p. Nije jasno, kako se razvilo znacene: vino,
koje se jos iz bacve, u kojoj stoji, nije nacelo,
vinum integrum de dolio nondum promi coep-
tum. D. Nemanic (1884) 35. — A u primjeru : §to
su orli nebu pod oblake, to dva cara, dv'je ma-
tice jake (t. j. car austrijski i ruski). Osvetn.
7, 3. nije jasno znacene.
2. MATICA, m. prezime u nase vrijeme. Ime-
nik (1906) 148. 196. Nije jasno, stoji li ovo pre-
zime u svezi s 1 matica Hi s imenom Matej, Matija.
MATICAR, m. covjek, koji je 6lan knizevnoga
drustva zvanoga matica (vidi tu rijec pod c, b).
Koji je bio najrevnostniji i najzasluzeniji mati-
car. Vuk dan. 5, 76. Bududi da su maticari od
pocetka do danas najvise prosti ludi. Vuk pisma 4.
MATICE, ime selu u negdasnoj modruskoj
zupaniji zabijezeno u spomeniku xv vijeka. R.
Lopasid urb. 54. Ne razabira se, je li ovo ime
sing, neutr. Hi je plur. fern.
MATICIC, m. prezim.e, koje se nalazi u spo-
menicima prije nasega vremena, a i danas. Hon.
croat. 194. R. Lopasid urb. 336. T. Smidiklas spom.
229. Imenik (1906) 73. — Ovo je prezime sva-
kako izvedeno od osnove rijeci matica, ali se ne
zna, je li od 1 matica Hi je od imena Matica,
koje bi stajalo prema imenu Mito, kao sto stoji
na pr. Diirica, Jovica prema Diiro, J6vo; ispor.
i prezimena Duricid, Jovicid.
MATICIKA, /. ime bi]ki Melittis melissophyl-
lum. B. Sulek im. S. Petrovid 317, — ali ovaj
drugi istoj ovoj bi}ki na str. xv. pise ime mato-
dika. — Rijec je maticika izvedena od osnove
imenice matica u znacenu: pcelina matica; ispor.
lat. (upravo grcko) ime, koje je nacineno od
/xikiaaa (/.isXiTja), sto znaci: pcela.
MATlfilN
MATICIN, adj. sto pripada (pcelinoj) matici.
Pcele unesu jajca maticina u matiSnake i tamo
ji zapecate. F. Dordevid 14.
1. MATI6INA, /. neka bi^ka, va]ada ista, koja
se zuve i maticnak (vidi tamo). Samo u jednom
spomeniku pisanom vajada u xv vijeku. Stai-ine
10, 85. 103.
2. MATICINA, /. bolest materica Hi maternica,
hysteria. D. Nemanic (1884) 50. M. Jovanovid-
Batut. Zborn. za nar. ziv. 5, 213.
MATlClTI, impf. jiraviti matichake. Dali ti
maticG kosnice? — Matici 11 vec? D. Preradovic.
MATICNI, adj. sto pripada matici. Doklegod
zatare se i pridobuden budet to jedan ili drugi
posobni maticni grih (t. j. glavni Hi izvorni
grijeh, iz kojega drugi izlaze; vidi 1 matica ^od
d). S. Budiiii6 ispr. 99. Evo ti podpisujem isti-
nitu svidoSbinu .... utvrdenu listom maticnim
i krajevskim istinim pecatom (t. j. izvornim,
oviginalnim, vidi 1 matica pod e ). I. T. Mrna-
vic osm. 4. Maticno pisade {zapisato : maticnopi-
sane kao jedna rijec), exemplar archetypum,
exemplum autographum. Stulic rjeca. (s dodat-
kom, da je iz glagolskoga viisala). Maticua mje-
sina, Mutterschlauch, — maticna stanica Mutter-
zelle. B. Sulek rjecn. znanstv. naz.
MATICNAK, m.
a. matiiino okce u kosnici. Izmedu rjecnika
samo a Viikovu (die Zello der Bienenkonigin,
cellula reginae). Jer su (t. j. pcele) ozdol oko
matiSnakah, nad liim' strazu ona cuva svaka.
J. S. Hejkovic 285. Ako pcele po vi'u saca jDrave
mati(^nake, to je znak, da nema matice. F. Dor-
devic 14. Maticnak, 6elijca, u kojoj se leze ma-
tica. To su celijce mnogo vece od ostalih i u
visinu ispupfiene. J. Zivanovi6 javor (1877) 1210.
Mati6nak, gore u vrhu kosnice mjesto, gdje se
matica bavi. javor (1879) 340.
b. hHka Melissa officinalis. Izmedu rjecnika
u Stulicevu (melissa, melissopbyllon) i n Vu-
kovu (Melissa officinalis). Druge potvrde donose :
(Jr. Lazii 141. J. Pancid flora srb. 556. flora
beogr.^ 364. B. ^ulek im. S. Petrovic 306. Uzmi
suhog maticnaka. Z. Orfelin 165. Pravi se spirt
od metvice, lavende, maticnaka 418. Voda od
maticnaka. Melissenwasser, eau distill^ de mo-
lisse, aqua melissae. Farmak. 72. Maticnak, trava,
kojom so mazu kosnice, da se roj prije zadrzi
u noj (vajada: u nima!). J. Zivanovic javor
(1877) 1210. Ooa se bijka zove i maca, a kod
toga imena piSe Vitk 11 rjecn., da je to „trava,
§to se nom mazu koSnice, kad se roj stresa".
Ako se jos doda, da se Melissa officinalis zove
joS i pcelina |ubica (vidi 1 jubica pod d, d),
unda je svakomc posve jasno, da je rijed matic-
nak kao ime bi^ke izvedeno od rijeii matica (kad
znaci: p6elina matica) i da potpuno odgovara
uienom imenu Melissa officinalis (j.itlia<Ta je
grcki pcela).
MATICNI, adj. va(ada isto sto mati6ni. A.
Maksimovid 131. 191. Vi^e se niHta ne maze reel,
niti se mogu navesti eitati, jer knige Maksimo-
viieve rtema n Zagrehu, a na karticama, koje
sadriavaju ovu rijei, ni§ta drugo nije zapisato.
MATIC, wi. vrlo obiino prezime u Hrvata i u
Srba. Jma wKt potvrde i prije nn^ega vremena:
A. Ka6i(S korab. 4ri8 R. Lopa§i6 urb. 284. Ne-
knd je Matid bilo ime; ispor. Mili6, Vuki6; a
Knjkavci jos i danns govore tako od rnila mjesto
Mato, kao Sto oni od mila govore i Ivi6, Jurid,
Tomid »■ (. d. (upravo -i6 ))o nihovu govoru).
528 MATIJA
MATl6-GrAJ, Matic-gaja, m. zaselak u Hr-
vatskoj u zupaniji licko-krbavskoj. Eazdje|. hrv.
i Slav. 11.
MATICEVIO (bice takav akc), prezime u nase
vrijeme izvedeno od osnove imena Matic. Rat
135. Krivo gapisu u Hrvatskoj Maticevic. Schem.
zagr. (1875) 57. Imenik (1906) 114. 152.
MATICEVICI, wj. pi. selo u Slavoniji u zu-
paniji pozeskoj. Razdje}. hrv. i slav. 68. gdje se
krivo pise Maticevici.
MATICI, m. pi. mjesno ime:
a. tako se zove nekoliko sela i zaselaka u
Bosni u kotarima brckom, banoluckom, maglaj-
skom i t. d. Popis zit. bosn. i here. 156. 314. 336.
b. zaselak u Dalmaciji u kotaru benkovac-
kom. A. Masek 2., gdje upravo pise Matidi dolac.
c. selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-
rijeckoj. Kazdje}. hrv. i slav. 26.
d. dva zaseoka u Srbiji u okrugii uzickom.
S. Koturovic 147. 154.
MATICSKA CUKA, /. brdo u Srbiji u jago-
dinskom okrugu. Glasnik 61, 126.
MATIJ, m. ime Matthaeus i (katkad) Matthias.
TJ rjecniku nijednom.
a. Matthaeus (apostol i jevandelist) :
a) nom. Matij : D. Barakovic jar. 99. L.
Terzic 331. S. Badrid ukaz. 98. J. Filipovid 1,
46. 217. A. Kacid korab. 362. J. Banovac razg.
4. 73., blagos. 320. P. Knezevid osm. 282. A. d.
Costa 1, 172.
b) vok. Matiju: I. Ancid svitl. 114. L.
Terzid 99. J. Banovac blagos. 209.
c) Oblici Matija (za gen. i akuz), Matiju
(~a dat. i lok) mogu odgovarati ne samo nomi-
nativu Matij, nego i nominativu Matije (vidi
tamo). Gen. Matija ima: J. Banovac pripov. 172.,
pred. 18., razg. 210. F. Lastrid test. 62a. _ Dat.
i lok. Matiju i7na : M. Marulid 225. I. Baudu-
lavic xviii. F. Glavinid cvit 14^. 443*. J. Bano-
vac 16. 130. I. J. P. Ludid razg. 70.
b. Matthias (apostol poslije smrti Hristove).
a) gen. i akuz. Matija. F. Glavinid cvit
57b. 58a. J. Banovac razg. 89. F. Lastrid od'
150. 151.
b) dat. Matiju. F. Lastrid od' 151.
c. Prema tome ce Matij kao ime kojemu co-
vjeku biti obicno Matthaeus, ali katkad mozda i
Matthias.
a) nom. Matij : Hon. croat. 89. 133. Statut
vrb. 172. D. Barakovid vil.i 365. J. Kavaiiin
144a. 178l>. M. Pavisid 3. Norini 66. 85.
b) gen. i akuz. Matija: Mon. croat. 18.
101. I. Ivani§evid 319. J. Kavanin 178*. 183a.
Nar. pjes. vuk 4, 38.
c) instr. Matijem. Mon. croat. 49. M. Al-
bert! I.
MATIJA, m. ime Matthias i (rjede) Matthaeus.
Izmedu rjecnika u Danicicevu (Matija, Matthias,
ali i Matthaeus; nije jasno, na cemu Daniiii
osniva tu svoju tvrdnu) i u Vukovu (Mathias
uud Matthiius).
a. Mattliias.
a) nom. Matija. M. Divkovid nauk iii. D.
Barakovid vila 72. M. Alberti xxxii. F. Glavinid
cvit 58b. 220b. P. Posilovid nasi. iv. F. Lastrid
svotn. 13b. 14a.
b) gen. Matije. J, Kavanin 191b.
r) Ka.Ho se nalazi za gen. i akuz. oblik
Matija u pisara, koji za , Matthias* pisu nom.
Matija. Tako ima F. Glavinid cvit 57b. 59b. F.-
Lastrid svetn. 13b. 14a.
MATIJAC
529
MATIJE
d) vok. IMatija. I. Anci6 svitl. 114. L. Ter-
zi6 99. J. Banovac blag. 209.
b. Matthaeus.
a) nom. Matija. J. Banovac razg. 212. M.
A. Re^kovic sat. 24.
b) gen. Matije. A. Badic 504. 505.
c) akuz. Matiju. F. Lastric od' 142.,
svetn. 148.
c. Prema tome ce Matija kao ime kojemu
covjeku obicno biti Matthias, rjede Matthaeus.
a) nom. Matija. Hon. serb. 40 (za dva
Dubrovcanina xm vijeka). Nar. pjes. vuk 3, 384.,
4, 382.
b) dat. Matiji. Nar. pjes. vuk 3, 388,. 4, 382.
r) akuz. Matiju. Nar. pjes. vuk 3, 387.
(I) vok. Matija. Nar. pjes. vuk 4, 380.
MATIJAC, Matijca, m. ime od mila mjesto
Mati] Hi Matija. U Matijca Brzelida. Mon. croat.
110. S Matijcem Gusicem. 137 (oba su primjera
iz XV vijeka).
MATIJAK, Matijaka (nema prilike, da bi gen.
bio Matijkaj, m. prezime u nase vrijeme. Schem.
zagr. (1875) 229. Isprva je ovo bilo ime izvedeno
od osnove imena Matij Hi Matija, pa s vremenom
postalo j^rezime.
MATIJAN, m. ime od mila mjesto Matij Hi
Matija. U neg gledi sine Matijane. Nar. pjes.
juk. 254. On upade, Matijan dopade. 262. I vjen-
case s malim Matijanom. 265. U istoj pjesmi, iz
koje su ova tri primjera, veli se istome cejadetu
takoder Mato (na str. 260. 264).
MATIJaS, m. ime Matthias. Ne mora se uzi-
mati, da je skrajne -as nacineno prema -as dru-
gijeh jezika (napr. latinskoga), jer se moze misliti,
da je -as u Matijas onaj isti posve narodni na-
stavak za tvorbu licnijeh imena, sto ga nalazimo
na pr. u Dragas, Milas, Vujas i t. d. Izmedu
rjecnika u Vukovu, gdje se veli, da je Matijas
nacineno od Matija (a za Matija se veli, da je i
Matthias i Mathaeus; ali da bi Matijas znacilo
Matthaeus, to se ne moze sigurno potvrditi) ;
nalazi se i u Danicicevu rjecniku, gdje se kaze,
da je Matijas lat. Matthias. — Nema potvrde,
da bi se Matijas upotrebfavalo za apostola Ma-
tiju, vec samo za druge (ude, koji se po nemu
zovu.
a. Kada grabi Matijas ban Gatsku. Mon.
Croat. 321. Namestnik gdna. Gerebi Matijasa.
120. Matijas Vitulovic. 157. Matijas, Derencinov
sluga. H. Lucid 226. Matijasu slugo, eto ti sad
ne 6u spominati drugo. 230. Matijas, brat Jankov,
Danice vjerenik G. Palmotid 1, 298. S Matija-
som banom hodi. 2, 300. A za dusu starca Ma-
tijasa. Ogled, sr. 71. Ufati joj jedinoga sina Ma-
tijasa od sedam godina. Nar. pjes. juk. 96.
b. Cesto se ugarski kraj Matija (koji je bio
Matthias, a ne Matthaeus), sin Sibinanina Janka,
zove Matijas, kako i on sam sebe pise u ispravi
iz g. 1465., koju je naiijem jezikom izdao : Ma-
tijas, milostju bozjom kraj ugarski, dalmatinski
i hrvacki i k tomu, damo na znanje svim i sva-
komu. Mon. serb. 494. Druge su potvrde: V
vrime Matijasa kraja ugrskoga (iz god. 1460).
Mon. Croat. 89. Odrediti nase poklisare do kra|a
Matijasa (iz g. 1468.) Mon. serb. 505. Od gospo-
dina kra|a Matijasa (iz g. 1465). Spom. sr. 125.
S Matijasem ugarskim krajem. S. Kozicid 55a.
Imise sa vikom neumrlim Jankom vojvodom i
siuom negovim Matijasem. I. T. Mrnavic osm. 4.
Matijasa kra|a uspese iz tamnice na pristo|e. I.
Gundulie 383. Misto dostojase, da ga uzet vaja,
buduc od starine Matijasa kra|a. J. Eadojevic
29. Matijas, koga slave. J. Kavanin 262*. Ona
VI
nemu porodi Lausa i Matijasa. Nar. pjes. bog.
69. Od silnoga kraja Matijasa. Pjev crn. 56a.
Karao ga kraj Matijas, zemji gospodar. Nar.
pjes. vuk 1, 456.
MATIJASAC, Matijasca (bice takav akc ), m.
prezime u nase vrijeme u Kajkavaca, koji izgo-
varaju Matijasec. Imenik (1906) 163. 331. —
Matijasac je upravo deminutiv prema Matijas
i bilo je isprva ime pa postalo prezime.
MATIJASCIC (bice takav akc), m. prezime u
nase vrijeme. Imenik (1906) 179. 324. — Ovo je
prezime izvedeno od osnove imena Matijasac.
MATIJASeV, adj. sto pripada Matijasu. No
zavika Matijasev Janko. Ogled, sr. 71.
MATIJASEVAC, Matijasevca (bice takav akc),
m. ime potoku u Hrvatskoj. Kras 206.
MATIJ ASEVIC (bice takav akc), m. ime izve-
deno od osn. pridjeva Matijasev, a ovo od Matijas.
a. prezime u nase vrijeme: Rat 182. Imenik
(1906) 73. 179. i prije nasega vremena: Mon.
croat. 79. E. Lopasic spom. 2, 82., 3, 408. T.
Smiciklas spom. 158. 208
b. zaselak u Hercegovini u kotaru jubuskom.
Popis zit. bosn. i here. 544.
MATIJASEV161, m. pi. zaselak u Bosni u
kotaru kjuckom. Popis zit. bosn. i here. 244.
MATIJASI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru
brdanskom. Popis zit. bosn. i here. 314.
MATIJASICE, (bice vajada) pi. f. mjestance
u Dalmaciji u kotaru benkovaekom. A. MaSek 14.
MATIJaSiC (bice takav akc), m. prezime iz-
vedeno od osnove imena Matijas. U nase vrijeme:
Drz. kalend. srb. (1905) 171. Imenik (1906j 281.
320. i prije nasega vremena: R. Lopasid urb. 281.
MATIJASICARI, m. pi. zaselak u Dalmaciji
u kotaru benkovaekom. A. Masek 14.
MATIJaSOVIC, m. prezime zapisato dvaput
prije nasega vremena. T. Smiciklas spom. 87.
259. — Sva je prilika, da su pisari nevjesti je-
ziku nasemu krivo zapisali -o- mjesto -e-. Ispor.
u istoj knizi Matijovic, Matosovid.
MATIJCA, m. ime od mila mjesto Matija; -ij-
stoji mjesto -iji-. U Vukovu rjecniku. Govori se
u Lici. J. Bogdanovic.
MATIJC16, m. prezime zapisato prije nasega
vremena. Mon. croat. 202. (iz g. 1512), gdje je
zapisato (glagolicom) ,Matiicic', koje bi se doduse
moglo citati i Matijicic, ali nije prilike. Prezime
Matijcid je izvedeno od osnove imena Matijac (a
Matijicic bi bilo od Matijica, t. j. Matijca).
MATIJE, m. ime Matthaeus i (rjede) Matthias.
U rjecniku nijednom.
a. Matthaeus (apostol i jevandelist).
a) nom. Matije: Zborn. (1520) 124a. M.
Marulid 155. M. Divkovic nauk x. I. Bandulavid
xviii. I. Ancid svitl. 79. 131. P. Posilovid nasi.
XI. 5b. M. Radnid 279^. A. Badic 504. 505. F.
Lastric test. 226b., od' 142, ned. 59 , svetn. 148*.
h) U drugijem padezima je onako kao od
Matij (vidi tamo); samo bi vok. od Matije bio
jednak nominativu, ali za n nema potvrde.
b. Matthias (apostol poslije smrti Hristove).
I ovdje ce se navesti samo nominativni oblik
Matije. P. Posilovid nasi. iv. (ali na istoj str.
ima i oblik Matija). 52a. j. Filipovid 1, 228. F.
Lastrid svetn. 16b. (ali na istoj str. ima i oblik
Matija). J. S. Re|kovid 81.
c. Prema tome ce Matije kao ime kojemu
covjeku biti obicnije Matthaeus nego li Matthias.
Potvrde se navode samo za nom. Matije. Starine
34
-<-^-t-^
iC^i^
y^^^.
^-i?
r>^-^
MATIJEGOVIC
11, 93. S. Novakovic pom. 7S. J. Kavanin Ilia.
Vuk grada 209., rje6n. s. v. pop (na oba mjesta:
Matije Nenadovic). M. Divkovic se na natpisnom
listu svojih kniga pise fra Matije Divkovi6.
MATIJEGOVIC, m. prezime zapisato prije na-
sega vremena (.Mattijegovich'). T. Smiciklas
spom. 291. — Sumnivo.
MATIJEL, m. ime nadineno va]ada od sale
mjesto Matej Hi Matija. Samo u jednoga pisca.
I a tobom, brato moj, i s dobrijem Matijelom
(,Matielom') na gori parnaskoj vele krat pod je-
lom sjedemo kantati. N. Dimitrovic 100. I po-
klon od moje Matijelu strane daj. 104. Ooi su
primjeri uzeti iz doije pjesme; u obje se tome
Matijelu veli jos i Mato i Matko.
MATIJESIC, m. prezime zapisato prije nasega
vremena. K. Lopasid spom. 3, 311. — Da nije
grijeskom mjesto Matijasic?
MATIJEV, adj. sto pripada Matiju (nom. Ma-
tij Hi Matije). U rjecniku nijednom. Od evaajelja
Matijeva. Naru6n. 39a. Od .sve rodbine Matijeve
i Katine. M. Divkovic nauk 301. Od Matijeve i
od Katine rodbine. 514. U Matijevu evandelju.
I. Ancic svitl. 234. U srcu Matijevu. F. Lastric
od' 143. — Ima primjer, da Matijev ima sluzbu
prezimena: Tadija Matijev. Stat. po}. ark. 5,
304. — Jedan pisac jaynacno grijeskom uzima
Matijevo mjesto Matijevo jovaadeje: Kano ucini
Isu8 u Matijevu. I. An6i6 svitl. 73. Sto Isus
potvrdi u Matijevu. 79. — Tako ce biti i ovo :
Govoredi po svetomu Matijevu. I. Drzic 20. U
onezijeh rije6ijoh avetoga Matijeva. 22.
MATIJEVAC, .Mitijevca, m.
a. jjre^uHg u nase vrijeme. Imenik (1906) 353.
i prije nasega vremena. R. Lopasid urb. 228.
b. selo u Srbiji u okrugu podrinskom. S.
Koturovic 89.
MATIJEVACA, /. zaselak u Bosni u kotaru
petrovackom. Popis zit. bosn. i here. 262.
MATIJEVCI. Matijevaca, m. pi. zaselak u
Dalmaciji u kotaru metkovickom. Pisii ga i Ma-
tijevidi. A. Masek 74. — Sto se u knizi Eat 55.
nalazi: u Gor. Matije vcima, to je grijeskom
mjesto: u Gor(nem) Matejevcu. Vidi Matejevac.
MATIJE VIC, m.
a. prezime u Hrvata i u Srba veoma obicno
XI nase vrijeme; ima mu potvrda i prije nasega
vremena : Oestitoj domi Matijevida Picokari. M.
Gazarovic 125^^. S. Matijevid pisac „ispovjedao-
nika" 1630.
b. mjestance u Dalmaciji u kotaru kotor-
skom. A. Masek 28.
MATIJEVICI, m. pi. mjesno ime:
a. selo u Bosni u kotaru tuzlanskom, — za-
tijem zaselak u kotaru visoikom, a jedan zase-
lak u kotaru sanskomostskom Popis zit. bosn. i
here. 130. 270. 282. .
b. zaselak u Dalmaciji u kotaru metkovic-
kom. Pisu ga i Matijevci. A. Masok 74.
c. selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebaikoj.
llazdje). lirv. i slav. 28.
(I. zaselak u Srbiji u okrugu uziikom. S.
Koturovid 156.
MATIJEVk'jKA STKAnA, /. Odavde so pane
dtrmo Tia obronak Matijevidku Sranu, ide himo
gore dole podiiudi se na KruSfticu (u Bosni).
Gla.snik 22, 12.
MAtUKVICKI GAJEVI, m. j)l. stara hrastova
§uma u Bosni. Glaanik 21, 321.
af^y^-^^2
MATISA
rJTc
MATIJEVO, n. dan sv. Matija. Bijec je po-
stala prava imenica, pa se prema tome i dekli-
nira te u instr. sing, glasi Matijevom. U rjec-
niku nijednom. Ovce do Matijeva pustaju se na
pasu. J. S. Rejkovic 97. — U tome primjeru
Matijevo znaci dan 21. febr., ali se govori po
Slavoniji (medu katulicima) i za dan 21. sept.
MATIJIN, adj. sto pripada Matiji. Matijino
sve pospalo dru§tvo. Nar. pjes. vuk 4, 383.
MATIJO, m. ime Matej Hi Matija. Samo u
jednoga pisca xvi vijeka, koji je taj oblik upo-
trebio u stihu sroka radi. Otac fra Matijo, koji
je zivot svoj u redu stratio. N. Najeskovic 1, 320.
MATIJOVIC, m. prezime zapisato dvaput prije
nasega vremena. T. Smiciklas spom. 87. 255. —
Sva je prilika, da su pisari nevjesti jeziku na-
semu krivo zapisali -o- mjesto -e-. Ispor. Mati-
ja§ovid, Matosovid.
1. MATIKA, /. ligo, motika. Samo u danas-
nijeh Cakavaca. Zami matiku i zakopaj triput.
Nar. prip. mikul. 14. Ovo ti je kramp i matika
55. Rijec ima i D. Nemanid (1884) 40. s akcen-
tom matika. /=?
2. MATIKA, m. xnezime u nase vrijeme. Schem.
segn. (1871) 115. — Ne zna se, je li ovo prezime
ista rijec, koja je i ona, sto je pred ovom, Hi je
izvedeno od osnove imena Mato.
MATIN, adj. sto pripada covjeku, kojemu je
ime Mato. Ostavili smo bill, da kuce Matine ise
pripadne Radovanu. Glasnik ii, 1, 125. Stipan
Kostanic Matin. Pravdonosa (1852) 2.
MATIN GROB, wi. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Livada pod Matinim grobom. Sr.
nov. 1868, 476.
1. MATINA, OT. prezime u nase vrijeme. Schem.
zagr. (1875) 210. Imenik (1906) 62. — Ovo je
prezime izvedeno od osnove imena Mato i bilo je
jamacno najprije ime pa s vremenom postalo
prezime.
2. MATINA, /. geogr. ime.
a. selo u Bosni u kotaru zepackom. Popis
zit. bosn. i here. 480.
b. kisela voda u Bosni kod Zepca. F. Jukic
zemj. 7.
c. Mala Matina zove se nekakvo mjesto u
Srbiji u okrugu cacanskom. Ise livade u Maloj
Matini. Sr. nov. 1867. 24.
1. MATINAC, Matinea, m. prezime izvedeno
od osnove pridjeva Matin. U nase vrijeme. Ime-
nik (1906) 76.
2. MATINAC, Matinea, m. brdo u Srbiji u
okrugu jagodinskom. Glasnik 61, 126.
MATINA VODA, /. nekakav ivor u Hercego-
vini. Schem. herceg. (1873) 17.
MATINIC, m. prezime zabijezeno prije na§ega
vremena. R. Lopasid urb. 282. — Nije jasno, je
li izvedeno od osnove pridjeva Matin ili imena
Matina.
MATING BRDO, n. zaselak u Bosni u kotaru
vareskom. Popis iit. bosn. i here. 130.
MATINSKI, adj. sto pripada Matini (selu u
Bosni). A ne duli, §to im vila viknu sa matin-
skog visa visokoga. Osvetn. 7, 23.
MATI&, m. ime od mila tt^jesto Matej ili Ma-
tija zabi(ezeno prije nasega vremena. J^. Stoja-
novid zap. i natp. 2, 102.
MATISA, m. ime od mila mjesto Matej ili
Matija zabijezeno u dva spomenika prije nasega
vremena. Sin Matise Mavrovida. Mon. croat. 101.
MatiSa Bolokovac. T. Smidiklas spom. 120.
>
.^^
.?* t_
SCr-^
.^cr^
MATISEVSKO SELO
531
MATOLIK
MATISeVSKO SELO, ti. ime selii zapisato
prije nasega vremena, R. Lopasic urb. 74. Danas
se zove Matesko selo (vidi tamo).
MATISIC, m. prezime u nase vrijeme izvedeno
od osnove imena Matis Hi Matisa. Imenik (1906) 86.
MATIUBOJICA, m. onaj, koji je ubio svoju
mater. Od Oresta matiubojico. A. d. Costa 2, 196.
MATIZOVIC, m. prezime u nase vrijeme izve-
deno od osnove pridjeva Matizov, a ovo od Ma-
tiz, kojemu imenu nema potvrde. Schem. diak.
(1877) 11. Imenik (1906) 24.
MATJAS, m. ime ptici, koja se zove i sojka,
Corax glandarius. A. E. Jurinac, rad jugosl.
akad. 83, 125. Iz mag. matyas, sto znaci istu
pticu. Po svoj prilici se matjas izgovara madas
(bice takav akc), kako bi^ezi M. Medic, letop.
mat. sr. 160, 78.
1. MATKA,/. tnati, roditejka. Samo ujednoga
pisca XVI vijeka. Isplnujudi svet .... matke
svoje tancaje pred krajem prosi. S. Budinic suma
250. Ispor. ceski i pojski matka (t. j. mati, rodi-
tejka).
2. MATKA, /. materica. Samo u Stulicevu
rjecniku, gdje se kaze, da isto znaci sto i ma-
ternica, maternik, i prevodi se lat. matrix, ute-
rus. Sva je prilika, da je Stulic ovo uzeo iz
ruskoga rjecnika ; ruska rijec JiaxKa doista znaci
materica (matrix, uterus).
MATKO (bice takav akc), m. ime od mila
mjesto Matej Hi Matija, obicnije u starije vrijeme
nego U u danasne. Izmedu rjecnika samo u Da-
nicicevu, gdje se navode potvrde tome imenu iz
XIV i XV vijeka, i to samo za Dubrovcane. Po-
tvrda imenu Matko ima iz xv vijeka u Mon.
Croat. 53. 74. 114. 171. — Pjeaance tvorimo,
najlise nas Matko. N. Dimitrovic 100. Jedan
Bog, jedan Eim, jedan Matko Babulin. Poslov.
dani6. Pogibe ti G-olubovic Matko. Pjev. crn.
243a.
MATKOV, adj. sto pripada Matku U Dani-
cicevii rjecniku s primjerom iz xv vijeka: Platite
Mihu seatricicu Matkovu. Spom. sr. 2, 64.
MATKOVAC, Matkovca (bice takav akc), m.
mjesno ime nacineno od osnove pridjeva Matkov.
a. jedno selo i jedan zaselak u Bosni u ko-
taru vlasenickom. Popis zit. bosn. i here. 370. 372.
b. nekakav plemicski grad u negdasnoj zu-
paniji krizevackoj, spomine se xvii vijeka : Tertia
vinea castelli Matkovec. R. Lopasic urb. 185.
MATKOVGI, Matkovaca (bice takav akc), m.
pi. mjesto u Srbiji u okrugu uzickom. Niva u
Matkovcima. Sr. nov. 1861, 127.
MATKOVIC, m. prezime izvedeno od osnove
pridjeva Matkov, dosta obicno u Hrvata i u
Srba. M. D. Milicevic knez. srb. 327. Eat 410.
Imenik (1906) 110. 210. 321. Nalazi se i u na-
rodnoj pjesmi: Da ce udrit popu Matkovicu.
Pjev. crn. 72*. pa i prije nasega vremena. E.
Lopa§ic^urb. 152. I. Gundulic viii.
MATKOV161, m. pi. mjesno ime.
a. tri zaseoka u Dalmaciji, sva tri u kotaru
kotorskom. A. Maiek 21. 24. 32.
b. zaselak u Urvatskoj u zupaniji modru§ko-
rijeckoj. Eazdjel. hrv. i slav. 13.
MATKOVINE, /. pi. mjestance u Dalmaciji u
kotaru sinskom. A. MaSek 112.
MATKUN, m. prezime u nase vrijeme izvedeno
od osnove imena Matko. Imenik (1906) 57.
MATNIK, m. potok ti Slavoniji u brodskom
kotaru. Eegui. save 157.
MATO, m. ime od mila mjesto Matej Hi Ma-
tija. Izmedu rjecnika samo u Vukovu, gdje se
kaze, da je Mato od mila mjesto Matija i da se
nalazi u juznom govoru; ali tome treba dodati,
da Mato ne sluzi samo za ime Matija, nego i
za Matej i da se nalazi takoder u zapadnom (Hi
ikavskom) govoru. Tako u Slavoniji medu kato-
licimaikavcima mnogo ima \udi, koji se zovu
Mato, pa im je godovno 21. sept., koje je dan
sv. Mateja (Matthaeus). Onamo govore nom.
Mdto, gen. Mate, dat. i lok. Mati, akuz. Matu,
instr. Matom (kao sto govore i Diiro, Dure, Mijo,
Mije i t. d.). Tako ce biti i u drugijem kraje-
vima medu stokavcima-ikavcima. Ali u juznom
govoru je gen. Mata, dat. Matu i t. d.. kako se
vidi iz ovijeh primjera: Qospodinu Gonu sinu
Mata Gradica. F. Lukarevic 2. Pijero Mata Iva-
novica. I. Nenadic iamb. 20. A pustise od Hor-
vata Mata. Nar. pjos. vuk 3, 345. Kad dodoie
od Horvata Matu. 3, 347. Bacio ih pred Mata u
travu. 3, 388. Te pogodi Stojkovica Mata. 4, 121.
I serdara Boskovi6a Mata 5, 261. — I u jed-
nom spomeniku iz istocnijeh krajeva nalazi se
oblik Mata za akuz. sing. S. Novakovic pom.
78. Inace je u istocnom govoru nom. Mata, gen.
Mate i t. d. U sva tri govora vok. glasi Mato.
— Napokon se dodaje, da se u jednoj istoj na-
rodnoj pjesmi istom covjeku govori sad Mato,
sad Matija. Nar. pjes. vuk 3, 384 — 390.
MATOC16, m. selo u Bosni u kotaru levan-
skom. Popis zit. bosn. i here. 458.
MATOCIKA, /. vidi kod maticika.
MATOCINA, /. ime bijki :
a) Melissa officinalis. D. Pop o vie poznav.
robe 271. B. Sulek im.
b) Melittis melissophyllum. B. Sulek im.
c) isto sto zalfija. A. Belie 383. — Nejasno
je postane ove rijeci; ako stoji u svezi s rijecju
matica (t. j. pdelina, vidi, sto je receno kod ma-
tifiika), nejasno je, kako se razvilo -o-.
MATOGLAV {bice takav akc), adj. nadimak
covjeku velike i tvrde glave. M. Pavlinovic.
Nije jasno, sto je prvi dio ove slozene rijeci ; da
nije iz tal. matto (lud) ?
MATOJEVIC (bice takav akc), m. prezime u
nase vrijeme izvedeno od osnove pridjeva Mato-
jev, a to od osnove imena Matoje (t. j. Matej
Hi Matija, od mila), kojemu nema potvrde. Ead
jugosl. akad. 82, 121.
MATOK, m. ime od mila mjesto Matej Hi Ma-
tija zapisato prije nasega vremena. T. Smifiiklas
spom. 111. Danas sluzi kao prezime: Imenik
(1906) 164.
MATOKANOVIC, m. prezime u nase vrijeme
izvedeno od osnove pridjeva Matokanov, a to od
osnove imena Matokan (t. j. Matej Hi Matija),
kojemu nema potvrde. Ead jugosl. akad. 82, 123.
MATOK16, m. prezime izvedeno od osnove
imena Matok zapisato prije nasega vremena. T.
Snaiciklas spom. 207.
MATOKIT, m. planina u Hercegovini blizu
mora i l^jubuskoga. Vuk rjecn. U tom tonu za
Matokit sunce. Osvetn. 7, 86. — Postane nejasno.
MATOKOVIC, m. prezime u nase vrijeme iz-
vedeno od osnove pridjeva Matokov, a to od os-
nove imena Matok. Imenik (1906) 281.
MATOLIK, adj. neznana postana i znacena.
Od mume je iskra odskocila, na ko|ena Marku
je padnula, progori mu gace matolike. Hrv. nar.
pjes. 2, 381.
1. MATOR
532
MATORNAK
1. MATOR, m. bi^ka Chrithmum maritimum.
D. Lambl (1852) 55. a otud i u Sulekovu ime-
nikii. Vidi matar, motar.
2. MATOR, adj. star, vremenit. Nalnzi se i
u drugiin nekim slavenskim jezicima: staroslov.
i bug. M.iTopi.; ispor. slov. matoren (odrastao),
rus. MaTepoH (jak, debeoj. Sva je prilika, da je
ova rijec nacinena od osnooe itnenice mati, pa
da se isprva govorilo matora kao imenica ien-
skoga roda u znacenu: mati (zivadi Hi drugijeh
zivotina); buduci da mati uvijek mora biti sta-
rija od svojih mladih, lako se s pojmotn mate-
rinstva zdruzio pojam starosti (bar relativne),
i tako je pomenuta imenica matora dohila zna-
6ene: stara, starka, t. j. ono, sto danas znaci
matorka (vidi tamo). A posto se i to znacene
utvrdilo, osjetila se potreba, da se prema fern.
matora nacini masc. mator, pa i neutr. matoro,
i tako se od prvobitne itnenice zenskoga roda
razvio pridjev (ispor. pridjev udov, udova, koji
se razvio prema negdaSnoj imenici udova, sta-
roslov. vbdova). U torn tako postalom pridjevii
mator zadrzao se samo pojam starosti, a pojam
materinstva izgubio se. Izmedu rjccnika nalazi
se mator samo u Mikajinii (senex, longaevus) i
u Vukovu (alt, senex, besonders von Thieren) ;
u prvome od ta dva rjecnika ima i komparativ
matoriji (stariji, od ve6e godina, maior natu). —
Pridjev mator upotreb]ava se
a. za eejad. Ja ovako mator prid vojskom
6u pojti (govori sultan Suliman; pisac sa strane
u bi\eski tumaci mator rijecma: vremenit, star).
B. Krnarutid 33. Nade jednu sedu matoru de-
vojfiuru pod jednim grmom gde spava. Nar.
prip. vuk 91. Ja mator coek^a sam doSao de-
tetu, da me svjetuje, kako 6u se zeniti. 195.
Vjeste zene matore broje na prsto i nahode, da
je rodija zahvatila nosnom komad desetoga mjo-
seca. S. ^lubisa prip. 242. Ako je narod vec svo-
jom (t. j. narodnosti) mator i trul. M. Pavlino-
vi6, razl. sp. 169. Ona velika, sasvim pusta i
gola crkva matorih vojnika. 418. Kad matoro
(t.j. poodraslo) dete po6ne da lazi (cetvorono§ke),
sluti na goste. M. D. Milidevic, ziv. srb. glasn.
37, 173. Ostavjajuci matore (t. j. jude) ja sam
motrio na pogregke mladida. zlosel. 267. — Mozda
ovamo ida i ova dva primjera, u kojima bi Ma-
tori moglo biti prezime Hi nadimak: Drzefii za
ruku Tomu Matorija (u kajkavskoj ispravi xvi
vijeka). Mon. croat. 338. Sto su poharali Vasu
Matoroga §aba6kog. Glasnik ii, 1, 154.
b. za zivotine. Kad mator pas laje, onda
va}a vidoti, sta je. Nar. posl. vuk 119. Matora
lisica cuva se gvozda. 175. Mator kurjak pasja
maskara. 175. Jednom rukom matoroga vola drzi
za rep. Vuk rje6n. s. v. Marko Kra}evi6. Onaj
matori pas stane govoriti. Nar. prip. vuk 16.
C. za stvari. Lice je matorog lista golo. P.
Boli6 vinod. 1, 38. Matora drva ne dadu se pre-
sadivati. Nar. posl. vuk 175. Silni vetar . . . .
izva|ivao matoro drvece. M. £>. Milicevid zim.
ve6. 308.
i. za Uogod netjelesno (vrlo rijetko). Mnozi
nih matora sfita (t. j. svita, savjeta) razlozi tvr-
dimi .... odvratit silovajud so. P. Zoranic 0.
MATORAC, mat6rca, m. nesto staro (o mus-
kijcm zivutinama i o nekijem stvarma). Akc. se
mijena kno rijeii jedinac. Izmedu rjeinika samo
u Vukovu (dor Alto, besonders von den Thieren,
senox; auch vom Weinberge wiirde man es ge-
brauchen).
a. 0 iivotinama. Snese (t. j. ptica kolibri)
2 bela kolik graSak jaja, iz kojili se izlegu slepi
mladunci, koje matorci junacki brane. K. Crno-
gorac zool. 90. On se razrogaci kao gladan vuk
matorac. Sr. zora, g. 1, sv. 2, str. 27. Mat6rac
govori se za pijetla u Lapovcima i u Strizivojni
(u Slavoniji). S. Ivsi6.
b. 0 vinogradu (u kojem je staro cokoce).
Da se mesta u matorcu upotrebe. P. Bolic vinod.
1, 169.
c. ime brijegu u Bosni (va(ada se zato tako
zove, sto je na nemu ponajvise staro drvece;
ispor. Stara Planina, t. j. Balkan). Fojnica va-
ros pod brijegom Matorcem. F. Juki6 zem|. 35.
MATORA§, matorasa, m. pijetao. Akc. kakav
je u gen. sing., takav je i u drugijem padezima
osim vok. sing, i plur. matorasu, matoraii. Go-
vori se u Strizivojni (u Slavoniji). S. Ivsic.
MATORCEVIC (bice takav akc), m. prezime
u nase vrijeme u Srbiji izvedeno od osnove pri-
djeva matorcev, a to od osnove pridjeva mator.
Rat 136.
MATORENE, n. nom. verb, od matoriti. Samo
u Vukovu rjecniku.
MATORE NIVE, /., pi. mjesto u Srbiji u
okrugu smederevskom. Niva u Matorim Nivama.
Sr. nov. 1873, 1093.
MATORICA (bice takav akc), f. ime svirii.
F. Kurelac dom. ziv. 41. D. Hire (bijezi za Suho
Pole u Slavoniji).
1. MATORINA, /. starost. Samo u Vukovu
rjecniku (das Alter, senectus).
2. MATORINA, /. vuna u Konavlima, koju
strigu u projedu. L Zore pajetk. rad 110, 225.
MATORITI, matorim, impf. starjeti. Samo u
Vukovu rjecniku (alt werden, altern, senesco).
MATORKA, /. stara, starka. Akc. ostaje svuda
bez promjene ; -o- je svuda dugo osim u gen.
pi. matoraka. Izmedu rjecnika samo u Vukovu
(die Alte, z. B. beim Gediigel, senex).
a. stara (Hi uopee starija) Sena. Da su (t.j.
zenska djcca) svud pametna i dobra kao kakve
matorke. M D. Milidevic zlosel. 324.
b. matorka u zivadi Hi uopcc u ptica. Vidi,
sto je naprijed navedeno iz Vukova rjecnika.
Ispor. matorac pod a.
C. starija p6ela. Pcela se danas izlegla, a
sutra zna raditi kao i matorka pcela. F. Dor-
devic 7.
d. matorka se zove ona kosnica, u kojoj se
koji roj pcela izlegao, pa poslije ode iz ne. Ta se
kosnica zove i mati ; vidi 1 mati pod c, g zajedno
s prvijem primjerom. Ako roj ne vradas natrag,
to des pokvariti matorku. F. Dordevid 14. Ma-
torka, der Mutterstock, stara ko§nica, koja ro-
jeve daje. J. Zivanovid javor (1877) 121i».
MATORKI6 (bice takav akc), m. prezime u
nase vrijeme u Srbiji izvedeno od osnove ime-
nice matorka. Rat 393.
MATORNICA, /. Tako se naziva ona kude|a,
sto 36 ostavja za seme, dakle pusti se, da za-
matori, kako ce seme sazreti. D. Preradovic.
1. MATORNAK, m. star covjek, — stara voda.
a. star (Hi uopce stariji covjek). Samo u
ovom primjeru: Jedni mladti i malobrojci, a
jedni matornaci i nasporeni. M. Pavlinovid razl.
sp. 212.
b. stara voda. Samo u Vukovu rjeiniku, gdje
se kaSe: Matornak, stara voda, od koje se od-
vede jaz (Haupttluss, von welchem Wasser ab-
geleitet wird). Podjazje, mjesto izmedu jaza i
matornaka. Vuk rje6n. s. v. podjaijo.
MATOENAK
533
MATEAGA
2. MATOENAK, tn., MATOEI^TA TEAVA, /.
bi^ka Matricaria. B. Sulek im. Slabo je potvr-
deno jedno i drugo ime.
MATOEOGA, /. palica, hatina. Samo u Stu-
licevu rjecniku, gdje se kaze, da znaci isto sto
tnatoruga i matraga i tumaci se tal. bastone,
lat. baculum (baculus), a dodaje se, da se na-
lazi u M. Drzica. Mijee je istoga postana, ko-
jega je i motoruga (vidi tamo). Ispor. matika
prema motika.
MATOEOGIN HAN, m. zaselak u Bosni u
kotaru visockom. Popis zit. bosn. i here. 114.
MATOEOST, /. Samo a jednoga pisca o do-
kotu. Mlogo je puta potrebno cokotovo stablo
zbog matorosti negove odseci. P. Bolic vinod.
1, 191. RIatorost cokoca pomladuje se. 270.
MATOEOVA, /. selo u Srhiji u okrugu top-
lickom. M. E). Mili6evi6 kra}. srb. 392. 416. Bice
isto mjesto, koje je i ovo, sto sad dolazi.
MATOEOVO, n. zaselak u Srbiji u okrugu
toplickom. S. Koturovic 138. Vidi ime, koje je
pred ovijetn.
MATOESKI PEESLOP, m. ime mjestu u spo-
nieniku xiv vijeka. Mede v'semu Al'tinu Ma-
tor's ki Preslopb. Dec. hris. 38. — Isto se mjesto
zove i Materski Preslop (vidi tamo).
MATOESTINA, /. staro korito potoka. U Sa-
moboru (gdje izgovaraju -sc-). F. Hefele. Poradi
znacena ispor. 1 matornak pod b.
MATOEUGA, /.
a. palica, hatina Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da znaci isto sto matoroga (vidi
tamo).
b. U rjecniku B. Belovid-Bern. 187. veli se,
da matoruga znaci isto sto kriznica. A hod te
rijeci (na str. 165) kaze se ovo : Kriznica f. (kod
narodnog tkana u Bosni). Latice kriznica smje-
stene su na vretenu, sto ga okrece mlinsko kolc,
a kroz riih prolazi igla. Kad se kriznica upre
o igle, onda se ma| dize tako dugo, dok se kriz-
nica ne razmine iglom, te ma| onda svom tezi-
nom padne na sukno polozeno u koritu. U to
6o druga kriznica dostici drugi ma}, i tako ne-
prestance biju oba ma|a naizmjence sukno te ga
stupaju.
MATOSOVIC, m. prezime isto koje i Mataso-
vic, .samo je -a- izmedu tin preslo u o poradi
asimilacije s onijem o, koje iza nega stoji. Ma-
tosovic. Schem. zagr. (1875) 144. 196. Mozda
ovamo ide i ,Matosouic3'. Mon. ragus. 1, 205.
MATO§, Mat6sa (bice takav akc), m. prezime
u nase vrijeme. Imenik (1906) 117. — Jamacno
je Matos najprije bilo ime od mila mjesto
Matej Hi Matija pa s vremenom postalo prezime.
MATOSA, m. ime od mila mjesto Matej Hi
Matija zabijezeno u spomeniku xv vijeka. Satnik
Matosa. Mon. croat. 51.
MATOSEVAC, Mat6sevca (bice takav akc),
m. mjesto u Srbiji u okrugu va]evskom. Zemja
u Matosevcu. Sr. nov. 1868. 145.
MATOSEVCI, Matosevaca (bice takav akc),
m. pi. zaselak u Bosni u kotaru banoluckom.
Popis zit. bosn. i here. 156.
MAToSeVIC, m. prezime izvedeno od osnove
pridjeva Matosev, a to od osnove imena Mato§,
zabilezeno prije nasega vremena. T. Smiciklas
spom. 154. E. Pavic ogled, ix. — Mozda ovamo
ide i jMatosceuich'. Mon. ragus. 1, 223.
MATOSEVO, n. neko mjesto (selo'^ zaselak?
sta li je) blizu vode Horace. Pa se baci niz
Moracu Meho, da bi niz nu projurio krisom,
al' ga vidje vojvoda Mi|ane, k Matosevu pri-
zajmio druge. Osvetn. 5, 102.
MATOSIC (bice takav akc), m. prezime izve-
deno od osnove imena Matos Hi Matosa. Schem.
siben. (1875) 27. Imenik (1906) 201. Zabijezeno
je i prije nasega vremena. E. Lopasic urb. 276.
MAT0§0Vl6, m. prezime zapisato prije na-
sega vremena. T. Smiciklas spom. 87. — Sva je
prilika, da je pisar nevjest nasemu jeziku krivo
zapisao -o- mjesto -e-. Ispor. u istoj knizi Ma-
tijasovic, Matijovid.
MATOTA, w. prezime u nase vrijeme. T. Boca
15. Imenik (1906) 16. — Jamacno je ovo naj-
prije bilo ime od mila mjesto Matej Hi Matija
pa s vremenom postalo prezime.
MATOVICKE LIVADE, /. pi. mjesto u Srbiji
u jagodinskom okrugu. Glasnik 61, 126. — Glas
-c- u prvoj rijeci bice mjesto -ts-.
MATOV16, m. prezime izvedeno od osnove
pridjeva Matov, a to od osnove imena Mato. ]^.
Stojanovic zap, i natp. 2, 454. D. Avramovic
216. 218. Drz. kalend. srb. (1905) 99. I pisac
„katekizma rimskog" (1775) upotreblenoga za
ovaj rjecnik zvao se J. Matovid (iz Dobrote).
Nalazi se i u narodnoj pjesmi: Drugo s nime
Bajo Matovicu. Nar. pjes. vuk 4, 446.
MATOVILAC, matovilca, m. bi]ka Fedia oli-
toria. B. Sulek im. Govore osobito Kajkavci, u
kojih je matovilec, matovilca. Vidi motovilac.
1. MATOVILO, n. isto sto motovilo (vidi tamo).
Samo u ovoj nar. zagonetki za pcele: Silo vilo
matovilo, ispod neba prohodilo, grcki umjelo, a
naski ne umjelo. Alagazin (1851) 139.
2. MATOVILO, n. potok, protice kroz selo
Majur kod Sapca, utice u Eeku. M. Euzicic.
MATOVINOVIC (tako je zabHezen akc), m.
prezime u nase vrijeme. Imenik (1906) 344. Pre-
zime Mat6vinovic ima u Liki. J. Bogdanovic.
Bice postalo od osnove pridjeva Matovinov, a to
od osnove imena Matovin (t. j. Matej Hi Matija,
od mila), kojemu nema potvrde.
MATEA, /. hysteria, bolest materice. Bijec bi-
lezi M. Jovanovid-Batut, koji kaze, da je ima od
M. Kuzmanica, i dodaje: bice po talijanskom.
Ispor. tal. madre (t. j. iipravo mati, ali se gdje-
sto govori mjesto ,mal di madre', t.j. bolest ma-
terice). — Ispor. jos: Matra je bol vu stumigu
(t. j. u stomaku, zelucti). U Vrbniku na otoku
Krku. Zborn. za nap. ziv. 5, 210.
MATEAC, matraca, m. isto sto matarac i istoga
postana (vidi tamo). Samo u rjeinicima Bjelo-
stjencevu (masturca, gausape, cilicium, culcitra),
Jambresicevu (culcitra) i u Voltigijinu (mate-
razzo, Matratze).
MATEAC16, m. dem. od matrak. U Lici. J.
Bogdanovid.
MATEACINA, m. augm. od matrak. Ako te
ovom matracinom pro leda ispopruzim, homes
(t. j. borne ces) znati. U Lici. J. Bogdanovid.
Potvrduje za Liku i V. Arsenijevic.
MATEAG, m. ne zna se, sto upravo znaci.
Govori se u kletvi: matrag ga odnio ! U Srbiji.
V. Hid.
MATEAGA, /. hatina, to}aga. Izmedu rjecnika
samo u Stulicevu, gdje se kaze, da znaci isto sto
i matoroga, matoruga (vidi tamo); bez sumne
je i istoga postana, kojega su te rijeci i kojega
je rijec matrak (vidi ^amoj., Kjanastom matragom
smlati ga po glavi. M. Vetranid 1, 299. Satir ....
MATEAK
584
MATEUNAT
tjera s matragom plahu zvir. 2, 85. Ner se sta
braniti matragom na mene. 2, 139. Kad baba
Eaduna usazna, ocijepa mi matragu o pledi. M.
Drzic 417.
MATEAK, matraka, m. isto sto matraga, s
kojom je rijecju i istoga postana. U rjecniku ni-
jecnom. Govori se u Lici, u Dalmaciji i u Cr-
noj Gori. M^trak, poveda klipa. U Lici. V. Ar-
senijevid. Matrak, u Liki podugacku granu zovu
„matrakom". Ako te ovijem matrakom po6eram,
bomes (t. j. borne ces) upaziti. J. Bogdanovi6.
Matrak, gen. matraka, gen. pi. matraka, je ko-
mad tanka i obicno krivudava drveta, koje ne
treba cijepati kao glavnu. U Lici. D. Skaric.
Matrak (tako je zabi(ezen akc.) je u Dalmaciji
okrUpan komad drveta. Ako te ne slusa, udri
po nemu matrakom. M. Pavlinovic. Matrak (tako
je zabijczen akc) je debela tojaga, a znaci i
momce, koje je za svasta neva|alo. U rijeckoj
nahiji (u Crnoj Gori). A Jovidevii. — U ovoj
zadnoj potvrdi navodi se, kako se vidi jos jedno
znacene, koje je preneseno (t. j. momce tako ne-
vajalo, da nije za drugo, nego da izgori kao to-
jaga). — Iz starijega vremena samo je ova po-
tvrda: Matrake hitaju, stinja primitaju. I. T.
Mrnavid osm. 48. (u ovom se primjeru ne zna
je li matrake akuz. pi. od matrak Hi od matraka).
MATEAKACA, /. isto sto matrakalica. U Lici,
J. Bogdanovic.
MATEAKACINA, /. augm. od matraka6a. U
Lici. J. Bogdanovic.
MATEAKALICA, /. zensko, koje matraka. Ta
matrakalica vavije nekud matraka. U Lici. J.
Bogdanovid.
MATEAKALO, m. (n.) musko, koje matraka.
U Lici. J. Bogdanovic.
MATEAKANE, n. nom. verb, od matrakati.
Ostavi se po selu matrakana, man radi. JJ Lici
J. Bogdanovid.
MATEAKATI, matrakam, impf. zurno ict.Tako
se govori za covjeka, koji ima dugo i tanke noge
pa kad ide, kao da nima baca. U Lici. D. »Skarid.
Ni§ta i ne radi, man vavije po selu matraka. J.
Bogdanovid. — Iz tumacena D. Skarica moie se
razabrati, da je glag. matrakati izveden od osnove
imenice matrak, t. j. upravo se govori o iovjeku,
koji ima noge nalik na matrake pa nima raz-
bacuje hodeci.
MATEANE, n. nom. verb, od matrati. Samo
u Stulicevu rjecniku (cousideratio, investigatio,
contemplatio) s dodatkom, da se nalazi u Fi-
lipa iz Ocevije (t.j. F. Lastrica). — Nepouzdano.
MATEAPIJA, /. vrucica, ognustina. Bice to
u ovome (jedinom) primjeru: Nek se uzme na
brku noza terjaka . . . . i nek bolestnik proguta
i dobro se pokrije, da se moze oznojiti i u onoj
ognustini za glavu na ladan zrak ne izlaziti. Tko
pak terjaka no bi mogao dobaviti, oni moZe ....
dobro se u mlakoj sobi pokriti, da se mo2e
oznojiti .... i kad sasvim ona matrapija pri-
stane, prisvudi se. G. PeStalid 243. — Fostane
nepoznato.
MATRATI, matram, impf. promatrati. Samo
u StuUrrru rjeiniku (considerare, investigare,
contemplari) .s dodatkom, da se nalazi u Filipa
iz Ocevijc (t. j. F. Lastrica). — Nepouzdano.
MATECA, /. hi^ka, koja se. zove i divja ciko-
nja, Cichorium intybus. B. Sulek im. — Slabo
pouzdano.
MATEIK, m. bi(ka Matricaria parthenium.
B. Sulek im. Iz tat. matricale (ista bi^ka). —
Nalazi se i ime matrik bijeli (narod bi prije
rekao bijeli matrik) za bi^ku Ambrosia maritima.
B. lulek im. JJ Stulicevu rjein. stoji: Matrik
bijeli, trava, ambrosiana.
MATEIKAL, MATEIKAO, matrikala, m. bijka
Matricaria parthenium. B. Sulek im. Iz tal. ma-
tricale (ista bijka). Nalazi se u Belinu rjecniku
(matrikao, matricaria o partenio, erba nota) i u
Stulicevu (matrikal, matrikao, \ trava artemisia,
matricaria) s naznakom, da je iz Belina rjecn.
U Stulica ima jos i matrieo, gen. matriela, koje
je jamacno pogrjeska mjesto matriko, matrikala.
MATEIMONIJ, m. zenidba, iz lat. matrimo-
nium. Nalazi se samo u cakavskije)n spoineni-
cima i knigama xvi i y.vii vijeka. Potvrde za
nam. i akuz. matrimonij : Korizm. 73a. M. Ma-
rulic 302. Ant. Dalm. nov. test. 2, 155t>. S. Bu-
dinic suma 125., ispr. 84. F. Glavinid cvit 435^,
447a. Mjesto -ij pi^e se na kraju i : Arkiv 2, 88.
A. d. Costa 1, 147 (ovaj pisac nije cakavac niti
je is XVI Hi xvir vijeka, ali on rijec ,matrimoni'
upotreb}ava kao ucenu lat. rijec). — Potvrde za
gen. matrimonija: Korizm. 15a. Narucn. Ba. Ant.
Dalm. apost. g 4. F. Glavinid cvit 166b. — Po-
tvrda za lok. matrimoniji: Starine 23, 72.
MATEIMONIJALSKI, adj. zenidbeni, iz lat.
matrimonialis. Pristojanje matrimonijalsko. Na-
rucn. 66b. Prisadsi vrimo uciniti dlznost matri-
monijalsku. Mirakuli 99.
MATEIMONIJO, m. zenidba, iz lat. matrimo-
nium. No va}a matrimonijo. S. Matijevic 86.
Matrimonijo ali vjencanje. I. Drzid 204. Matri-
monio ili zenidba. J. Banovac razg. 199.
MATEIMONSKI, adj. zenidbeni, lat. matrj-
monialis. Sazdate} matrimonskoga zdruzenja. S.
Budinid suma 213.
MATE^AN, m. prezime ,:apisato prije nasega
vremena. E. Lopagid urb. 156. — Mozda stoji
u svezi s imenom Matej ili Matija.
MATEMONIJ, tn. isto sto matrimonij. Od sa-
kramenta matrmonija. Narucn. 4a.
MATEONA, /., MATEONSKO PO^E, ». rnje-
sto u Srbiji u okrugu smederevskom. Niva u Ma-
troni. Niva u Matronskom po|u. Sr. Nov. 1863.
504.
MATEOSINA, m. lijena Judurina. U rijeckoj
nahiji (u Crnoj Gori), gdje je akc. matrusina.
A. Jovidevid. Poradi postana is2}or. sto isti pri-
nosnik veli za matrak.
MATEUN, matruna, m. veliki bol, grc u ze-
lucu. Iz tal. matrone ili madrono (probadi, pro-
tisli). Matrun, u Liki se tako zove neka vrst
strasne trbobo|e. Malo nodes od matruna ne crko.
J. Bogdanovid. Matrun, gen. matruna, grd u|.ze-
lucu. U Lici. V. Arsenijevic. Matrun . . . . je bol
va §tumigu (t. j. stomaku, zelucu). U Vrbniku
(na Krku). Zbor. za nar. ziv. 5, 210. Matrun
(gastralgia) velika je bolest u drobu. U Poficima.
8, 242. — Is^JOr.jos: Matrun (Dalm.) neka spolna
mu§ka bolest; neki tako velo i za koliku. M.
JovanovidBatut.
MATEUNA, /. bi^ka Acanthus lougifolius. J.
Pandid Hora srb. 576., flora beogr.' 375. S. Pe-
trovid 328. U B. Suleka im. je matruna Acan-
thus mollis s naznakom, da je rijec uzeta od
Panciia. — Postnne tamno.
MATEUNAIsTE, n. nom. verb, od matrunati.
Dodja mi ved matrunaue. U Lici. J. Bogdanovid.
MATEUNATI, matrunam, impf. trpjeti ma-
trun. Slab mi je trbu, iesto matrunam. U Lici.
J. Bogdanovid.
MATUROJICA
535
2. MAUK
MATUBOJICA, m. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje $e kaze, da znaci isto sto materoubojica.
— Nepouzdano.
MATUCKA, /. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da znaci isto sto majcica. — Sasma
nepouzdano.
MATUF16, m. prezime dubrovacko, spomine
se u XVI vijeku. Gospodinu Mihu Matuficu. N.
Xajeskovic 1, 327. Svijetlomu vlastelinu Mihu
Matuficu. D. Zlataric 36e. U smrt gospodina
Miha Matufida. 90*. — Rijeci (Hi imenu?) ma-
tuf (Matufj, otkle je prezime ovo izvedeno, nema
potvrde, a ne zna joj se ni postane ni znacene.
MATUKA (tako je sabi^ezen akc), m. ime od
mila mjesto Matej Hi Matija. Na Bracu. A.
Ostojic.
MATULAN", m. bice ime od mila mjesto Ma-
tej Hi Matija. Samo u narodnoj jednoj pjesmi.
Ona ode svom bijelom dvoru pa govori Matu-
lanu slugi: Matulane, virna slugo moja! Nar.
pjes. marjan. 17.
1. MATULIC, m. prezime izvedeno od osnove
imena Matul (Hi Matula?), kojemu nema potvrde.
Zabi^ezeno je prije nasega vremena. H. Lucie
283. J. Kavaiiin Syb. I, Zadrauin 23. T. Smici-
klas spom. 114.
2. MATULIC, m. riba Apogon imberbis. G-.
Kolombatovii (1881) 5.
MATULINOVIC, m. dubrovacko prezime xv.
vijeka. K. Jirecek spom. 71. I u tal. spomeniku
XVI vijeka. Monum. spect. hist. Slav, merid. 14,
283. Izvedeno od Matulin, kojemu imenu nema
potvrde.
1. MATUN, ?n. prezime u nase vrijeme: Ime-
nik (1906) 85. i prije nasega vremena: R. Lopa-
si6 urb. 252. — Jamaino je ovo nekad bilo ime
od mila mjesto Matej Hi Matija pa s vremenom
postalo prezime.
2. MATUN, m. opeka, cigla. Iz tal. mattone,
sto isto znaci. Eece pecarora od matuua, to jest
opeka. I. Ancic svitl. 23. Smlaci na matunu
oli kupi. J. Vladimirovic 46. Jedni pekuci ma-
tune, cigle, aliti opeke. A. Kacic korab. 11. Da
peku matune, opeke oli cigle. 59. U dnu ognenice
je komin (ognisde) .... nacinen od gnile ....
ili matuna. U Pojicima. Zborn. nar. ziv. 8, 262.
MATUNA, m. prezime u nase vrijeme. Imenik
(1906) 60. Jamacno je ovo nekad bilo ime od
mila mjesto Matej Hi Matija pa s vremenom po-
stalo prezime.
MATUNCI, m. prezime u nase vrijeme. Ime-
nik (1906) 5. 325. Ovo je upravo nom. pi. od
imena Matunac, kojemu inace nema potvrde, pa
se Matunci govorilo citavoj kuci Hi zadruzi: to
su Matunci, t. j. svi se zovu po svome praocu
Matuncu. Pomalo se zaboravHo, da je Matunci
upravo plural, te se i svaki pojedini clan za-
druge poceo zcati Matunci. Isto tako treba shva-
eati i pluralni oblik Jablanci, kako se zvao pisac
za ovaj rjecnik upotrebjene prirucne knige (1772).
Sto se danas govori gen. Matuncija, dat. Matun-
ciju i t. d., to je doslo otud, sto se cinilo nepri-
rodno, da se 0 jednome covjeku kaze n gen. Ma-
tunaca, u dat. Matuncima.
MATUNIC, m. prezime zabijezeno prije nasega
vremena izvedeno od osnove imena Matun. Mon.
Croat. 228.
MATUNOVI6, m. prezime u nase vrijeme iz-
vedeno od osnove pridjeva Matunov, a to od
osnove imena Matua. Bad jugosl. akad. 82, 129.
MATURA, m. ime Matej ili Matija, ali ne od
mila. Govore Kajkavci u Podravini blizu Slavo-
nije s akc. Matiira. T. Maretic.
MATUROVAC, Maturovca, m. selo n Hrvat-
skoj u zupaniji varazdinskoj. Mjestani govore
Maturovec. RazdjeJ. hrv. i slav. 52.
MATURSTVO, n. velika starost (poslije 70 go-
dina). Samo u jednoga pisca, kojije tu rijec na-
cinio preina lat. maturitas ili tal. maturita. Se-
dam vikov ili dob clovicanskih .... 7. presta-
renje, maturstvo ili didstvo od 70 (t. j. let,
godind) do skoncanja zivota. F. Glavinic cvit 451*.
MATUSIC, m. prezime zabilezeno dvaput prije
nasega vremena izvedeno od osnove imena Matus
ili Matusa, kojemu nema potvrde. R. Lopasic
spom. 1, 387. T. Smiciklas spom. 258.
MATUTINA, /. Jwirena sluzba na slavu Bozju.
Iz lat. matutina. Ovo sedam vremena zove se
prvo matutina .... u nas jezik polunodna. M.
Divkovic nauk 359. Veleci mu, da bjese ura od
matutine (stamp. ,matutina'). M. Orbin zrcalo 114.
Iduc na blagovist na matutinu. I. Anfiic ogl 13.
Prije nego si jutrehu iliti matutinu rekao. P.
Knezevic osm. 18. Koje se (t. j. knige) stiju u
pjevanu nocnomu, to jest na matutinu. J. Ma-
tovic 292. Nije duzan govorit matutine ni prime
ni tercije ni seste. M. Dobretic 275. — U jed-
noga pisca glasi lok. sing, matutinoj, kao da je
pridjev: Misa po matutinoj govori se. I. Anfiic
vrata 243.
MATUTINOVIC, ni. prezime u Dalmaciji ;
va^ada je negda bilo talijansko (Mattutini) pa
pohrvaceno. Schem. spal. (1862) 16.
MATUZICA, /. Samo u Vukovu rjecniku, gdje
se kaze, da je to uzica, kojom je privezan sibak
(cijop) za stojalo (stojak) s dodatkom, da se go-
vori u Crnoj Gori; a kod rijeci stojak (za koju
veli da se govori u Grmnici) i stojalo (za koju
veli da se govori u Crnoj Gori) pise Vuk, daje
to motka, za koju je .matuzicom privezan cijep
te se nimo zito mlati (stojak se drzi u ruci, a
cijepom se mlati zito). — JRijec je bez sumne
slozena; prvi dio mat je od istoga korijena, koji
je u glag. motati; to sigurno dokazuju drugi
slavenski jezici, u kojima se nalaze isto tako na-
cinene rijeci te znace kakvu uzicu Hi konopcic :
slov. motoz Hi motvoz, rus. MOTOBast, ces. mo-
touz Hi motovouz, j;o^. motowa,z. Sve te rijeci
znace upravo uzicu za obmotavane, uzicu, kojom
se sto obmotava.
MATUZIC, m. muhamedovsko selo u Bosni u
kotaru tesanskom. Popis zit. bosn. i here. 218.
— Bice od osnove imena Matuz (t. j. Matej ili
Matija), kojemu nema potvrde.
MATUZOVIC, m. prezime u nase vrijeme iz-
vedeno od osnove pridjeva Matuzov, a ovo od
osnove imena Matuz, kojemu nema potvrde. Schem.
bosn. (1864) xix. xxii. Imenik (1906) 120. 369.
MAU, inter j. glas macji. 0 ti maco, mau mau I
Nar. pjes. here, vuk 287.
MAU -MAC, u zagonetki mjesto macka. Zalece
se fiju-fic. uvuce se u grlic, i da ne bi mau-mac,
u}eze mi u prnac (odgonetlaj : mis i madka).
Nar. zag. novak. 127.
1. MAUK, m. glas madji, onomatopejska rijec.
Samo u Vukovu rjecniku (das Miau, vox felis).
2. MAUK (bice takav akc), m. ime, upravo
nadimak nekakvome svesteniku u Dalmaciji. Ja
sam ti pop Mauk, a moje se selo zove Oton. D.
Obradovic basne 262. — Ispor. Maukovid.
MAUKALO
536
MAUEOVIC
MA^JKALO, »n. « zagonetki mjesto macak (jer
mauce). Maukalo mauce, svoje zene mamio, o
napretku radio. Nar. zag. novak. 126.
MAUKANE, n. nom. verb, od maukati. Samo
u rjicnicima, u Belinii (il miagolare) , u Bjelo-
stjencevu (glaucitatus), u Stulicevu (felium que-
stus, eiulatio s naznakom, da je uzeto iz Belina
rjecn.), u Vukovu (das Miauen, mutitio felis).
MAUKATI, maucem, impf. ispustati iz sebe
glas mail, mau (kao macka), krmaukati, krna-
ukati. Akc. se mijena kao u malaksati. Glagol
jc onomatopejski. U rjedniku Belina (miagolare,
proprio de gatti;, u Bjelostjencevu (maukati, ma-
ukam, glaucito), u Voltigijinu (mavkati, mau6em,
miagolare, mugolare, miauen, miauzen), u Stu-
licevu (eiulare, quori, gemere, de felibus), u
Vukovu (miauen, mutio). U Stulicevu je rjecn.
jos zabi]ezeno: maukati oko koga, precibus
vexari; ali tome znacenu nema od drukud po-
tvrde. — Ona mauce, koja dolivatiti ne moze
(toj poslovici dodaje Vuk: kad se ko ruga mu-
drijemu od sebe za to, sto i on nije onako mu-
darj. Nar. posl, vuk 239. Baba te rijeci cu pa
je upita: Kome to rece, o nevjesta? — Ma6ki,
de se vrti i mauce, da joj dam tijesta. Nar. prip.
vrfiev. 15. — U ovome primjeru govori se o
momku, koji ide kao vuk tnedu ,vucarima' pa
selu od kuce do knee: Kad vidi (t. j. taj momak)
slaninu, sf-ane maukati i iskati, dok mu ne dadu.
V, Krasid nar. pjes. 135.
MAUKAV, adj. onaj, koji mauce. Samo u Stu-
licevu rjedniku, gdje se bi(ezi kao prvo znadene :
gemens (de felibus), a kao drugo: preoibus
vexans. — U oba znacena nepouzdano.
MAUKAVA, /. Samo u Vukovu rjedniku, gdje
nije zabijezeno znacene, samo je metnuta poslo-
vica : U pro}e6e dode maukava i u cara te se
veli, da se govori u Grblu. Iz navedene poslovice
razabira se, da maukava znaci isto sto i mauk,
maukane.
MAUKAVAC, raaukavca", m. onaj, koji mauce.
Samo u Stulicevu rjecniku, gdje je zabifezeno
kao prvo znacene: gemens (de felibus), a, kao
drugo : precibus vexans. — U drugom znacenu
nepouzdano.
JVIAUKAVICA, /. ona, koja mauce. Samo u
Stulicevu rjecniku (quae gemit).
MAUKNUTI, mauknem, pf. pustiti iz sebe
glas mau, mau (kao macka). Akc. kakav je u
inf., takav je i u imperativu i u oba partic.
pret., u aoristu je 2. i 3. l. sing, mauknu, u osta-
lijem oblicima aor. kao u inf. Samo u Vukovu
rjedniku (ein Miau machen, mutio).
MAUKOV, m. nekakvo mjesno ime na ostrvu
Krku. Zborn. za nar. ziv. 4, 234,
MAUKOV AC, Maukovca, m. mjesto u Srbiji
u okrugu kragujevaikom. Livada u Maukovcu.
Sr. nov. 1875, 15.
MAUKOVIO (bi6e takav akc.) prezime u nase
vrijcme. D. Avramovid 277. Iraenik (1906) 187.
289. — Izvedeno od osnove pridjeva i\Iaukov,
a ovo od osnove nadimka 2 Mauk (vidi tamo).
AIAULIKA, /. Samo u jednoga pisca, i to u
nejasnoj Hvezi s drugijem rijeima. Sto sada na
ova govorite vi, koji u mohani, za trpezom, na
6a8ti i na pirovi, na kvak i na nokat iztresato
maulike? . . . . .Tao! jao.'onima, koji kada za-
sidnu piti, na kvak i na nok.it iztrosaju mau-
liko. 1). Rapid 266. — .Jamaino je na kvak i na
nokat i.strosati mauliko osobita fraza, kojoj se
inade ne nalaei potvrdr, a znacila je va\ada :
tesko pijancovati. Da nije maulika isto sto ma-
jolika, majulika? ako je tako, onda bi istresati
maulike znacilo : istresati vrceve (pune vina u
sebe).
MAUM, adv. isto sto mahom (odmah), od cega
je i postalo izbacivsi h i promijenivsi (s ne-
znana razloga) o u u. Govori se u Lici. Maum
odlazi, ne stoj ni zere. Maum sam otisao, nije-
sam se ni ogledao. J. Bogdanovic. Govori se i
u Virovitici. Maum cu ti dati, ako pogodis. T.
Maretid.
MAUMET, m. isto sto Mahumet. Maumet isti
u alkoranu izpovjedi. J. Kavanin 519^.
MAUMICE, adv. odmah, mahom; postalo od
mabomice, kojemu nema potvrde, ali je sva pri-
lika, da se gdjegod govori- Odlazi maumice, ne
stoj ni casa. U Lici. J. Bogdanovic.
MAUN, m. ostrvce blizu Paga; govori se i
Maon. A. Masek 142. Spomine se u lat. ispravi
XI vijeka, gdje pise ,Mauni'. F. Eackl docum.
73. — Postane imena tamno.
MAUNICA, /. ime dvjema bijkama : a) Sola-
num nigrum, b) Physalis Alkekengi. B. Sulek
im. Upravo bi trebalo pisati mahunica. Vidi i
mohunica,
1. MAUR, m. musko ime, Maurus. Mjesto Ma-
var (vidi tamo) prema drugijoti jezicima. J. Ka-
vanin 307a. 310b.
2. MAUR, m. neka riba, Coelopeltis lacertina.
G. Kolombatovid (1881) 28.
1 MAURA, /. zensko ime mjesto Mavra (vidi
tamo) prema drugijem jezicima (na pr. lat. Maura);
kao da je to u primjeru: Mauri svojoj bas ko-
ristan. J. Kavanin 92a.
2. MAURA, /, pokrovac za kone ; kao da je
to u (jedinom) primjeru: Divno bjese kona okitio,
tatarsko mu sedlo udario, prekrio ga crvenom
maurom zezenijem zlatom iskidenom. Nar. pjes.
vuk 4. 57. Mozda je maura mjesto mahura. Po-
stane tamno.
MAURIC, m. ime prema lat. Mauricius. Sest
glav druzbe svet Maurica. J. Kavanin 831^.
MAURICIJO, m. ime Mauricius prema tal.
Maurizio. Mauricijo („Mauritio") i ostali muce-
nici. I. Bandulavid xviii. Nad kimi bi vojvoda
Mauricijo. F. Glavinic cvit xxxv. 818b. Grijeskom
je u ovoj drugoj knizi Mauricijo (,Mauri(;io')
73b. Ovamo se mecu i potvrde za gen. Mauricija :
F. Glavinid cvit 74b. p. Kauavelic 876,
MAURIC, m. prezime izvedeno od osnove imena
Maur Hi Mauro. Imenik (1906) 119. 142.
MAURITAN, m. u jednoga pisca poradi stiha
i sroka mjesto Mauritanin, lat. Mauritanus, covjek
iz Mauritanije. Ukrotise i Jugurtu Mauritana,
N. Mardi 35.
MAURITANSKI, adj. sto pripada Mauritaniji.
Rojen od plemenitih knezov mauritanskih. F.
Glavinid cvit 319a.
MAURO, m. muSko ime, Maurus. Dva viteza
po imenu Papijo i Mauro. F. Glavinid cvit 388a.
Vidi 1 Maur.
MAUROVAC, Maurovca, m. selo u Hrvatskoj,
u biskupiji senskoj. Schem. segn, (1871) 58 i
(1881) 56, Bice :lo zapisano mjesto Mavrovid Hi
Marlovac, kako se zovu dva sela u onome kraju.
Imena Maurovac nikako nema u knizi Razdje).
hrv. i slav.
MAUROVIC, j«. mjesto Mavrovid prema dru-
gijem jezicima ; vidi 1 Maur. Izvedeno od osnove
pridjeva Maurov, a to od osnove imena Maur Hi
Mauro.
MADEOVICI
537
MAVIJAS
a) prezime u nase vrijeme. Imenik (1906J 3.
I prije nasega vrcmena: R, Lopasic urb. 215.
255. 403 (tako je stampano, ali nije sigurno,
mozda hi trebalo -v-).
b) stlo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-
riji'ckoj. RazdjeJ. hrv, i slav. 24.
MAUROVICI, m. pi. selo u Bosni u kotaru
visockom. Popis zit. bosn. i here. 118.
MAUEOVLAH, m. lat. Maurovaiachus, grc.
Mc'.vQOf)Xi(/o^, Cincarin. Erdejani, Maurovlasi. J.
Kavanin 2'88lJ.
MAUSOVIC, m. prezime u spomeniku xiv vi-
jeka. Bojko Mausovid. Dec. hris. 57. — Postane
tamno.
MAUSKE, adv. slobodno i veselo. Mauske ic,
t. j. slobodno i veselo ic. U sjevernoj Dalmaeiji.
J. Grupkovic. — Postane tamno.
MAUT, m. bide nekakvo sukno Hi drugo sto,
od cega se prave haline. Nemoj mene barem po-
gubiti, dok ne skinem troje toke sjajne, jer ces
moje toke krvaviti, i na riima kadifli dolamu i
pod nome jelek od mauta i pod ninie svilenu
kosuju. ]\^ar. pjes. petr. 3, 475. — Postane tamno.
MAV, m. skok, prostor, zgoda, da se moze
mahnuti: nema mava, da ga udari. M. Pavlino-
vid. — Bice mjesto mah.
MAVA, /. boja plava. I. Pavlov ic To je sue,
sto je prinosnik zabi{ezio !
1. MAVAR, Mavra, m. musko ime Maurus. Zu-
pan Mavar Zagric (iz xiv vijeka). Mon. Croat.
24. Mavar brat (iz xv vijeka). 92. Mavar Lopcic
(iz XV vijeka). R. Lopasic urb. 64. Sveti Mavar
. . . . i sveti Placido bise prikazani. B. Gradic
djev. 147. Meni poctovani dom Mavar posla. P.
Hektorovic 35. Kaluder dum Mavar. M. Vetra-
nic 1, 205. Pjesni, koje mi otac nas dum Mavar
ove dni . . . kaza. N. Naleskovic 1, 313. Grob,
u kom pociva dum Mavar. 343. Pise dum Ma-
var Orbin. I. Drzid 161. — U jednom spome-
niku glasi nom. Mavr. 1^. Stojanovic hris. 180.
— Potvrde za druge padeze: Mavra Doblinida
selo (iz XV vijeka). R. Lopasic urb. 81. Dajem sinu
Mavra Stricica (iz xv vijeka). Mon. croat. 64.
Casti vele dostojnomu dom Mavru kalujeru, Du-
brovcaninu. P. Hektorovic 65. S dum Mavrom
Zajedno. 75. Mavru Uranija Ijepsu krunu stavila
je na glavu. N. Na|Gskovic 1, 318. Petre jo z
dum Mavrom. 1, 318. U Bogu oce moj, dum
Mavre posteni. 1, 326. — Oblik Mavre ii ovome
zadnem primjeru stoji prema nominativu Mavar;
ali oblici Mavra (gen.), Mavru (dat.), Mavrom
(instr.) mogu stajati i prema nom. Mavro (vidi
tamo).
2. MAVAR, Mavra, m. nekakvo mjesno ime u
spomeniku xiv vijeka i otud u Danicicevu rjec-
niku.
MAVASIJA, /. vino, koje se obicnije zove mal-
vasija (vidi tamo). U rjecniku Mika(inu i u Be-
linu (u ovoga drugog : vino malvagia). Mavasiju
ne vodnimo. M. Vetranic 1, 249. Ter piju . . . .
dobru mavasiju. N. Najeskovic 1, 277. Cudah se
ja, gdi je nasa mavasija. 283.
MAVEN, mavena, adj. plav, modar. Akc. ka-
kav je u nom. sing, m., takav je u svijem obli-
cima odredenoga pridjeva, dakle maveni, ma-
vena i t. d., a akc. kakav je u maveaa, imaju
svi oblici neodredenoga pridjeva osim oblika ma-
ven. Pujec je postala od tiide mavi (vidi tamo)
tako, sto je mjesto -i uzet nastavak -en, koji se
nalazi i u drugih nekih pridjeva, kojima se ozna-
ciije kakova boja (ispor. erven, saren, zelen).
Izmedu rjecnika u Vukovu, gdje sc kaze, da
maven znaci: plav. Ponajvise se maven nalazi
u narodnijem pjesmama, rijetko u knizevnika.
Iz nozdrva maven plamen lize. Nar. pjes. vuk
3, 236. Dao bih mu mavenu dolamu. 4, 323. A
od zmaja maven plamen suce. Nar. pjes. petr.
3, 13. A iz druge maven plamen lize 3, 146.
Za nima dvije djevojciee u mavenoj svili. S.
^iubisa pric. 156. Na djevojci b'jahu tri kavada:
jedan erven do zemjice erne, drugi zelen do ze-
lene trave, treci maven, da se za nom mame.
Nar pjes. horm. 2, 246.
MAVENAST, mavenasta, adj. isto sto maven.
J. Belovid-Bern. 187.
MAVENKAST, mavenkasta, adj. plavkast, mo-
drikast. Naziv oko Tare, Piva i Podrina. J. Be-
lovic-Bern. 77 (supl.).
MAVEZ, m. pamuk, osobito plavi. Rijec je
nacinena prema pridjevu mavi, ali je nejasan
zavrsetak -ez. Nalazi se u rjecniku Belinu (bam-
bagia o bambagio, lanugine bianca nota), u Bje-
lostjencevu (mavez, pamuk), u Voltigijinu (bam-
bagia, BaumwoUe), u Stulicevu (bambagia, gos-
sypium) i ti Vukovu (mavez, plavi pamuk, blaues
baumwoUenes Garn, fila xylina s dodatkom, da
se govori u Srijemu). Plava preda ili mavez. D.
Popovid poznav. robe 359. — Drukcije o rijeci
mavez govori jedan prinosnik: Mavez (tako bi-
jezi akc.) je erveni musulim, cime zene u bos.
Krajini opervaze boscu, kojom povezuju glavu.
M. Ruzicic.
MAVEZITI, mavozim (tako je zabijezen akc),
impf. prisivati mavez. U bos. Krajini. M. Ru-
zicic.
MAVI, adj. indecl. plav, modar. Iz turskoga
(arapskoga) mavi (voden, vodene boje, plav).
Pridjev se ovaj ne sklana kao i drugi neki pri-
djevi uzeti iz turskoga jezika (na pr. deli, duzel,
kail, srcali), ali ispor. u Mika]inu rjecn. mavi,
masti mave (eeruleus). Jos se ova rijec nalazi u
rjecn. Bjelostjencevu (mavi, moder), u Stulicevu
(mavi, modar s naznakom, da je uzeta iz Bjelo-
stjenceva rjecn.), u Vukovu (mavi, maven). Pri-
djev se mavi kao i maven nalazi ponajvise u
nar. pjesmama, rijetko u knizevnika. Najposlije
mavi kej hoce .... ostati. I. Jablanei 66. Zeleni
zuti i mavi ke|. 183. A druga je (t. j. gora) od
mavi piruza (stavipano mavi-piruza). Nar. pjes.
vuk 1, 337. Iz usti joj (t.j. kobili) mavi plamen
bije. Nar. pjes. juk. 104. Iz nih mavi biju pla-
menovi. 214. Treci mavi (t. j. kavad), nek se
momei mame. Nar. pjes. vila (1866) 99. U rukam
joj tri kite cvijeca, jedna ruze, druga bosijoka,
treca mavi, sto sokola mami. Nar. pjes. petr. 3,
17. Pod Sigetom vojsku zastavio i popeo mavi
cadorove. Nar. pjes. horm. 1, 126. — U primjeru,
koji sada dolazi, mavi se uzima najprije u pra-
vom smislu, a onda u prenesenom (za ^ude, koji
su u lieu mavi od zavisti) : §ta se ono u mahali
mavi, sto mi vele, da jo zumbul mavi? Ali nije
ni toliko mavi, vec su mene moj' dusmani mavi,
sto ja nosim tunofes na glavi. Nar. pjes. here,
vuk 6, 165. — Nije dosta pouzdano, sto se pri-
djev mavi sklana u ovom primjeru: Kolika je
valovita Glina, na sedam je premostismo mjesta
mavim qurcim i vlaskim skridacim. Smailag.
meh. 60.
MAVIJAST, adj. isto sto maven, mavenast.
O plemenito mavijastoga neba po}e! D. Rapid
294. Govori se i datias: J. Belovid-Bern. 188.
MAVIJAS, OT. golub plava {mavi) perja. U
Bosni i Here. Zborn. za nar. ziv. 1, 313.
MAVILIJA
538
MAVRIl^
MAVILIJA, /. porodica, mjesto vamilija (lat.
familia). Uovori se u Srbiji u niskom kraju, gdje
je akc. mavilija. A. Belie 237.
MAVILO (bice takav akc), n. plava vuna za
carape. Jzvedeno od jjridjeva mavi. Govori se u
okolini Sarajeva. J. Belovic-Born. 188.
MAVI-PIRUZ, mavi-piruza, vi. 2^lavi piruz.
Vidi primjer iz nar. pjes. -vuk 1, 337. kod mavi.
Vuk u i)red(jovoru te knige na str. ix. veil, da
je rijeci mavi i piruz zato sastavio, sto nije znao,
govori li se rijec piruz i sama bez mavi. Nije
nuzno pisati mavi-piruz, vec se maze pisati i
svako za se, jer je piruz osobita imenica tizeta
iz tunkoga jez., u kojemu piruz6 znaci dragi
kamen, sto ga Nijemci zovii Tiirkis, a Francuzi
turquoise.
MAViS, m. neko jelo od tijesta. U Vukovu
rjecniku, gdje se tumaci: eino Art Mehlspeise,
cibi farinacei genus, oesterr. Schneeballen, Krap-
fenteig in Schmalz gebacken i dodaje se, da se
govori u vojvodstvu. Mavis, poznato jelo od testa;
od arapskoga mafis, cime oznacavaju isto jelo
od testa, a ta rec sastav|ena je od ma (= nema)
i fis (= nista), kao sto mavis i nije nikakva
najest. D. Popovid turske reci 137.
MAVIȤNAK, m. U Vukovu rjecniku, gdje se
kaze, da znaci isto sto i kovrtac, a za tu rijec
na svome mjestu veli da je onaj kolutic (od
gvozda ili pirinca), §to se nime listovi od tijesta
sijeku, oesterr. Krapfenradel. Izvedeno od osnove
imenice mavis (jer se mavisnak upotrebjava, kad
se prave mavisi).
MAVITI SE, mavim se, impf. plaviti se, pla-
vetniti se. Glagol je izveden od pridjeva mavi.
Samo u ovom primjeru: &to se ono u mahali
mavi? Nar. pjes. here, vuk 6, 165.
MAVLUTA, /. nekakva tiirska kabanica. Go-
vori se i malvuta (vidi tamo). Ake. je kao u 2
maSina. Iz tur. malluta (gorna ha(ina). Izmedu
rjecnika u Vukovu (Art tiirkischen Mantels,
pallii tureici genus). Pokrio se zelenom mavlu-
tom. Nar. pjes. vuk 2, 347. Ide Turcin sa zelene
lon^e, prigrnuo zelenu mavlutu. 3, 108. A obuco
kolali mavlutu. Nar. pjes. petr. 3, 584. — Spo-
mine sc i ,kaurska mavluta'; Obuklo je kaursku
mavlutu. Nar. pjes. horm. 2, 16.
MAVRA, /.
a) zensko ime, Maura. S. Novakovic pom. 71.
h) zena od naroda maur.-tkoga; kao da je to
u primjeru: Mavra .... Perseu draga. J. Ka-
vanin 257b.
MAVEA SELO, selo na otoku Krkii. Zborn.
za nar. ziv. 4, 222. — Ono Mavra je va^ada gen.
od Mavar; dakle isto sto Mavrovo selo. Vidi
Mavrov, Mavrova.
MA VRAC, Mavraca, in. covjek od naroda ma-
urskoga, Maurus. Tebe ne skvrni .... Mavrac
crni. .1. Kavanin 212*.
MAVEAKIN HAN, m. zaselak u Bosni u ko-
taru srcbreniikom. Popis zit. bosn. i here. 350.
MAVRAKOVIC, m. prezime zapisato prije na-
sega vremena, izvedeno od osnove pridjeva Ma-
vrakov, a to od imena Mavrak (t. j. Mavro),
kojemu nema potvrde. R. Lopasid urb. 374.
MAVREN, m. \udsko ime od mila, Maurus.
De6. hris. 5. 71. S. Novakovic pom. 75. (ovdje
ptsano Mavron t Mavren), 1^. Stojanovid hris.
180. J u danasne vrijeme: Vuk rjedn.
MAVRETK;, wi. prezime izvedeno od osnove,
koja je u imenu Mavretiv (t. j. Mavro i, kojemu
nema potvrde. Potvrdeno prije nasega vremena :
R. Lopasid urb. 238. i a nase vrijeme: Schem.
zagr. (1875) 97.
MAVRICA, /. iris, duga. U Istri, gdje je akc.
mdvrica. I). Nemanic (1884) 37. — Postane
tamno.
MAVRICIJEV, adj. sto pripada Mavriciju.
Metnuso na cesarstvo glavnoga neprijateja Mav-
ricijeva. J. Banovac pripov. 102.
MAVRIOIJO, m. ime Mauricius ; poradi -o
vidi kod Mauricijo. Sveti Mavrieijo. P. Posilo-
vid nasi. xi. Dobro poznade ovu istinu Mavrieijo.
J. Banovac pripov. 102. Jer ce primit placu kao
i Mavrieijo. 103. ^ Ovamo se mece i potvrda
za gen. Druzba sv. Mavricija. Mon. croat. 155.
MAVRIC, m. prezime izvedeno od osnove imena
Mavar ili Mavro. Imenik (1906) 84. I prije na-
sega vremena: R. Lopasic urb. 26. 77.
MAVRICI, m. pi. mjesno ime.
a) selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-
rijeckoj. Razdje|. hrv. i slav. 14.
b) selo u Srbiji u okrugu toplickom. Otag-
bina (1880) 4. 21.' 219. M. D. Milicevic kra).
srb. 344.
MAVRID, m. ime vajada isto koje i Mavar,
Mavro. Samo u jednom spomeniku xiv vijeka i
otud u Danicicevii rjecniku: Pri pope Mavridi
(,Mavrigi'). Poradi nedostataka u staroj cirilici
ne zna se, kako upravo treba citati, dali Mavridi
ili Mavridiji; ako je ovo drugo, onda je nom.
Mavridij. Nije jasno d; prema grc. Mavoiyio^
prije hi se ocekivao glas c.
MAVRIDIJ, m. ime; vidi ime, koje je pred
ovijem.
MAVRIKA, m. ime isto koje i Mavar, Mavro
u spomeniku xiv vijeka i otud u Danicicevii
rjecniku. Blizb popa Mavrike.
MAVRIMOVIC, m. prezime izvedeno od osnove
pridjeva Mavrimov, a to od imena Mavrim, koje
je vajada isto sto i Mavar, Mavro, ali mil nema
potvrde. D. Avramovic 232.
MAVRIN, m.
a) dovjek naroda maurskoga, Maurus. Kad
ih Mavri srise iz grada. J. Kavanin 350^. Er
kad Mavri svi odsvudi uavali§e. 351=^.
b) miisko ime: Mavrin, ace. Mavrina. S. No-
vakovic pom. 74. Ime isto koje i Mavar, Mavro
s nastavkom in; nije nuzno drzati, da je isto-
vetno s onijem pod a).
c) prezime u nase vrijeme: Imenik (1906)
180. Ne zna se, je li istovetno s onijem pod a)
ili pod b). V prvom slu^aju bi se reklo, da je
narodno ime uzeto za prezime; ispor. Harapin
(t. j. Arapin) u Imeniku (1906) 125. Magar 52.
Nomec (t. j. Nijemac) 339. Turdiu 119. V drii-
gom slucaju treba reci, da je Mavrin hilo is2}rva
ime pa s vremenom postalo prezime.
MAVRINAC, m. prezime izvedeno od osnove
imena Mavrin. U nase vrijeme: Imenik (1906) 319.
MAVRINCI, Mavrinaea, m. pi. selo n Hrvat-
skoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. RazdjeJ. hrv.
i slav. 22. Bice istovetno s mjestom, koje se spo-
mine u spomeniku xv vijeka: Viuograd, ki je
nad Mavrinci. Mon croat. 65.
MAVRI nCe, n. ime selii negdje blizu Bakra
zapisato u spomeniku xv vijeka: Poli .Mavrinca
sela. Mon. croat. 81. Mozda je istovetno sa se-
lom Mavrinci.
JMAVRIN, m. nekakvo mjesto na otoku Krku.
Zborn. za nar. ziv. 4, 234.
MAVRN
539
MAZAG
MAVRN, m. ime vafada isto koje i Mavar,
Mavro, ako nije krivo zapisato. Mavrtnb, ace.
Mavr'nna. S. Novakovic pom. 74.
MAVRO, m. ime od mila mjesto Mavar, lat.
Maurus (i Mauricius, vidi u Ivekovicevti rjedn.J. i
Izmedii rjecnika samo u Danicicevu s primjerom
iz spomenika xv vijeka: Mavro trikalsky. Po-
tvrdu za nom. Mavro ima i "i^. Stojanovic hris.
135. Druge su potvrde: Mavro sveti rojen bi u
Rimu. F. Glavini6 cvit 12*. Mavro i Placido,
rimski gospodicici. 77b. Mavro Urbin Dubrov-
canin. J. Kavanin 126b. Vok. je Mavro, ali za
taj oblik nema potvrde; za druge padeze glase
oblici onako kao i od Mavar, ali se ne navode
ovdje, jer oblici Mavra, Mavru, Mavrom, koji su
kod Mavar navedeni, mogu se uzeti, da stoje
prema nom. i Mavar i Mavro; razlika bi mogla
biti u akc , ali o noj se ne moze govoriti, jer
nije poznato, kakav je akc. bio u nom. Mavar,
gen. Mavra i t. d.
MAVRODIC, in. prezime u nase vrijeme u Sr-
biji. Drz. kalend. srb. (1905) 112. — Postane
tamno.
MAVROSTIC, in. prezime knezu dubrovackom
zapisato u spomeniku xiv vijeka (,u vreme kneza
Mavroztica') i otud u Danicicevu rjecniku. —
Postane tamno.
MAVROV, m. Hi MAVROVA, /. selo na otokii
Krku, koje se zove i Mavra solo (vidi tamo).
Zborn. za nar. ziv. 4, 222.
MAVROVIC, m. prezime izvedeno od osnove
pridjeva Mavrov, a to od osnove imena Mavar
Hi Mavro. Prije nasega vremena: Mon. croat.
101. 205. 247. 277 (iz xv i xvi vijeka). R. Lo-
pasic urb. 16. 381 (iz xvi vijeka).
MAVROVINA, /. vrsta vinove loze crna grozda.
U Dalmaciji. B. Sulek im. Mazda je ova rijec
u svezi s imenom Mavro, t. j. lat. Mauricius;
svetkovina sv. Mauricija pada na dan 22. sept.,
dakle bi mavrovina bila loza, koja u to vrijeme
ima zrelo grozde. A mozda je u svezi s novo-
grckijem pridjevom ^uuvoo^- (cm).
MAVRULIC, m. prezime zapisato prije nasega
vremena, izvedeno od osnove imena Mavrul (t.j.
Mavar, Mavro), kojemu nema potvrde. 1^. Stoja-
novic zap. i natp. 2, 149.
MAVUJ^A, golubica pjlava (mavi) perja. U
Bosni i Here. Zborn. za nar. ziv. 1, 313.
MAVUVLASIJA, /. isto sto mavasija, malva-
sija, samo ujednoj cir. tspravi xvi vijeka, mozda
krivo zapisato. Volimo u Budimu jesti provu i
vodu golu piti negoli na Klisu cukar zobati i
mavuvlasiju piti. Starine 10, 17.
MAZ, m., /. stvar jepka, kojom se moze sto
lijepiti, mazati. Neki upotreb]avaju maz kao ime-
nicu muskoga, a neki kao imenicu £enskoga roda.
Za plur. nema potvrde, ali se moze upotrebiti,
kad zatreba. Kad je maz muskoga roda, akc. je
(po svoj prilici) kao i imenici glas, a kad je
zenskoga (po svoj prilici) kao imenici kap. —
Rijec se maz nalazi u nekim starim rjecnicima,
ali sa znacenem, koje se od drukud ne moze po-
tvrditi. U Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjecn.
stoji za maz (bez naznake roda) lat. znacene
litura, deletio (t. j. kad se preko cega, sto je
napisano, perom premaze i tako se unisti) ; u
Stulicevu rjecn. stoji : maz m. litura s naznakom,
da je iz Bjelostjenceva rjecn. — U Mikajinu
rjecn. stoji na str. 245. maz bijela kako snig,
color niveus, ali tu je jamacno maz stamparska
pogrjeska mjesto mast, jer maz bi imalo doci na
str. 247, ali tamo te rijeei nema.
a. u pravom smislu.
a) maz tnoze biti jepka zem^a, lijep za
lijepjene, mazane. Kada i kako se zemja za maz
kopa. J. S. Rejkovic 246. Gradu digav i pokrivsi
krova nek je zem|a rad mazi gotova. 246. Ogak
nek se iznutra umaze, misto iskre nek po mazi
traze, nek kroz pleter na tavan ne lete, jer od
vatre eto tebi stete! 410. Maz, omaz, lijep, ga-
zina, nem. Klei^ber, Kleiberlehm, franc, torchis,
boussilage. B. Sulek rjecn. znanstv. naz. Maz,.
m. U Hrvatskoj, n. p. kad grade pe6, upotreb-
Javaju maz (ponajvise od ilovace). F. Ivekovic
rjecn. s. v. maz.
b) maz za mazane mlinskoga kamena. Maz,
m. vodom ili bjelancem zamijeseno razovo bra§no,
kojim mazu kamen za mlin, kad ga nasijeku. U
Lici. V. Arsenijevic.
c) maz za kola, kolomaz. Maz (ne kaze se-
rod), AVagenschmiere. J. Bogdanovid.
b. u j)renesenom (alegoriekom) smislu. Ne da
bijes mira toj staroj vjestici (t. j. autonomaskoj
strand) .... kupila loncic .... i nacijedila i
uzvarila, pa napravila otrov te nim stala mazati
sve narodnake . . . Tako ta stara vjestica ide
naokolo jadikujuc i vicuc, ne bi 1' koja luda
primila te nezine autonomaSke mazi iz lonca.
M. Pavlinovic razl. sp. 322. Mozda ovamo ide i
primjer iz istoga pisca: Negova (t. j. turskoga
naroda) surovost zdravija je bila od mazi grcke.
razg. 99.
MAZ A, /. razmazenost, — razmazeno dijete.
Akc, se mijena u vok. sing, i plur. mazo, maze.
Od istoga korijena, koji je u glag. maziti. Iz-
medu rjecnika samo u Vukovu: 1. das Hatscheln,
indulgentia s primjerom iz nekakve nar. pjesme :
Od maze je prsi razdrjila, 2. das Muttersohnchen,
ein verhatscheltes Kind, deliciae matris, puer
(puella) corruptus nimia indulgentia: maza ma-
terina. Za znacene, sto ga Vuk mece na prvo
mjesto, nema druge potvrde, a za drugo znacene
ove sa dvije: Ja sam joj bio maza. M. P. Sapca-
nin 1, 4. Jedini muskarac medu cetiri devojko
ja sam rastao kao maj(5ina maza. M. D. Milice-
vic des. para 57.
MAZAG, mazga, in. mulus, mazgov, masak,
muzjak prema niazgi. 0 postanu vidi kod mazga.
Izmedu rjecnika u Stulicevu (mazag, gen. mazga,
mulus, hinnus). Pored oblika maza^ u nom. sing,
nalazi se i mazg; imaju ga rjecnici Bjelostjen-
cev (mazg ili mezg), Jambresicev, Voltigijin
(mazg pored mazak) i StuUcev (mazg pored ma-
zag s naznakom, da je iz glagolskoga brevijara).
Ispor. jos: No budite kako kon i mazg. M. Al-
berti 317. Nemojte biti kako kojn i mazg. F.
Glavinic cvit 18^, Ne budite kako kojn i mazg.
6et. posl. 9. Kao koii al' mazg ne budite. A. Vi-
tajic istum. 94b. — Pored oblika mazag i mazg
nalazi se za nom. sing, jos i oblik mazak ; ima
ga rjecnik Mikajin (mazak, mulus, hinnus), Be-
lin (mazak, gen. mazga, mulo) i Voltigijin (ma-
zak, gen mazga, mulo, Maulesel) ; prema nom.
sing, mazak oblik je za gen. plur. mazaka: Mnos^
mazaka i kobila. J. Palmotic 80. Mazaka vrla
sila stisnuta je od bremena 327. Kona, mazak i
kamila tko bi mogao pribrojiti. A Sasin 186b. —
Za oblik mazag u nom. sing, imaju potvrde
(osim u Stulica) jos ove : A mi trfiemo .... kano
mazag i paripina. I. Ancic svitl. 62. Magarac se
priklonase, volak zimu odgonase, mazag mu se
narugase. Hrv. nar. pjes. 1, 470. — A za druge
su padeze potvrde : Ne budite kako koni i mazgi
Korizm. 56^. Kobile, mazgi i magarci. B. Krna-
rutic 12. Mazgov pedeset naravi opake. 19.
MAZAK
540
1. MAZAK
MAZAK, mazga, m. mulus. Vidi kod rijeci,
koja je pred ovom.
MAZALAC, mazaoca, w. onaj, koji maze.
Samo u Stulieevu rjecniku, u kojem se kaze, da
Je isto sto mazatej. Govori se i danas.
MAZALCI, Mazalaca, m. pi. neko mjesto u hrv.
Primorju zapisato nekoliko puta u glagolskijem
spomenicima xv i xvi vijeka, ali samo u gen.
(,z Mazalac'). Mon. croat. 58. 128. 144. 183. 191.
1. MAZALICA, /. Izmedii rjeinika samo ii
Vukovu, gdje je zapisato ovijeh pet znacena: 1.
Oelbiichse, pyxis olei, t. j. sudic, u kojem se drzi
uje :a mazane. 2. ono, 6iai pop miro§e (stamp.
,mironose'), t. j. cim pomazuje. 3. od drveta,
cim zidari zid mazu. 4. Schmeichler, adulator,
ala je mazalica ! 5. das Schmeichelreden, blan-
■ditiae (C. G., t. j. u Crnoj Oori). Prva tri zna-
cena stoje u svezi s pravijem znacenem glag.
mazati, a cetvrto i peto u svezi s prenesenim
znacenem negovim (t. j. laskati, udvoravati se).
a) mazalica u prvome znacenu [jostav^enome
od Vuka. Oko pojasa kese pripojasnice i o nima
ognilo, mazalica i barutni rog, a o lijevom ra-
menu duga puska — to ide vise u odijelo nego
u obranu. Vuk dan. 2, 105. Mazalicu nose }udi,
koji imaju oruzje; ona je od zuta taneceta ili
od mjedi i na kaisu visi o pojasu; u noj je masna
krpa, kojom se maze oruzje da ne bi zardalo.
Vuk rjecn. s. v. mazalica. Svaki (t. j. hajduk)
ima dugu arnautku . . . kese fiseklije, nozic, ognilo
i mazalicu o kaisu. M. D. Mili6evic zimiie
ve6. 210.
b) mazalica u draqome znacenu postav^e-
nome od Vuka. Petohjebnica od bakara i maza-
lica od srobra .... (a opisu stvari, koje su se
nasle u crkvi pozarevackoj). Glasnik 56, 131. —
Za druga tri znacena, sto ih postavfa Vuk, nema
potvrda.
2. MAZALICA, m. prezime u nase vrijeme.
§em. pakr. {1898j 24.
MAZALICE (bice takav akc), f. pi. zaselak u
Bosni u kotaru kriipskom. Popis zit. bosn. i here.
252.
iMAZALI§TE, n. Samo u Stulieevu rjecniku,
gdje stoji: kupalno mazaliSfce, unctorium, unctu-
arium hypocaustum; — dakle mjesto, gdje se
ludi mazu (u kakvom kupalu).
MAZALO, m.
a) rttav slikar, t. j. koji ne umije slikati,
kako treba, nego nesto maze Izmedu rjecnika
samo u Vukovu (ein schlechter Maler, pictor
imperitus). Kao n. p. sto so kaze za rdavoga
molera da je mazalo. Vuk odg. na ut. 31.
h) Lfizana ili mazalo, koji rastoze beside i
navija na slatko govorene. U Fo}icima. Zborn.
za uar. ziv. 8, 235.
MAZALO VK*;, m. prezime u nase vrijeme iz-
vedeno od osnove pridjeva mazalov, a to od
osnove imenice mazalo. Imenik (1906) 76.
MAZAN, mdzna, adj. razmazen. Akc. je kao
u 1 mastan. Rijed stoji u svezi s glag. maziti, a
t mazati (vidi da(e). Izmedu rjecnika samo u
Vukovu (vidi da^e). — Komparativ je milzniji,
a adv. mazno.
Ji adj.
a) Znaiene: razmazen potvrdt4Je se Vuko-
vijem rjeinikom. gdje se kaze, da znadi nem.
verhiitscholt, lat. corruptu.q nimia indulgentia i
da se govori na pr. za dijete, a u Zborn. za
nar. iiv. 1, 309. kaze se, da se u Bosni i Here,
govori za koze i jarce.
h) Osobito znaeene ima pridjev mazan u
ovoj zagonetki za zmiju : Mazno, premazno, svemu
svijetu strasno. Nar. zag. novak. 63. Buduci da
se na istoj strani iste knige nalaze cetiri zago-
netke, u kojima se zmiji kaze mastan kais, a
mastan tu znaci va^ada gladak, zato se moze
misliti, da mazan u pomenutoj zagonetki tako-
der znaci gladak. Ovo znaeene nije kod mastan
spomenuto, jer se u gradi za tu rijec nijesu nasle
zagonetke, u kojima se zmija zove mastan kaiS.
Znaeene: gladak lako izlazi iz: mastan, jer kad
se namaze sto kakvom masti, ponajvise bude
glatko ; pa tako i pridjev mazan (mazna) shvacen
u svezi s glagolom mazati moze dobiti znaeene :
gladak.
b. adv. Akc. je, kako je vec receno, mazno ;
sto Vuk u rjecn. pored toga ima i mdzno, to
nije prilog, nego je sredni rod pridjeva, pa je
zamijeneno jedno s drugijem. Za adv. mazno
jiise Vuk u rjecn. da se govori u Crnoj Gori,
da znaci: lijepijem rijecima kao mazudi, schmei-
chelhaft, blande, pa za poivrdu navodi tiar. po-
slovicu: Obedava mu mazno na prazno (toj poslo-
vici dodaje Vuk u knizi nar. posl. 228. za tuma-
cene: kad ko koga vara lijepim rijecma). Ispor.
jos: Mazno je narodno adverbije i znaci: lijepi-
jem nacmom. L. Zore pajetk. rad lH), 225. — •
Mjesto mazno na prazno itiia u jednoga pisca
mazne na prazne : To su mazne na prazne (t. j.
to, sto ti govoris, samo su lijepe rijeci, da nas
prevaris). S. ^lubisa prip. 181. Isti taj pisac ima
i: masne na prazne, vidi kod mastan b. e.
MAZANIK, w. onaj, koji je mazan. Sfica vo-
stana, koja uzezona sfitlost cini istomu mazaniku
(govor je o bolesniku, koga svestenik pomazuje
sv. ulevx). B. Kasic rit. 76.
MAZANOVIC, m. prezime u nase vrijeme.
Schem. spalat. (1862) 8.
MAZANE, n. nom. verb, od mazati.
a. u pravom smislu. U rjecniku Vraniicevu
(litura, unctio), u Mika^inu (unctio, unctura), u
Bjelostjencevu (unctio, unctura), u Jambresicevu
(unctio), u Stulieevu (unctio, unctura s naznakom,
da je iz glagolskoga brevijara) i u Vukovu (das
Salbon, Schmieron, unctio). Po ovomu svetomu
mazanju .... neka ti prosti Gospodin. I. Grlicic
158. Ne bi tribovalo ponav|ati mazane s ulem.
A. Kadcic 171. Prokleta bila lipota obraza tvoga
radi farbe mazana! D. liapic 3.
b. mazane moze znaciti mast, kojom se sto
maze. Potvrda je tome znacenu u Vukovu rjei-
niku, gdje se rijeci mazane kao 2. znaeene bi-
lezi: die Salbo, unguontum i navodi se primjer
iz nekakvc narodne pjesme: Grebenom se oces-
}ala, a mazanem namazala. Ima jos i ova potvrda :
Da bi zene lakso cosjale i uplijetale kosu, one
je mazu sa nekom gustom tefinoscu, koja se
zove mazane. U Crnoj Gori. Zborn. za uar. iiv.
8, 78.
c. mazane u prenesenom smislu znaci laskane,
ulagivniie. U rjecniku Belinu (adula;5ion6) i u
Vukovu (das Sclimeicheln, adulatio). Neka pro-
mislivsi smrt i svrhu svije ovijo stvari svitov-
nije ne hranis se negovijeni (t. j. svijeta) ma-
zanami. M. Radnid 170^. Laskaju te i obecaju
mnoge stvari, a sve je mazane i izpraznost. 289l>.
Istina je ona, koja rada i uzdrzi prijate|stvo, a
laskane razara ga a lazima i s mazanami. 319*.
S ovakovim mazanjem prignu Kore na svoju
ruku Dataiia, Abirona i Hona. A Ka6i6 korab. 90.
1. MAZAR, m. molba. Iz tur. (arap.) mah'zar.
I ta mazar pasi prinije§o. Nar. pjos. vuk 4, 435.
Da pisemo niazare krvave u Stambolu caru 6o-
2. MAZAE,
541
MAZATI
stitome. 5, 177. Ja cu sada hogu dobaviti, jedan
cemo mazar u6initi. Smailag. meh. 4.
2. MAZAR Hi MAZARIN, m. vrsta gusJce. V
Vrbniku na otoku Krku. Zborn. za nar. ziv. 5,
73. — Postane tamno.
1. MAZAR AC, m. covjek, koji se maze, da
bude ]epsi. Samo u Stulicevii rjecniku, gdje se
kaze, da mazarad znaci isto sto gizdelin.
2. MAZARAC, selo u Srbiji u okrugii vran-
skom. S. Koturovic 35.
3. MAZaRAC, in. prezime Dubrovcaninu u
spomeniku xiv vijeka i otud u Danicicevu rjec-
niku : Mazarakb, koje se po svojstvu stare cirilice
moze citati Mazarac i Mazarak. — Prezime
Srbinu u pocetku xv. vijeka K. Jirecek spom. 52.
gdje stoji lok. MaaapaKio, t. j. Mazara6u.
MAZARELIC, m. pre::ime neke dalmatinske
porodice. Bice upravo talijansko pa mu na kraju
dodato -6. D. Barakovic vila 182.
MAZARIN, m. vidi 2 mazar.
MAZARITI, mazarim, impf. ciniti, pisati ma-
zar (vidi 1 mazar). Daj da nasem pasi mazarimo
i u pase indat zais6emo. Smailag. meh. 53.
MAZAROLIC, m. prezime neke dalmatinske
porodice. Bice upravo talijansko pa mu na kraju
dodato -6. J. Kavanin 102*.
MAZAROVIC m. prezime. Tako se zove neka
porodica u Perastu. J. Kavanin 133^. V. Bogisic
nar. pjes. 133 (predgov.J. Ooo je prezime zabi-
jezeno i za Slavoniju: T. Smiciklas spom. 89.
MAZATE!^, m. covjek, koji maze. Samo u Stu-
licevu rjecniku (unctor) s naznakom, da je iz
ruskoga rjecnika.
MAZATI, mazem, impf. ungero, colorare, in-
quiuare, mulcere. Glagol ovaj imaju svi slavenski
jezici, ali drugi indoevropski ncmaju rijeci eti-
mologijom srodnijeh. Nalazi se u svijem rjecni-
eima i dolazi u jeziku od najstarijih vremena
(vidi prci primjer pod a, a). — Glagol je prela-
zan, moze uza se imati objekt, ali ne mora,
upotrebjava se u aktivu i u pasivu i s rijeccom se.
a. mazati u pravom sm,islu znaci: trti koga
Hi sto maseu Hi ii\em Hi takvijem cim, sto je
vise Hi mane zitko, vrlo rijetko cime drugim,
lat. ungere, perungere. Ovo znacene bijeze svi
rjecnici.
a) Objekt je ce]ade citavo Hi koji dio tie-
gova tijela, a maze se obicno poradi lijeka (tje-
lesnoga Hi dusevnoga), rjede poradi mirisa Hi
poradi cega drugoga. Reka, jejuze mazuste se
neduznii icelajutb se. Stefan saf. pam. 28. Kri-
novt korenb rastlbci i smesi sb octomb i mazi
glavu. Starine 10, 110. A krv ova od gu§tera
sve nemoci goni iznutra, tko se maze nome iz
jutra. Jedupka nezn. pjesn. 238. S Mandalinom
opet mazimo noge Isusove. I. Ancic svitl. 70.
Prvo nego pocme misnik mazati nemodnika, na-
pomenuti ce okolo stojecima, da za nega mole.
L. Terzi6 11. Da mazu ujem nemocnike. 136.
Gdi se pristoji misniku pomazati, neka on po-
maze. 274. Gledaj glavu preblazenu, dragom
masti ku ti maza, I. V. Bunic 32. Da se maze
po nacin zlamena od svetoga kriza. A. Kadci6
140. Da su apo§toli mazuci u}em mloge boles-
nike ozdravjali. A. Baci6 392. Krstjane smoloni
i sumporom maze gole, pake ih uzize, da zivi
gore. J. Banovac pripov. 45. Neka se cesto mazu
i po sebi ovim u|em nebeskim. F. Lastric test.
17a. Nije dosta liu (t. j. ranu) mazati, dal' se
mora i rezati. V. Dosen 25ia. Zasto se slinom
mazu nozdrve i usi onoga. J. Matovi6 173. Oni
sok izmisaj solju ter mazi po bradavicam. J.
Vladmirovid 7. Put se maze, da se dusa posveti.
M. Dobretic 53. Mazu6i ga ujem u ime gospo-
dinovo. 259. Pocne nazimati (t. j. car) sok od one
trave sinu u rane, a snasi srce mazati nome.
Nar. prip. vuk 142. Tijelo covjecije neka se ne
maze nim (t. j. onim osobitim ulem, koje je S2)0-
menuto). D. Danicid 2 mojs. 30, 32.
b) Da bi objekt bila zivotina, za to nema
u gradi za ovaj rjecnik sakup\enoj primjera, ali
covjek moze mazati na pr. bolesna Hi ranena
kona Hi govece, da ozdravi, pa prema tome moze
se i reci na pr. Mazi kona ovom masti, pa ce
ti ozdraviti.
c) Objekt je stvar. U sakupjenoj gradi
nasla su se samo ova dva primjera. Umiju go-
disnice .... udarat u lasti ckvaru opilaje, a
hljebe mazuci. M. Drzid 34. K daski mazi bas
uji§te svako (ispor. na istoj strani : Zasto se i
kako kosnice k daski ili polici primazujuj. J. S.
Re}kovic 242. — Govori se i za druge stvari da
se mazu; na pr. za tockove (u kola Hi ti kakve
masine), za vrata, bravu, pec, cizme i dr. ; sve
se to maze, da se ne kvari i da bo^e sluzi.
b. mazati lice Hi uopce kozu poradi ^epote
kakvijem bjelilom Hi rumenilom i t. d., lat. fu-
care. Ooo je znacene zabijezeno u rjecniku Vran-
cicevu (fucare), u Belinu (imbellettare, dare il
belletto, bianco o rosso), u Bjelostjencevu (fuco).
Kad pofino mazati oni ne obraz star. N. Na|es-
kovic 1, 293. Svit privarjiv obraz kaze, koga
lipom mastju maze. A. Georgiceo pril. 15. Mazu
i lijepe naravna bljedila, i cini nih lijepo ne
narav, neg' sila I. Gundulic 145. JVIazuci razkr-
vavi usti oprhle, pomodrene. 221. Sto je grdo po
naravi, zaludu se resi i maze. 459. (Buzna zena)
lica izorana jarke puni, maze. A. Kanizlid roz.
31. Ako se koja zena bililom, rumenilom ili dru-
gim cim maze. I. Velikanovid upud. 3, 111. Jed-
noj gospodi ne brat redovnik upiso je vise zr-
cala, prid kojijem se uresivala i mazala ." Quid
prodest .... B. Zuzeri 336. Ako i . . . . mazes
lice svoje, zaludu se krasis, preziru te milosnici.
D. Danicid jerem. 4, 30. Koji pijete vino i ma-
zete se skupocjenijem mirisima. amos 6. 6.
c. mazati moze imati znacene: bojadisati,
lat. colorare, jer je i to neko mazane (ispor
mast = 1. ono, cim se maze, 2. boja). Ovoga
znacena nema nijedan rjecnik. Sve mu uzimahu
na zlo, sve sudahu da je zlo, sva crnilom ma
zahu. S. Rosa 78b. Sved je covjek bo}a stvar
plemenitija od sve, sto on radi u inoj tudoj na-
ravi, ili gradi, ili djeja, ili kuje, ili maze, ili
pise. A. Kalid prop. 234
d. mazati moze znaditi takoder ka]ati, pr-
]ati, jer mazuci covjek koju stvar, kako je ne
va^a Hi cime je ne va]a mazati, on je kaja. Iz-
medu rjecnika samo u Bjelostjencevu (inquino,
maculo, — mazan, zamazan, maculatus, infectus,
mazem z blatom, blatim, deluto). Tako doyik
koji laze, narav majku smradno maze. V. Dosen
136a. Kad se blato s blatom maze, za to malo
tko i kaze ; ali blato da ustane i da sunce blatit
stane, narav bi se zacudila. 197b.
e. Kako je mazane vise ili mane zdruzeno
sa gladenem, tako mazati moze ^naciti i : gladiti.
a) u pravom smislu (rijetko). Ni u jednom
rjeiniku. Dohvati ruku Druskovu, pa mu je stane
mazati svojim dlanom. S. ^jubisa, prip. 221.
b) u prenesenom smislu: gladiti lijepim,
prevar(ivim rijecma, a to je isto sto laskati, ula-
givati se, lagati, varati lukavo i slatko. U rjec-
;(K
MAZBATA
542
2. MAZG
niku Belinu (accarezzare, adulare, lusingare), u
VoUigijinu (adulare, schmeicheln), u StuUcevu
(adulari, assentari, blandiri), u Vukovu (mazati
oko koga, streicheln, schmeicheln, demulceo ver-
bis). Dobru voju kaze, da ga virno }ubi, tor ga
ri6ju maze, a misalju gubi. M. Marulic 104. Ee-
dovnik unost, tih svaki ima biti, pripravan opa-
kih dobro naufiiti, ne rieju mazu6i, da ga |udi
hvale, ner dilom kazu<Si pustiv cudi zale. 107.
Ki vuhlec i mazuc zvoui himbeni zvon, prijate|
se kazuc. P. Hektorovic 32. Triba ti je stvarmi
skazat tvoj blud, a ne ricmi mazat. P. Hekto-
rovid (?) 102. Nikogar ne mazi slacijem rijecima.
N. Dimitrovic 8. Usi ti ne mazu, istina j' ova
stvar, koju ti gov kazu. M. Gazarovic 140^. Kad
je kriva ili trazi sto od koga, sva je mila, gladi,
maze svoje lazi krijuc. A. Kanizli6 uzr. 236.
Prominivsi ovu krvnicku cud poce lipim i bla-
gim ricma modrice od bicevana ostavjene ma-
zati, to iest obilatim obecanem na svoju ruku
pritezati za izmamiti od nih kakvigod rukopis.
kam. 57. Dok od tebe sto izlaze, kad te tastom
slavom maze. V. Dosen 37b. Nomoj reci, da ja
isto mazem. M. A. Eejkovic sat. 137. Lazo laze,
a Mato maze (t. j. jedan laze, a drugi polaguje).
Nar. posl. vuk 1B5. Lijepo li ova gospoda mazu
i saraju ! S. IjiUbisa, prip. 15.
c) U sali se glagolu mazati daje znacene:
tuei, udarati, t. j. tucene, iidarane shvaca se iro-
nicki kao neko gladene (ispor. 1 mast 2>od a, c t 1
mastiti j^od a, b, cc, bbb). Izmedu rjecnika u Vukovu
(mazati Jeskovom masti, stark schlagen, fuste dolo).
J?ritro3truciv§i konopac maze gdi koga dostigujo
(t. j. Isus). F. Lastri6 ned. 318. Ovo izrekavsi
(t. j. kovac) nacne ga (t. j. psa) mazati sve uz
dlaku i niz dlaku. D. Obradovid basne 202. Bome
se ni dvoe vavije po vraziju mazu (t. j. tuku se
i biju). E stani, bome 6emo se mazati. U Lici.
J. Bogdanovi6.
f. mazati uzima se i u znacenu : mititi, pod-
micivati; to je znacene u prenesenom sinislu
prema onome, sto je naprijed pod a, c pokazato ;
t. j. kao sto se vrata ili tockovi mazu, da boje
sluze, tako se shvaca i micene: ako covjek koga
podmiti, lakse ce i sigurnije od t'lega ono dobiti,
sto zeli. Tko liemu (t. j. oholici) ve6ma laze, to
on nega (t. j. oholicd lasca) ve6ma maze; svaki
mudri lazca kara, a holitog lazac vara i od liega
zarad lazi vuce pladu, koju tra^i. V. Dosen 36b,
Koji sudca mitom maze. 70*. Vlade su, i pestan-
ska i becka, na zgode mazale Jurja i svu mu
obite|. M. Pavlinovid rad. 183. Vlade prepredene
i lukave mazu i k sebi na moku dotezu one,
od kojih zaziru. razl. sp. 335.
MAZBATA, /. pismeni, sluzbeni akt. Iz tur.
(arup.) mazbata (protokol, pismena odluka, akt).
MAZDA, /. merces, praemium, placa, nagrada.
Itijei se nalazi i u drugitn slavenskim jezicima :
staroslov. mbzda, slov. mezda, ces. i rus. mzda;
nalazi se i u nekim indoevropskim jezicima:
gr6. f.ua96i (placa), got. mizdo (placa), netn. Miete
(danus: najam. nekad: placa). Izmedu rjecnika
samo a StuUcevu (stipendium, solutio, pensio),
n koji je yajada uzeta iz glugolskoga brevijara,
i u Dunicicevu. Dolazi samo u starije vrijeme i
ne dopire (prema na§emu vremenu) dale od xvi
vijektt.
a. M navedenom znaienu. Jako priime vbzda
sagrmati i ne more vo6e nmzdi prijeti. Kolunic
zborn. 61. Dostqjan jest delate} mazde svoje.
Korizm. 31b. Ufam imiti mazdu obita Isusova.
Transit 20. Totu je vsa placa i mazda, da vi }u-
bite prijateje i neprijate}e. 71. Vzdam tebi
mazdi dostojnije delom tvoim. S. Kozicic 57*.
Mazdu imam. Ant. Dalm. nov. test. 2, 36b (i kor,
9, 17). Ako dobrovojno budem ovo cinil, mazdu
imam. Ant. Dalm. apost. 36*. Ne ce ulesiti prave
mazde ili plate tern, koji .... S. Budinic suma
17. Predlozivsi .... velikost mazde ili plate. 51.
Koju sluzbu on obderzavsi i svoju mazdu 60
for. primil (u spisu xviii vijeka punome crkveno-
slavenskijeh rijeci i oblika). G-lasnik 56, 243. Dika
je vrlosti mazda (jamacno je ovo^uzeo pisac iz
crkvenoslavenskoga jezika). G. Cojkovic pjev.
crn. 3*.
b. U doije knige xvi vijeka nalazi se zna-
cene: zasluga, t. j. ono, sto ima biti naplaceno.
Grospodin Bog ne ce 61oveka pogubiti, nego ohra-
niti krozi zasluzeuje i mazdu sina negova. Po-
stila (1562) 14*. Da clovik takoje zna, kako, cim
i za ki uzrok se on ovakova velika i prudnoga
zasluzenja i mazdi, negove muke i smrti ucini
dilnik. 59*. Tako nam pride na pamet ova misal
i napast, da nismo od izabranih, Isukrstova
mazda, vridnost i zasluzenje, i muka negova nam
ne pristoji. 201*. Za Is. Ha. ni za negovu mazdu
ni zasluzenje ne pita i ne mari. 214b. Xih rici i
grihov radi bote biti vsakoga naroda }udi, kim
takovi grehi radi sina bozjega mazde ne budu
prosti. Ant. Dalm. apost. d 4.
c. Na jednom se mjestu u rukopisu xvi vijeka
nalazi znacene: osveta (i osveta je neka placa!
vidi 3 mast). Dan od mazde u srce moje (dies
ultionis in corde meo, is. 63, 4). N. Eanina 100b.
MAZDAN, adj. obilan placom, nagradom, —
kao da je to u primjeru: Podbklanajetb vyju
svoju podb Ibgbkoje i mbzdbnoje igo Hristovo.
Danilo 84.
MAZDODATE]^, m. placalae, nagradivac. Iz-
medu rjecnika u Danicieevu (s primjerom iz po-
cetka XIV vijeka) i u StuUcevu, u koji je ta rijec
usla jamacno iz glagolskoga brevijara. Rijec nije
narodna, vec erkvenoslavenska. Mbzdu caje otb
mbzdodateja Boga. Mon. serb. 333. Oji jest ....
mazdodatej ili placnik bezakonij. S. Budinic
suma 17.
MAZDOPODATEl^, m. isto sto mazdodate}, i
isto tako nenarodna erkvenoslavenska rijec. Samo
u Danicieevu rjecniku (s primjerom iz xiii vijeka).
otedrb mbzdopodatejb. Sava saf. pam. 3.
MAZDOVAZDANE, n. davane place, nagrade.
Rijec nenarodna, erkvenoslavenska. Po nekojemu
nagovoreniju ili po rabzdovbzdaniju. Sava glas-
nik 40, 157.
MAZDOVAZDATEl^, m. isto sto mazdodate}
i isto tako nenarodna erkvenoslavenska rijec.
Samo u Danicieevu rjeiniku (s primjerom iz svr-
setka XII vijeka). Stedry trudopolozbnikb i mbz-
dovbzdatejb. Mon. serb. 5.
MAZDRKOV, m. stvor mu§ki, koji je ni za
Sto (od lijenosti i mlitavosti). U Bosni i Here.
Zborn. za nar. ziv. 6, 294. — Postane tamno.
AlAZENE, n. nom. verb, od maziti mjesto pra-
vilnoga mazene. Govori se u Lici. Ostavi se
mazeia djece. J. Bogdanovii.
1. MAZG, m. isto §to mazag (vidi tamo).
2. MAZQ-, m. mezga (mezgra). Samo u VoUi-
gijinu rjeiniku ("sugo, succhio, Saft dor Pilan-
zeii). Ne iini se dosta pouzdano; ako se moze
uzeti, da je doista tu rijeH s tijem znadenem na-
rod kada govorio, onda treba reci, da stoji ja-
MAZGA
543
MAZGIDOV
macno u svezi s rijecju mezga (mezgra), ali nije
jasan odnosaj medu korjenitijem vokalom jedne
i drugs rijeci.
MAZGA, /. posnata zivotina, koja nastaje od
zdruzena kona s magaricom (Equus hinnus) i od
zdruzena magarca s kobilom (Equus mulus).
Kad se hoce da naznaci zivotina hez obzira na
rod, onda se govori mazga; a kad se hoce da
razlikuje rod, onda mazga znaci samo zenkii, a
za muzjaka se veli mazgov. Pored mazga govori
se i maska (vidi tamo) ; tako isto ima i mazag
pored masak; to se moze razumjeti, ako se rece,
da maz- pripada korijenu, a nastavak je ujednu
ruku -ga Hi -g, i tako nastaje mazga, mazag (s
pomicnijem a); u drugu je ruku nastavak -ka
Hi -Is., i tako nastaje maska, masak (s pomicni-
jem a ), jer z ispred k mora prijeci u s. — Akc.
se mijena u vok. mazgo, mazgo. — Bijec se na-
lazi i u drugim nekim slavenskim jezicima : sta-
roslov. mbzgt i mbska, slov. mezg, mozgica, ces.
mezh, mezek, rus. (arhaisticki) mecKi.. Izmedu
drugih indoevropskih jezika (misU se da) se na-
lazi u arnautskorn (musk) i u rumunskom (mus-
koj); neki pace misle, da se nalazi i u latinskom
jeziku, jer drze, da je lat. mulus postalo od
m.us-lus. Ali ova poredena s drugim indoevr.
jezicima nijesu sigurna, jer rusko mgckt. doka-
zuje, da je negda bio u korijenu vokal h, a ne te,,
a samo ovaj drugi vokal sigurna odgovara vo-
kalu u driigili indoevr. jezika. — Nalazi se u
rjecniku Vrancicevu (mula), u Mikajitiu (mula,
burdo, hinnus), u Belinu (mula, femina del mulo),
u StuUcevu (mula), u Vukovu (die Mauleselin,
das Maulthier, mulus, mula s primjerom iz nar.
pjes. vuk 4, 311: no tovari mazge i sejsane).
Potvrditi se moze od pocetka xvi vijeka. — U
dat. i lok. sing, ne prelazi g u z, vec oblik glasi
mazgi, kako ima na pr. J. Filipovid 3, 197*. F.
Lastric od' 337. dudan je u A. Kacica korab.
208. lok. sg. „maxzi", koje bi se po grafici te
knige imalo izgovarati ,mazzi', ali tako se ja-
macno nikad nije govorilo. Nema potvrde za
gen. plur. mazaga, vec taj padez glasi mazgi,
kako ima Vuk odbr. 10; druge potvrde tome
obliku iz danasnega jezika vidi daje pod b ; a
izmedu starijih kniga nalazi se gen. pi. mazgi
u Korizm. 49.
a. mazga u pravom znacenu. Na mazgah
jahabu. F. Vrancic ziv. 99. Bondija .... jednu
mazgu imase . . . F. Glavinic cvit 184^. Pak u
vrecu ko i mazgu proda mene. J. Kavauin 44t>.
Nemojte se uciniti kako kon i mazga. P. Radov-
cic istum. 157. i L. Terzic 91. Kolo okretano
od jedne mazge. M. Radnic 343b. Krivovirac
drza za tri dni mazgu ne davsi joj jisti. J. Fi-
lipovic 1, 56b. Skocivsi na mazge pobigose. A.
Kacic korab. 200. Poznade ona mazga i pokloni
mu se. J. Banovac razg. 45. Uzjaha na jednu
mazgu za utec. D. Basid 14. Kano koii i mazga,
koji su brez pameti. B. Leakovi6 nauk 254. Da
su zivi sami koni, same mazge. A. Kali6 prop.
265. Gdjekoji vade one zlijezde mladijem maz-
gama. Vuk rjecn. s. v. rmija. A ti podrani, osa-
mari mazgu. S. ^^ubisa prip. 27.
b. mazga u narodnijem pjesmama i pripo-
vijetkama uzima se u znadenu rijeci: tovar, te
na pr. mazga blaga znaci isto sto tovar blaga
(t. j. onoliki tovar, koliki moze mazga nositi).
Ispor. rijec tovar u znacenu: magarac. Sedam
mazgi blaga pocerase. Pjev. cm. 117b. Kazu,
brate, sedam mazgi blaga. Nar. pjes. vuk 3, 301.
Potpunice sedam mazgi blaga. 3, 305. De on
cera devet mazgi blaga. 3, 315. Dacu tebi punu
mazgu blaga. Nar. pjes. magaz. (1851) 123.
Onoj dvojici dade dvije mazge novaca. Nar.
prip. vuk''^ 194. — I rijec maska se ooako upo-
trebjava (vidi tamo).
MAZGAC, mazgaca, m. 6ovjek, koji goni mazge.
U nase vrijeme na Ratu stonskom : Hajde otole,
mazgacu ! M. Milas. Vidi mazgar, mazgas.
MAZGAL, m. MAZGALA, /. rijec iz tur.
(arap.) jezika, gdje mazgal znaci : puskarnica
(nem. Schiessloch, Schiesscharte), a u nasem su
jeziku jos i druga znacena (vidi b, c, d).
a. puskarnica. Puce puska s mazgala jed-
noga. Nar. pjes. vuk 4, 17. Pop nanese glavu
na mazgalu i vidi, sto radi. Nar. prip. vrcev.
108. Nego ih (t. j. jagnad) gledao (t. j. vuk)
kroz jeduu mazgalu. 187. Mazgala, mala rupica,
te se ostavi na tamnici radi vazduha i videla.
226. Ti se meui popni na ramena, a dolivati ti-
jesna mazgala, pa pogledaj crnijem o6ima (ovo
govori suzan u tamnici). Nar. pjes. horm. 2, 16.
b. mazgal je mali otvor u primjera : A Zlata
joj stoji u bugaku, od junaka lisce zaklonila
b'jelom rukom i zlatnim jaglukom ; jednom oku
mazgal ostavila, pa tim ona pregleda junaka.
Nar. i^jes. horm. 1, 539.
e. Mazgale po nivi (prazna mjesta, kud nista
nije poniklo). Samo u Vukovu rjedniku.
d. Razva|ena mjesta na ogradi ili na §ancu
(Bresche, munimentorum ruinae). Samo u Vu-
kovu rjecniku.
MAZGALO, n. isto sto mazgal ili mazgala u
prvom znacenu. Ala Turci kroz mazgalo gadu.
Nar. pjes. vuk 5, 221.
MAZGALIJA /. budalastina. Samo u Vukovu
rjecniku, gdje se kaze, da znaci nem. dummes
Zeug, lat. nugae, ineptiae i dodaje se primjer :
pravi kojekakve mazgalije. — Postane tamno ;
da nije izvedeno od osnove rijeci mazga (t. j.
nesto budalasto, sto ne bi ucinio covjek, nego
mazga) ?
MAZGAR, m. covjek, koji vodi ili goni ynazge.
Samo u rjecnicima, i to u Mika\inu (mulio), u
Belinu (mulattiere, colui chi guida i muli), u
Voltigijinu (mulattiere, Mauleseltreiber), u Stu-
Ucevu (mulio). Vidi mazgac, mazgas.
MAZGARSKI, adj. sto pripada mazgarima.
Samo u StuUcevu rjecniku, gdje stoji grijeskom
,mazgarski' i kaze se, da znaci lat. mulionius.
MAZGaS, m. isto sto mazgar. Samo u rjec-
niku Mika}inu i u StuUcevu, u oba s lat. zna-
cenem mulio. Vidi mazgac, mazgar.
MAZGETINA, /. uugm. od mazga. Samo u
StuUcevu rjecniku (vilis, ingens mulus).
MAZGICA, / dem. od mazga. Samo u rjec-
niku Belinu (muletta), u StuUcevu (parva mula)
i u Voltigijinu (s netocno navedenijem znacenem
mula, Mauleselin).
MAZGIC, m. mlado od mazge. Izmedu rjec-
nika u Belinu (muletto, mulo piccolo) i u Stu-
Ucevu (mazgid, mas6i6, mali mazag). Magarac i
kobila (spareni) daju mazgica (hinnus). K. Cr-
nogorac zool. 66.
MAZGID, m. ime covjeku. Sai7to u jednoj is-
pravi XIV vijeka. 1 oste prilozi carstvo mi ba-
stinu Mazgida Kalojana (stamp. ,Kalojane')
Zihsnbskago. Glasnik 24, 236.
MAZGIDOV, bice posvojni pridjev od osnove
imena Mazgid. Samo u jednom spomeniku xiv
vijeka. I pro6aja, sto jestb bastina Mazgidova.
Glasnik 24, 235.
■^-^-^^^^
MAZGIMIOE
MAZGIMIC.E (tako je zabijezen akc), adv.
kao mazga. Ja ti ne 6u Bodulice, ona hiza maz-
gimico (iz nar. pjesme). Na Bracu. A. Ostojic.
AIAZGIN, ad), sto pripada mazgi. Samo u
rjecnicima, i to u Mikajinu (mazgin, od mazge,
mularis), « Belinu (mulino, agg. di mulo) i n
Stulicevu (ad mulum spectans s naznakom, da
je iz Belina rjecnika).
MAZGINA, /. augni. od mazga. U Stulicevu
rjecniku (mazgina, velika mazga, ingens mula) ;
nalazi se i u Bjelostjencevu rjecniku, (mazgina,
mula), ali u nemu ce mazgina biti grijeskom
mjesto mazgina.
MAZGINA, /. isto sto mazga. Samo u rjecniku
Jambresicevu (mula) i u Stulicevu (mazgina,
mazga), a vajada i u Bjelostjencevu ; vidi rijec,
koja je pred ovom.
MAZGIT, m. Samo u Vukovu rjecniku (Pole u
Kosovu izmedu Laba i Sitnice, tu kazu da je
bio cador Muratov, s primjerom iz nar. pjes. vuk
2, 313: Murat pao na Mazgit na po|e, uhvatio i
Lab i Sitnicu). Mazgit, po^e u Kosovu; od jer-
mensko-persijske re6i: m'zgit, crkva. D. Popovid
tursko reci 137.
MAZGO, m. isto sto mazgov. U Istri, gdje je
akc. mazgo, gen. mazga. D. Nemani6 (1883) 16.
MAZGOV, mazg6va, m. isto sto mazag, masak.
Izmedu rjecnika samo u Vukovu (der Maulesel,
mulus), gdje se doduje, da se govori i covjeku
(Z(i kojega se misli da je lud kao ta zivotina).
Ova se maze potvrditi priwjerom: Neka mazgov
(t. j. budala, ludak) tvrdoglavi znade, ko li cara
slusati vajade. Osvetn. 1, 24. — Xilazi se potvrda,
gdje je Mazgov prezime : Petar Mazgov. Glasn.
II, 3, 75.
MAZGO VINA, /. sirovo drvo, koje na vatri
slabo gori. U rijeckoj nahiji u Crnoj Gori, gdje
je akc. mazgovina A. Jovidevid. — Postane
tamno.
1. MAZIC, m. bice isto sto msiz pod a, a. Samo u
Bjelostjencevu rjecniku ('mazich' stene, comiates).
2. MAZIC, ?H. zidar, koji mazom radi. Samo
u Sulekovu rjecn. znanstv. naz. (nem. Kleiber
Kleber, Lehmpatzer, franc, terrasseur).
3. MAZIC, m. nekakav polubozanski duh. Samo
a Belinu rjecniku: Folletto, noma di spirito
aereo. Genius aereus, Mazic, -ca, m. Upirino.
Pustolovica. Propriamente folletto dei boschi.
Postane tamno.
MAZICI, m. pi. selo u Bosni u hotaru kostaj-
nickom. Popis zit. bosn. i here. 182.
1. MAZIJA, /. chalybs, nado, celik. Postane
tamno; ali isp^r. franc, rijeii tamna p)OStana
maz6e (jino obradeno gvozde), mazer (fino obra-
divati gvozde). Izmedu rjecnika u Belinu (acciajo,
ferro raffinato), u Stulicevu (chalybs) i u Vu-
kovu (6olik). Koji nose .... neprijatejom imena
krstjanskoga gvozdje, 2ice gvozdene , kositer,
inaziju, olovo i svaku vrstu rude. A Kadfiii 284.
Uze pasa kju6e od mazije, da obade suzia u
tavnici. Nar. pjes. raarj. 102. Ti uzimaj kliSta
od mazijn, vadi Radi dva bijela zuba 112. Da su
hima prsa od kamena, a gvozdene noge do ko)ena,
od mazijo ruke do ramena. Osvetn. 3, 122. Dvije
pufiko do dva vodenika, cijevi su morski vede-
nici, a tabani od morske mazije, a kundaci od
morske maaline. Nar. pjes. petr. 2, 563. Sabla
mi .10 od morske mazije. 3, 1H4. Na kapiju vrata
od Colika, |)roko vrata mandal od mazije. 7, 118.
Pro(h mo so, moj po Bogu brnte, nikako me
i/.vadit no moies, er su pusta od mazijo vrata.
544 MAZINKUSA
Hrv. nar. pjes. 2, 225. — Ovamo se mecu jos
primjeri : Nade dragi kamen od jasofije, iz ko-
jega sijevaju varovnice kao iz uzarene mazije
gvozda, kad je kovac mlati. S. ^jubisa prip. 211.
Mazija, nem. Feineisen, Feinmetall, franc, maz^e.
fin metal. B. Sulek rjecn. znanstv. naz.
2. MAZIJA, /. vrsta Bozjega suda. Mazija,
die Probe des gliihenden Eisens und heissen
Wassers, experimentum per ignem. U Srbiji su
doskora kasto vadili maziju, t. j. kad na kakvoga
covjeka reku da je sto ukrao, a on se odgovara,
da nije, onda uzvare pun kazan (ili veliki kotao)
vode, pa u onu vrelu vodu metnu komad vruca
usjala gvozda (ili kamen), a onaj, na koga vele
da je ukrao, zasuce rukave pa objema rukama
izvadi ono gvozde iz vode. Ako on ne bude ukrao
ono, sto na nega govore, ne 6e se oze6i ni malo,
ako li bude ukrao, izgorede mu ruke (ja ne znam
ni jednoga, koji je vadio maziju, da se nije
ozegao, a znam dvojicu, sto su im ruke izgorele),
Vuk. rjefin. s. v. mazija. Na to je vrlo nalik
opis vadena mazije u Grb]u, kal'o se nalazi u
V. Bogisica zborn. 560. — Mozda je 2 mazija
upravo ista rijec, koja je i 1 mazija; ispor. i
rijec, koja sad dolazi.
3. MAZIJA, /. One sitne siske, sto rastu daje
k jugu i k istoku, kazu se u Srbiji mazije, Gall-
apfel. D. Popovic poznav. robe 353. Mazija, od
turskoga mazu, siske, koje na istoku zenske prze
u tiganu sa nesto u]a, pa onda bojadisu time
kosu. Posto takve siske dugo ostanu vrela. to do
biti od nih da je postala i nasa mazija (t. j. 2
mazija). D. Popovic turske reci 137. Turska ovdje
navedena, rijec za 'siske' upravo je persijska
(maze) ; nije vjerojatno, da je od ne postala rijec
2 mazija.
MAZILAC, mazioca, n>. onaj, koji mazi. Medu
zivinami |utijem nijedna nije toiiko otrovita ka-
kono covik progonitej ni medu pitomijem i do-
madijem kakono laskavac i mazilac .... Tako
ti uzdrzis laskavca, ali te laskavac i mazilac
svlaci i krade. M. Eadnid 318b.
MAZILO, n. nem. Schmiermittel, /rrt«c. graisse,
enduit, oing. B. Sulek rjecn. znanstv. naz. Rijec
nije dobro nadinena, boje bi bilo mazalo.
MAZIN, Mazina, m. selo u Hrvatskoj u zupa-
niji liiko-krbavskoj . RazdjeJ. hrv. i slav. 5. Spo-
mine se i prije nasega vremena : R. Lopasic spom.
2, 422., 3, 282. — Akc. je zabijezio J. Bogda-
novid.
IMAZINAC, mazinca, w. mali prst. S((mo u
rjeiniku Mikajinu (digitus auricularius) i u Bje-
lostjendevu (digitellus, digitulus, digitus auricu-
larls). U prvom rjecniku stoji grijeskom mazinc
pored mzinc, a u drugome mazinac pored mezinec.
Ispor. mezimac, mjezinac.
MAZINSKI, adj. sto pripada Mazinu. J. Bog-
danovid. Govori se i mizinski. V. Arsenijevid.
MAZirif, m. u pjesmi mjesto Mazin (ime selu).
Ja sam sinod u Mazinu bila .... i ja sretoh
lidke arambase. Nar. pjes. vuk. 8, 163.
MAZII^rANI, m. pi. zaselak u Hrvatskoj u zu-
paniji modru§ko-rijeckoj. Razdje}. hrv. i slav. 20.
MAZINANIN, m. fiovjek iz Mazina. V. Arse-
nijevid.
MAZINANKA , /. zensko cejade iz Mazina.
V. Arsenijevid.
MAZINKA, /. isto Sto Mazinanka. J. Bogda-
novid.
MAZII^KUSa, /. isto Ho Mazinanka. V. Arse-
nijevid.
MAZINSKI
545
MAZUNA
MAZINSKI, adj. vidi mazinski.
MAZITEl^, m. mazalac. Samo u rjecniku Bje-
lostjencevu (unctor) i u Voltigijinu (ungitore,
Schmierer). — Nepouzdano.
MAZITI, mazim, impf. nezno postupati s kim,
pustati mil sve na voju, bluditi, peciti. Akc. se
mijena kao u mamiti. Glagol je izveden po svoj
prilici od istoga korijena, koji je u mazati, i to
tako, da je znacene, sto je ovoine glagolu poka-
zano pod e, b, daje razvijeno. Ova se mis(ene
potvrduje ceskijem jezikom, u kojema mazati
znaii u pravome smislu isto sto i nase mazati
(lat. ungere), all mazati se (s kym) znaei: milo-
vati se, dragati se (mit einem zarteln), mazane
(gen. mazanete) znaci: razmazeno dijete ; mazani
znaci ne samo : mazane (unctio), nego i milovane,
dragane; mazliti znaci: maziti; mazanek znaci:
razmazeno ce],ade, pa to isto znaci i po]ska rijec
mazanek. Izmedu rjecnika nalazi se samo u Vu-
kovu (maziti, n. p. dijete, hatscheln, corrumpo
nimia iiidulgentia ; — maziti se, sich verhatschelt
betragen, iiimie sibi indulgere). Potvrditi se
moze tek od svrsetka xvii vijeka. Glagol je
prelazan, a upotrebjava se i s rijeccom se.
a. maziti. Ovo je vlastitost laskavaca i oni-
zije, koji maze. M. Eadnic 318a. U zemajskom
perivoju mazi (stamp. ,i mazi') Evu zmaj pakleni.
I. Drazic 19. Ovu mazi svima dari. J. Kavanin
36a. Kad najlipse mladez cvate i bludnosti mazi
svate. V. Dosen 49^. Dal' nu mazi i uzteze, da
s nom prije u grob leze. 90*. Zato dicu zapus-
cati neka ni maziti nu drzec na krilu. J. S.
Eejkovic 414. Sakuj meni od zlata junaka, ma-
zicu ga k'o rodena majka. Nar. pjes. vuk 1, 356.
Akc ko mazi slugu od malena, on 6e najposlije
biti sin. D. Danicic pri6e sol. 29, 21. fluzicu
su, kao najmlade dete, svi u ku6i milovali i ma-
zili. M. D. Milicevic letne vec. 227.
b. maziti se.
aj vladati se razmazeno. I da sebe pri-
obraze (t. j. snase), uz tude se |ude maze. V.
Dosen 96a. Nemoj se maziti. Vuk rjecn. s. v.
maziti se.
b) biti mazen. Neke starije zene rekle bi
kad i kad Euzicinoj majci, da ne 6e biti detetu
na dobro, sto se toliko mazi, a majka to sve
cuje pa zaboravi. M. D. Milicevid letne vec. 227.
MAZLIN, m. ime psu. F. Kurelac dom. ziv.
45. Mazlin, to je lasno rec ne bas narodna, nego
onomu vlastita, tko knigu pisao, nu je podobro
okrstio den Schosshund. Pise Habdelic ; „Znam,
da se macicem i mazlinom nekda bo|e vgaja
nego nevojnem lazarom, kot da bi za macice i
cucice Kristus svoju krv bil prelejal". 48. —
Dakle je mazlin upravo : razmazen (pas).
MAZLIN A, f. selo u Bosni u kotaru focan-
skom. Popis zit. bosn. i here. 44.
1. MAzNICA, /. mazno zensko. U Saptinovcii,
gdje je akc. maznica. S. Ivsic rad jugosl. akad.
168, 157.
2. MAZNICA, /. u nar. zagonetki za zmiju:
Jedna tica maznica celom svetu krvnica. Nar.
zag. novak. 03. Poradi znacena vidi sto je re-
ceno kod mazan a, b.
MAZNICE, /. pi. ime nekom crnogorskom ple-
memi zabijezeno u spomeniku iz pocetka y.v vi-
jeka i otud u Danidicevu rjecniku.
MAZNIC, m. prezime u spomeniku iz pocetka
XV vijeka. K. Jirecek spom. 55.
MAZNINA, /. isto sto mast. U timockom kraju,
gdje je akc. maznina. A. Belid 381.
VI
MAZNOGLAVKA, /. govore u sali mjesto:
subota u juznoj Srbiji. M. D. Milicevic s dun.
107. Petak turski svetak, subota maznoglavka.
medudn. 317. — Bazvoj znacena taman.
MAZNUTI, maznem, pf. prema impf. mazati.
Izmedu rjeinika samo u Vukovu : 1. einmal
schmieren, ungo, 2. einen Hieb versetzen mit
dem Sabel, Stock, percutio.
a. maznuti u prvom znacenu. Kada ga ovim
otrovom mazne, ne smeta mu (t.j. davo covjeku)
vise. F. Lastrid ned. 340. Velis, da sam ruzna ;
e stani, dok se ja maznem, vidices onda, kako
sam lijepa. U Lici. J. Bogdanovic.
I), maznuti u drugom znacenu (koje stoji
prema mazati e, c). Srdito zamahne kosom, da
ubije zabu, ali ne okrene ostric, nego drsku, a
u to isto vreme ostric ga od kose tako jako
mazne po vratu, da je sam svoj vrat presekao.
M. D. Milicevic kraj. srb. 152. Dali ga vec
Ve|ko nije maznuo svojom sab|om? pomen. 749.
MAZOCE, selo u Bosni u kotaru focanskom.
Popis zit. bosn. i here. 42. — Ne razabira se,
je li neutr. sing. Hi je fern. plur.
MAZOCKA PLANINA, /. zaselak u Bosni u
kotaru focanskom. Popis zit. bosn. i here. 42.
MAZOCKI POTOK, m. zaselak u Bosni u ko-
taru focanskom. Popis zit. bosn. i here. 42.
MAZOL, adv. vidi 2 mazul.
MAZOLITI, mazolira (tako je zabijezen akc),
impf. milo vati, maziti dijete, ulagivati se komu.
U nase vrijeme u Stonu: No mdzoli to dijete,
istetices ga. Umije se mazoliti oko svakoga.
Sved mazolite. M. Milas. — JJ rjecniku Volti-
gijinu veli se, da znaci isto sto mamiti; u Stu-
licevu rjedniku stoji: mazoliti se, far le moine,
accarezzare, come fanno i ragazzi, quando vanno
ottener qualche cosa, blandiri infantium more.
— Ne razabira se pravo znacene u ova dva pri-
mjera : Premda jednokrat ga (t. j. Mustafu)
Turci mazolise i sa pristolja ga carskoga sva-
lise. I. T. Mrnavic osm. 77. Vec derviSi bar ne
imaju, mule i mufti mazolu (stamp. ,mazulu')
se. J. Kavanin 270a.
MAZOVATI, mazujem, impf. isto sto mazati.
Samo u Stulicevu rjecniku. — Nepouzdano.
MAZOVIN, m. covjek iz Mazovije, t. j. iz
pojske zemje oko Varsave (lat. Masovia, poj. Ma-
zowsze Hi Mazury). Samo u jednoga pisea xvii
vijeka. Nad liimi nadgorje Mazovi zdrzuju . . .
Slave se Mazovi gospodskim plemenom. I. T.
Mrnavic osm. 38. — Za sing, nema potvrde.
MAZOVSKI, adj. sto pripada Mazovima Hi
Mazoviji. A i poklisar cara silna na mazovsko
dode poje. I. Gunduli6 422. Sred prostrane kra-
Jevine . . . stoji mazovska mimo ine sve drzave
Ijepsa i bo}a. 424. U bogatoj ono odjeci mazov-
ska se ceta resi. 441.
1. MAZUL (tako je zabi}ezen akc), m. naj-
zadna jezbina od pirinca i mlijeka, sto se daje
na gozbi. U Zagorju (dalmatinskom). M. Pavli-
novic. — Bijec je tamna i jamacno tuda.
2. MAZUL, adv. uzalud. Bio mi je put u
Gospi6 mazul (tako je zabijezen akc). U Lici.
J. Bogdanovic. — Govori se i mazol: Kadgod
grom puca, ne puca mazol ftako je zabijezen
akc). U sjevernoj Dalmaciji. Zborn. za nar. ziv.
7, 262. — Rijec je tamna i jamacno tuda.
MAZUNA, /. ime krmaci. U Bastajima (kod
Daruvara). D. Hire. Jamacno je Ta&znnEL isto sto
razmazena. Vidi rijec, koja za ovom dolazi.
35
MAZURA
546
MAZIMED
MAZURA (tako je zabi^ezen akc), f. ime kr-
maci. U Orahoviei. S. Ivsi6. Vidi rijec, koja je
pred ovom.
MAZUEICA, /. bice krivo zapisato mjesto Ma-
surica (ime selu i vodi u Srbiji, — vidi tamo).
S. Novakovic zeml. 69. Rat 112. 115.
MAZURIO, m. prezime u Srbiji u nase vri-
jetne. Rat 141. — Da nije grijeskom stampano
mjesto Masurid? Vidi rijec, koja je pred ovom.
MAZUSCICA, /. dem. od mazuSka. Samo u
Vukovu rjecniku.
MAZUSKA, /. kaurski lonac, ein oesterreichi-
sclier Topf, ollae genus. Vuk rjefin. — Vajada
od mag. pridjeva mazos (gledeisan, namazan, na
pr. lonac) ; a ta je mag. rijec nacinena prema
glag. mazolni (mazati), koji je uzet iz kojega
Slav, jezika.
MAZ, m. ime mjesecu, koji se zove i maj, svi-
ban. Nekoliko puta u cirilovskijem spomenicima
pisanima xiv i xv vijeka u Dubrovniku, a iz
nih II Danicicevu rjecniku {sviida je gen. maza).
I'ako je i: Mjeseca maza. Zborn. (1520) IGQa.
Svuda se tu z moze citati g, dakle maga od
mag (prema tal. maggio, — vidi tamo). AH maz
govori se u nase vrijeme u Lumbardi (na ostrvu
Korculi). M. Kusar nast. vjesn. 3, 337.
MAZA, /. centa Hi 100 funti. Iz mag. mazsa
(istoga znacena). Izmedu rjecnika u Bjelostjen-
cevu (,ma/a' in iure Ungarico quodcunque mer-
cimonii onus, libr. 100) i u Vukovu (der Zentner,
100 Pf., pondus centenarium s dodatkom, da se
govori u vojvodstvu). — Govori se, da su zatekli
stvarih mloztvo, kako slijedi . . . baruta mazih
4500. I. Zanicic 124. Dva poli6a su cetertinak,
dva cetertinaka kvartarol, dva kvartarola mi-
nica, dvi minice kvarta, a deset minic je maza
(sve su to mjere za zito). U Vrbniku na otoku
Krku. Zborn. za nar. ziv. 4, 243. Iz toga se
znacena razvilo i ovo, sto ga pise Bjelostjenac:
bala trgovecka, ka se na jednu stran kona more
naloziti, — vulgo veli se ves trh kol trgoveckeh,
— dakle tovar, voz. To ce znacene biti u pri-
mjeru: Imah voju drazu slidit toga traga neg
da bih hti' mazu najti silna blaga. D. Barakovid
Vila 26. — Osobito je znacene zabi(ezeno u Be-
linti rjecniku: maza, vreca vunena, sacco di
lana, cioe fatto di lana. Ispor i maza, gen. mazi,
saccus. U Istri. D. Nemanic (1884) 23. Mozda
ce to znacene biti u primjeru: Nek ne bude§ iz-
pod bi)a nogom maze (§tamp. ,maze') dosigati.
J. Kavanin 58b.
L MAZAR, TO. isto §to Magar (vidi tamo).
Mazare 6e Dunaj prvo ostaviti. I. T. Mrnavic
osm. 100. Mazari neizgovorna zla pofiinise. A.
Ka6i6 korab. 481. Mozda bi boje hilo kao nom.
sing, postaviti ohlik Mazarin.
2. MA^AR, MaSara, m. prezime u Liki. J.
Bogdanovid.
3. MAZAR, m. krcevina, zaselak u Hrvatskoj
u zupaniji modru^ko-rijedkoj. Razdje). hrv. i
Slav. 7.
MAJ^.ARSKI, adj. isto Sto magarski. Znade
sve kraleatvo mazarsko. S. Badric ukaz, 114.
MAZAV, m. nekakvo mjestance na otoku Krku,
feti Stan pastirima. Zborn. za nar. Xiv. 4, 234.
^■^'^A.VIC, m. kao da je prezime. Na dolci
Ma/avi6a (misli se nehikvo mjp.sno ime, valada
suma ili lug). Statut vrb. 159.
MA^^.DAVICA, /. vrirae, kad kiSa mazdi. U
sfevernoj Dalmaciji. J. Qrupkovid.
MAZDITI, impf. govori se, kad kisa tijo liva.
U sjevernoj Dalmaciji. J. Grupkovic. — Vidi
mazditi.
MAZDRPAC, mazdrpca, m. odraslo momce. TJ
rijeckoj nahiji (u Crnoj Gori), gdje je akc. maz-
di-pac. A. Jovidevic. — Postane tamno ; da nije
u svezi s rijecju mastrap (vidi tamoj?
MAZDICA (bice takav akc), f. upravo dem.
od mazga; ali ispor. Okocena mazga i opujeno
magare zovu se prve godine piile, druge pulcid,
trede pulac ili mazdica. U Po(iciina. Zborn. za
nar. ziv. 9, 108. — Upravo bi se ocekivalo maz-
dica (od mazgica — mazzica — mazzica; vidi
hod mazge), ali je mjesto zd (vajada po osobini
onoga narjecja) uzeto zd. Vidi mazjica.
MAZDITI, impf. rominati; veli se, kad sitno
rosi; na pr.^ na dvoru mazdi {stamp. , mazdi'). L.
Zore pajetk. 138, 61. Mazditi, romiiiati, kad
se rosa spusca. M. Pavlinovid. — Postane tamno.
MAZENE, n. nom. verb, od maziti. U Vukovu
rjecniku (das Verhatscheln, corruptio per ni-
miatn indulgentiam). David u psalmu . . . zove
ulje laskane aliti mazene, zasto osvim sto je
ugodno i slatko, ako se prolije na vatru, uziza
plamen, tako i laskane aliti mazene cini rasti
grijeh. M. Radnid 317b, ja ga primih lepo, ali
bez mazena. M. D. Milicevid zlosel. 263. —
Rijec maSene moze biti nom. verb, i prema ma-
ziti se; nema potvrda, ali se govori na pr. ved
si veliki, ne pristoji ti se mazene.
MAZETINA, /. augm. od mcaza. Ima sam pu-
nije detrdeset mazetina kumpjera. U Ltd. J.
Bogdanovid.
MAZGE, mazgeta, n. isto sto masce, t. j.
mlcide od mazge. Samo u Vukovu rjecniku, gdje
se kaze, da se govori u Crnoj Gori. — Nije sa-
svijem jasan glas g u toj rijedi; upravo bismo
ocekivali mazde (koje bi se ovako razvilo : mazge
— mazze — mazze ; da zz prelazi u zd, vidi se
u T. Maretica gram, i stil. 67). Mozda je mazge
nacineno prema masce, t. j. kako masce stoji
prema maska, tako stoji mazge prema mazga
(sc : sk = zg : zg) ; kad bi se govorilo mazde, to
hi stajalo prema maste, cega nema.
MAZIBRADIC, m. prezime u Dubrovniku xvi
i XVII vijeka. Maroje i Oracijo Mazibradid du-
brovacki pisci u xi knizi Starih pisaca hrvatskih.
— Prezime je izvedeno nastavkom -id od osyiove
nadimka mazibrada (t. j. onaj, koji maze bradu),
kojemu nema potvrde.
MAZICA, /. dem. od maza. Esi li ti ima sto
kumpjera? Esam nekolike mazice unio u trap.
U Lici. J. Bogdanovid. — U torn je primjeru
mazica dem. od maza u znacentt : centa ; a u
Vrbniku na otoku Krku mazica je isto sto vre-
eica, t. j. dem. od maza u znaHenu : vreca. Zborn.
za nar. iiv. 6, 161., 7, 329.
MAZIC, m. mjestance u Dalmaciji u kotaru
kotorskom. A. MaSek 16.
MAZICI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru pe-
trovackom. Popis zit. bosn. i here. 260. Nekakvo
mjesno ime, ne zna se gdje. S. Novakovid pom.
138.
MAZIKRAVI61, m. pi. zaselak u Hercegovini
u kotaru (ubitiskom. Popis zit. bosn. i here. 540.
MAZIMED (bide takav akc), m. covjek, koji
slatko govori, kao da maze medotn. Lazana ili
mdzalo, koji rasteze beside i navija na slatko
govorene. Rece mu se: mazimede moj ! U Po]i-
cima. Zborn. za nar. 2iv. 8, 235.
MAZINA
547
MECENAT
MAZINA, /. augm. od maza (vreca). Na des-
kah je slamnica. Ovo je je'na siroka mazina, da
moru na noj dva komodno lezat. U Vrbniku na
otoku Krku. Zborn. za nar. ziv. 5, 245.
MAZITE:^, m. isto sto mazatej, mazalac. Samo
u Stulicevu rjecniku. — Sasma nepouzdano.
MAZITE^AN, mazitejna, adj. onaj, koji maze.
Samo u Stulicevu rjeiniku (unctorius). — Sasma
nex)Ouzdano.
MAZ JICA, /. dem. od mazga. Samo u jednoga
2)isca cakavca xvi vijeka. Mazjica jedna srete ih
na mostu. §. Kozici6 32a. Na konih ili na maz-
jicah, na kih jizdet. 33a. Vidi mazdica.
MAZ^iIV (bice takav akc), adj. onaj, koji
mazi. Minula su vremena uspavana mazlivimi
popijevkami; no ispunuju se zive zeje milotatnim
uzdasima. M. Pavlinovi6 razl. sp. 105.
MAZNA (tako je zabijezen akc), f. mazene,
prekomjerno milovane (djece). M. Pavlinovid.
Vlade prepredene i lukave mazu i k sebi na
meku dotezu one, od kojili vecma zaziru . . .
E,ek bi da sad za neke nastaje vrijeme mazne i
vabne. razl. sp. 335.
MAZNAK, m. isto sto mazalica, t. j. ono, iz
cega se puske mazu, uradeno od mida, nosi se
o pripasiiaci. U sjevernoj Dalmaciji. J. Grup-
kovi6.
MAZOLA, nekakvo mjesno ime (vajada lug
Hi suma). Statut vrb. 159. — Ne razabira se,
je li sing, neiitr. Hi je plur. fern.
1. MAZURAN, m. bi}ka, koja se zove i mazu-
rana (vidi tamo). Samo u B. §uleka im.
2. MAZURAN, Mazurana m. prezime u Liki.
J. Bogdanovic.
MAZURANA, /. ime bilki. Origanum majo-
rana. B. Sulek im. Govori se i macurana i ma-
^•urana (vidi tamo) ; sve je to iz tal. rijeci mag-
giorana (majorana), za koju se t>>isli dajepostala
od lat. amaracus (a ova iz grc. d^udgaxog). Ruta
uzhojase i mazurana s nom. M. Maruli6 78. Vi-
jase mirisne mazurane hitrom mestrijom na mi-
deuih zicah izvojene. P. Zoranic 85. Mazurane
j' kolo nasadila. Nar. prip. mikul. 166. Sva se
svaca zem|om posipala, posestrima drobnom ma-
zuranom. Nar. pjes. istr. 1, 16. Zac mi mazurana
za klobukom vene. 2, 17. — ■ Govori se na ostrvu
Eabu s akc. mazurana. M. Kusar rad jugosl.
akad. 118, 19.
MAZURANIC, m. prezime u danasne vrijeme,
obicno u primorskijeh Hrvata. Akc. Mazurani6
mnogo se ciije danas, a to je prema akc. u ma-
zurana; ali ispor. prezime Mazuran, gen. Mazu-
rdna; prema tome bi bilo Mazuranic.
MAZURATA, /. bilka (cvijet) ; vajada isto sto
mazurana. U Policima, Zborn. za nar. ziv. 8,
213. ^
MCALAR, m. vidi macalar.
MCAR, m. kao da je prezime u spomeniku
XIV vijeka. Bogdanb M'carb a sinb mu Rajko.
Dec. hris. 23. 91. — Ispor. Macar.
MCIN, m. ime bijki. Samo u Mikalinu rjec-
niku (mcin vodeni, trava, Acorum). Poradi po-
stana vidi kod cimin, cmin, kmin, komin, kumin.
MCINA, /. mjesto negdasnega mbcina, augm.
od ma6 (negda mbcb). Samo u ovome primjeru:
A. Vidis li mcinu ovu ? B. vidim, sva je rdava.
A. bila je na provu. B. zato je krvava. A. nu
ukaz' tuj tvoju, da se sjecamo. M. Drzic 44.
ME, gen. i akuz. sing, zamjenice prvoga lica
ja. Vidi kod 1 ja.
MEAKO, adv. ne moze se razabrati sto znaci,
a po svoj x>rilici je nekakva pogrjeska. Samo u
ovom primjeru: Na kraj jednoga potoka najdoh
se, prik koga ni mosta ni plavi, ka bi pribro-
dila, ne vidih. Tad za naprid minuti sam samcat,
kud mi se vece meako (,meacho') ali plitko vidi,
ugazih. P. Zoranii 84.
MEANA i driige rijeci od te izvedene vidi
kod mehana.
MEANDIJA, /. ime mjestu u Srbiji u okrugu
knazevackom. Branik u Meaudiji. Sr. nov. 1871,
162. — Valada mjesto Mehandija.
MEA§ i druge rijeci od te izvedene vidi kod
medas.
MECAK, mecka, adj. dem. malahan, malesan,
postalo od maecak (vidi tamo) tako, sto je -ae-
stegnuto u -e-. Poznao sam te, kad si jos bio
mecak. U Orahovici. S. Ivsic.
MECALIN, vidi kod menzaliu.
MEGAN, m. soba pod podom. Iz tal. mezzano.
Kad podu do prve u mecan, dod'. N. Najesko-
vi6 1,250. Danas se u Dubrovniku govori mei^an
(vidi tamo).
MECANE, 71. nom. verb, od mecati. U rjec-
niku Mikajinu (lupnutje, allisio) i u Vukovu
(das Weichschlagen, emollitio).
MECATI, mecam, impf. tucati sto Hi cime u
namjeri, da bude mcko. Akc. se mijena kao u
}u}ati. (ilagol je izveden od osnove pridjeva mek.
Iztnedu rjccnika u 3Iikalinu (lupati, udarati,
percutio) i u Vukovu (mecati n. p. jabuku, weich-
schlagen, klopfen, emollio). — U ovome primjeru
mecati znaci tresti, drmati: Na poslidnem 6e-
tvrtu miseca kad podnevac (t. j. podnevni vjetar)
drvedem ne meca, nego bistro i suvo je vrime,
pazi dobro i sluzi se s nime (mozda je mecati
uzeto ovdje samo poradi sroka). J. S. Re}kovic 48.
MECAV, mecava, adj. mek, gnecar. Mecav
kruh, t. j. gnecovan, dekav, dvekav. U Lici. V.
Arsenijevid. Ovaj je kruv mecav, t. j. nije dobro
razabrat (dokisao), a jos slabije ispecen. (U Lici).
J. Bogdanovid. Mecavo je ono, sto je meko i
glibavo ; mecava je na pr. ozimica. M. Pavlino-
vi6. — Pridjev je izveden od csnove glag. mecati.
MECAVICA (bice takav akc), f. neko jelo u
Bosni i Here, isto, koje se zove iz|evaca i k}u-
kusa, — samo sto uvijek mora biti pojevena
medom. Zborn. za nar. ziv. 1, 112. A za iz}e-
vacu (k|ukusu) veli se da je uopce svako brasno,
obicno vodom na rijetko umuceno, na tanko na
tepsiju izjeveno i peceno te se mo2e stofiim po-
liti, na pr. kiselinom, sirdetom i t. d. 110.
1. MECE^j, 7n. neka mjera. Samo u rjecniku
Bjelostjencevu (mece|. maslin, litra, sextarius) i
u Stulicevu (sextarius s naznakom, da je iz Hab-
deliceva rjecn.). — Iz nem. Metze, zitna mjera,
dio vagana (Scheffel).
2. MECE;^, m. veliki drveni bat. U Posavini.
F. Hefele, koji upravo pise raecel. — Postane
tamno. Ispor. u slov. mace}, koja rijec isto znaci.
MECENAT, mecenata, m. iovjek, koji obilno
pomaze knizevnike, kao sto je nekad cinio rimski
velikas Maecenas. Akc. kaJcav je u gen., takav
je i u ostalijem padezima osim vok. mecenate,
mecenati. Najveci Jubite} ovake starine Slaven-
ski naroda i pravi mecenat I'lezini poslenika
§tedro je ovu moju ze}u prije nekoliko godina
potvrdio. Vuk dan. 1, 2. Kako jo§ nemamo pravi
kiiizni trgovaca oni su (gg. skupiteji i prenu-
meranti) najvedi pomagaci i mecenati knizestva
nasega. dan 3 (u predgov.).
MECESAN
548
1. MECA
MECESAN, tn. ime drvetu. Pinus larix. B.
6ulek im. — Ne cini se dosta pouzdano. Po-
stane tamno. Ispor. u slov. mecesen Hi macesen
(isto drvo).
MECIC, VI. prezime zabijezeno dvaput u xviii
vijeku. ,Mecich'. Norini 59. ,Meczich'. T. Smici-
klas spom. 135. Sva je prilika, da se i na jed-
nom i na drugom mjestu ima citati -c-, jer taJco
7zlazi iz grafike, kojom se sluze oba izvora; all
kod nesigurnosti u grafici starih nasih latinicom
pisanih kniga i drugih izvora nije nemoguce, da
se ima citati -c-.
MECNUTI, mecnem, pf. prema impf. mecati.
Samo u 3Iika}inu rjeeniku (lupnuti kim, aliido).
MECOVaCa, /. predjel u Ibru u Srbiji. Etnogr.
zborn. 6, 640.
1. MEG. m. isto sto mac i istoga postana (vidi
tamo). Nalazi se u cakavaca i u kajkavaca,
katkad u spomenicima, kojih je jezik vise Hi
mane pomijesan sa crkvenoslavenskijem ; u sto-
kavaca nema me6, vec je svagda mac ; sto u A.
Cubranovica na jednome mjestu stoji mecu (vo-
kativ), to je samo poradi sroku (vidi daje pod a,
a). Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (gladius),
u Jambresicevu (ensis), u Voltigijinu (pored mac)
4 u Stulicevu (s .naznakom, da je iz ruskoga
rjecn.)
a. mec u pra.ome smislu.
a) uopce. Da su popu mec vzeli (iz po-
cetka XVI v.). Mon. croat. 184. Oruznici s meci,
kovaci 3 mlati. Korizm. 211^. Potece s mecem v
ruci. Transit 222. Od mefii, od uzah . . . ti nas
si slobodil. M. Marulid 21. Oh pritvrdi i zestoki,
kletvom kleti ostri mecu, dal' na ovo der u Lecu
podah za te pinez toki ! A. Cubranovic 158. Bog
je kastigal z mecem i zmijami. Katek. (1561)
89. Jedna kometa, jedna vlasata dlga zvezda
kako mec stojaSe nad Jerusolimom. Postila (1562)
124. Imiju6i mec. Ant. Dalm. nov. test. 16 la.
Ne moguci ostrosti meci macedonijskili trpiti.
Starine 3, 261. Poganski . . . narodi . . . zene be-
zakonahu, mecem i ognem put si cinahu. F. Gla-
vini6 cvit 93a. Podlozi vrat mecu i zaspa u Gos.
175*. Hi od me6a ili od puske . . . ima umriti.
cet. posl. 12. Mecef glavicami boci mu pobijaju.
Michelangelo 31. Ma ne nosi sobun meca ni
sabjice. Nar. pjes. istr. 2, 61.
b) Imenica mefi zdruzuje se s pridjevima
bode2an, go, nag, ostar: Kopja jim se sjahu i
meci bode2ni. M. Marulid 13. Svaki sab}u pase,
bodezni me6 u svih. B. Krnarutid 12. Angel . . .
golim ukaza mu se mecem. F, Glavinid cvit 29a.
Z golimi grozahu mu se me6i ... da ga bote
rasiii. 93b. Tecihu s mefii nagimi. Transit 263.
Projdohu ri6i ove kako oStar me6 srce Marije.
F. 'ilavinid 44l>.
c) Imenica mec zdruSuje se kao subjekt
ili kao objekt ili kao dopuna s ruzlicnijem gla-
golima, kao Mo su: d(v)ignuti, podrijeti, pohi-
titi, poraziti, preda(va)ti, pripasati, probiti, trg-
nuti (istrgnuti), zahraniti, zgrabiti. Tada on
dvize mo6, da usikal bi mu glavu. Transit 214.
Poganin . . . podri me6, da ju probode. F. Gla-
vini6 cvit 398''. Ako pohiti me6, sto takovih
postati pred Aim ne mogu. Starine 3, 310. Jedan
(t. J. razbojnik) litedi ga mofiem poraziti. F. Gla-
vini6 cvit 367b. Vso 2ivo zem)e te meSu predase.
Starine 3, 248. Gradovo razbija6e i nih (t. j. lude)
meftu prodava^o. 252. Vitez, ki me6 prip.isan
dr?.i. F. Glavinii cvit 89a. Svaki (t. j. soldat)
pnpasa mod. .346b. Tako ga me^ ne probio ! M.
Polegrinovi6 189. I me6e trgoSe. Starine 8, 295.
Istrgnu mec ter polovicu plasca razriza (t. j. sv.
Martin). F. Glavinic cvit 367a. Slisajudi to Ivan
zahrani mec. 215a. Sudac kako pomam|en
zgrabi mefi ter u grlo porazi svetu muSenicu.
413a.
clj Sveza pod mec sluzi za dopunu gla-
golu obratiti (obradati). Osili ju (t. j. Akvileju)
ter u ogajn i pod mec obrativsi ju ide. F. Gla-
vinid cvit 93a. Oni puni gniva . . . sve (t. j. dje-
vojke) pod mec obratihu 346b. Cesar pun gniva
. . . sve grajane . . . cini pod mec obratiti. 406a.
Starih bab i ded pod mec obracati. Nar. pjes.
istr. 2, 109.
1). mec u metaforickom smislu. V'z'mite mecb
duhovni Starine 23, 75. Tvoju dusu projde mec
(luc. 2, 35. tuam ipsius animam pertransibit gla-
dius). Bernardin 13. I ho6u mec masdinja vrh
vas pustiti. Postila (1562) iv. Prislatka majka
tvoja, ke dusu u vrime smrti tvoje protece mec
bolesti. Michelangelo 55.
C. mec u prenesenom smislu,
a) neka riba, bice xiphias, nem. Schwert-
fisch, tal. pesce spada. Samo u Bjelostjencevu
rjeeniku (mefi, riba morska, turianus piscis).
b) neka bijka, koja se zove i medika, lat.
gladiolus. U Vrbniku na otoku Krku. Zborn. za
nar. ziv. 5, 69.
c) Med je kiin, koji drzi voz sa kosem
(u cem se kukuruz, hejda itd. dovozi kuci). U
Omis|u na Krku. I. Milcetid. Bice isto znacene
rijeci mec i u Vrbniku na Krku. Zborn. za nar.
ziv. 7, 334.
2. MEC, m, f. meksina, mekota u hjeba. Od
istoga korijena, koji je u mek (mekan). Govori
se u Istri: mdd, gen. m^ca (dakle masc), medi-
tullium panis (sredina hjeba, t. j. gdje je naj-
meksi). D. Nemanid (1888) 14; — m^d, gen. lueci
(dakle fern.) moUia panis. (1884) 65. — Vidi 3
mecak i medje.
3. MEC, m. emplastrum, inehlem. Izmedu rjeC'
nika u Belinu (med, meda, m. impiastro, empla-
strum) i u Stulicevu (mec, m. emplastrum, em-
piastros naznakom, daje uzeto iz Belina rjecnika).
Onaj flastar, med ili obliz, s kojim Judi poslije
ucjepjena ili ukalemnena ranu u kori urezauu
zamazati obicaju, nadiiia se od voska, smole . . .
ili erne zem|e. I. Jablanci 191. — Bice istoga
postana, kojega je i 2 mec, t.j. meki kakav meh-
lem (za mazane).
4. MEC, /. nom. coll. Tako jedan pisac zove
morske zivotine, kojima je lat. ime mollusca, a
nem. Weichtiere. O meci (Mollusca Cephalopoda
Dibranchiata) pomorskog okruzja Spjeta u Dal-
maciji. D. Kolombatovid (1890) 1. U ovome ka-
talogu navedeno je sedamnaest vrsti medi. 5. —
Od istoga korijena, koji je u mek (mekan).
5. MEC, m. neka mjera za zito. Postana va-
lada istoga, kojega je i rijec moce} (vidi tamo) ;
ali ispor. i tal. mezza (stara neka zitna mjera).
U Lici. A. Esi 11 uzo zita? B. esam edan med.
J. Bogdanovid.
6. MEC, m. prosta sejadka lampica. Med je u
prostog naroda po Slavoniji crepid ili posudica
londarska, u kojoj gori zimi mast, salo, olaj, a
fiti} nadini so platneni. Uza to je navedena po-
slovica: Grijat dete se i pri medu, kako radite
(t. j. ne cete nista imati, nego ce vam kukavni
med svijetliti i grijace vas). M. Stojanovid nar.
posl. 149. — Iz mag. mdcs, Sto znadi isto.
1. MECa, /. stogod meko. Od korijena, koji
je u mek (mekan).
a. pulpa, meko meso, gdje nema kostiju.
^^/
k
2. MEGA
549
MECEVINA
Samo u rjecnicima, i to u Vrancicevu (pulpa),
u Mikajinu (meca od mesa, pupa, mekota, pulpa),
u Bjelostjenievu (mefia, meso libivo).]
b. meki dio hjeba, sredina negova. U hrv.
Zagorju. F. Hefele.
2. MECA, /. selo u Hercegovini u kotaru sto-
lackom. Popis zit. bosn. i here. 562.
MECAC, mefica, jn. mali Hi mladi medvjed.
Samo u Stulicevu rjecniku, gdje t<pravo stoji
medcac, medcca i kaze se, da znaci isto sto med-
vjecac, — a ove rijeii nema na svome mjestu.
MECAD, /. mekota : obori se stina, pa se na
mefiad ustavi. M. Pavlinovi6. Ne razabira se
pravo znacene, a drugo nista nije zapisato.
1. MECAK, m. dem. od mec (t. i. mac). Iz-
medu rjecnika samo u Bjelostjencevu (upravo
mefiek, semispathum). Novak hitro zpukne svoj
mecak srebrni. Ja^ke 199. — Gen. ce u kajka-
vaca biti mefieka, a u cakavaca mecka.
2. MECAK, m. lopta. Samo u Mikajinu rjec-
niku (mecak, pila lusoria). — I drugi neki slav.
jezici imaju rijec za loptu od istoga korijena:
slov. mec Hi meca, ces. mic, rus. mhtb. Korijen
je po svoj prilici isti, od kojega je pridjev mok,
mekan, t j. lopta shvacena kao nesto meko. —
Ne razabira se, je U gen. mefika Hi mefiaka.
3. MECAK, rn. meki dio hjeba. Govori se u
Istri, gdje je akc. m^cak, gen. mecaka. D. Ne-
manic (1883) 29. — Vidi 2 mec i meoje.
4. MECAK, m. ptica Muscicapa grisola. G.
Kolombatovic (1880) 25 i (1885) 15. — Postane
tamno. Nije zabijezeno, je It gen. mefika Hi me-
caka.
1. MEGAN, mefina, adj. navadan. Nalazi se
samo u ova cetiri primjera: Ciniti ono, 6a je
bil mecan v sluzbi bo2i. Starine 23, 71. Kako
on, ki ni mecan (,mekan', ali u izd. 1569 , me-
can' t. j. mecan) ni uvizban, vele sumnif za nom
gredih. P. Zorani6 14. U nacin od napojnic, ke
na pirih i jinih veseljih peti se mej pastiri mecne
(,mecne') budu. 64. Drazko grade nad pritvorom
Anicinim narikati, kako je fiesto mecan (,mecan')
75. — Da nije mecan istoga postana, kojega je
glagol namdciti se (od: meka), t.j. navaditi se?
2. MECAN, adj. sto pripada tnecu, t. j. macu.
Aleksandar jednom mecnom ranom (u jednom
rukopisii : rukom) Pora ubi. Starine 3, 310.
3. MEGAN, adj. neznana znacena i postana.
Samo u ovom primjeru: Ako pijes u mehani
vino, na mecne ti rane izlazilo! Pjev. crn. 301^.
— Da nije grijeskom mjesto mucne?
ME6aNI, m. pi. Samo u Sulekovu rjecn. znanstv.
naz., gdje upravo stoji medcani i kaze se, daje
rijec iz podrucja kemije i da znaci nem. mellitb-
saure Salze.
MECANIN, m. 6ovjek iz Metka (nom. Medak).
V. Arsenijevic.
MECANE, n. nom. verb, od mecati. U Vukovu
rjecniku (das Blocken der Liimmer, balatio agno-
rum).
1. ME6aR, m. prezime u Hrvatskoj xv vijeka.
Mon. Croat. 117. i danas u Istri, gdje je akc. u
nom. Mefiar, u gen. Mecara. D. Nemanid (1883)
29. — Postane tamno ; ispor. Mecarid.
2. MECAR, me6ara, m. isto sto mlecar (t. j.
covjek, koji prodaje mlijeko), od iega je i postalo
izbacivsi 1 (u istocnotn je govoru mlecar). Go-
vori se u Macvi. S. Novakovic. Z. Eadoni6.
3. MECaE, mecari /. mekota, meksina; kao
da je to u ova dva (jedina) primjera : Ako smo
rad sloge dosli do jekavstine, ne treba tjerati
mak na konac, ne treba se razmezgavati i ras-
tapati se u svakoj mefiari, ali svakako treba ne
ruSiti pocetnih i najprostijih pravila jekavstini.
M. Pavlinovid razl. sp. 73. Ta narav dakako
mekahna i pitoma sklana srce na neku popust-
Jivost, a u pojedinaca promede se u odmetnistvo.
Uz taku mecar prislana se i druga narodna
mahna, koju bi mi nazvali neduhovnost. 203.
MECARiC, m. prezime u Hrvatskcj xv i xvi
vijeka. Mon. croat. 127. 136. 183. — Ispor. 1
Mecar.
MECAEINA, w. augm. od 2 mefiar mjesto m}e-
carina (mlefiarina). Z. Eadonid.
MfeCAESKI, adj. mjesto mjecarski (mlecarski).
Z. Eadonic.
MECATI, mdcim, impf. balare, singultire. Bi-
jec je onomatopejska.
a) 0 glasu ovaca, jarica, telica. Izmedu
rjecnika u Vukovu (blocken, balare). Kakono
ovcica, koju vode zaklati, ni bleji ni meci. M.
Divkovic bes. 330*. Meci kao jare. Nar. bl. kapet.
126. Meci kao tele. 388.
h) jecati od velikoga placa. U Stonu je me-
cati isto sto kmecati a. M. Milas. To ce znacene
biti i u primjeru : Ti me6i, a mu6i. Poslov. danic.
MECE, meceta, n. mlado od medvjeda. Postana
istoga, kojega je i medka (vidi tamo). Izmedu
rjecnika u Vukovu (das Junge vom Baren, pul-
lus ursi ; za primjer se dodaje nekakva nar. za-
gonetka .- Bijelo mefie niz po|e tece, za nim se
mece junacko piece). — (Mecka) rece, da je skotna
... pa da 6e mu pokloniti mece. Nar. prip. vila
(1867) 750. Jer je imao . . . mece, vuce, pseto i
maSku uza se. Nar. prip. bos. 118. Sedi mece
na putu, ceka meso da prode? (zagonetka za:
trn). M. D. Milidevic, kraf. srb. 160.
MECENCANI, m. pi. selo u Hrvatskoj u iu-
paniji zagrebadJcoj. Eazdje}. hrv. i slav. 36.
MECENE, n. nom. verb, od mefiiti. U Vukovu
rjecniku, gdje se kaze, da znaii isto sto gnecene,
1. MECET, m. mana muhamedovska crkva
(veca se zove gamija). Akc. se mijena u gen.
plur. medeta. Govori se i mecit (vidi tamo). Iz
tur. m^sdzed (mdsdzid). Izmedu rjednika u Vu-
kovu (die Moschee, templum turcicum s primje-
rom iz nar. pjes. vuk 4, 295 : Oborio mecet i
munare). Meceti se sili toj ne uklonise. I. T.
Mrnavid osm. 30. Dali se od nas trpjet nioze,
da hoga po meSetijeh ne haleka i ne zavija? I.
Gundulic 478. Cini, da ga ukopaju s mnogom
slavom kod meceta. J. Palmotid 113. Turski
hoga na zvonari vide, ja kan'da je na mefietu
svome. Nar. pjes. vuk 3, 47. Sedmu posla ev'
knigu kletvenu na medete i na sve gamije, na
sve hoge i na mujezine. 4, 240. Oh ne beli (t.
j. Beograde) sa munara vitih ni s meceta onih
ponositih. B. Eadicevid (1880) 116.
2. MECET, m. zaselak u Hrvatskoj u zupaniji
licko-krbavskoj . Eazdje|. hrv. i slav. 8.
MECEVE, /. pi. zaselak u Bosni u kotaru
srebrenickom. Popis 2it. bosn. i here. 346.
MECEVICA, /. predjel ujuznoj Srbiji. Etnogr.
zborn. 6, 192.
MECEVIC, JK. zaselak u Bosni u kotaru ma-
glajskom. Popis zit. bosn. i here. 338.
MECEVINA, /. Samo u t^ulekovu rjecn. znanstv.
naz., gdje upravo stoji medcevina, i kaze se, da
je rijec iz podrucja kemije i da znaci nem. Mel-
lithsaure, Honigsteinsaure.
MECICA
550
MECJI
MECICA, /. neka riba. D. Lambl (1854) 188.
— G. Kolombatovic (1S81) 21. bifezi, da je
Phoxinellus alepidotus.
MECICE, nekakvo mjesto u Po]icima. Zborn.
za nar. ziv. 8, 186. — Nije zabi}ezeno, je U
neutr. sing. Hi je fern. plur.
1. MECIC, m. mali Hi mladi medvjed. Istoga
postana, kojega je i mece, mecka. Samo u Stu-
licevu rjecniku, gdje pored mecic ima i medcic.
2. MECIC, m. dem. od 1 mec, t. j. mali mac.
Samo u Bjelostjencevu rjecniku (,mechich', mali
me6, gladiolus, ensiculus).
3. MECIC, m. dem. od 5 mec. Govori se u
Lici. Porenide mi ovaj meci6 zobi do Gospica.
J. Bogdanovic.
4. MECIC, m. prezime, vidi Mecic.
ME6iJI, adj. vidi kod mecji.
MECIKA /. neka bijka, koja se zove i mec,
lat. gladiolus. U Vrbniku na otoku Krku. Zborn.
za nar. ziv. 5, 69.
MECILAC, mecioca, m. onaj, koji meci (gheci)
grozde. Samo ti rjecniku Belinu (me6ilac, pesta-
toro d'uva, calcafcor) i u Stulicevu (qui uvas
prelo vel pedibus premit s naznakom, da je iz
Belina rjecn.).
MECILO, n. naprava, kojom se sto (na pr.
grozde) meci (gnecij. Samo u rjecnicima, i to u
Belinu (istrumento dove facilmente si posta I'uva
co' piedi), u Voltigijinu (pestello, pestatojo,
Stossel) i u Stulicevu (torcular, istrumento con
cui I'uva si pesta s naznakoin, da je iz Belina
rjecn). Xalazi se i « §ulekovu rjecn. znanstv.
naz. (mecilo, mujalo, mozdilo, Quetscher ; parno
meCilo, Dampfquetsche).
1. ME6iNA, /. stogod meko, mekota. Od istoga
korijena, koji je u adj. mek (mekan). Izmedu
rjecnika u Belinu (polpa, carne senza osso o
grasso, — dakle isto sto 1 meca) i u Stulicevu
(me6ina, mekota). — U jednome primjeru uzima
semecina u metaforickom znacenu: nepristojnost,
nepristojan govor, Dosta, dosta, da ne zademo
u meSinu, ve6e sam razumio (t. j, nemojte mi
vi§e govoriti o takvim nepristojnim stvarma).
F. Lastric ned. 305.
2. MECINA, /. ime mjestu negdje hlizu Decana
zahilezeno xiv vijeka. Men. serb. 94 (otud u
Danicicevu rjecn.) i De6. hris. 39.
MECINAK, w). zaselak u Uercegovini m kotaru
stolackom. Popis zit. bosn. i here. 568. — Ne
razabira se, je li gen. Mecinaka Hi Mefiinka.
MECINCT, m. pi. nekakvo pusto selo u Slavo-
niji blizu Valpova zabi}ezeno u lat. spomeniku
iz poietka xvni vijeka. ,Meczinze'. T. Smiciklas
spom. 98. jMetzinczy' 115.
MECiSNICA, /. nekakvo mjesto u juznoj Sr-
biji. Etnogr. zborn. 6, 16.
MEOIT, m. isto Sto mefiot (vidi tamo). Izmedu
rjecnika u Belinu (moschea, tempio de Turchi),
u Bjelostjencevu (m. turski, delubrum\ u Stuli-
devu (Turcarum tempi um), u Vukovu (die Moschee,
templum turcicum s primjerom iz nar. pjes. vuk
4, 449; airokijem drumom niz Grahovo, a do
Unica i metita starog) i u Danicicevu (s pri-
mjerom prvim, koji sad dolazi). Uzese Turci
chrkovb sv. Diinitrija u Solunu i uciniso mecitb
(iz svrMka xvii vijeka). j^otop. pam. saf. 82.
Zgori teda mefiitov aliti cirkav turskih sodem.
P. Vitozovid kron. 171. A Muhamed i meftiti
neStovani budu biti. .T. Kavai^in 225*. Crkve
niove . . . u6i6one skupStine tur.ske i meftiti. A.
Ba6i6 31. Crkvu sv. Sofije obratio je na mecit.
A. Kanizlid kam. 832. Turci u Meku idu kla-
nati i mefiit pohoditi. I. Velikanovic upuc. 1,
281. Tri mecita nasred Carigrada. Pjev. crn.
187b. I opalit crkve, manastire, a napravit mefiit
i munare. Nar. pjes. vuk 8, 213.
1. MECITI, mecim, impf. gneeiti, udarati. Akc.
je kao u mamiti. Glagol je izveden od osnove
pridjeva mek i prema tome znaci ujjravo : mek-
sati, ciniti, da bude sto meko. Izmedu rjecnika
u Mika]inu (meciti, comprimo; meciti tisto, tvo-
riti kruh, depso, moUio, subigo), u Belinu (am-
maccare, schiacciare; meciti grozdje, pestar I'uva),
u Voltigijinu (ammaccare, schiacciare, pestare,
stossen, zerquetschen), u Stulicevu (premere,
comprimere, calcare) i u Vukovu, u kojem se
veli, da znaci isto sto gneiiti, na 2)r. grozde.
Glagol se upotreb^ava u aktivnim i u pasivnim
oblicima i s rijeccom se.
a. gneeiti.
a) meci se grozde Hi drugo kakvo voce Hi
uopce stogod meko. Ako vidis (t. j. u snu), da
grozdje nogami mecis, toj prilikuje umnozenje
od neprijateja. Zborn. (1520) 139b. Grozdje meci
se s jeseni. M. Vetranid 2, 44. Pocese grozdje plesat
i meciti. P. Kanavelic 38. Cvjetunice nezdrele
kad se mece, budu zdrele. Poslov. danic. Mecen,
pesto e pestato inteso d'uva. Bela rjecn, Uljezi
misli u tvoju giiilu i dobx'o meci (intra in lu-
tum et calca. naum 3, 14). B. Zuzeri 2G7. Mecio
grozde s glavom. Nar. prip. vrcev. 199.
h) meci se sto tvrdo. Koliko vise kleci,
svoj rep meci. Nar. posl. vuk 145. Da mu se
meci glava. I. Drzi6 144. Skrije rukom zaoblicu
masnu, a sokolu meci glavu casnu. Osvetn. 4. 21.
b. udarati (jer udarci kao da gnece onoga,
koji je udaran). Borme kantar i cara stade me-
citi. Nar. prip. bos. 146.
2. MECITI, mecim, impf. privikavati (koga
na sto). Glagol je izveden od osnove imenice
meka (t. j. maniac), i prvobitno je znacetie mo-
ralo biti: mekom mamiti i mameci privikavati.
Govori se u Lici i samo meciti i meciti se. Ne-
moj dijete na svasto meciti. Nemoj se, moj sinko,
na svasto mefiiti, zadovoji se s cimgod. J. Bog-
danovid.
3. MECITI, mecim, impf. isto sto maziti. M.
Pavlinovid. Drugo nista nije zabi}ezeno.
MECjE, n. meki dio hjeba. Govori se u Istri,
gdjeje akc. mecje, gen. mdfija. D. Nemanic (1884)
6. — Vidi 2 mec i 3 mecak.
MECJI, mecja (bice takav akc), adj. isto §to
medvjedi. Pored mecji, mecja, mecje nalazi se i
meciji, mefiija, mefiijo. Istoga postana, kojega
su i rijeci mefie, 1 mefiic, 1 mecka. Nalazi se
samo ti svezama s nekijem imenicama, s kojima
Zajedno znaci kakvu bi^ku Hi kakvo geogr. ime.
U rjecniku nijednom.
a. Imena bi^a.
(i) mecja lijeska, Corylus colurna. J. Pan-
6i6 ilora srb. 627.
b) mefja (,me6ija') lika. Daphne mezereum.
S. Petrovid 350.
(•) mecja §apa, Horacloum spondylium. J.
Pan6i6 flora beogr. ' 279. S. Petrovid 169. (u
ovoga je: mecija). — Ispor. jos: Me6ija sapa
(Heracleum), narodoi urnek za vez. Ime mu je
od bijke, koju narod takoder ovako zove. J. Be-
lovic-Bern. 188.
<l) mecji (,me5iji') jozik, Scolopendrium
officinale. S. Petrovi6 453.
1. meCka
551
MECAJA
e) mefije (,mecije') grozde, Vaccinium vitis
idaea. S. Petrovic 235. Ta se bijka zove i med-
vjede grozde (vidi tamo).
f) mecje (,mecije') uho, Salvia sclarea. S.
Petrovid 300. — Ispor. jos: mecije uho (Salvia
aethiopis) narodni urnek za vez. Ime mu je od
bijke, koju narod takoder ovako zove. J. Belovi6-
Bern. 188.
b. Geogr. imena.
a) Mecja Stijena (,Mecija stena') ime mje-
stu negdje hlizu Decana zabi}ezeno u spomeniku
XIV vijeka i otud u Danicicevu rjedniku.
b) Mecja Sapa, karaula u krusevackom
ckrugu. M. D. Milicevic knez. srb. 725.
c) Mecji Do, selo u Srbiji u okrugu ti-
mockom. S. Koturovic 127.
d) Mecji HJeb, ime mjestu negdje hlizu
Prizrena zabijezeno ii spomeniku xiv vijeka i
otud u Daniiicevu rjecniku: Mein xaiot; poradi
nesigurne grajike ne zna se, kako treba -ii u
MeHH izgovarati, dali -i Hi -ij Hi -ji Hi -iji.
e) Mo6ji Kamen, mjesto u Srbiji u okrugu
knazevackom. Branik u Mecijem kamenu. Sr.
nov. 1872, 787.
/) Mecji (jMeciji') Vrh, hrdo u Srbiji. M.
D. Milicevic knez. srb. 778.
1. MECKA, /. medvjedica. Bijec se nalazi i
u drugim nekim slavenskim jezicima: staroslov.
mecbka, riis. i bug. BienKa. Ne stoji u etimolo-
gickoj svezi s rijecju medvjed ni s med, nego s
glagolom mecati, t. j. mecka se tako zove, jer
meci. Izmedu rjecnika u Stulicevu (mecka, med-
vjedica s dodatkom, da je iz ruskoga rjecn.) i u
Vukovu (die Barin, ursa, medvjedica).
a) u pravome znacenu. Tri zubomb otb
mecke (u rukopisu xvii vijeka). Glasnik 25, 34.
Igra mecka pred cicinom ku6om, Dodi ce i pred
nasu. Nar. posl. vuk 95.
b) u prenesenom znacenu kao gvozden pod-
glavak na ognistu. U Lijevcu (u Srbiji). Ogniste
je bilo ukopano nasred kude. Na nemu je u naj-
starije vreme bila ukopana gvozdena mecka,
na koju su slagali glamne, da se vatra ne bi
sp|eskala. Etnogr. zborn. 5, 473. — U prenese-
nom ce znacenu biti i: mecka, nekakva igra (pies)
u aleksinackom okrugu u Srbiji (nazvana va]ada
po koraku). M. B. Milidevic knez. srb. 821.
2. MECkA, /. motka, kojom se sto meci. Od
istoga korijena, koji je u glag. meciti. Izmedu
rjecnika u VuHovu, gdje se kaze, da znaci isto
sto i mu\alo i da se govori u Boci. Mecka je u
puku trupica za meceiie grozda. L. Zore pa|etk.
110, 225. — Ovamo ce ici i ova: Mecka ili pa|, po-
deb|i, obao drzak, sa rucejem na vrhu, za zbi-
jane sira u mesine. U Hercegovini. Etnogr. zborn.
5, 1142.
MECKAE, m. poruga covjeku, valada koji
hrani ili vodi mecke. Onijos predahu „meckaru"
(tako su ruzili Nikolu), da de zapamtiti, kad je
darnuo u Smijkove koze. M. D. Milidevid zimne
vec. 85. — Nalazi se i kao prezime: Meckar.
Etnogr. zborn. 6, 653.
MECKAEI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu
rudnickom. S. Koturovid 116.
MECKI, mecka, adj. satno u Stulicevu rjec-
niku, gdje se kaze, da znaci : emplastri virtute
pollens, emplastico, d'empiastro. Ispor. 3 mec.
— Nepouzdano.
MECKICA, /. dem. od mecka. Skoci meckica
i u goru pobegne. Nar. prip. vila (1S67) 464.
MECKINA RUPA, /. mesto u Crnom vrbu . . .
zove se tako, sto su tu nekad mecke zivile (u
jagodinskom okrugu u Srbiji). Glasnik 61, 128.
MECKIN PRESLAP, m. vijesno ime na gra-
nici izmedu Srbije i Bugarske. M. D. Milidevic
s dun. 57., kra|. srb. 166.
MECKO (bice takav akc), m. ime psu, vajada
koji je nalik na mece. P. Kurelac dom. ziv. 46.
MECKOSTUP, m. kon, kome se, kad staje
nogom, kicica spusta sasvim na zemju. Vele, da
meckostup nije ni za sto. TJ Leskovcu (u Srbiji).
M. Durovic. — Jamacno se ovo veli konu, koji
stupa kao mecka.
MECKOVAC, medkovca (bice takav akc), m.
rijec izvedena od osnove imenice muskoga roda
mecbk'b (t. j. medvjed), kojoj u nasem jeziku
nenia potvrde (glasila bi mecak, gen. mecka), all
Jma u staroslov. i u bug.
a. meckovac je bijka Ligustrum vulgare. J.
Pancid llora beogr.^ 328. B. Sulek im. S. Petro-
vid 244.
b. Meckovac je ime dvjema selima u Sr-
biji, jedno je u okrugu vranskom, drugo u kra-
gujevackom. S. Koturovid 35. 44.
MECkOVACKI (bice takav akc), adj. sto pri-
pada (selu) Meckovcu. U ravnici meckovackoj.
Nov. Srb. 1834, 177.
MECNA, /. mecene. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz., gdje se kaze, da znaci isto sto
mujane (stamp, mujene), mozdeue, nem. Que-
tschung, tal. ammaccatura.
MECONOSAC, meconosca, m. maconosac, ma-
conosa. Izmedu rjecnika samo ti Bjelostjencevu
(meconosec, ensifer, ensiger). Knez palatinski
jistvitionosac, herceg od Saksonije meconosac
(grijeskom mecokosac). S. Kozicid 22*.
MECOVOJNIK, m. Samo u Bjelostjencevu
rjecniku, gdje stoji: mecovojnik na pozov, gla-
diator, duellator.
MECOVOJOVANE, n. Samo u Bjelostjencevu
rjecniku, gdje stoji: mecovojuvane, gladiatura,
duellum, monomachia.
MECTANE, n. utvara. Samo u Stulicevu rjec-
niku (mectane, phantasma s naznakom, da je iz
ruskoga rjecn.).
MECTATI SE, impf. sanati. Samo u Stuli-
cevu rjecniku (somniare s naznakom, da je iz
ruskoga rjecnika).
MEGA, /. napoj stoci i psima. Od korijena
met, koji je i u glag. mesti, metem (na pr. mesti
napoj svinama, t. j. mutiti). Izmedu rjecnika u
Vukovu (das fllissige Putter des Viehes, liqui-
dum, quod praebetur pecori). Da ga vidite opet s ro-
bovi psom medu spravjati. F. Lastrid ned. 261.
Pas, koji se medom hrani, boje svoga rucka
brani. 167b. Znade sviiia, kad je sita, medu iz-
trest iz korita. 172l>. A podniti crivo ne de ne-
varene zlicu medo. 178*. Kako je nekakav Tur-
cin u ropstvu hranio svine pa usuo vrudu medu
u korito. Vuk rjecn. s. v. ko. Meda se mete od
brasna ili od mekiiia i daje se psima i svinama.
s. V. meda. Kad se kome djetetu rokne, da uradi
neSto, a ono odgovori; „Ne du", rekne mu se:
„A ti loci medu". M. Medic. — Nalazi se i u
metaforickom smislu: Sad ved takve smradne
mede misat mi se daJe ne de . . . ja ostav|am indi
sada medu ovu bludnog smrada, koju teke pe-
rom tako, pak se lecnu i odmako (t. j. ne eu
dale da govorim o tako gadnom grijehu). V.
Dosen 113b.
MECAJA, /. isto sto medajica. S varenike
skida kajmak, pa s nim u stop. U n se mede
me6ajica
552
MECAVAC
kajmak po desetak daua, onda medajom izmeta,
pa izlije u pogolemu casu, pa se rastavi maslo
i mlijeko. U Visokom (u Bosni). Zborn. za nar.
ziv. 8, 93. Nepouzdan je ovaj primjer : Da je
Blato mecaja, a svijet je lopiza. M. Vetranic
1, 214. Tekst pjesme, iz koje je ovaj stih, na
mnogo je mjesta nepouzdan, pa take nije ni
mecaja sigurno ; u rukojnsu stoji ,mecia.ny, koje
hi prije hilo meeava; ali sto hi bilo mecava, to
se tie zna; jasnoga smisla tie daje dakako ni
medaja.
MECA(J)ICA, /. tn. ligula, — homo seditiosus.
Od korijena met, od kojega su i glagoli mesti
(metem), mutiti. (Has -j- maze se izgovarati, ali
se ne mora.
a. mulalo za tnijesane zitkijeh stvari, od
kojih se kakvo jelo gotovi. U rjecniku Belinu
(mestola, mescola, strumento da mescolar vivande
o altro), u Stulicevu (ligulae species, qua res
liquidae, speciatim cocholata, ad spumandum ex-
cutiuntur), m Vukovu (meciica, mecavica, kao
malo mujalo, 6im se kasa mete, u ne su rogovi
natrag obrnuti, Art Stange den Brei einzuruhren,
pertica pulti immiscendao s dodatkom, da se
govori u Crnoj Gori). Cin', da ti prvu stvar
majka u skrinu stavi: loncii i mecajicu za kasu.
M. Drzid 268. Eekla je mecajica loncu: znam te
i po dnu i po vrhu. Poslov. danic. Maslo se
mete mecajicom (u turskoj Hrvatskoj). Zborn.
za nar. ziv. 6, 74. Mecajica, kao debeo dugacak
§tap, sa okruglom plocicom na donem kraju, za
brfikaiie mleka u stapu. U Hercegovini. Etnogr.
zborn. 5, 1142.
b. iovjek bungija, koji muti, pravi tnetez.
U rjecniku Belinu (imbroglione, imbrogliatore),
n VoUigijinu (,mecaica' imbroglione, ammutina-
tore, Aufwiegler), u Stulicevu (nabunitel). I ko
covjek od velicijeh medaica i kramara u pameti
vece od pricijoh varak nafiin misli i stvara. I.
Gundulic 470. Nazivahu ga (t. j. Isusa) veliki-
jem me6aicom, koji no pristajase podadirat na-
bune po svijem stranami. S. Kosa 157b.
MECAICICA, /. dem od mecaica. Satno u Stu-
licevu rjecniku.
Me6aLIGA, /. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se veli, da znaci isto sto medaica.
MECAEA, /. tovarni kon. Satno u primjeru:
Neki povede cetiri mecare. Nar. pjes. hbrm. 2,
78. Bijec ~e turska (arapska). 639.
MECATI, inf. vidi kod motati.
MECAVA, /. vijavica, oluja. Akc. se tnijena
n gen. plur. medava. Postane je od met-java,
t. j. od korijena met, koji je u glag. mesti —
mfetem (u znacenu, sto ga ima, kad se veli:
suijeg mete, t. j. ])ada sa zestokim vjetrom). U
rjeinikn Mika\inu (pluvia nimis), u Belinu (neve
con vento, nix veutosa), u Stulicevu (nix et im-
ber ventis consitus), u Vukovu (der Scbneesturm,
imber nivium procellosus s dodatom za primjer
2)oslovicom Jede kao medava).
a. vijavica, t. j. vrijeme, kad stiijeg vije Hi
mete. Ovatno ce se mettiuti ne samo primjeri, u
kojimaje jamainoto znaiene, nego i onaki, u ko-
jima je to znadene 2^0 svoj prilici (sudeci po
savezu teksta, u kojemu se primjeri tialaze). Od
medavo jo6 podalim i od mraza jo§ tuguju. M.
Vetranid 1, 16. Za6 mnoge drzave . . . od zimne
medave jodva se mogu prod (statnp. ,pod'), gdi
slana, snijeg i mraz i ajevor oholi vazima suncu
vlas, da nistor ne topli. 1, 161. Tolika medava
bjoso po .svijoti i studen krvava, ku nije mod
iznjoti. 2, 82. Tuj daida ni grada, snijoga ni
medave ne lipse nikada ni rose rdave, svu zimu
s jeseni da nigdir na svijeti najmane zeleni nije
mod vidjeti ni dubja ni trava ni zivoga duha,
gdi s snijegom medava zataede i puha. 2, 265.
Tolik snig izpusti, da vas vrh pokri mecavom.
P. Zoranid 70. Ne budi medava, da pomete§, ni
ogaii, da popalis. Poslov. danic. Ako je vitar,
mraz ili medava po|u nahudila. A. Kanizlid uzr.
107. Zato u kugi, gladu, vojski, ognu, mecavi,
nemoci, u svakoj potribi podese Saveriju u po-
mod zazivati. fran. 76. Sto se oblak dize vise,
to da mane lipe kise, jer vihori nime masu, dok
zamute u nem kasu, snig, oluju i medavu. V.
DoSen 19a. Kad zima izide, snig sa zemje i me-
dava snide. J. S. Rejkovid 116. Od velika sni-
jega i medave, koja svu nod idase, nije moguce
izidi. G. Zelid 27. Od velike medave ne v idase
se prst pred ocima. 29. Kad je mecava ili la-
pavica, rekne se : kao u oci kijameta. Vuk pisma
41. I§li svatovi pa udarila medava te nijesu
mogli stidi na vrijeme. Vuk nar. posl. 293. Udri
sjever strasni niz planinu, a iz neba kisu su-
snezicu, smrce im se dobu oko podne . . . vjetar
bije, a mecava tuce. Nar. pjes. vuk 7, 279. —
Za tnecavu se govori da je lakoma, t. j. uz ve-
liku tnecavu nema stoka druge hrane do one,
koja je za zimu spravjena, i onda te hrane hrzo
nestaje : Jede kao medava (sijeno i slamu). Nar.
posl. vuk 111. Sto bi god on (t. j. spahija za
jelo) poslao, kmet bi sve kao mecava smanuo (t. j.
pojeo). Nar. prip. bos. 54. — Bijec mecava upo-
treb\ava se u ovonie znadenu i u pluralu, kad
zatreha: Ledovi su i medave u te tuzne sve dr-
zave. S. Margitid ispov. 259. I sok dobri izvlace
medave (t. j. iz dubreta). I. S. Eejkovid 41. Bro-
dani .... popalise Sarajevo .... pa se kroz
snegove i mecave kasne jeseni vratise. M. Pav-
linovid razg. 42.
b. hura, oluja, koja moze hiti suha (bez sni-
jega) ili s kisom. Evo ga (t.j. sina covicanskoga)
s velikom strazom od grm|avine i gromova,
muna, strila i plamena, grada i mecave. D. Ea-
pid 15. Evo ti, od pomamne (stamp. ,pomanue')
vitrova nesloznosti udi} oluja i medava uzdize
se. 110. Jedno priduboko i prisiroko more od
vitrova i valova uzbuneno . . . Ah! da strasne
medave I 219. Kada sune iznenada nevoja, po-
gubjene kano medava naskoci (iz lat. quum ir-
ruorit repentina calamitas et interitus quasi
tempestas ingruorit, lib. proverb. 1, 27.). I.
Velikanovid upud. 1, 807.
c. mecava tnoze znaciti samu kisu bez vjetra
ili snijega (ispor. znacene pluvia nimis u Mi-
ka\inu rjedn.) Kad je lipo, nemu radit moram,
a na kisi ni nemu, ni meni, jer medava nije za
posao. A. Blagojevid pjesnik. 30.
d. medava u metaforickom smislu kao nevoja,
nesreda : Vise de putah siloviti vitar i nagla me-
dava na te udariti. A. Kanizlid utod. 300. Gdi
se u vedru lieu smije mila zora, mecava se kuha
i vrijo. fran. 182. Tu se medava kuva, koja ce
se na negovu glavu zgrominati. kam. 36. Kako
se od mudri(h) i pametni(h) stane udatih me-
dava, talasi, pogibio, gorkost, tuga i nevoja zove.
D. Eapid 83. Imamo sebe od griha paziti, ne
dekajuci, dok so veliki navude oblak i dok nagla
navali medava. 136. Da je zima i medava su-
Sanstva svrSila i da je prolitje nasega odkup-
jena pocolo. A. Tomikovid gov. 297. Id' otolem,
kugo i medavo ! (ovo u tieznat'iu govori tnati
svojoj kccri, koja drzi za kugu, sto joj je sinove
pomorila). Hrv. nar. pjes. 1, 59.
MECAVAC, Modavca, tn.
MECAVAN
553
1. MED
a) musko ivie. Mecavac. Dec. hris. 23. Ispor.
Medavcic.
b) potok u Srhiji. Etnogr. zborn. 8, 769.
MECAVAN, medavna, adj. sto pripada me-
cavi. Kano magla bez vihai-a nagla, kad se dugo
vije utihana. sto se duje ona vijugala, to se
vecem ti nadas upadu i medavnu buku sala-
huku. Osvotn. 2, 48.
MECAVCIC, m. prezime izvedeno od osnove
imena Medavac. Dec. hris. 20. 89.
Me6aVE, /. pi. selo u Bosni u kotaru dono-
tuzlanskom. Popis zit. bosn. i here. 294.
1. Me6a"VICA, /. dem. od mecava. Samo u
rjecniku Belinu (neve con vento, nix ventosa) i
u Stulicevu.
2. MECAVICA, /. isto sto me6a(j)ica (vtdi
tamo pod a ). Izmedu rjednika u Vukovu, gdje
se kaze, da je mecavica isto sto mecaica i da
se govori u Crnoj Gori. Izruci prasak iz kutije
usred kotla pak skopa mecavicu, uzene je u
kotao pak objerucke stane da mijesa. S. Xjubisa
prip. 274. Mecavica (tako je zabijezen akc.) je drvo
za mijesane kase, koje je na vrhu sa cetiri una-
krstna roga. U rijeckoj nahiji u Crnoj Gori. A.
Jovicevic.
MECAVIC, m. prezime. Gos. Ivanu Mecavicu.
I. Ivanisevic 180.
MECAVITI, mecavi, im})/. dizati se (o mecavi).
Ma borne e pocelo mecaviti. U Lid. J. Bogda-
novic.
MECIBRAD, m. geogr. ime (kao da je hrijeg).
U Policima. Zborn. za nar. ziv. 8, 194.
MECICI, m. pi. mjesto u Srbiji u okrugu va-
jevskom. Zem^a u Mecicima. Sr. nov. 1873, 147.
MECIKUCICI Hi Me6iKUKi6i, m. pi po-
turceno crnogorsko pleme u Spuzu (u Zeti). Kad
al' evo t' Kukic Osman-aga od onoga Spuza bi-
jeloga: Aj pomagaj, Mamute vezire ! tri su moja
brata poginula, sva tri brata tri Mecikukica.
Pjev. crn. 2453'. To ne bjehu dvije tice sive, no
od Spuza dva Mecikukida Osman-bego i Husein-
ago. 300a. Poledese dva siva sokola od bijela na
Krajinu Spuza ... to ne bjehu dva sokola siva,
no dva brata dva Mecikukica, Osman-aga i Hu-
sein-aga. Ogled, sr. 193. Spuski su ne Turci
pristignuli, evo idu dva Mecikudida Osman-aga
i Husein-aga. Nar. pjes. vuk 4, 65. On otide
Spuzu na krajinu, na saraje na Medikudida. 128.
Kad Turfiina kriiga dopanula i on vide, sto
mu kniga kaze, okupio sve Medikudice i povede
uz Kopito Turke. 129. — U jednoj se pjesmi
(mozda poradi stihaj nalazi gen. pil. Medikuda
mjesto Medikudida: U Skadru mi sitna kniga
dode, a sa Spuza i od Medikuda. Nar. pjes. vuk
8, 136.
MECIT, rijec neznana znacenajamacno turska.
Brze side na mecit avliju. Nar. pjes. vuk 7, 209.
1. MED, meda, m. slatki sok, sto ga cine pcele.
Akc. je onakav kao i rijeci loj. S navedenijem
znaeenem nalazi se rijec med u svim slavenskim
jezicima, a imaju je i neki indoevr. jezici: sta-
roind. madhu, grc. ,usd-v (isprva je ta grika rijec
znacila: medovina, t. j. pice od meda, poslije:
vino), starovisokonem. moto (medovina, danas
nem. Meth), lit. raediis (grcka rijec iJ.O.t i lat.
mel, koje ohje znace : med, postale su od dru-
goga korijena). Rijec se med nalazi sa znaeenem
lat. mel, tal. miele, tiem. Honig u svijem rjec-
nicima.
a. med u pravom znacenu.
a) med kao gotovi slatki od pcela prire-
deni sok (veoma cesto). Da si prodaju vino bezb
vode i medb u ucenb (iz xm vijeka). Mon. serb.
17. Da imb se ne uzima po sile ni medb ni muka
(iz XIII V.) 52. Sladak kako med. Korizm. 67lJ.
Ne budi medom, da te pozdru. Zborn. (1520)
33a. Med je sladak, ali zarad svoga zla mirisa
izmetnut je od posvetilista. M. Radnid 20t>. Da
te medom pfiela sladi. A. Vitajid ostan 9. Ugleda
u ce|usti negovoj roj pcela i meda, koga pcele
kano u koSnici zametnuse. E. Pavid ogled. 198.
Ne livamo u med mlika. V. Dosen 37a. Zute
gune u medu kuvane. Nar. pjes. vuk 1, 284. Ko
rukama med mijesa, prste olize. Nar. posl. vuk
152. Med na osovini rodi. 176. Tii narodnu po-
slovicu tumaci Vuk: Va^a ko§nice cesto promi-
jesati; ali to tumacene nijejasno; reienu poslo-
vicu treba ovako razumjeti: no-n se izrice onaj
nacin razumnoga pcelarstva, sto ga Nijemci zovu
Wanderbienenzucht; t. j. kad se vidi, da je u
kojem kraju pcelama ponestalo hrane, onda pee-
lar treba da svoje kosnice prenese Hi upiravo
preveze (u kolima, — otud u poslovici osovina!)
u drugi kraj, gdje ce p6ele naci obilno hrane.
J. Zivanovid javor (1879) 341.
b) Za rad pcela oko meda uzimaju se
glagoli: sabirati (zbirati), kiipiti (nakupiti, sku-
piti, sakup|ati), nositi (iznositi). Oblete (t. j. sv.
Sava) jako i pcela bogorazumija medb sbbiraje
svojemu otbCbstvu. Domentijan*. 310. Kakono
vi, pcele, idete sve med taj za druzih zbirati
po cvitju na svit saj. D. Eanina 99a. Qdi muha
med pcelu mo2e ucit' zbirati? 119^. I pgele le-
tedi kada med zbiraju. N. Dimitrovid 64. Kano
pcela sabira med. J. Rajid poud. 1, 26. Pomriiva
pcela jos, koja med u cvitu nahodi obhoded sve
strane na svitu, kade ga nakupi i stojis radosti. D.
Ranina 101*. Za me ptica gnijezdo zbira, med
za mene pcela kupi. I. Gundulic 245. Udare med
po cvijedu kupit pcele i po travi. J. Palmotid
6. Cele bez cvijeta ne mogu meda skupiti. Vuk
nar. posl. 41. Pauk po cvijedu here jed, a pcela
sakup|a med. 246. Koja (t. j. pcelaj med iznasa
iz cvitja svakoga. H. Lucid 276. Med presladki
pcele nose. J. Kavanin 14^. Med nose za ulisde
(t. j. pcele). 80b,
c) U narodnijem pjesmama hraniti koga
medom i sederom znaci: hraniti ga najbojim
poslasticama. Zalazu ga medom i sederom. Nar.
pjes. vuk 1, 219. Rdnila me medom i Sederom.
1, 313. Rani nega medom i sederom. 2, 64. Da
te ranim medom i sederom. 2, 209. Ranidu te
medom i sederom. 2, 284. U distu te svilu za-
vijala, odranila medom i sederom. 2, 407. Nema
nima meda ni sedera, no im ima skroba ovse-
noga i debela mesa ovnujskoga. 3, 408. Ranide
te medom i sederom. 3, 544.
b. med se moze reci i onome slatkom soku,
koji je u cvijedu i od kojega gotove pcele pravi
med. Ah da bih stvoriti pcelom te ja moga, da
mozes mod piti iz cvita svakoga. I. Ivanisevic
5. Med, lat. nectar, tal. nettare, nem. Honigsaft.
B. Sulek rjecn. znanstv. naz. (kao botanicki
izraz).
c. med u svezi s pridjeviira div}i, mlad do-
biva Zajedno s nima neko osobito znacene. Lat.
mel silvestre, grc. in'cli iiyQiov (matth. 3, 4, mark.
1, 6) zove se divji med. Med divij, mel ericaeum,
silvestre. Bjelostjenac rjefin. (Ivan) jidi§e kobi-
lice i med divji. Transit 27. Hranase se divijem
medom. M. Divkovid bes. 48. Hrana mu bjose
med divij. S. Rosa 44^. Hrana negova bijase
skakavci i med divJi. Vuk mat. 3. 4. Jedase
2. MED
554
MEDA^A
skakavce i med div|i. mark. 1. 6, — Tome se
medu veil i luski med : Dvor mu bjese mrazna
spila, gorske zvijeri druzba mila, hrana luski
med i trave. Gr. Palmoti6 3, 125a. Ovo se mjesto
citira u Belinu rjeen. s. v. mele selvaggio, mel
silvestre, luski med. — Mladi med je onaj, koji
9U pcele naskoro u caurice unijele, a jos nije
ni zapecacen, i taj skorasni med je vodriikast.
J. Zivanovi6 javor (1879) 1173.
d. med ti metaforickom znacenu cesto se
uzivm za vyodne i slatke cije rijeci. Ne veruj
zli 2eni, med bo kaplet jz ust jeji, a posledb
obrete se gorest gorka i cemema (u glag. ru-
kopisu iz g. 1468;. Arkiv 9, 138. Koji (t. j. Bog)
ti dopusti, da ti med iz usti, kad lioces, izvira.
P. Hektorovic 64. Usti, ke mnab da med hrane,
cemerom su otrovane. I. Gurduli6 231. Gdi (su)
razumni, s rijeci blagom ki dazdjaliu med z be-
sjede gospodeci srca umrla? 234. Med negova
rijec je svaka, il' spovijeda ili uprasa. 310. Iz
usta im med izvire (t. j. slatko govore). G. Pal-
motic 1, 33. Hitrom svijesti svaki slovi, med iz
usta nima grede. 2, 220. I ugodnijeh med be-
sjeda da joj s' daje ko krajici u postenu i u
dici. J. Kavanin 285a. Slatkim ricma pokazivati
vas med i maslo iskrnemu, a u srcu imati ne*-
navidost. F. Lastric od' 250. A kad sto govori,
rici su od meda. A. Kanizlic roz. 30. Pogled
nezin |ubav i veseje, med su rifii, sladkost go-
vorene. M. Katanfiic 67. Na jeziku med, a na
srcu jed. Nar. posl. vuk 186. Jedan od one go-
spode prevede naski duzdeve rijeci pune meda
i zahvalnosti nemu i opcini. S. ^jubisa prip. 23.
e. med u prenesenom znacenu o cefadma i
0 zivotinama (sasma rijetko). Eade, medu, sto
vidjo? (kao: medeni, slatki Bade). M. Drzic 151.
Med, ime volu (onakome, kojije boje slicne medu).
F. Kurelac dom. ziv. 25. Govori se i medac i
medona (vidi tamo).
2. MED, prijedlog, koji glasi i medu (vidi
tamo).
1. MEDA, /. ime izvedeno od osnove imenice
med.
a) zensko ime u diptibu manastira Gomirja
iz xviii vijeka. V. Arsenijevic. Ispor. muska
imena Medak, Medoje.
b) ime kozi u Bosni. D. Hire. Bice koza
dlake bojom slicne medu.
c) ime kravi. F. Kurelac dom. ziv. 25. Ispor.
medava, medu|a. Vidi pod b.
d) ime ovci. V Lid. V. Arsenijevid (akc.
je zabi]ezen: meda). Vidi pod b.
2. MEDA, prijedlog, koji glasi i med i medu
(vidi tamo).
MEDAC, moca, m. imenica izvedena od osnove
imenice med.
aj ime volu dlake zuckaste kao med. F. Ku-
relac dom. 2iv. 25.
b) neki kamen, koji se nem. zove Honigstein,
franc, mellito (od lat. rijeci mel, t. j. med). B.
Sulek rjefin. znanstv. nnz. — Kamen je jtrozvan
po medu, jer se iz ncga dobiva medna kiselina.
MEDAOEVO SELO, n. zaselak u Hrvatskoj,
u zupaniji bjelovarskokriievackoj. Eazdiel. hrv.
i Slav. 62.
MEDACIO, m. prezime u Hrvatskoj zabilezeno
'* *7 I'ip-ku. Mon. Croat. 134. Od osnove imena
Meda6, kojemu nema potvrde.
MKDACKI (tako je zahi(ezcn akc), adj. sto
pnpadn Metku (notn. Medak, vidi tamo). V. Ar-
senijevic i J. Bogdanovir.
MEDACKINA (tako je zabi]ezen akc), f. zena
iz Metka (nom. Medak, vidi tamo). V. Arsoni-
jevid i J. Bogdanovic.
MEDADOSA, /. zaselak u Dalmaciji u kotaru
imoskom. Zove se i NenaduSa. A. Masek 47.
1. MEDAK, metka, m.
a. dem. od med. Bjese okusio malabno medka.
M. Divkovic bes. 707.
b. ime bifki Salvia glutinosa J. Pancic ilora
srb. 550. flora beogr.^ 360.
C. Medak, Metka, ime mjestu i brdu u Liki.
J. Bogdanovid. Eazdje}. hrv. i slav. 4.
2. MEDAK, Medaka, vi. musko ime. V rjec-
niku Vukovu (Mannsnamo, nomen viri). I prije
nasega vremena : S. Novakovid pom. 78. Sluzi i
kao prezime: Juraj Medak (u xvi vijeku). Mon.
Croat. 250. Teodor Medak. Eat 244.
MEDAKOVAC, Medakovca, m. ijne brijegu
kod sela Bodegraja u Slavoniji. Sem. pakr.
(1898) 55.
MEDAKOVIC, m. prezime u Hrvata i u Srba
izvedeno od osnove pridjeva Medakov, a ovo od
imena Medak. D. Avramovid 254. Drz. kalend.
srb. (1905) 177. 216. Imenik (1906) 191. 303. I
prije nasega vremena: E. Lopasid spom. 3, 119.
Norini 66.
MEDAKOVJ^I, m. pi. zaselak u Hrvatskoj u
zupaniji modrusko-rijeckoj. Eazdje|. hrv. i slav. 19.
MEDAKOVO (bice takav akc), n. zaselak ti
Bosni u kotaru tesanskom. Popis zit. bosn. i
here. 222.
MEDA!I^A, /. komadic skupocjenijega kojeg
metala izajejan kao novae, all nije odreden, da
ide kao novae Akc se mijena u gen. pi. medaja.
Iz tal. medaglia (otkle je i franc, medaille i
nem. Medaille). U rjecniku Mikajinn (medalia,
numisma), u Belinu (medaglia, numisma), u Bjelo-
stjencevu (sulencija, numisma) i u Stulicevu
(medaglia, numisma). Dolazi od xvii vijtka.
ji. medaja nacinena za spomen kojemii znat-
nom dogadaju. Motreci knigaonice, meda|e,
stampe od slarina i stogod je bilo vridno (t. j.
car Petar u Parizu). A. Tomikovic ziv. 286.
b. medaja kao nakit, koji se nosi o vratu
ili u kosama; vidi kolajna^Jod a. Evo tebi moja
sestra Hajka, na nu meci krizei medaje. Nar.
pjes. juk. 231. (Halil) na s" oblaci katansko
od'jelo, splice u percin krize i medaje, kako
nose maltesko katane. 513. I sad noj da jednu
lipu medaju. Nar. prip. mikul. 9. Pa govori,
neka noj da te medaji i kolajni i ta lipi ures. 10.
c. medaja je odliije, koje se nosi na prsiuia ;
vidi kolajna i)od b. Sin negov Grgur . . . iraade
kavalirstvo, medaje i kolajno zlatne od prived-
roga principa. A. Kacid razg. 196. Na tebe su
tri carska zlameiia ; krst, medaja i zlatna ko-
lajna. Pjev. crn. 304^. Zadobise od srme me-
daje. Ogled, sr. 473. Duzde obdari risanskog
kapetana zlatnom medajom. Pravdouosa (1852)
5. Darova ga (t. j. Turdina) Marko deneralu, a
on liemu od zlata medaju, da se Marko medu
bradom didi. Nar. pjes. vuk 4, 11. Vladika ih
dobro dodekuje, poklana im zladene medaje ve-
likoga cara moskovskoga. 4, 367. Mirku dade
od srme medaju. 4, 501. Zadobise junacko mo-
daje, to je dika u svijet vojnika. 8, 268.
(1. medaja s kakvom svetom slikom i natpi-
som odredena, da se bogolubno cava i nosi (u
katolickoj crkvi). Uzdobiva so prostene s koji-
jema grmjelicarai ali medajami. I. Drzic 62. Da
6ini poataviti (t. j. nemocniku) na vrat ali na
MEDA^iAE
4. MEDAN
ruku jednu medaju od proscena. P. Eadovcic
nacin 127. Medaje, krizi, krunice ... ne mogu
se zajmiti druzim. I. Ancic svitl. 12. Medaju
ill krunicu od blagoslova imat. I. Grrlicic 140.
Neka se krsti medajom koliko mu drago. S. Mar-
gitic fala 173. Blagosloviti medaje, posvetiti
medaje, benedir le medaglie, numismata conso-
crare. Bela rjecn. Koje se (t. j. prostene) dopusta
toj i toj stvari, krunici, medaji, svetoj prilici.
A. KadSic 366. Ako bi imao (t. j. misnik) me-
daju oli kriz blagodarni. M. Dobrotic 386.
MEDA^jAR, m. covjek, koji pravi meda]e, franc.
m^dailleur. B. Sulek rjecn. zaanstv. naz.
MEDAi^ICA, /. dem. od medaja. U rjecniku
Mika]inu, u kojem se veli, da je dem. od medaja,
M Belinu (medaglietta, numisma parvum~>, u Stu-
licevu (parvum numisma). Potvrda se nalazi
samo zi znacene, koje je za rijec meda[a nave-
deno pod d; ali nema smmie, da se meda|ica
govorilo, a maze se i danas govoriti i u druga
tri znacena, sto su navedena za medaja, kad
treba ovu rijec uzeti u umanenom znacenu. Kru-
nica od prisfetijeh rana Jezusovijeh ima pet ko-
Ijenaca . . . na .sfrhi jesu ... tri ocenasi, jedna
medajica, a na vrhu kriz. B. Kasic nac. 46. Da-
rova joj jednu midenu medajicu, na koj bise
prilika sfetoga kriza. periv. 9. Jgsu njeke grm-
jele i medajice, s kojijema se vade duse iz pur-
gatorija. I. Drzic 343. Ko sobom nosi tu krunicu,
tu medajicu, tu svetu priliku. A Kadcic 366.
Koga bi darovo medajicom srca Jezusova i srca
Marijina. I. M. Mattel 159. U blagosovii kru-
nica, medajica i drugih ovakih stvari. I. Veli-
kanovic upu6. 3, 469. Daruju6i krunice, meda-
Jice i krize. I. P. Lucie izkaz. 39.
MEDA^^ON, meda}6na, in. mala, okrugla plos-
nata spremica, u kojoj stoji kakva slicica Hi
malo kose i t. d. Iz tnl. medaglione (iU franc.
medaillon). Pise se i govori u nase vrijeme. —
V Istri se govori medajiin, gen. medajuna (s tak-
vijem akc). D. Nemanic (1883) 67.
1. MEDAN, m. prezime u Hrvatskoj zabife-
zeno u spomenikii iz svrsetka xv vijeka. Mon.
Croat. 146. — Jamacno je gen. Medana; ispor.
Medanic.
2. MEDAN, medana, m.
a) ime jarcu (akc. je zabijezen medan, me-
dana). U Lici. J. Bogdanovi(^. Bice jarac dlake
zuckaste kao med.
b) ime psu. F. Kurelac dom. ziv. 46. Zna-
cene se razvilo kao pod a.
8. MEDAN, m. isto sto megdan, mejdan (vidi
tamo).
4. MEDAN, medna, adj. melleus. Izmedu rjec-
nika u Belinu (covjek medne rijeci, aftabile), u
Stulicevu (mellitus s naznakom, da je iz Men-
cetica), u Vukovic (medan i medni, meden, ho-
nigsiiss, mellitus s primjorom iz nar. pjes. vuk
1, 615. Na ti, snaho, zita, da si zitna, na ti,
snaho, meda, da si medna i iz druge neke: Ka-
petane, moja medna usta) i u Danicicevu (s pri-
mjerom iz rukopisa xvi vijeka). Dolazi od xiii
vijeka (vidi prvi primjer pod a). U obliku me-
dan je a pomicno, t. j. u sviin drugim oblicima
ispada; samo na jednome mjestu u jednoga pisca
nalazi se oblik medana (vidi zadni primjer pod
d, b, ee). Za kompar. nema potvrde. U znacenu
izmedu medan i meden (vidi tamo) nema inave
razlike.
1. adj.
a. medan znaci isto, kao da se rece:
meda (kao partit. gen.) Slovo jego duhovbnoje
sbta medbna sladbcajseju Juboviju pitajetb me.
Domentijana 141. Ter ga vina od godista napun'
i stav' u 11 kus medan. S. Bobajevic 209. Vam
do je . . . smoke vrijedne, ribe pecne, sate medne.
J. Kavanin 453a.
b. medonosan (o pceli). Ter po cvijetju
medne pcele gdje zuceci svud prohode. A. Vi-
ta]ic ostan 7.
e. pun meda (o cvijecu, o ulistu, o slasti).
Jur dva dela segaj svita izvili smo od tej strane
radi nase brizne hrane jak cic medna pcela
cvita. A. Cubranovic 141. A medni sto je vrijes
od Boga tuj sazdan, covjeku cini svijes zanesti
sebe van. M. Vetranic 2, 268. Da mu do ognisia
budu hize pune jak medna ulisCa mlika, sira,
vune. D. Barakovic vila 242. Ko celica po mednu
cvijetu. Nar. pjes. petran 3, 267. — Ne gleda cvi-
Jeho, ne gleda placan glas . . . ni od pjesni mednu
slas. M. Vetranic 1, 5. Ter se tuj sred gore pr-
se6i zadosti u cvijetju prpore po mednoj sladosti
(t. j. pcele). 2, 280. Svit mi da zao poraz, izvrnu
nemilo svu moju mednu slas u |uto grcilo. D.
Eanina 142a. Tad mi mednu slast obeca. D. Ba-
rakovic vila 249. Tko blaguje med, blaguje i
mednu slatkost. 'SI. Divkovic bes. 576^.
d. sladak kao med.
a) u pravom smislu. Sve medno i slatko
stvara nam u earner. M. Vetranic 1, 272. Medna
strijela gvozdena vrata probija. Poslov. danic.
I najgorci cemer medan (t. j. bice prije). J. Ka-
vanin 62t>. Slatko je vince, medno je vince, al'
je medna godina, koja ga je rodila. Nar. pjes.
vuk 1, 429. — Ovamo se mecu i ova dva pri-
mjera, u kojima se spomine medna rosa (lat.
ros mellis, nem. Honigtau). A po cvitju i po
travi pala bjese medna rosa. A. Sasin 129^.
Sved kusala dragu rados, zvijerce draga, med-
nom rcsom dojilo te milo nebo, zem|a blaga. I.
Dordic pjesni 17. Kisa pade, medna rosa u poju,
zabrinu se mlada moma u dvoru. Nar. pjes. vuk
1, 153.
b) u metaforickom smislu kao mio, ugodan.
aa) cejad. Brtucevicu moj, svim |ubki
i medni, ki znaju razum tvoj. P. Hektorovic 3.
Neka reku: kcerce mila, razumna to 'o majka
ucila, od radosti vele vrijedna, umijena, blaga,
medna. S. Bobajevic 226. Na ti, snaho, zita, da
si zitna ; na ti, snaho, meda, da si medna. Nar.
pjes. vuk 1, 615.
bb) gdjekoji udi tijela Judskoga:
usta, usne, srce. Medne jos usti i lice rumeno
skoro mi dopusti celivat |uveno. N. Najeskovic
2, 60. Srijejate mo, ranate me, oci vedre, usti
medne. Gr. Palmotic 2, 74. Zdrava medna usta i
prislatko grlo gospodina nasega Isukrsta ! M.
Divkovic nauk^ 224. Pogledajte ova medna usta.
J. Banovac pripov. 88. Medno srce prama tvo-
jim iskrnim imade. M. Zoricic osm. 24. Vece
oce medna usta da Jubi. Nar. pjes. vuk 1, 351.
U popove s6erc6 medna mi usta kazu. 1, 358.
Medna usta, sto me ne Jubite? 3, 496 i 505.
Medna usta kutija secera. 6, 257. U bele se ru-
kovase ruke, u medna se izjubise usta. Nar.
pjes. mus. 85. Pa nihove cari sapcu duse, a
medne jim nijeme su usne. Osvetn. 2, 4.
cc) Slavic. Medni^ u dubju cim slavici
poju zubor pun razblude. G. Palmotic 2, 422.
Medni pjet slavici cujahu so. I. Dordic uzd. 60.
dd) muzicki instramenti. XJz _ drag
roraon arpe medne. Gr. Palmotic 1, 126. Cim u
liru mednu poje. J. Palmotic 231. I svi ostali
sudi medni da prozvone sred nebesa. A. Vitajic
MEDANAK
556
MEDAST
ostan 353. Uzmite buban, saltijer, Jetru mednu.
I. Dordid salt. 278. 6etru mednu udaraju. N.
Marci 22.
ee) rijec, govor. Koja mi (t. j. vila)
ric mednu iz glasa tuj rece. §. Mencetic 123.
Zacto me tuj posu biserom odzgora, ki ti se tad
prosu iz medna govora? H. Lucie 203. Sto 1'
su pjesni morske vile pri lie (t. j. gospode) slat-
kih mednih rifiih? A. Cubranovic 157. Rijec
medna vasijeh usti. N. Najeskovid 1, 169. Medna
rijecca, srce otrovno. I. Gundulid 222. Djevoj-
6ica medne rijeci, rajske dudi. Gr. Palmotic 2,
264. Covjek medne rijeci, aliabile, aii'abilis. Bela
rjecn. Eijeci medne sa mnom govorahu. I. Dor-
die salt. 110. S niovim mednim^ricma smrtjim
zadaju. J. Banovac pred. 124. Cuje se iz liega
ova rijefi medana. I. M. Mattei 100.
f'f'J glas (zvon, romon). Koji se ovo u
dubravi glas romonom mednijem cuje? G. Pal-
motid 1, 130. Ona (t. j. gusla) svakom svojom
zicom medni i mili zvon davase. A. Vitajic istum.
2b. S mednijem glasom. I. Dordid uzd. 19. Skla-
dom mednijeh glasa. salt. 151.
09) pjesan, pjevane, skladane. Ne cub
ja dosle spivanje tad medno. S. Mencetic 92.
Pastiri, )uvezui koji su poznali, nib medne vik
pjesni uza te spijevali. D. Eanina 22b. Toli su
naredne, toli su gizdave, |uvene i medne (t. j.
pjesni). N. Najeskovic 1, 350. Na skladanje vele
mt'dno kon spjevoca Jubovnika od razlicijeh zvi-
jeri ujedno kup)a§e se mnoz velika. I. Gundulic
313. Ovo tance nib |uvene mednom pjesni sje-
diniti (t. j. poci cu). G. Palmutid 1, 130. Med-
nijeme proslavjate pjenjem Boga. I. Dordid salt.
451.
JiJi) smisjane, cjelov, smijeh. Izvrsno
smisjanje i }ubko i medno i sve izrecenje lipo
i naredno ... P. Hektorovid 74. Moja kokosice,
moj medni celovu (govori se djevojcij. M. Drzid
155. Nij' vrijedna skrit . . . mio pogled, smijehca
medua. J. Kavanin 253a.
2. adv. U svijem primjerima, koji su zabi-
lezeni, znacene je ono, sto ga ima pridjev pod
d, b. Sva tvoja pisanja, ka slozi naredno, Jubko
i medno. P. Hektorovid 63. I doboded ini, s ko-
jimi naredno |ubav mo tva mini srcono i modno.
69. Kukujave (stavipano: kukujava) ja dva gni-
jezda, kijeb pjet narav medno uci, branim. I.
Gundulid 140. Tako smo se |upko i medno medu
nami sjedinile. G. Palmotid 1, 127. Kijeb vil
buda medno ulovi. 2, 62.
MEDANAK, medanka, m. dem od medan (t.j-
mejdau, megdan). Samo u primjeru: Ter me
dini s janidari na medanak izvoditi. Nar. pjes.
bog. 122.
MEDAN6IJA, m. isto sto megdan^ija (vidi
tamo).
MEDANIC, m. prezime izvedeno od osnove
imena (prezimena) Medan. Imenik (1906) 187. I
phje naiega vremena: R. LopaSid urb. 164.
MEDANICI, m. pi. selo u Hercegovini u ko-
taru gatackom. Popis /it. bosn. i berc. 518.
MEDANI^TE, n. isto sto megdanigto (vidi
tamo).
MEDANKA, /. neka kru§ka u kajkavaca. B.
Sulek im.
1. MEDAR, medara, m. iovjek, koji se bavi
oko meda.
a) iovjek, koji sabira med. U Stulicevu rjec-
niku, gdje stoji, da znaci isto sto medograditel.
»■ prevodi se lat. mellificans.
b) covjek, koji trguje medom. U Vtikovu
rjecniku (Honigbandler, mellarius).
2. MEDAR, Medara (bice takav akc), m. pre-
zime. Rat. 181. Etnogr. zborn. 6, 689. I prije
nasega vremena: T. Smiciklas spom. 65. Ispor.
jos: Tad Medar (tako starisini jime bise) rece.
P. Zoranid 17.
3. MEDAR, medara (bice takav akc), lepir,
koji se lat. zove Acberontia atropos. M. Medid,
letop. 160, 78. — Lepir u je ime medar,
jer rado ulazi u kosnice i tamo leze jaja na
medu.
MEDARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu cu-
prijskotn. Niva u Medari. Sr. nov. 1866, 7.
1. MEDAEAC, Medarca (bice takav akc), m.
prezime u nase vrijevie. Imenik (1906) 156.
2. MEDARAC, medarca, m. neka kruska u
timocko-lu^niekom kraju u Srbiji. A. Belid 376.
MED ARE, mjesno ime, vidi Medari pod c.
MEDAREVAC, Medarevca, m. Bila su dva
sela, Gorni i Doni Medarevac (Medarevtcb) iz-
medu Kucajine i Morave. U spomeniku xiv vi-
jeka i otud u Daniiicevu rjecniku.
MEDAREVIC, m. prezime. Etnogr. zborn. 6,
617.
MEDAREVINE, /. pi. seoce u Dalmaciji u
kotaru metkovickom. A. Masek 79.
MEDARI, Medara, m. pi. mjesno ime.
a. zaselak u Bosni ti kotaru kjuckom. Popis
zit. bosn. i berc. 244.
b. zaselak u Hrvatskoj u lupaniji modru§ko-
rijeckoj. RazdjeJ. hrv. i slav. 17.
c. selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj.
Scbem. zagr. (1875) 52 i (1880) 53. §em. mitr.
(1900) 191. Pisu ga (mozda krivo) i Medare.
§em. mitr. (1878) 81. EazdjeJ. brv. i slav. 68.
d. Nekakvo mjesto Medari spomine se i prije
nasega vremena, ali se ne zna, gdje je. S. No-
vakovid pom. 138.
MEDARICA, /. zaselak u Hrvatskoj u zupa-
niji modrusko-rijeckoj. Razdje|. brv. i slav. 19.
MEDARIC, m. prezime u nase vrijeme i prije
nega. Imenik (1906) 137. T. Smiciklas spom. 98.
MEDARKA (bice takav akc), f. neka kruska
u Orijovcu u Slavoniji i medu kajkavcijna. B.
oulek im.
MEDARNICA, /. soba Hi zgrada, u kojoj se
drzi Hi prodaje med. U Vukovu rjecniku (Ho-
nigstube, officina mellaria).
MEDAROVIu, m. prezime. Etnogr. zborn. 6,
631. 1 prije nasega vremena. T. Smiciklas spom. 85.
MEDARSKA PE6i]S'A, /. nekakva pecina u
opcini osidkoj u Lid. Zborn. za nar. ziv. 5. 133.
MEDARSKI, adj. sto pripada medarima, t.
j. peharnicima. Samo na jednom mjestu u pisca
XIII vijeka. Josifu sedo§tu vb tbmbnici i moleSe
starejginu modarbska: pomeni mo, jegda ti blago
budetb u cara Faraona. Domentijan* 11. (Ispor.
1. mojs. 40. 9. u Danidicevu prijevodu: starje-
Sina nad pobarnicima; a u lat. tekstu: praepo-
situs pincernarum). Samoj imenici medar m zyia-
denu: i)eharnik, lat. pincorno nema potvrde.
MEDAST, adj.
a) isto ^to meda7i, medcn. U rjecniku Be-
linu (melato, clie ba mele, ovvero condito di
mele), u Voltigijinu (medast, meden) i ti Stuli-
cevu (mellitus).
b) zut onako kao med. nem. boniggelb. B.
MEDAV
557
MEDEN
Sulek rjecn. znanstv. naz. Medast se u Liki go-
vori volu ili kravi. J. Bogdanovid.
MEDAV, adj. meden. Samo u StuUcevu rjecn.
(mellitus). — Nepouzdano.
MEDAVA, /. ime kravi, kojaje medaste dlake.
F. Kurelac dom. ziv. 25. Govori se i u osickoj
opcini u Lici. Zborn. za nar. ziv. 5. 144.
MEDE, m. ime psetu u Pojicima. Zborn. za
nar. ziv. 9, 110.
MEDECINA, /. lat. medicina, jekarstvo. Naj-
zalije mi jo bilo razstati se . . . s doktorom u
medecini gosp. Leonardom. D. Obradovic basne
362. I danas se cuje u narodu po Slavoniji : Je
li gorka ta medecina ?
MEDE6, interj. isto sto medet (vidi tamo).
MEDEKANE, n. nom. verb, od medekati. V
Vukovu rjecniku (das Medet-rufen, oxclamatio
medet).
MEDEKATI, medecem, impf. vikati medet !
Akc. kakav je u prez., takav je i u imperfektu
(i u pas. participu bi bio, kad bi se govorio
taj oblik); u ostalijem je oblicima akc. kao ti
inf. Izmedu rjecnika u Vukovu (medet rufen,
exclamo medet).
a) medekati u navedenom znacenu. Pak
odose janicari Turci medecuci ko pomamni vuci.
M. A. Re}kcivi6 sat. 41.
b) medekati govori se porug}ivo precinenu
pjevanu, tal. cantare figurato. M. Pavlinovid.
MEDEKNUTI, medeknem, vb. pf. prema impf.
medekati. Akc. kakav je u inf., takav je i u
svim drugim oblicima, sto ih ovaj glagol ima,
osim u prez. Izmedu rjecnika u Vukovu (medet
rufen, exclamo medet).
MEDEN, adj. isto sto medan (vidi tamo). Iz-
medu rjecnika u Vrancicevu (melleus), u Mi-
ka]inu (1. medom za6inen, mellitus, 2. meden,
zameden [sic '.] kakoti voda zamedena), u Belinu
(melato, che ha mele ovvero condito di mele,
— dolce), u Voltigijinu (mieloso, melato, veil
HonigJ, u StuUcevu (meden, medan s naznakom,
da je iz Habdeliceva rjecn.) i u Vukovu (Honig-,
mellitus s tiar. poslovicom: Medena usta gvoz-
dena vrata otvoraju. Dolazi od xvi vijeka. Za
kompar. ima samo jedna potorda, i to u adv.
(vidi pod 2 ).
1. adj.
a. meden je isto sto: meda (partit. gen.)
Hi: od meda. Nije sve medeno, sto slatko tko
scijeni. M. Drzic 4. Jestojska mu je sat (stam-
pano: sad) medeni. I. Gundulic 377. Slatko
mlijeko, sat medeni. J. Kavanin 235^. Vrte se
oko ponora, gdje vide kus medeni. D. Basi6 29.
b. medonosan (vidi medan pod b). Mede-
nih peel okus. D. Barakovic vila 38. Medenih
pceli roj. 348. Cecilija rimska plemkina kakono
medena pcelica. I. Anfiic svitl. 217. Sjedi, mati
medena! Smiri domak, majko! Smiri, mati me-
dena! Nar. posl. vuk 189. (toj poslovici dodaje
Vuk: Govori onaj, koji cele zove u kosnicu ;
upravo se to govori materi pcela, t. j. matici).
C pun meda (vidi medan pod c). Pcele,
te su od skora . . . doletjele ter na lovor uzvi-
seni uspele se i medeni stan oni fias tuj zgra-
dile. Gr. Palmotid 2, 90. Lijepi glas po svemu
svijetu nosio, kako sto nosi cela po medenu
cvijetu. Vuk kovcez. 121. Vazdi bi sok isti me-
deni nahaja. I. Ivanisevic 5. Slados medena iz
vode te vrase. M. Vetranid 2, 181. O medena
slados u ustijeh mojijeh. B. Kasid nacin 26.
Slatkost medena prohodi brzo. M. Eadnic 297a.
Takvi srnu pram bedenu, kanda vide slast me-
denu. V. Dosen 126^. Znadem Boga sluzed da
je slatkost medena. A. Knezovic 43b. — Ovdje
je mjesto i primjeru : Izjede sve u meden kus
(t. j. u medenu slast, s medenijem tekom). Vuk
rjecn. s. v. kus.
d. medom zacinen ili pomijeSan. S mede-
nimi jajnicima. J. Kavanin 21a'. Nek devojke
(t. j. veceraju) medene kolace. Nar. pjes. vuk
1, 487. Ona nima da da medenijeh kolada. Nar.
prip. vuk 223. I dom Izrai|ev prozva taj h|eb
mana, a bijase . . . na jeziku kao medeni kolaci.
D. Danicid 2. mojs. 16. 31. Medeno vino, mul-
sum. Mikaja rjecn. Medena voda, molsa, acqua
melata. Bela rjedn. Uz to pogaca, medena ra-
kija i cicvara. Vuk dan. 2, 104.
e. sladak kao med.
a) u pravom smislu (vidi medan pod
d, a). Medene jabucice vam rodile. M. Drzid
124. Had medene smokve zdrile. A. Vita^id,
ostan 23. Dolaze joj s mora deverovi, donose
joj medene ponude : s mora smokve, sa Mostara
grozde. Nar. pjes. vila (1867) 693. — Ovamo
se mece i primjer: S nebeskom medenom rosom
nasu zemju natapa. J. Banovac pred. 24.
b) u prenesenom smislu kao vrlo dobar
za jelo ili za pice. Mnogo medena. jest mi ji-
denja sat. S. Budinid ispr. 77. A kad Turci na
konak ti dodu, i nih lijepo podvori svacijem,
medenijem, a i pecenijem. Osvetn. 2, 4. Piti su
medena, a velmi zrit mila . . . studena taj vrila.
D. Eanina 3*. Stani tuj pri vodi, medena gdi
tece. A. Sasin 131.
c) u metaf. smislu kao mio, ugodan.
aa) ce}ad (vidi medan pod d, b,
aa). Govoru ja tebi, Jezuse medeni. M. Ve-
tranic 2, 214. O medeni Isuse, koliko si do-
stojan, da te zalimo. P. Baksid 112. Zato
medeni sv. Bernardo . . . pise. B. KaSic is.
114. Ah moj sinko po|ub)eni, ah prislatki i me-
deni! P. Knezevid muka 45. Braco mila i Jub-
).ena, brado sladka i medena! V. Dosen 123^.
Kako razmisja medeni Bernardo. I. P. Lucid
razg. 115. Secerni i medeni moj! Vuk rjecn. s.
V. secerni. — Sto se sv. Bernardu veli medeni
(vidi primjere B. Kasica i I. P. Lucica), to je
prema lat. doctor melliliuus, kako sv. Bernarda
zovu katolicki bogoslovci. Vidi malo da]e pod
bb ) primjer I. Ancica.
bb) gdjekoji udi tijela ]udskoga:
usta, grlo, lice (vidi medan pod^d, b, bb). Oci
ne gizdave ter usta medena. S. Mendetid 78.
Kad mrakom tim grlom medenim uzpojes. H.
Lucid 267. Svak da se opoji ne grlom medenim
jak slavja. 289. Smih veseli, ki slatko stvaraju
tva usta medena. D. Eanina 17b. Kad usta me-
dena ta zelen dotace. D. Barakovid vila 133.
Zdravo, medena usta i grlo prislatko gosp. na-
sega Isukrsta! M. Alberti 415. i B. Kasid zrc.
178. Glasom nebeskijem iz medenijeh svojih
usti ove rijeci slatke izusti (t. j. J^ubav). I. Qun-
dulid 58. Gdi ona (t. j. Elena) usti svoje me-
dene postavila jes od prije. G. Palmotid 1, 252.
Kojih gospodin Bog licen svojin medenim veseli.
P. Kadovcid nacin 466. i L. Terzic 85. Otac
Bernardo medeni usta govored. I. Ancid svitl.
64. Usti medenimi rece (t.j. bogina). I. Zanotti
en. 40. Mile one rijedi od medenijeh negovijeh
{t. j. Isusovijeh) usta izrecene. I. M. Mattei 139.
Medena usta gvozdena vrata otvoraju. Nar. posl.
vuk 176.
cc) Slavic i uopce ptica (vidi medan
pod d, b, cc). I medeni svud slavici pod Aim
MEDEN
558
MEDENISTE
pjesni sve skladaju. G. Palmotic 2, 20. Ti zu-
beris s medenijemo slavicima. I. Dordic uzd. 64.
Da slavioi i laedene ptice pjesnim razgovoro
povjetarce i zelene gore, bened. 199.
lid) zice, gtisle (vidi medan pod d,
h, dd). ^ Kojo sp ovo udarane od medenijeh zica
cuje? G-. Palmotic 2, 2P1. Medene zice zlate uda-
rajto na cas Bogu. I. Dordic salt. 333. Ove hvale
sadruzeno milo od lire i od gusle od medene.
A. Vitajic istum. 5a.
ee) rijec, govor, besjeda (vidi medau
pod d, h, ee). Grih bo je, medene tve rici da
gubis. H. Lucie 283 Dopus' mi |uven glas i
ri6i medene. M. Drzi6 77. Na koje medene rici
ti si ogluhnula. A. Georgiceo pril. 21. Tako
slatko k srcu shodi tva besjeda sad medena. I.
Gundulic 17. Kazgledaj slatke i medene rijeci . . .
Isukrsta gospodina. P. Baksi6 125. Nista te dosli
ne privari neg rici medene i suze i dari. I. Iva-
ni§evi6 286. Po govoru medenomu ne skri tvoga
vik prikora. G. Palmotic 1, 207. Na rijeci bi
sve medene no srdacce ulovio. 1, 251. Besjede
tvo medene j.ubezliva mod i sila. 2, 304. Toliko
me pun razblude tvoj medeni govor smami. 2,
367. Poce ga s medenijem i sladkijem rijecima
nutkati. V. M. Gucetid 169. Pise knigu Kastrio-
tidu punu laz|ive Jubavi, sladkih i medenih rici.
A. Kacic razg. 133. Saverija s medenim ricma
progovori k liemu. A. Kanizlic fran. 87. Ovi ju
uzdrzase i slatkima i medenima ricma podgovo-
rise. I. Velikanovid prik. 27. Bi li mogo u tr-
govanu neznanijega od tebe i uejacega kad ri-
je6im varat medenijem? B. Zuzeri 4. Koji pod
medenim rijeeima pokrivaso srdito i okruto srce.
S. i^ubisa prip. 111.
ff) glas (vidi medan pod d, b, ff).
Toli meden glas dusu nam nasladi. M. Drzid
424. Pojahu andeli u toli meden glas. M. Ve-
tranic 1, 304. Glasim medenimi kliknuse ove
slatke pjesni. I. F. Gundulic 398. Tad des cuti
glas medeni, ki bozanstvo tve de u vike u po-
dobnoj slavit scjeni. B. Betera dut. 65. Kad mi
sjede klikovati pjesnik glasom medenime. I.
Dordic pjesni 4. Pjesni i hvale, koje sveti an-
deli distijem i medenijem glasima dine. I. M.
Mattei 175. S medenijem glasom poju slatke
pjesni. N. Marti 11.
f/ffj pjesan, poj (vidi medan pod d,
b, gg ). Ma mila latinka . . . pjesni pojase, pjesni
one mi'dene, pjesni one luvene. D. Ranina 102^.
Pojedi sladak poj andelom slican vas. D. Bara-
kovid Vila 342. Hod", od pira boze, hodi . . .
zdruzi, sjedini pod pjesni medene ove Juvene. I.
Gundulic 173. Da jur Bozje svrh Jubavi pjesni
lijepo i medene moj ponizen glas upravi. A. Vi-
tajid ostan 1. Drazijem pjesni medenimi. I. Dor-
did salt. 295.
Jth) cjelov (vidi medan pod d, b, hh). Ne-
mir me juveni nikadar ne pusti, neg celov me-
deni kad mi das iz usti. N. Najoskovid 2, 103.
Sad medene pit celove u razbludi slatkoj zudo.
G. Palmotic 1, 74.
ii) ime. Ncka hvale . . . tvojo medeno
ime. A Georgiceo nasi. 841. Hvalili tebe sviko-
lici puci i . . . sveto i medeno ime tvoje . . . uz-
yoliftali. B. KaSid nasi. 293. S tezijem slatkijem
i modonijem imenim noprijateji moji smeteni i
priatraseni budu se od meno ostati (misle se
imena Isusa i negove matere). V. AndriiaSovic
put 415. "*
.U) Ittbnv (luvezan). Zato bih napunen
medene Ijubavi. S. Mendetid 258. Slatko luvezni
tad spijeva meden.«. D. Raiiina 2^^.
hit) pogled (poziraj). Da mi vila taj
ne vazme . . . medeni poziraj, ki mi smrt odgoni.
H. Lucid 201. Pitomo i milo svrtase ka meni
to licce pribilo, ta pogled medeni. 202. Dav po-
gled mi medeni i celov i pozdrav. I. Ivanisevid
8. Medeni vila obrati pogled k moni. 194.
II) zuber, igra, plam, krepost, san.
Slavicu u gori, i ti otvori zuber medeni lijepe
zeleni. I. Gundulid 133. Daj, daj vede hodi k
meni, na medene igre hrli. 174. Er sram lijepos
sved prilozi kroz svoj mili plam medeni. J. Pal-
motid 186. Nek me posvoji i priuzme, slatki Je-
zuse, razezena i medena krepost tvoje |ubavi.
L. Eadid 25. Pastijer . . . zadrijema san medeni.
N. Marci 19.
2. adv. U svijem primjerima, koji su zqbi-
lezeni, znacene je metaforicko : milo, ugodno. Cim
medeno toli pjeva. G. Palmotid 3, 60. Ter pod-
nizno i medeno blag besjedi himi ovako. 3, 63.
Koji sveder tvoje hvale i slave medeno pripije-
vaju. I. M. Mattei 159. Ne moze se slado pjeti
ni sto slusat medenije. 364 (upravo A. G. Paoli).
Cuti ju je medeno (t. j. sevu). M. Katancid 74.
1. MEDENAC, Medenca, m. zaselak u Bosni
u kotaru petrovackom. Popis zit. bosn. i here.
260.
2. MEDENAC, medenea, m. ime bilki, koja se
zove i medje uho (vidi tamo), Salvia sclarea. B.
Sulok im., gdje je rijec navedena u kajkavskom
obliku medenec.
MEDENA SELiSta, n. pi. selo u Bosni u ko-
taru glamockom. Popis zit. bosn. i here. 422.
1. MEDENICA, m. x>rezime. Od Riste Mede-
niee Ravnanina u Doiioj Moraci. Pjev. crn. 165^.
2. MEDENICA, /. ime bijki, Asperula longi-
flora. B. Sulek im.
3. MEDENICA, /. ime nekijem predmetima,
koji stoje u kakvoj svezi s medom.
a. napitak.
a) zamedena voda. U rjecniku Belinu
(molsa, acqua melata), u Stulicevu (aqua mulsa),
u Voltigijinu (molsa, acqua melata, eino kalte
Schale).
b) zatnedeno vino. Samo u Belinu rjec-
niku (vino melato).
c) zamedena rakija; kao da je to u pri-
mjeru: Pa se prva med<>nica sluzi, pa za nome
krijepe se jelom (u opisu krsnoga imena). Osvetn.
1, 45.
b. kolac zacinen medom. Takvi kruh nije
pravi kruh, s kojim se sluzimo druge jistvine
blagujudi, nego je peretac, kolad, medenica, pita.
A. Kanizlic kam. 491.
C. medenica, kaca za med, eine Wanne zu
Honig, cadus condendo melli. Vuk rjedn.
MEDENIK, m. Hi MEDENIKA, /. nesto za-
medeno Hi medom zacineno ; ne razabira se ni
rod ni pravo znacene u primjeru: Posle ga (t.
j. polazenika na bozic) sluze medenikom. M. D.
Milidevic ziv. srb.- 174.
MEDENIKA, /. botan. ime.
<i) bilka Melittis melissophyllum. S. Petro-
vid 317. Zove se i matidika (vidi tamo).
b) neka s(iva. B. Sulek im. (s dodatkom, da
je rand). D. Hire (s dodatkom, da je cuo u Bu-
dins6ini u hrv. Zagorju).
MEDENI PEK, m. nekakvo mjesno ime. S.
Novakovid pom. 138.
MEDENIStE, n. kosnica, uliste. Samo u rjec-
niku Voltigijinu (alveare, Bionenkorb) t u Stu-
MEDENKA
559
1. MEDIC
licevu, gdje se kase, da znaci isto §to uliste. —
^e cini se dosta pouzdano.
MEDENKA (bice takav ale), f.
a. ime, sto ga mlada pridijeva mladem ien-
skom. Skoroteca (1844) 249. Bice isto sto me-
dena, slatka (vidi meden pod e, c, aa.)
\). ime kravi u Suhom Po^u i u Virovitici.
D. Hire. Bice krava zuckasta kao med.
c. iyne botanicko (vidi i medenka) :
u) bi^ka Melissa officinalis ; ruski se zove
Me^oBKa, jie/^oBHHK'B. B. Sulek im. Vidi niatic-
nak pod b.
b) neka slatka kruska. B. Sulek im.
c) neka slatka jabuka. B. Sulek im.
MEDENO GIJVNO, n. U opstini sela Pece-
nevaca (ti Srbiji u niskoni okrugii) iznad crkve
sv. Ilije, kod dupjanskih vinograda, ima jedno
brdo, koje se zove Vanos. Na torn brdu, prica
se. bilo je u staro vreme Medeno guvno. M. D.
Milicevic kra}. srb. 82.
MEDENO PO^jE, n. zaselak u Bosni u kotaru
petrovackom. Popis zit. bosn. i here. 260.
MEDENACA, /.
a) neka jabuka. U Vukovu rjecniku (Art
Apfel, pomi genus).
h) neka kruska. U Vukovu rjecniku (Art
Birnen, piri genus).
c) neka gliva, Agarieus torminosus. B. Su-
lek im. Tu stoji modenaca i medenaca; ni jedno
ni drugo ne cini se dosta pouzdano.
d) p}oska, u kojoj se o krsnom imenu drzi
zamedena rakija. U Bosni. M. D. Milicevic
slave 32.
MEDENAHAN, adj. malo meden. Samo u
Stulicevu rjecniku (nonnihil mellitus), gdje se
dodaje i odredeni oblik medenahni. — Ne iini
se dosta pouzdano kao ni mederiasan (vidi tamo).
1. MEDENAK, medenaka, m. kolac zacinen
medom. Akc. kakav je u gen. sing., takav je i u
ostalijem padezima sing, i plur. osim nom. (i
akuz.) sing, i osim vok. medenace, medeiiaci. U
Vukovu rjecniku (Honigkuehen, placentae inel-
litae). Govori se i u Vrbniku na otoku Krku.
Zborn. za nar. ziv. 6, 14.
2. MEDENAK, wi. zaselak u Bosni u kotaru
sanskomostskom. Popis zit. bosn. i here. 274.
MEDENASAN, adj. malo meden. Samo u Stu-
licevu rjecniku (nonnihil mellitus), gdje se do-
daje i odredeni oblik medenasni. — Ne cini se
dosta pouzdano kao ni medenahan (vidi tamo).
MEDENE, n. nom. verb, od mediti. Govori se
u Lici pored pravilnijega medene. J. Bogdanovic.
MEDENKA (bice takav akc), f. vidi medenka
pod c. Medenka se zove nekakva kruska u Vi-
nici (kraj Varazdina). D. Hire.
MEDENUSa, /. nekakav kolac s medom kao
bazlamaca. U Baniji. V. Arsenijevi6.
MEDESA, /. ime kozi dlake zuckaste kao med.
Govori se u Lici. V. Arsenijevic. J. Bogdanovid
i oko Karlovca. D. Hire.
MEDET, inter j. u pomoc! pomagaj ! poma-
gajte ! Iz tur. (arap.) m^ded (pomoc). U rjecniku
Belinu (aiuto, voce di chi ha bisogno) i u Vu-
kovu (Ausruf eines sterbenden Tiirken, excla-
matio Turcae morientis s primjerom iz nekakve
nar. pjesme : A bre medet na kulasu Tale). Upo-
trebjava se samo o Turcima. Vice pasa, bizi i
glasom vapije: Ajmeh medet meni! J. Radoje-
vic 26. Medet, medet! Ibro vapijase. A. Kaci6
razg. 322. Da ga je (t. j. Turcina Seidina) ne-
kakav ajduk pogodio bas u celo i da nije ni
medet mogao re6i. Vuk dan. 3, 173. Neki lele,
neki medet vice. Osvetn. 2, 133. — U jednoga
pisca mjesto medet stoji medec : Svak : meded I
pomagaj! svak: meded ! vikase. A. Sasin 174. —
Ne razabira se pravo znacene u primjeru: Medet
age ! selski gospodari ! Osvetn. 2, 49. (to dolazi
usred opisa turskoga vijecana, nitko se ne bije
ni s kim, niti tko gine).
MEDETIC, m. brdo u Srbiji. Etnogr. zborn.
8, 609.
MEDEVAC, Medevca, m. zaselak i potok po-
kraj nega u Kaceru u Srbiji. Etnogr. zborn.
6, 812.
MEDEVCI, TO. pi. selo u Srbiji u okrugu vran-
skom; novo nasejeno mjesto. S. Koturovid 29.
MEDEVIC, TO. kao da je ime 7iekakvom brdu.
Neke cu ti kazat po imenu: od Koritah Lima
pobratima . . . i Milida ispod Medevica. Pjev.
crn. 262b.
MEDEZIJA, /. medieina, lijek. Bice postalo
od medizija (vidi tamo) promijenivsi -i- u -e-.
Govori se u Istri, gdje je akc. medezija. D. Ne-
manid (1884) 61.
MEDICA, /.
a) mulsum, medovina, napitak, u kojemu
ima meda. U rjecniku Bjelostjencevu (voda za-
medveua, mellina, — vino zamedveno, mulsum,
— medica iz vode ali vina kuhana, serbet, me-
lieraton, aqua mulsa, hydromel, — medica iz
meda i mosta, melitites), u Jambresicevu (mel-
lina), « Voltigijinu (medica, medenica, vidi me-
denica pod a, a) i u Vukovu (medica, medovina
s dodatkom, da se govori u Srijemu i Slavoniji.
V jednoga pisca nalazi se medica za neki jev-
rejski napitak kao serbet, grc. aCxtQu, lat. sicera).
Vina i medice ne bude piti. Ant. Dalm. nov.
test. 80 (luk. 1, 15).
b) medica je neka jabuka. B. Sulek im.
MEDICINA, /. lat. medieina. Govori se i pise
u oba znacena, sto ih ima lat. rijec, t. j. lijek i
Jekarska nauka. Moze se upotreb^avati i u pre-
nesenom znacenu, kako je u ova dva primjera :
Milost Bozja, koja jest medieina spasena. D.
Eapid 68. U vrucoj molitvi, koja jest najbo|a
medieina duse tvoje. 103. — Vidi medecina.
MEDICINSKI, adj. sto pripada medicini. Hr-
vatska terminologija medicinska. D. Danicic (u
Ivekovicevu rjecn., gdje je pogrjesno stavjen akc.
medieinski).
MEDIC, TO.
a) nekakav mali usenak na gdjekojemu bi]u.
Medic (tako je zabijezen akc), m. Coccus ficus.
Na Bracu. A. Ostojid.
b) nekakva bijka, koja se moze i jesti. U
Turskoj Hrvatskoj. Zborn. za nar. ziv. 6, 56. 74.
Vidi medid.
c) nekakva bolest na bi]u. Otrovne rose do-
nasaju bolest u poje: medic na kapulu, bob. U
Policima. Zborn. za nar. ziv. 8, 205. Bice isto
sto medjika (vidi tamo).
MEDI6INA, /. medieina po tal. izgovoru. Li-
jeei i medicine nebeske. I. Drzid 219. Grka je
medieina. V. Andrijasevid, dev. 6. Da u tijem
primjerima treba izgovarati , medieina', to doka-
zuje grafika kniga, iz kojih su ti primjeri; u
nima stoji , medieina' kao na pr. ,einim' (t. j.
cinim) ; da su pisci htjeli zapisati ,medieina' s
glasom e, oni bi upotrebili z, t. j. pisali bi ,me-
dizina', jer u nih slovo z sluzi za glas c.
1. MEDI6, TO. prezime. T. Boca 24. §em. pakr.
2. MEDl6
560
MEDJENICA
(1898) 26. Imenik (1906.) 108. 248. Zab^ezeno je
i prije nasega vremena. E.. Lopasid 8pom. 1, 233.
2. MEDIC, m. mali (i mladi) medvjed, vied-
vjedic. Slabo se govori u sing. U Vukovu rjei-
nikii (niedici, jimge Baren, pulli ursini s pri-
mjerom iz nar. pjes. vuk 1, 503: Navrani se
medo s medicima). DoSao je medo s modidi. Nar.
pjes. istr. 2, 150.
3. MEDI6, m. neka vodena bijka. Lamium?
B. Sulek im. Da nije zlo zabi}ezeno mjesto mo-
dic? (vidi tamo).
4. MEDIC, m. mjestance ti Dalmaciji u ko-
taru sinskom. A. Masek 110.
MEDICI, m. pi. dva zaseoka ti Bosni, jedan
u kotaru gradiskom, drugi u maglajskotn. Popis
zit. bosn. i horc. 184. 338.
MEDIG, m. lijednik, jekar. Iz tal. medico, sto
isto znaci. U Vukovu rjeiniku (Arzt, medicus s
primjerom iz nekakve nar. pjesme: Hajd', ujafie,
modige da trazis i s naznakom, da se govori u
jugozapadnijem krajevima). Da tnu dodu od
mora modizi. Pjev. cm. 186a. Medizima edim-
stinu plati. Vuk rjecn. s. v. ecimstina (iz ne-
kakve nar. pjesme). Govori se u Istri s akc. me-
dig, gen. mediga. D. Nemanic (1883) 29. i u
Perastu s akc. medig. T. Brajkovic ]6.
MEDIG OVICA, /. zena lijecnikova. Govori se
u Istri, gdje je akc. medigovica. D. Nemanic
(1884) 49.
MEDIJA, imenica neznana znacena i postana.
a) U Vukovu rjeiniku stoji: Medija, f. Me-
dina (?), Medina i dodaje se primjer iz nar. pjes.
vuk 4, 135 i nar. posl. vuk 122 : Kad ustane
kuka i motika, bice Turkom po Mediji muka.
b) Sasvijem drugo znacene mora biti u pri-
mjer u: Otvori se na gradu kapija, a izide pe-
deset delija, a za nima trideset medija, iz Me-
dino oga i vaiza, a za nima dvanaest kadija i
trideset i dva barjaktara. Nar. pjes. petrac. 8,
190.
c) Trece je opet razlicno znacene u primjeru .
Da je majka rodila juuaka, da on nodas u uskoke
podo . . . dobra bi ti zadobio dara i od Boga i
od gospodara, i mi demo za mediju platit. Nar.
pjes. vuk 8, 354.
MEDIJANIN, m. Medus, covjek naroda med-
skoga: Ido (t. j. sv. Toma) Persijanom, Medija-
nom . . . pripovidati F. Glavinid cvit 415^. Da-
rijo Mcdijanin. I. Andid ogl. 83.
MEDIK, m. lijednik, jekar. Postalo kao i me-
dig (vidi tamo) iz tal. medico. Ako ti pravi 2e-
li§ biti modik. F. Glavinic cvit 241*. Likarije
pitajudi od raedikah i drugih naravnih likarah
i mudracah. M. Dobretid 565. Tri medika mor-
ska dobavip te on vida svojega ujaka. Pjev.
cm. 149a. Neki lele, neki medet vice, a medika
nema da lijede. Osvetn. 2, 134. Tu rariena knaza
nahodise i kod ncga dvanaest medika, te mu
grdne rane utezahu. Nar. pjos. vuk 5, 438. Pod
hodu li do mora sinega i dovcsti sa mora nio-
dika, da ti gleda bolest, koja ti je. Hrv. nar.
pje.s. 1, 145.
MEDIKAIi, m. isto Sto medik s nastavkom
-ar prema jekar, vidar. Te pokupe mlade medi-
kare . . . pa glodaju odi Jovanove, jrsu li mu
o6i za vidane. Hrv. nar. pjes. 1, 162.
MEDILIC, m. prezime zapisato prije naiega
vremcnn. li. Lopagid urb. 45.
MEDILO, m. ime jarcu. U Bosni. D. Hire. —
Poradi znacena vidi nifdosa.
MEDIN, m. Medus, covjek naroda medskoga.
Za sing, nema potvrde. Pobi Arfaksata krafa od
Medi. M. Marulid 5. Scite, Mede, Jupke dobi.
J. Kavanin 242*. Skita i Meda narodi. S. Rosa
145. — Vidi Medijanin.
MEDINA, /. grad u Arahiji svet Muhamedov-
cima. Da protrese . . . Meku i Medinu. Pjev. cm.
83a. No videsmo dabe ni Medine. Nar. pjes. vuk
3, 84. Stogodir je u Trebiiiu ziva, sve se klana
dabi i Medini. Osvetn. 2, 69. Ne daj, Allah I da
sjedine misli, lako bi nas do Medine stisli! 4, 14.
MEDINAC, m. ime dvjema mjestima u Srbiji,
jedno je u okrugu kragujevackom, drugo u po-
zeskom. Niva u Medincu. Sr. Nov. 1875, 223.
358.
MEDINCI, Medinaca, m. pi. selo u Slavoniji
u zupaniji virovitickoj. Eazdje|. hrv. i slav. 79.
Zabi^ezeno i prije nasega vremena. T. Smiciklas
spom. 68,
MEDINI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru bu-
gojanskom. Popis zit. bosn. i here. 412.
MEDINOVICI, m. pi. nekakvo mjesno ime za-
bijezeno prije nasega vremena. S. Novakovid
pom. 138.
MEDINOV KR§, m. mjestance u Dalmaciji u
kotaru kotorskom. A. Masek 18.
MEDIN POTOK, m. ime brdu kod sela Biicja
u Slavotiiji (blizu Pakraca). Sem. pakr. (1898)
46C.
MEDIR, m. ime psu. F. Kurelac dom. ziv. 46.
MEDISTE, n. isto sto medoviste (vidi tamo).
B. Sulek rjecn. znanstv. naz.
MEDIT, adj. isto sto medovit (vidi tamo). B.
Sulek rjecn. znanstv. naz. — Nepouzdano.
MEDITACION. meditacioni, /. razmisjane 0
Bogu i 0 drugim svetim predmetiyna. Iz lat. me-
ditatio Hi iz tal. meditazinne. Nacin kratak za
ciniti molitvu pametju ili meditacion. B. Ka§id
nadin 5. Ova molitva se ima u sfakoj medita-
cioni govoriti u pocetak. 14.
MEDITATI, laoditam, impf. razmis\ati 0 Bogu
i 0 drugim svetim predmetima. Iz lat. meditari
ili iz tal. meditare. Otajnos, koju smo odlucili
meditati. B. JKasid nacin 8.
MEDITI, medim, impf.
a) ::asladivati medom. U rjecniku Stulicevu
(dulce reddere) i u Vukovu (mit Honig versiissen,
condio melle, mellio). II' kad gorko sto medimo,
da gorkodu zasladimo. V. Dosen 104*. Kojim kri-
post modi muku, da teSkodu u slast vuku. 250a.
b) niediti se, osipati se med^ikom (vidi kod
medjika). Kad se zir medi, znak je, da se kvari.
M. D. Milidevid zimiie ved. 353.
MEDIZIJA, /. medicina, lijek. Postalo tiastav-
kom -ija od osnove imenice medig (vidi tamo);
-g- ispred i- preslo je po zakonu u -z-. Govori
se u Istri (pored medozija, vidi tamo). Nasa
sloga g. 12, br. 17, str. 67 i g. 14, br. 17, str. 74.
MEDIZINA, /. medicina, lijek. Postalo na-
stavkom -ina od osnove imenice laodig (vidi tamo) ;
-g- ispred -i- preUo je po zakonu u -z-. Nalazi se
u rjeiniku Mika^inn s. v. podist. Bijec medizina
ima i M. Jovanovid-Batut s nnvedenijem znacc-
nem i s naznakom, da se govori u Crnoj Gori.
MEDJED, m. isto .Ho modvjod. Samo u Stu-
licevu rjeiniku (pored medvjed).
MEDJENICA, /. ime travi. Samo u Stulicevu
rjeiniku (Fulmonaria maculosa s naznakom, da
je iz ruskoga rjeiniku). — Vidi medunika.
MEDLENO
561
3. MEDNIK
MEDLENO, adv. sporo. Samo u StuUcevu rjed-
niku (cunctator — grijeskom mjesto cunctanter)
s naznakom, da je iz gh.golskoga brevijara.
MEDLENE, n. oklijevane. Samo u Stulicev.
rjecnikii (cunctatio, mora, tarditas) s naznakom,
d '. je iz glag. brevijara.
MEDLITI, impf. oklijevati. Samo u StuUcevu
rjecniku (cunctari, morari, tardare) s naznakom,
da je iz glag. brevijara i s primjerom: Ne medli
obratiti so k gospodu (ne tardea convorti ad do-
minum).
MED^jAN, adj. med}ikom obilan; kao da je
to u primjeru: Ako vidis, da je godina dobra,
medjana, onda ne treba sace truntasko na pole
vaditi. F. Dordevii 29.
MEDIjiANA ROSA, /. isto sto medjika (vidi
tamo). J. Zivanovid javor (1877) 1210. Bog vam
orosava letine vase med}anom rosom, a nema
ko da pokupi onu medjanu rosu, nego take pro-
pada. F. Dordevic 8. Vec je na po|u medjane
rose nestalo, a pcele med u kosnici trose. 40.
MEDJ^ANIKA, /. brdo u Srbiji. Etnogr. zborn,
8, 897.
MED^jANKA, /. izvor u Srbiji. Etnogr. zborn.
8, 896.
MEDi^ANE, n. notn. verb, od med}ati. U Vu-
kovu rjecniku (das Versiissen mitHonig, mellitio).
MED;^AS, m. poje u Srbiji u okrugu podrin-
skotn kod sela Brnca. Sr. nov. 1867, 89 i 1871,
278.
MED^jATI, med|am, impf. isto sto mediti. Akc.
se mijena u 1. i u 2. I cu plur. prez. med|amo,
medjate, u 2. i 3. lieu sing. aor. medja i u pas.
liarticipu medjan; ti ostalijem je oblicima akc.
kao u inf. Rakija . . . se pije hladna, a i vru6a
(medjana ili secerena) . . . Neki ga (t. j. vino)
med|aju, neki secere. M. D. Milidevic slave 31.
MEDl^IKA, /.
a) medna rosa (vidi medan pod d, a ), nem.
Honigtau, lat. ros mellis. Ta ,rosa' potjece od
nekakvijeh usenakn (lat. aphidae), koji ispustaju
iz sebe po liscu nekijeh bi^aka sladak sok (zato
se i kaze ,modena' rosa) skod^iv bi^kama. Ovo
znacene imamo u primjerima : Sijer, m. kao med-
|ika, sto pada u pro}e6o na lipu. a u jesen na
vrijes. Sijer je vrlo debar za cele. Vuk rjecn.
s. V. sijer. Nihovim (t. j. med^ikara) ubadanem
tece iz bi}aka lep}iv pok, koji se zove medjika.
K. Crnogorac zool. 160. Medjika, medjana rosa.
J. Zivanovic javor (1877) 1210 Medjika, Blatt-
honig, Blattlaushonig javor (1879) 340.
b) med|ika, Mehltau, robigo. Vuk rjecn. s.
V. medjika. To je osobita bolest na bilkama, po-
tjece od nekakvih gjivica i pokazttje se na liscu
kao nekakav bjelkasti bra§navi osip. Ovo je zna-
cene po svoj prilici u jjrimjerima : Udarice te
Gospod . . . zegom i macem i susom i medjikom.
D. Danicic 5 mojs. 28. 22. Kad bude glad u
zem|i, kad bude pomor, susa, medjika, skakavci,
gusjenice. 1 car. 8, 37. Bih. vas suSom i medji-
kom i gradom . . . ali se vi ne obratiste k meni.
ag. 2, 17.
MEDl^IKAR, m. usenak, od kojega postaje
medjika (u znacenu pod a), lat. aphis. K. Cr-
nogorac zool. 160. 161.
MEDMASTOMORINSKI, adj. niedudnevicki ,
t. j. sto je medu mastomorinama (vidi masto-
morina). Govori se u Istri, gdje je akc. medma-
stomirinski. D. Nemani6 (1885) 46.
MEDMASNICA, /. neka jabuka, sto dospijeva
VI
izmedu velike i male gospojine (mase). U Kra-
sicu u Hrv. S. Ivsid. Ispor. 4 masa pod c. Inace
je u kajkavaca medmesnica ili medmesica za
medudnevicku jabuku, a medmesica i za krusku.
B. Sulek im.
MEDMESICA, MEDMESNICA, /. vidi kod ri-
jeci, koja je pred ovima.
MEDMIJESANE, n. nom. verb, od medmije-
§ati. Samo u rjecnicima Bjelostjencevu i Jam-
bresiceuu (medmesane, immixtio).
MEDMIJESATI, medmijesam. Samo u rjec-
nicima, i to u Bjelostjencevu (medmesam se, im-
misceo me, ingero me, immitto me), u Jambre-
sicevu (medmesam, immisceo)), u Voltigijinu
(medmesati, frammischiare, dazwischenmengen)
i u StuUcevu (medmesati, izmijesati s naznakom,
da je iz Habdeliceva rjecn.).
MEDNA, /. geogr. ime.
a) Medna (Gorna i Dona), selo u Bosni. F.
Jukic zeml. 26. U knizi Popis zit. bosn. i here.
nije zabilezeno nikakvo selo toga imena.
b) Medna, veliki potok sa vrlo lepom pija-
6om vodom. U Srbiji u okrugu jagodinskom.
Glasnik 61, 127.
MEDNA LUKA, /. selo u Bosni u kotaru ro-
gatickom. Popis zit. bosn. i hero. 104.
1. MEDNICA, /. stogod medeno ili u cemu
stoji med. Izmedu rjecnika nalazi se u Vukovu
(vidi daje).
a) neka slatka kruska. U rjedniku Vukovu
(Art Birnen, piri genus sa naznakom, da se go-
vori u Crnoj Gori.) Kruske mednice vam se ra-
dale. M. Drzic 124. Mednica, neka kruska. B.
Sulok im.
bj mednica, fucija za med. Vuk rjecn. (1898.)
cj mednica isto sto medica pod a. Tri po-
toka curu ; prvi mi ga curi s tim prebelim mli-
kom, drugi mi ga curi s torn slatkom mednicom,
treti mi ga curi tim crjenim vincem. Jacke 806.
Mo£da ovamo ide i primjer: Gdi se obilno, vise
neg'ovdi, krasne nahodi mednice. L. Milovanov 74.
MEDNICE, /. pi. selo (va}ada) u Novom Pa-
zaru. Etnogr. zborn. 4, 282.
1. MEDNIK, m.
a) mednik, mednika (tako je zabijezen akc),
neka kruska. I. Pavlovic.
b) mednik u bijke, organ za skupjane meda.
Najvise ga (t. j. secera) ima . . . u mednicima
kojekakvog cveca. J. Panci6 bot. 7. Mednici su
svi oni organi (t.j. u bi]ke), u kojima se spravja
med; po izgledu su zlezde, Juske, jamice i dr.
flora beogr.^ 33. Vidi medoviste.
2. MEDNIK, m. topogr. ime.
a) nekakvo mjesto blizu Pristine zabilezeno
u spomeniku xiv vijeka i otud u Danicicevu
rjecniku, gdje se dodaje: Moze biti, da bi tre-
balo citati ,Mednik*.
b) mjesto u Srbiji u okrugu aleksinackom.
Niva u Medniku. Sr. nov. 1867, 546.
c) mjesto u Srbiji u okrugu knazevackom.
I^iva u Medniku. Sr. nov. 1870, 31.
d) mjesto u Srbiji u okrugu vajevskom. Plug
na Medniku. Sr. nov. 1868, 645. Livada u Med-
niku. 1872, 239.
e) brdo u Srbiji. Etnogr. zborn. 8, 371.
/) ime nivi kod sela Gradista u Slavoniji.
Zborn. za nar. ziv. 5, 122.
3. MEDNIK, m. U rijeckoj nahiji u Crnoj
Gori govori se mednik (tako je zabifezen akc.)
u znacenu: cij, mergin, t. j. gdje se razdvaja
imaiie jednoga covjeka od imaAa drugoga do-
36
MEDNI POTOK
562
2. MEDONA
vjeka. A. Jovicevii. Mednik, mednika je meda,
granica. U Crnoj Gori. L. Zore pajetk. 170,
211. Jamacno ne stoji u svezi s imenicom med,
nego s imenicom meda, t.j. mednik mjesto mednik.
MEDNI POTOK. m. geogr. ime zabilezeno u
spomeniku xiv vijeka. Ot tud preko u delb i po
d61u za Vidomirice u Med'ny potokb. Svetostef.
hris. 6. — Ne razabira se, je li Medni potok
doista potok, Hi je selo.
MEDNOGLASAN, adj. u koga je Hi ucega
je medan (t. j into, ugodan) glas. U rjecniku
Stulicevu (canorus). Sudi (t. j. muzicki instru-
menti) ostali mednoglasni svikolici da se iznesu.
A. Vita}i6 istum 5*.
MEDNACI, Mednaka, m. pi. potok i brdo u
Jadru izmedu sola Trsica i Klubaca; Od Med-
naka te do Koprivnaka. Vuk rjefin. — Rijec
potok u navedtnom Vukova tumacenu po sooj
prilici nije mala rijeka, nego tijesna prodol medu
dva brda. Navedeni primjer uzet je iz sa(ive
nar. pjesme stami)ane u i. kn. (1824), sir. xxi— xxii.
1. MEDNACA, /. neka sliva. U Bastajima
kod Daruvara (u Slavoniji). D. Hire.
2. MEDNACA, /. potok u Srbiji. Etnogr. zborn.
8, 1030'.
MEDNACkI POTOK, in. suh, malen potok u
u Srbiji u jagodinskom okrugu. Glasnik 61, 127.
MEDNAK, m.
a) neka kruska. B. Sulek im. U Uzicu u
Srbiji zovu se neke kruske mednaci. ]^. Stoja-
novic.
b) Mednak se zovu dva zaseoka u Bosni,
od kojih je jedan u kotaru sarajevskom, drugi
n maglajskovi. Popis zit. bosn. i here. 18. 340.
c) Mednak je nekakva zem\a u Srbiji u
okrugu podrinskom. Sr. nov. 1873, 227.
MEDNA ZUCTCA, /. bijka Cassia poetica (poo-
tarum). Bela rjeSn. (ii. izd.J i otiid u B. Suleka
im.. gdje se dodaje danasnc lat. ime Osyris alba.
Suleic navodi za svoj izvor Belin rjecnik, ali je
on u nemu ,Medgna /ehjuciza' krivo p)'>'Ocitao
,medna sducica' i tako pogrjesno ime unio u
svoju knigu.
1. MEDO, m^da, m. od mila mjesto medijed.
Akc. se mijena u vok. medo. U rjecniku Mika-
linu, Belinu, Bjelostjencevu, Stulicevu (s nazna-
kom, da se nalnzi u M. Drzica i u Habdelicevu
rjein.) i u Vukovu. Deklinacija je kao i imenu
Mato (vidi tamo).
a) u pravom znacenu. Ma ka je zvir onoj,
pod hrastom ku vidu? Ah, medo, ti li s' toj ?
M. Drzid 72. Kao kada mati mu6ka dite, koje
i6te ru6ka: Eto, medo da te nosi, muci, ru6ka
sad no prosi ! V. DoSon 259*. Navrani se medo
s medidima. Nar. pjes. vuk 1, 503. i 6, 290. Te
pojede mfida s raedi6ima. 1, 504. Pa da medo
sve podigne mede, na nestasna u gori komarca,
koliko bi sola ftudo bilol Osvetn. 3, 81. Ne mene
medo, ako si poSteni meded. Nar. prip. vr6ev.
188. DoSao je medo s medi6i, Nar. pjes. istr. 2,
1.50.
h) M^do, Moda, ?«. mu§ko ime prema lat.
UrsuB, Ur.sius, Ursinua, koja su imena nekad
bila vrl') ohiina u Iliiliji i u Dalmaciji (K. Ji-
refcek rem. 2, 62). Medo Pucid.
c) ^udi po boji kose, ociju i koze zovu se;
bikan, garan, zole, ?,uti, crni, pirgo i medo. U
turskoj llrvatskoj. Zborn. za nar. ziv. 60. —
Nije jn.tmo, znadi li inodo ovdje iovjeka, kojije
hoje iucknste kao med Hi nure kao medvjed. Ako
je OHO prvo, onda ovaj primjer ide pod 2 medo.
2. MEDO, m(^da, m.
ii) ime, koje daje mlada tredem bratu u kuci.
U negdasnoj hrv, krajini. V. Arsenijevid. —
Ovo ime znaci kao: inedeni.
b) ime psu dlake zuckaste kao med. F. Ku-
relac dom. ziv. 46. Ispor. medan, medir.
MEDOBRACICA, /. koja med bere. Samo u
Bjelostjencevu rjecniku, i to u lat. dijelu, gdje
s. V. fiorilegus stoji: florilegae apes, medobra-
cice, pcele iz cvetja mod zbirajuce.
MEDOBRANE, n. brai'te meda. Samo u Stu-
licevu rjecniku (mellatio s naznakom, da je iz
ruskoga rjecnika).
MEDOCTJR adj. sto medom curi. Samo u Jani-
bresicevu rjecniku (mellifluus). — Nepouzdano.
MEDOCIN, adj. onaj, koji med cini. Samo u
Jambresicevu rjecniku (mellificus). — Sasma ne-
pouzdano.
MEDOGOVORAN, medogovorna, adj. onaj,
koji medeno (t. j. slatko) govori. Samo u Stu-
licevu rjecniku (dulcia loquens). — Slabo po-
uzdano.
MEDOJE, in. inusko ime u spomenicima xiv i
XV vijeka. Dec. hris. 41. 69. Mon. ragus. 1, 129.
K. Jirecek spom. 68. 72.
MEDOJEVAC, Medojevca, m. selo u Srbiji u
okrugu moravskom. S. Koturovic 67.
MEDOJEVA RIJEKA, /. selo u Srbiji znbi-
jezeno u ispravi xv vijeka. Selo Medoeva Reka.
J^. Stojanovic hris. 3.
MEDOJEV DO, TO. seoce u Dalmaciji u kotaru
kotorskom. A. Masek 35.
MEDOJEVIC, in. selo u Bosni u kotaru do-
notuzlanskom. Popis zit. bosn i here. 280.
MEDOJEVICI, m, pi. selo i zaselak u Bosni
u kotaru sarajevskom. Popis zit. bosn. i here.
14. 16.
MEDOJICA, m. prezime u Kotoru u spome-
nicima XV vijeka. K. Jirecek rom. 2, 73.
MEDOKRADICA (jamacno je takav akc), f.
koja med krade. U rjecniku Mikajinu (s. v. osa),
Belinu (vespa), Stulicevu (vespa s naznakom, da
je iz Belina rjccn.) i u Voltigijinu (vespa, Wespe).
Vidi se dakle, da jc medokradica druga rijec za
osu.
MEDO;^E§KA, /. vidi rijec, koja za ovom do-
lazi.
MEDO^USKA, /. jagoda. Jamacno slozena
rijec od med i Juska ali se ne razabira pravo
znacene druge rijeci u toj slozenici. U rjecniku,
Belinu (fragole) i u Stulicevu (fragra s nazna-
kom, da je iz Belina rjecnj. Bored medojuska
ima Stulic s istijem znacenem i medojoska. sto
se cini sumtiivo. Iz Belina rjecn. uzeo je medo-
juska i B. Sulek im. (piSuci lat. znacene Fra-
garia).
I\IED0Nl6, m. prezime zabilezeno u spomeniku
xvn vijeka. R. LopaSic urb. 255. — Nije sigurno,
treba li citati tako Hi Modunid Hi Medonic.
MEDONOSAN, medonosna, adj. koji med nosi.
A. Maksimovic 24. 28. Primjeri se ne mogu na-
vesti s razloga navedenoga s. v. matidni.
1. MEDONA, in. rijec od mila mjesto medvjed
kao i medo. Govori se u Bosni i Here. Zborn.
za nar. ziv. 6, 118.
2. Mli^DOlNfA, m. vo dlake zuckaste kao med.
f] rjedniku Belinu (bue di color di mele), u
Stulicevu (medoria, vo medast, bos iiavus s na-
znakom, da je iz Belina rjecn.) i u Vukovu
MEDONICA
563
1. MEDOVINA
(Name fiir einen Ochsen, nomen bovis, — an
den medvjed denkend?). Potvrde donose jos: F.
Kurelac dom. ziv. 25. J. Bogdanovic (za Liku).
D. Hire (za Bosnu). Zborn. za nar. ziv. 1, 310.
(gdje se veli, da se u Bosni i Here, tako zove
govece, sto nije dobro crno). — Vidi mediija.
MEDONICA, m. dem. od 2 medona. Govori
se u Lici. J. Bogdanovid.
MEDONIC, m. jn-ezime, vidi Medonid.
MEDOEOSAN, adj. sto medom rosi. Ostavitfi
njimi dazde medorosne, blagosovjene i svete za
natopiti nive i luge i vrtle. J. Banovac blag.
300. Ostavite nami dazde i vode medorosne. 304.
MEDOSLOVESAN, adj. u koga su medene
rijeci (slova). Sij udenikb . . . udiceju slova Bo-
zija i jezykomb medoslovesbnyimb . . . ulovi sego
kraja. DomentijanJi. 256.
MEDOS, m.
a) musko ime. Dec. bris. 44. 98. K. Jirecek
rom. 2, 73 (lat. ,Medossius'). y. Stojanovid bris.
180., zap. i natp. 3, 4.
h) ime jarcu dlake zuckaste kao med. F.
Kurelac ziv. 38.
MEDOSA, /. ime kozi dlake zuckaste kao med.
F. Kurelac ziv. 38.
y-"*-^- MEDoSeVAC, Medosevca, m. ime dvjema se-
^«^27^ livta u Srbiji; jedno je u okrugu podunavskom,
^"\ drugo u toplickom. S. Koturovid 97. 141. ^^
^/ MEDOSEVIC, m.
^^c^^O"^'-' ^*>^ prezime zabifezeno u spomeniku xv vijeka
i otud u Danicicevu rjecniku.
b) selo u Bosni it kotaru cajnickom. Popis
zit. bosn. i here. 22.
MEDOSeVINA, /. zaselak u Bosni u kotaru
focanskom. Popis zit. bosn. i hero. 58.
MEDOSiC, 7)1. 2^rezime hrvatsko u xvi vijeku.
P. Vitezovid kron. 136.
MEDOTOCAC, medotocca, m. iz koga Hi iz
cega med tece. Samo u Stulicevu rjecniku (mel-
leus, sicut mel fluens).
MEDOTOCAN, adj. onaj, iz kojega med
t(ce. U rjecniku Stulicevu (melleus, sicut mel
fluens) i u Danicicevu (mellifluus sa primjcrom
iz XIII vijeka). Nalazi se samo u metaforickom
znacenu. Prilozb sladbkaja i dobraja 1 medotocb-
naja ucenija svoja. Stefan pam. saf. 23 Drugo
ne ostaje nami, nego padnuti k nogam medo-
tocnoga i dobrostivoga Jezusa. P. Baksic 53.
Medotocna dobrota Bozja obilato bi prikazana.
130. Govori medotocni Bernardo (ovo je lat.
mellifluus, tndi meden pod e, c, aa). P. Kneze-
vid osm. 169. Kao da je dusa moja . , . znala
. . . sladki Sokratov i Omirov jezik, pak kao da
se je s medotocnom sladoscom negovom sastala.
D. Obradovid ziv. 36. Bernardo sveti premda u
svakoj svojoj besjedi medotocna kaze svoja usta.
B. Zuzeri 23.
MEDOTOCIV, adj. isto sto medotocan. Sa7no
u Danicicevu rjecniku s primjerom iz rukopisa
XVII vijeka : Gde sladko glagolivy jezykb, gde
medotocivyje ustny?
MEDOTVOEAN, adj. koji tvori med. U rjec-
niku Stulicevu (mellificus). Pauk otrovu vadi i
pije iz onoga istoga cvita, iz koga medotvorna
zivinica pcela med izpija. A. Kanizlid utoc. 82.
MEDOUSNIK, m. covjek niedenijeh usta (u
prenesenom znacenu). U rjecniku Belinu (afFa-
bile) i u Voltigijinu (eloquente, un bel parla-
tore, boccadoro, ein wohlredender Mensch).
MEDOUSTAN, adj. u kojega su medna usta
(u prenesenom znacenu). U rjecniku Stulicevu
(aft'abilis, lenis, blandus sermone, mansuetus),
u kojem iiua i adv. medousno (aftabiliter). Pri-
djev medoustan upotrebfavaju neki pisci za sv.
Bernarda (vidi o tome meden pod e, c, aa i
medotocan). Sto i sv. Bernardo, naucite} medo-
ustni, potvrduje. A. Kanizlid utoc. 36. Eici su
medoustnoga Bernarda. D. Eapid 65. Svrhu
oviju rici medoustni slatko govoredi. 155. Slisaj
modousnoga Bernarda. P. Knezevic osm. 74.
Kako veli medousni naucite}. L. Eadid 79.
MEDOV, adj. isto sto medan, meden. U rjec-
niku Stulicevu (modov, medan). Zaiti . . . me-
dove vode za jednu tengericu. Z. Orfelin 467.
MEDOVA, /. krava dlake zuckaste kao med.
F. Kurelac ziv. 25. V. Arsonijevid (,medova je
ime kravi, koja je vise crna nego zuta, u Lici').
D. Hire (cuo u Krnaku i u Bakovcu u Hrv.).
MEDOVAC, medovca, m. medovina, serbet.
a) medovae, serbet. P. Bolid slovar 99. Oni
su zed pivom i medovcem gasili. vinod. 1, 19.
U svakom prevrelom pidu, kakovo je vino ja-
bucno, kruskovo, pivo, medovae, 2, 23.
b) mjesto u Srbiji u okrugu rudnickom. Li-
vada u Medovcu. Sr. nov. 1871, 611.
MEDOVAN, medovna, adj. isto sto medan.
U rjecniku Danicicevu (mellis) s primjerom iz
XIV vijeka: sbtove raedovny. Pridjev medovan
nalazi se i u A. Maksimovica 23., ali se ne moze
navesti primjer s razloga reeenoga kod maticni.
MEDOV DOLAC, m. selo u Dalmaciji u ko-
taru imoskom. A. Masek 48.
MEDOVICA, /.
a) isto sto medica, medovina, t. j. napitak,
u kojemu ima meda. O rjecniku Stulicevu (be-
vanda fatta con mele, mellinia s naznakom, da
je iz Habdeliceva rjecn.)
b) mjesto u Srbiji u okrugu pozarevackom.
Niva na kraj Medovice. Sr. nov. 1870, 633.
c) potok u Srbiji. Etnogr. zborn. 8, 593.
MEDOVI6, TO.
a) prezime u nase vrijeme. po svoj prilici
izvedeno od osnove imena Medo (vidi tamo).
Schem. rag. (1876) 65. Drz. kalend. srb. (1905)
34. Imenik (1906) 289. — Akc. je Medovid.
bj zaselak u Bosni u kotaru fojnickom. Po-
pis zit. bosn. i here. 70.
MEDOVICI, TO. pi. zaselak u Hercegovini u
kotaru mostarskom. Popis zit. bosn. i here. 494.
MEDOVILE, /. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Zemja u Medovilama. Sr. nov.
1873, 703.
1. MEDOVINA, /. napitak, u kojemu ima
meda, medica, serbet. U rjecniku 3Iika^inu (me-
dovina, medeno pitje, mellina), u Belinu (be-
vanda fatta con mele, — mulsa, vino melato), w
Stulicevu (medovina, medovica s naznakom, da
je iz Belina rjecn.) i u Vukovu (Meth, mulsum
s primjerom: Slatko kao medovina i s drugijem
iz nar. pjes. vuk 1, 313: S vecera me vinom
umivala, o ponodi slatkom medovinom).
a) uopce. Volim s Jovom s lista vodu piti
nego s tobom slatku malvasiju, medovinu iz
kondira zlatna. Nar. pjes. vuk 2, 642. Vruda
h}eba u med umacu, a serbet medovinu srcu
(t. j. carevi). Nar. prip. vrcev. 156. I taj ti je
hoga bez kurana, komeno je medovina draga.
Nar. pjes. horm. 1, 52. Medovina, uvaren s vo-
dom med. U Bosni i Here. Zborn. za nar. ziv.
1, 113.
b) V narodnijem se pjesmama spomine me-
2. MEDOVINA
564
3 MEDUN
dovina (serbet-medovina, seder-medovina) kao
vrlo opojno pice, od kojega covjek zaspi kao
mrtav, pa ga onda maze svatko ubiti. Dajte
nima vina i rakije i pjanahne serbet medovine.
Pjev. crn. 302b. A. kad Turci pod §ator dodose,
ev' sedose piti medovinu, Maksimija medovinu
sluzi ; kako komo casu dodavase, onako je
svaki i pojubi. Opise se tri Turcina mlada,
opiSe se kako zemja crna pa pospase, kako
da pomrose. Nar. pjes. vuk 3, 40. Kad ujeze
Milos u mehanu, oni nemu mjesto ucinise,
pa mu daju vina i rakije, pa Milosu bije-
Jahu vino, prisipahu socer-medovinu, da opiju
vojvodu Milosa. 6, 45. To zacula sele Ivanova,
trostruke je suze udarise, pak mijesa vino i ra-
kiju i jos vino od devet godina, jos prisipa ser-
bet medovinu, da je slade piti rujno vino; dokle
ih je kudka izopila, svi padose glavom na tr-
pezu. G, 445. Al' ih Lale docekuje divno, Kli-
mente je za sofru stavio, dava nima piva i je-
stiva, nalijeva vina i rakiju, prisipje im §erbet
medovinu, Klimentama da je slade vino. De si-
dese, tuna popadase. 8, 18.
c) U dva se pisca nalazi medovina za grc.
a(y.(ou, lat. sicera (luk 1, 15, — vidi medica
pod a). Ni vino ni medovinu ne co piti. N. E.a-
nina 182b. Ni vina ni medovine ni olovine ne
ce piti. M. Divkovic bes. 52.
2. MEDOVINA, /. nekakva velika jama, u
kojoj ima vode, u Pojicima. Zborn. za nar. ziv.
8, 198. — Ispor. medulin.
MEDOVINE, /. pi. selo u Srbiji u okrugu
uzickom. S. Koturovic 147.
MEDOVINICA, /. Tako naziva dragi svoju
dragu u primjeru : Samo jednu votu da glasac
pustam, moja medovinica. M. Drzic 139.
MEDOVINSKI, adj. sto pripada selu Medo-
vinamn Morava prima jos medovinsko-gledicku
reku. M. D. Milicevic knez. srb. 580.
MEDOVISTE, n. botaniiki izraz za lat. fovea
nectarifera, rietn. Honiggrube. B. Sulek rjecn.
znanstv. naz. Vidi mediste.
MEDOVIT, adj.
a) isto sto medan. Samo u Stulicevu rjec-
niku.
b) botanicki izraz za lat. nectarifer, nem.
honigfiihrend. B. Sulek rjecn. znanstv. naz.
Vidi medit.
MEDOVNICA, /.
a) botanicki izraz za ilijezdu « bija, koja
se lat. zove^ glandula nectarifera, nem. Honig-
driise. B. tSulek rjecn. znanstv. naz.
b) mjesto u Srbiji u okrugu jagodinskom.
Livada u Medovnici. Sr. nov. 1875, 241.
MEDOVNIK, m. botanicki izraz za lat. nec-
tarium, nem. Honiggefass. B. Sulek rjefin.
znanstv. naz.
MEDOVODA, m. covjek, koji medvjeda vodi.
Samo u Stulicevu rjecniku (ursi ductor).
MEDOVStIK, to. iovjek, koji se bavi oko
meda. Samo u Stulicevu rjeiniku (qui mollis
opus exercet s naznakom, da je iz ruskoga
rjein.). hpor. u ruskom jeziku MeAOBmwK'L, covjek,
koji med prodaje.
MEDPOLAGATI, MEDPOLOZAN, MEDPO-
LOZENE, MEDPOLOZITI vidi te rijeii kod
metpolagati . . .
MKDRESA, /. ikola. Iz tur. (arap.) medr^sti
(skola). A da vidiS softo iz medrose ! Nar. pjes.
horm. 1, 119. On u Budim namjosti vezira, iz
medrese geba Sadulaha. 1, 245.
MEDEEZE, medrezeta (takav ce biti gen.)
isto sto medresa i istoga postana. Brez tebe bi
(t. j. bez davola) bio ovi svijet jedan manastir
od svetine, po tebi je jedno medreze od opacine.
S. Margiti6 fala 154.
MEDSAVE, selo u Hrvatskoj u zupaniji za-
grebackoj (blizu Samobora). Eazdje|. hrv. i slav.
38. — Bice krivo zapisato ; sami mjestani (kaj-
kavci) zovu to selo Zmedsav (t. j. mjesto izmedu
Save). Schem. zagr. (1875) 202 i (1880) 159.
MEDSKI, adj. sto pripada Medima (narodu).
Medski kraj. S. Rosa 145.
MEDULIC, ot. prezime u Hrvatskoj zabi}e-
zeno u ispravi iz svrsetka xvi vijeka. Mon. croat.
308.
MEDULIN, m. jama, gdje se kopa zem}a za
razlicne potrebe (na pr. loncarske, zidarske). U
Vrhniku na otoku Krku. Zborn. za nar. ziv. 4,
234. — Ispor. 2 Medovina.
1. MEDU][jA, /. krava dlake zuckaste kao med.
Akc. se mijena u gen. plur. meduja. U rjecniku
Vukovu (Kuhname, nomen vaccae). Potvrde do-
nose jos: F. Kurelac dom. ziv. 25. J. Bogdanovic
(za Liku). Zborn. za nar. ziv. 1, 310 (gdje se veli,
da se u Bosni i Here, tako zove govece, sto nije
dobro crno)., 6, 97 (za tursku HrvatskuJ. — Vidi
medona.
2. MEDUSA, /. isto sto 7neda(a. U rjecniku
Vukovu (die Medaille, numus in honorem cuius
cusus s naznakom, da se govori u Sinu). To ce
znacene biti u primjeru: Ja da vidis budaline
Tala, uletio budalina Tale (t. j. u crkvii). Tale
huce, a nagakom tuce, sve obija rafe i dolafe i
razbija krize i meduje. Nar. pjes. horm 1, 399.
3. MEDUi^A, kao da je ime Hi nadimak ha-
rambasi u primjeru: Otidose moji Vakupjani,
da dovedu licke arambase . . . Meduju ce meni da-
rovati, Knezevica Josi kapetanu, a Sdunica i s
nim Pavedida, dvama du ih bradi darovati,
dvama bradi dvama Kurtovicem. Nar. pjes. vuk
8, 163.
MEDU:^ICA, /. de?w. od medu}a.
a) dem. od 1 meduja. Govori se u Lici. J.
Bogdanovid.
b) dem. od 2 meduja. A oplete sitne plete-
nice, a upledo pare carevice i uplede sitne me-
du|ico (t. j. M kose). Nar. pjes. horm. 2, 190.
1. MEDUN, meduna, m. malum granatum,
melligo.
(() neka vrsta sipka. U Vukovu rjecniku
(medun, sipak jos sladi od sladuna, eine Art
Granatapfel, mali granati genus).
b) sok, kojega jos nijesu piele priredile kao
med, lat. melligo. Govori se u Istri, gdje je akc.
mediin, gen. meduni. D. Nemanid (1883) 47.
2. MEDUN, m. tako u Vrbniku na otoku Krku
zovu razlicne usenke 2)0 bifu. Zborn. za nar. ziv.
5, 73.
3. MEDUN, HI. grad u Crnoj Gori u Kuiima.
U rjecniku Vukovu (u pjesmama nekakav grad
s j)rimjerom iz nar. pjes. vuk 4, 117: Knigu
pise aga od Meduna). Zafali se Ture od Meduna.
Pjev. crn. 110'» Prije Duro u Modunu dode i
tu Kuce na i.skupu nade pa je riima rijec be-
sjedio. Ogled, sr. 103. Na Medunu od starine
gradu. Nar. pjes. vuk 5, 227. Zafali se Durde-
vidu Mujo od Meduna grada bijeloga. 8, 26. A
Plamenac ti cos k Arbaniji, sprama Bara i Me-
duna grada. Osvetn. 3, 73. — Ime nije slaven-
skoga izvora ; grad je taj ondje stajao nekoliko
stotina godina prije, nego su Hrvati i Srbi doSli
MEDUNAC
565
MEDVJECAD
u dannsne svoje eemfe; dok su ondje zivjeli stari
Iliri, zvao se Medeon, Meteon. K. Jirecek rom.
1, 58. Etnogr. zborn, 8, 34.
MEDUNAC, medunca, m. bi^ka Quercus pu-
bescens. B. Sulek im.
MEDUNAST, adj. ne razabira se pravo zna-
cene. Nego se jutros gladan skidoh s jedne me-
dunaste sjive (t. j. sa stabla s}ivova). Nar. prip.
vr(5ev. 174.
1. MEDUNICA, /. ime dvjema bijkama; jedna
je Pulmonaria officinalis, a druga Salvia glu-
tinosa. B. Sulek im. Lat. ime Pulmonaria ma-
culosa bi(eze toj bijki Z. Orfelin 491 i Stulic u
svome rjecniku.
2. MEDUNICA, /. hice isto sto medu^ica pod
b. Od glave mu kauk poletio, iz kauka krsti po-
zladeni, a i one sitne medunice. Nar. pjes. horm.
1 J 25.
MEDUNICEVINA, /. kemicki izraz za nem.
Melissinsaure. B. Sulek rjecn. znanstv. uaz.
MEDUNIC (tako je zabijezen akc. za Liku),
m. prezime u nase vrijeme. Imenik (1906) 322.
J. Bogdanovic (koji kaze, da se nalazi u Lici).
Zabilezeno je i prije nasega vremena: E. Lopa-
si6 urb. 208.
MEDUNIKA, /. (bice takav akc). bot. ime.
a) neka jabuka u kajkavaca. B. Sulek im.
b) neka kruska u kajkavaca. B. Sulek im.
Vidi medunka, medunika.
c) Pulmonaria officinalis. S. Petrovic 261.
S. Pelivanovic (kaze, da se govori u niskom
okrugu). Vidi medunak.
d) Spiraea ulmaria. S. Petrovic 118.
e) trava, koja se lat. zove holcus. B. Sulek
im. Ispor. nem. ime toj travi Honiggras.
MEDUNIN, m. kemicki izraz za nem. Melissin.
B. Sulek rjecn. znanstv. naz. — Nastavak -in u
rijeci medunin nije narodan, nego je Sulek uzeo
opci evropski nastavak -in, koji se u kemickoj,
medicinskoj i tehnologickoj terminologiji vrlo
cesto nalazi, a nacinen je prema lat. pridjevnom
nastavku -inus (na pr. divinus, equinus, mari-
nus i t. d.)
MEDUNKA, /. neka kruska. B. §ulek im.
MEDUNAK, medunka (tako ce biti^gen.), m.
ime bijki. Pulmonaria tuberosa. B. Sulek im.
Pulmonaria officinalis. S. Petrovid 261. Vidi
medunika.
MEDUNIKA (bice tnkav akc), f. neka kruska.
B. Sulek im. S. Ivsic rad jug. ak. 168, 157.
MEDUR, m.
a) medovina, medica. Blagujte pritilosci i
pite medure. Bernardin 135. Blagujte pritilosti
i pijte medure. N. Eanina 160b. JJ lat. tekstu
stoji : Comedite pinguia et bibite mulsum. 2 esdr.
8, 10. Nije sasvijem sigurno, da je nom. sing.
medur, mozda je medura.
b) prezime u nase vrijeme. Imenik (1906)
85, 178.
c) ime volu. D. Hire (s naznakom, da se
govori u Briivnu).
MEDURIC, m. prezime u nase vrijeme. Nar.
pjes. vuk 3, 582 (medu prenumerantima). Drz.
kalend. srb. (1905) 86.
MEDUEIKA (tako je zabijezen akc), f. Met-
nes li vostina u vodu, pa ih malko prokuhas,
ono malo meda, sto nije sasvim istisnuto, rastopi
se u vodi; odstrani pak vostine te dobro rasku-
haj vodu, dok se ne zgusne, pa eto ti medurike.
Na Bracu. A. Ostojic.
MEDUSKA, /. ime ptiei, Dandalus rubecula;
nazvata je po boji, sto se prostire od done vi-
lice do na prsa. D. Kolombatovic (1885) 18.
MEDVA (tako je zabi}ezen akc), f. vrsta vi-
nove loze bijela grozda. Na Bracu. A. Ostojic.
1. MEDVACA, /. kruska slatka kao med i zri
oko sv. Ilije. M. Medic letop. 160, 78.
2. MEDVACA, /. zaselak u Bosni u kotaru
br^anskom. Popis zit. bosn. i here. 314.
MEDVANSTVEN, adj. MEDVANSTVO, n.
Obje ove rijeci dolaze samo ujednomglag. rukopisu;
prva znaci: meden, sladak (u prenesenom smislu),
a druga po svoj prilici znaci: slast. I oste mo-
remo razumiti za zlato i za slatke pes'ni i za
med'vanstva, ka sinove izraelski cinahu . . . K'
slatkimb pesnemb anjelskimt i k' med'vanstve-
nimb slavnimb rajskimb. Starine 23, 75.
MEDVEN, adj. medan, meden. Glas -v- nalazi
se i u druga dva slav. jezika : staroslov. med-
vbuTb, rus. Me/^Bi^Htlii, a potjece iz velike starine,
jer se rijeci med (staroslov. medi.) osnova nekad
svrsivala na u, i od nega je ispred drugoga
kakvog vokala postalo po zakonu v. Pridjev
medven nalazi se u kajkavaca i u cakavaca,
vrlo rijetko u stokavaca (vidi medu primjerima,
a ispor. i mjesno ime Medvenaca u Srbiji, koje
je izvedeno od osnove p)ridjeva medven). IJ rjec-
niku Bjelostjencevu (medven, 1 kaj je iz meda
ali slatko kot med ; medven sok, melleus liquor ;
metaph. medvene reci, mellea verba; 2. kaj k
medu slisa, mellarius; medvene posude, mellaria
vasa ; 3. medven, zamedven, mellitus; medveni
sok iz drevja i listja trav kapjuci, pcelam drag,
melligo) i u Jambresicevu (medven, mellitus;
medveno vino, mulsum). Za cijelo je zabilezeno
krivo znacene u Voltigijinu rjecniku (medveni,
orsino, was vom Bare ist). — Pridjev se medven
upotrebjava u pravom i u prenesenom znacenu; za
komparativ i za adv. nemapotvrda. Misto slatkosti
medvene gorkosti dopal jesi. Starine, 3, 221. Ona
pica nikim je lahka, slatka, medvena. Korizm.
82*^. Usta tvoja jesu kapja medvena. Transit 100.
Da si ti sam sladak, da si sam medveni (govori
se Hristu). ^. Mencetid 341. Ovdika prozira ja-
buke medvene. P, Zoranic 26. Nih slatke i med-
vene rici. 44. Jedna zena . . . prodavase koma-
dice od preklicah, koje se zovu u Europi med-
vene i lizane preklice (pogacice). A. Blagojevic
khin. 80.
MEDVEN, m. prezime u kajkavaca u ispra-
vama xvii vijeka. R. Lopasic urb. 208. 230.
MEDVENIKA, /. neka kruska. B. Sulek im.
(potvrduje za Zagreb). D. Hire (za sv. Petar kod
Ludbrega).
MEDVENOVA DEAGA, /. selo u Hrvatskoj
u zupaniji zagrebackoj. Razdje}. hrv. i slav. 33.
MEDVENACA, /. zem^a u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Medveiiaci. Sr. Nov. 1874,
311.
MEDVENAK, (jamacno je gen. Medvenaka), m.
nekakva zemla, na kojoj su livade kod Done
Kupcine u Hrvatskoj. D. Hire.
MEDVIJAK, m. vidi Medvjedak pod b, a.
MEDVJECaC, medvjecca, m. vidi medvjedac
pod a.
MEDVJECaD, medvjecadi, /. novi. coll. od
medvjefie. Nezina brada prije dosla i silno blago
dotjerali: sve ,medjedcadi', vucica, psetanceta i
macaka. Nar. prip. bos. 112. — Ne moze se ra-
zabrati, sto je upravo zapisato, dali medjecadi
Hi medecadi.
medvjeCe
566
MEDVJED-GRAD
MET)VJE6e, medvjefieta, n. isto sto mece, t. j.
mlado od medvjeda. Tri Karavlaha ,medjed6e'
uce igrati . . . dadu mu ,medJGdce', a on ode s
nim. Nar. prip. bos. 111. — Ne moze se raza-
brati, sto je upravo zapisato, dali medjece Hi
medece.
MEDVJECICA, /. mala Hi mlada medvjedica.
Samo u Stulicevu rjecniku (medvjedcJca, parva
ursa).
MEDVJEC16, 7)1. mail Hi mladi medvjed. Bijec
je postala od medvjed cic, a ova nastavkom -ic
od osnove rijeci medvjedac. Samo u rjecnieima,
i to u Belinu (orsacchio), u Bjelostjencevu (Ursu-
las, catulus ursinus) i u Stulicevu (parvus ur-
sus). U prvom i u trecem rjeiniku zapisato je
medvjedcic.
MEDVJED, m. poznata zivotina, koja se lat.
zove ursus, netn. Bar. Mjesto medvjed govori se
medvid u zapadnom govoru, a medved ti istoc-
nom. Glas -v- moze u juznom govoru ispasti te
onda biva medjed Hi meded. Akc. se mijena u
gen. plur. medvjeda. Nalasi se i u drugim slav.
jezicima s istijein znacenem, na pr. staroslov. i
rus. Me/\Bi/^b, slov. medved, ces. medved (Hi. ned-
ved) i t. d. Bijec je slozena od med i od jed
(koje se nalazi u glag. jedem, jesti); glas -v-
moze se tumaciti onako, kako je receno za pri-
djev medven (vidi tamo) ; ali moze se takoder
misliti, da v pripada drugome dijclu slozenice,
jer se vidi, da katkad taj konsonant s neznana
razloga stoji ispred je (Hi ije) u glag. jesti;
tako je na pr. u rijecma uvjesti (t. j. ujesti),
uvijedati (t. j. uijedati), mesvijede (t. j. meso-
jede), koje rijeci ima Vuk u rjecniku is najjuz-
nijih krajeva; ovamo ide i ruski glag. oxB-tAaTt
(mjesto 0Ti/\aTi,, t. j. okusiti). Slozenica medvjed
upravo znaci zivotinii, koja med jede, kao da
recemo medojed. Xalazi se u svijem rjecnieima
osim Daniciceva sa znacenem, koje je receno, t.
j. lat. ursus, tal. orso, nem. Bar, i to medvjed
u rjecn. Belinu, medvid u Vrancicevu i u Mi-
kajinu, medved u Bjelostjencevu, Jambresicevii i
u Voltigijinu ; u Stulicevu je medvjed i medjed,
a u Vukovu medvjed, medvid, medved i meded.
a. Za receno znacene moglo bi se navesti
vrlo mnogo primjcra, ali ce biti dosta samo ne-
koliko, i to ne toliko poradi znacena, koliko po-
radi razlicnijeh likova ove rijeci.
a) medvjed. Junaci, koji sna^om lave
rva§e i medvjede. I. Gundulic 234. Zato6na ce
job potjera lava, medvjed i pantora i ostalijeh
zvijeri biti. G. Palmotic 2, 324. Moze se prili-
kovati zloca od srzbe medvjedu. K. Manarovii
32. Tree jace nep; modvjedi za medom. D. Basic
7. Jo5 na nemu durak od medvjeda. Nar. pjes.
juk. 139.
b) medvid. Mnoge ku6ke medvida tiraju.
Starine 3, 262. Druga (t. j. glava) od gnifna
medvida. P. Zoranic 13. Po6e kako ranen med-
vid mrmjati. F. Glavinic cvit 427b. Druga zi-
vina bi§e prilifina modvidu. A. Kaci6 korab. 295.
Lav i medvid razdrt ho6o. V. Dosen 43''.
r) medveJ. Lav i medved podu po jednoj
dubravi. D. Obradovid basne 25. Neki pri6aju,
da medved . . . na Sretene izide na poje. M. D.
Mili6ovi(: ziv. srb.-' 180. Opazi modvoda, vuka i
kraguja. Nar. prip. mikul. 39. Medvod, gen.
medvida (n hlri). D. Nemanic (1883) 36.
(I) medjed (vrlo rijetko). Mozgom vrlijeh
od pantora i medjeda hranih tebe. 6. Palmoti6
2, 312. Zakri krusko, modjed ide, cave rebus
tuis H Stulicevu rjedn.
e) meded. Ve6i je strah oni od nesvijesna
srdita, nego li oni od mededa. K. Mazarovic 55.
Na mededu zelena dolama. Nar. pjes. vuk 1,
529. Video sam i ziva mededa, a kamoli ko?.u
od mededa. 3, 32. Pala muha na mededa. Nar.
posl. vuk 246. Udruze se meded i svina i lisica.
Nar. prip. vuk 221.
b. Medvjed kao ime i prezime judsko,
a) ime. Medvedb. Dec. hris. 11. 46.
b) prezime. Medved. 6em. pakr. (1898) 26.
Imenik (1906) 33. I prije nasega vremena. R.
Lopasic urb. 57 (u spomeniku xv vijeka). 249
(u spomeniku xvii v ). I u narodnoj pjesmi: I
pio je Simic kapetane i pio je Medved kapetane.
Nar. pjes. vuk 8, 167. (pjesma je inace isx>jevata
juznijcm govorom). Medvid. E.. Lopa§i6 urb. 344
(u spomeniku xvii vijeka).
c. Medvid je seoce u Dalmaciji u kotaru
sinskom. A. Masek 107.
d. medvjed u svezi s pridjevima bij^li, mor-
ski znadi druge neke zivotine. Medved beli, ur-
sus maritimus. J. Pancic zool. 178. Morski med-
ved, Seebar, Phoca ursina. G. Lazic 43. Mozda
ovamo idu i primjeri: Zaspa vecma gori nego
morski medvid. M. Marulic 50. Jos je bijeda,
sto se trpi, sto se pati od morskoga od med-
vjeda, ki se sa mnom cesto rati. M. Vetranic 1,
20. — Nije jasno, koja se riba ima misliti, sto
je bijezi Mika^in rjecnik: Medvid riba, ursus, i
L. Zore rib. ark. 10, 339: medjed (brojeci je u
morske ribe).
MEDVJEDAC, medvjeca, m.
<i) mali Hi mladi medvjed. U rjecniku Bje-
lostjencevu (medvedec, ursulus, catulus ursinus)
i u Stulicevu, gdje se kaze, da medvjedac znaci
isto sto medvjecac, a ove druge rijeci nema u
rjecniku.
b) kajkavsko prezime u nase vrijeme. Med-
vedec. Imenik (1906) 204.
c) Medvedbcb, i7ne selu (u prizrenskoj oblasti)
u spomeniku xiv vijeka i otud u Danicicevu
rjecniku.
MEDVJEDAK, medvj^tka, m.
a) ptica, koja se inace zove gnurac Hi ronuc,
lat. mergus, nem. Taucbente, Sagetaucher. U Vu-
kovu rjecniku, gdje je samo po istocnom govoru
medvedak, medvetka, i kaze se, da se govori
do}e preko Morave. Fravo (uceno) lat. ime ne
moze obradivac rjecnika odrediti.
b) selo u Urvatskoj u zupaniji modrusko-
rijeckoj. Eazdje}. hrv. i slav. 24., gdje stoji
Medvedak.
MEDVJEDAN, medvjodna, adj. sto pripada
medvjedu. Samo u rjecnieima, i to u Belinu
(medvjedni, orsino), u Bjelostjencevu (medvedni,
ursinus) t u Stulicevu (medvjedan, medvjedni,
medvjedski).
MEDVJEDAR, m. fiovjek, koji voda medvjeda
(ide po svijetu s medvjedom). U Orabovici. S.
Ivgi6.
MEDVJEDARICA, /. zvijezda, upravo hrpa
zvijizdd, koja se lat. zove Ursa maior. Zvizda
medvedarica sa strane poluno6no pritisnula je
sedam svoji zvizda na prsima Cesara Oktavijana
Augusta. A. Tomikovid gov. 247.
MEDVJEDARKA, /. 2ensko prema muskome
medvjodar. U Orabovici. S. Ivsid.
MEDVJED-GRAD, m.
a) nekakav grad u Bosni hlizu Busovace,
danas u razvalinama. F. Jukid zem{. 37., gdje
pi§e Medvidgrad.
MEDVJEDI
567
medvjedovaCa
b) grad u Hrvatskoj blizu Zagreha danas
u razvalinama. Narod u okolini govori Medved-
^rad, gen Medvedgrada i t. d., ali ispor. Ivan
Karlovi6, hrvatski ban, u Medvedu gradu umri.
P. Vitezovid kron. 140. U lat. jednoj ispravi iz
svrsetka xv vijeka zove se taj grad Medved.
Starine 5, 126.
MEDVJEDI, Medvjeda, m. pi.
a) zaselak u Bosni u kotaru vlasenickom.
Popis zit. bosn. i here. 360., gdje je zapisato
Mededi.
b) selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-
rijeckoj. Eazdje}. hrv. i slav. 26., gdje je zapi-
sato Medjedi (t. j. Mededi).
MEDVJEDICA, /.
a. zenka od medvjeda, mecka. U rjecniku
Mikajinu (medvidica, ursa), u Belinu (medvje-
dica, orsa), u Bjelostjencevu (medvedica, ursa), u
Voltigijinu (medvudica, orsa, Barin), u Stulicevu
(medvjedica, ursa s naznakom, da je iz ruskoga
rjecnika) i u Vukovu (medvjedica, mecka). Jedna
|uta medvidica dojde. P. Zoranic 39. Ne rodi je
medvjedica, ni se u gorskoj goji |uti. I. Gundu-
lic 464. Medvidica porodivsi svoj plod nedovrsen
ineispunen s jezikom lizuci ga ispuni. F. Lastric
ned. 279. Da su }uta srca kao medvjedica, kad joj
otmu medvjedide u po|u. D. Danicid 2 sam. 17.
8. Dojde medvedica i da malomu cicnt. Nar.
prip. mikul. 79.
b. ime kozi u Lici. J. Bogdanovic (,mede-
dica'). V. Arsenijevic (,medvjedica').
C. Prema driigijem jezicima zovu se medvje-
dica osobite dvije hrpe zvijezda, koje se na pr.
lat. zovu ursa maior i ursa minor. U rjecniku
Belinu (medvjedica, orsa, costellazione, — mana,
orsa minore, — veda, orsa maggiore), u Bjelo-
stjencevu (medvedica, zvezda severna, — veksa,
ursa coelestis maior, — mensa, ursa coelestis
minor) i u Stulicevu (medvjedica, vrsta od zvi-
jezde). Kg je vela medvidica i mali medvidic.
P. Zoranic 82. Medvedica al' Triuna. J. Kavanin
472b.
d. mjesno ime.
a) zaselak u Bosni u kotaru sarajevskom.
Popis zit. bosn. i here. 14., gdje pise Mededica.
b) nekakva spifa kod Ogulina. Ead jugosl.
akad. 83, C-8. 114., gdje pise Medvjedica.
c) nekakvo mjesto (,skar i zal') na ostrvu
Krku. Zborn. za nar. ziv. 4, 234., gdje pise Med-
vidica.
MEDVJEDICICA,/. dem. od medvjedica. Samo
u Mikajinu rjecniku (medvidicica, ursula).
MEDVJEDICkA, /. zaselak u Hrvatskoj u
zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Eazdje|. hrv. i
Slav. 60. Mjestani upravo govore Medvedicka.
Ne razabira se, je U imenica, Hi je pridjev, t. j.
je li dat. i lok. Medvedicki Hi Medvedickoj ; a
mozda bi upravo trebalo pisati -6-.
MEDVJEDI6, m.
a) dem. od inedvjed. U rjecniku Mikajinu
(medvidic, ursulus, catulus ursinus), u Belinu
(medvjedic, orsacchio), u Bjelostjencevu (ursulus,
catulus ursinus) i u Stulicevu (medvjedid, med-
vjecic). Kada mu (t. j. medvjedu) tko uzme med-
vidide. P. Posilovid cvijet 104. Kada mu (t. j.
medvjedu) tko uzme mededico. K. Mazarovid 55.
Da su }uta srca kao medvjedica, kad joj otmu
medvjedice u po}u. D. Danidid 2 sam. 17. 8. Nas
Adim uvatio malog m^dedida. U Lici. J. Bog-
danovid.
h) hrpa zvijezda, lat. ursa minor. Ko je
vela medvidica i mali medvidid. P. Zoranic 82.
c) prezime u nase vrijeme. Imenik (1906)
335., gdje upravo pise Medvedid.
MEDVJEDINA, /.
a) augm. od medvjed. Izmedu rjecnika u
Vukovu. Pak uhvati mrku mededinu, manu sab-
|om, osjede mu glavu. Nar. pjes. petr. 3, 31.
Medvedina, gen. medvedini, m. ursus; cognomen
probrosum in hominem. D. Nemanid (1884) 53.
b) medijeda koza. Izmedu rjecnika u Vu-
kovu (medvjedina, die Barenhaut, pellis ursina).
Primjera ima samo iz narodnijeh pjesama, u
kojima se mededinom pokrivaju ponajvise koni,
rjede ludi. Petrasin mu izvede kulaSa mededi-
nom svega opsivena. Nar. pjes. vuk 2, 138. A
pokri ga vel'kom mededinom. Nar. pjes. horm.
2, 67. — Za epitete sluze pridjevi crn (rijetko),
mrk, sur. Opali mu crnu mededinu. Nar. pjes.
vuk 2, 153. Nek prigrdu mrkim mededinam'. 2,
269. Pokri nega surom mededinom. 2, 350. Kako
c'jepa suru mededinu. 3, 32. I razgrnu mededinu
suru. 3, 220. Na rieg mede mrke mededine. Nar.
pjes. marjan. 21. Neg' ga pokri mrkom medvje-
dinom. Hrv. nar. pjes. 1, 412.
c) medvjede meso. Samo u Stulicevu rjec-
niku (medvjedina, caro ursina).
MEDVJEDNICA, /.
a) zvijezde, koje se zovu i medvjedica (vidi
tamo pod c ). Gdi su morskim znane mcdvidnice
brodom, da gdi ne zastrane slipim ob nod ho-
dom. A. Kanizlid roz. 14.
b) ime planini. Medvednica gora, planina
vrhu Zagreba, Mons ursinus. Bjelostjenac rjecn.
To je planina, na kojoj je Medvjed-grad (vidi
tamo).
MEDVJEDNIK, m.
a) planina u Srbiji. U Vukovu rjecniku
(Medednik, Berg in Serbien izmedu Va}evske i
ijzicke nahije). Dok pogubim Bircanin-Iliju obor-
kneza ispod Medednika. Nar. pjes, vuk 4, 139.
Planiue najvede va}evskoga okruga . . . Suvobor,
Majen . . . i Medvednik. M. D. Milidevid knez.
srb. 361.
bj mjesto u Srbiji u okrug u biogradskom.
Livada u Medvedniku. Sr. nov. 1865, 458.
MEDVJEDNACA, /.
a) mjesto u Srbiji u okrugu sabackom. Li-
vada u Medvediiaci. Sr. nov. 1867, 359.
b) Medednaca, brdo u Srbiji Etnogr. zborn.
8, 582.
MEDVJEDNAK. m.
a) zaselak u Bosni u kotaru krupskom. Po-
pis zit. bosn. i here. 258., gdje pise Mcdednak.
b) mjesto u Srbiji u okrugu biogradskom.
iJliva u Medvednaku. Sr. nov. 1865, 346.
c) mjesto II Srbiji u okrugu smederevskom.
Niva u Medvednaku. Sr. nov, 1874, 363.
MEDVJEDOV, adj. sto pripada medvjedu. U
rjecniku Mikajinu (modvidov, ursinus), u Belinu
(medvjedov, di orsa o orso), u Stulicevu (med-
vjedov, ursi, ad ursum spectans) i u Vukovu
(medvjedov, Baren-, ursi). Mnokrat se vuok krije
Xiod modvjedovu kozieu. Zborn. (1520) 4a. Med-
vjedov trbuh nadu se kako mijeh. M. Vetranid
2, 84. Fanat obukal medvedov tabar. Nar. prip.
mikul. 39.
MEDV.TEDOVAC, Medvjedovea (jamacno je
takav akc), m.^ ime brijegu kod Grubisnoga Poja
u Hrvatskoj. Sem. pakr. (1898) 57., gdje pise
Mededovae.
MEDVJEDOVACA, /. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji licko-krbavskoj. RazdjeJ. hrv. i slav. 6.
MEDVJEDOVIC
568
MEDVJEDI
M^EDVJEDOVIG, wi.
'a) medrjeduv sin to narodnoj pripovijetki.
Mededovic rece, da ce on sve to sam pcjesti.
Nar. prip. vuk 2.
b) prezime. Medvidovic. Norini 75. Medve-
dovic. Imenik (1906) 79.
MEDVJEDOVKI, m. pi. zaselak u Hercego-
vini. Schem. herce^. (1873) 224. — V Popisu
zit. bosn. i here. 494. jnse se ime tome zaseoku
Medovici.
MEDVJEDOVINA, /.
a) isto sio medvjedina pod b, t. j- mcdvjeda
koza. Izmedu rjecnika samo u StuUcevu (lued-
vjedovina, pellis ursina). Na se udri odijelo
stra§no, risovine i inededovine. Pjev. cm. 62b.
b) ime dvjema hijkama: Spiraea aruncus, —
Acanthus mollis. B. Sulek im.
MEDVJEDOVSKI, adj. isto sto mcdvjedski.
Samo u StuUcevu rjccniku (medvjedovski, med-
vjedski, ursinus).
MEDVJEDSKI, adj. i adv.
a. adj. sto prij^ada medvjedima. U rjecniku
Belinu (mcdvjedski, orsino, di orsa o orso), u
Bjelostjencevu (medvedski, ursinus), u Voltigi-
jinu (orsino, Avas vom Btiro ist) i u StuUcevu
(medvjcdski, medvjedovski, ursinus). Sa svih
strana 6uje se strasna vika ibuka; vojska mcd-
vjedska, vucja i t. d. priblizaju se. Is'ar. prip.
bos. G3.
b. adv. kao medrjed iU kao medvjedi. Zasto
je zivio magarski i mcdvjedski. M. Divkovid
bes. 340t>.
C. Pridjev mcdvjedski vpotrehlava se u
svezi s gdjekojim imenicama te znaci bi\ku iU
mjesno ime.
a) Modvjedska stopa, /. ime hHki. U rjec-
niku BeUnu (medvjeska stopa, acanto o branca
orsina) i u StuUcevu, u kojcmu (mozda grijeskom?)
stoji ,stupa' mjesto , stopa' (medvjedska stupa,
acanthus). — Vidi medvjeda stupa.
b) Mcdvjedski brijeg, m. selo u JSrvatskoj
u iupaniji zagrebackoj. Eazdje|. hrv. i slav. 43.,
gdje pise Medvedski brijeg.
MEDVJED-UHO, n. ime bijki Verbascum. B.
bulek im. Ne cini se dosta pouzdano.
MEDVJEDA, /. geogr. ime. Nigdje nije zabi-
Jezeno, je U ova rijec imenica iU je pridjev, je
U joj dat. i lok. Medvjedi iU Medvjedoj.
a. mjesno ime.
a) zaselak u Bosni u kotaru rogatickom,
— selo u Bosni u kotaru kostajnickom. Popis
zit. bosn. i hero. 92. 178., gdje pise za oboje
Mededa.
b) ime dvjema selima u Srbiji, jedno je
u okrugu vranskom, drugo u moravskom. S. Ko-
turovid 28. 71., gdje 2'ise Medveda.
b. ime dvjema vodama u Srbiji, jedna je u
jagodinskom okrugu, Glasnik 61, 126., druga je
u okrugu ni§kom i zove se Jablanica, posto u se
2>rimi ,'^umansku rijeku. M. D. Mili6evid kra}.
srb. 8. J'ria od ove dvije vode tece kroz selo
istoga imena: Krosred sela te6e reka Medveda,
ali so lie zna, dali je ova dobila ime od sela ili
ovo od reke, no rafiuna se, da je od planine
stare dobila ime, koja je negda baS povrh sela
ovog bila, no koje danas nema, jer je okr6ena.
Glasnik 61, 127. Ime one druge vode u niikom
okrugu izgovaraju onamo Medveda. Otagb. 4,
554.
c. Mededa je vis vise Polanica u Pivi (u
Hercegovini). V. J^osovi6.
MEDVJEDaCkI, adj. sto pripada Medvje-
daku (selu). V. Arsenijevic, koji je upravo zabi-
jezio mededacki.
m£dVJEDAK, m. geogr. ime.
a. ime prebivalistima.
a) zaselak u Bosni u kotaru k]uckom. Po-
pis zit. bosn. i here. 246., gdje pise Mededak.
b) wjestance u Dalmaciji u kotaru mct-
kovickom. A. Masek 76., gdje pise Medvidak.
c) selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-
rijeckoj. Kazdje). hrv. i slav. 19., gdje pise Me-
dedak.
b. ime brdima.
a) brdo u Dalmaciji (u Pojicima). Zborn.
za nar. ziv. 8, 194., gdje pise Medvijak.
b) brdo u Hrvatskoj (hod Divosela). J.
Bogdanovid, koji pise Mededak. Ne zove se tako
samo to brdo, nego i oranica i livada iiza n.
c) brjjeg u Slavoniji kod sela Bucja (blizu
Pakraca). Sem. pakr. (1898) 46., gdje pise Me-
dedak.
c. ime zemjama (polima).
a) zem]a u Srbiji u okrugu smederevskom.
Niva u Medvedaku. Sr. nov. 1872, 596.
b) zemja u Srbiji u okrugu kragujevackom.
ISfiva u Medvedaku. Sr. nov. 1873, 327.
c) zemja u Srbiji u okrugu pozarevackom.
l^riva u Medvedaku. Sr. nov. 1875, 223.
d. ime vodama.
a) veliki izvor, na kom je i mlin pri sa-
moj Pivi pod Uncem. V. J^esevic, koji pise Me-
dedak.
b) vekakva voda u Srbiji u okrugu va-
^evskom. Niva do vode Medvedaka. Sr. nov.
1873, 799.
MEDVJEDANI (bice takav akc), m. pi. selo
u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Eaz-
djej. hrv. i slav. 20., gdje pise Mededani.
MEDVJEDANIN, m. covjek iz sela Medvje-
daka (Mededaka). V. Arsenijevid, koji pise Me-
dedanin.
MEDVJEDANKA, /. zensko cefade iz sela
Medvjedaka (Mededaka). V. Arsenijevi6, koji
pise Medodanka.
MEDVJEDE, n. geogr. ime.
a) selo u Dalmaciji u kotaru benkovackom.
A. Masek 12., gdje pise Medvide.
b) selo u Srbiji u okrugu krusevackom. S.
Koturovic 63., gdje pise Medvede.
c) M^dede. n. adj. sjenokosi Ostroski: Ule-
gose uz Medede ravno. Vuk rjocn. Primjer je
uzet iz Ogled, sr. 157. Jos ima jirimjer : Na Me-
dede ravno izlazili. Pjev. crn. 78*^. — Iz Vukova
se bijezena rasabira, da je ovo Medede j^i'idjev,
dakle da je gen. Mededega i t. d., ali je li Med-
vjede pod a) i jwd b) takoder pridjev, to se
ne razabira ; mozda je imenica, te je gen. Med-
vjeda i t. d.
M^^DVJEDI. adj. sto pripada medvjedu ili
medvjedima. Izmedu rjecnika u ]'ukovu {Biiven-,
ursinus). Pored medvjedi govori se i medvodi,
modvidi, medviji, mededi. Danas se govori samo
u odredenom obliku, ali u staro doba se govorio
i neodrideni oblik medvjed (vidi potvrdu da\e
pod b, b, ff).
a. uopce. Noge joj bijau kano noge medvide.
E. Pavid ogled. 6S1. Uzme raalo od medvode masti.
J. S. Eejkovid 197. Ude nekako stvorene u med-
vedoj kozi. Nar. prip. vuk 169. Na I'l natuce od
mededa glavu, vire zubi iz medede glave kajno
cavli iz teska topuza. Nar. pjes. petran. 3, 31.
MEDVJEDICA
569
MEDA
Glava 'e bila svinska, a noge medvije. Jacke
166. Sad se on suce z ,medvedje' ko2i. Nar. prip.
mikul. 97.
b. Pridjev medvjedi tipotrebfava se u svezi
s nekijem imenicama te zajedno s nima zuaci
kakvu bi(ku Hi kakvo geogr. ime.
a) u imcnima bija.
aa) medvjeda lijeska, /. ime drvetu,
koje se zove i mecja lijeska (vidi tamo), Samo u
Vukovu rjecniku (Art Baum, arboris genus) ; u
izdanu toga rjecn. od god. 1898. bilezi se uceno
lat. ime Corylus colurna.
hb) medvjeda stiipa, /. ime bijki. Samo
u Vukovu rjecniku (Barenklau, acanthus mollis
s naznakom, da se govori u Dubrovniku). —
Vidi medvjedska stopa, koje je ime svakako sta-
rije, jer se ta bijka ncm. zove Biirenklau, a tal.
branca orsina; vidi se dakle, da su i drugi na-
rodi nasli slicnost izmedu ne i slope (nem. Klaue,
tal. branca) u medvjeda ; a ako se doista govori
medvjeda stupa, ta je promjcna iz novijih vre-
mena.
ec) medvjpde grozde, ista bi^ka, koja se
zove i mecije grozde (vidi tamo), Vaccinium vi-
tis idaea. S. Petrovic 235. — I za drugu neku
bi\ku upotrebjava se ime medvjede grozde, to je
bi^ka, koja se lat. zove Uva ursi, a nem. Baren-
traube. Farmak. 101.
b) u geogr. imenima.
aa) Medvjeda Glava, /. nekakvo mjesno
ime zabi(ezeno u dva spomenika xiv vijeka.
Konb potoka u Medvedu Glavu. Svetostef. hris.
14. Odb gorbnega Grada posredb Medvede
Glave. Mon. serb. 94 (i otud u JDaniiicevu rjecn).
Frvo je od tijeh wjesta bilo u ziipi raskoj, drugo
u plavskoj; ovo se drugo spomine jos u jednom
spomeniku xiv vijeka : Ot gorne ceste posrede
Medvede Glave. Dec. hris. 113.
bb) Medvjeda Olavica, /. brdo u Srbiji
u okrugu jagodinskom. Glasnik 61, 136., gdje
pise Medveda Glavica.
cc) Medvjeda Greda, /. nekakvo mjesto
u Crnoj Gori, spomine se samo u jednoj nar.
pjesmi i iz ne u Vukovu rjecniku. Sagnase ih
(t. j. Piperi Turke) pod Mededu Gredu. jSTar.
pjes. vuk 8, 99.
dd) Medvjeda Pojana, /. nekakvo mjesto
negdje u prizrenskoj oblastl zabijezeno u spo-
meniku XIV vijeka i otud u Danicicevu rjecniku.
ee) Medvjeda Rupa, /. brdo u Srbiji u
okrugu krusevackom. M. D. Milicevi6 knez. srb.
705.
ff) Medvjed Dol, m. nekakvo mjesto
negdje blizu Prizrena zabi(ezeno u spomeniku
XIV vijeka i otud u Danicicevu rjecniku. Isto
se mjesto spomine i u Dec. hris. 58.
gg) Medvjede Brdo, n. zaselak u Bosni
u kotaru k^uckovi. Popis zit. bosn. i here. 246.,
gdje pise Medede Brdo.
Jih) Medvjedi Potok u Srbiji u jago-
dinskom okrugu, suh. Glasnik 61, 127., gdje pise
Medvedi Potok.
MEDVJEDICA (jamacno je takav akc.), f.
a) zaselak u Srbiji m okrugu pozarevackom.
S. Koturovie 108., gdje pise Medvedica.
b) voda u istom okrugu. Glasnik 43, 285.,
gdje pise Medvedica.
c) zvijezde, koje se obicnije zovu medvjedica
(vidi tamo pod c ). Zvijezde, koje mi kola i med-
vedice nazivamo. D. Bogdanic 68.
MEDVJEDINA, /. medvjeda koza, medvjedina
(vidi tamo i)od b). Ovu medvedinu nosim, da
me ko no bi poznao. Nar. prip. vuk 170. Okroji
mu kona medvedinom, al' i nega ziva kurjaci-
nom. Hrv. nar. pjes. 2, 411.
MEDVJEDISTE, n. goto brdo u Srbiji u ja-
godinskom okrugu. Prozvano otuda, sto se tu
nekad bio navadio medved dolaziti te davio |udo
i stoku. Glasnik 61, 127., gdje pise Medvediste.
MEDVJEDSKI, adj. sto pripada selu Med-
vjedi i Medvjedu (Medvjedemu?). S. Koturovie
28. 63. 71., gdje pise medvedski.
MEDVJEDSKO BRDO, n. ime brdu u Srbiji
u okrugu jagodinskom. Vinograd u Brdu Med-
vedskom. Sr. nov. 1868, 212.
MEDVODE, /. pi. nekakve livade kod sela
Jaskova (blizu Karlovea). D. Hire.
MED, prijedlog, koji glasi i medu (vidi tamo).
MEDA, /. terminus, limes. Mjesto -d- imaju
cakavci i kajkavci -j- (ali u kajkavaca pored
toga i -d- Hi mozda upravo -g-), to se nalazi i
u dvije bosanske isprave, pa to ima i M. Div-
kovic (vidi medu primjerima) ; u najstarijim srp-
skim izvorima nalazi se prema crkvenoslavenskom
jeziku -M-. Akc. je u dat. sing, medi, u akuz.
sing, medu, u vok. sing, medo, u nom., akuz.,
vok. plur. mede, u gen. plur. meda. Nalazi se i
u drugim slav. jezicima : staroslov. mozda, rus.
MCH^a, ces. meze, ^:)o/. miedza i t. d. Prvobitno
je znacene ove rijeci bilo : sredina ; to dokazuju
drugi indoevropski jezici, u kojima se od istoga
korijena nalazi pridjev, koji znaci: sredni ; ispor.
staroind. madhya, grc. /.itao;, lat. medius, staro-
visokonem. mitti, srednovisokonem. mitte (u da-
nasnemu nem. jeziku samo je imenica Mitte, t.j.
sredina). Iz pojma: sredina lako izlazi pojam
meda, jer meda na pir. izmedu dvije nive lezi u
sredini. Nalazi se u svijem rjecnicima osim u
Vrancicevu, a u knizevnijem spomenicima od
najstarijih vremena.
a. meda je u pravome svojem znacenu: kraj
dvaju podrucja, gdje jedno prestaje, a drugo se
pocine. U rjecniku Mika}inu (meda, brig, koji
razdijuje zem|u, limes, terminus), u Belinu (con-
fine), u Bjelostjencevu (,megya', meja, limes, ter-
minus), u Jambresicevu (,megya', meja, limes),
u Voltigijinu (frontiera, confine, Granze), u Stu-
licevu (terminus, confinium, limes), u Vukovu
(Grenze, terminus, limes), u Danicicevu (mezda,
meda, meja, terminus sa primjerima iz xiii vi-
jeka i dale).
a) uopce. Primjera se navodi samo neko-
liko; itna ih dosta drugijeh, ali ne bas yrlo
mnogo, jer mjesto meda cesto se u istom znacenu
uzima medas (vidi tamo). Sbstahb se sb nimh
na mezdi otbcbstvija mojego. Stefan pam. saf.
29. Selo Dobra Reka sb zaselbki i sb vsemi me-
dami. Mon. serb. 96 (iz xiv vijeka). Zapisujemo
, . . ociini i vlastelemb grada Dubrovnika zupu
konavalbsku . . . sa vbsemi mejami i granicami,
koje su s Trebinom. Mon. serb. 218 (iz xiv v.).
Sa vbsimb kotaromb do meje Kotorbske. 449 (iz
XV V-J. Dasmo sinokosu sa vsimi kumfini i me-
jami. Mon. Croat 90 (iz xv v.). (Stridon) zdavna
bisi na meji ugarske zemje i Dalmacije. S. Ko-
zicid ll"*. Pak s pomoci od susjeda medom mire
ogradise. P. Kanaveli6 523. Dade drzavu na
medi Misije i crnoga mora. A. Kanizli6 kam.
145. Treci 6u ti megdan ostaviti pod Kunarom
u po}u Eotaru, a na medi turskoj i kaurskoj.
Nar. pjes. vuk 3, 108. Drina vodo, plemenita
medo izmed' Bosne i izmed' Srbije! 4, 151.
MEDA
570
MEDA
Onde cete tabor uciniti, a isturi po medama
Turke, neka Turci pale kuburlije. 4, 497. Bole
kreni uz jezero vojsku, pa se primi mede Crno-
gorske. Osvetn. 3, 120. Italija je imala od vaj-
kada ime, mede, jezik, ki'iigu jednu. M. Pavli-
novic razg. 7. V ugrskom orsagi vojea tik zuz
meju hodili su Turki. Jacke 198. Ved su bill
preko neje meji. Nar. prip. mikul. 57.
b) meda moze biti suha t mokra prema
tome, je li suhozemska, Hi je vodena. Svestenik
iz Hrvatske iz sela l^ubine na suhoj medi u ii.
banskoj regementi. Vuk nar. prip. ix. Svi od-
nosaji i cio narodni promet, i suborn i mokrom
medom, taj je sa Hrvatskom i s Dalmacijom. M.
Pavlinovic razg. 47.
c) meda se moze upotrebjavati u plur. i
onda, kad se 7}iisU samo jedna, pa bi se bez
ikakve promjene u smislu mogao uzeti sing. Knez
ganuvsi se na meje svoje zem}e. Mirakuli 139.
Poklisare . . . na vasih medah nedostojno pogr-
diste. A. Kanizlic kam. 676. Do mletackih me-
dab dopratise (t. j. cara) 798.
d) Rijec meda se uzima kao objekt gla-
golima metnuti, odvesti, pomicati, popraviti, po-
staviti, potkinuti, premjestati, preoraiva)ti, pre-
stupiti, pretresti, spustiti, staviti, stav|ati, usjeci.
Ki metnuse meje s cari . . . na granicab komisari.
J. Kavanin 203a. Kada odvedose meje, priduii
prid kneza obidvi strani povidise knezu, kako
su ucinili zavod meju sobu. Men. croat. 2. Ne
pomici mede blizriega svojega, koju postave stari
u nasjedstvu tvojem. D. Danicic 5 mojs. 19. 14.
Mede pomicu bezbozni, otimaju stado. jov 24. 2.
Lijepe im napisali rijeci, da de im se mede po-
praviti. Osvetn. 3, 57. Docim Huso carstvo okme-
tova, stijeg dio, medu postavio. 4, 49. Kazu, da
si se uznio, od kad mi potkide medu i darova
je duzdu. S. ^^ubisa, prip. 185. Kako se tuje
pritiskuje . . . krivo kupujuci ili naimajuci, po-
svajajudi, silom otimajuci, meje primjestajuci i
prikopavajuci. M. Divkovid bes. 736. Drugo bije
{t. j. sv. llija) u poju orada, stono tude mede
priorava. Nar. pjes. vila (1867) 456. Narod kaze
(t. j. ti Ltd), da je neposteno i grebota zlom
namjerom medu preorati. V. Bogisic zborn. 434.
Pristupivsi medu svoju uslobodi se u tude dr-
/ave poslati svoje svestenike. A. Kanizlic kam.
168. Da bi dovjek btio pretresti jednu staru
medu od zgrade, vrta, bagce ili oranice, a tuda
je zem)a ispod one mede, oni, koji bode, da se
pretrose, no moze nikako to uciniti, ako je ne
spusti (u Hercegovini, Crnoj Gori i u Boci). V.
Bogisid zborn. 443. Koji bi sejaniu btio spustiti
medu od svoje bastine. Pravdonosa (1851) 28.
Ne prinesi starib medab, koje su stavili otci tvoji
(iz lot ne transgrediaris terminos antiquos, quos
posuerunt patres tui. proverb. 22, 28). A. Ka-
nizlid kam. 660. Nijo nas posao stavjati mede
drzavah. 403. Podmiti vas Mledid, da mi medu
potkinete, koju mi je praded Stevan Crnoevid
usjekao. S. ;^ubisa prip. 166. — Ovamo se moze
jo8 dodati })rimjer: Je li (tezak) tuje meje pri-
zaitao i primicao. M. Divkovid nauk 137.
b.^/ nekim cakavsko-kajkavskim ispravama
x.\i yijeka nalazi se gradska meda mjesto : zu-
panija, sio je 7iadineno prema mag. varmegye
(zupunija, od var, t. j. grad i megye, t.j. meda,
podrudjv). Iminjo rodonoga kneza Miklosa, Selce
ko so zoro, v grackoj moji z:igrebskoj budude
pcstavjeno. Mon. croat. 253. Vse recono gos-
podctvo tohko v zagrebakoj koliko i v drugih
knoiijah ali gradckib modab (,medyab') jo§de v
stara vrimena zavsima je bilo ou gospodctva
druge gospode odcipjeno i cisto odtrgnuto. 267.
Mi Juraj Zrinski . . . Zalajske gradske mede
(,megie') span. 307, V ladanju grada nasega Oz}a,
av gradskoj mede (, megie') zagrebackoj. 307.
c. meda u prenesenom srnislu za stogod ne-
tjelesno. Djela Bozja premda pocmu slabo, na-
rastu pak brez mede i omjere. M. Kadnic 250*.
Ali je svijet na takovoj medi, da jurve |udi ne
samo jesu zli, nego se joster fale, da su zli. 266b.
Spavaju kakono Jona pod krmom od lade sto-
jedi na medi za izgubit se i zivudi medu po-
gibilma od svijeta. 268*. Znademo i mi, koja je
oblast crkve rimske, koje su I'lezine povlastice,
koliko se daleko pruzaju, koje su mede hezine
oblasti. A. Kanizlid kam. 680. Dekoje su pjesme
tako na medi izmedu zenskije i junackije, da
covek ne zna, medu koje bi i uzeo. Vuk nar.
pjes. (1824) 1, XIX.
d. meda kao topogr. ime (vidi i plur. Mede).
a) sama imenica meda hez ikakvoga pri-
djeva.
aa) Meda, selo u Hrvatskoj, u zuj)aniji
bjelovarsko-krizevackoj. Eazdje}. hrv. i slav. 62.
bb) Meja, selo tt Hrvatskoj u zupaniji
modrusko-rijeckoj. Eazdje|. brv. i slav. 23.
cc) Meda, selo u Srbiji u okrugu top-
liikom. S. Koturovid 135.
dd) Meda, ravan prostor od 100 do 200
pluga pod rodnom zem|om u Srbiji u okrugu
jagodinskom. Glasnik 61, 127.
ee) Meda, mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Nive u Medi. Sr. nov. 1871, 818.
I drugo mjesto istoga imena u okrugu pozare-
vackom. Livada u Medi. Sr. nov. 1873, 619.
b) s nekijem pridjevima.
aa) Drenova Meda (vidi tamo).
bb) Duga Meda (vidi tamo).
cc) Mala Meda, mjesto u Srbiji u okrugu
podrinskom. Niva u Maloj Medi. Sr. nov. 1870,
719.
dd) Ve}a Meda, selo u Hercegovini u
kotaru jubinskom. Popis zit. bosn. i berc. 540.
ee) Vrazja (Vraza) Meda, mjesto u Sr-
biji u okrugu krusevackom. Niva u Vrazoj Medi.
Sr. nov. 1875, 149.
f'f) Dorina Meda, mjesto u Srbiji u
okrugu smederevskom. Niva u Dorinoj Medi. Sr.
nov. 1875, 55.
ffff) Janina Meda, mjesto u Srbiji u
okrugu pozarevackom. Zemja orada u Janiuoj
Medi. Sr. nov. 1875, 375.
e. meda moze znaciti: cesta, gusta, koje se
znacene razvilo otud, sto cesta, gusta sluzi cesto
kao meda nivama, livadama i t. d. U rjecniku
Vukovu (Gebiiscb, fruticotum s pritnjerom iz
nar. pjes. vuk 1, 380: Eto, majko, iz mede me-
deda). Posice ga i baci u medu. Nadod. 200. Lav
trazedi sto za rudak upazi zoca u medi. D. Obra-
dovid basue 26. Vihaga po medama raste. P.
Bolid vinod. 1, 35. On pusku po sredi, pa u
medu. Golubica 5, 203. Zivi (t. j. strigavac) po
medama i po ledinama. K. Crnogorac zool. 160.
Meda, grmen. U Moraci. A. Jovidevid.
f. meda moze jos znaciti kamcnu ogradu bez
kreca i zem^e, koje je znadene izislo otud, sto ta-
kove ograde sluze za mede. U rjecniku Miktj^inu
(meda, ograda od kamenja, maceria, maceries),
u Belinu (meda, macera, muro a secco senza
calce), u Stulicevu (meda, maceria .'^icco lapide
constructa) i u Vukovu (ograda od kamena kao
zid, ali bez kreda i zem)e s primjerima iz nar.
poslovica: TeSko medi na tudoj zemji, — Kakva
jeda, takva meda i s naznakom, da se govori
MEDADA
571
MEDAS
po jugozapadnijem krajevima). Po mnogijem su
mjestima preko kamenitijeh strana podzidane
mede sve jedna iznad druge. Vuk kovcez. 33.
Vukova Meda, znaci od zida bez kreca i zemje,
koji je isao od Bijele gore ... do KuSkoga
Koma . . . Vuk rjeSn. s. v. Vukova Meda.
MEDADA, /. selo u Bosni u kotaru zvornic-
kom. Popis zit. bosn. i here. 880.
MEDAK, m.
a)^ neka oranica kod Daruvara (u Slavo-
niji). Sem. pakr. (1898) 48. — Ne razahira se,
je li gen. Mecka Hi Medaka.
b) kut medak kao matem. i fiz. izraz za
nem. Granzwinkel, tal. angolo limito. B. oulek
rjecn. znanstv. naz. Ni tu se ne razahira, kako
bi bio gen.
MEDAN, medna, adj. sto pripada medi. Samo
t( jednom spomeniku xiv vijeka i otud u Danici-
ceou rjecniku. U planinu do groba medbnoga.
Mon. Serb. 92.
MEDANSKA MALA, /. dio (mahala) sela Ma-
jura u Srbiji u okrugu jagodinskom. Glasnik
61, 127.
MEDAE, medara, m. isto sto medas, nem. An-
rainer. Jur. polit. terminol. 24. — Ne razabira
se pravo znacene u primjeru: Eto s cega Sp}et-
ski varosaniu izostao je Vrgorskomu medaru.
M. Pavlinovic razl. sp. 130.
MEDAEE, wjestance u Dalmaciji u kotaru
sibenickom. A. Masek 95. Ne razabira se, je li
neutr. sing. Hi je fern. plur.
MEDAEICA, /. ptica, koja se lat. zove Silvia
curruca, a nem. Zaungrasmiicke. Ime je izvedeno
od meda u znacenu pod e, J. Etinger 135.
MEDAEIC, m. prezime zabi^ezeno u spome-
niku XVI vijeka. E. Lopa§ic urb. 16.
MEDAS, medasa, wi. terminus, conterminus.
Pored medas nalazi se i mejas i meas. Sva se
ova tri lika nalaze u stokavskijeh pisaca; na
pr. medas u M. Badnica, A. Kaddica, A. Ba-
cica, M. A. Be}kovica, — mejas u M. Divko-
vica, J. Banovca, F. Lastrica, G. Pestalica, —
meas u P. Posilovica, M. JRadnica, S. Margi-
tica, J. Matovica; u cakavaca je ponajvise me-
jas, rijetko meas, a jos rjede medas (u D. Ba-
rakovica nalaze se sva tri lika). I u jednoga
pisca stokavca xix vijeka (M. Pavlinovica) na-
laze se likovi mejas i meas. Potvrde svemu ovome
nalaze se daje meda primjerima. — Nalazi se
u svijem rjecnicima osim u Danicicevu, a u kni-
zevnijem spomenicima od xv vijeka (vidi prva
dva primjera iz Mon. croat. pod d ).
a. isto sto meda u pravome znacenu pod a.
U rjecniku Vrancicevu (meas, limes, terminus),
u Mikajinu (medas, s. v. dub ; dub medas, ar-
bor terminalis i s. v. meda: uciniti medase, sta-
viti medu, termino), u Belinu (mejas, confine,
medas, termine, segno clie dinota il fine d' una
possessione), u Voltigijimi (medas, mejas, con-
fino, termine, die Granzen"), u Stulicevu (medas,
mejas, terminus, finis, confinium ; krivo stoji uz
medas gen. medasi, f., kao da je zenskoga roda!)
i u Vukovu (mejas, mejasa, m. meda, Grenze,
finis, terminus s dodatkom, da se govori u Sinu).
a) uopce. Od rike Eufrata dari do mora
budu mejasi vasi. Bernardin 33. (Stridon) stoji
meju mejasi Dalmacije i ugrske zem}e. Transit
1. Koji s nami mejas ima, zapovidi moji podlo-
zan prijima. M. Marulid 8. I mirno pokoji s
Turci na mejasu (t. j. Dubrovnik). H. Lucie
229. More . . . izide (,izine') iz svojije mejasa i
mnoge zemjo potopi. M. Divkovi6 cud. 16b. I da
je vazda lin medaie (,medyasse*) robiti. D. Ba-
rakovic vila 322. Svak sebi izbire bogate dr-
zave, mejasi opstire po}a i dubrave. jar. 27.
Izasadsi Isus iz measev Tira pride k moru ga-
lilejskomu. I. Bandulavic 169b. Glas mudrosti
nihove doseze tja do najzadnih mejasih zemje.
P. Eadovci6 nacin 147. Iskaso ga (t. j. Saul
Davida) po brdije i dolina i po svije measije
(,mehalcie') Izraelskije. M. Eadnid 294*. Tvrdo-
stjene kotar iste medase. Poslov. danic. Sad
Frano svom obranom stiti mejas Trogiranom. J.
Kavanin 120b. MejaSe je svoje produ^il i rasi-
ril . . . tja do mora. A. Vita|ic istum. 262. Da
mir dopusden od tvojo milosti krscanske mease
od svakoga neprijate|a slobodne 6uva. L. Terzic
232, Tko zna moru mease negovo ? S. Margitic
fala 229. Da je tako utvrdio ova Bog u mistu
svomu, da ne produ medase, gdi je Bog stavio
ni. A. Bacic 434. More zatvori medu svoje mease.
J. Filipovic prip. 1, 61^'. Posla poklisare kraju,
da se dostoji do6i na meas od Bulgarijo. A. Ka-
ci6 razg. 35. Priblizavsi se Jakov k mejasu Ka-
nanejskomu. korab. 33. Imate poci od ovoga
mista, od ovih vinograda, poja, sidbe, niva i
svega measa nasega. J. Banovac blag. 72. Isu-
krst zapovidi i rece vodam, da ne mimodu me-
jase nihove. 246. Zivot koludarski muozio se je
i rasplodio po svemu svitu, po Etiopiji, po Per-
siji i do mejasi od Indije. A. d. Costa 1, 91. I
cuvati od zem|e medase. M. A. Ee|kovi6 sat.
156. Sotona pakloni . . . po trgoviStah, mejasih,
sokaci, mehanah i po istima crkvama obiodi
trazoci, koga bi prozdro. G. Pestalic 81. No sta
iste vlada Crnogorska? iste, da joj medasi se
kazu, dokuda je vladicanstvo nino. Osvetn. 3,
27. Ustajc selo na selo . . . da se krve radi measa.
M. Pavlinovid razl. sp. 41. Sve, sto spada na
jedno selo u nemu i okolo nega, dokle dopiru
negove granice, kaze se mejas ili odut toga sela.
U Policima. Zborn. za nar. ziv. 8, 251. Mejas,
terminus, u Istri, gdje je akc. mejds, plur. me-
jasi. D. Nemani6 (1883) 48. Medas, m. meda. U
selu Saptinovcu (u Slavoniji) gdje je akc. me-
das. S. Ivsic, rad jug. ak. 168, 157.
b) medas se moze upotrebjavati u plur. i
onda, kad se misli samo jedan, pa bi se bez
ikakve p)romjene u smislu mogao uzeti sing, (vidi
meda pod a, c). (Grad Zdrin) bise na mejasih
Dalmacije i ugarske zemle. Starine 1, 226. Na
mease kad dojdose, u Egipat da ulizu. P. Vu-
leti6 78. Vidi (t. j. car Josip) svojim okom Savu
i svoje medase. M. A. Ee|kovic sat. 119. Medu
zem|ama oranicama obicno jo medom zem|a u
spodobi brazde, kcje ne smije nijedan proorati,
a na livadama je medom kamene u zem^u za-
kopano. I jedno i drugo zove se mejasi, medasi.
C7 Zumberku. V. Bogisid zborn. 433. Jezero se
izkrivudalo po pedeset mi}a i preo svajcarskih
mejasa. M. Pavlinovic razl. sp. 426.
c) Rijec medas se uzima kao ohjekt gla-
golima pomaci, postaviti, premicati, prenositi,
prestupati, staviti (stavjati). Ako bude . . . po-
makao mejase za potaknuti nesklade i pravdana.
A. d. Costa 2, 147. Kakono je Bog postavio
mease moru, dan i misece coviku. L. Terzi6 288.
Postavices mejas blizu planine. A. Kacic korab.
77. Sve su duse Bogu isle . . . druga dusa ne
mogase, fiesto mejas premicase. Hrv. nar. pjes.
I, 496. Grih joster, koji 6inu teziteji od zemaja
prinoseci mejase. A. d. Costa 2, 147. Kojino (t.j.
valovi) . . . mejase ne pristupaju. J. Banovac
pred. 26. Meas staviti. Vrancid rjecn. s. v. limi-
MEDAS
572
MEDE
tare. Eazdili zemjo i stavi iim mejase. Letop.
duk}. 17. Kako da bi . . . odluci tvojoj mejaso
ne stavil, A. Georgiceo nasi. 55. Stavio si meas,
koga no 6e mimoici. M. Eadnic 547*. Istim vo-
dam mejas stavla (t. j. Bog). A. Vitajic istum.
523.
b. medas u 2)'>'enesenom smislu.
a) za stogod tjeJesno. Kada mu u usiju
naraste njeko divje meso i zatvori mejase od
ii§iju, kojijemi cuje. M. Divkovic bes. 718.
b) za stogod netjelesno. Koja (t. j. gospoja)
se ponasa lipotom i slavi vise od mejasa covicke
naravi. H. Lucie 245. Druga (t. j. nemoc), koja
me dovede do smrtnoga mejasa. P. Hektorovid
54. Koliko bi tada veselje ne, bilisa ili measa
poloziti ne moremo. F. Glavinic cvit 90*. O smrti,
moasu od svake muke! P. Posilovic nasi. 42a'.
Ne izlaze iz medasa i osnovana nihovije grijeha
(t. j. lijeni). M. Eadnic 271"^. Pakao rasprostrani
svoj trbuh i otvori svoja usta biez medasa ni-
kakva. 315a. Kad ispunene ne izlazi iz medasih
postena i srama naravskoga. A. Kadcic 499.
Negova zeja ne mogase se uzdrzati u mejasi to-
like tisnoce. J. Banovac pred. 140. Oblast tvoja
kugi mejas zabilizi. P. Knezevic pism. 132. Pri-
savsi mojase od razbora. osm. 117. Ne samo da
Bog svaka ozaloscenja nam sa|e, nego im i me-
jase pripise i zabilizi, dokle, za koliko vrimena
i po koji nacin imaju koga zalostiti F. Lastric
ned. 214. More biti, da sam u dujini prisa me-
jase. M. Zoricid aritm. 58. Da se maloman ne
moze uzdrzati u ikakve kraje i mease (t. j. ne-
inilost nihova). J. Matovi6 3. Stojedi medu me-
jasi od zabraiionja. A. d. Costa, 2, 103. Ako bi
prisla (t. j. srgba) svoje mejale. M. Dobretic 205.
Da je zabrazdio preko mejasa svoje duznosti,
svoga dostojanstva. M. Pavlinovic razl sp. 182,
c. medagi (plur.) znaci kutkad ono podriicje,
koje je kakvijem medama (inedasima) opkofeno;
ovo maze biti samo onda, kad je rijec medasi
zdruzena s kakvijem inijedlogom. Ki bihu u Bet-
lemu i po fsih mejasih negovih. Bernardin 12.
U Betleemu i po svijeh meagih negovih. I. Ban-
dulavic 14h. Koja bijahu u Betlemu i u svima
mejasim riegovim. F. Lastric svetn. 196. (ovo je
sve troje prijevod iz jevandefa matth. 2, 16: Qui
erant in Bethlehem et in omnibus finibus eius).
Srditih vod sile bihu se vratile u svoje mease.
D. Barakovic jar. 20. Sve cisto bi ocitovano i
povidano po svih mejasih sega svita. A. Vitajid
istum. 57. Kada Nilo izajde iz measa svojih. S.
Margitic fala 22. Nijo li se more vratilo u me-
afie svoje? 24.
(I. medas 7noze znaiiti iovjeka, koji s kim
medi. Ovo je znacene zabi(ezeno u rjecniku Bje-
lostjencevu (mejas, kotarnik, confinis, contermi-
nus), u Jambresicevu (inejas accola) i u Vukovu
(medas, koji s kim medi, do nega stoji, der An-
gronzende, confinis). Toj zemji j<>st kotar ot po-
toka gori v Hrast ... a meja.si su Jure Fabjanic
z bratiju Mon. croat. 57 (iz xv vijeka). Koj
uive je moja§ B\al Nova6i6 od 3(u)nca ishoda,
a z drugo strane je mejag Jure Stefanic od
8(u)nca zahoda. 86 (iz xv' vijeka). Ivan Jakovfiic
z Dubcan, a mejas Humafeki, ta ,priseze', da je
zapamftil, da je to Humafika plemensdina i 6ih
plem.-n66ina i da su vazda v drzanju imili. 196
(tz XVI vijeka). Da bi nitko zgradio stane navlaSb
blizn drugoga measa. Stat. po}. ark. 5, 265. Eva-
grid, solunHki car, m^-ja.s moj, vidiv me bii.di
i'"^3°"i" ^"J^^" skupiv ati?.o me. Starine 3, 301.
Jvad ko 6to prisvoji tor smatra za svoje, n. p.
komad fiume, po}a ili livade, onda narod ka2e,
da se imaju izvesti mejasi, t. j. stariji |udi u
selu i u okolici koji znadu iz starine, cije je
dotle bilo. U Stubici (u hrv. Zagorju). V. Bo-
gisic zborn. 401. Najprije dolaze na red prodav-
cevi bratstvenici, poslije nih medasi onoga dobra,
koje je za prodaju, za nima dolaze se]ani pro-
davcevi. V. Bogisic zakon. 20. Mejas, confinis,
u Istri, gdje je akc. mejas, plur. mejagi. D. Ne-
manic (1883) 48.
e. Mejas, nekakav brijeg u Pojicima. Zborn.
za nar. ziv. 8, 192.
MEDASaN, medasna, adj. sto pripada medi.
Izmedu rjeenika u Stulicevu (finitimus, confinis,
conterminus). U jednoga se pisca nalazi na dva
mjesta; na prvome znaci: krajni, a na drugome:
omeden, ogrnnicen (u prenesenom smislu). Ovo 'e
krjepos od krjeposti (t. j. jubav), plod i svrha
od zivosti i mejasna nih granica. J. Kavanin
343b. Izkusit se ne ce dosti od pameti vijek me-
jasne, ni nebeske, ni zemjasne. 529a.
MEDASANI, m. pi. zaselak u Srbiji. Etnogr.
zborn. 8, 657.
MEDASENE, n. nom. verb, od meda§iti. U
rjecniku Stulicevu (mejasene) i u Vukovu (1898).
MEDASI, Meddsa (bice takav akc), m. pi.
mjesno ime.
a) selo u Bosni u kotaru bjelinskom. Popis
zit. bosn. i here. 302.
b) zaselak u Bosni u kotaru breanskom. 308.
c) zaselak u Hercegovini u kotaru gatac-
kom. 518.
MEDaSiTI, meda§im, impf. biti medas, me-
diti. U rjecniku Stulicevu (medasiti i mejasiti,
finitimum esse) i u Vukovu (1898, medasiti, me-
diti). Centauro, ki s nim mejasahu, zva na pir
Peritov kraj od Lafiti. M. Marulii 70. Najdoiia
krajina, ka mejasi s Vlasi. I. T. Mrnavid osm.
39. Knez Lazar imade sva ona mista, koja me-
jase z Dunajem. A. Kacid razg. 54.
MEDAblV, adj. Samo u Stulicevu rjecniku
(mejasiv, limitans). — Sasma nepouzdano.
MEDASKI, adj. koji je na medasu, na medi.
Samo u primjeru: Polag toga bili su ostali
dobri judi domaci i mejaski. Mon. croat. 284
(iz XVI vijeka).
MEDASNIK, m. covjek, koji s kim medi, me-
das. Jzmedu rjeenika samo u Vrancicevu (me-
asnik, conterminus). Sto je zabilezeno drugijeh
primjera za ovu rijec, u svima je -j- mjesto -d-.
Posla k mejasnikom svojim. M. Marulid 5. A
mejasnik on je s I'lima. J. Kavanin 252a. Ga-
baonidani . . . buduci mejasnici i pomocuici je-
ruzolimski. A. Kacic korab. 112. Meja§nik sam
s jednim gospodinom, koji inia jednu lipu cor.
N. Palikuca 50. Potaknuti nesklado i pravdana
medu mejasnikom i susidima. A. d. Costa 2, 147.
Jeda si se pristrasio i predas od kojega kraja
tvoga mojasnika? I. P. Lufii6 razg. 9. Vrag
pakleni . . . za dostignuti propasnu svoju svrhu
hoti se sluziti s kipom mejasnikom, koji se ozi-
va6e gospodarom od jednoga dila zemje. izkaz.
5. Nit se kakvog kra[a svoga mejasnika bojao.
G. Pestalic 79.
MEDE, Mi^da, /. pi.
a) zaselak u Hercegovini u kotaru konic-
kom. Popis iit. bosn. i here. 534.
b) zem}a u Srbiji u okrugu biogradskom.
Niva u Medama. Sr. nov. 1865, 351.
e) zemfa u Srbiji u okrugu kragujevackom.
Niva u Medama. Sr. nov. 1870, 490.
medeCad
578
MEDIS
d) neka livada u Srbiji u okrugu jagodin-
skom. Glasuik 61, 127.
e) Meje, ti Po]icima ime nekakvoj vodi, zemli,
oranicama. Zborn. za nar. ziv. 8, 197. 200. 201.
^ MEDECAD — MEDEDIC vidi kod medvje-
cad — medvjedic.
MEDEDIJA, m. (?). nekakva kapa u Bosni i
Here. Mededija je prije bio osobito u modi i na
glasu. Boje je ,crveno u mrku'. Zboru. za nar.
ziv. 4, 194. — Mo Ma je kakva turska rijec, pa
bi bole bilo -g-.
MEDEDINA — MEDEDE BRDO vidi kod
modvjedina — Medvjede Brdo.
MEDENAC, medenca, m. medas, susjed. Go-
vori se u timocko-luznickom kraju u Srbiji (sa
-g- mjesto -d-). A. Belid 180.
MEDENE, n. nam. verb, a) od mediti, b) od
mediti. Oboje u rjecnikii Vukovu.
M£DER, adv. rijecca za pojacivane onoga, sto
se izrice Hi porice. Rijec je uzeta iz tur. (pers.)
meger, kojoj F. Miklosic, Die tiirkischen Ele-
mente, Denkschriften 35, 125. bilezi znacena:
wonn nicht, ausgenommen, nur dass, vielleicht,
wohl, zufallig. Od tijeh znacena najblize zna-
cemi rijeci meder u nasem jeziku stoji ,wohl', te
hi se u gdjekojim primjerima mogla prevesti ne-
mackom torn rijeccom; ali ponajvise je meder
jace te se izjednacuje u znacenu s rijecma borne
(bogme), zaista (doista). Izmedu rjecnika samo
u Vukovu, u kojem znacene nije tocno naznaceno
ifolglich, also, igitur, ergo) i dodaje se primjer
(iz narodnoga pricana o Milosu Obilicu nave-
denoga u rjecn. s. v. obil i u nar. posl. vuk 229) :
Meder obila majka rodila obila junaka! U kni-
zevnosti se meder nalazi od pocetka druge po-
lovine xviii vijeka.
a) meder se obicno uzima u uzvicnim rece-
nicama, kad se od cuda Hi od radosti Hi od
zalosti Hi od drugoga kojeg raspolozena (na pr.
od sale, ironije) uzvikuje. §to ce ti reci tvoja
druzina . . . Ter meder je u crkvi? Posvetio se
je. A, a! cudiia svetca! J. Filipovic 1, 4S9b. Evo
nami nase sunce zarko, meder nije poginuo Janko!
A. Kacic razg. 149. Meder imade i meni pri-
licni grisnika! D. Eapic 47. Ah meder sam se
ja nesri6na do sada varala ! 460. Mloge stvari
kazujes, Slavonce, meder si se pobojsao, momce.
M. A. Ee|kovic sat. 123. Idite i s vasom dicom !
nisam se ovako sladko nasmijala Bog zna kada;
meder ste vi jedna sa|ivica! sabr. 12. A ovi onda
pomisli u sebi: meder ti ovde nije do stajana!
D. Obradovic basne 304. Kuku mene ! meder
sam ja posla za ajduka! Vuk dan. 1, 71. Meder
ima u cara Turaka, meder ima silnijeh junaka,
koji zeta obranise moga. Nar. pjes. vuk 2, 287.
Nuto vale, vlaskog svetiteja! meder su ga na
suncu susilil 3, 75. Meder, paso, ti si pomislio,
da si Crnu goru istrazio. 5, 490. Kad on . . .
prouci, sta se pise, on rece: Meder sam ja jed-
noga cara sin ! Vuk rjecn. s. v. Sibinanin Janko.
Bre aferim, moj sokole sivi, meder zna se, da
si roda moga I JSTar. pjes. juk. 111. Pobratime,
kapetan Ivane ! ja sam mlio, da si boll junak,
pak tog si se poplasio, pobro ! Meder Ivo jedna
strasivica! 171. Meder nije vjere u Turcinu, to
su davno besjedili Judi. 317. Meder je bas za-
ludu u supju tikvu proso sipati ! M. Pavlinovid
razg. 58.
b) Rjede se uzima meder u recenicama, u
kojima nema uzvikivana, nego se prosto sto iz-
rice Hi p>orice. Kupio a|inu i platio, pak je sa-
krio na dno sanduka . . . zato meder on meni
narucavase, da sanduk ne ostav}am otvoren. D. Ob-
radovi6 basne 358. Meder ti se najedila }uba. Pjev.
crn. 120=1. Moja zena jutros bjese navalila, da ti
ponesem jedan cup masla; no sam ja meder dobro
ucinio, §to je nijesam poslusao. Vuk nar. posl.
61. Meder Omere, ti miiadijase, e je lako. Nar.
pjes. vuk 5, 529. Nije to meder vise oni smedi
lav- M. Pavlinovic razl. sp. 334. Mi smo mlili,
vi ste izginili, a vi meder izginili nisto. Smailag.
meh. 52. Ja sam Muja meder ostavio na bijeloj
kuli od kamena. Nar. pjes. horm. 2, 92.
MEDEROVICI, m. pi. zaselak u Bosni u ko-
taru fojnickom. Popis zit. bosn. i here. 78.
MEDES, yn. pusta u Slavoniji u zupaniji sri-
jemskoj. Eazdjej. hrv. i slav. 85. — Da nije ovo
ime mag. izvora? Ispor. mag. megyes (bisku-
pijski, eparhijski).
MEDESKI, m. prezime u nase vrijeme. Imenik
(1906) 72. — Za postane ispor. rijec, koja je
pred ovom.
MEDICA, /.
a. dem. od meda. Potvrda je u rjecnikii Vu-
kovu.
1>. mjesno ime.
a) mjesto u Srbiji u okrugu pozeskom.
Niva u Medici. Sr. nov. 1867. 31.
h) Medica ili Kriva Kosa, produzeiie od
planine Samara. U Srbiji u okrugu jagodinskom.
Glasnik 61, 127.
c) Medica prostor na jednoj kosi od 25 — 30
pluga pod sitnom gorom i rodnom zem|om. D
Srbiji u okrugu jagoditiskom. Glasnik 61, 128.
MEDICE, /. j^Z. mjesno ime.
a) nekakvo selo u Crnoj Gori. Od Medieah
sela malehnoga. Pjev. crn. 143b.
b) pusta u Slavoniji u zupaniji pozeskoj;
prebivaliste nastalo poslije g. 1900. Eazdjo}. hrv.
i slav. 68.
MEDIDA, /. doa muhamedovska sela u Bosni
u kotaru gradackom, — Dona i Gorna Medida.
Popis zit. bosn. i here. 322. — Ime ce biti tur-
skoga izvora.
MEDIGA, /. mjestance u Dalmaciji it kotaru
dubrovackom. A. Masek 87.
MEDIJAK, Medijaka (tako ce biti gen.), m.
ime brijegu i oranici kod sela Bucja u Slavo-
niji (biizu Pakraca). Sem. pakr, (1898) 46c. 47c.
MEDILO, m. jarac, koji vodi. F. Kurelac dom.
ziv. 63
MEDIMOEAC, Medimorca, m. prezime u kaj-
kavaca (ti kojih je upravo Medimorec). Imenik
(1906) 85. I prije nasega vremena : E. Lopasic
301. — Upravo znaci: covjek iz Medimorja, t.j.
iz Medumorja.
MEDIMUEJE, n. zem]a, koja se zove i Medu-
murje (vidi tamo). Kuga u Medimurju. P. Vite-
zovic kron. 191.
MEDINA, /. bice isto sto meda. Samo najed-
nome vijestu u jednoga pisca xvi vijeka. Sto se
je tamo usijalo pri medinah ukraj puta. M. Ve-
tranic 1, 14.
MEDINE, /. pi. selo u Hercegovini u kotaru
stolackom. Popis zit. bosn. i here. 562. * dva
zaseoka u Hercegoviyii, jedan u kotaru mostar-
skom, drugi u bileckom. 496. 508.
MEDlS, m. bice isto sto meda. Samo na jed-
nome mjestu u jednoga pisca xvi vijeka. A slavno
toj more k brdu se ne dvize, pristupit da more
zema|ske medise. M. Vetranic 1, 122. — Nije
MEDIATE
57i
MEDU
sigurno, treha U citati upravo medise, mozda je
i sta driigo.
MEDISTE, n. Samo m Sulekovu rjecn. znanstv.
naz. kao geogr. i mat. izraz za nein. Granzpuukt
i za tal. punto di limite.
MEDIT, rijec tamna i postanem i znacenem;
samo na ovome nejasnom ntjestu: Koja krajina
ni medita (,medjita') zupa k moru, neg osbita.
J. Kavanin 118a.
MEDITI, medim, impf. hiti medas, — stav^ati
medu. Samo u Vukovu rjecniku (1. angrenzen,
conterminus sum, 2. begrenzen, limitem pono).
Ispor. jos primjer: Medas, koji s kim medi (do
nega stoji). Vuk rjecn. s. v. meda§.
MEDNICA, /.
a) zena, koja s kim mtdi Hi medasi. Samo
na jednoinc mjestu u ispravi xiv vijeka. Krstb
mednice je Belehnine hcere (,ht6r6') Bogoslave.
Glasnik 35, 121.
b) kao neki geogr. izraz, samo u Sulekovu
rjecn. znanstv. naz., gdje stoji: gore mednice za
nem. Granzgebirge.
MEDNIK, m.
a) kamen, kojim se naznacuje kakva meda.
Izmedu rjecnika samo u Daniciceou, gdje ce biti
netocno zabijezcno ziiacene: lat. limes, a navodi
se potvrda iz spomenika xiv vijeka: Delomb, koji
spada mimo Vlaseno Po}e i onude medbnika.
Mon. serb. 94. Taj se primjer nalazi i u Dec.
hris. 25. Druge su potvrde: Postavismo med'-
nike i mlinb na crbkovnoj zemji postavismo.
Doc. hris. 26. 95. I odose i prodose |udi . . . i
mednike udarise stece. Osvetn. 2, 185. Na mir
dodi, mednika ne prodi, dotle vase, a amo je
nase. 4, 49. Jer ce navit k Becu bijolomu i pro-
stidi Praga zlacenoga, iza Praga udarit mednike,
na kojim (,kojem') de napisati Turci: Ni mi tamo,
ni ti vlase amo! (J, 40. Rijec mednik u navede-
nom znacenu potvrduje za Bosnu i za Srbiju
(oko I^ubovijeJ V. Bogi§id zborn. 433. 434., a za
Kuce (u Crnaj Gori) Etnogr. zborn. 8, 281 (, med-
nik'). B. Sulek u rjedn. znanstv. naz. bifezi plur.
mednici kao geogr. izraz za nem. Gemarkung.
h) Mednik (upravo Mejnik) geogr. ime u
spomeniku xvi vijeka: Po vas vrh, ki se zove
Mejnik (negdje u Ilrvatskoj). Mon. croat. 214.
MEDNI, adj. Samo na ovome mjestu: Srijed
gomile kamenite joste rastu daj dva busa od
travice zlamenite, ka se zove medna rusa. M.
Vetranic 1, 14. — Nije sigurno, da se ima ci-
tati medna; u jednom je rukopisu ,megnia', u
drugom je , medna'; vidi u istoj knizi i str. 478.
MEDOGRADE, n. zaselak u Jlercegovini u
kotaru bileekom. Popis zit. bosn. i here. 510.
MEDORIJECJE. n. wjesto medu rijekama. U
spomeniku iz polovine xvii vijeka, u kojnnu mje-
sto d- stoji po crkvenoslavenskom -zd . Otctstvism
ot Stefana Poja, jeze jostb mezdorefije Tar'skoje
i Piv'skoje. \i. Stojanovid zap. i natp. 1, 365.
MEDOVI6, m. prezime. Etnogr. zborn. 5, 658.
MEDTRGOV, m. selo u Kosovu. Otagbina 4,
217. ^
MKDU, praep. inter, intra, slaie se s akuza-
tivum i instrumentalom (vrlo rijetko s lokativom,
r%di pod '2. h). (Jsim lika medu nalaze se i drugi:
med, mod, meu t t. d. (vidt pod 1.). Prij'-dlog
ovaj nnaju svi slavenski jezici: staroslov., bug. i
rus. u\(^M^i, ie.i. mezi, po(. miodzy, mir-dzy i t. d.
Svo)tm postanem je medu upravo luk. du. od
imentce meda (t. 3. sredxna), i to iz onoga vre-
mena, dok se lok. govorio sam bez prijedloga ;
dakle je na pr. medu g6ra znacilo upravo: na
medama gora, t. j. jedna i druga gora ima svoju
medu. a to je ono mjesto, koje je po srijedi ir-
medu nih. Otud se vidi, da se prijedlog medu iz-
najprije slagao s genitivom (a u ruskom se je-
ziku jos i danas slaze, na pr. MejK^y ropt), a
poslije se prema drugijem prijedlozima, kojima
se izrice mjesto na pitane gdje i kamo (nad, pod,
pred, za) stao slagati s akuz. i s instr. Nalazi
se u jeziku od najstarijih vremena, a imaju ga
svi rjecnici: Vrancicev (meu, inter, intra),
Mikalin (medu, usrid, inter, intra), Belin
(medu, fra, tra, in mezzo), Bjelostjencev (medu,
med — bice upravo megu,. meg — mod, meju,
mej), Jambresicev (med, bice upravo meg, inter,
intra), Voltigijin (medu, med, meju), Stulicev
(medu, med, mej, in medio, inter s naznakom.
da je med iz Habdeliceva rjecn), Vukov (medu,
med, zwischon, inter), Danicicev (mezdu, medu
inter). — U dva je rjecnika zahilezeno, da je
medu takoder x>rilog (ne samo p)rijedlog) : Medu,
to jest unutra, inter ut inter parietes; — staviti
medu, staviti usrid, interpono, interjicio, in me-
dio colloco u Mika^e, — med t. j. vunutre, kakti
vu hize, intra parietes domus u Bjelostjenca. Ali
da bi rijec medu (med, meu i t. d.) bila adv.,
to se ne moze od drukud potvrditi.
1. Likovi.
a) medu. Taj se lik nalazi u stokavskijem
spomenicima i knigama od najstarijih vremena
(u xin vijeku, Mon. serb. 23 45, u xiv v. Ded.
hris. i t. d.). U nekih se stok. ])isaca nalazi
samo taj lik, n. pr. u I. Dordica, I. Gundulica,
A. Kactca, A. Kadcica, A. Kanizlica, F. La-
strica, J. Matovica, G. Palmotica, D. Kanine,
D. Rapica i t. d. U knigama i spomenicima cisto
6akavskima (t. j. bez sumjese stok. govora) ne
nalazi se lik medu.
b) med se nalazi u stok. govoru, osobito
u pjesmama narodnima (vidi medu primjerima)
i umjetnima (na pr. Osvetn. 4, 13) poradi stiha,
rijetko u prozi (na pr. nar. prip. vuk- 223);
naj-itarija je potvrda za stok. govor liku med u
A. Knezovica 69. Imaju ga i kajkavci (vidi na-
prijed potvrde iz rjecn. Bjelostjenceva i Jam-
bresiceva).
e) med je obican lik u cakavaca danas-
nega vremena; vidi potvrde medu pirimjerima iz
nar. pjes. istr. i iz nar. prip. mtkuL; izmedu
starijih cak. spomenika i kniga nalazi se samo
u Mon. Croat., u F. Glavinica, ii P. Vitezoviia
i u M. Kuhacevica (vidi potvrde medu primje-
rima). Ali i u stokavaca se nalazi ovaj lik, ima
mu potvrda u A. Knezovica, M. Katancica i u
nar. pjes. vuk, a i Vukov ga rjecnik bilezi:
mod nama. I kajkavcima je poznat lik med (vidi
naprijed potvrdu iz Bjelostjenceva rjecn.).
d) meda se moze potvrditi samo iz jed-
noga iak. pisca: meda ne (t. j. medu nih). F.
Glavinid cet. posl. 69., cvit 81^. 322*.
e) meju je poave obidno u iahavaca i sta-
rijega i danasneg vremena; sasmaje rijetko meju
M stokavaca, na pr. u ispravi bosanskoga bana
'I'vrtka iz g. 1367. (Mon. serb. 176), u M. Ve-
tramca 2, 54, u B. Gradica duh. 18 i u B. Bak-
§ica 108. 109.
/■; mej je u starijim iak. spomenicima i
knigama obicno kao i meju; osiin potvrda, koje
se mogu da(e naci medu primjerima, navode se
jos ove : Kolunid zborn. 11. Korizmenak 18^. Ant.
Dalm. nov. test. 195b. P. Zoranid 17. Oliva 49
i dr. Za danasni je cak. govor iwtvrda u D.
MEDU
575
MEDU
Nemanica (1885) Gl. Izmedu stok. pisaca imaju
moj samo M. Divkovic i B. Ka§ic, a ima ga i
Stulic u rjecn., kao sto ga ima i Bjelostjenac.
g) meu se nalazi cesto u cak. i stok. spo-
menicima i knigama xvi i xvii vijeka: izmedu
pisaca xvin vijeka imaju taj lik samo J. Kava-
nin, L. Terzid (vidi za ovu doojicu potvrde
medu primjerima), A. Vitajic istum. 127. i M.
Lekusi6 88. Iza ovoga posjediieg pisea nema vise
potvrde za meu ni iz pisaca ni iz nar. govora.
Osim potvrda, koje se za taj lik mogu dale naci
medu primjerima, nnvode se jos ove: P. Hekto-
rovid 12. 55. M. Pelegrinovid 185. D. Barakovic
Vila 32. F. Glavinii cvit 74b.
h) mev (pisano mef) samo na jednom
mjestu u jednoga pisca: mef nimi. D. Barakovii
vila 145 (tako je i u izdanu iste knige iz g. 1682.
na sir. 108).
i) mezdu (iz crkvenoslav. jezika) samo ii
nekijem spomenicima xiii i xiv vijeka i iz nih
u Danicicevu rjecn.
2. Znacena i poraba.
a medu znaci, da je u prostoru sto ome-
deno necim sasvijem Hi od cesti. — U ovome
svome znacenu moze medu Zajedno sa svojim
padezom odgovarati na pitanje gdje?
a) u pravome smislu.
cm) s instrumental om. Aste kto umretb,
a imatb jedino selo u zupe ili mezdu zupami.
Zak. dus. 34. Mej prisidci stola i gdi je starih
zbor, malo rici govor' (prevedeno iz lat. inter
convivas . . .). M. Marulic 141. Stoji (t. j. Du-
hrovnik) cijec vjere u slobodi medu lavom i
drakunom. I. Gundulic 389. Buduci utemejio
jedan manajstir na planini Kasinskoj meju Ei-
mom i Napulom. A. d. Costa 1, 92. Koji mno-
zijem krjepostima sja meu inim cesarima. J.
Kavanin 2413'. L'jepo ti je niz poje gledati zutu
dunu medu listovima kano Maru medu deve-
rima. Nar. pjes. vuk 1, 48. Dva su bora napo-
redo rasla, medu nima tankovrha jela. 2, 14.
Po(h)vali se medu devojkama, de s oteo kona
od Bugara. 2, 143. Pak se Jova kune med' tr-
govci 2, 638. Tesko je mudromu medu budalama
besjediti. Nar. posl. vuk 314. U gradu je devet
brace i med nimi jedna sele. Nar. pjes. istr. 3, 4.
hb) s akuzativom. Kako reka tece
medu selo i gore uz' reku medu selo pravo u
Bigorb studen'cb. Dec. hris. 13. I uzb delt nadb
Vlahe na Voz'nikb, koji grede po deju medu
Ees'nikb i medu Tolanovinu i medu Stitaricu.
25. Ka cvili prid Bogom meu vas stvor ostali.
M. Vetranic 1, 52. (Krepost) ovate, kad ju judi
tlace, jakno lijan meju drace. J. Kavanin 136t>.
!l^etov'o bih medu oci carne, zimovao medu
b'jele dojke. Nar. pjes. vuk 1, 437. A ja sto cu?
ali sa kime cu ? jedna slamka medu vihorove.
P. Petrovid gor. vijen. 2.
b) u jwenesenom smislu. Ako plteno
misanje ni bilo mej nimi. Narucn. 59*. Kopje
moje vam poslah, da meju vami misto mene car-
stvuje. Starine 3, 298. Prosti, ako je sto medu
nami bilo. M. Drzid 387. Takovi se dari nijesu
na§li medu pastiri ni vidjeli. 412. Medu mudri-
jem rijed je taka, da velika rijeka nije. ka se
u vele dijeli traka. I. Gundulid 303. Ali u dugo
ne umuknu medu suzam i uzdasi (t. j. Kruno-
slava). 467. Medu Petrom i medu Martom crkva
je sudila nemodstvo vikovito i razdini zenidbu.
A. Kadcid 459. Kako je u sadasna vrimena kuga,
onako medu Zudijama guba bijase i otrovna
nemod i cesta. F. Lastric ned. 350. Koja (t. j.
smrt) bijase medu nima najpogrdnija. svetn. 27"'.
Vise de se medu istima zrilima |udma najti po-
mankana i zloda nego napridovana u kripostima.
B. Leakovid gov. 28. Med nima ,°e musko dedo
nade (t. j. medu carem i caricom). Nar. pjes.
vuk 2, 71. Medu Judma vise bolesti ima, kad
je zima slaba. Vuk nar. posl. 22. Nikakav zanat
nije korisniji medu prostadijom i neznalicama,
kao sto je vraca. S. ;^ubisa prip. 92.
c) Nesto moze hiti istovrsno s onijem,
medu cime je; u torn dogadaju stoji medu
aa) s instrumentalom. Blazena ti
medu zenami. N. Eanina 15b. Blazena ti jesi
mej zenami. M. Divkovid nauk 106b. Blazena ti
jesi meu zenami. M. Jerkovid 19. Bududi on
najmladi medu bratjom. I. Dordid salt. viii. Slo-
vinci razrusise gradove. medu kojim veliki i
glasoviti grad Solin. A. Kacid razg. 6. Zelim
biti najmani med (,megij') svom bratjom mojom.
A. Knezovid 69. Koja je zapovid velika u za-
konu, to jest, koja je medu svima ostalim naj-
veda? F. Lastrid od' 273. Jer sam ja najmladi
medu apostolima. Vuk 1 kor. 1.5, 9. Medu ovi-
jem sadasiiijem rijecima ima ih mnogo, koje su
mi bile poznate jos od prije. Vuk rjecn. predgov. I.
bb) s akuzativom. Blazeni muz oni
medu sva stvorenja. N. Dimitrovid 57. Medu ine
(t. j. pjesnivce) jes jedan remeta svet. M. Drzid
69. Medu ostale pute . . . jest jedan posobni. A.
Gucetid roz. mar. 3. Papalidi negda bise prvi
nasu meu gospodu. J. Kavanin 101*. Ovo nije
najposlijedno medu drzanstva andioska. J. Ma-
tovid XXVII. Medu dva zla izabere providnik
mane. S. !^ubisa prip. 182.
b. medu sa svojim padezom odgovara na
pitane kamo?
a) 11 pravome smislu.
aa) s akuzativom. Tko stavja prs
medu vrata. M. Drzid 170. Svaki se od nih (t. j.
od Pojaka) za cas bije, medu kopja, medu mace,
proz led tece i proz vodu. I. Gundulid 309. Za
cas bojne slave ustrucala vik so ne bi medu
zmije, medu lave usrnuti pri potrebi. 355. Evo
ja vas sajem kakono jance meu vuke. I. Bandu-
lavid 201b. Med serafine ulizaju duse onih. F.
Glavinid cvit 6b. Upade mej dubove pripricene
i meu stine. B. Kasid per. 14. Al' pobjega ovdi
nije ni meu lave ni meu zmije. J. Kavanin 406b.
Pak se povratise svikolici izvan Kastriotida i
nikoliko najbo|i vitezova, koji se bihu umisali
medu Turke. A. Kacid razg. 112. Zatim otidi de
andeli medu cesare i krale. D. Rapid 7. Pojubi
je medu oci carne. Nar. pjes. vuk 1, 250. Udari
ga medu pledi zive. 2, 142. Onda Marko udri
med Arape. 2, 367. Kao kad coek baci kost
medu pse. Vuk nar. posl. 11. Ko mece prst medu
tuda vrata, otkinude mu. Nar. posl. vuk 148.
Ko svasto za zlo prima, onaj medu }ude nek ne
ide. 153. Bog te donio, sveti patrijaro, medu
ovu sirotinu. S. ^ubi§a prip. 146. A ta tvoj pun-
tast nos med lisca usajen. Nar. prip. mikul. 175.
bb) s instrumentalom (u crnogorskom
govoru). On utece medu svatovima. Nar. pjes.
vuk 4, 162. Pa sam slijep dosa medu vama, P.
Petrovid gor. vijen. 93.
b) « prenesen. m smislu. Veliko (t. j. za-
vecane) ulazi medu zaprike od druge vrste. A.
Kadcid 409. Ova pjesma i sve tri za nom idu
medu pjosme junacke. Vuk nar. pjes. 1, 240.
c. medu i7ioze znaiiti, da je u vremenu
MEDU
576
MEDU
sto omedeno, t. j. nesto se zbiva u vrijeme, dok
drugo sto jos traje.
a) s akuzativom; ponajvise medu u tome
poslu stoji s rijeccom to, mnogo rjede s drugom
kakvom rijecju.
na) medu to ; u rjecniku Mikalinu
(interim, interea), u Belinu (fra tanto, in questo
mozzo) i u Voltigijinu (frattanto, unterdessen).
Pride meu to pri|uta odluka cesara. Starine 1,
222. Meu to vidit li ne brani tve mu licce na
prozoru. A. Cubranovic 155. I da bi meu toj
san me ne ostavil, bio bi zivot moj z dusom se
razstavil. H. Lucie 218. Lovrinac . . . pojde ubo^e
skupit . . ., meu to Valorijan cesaru govori. P.
Hektorovic (?) 129. Danas (t.j. na bijelu, subotu)
na svoje vrime pokriju se otari i reku se officia
brez svic tja do pocela mise. Meu to se iskrese
ogaii is kamena. I. Bandulavic 110*. Meu to ne
trudi zlo iscuc u meni. I. Ivanisevid 306. Ee-
dovnik pojde otvoriti pribivalisce sv, sakr., a
meu to se svi ostali kloknu. L. Terzic 336. Meu
to hitro dijete mlado . . . glas izpustiv tako race.
J. Kavanin 28*. Kako 6ete bo}e razumiti u dru-
gome dilu; medu to malo pridanimo. J. Banovac
pripov. 177. Idu na misu, primaju sakramente i
druga Jubodilja cine, a medu to zlobe i nenavide
svoga iskrnega. P. Lastri6 ned. 339. David se
za tri godista ne ustavi plakati sina Amona;
Absalou medu to pobize kralu od Gesura. A.
Kacic korab. 201. Evo ti medu ^ to jedan gost
medu nih dojde. D. Eapic 263. Nima je pripo-
rucivao Teofil, da onoga jedinoga sincida cuvaju;
medu to, dokle on stigne na vrime od razuma,
neka Teodora carstvom uprav}a. A. Kanizlic
kam. 15. Ista (t. j. grjesnica) videci, da ce umriti,
zavapi . . . medu to dodose djavli. M. Zorici6
zrc. 75. Oni ce se samo za vrime s vami pod-
sniijavati, a medu to vi ceto placu vicnu u ne-
besih zasluziti. B. Leakovic gov. 254.
bb) medu toliko jamacno prema tal.
intanto; samo u jednoga pisca. Premda ti se
cini nouzmnozno izaci iz nevoje i potrebe, u
kojoj si sada . . . medu toliko . . . ti muci, atoj
s mijerom i ne mici se. M. Eadni6 526*.
cc) medu s akuzativom drugijeh rijeci.
Medu pitjo, inter scyphcs, fra il bore. Mika}a
rjefin. Irud pogubi svo djeticke, koji bjehu u
Betlomu . . . od tri godista i meu to (t. j. medu
ta godista). M. Divkovic bes. 108. Svitnije bi j
bilo uzdrzati mu sveto odrisene za niko vrime
i narediti mu medu to vrime koje molbo bogo- i
jubne i koje pokorice. A. Kad6i6 248. Ako medu j
misec danah ne oporeku to dopustene. 298. Vin-
6ane tri krat ima napoviditi ... u tri dneva
svetagna i medu misu pu6ku. 414. Nedje)a . . .
koja jest medu osminu tijela Jesukrstova. J.
Matovi6 XXVI. Kada bude modu gospojine, sa
tri 6e ti strane pomod do6i. Nar. pjes. vuk 3,
46. — Osobit je ovaj primjer, u kojemu se vri-
jeme fihvaca kao prostor omeden sa dvije strane.
Vrijeme ono, ko sili modu dan tere uo6 u muci
nomili dragoga dalek oc, sastavi dva tada pa-
stira po sroci. D. Ranina 135^.
b) s instrumentalom.
u<i) medu tim. Med tim . . . papi ukaza
se ai)gel Qospodinov. F. Glavinic cvit 287l>. Med
tim apravihu se narodi oslobodit ga. 39l!i. Med
tim dojdo . . . amrt. det. posl. 12. Medu tim ne
pristaju s nikim grisi obifiajnim svaki dan tla-
(Siti zakona. F. Lastrid ned. 224. Da ne bi on
medu tim, dok vojska srpska otide pred Afis-
paSu, izi.sao da pali. Vuk dan. 5, 42. — Mjesto
samoga med tem govore kajkavci med torn toga ;
pa to se nalazi u spomenicima i u khigama, a
kojih jeziku ima kajkavskijeh sumjesa Ako se
medtemtoga (,megtemtoga') smrt pripeti. Starine
11, 86. Med tim toga gdi najdete /, ctite, kako
da bi bilo /z. P. Vitezovi6 kron. i. Med tim
toga pak bududi druga vojska . . . odibrala Li-
cinija . . . Emilijana vojniki umorise. 39. Metim-
toga grlim, za oca spoznajem, ruke dicno jubim,
M. Kuhacevic 47. — Ispor. jos u Bjelostjencevu
rjecniku : mejtemtoga, vutomtoga, interim, interea.
bb) medu s instrumentalom drugijeh
rijeci; u rjecniku Mikajinu (medu vefierom, inter
coonam, inter coenandum), u Bjelostjencevu (med
obedom, inter prandium, inter prandendum, — med
pitjem,inter bibendum, inter scyphos, — med dne-
vom, interdiu), u Stulicevu (medu vecerom, inter
coenam, — medu pitjem, inter scyphos^. Drzan je
vsaki spovidati so meju korizmu. Narucn. 78^.
Pastiri od dus napoviditi 6e puku meu misom u
vrime pristojno nauk od obsluzenja od svotkovin.
M. Bjaukovic 22. Medu Bozicim stat u Gruzu,
a medu Gospodam u gradu. Poslov. danic. —
Osobit je ovaj primjer, koji odgovara onome iz
D. Ranine navedenome p>od c a, cc: Koj (t. j.
kojoj) obnoc mod snom i badrinom divojka . . .
ukaza . , . se. F. Glavinic cvit 311b. Jos se mecu
ovamo dva primjera, u kojima bi s medu stajao
instrumental, da imenica nije zdruzena s brojem.
Ako se medu dva oli nakon dva miseca od te
ufiionice no ostave. A. Kadcic 293. Neka se dica
nose na krsteiie medu osam dana. J. Banovac
razg. 195.
(1. medu stojeci s akuzativom i s instrumen-
talom moze sluziti za dopunu smisla kojemu
glagoln.
a) s akuzativom.
till) Glagol ima reciprocno z)iacene,
a medu stoji s rijeccom se. Sad se mou se pro-
klinaju. J. Kavanin 442b. Baran cetiri imade
sina, ovi se podilise medu se. A. Kacic razg.
220. Buduci se sprijatejili i priko 6uda za|ubili
medu se. 278. Dva puka, koji ce se biti i ratiti
medu se. korab. 25. Pocose bizati i medu se se
sici. 125. Vojska smote se tako, da jedan dru-
goga ne poznajuci . . . pocese se medu se sici.
154. Medu se se razgovarati pocese. 211. Medu
se se hoco da pomore. Nar. pjes. vuk 2, 193.
A volovi . . . medu se se (h)rvu. Osvetn. 1, 52.
Znain, da se vi Pastrovidi zeuito medu se. S.
^ubisa prip. 42.
bb) (rlagol nije reciprocan, a medu
stoji Hi sa se Hi s drugim kojim akuzativom.
Eazdilice (t. j. Bog) ni medu so, kako pastir
razdijujo ovce od kozlida (separabit eos ab invi-
cem. matth. 25, 32). J. Filipovic 1, 132b. jfe
broj me med judo. P. Vitezovic odil. 69. Bududi
tako obran i zabrojen medu apo§tole. F. Lastric
svetu. 16b. Silom medu vojnike uzet. A. Kauiz-
lid uto6. XXI. Hajduci se ne broje medu }ude.
Vuk nar. posl. 340. Stadose medu se gonotati i
razgadati, ko je lupez. S. ^jubisa prip. 188.
b) s instrumentalom.
all) medu stoji s oblikom sobom, te
medu sobom znaci isto sto adv. medusobno, lat.
invicem. Ispor. u rjedniku Vrancicevu mou so-
bom (invicom), (f Mikalinu medu sobom, to jest
sad jedan, sad drugi (vicissiiu, invicem, mutuo)
i a Bjelostjencevu med sobuiu, sad jeden, sad
drugi (^invicem, mutuo, vicissim).
fi(ui) glagol je reciprocan. Da se
medu sobom Jubite. N. Eariina 32*. Ako se (t.j.
zivine) grizu meju sobu. Korizm. 51». ZaSto se
rvu medu sobom. Zborn. (1520) 2*. Jegda se
najvede radahu Eimjane meju soboju. S. KoXi-
6id 31b. Ovo vam zapovidam, da se }ubito meu
xMEDU
577
MEDU
sobom. I. Bandulavic 231t*. Meu sobon se ubi-
jaju. P. Eadovcic ist. 24. I^ube se oni medu ao-
bom. J. Kavaniu 407^. Jer sam jeo, pio odvece
i brojeri sam meju krivci. 444=)'. Eazlicno ovdi
beside nauciteli i medu sobom se priju. A. Kad-
cic 460. Poceso se sici i biti medu sobom. F.
Lastri6 test. ISS^''. IS^eka se od toga pisaoci medu
sobom prigovaraju. A. Kanizlic kam. 114. Koji
se medu sobom zestoko Jube. 180. Crnogorci se
krvave i koju medu sobom. S. ^^ubisa prip. 95.
Dogovore se medu sobom Crnogorci. 113. Med
sobom se pominale (t. j. razgovarale) straze.
Nar. pjes. istr. 1, 8. Poceli se mladi raeju sobom
biti. 1, 29. — Pogrjeska je prema drugijem je-
zicima, Ho jedan pisac mjesto medu sobom ima
medu vama, medu nama u ova dva primjera:
^lubite se medu vama. V. M. Gucetic 111. Zasto
6emo se inaditi medu nama. 120.
bbb) glagol nije reciprocan, a po-
najvise nije ni refleksivan. Prisadsi vsi igrati so
poli jedne rike mej sobu. Starine 23, 87. Kekose
ucenici negovi medu sobom. N. E,anina 1328'.
Dokturi razlucito mej sobu govore. Narucn. 83a.
(Sv. pricestenje) miri, |ubeznivi i sklada krstjane
meu sobome. A. liomulovic 47. Gratijan i Mak-
simo med sobom vojevubu.^F Glavinic cvit 346^'.
Medu sobom svi besjede. G. Palmotic 1, 20. Cvi-
lec jpsu oni besidili, medu sobom lipo razlozili:
Lipa ti je nasa didovina. A. Kaci6 razg. 197.
Svi med sobom ovo odredise. A. Knezovic 71.
Otud idu tri devojke, medu sobom govorile. Nar.
DJes. vuk 1, 326. Medu sobom mlade vijecale.
1, 397. Turci turski med sobom besede. 2, 438.
Razdijelise hajlne moje medu sobom. Vuk luk.
17, 17. — Ovamo pristaju i ova tri primjera.
Da budu napred meju sobu mirno ,zivli'. Mon.
Croat. 4. Zivise potom. v miru meju sobom. Mi-
rakuli 100. Medu sobom u lubavi zivijahu. A.
Kanizli6 utoc. 304. — Osobit je ovaj primjer,
u knjemu medu sobom znaci sam(a) sobom.: Otide
medu sobom ta starica govoriti. Nar. pjes. bog.
184.
hb) medu stoji s drugom kakvom
rijeci (veoma rijetko). Postavismo dioce, ki raz-
dile mej bractvom, kako koga pristoji. Mon.
Croat. 77. (iz konca xiv vijeka).
e. medu s akuzativom i s instrumentalom
shizi za dopunu smisla kojoj imenici.
a) s akuzativom (rijetko). Da razlike
meu nib nije. J. Kavanin 388*. I jest razlikost
medu nesklad, rat i karbu. K. Mazarovic 32. Za
zlamenje ugovora vikovicnoga, koji medu se
ucinise. A. Ka6ic korab. 18. Ucinise vice medu
se. 127. Koja je razlikost medu jedne i druge
(t. j. zapovijedij. J. Matovid 366. Bunu ucinio
medu narod. Djelovod. prot. 198. Nije svade
medu goste bilo. P. Petrovi6 gor. vijen. 17. Da
dogovor medu se imato. 90,
b) s instrumentalom.
aa) imenica, kojoj se smisao dopu-
nujc, znaci sto tjelesno. Bise prijateji medu
sobom taj dan, a prjede neprijate|i bjehu medu
sobom. N. Ranina 104b. Kakono opceni odvitnik
i sridnik medu Bogom i skupsciuom svib |udih.
A. Kadcic 47. Mi glasimo, da su krstjani bratja
medu sobom. V. M. Guceti6 48.
bb) imenica, kojoj se smisao dopu-
nuje, znaci sto bestjelesno ili apstraktno. Ako se
koja kramola ucini medu nami. Mon. serb. 23.
(iz XIII V jeka). Da nestb mezdu kra|evBstvomb
mi i medu nimi nikoja svada. 108. (iz xiv v.).
Kako da je meju nami jedinbstvo u veke ve-
komb. 176. (iz xiv v.). Imivsi dogovor mej sobom
VI
postavismo dioce. Mon. croat. 77. (iz xv v.). Da
pridemo i med nimi ucinimo pravi del (t- j. pravu
diobu) oda vsega nih imanja. 257. (iz xvi v.).
Bi mir mej Bogom i clovikom. Narucn. 40a'. Ka
je deferencija meju naukami od pakla i purga-
torija. Transit 199. Ako ne c' ti sade ucinit, ve-
like da budu bit svade meu nami u vike. N.
Najeskovic 1, 211. Nemoj se od mene odijejat
za prijazan, koja je medu nami. M Drzic 408.
Da ucini mijer meu Bogom i covjekom. M. Div-
kovid bes. 2. Da no bude kako mev (,mef ) nimi
razluka, nego da se jube. D. Barakovic vila 145.
Ako koji nesklad bude meu vami. I. Bandulavid
36b. Meu nebeskom i svitovnom mudrostju jest
velika razluka. A. Georgiceo pril. 64. Lubav, ka
je medu nami. G. Palmotic 1, 135. Bivsi bilo
sved prijatejstvo medu nami. 1, 327. Vidim . . .
medu krajim sloviuskima gdje su rati vjekovite
2, 260. Tresna i ogau medu sobom s natjecana
opcen poraz uzrocise. B. Bettera u N. G. Bu-
nica 21. Ni na svitu sto vec prudi neg pokojan
mir med }udi. P. Vitezovic priricn. 7. Znaj, da
je razlikost medu opacinom himbenosti i izdaj-
stvom. K. Mazarovic 64. Miri i gasi boj medu
nasim pozudama bezrednim. A Kadcic 167. Uz-
mnozuje neprijatejstvo medu sobom i medu Bo -
gom. 222. Toliko mu bi ugodna ova velika lubav
medu zarucnici. F. Lastric test. 165a. Mloge bo
su medu nima razlicitosti. ned. 92. Ako je i
bilo medu nima prijatejstvo. A. Kanizlic kam.
257. Zestoko medu Markom i Julijanom prigo-
varane. 702. U krvavomu boju medu krajem i
krajicom. I. P. Lucie razg. 106. Odovuda vidite
vi razliku, koja je medu Jubavjom Isusa i }uba-
vjom Judi. A. Tomikovic gov. 69. Ja se bojim
kavge medu bracom. Nar. pjes. vuk 2, 540. .Kad
s' ucini med svatovi kavga. 3, 506. Nema pravog
prijate|stva medu nama. Nar. posl vuk 589. Ja
sam cula, da je neka pizma medu gospodarom i
knezom pastrovskijem. S. ^lubisa prip. 45. Te
se stoga i ponav|aju cesti i krvavi sukobi medu
onijem Srbima. l55.
f. medu stojeci s rijecju sobom sluzi za
dopunu smisla nekijem pridjevima. Obadva bihu
krudela meu sobom i velici neprijateji. Starine
4, 115. Pokazuju medu sobom dilovana supro-
tivna ili razlidna. A. Kadcic 131. Ove su dvi
skule toliko protivne medu sobom. M. Zoricic
osm. 13. Obicaji medu sobom razliciti ne same
u crkvi rimskoj nahode se. A. Kanizlid kam. iii.
Katolici medu sobom ne bijahu slozni. 83. Tri
sobstva medu sobom razlucena. 192. Da ovo se-
dam sakramenata tako medu sobom jest jednako.
I. P. Lucid nar. 10. Turski vojskovode nijesu
bill medu sobom slozni. S. ^^ubisa prip. 118.
g. medu stojeci s akuzativom ili s instru-
mentalom tako se katkad u svome znacenu pri-
blizava znacenu drugoga kojeg prijedloga, da
bi se ovaj mogao mjestu medu uzeti, pa bi smisao
bio isti.
a) medu = mimo. Zato ga Benedikt
med svemi najved }ub}ase. F. Glavinic cvit 12b.
Meu sve }ude ponizeni, meu sve svete uzviseni
(t. j. sv. Ivan). J. Kavanin 522^^. Sto imamo vi-
rovati od ovoga gizdavoga oblicjem medu svima
sinovma covicanskim ditida. F. Lastrid test. 63b.
b) medu = osim. Meu ostala cudesa
uli iz ne groba izbodi. Starine 1, 224. Nu meu
sve ostalo . . . promisli sad malo. M. Vetranid
1, 104. Meu sve ostale zapovijedi bode Bog da
nega lubimo. M. Divkovid nauk 55b. Meu ostalo
dvije stvari jesu, koje covjeka sahranuju oda
zla. bes. 24. Meu ine stvari i naredenja, koja je
37
MEDUAXA
578
MEDUGOVORNICA
Bog naredil, hotil jo, da mu se sve prvine pri-
ka^uju. A. Georgiceo pril. 92. Medu ostale grade
obilne u tvrdoj smo bill Troji. G. Palmotic 1, 146.
c) medu = pored. Dobar kruh i vino . . .
veseli meju iiio svakoga covjeka. M. Dimitrovi6 8.
Meu tolikima pomoci od kriposti toliko se gleda
u krstjanih iscocenje od zivjenja. M. Bjankovi6
24. Mogu jim podiliti svete sakramente i medu
ove [t. j. sakramente) rukovaiie. A. Kadcic 468.
Medu ostalim darovima tvojim joster na dosto-
janstvo misiiistva zvati me dostojao si se. B.
Pavlovic 21.
d) medu = u. S kimi (t. j. Muzama)
rih meu luzi da si bil na zboru. H. Lucie 277.
Mi meu nasu druzbu no primamo nikogare. M.
Drzic 417. Ne smetas so nijednom smocom, ni
to oholi ces velika, medu srecom i nesrecom
jednaka je tva jirilika. I. Gundulic 280. Da se
gubis medu suhim ricima. A. Kadcic 557. Krs-
teni no zaimstuju se bez radosti medu nevoje
ovoga zivota. J. Matovic 166. Sto so medu na-
rodom ot tolikoga vremena ukorenilo. Glasnik
II, 3, 131. On ima medu narodom posla. Vuk
grada 128. Pa me pusti medu tvoju mobu, da
ja vidim prosenu dovojku. Nar. pje^". vuk 1, 567.
I padoso (t. j. golubuvi t sokolovi) med Muratov
tabor. 2, 300. Kad si tako strasjiv medu drus-
tvom. 3, 199.
e) medu = za. §to je to (t. j. kruha)
meu tolike? (,sed haec quid sunt inter tantos?
ioann. 6, 9). I. Bandulavic 60*^.
b. medu s lukatiiom. Hoco nenaviden biti
meu puku nevernomu. F. Vrancic ziv. 10. Pjes-
nik meu ostalih veoma sladak. J. Kavanin 101*.
Gdi meu zlatu i mramoru objav]a se na otvoru.
329a. I ja u mrtvoj stec osjeni meu ufanju i
stralioci. 508^. Ki meu svih vecma sine. 510^.
Dali i medu sviju ovi i drugi, koja vas slavno
krune, jest zamirna u vami Jubav, pomja i na-
cin, s kojim umiruce pomazeto. J. Banovac razg.
VII. Da -sani one rijeci medu slavonskomu puku
cuo. I. Jablanci 8. — ()udna su ova dva pri-
mjera, (jdje se medu slaze s lokativom, ali taj
padez stoji na drugovi mjcstu, a na prvom je
ahuzativ Hi in«tru»ie7)tal. Gdi meu vodo i meu
liscu sjenu traze, vjetri6 iscu. J. Kavanin 196l>.
Sidav§i pod lipu lada debeloga u gorici zelenoj
med Petrijevcem i Valpovu. M. Ka,tanci6 40.
i. Konadnc bi(eske.
a) Mjesto samoya medu (s instrumen-
talom) nulnzi se u jcdnoga jnsca mejusrid s ge-
nitivum. Gdi ga propose i s nim ina dva, odovle
i odonle, a mejusrid nih Isusa. M. Alberti 508.
Na§ad6i tvoga mila sinka u crikvi mejusrid uci-
tejih. 519. Napokon ga n;ijde mejusrid ucitejov. 519.
b) Ne razahira se, knko treha razumjeii
medu u ovijetn jtrimjcrima, koji sadrzavaju po
svoj prilici nekakve u.subiie fraze tamna znacena.
Bozo, love li sada oko medu crjovjara one ma-
nenstine u Dubrovniku'r M. Drzic 273 Brizna,
medu crjovjaro kolikrat mo jo ustinuo! 279.
Bri^.ni lovci od medu crjovjara lov lovili, goru
obili, nihta doma donijeli. 280.
MEDUANA, /. selo u Srbiji u okrug:: toplic-
kom. M. D. Miliievid kra]. srb. 396. S. Kotu-
rnv'xt 13;$ — Ispor. Meduhan, Medujani.
MEDUBORJE, n. mjesto u Srbiji u okrugu
htor,radskiim. Livada u Meduborju. Sr. nov.
lH<i7, 22H. "^
MEf)URRA;>;DE, n. ime nii-i tiegdje blizu Dc-
iana, n spomeniku xiv rijeka znpisano MeXdu-
brazdyo. \,. Stojanovid liris. 38.
MEDUBRDE, n. mjesto medu brditna. Samo
u Stulicevu rjecniku, gdje se kaze, da znaci isio
sto medugorje.
MEDU6e]^USKA, /. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. kao zool. izraz za nem. Zwischen-
kiefer.
MEDUCINE, n. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. za nem. Zwischenakt, franc, entr'-
acte (kad se drame prikazuju na pozornici).
MEDUCLANE, n. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. kao bot. izraz za lat. internodium
nem. Zwischenknoten.
MEDUDNEVICA (medudnevica), /. Izmedn
rjecnika u Vukovu, gdje se tumaci: one tri no-
dje|e dana izmedu Gospodo male i velike (pra-
vije bi bilo reci: velike i male), od 15. Avgusta
do 8. Septemvrija. — U medudnevicu svakog
petka drze sejaci ovce u toru do zaranaka. M.
D Milicevic ziv. srb.'' 143. — Vidi medudnico.
MEDUDNEVICKI (medudnevicki:), adj. ono,
sto je uz medudnevicu. Izmedu rjecnika u Vu
kovu, gdje se veli, da se taj pridjev upotreb}ava
na pr. za jaja, za jagode (i da to zene ostav^aju
lijeka radi). — Medudnovifika groznica mozo da
hvata celu godinu (t. j. tko se uz medudnevicu
razboli, dugo ce holovati). M. D. Miliievid ziv.
srb.^ 143.
MEDUDNICE, /. pi. isto sto medudnevica.
Prodose o medudnice tri godine, da sam se ozenio.
S. l^ubisa prip. 199. Medudnice, cuh od jedne
zeno, koja se amo pre godinu dana doselila iz
Boko Kotorske. S. N^ovakovic.
MEDUDBAZJE, n. selo u Hrvatskoj u zupa
niji licko-krbavskoj. Razdje}. hrv i slav. 8.
MEDUGLASJE, n. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. kao izraz iz fizike za nem. Inter-
vall der Tone.
MEDUGORAC, Medugorca, m. mjestance u
Dabnaciji u kuiaru metko ickom. A. Masek 75.
MEDUGORE, /. pi. selo u Kucima (u Crnoj
Gori). Etnogr. zborn. 8, 116. Poradi plur. oblika
ispor. Medupotoci.
MEDUGORJE, n. mjesto medu gorama; rijec
moze biti i nam. appell. i nom. propr.
a. medugorje, vallis angusta inter montes
u Stulicevu rjecniku.
b. Medugorje kao geogr. ime.
a) tri zaseoka u Bosni, jedanje u kotaru
bihdckom, drugi u krupskom, treci u petrovac-
kom. Popis zit. bos. i here. 232. 258. 260.
h) Medugorje je lijopa narodna rijoc, sad
mjesna, jer tako zovu klanac izmedu Velikoga i
Maloga Stona. L. Zore pajetk. 170, 211. Akc. ce
upravo biti Medugorje.
<;) selo u Hercegovini u kotaru (ubuskom.
Popis 2it . bos. i here. 542
<fj mjestance u Hrvatskoj « zupaniji lidko-
krbavskoj. Razdjej. hrv. i slav. 8.
e) pusta u Slavoniji n zupaniji virovitic-
koj. Razdje). hrv. i slav 80.
f) mjesto u Srbiji u okrugu biogradskom
Livada u Modugorju. Sr. nov. 1861, 299.
MEDUGOVORNICA, /. ona, koja za loga
prcd kim govori, da mu pomogne. Izmedu rjec-
nika samo u Stulicevu (quae loquons inducitur,
quae intorcedit). — liiji'6 nacine7ia prema lat.
intorveiitrix Sveta Bogorodico . . . medugovor-
nico nasn, odvitnico naSa, s tvojim sinom nas
pomiri. Pisanica 68 t A. Kanizlic bogojubnost
847. Medugovornicu i odvitnicu prid sinom majku
ima. A. Kanizlid uto6. 618.
MEDUGOVOENIK
579
MEDUEIJEC
MEDUGOVOENIK, ?m. onaj, koji za koga
prcd kim govori, da mu pomugne. Izmedu rjec-
nika saino u Stulicevu (qui loquens inducitur,
qui intorcedit). Rijec nacinena prema lat. inter-
cessor Hi interventor. Treci sricno pridobije
jednu parbu, za, koju so je deset ^odinah du°:o
tirao ; veseo je, zafaluje, komu? sudcu i medu-
govornikom (advokatom). M. A. Ee}kovi6 sabr. 30.
MEDUGEEDE, w. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. kao graditejski izraz za nem. Bal-
kenfach, Balkenweite, franc. trav6e de plancher.
entresoliveau, entrevous.
MEDUHAN. m. neko selo u Srbiji. Sr. nov.
1879, 176. Bice isto, knje se bi(ezi i Meduana
(vidi tamo). — Ispor. i ime, koje sada dolazi.
MEDUJANI, m. pi. ime selu u spomeniku iz
g. 1395. Solo Medujani s metohomb i medami.
Glasnik 24, 272.
MEDUKOM^jE, n. dolina u Crnoj Gori. Pla-
ninski cvor jdaninama, koje su u Vasojevicima,
jeste K o m ili upravo Komovi zbog toga, sto se
zavrsuju dvamabliskim vrhovima. koji su rastav-
leni udojinom Medukom].em. Etuogr. zborn. 5, 516.
MEDUKEU^JE (tako je zabi^ezen akc.)^ n.
Medukrusjem nas narod zove ono vrijeme, kad
nestane starog kruva, a novi jos nije prispio.
Kazu, da je neki siromasak jaukao: ,.jao meni,
de cu evo medu dva kruva od gladi umrijeti!"'
U Lici J Bogdanovic.
MEDUKEUZJE, n. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. kao matem. izraz za nem. Kreis-
ringsflache s naznakom, da je nacineno prema
ceskoj rijeci istoga znacena.
MEDULICI, m. pi. selo u Hercegovini u ko-
taru gatackom. Topis zit. bos. i here. 516.
MEDULISTAN, medulisna adj. Samo u Sule-
kovu rjecn znanstv. naz. kao but. izraz za lat.
interfoliaceus, nem. zwischenblattstandig.
MEDULUZJE, n. topogr. ime.
a) zaselak u Bosni u kotaru jajackom. Po-
pis zit. bos. i here. 440., gdje pise ,Meduluze'.
h) selo u Srbiji u okrugu podimavskom. S.
Koturovic 98.
c) mjesto u Srbiji u okrugu crnorijeckom.
Niva u Meduluzju. Sr. Nov. 1872, 310.
MEDUJ^USE, zaselak u Hercegovini u kotaru
stolackom. Popis zit. bos. i here. 570. — Ne raza-
hira se, je li ovo ime neutr. sing, ili je fern. plur.
MEDUMETAK, medumetka, m. Samo u rjec-
niku Belinu (interjezione, interjectio), u Volti-
gijinu (interjezione, frapposizione, Zwischonsatz)
i u Stulicevu (interjectio). Bijec nacinena prema
lat. interiectio.
MEDUMJESECJE, n. mjesecna niijena. U rjec-
niku Belinu (interlunio, interlunium) i u Stuli-
cevu (interlunium). Jamacno je Bela ovu rijec
nacinio prema lat. interlunium, a od negaju je
uzeo Stulic.
MEDUMOEJE, n. zemalska uzina medu dca
mora. Samo u Stulicevu rjecniku (isthmus).
MEDUMUEJE, n. zem]a medu Murom (upravo
medu Murom i Dravom) u jugozapadnoj Ugar-
skoj. Navalise u Medumurje Turci. P. Vitezovic
kron. 169. Velik del Medumurja cakovackoga.
182. Ispor. jos: V ladanju grada nasoga Cakova-
turna v Mejmurju. Mon. croat. 268 (u kajkavskoj
ispravi xvt vijeka). — Vidi i Medimorje.
MEDUNAEODAN, adj. sto je medu narodima.
Bijec nacinena u novije vrijeme prema ucenoj
lat. rijeci internatioualis. To je crkva slobodo i
medunarodnoga bratimstva. M. Pavlinovic razg.
4. To narocito nalaze kakav medunarodni ugovor.
V. Bogisie zakon. 3.
MEDUNAEODNICA, /. drustvo radnika, koje
bi imalo biti medunarodno. Rijec nacinena prema
rijeci lat. izvora internacionala. Samo u jednoga
pisca. Dolij u taku vruju sumpora medunarod-
nice, sto se slila nakon pariske pajevine u juzne
gradove. M. Pavlinovic razl. sp. 51.
MEDUODE, n. ostrvo u Drini oko J^esnice i
Loznice. Nov srb. 1834, 113. — Da nije grijes-
kom mjesto Meduvode?
MEDUPLECE, n. mjesto medu plecima. U rjpc-
niku Stulicevu (spatium inter scapulas) i u Su-
lekovu rjecn. znanstv. naz. kao zool. izraz za
lat. interscapulium, nem. Eaum zwischen den
Schulterblattern.
MEDUPO^NIK, m. zaselak u Hercegovini u
kotaru gatackom. Popis zit. bos. i here. 516.
MEDU-POTOCI, Medu-potoka, m. pi. selo u
Vasojevicima (u Crnoj Gori). Glasnik 40, 21.
I'ako se zove i neko zem^iste u Kucima (u Crnoj
Gori). Etnogr. zborn. 8, 92.
MEDUPOZNAVATI, medupoznajem, impf. ras-
poznavati ; glagol nacinen prema lat. internoscere.
Samo u jednoga pisca. Ovdi od crkve katoli-
canske i od bijegah, s kojijema se medupoznava,
parok 6e modi besjediti. J. Matovid xvii.
MEDUPEOKOPJ^E, n. prostor izmedu grad-
skoga zida i prokopa. U rjecniku Belinu (medu-
prokopje, spatio tra le mura e le fosse della
citta, pomerium), i^ Voltigijinu (meduprokopje,
spianata, spalto. Glacis), u kojemu ima i medu-
prekopje, i u Stulicevu (pomerium s naznakom,
da je iz Belina rjecn.).
MEDUPEOZOEJE, n. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. kao graditejski izraz za nem. Fen-
sterpfeiler, Fensterschaft, franc, trumeau.
MEDUEACA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji
bjtluvarsko krizevackoj. Eazdje}. hrv. i slav. 56.
— Blizu toga sela je drugo vece selo, koje se
zove Eaca.
MEDUEA^E, selo u Hrvatskoj u zupaniji za-
grebackoj. Eazdje|. hrv. i slav. 36. — Po obliku
bice f plur.
MEDUEAM^E, n. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz., gdje se kaze, da je isto sto medu-
plece (vidi tamo).
MEDUEDE, ime nekakvijem livadama kodsela
Poucija (Paucja) u zupaniji virovitickoj. Sem.
pakr. (1898) 51. — Ne razabira se, je li neutr.
sing. Hi je fern. plur.
MEDUEE, zaselak a Bosni u kotaru sarajev-
skoin. Popis zit. bos. i here. 10., gdje upravo
2nse: Medure gorne. Bice po obliku neutr. sing.
MEDUEEDE, n. prostor medu redovima. Samo
u rjecniku Belinu (spatio tra ordini, interordi-
nium) i u Stulicevu (internodium, s naznakom,
da je iz Belina rjecn.).
MEDUEIJEC, m. geogr. ime, koje upravo znaci:
mjesto medu rijekama.
a) selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj,
Krivo ga pisu Meduric (mjesto Meduric po za-
padnom govoru). Sehem. zagr. 1875, 50. Eazdje}.
hrv. i slav. 69.
b) selo u Srbiji u okrugu moravskom, upravo
Medurec (po istocnom govoru). S. Koturovic 67.
c) zaselak u Srbiji u okrugu rudnickom,
MEDUKIJECJE
580
MEDUTONl
upravo Medurec (po istocnom govoru). S. Kotu-
rovic 112.
d) putok na granici Cnie Gore, kojemu kao
da je pravo ime Megured. Od usca Bojane . . .
do us6a fjotoka Megured (Medurec). Lotop. mat.
sr. 153, 46. dudno je za onaj kraj -e- (mjesto
-ije-).
e) nekakav ,Megurech' (va}ada selo) spomine
se u tat. spomeniku xiv vijeka u podrucju caz-
tnanskuya preposiia. Ecclesia beate virginis de
Megurech. I. Tkalcic monum. 2, 84.
MEDUEIJECJE, n. mjesto medii rijekama;
rijec moze biti i 7iom. appell. i nom. propr.
a. (Aleksandar podaj Ptolomeju Palestinu
vsu i mejurice sirijsko i slatke apridijske otoke.
Starine 3, 312. Medurijecje, Fliissbinnenland,
Deltaland. B. Sulek rjecn. znanstv. naz.
b. Medurijecje kao geogr. ime danas i u
starini.
a) dva sela u Bosni, od kojih je jedno u
kotaru cajnickom, a drugo u visegradskom. Popis
zit. bos. i here. 22. 144
b) selu u Crnoj Gori (u Rovcima). Glas-
nik 40, 21. Jamacno ne to selo misU u ovoin
prtmjeru: Al' je druga vila klikovala od E,az-
vrsja vrha visokoga te klikuje na Medurijecje.
Pjev. crn. 243*1.
c) selo u Srbiji u okrugu iizickom. S. No-
vakovic obi. 141. 142.
d) nekakva ,provmcija' u arhidakonatu
gorickom zabilezena u lat. spomeniku xiv vijeka.
Prima provincia vocatur Goriche, secunda Me-
gurecbye I. Tkalci6 monum. 2, 48.
e) nekakvo selo u podrucju cazmanskoga
preposita zubifezeno u lat. spomeniku xiv vijeka.
Ecclesia . . sancti Georgii de Megurechya. I.
Tkalcic monum. 2, 84.
f) mjesno ime zabi^ezetio u spomeniku xv
vijeka i otud u Danicicevu rjecniku. Na Medu-
rfecbju podb Samoboromb. Mon. serb. 485. — Ne
moze se odrediti, gdje je to Medurije6je i taj
Samobor.
MEDURIJEK, m. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. kao gramaticko-retoricki izraz za
nem. Zwischensatz.
MEDUKOVO, n. ime dvjema selima, koja se
zovu Gorne Medurovo i Done Medurovo u Sr-
biji u okrugu toplickom. S. Koturovi6 139. 140.
MEDUROZJE, n. Samo u Sulekovu rjefin.
znanstv. nai, kao gradtte\ski izraz za nem. Spar-
renfeld, Each (der Raum zwischen zwei Dach-
sparren), Sparrenfach, /ranc. entrevous, clairvoie,
trav^e de comble. Jol se veli, da znaci isto sto
razrozje.
MEDUSEI^E, n. selo u Bosni u kotaru vise-
gradskom. Popis zit. bos. i here. 134.
MEDUSOBAC, medusopca, m. domaci, kucni
krad(icac. Samo u jednom spomeniku, koji pise
meusobac. Tko li bi so naea lupezb meusobacb.
Stat. po). ark. 5, 244. Ako li je kmeticb meuso-
bacb. 245. Tko bi so lupezb nasao u selu meu-
sobacb 282. Ispor. medusopstina.
MEDUSOBAN, adj. internus, mutuus.
u) nutarni, domaci. Samo u Daniiicevu
rjeintku s primjerom iz isprave xiv vijeka: Vide
krn)evbHtvo mi nasilijo na judohb presvetyje
Bogorodico odb okolbnyhb i mezdusobnyhb 61o-
vdkb. Mon. sorb. ofJfi.
h) uzajmiini, t. j. ono, Sto \udi imaju medu
aobojH. Modusobno kavgo. J. RnjicS pouc. 1, 9.
Sad 86 razviju plotke i medusobna protorivana
bacajuci krivicu jedan na drugoga. Vuk grada
17. Nijedna strana nijo zaboravjala ni svoje me-
dusobne raspre. prav. sov. 47. Da mirimo krvi
medusobne. P. Petrovic gor. vijen, 27. Ko na
grob|u kad u muklu zboru mrtvi sapcu medu-
sobno tajno. Osvetn. 1, 70. Otle medusobna cast,
pravica i red. M. Pavliuovid rad. 145. Bila je
u Crnoj Gori nevo|a od medusobne vrazde. S.
^l^ubisa prip. 179. Ipak mogu dolaziti u medu-
sobnu vozu V. Bogi.sic, zakon. 291.
MEDUSOBNE, n. medusobno opcene. Samo u
jednoga pisca. Umno sopcene tezi sfcvarnomu
medusobju i obratno. M. Pavlinovic razl. sp. 139.
MEDUSOPSTINA, m. krada, koju u kuci ucini
koji, ud domacih. Satno u jednom spomeniku.
Tko ucini meusobscinu (Me«co6iii,nHa). Stat. pol.
ark. 5, 245.
MEDUSOSAN, medusosna, adj. Samo u Su-
lekoou rjecn. znanstv. naz. kao bot. izraz za lat.
interfurcalis, t'lem. gabolstandig.
MEDUSTANICAN, medustanicna, adj. Satno
u Sulekovu rjecn. znanstv. naz kao bot. izraz
za lat. intercellularis; medustanicna tvar za nem.
Intercel lularsubstanz.
MEDUSTANICJE, n. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz., gdje grijeskom stojt ,medustanice'
i kaze se, da znaci isto sto postanicne jazice^
lat. meatus s. ductus intercellulares, liein. Inter-
collulargange (bot. izraz).
MEDUSTIJENE-MLIJSr, zaselak u Bosni u>
kotaru rogatickom. Popis zit. bos. i here. 100.
— Bice sluzbeno nacinen naziv iz novijega vre-
mena; nije jasno, kako se sklana.
MEDUSTRUZJE, n. ime sutni blizu sela^ Vr-
bovlana u Slavoniji u zupaniji pozeskoj. Sem.
pakr. (1898). 55.
MEDUSUDAN, adj. Samo u jednoga pisca,
koji je tu rijec nacinio prema lat. rijeci (inter-
iudicialis?) iz crkvenoga prava. Ne imade se uti-
cati od biskupa . . . prija osude rasudjive od
medusudne ili od kojemudrago druge tegoce. I.
P. Lucid 96. (Ove rijeci stoje a glavi, koja go-
vori: Vrhu pravda biskupima pristojni i vrhu
uticaria od isti k visemu pristo|u).
MEDUTAK, medutka, m. Samo u Sulekovu
rjecn. znanstv. naz. kao izraz iz fizike za ticm.
Zwischonraum, Intervall s dudatkom, da je iz-
ruskoga jez., ali u ruskom jez. nema rijeci mo-
jKyxoKTi, koja bi rijeci medutak odgovarala, vec
ima iipoMeH-cyTOKT..
MEDUTIMAN, adj. sto je samo za neko vri-
jeme. J'ravnicka rijec nacinena u novije vrijeme
od sveze medu tim (medutim). Medutimna na-
redba, transitorische Verordnung, Zwischenver-
ordnung, — medutimna vlada, Zwischenregierung.
Jur. pol. terminol. 509. 683. — Pravi bi akc.
vajada bio medutiman, medutimna.
MEDUTIMNICA,/. isprava, koja tma vrijediti
samo za neko vrijeme, dok se ne izda prava.
Pravnicka rijec nacinena u novije vrijeme od
osnove pridjeva medutiman. Medutiuinica, In-
terimscbein, Zwischenschoin. Jur. pol. terminol.
290. 683. — Pravi bi akc. va]ada bio medu-
timnica.
MEDUTOMAN, medutomna, adj. pisu gdje-
koji hrv. pravnici mjesto medutiman, kojeje bo\e.
MEDUTONl, adj. isto Sto medutiman, rijec
naiinenu od medu to (raeduto) prema potoni
(od po tom, potom). U Sulekovu rje6u. znanstv^
naz. za nem. interimal, tal. interimale.
MEDUVILICAN
581
MEGDAN
MEDUVILICAN, adj. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. u srezi meduvilicna kost kao zool.
izraz za nem. Zwischenkieferknochen, Mittel-
kiefer.
MEDUVODE, n. mjesto medu vodama ; rijec
je i nom. nppell. i norn. propr.
a. meduvode kao nom appell. u Sulekoini
rjecn. znanstv. naz. kao gcoijr. izrnz za ono, sto
se iieli i medurijecje. Ispor. jos: Meduvode, pri-
jedio medu dvije vode M. Ruzicic.
b. Meduvode kao (jeogr. ime selima, izvorii,
iumi, po^u.
fij selo u Bosni u kotaru prijedorskom,
— znselnk u Jiosni ii kotaru krupskom. Popis
zit. bos i here. 202. 258.
h) zaselak u Hrvatskoj u zupaniji licko-
krbavskoj. RazdjeJ. hrv. i .slav. 5.
c) izoor kod xela Bucja u Slavoniji (blizu
Pakraca). Sem. pakr. (1898 48.
(I) sunia kod sela Kapelne u Slavoniji.
Sem. pakr. (1898) 5H.
e) polfi u Srbiji. Etnogr. zborn. 8, G47.
MEDUVRIJEME, meduvremena, n. vrijeme,
knje je midu cim. Bijec nacinena u novije vrijeme
za nem. i previa nem. Zwischenzeit. Upotreb^a-
vaju jr gdjekoji hrv. pravniei.
MEDUVRSJE, n. zaselak u Srbiji u okrugii
rudnickom. S. Koturovic 121.
MEDUZEMAN', adj. sto je medu zemjama.
Samo u Sulekovu rjecn. znanstv. naz ti srezi
meduzemno more za nem. Binnenraeer i medu-
zemna carina za nem. ZwischenzoU.
MEDUZEMSKI, adj. isto sto meduzeman. Me-
duzemski promet, Zwischenverkehr, - medu-
zemska carina, ZwischenzoU. Jur. pol. termiuol.
683. (iSi.
MEDUZUBlr'E, n. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. kao tehnicki izraz za nem. Zahn-
liicke, franc, creu, intersection, metope, tal. me-
tatone.
^MEDUZAB^iE, n. zemla u Grnoj Gori oka
Zab^aka, mozda medu Zabjacima (jer su dva,
jedan je Zab}ak selo, a drugi je varosica u Cr-
noj Gori, a ima ondje i potok istoga imena).
Etno^r zborn. 4, 361 (i 375. 434).
MEDUZVALE, n. selo u Cmoj Gori. Selo je
dobilo to ime, sto se nalazi izmedu dva brda, u
zvalama (zvale su usta kod pasa i kurjaka) . . .
Ispod Pirlitora ima solo Selina sa 6 knca i pri-
pada Meduzvaju . . . U Meduzvaju zive Corovici.
Etnogr. zborn. 4, 434. 435. Vidi jos i Letop.
mat. sr. 153, 55.
MEGDAN, megddna, m. locus pugnoe, pugna.
Pored megdan govori se i mejdan i medan; u
jednoga pisca ima i mendan (vidi tamo). Iz tur.
(arap.) mejdan (prostrano pofe, trkaliste, bojiste).
Ako se moze uzeti, da se u kojem turskom nn-
rjecju govori (Hi se govorilo nekadj megdan,
onda bi se najlakse moglo razumjrti. zasfo u
nasem jeziku moze biti i -j- i g-. / Bugari su
vzeli ovu rijec od Turaka, pa i oni imaju likove
megdan, mejdan, medan. Nalazi se ti rjecniku
Belinu, Voltigijinu, Stulicevu i u Vukovu (vidi
daje), a u knizevnosti se moze potvrditi od po-
hivine xvii vijeka (najstariji je primjer u J. Ar-
violusica) ; sto ima primjera u tome vijeku, nima
se potvrduju samo likovi mejdan i medan, a lik
megdan jav}a se tek u xviii vijeku (najstarija
mu je potvrda u Belinu rjecn.). U nase vfijeme
obicni su likovi megdan i mejdan, a lik medan
je rijedak. Ovdje ce se navoditi primjeri u sva
tri lika, jer medu nima nema razlike u znacenu.
a. megdan (mojdan, medan) je mjesto, gdje
se tko bije s kim, bojiste. Ooo je znacehe zabi-
lezeno u rjecniku Belinu (megdan, campagna,
luogo spazioso e piano, — mejdan, agone, il
campo di giostra), u Voltigijinu (mejdan, agone,
campo di giostro), u Stulicevu (arena) i u Vu-
kovu (megdan, mejdan, mjesto, der Platz, forum :
mejdari dijeliti, duelliren, pugnam ineo, a' pri-
mjerom iz nar. pjes. vuk 2, 466 i 3, 449 : Izidi
mi na mejdan junacki. Vuk je ovdje pomijesao
znacene: bojiste i boj). Odlucise s medana tja
iti. J. Armolusic 54. U oni dan hoce se ciniti
boj na medana veliki. P. Radovcic ist. 77. U
boju od grijeba i kreposti . . . ako oholost ostane
na mejdanu. M. Radnic 341*1. Qno sam ti gla-
vom mojom na medanu. Nar. pjes. bog. 121.
Karajovan ga cekase na medanu gospodskomu.
130. Da ga smije cekati na mejdanu sa stapom
(t. j. David Golijata). Y. Lastric test. '20b. Ne-
prijateji . . . pobigose, ali ih ostade mrtvih na
mejdanu trideset ijada. A. Kacic korab. 336 Kra-
|i6ini su vatru na Brandibura dali, koja je za
toliko trpila, dok nisu neprijate^u mejdan uzeli.
I. Zanicid 47. Neg se nitko pnk ne boji, na
megdanu kada stoji, da ga sablast prioblada. V.
Dosen 10'^ Vole glavom zaglaviti nego megdan
ostaviti. 126^. U misto novoga seli se medana.
A. Kanizlic roz. 122. A moj dogo igra po mej-
danu. Nar pies, vuk 1, 461. On poteze zelena
gadara, ode cerat po mejdanu Vuka. 2, 585. A
evo ti tri megdana dajem: prvi cu ti megdan
ostaviti u KlaJusi, a rred tvojom kulora . . .
drugi cu ti megdan ostaviti, a pod mojom pod
vrendijom kulom . . . treci cu ti megdan osta-
viti pod Kunarom u po}u Kotaru. 3, 107. Pa
razigra vranca po mejdanu. 3, 3f(6. Ne ktede se
s puta ukloniti ni s' Turcinu tede pokoriti, ve6
junacki ceka na mejdanu. 3, 398. Pogone se
vojske po megdanu. 4, 76. Onda Ibro metrdan
odmirio u du|inu sezdeset kopaja, u sirinu dva-
ost i cetiri. Nar. pjes. marjan. 87. On je cordom
megdan odmirio, iz megdana on bega dozivo. 125.
1). siroki kakav prostor, na kojem se i ne
bije boj. Gdi je sada sloboda tvoja, s kojom na
mejdan ovoga vrtla idase? (To isto veli pisac
na str. 134b latinski: ubi est intrepiditas tua,
qua ad campum huiua horti petebas?! F. Lastrid
test 155b. Nasrid mejdana ovoga grada . . . bijase
stablo zivota (prijevod iz lat. in medio plateae
eius. apocal. 22, 2). E. Pavic ogled. 692. Megdan
je aio varosi Uzica. 1^. Stojanovic.
c. boj ; a boj moze biti izmedu dvojice (onda
je dvoboj, udvoj), izmedu povise fudi Hi izmedu
dvije vojske (onda je bitka Hi rat). Ovo znacene
bi(eze rjecnici B>lin (megdan, duello;, Fo/iiV/Z/m
(megdan, mejdan, duello, agone, Zweikampf,
Kampfj, Stulicev (agon), a bi(ezi ga i Vukov (vidi
pod a).
/i) uopce. Vrhu zazvana medu dva na boj,
sto reku na megdan. A. Kadcic 274. Slusaj pobre,
koji znades naski, da ti kazem mejdan divojacki.
A Kacic razg. 173. Kosovo je poje glasovito,
jer je na nem tezak mojdan bio. kad je Janka
care pridobio. 212 Trcimo dakle na mejdan od
boja (ovo je prevedeno iz lat. curramus ad pro-
po.situm nobis certamen. hebr. 12, 1.). M. Zori-
ci6 osm. 133. Onizi, koji uglavluju vrijeme i
mjesto od megdana. I. Nenadid nauk 12b. Mej-
d-'ini oliti zatocistja jesu li pravedni i dopustjeni?
Blago turl. 2, 131. Sakramentom potvrdeha kako
pristavnijem oruzjom zasticeni i oruzani slazu
na duhovno zatjecane i medan. J. Matovic 184.
Kad bi slijedilo to ubojstvo po putu megdana.
MEGDAN
582
MEGDAN
T. Ivanovic 58. Iskorenuti ce se posve pogrdni
obicaj megdana. I. P. Lucie nar. 133. Ve6 od-
jasi, da pijemo vino, pa jos ima dana za mej-
dana. Nar. pjes. vuk 2, 354. Pa 6ein' onda na
po}e iziii i iznova mejdan zapoceti. 2, 424. No
je nemu Bog i sreca dala, dobio je na mejdan
junacki. 4, 880.
h) Sveza od megdana uz koju imenicu
znaci isto, kao da se rece: od boja Hi: bojni.
Junake ces kazat od mejdana. A. Kacii razg. 2.
Desnica mu bise od mejdana, mlogo turski od-
sikla je glava. J. Krmpotic mal. 4. Od mejdana
uzimje oruze pak izvodi doga od mejdana. Pjev.
cm. 279a. Da mi ne bi Sarca od mejdana. Nar.
pjos. vuk 2, 220. Sedlajte mi od megdana doga.
2, 262. I sto jasu kone od megdana. 2, 265. Car
mi dade od megdana vranca. 2, 276. Jera nije
vojska od mejdana, ved sve stare hoge i hagije.
2, 314. Na cast tebe konic od mejdana. 2, 334.
Ali ne da Sarac od mejdana. 2, 353. Ti se vidis
junak od mejdana. 2, 423. Privedose dora od
mejdana. 2, 465. Na}uti§e kone od mejdana. 2,
467. Stojan jaso vranca od mejdana. 3, 125. Da
si dobar junak od mejdana. 8, 390. A Turcin je
junak od mejdana. 3, 392. Oprem'te mi doru od
mejdana. 4, 299. Boze 2ivi Jelacica bana i ne-
govu sabju od megdana ! Nar. pjes. istr. 2, 64.
— Mjesto od mejdana veil se na mejdanu, ali
vrlo rijetko : Da, si dobar junak na mejdanu. Nar.
pjes. vuk 3, 384.
c) Rijec megdan stoji kao objekt Hi kao
subjekt uz glagole ciniti (uciniti), dijeliti (podi-
jeliti), dobiti (dobivati), izgubiti, odnijeti (odno-
siti), odrzati, otvoriti, primati (primiti). Cetvrti
boj i mejdan bi ufiiiien u Getu. A. Kacid korab.
213. Kako bisai megdan cine. V. D-isen 5='. Na
sab)e 6u megdan uciniti. Nar. pjes. marjan. 125.
Kanda megdan dile bozi. V. Dosen 31**. Da bi-
jeli mejdan dijelimo (sto znaci bijeli mejdan,
vidi bio 1. c). Pjev crn. 44*. Vaja ici mejdan
dijeliti. Nar. pjes. vuk 2, 144. Da junacki meg-
dan podijele. 2, 283. Lasno j' s Grujom mejdan
dijeliti. 3, 29. Vojaku kupi, care ?>ulejmane, da
junacki mejdan podelimo. 3, 84. Da mi onde
medan pod'jelimo. 4, 108. Dok s Arapom mejdan
podijelim. 4, 302. Ta mejdau se tako ne dijeli.
4, 306. A vojvode udrise s druzinom, bise Turks
prahom i olovom, f.etir' sata megdan dijelise. 4,
526 Da za nega nije prelovaiie, ve6 boj biti i
d jelit mejdane. Osvetn. 1, 67. Idem s liime mej-
dan dijeliti. Nar. pjes. petr. 2, 431. Sedaoi mej-
dan djed hrabreni s prvim Turcim dobi u slavi.
J. Kavanin 102*. S kim je Bog, ta megdan do-
biva. M. Kuha6evi(S 141. Nejma nemu do dva-
dest godinah, dvanaest je dobio mejdanah Pjev.
cm. 129". Da bi grob moga tila sigetska zomja
bila, kadi zgubih medan. P. Vitozovic odil. 85.
Ako li ja mejdan odnesem, Izraelidani imadu
biti podloinici Filistejski (t j. ako pobijedim
na mejdanu). A. Ka6i6 korab. 161. Jure . . . koji
po6e mejdane odnositi jo§ cara dvoredi. 444. Joa
je bio Turke jastrebove, svud mejdane nima
odnosio. Pjev. cm. 81»>. Tako carska vojska
odrii mejdan. Vukova prep. 1, 426. Va}a, Petre,
8 carruii ratovati, nad Turcima megdan odrzati
i juna6ku alavu zadobiti Nar. pjos. vuk 5, 319.
Vidi MiloH na konu dogatu, de 6e taj dan mej-
dan otvoriti. 4, 229. Ko)i pozivje i koji prima
megdan (t. j. koji prima poziv na mejdan). T.
lvanovi6 58. Da bi megdan primio, kad bi se
Aemu to reklo. I. Nenadii nauk 127. O.-^uduju
za siraftivicu, tko ne prima mejdan. Blago turl.
2, 182.
d) Sveza na megdan sluzi kao dopuna
glagoUma hoditi, i6i, ishoditi, iza6i (izici), izla-
ziti, izjesti i uzviku bajde (t. j. hodi, idi). Koji
. . . na mejdan izhode. A. Ba6ic 202. Kakono se
dogodi Golijatu, koga David izasavsi mu na mej-
dan . . . zvrcnu kamenom u celo. F Lastric ned.
327 Ugleda, da mu jedan coban . . . idase sta-
pom u ruci na mejdan. J. Banovac pred. 108.
Tko na megdan cesto ide. V. Dosen 96^. Koji
(t. j. vitez) mu se uslobodi na mejdan izaci. A.
Kanizlid kam. 111. Kakono oruznik izaci na
mejdan protiva svitu (t. j. ima pokornik). M.
Doijretid 142. Da za cara na mejdan izide. Nar.
pjes. vuk 2, 144. Izlazi mi na megdan junacki.
2, 281. A ti hajde na mejdan junacki. 2, 388.
Da on ide Arapu na mejdan. 2, 464. Va}a nima
na mejdan izici. 2, 475. Hodi meni na mejdan
junacki u Grahovo u poje siroko. 3, 377. Da
Turcinu na mejdan izidem. 3, 392. Kad s Tur-
cinom na mejdan izides. 3, 393. Da mi Janku
na medan idemo. 4, 109. Hajde, sinko, Turcinu
na medan. 4, 118. Hodi, kurvo, mene na medana.
4, 119. Arapu bi na mejdan iziso. 4, 302. Nu
iz}ezi mene na mejdanu (crnogorski mjesto na
mejdan) 4, 317.
e) Sveza na megdan sluzi kao dopuna
glagolima izazvati, pozivati, sazvati, zazivati,
zazvati, zvati. Ko bi zval na megdan, ali ga pri-
jal. H. Bonacid 71. Koji se na mejdan zazivaju,
sagrisuju. A. Badic 100. Kad se dva zazovu na
megdan. J. Banovac razg. 252. Odnud zva§e
Srbje na mejdane. M. A. Rejkovic sat. 48. A
brat brata na mejdan zaziva. Nar. pjes. vuk 2,
2. Zove tebe na mejdan junacki. 2, 144. Da
Maksim nije Milosa iznenada ubio, nego da ga
je na mejdan izazvao. Vuk nar. pjes. 2, 559. Aga
mene na mejdan zaziva. Nar. pjes. vuk 3, 391.
l^ubovic me na mejdan zaziva. 3, 467. Milo§a
cu na mejdan zazvati. 4, 228. Mene Arap na
mejdan poziva. 4, .401. Pa on Meha zove na
megdana. 4, 410. Da ga {t. j. cara) ja na mej-
dan zazivjem. Nar. pjes. istr. 1, 33. — Neobiino
je po mogdanu mjesto na megdan u primjera :
Kum 6e kuma po sudu derati, a brat brata
zvati po megdanu. Nar. pjes. vuk 2, 184.
f) oprostiti kome zivot na megdanu na-
lazi se katkad u nar. pjesmama i onda, kad
nema nikakvcg megdana, vec netko nekoga moze
vrlo lako ubiti, samo ako hoce, a onaj mu ne
moze uteci. Gospodaru Focic Mehmed-aga ! po-
kloni mi zivot na mejdanu, evo tebi seset kesa
blaga. Nar. pjes. vuk 4, 144. Sine Duro, ako
Boga znade§, ne izgubi Salim-muselima, oprosti
mu zivot na megdanu. 4, 162. — Tome odgovara
i primjer : A gaba ti zivot na megdanu. Nar.
pjes. vuk 3, 116 i 129.
d. pobjeda (rijetko). Neka znate, naS ce
mejdan biti, ako Bog da, dobidemo Turke. Nar.
pjes. vuk 4, 185. Osta mejdan Lazarevi6-Luke.
4, 271. Sedam puta na mejdan izaso, sve na
nemu mejdan ostanuo. Nar. pjes. juk. 255. Uzeli
smo cijeloj sili snagu, nas jo mejdan i na§a po-
p'jevka. Osvetn. 2, 125. AT ne hajte, sto ste po-
ginuli, na vama je mejdan ostanuo, du§manu
ste odolilj svomu. 8, i06.
e. opasnost ; ovo znacene izlazi otud, Sto je
svaki mejdan opasan; samo u prim jeru: Ova sv.
zena stavi na stranu svu sumi'iu i odredi sebe
za puk metnuti na mejdan i u pogibio (t. j.
poci nepozvana kra(u, sto je o§tro zabraneno).
E. Pavid ogled. 880.
f. nagrada (za onoga, koji koga natpjeva) ;
MEGDANATI
583
MEHANE
samo u primjeru : Ti, Slavodruze, kozu s jarici
potrazi na mejdan. M. Katan6i6 44.
MEGDANATI, megdanam, impf. dijeliti meg-
dan. Nek mi dade najprije oruzje, onda 6u se
s to bom megdanati. Nar. pjes. marjan. 51.
MEGDANGrIJA, m. pugnator. Pored megdan-
gija govori se i mejdangija i medangija. Hijec
je izvedena od megdan s turskijem nastavkom
-^ija. V rjecniku lielinu (megdangija, accoltel-
latore, gladiatore, duellante), u Bjelostjencevu
(megdangija, fektas, a fektas je zatocnik, digla-
diator, pugil) i u Vnkovu (megdangija, mejdan-
gija, Kampfer, pugnator). Sto se u pisaca xviii
oijeica pored -g- nalazi -c- i -z-, to potjece is
nedostataka stare grafike, te se ima drzati, da
su izgovarali -g-. Ovdje sc uzimaju primjeri za
sva tri naprijed navedena lika. — Bijec se meg-
dangija upotreb(ava za ]nde i za kone.
a. za (ude.
a) megdangija u pravom smislu je covjek
od megdana. Goji majka silne mejdangije, sest
junaka, sivi sokolova. A. Kacic razg. 208. Mej-
dangije (,mejdanzije') i vitezovi glasoviti. korab.
485. U boju od zatofinikah iliti megdangijah
(,megdanzijah'). J. Matovic 184. Ako bi se ucinio
pjauac, igrac i mejdangija (,mejdancija'). M. Do-
bretic 434. Jal' mi hajde na mejdan junacki,
jali za se trazi mejdangiju. Pjev. cm. 116^. Mej-
dangije mloge odlazise, al' Stambolu ni jedan
ne dode. Nar. pjes. vuk 2, 388. Ono ti je Stojan
Jankovicu, ono ti je stari mejdangija. 3, 159.
Izjegose dvijo medangije. 4, 109. Ovo ti je car-
ski mejdangija, ovdje cemo mejdan podijelit. Nar.
pjes. borm. 1, 123
b) megdangija u prenesenom smislu je
iovjek, koji se bori duhovnijem oruzjem : perom
i besjedom. Mejdan^-ije (,mejdancije') svete, koji
na mejdan izado§o i zaslacim (t. j. jereticima)
toga vika glave odsikose (misle se starokrscan-
ski crkveni pisci). A. Kacic korab. 373.
b. megdangija se kasto u nar. pjesmama
veli za kona u istom smislu, u kojem pjesme
obicnije kazu: kon vitez, t.j. kon vican megdanu.
Ter povrsi dogu mejdangiju i poleti preko poja
ravna. Nar. pjes. juk, 295. Pod nime je (t. j.
pod SekulomJ kulas mejdangija. Nar. pjes. petr.
2, 440. Al' j' u Stjepe konic mejdangija. Nar.
pjes. kras. 9.
MEGDANISTE, n isto sto megdan u znacenu
pod a, t. j. bojiste. Pored megdaniste ima i mo-
daniste. — Ma hajdemo u Ivan-planine, de su
nasa stara megdaniSta. Pjev. crn. I84a. S voj-
skom hajde na Grahovo ravno, de su nasa me-
danista stara. Nar. pjes. vuk 8, 330.
MEGDAN ST VO, n. posao i vjestina na meg-
danu. Samo u Belinu rjecniku (megdanstvo, ac-
coltellatura, arte o esercizio di gladiatore).
MEGEE, adv. isto sto meder. Ti edno govoris,
a meger drugo fiinis. U Lid. J. Bogdanovic.
MEGINA, /. isto sto magina (vidi tamo). Iz-
medu rjecnika u Mika^inn (megina, vo6e od pla-
nike, arbutum, unedo). U kuci mu crna draca
rasla, a djeca mu megine zobala. Zborn. za nar.
ziv. 1, 30. — Mozda megina moze znaciti i drvo,
na kojemu to voce raste: megina, f. dub, arbu-
tus, unedo u Stulicevu rjecn.
MEGINSKI, adj. sto pripada megini ili me-
ginama. Samo u Stulicevu rjedn., gdje upravo
stoji meginski (arbuteus).
MEGO, m. muSko ime tamna postana. Samo
u \i. Stojanovica hris. 180, gdje je zabi}ezen akuz.
Mega, prema cemu moze dakako nom. biti i Meg.
MEGUEED, m. potok na granici Crne Gore,
koji se zove i Medurijec (vidi tamo pod e ). Ime
jamacno tude (tursko ili arnautsko ?).
MEGIDIJA, /. zlatan turski novae nazvan va-
jada po sultanu Megidu. Sima da Misi doset
zlatnih megidija. M. D. Mili6evi6 pom. 10.
— Nalazi se i megidlija: Megidliju zutoga du-
kata (t. j. dade). Nar. pjes. magaz. 1863, 85.
MEGLIS, m. sjednica, skupstina, drustvo. Iz
tur. (arap.) m^glis (istoga znadena). Tu je car-
ski meglis posjedao, sve bijahu pase i veziri.
Nar. pjes. horm. 1, 479. — Ne ce biti tocno, sto
se « Zborn. za nar. ziv. 6, 276. veli, da je meg-
lis ili melgiz povjerenik i zastupnik knezev (u
Turskoj Hrv.).
MEHADIJA, /. ime varosici u Ugarskoj. To
joj je rumunsko ime (postalo iz lat. Ad medias).
U rjecniku Vukovu (Mehadija, mala varosica
blizu Ksave).
MEHIDIJSKI, adj. sto pripada Mehadiji. U
rjecniku Vukovu. Govori se i mohadinski (po-
stalo od mehadijnski). Predeli mehadinski. S.
Tekelija letop. 119, 14.
1. MEHAN, m. tursko ime od mila mjesto
Mehmed. Od Mehana, Sulagica mlada. Nar. pjes.
juk. 154. Knigu dade Sujagid Mehanu. 228.
2. MEHAN, adj. sto pripada mehani. Samo u
primjeru : Veza Saru za mehana vrata. Nar. pjes.
mus. 88. Vajada pogrjeska (pjevaca ili izdavaca?)
mjesto mehanska.
MEHANA, /. krcma. Pored mehana govori se
i meana, kasto mejana i mejhana. Akc. je u vok.
mehano, mehane, a u gen. plur. mehana. Iz tur.
(pers.) mej;(fane (krcma, — slozena rijec od m^j,
vino, i od ;ifan^, kuca, dakle: vinska kuca). U
rjeiniku Vukovu (s primjerom iz nar. pjes. vuk
1, 485: Dva du6ana i nova mehana). — Ovdje
se navode primjeri za sve likove.
a,) uopce. Zabranuju im se meane, alti ho-
§tariJ6 i krcme. I. Ancic svitl. 73. Dosavsi u
jednu mehanu iliti gostionicu na konak. D. Ra-
pid 228. U kakvoj krcmi aliti mejani blaguje i
vino pije. A. Kacic korab. 240. Pjanac zna, da
je u meani stupica djavaoska. F. Lastri6 od' 112.
Ako ne uzbizis od mehane. svetn. 143b. pak
prodadem gdigod u mehani. M. A. Eejkovid sat.
55. Vazdan obtrkuje po mehanah. G. Pestalic 81.
Vole u mehanu iliti krcmu ici nego na vecernu.
B. Leakovic nauk 303. Nek ne idu meni u meanu.
Nar. pjes. vuk 2, 432. Saija je Zeku zastanula
u meani, de on pije vino. 4, 276. Znas li, Marko,
vode ja mejano? 6, 85. Zapovjedi, da se glavne
mehane po velikim drumovima postave. Nar.
prip. vuk'^ 192. Je 1' mejhana kod gradskijeh
vrata? Nar. pjes. horm. 2, 24.
b) S rijedju mehana slazu se u nar. pjes-
mama ovi pridjevi kao epiteti: bijel, nov, pian.
Ima, Demo, bijela mehana i prokleta krcmarica
Jana. Nar. pjes. vuk 2, 415. Neka dode u novu
mehanu. 2, 351. Namjesti ga u novu mehanu. 2,
404. Ode beze u novu mehanu. 3, 121. Dode
beze iz nove roehane. 3, 124. Vec okrenu u
pjanu mehanu. Nar. pjes. juk. 163. Piju 1' vino
u pjanoj mejhani? Nar. pjes. horm. 2, 24.
MEHANCINA, /. augm. od mehana. Nemoj
zapaliti cibufiinu pa u mehancinu. M. D. Mili-
ievi6 pom. 417.
MEHANE, /. pi. selo u Srbiji u okrugu top-
.\JEHANGl6
584
MEHLEM
lickom. S. Koturovic 138. — Pise se i Mehana,
sing. M. D. Milicevic kra]. srb. 416.
MEHANG16. wi. prezime izvedeno od osnove
imenice mehangija; -ic stoji wjtsto -ijc, a ovo
mjesto -ijic. Vuk tiai*. prip. viii. Imenik (1906) 71.
MEHANGIJA, in. covjek, koji drzi mehanu,
krcmar. JRijee tzvedena od osnove imenice me-
hana s tur. nastavkom -giia. Izmedu rjecnika u Va-
kovu. Ali nut podutite, kako budalasto sami brez
meangije racune cine. D. Kapic 106. Pa on ode
trazit mebangiju : Mehangija, daj, da pijem vina!
Nar. pje.-'. vuk 2, 143. Pa ti idi meliangiji Jovu.
2, 623. Jedno mi.sli pijanico, a drugo mehangija.
Nar. posl. vuk 113. — Imenica ova sluzi i kuo
prezime. Meangija. Sem. pakr. (1898) 26.
MEHANGIJIN, adj. .Hto pripada inehangiji,
krcinarur. Izntedu rjecnika u Vukovu.
MEHANGIJSKi. JVJEHANGIJKSKI, adj. sto
pripada mehangijama. Otkle se razvilo -n- iz-
medu -j- i -S-, 0 tome vidi u T Maretica gram,
i stil. 80. Govori se takoder mehangiskr. Vrsak
mehangi.-^ke spokojnosti vidi se u onoj zgradici.
M. D. Milicevic medudn. 10.
MEHANGIKA, /. krcmarica. Bice izvedeno od
osnove imenice mehangija te ce stajati mjesto
mehangijka. — Spazi<i'e to mehangika mlada.
Nar. pjes stojad. 1, 122. Govori se (meangika)
u juinomoracskom kraju u Srbiji. A. Belie 364.
MEHANGINICA, /. mehangijina zena; mjesto
mehangijnica. To su bile dve mehang-inice. M.
D. Milicevic letne vec. 244
MEHANICA, /. devi. od mebana. Kao sto su
stare mehanice malo licile na nove gostionice.
M. I). Milicevic zimne vec. 192.
MEHANICKI, adj. sto pripada mehanici, sto
je u svezi s mehanikom. Moze se cuti (na pr. od
Duhrovcana) i akc. mehanickl. Govori se i pise
u nase vrijeme i u pravom smislu, na pr. me-
hanicko gibane i u prenesenom, na pr. meha-
nicko uceno (t. j. samo na pamet, bez shvacanaj.
MEHANIJSKI, adj. isto sto mehanicki. Savw
u primjeru: I bise postavjena (t.j. polaca) cudno
na koii od hitrosti mehanijske. Starine 3, 307.
MEHANIKA, /. nauka 0 zakonima ravnotezja
i gibana tjelesa. Opca evropska rijec, na pr.
nem. Mechanik, franc, m^canique i t. d. iz grc.
firjxuviy.i]. Moze se cuti (na pr. od Dubrovcana)
i akc. mehanika. Govori se i pise u nase vrijeme.
MEHANISANE, n. nom. verb, od mehanisati.
U rjecniku Vukovu, gdje se kaze, da znaci isto
sto krcm^eve.
MEHANISATI, mehunisem, impf. krcmiti, t.j.
]irodavati vino na malo a mehani. (J rjecniku
Vukovu, gdje se kaze. da znaii isto sto krcmiti.
•^oji je, riiohanisuci, drzao i mnogu sitnu marvu.
M. I). Milicevic pom. 641.
MEHANI8TE, n. wjesto u Srbiji u okrugu po-
drinskum Zomja u MohaniStu. Sr. nov. 1870, 718.
MEHANKA, /. brdo u Balmaciji u kotaru
benkovuckom. A. Masok 3.
MEHANOVIt;, m. prezime gabi(ezeno u spo-
menikii xv vijeka. Mon. croat. 77.
MKH.\NSKI, adj. sto pripada mehani Hi me-
liauduiu. Mfhanaki momci govore za nih. M £).
Mili/^ovic zlos. 1'2. Da dobije mohan^ko pravo.
medudn. HU3.
MKHAKK'^I, wi. pi. zaselak u Bosni u kotaru
doniiliizlanskom. Popis zit. bos. i here. 296.
Mi:H(5ATr, inf vidi mekCati.
MEHCEMA, /. vidi mescema.
MEHEHE, onomatopejska rijec za glas jarcji.
Eto ti jarca kuci pa se stane drekenati oko
kuce ; mehehe ! Nar. prip. vuk- 24.5.
MEHEMED, MEHEMET, m. tursko ime, koje
glasi I Muhamed. U Danicicevu rjecniku s po-
tvrdama iz xv vijeka.
MEHICI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru
gracanickom. Popis zit. bos. i here. 320.
MEHIDICI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru
zvornickom Popis zit. bos. i here. 376.
MEHINOVAC, Mehinovca, in. zaselak u Bosni
u kotaru bihackom. Popis zit. bos. i here. 228.
MEHIS, m. nckakav kamen. Samo u Danici-
cevu rjecniku s tijem znacenem i s primjerom iz
XV vijeka: Kupa odb kamena mehisb okovana.
Spom. sr. 2, 102.
MEHLEM, in. emplastrum, jekarija nacincna
od cega zitkoga Hi mekoga, koja se privija na
ranu Hi na bolesno mjesto. Pored mehlem go-
vori se obicno melem. Iz tur. melhem (mast za
mazane). U rjecniku Mikalinu (mehlem, empla-
strum), u Belinu (melem, cerotto, impiastro
medieinale), u Voltigijinu (melem, lastrico, sel-
ciato, Pilaster), u Stulicevu (mehlem, linteolum
cum emplastro) i u Vukovu (melem, Pflaster,
emplastrum).
a. u pravome smislu.
a) mehlem za rane na cejadma (va^oda
i za rane na zivotinama, ali za to nema primjera).
Donio bjeso on kako lijecnik razlike masti i
mehleme. B. Kasi6 per. 41. Kojino samo zavi-
jaju rane, a ne lice ji, privijaju melem, a ne
ciste rane od smrada. J. Banovac pred. 73. Koja
se (t. j. rana) ne bi mogla izli6iti nego mele-
mom 8prav|enim od tekucih kapjicali od balsama.
A. Kanizlic uzr. 126. Da melem koristan budo,
od potribe je, da se prilozi rani i na nu privije.
bogolubnost 294. Jeda je sramota ukazati (t. j.
jekaruj ranu, da ti mehlem metne za ozdraviti
ju? F. Lastric ned. 15.5. Kad oces ciniti melem,
u jedan loncic metni kasiku one masti, dram
voska, jelove smole. J. Vladimirovic 35. Doktor
ponaoiistja zglavak po zglavak, postavja kosti
jednu s drugom, poveza u dascice, pomaza me-
lemom. M. A. Eejkovic sabr. 28. Koja bi korist
bila pokazati ranu, a ne priloziti melem, da se
izlici? B. Leakovic gov. 87. Vidio sam ovdi, gdi
se likovi traze, melemi spravjaju, straze nare-
duju. G. Postalic 51. Lako mase, al' udara tesko,
gdi udari, melem ne trebuje. Nar. pjes. vuk 2,
494. Da ti gradim mekane meleme. 2, 512 i 3,
226. Te je ranu dobro utegnuo, natopio gorski-
jem melemom. 6, 98. Pavlaku s karlice i beoce
iz jajca mesaju, dok se ne na6ini kao meleui,
pa to privijaju. M. D. Milicevic ziv. srb - 263.
Pogodi ga u celo junacko, gdje mu nikad meh-
lem ne trebuje. Nar. pjes horm. 2, 497.
b) mehlem za pozlijedeno drvece. Vocuim
melemom. Baumpllnster. Nasi vosak i smolu za
to tope ili tko to ne more, frizkom balegoni za-
mazuje. J. S. Rejkovic 85. Rani (t.j. na drvetu)
pravi melema od smole. 400.
b. mehlem m inetafurickom smislu. Za ozdra-
viti tilo . . . cini§ iz daleka likare zvati, a da
bolestnoj du§i tvojoj melem prilozis, ne 6e§ da
slusas likara, koji jo kod tobe. D. Rapic 67.
Pritisnito mehlem Jubavi i stra Bozjega na srce.
P. Lastric nod. 73. Vidcci sveti patrijarha, da
se ni ujom ni melemom ocinskih opomenah otia
pogana rana (t. j. grijesni zivot Bardin) ne mozo
MEHLEMA
585
MEJIK
izliciti. A. Kanizlic kani 34. Sto je kripost neo:o
melem iliti lijek, a sto je grih negoli rana? (pre-
vedeno iz lat. citata). B. Leakovic na.uk 479.
MEHLEMA, /.
a) mehlema je tvor, sto se na ranu privije,
tur. melhem. L. Zore dubr. tud. 14.
b) mehlema je u Dubrovniku svaka gnusna
zitka sumjeha. L. Zore pa}etk. 110, 225.
MEHMED, ?n. tursko ime, koje glasi i Muha-
med. IJ rjecniku Danicicevu s primjerima iz xv
i XVI vijeka. S ovom (t. j. sah],om) Mehraed slavni
uzide prvi na sto carstva ovega. I. Gundulic 567.
I car Mehmed boj nepravi kad na n vodi. J.
Kavanin 182b. Odvede me alajbeg Mehmede.
Nar. pjes. vuk 3, 197. — Vidi Mehmet, Memed.
MEHMEDAGICI, m. pi. dva zaseoka u Bosni,
jedan u kotaru k}uckom, drugi u sanskomostskoin.
Popis zit. bos. i here. 242. 270.
MEHMEDOV, adj. sto pripada Mehmedu. V
rjecmku Danicicevu s j^rimjerom iz xvii vijeka.
Te uvodi ovco Mehmedove. Nar. pjes. vuk 4, 520.
MEHMEDOVIC, m. prezime izvedeno od osnove
pridjeva Mehmedov. A kad vide Mehmedovi6
Mujo. Nar. pjes. vuk 4, 522.
MEHMEDOVICI, m. pi. dva zaseoka u Bosni,
jedan u kotaru gracanickom, drugi u srebrenic-
kom. Popis zit. bos. i here. 316. 346.
MEHMET, m. tursko ime, koje glasi i Muha-
med. U rjecniku Danicicevu s primjerima iz xv
i XVI vijeka. Harba Mehmeta, a Duraka zgodi
puska. I. Gundulic 524. Beca grada obkruzerie
od cara Mehmeta i Kara Mustafo. P. Bogasino-
vic 1. Skoro i Mehmet bi postavjen. J. Kavanin
215a. ._ Vidi Mehmed.
MEHMETOV, adj. sto pripada Mehmeta. U
rjedniku Danicicevu s primjerom iz xv vijeka.
MEHO, m. tursko ime od mila mjesto Meh-
med (Mehmet). Moj poruk Meho (zabtjezeno xvii
vijeka). Starine 11, 95. Sinoc majka ozenila
Meha. Nar. pjes. vuk 4, 226. Na Mehu je crvena
dolama. 4, 407. — Moze se sklanati i po a-dekli-
naciji: Ja ti znadem . . . Mehu Burdevica . . .
dok evo ti Mehe Burdevica. Pjev. crn. 129*.
MEHOMET, m. tursko ime, koje glasi i Muha-
med. U rjecniku Danicicevu s primjerom iz xv
vijeka.
MEHOPOTOCJE, n. selo u Bosni u kotaru
prozorskom. Popis zit. bos. i here 462.
MEHOEACA, /. zaselak u Bosni u kotaru
kladanskom. Popis zit. bos. i here. 332.
MEHOVCI, m. pi. selo u Bosni u kotaru ha-
noluckom. Popis zit. bos. i here. 160. — Bice
izvedeno od osnove pridjeva Mehov, koji je od
imena Meho (selo je od vece cesti muhamedovsko).
MEHOVIC, m. prezime izvedeno od osnove
pridjeva Mehov, a ovo od imena Meho. Dok ja
zovnem Mehovida Muja ... O Turcine Meho-
vicu Mujo ! Ogled, sr. 257.
MEHOV INE, /. pi. hrdo u Srbiji. Etnogr.
zborn. 8, 560.
MEHEAMET, m. milost, milosrde, rijec uzeta
iz tur. (arap.) mdrhamet (istoga znacena). U
Turaka ima mehrameta. Nar. pjes. petr. 2, 374.
— Vidi merhamet.
MEHREMICI, m. pi. zaselak u Bosni u ko-
taru fojnickom. Popis zit. bos. i here. 70. —
Ispor. Mejremic.
MEHRICA EAVAN, /. zaselak u Bosni u ko-
taru zenickom. Popis zit. bos. i here. 476.
MEHTICA BASCA, /. zaselak u Bosni u ko-
taru visockom. Popis zit. bos. i here. 122.
MEHUNA, /. isto sto mahuna, mohuna. U
rjecniku Vukovu, gdje je zabi^ezeno meuna i kaze
se, da se govori u Banatu. Mozda je rijec dove-
dena u svezu s mijeh te -e- stoji mjesto negdasnega t.
MEHUNOV KAMI, m. nekakvo mjesto blizu
sela Trstcnika poklonenoga manastiru Hilandaru.
U spomeniku vajada xiv vijeka. ^j. Stojanovic
hris. 31.
MEHUEICI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru
fojnickom. Popis zit. bos. i here. 7Q.
MEIT, m. mrtvac, les. Iz tur. (arap.) mejt. U
rjecniku Vukovu s navedenijem znaceneni i s pri-
mjerom iz nar. pjes. vuk 1, 260: Ne kopaj me,
neno, gdje se meit kopa. — Danas u Bosni kao
da tajrijec moze znactti: ukopacane. Otkako je
doso Svabo, u svim 13 haremima . . . zabranio
je meit. Zborn. za nar. ziv. 8, 89.
MEJ, praep., isto sto medu (vidi tamo).
MEJAKICI, m. pi. zaselak u Bosni a kotaru
banoluckom. Popis zit. bos. i here. 164.
MEJAN, Mejana, m. rnusko ime u Lici. J.
Bogdanovi6. — JPostane nejasno.
MEJANA, /. isto sto mehana (vidi tamo).
MEJANDA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kna-
zevackom. Niva u Mejandi. Sr. nov. 1872, 826.
MEJAS, m. isto sto medas (vidi tamo).
MEJASICA, /. krcmarica. Samo u primjeru:
Prestrasi se mejasica mlada. Nar. pjes. istr. 2,
70. — U kraju, iz kojega je ova pjes ma, nijesu
pjoznate rijeci mehana, mehang-ijnica, pa je ova
druga zanesena od nekud izmectu stokavaca i
okrenuta u mejasica i tako dovedena u svezu s
rijecju mejas.
MEJASIC (bice takav akc), m. prezime u nase
vrijeme. Imenik (1906) 85. i prije nasega vreiiiena.
E. Lopa.sic spom. 3, 310.
MEJASKA, /. neki narodni motiv (vajada u
vezehu). J. Belovic-Bern. 188.
MEJ DAN, mejdana, m.
a) isto sto megdan (vidi tamo),
h) Mejdan, m. selo u Hercegovini u kotaru
stolackom. Popis zit. bos. i here. 562.
c) Mejdan, m. nekoliko zasclaka u Bosni i
Here, u razlicnijem kotarima. 639.
MEJDANGIJA, m. isto sto megdangija (vidi
tamo).
MEJDANGIK, m. zaselak u Bosni u kotaru
zenickom. Popis zit. bos. i here. 476.
MEJDANITI, mejdamm (bice takav akc),
impf. dijeliti mejdan. Samo u primjeru : S osta-
lima ja cu mejdaniti. Nar. pjes. vila (1866) 100.
MEJDANSKI, adj. sto pripada mejdanu. Na
mejdanski boj poziva. P. Bogasinovic 10.
MEJHANA, /. isto sto mehana (vidi tamo).
MEJICE, nekakav brezufak u Bolicima.
Zborn. za nar. ziv. 8, 192. — Bijec po obiiku
vajada ce biti fem. plur., a ne neutr. sing, i sta-
jace u svezi s imenicom meda.
ME(J)1C, 7rt. prezime a nase vrijeme. Sem.
mitr. (1878) 82. Sem. pakr. (1898) 26. — Glas
-j- moze se izgovarati, all se ne mora.
ME(J)ICI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru
bugojanskom. Popis zit. bos. i here. 412. — Fo-
radi -j- vidi kod rijeci, koja je pred ovom,.
MEJIK, m. Kamen, koji za medu sluzi, zove
se mejik. U Vinddolu. V. Bogisic zborn. 4."t2.
ME(J)INCI
586
MEK
— Glas je -j- po cakavskom govoru; a po sto-
kavskom bi hilo -d-.
ME(J)INCI, ffj. pi. zanelak u Bosni u kotaru
gradiskom. Popis zit. bos. i here. 170. — Glas
-j- tnoze se izgovarati, all se ne mora.
MEJKA, /. nekakvo orude za kopane zevtje
razhcno od motike. U Vrbniku (na otoku Krku).
Zborn. za nar. ziv. 7, 311.
MEJNIK, jn.
a) isto sto mednik (vidi tamo pod a ). To
ce znacene biti u primjeru: Dali smo mu . . . vi-
nograd jedaj . . . i nikoliko kolosika v Radinidih,
koliko je k otomu vinogradu vpejano, kako mej-
niki kazu. I dali smo mu v Eadinicih jedan kus
sinokose, ka je odci plena od sinokose ^racke,
kako mejniki kazu. Mon. Croat. 277. Govoti se
i u nase vnjeme gdjesto po Bosni. Nar. prip.
bos. 52.
bj Mejnik, zaselak u Bosni u kotaru pro-
zorskom. Popis zit. bos. i here. 466.
MEJO, m. od mila mjesto medvjed.
a) u pravom znacenu govori se u Lid. V.
Arsenijevic. Mejo nega opazi prije nego on meju.
Zborn. za nar. ziv. 8, 131.
b) M^jo, nadimak u Lici. V. Arsenijevic.
c) ime konu. D. Trstenak.
MEJEA, /. zensko ime u Turaka, koje glasi i
Merja (vidi tamo).
MEJREMA, /. zensko ime u Turaka, koje
glasi i Merjema (vidi tamo).
MEJEEM.16, m. zaselak u Bosni u kotaru
gracanickom. Popis zit. bos. i here. 320. — Ispor.
Mehremidi.
ME.JRU§A, /. ime od mila mjesto Mejrema.
Joste ima Mejrusu devojku, a kakva je Mejrusa
devojka? Nar. pjes. stojad. 2, 138.
MEJSITA, /. dugalije (da nije dugalija?) oko
Vukovara. J. Belovi6-Bern. 188. — Jamacno
turska rijec
MEJTAS, m. zaselak u Bosni u kotaru vise-
gradskom. Popis zit. bos i here. 146.
MEJTEF, m. skola za djecu. Iz tur. (arap.)
m^kt^b. U rjecniku Vukovu (Kinderschule der
Tiirken, schola puerorum .S' primjerom ie nar.
pjes. vuk 1, 479: I kod dvora bijele mejtefe).
Mcij mejtefe, moj veliki strahu, dosta ti sam
straha podnijela, dok sam sitnu knigu naucila.
Nar. pjes. vuk 1, 479. Jesi 1', Fato u mejtef
hodila, a jesi li u hoge ufcila? Nar. pjes. horm.
1, 433.
ME.TTEFAE, m. dijete, koje ide u mejtef. Oko
bega hoge i hagije i malena djeea mejtefari.
Nar. pjes. horm. 1, 210.
MEJTER, m. bubnar, gocobija, od tur. mek-
teriu (oirti tamo). Na Kosovu Fo{u. Etnogr.
zborn. 7, 189.
MP:JU, praep. isto sto medu (vidi tamo).
MKJUGRaCi, m. pi. nekakvo mjesto na otoku
Krku, za koje se veli da je va sedli mej obimi
Graci (t. j. medu brdima Gracima). Zborn. za
nar. 2iv. 4, 234.
MEK, meka, adj. mollis, koji se ugibfe pod
pritiskom. Postav(eni akc. ostaje pridjevu u svi-
jem oblicima, kad je neodreden, a kad je odre-
di'n,onda se mijena u svijem oblicima te imamo
mfeki, m^ka i t. d. (ali ima krajeva, gdje i od-
redeni pridjev ima u svijem oblicima akc. kao i
neodredeni. N. Simi6 nast. vjesn. 8, 108). Pridjev
se ovaj H istijem znaiehem nalozi u svim slav.
jeztcima, na pr. staroalov. rngk-bki, slov. mehek.
mehkek, rus. MHrKiw, ces. mekk^, poj. mi^kki i
t. d. Od istoga korijena (t. j. menk) nalazi se
rijeci i u drugim gdjekojim indoevr. jezicima:
grc. /u-aaaio (gnecim, t. j. meksam), lit. minkyti
(gneeiti), minksztas (mek). Nalazi se u svijem
rjecnicima sa znacenem, koje je pridjevu i danas,
a u knizevnosti se potvrditi moze od xiii vijeka.
1. Likovi.
a. pozitiv.
a) nom. sing. masc.
aa) Lik mek nalazi se samo u stoka-
vaca danas i u starini. Osim potvrda, koje se
dafe mogu naci medu primjerima, navode se jos
ove: Bela rjecn., V. Dosen 155*, Stuli6 rjefin. —
Sto se ovaj lik nalazi i u Bjelostjencevu i u
Voltigijinu rjecniku, to ne znaci, da su kajkavci
i cakavci govorili mek, nego da su ti leksiko-
grafi uzeli taj lik iz stok. govora.
bh) Lik mekak nalazi se u rukopisu
Nauk brn. (vdi medu primjerima) i u Voltigi-
jinu rjecn.. a za danasne vrijeme potvrduje ga
D. Nemanic (1885) 20.
cc) Lik mehkak ima rjecnik Vranci-
cev is. V. mollis, tenellus) i Voltigijin. Tome ca-
kavskom liku odgovara kajkavski mehkek, sto
ga ima rjecnik Bjelostjeniev i Jambresicev.
b) Ostali padezi, na pr. meka, meko,
meki i t. d. obicni su u stokavaca, i to ne samo
danas, nego i u starini; vrlo su rijetki u cakavaca,
na pr. u M. Marulica i u Mtchelangela (vidi
medu primjerima). Katkad se nalazi i mekka,
ali to je u Domentijana, u Danila i u Ko-
rizmenaku prema crkvenoslav. jeziku, a u A.
Kanizlica znaci -kk-, da je e kratko. — Mjesto
meka imaju cakavci ponajvise mehka (kao i kaj-
kavci) danas i u starini; za danasne cakavce
u Istri potvrduje to D. Nemanic (1885) 20. U
stokavaca je lik mehka sasma rijedak; ima ga
Zborn. (1520) 114l> i M. Divkovic (vidi medu
primjerima) ; sto se to nalazi i u B. Kasica (nasi.
108), to je lako razumjeti, jer taj pisac ima i
drugo kojesta na cakavsku; u danasnih gdje-
kojth stok. pisaca je to naprosto pravopisna po-
grjeska. — Veoma je rijedak lik mejka, koji se
nalazi u Michelangela (vidi medu primjerima).
b. komparativ.
a) Najdesce se nalazi komp. meksi, ali
za n ima potvrda samo u stokavaca; ima ga na
pr. N. Najoskovic 1, 189. i M. Drzic LSI. i drugi
(vidi medu primjerima). oto se meksi nalazi i
u Voltigijinu rjecniku, to je va(ada iz stok. go-
vora. Pored meksi nalazi se u starijeh stoka-
vaca i mehsi, na pr. u D. Zlatarica i u B. Ka-
sica (vidi medu primjerima), u M. Vetranica 2,
359. i u N. Na{e§kovica 1. 157.
b) mekji imaju stokavci M. Divkovic,
A. Kadcic, J. S. Rejkovii, G. Pestelid (vidi
medu primjerima) i E. Pavi6 ogl. 106; od ca-
kavaca samo Michelangelo 45.
c) mekji samo u J. Kavanina (mekje
37611), a Blaga turl. i u £). Basica (vidi medu
primjerima).
(I) me6i i mes6eji u dana§nijeh Caka-
vaca u Istri. D. Nemanid (1885) 52. 54.
2. Znacena.
a. adj , t.j. mek m svojoj pridjevnoj sluzbi.
a) u pravom smislu. Meki su vrlo mnogi
predmeti; ovdje se navode samo ntki.
aa) kruh i drugo, sto se jede. Kako
mogu jesti toliko tvrd i crn kruh ne mogu6i ni
mehsi ni bje|i jesti? B. KaSid na6. 62. Diledi
kruh mehSi i bi|i. in. 15. Kuhaj mcni make brag-
jenice. Nar. pjes. juk. 91. Meka pedenica zove
MEK
587
MEK
se u puku filet govedi pecen. L. Zore pajetk.
110, 225.
hh) posteja i drtigo, na cemu se lezi.
Vb mesto mekbkyje poste}e. Danilo 39. Meka
bise postejica. M. Mnrulid 264. Na mehku uz-
glavju pokojno pokojah. H. Lucid 236. Moje
glave meko uzglavje, moje cisto zlato ! D. Ea-
fiina 105a. Moja kruno zlatom svita i me glave
meko uzglavje ! A. Cubranovic 164. Moja golu-
bicice, moja meka tugdjelice. M. Dr2i6 155. Za-
povida ga na jednu mehku posteju polozit. F.
Glavinid cvit 31^. Jestojska je ma jedina nepo-
znano gorko travje . . . kami tvrdi meko uz-
glavje. I. Gundulic 219. Lezi u mejkom linom
perju. Michelangelo 11. Jedna draga i^ meka
blazina tvojoj glavi. 46. Meka od odra. G. Pal-
motic 1, 120. Meka odvece pernica. 1, 125. U
mekoj posteji. V. Andrijasevic put 269. U mekoj
loznici no6 prilezati. 311. Dali cu se u meku
odru ja uz |ubovcu pokojiti? I. Dordic salt. xv.
I brzo je ustala od svoje meke loznice. Nar.
pjes. bog. 3. Linac dusek meki biva, na kom
trudan vrag pociva. V. Dosen 255*. Meke i
uresne pernice. A. d. Bella razgov. 113. Suze
roni na mekoj posteji. Nar. pjes. vuk 1, 249.
Prostri mi meka duseka, de ce mi Jane pocinut.
1, 311. Kad su legli u meku poste}u. 1, 583.
Jesi li mi nocas pocinula u cardaku na meku
duseku? 2, 46. Pa on sjede na meku loznicu. 2,
469. Sjede Grujo na meke duseke. 3, 21. On se
spusti na meku posteju. 3, 523. Dorde skoci iz
meke posteje. 4, 300. Odmah sjede na meku du-
seku. Nar. pjes. juk. 369. U meko ih sijte po-
sadila. Nar. pjes. petr. 2, 606. Povedi ju u bile
kamare, u kamare na mebke posteje. Nar. pjes.
istr. 2, 126.
cc) ruho. Gdje ti su prsteni i meko
ruho, koje si nosio? Zborn. 155b. Ne ima nasa
odi<^a bit meka. P. Filipovic 34. Ti hoces da
imas ajine meke i sve tvoje pctribe. M. Zoricic
osm. 104. Koji meke hajine nose, po carskijem
su dvorovima. Vuk mat. 11, 8.
(Id) tijelo ludsko i dijelovi mii. Kad
sto zlo ucinim, ono me mekom rukom Jusne. M.
Drzi6 133. Prostri tvoju meku bijelu rucicu. 139.
Na bijele me^hke prsi san uhiti i dovrsi. J. Ka-
vanin 198a. Stogod je tijelo mekse i plemenitije,
to je vridjivije i ocutjivije. F. Lastrid test. 100^.
Sirce ovo ne vaja piti, nego samo mekja tila
uda s nime mazati. G. Pestalic 246. Meko teme,
die Fontanelle, fonticulus, temence, temenac. M.
Jovanovic-Batut.
ee) trnva, cvijet. Dokole uzteku rike
i ovee uzpasu tuj travu nih meku. D. Kanina
139a'. Sjede na zelenoj mekoj travi G. Palmotid
2, 425. Ne toliko udi mladim dubcima mraz stu-
deni ni mekom cvicu. A. d. Bella razgov. 208.
Sred travice ove meke padaj pa s' odmori. B.
Eadicevic (1880) 210.
ff) trud, vosak, vuna. Ogan mehka i
suha truda tudje se takne. M. Divkovic bes. 263.
Meksi ot voska. J. Rajic pouc. 1, 85. Kanit naj-
tvrdije srce i obratit ga u najmekji (,najmekij')
vosak. D. Ba§ic 16. Nalozismo meke vune i ko-
streti. M. Dr2i6. 452. Nikoja je (t. j. vuna) krada,
all mekSa, kad se prsti lada. J. S. Ee}kovi6 57,
ggj zemja i slicnu. Na krajne zale
meke sa zlom dusom on ispliva. G. Palmotic 2,
347. Paze . . . gustom travom poja meka. 3, 56.
Dubak prinesen u meku i pretilu zcmju. V. M.
Gucetid 187. Kad izisli vis Udbine na meke ru-
dino. Nar. pjes. juk. 398.
hh) meki su u nar. pjesmama katkad
dukati vajada zato, sto je zlato mek^e od dru-
gijeh vietala, od kojih se kuju novci. Pa prodade
nega u Latine za meke ruspije. Nar. pjes. vuk
3, 94. U svakoga po magaza blaga ; kakva blaga?
sve meka dukata. 4, 137. Uz Anicu mece bari-
licu, moj Hrnica, mekijeh dukata. Nar. pjes.
horm. 2, 251.
b) mek u prenesenom i metaforickoni
srnislu.
act) blag, umifat, mio.
aaa) stogod tjelesno. Golubb jestb
meka ptica. Starine 11, 195. Lastovica jestb
meka ptica 11, 199. Drugoga mek|ega ispovid-
nika iskati. A. Kadcic 355. §to sam bio tvrd i
zestok, pokajao sam se kadkad, a sto sam mek
i milostiv. nisam nikada. F. Lastric sveth. 105*.
Kakogod sto su amo do}e i |udi meksi, take su
gore i zene ostrije. Vuk nar. pjes. (1824) 1, 19.
Covjek, koji je bio mek i vrlo nezan. D. Dani-
cic 5 mojs. 28. 54. Strpjenem se ublazava knez i
mek jezik lomi kosti. price sol. 25. 75. — Ovamo
ce ici i ovi primjeri: S meka obraza deveto ko-
pile (Kad coek vidi, da m-u se sto na stetu iste
ili cini, ali od dobrote ne ce drugome voje da
kvari). Nar. posl. vuk 290. Zasto su ti tako sise
meke? Va istinu, sve s moga meka obraza. Nar.
prip. vrcev. 212. Okupimo . . . mirotvore neu-
mitne, koji teku dusu, a meka obraza, a ne price
i prcice, da nas gore zavade. S. ][jubisa prip. 158.
bbb) stogod netjelesno i apstraktno.
Odgovor mekak razbija srzbu (is lat. responsio
mollis frangit iram. proverb. 15, 1). Nauk brn.
46*. Dati cu vam srce i pamet mehku, podobnu
i prignutu, da u zapovijedijeh mojije budete ho-
diti. M. Divkovid bes. 45. Mehko odgovaranje
razbija srcbu. 436. Ric liihovu meku dase ve6
neg' je uli. A. Vitajic istum. 166. Meko 6udi,
misericordicso, che ha compassione, misericors.
Bela rjecn. Znademo svi, da je siver ostar, ne-
mio i studen, a jug mek, vruc i ugodan, F.
Lastrid svetn. 67a. Gospodin mila srdca i ,mekke*
cudi. A. Kanizlic uto6. 209. I noj, jerbo meku
na plac narav ima, suze virom teku, roz. 24.
Zima ove godine meka bijase. I. Zanicic 183.
Ako samomu bludu bijase nareden pedips ogna,
hocemo li moc virovat, da mekji bi pedips pri-
Jubodinstva? Blago turl. 2, 134. Ako je Bog
srca tako meka prema svakom sagrjesenu. B.
Zuzeri 41. Milan kao bogat gospodar i meko
naravi covek nije rado napped u boju trcao Vuk
grada 44. Mekijem rijecima po6e moliti igumna,
da 96 skloni. S. ^jubisa prip. 76. Pop Andrija,
meke naravi, skroti ih. 126. Pouzdah se u vaso
meko srce, eda se sklonite. 259.
ccc) kakvo pice ili jelo. Frankon-
skaja vina . . . perve godine bivajut nekoliko
kastra, a potom meksa i prijatna. Z. Orfelin 53.
Jer je sita (t. j. rotkva) i |utinom meka. J. S.
Re|kovic 137. Onako se uz jelo najvise pijo sji-
vova rakija, koja je sredom vrlo meka i tako
zdravju ni malo ne udi. Vuk dan. 2, 104.
bb) slab (za konkretno i apstraktno).
O clovice mekki, o stvorenje grdo I Korizm. 54^.
Zena stvar je mehka, a ti se cinis kripak. Tran-
sit 85. Rugase se nimi (t. j. mladicima) i za
tasdi i mehki jih cinase. F. Vrancic ziv. 36. Zato
se mati o smrti sinov|oj vele vecma boli i za-
losti negoli otac, zasto je zena mekja i slabija,
M. Divkovic bes. 354. Tvrda bjese vjera od ka-
mena, a danas je mek§a od pamuka. Nar. pjes.
petr. 1, 182.
cc) razmaien, razbluden. Bijecju
mehki (nom. pi.) prevode lat. mollos (gr6. /.laXa-
1. MEKA
MEKAHAN
xo/) iz 1 kor. 6, 10. Ant. Dalrn. ap. 32 i Postila
(1562) 112. Mekak zivot i razbludan. Nauk brn.
IQb. Poce put svojn meku i uvridljivu ostrim
bicima moriti. A. Kanizlic fran. 159. Zeriske
slave toliko prie^nuto na dan^nbu i na raeko
zivjenje. Blago turl. 2, 158. Moka lijonos na
stvari od duse i od Bozije sluzbe. B. Zuzeri 38.
(id) Ovamo se mecu pojedinacni pri-
injeri, kojima sf naprijed vije naslo zgodno
iiijestu. Hip, ki vidiin najmehsi ('= w«;>^odnyi?J
da pride, he se cu striliti. D. Zlataric 37h. U
meku boju slavna dobitnica biti (preredfno iz
lat. tenerae niilitiao . . . reportare victoriam). V.
Andrijasevic ])Ut 85. Da jo z mekjo, a c tvrde
(t. j. glasovi z i c ). A. Kadcic ii. Meka voda,
iifm. weiches Wasser, tal. aequa dolco, — mek
glasak, iieui. weicher Laut. B. Sulek rjecn.
znanstv. naz.
b. mek u sluzhi imenickoj. VidevSe j vb
monastyri hodesta, vlasy ne ostrigsa i mekbkaja
nosesta. Domentiian'' 13. Lezati na meku, gia-
cere morbidamente, molliter cubare. Bela rjecn.
Ki se mekim odivaju. M. Marulio 262. Na meku
smo zejiii leci. N. Na)eskovi6 1, 160. Na raeko
(^es se naslonit. M. Drzic 167. Sto ste izasli vi-
djeti? covjoka mohcijem obucona"? (iz lat. ho-
minem mollibus vesiitiim. matth. 11, 8). M. Div-
kovic bes. 48. Odijevaju se razlioijemi hajinami,
spavaju na mehku. 17i. Komu je mrsko mehko
i ^izdavo nositi. 634. Da se trudan vrag ne
kini, dal' na meku nek pociva. V. Dosen 255b.
Noka idu ti djetici carski, na meko ce nasloniti
gluvu. Osvetn. 2, 82.
C. adv. U rjecniku Mika^inu (meko, mol-
liter, tenere) u Belinu (meko, morbidamente,
mollemente, — mekse, piu morbidamente), a
Bjtlostjencevu (mehko, molliter, leniter), u Vul-
tigijinu (mehko, mollemente, tenoramento, weich-
lich) i u Stulicevu (meko, mekse) Imamo slatko
i mehko govoriti. M. Divkovio bes. 436. I koji
se odhranio meko pak je mlohav u zivotu. M.
A. Re|kovic sat. 164. Gdi u prostih kucah gost
mekje lezi nego kod nas. J. S. B,e|kovic 414.
Ako mi ne metes kuce, mekse mi jo spavati.
Nar. posl. vuk 5. Jor kad prede Gaboii za leda,
lu Mostaru meko biti ne ce. Osvotu. 5, 47.
1. MEKA (taki) je zabi}ezen akc), f. vrijemo
sa blagom kisicom, kad nije ni atudeno ni vruce.
(J rijfckoj nahiji (u Grnoj Gori). A. Jovicevic.
— hez sumne je imeniea ooa istoga korijenn,
koji. je i u mek, t. j. meka je meko vrijnvie ;
ispor. meka zima kod mek (pod 2, a, b, aa, bbb).
2. MEKA, f. mamac, t. j. komadic kakooga
jeld iia udici, kojim se riba mnini. Akc. se ini-
jeua u vok. meko. meke. Mozda je istoga kori-
jeriu, koji je u mek, ali je tr.sko raci srezu u
zuiicenu izmedu meka i mek. T rjecniku Belinu
(lecchetto, attamento, esca), u VoUigijinu (esca,
Lockspei.se), u Stulicivu (esca) i u Vukovu (meka,
maniac .s dodatkom, da se govori u Hrv.). — U
pixdcd dolazi oca rijec u prenesenom znacenu
zn Htogod, .Ho (ude primamfnjc. Odica bo na
bliuliiici meka biva na udici, knju kada oko vidi,
la.>»n() nega srco slidi. V. Dosen 87'>. Da tu bludna
vatra gori, koja bludnim biva meka, da k hoj
tegjo i» daleka 97". Vlade preprodone i lukave
uiazu i k sobi na meku dotezu one, od kojih
vorii.a zaziru. M. Pavlinovid razl. sp. 335. Oni
r(.d()|ubi, koji bi l.tieli, da od irtva hrvatskih
smijpso mokn, na kojii bi navabili svo supleme-
iiik(< ri\7,n. 65.
3. MHlvA, /. oniniKUopejukn rijec za glas ja-
niat I tdtcn. Izmedu rjecnika u Vukovu (da's
Bloken dor Lammer. balatio agaorum .s primje-
rom : Stoji meka jahac' za ovcama). Stoji meka
jahac za ovcama ... a teladi meka za kravama.
Nar. pjes vuk 4, 187. Planu stala, stade jahaca
i ovaca meka i dreka. U Lici. J. Bogdanovid.
4^ MEKA, /. bi^ka Eupatorium cannabinum.
B. Sulek im.
5 MEKA (^ takrijeiH se akc. govori), f. grud
u Arabiji svet Muhamrdnvcima. I svakomu cini
znati, da grob sveca Muhameta na Meci ce poc
klariati. I. Gundulic 296. Da protrese . . . Meku
i Modinu. Pjev. crn. 83*. Da svak isce, sto ste
kom oteli, malo bi vana stogod ostanulo osim
Meke i Medine ravne. Osvetn. 3, 26.
6. MEKA, /. kao mui^ko ime u nar. zagonetki
za trud (ill gubitj. Ja uzeh gvozden maj to udarih
u kameai grad, iskoei divindika kra}, uhvati
ga Meka kapetan (t. j. kreinen, iskra i trud).
Ta zagonetKa glasi takoder : Ja uzeh gvozden
ma} i udarih u kamen grad i upalih Mekin grad.
Nar. zag. novak. 151.
1. MEKAC, m. meki orah. Kod Klanca u Hrv.
D. Hire.
2. ME KAO. /. (gen. raekaci, lok. raekaci).
a) mekac je meso bez kosti; u Liki govore:
Sta te koscurine preda li meces? daj mu me-
kari. .1. Bogdanovic.
h) mekac, /. kao bot. izraz za lat. caro, nem.
Fleisch (u voca). B. Sulek rjecn. znanstv. naz.
m£kaCA,/. nekakca meka jabuka. U rjecniku
Vukovu s dodatkom, da se govori u nahiji uzickoj.
MEKA GRUDA, /. selo u Herce(j()vini u ko-
taru bilecskom. Tamo ima Moka Gruda Gorna i
Dona. Pofiis zit. boa. i here. 50'>. — Oco je
imti zapisato i prije nasega vremena u S. No-
vakovica pom. 138., ali se ne veli, gdje je to
mjesto.
MEKAHAN, mekahna, adj. dem. od mek, ali
cesto je deminutivno znacene zatrto, te mekahan
znnci isto sto i mek. ^7 rjecniku Mika^inu (me-
kahan, lenis, mollis, tener, moUiculus), u Belinu
(mekahan. morbido, molle), u Bjelostjenceou (me-
kahan i mehkehen, moUiculus, molliusculus), u
VoUigijinu (mekahan, mollicio, tenerino, weich-
lich) i u Stulicevu (mekahan. mollicellus, moUi-
culus). U knizevnosti se moze mekahan potvrditi
od XVI vijpka. Komparativ je mekahniji, ima ga
Bela u rjecn. ■ J). Basic (vidi medu primjerima).
— Pridjev mekan ima osobiti svoj na^tavak -an,
koji nije postao od -ahan ; i taj je pridjev imao
isprva po svoj pril'ci deminutivno znacene, ali
se po malo zatrlo, te mekaii znad.i isto sto i mek
i mekahan. Likovi mekahan, mekahna sigurno
se razabiraju samo u ])isnca, koji glas h pra-
rilno upotreb^araju (kao .Uo su Duhrovcani i ca-
karci) ; a u pisaea, koji h ne znaju pravilno
upotreb(avati, izgovara se na pr. mekana bez
obzira, dali pisu mekana Hi mekahna. Poradi
toga mecu se ovamo primjeri i za mekahan t za
mekan, kad u znaceiiu i onako nema razlike.
Friiujeri ce se podijeliti onako, kako je ucincno
kod mek.
a. adj.
It) u pravom smislu.
na) Kruh kvasni za vece stoji mekan
i ve<^e siti. J. Banovac razg. 224. Koji (t j. ki-
seli kruh) nikojima je ugodniji i za vece vri-
mena stoji mekan. A. Kaniziid kam. 488. Kruh
. . . da 8U mekan sobom ponili. E. Pavi6 ogled.
175.
bb) Nikadar na mekahnu odru ne loze.
MEKAHAN
589
MEKAN
B. Gradic djov. 88. Ustani se, Jubovce, od tvoje
mekahne loznice. Nar. pjes. bog. 8. Svi ti poci-
nuse na te mekahne poste|e. 26. Gospodin moj
na tvrdomu krizu visi, a ja na ,mehkanoj' po-
stejici. A. Kanizlic bogojubnost 272. Da ja idem
u kucu moju spavati na mekanu duseku. A. Ka-
cic korab. 197. I pod borom postejica mekana.
Nar. pjes. vuk 1, ;}32. Omer stere mekane du-
seke. 1, 596. Namesti mi aiekauu poste^u. 1, 605.
Pak mu stere mekane duseke. 1, 611. Te mi
steri mekanu poste^u. 2, 565. Steri meni mekane
duseke. 3, 512.
cc) Ki se u mekahne haline oblace. B.
Gradi6 djev. 87. Na mjesto tanke i mekahne ko-
suje. B. Kasic per. 6. Pod plemenitim i meka-
nim ruhom kostret nosase. A. Kanizli6 utoc. 382.
Mekahnijem i razkosnijem ha^inam odjevena. S.
B,osa 82b. N'a misto mekane moje ,hodi6e'. I. P.
Lucie razg. 32. — Ovamu pristaju i primjeri:
U kolijepci nega zavi pelonami mekahnima. G.
V. Bunic 35. (ovaj se primjer nacodi a iStuli-
cevu rjecn. s. v. mekahan). Sada te s mekahni-
mih povojih ja povijam. A Kanizlic utoc. 320.
Volim 3 mladim na kamenu spati neg' sa sta-
rim na mekanoj svili. Nar. pjes. vuk 1, 291.
(Id) (Vitez) sred mekahna neje (t. j. vile)
krila naslonio glavu svoju. G. Palmotic 2, 426.
Mekahnimi rucicami snagu dase jaku vezu. I.
Zanotti en. 18. Sve sto je tijelo mekahnije, sve
cuti vecu boles. D. Basic 55. Iznade ono tijelo
neisteceno, bijelo, mekahno i rumeno. B. Zuzeri
408. Na Marinu mekanome krilu (t. j. bulovacu).
Nar. pjes. here, vuk 217.
ee) ^juta zmija cesto uijeda u mekahnoj
skrovna travi. G. Palmotic 1, 130. Da mekahnu
travu pase (t. j. kon). 2, 178 Zmija u mekahnoj
travi lezi. 3, 12. Travicam mekahnijem posuto.
B. Zuzeri 226.
ft') Ovce vodahu iz daleka s mekahni-
jem se runom. I. Gundulic 143. Pak 6e onda
s liima lasno biti, has kano s mekanim voskom
ill povismom kudij^e. B. Leakovic gov. 29. U
zlatnu runa mekanomu. Osvetn. 2, 38. — Ooamo
pristaju i primjeri: Tvoje su ruke pamuk me-
kani. Nar pjes. vuk 1, 325. Da ti gradim me-
kane meleme. 2, 5i2 i 3, 226. Pa je uvi meka-
nim pamukom. 3, 43.
fffj) Na mekahne dodoh zale. G. Palmo-
tic 1, 399. Ovo blato . . . jest jedno blato mekahno.
M. Eadnic 252l>. Gdi nije zomla mekana. P.
Boli6 vinod 1, 167. Na rudinu sjedose mekanu.
Osvetn. 4, 31.
hh) Sve dijeli mekahne dukate. Nar.
pjes. juk. 414. Imam dosta mekanih dukata. 522.
Za gotove mekane cekine. Nar. pjes. horm. 2,
341. Duzd izbroji mekahne cekine. Hrv. nar.
pjes. 3, 419. One jagme mekahne cekine. 4, 101.
bj u preyiesenom i metaforickom smislu.
aaj Daj nam srce puteno i mekahno,
koje tebe se bude bojati. P. Eadovcic nacin 473.
Odgovor mekan razbija srcbu. I. Ancid ogl.
xviii. Mi radi nasih prijate|a imamo tako me-
kano srce. I. Marki 82. Da mekano ucini se na
obsluzenje (t. j. moje srce). I. Grlicid 154. Cini
... da se raspane tvrdo6a srca moga i u6inim
se mekahan prid lieem tvoga volicanstva. J. Ba-
nc vac prisv. obit. 34. Razumivsi ovo slatko i
mekano govorenje svoje majke razg. 10. Car
blage i mekane cudi smilova se. A. Kanizlid
kam. 797. Da nijeste naravi onako mekahne. D.
Basid 34. Mi rekosmo, da se duh sv. zlamenuje
po vitru poludanemu, koji je mekan i ugodan.
F. Lastric sveta. 67t>. Vino od onih vinograda
. . . vazdar jest mekano. I. Jablanci 198. O lipom
i mekanom vrimenu istiruju se svine na strnista.
J. S. Kejkovic 61. Voda je za rozoliju potrebna
mekana, kakova je kisna ili recna . . . Svagda
se voda moze mekana naciniti, ako na vatri
prekj-uca. P. Bolid vinod. 2, 446. Antonije je
bio covek mekan. Vuk dan. 4, 19.
bbj Zastidi se ti sam a sebi, da si tako
slab, da si tako mekahan. P Knozevic osm. 270.
cc) Drtahe i poskakivane glasa jest zla-
mene od vo|e mekahne. M. Radnic 470^. Ovi
moj zivot izprazni, mekahni i razbludni cini mi
sumhit, jesam li pravi krstjanin. D. Basic 1.30.
Blago meni, er se ne ozvah, kada bijah ponu-
kovana na zivot mekahni. 273.
b. Neka na mekahnu tako lezedi prime koji-
god pokoj. A. Vita^ic istum. 126. Uzmi sitne
prose, metni u loncu kuvati se do mekana. Z.
Orfelin 238.
e. ado. U rjecniku Mikajinu (mekahno, mol-
liter, tenere), u Belinu (mekahno, morbidamente,
mollemente, — mekahnije, piu morbidamente) t
u Stuliceva (mekahno). Nastojala sam, da se
dobro hranis i mekano odivas. A. Kanizlic fran.
251. Ponizno se rukuju, slastno fataju, mekahno
vezu, skrovito ubivaju. Blago turl. 2, 32.
MEKAHAT, adj. isto sto mekahan. Same u
jednuga pisca iz kraja xvi vijeka. (R,anu) ucinih
odavna Lubmiru u srcu mekahtom. D. Zlataric
37f>. Na nogah mekahtih stojahu uviti od jedne
mladike. 6ia.
MEKAHNOST, MEKANOST, /. mekota. Imc-
nica mekahnost izuedena je od osnove pridjevn
mekahan, a mekanost od mekan (i od mekahan
undje, gdje se h ne izgovara). U rjecniku Mika-
linii (mekahnost, mekota, moUitia, teneritas), ii
Belinu (mekahnos, morbidezza), u Voltigijinu
(.moUezza, tenerezza, Weichlichkeit, Zartheit) i
u Stulicevu (mollitudo, mollities).
a. u pravom smislu. Postavi mu (t. j. Bog
covjtku) u tilo kao stupe i podpore 313 kosti
izvan sastavaka; sridinu i mekanost, sto se zovu
gusteri, brojem 529 . . dade tilu vrucinu i me-
kanost, da se ne bi covik udil u svaku kost
ubio. J. Banovac pripov 200. Ako stanete mislit
mekahnos hegova tijela. D. Basic 306. Imadose
li sveti u pogrdu mekahnost odide? Blago turl.
2, 156. Kako djeeica . . . imaju neku nejakost i
mekahnost. J. Matovid 186.
b. u prenesenotn smislu.
a) 0 jeziku. Mekanost, nem. Weichheit
(der Sprache), tal. dolcezza. B. Sulek rjecn.
znanstv. naz.
b) razmazenost. Bududi dusa toliko sa-
stavjena s tijelom djeluje od slabosti, mekahnosti
i raskoSja od tijela. M. Radnid 115b. Koji su
grisi suprotivni jakosti? Nerazborstvo, po-
hlep}ene, izprazna slava, malosrdnost, mekanost,
otvrdnude. I. Velikanovid upud. 1, 403.
c) dragost. Vi biste svi od mekanosti suze
prolivali. J. Banovac pripov. 44. Putnici . . .
kad ugledaju . . . Kalvariju, gdi su ga (t. j. Isusa)
propeli, udi| se napune jednoga straha i srdce
mekanosti i Jubavi. razg. 44. S mekanostju na-
sega srdca klanamo se tvomu mogudstvu. 148.
MEKAN, mekana, adj. isto sto mek. Izmedu
rjecmka saino u Vukovu: 1. weich, mollis, n. p.
h}eb, trud, kruska, meko kao pamuk, 2. n. p.
dovjek, zu gefallig, nimie facilis: S meka obraza
deveto kopile. 3. n. p. rakija, schwach, vilis.
Najstarija je potvrda u I. Ancica ogl., koja je
navedena kod mekahan, gdje su i drugi primjeri
za mekan smjesteni.
MEKANAC
590
MEKINARSKI
MEKANAC. mekanca, m. Samo u Sulekovu
TJecn. znanstv. naz. za mineral, koji se grckom
rijecju zove malakolit (t. j. meki kamen).
MEKANE, n. nom. verb, od mekati. U Ltd.
J. Bogdanovid.
MEKATI, mecem, impf. isto sto mecati (o te-
licima). Guvori se ?/. Lici. Vajada pred teocima
nema nista, kad mecu; idi, Jovane, i metni im
Sto, da prestanu mekati. J. Bogdanovic.
MP^KAS, m. imenica izvedena od osnove pri-
djeca mek.
a) mekas, mekdsa m. vrijeme meko, juzno.
M. Pavlinovid.
b) mekas je neki mekani badem, u Dalma-
<:iji. B Sulek im.
c) dva mjesta u Srliji, jedno je u okrugu
pozeskom, drugo u smederevskom Mekas i ledina.
Livada u Mekasu. Sr. nov. 1867, 399. i 1873,
775.
MEKASAN, adj. dem. od mek. Izmedu rjec-
nika samo u Stulicevu, gdje se kaze, da znaci
isto sto mekahan. — Tijelo plemenito tako i
mekasno (grijeskom ,mekasno'). F. Lastric test.
lOQb. Dok je bilo vrime i zemjica mekasna.
ned. 68.
MEK A SIBA, /. bilka, koja se zove i masjika
(vidi tamo). Evonymus europaeus. S. Petrovic 95.
MEKAVCI, Mekavaca, m. pi. selo u Hercego-
vini u kotaru gatackom. Popis zit. bos. i here. 516.
MEKC.\, MEKCI, mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Niva u Mekci. Sr. nov. 1871, 20.
Bice isto mjesto: Niva u Mekci ma (u istom
okrugu). Sr. nov. 1870, 768. Ne razabira se dakle
pravi oblik ovoga imena: je li Mekca noni. sing,
fern., Hi je Mekca nom. plur. neutr., di je Mekci
nom. pi. masc.
MEKCaNE, n. nom. verb, od mekcati. Samo
u Bjelostjtncevu rjecniku (mehkfiane, moUitio,
emollitio).
MEKCATI, mokcam, impf. isto sto meMati.
U rjecniku Bjelostjen^cvu (.melikcam', mollio,
moUe reddo, — ,mehkcam se', moUefio, mollesco).
U druga je dva rjccnika mehcati i to u Jnm-
bresicevu (mehcati, emollio, mollefacio, — meh-
cati se, mollefio, mollesco) i u Voltigijinu (meh-
cati, ammoUire, mollificare, erweichen, an-
feuchten).
MEKCAVATI, mekcavam, impf. umeksavati
se. Samo u primjeru: Ov (t. j. bog) mekcava
malum krvim od kozleta. J. Kavaniu 160'^. —
Nepiiuzdano.
MEKCINA, /. isto sto vekota, meksina. Iz-
medu rjecniku samo u Bjelostjencevu (mekcina,
moko6a, mekota, mekost, mollities). Uzdr^ati ti-
jelo svoje u hajinah i meli6ini, u toplini i ras-
kosju. M. Divkovic bos. 172.
MEKE LIVADE, /._ pi. mjesto u Srbiji u
okrugu knazevackom. l^iva u .Vieko Livade. Sr.
nov. 1873, 443.
MEKE NIVE, /. pi. mjesto u Srbiji u okrugu
kraguji'vackom. Vinograd u Mokiiu Nivama. Sr.
nov. 186(5, 218.
MEKE&, m. a) mek orah. U Grobniku (u hrv.
primorju). V. Kurelac dom. ziv. 57. - />;,mehkeS',
mcka jahuka. U hrv. primorju. B. &ulek im.
MKKKTATI, mfekecGm, impf. isto .Ho veketati;
onomatopr/nki glagol za kuzji glas. Izmedu rjei-
ntka samo u Jambresicevu (u lat. dijelu: blae-
toro. blatero. bekefiem, meketom kakti koza).
Mekece kao koza. Nar. bl kapet. 12.').
MEKIC, m. muhamedovsko pirezime u nekim
nar. pjesmama. Pjev. crn. 23^. 41:a. 244'^. Ogl.
sr. 56. Nar. pjes. vuk 3, 564., 8, 247. JJ jednoj
je pjesmi prezime hriscaninu. Nar. pjes. vuk
4, 128.
MEKI DO, Mekoga Dola, m. zaselak u Her-
cegovini u kotaru jubinskom. Popis zit. bos. i
here. 536.
MEKI DOCI, Mekih iMekijeh) Dolaca, m. 2)1.
ime dvjetna seocima u Dalmaciji, jedno je u ko-
taru benkovackom, drugo u makarskom. A. Ma-
sek 14. 73.
MEKI DOLOVI, Mekih (Mekijeh) D61ova, to.
pi. predjel u Crnoj Gori. Iznad Mckroga je Voj-
nik sa sumom, povrh Milesevida i Krusevice
su Meki Dolovi. Etnogr. zborn. 4, 381.
MEKINAST, adj. u cemu ima mekina, posija.
Samo u rjecnicima, i to u Belinu (semoloso), u
Jambresicevu (furfuraceus, furfureus) i u Stuli-
cevu (furfurosus).
ME KIN A V, adj. isto sto mekinast. Samo u
Stulicevu rjecniku (furfurosus).
MEKINE, mekina, /. ^jZ. furfur, vidi kod me-
kine.
MEKINICE, /. pi. dem. od mekine. Samo u
Stulicevu rjecniku (furfur).
MEKINIC, m. prezime u nase vrijeme. Schem.
siben. (1875) 13.
MEKINICI, TO pi. selo u Staroj Srbiji. Etnogr.
zborn. 6, 649. 677.
MEKINITI, mekinim, impf. posipati mekinama.
Samo u Stulicevu rjecniku, gdje se kaze, da znaci
isto sto pa}aviti.
MEKINOVAC, Mekinovca, m. imc izvoru^kod
sela Dolana u Slavoniji (blizu Daruvara). Sem.
pakr. (1898) 49.
MEKINSKI, adj. isto sto mekinast. Satno u
rjecnicima, i to u Bjelostjencevu (mekinski, po-
sejicni, furfuraceus, furfureus), u Voltigijinu
(cruscoso, semoloso, kleyicht) i u Stulicevu, gdje
se kaze, da znaci isto sto mekinast i da je uzeto
iz Bjelostjenceva rjecn.
MEKIN (tako je zabi(ezen akc), m. brezujak
u Folicima. Zborn. za nar. ziv. 8, 191.
MEKINA, m. musko ime. Dec. hris. 58
MEKINAK, m. hleb od mekina. U Bjelostjen-
cevu rjecniku (mekinak kruh, caniacous panis).
Bijee se nalazi i u Stulicevu rjecniku, gdje se
pogrjeino veli, da je pridjev i da znaci tsto sto
mekinast, a dodaje se, da je uzeta iz Habdelicevr.
rjecn.
MEKINAR, Mekinara, m. stlo u Hrvatskoj u
zupaniji licko-krbavskoj. Eazdjoj. hrv. i slav. 12.
Spomine se i prije nasega vremena u spomeniku
pisanom nemacki: ,Mekinar'. R. Lopasic spom.
3, 283. — Postavjeni akc. zabi^ezio J. Bogda-
novic.
MEKInARA, /. kisela corba od mekina. Samo
n Vukovu rjecniku, gdje se kaze, da znadi isto
sto kiselica.
MEKISARAC, Mekindrca, m. covjek iz sela
Mekinara. V. Arsonijevic i J. Bogdanovic.
MilKINARKA, /. zensko ie^ade iz Mekinara.
V. Arsenijevid i J. Bogdanovic.
MEKINARKINA, /. isto sto Mekinarka. J.
Bogdanovid.
m£:KINARSKI, adj. ato pripada selu Meki-
naru. V. Arsenijevid t J. Bogdanovid.
MEKINAV
591
MEKOCA
MEKINAV, adj. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. kao botanicki izraz za nem. kleig,
lat. furfuraceus.
MEKIKE. mekiiia, /. 2jI. furfur, 2^osi;>, trice.
Bez sumne je rijec izvedena od usnove pridjeva
mek, i ako nije sasvijtm jasan razvoj znacena;
da nije ova imenica najprije znacila mecu od
posija, a onda posije uoj^ce. i kad nijesii zame-
tene'^ To se moze misliti poradi polske imenice
miekiny, koja znaci : kasa. Rijec se nalazi u dca
lika. mekine i mekine, koji se oba mogu u kni-
zevnosti potvrditi od xvi vijeka. Nalazi se i
mekina (dakle u sing.), ali satno u rjecniku Bje-
lostjencevii, u Jambresicevu i u Voltigijinu. Inace
je It rjecnicima ovako : u Vrancicevu mekine
(furfur), u Mikajinu mekine (pa|e, trice, furfur),
u Behnu mekine (semola), u Voltigijinu pored
mekina iina i mekine (crusca, semola, Kleye),
u Stulicevu mekine (furfur s naznakom, da je
iz Belina rjecn.) i u Vukovu mekine (Kleien,
furfur, ceinii je dodata nar. posloinca: kupio bi
gB. za mekine). Zelijase naplniti z mekinami
trbuh. Ant. Dalm. nov. test, in (luk. 15, 16).
Ako li mu ce dati kvartu mekinb. Stat. po|.
ark. 5, 263. Sito izmece vanka brasno, a uzdrzi
mekine M. Eadnic 282^. Kon od ovsa ne pa-
ruje nit od mekin osal bjuje. P. Vitezovic priricn.
45. Jidu6 s nima mekine i kominu. E. Pavic
ogled. 577. Tko se misa s mekinami, rucak biva
krmacami. V. Dosen 96*. Metni malo senisni
mekina. J. Vladimirovic 17. Brasno davole ide
brzo u mekine. D. Obradovic basne 26. Purici,
dok su mani . . . mekinama hrane se. J. S. Ile|-
kovic 162. Bo|e je na mekinama dobiti nego na
zlatu stetovati. Nar. posl. vuk 24. Mora ga (t
j. prsten) zubima dohvatiti i iz mekina izvaditi,
jer sve okolo usta, nosa i brka vidi se punano
mekina. V. Vrcevic igre 4. Voce, sto se sprema
u slamu jal' u mekine M. Pavlinovi6 razl. sp.
218. Mekini, gen. mekin, furfur. D. Nemanic
(1884) 43.
MEKINES, m. nekakvo mjesto blizu Prizrena
zabijezeno u spomeniku xiv vijeka i otud u Da-
nicicevu rjecniku. Otb Mekinesa (mozda -n-).
MEKI OSAT, 771. i7ne bijki, koja se zove i
repuh, repusina, ekaj, Onopordon acanthium. S.
Petrovic 218.
MEKIS, in. ime za razlicne meke predntete.
a. Mekis (gen. mekisa) govori se za cojka,
koji je slaba, nejaka tjelesna sastava. ,Ti nijesi
cojk, man zalosni mekis'. U Lid. J. Bogdanovic.
b. Mekis (gen. mekisa) je u Lici rak meku-
sac. V. Arsenijevic.
c. mekis se govori za n^ke meke plodove. a)
za orahe. U Zuv\berku. B. Sulek im. V rijeckoj
nahiji u Crnoj Gori, gdjc je akc. mekis. A. Jo-
vicevic. bj za neko grozde. P. P. Dordevii. c)
za badetne. (,Kraclimandel'). U juznoj Dalma-
ciji. B. Sulek im. Slovinac (1881) 418. M. Ee-
setar stok. dial. 251, koji za Dubrovnik bi(ezi
akc. mekis, mekisa. (I) za neke tresne. U hrv.
primorju. B. §ulek im. — Ova7no ce ici iz Stu-
liceva rjecnika: mekis, m. di corteccia tonera,
terentinus (va(ada za orahe Hi za bade7ne).
d. mekis je nekakav meki kamen. U Turskoj
Hrvatskoj. Zborn. za nar. ziv. 6, 53.
e. topogr. ime. a) zaselak u Bosni u kotaru
tesat'iskoin. Popis zit. bos. i here. 222. bj selo u
Srbiji u okrugu toplicko77i. S. Koturovic 134.
Spo77iine se i prije nasega vre7iiena. Glasnik 49, 12.
f. mekis u nar. zagonetki za trud (gubu) :
Ja udarih gvozdenim ma|em u kamen grad, iz
nega skoci devenduka kraj i primi se uz mekis
grad (odgonetjaj : kresivo, varnica i trud). Vuk
rjecn. s. v. devenduka. Postav^eiii akc. ima Vuk
u rjecn. s. v. mekis grad.
MEKISAC, mf»kisca (bice takav akc), m.
a) 7nek orah U Slavoniji kod Daruvara i
Sarengrad I. D. Hire
b) izvur u Slavoniji kod sela Bucja (blizu
Pakraca). Sem. pakr. (1898) 48
MEKISICA, /. tieka trava, koja sluzi za krmu
stoci. U Policima. Zborn. za nar. ziv. 8, 212.
MEKISIC, 771. nekavinova loza bijela grozda .
U hrv. pri7no7Ju. B. Sulek im.
MEKISNA (takoje zabijezen akc), f. brezufak
u Po}ici/7ia. Zborn za nar. ziv. 8, 192.
MEKLICNA, /. neka jabuka u kajkavaca. B
Sulek im. Va^ada mjesto mehklicna (po kajk.
gocoru).
MEKLICNICA, /. neka jabuka. U Vinici (blizu
Varazdina). D. Hire. Vidi rijec, koja je pred
ovom.
MEKLUSeVCI, Meklusevaca, w. jjZ. nekakva
niva kod sela Gradista u Slavoniji. Zborn. za
nar. ziv. 5, 122. — Bice u svezi s inieno7n Ni-
kola. Vidi Miklusevci.
MEKLUSkE BARE, /. pi. nekakav pasiiak
(livada) kod sela Gradista u Slavoniji. Zborn.
za nar. ziv. 5, 122. — Vidi rijec, koja je pred
0V0771.
MEKNA, /. Sa77io u Vukovu rjecniku (debelo
zensko, ein dickes Frauenzimmer, mulier crassa).
Mekna je upravo i7ieka zena, t. j. tako debela,
da joj je tijelo svuda meko, kudgud se pipa,
samo 7/ieso, a kosti se ne 7nogu napipati.
MEKNI6, m. prezi77ie. D. Zlataric. lOia. Zborn.
za nar. ziv. 6, 249.
1. MEKNUTI, meknem, i77ipf. postajati 77iek.
Sa7no ti rjecnici7na, i to u Voltigijinu, gdje se
uziina taj glagol u prelazno77i znacenu (ammol-
lire, intenerire, weich machen), u Stulicevu, gdje
se kaze, da je meknuti isto sto omeknuti i da
je prez. meknivam (sic!) i meknujem (sic!) i u
Vukovu (weich werden, mollesco).
2 MEKNUTI, meknem, rb. pf. preina i77ipf.
mecati. Samo u Vukovu ijec7itku (einmal bloken,
edo balatum).
3. MEKNUTI, pf. isto sto metnuti. Sa/710 u
jjri/)}jeru : Meknul paucir na se, a sab|u pripasal.
B. Krnarutic 33.
MEKNaC, 771. nekakav orah. Kod Klanca u
Hrv. D. Hire.
MEKO, Mekoga, n. r7ije.>to u Srbiji u okrugu
smederevsko7n. Livada u Mekom. Sr. nov. 1874, 363.
MEKOCLAN, m. MEKOCLANKA, /. bi(ka
Lychnis. B. Sulek im., gdje se veli, da je prema
iiei7i. Gliedwoieh (ali Grliodweich nije Lychnis,
nego Centaurea !). — Nepouzda7io.
MEKOCA, /.
a) isto sto 7neka7iost n prnvo/n i u prene-
se7io7n znacenu. U rjecniku Bjelostjencevu (mol-
lities), u Ja77ibresicevu (,mohkoca' moUitia), u
Voltigijinu (.mehkoca', moUozza, tenerezza,
Weiche) i u Stulicevu (mekoca, mekanost). Odar
ne bjese na zemji ili za mehkocu na suhu prutju
B. Kasid per. 125. Vas joj se svit ukazivase opo-
ganen onim grihom, koga naucite}i zovu mekoca
iliti meksina. F. Lastric ned. 149. (vidi ovaj
prii7ijer kod meksina). Eadi mekoce i poniznosti
srdca dostojni bijau. I. Velikanovic upuc. 1, 148.
MEKOCE
592
MEKOPUTAN
h) niva. Samo n Bjelostjencevn rjecnikxi
(riiva, arvum). Vidi mekofca.
MEKOCE, selo u Hercegovini u kotaru neve-
sinskotn. Popia zit. bos. i here. 556. — Ne ra-
zahira se, je li neutr. sing. Hi je fern. plur.
MEKOCUDAN, mek6cudna, adj. koji je meke
(t. j. hiage, umijatej cudi. U rjecniku Belinu
(mekocudni, di natura docile) i u Stulicevu (in-
genio affabilis, humanus, luansuetus s naznakom,
do. je iz Belina rjecn.). l^udi ve^inom mekocudni
. . . red blagostana zemje misle, da ne vaja na-
gliti. M. Pavlinovic razl. sp. 216.
MEKOCUDNOST, /. meka cud. Samo u rjec-
niku Belinu (mekocudnos, natura docile) i u
StuUcevu (in^enium afi'abile, humanum, mausue-
tum s naznakom, da je iz Belina rjecn.)
MEKOCUDSTVO, n. Samo u Stulicevu rjec-
niku, gdje se kaze, da znaci isto sto mekocud-
nost. — Nepouzdano.
MEKOGUTAN, mek6c.utna (hice takav akc),
adj. koji meko (t j. blago, umilato) cuti. Ima
}udi lakoumnih i mekocutnih, koji ti se hvataju
u naroduo kolo i . . . prisizu rodojubive zavjete.
M. Pavlinovic razl. sp. 199.
MEKODUSaN, mekodusna, adj. koji je meke
dune. Samo u Stulicevu rjecniku (spiritu debilis,
mollis).
MEKODUS.JE, n. isto sto mekodusnost. Samo
u Stulicevu rjecniku (debilitas, mollities spiritus,
teneritas, teneritudo s naznakom, da je iz rus-
koga jezikaj.
MEKODUSNOST, /. scojstvo, po kojemu je
tko mekodusan. Samo m Stulicevu rjecniku, u
kojem se kaze. da znaci isto sto mekodusje. Kore
mo prikonjjernom mojom mekodusnosti neustr-
pjivom pri muci i najmanoj. I. M. Mattei 291.
MEKODUSSTVO, n. Samo u Stulicevu rjec-
niku, u kojem se kaze, da znaci isto sto meko-
dusje. — Nepouzdano.
MEKOK^UN (bice takav akc), adj. u koiega
je meki k(un. Samo u Stulicevu rjecniku (rostro
molli praeditua).
MEKOK^jUNAC, mekokjunca (bice takav akc),
m. imenicn nacinena od osnove pridjeva meko-
k)un. Samo u rjecniku Belinu (chi ha il becco
tenero) i u Stulicevu (rostro molli praeditus).
MEKOKJ^UNAST, adj. Samo u Stulicevu rjec-
niku, u kojem se kaze, da znaci isto sto meko-
k(un.
MEKOKOEA (tako je zabi}ezen akc.),f. tikva
jedna vrlo meke kore. I. Pavlovid. — Vidi me-
kokorka.
MEKOKOKAC, mekokorca, m. imenica prema
pridjevu mrkokuran. Samo u Stulicevu rjecniku
^^di corteccia tenera, terentinus).
MEKOKOEAN, mekokorna, adj. u kojega je
meka kora. Samo u Stulicevu rjecniku (di cor-
teccia tenera, terentinus).
MEK6kOEKA, /. U Vukovu rjecniku, gdje
se veli, da je to bijela bundeva, u koje je kora
meka, i dodaje se, da se govori u Jadru.
MEKOKRILAC, mekokrilca (mekokrioca ?), m.
Samo u Sulekovu rjofin. znanstv. naz. kao zool.
izraz: Kukci mekokricci, lat. Malacodermata,
nrm. Weichdeckonkafer.
MEKOJ^USKI, adj. u kojega je vieka juska.
Samo 11 StuUcevu rjecniku, gdje se kaze, da znaii
isto .^to mrkoknrnn i da je iz Belina rjecnika
(alt u Bde te rijeci nema). — Nepouzdano.
MEKONO&, adj. onaj, u koga su 7neke noge.
Samo u Bjelostjencevu rjecniku (mollipes).
MEKOOBEAZAN, adj. onaj, u koga je mek
obraz (vidi mek pod a, h, aa, aaaj. Samo ti Vu-
kovu rjecniku (zu gefallig, facilis s primjerom iz
nar. posl. vuk 176 : Mekoobraznoj devojci trbuh
do zuba).
MEKOPEEJE, n. masak, paper je. Samo u rjec-
niku Belinu (piuma, penna piii fina degl' uccelli)
i u Voltigijinu (s malko drukcijim znacenem :
piumicino, Polsterchen).
MEKOPERKA, /. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. kao zool. izraz: Mekoperke, lat.
Malacopterygii, nem. Weichflosser, Gliederflosser.
MEKOPOT (tako je zabilczen akc), adj. Go-
vori se o kodu, koji se lasno i mnogo poti. A.
Ostojic (ne kaze, gdje je cuo).
MEKOPUCAHaN, MEKOPUCASaN, meko-
puiahna, mekopucasna, adj. dem. prema mekoput
Hi mekoputan. Samo u Stulicevu rjecniku (mol-
liculus, tenellus).
1. MEKOPUT, /. isto sto mekoputnost. Samo
u primjeru: Pedipsenje plemenite svoje puti,
gojne u rudnoj mekoputi. J. Kavanin 325». —
Sasma nepouzdano.
2. MEKOPUT, adj. onaj, koji je meke puti
(tijela), onda uopce mek, nezan, razmazen. U
rjecniku Mikalinu (delicatus, mollis), u Belinu
(delicate), u Voltigijinu (moUe, di carne dilicata,
weichlich, weibiscli), u Stulicevu (mekoput, me-
koputan s naznakom, da je iz Belina rjecn.) i u
Vukovu (vidi da(e pod a, b).
a. nezan.
u) 0 \udma, o judskom tijelu i o dijelo-
vima tijela. Tada ne bi mebkoputa uda b. dje-
vice mehka poste|a primila. B. Ka.sic per. 59.
Da se ne moze obsluziti od zena slabijeh i meh-
koputijeb. 124:. Bivsi on vazda bio veoma meh-
koput po naravi i raskosno odhranen. fran. 19.
Eadi ove ostrine od zivjenja tijelo mehkoputo
. . . upadase cestokrat u slabosti. 52. Ako je po-
kornik toliko mlohav i mekoput, da ne moze
podniti trud. A Kadcic 277.
b) o zivotinama. Mek6put, t. j. kod, koji
je tako slab, da mu uzda na glavi ili kolan na
trbuhu odmah nacini ranu, ein zartliches, weich-
licbes Pferd, das koine Strapatze aushalt, equus
mollis, delicatus. Vuk rjecn.
c) 0 bi(u. Jedno stablo mekoputo, tkoje
se malo kad uvrizuje u svitu. Blago turl. 2, 161.
b. razmazen. Mogase se rijeti zivot rasko-
san i mehkoput. B. Kasi6 fran. 54. Sto na blud-
noat probuduje? Liuost, zivot mekoput i svitu
pridan. I. Velikanovid upu6. 1, 447. Da ja me-
koputu, a drugi tvrdoputu . . . narav imade. G.
Pestalii 142. — Ovamo se moze dodati i primjer :
Zvat budos svetkovinu dan mekoput (prema lat.
vocaveris sabbatum delicatum. is. 58, 13). Blago
turl. 2, 107.
MEK6PUTAN (jamaeno je takav akc), adj.
isto sto mekoput. U rjecniku Voltigijinu (meko-
putan, mekoput) i u Stulicevu (tener, mollis,
eft'ominatus).
1. adj.
a. nezan.
it) vidi mekoput pod a, a. Sto bjeSe
vede z» pokriti ne mehkoputno tijelo nego za
obraniti ju od zime. B. KaSic per. 125. Koja
sramota iDiti udo mekoputno pod jednom glavom
pokrivenom draCjami? (prevedeno iz lat. Pudeat
sub spinato capite membrum fieri delicatum). I.
MEKOPUTAST
593
MEKOST
Marki 164:. Podvezuje ova zapovid . . . u prvomu
porodenu jednu mladicu mekoputnu. A. Kadcid
219. Ovako Alojsija tilo mekoputno pokori pod-
lagase. A. Kanizlic bogo|ubnost 451. Lupa svoje
mekoputno tilo. A. Knezovic 88. Od kojih strase
se mekoputna uda niova. P. Knezevid osm. 235.
Glavi trnom okrunenoj moze li ugodno biti udo
mekoputno ? I. M. Mattel 162. Kakvu zalost uz-
rokovalo je ovakvo vladane u srcu principovice
toliko pametne i mekoputne. A. Tomikovic ziv.
274. Svoju mekoputnu ruku da postavi. A. d.
Bella razgov. 195.
b) vidi mekoput pod a, h. Moj je zekona
(v6) mekoputan ; cim jedanput sto po cesti vozi,
onda ve6 na nem osam dana nemos raditi. U
lAci. J. Bogdanovic,
I), razmazen (vidi raeko^nt pod h). Once
uciti bludne i mekoputne ostrinom zivota svoga.
A. Kanizlic utoc. 213. Ova vila mekoputne vele
6udi za raskosje samo tila . . . trudi. uzr. 286.
Na postene one matere, koja . . . porodila je me-
koputnu kcer. kam. 452. Ostavit cu zivot meko-
putni, koga sad trajem. D. Basic 186. Ni blud-
nici ... ni mekoputni kra|e3tvo Bozje ne 6e
uzivati. J. Matovi6 3S8. Mekoputne Azijane . . .
bjese snazno pridobio. N. MarSi 35. Sto govoris,
zeno toliko mekoputna, koja, ako te igla bacne,
ceznes? A. d. Bella razg. 37. — Ovamo se moze do-
dati i primjer: Zvat ies subotu mekoputna. Blago
turl. 2, 107 (vidi zadni primjer kod mekoput).
2. adv. U rjecniku Belinu (mekoputno, mor-
bidamente, mollemente, — ima i komparativ
mekoputnije, piii morbidamente, mollius) i u
Stulicevu. Kako opceno }udi zivu mekoputno,
nasladjivo i razkosno. I. Velikanovid upuc. 3, 165.
MEKOPUTAST, adj. Samo u primjeru: Po-
dignem mu (t.j. volu) noge, da mu vidim papke,
kad li je, tamo on, bosjak i mekoputast u sve
cetiri. S. ;^ubisa pric. 35. Poradi znaceiia ispor.
mekoput i mekoputan pod a, 6; ovdje ce biti:
slab u nogama.
MEKOPUTENOST, /. isto sto mekoputnost
Samo u jednoga pisca : Da su zivili . . . u blud-
nosti i mekoputenosti neizgovornoj. D. Bogda-
ni6 32. Eazbludnost i mekoputenost u6ini je po-
tistene. 125.
MEKOPUTICA, m. covjek mekoputan, razma-
zen. Samo u rjecniku Belinu (comodino, queg|i,
che e un poco dedito alii comodi corporali, de-
lieato) i u Voltigijinu (comodino, molle, ■n'olliistig).
MEKOPUTNIOA. Samo u Stulicevu rjecniku
kao imenica comm. gen. (qui cutem nimio studio
curat) i kao imenica fem. (tenera, mollis, t. j.
femina). Dakle mekoputan covjek i mekoputna
zena.
MEKOPUTNIK (jamacno je takav akc.J, me-
kcjjutan, razmazen covjek. Izmedu rjecnika samo
u Stulicevu (tener, mollis, effeminatus). Nijeste
vi oni mekopiitnici, koji bjezite od truda. D.
Basic 281.
MEKOPUTNOST (jamacno je takav akc), f.
mekoputno stane, zivot. Izmedu rjecnika samo u
Stulicevu (effeminata corporis constitutio). Mnogo
se tezka dine (t. j. prosastna vrimena) sadasiioj
mekoputnosti raskosnoj cica pokorah. A. Kadcid
359. Pokrov za pokriti zlocestvo i mekoputnost.
S. Rosa 69a. Uzezite se ter uzezite zestoko prema
vasoj mekoputnosti. D. Basic 229. Na mekoput-
nost mrzila je crkva. A. Kanizlid kam. 225. Od
kojih se najvede griha paziti imaju bolestnici?
1. Od odvede mekoputnosti. I. Velikanovid upud.
3, 140. Mekoputnos svijem tijeme kaze s djelim
VI
necistijeme. N. Marci 66. Jedva dojde na svit
ovakvi porod, odranuje se s vesejem, povija se
mekoputnostjom, raste zlodom. A. Tomikovid gov.
258. Mekoputnost, koja iste svaku zabraiienu
sladost okusit. A. Kalid prop. 26.
MEKOPUTSTVO, n. isto sto mekoputnost. Iz-
medu rjecnika samo u Stulicevu (mekoputstvo,
mekoputnost). — U ovome primjeru bice: neznost
(u tjelesnom smislu) : I na studen prag postavi
mekopustvo bedra svoga (t. j. Isus). J. Kava-
nin 32a.
MEKOEA, /. bundeva, koja se pece za jelo.
U selu Dolini (u pozeskoj zupaniji). S. Ivsid.
Bice mjesto mekokora; ispor. bremeuosa, zako-
nosa, Tankosa (mjesto bremenonosa, zakononosa,
Tankokosa).
MEKORIS, m. Samo u ovoj nar. prici. Bila
jedna baka, pa isla u sumu da bere drenina, pa
sretne kurjaka, a kurjak rece: „Bako, sad du te
pojesti". Ona kaze: ,,Nenioj, kurjo, molim te.
Dodi do vece mojoj kuci ; ja imam tri sina, jed-
nom ime Mekoris, drugom Tvrdoris, a tredem
Nedobis, pa du ti dati sva tri". Kurjak onda
ode, a baka brze bo}e nabere drenina, pa bjezi
kudi, zak^uca vrata od kude, namjesti svoj kre-
vet i legne. Tek §to je legla, a kurjak zalupa
na vratima; „Bako, daj mi Tvrdorisa". — „Tvrdo
je baka zatvorila vrata". — „Bako, daj mi Me-
korisa". — -Mekano je baka krevet namjestila,
pa se va}u§ka". — „Bako, daj mi Nedobisa". —
„Ne dobis bake vise u sumu". Na to kurja sa-
vije repinu pa ode. U Srijemu. M. Medid.
MEKOSNICA, /. nekakva riba. U Hercegovini.
M. Resetar stok. dial. 251, koji uzima, da je
mekosnica mjesto mekokosnica (,mit weichen
Graten'). Ispor. mekora.
MEKOSRCAN, mekosrcna, adj. onaj, koji je
meka srca. Samo u Stulicevu rjecniku (docilis,
facilis, lenis, affabilis), u kojemu ima i adv.
mekosrcno.
MEKOSRCNOST, /. meko srce. Samo u Stu-
licevu rjecniku (docilitas, affabilitas).
MEKOSRDE, n. meko srce. Samo u Stulicevu
rjecniku (teneritas, teneritudo) s naznakom, da
je iz ruskoga rjecnika; ispor. rus. MurKocepAie.
MEKOSrStVO, n. Samo u Stulicevu rjecniku
(mekosrctvo, mekosrcnost).
MEKOST, /. meksina u pravom i u prenese-
nom znacenu. Izmedu rjecnika u Belinu (morbi-
dezza, tenerezza), u Bjelostjencevu (moUities), u
Voltigijinu (tenerezza, afiezione, Weiche), u Stu-
licevu (pulpa s naznakom, da je iz Belina rjec-
nika, ali u ovome nije s. v. pulpa zabi^ezena rijec
mekost) i u Danicicevu (mollitia s primjerom,
koji sad ovdje dolasi). Koprennaja tkanija meg-
kosti radi kb svestenyihb pltej onehb vbzlega-
niju (iz pocetka xv vijeka). Glasn. 11, 76. Kada
muz sam sebe ruku oskvrnuje ili inako ili zena
sama sebe, i to se zove grih molicije, to je mek-
kosti. Narucn. 87a. Mehkost. Ant. Dalm. 93^. za
lat. libido (kolos. 3, 5). Ne ucimo decu nasu iz
malena mekosti. D. Obradovid basne 58. Pra-
zvucna (t. j. pismena) se mogu ... ili po tvr-
dosti ili po ,megkosti' . . . poredati. S. Mrka} 15.
MEKOS, TO. mjesto u Srbiji u okrugu smede-
revskom. Livada u Meko§u. Sr. nov. 1875, 717.
MEKOSt, /. isto sto mekost. Samo u ovome
primjeru: Zaklinem vas s onim okrunenem D.
Marije, koja bi okrunena s dvanajestima slobo-
doStinami, to jest prosvitjenem slipih, uzdizeiiem
padajudih, ocistenem gubavih . . . mekostima pri-
tvrdih. J. Banovac blagos. 187.
38
MEKOT
594
MEKO ZITO
MEKOT, obradena zemja u Vrbniku na otoku
Krku. Zborn. za nar. ziv. 4, 230. — Ne raza-
hira se, je li mekot masc. Hi je fern., je U gen.
mekota Hi mekoti. Vidi mekotina.
MEKOTA, /. mollities, ager. Akc. se u sto-
kavskom govoru po Slavoniji, a va^ada i drugdje,
mijena u akuz. sing, mekotu, u nom. i akuz. pi.
mekote; a vok. mekoto, mekote jamacno je u
svijeh stokavaca. Nalazi se u svijem rjecnicima
osim Daniciceva.
a. apstraktna imenica prema pridjevu mek,
u pravom i u prenesenom znacenu.
a) uopce. U rjecniku Vrancicevu (molli-
ties, — lenitas, piacevolezza, Sanfte), u Mika-
jinu (mollitia, teneritas), u Belinu (molizia, te-
nerezza, morbidezza), u Bjelostjencevu (mollities),
u Voltigijinu (moUezza, tenerume, Miirbigkeit,
Zartheit) i u Vtikovu (die Weicbheit, mollities).
Ead srca mekote . . . bolest duse nase pravu ne
Cujemo. A. Georgiceo nasi. 48. Provre iz bridi
jakno iz blatne vir mekote. I. Dordid uzd. 200.
Zena, koja je meka i vrlo liezna medu vama,
koja od mekote i neznosti nije bila navikla sta-
jati nogom svojom na zemju. D. Danicic 5 mojs.
28, 56. — Bijecju mekota izricu dva pisca ono,
sto se za ncki osobiti bludni grijeh veli lat.
mollities. Grib od mekote oliti od prolitja si-
mena. A. Kadfiic 251. Mekota nije drugo nego
povojno prosutje Juskoga simena bez pristaria
tilesnoga. 536. Tri vrsti jesu ovnga griba: prvo
mekota, kada jedan sam po sebi prosipje sime
svoje. A. d. Costa 2, 173.
b) meso bez kostiju; vidi 1 mefia pod a,
2 mekac pod a. Samo u rjecnicima, i to u Mi-
kajinu (pulpa), u Belinu (polpa, carne senza
osso e grasso, — dignuti mekotu, spolpare) i u
Stulicevu (mekota mesna, pulpa).
e) mrva, mrvica (od hleba). Samo u rjec-
niku Belinu (mollica, midolla di pane) i u Vol-
tigijinu (mollica, Brodkrume). Ovo je znacene
po svoj priliei grijeskom uslo u ta dva rjecnika,
jer mrve ne moraju biti i obicno nijesu meki di-
jelovi hjeba; va]a znati, da u Belinu rjecniku
za mekota pored tal. mollica, midolla stoji lat.
panis pars interior (t. j. nutarni, meki dio hleba),
i to ce ovdje biti pravo znacene. Vidi 2 me5.
b. niva, upravo: meka zem]a (po svome
svojstvu Hi od dubrena, natapana). U rjecniku
Bjelostjencevu (mekota, liiva, arvum), u Jambre-
Sicevu (ager), u Voltigijinu (maggiatica, Bracb-
acker) i u Stulicevu (campus excultus).
u) uopce. Ca je mekota vridna (u ispravi
pisanoj na otoku Krku u xiv vijeku). Mon. croat.
43. Z juga mekoti Zitinina (neko mjesto, gdje
se ne smije iuma sjeci). Statut vrb. 159. Gonaja
ni libu mekote vidit ne 6. P. Zoranic 73. Me-
kota: 3 ovom rijecju razumijem onu zomju . . .
koja zomja se u dja6komu joziku ager, u nimafi-
kome pako Ackerfeld imenuje. I. Jablanci 23.
Pleti zgradu u cetvero, koja stada ?.uva na me-
koti tvoja. J. S. Ee|kovic 231. K mekotam se
priblizavam, sunce trake puSca van. Jacko 223.
Ukradeiia v leti na mekoti. Nar. pjes. iatr. 2,
24. — Mok6ta, niva u Po2egi (u Slav.) S Ivsid.
U Saptinovcu, rad jugosl. akad. 168, 157. —
Malko je drukiije znaiene u Lici: Kad oranicu
puSto, da jedno godine preleSi, onda to godine
na njoj izraslu i pokoSenu travu zovu mekitom.
J. Bogdanovi6.
h) u geogr. imenima.
.... "^'0 ^^^0- mjesto u Srbiji u okrugu
uiiCkom. Niva u Mekoti. Sr. nov. 1866, 618; -—
drugo mjesto u okrugu pozarevackom. Vinograd
u Mekoti. .Sr. nov. 1873. 411.
bb) plur. Mekote, nekoliko zaselaka u
Bosni u razlicnijem kotarima. Popis zit. bos. i
berc. 639. — Mekote, neko povisoko mjesto u
Srbiji u jagodinskom okrugu, pod zirorodnom
gorom — prostor od 50—60 pluga. Glasnik 61,
128. — Mekote, §uma u okrugu biogradskom.
^j. Stojanovic.
MEKO TAN, adj.
a. sto pripada mekoti.
a) mekoti u znacenu pod a, b. Samo u
Stulicevu rjecniku (mekotan, pulpa abundans).
b) mekoti u znacenu pod b, a. Mekotna
ruzica nizko cvate, brat ju mogu dica. J. S.
Eejkovic 249.
b. razmazen, razbluden. Ni mekotni ni samci
. . . ne budu uzivati carstva Bozija (lat. molles,
1 kor. 6, 10). Narucn. 87a. Vidi mek pod a,
b, cc.
MEKOTICA, /. omani komad zem|ista, na ko-
jem se sadi kojekakvo socivo, ze|e i povrce. Na
otoku Krku. I. Milcetic. Vidi i Zborn. za nar.
ziv. 4, 230.
MEKOTINA, /. augm. od mekota. Velika mi
je mek6tina na onom prijelogu uzrasla. U Lici.
J. Bogdanovic. Vidi kod mekota zadni primjer
pod b, a.
MEKOTITI, mekotim, itnpf. meksati (osobito
zemju oruci je prvi put). U rjecniku Vrancicevu
(mebkotiti, mollire), u Belinu (intenerire), m Bje-
lostjencevu (mekotim, poje delam, agrum elaboro,
colo agrum pro seminatura), u Voltigijinu (dis-
sodare, fare magese o maggiatica, novale, bracben)
i u Stulicevu (glebas frangere, ^ omeksati). Sa-
vise opcenje s Judmi svitovnim malo po malo
ostrinu reda mehkoti i raslabiva. P. Knezevic
osm. 239.
MEKOT^IV, adj. Ono i jest pravo sijeno,
koje je mekotjivo, osobito za krave muzonice.
U Lici. J. Bogdanovic. — Znacene nije prinos-
nik zabi^ezio ; ispor. mekota (zadni primjer pod
b, a) i mekotina.
MEKOTNIK, m. covjek mekotan, t. j. razma-
zen, razbluden. Mekotuik pristajudi k noj pri-
staje vojom toj vrsti zene. A. Kadcic 537. —
Vidi mekotan pod b.
MEKOTSTVO, n. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da znaci isto sto mekSina. — Ne-
pouzdatw.
MEKOUM, adj. onaj, koji je meka uma, t. j.
lake i rado uci. Samo u Stulicevu rjecniku (do-
cilis). — Slabo pouzdano.
MEKOUST, adj. Samo u Vukovu rjecniku,
gdje stoji: t. j. kon, koji se boji uzde, weicb-
miiulig, equus oris mollis.
MEKO VIC, »i. prezime u nase vrijeme. Sem.
pakr. (1898) 26. Imenik (1906) 68.
MEKO ZEUiE, mekoga zeja, n. ime bi^ki. U
rjeiniku Belinu (mekozeje, bieta o bietola) t u
Stulicevu (mekozeje, bitva). Meko zejo. Beta
vulgaris. B. Sulek im. (gdje se veli, da se go-
vori u JHZnoj Dalmaciji).
MilKO ZEJ^ICE, n. neka bifka. Samo u Stu-
licevu rjeiniku (meko zejice, herbae genus).
MEKO ZITO, n. Samo u Vukovu rjecniku,
gdje se kaze, da meko (s takvijem akc.) ilto
znaci u Lici isto sto sitno zito, t. j. senica, ku-
kuruz, raz, jeeam i proso.
MEKSA
595
mekuSac
mekSa,
a) MekSa, m. musko ime zabijezeno xiv vi-
jeka. De6. hris. 23, 35. 91.
b) Meksa, m. ime selu (uegdje hlizu Skopla)
zabijezeno u ispravi xiv vijeka i otiid u Dani-
cieevu rjecniku.
c) mek§a, /. nekakav meki orah. B. Sulek im.
MEKSANE, n. nom. verb, od meksati. U rjec-
niku Stulicevu (lenimentum, mollimentum) i u
Vukovu (das Erweichen, mollitio).
MEKSATI, meksam, impf. mollire, molliri.
Glagol je izveden od komparativne osnove pri-
djeva mek, i po tome upravo znaii: ciniti sto
meMim, postajati meksi, ali obicno se tie osjeca
komparativne znacene te se meksati upotrebjava,
kao da je od pozitivne osnove pridjeva mek. Kao
sto se pored meksi nalazi katkad mehsi (vidi
mek pod 1, b, a, tako se katkad nalazi i meh-
sati (vidi drugi primjer pod a).
a) meksati u prelaznom znacenu, t. j. ciniti
sto mekim. U rjecniku Mikalinu (meksati, meko
uciniti, emoUio, meksati tisto, depso), u Belinu
(macerare, tener una cosa in acqua tanto, che
venga moUe, mollificare, far morbido), u Voltigi-
jinu (macerare, ammoUire, mollificare, erweichen,
anfeuchten), u Stulicevu (mollire, lenire) i u Vu-
kovu (erweichen, mollio). U svijem primjerima,
sto su zabilezeni, znacene je metaforicko. O rane,
koje srca kameuita razbijate i meksate. V. An-
drijasevic put 26. Ter objema gospodarom gnevna
srca sta mehsati Cengic Ali basa. Nar. pjes. bog.
213. ^jubav meksa srca tvrdokorna. A. Knezovic
XIX. Sime bozanstveno taku jakost ima, da naj-
tvrda srca mek§a. 71. TJztrp|ene tvrdo6u od srca
meksa. M. Zoricic osm. 100.
b) meksati u neprelaznom znacenu, t. j. po-
stajati mek. U rjecniku Belinu (mollificarsi, am-
morbidirsi). Koji ne slusa i ne meksa srcem,
tvrdi je od dijamanta kamena. S. Margitic fala
162. Sunfiane zrake jednako sjaju po vosku i po
blatu; pak blato vedma tvrdne, a vosak meksa.
r. Lastric ned. 215. Bud da zraka sunca na led
udre, pocne meksat i topit se. A. Kali6 prop. 57.
Neke stvari pod gorucijem zdracima meksaju,
tope se, a neke se stiskuju, tvrdnu. 479.
c) meksati se. U rjecniku Mika^inu (meksati
se, ciniti se mek, moUesco). Od kad ovu mast
privijam na 6ir, poco mi se cir meksati. U Lici.
J. Bogdanovic.
MEKSA V, adj. onaj, koji meksa. Samo u Stu-
licevu rjecniku (emolliendi vi praeditus). — iV^e-
pouzdano
MEKSiNA, /. apstraktna imenica prema pri-
djevu mek, u pravom i u prenesenom znacenu.
Imenica je izvedena od osnove komparativa meksi,
i po tome bi upravo imala znaciti: veca mekota,
ali se to postane ne osjeca, i znacene je ono,
kao da je imenica izvedena od osnove pozitiva.
a) uopce. U rjecniku Belinu (morbidezza,
1' astratto di morbido, tenerezza, 1' astratto di
cosa tenera, non dura), u Voltigijinu (tenerezza,
morbidezza, aifezione, Weichlichkeit, Woblge-
wogenheit), u Stulicevu (mollities s naznakom,
da je iz Belina rjecn.) i u Vukovu (meksina,
mekota). Mnoge staresine . . . zivuci u svakoj
slobodi i meksini na pladu podloznik^ ne oblaze
i(h). M. Eadnic 49a. Meksinom od odi6e . . . tilu
ugadati. F. Lastrid test. ad. 105^. Poznade, da
lasnoce gradanske, meksine domade u kuci oci-
nqj razasipahu pamet negovu. od' 304. Divojcice
odranene u meksini i gospostvu. 382. Ali je
velika plada, koja cini mu6nost ovu i gorSinu
obratit u slatkost i meksinu. svetn. 190*. Vas
joj se svit ukazivase opoganen onim grihom,
koga naucitefi zovu mekoda iliti meksina. ned.
149. (ovdje je meksina lat. mollities, vidi kod
mekota zadna tri primjera pod a, a).
b) meso bez kostiju; vidi mekota pod a, b,
Samo u Belinu rjecniku (polpa, came senza osso
e grasso).
MEKTER-BASA, m. nacelnik sviraiki. Iz tur.
(pers.) m^hter (svirac) i basa (nacelnik, glavar).
Samo u Vukovu rjecniku (der Kaoellmeister,
magister^ concentus s primjerom iz nar. pjes. vuk
3, 458 ; Cala sada, nase mekterbase ! na sramotu
Baju i Limunu). — Nalazi se i meterbasa: To
je svatom vrlo mucno bilo, meter basam svojijem
govorise: sad udrite bubne i svirale. Nar. pjes.
bog. 332.
MEKTERHANA, /. muzika, svirka. Iz tur.
jez. Cans viknu, mekterhana ciknu, da su hazur
kideni svatovi. Nar. pjes. horm. 1, 11. Dok im
udri vel'ka mekterhana, udarise zile i borije. 2. 29.
M£iKTERIN, m. muzikant, svirac. Iz tur. (pers.)
m^hter. Samo u Vukovu rjecniku (Musikant,
symphoniacus).
MEKUDINA, /. zaselak u Hercegovini u ko-
taru nevesinskom. Popis zit. bos. i here. 552.
MEKUHAN, adj. isto sto mekahan. Samo u
primjeru: Isduc vazda ona, koja su mekuhna,
ne koja su Bogu draga i ugodna. A. Georgiceo
nasi. 200.
MEKULICA, /. neka trava. B. Sulek im (gdje
se kaze, da se govori u Istri).
MEKU]^A, /.
a) neka riba: trboperke meku|e, Bauch-
weichflosser. B. Sulek rjecn. znanstv. naz.^
b) neka vinova loza bijela grozda. B. Sulek
im. (gdje se kaze, da se govori u Dalmaciji).
MEKUSKA, /. neka riba. U Hercegovini. M.
Resetar stok. dial. 251.
MEKUS, m.
a) isto sto mekusac, t. j. zivotina, koja ide
medu one, sto se lat. zovu Mollusca, nem. Weich-
thiere. B. Sulek rjedn. znanstv. naz. Vidi 4 mec.
b) neka mekana tresna. B. Sulek im. (gdje
se kaze, da se govori u hrv. Primorju).
c) neki mekani orah. B. ftulek im.
MEKUS A /.
a) jabuka promrzla ill gnila kruSka, wei-
cher Apfel oder Birne, malum aut pirum mite
(molle). A 1 za mekanu travu (i posto se pokosi
i osusi) kaze se meku§a. Vuk rjecn.
b) meka hartija. Samo u primjeru: Prvi
zasnutak je crtan na hartiji mekusi. M. Pavli-
novic rad. 55.
c) Tvrtku veli mekusa: udri u bubah, ^ora
je. Poslov. danic. U tom ce primjeru mekusa
znaciti: meko, razmazeno ce^ade.
MEKUSAC, mekusca, m.
a) dovjek mek, slab, razmazen. Kojim bi§e
okrutnuti dlani, za plemide bise postovani . . .
a mekusce kano nevajale neposlene ruke su iz-
dale. J. S. Rejkovid 4. Nije vjera za malodusce
i mekusce. M. Pavlinovic razl. sp. 193. Mekusac
zna6i u Liki isto sto mekis (vidi mekis pod a ).
De je onaj mekusac za rad i posa! J. Bogdanovic.
b) mekusac, rak, kad se svude u precede.
Vuk rjecn.
c) Mekusci, Mollusca. J. Pancid zool. 282.
Meku§ci, Mollusca, Weichthiere. B. §ulek rjecn.
znanstv. naz. Vidi mekus pod a.
MEKUSAN
596
MELECE
MEKUSAN, adj. dem. od mek. Nanio se ta-
nuSan val mekusne pospe, ciste kao pjene. M.
Pavlinovic razl. sp. 67. Oda|ene od prirode, me-
kuSna u^ladenost, ujudstvo zlo razgodeno teski
su navodi k krjeposti. 413.
MEKUSAST, adj. dem. od mek. Kujaca ne-
bogo, Bto si mekusasta? (u jednom rukopisu:
mekusata). M. Vetranic 2, 329. Ko se nade me-
kusaste naravi. S. ^^ubisa pric. 79. Iznutra je
mekusast i krt (t. j. korijen). D. Popovid pozn.
robe 222. Mekusast, weichlich, molle, effeminato,
delicato. B. §ulek rjecn. znanstv. naz.
MEKU^AT, adj. dem. od mek. Od dobra da
je traga (t. j. djevojka), inace ne cu je, i da je
pritila, bijela, mekusata. A. Sasin 104. Vidi i
prvi primjer kod mekusast.
MEKUSAVINA, /. neka trava. K. Crnogorac
bot. 31. Vidi meku§a pod a.
MEKUSE, Mekusa (hice takav akc), f. pi.
mjesno ime.
a) zaselak u Bosni u kotaru visockom. Po-
pis zit. bos. i here. 130.
b) mjesto u ataru sela Zarkova (u Srbiji)
pod nivama, livadama i bastama. Kazu, da tuda
raste meka i pitoma trava, koju zovu mekusa.
Glasnik 19, 195.
MEKUSICA, /.
a. Mekusica ie u Liki meko slabo zensko
6e}ade. J. Bogdanovic.
b. ime ovci. F. Kurelac dom. ziv. 32.
c nekakva izmislena ptica. Na grancici tica
mekusica. Nar. pjes. here, vuk 123. U varijanti
toj pjesmi iz Bosne veli se toj ptici delkusica :
Na grancici tica delkusica. Nar. pjes. vuk 1, 197.
d. bot. ime.
a) Galium mollugo (u Gospicu). Galium
silvaticum (u Gospicu). Balsamina hortensis.
Ornithogalum (u Dalmaciji). AchiHea millefolium.
Vrsta psenice (u Dalmaciji). B. Sulek im.
b) Vrsta vinove loze bijela grozda, kojemu
je zrne krupno i rijetko. Na Bra6u. A. Ostojic.
c) neka mekana breskva. U Istri, gdje je
akc. mekusica. D. Nemanic (1884) 61.
(I) mekusica, mek badem. Oko Spjeta. M.
ReSetar stok dial. 251.
MEKUoJE, n. ime dvjema selima u Hrvatskoj
u zupaniji zagrebaikoj. Kazdjo|. hrv. i slav. 35. 44.
MEKUSnOST, /. Samo u Sulekovu rjefin.
znanstv. naz., gdje se kaze, da znaei isto sto
mekoputnost, nem. Weichiichkeit.
MEL, m. neka osobita zemja. Danas se ova
rijec nalazi samo gdje§to medu cakavcima, ali
je veoma star a, dok je imaju i drugi neki slav.
jezici: staroslov. i rus. Mi;.vh (kreda), ces. mel
(prah, sipka zemfa), poj. miat (prah) ; ovamo ce
ici i rus. Me.ii. (prud), ce§. mela i po}. miel,
miela (pliciria u vodi, upravo va]ada : prud).
Nije jasno, je U u davnini iza m bilo i Hi e,
mozda je bilo i jedno i drugo. Vidi jos i rijec
melo.
a. nom. appell. U Danidicevu je rjeiniku s. v.
melb zabi(ezeno znacene: ayrtis (t. j. prud), ali
s dodatkom ,kao da je to', te se dodaje: selu je
Rijetanima isla meda ,na melb na Rakovbcb' (iz
spomenika xiv vijeka). U Istri govore mel, gen.
mfela (s akc. tako znbifeienim) u znadenu : prah.
p. Nemanid (1883) 10. I na otoku Krku poznata
je ri/ed mel (gen. mela) u znacenu: bjelicasta,
sipka, zedna zemfa, koja se zove i: var. Zborn.
za nar. ziv. 4, 234. 241. — Vidi 1 mel.
b. nom. propr.
a) nekakva mjesto blizu Prizrena zabife-
zeno u ispravi xiv vijeka i otud uneseno u Dani-
iicev rjecnik zvalo se Modri Mel (,Modrij Melb').
b) Nekakvome selu potvrden je u ispravi
XIV vijeka instr. Melom (,medu Volujakomb i
medu Melomb). Glasnik 27, 290., u drugoj is-
pravi istoga vijeka potvrden je gen. Mela i instr.
Melom imenu nekoga sela. ^. Stojanovic hris.
38. 40. Ni iz jedne ni iz drugs isprave ne moze
se razabrati, je li nom. Mel Hi je Melo.
c) mjesto u Srbiji u okrugu knazevackom.
Niva u Melu. Sr. nov. 1872, 408. Ni tu se ne
razabira nom. sing.
1. MELA, /. bifka, sto raste na hrastovijem
granama, Viscum album ; isto sto imela (vidi
tamo), otkle je i postalo mela izgubivsi i. U rjec-
niku Vukovu (Mistel, viscum). Na kojoj bi se
lijesci nasla mela, pod onom lijeskom ima guja
s dragim kamenom na glavi . . . jer se mela ri-
jetko nalazi na lijesci. Vuk rjecn. s. v. mela.
2. MELA,/, a) ime brijegu u pirotskom okrugu
u Srbiji. M. D. Milicevic kra|. srb. 173. b) mjesto
u Srbiji u okrugu biogradskom. Livada u Meli.
Sr. nov. 1873, 770. Jedno ce i drugo ime biti
srodno s mel (vidi tamo).
3. MELA, /. Sirovu zitu rece se da je mela,
kao mela. M. Pavlinovic. Drugo nista nije za-
bi(ezeno.
MELAC, Melca, m. nekakvo mjesno ime zabi-
]ezeno u starom j)omeniku. ]^. Stojanovid hris.
185., gdje upravo stoji Melee (i nista drugo).
Va(ada srodno s rael (vidi tamo).
MELACKI VRH, m. brdo u Crnoj Gori. Pa
idahu Vrhom (,vrhom') Melackijem, dok dodose
u Lupoglav tvrdi. Ogled, sr. 157.
MELAKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. Sr. nov. 1867, 399.
MELAN, adj. pjeskovit, kao da je to u pri-
mjeru: Dno Dunaja melno i blatno je. §. Kozi-
cic 35t>. — Pridjev je izveden od osnove imenice
mel (vidi tamo).
MELANKOLIK, m. covjek ozbijne nevesele na-
ravi. Iz grc. /.itluyxoXixog. Cetiri umori od tijela,
to jest: krvavi, srditi, melankolik (stamp. ,me-
lankonik') i flematik. M. Orbin 73.
MELAST, adj. sto pripada melu. Melasta
zemja je isto sto mel (vidi tamo). U Vrbniku
na otoku Krku. Zborn. za nar. 2iv. 4, 284.
MELAS, melasa, m. Samo u Vukovu rjecn.,
gdje stoji: nekaka tica, koja se melom hrani,
die Misteldrossel, turdus viscivorus. Govori se i
imelas (vidi tamo).
MELCI, Melaca, m. pi. Samo u Danicicevu
rjecniku, gdje upravo stoji Modri Melbci te se
kazc, da je selu Jelencu (negdje u prizrenskoj
oblasti) isla meda ,do potoka, koji grede izb
Modrihb MelbCb' (iz spomenika xiv vijeka). —
Ime ce biti srodno s mel (vidi tamo).
MELCi6, m. prezime u nase vrijeme. Imenik
(1906) 61.
MELDOVANE, n. nom. verb, od meldovati.
U Lici. J. Bogdanovi6.
MELDOVATI, meldujera, impf. javiti oblasti.
Ako ne dodes na patrolu, ja cu te meldovati.
U Lici. J. Bogdanovic. — Iz nem. melden.
MELE, M^la, m. ime od mila mjesto Melen-
tije. U Lici. J. Bogdanovic.
MELECE, selo u Hercegovini u kotaru bilec-
kom. Popis zit. bos. i here. 510. — Ne razabira
se, je li fem. pi. Hi je neutr. sing. Bice srodno
8 mel (vidi tamo).
MELECANOVIC
597
1. MELINA
MELECANOVIC, m. prezime u narodnoj pjesmi
12 Bosne. Cij' su svati, cija li devojka ? Svatovi
su Melecanovica, a devojka Kapetanovica. Nar.
pjes. Vila (1867) 62. — Ispor. Meledanovic i
Meleda.
MELECHANA, /. zensko ime tursko u warod-
wojpj'esmt. PazavikasestruMele6banu. D. Surmin
(iz narodne pjesme focanske). — Ispor. Meleda.
MELEDA, /. zensko ime tursko. Hamza-beg
ima samo jednu zenu po imenu Meledu (Ande-
liju). M. D. Milidevid omer 11. Iz tur. (arap.)
m^l^c (andeo).
MELEDANOVIC, m. prezime u nar. pjesmi
iz Bosne. A moj zete Meledanovicu! Nar. pjes.
petr. 1, 196. — Ispor. Melec^anovid i Meleda.
MELEKSA, /. cvijet jubica. Samo u jednoga
pisca (koji nije sasvijem pouzdan) kao rijec bo-
sansko-hercegovacka. Kad prva meleksa (}ubica)
properuha (procvate). Zborn. za nar. ziv. 6, 298.
— Ako se ova rijec doista govori, bice turska.
MELEM, m. vidi mehlem.
MELEMASCE, melemasceta, n. Jekarina. Per-
sijsko-turska rec od melbemakce, lekarina. D.
Popovid tur. reci 144. Samo u Vukovu rjecniku
s navedenijem znacenem i s primjerom iz nar.
pjes. vuk 2, 436: Placajte mi slugi melemasce.
MELEN, m. selo u Bosni u kotaru srebrenic-
kom. Popis zit. bos. i here. 346. — Bice srodno
s nael (vidi tamo).
MELENCI, Melenaca, wt. pi. a) selo u Banatu.
Sem. mitr. (1900) 274 (postavleni akc. zabi}ezio
V. Arsenijevic). — b) zaselak u Bosni u kotaru
srebrenickom. Popis zit. bos. i here. 350. — Bice
srodno s mel (vidi tamo).
MELENACKI, adj. sto pripada selu Melen-
cima (u Banatu). V. Arsenijevii.
MELENCANIN, m. covjek iz Melenaca (u Ba-
natu). V. Arsenijevic.
MELENDE, kao nekakav uzvik uz rijec ko-
lede u narodnoj pjesmici niskoga kraja. Na
Badni dan . . . rano u jutru deca iz poznatih
kuda idu od ku6e do ku6e i vi6u ; Kolede, me-
lende, careva godina! ... M. D. Milicevi6 ziv.
srb.2 160.
MELENIJA, /. zensko ime (kaludersko) . S.
Novakovic pom. 78. — Bice grc. MtlarCa.
MELENKINA, / zensko cejade iz Melenaca
(u Banatu). V. Arsenijevid.
MELENSKO BEDO, n. seoce u Dalmaciji u
kotaru hvarskom. A. Masek 64. — Bice srodno
3 mel (vidi tamo).
MELENTIC, m. prezime izvedeno od osnove
imena Melentije. Glasnik ii, 1, 3. — Vokal -i-
stoji mjesto -ij-, a ovo mjesto -iji-.
MELENTIJA,
a) masc, musko ime, isto koje i Melentije.
Nikola tuzio Melentiju. Glasnik ii, 1, 180. Dade
ga arhimandritu Melentiji. Vuk grada 97.
b) fem., selo u Srbiji u okrugu krusevackom.
S. Koturovid 57.
MELENTIJE, m. musko ime (obicno kaluder-
sko, all moze biti i svjetovno). S. Novakovic
pom. 78. S vracevsnickim arhimandritom Me-
lentijem Pavlovidem. Vuk grada 97. Dok pogu-
bim agi-Meleutija. Nar. pjes. vuk 4, 141. Melen-
tije Stojkovic (vojnik). Eat 107. Za Liku ime
ovo (s navedenijem akc.) potvrduje J. Bogdano-
vic. — Melentije s umetnutijem -n- mjesto Me-
letije iz grc. Mtlsjiog.
MELENTIJEVIC, m. prezime u nase vrijeme.
Drz. kalend. (1905) 70.
MELESeVINA, /. selo u Bosni u kotaru vla-
senickom. Popis zit. bos. i here. 362. — Bice
srodno s mel (vidi tamo).
MELETA, /. zensko ime zabijezeno prije na-
sega vremena. J^. Stojanovid hris. 180. — Iz grc.
MELETIJE, m. ime kaludersko zabijezeno
prije yiasega vremena. D. Danicid rjecn. (s po-
tvrdama iz xvii vijeka). ]^. Stojanovid hris. 108.
S. Novakovic pom. 78. — Vidi Melentije.
MELEViS, adj. isto sto menevis (vidi tamo).
Pak na pleca melevis dolamu (t. j. metnu). Nar.
pjes. juk. 167.
MELEZ, m. polutan, — platno napola prteno,
napola pamucno . Ovaje rijec uzeta iz tur. (arap)
m^les (suton, sumrak, smesa svetlosti i mraka;
ono, sto I'e sastav}eno od dve razlicne stvari,
na pr. polusvila; rod od dve razlicne zivotine;
ono, sto je smesano. D. Popovic turske refii 144).
a) polutan. U rjecniku Vukovu (Zwitter,
Mulatto, hibrida, von Menschen und Thieren).
U selu Gradistu u Slavoniji govore melez crno-
manastu celadetu; tu se dakle pravo znadene
ove rijeci zaboravilo. Zborn. za nar. ziv. 5, 127.
b) platno, u kojega je osnova prtena, a potka
pamucna. Vuk rjecn. Nikomu j' na glavi si§ak
od zeleza, nikonau j' u spravi calma od meleza.
B. Krnarutid (1866) 14. Nov mu melez puce na
kojenu. Nar. pjes. horm. 2, 438. Sve u srmi i u
suvo zlato, i Vidaku gade od meleza. Nar. pjes.
vuk. 7. 149. Melez je vrsta pamucna beza
otkana od krupnije zice bez sare. J. Belovid-
Bern. 188.
MELEZA, /. neka sarena tkanina. J. Belovid-
Bern. 188. (vrsta sarenog latka, dabrovina s do-
datkom, da se govori u Bosni).
MELEZLIJA, /. sto je od meleza. Pa bi dala
gade melezlije. Hrv. nar. pjes. 1, 405.
MELEZNAK, m. neko platno. J. Belovid-Bern.
188. Bice isto sto melez.
MELGIZ, m. isto sto meglis (vidi tamo). Zborn.
za nar. ziv. 6, 276.
MELTCA, /. dem. od mela (imela). Samo u
Vukovu rjecniku.
MELI6ICI, JH. pi. selo u Hercegovini u kotaru
gatackom. Popis zit. bos. i here. 512.
MELIC, m. prezime zabijezeno u ispravama
XV i XVI vijeka Mon croat. 81. 237.
MELIDOVIC, m. prezime zabi}ezeno prije na-
sega vremena. T. Smidiklas spom. 189.
MELIKOVAC, Melikovca, m. mjesto u Srbiji
u okrugu smederevskom. Zabran pod gorom u
Melikovcu. Sr. nov. 1865, 403. — Bice srodno
s mel (vidi tamo).
MELILUSa, /. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
gujevackom. Niva u Melilusi. Sr. nov. 1873, 955.
— Ispor. Lu§.
MELIM, m. isto sto melem, mehlem. Samo u
jednoga pisca : Nek ni malo ne zamira, sto mu
melim ranu dira. V. Dosen 250^. Nit su drugo
moje rici nego melim, koji lici. 251*.
MELIN, m. u cakavaca i kajkavaca isto sto
mlin (vidi tamo).
1. MELINA,/. mjesto hmelina (hmejina), t.j.
hmej. Samo u rjecnicima, i to u Bjelostjencevu
i u Jambresicevu (lupulus) i u Stulicevu (lupu-
lus, s dodatkom, da je trava [I] i da je uzeto
2. MELINA
598
ME^ANI
iz Habdeliceva rjecn.). — Pogrjeska je, sto u
B. §uleka im. stoji, da je melina isto sto ma-
lina (t. j. Eubus fruticosus).
2. MELINA, /. i)Pe dvjema selima u Bosni,
jedno je u kotaru banoluckom, drugo u jajac-
kom. Popis zit. bos. i here. 160. 438. — Bice
srodno s mel (vidi tamo).
MELINit, m. prezime. A. Ka5ic korab. 456
(u popisu ,knezovi i vlastela naroda slovinskoga').
MELINOVAC, Melinovca, m. selo u Hrvat-
skoj u zupaniji liiko-krhavskoj. Eazdjej. hrv. i
Slav. 8.
MELINAK, m. mjesto na otoku Krku. Zborn.
za nar. ziv. 4, 234.
MELINE, (vajada je) n. zaselak u Urvatskoj
u zupaniji zagrebackoj. Razdjel. hrv. i slav. 39.
MELiSa, /. nekakvo jekarstvo. V Istri, gdje
je akc. meliSa. Nasa sloga g. 14, br. 14.
MELITENSKI, adj. mfetski, sto pripada ostrvu
Mjetu (lat. Melita), oblik nacinen prema lat.
Melitensis. Po D. Ignaciju Dordi opatu meli-
tenskomu. I. Dordic uzd. i. Starjesinstvo sve
melitenske skupsine. ben. iv. Zeja Ignatija Dordi
opata melitenskoga. A. Kanizlid kam. 176.
MELKA, /. zensko ime. \. Stojanovid hris.
180. — Ispor. Melenija.
MELNICA, /. ime selu, vidi Mejnica.
MELNICE, /. pi. ime dvjema selima u Hrvat-
skoj, jedno je u zupaniji licko-krbavskoj, drugo
u modrusko-rijeckoj. EazdjeJ. hrv. i slav. 9. 22.
— Mozda se tako zvalo i nekakvo selo zabije-
zeno u ispravi xiii vijeka, ali je prvo slovo is-
ci}elo, te se ne zna, je li upravo bilo 31. J^.
Stojanovic hris. 11.
MELNIK, m. mjesno ime.
a) nekakvo mjesto kod Novoga u hrv. Pri-
morju zabifezeno u ispravi iz pocetka xiv vijeka.
Stazu (t. j. stazom), ka tece skozi Melnik. Mon.
Croat. 2.
b) grad u Macedoniji sabi]ezen u spome-
niku XIV vijeka (va gradi Melnice) i otud u
Daniiicevu rjecniku (Melbnikb, grad, koji ima i
sada blizu Sereza).
1. MELO, n.
a) prud, plicina, kao da je to u primjeru :
Takoj riCi mota Judita vesela, da je ta pohota
Oloferna svela na taka jur mela, da ce le6i nice,
a gradi i sela steci prvo lice. M. Maruli6 46.
Znaiene je rijeci melo u tome primjeru prene-
seno, t. j. Olofern je sa svojom jubavi nasjeo,
kao kad lada u prudii nasjedne.
b) mjesno ime, vidi mel pod b, b, o.
2. MELO (tako je zabi(ezen akc.), n. neka
aska gvozdena lopata poput mistrije s drvenim
drzalom; melora se mete klak. Na Bracu. A.
Ostojifi.^
MELODIJSKI, adj. sto pripada meliidiji (grc.
/jflcHUu), t. j. pjevanu, nacinu pjevana. Podi-
za6o i spustane glasa u pevanu (melodijski ton).
Vuk opit 19.
MELOVICA, /. zaselak u Hrvatskoj u zupa-
niji varaidinskoj. Razdje}. hrv. i slav. 51. —
Bice srodno s mel (vidi tamo).
MELOVINE, /. pi. nekakvo zem^iSte u Herce-
govini. EtnogT. zborn. 5, 1254. — Bice srodno s
mel (vidi tamo).
MELOVO, n. selo u Srbiji u okrugu vranskom.
S. Koturovid 35. — BUe srodno s mel (vidi tamo).
MELSKA, /. nekakvo mjesto (draga) na otoku
Krku. Zborn. za nar. Jiv. 4, 234.
MELTA, /. smjesa od kreca i pijeska potrekna
za zidane. Iz nem. Mortel, koje je opet iz lat.
mortarium; moze se misliti i na tal. malta (blato,
kao). Izmedu rjecnika samo u Bjelostjencevu,
gdje se kaze, da znaci isto sto mort (a ove rijeci
nema na svome mjestuj. Govori se u Novom (u
hrv. Primorju). V. Bogi§i6 zborn. 85, u Istri. D.
Nemanic (1884) 25, u Lici. J. Bogdanovi6 (koji
bi^ezi akc. melta), u Vrbniku na otoku Krku.
Zborn. za nar. ziv. 5, 230.
MELTAENICA, /. Samo u Sulekovu rjecn.
znanstv. naz. kao gradite^ski izraz za nem. Mor-
telkasten (bo]e hi bilo: Morteltrog), franc, auge
a mortier.
1. MELUN, meluna, m. davo, vrag. Iz tur.
(arap.J m^l'un (proklet, grdosija). U rjecniku
Vukovu s navedenijem znacenem i s dodatkom,
da se govori u Bosni i Hercegovini i u Dubrov-
niku.
2. MELUN, m. dit'ia. Iz tal. melone. Samo
u rjecniku 3Iika}inu s. v. pepun.
MELZICA, /. ovca, koja se muze, muzara. U
hrv. Primorju medu cakavcima (ne kaze se mje-
stimice). I. Milcetic.
MELZICAEICE, /. pi. predjel povrh Martin-
s6ice na otoku Cresu, gdje se }udi mnogo bave
stofiarstvom. Izvedeno od: Melzica. L Milcetic.
1. me:^, m.
a) plodna zem]a, kao da se to misli u D.
Nemani6a (1883) 11: me}, gen. meja, humus ter-
reus.
b) me], sitan pijesak. U Klani (u Istri). F.
Simci6.
2. ME^, m. isto sto hm?j (vidi tamo).
ME^jA, /. brasno, muka. Kajkavska rijec, za
koju se moze misliti da je postala od korijena
mel (otkle je i glag. m}eti — mejemj, t. j. ono,
sto je sa7n(eveno, mlivo; ali je veca prilika, da
je meJa iz nem. Mehl. U rjecniku Bjelostjencevu
(farina), u Jambresieevu (farina), u Voltigijinu
(farina, macinata, Mehl). Buduci mu Grki dali
muku aliti me|u s vapnom zmisanu. P. Vitezo-
vi6 krcn. 85.
MEl^AJA, /.
a) mlin, kojemu kolo okrece magarac Hi koifi.
Zarad ovizije uzroka pokrivaju o6i marvi od
me|aje, zaSto da opazi dobro od slobodstine, koju
imaju ostale 2ivine, nastojale bi odrijoSit se; a
da vidi naprav|ene kolesa od me}aje, pristrasivsa
se skocila bi i skrhala bi mnoge zglavke. M.
Eadnic 316*.
b) mejdja (tako je zabijezen akc), isto §to
me)ava u Vuka. U Sacanskom pomoravju. S.
Novakovii.
ME^jAK, m. selo u Srbiji u okrugu podunav-
skom. S. Koturovic 99. — Bice srodno s mel
(vidi tamo), a gen. je vajada Mejaka.
ME^jAN, m. selo u Hrvatskoj u zupaniji va-
raidinskoj. Eazdje}. hrv. i slav. 45. — Bice
srodno s mel (vidi tamo).
MEl^ANE, /. pi. zaselak u Bosni u kotaru
graianickom. Popis zit. bos. i here. 320. —
Da nije grijeSkom mjesto Mejani?
ME^ANI Mejana, m. pi. selo u Slavoniji u
zupaniji virovitickoj (upravo dva sela : Goriii t
Doni Mojani). Razdjo}. hrv. i slav. 79. Pisu ne-
pravilno Mejane. Schem. zagr. (1875) 151., (1880)
106. — Spomine se i prije nasega vremena:
,Meliani', ,Mellyani'. T. Smifiiklas spom. 69. 74.
~ Bice srodno s mel (vidi tamo).
MEljiANICA
599
MEMATI
ME^iANICA, /. a) selo u Srbiji u okrugu
rudnickom. S. Koturovic 113. b) selo u Staroj
Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 604. — Bice srodno s
mel (vidi tamo).
ME^^ANE, /. nam. verb, od me}ati. U rjecniku
Stulieevu (actus conspurcandi) i u Vukovu (das
Zusammendriicken zwischen den Fingern oder in
Hiinden, convolutio).
ME^jAEINA, /. radna, kad se me\e. Dobra je
mejarina u ovome mlinu, kad je vode dosta. U
Lici. J. Bogdanovid.
MEl^ATI, MEl^AM, impf.
a) gneciti prstima Hi rukama. U Vukovu
rjecniku (zwischen den Fingern oder in Handen
zusammendriicken, convolvo). Bice od korijena
mel, koji je u m|eti — mejem (kad se sto me]e,
ono se gneci). Ne pustajte vise janaca po livadi,
da je me}aju. U Lici. J. Bogdanovid.
b) kajati, prjati. Tesko je reci, u kakvoj
svezi stoji ovo znacene sa znacenem pod a ; mozda
se misli, da se gnecenem moze sto kajati. Izmedu
rjecnika u Belinu (imbrattare, lordare) i u Stu-
lieevu (spurcare, conspurcare, foedare, inquiuare).
U danasnem jeziku nema potvrde za ovo zna-
cene glag. me}ati, ali se ono vidi u slozenijeh
izmejati, umejati, koji oba znace : upr]ati. Blu-
dom vazda meja himba vaju. M. Maruli6 90.
Grih vece me}a i giusniju cini du§u nego guba
tilo. I. P. Lucid razg. 25.
ME^jAV, adj. jepak, jepjiv. Samo u Stulieevu
rjecniku (melav, ome|av, tenax, glutinosus). —
Nepouzdano.
ME^jAva, /. ono, sto se me]e. U rjecniku Vu-
kovu (was gemahlen wird, quod molitur: nema
mejave, govore u Srijemu, kad nema vodenica
sta da meje). — U Virovitici mejava znaci:
radiia, kad se meje, na pr. sutra idem s ovo
malo zita na meJAvu (t. j. u mlin, da ga same-
}em Hi dam samjeti). To znacene potvrduje za
Liku F. Hefele.
MEJ^AVCI, Melavaca, m. pi. zaselak u Herce-
govini u kotaru gatackom. Popis zit. bos. i here. 514.
ME^iAVINA, /. iz da)ine grm|avina ili kakva
buka. TJ nase vrijeme u Stonu : cuje se nekakva
mejavina. M. Milas. — Bice vajada buka nalik
na onu, koja se cuje, kad mlin me}e.
ME^iAVITI, mejavxm, impf.
a) gneciti, mrviti, zvatati (t. j. gneciti zu-
bima). Istoga postana, kojega i me|ati pod a. U
rjecniku Stulieevu (terere, conterere, atterere,
molere, comminuere) i u Vukovu, u kojem stoji :
me}aviti, cf. pomejaviti (t. j. pozvatati, pojesti).
Uzme zalogaj, pa ga cijelu uru po ustima me-
}avi (za stara covjeka, kome su poispadali zubi).
U Lici. J. Bogdanovic. Ne me}avi tu macku (t.
j. ne gneci je). M^}av£ po ustima (na pr. meso,
kruh), a ne moze da smejavi. U Stonu. M. Miles.
b) meJAviti, idi u mlin mjeti (biti pome|a-
vac, pome|ar). U Orahovici. S. Ivsid.
ME 1^1 AVIV, adj. koji se mejavi, mrvi. Samo u
Stulieevu rjecniku (friabilis). — Nepouzdano.
ME:^AV]^ENE, n. nom. verb, od mejaviti. TJ
rjeiniku Stulieevu (molitura, tritus, comminutio).
Govori se u Lici. J. Bogdanovic.
ME^BA, /. isto sto mejavina (vidi tamo) i
istoga postana. U rjecniku Stulieevu (imminen-
tis grandinis strepitus). Ali eto najezena crna-
vina strasnom mejbom spugtava na sve strane
krupe grada cesta ko kamena. B. Zuzeri 121.
Melba; vidi mejavina u istom znacenu. U nase
vrijeme u Stonu. Kakva je ono mejba! M. Milas.
ME^EN, m. zaselak u Bosni u kotaru vise-
gradskom. Popis zit. bos. i here. 138. — Bice
srodno s mel (vidi tamo).
ME^^ENA, /. dva zaseoka u Bosni, jedan u
kotaru sarajevskom, drugi u focanskom. Popis
2it. bos. i here. 10. 54. — Bice srodno s mel
(vidi tamo).
ME^jENI, to. pi. zaselak u Bosni u kotaru
focanskom. Popis zit. bos. i here. 60.
ME^jENICA, /. prostorija, gdje je mlinski stroj.
U Bistracu. F. Hefele. Ne razabira se, u kojem
se Bistracu ovo govori, dali u onome, koji je u
zupaniji zagrebackoj, ili u onome ,kojije u licko-
krbavskoj.
ME^El^TE, n. nom. verb, od mjeti. Samo u
Stulieevu rjedniku (molitus, molitura).
MEJ^ICE, mejica f. pi. orude od drva za sa-
vijane obruda. U Konavlima. L. Zore pajetk.
170, 212. — Postane tamno.
ME;^INA, /. zaselak n Bosni u kotaru sara-
jevskom. Popis zit. bos. i here. 8. — Bice srodno
s mel (vidi tamo).
ME^INE, Medina, /. pi. zaselak u Dalmaeiji
u kotaru kotorskom. A. Ma§ek 24. Jamacno je to ^^
isto ono mjesto, koje bi^ezi Vuk u rjecniku : Wh- " \
lina, f. seoce vise Novoga u Boci. — Jedno selOy
Mejine, /. pi. ima i u Bosni u kotaru sarajev-
skom. Popis zit. bos. i here. 14. — Bice srodno^
s mel (vidi tamo).
MEl^ISKA EIJEKA, /. potok u Srbiji u okrugu
knazevackom. Glasnik 49, 68.
ME]^ITI, me|im, impf. Samo u Stulieevu rjec-
niku, gdje se kaze, da znaci isto sto omejiti
(visco oblinire). — Nepouzdano.
MEl^IV, adj. isto sto melast (vidi tamo), na
pr. mejiva zemja. U Vrbniku na otoku Krku.
Zborn. za nar. ziv. 4, 241.
ME^jIVO, n. ono, sto se me]e, me]ava. U rjec-
niku Vukovu. Govori se u istom znacenu i u
Vrbniku na otoku Krku, gdje izgovaraju mejivo.
Zborn. za nar. ziv. 7, 823.
ME^NAT, adj. brasnav. Izvedeno od osnove
imeniee mela. Samo u Jambresicevu rjecniku (fa-
rinaceus).
MEJ^NICA, /. selo u Srbiji u okrugu pozare-
vackom. M. B. Milidevid knez. srb. 1026. S. Ko-
turovic 105. Isto selo pisu i Melnica. Etnogr.
zborn. 5, 252. 261. Ispor. Melnicka opstina. S.
Koturovid 105. — Bice srodno s mel (vidi tamo).
ME:^SKI potok, m. ime potoku u Srbiji u
okrugu knazevackom. Glasnik 19, 292. — Mejski
ce biti srodno s 1 me| (vidi tamo).
MELTA, /. isto sto melta (vidi tamo). Govore
u Lici. V. Arsenijevid. Vidi potvrdu % od M.
Medica u ovome rjecniku s. v. gur.
ME:^UH, m. nemiran covjek. Govori se u Istri,
gdje je ake. mejuh, gen. me|uha. D. Nemanic
(1883) 36. — Postane tamno.
ME^iUHA, /. nemirno zensko. Govori su u
Istri, gdje je ake. mejiiha. D. Nemanid (1884)
40. — Postane tamno.
MEMA, /. zensko ime od mila mjesto Simeuna.
U Lici. J. Bogdanovic^ Ake. Mema za selo Ko-
sin (u Lici) bi^ezi D. Skarid.
MEMATI, impf. vesti na cik-cak po obodu
rukava. Znas li memati? U uzickom okrugu u
Srbiji. S. Pelivanovid. — Nije zabije£eno, kako
je prez., dali memam ili memjem. — Postane
tamno; vidi memica.
memCevic
600
1. MENDULA
MEMCEVIC, m. prezime Turcinu u nar. pjes.
vuk 8, 78. Izvedeno od osnove pridjeva Memcev,
a ovaj od imena Memac (t. j. Memed, Mehmed),
Tcojemu nema potvrde.
MEMECATI, memecam, impf. mecati (o jari-
cima I janicima). Samo u primjeru : Kozi, ovci
petoga miseca mlade izpod vimena memeca. J.
S. Eejkovic 190.
MEMED, m. tursko ime, Tcoje glasi i Mehmed
(vidi tamo). Pod nim spava Memed-aga. Nar.
pjes. vuk 1, 450. Od Memeda od cara turskoga.
2, 502. l^juto kune turski car Memede. 2, 505.
MEMEDOV16, m. a) prezime u nase vrijeme.
Imenik (1906) 279. b) mjestance u Dalmaciji u
kotaru imoskom. A. Masek 50
MEMEXICA, /. neka voda u Pojicima. Zborn.
za nar. ziv. 8, 197.
MEMESnICA, /. isto §to medmes(n)ica (vidi
tamo), jabuka i kruska. B. Sulek im.
MEMICA, /, vez na cik-cak po obodu rukava.
U Srbiji u okrugu uzickom. S. Pelivanovid. Lejla
imase na sebi burunguk-kosu|u sa sirokim ru-
kavima, s razrezanim i memicama porub^enim
nedrima. M. D. Milicevid zimne vec. 146. —
Drukcije se opisuje memica : 5 karicica i 1 vrsta
ocica prvoj karicici pripojena (kod promojivana
cipki), Picot gehakeltes. J. Belovic-Bern. 188.
— Postane tamno; vidi memati.
MEMIC, m. zaselak u Bosni u kotaru graca-
nickom. Popis zit. bos. i here. 320.
MEMICEVINA, /. zaselak u Hercegovini u
kotaru mostarskom. Popis zit. bos. i here. 500.,
gdje pise grijeSkom -6-.
MEMICI, m. pi. ime nekim zaseocima u Bosni
u razlicnijem kotarima. Popis zit. bos. i here. 639.
MEMINAC, Meminca, m. nekakva zem^a u
Srbiji u okrugu pozarevackom. Sr. nov. 1872, 240.
MEMINSKA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. EazdjeJ. hrv. i slav. 36.
MEMIS, yn. tursko ime vajada od mila mjesto
Memed (Mehmed). Memis-ago, sehratlijo stara!
Pjev. crn. 100a.
MEMISKOVICI, m. pi. zaselak u Hercegovini
u kotaru konickom. Popis zit. bos. i here. 584.
MEM KO VIC, m. tursko prezime izvedeno od
osnove pridjeva Memkov, koji ce biti izveden od
imena Memko (t. j. Memed, Mehmed), kojemu
nema potvrde. Starine 11, 89. 95.
MEMLA, /. vlaga. Samo u Vukovu rjecniku
8 primjerom iz nar. pjes. vuk 2, 403: Ubila ga
memla od kamena. Iz tur. (pers.J n6m (vlaga),
nimli (vlazan). Nalazi se i mem|a: Da ga bije
memja od kamena. Nar. pjes. stojad. 2, 64.
MEMLECET, m. zemla, postojbina. Iz tur.
(arap.) memle66t. Sunee sjaje po svemu svijetu,
a ti, care, po svom memledetu. Nar. pjes. liorm.
1, 35 i 2, 394. E kad dodem mome memlecetu,
pitade me ostarala majka. Nar. pjes. vuk 7, 264.
MEMORIJAL, memorijdla (bice takav akc),
m. pismeni akt, kojim se stogod vazno javfa i
razlaie kojemu poglavici Hi kojoj oblasti, a moze
znaiiti i pismenu molbu. Iz sredov. lat. memo-
rials (istoya znacena). &tihu se memorijali Mi-
haila patrijarke. K. Pejkid 44. Prikaza od s.
Ignaeija luemorijal poslan svetomu oeu papi.
26. On pozdravja kraja . . . pridaje ponizno
svoj momorijal iliti molbu iz nidarali. M. A.
Relkovid sabr. 23.
MEMUR, m. cinovnik. Iz tur. (arap.) mc'-
mur. Ti si earski memur i negov vecil. V. Bo-
gisic zborn. 551.
MEMUEIJA, /. K^pomena. Iz lat. memoria. I
nasom se rukom podpisasmo v memuriju. Mon.
Croat. 263.
MEN, m. Samo u Stulicevu rjecn. s naznakom.
da je neka riba i da je rijec uzeta iz ruskoga
rjecn. (ali ruski se upravo veli sieHt, t. j. men).
— Vidi menek.
MENA,^ /. Samo u ovom primjeru ne posve
jasnom: Sto vam kratkos od ure, mena i smrt
grabe. B. Gradid djev. 39. Bice mozda tal. mena
(posao, stvar, stane). U originalu izmedu ,ure' i
,mena' nema nikakve interpunkcije.
MENCANIN, m. prezime u nase vrijeme. Sem.
pakr. (1898j 26. Upravo je imenica, kojom se
naznacuje, otkle je tko, ali nije jasno, kako
osnovna rijec glasi. Ispor. Menidanin.
MENCETIC, m. prezime vlasteoskoj porodici
dubrovackoj. U rjecniku Danicicevu s mnogo
potvrda iz xiii, xiv i xv vijeka. Prezime je ovo
izvedeno od osnove imena Mence Hi Menceta,
kojemu nema potvrde, a postalo je od sredov.
lat. imena Mencius Hi tal. Menze, kojemu po-
stane nije jasno. K. Jirecek rom. 2, 47.
MENCUN, ni. nekakva morska ribica (,vr3t
sardelina'). U Vrbniku na otoku Krku. Zborn.
za nar. ziv. 5, 73. — Postane tamno, bice iz ko-
jega tal. narjecja.
MENDA,/. poprjesA;a, nedostatak. IztaLuaenda..
Da clovik ne pozna mendu ili zlobu ot sukan.
Starine 23, 72. Govori se i danas u Vrbniku na
otoku Krku. Zborn. za nar. ziv. 7, 315. 353. i u
Istri. Nasa sloga, g. 15, br. 10.
MENDA DOlSfA, /. nekakvo mjesto zabijezeno
u spomeniku prije nasega vremena s naznakom,
da je u Backoj. S. Novakovic pom. 138.
MENDALINSKI, adj. Miseci su: prosinec,
sicen, marec, aprij, maj, antonski, mendalinski.
U Vrbniku na otoku Krku. Zborn. za nar. ziv.
4, 237. Upravo je mjesec prozvan po sv. Man-
dalini, kojoj je dan 22. jiila, — dakle mjesec
Jul (srpan).
MENDAN, m. isto sto megdan, mejdan. Men-
dan jest jedan skladni boj ucinen meju dvama
cejadetom. A. d. Costa 2, 167. Ako koji crkov-
nak na mendanu se bude bio. 2, 168.
MENDATI, mendam, pf. ispraviti. Iz lat. ili
tal. emendare. Zgora receno narejonje vse i §ta-
tuti . . . pisali smo na bo]e, da se mendaju i
naprave. Arkiv 2, 85.
MENDA VATI, mondavara, impf. ispravjati. Iz
lat. ili tal. emendare. Istlmacujuci stvari sum-
neuo i one mendavajudi i vsu hinu pogrjujuci.
Transit 22.
MENDI61, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru
visockom. Popis zit. bos. i here. 108.
MENDIKANT ili MENDIKANAT, m. prosjak.
Iz lat. mendicans ili iz tal. mendieante. Redov-
nici prosjaei ili mendikanti. S. Budinid ispr. 141.
Ki (t. j. red) u broj mendikantov jest polo?.en.
F. Glavinid cvit 250a.
MENDING BRDO, n. zaselak u Srbiji u okrugu
uziikom. S. Koturovic 154.
MENDRAS, m. zaselak u Bosni u kotaru kla-
danskom. Popis zit. bos. i horc. 332.
1. MENDULA, /. isto sto mandala, mandula
i istoga postana (vidi tamo). Izmedu rjeinika u
Bjelostjencevu (mendula, mandula, amygdalus).
2. MENDULA
601
MENGACA
Potvrda ima samo iz cakavskoga govora, i to
za drvo i za plod. Isces k tomu . . . mesa . . .
mendul, smokav (t. j. za jelo). Korizm. 3a. Ulje
od mendul. Narucn. 56t>. Ceprisi ter borje ter
yrbe zelene ... a kon nih sajene mendule slat-
cice. M. Marulii 77. I danas se govori na Babu,
gdje je aJcc. mendula. M. Kusar rad jug. ak.
118, 18. i u Vrbniku na otoku Krku (Mendula,
bajam, plod i stable). Zborn. za nar. ziv. 5, 69.
2. MENDULA, /. itne kravi. U selu Kukuja-
novu. D. Hire.
MENDUL AT, m. nekakav kamen nalik na
mramor. U Vrbniku na otoku Krku. Zborn. za
nar. ziv. 4, 229. — Postane tamno ; bice iz ko-
jega tal. narjecja.
1. MENDULICA, /. dem. od mendula. (V) dru-
gem luge jedna mendulica. Nar. pjos. istr. 2, 100.
2. MENDULICA, /. mjestance u Dalinaciji u
kotaru spjetskotn, tal. Porto Mandoler. A. Ma-
iek 139.
MENDULOV, adj. sto pripada menduli. Ki
prehiti granu mendulovu. Nar. pjes. istr. 2, 124.
MENDUO, mendula, m. isto sto mendula i
istoga jwstana. U rjecniku Vukovu, gdje se kaze,
da se govori u Dubrovniku; ali ispor. Niko u
Dubrovniku ne zove bajam mendulom, nego
mijendeo. M. Milas, rad jug. ak. 13G, 235. Men-
duo se govori u Perastu. T. Brajkovic 16.
MENDAN, m. jarac, koji ima pod vratom
one resice, koje narod zove mendusice. U Bosni
i Here. Zborn. za nar. ziv. 1, 309.
MENDE, koza Hi jarac, sto ima pod vratom
one resice, koje narod zove mendusice. U Bosni
i Here. Zborn. za nar. ziv. 1, 309. — Zapisato
je tako, da se ne razabira rod ove rijeci ni kako
joj je genitiv.
MENDELE, /. pi. tijesak. U Vukovu rjecniku
(Presse, prelum). Mijec je iz tur. m^ngene (ma-
sina, tijesak), a za tu se tursku rijec misU da
je uzeta iz grd. /Liayyavov, koja znaci masine
(sprave) za razlicne poslove; iz te je grcke
rijeci uzeta i tal. mangano (tijesak). Vidi men-
dule, mengele.
MENDO, m. isto sto mendan (vidi tamo). D.
Hire (s naznakom: u Bosni).
MENDUHA, f^ isto sto mendusa (vidi tamo).
U Sarajevu. D. Surmin.
MENDULE, /. pZ. isto sto mendele (vidi tamo).
Bome e on upa u vrazije mendule (t. j. nasao
se u velikom skripcu, u nevoji). U Lici. J. Bog-
danovic.
MENDU§, /. isto sto mendusa (vidi tamo).
Izmedu rjecnika samo u Bjelostjencevu (mendus
Hi upravo mengus, navusnica). Jedne usi fie-
tvere mendusi. Nar. pjes. horm. 2, 59. Jedne
usi,^troje jos mendusi. Nar. pjes. iz Foce u Here.
D. Surmin. — Moze biti, da je u ova obadva
primjera oblik mendusi mjesto menduse uzet po-
radi sroka s rijecju usi.
MENDUSA, /. obodac, usnak, t. j. nakit od
srebra Hi zlata Hi od drugoga cega dragocjenog,
sto se nosi u usima. Iz tur. (pers.) mengus (u
danasnem turskom jez. nema vise te rijeci). Iz-
medu rjeinika samo u Stulicevu, gdje grijeskom
stoji ,raeduse' i veli se, da isto znaci sto ,na-
uhviee'. Ponajvise se govori u plur., ali kad
zatreba, moze se uzeti i sing., na pr. izgubila
sam iz desnoga uha mendusu. — Zene sa sebe di-
gose sve menduse i narukvice i kamecke. M.
Eadnic 99^. Tu kolajne, tu menduse . . . bise.
I. Zanotti en. 49. Pokloui joj udij od velike cine
menduse. E. Pavic ogled. 53. Izvadivsi menduse
i narukvice od zlata darova divojku. A. Kaci6
korab. 23. Ja drugomu ostav|am odicu vrime-
nitu, prstene, menduse i derdane. D. Rapid 280.
Desno uho nakiceno evitkom, a obadva mendu-
sam bisernim. M Katancic 67. Iz usiju izvadi
menduse. Nar. pjes. marjan. 154. Kako cu je
dati, kad menduSa nema. Nar. pjes. vuk 6, 293.
Jedne usi, a troje menduse. Nar. pjes. horm. 1,
494. Usi jedne, a dvoje menduse. 2, 247. Usi
jedne, cetvere menduse. Hrv. nar. pjes. 3, 411.
— Vidi mindusa.
MENDUSICA, /. derti. od mendusa. a) u pra-
vom znacenu. Jedne usi, dvoje mendusice. Nar.
pjes. petran. 3, 341. — b) one resice u koze pod
vratom. Vidi kod mendan.
MENE, gen. dat. i akuz. sing, zamjenice 1.
lica. Vidi kod 1 ja. — Akc. je u nekijem kraje-
vima, na pr. u Lici, u Slavoniji mene, a pretna
tome i 6d mene, za mene i t. d.
MENECAL, menecala, m. sacma, t. j. olovne
kuglice, koje se mecu u pusku, te se puca. Go-
vori se u Dubrovniku, gdje nom. upravo glasi
meneco. Izmedu rjecnika u Stulicevu (menecao,
globulus plumbeus) i u Vukovu (menecal, sacma
s dodatkom, da se govori u Dubrovniku). Po-
stane tamno; rijec je jamacno tuda; ispor. me-
neco (menecala) sacma, franc, menuise. L. Zore
dubr. tud 13.
MENEDICA, /. potok u Srbiji u okrugu kna-
zevackom. Glasnik 19, 292. U Glasniku 49, gdje
se na str. 57 — 72 nabrajaju vode knazevackoga
okruga, nema ovoga imena.
MENEKA, gen., dat. i akuz. sing, mjesto mene
bez promjene u znacenu. Dodato -ka je osobiti
navezak, koji se nalazi i drugdje, na pr. me-
nika, tebeka, tebika, ovdjeka, ondjeka ne mije-
najuci znadena rijeci, kojoj se navezuje. U pjes-
mama se meneka uzima poradi stiha. Oce 1'
tebe meni dati i meneka zetom zvati. Nar. pjes.
vuk 1, 315. Tvoja majka mlada od meneka. 1,
608. Tebe (t. j. tebi) va}a castiti gospodu, a
meneka (t. j. menika) darom darivati. 2, 639.
A meneka mladu prodadose. 3, 462. Da meneka
ue uvate Turci. 4, 305 Evo ti je vjera od me-
neka. Nar. pjes. juk. 224. — Govori se i u Lici:
za meneka i tebeka to nije. J. Bogdanovic.
MENEK16, m. prezime zabijezeno na pocetku
XIX vijeka. 1^. Stojanovid zap. i natp. 2, 347. —
Postane tamno.
MENESTEA, /. iorba, juha. Iz tal. minestra
(corba, u koju je sto udrob\eno). Uzmi necisti
od misa . . . stuci vrlo sitno ter daj zeni u vecer
u menestri pokusati. J. Vladmirovic 27. Govori
se u Perastu, gdje je akc. menestra. T. Brajko-
vic 16.
MENEVIS, adj. indecl. jubicast. Iz tur. (pers.)
men^fse (jubica). A na noge menevis cakSire.
Nar. pjes. vuk 2, 268. Na junake menevis do-
lame. 2, 536. Izvadi mu menevis (stamp. ,mene-
viz') caksire. Nar. pjes. marjan. 155.
MENEVLI, adj. indecl. isto sto menevis. A na
noge meuevli fiaksire. Pjev. cm. 214b.
MENGACA, m. ime Dubrovcaninu u ispravi
XIII vijeka i otud u Danicicevu rjecniku. Menb-
gaca Lombpricb. Mon. serb. 40. Iz sredov. lat.
Mengatia (Mongacia), tal. Mengaza (Mengazza),
kojemu j)ravo postane nije jasno. K. Jirecek
rom. 2, 47.
MENGAJ
602
MENTOVATI
MENGAJ, m. nekakva dolina kod Visokoga
u JBosni. Zborn. za nar. ziv. 8, 80.
MENGELE, /. pi. rijee istoga postana, kojega
je i mendele (vidi tamo).
a) Mengele, m. kao procijep, u kom durcije
iglu ostre. Vuk rjecn. Jamacno je pogrjesno na-
znaceno, da je rijec muskoga roda, a mozda je
pravi akc. mengele (kao mendele).
b) mengele (Hi treskalo), sprava za prav-
}ene voska. U selu Buscu (u vranskoj Pcini).
Etnogr. zborn. 5, 162.
MENGLEE (?) Hi MENGLERA (?), rijec sasma
tamna znacena i postana. Upit' ceke i menglere.
Poslov. danic.
MENGO, TO. musko ime. J^. Stojanovic hris.
180., gdje je zabi]ezen akuz. Menga. — Bice
istoga postana, kojega i Mengaca (vidi tamo).
MENI, dat. i lok. sing, zamjenice 1. lica. Vidi
kod 1 ja. — Akc. je u nekijem krajevima, na
pr. u Ltd, u Slavoniji meni, a prema tome i
na meni, u meni.
MENICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu cacan-
skom. Vinograd u Menici. Sr. nov. 1861, 310.
MENICE, (bice) f. pi. zaselak u Bosni u ko-
taru focanskom. Popi3 zit. bos. i here. 44.
MENICKI, Menickoga, m. prezime zabilezeno
u kajkavskoj ispravi xvi vijeka. Mon. croat. 280
(,myklous meniczky*).
MENICANIN, m. prezime u nase vrijeme.
Imenik (1906) 51.
MENIC, m. selo u Bosni u kotaru krupskom.
Popis zit. bos. i here. 252.
MENIK, TO. Po otoku creskom, koji je sav
kamenit, ima osobitih kamenitih humaka, koji
se katkad 6ine, kao da je ondje Judska ruka ka-
meno naslagala. Takav se humak zove ondje
menik. Mozda je od istoga korijena, koji je u
spomenuti, spomen, spomenik? I. Milce-
ti6. Vidi i Zborn. za nar. ziv. 8, 135.
MENIKA, dat. i lok. sing, mjesto meni bez
promjene u znacenu. U pjesmama se menika
uzima poradi stiha. Nikom nesudeno do menika
Durdu. Nar. pjes. vuk 1, 109. I menika siromau
pokloni. 1, 436. Kad moj dika polazi menika.
1, 640. Za lok. nema primjera, alt se govori, na
pr. na menika, o menika. — Ispor. meneka.
MENIKAR, isto §to menika s dodatijem -r
(od negdasnega -re) kao u ondar, tadar. Tko
menikar hator pazi. Nar. bl. kapet. 250.
MEN KOM AT, to. nedostatak; iz tal. manca-
mento. Stanko Drzenic preje te pineze vse na-
pune preze vsakoga menkomata. Mon. croat. 306.
MENKOVIC, TO. prezime zapisato u ispravi
yv vijeka. Mon. croat. 97.
MENKOVICI, TO. pi. zaselak u Bosni u ko-
taru prijedorskom. Popis zit. bos. i here. 206.
MENOVATI, inf. vidi mjenovati.
MENTA, /. osobiti magarski curak. Iz mag.
mente, koje je opet iz nem. Mantel, a ovo iz
lat. mantellum. PridoSe prid nas na pocteni ta-
nac prvo terzije, a 6ur6ije i pokazage, kako imaju
parbu medu sobom radi mentih ,podsta)enih'.
Glasnik n. 2, 149. Znam, da su durCije mente
pod3tav|ali, a sabovi prodavali. 150.
MENTEGOVIC, m. prezime zapisato xvi vijeka.
R. LopaSid urb. 16.
MENTEK, 7n. bilka zimzelen. Vinca minor. U
knjknvacn. H. >Sulok im.
MENTEN, m. isto Sto monta (vidi tamo) i
istoga postana. U rjecniku Bjelostjencevu (duga
ha|a gorna, svita vitezka, chlamys, amietus), u
Jambresicevu (ehlamys), u Voltigijinu (clamide,
capotto, sopratutto, Oberrock) i w Stulicevu
(chlamys sa naznakom, da je iz Habdeliceva
rjecn.) U tijem se potvrdama misli po svoj pri-
lici muski curak; ali menten moze znaiiti i
zenski curak. Gradske jesu gingave divojke, ve-
tar puhne, mentena im triba. Jacke 312. Men-
ten, zimski zenski kaput uz narodnu nosnu u
Petrini i okolici. J. Belovic-Bern. supl. 78. To
se znacene potvrduje i za selo Trebarjevo u Hrv.
Zborn. za nar. ziv. 3, 139.
MENTENAC, mentenca, m. dem. od menten.
Samo M rjecniku Bjelostjencevu (mentenec, ela-
mydula) i u Stulicevu (mentenec, chlamydula
s naznakom, da je iz Habdeliceva rjedn.)
MENTINADA, /. svatovska pjesma u Vrbniku
na otoku Krku. Posjedne tri pjesmice pjevaju
u Vrbniku u predvecer svadbe pred djevoj6inimi
vrati, a zovu to mentinadu kantat, ili ako je sa
sopjeli, mentinadu sost. Napjev im je starinski,
te i oni sami vele, da se to ,kanta starinskum
notum'. Nar. pjes. istr. 3, 7. — Rijec je jamacno
tuda, po svoj prilici iz kojega tal. narjecja.
MENTIL, TO. plast, kabanica. Iz tal. mantello.
Samo u primjeru: Klobuk zlatom pramjen hr-
vacka zakona i mentil napravjen, nos' mi ga,
Ference. B. Krnarutid 38.
MENTINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kna-
zevackom. Niva u Mentini. Sr. nov. 1871, 620.
MENTIN POTOK, m. mjesto u Srbiji u okrugu
khaievackom. Niva u Mentinom potoku. Sr. nov.
1868, 343.
MENTIN TRAP, to. mjesto u Srbiji u okrugu
knazevackom. Livada u Mentin trap. Sr. nov.
1867, 375.
1. MENTO, TO. ime od mila mjesto Melentije.
Samo u ovom primjeru (moida poradi stiha) :
Pogubi ga Mento kaludere od bijele Vradevsnice
crkve. Nar. pjes. vuk 4, 352.
2. MENTO, TO. pas po trbuhu bijel, a po vratu
i ledima cm. U Bosni i Here. Zborn. za nar.
ziv. 1, 313. — Postane tamno.
MENTOVANE, n. nom. verb, od mentovati.
Samo u Voltigijinu rjecniku (mentuvane, libe-
razione, Befreiung).
MENTOVATI, m§ntujem, pf. i impf. izbaviti,
lisiti (izbavjati, lisavati). Iz mag. menteni (iz-
baviti, ispricati). U rjecniku Bjelostjencevu, Vol-
tigijinu, Stulicevu i u Vukovu (vidi dale). Ovaj
zadni rjecnik u izdanu od g. 1852 bi\ezi, da je
mentovati glagol perfektivan, a u izd. od g.
1898 stoji, da je imperfektivan. I ako se taj gla-
gol obicno uzima u perfektivnom znaienu, ali se
jamacno moze i mora (jer drugoga oblika nema)
uzeti i u imperfektivnom, kad zatreba. Glagol je
prelazan, a upotrebfava se i s rijeicom se.
a. mentovati.
a) izbaviti. U rjecniku Bjelostjencevu (men-
tuvam, odvracara kakvo dojdufie zlo, libero, prae-
servo, — mentuj Bog, avertat Deus), u Volti-
gijinu {iaentn\&t\, montuvam, preservaro, liberare,
prevenire un male, befreien, erretten, zuvorkom-
men, — mentuj Bog! Iddio liberi, guardi ! Gott
behiite !). V muke vefcne, pred kojimi reSi i men-
tuj nas Isus. Ant. Dalm. nov. te§t. i. predgov.
b) liSiti. U rjeiniku Bjelostjencevu (men-
tuvam drugoga kakvoga dobra, kvarnoga 6inim,
privo alterum aliquo bono, — mentuval me je
mojega dobra, privavit me meis bonis), u Vol-
MENULA
603
2. MEltA
tigijinu (mentuvati, mentuvam, privare d' un
bene, berauben, — mentuvao me je moga dobra,
mi priv6 dal mio bene, er beraubte mich) i u
Vukovu (mentovati, lisiti). Da su me vre zivota
mentuvali. Starine 11, 105. Mlogog Prajza on
mentova nosa. S. otefanac 48.
c) U primjeru, koji sad dolazi, mentovani
list znaci list (ispravu), kojim tko izbav]a, oslo-
hada koga od dega (od duga Hi od cega drugoga).
I opet na to vere da§e, da 6e dati jedan dru-
gomu mentovani list, da nigdar ne ce jedan
drugoga za vece iskati. Mon. croat. 259.
b. mentovati se.
a) izhaviti se, osloboditi se. U rjecniku
Stulicevu (mentuvati se, se liberare snaznakom,
da je iz Hahdeliceva rjecn.). Dok|en se otajno
skupa kusujemo, od nenavidnosti se mi mentu-
jemo. Jacke 37. Kad se on napije vina, ne mos
ga se vec mentovati. Ne§ (t. j. ne ces) se ovog
zla nikad mentovati. U Lici, gdje je akc, men-
tovati. J. Bogdanovid.
b) liSiti se cega, ostati bez cega, izgubiti
sto. Da bi se zivota mentovo, ipak sve bi bilo
zaludu. D. E,api6 192. Da ne bi bio usilovan . . .
takvim nacinom se svoje marve mentuvati. I.
Jablanci 115. On de onda (t. j. bolesnik) jos
vedma ozebsti, pak des ga se onda mentovati.
M. A. Re]kovid sat. 127. Oj Marice, zelena ja-
buko, zasto te se mentovala majka? (iz narodne
pjesme). Zborn. za nar. ziv, 3, 33. Kako sam se
dike mentovala, barem sam se slatko naspavala
(iz nar. pjes.) 7, 108.
c) Neobicno je znaeene (proci se, okaniti
se) u primjeru: Pa se toga truda mentovao.
Osvetn. 2, 166.
MENULA, /. neka riba morska; uceno lat.
ime pisu joj : Smaris mauri. G. Kolombatovid
(1881) 6. Pagellus acarne. B. Kosid rad jug. ak.
155, 36. Ribu menulu spominu jos: Statut vrb.
166. D. Lambl (1854:) 188. Bijec se govori jos
na JRabu, gdje je akc. menula, u Vrbniku na
otoku Krku i u Pojicima. M. Kusar rad jug.
ak. 118, 18, Zborn. za nar. ziv. 5, 73., 8, 216.
Ime potjece iz tal. menola, a ovo iz lat. maena.
MEN^ALIN, meu^alina, m. vrsta dubrovackog
novca, iz sredov. lat. mezaninus (nekakav novae,
Du Cange). L. Zore dubr. tud. 13. Potvrde su
jos ove: Eibe men^alin (stamp. ,mecalin') sestima
jes dosti. N. Dimitrovid 104. Scijenis li ti, da
du ja na po kutla vina i na men^alin (stamp.
,mecalin*) mesa stat kako i ostali? M. Drzid
262. Iz ta dva primjera vidi se, da se nekad go-
vorilo bez n u prvom slogu: me^alin. — Vidi
mezalin.
MENZEL, MENZIL, m. posta. Iz tur. (arap.)
menzil (mesto, gde se s puta svrde, mesto gde
se putnik zaustavi, strana, gostionica, stanica,
obdanica, posta. D. Popovid turske redi 143).
Na menzila kiiigu opravio pobratimu knezu Milu-
tinu. Pjev. cm. 178*. Latindetu poputninu plati,
pa mu dade knigu i aziju, te on momde na men-
zela spremi. Nar. pjes. vuk 7, 208.
MENZILHANA, /. iz tur. (arap.) menzil/an6
(postanska stanica, gde se koni menaju. D. Po-
povid, turske redi 143). Dok on carskoj menzil-
hani dode, gdjeno sjedi pet stotin' Tatara. Nar.
pjes. horm. 1, 40.
MENZILOV16, m. zaselak u Bosni u kotaru
visegradskom. Popis zit. bos. i here. 142.
MENZILSKI, adj. sto pripada menzilima. I
menzilskog kona poklopio. Nar. pjes. horm. 1, 35.
MENZULANA, /. isto sto menzilhana (vidi
tamo). Tako i za menzulane imace trosak. Go-
lubica 5, 167. Trosak na menzulane razrezadete
na vilajet. M. D. Milidevid pom. 851.
MENZULGIJA, m. postar. Plata menzulgi-
jama ... da se ujedno poreze. Golubica 5, 167.
— Rijec turskoga izvora; turska je i osnova i
nastavak (-gija).
MENAK, m. prezime zapisato u spomeniku
XVII vijeka (,Menjak'). R. Lopasid urb. 394.
MENEK, menka, m. (kajkavski) riba 2 manak
(vidi tamo). Nalazi se u Voltigijinu rjecniku
(menek, mostella, pesce). — U Stulicevu je rjecn.
zabijezeno znaeene trava, rata s naznakom, da
je iz Habdeliceva rjecn.
1. MENIK, m. Euta graveolens (bijkaj. D.
Popovid pozn. rob. 277.
2. MEIsTIK, Menika, m. planina u Bosni. Glas-
nik 20, 266., 22, 58.
MEOBA, /. radna, kad se meje, nem. das
Mahlen, tal. macinatura. B. Sulek rjecn. znanstv.
naz. — Edavo nacinena rijec.
MEOCA, n. pi. sjenokosi Cevski u Lastvi Oz-
rinidskoj. Vuk rjecn. s primjerom iz Ogled, sr.
125 : Dok dodose na Cucka Meoca. Jos se moze
dodati primjer: Oil demo udrit na Meoca. Ogled,
sr. 45. — Meoca je po svoj prilici mjesto Melca
(va^ada srodno s mel, vidi tamo), i onda je gen.
Melaca.
MEOKOSNICE, /. pi. zaselak u Bosni u ko-
taru zenickom. Popis zit. bos. i here. 476. Upravo
su dvije Meokosnice, Done i Gorne, obje u istom
kotaru. — Meokosnice je vajada mjesto Melkos-
nice i bice srodno s mel (vidi tamo).
MEONI6, m. prezime. Ma da vidis Meonid
Severa. Pjev. crn. 244a.
MEOVINE, /. pi. selo u Srbiji u okrugu po-
drinskom. S. Koturovid 89. — Meovine ce biti
mjesto Melvine i valada je srodno s mel (vidi
tamo).
MEOVINSKI, adj. sto pripada selu Meovi-
nama. Krcevina na meovinskom gruntu. Glas-
nik II. 1, 193.
MEPRIKA, /. bilka, koja se zove i leprika i
lemprika (vidi tamo), Viburnum tinus (ujuznoj
Dalmaciji). Kajkavci meprika zovu bijku Ligu-
strum vulgare. B. Sulek im. Postane tamno ;
jamacno tuda rijec.
MER, conj. ta. Samo u primjeru: Ca plafies,
ca javces? budi obatrena! mer sam i ja trava
nisko poko§ena Jacke 109. Iz rijeci izdavaoce-
vih na istoj strani razabira se, da se u onom
kraju, otkle su jacke, govori mer i u obicnom
govoru. — Postane tamno.
1. MERA, /. tursko zensko ime od mila mjesto
Merima, Meijema. Izmedu rjecnika u Vukovu s
primjerom iz nar. pjes. vuk 1, 245: Moja Mera
nije tako lepa, al' je Mera srcu mome draga.
Drugi su primjeri: Al' besedi lepe Mere majka.
Nar. pjes. vuk 1, 247. Tada Meru u raku spu-
stise. 1, 248. Duso Mero, otvori mi vrata. 1, 253.
2. Mi^RA, /. opcinska zemja. Iz tur. (arap.)
m^r'a (pasnak). M^ra (tako je zabi^ezen akc.) u
Bosni je i Hercegovini zajednicka seoska Hi pie-
menska zemla. Etnogr. zborn. 4, xi. L. 28. Za-
jednidke ispase zajedno sa sumom, koja je na
nima, zovu se mera (u Hercegovini oko Bileca).
5, 700. Sve seosko zemjiste, koje nije obraslo
sumom i nije obradeno, zove se mera (u Staroy
Srbiji). 7, 421.
MERABA
604
MEREDOV
MERABA, /. pozdrav izmedu Muhamedovaca.
Iz tur. (arap.) merhabba (zdravo!). On, kaurin,
nazvao meraba Ibru Mehmed-aginomu ! M. D.
Milidevic omer 29. — U ironickotn smislu uzima
se meraba za cusku: Dacu ti merabu, prisidu ti
merabu (t. j. cusicu te). D. Popovic tur. reci 145.
MERAC, merca (?), m. neka loza crna groida.
V Dalmaciji. B. oulek im.
MERADIN, m. ime selu, koje se danas zove
Neradin (u Srijemu). S. Novakovic pom. 138.
MERAJA, /. ugodno goletno mjesto. Bice
istoga postana, kojega je i rijec 2 mera (vidi
tamo). Izmedu rjecnika u Vukovu (ein angeueh-
mer kahler Ort, calvitium).
a) kao nom. appell. Spade Ilko piku na me-
raju. Nar. pjes. juk. 198. Ja 6u tebi stati na
meraji. Nar. pjes. horm. 1, 554. Kad pogleda
Zlatka divicica, vidje vlasce u travi meraji. Hrv.
nar. pjes. 3, 426. Kaka j' lipa Osicka meraja,
ios su lipse Osicke divojke. Zborn. za nar. ziv.
7, 85.
b) kao topogr. ime. Meraja, /. zaselak u
Bosni u kotaru srebrenickom. Popis zit. bos. i
here. 352.
MERAK, meraka, m. zela, vo]a. Iz tur. me-
rak (briga, strast, ze}a). Mesto da kazu : nemam
ukusa za to, redi ce: nemam merak za toj. U
leskovackom kraju u Srbiji. Zborn. za nar. ziv.
5, 107. Ne ce on na svako mjesto, gdje mu nije
merak. U Bosni i Here. 6, 306. Merak (tako je
zabijezen akc.) je ze|a. Rece se: merak mi je
jednom tamo poci, pa i da ne cu doci. U rijec-
koj nahiji u Crnoj Gori. A. Jovidevid.
MERAKLIJA, m. jubitej koje stvari Hi posla.
Bijec izvedenn ud merak s turskijem nastavkom
-lija. Kad neki covek voli da neguje cvede ili
da radi ma koji posao . . ., kazu: on je merak-
lija, da pitamo nega! U jeskovackom kraju u
Srbiji. Zborn. za nar. ziv. 5, 107.
MERALA, /. bi^ka Amelanchier vulgaris. B.
Sulek im. — Slabo pouzdano. Ispor. mira}a.
MERAM, m. ze^a. Iz tur. (arap.) m^ram (na-
mjera). Oprav'te nam taj meram. Nar. bl.
kapet. 425.
MERAN, adj. isto sto merjiv (vidi tamo).
MERANE, n. nom. verb., i to merane od me-
rati, a merane od merati. Oboje u rjecniku Vu-
kovu.
MERAST, m. isto sto nerast. Zato nemoj za-
tvarat meraste. J. S. Re|kovi6 362, — Poradi
glasova m i n u rijeci merast, nerast ispor.
druge rijeii, koje su s nima istoga postana:
mrijest, mrijestiti se, narast, narastiti. U slov.
jeziku nerast se zove neresec i meresec.
1. MERATI, meram, im,pf. grijuci vosak ras-
tanivati ga (kad se hoce da gradi vostana svijeca).
Misli se, da je od istoga korijena, od kojega su
i rijeci omara, primariti, razmariti, rus. Mapt
(pripeka), MapiiTi. (zeci, — o su7icu), ali je ne-
jasan odno§aj vokala e u merati prema vok. a
ovijeh rijeci. Samo u Vukovu rjecniku (Wachs
Ziehen, duco ceram).
2. MJiiRATI, meram, impf. mlatiti na pr. prat-
}a6om ha}ine, kad se peru, schlagen, contundo.
Vuk rjo6n. Govori se i u Lici. Kad zene novo
platno peru, reku: ovo treba dobro merati, da
se umeksa. I u prenesenom smislu, na pr. Borne
Adim svoju 2enu mera (t. j. tu6e je). J. Bog-
danovid.
MERAZ, m. isto sto miraz (vidi tamo). Me-
raz je dobar, ali dobra zena je bo}a. M. Pavli-
novid.
MERCEZ, m. selo u Srbiji u okrugu toplic-
kom. M. D. Milidevid kra}.. srb. .345. tl knizi S.
Koturovica nije to ime zabifezeno. — Ispor. tur.
m^rcez (srediste).
MERDAN, m. tursko ime. I do nega starac
Merdan-agi. Nar. pjes. vuk 3, 148.
MERDANI, m. pi. selo u Bosni u kotaru trav-
nickom. Popis zit. bos. i here. 396.
MERDANOVICI, m. pi. zaselak u Bosni u
kotaru kjuckom. Popis zit. bos. i here. 246.
MERDEVINE, /. pi. isto sto merdivene (vidi
tamo).
MERDIC, m. prezime zabijezeno xvi vijeka.
R. Lopasid urb. 16.
MERDIVEN, m. isto sto merdivene. Samo u
Vukovu rjecniku, gdje se navodi primjer iz nar.
pjes. vuk 3, 190: A on tajom. ide uz merdiven.
MERDIVENE, /. pi. ]estve, stube. Pored mer-
divene govori se i merdevine; za obadva ova lika
navesce se ovdje primjeri, jer u znacenu nema
razlike. Rijec je iz tur. (pers.) nerdiven, merdi-
ven, nerdiiban, merduban (istoga znacena). Iz-
medu rjecnika samo u Vukovu (die Leiter, scala).
Okrom crkve zvonik na cetiri stolpa ustrojen
. . . merdivene stalne. Glasnik 56, 130. Zao iz-
gled drugome dati nije drugo, nego dati dru-
gome jedne merdivene, da se moze po nima u
tudu kudu radi krade popeti. D. Rapid 422. Dok
su se po onima merdivenama iliti basamaei pe-
nali, jesu jednim glasom vapili. 443. A ja onda
uz merdivene hajde gore. Vuk dan. 4, 37. Pa
on ode niz bijelu kulu, za nim sab|a broji mer-
devine. Nar. pjes. stojad. 2, 41. Ode cura niza
merdevine. Nar. pjes. horm. 2, 417. Uz tavan
su prislonene merdevine ; uz merdevine pene se
na tavan (u Turskoj Hrvatskoj). Zborn. za nar.
ziv. 6, 70. — Merdivene se moze reci konopcima,
uz koje se tko za nevoju kamo pene ili se niza
nih spusta. Bio sam na nebesima, pozva me sve-
tac Muhamed i spusti mi svilene merdevine te
ja uza nih. Nar. prip. vrcev. 128. On svilene
vapi merdevine, zapiiie ih uz bijelu kulu, pa se
uz nih peiie uz pengere. Nar. pjes. petr. 2, 518.
A Anica merdevine nade, pa ih spusta u tav-
nicu mracnu, niz liih pode, a za riome Mujo.
Nar. pjes horm. 1, 275. Udri Omer oko tanke
kule. merdevine na penger turio; kad se ispe
na kulu bijelu, al' djevojka u odaji sama. 2, 429.
MERDUO, merdula, m. zlatan serit, koji se
udara po dolami sa strane od vrata do pasa. Vuk
rjecn. (s naznakom, da se govori u Bisnu). —
Postane tamno; rijec je jamaino tuda.
MEREDOV, mered6va, m. na drvetu mreza,
kojom se riba vadi iz barke, der Fischhamen,
retis genus. Vuk rjecn. .s naznakom, da se go-
vori u Barani. Pored meredov govori se i ne-
redov (vidi tamo). — Rijec tamna postana; naj-
prije bi se moglo misliti na mag. rijec istoga
znacena morettyii ili meregeto te reci, da je nase
meredov, neredov uzeto iz mag. jezika ; to bi se
moglo vec poradi toga misliti, sto se rijeci me-
redov t neredov govore u krajeinma, koji se vrlo
blizu doticu s Magarima. Ali tome mis\enu smeta,
.sto se u ruskom jez. nalaze rijeci, koje i znace-
nem i glasovima stoje vrlo blizu navedenima na-
sima: iiejieTb (ili nepero), Meps/Vi; dakle i u
Rusa na pocetku se nalazi i n i m. Nema pri-
like misliti, da bi i Rust ove sroje rijeci uzeli
iz mag. jezika; moglo bi se dakle misliti, da su
MEEED0VCl6
605
MEEJEMA
i nase i ruske rijeci prave slavenske te da su
Magari pomenute svoje rijeci uzeli od Slavena.
Ali poradi teskoca u glasovima nije lako dopu-
stiti, da bi one nase i ruske rijeci bile prave
slavenske, niti im se moze postaviti slavenski Hi
indoevropski korijen.
MEREDOVCIC, m. na obrufiu malome nesto
prede, I'lime se vadi riba iz kade, kad se pro-
daje. Govori se u Zemunu. M. Medic letop.
160, 78.
MEREGLIC, m. prezime. A Kacic korab. 455
(medu jknezovima i vlastelom naroda slovin-
skoga'). Ne moze se razabrati, je li prezime nase
Hi je talijansko (s dodatijem -ic); ima li se ci-
tati -gl- Hi -] .
MERENE, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. Razdjel. hrv. i slav. 43.
MERES, m. prezime u Hrvatskoj zabijezeno
XV vijeka. Mon. croat. 114.
MERESiK, meresika, m. sredina izmedu dva
sela. On je na meresiku, t. j. kuca mu je na
sredini izmedu dva sela. P. P. Dordevic. — Po-
stane tamno; rijec je jamacno tuda.
MERGAN, m. ime musko. Merman ,Lazoranich'
(Dubrovcanin xiv vijeka). Mon. ra^us. 1, 94.
Mergan ,Haimassan' (medu stanovnicima sela
Da}a u S'lavoniji). T. Smiciklas spom. 49. —
Ispor. prezime Merganid.
MERGANI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru
donotuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 296.
MERGANIC, m. prezime xv vijeka u Dabna-
ciji. K. Jirecek rom. 3, 42. — Ispor. ime Mergan.
MERGIN, MERGII^, m. meda, granica. U
rjeiniku Belinii (margin, confine). Mergin (tako
je zabi(ezen akc.) je cij, koji razdvaja imane
jednoga covjeka od imana drugoga. U rijeckoj
nahiji u Crnoj Gori. A. Jovicevic^. — Iz lat.
margo (gen. marginis, meda), ali preko negdas-
nega romanskog narjecja, koji se govorio po
Dalmaciji, u kojem se g pred 1 izgovaralo g (a
ne palatalno kao u tal. jeziku). — Vidi mrgin.
MERGINAC, Merginca, m. nekakvo seoce
(imane) u Hrvatskoj zabi^ezeno u lat. ispravi
XVII vijeka: Merghincz. R. Lopasic spom. 2, 152.
— Nije sigurno, ima li se citati Merginac; tnozda
je Mrginac.
MERGINA§; merginasa, m. covjek, koji gra-
nici sa svojijem imanom uz drugoga. D rijeckoj
nahiji u Crnoj Gori, gdje je akc. merginas. A.
Jovicevic. — Vidi mergin.
MERGAJLI, adj. indecl. sto je od mergana.
A medu nih mergajli hangara. Ogled, sr. 23.
MERGAN, mergana, m. koraj. Iz tur. mergan.
Izmedu rjecnika u Vukovu (Korallen, coralla).
a) uopce, Drugi derdan od zuta mergana.
Pjev. cm. 208b. Srebrno stablo, zladene grane,
biserno lisde, mergan jabuke. Nar. pjes. vuk 1, 60.
Donijela od mergana ladu. 1, 316. Otkud tebi
derdef od mergana? 1, 453. Na ruci mu prsten
od mergana. 3, 371. Preo krila derdef od mer-
gana. Nar. pjes. horm. 2, 430.
b) Merdan kao prezime. Zborn. za nar. ziv.
7, 293.
MERGANAC, merganca, m. neki grah, koji
se zove i visnica. Samo u Vukovu rjecn. (1898),
gdje se dodaje, da se govori u Bosni.
MERGANI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru
maglajskom. Popis zit. bos. i here. 336.
MERGANIJA, /. isto sto mergan; samo u
primjeru: Tu ces nadi kamen mer^aniju (misli
se, da je mergan kakav kameti). Nar. pjes. petr.
2, 95.
MERGANKINA, /. puska iskicena merganom.
O golubu (t. j. konu) dvije mergan kine. Nar.
pjes. horm. 1, 317. Obadvije puske mergankine.
1, 358. 0 nem visa pu§ke mergankine. Hrv. nar.
pjes. 3, 512.
MERG-ANU§A (bice takav akc), f. neka riba.
U Bosni oko Duvna. Zborn. za nar. ziv. 4, 256.
MERGELAT, m. selo u Srbiji u okrugu ti-
mockom. S. Koturovid 128.
MERHAMET, m. isto sto mehramet (vidi tamo).
Pa udari sa cetiri strane merhametom Boga je-
dinoga. Nar. pjes. kras. 68.
MERHAMETLI, adj. indecl. milostiv. Iz tur.
jezika (vidi kod mehramet). Al' opet su merha-
metli Turci. Nar. pjes. horm. 1, 427.
MERIKA, /. isto sto Amerika. U Istri, gdje
je akc. Merika. D. Nemanic (1884) 33.
MERIMA, /. tursko zensko ime, koje glasi i
Merjema (vidi tamo). U rjecniku Vukovu s pri-
mjerom iz nar. pjes. vuk 1, 244: Dvoje su se
zamilili mladi, Omer momce, Merima devojka.
Drugi su primjeri: Ti ne }ubi Merime devojke.
Nar. pjes. vuk 1, 245. Omer momce s Merimom
djevojkom. 1, 252. Dotle sanduk Merimi stesase.
1, 259.
MERIMI N, adj. sto pripada Merimi. ^juto
j kune Merimina majka. Nar pjes. vuk 1, 252.
I Pokraj b'jela Merimina dvora. 1, 257.
I MERIN, adj. sto pripada Meri. Spustise ga
pred Merine dvore. Nar. pjes. vuk 1, 247. Kad
budete kod Merina dvora. 1, 250.
MERIT, Hi. zasluga. Iz lat. meritum Hi tal.
merito. Ondje merita nije nijednoga. B. Gradid
djev. 29. Djelo od velika merita. I. Drzid 65.
Po dostojanstvu i meritih istoga Isusa. P. Ra-
dovcid istum. 28. Za dobivati pladu i merite.
nacin 375 — U jjrva tri primjera moze se mi-
sliti, da oblik stoji prema nom. sing, merito
(vidi tamo).
MERITANE, n. noyti. verb, od meritati. Da
su ucinili djelo od meritanja aliti od plate. M.
Orbin 138
MERITATI, meritam, impf. zasluzivati. Iz
lat. Hi tal. meritare. U rjecniku nijednom. Idoli
krivi, kojijem se vi klanate, cine vam, kako me-
ritate. Zborn. (1520) 48a, ja meritam ovo i gore.
M. Drzid 144. Ne meritam zvat se tvoj sin. I.
Drzid 345. Pedipsanja vrimenita, koja meritaju
nasi grisi. P. Radovcid istum. 186. Nemoj . . .
ni kako meritaju zlobe nase, nas naplatiti. V.
Andrijasevid dev. 77. Jer ne znam pregrihe, ka
bi meritala, prot meni odluka da j' takva opala.
M. Kuhacevid 29. ^— Govori se i danas, ali samo
medu cakavcima. Ca bi meritali dva covika, ki
svoga druga ubiju? Nar. prip. mikul. 87. Mare
mi merita kona i junaka, tri sto zlatih dukat.
Nar. pjes. istr. 3, 22. Govori se i na Babu, gdje
je akc. meritat. M. Kusar rad jug. ak. 118, 25.
MERITO, n. isto sto merit i istoga postana
(vidi tamo). Izgubit ces merito prid Bogom. V.
Andrijasevid dev. 4.
MERJA, /. zensko ime od mila mjesto Merjema.
Leze Merja na meke du§eke. Nar. pjes. vuk 1,
596. — Mjesto Merja ima i Mejra: Nasa Mejro,
je r ti zao majke? 1, ^5. Razboje se Mejra na
neninu krilu. 1, 260.
MERJEMA, /. zensko ime. Iz tur. (arap.)
Merjem (t. j. Marija). U rjecniku Vukovu (ein
MERKANE
606
MERMERLI
tiirkischer Frauenname, nomen feminae turci-
cum s primjerom iz nar. pjes. vuk 1, 595 : I
Merjema na glasu djevojka). Merjemi je poma-
lena mana. Nar. pjes. vuk 1, 596. — Pored Mer-
jema ima i Mejrema : Dotle bila lijepa Mejrema.
Pjev. cm. 205^.
MERKANE, n. nom. verb od merkati. U rjec-
niku Bjelostjencevu (attentio, observatio, pazene),
u Jambresicevu (attentio) i u Vukovu (das Auf-
merken, attentio).
MERKATI, merkam, impf. paziti, motriti. Iz
nem. merken. U rjecniku Bjelostjencevu (attendo,
pazim), u Jambresicevu (attendo), u Stulicevu
(attendere, incumbere s naznakom, da je iz Hab-
deliceva rjecn.) i u Vukovu (aufmerken, attendo).
Merkajudi ti isti fratri nestalnost sadasnega
vrimena (iz xvi vijeka). Mon. croat. 278. Susre-
tas oca, koji po saboru merka za sina devojku.
M. D. Milicevic zimne vec. 42. Udovica, i ako
je s decom, opet merka (gleda da olu6i) zgodu,
pa da se uda (u (eskovackom kraju u Srbiji).
Zborn. za nar. ziv. 5, 256. — Govori se (s akc.
merkati) po Hrvatskoj i Slavoniji za uvezivane
slova u ruble, §to se i nem. veli merken: Mer-
kala sam 6itav dan kosuje. T. Mareti6.
MERKAVAC, merkavca, m. Samo u Bjelo-
stjendevu rjecniku. Merkavec, uhoda tujeh po-
slov, observator, pazitel s naznakom, da je ,dal-
matinska' rijed.
MERKUR, Merkura, m. Mercurius. a) rimski
bog. Tako Merkur a Gracijama u istom templu
klan primaju. J. Kavaiiin 357a. Pak je daje u
ruke Merkuru krilatu. J. Raji6 boj 53. — b) zvi-
jezda. Sunce, Merkur, Vener, Jove. J. Kavanin
469b.
MERKURELA, /. neka bilka. Caucus asini-
nus. Linozostis. Mercurialis. U Vrbniku na otoku
Krku. Zborn. za nar. ziv. 5, 69.
MERKURU, Morkurija, m. Mercurius. a) rim-
ski bog. Merkurij Dijanu pak malo potoli prositi
prianu. D. Barakovii vila 136. Al' Merkurij sa
pismom k Muhamedu dode. J. Rajid boj 53. —
h) zivo srebro, iiva. Ispor. tal. mercurio, franc.
morcure. Merkurija ziva u glavi isti Jero zaista
ima. J. Kavanin 112b. — cj mu§ko ime. Zatim
ima ustati Merkurij ter govori. P. Hektorovid (?)
81. Merkuriju, naglim stupom nasim reci poj
biskupom. 83.
MERKURIJA, m. Mercurius, muSko ime. Mer-
kurija sluga. Morkurija pojde k popom. P. Hek-
torovi6 (?) 84. Vidi Merkurij pod c.
MERKURIJE, m. Mercurius. aj rimski bog.
Merkurije bio je u Rimjana bog rjeSitosti i tr-
goviiie. Vuk n. zavj. xi. Nazivahu Pavla Mer-
kurijem, jer on upravjase rijeSju. Vuk djela ap.
14, 12. — hj musico ime (svetacko). JakoXe Merb-
kurijo pronbzi mufiiteja. Stefan pam. saf. 25. t
otud u Danicicevu rjein.
MERKURIJEV, adj. sto pripada Merkuriju.
Sin Merkurijev Pan. M. Marulic 89.
MERKURIJO, TO. Mercurius. Zavrsetak -ijo
je prema tal. -io u Mercurio. a) rimski bog. U
rjecniku Belinu (Merkurijo, Mercurio). Svijeh
boga pokli.sar Merkurijo krilati. M. Vetrauic
2, 146. Sin kdere Atlantove Merkurijo. D. Zla-
tarid 33h. Roko6e . . . Paval da jest Merkurijo.
F. Glaviuii cvit 206*. Otiso je Merkurijo kralu,
koji vje»rim vlada. I. Guiidulid 10. Zovuci Bar-
nabu Jovom, a Pavla Merkurijom. M. Radnid
181b. — I,) evijezda. U rjecniku Belinu (Mer-
kurijo zvijezda). Pod Merkurijom (jest) misecno
nebo. F. Glavinid cvit 81^.
MERKURIJOV, adj. sto pripada Merkuriju.
Koji baca kamen u gromilu Merkurij ovu. M.
Radnic 136a.
MERKUSANT A, /. vrsta smokve (stablo i plod).
— Akc. je u gen. plur. merku§anata. U nase
vrijeme u Stonu. Iznijela mi nekoliko merkusa-
nata i murguja, pa sam se najela. M. Milas. —
Postane tamno ; jamacno je tuda rijec.
MERLI, m. pi.
a) silci na zidovima oko kakvog grada. Iz
tal. merlo, sto znaci jedan takav silak. Gradu
merle struni zeleznimi kjuni. D. Barakovic vila
52. Gdi se gravran vijase nad merli od Zadra
grada (iz narodne pjesme). 199.
b) merli, cipke. Na Babu. M. Kusar rad
jug. ak. 118, 20. Iz tal. merlo (cipke, osobito
svilene).
MERLICI, m. pi. cipke, Upravo dem. prema
merli (vidi pod b). Kako i Budin grad merlici
ograjen. Nar. prip. mikul. 165. Lusin grad s
merlici ograjen. Nar. pjes. istr. 2, 18. Merlidi.
frantelli. D. Nemanid (1883) 35. Merlidi nekakve
cipke od mrdelica u ;^ubuskom u Hercegovini,
Perlenspitzen. J. Belovic-Bern. 78 (supl.)
MERLIN, m. bijka mrkva. I~ trscanskotali-
janskoga merlino, koje je opet nzeto iz nem.
Mohre. Archiv fiir slav. Philol. 14, 532. U rjec-
niku Bjelostjencevu (merlin, mrkva zuta, pasti-
naca rubra, sativa) i u Stulicevu (rapa flava s
naznakom, da je iz Habdeliceva rjecn.). Divojki,
ke kopaju merlin. Nar. pjes. istr. 2, 147. Govori
se u okolini Ogulina. Zborn. za nar. ziv. 5, 172.,
govore i kajkavci u Zagrebu i okolini s akc.
merlin. T. Maretid.
MERLINA (tako je zabilezen akc), f. isto sto
merlin i istoga postana. if Lici. V. Arsenijevid.
MER^IV, adj. Samo u Sulekovu rjecn. znanstv.
naz. kao miner, izraz za nem. geschmeidig, tal.
arrendevole, dolce, duttile, t. j. rastegliv. Pridjev
je naiinen prema glag. merati (vidi tamo).
MER^VOST, /. Samo u Sulekovu rjedn.
znanstv. naz. za nem. Geschmeidigkeit, tal. ar-
rendevolezza, duttilita, t. j. rasteg}ivost. Imenica
je izvedena od osnove pridjeva merjiv.
1. MERMER, m. mramor. Iz tur. merm^r, koje
je opet iz grc. fiug/nuQa^-. U rjecniku Vukovu
(der Marmor, marmor). Svi su direci ot mormera.
Glasnik 31, 305. Dok ne zida dupriju od kamena
mermera. Nar. pjes. vuk 1, 418. Da kopamo
mermera kamena. 2, 201. Gospodar mu iznese
jedan mormer kamen lepo otesan. Nar. prip.
vuk 54. SagradiSe kulu od mermera (iz nar.
pjesme). M. D. Milidevid, kraj. srb. 408. — U
narodnijem se pjesmama imenica mermer zdra-
ziije kao j}ridjev, koii se tie skldna, s drugim
nekim imenicama: avlija, fiarsija, kaldrma, sokak.
Kad istrda niz mermor-avliju. Pjev. crn. 12*.
On jo baca na mermer-avliju. Nar. pjes. vuk 2,
48. Srote riega na mermer-avliji. 3, 14L, Glavu
baci na mermer- car.siju. 2, 469. Da zakopam pod
mermor-kaldrmu. 3, 282. Pa poseta niz mermer-
aokake. 1, 446. Vodaju ga po m.ermer-sokaku.
3, 131. Nek utjera u mermer-avliju. Nar. pj<>s.
juk. 372.
2. MERMER, m. mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Niva u Mermeru. Sr. nov. 1864,
406.
MERMERLI, adj- indecl. mramoran. Iz tur.
mormorli. U rjecniku Vukovu (od mermera, mar-
MERNUH
607
2. MERTIK
morn, marmoreus s primjerom iz nar. pjes. vuk
3 280: Oko kule mermerli avliju). Porusena
mermerli avlija. Nar. pjes. vuk 2, 175. Stade
zveka mermerli kaldrme. 3, 20. Sjedo§e ga na
mermerli st'jenu. Nar. pjes. horm. 1, 891.
MERNUH, m. prezime Dubrovdaninu xiii vi-
jeka. Klimenbto Merbnuhb. Mon. serb. 40. i otud
u Danicicevu rjecniku. — Va^ada tudega izvora .
MEROPAH, meropha, m. ; pi. meropsi, nekakvi
osobiti kmetovi u staroj srpskoj drzavi. Meropsi
su teZaci, a vlasi — pastiri; oni prvi su stano-
vali po mestima pitomijim ili ravnijim, koja se
mogu orati i sejati; ovi drugi su stanovali po
planinama. S. Novakovid zak. stef. du§. (1898)
165. Razlika je izmedu meropha (nase}enika) i
otroka (roba) velika. Pri merophu gospodareva
je zem|a; meropah je pri svima pravima, koja
je i on licno kao takav na zemju imao, ipak
bio vezan za gospodarevu zemJu i preko ne za
gospodara, inace je meropah u svem bio Slobo-
dan. 174. U spovienicima se prvi slog pise me-,
me- i ne- (vidi za sva tri lika potvrde u Dani-
cicevu rjecn.) ; izmedu p i h biloje h u svijem pade-
zima ; da se rijec do danas sacuvala, bilo bi u nom.
meropah, u gen. meropha i t. d. Postane rijeci nije
sasvijem jasno, ali se moze misliti, da je postala
od narodnoga imena AlaQont;, kako se nekad
zvao nekakav narod na balkan^kom poluostrcu
u planini Rodopi. P. J. Safaiik slov. staroz.
381. Razvoju znacena Msgontg — meropsi od-
govarao bi razvoj, sto ga vidimo u rijeci vlab,
koja je u staroj srpskoj drzavi znaiila pastira ;
a upravo je Vlah osobito narodno ime (oni su
pastiri isprva doista bili po svojoj narodnosti
Vlasi, t. j. Rumuni). — Izmedu rjednika samo
u Danicicevu s potvrdama iz onijeh spomenika,
u kojima je Danicic ova rijec nasao, a to su:
jedna isprava od kraja Milutina (Stefana Urosa
II.), jedna od Stefana Decanskoga i Dusanov
zakonik. Tome se moze dodati i isprava Stefana
Decanskoga stampana u Dec. hris., gdje rijec
meropah dolazi (u razlidnijem ublicima) na str.
61 i 62.
MEROPAS, meropsa, adj. sto j^ripada merophu.
Meropbsa rabota (iz isprave Stefana Decanskoga
i otud u Danicicevu rjecn.). Ispor. i: Merop'sa
rabota. Dec. hris. 61.
MEROPASKI, adj. sto pripada meropsima.
Odb meropbsbke zemje (iz isprave Stefana De-
ianskoga i otud u Danicicevu rjecn). Ispor. i:
Od meropbs'ke zemje. Dec. hris. 62.
MEROP&IC, m. sin merophov. Ako li meropb-
sicb knigu izuci, da je meropbhb (iz isprave Ste-
fana Decanskoga i otud u Danicicevu rjecn.).
Ispor. i: Merop'sidt ako khigu izu6i, da je
meropbhb. De6. hris. 62.
MEROPSINA, /. zemja, na kojoj sjede meropsi,
i rabota meropaska. Samo u Danicicevu rjec-
niku sa dva primjera iz Dusanova zakonika (na
jednome je mjestu : Na zem|i carevoj, rekbse na
moropbsinahb, a na driigom je: Da ne gredu u
neropsin^ carstva mi).
MEROSEVCI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu
vranskom. S. Koturovid 31 (gdje upravo pise
Merosevce). '
MEROSlNA, /. selo u Srbiji u okrugu toplic-
kom. S. Koturovic 134. U imenu sela Mero-
sine . . . safiuvala se do danas kao ime mesta
stara rec meropsina. S. Novakovid zak. stef.
dus. (1898) 169. Nekakvo selo ovoga imena spo-
mine se g. 1731: Ofc Merosine Marko. Glasnik
49, 12.
M^ROV, merova, m. mjera za zito, vagan. Iz
mag. merh (koje je upravo slavenska rijec : mjera).
Samo u Vukovii rjecniku (ein Getreidemass,
modii genus) s dodatkom, da se govori u voj-
vodstvu i s ovijem tnmaeenem: Pozunski merov
uzima 40 oka, a Pestanski 60, a Banatski 80. —
U Virovitici govore mirov (gen. mirova) ; prema
tome bi u jtdnom govoru bilo mijerov.
MEROVA C, Merovca, m. selo u Srbiji u okrugu
toplickom. S. Koturovid 132. — Nekakvo selo
ovoga imena zabi\ezeno je g. 1734: Ot Merovca
Jovan. Glasnik 49, 12.
MERSILOV, adj. izveden od osnove imenice
mersil, kojoj nema potvrde, a postala je od grc.
/uvQGii'r, ili /uvQg(vTj (mrca). Vinac bise . . . s
mersilovim listem spleten. Starine 3, 236.
MERSILIJ, m. vidi Marsilij.
MERSIM, m. nekakva riba. J. Pancid ribe 8.
Ispor. tur. mersin balege (keciga).
MERSiC, m. prezime u nase vrijeme. Imenik
(1906) 40.
MERLIN, m. bi}ka Berberis vulgaris. B. Su-
lek ira.
MERTEK, m.
a) merteci, plur., mane grede na krovu. U
timocko-luznickom kraju u Srbiji, gdje je akc.
merteci. A. Belie 355. Gredice, koje su izmedu
dve cosnice, a polaze sa stanica, koje cine sirinu
zida, zovu se merteci. U juznoj Srbiji. Etnogr.
zborn. 6, 70. — Iz tur. m^rted (stup).
h) mertek (tako je zabijezen akc), m. veliki
cavao fekser). h Srbiji. L. Lazarevid i ^. Sto-
janovid. — Postane tamno.
c) Drim|ivi su (t. j. psi) ko mertek (trupina).
Zborn. za nar. ziv. 6, 143. V Bosni i Here. —
Nejasno i postane i znacene.
MERTEKLIJA, /. burgija za merteke. ]^. Sto-
janovic.
MERTIG, m. vidi mertik.
1. MERTIK, m. odredcna mjera hrane ili pica
ili novaca ili drugoga cega, sto se kome u od-
redeno vrijeme daje. Nalazi se i mertuk (vidi
tamo) i mertig. Iz mag. mertek (mjera), koje je
upravo (korijenom i znacetiem) slavenska rijei.
Cudno je, sto se ova iz mag. jezika uzeta rijec
nalazi vec u spovienicima xiii i xiv vijeka. Iz-
medu rjednika u Danicicevu (merbtikb, demen-
sum s cetiri primjera iz xiv vijeka) i u Vukovu
(s naznakom, da se govori po manastirima frus-
kogorskim). I prezde togo mnogo dobro sbtvo-
rista domu svetyje Bogorodice i merbtigb otb
svojego otbCbstva sbtvorista kata leta. Domen-
tijan* 180. Merbtigb isekohb u mramore i prizi-
dahb pri vratehb vin'nici. Dec. hris. 63. Da se
daje na vsako godiste odb monastyrja lirana
mert kb svrbsenb isplbnb vsemb. Mon. serb. 79.
Mertikb hlebnyj i vinni. Glasnik 15, 306. Da
sbtvorimo mertikb svetomu monastiru ... da pre-
hodetb bratija ot svetaago monastira na vbsako
leto meseca genara, da uzimajutb mertigb po
4000 aspri (u ispravi iz konca xv vijeka). 24,
291. A. Pobila tuda vinograde. B. Moj mertik
nije ubila, a dva mi ne dadu (govore fruskogor-
ski kaluderi). Vuk rjecn. s. v. mertik.
2. MERTIK, m. pregledalica od platna za
uvezivane slova u rnb^e (t. j. za merkane). Iz
nem. Merktuch. Po Srijemu i Slavoniji. J. Be-
lovid-Bern. 189.
V/?/- ^_
MERTONOSA
608
MESAR
MERTONOSA, m. isto sto martono&a (vidi
tamo). Samo u Viikovu rjecniku s primjerom iz
nekakve nar. pje^me : Zgubio sam tridest mer-
tonosa.
MERTUCJE, n. no7n. coll od mertuk, sude,
posude (upravo za wjerene vina, zita i t. d ,
onda nopce). Govore kajkavci. V. Bogisi6 zborn.
27 (krivo zapisato ,mertu6e'). Zborn. za nar. ziv.
3, 233.
MERTUCl^IV, adj. umjeren, t. j. koji se dr£i
mjere (mertuka). Samo u rjecnicima, i to u Bje-
lostjencevu (temperans, moderans, moderatus,
temperatus, — ima i adv. mertufcjivo, frugaliter,
temperate), u Jambresicevu (mertucjiv, tempera-
tus u lat. dijelu, — ima i adv. mertuc|ivo, tem-
peranter), u Voltigijinu (temperate, frugale,
miissig) i u, Stulic.evu (temperans, temperatus,
— ima i adv. mertucjivo, temperate; sa oboje
s naznakom, da je iz Habdeliceva rjecn.).
MERTUCJ^IVOST, /. umjereno>>t, izvedeno od
osnove pridjeva mertucjiv. Samo u rjecnicima,
i to u Bjelostjencevu (temperantia u lat. dijelu),
u Jambresicevu (temperantia), u Voltigijinu (tem-
peranza, frugalita, Massigkeit) i u Stidicevu
(temperantia s naznakom, da je iz Habdeliceva
rjedn.J.
MERTUK, m. mensura, demensum, vas. Upravo
ista rijec, koja i mertik i istoga postana (vidi
tamo).
a) mjera. U rjecniku Bjelostjencevu (mertuk,
mera, — mertukom per mensuram), u Jambre-
sicevu (mensura) i u Stulicevu (mensura s na-
znakom, da je iz Habdeliceva rjecn.). Fidijan
mertuke, vage i mere vezda je zmislil. P. Vite-
zovic kron. 12. Ov kra} je zacel . . . mertuke i
vage drzati. 76.
h) mjera u prenesenom smislu za jelo i pice,
t. j. kad se jede i pije samo onoliko, koliko treba.
Zivina pnznajo mertuk hrane. V. Dosen viib.
Samo covik lazloziti radi razlog obruziti, kad
na mertuk svoj ne pazi, dal' zderuci narav gazi.
179a.
c) Po sjevernoj Hrvatskoj govori se mer-
tuk te znaci : odredena mjera vina ili zita, n. p.
zita onima, koji mlato. F. Ivekovic rjecn. s. v.
mertik.
d) sud kakavgod, koji ne sluzi za mjerene
Donesel je . . . jeden kamen mertuk, v kom je
Jesus z vode vino ucinil. P. Vitezovi6 kron. 92.
U torn znacenu govore i danas kajkavci. Zborn.
za nar. ziv. 3, 227. i 6, 206. Jspor. mertucje.
MERUCaK, m. nekakvo mjesno ime zapisato
prije nasega vremena. S. Novakovic pom. 138.
Ne razabira se, ostaje li a u gen. ili ispada.
MERUHATI, meruham, impf. meciti, giiefiiti.
U nase vrijeme u Stonu: Ne meruliS,j tu mafiku
po rukama ! M. Milas. — I'ostane tamno.
MERULA, /. .seio u Crnoj Gori. Etnogr. zborn.
4, 447.
MERUSA, /. augm. mjesto Merjema. Kalfa im
je Morula devojka. Nar. pjes. here, vuk 6, 172.
MESA, /. od mila mjesto meso. U rjeiniku
Vukovu (ho6e guza mese, sagt man zum ertapp-
tpn Fleisclidicbo). Govori se i u JAci. Bi li malo
mese, da ti majka dado? J, Bogdanovid.
MESAHAN, mesahna, adj. umanena znacena
prema raosan. Samo h Stuliievu rjecniku. —
Nepouzdano.
1. MESAN, mesana, m. Samo m Vukovu rjec-
niku: nekako grozde bijelo i crno. Art Wein-
rebe, vitis genus s naznakom, do, se govori u
Slavoniji. — Imenica ce upravo znaciti: grozde
mesno, u kojemii ima mesa (vidi meso pod c).
2. MESAN, mfesna ili (rjede) mesani, adj.
carneus. Kad je pridjev odreden, akc. je m(isni,
mesna i mesani, mesana; u gdjekojim krajevima
po Hrvatskoj govore neodredeni pridjev mtsan,
mesna (N. Simic, nast. vjesn. 8, 108). U rjec-
niku Belinu (mesni, di carne), u Bjelostjencevu
(mesni, carneus), u Voltigijinu (mesan, carnoso,
fleischicht, — mesni, cameo, carnale, ileischlich,
geil), » Stulicevu (mesan, mesni, carneus) i u
Vukovu (mesan, von Fleiscb, fleischern, carneus
s dodatom za primjer nar. zagonetkom: Mesan
razan, gvozdeno pecivo, t. j. prsten, — mesni,
n. p. poklade, der letzte Fleisclitag vor der
grossen Faste, dies praecedens ieiunium mag-
num).
a) mesan znaci, kao da se rece : od mesa ili :
mesa (genit. partit.), u cemu ima mesa. Ne more
li v juhi mesni krst biti?^^ Narucn. 6». Uzdrzimo
se od jadenja mesnoga. S. Budinid suma 296.
Dati cu nima srdce mesno. J. Filipovid 3, 144b.
Izvadidu iz tijela nihova kameno srce i dadu im
srce mesno. D Danidic jezek. 11. 19. Pisali
smo na mesanijem daskama srca. Vuk 2 kor. 3,
3. Nit gvozdeni pune jih (t. j. topove) nizami,
ve6 od mesa pravo riima Judi, a mesne ce za-
boliti }ude. Osvetn. 2, 129. Gvozdeni koni, me-
sano guvno, crno zito (odgonetfaj : duvan, kad
ga tko na dlanu nozem sjecka). Nar. zag. novak.
47. Srce prteno, tijelo mesano, glava ognovita
(odgonetlaj : svijeca). 200.
h) debeo, t. j. pun mesa. Nek ne pazi mr-
save ni mesne (t. j. ovce). J. S. Relkovic 60.
c) sto pripada mesu ili stoji u kakvom od-
nosaju s mesom. Obrezani biste obrezanem ne-
rukotvorenijem odbacivsi tijelo grijeha mesnijeh
obrezanem Hristovijem. Vuk, kol. 2. 11. U oci
mesnijeh poklada i u nedeju po Trojicama Vuk
rjecn. s. v. zadusnice. Ti si optuzen, da si ranio
Gordanu Perisinu na mesne poklade. Pravdonosa
(1852) 9.
MESAOCE, n. dem. od meso. Samo u Stuli-
cevu rjecniku, gdje upravo stoji mesoce (carnun-
cula). — Nepouzdano.
MESAR, mesara, m. lanius. 11 rjecniku Vran-
cicevu (lanius), u Bjelostjencevu (mesar, komar-
dar, kasap, lanius, lanio), u Jambresicevu (lani-
arius), u Voltigijinu (beccaro, macellajo, Fleisch-
liacker), u Stulicevu (lanius s dodatkom, da je
iz Habdeliceva rjedn.) i u Vukovu (1. Fleischer,
carnarius, lanius, lanio, — 2. der gerne Fleisch
isst, carnium amans). Za drugo znacene nave-
deno u Vukovu rjecniku .nema od drukud po-
tvrde.
<() covjek, koji sijece i prodaje meso. Takojo
recete varaskom mosarom, da bi voli dolo gnali
i onde mesarili (iz kraja xv vijeka). Mon. croat.
294. Vsaki mesar pol krvnika. P. Vitezovic pri-
ricn. 162. Al' s tim idi ti k mosaru. V. Do§eti
20''. Takvi su ti i naSi mesari. M. A. Re}kovi6
sat. 66. FriJko meso k torn dobro pristaje, koje
mesar nom' na funto daje. J. S. Re{kovic 434.
Tu trgovci ])rodaju razlidnu robu ; krfimari to6e
vino i rakiju; mesari peku jagance, ovce, koze
i svine te prodaju meso. Vuk dan. 2, 109.
h) Mesar prezime u kajkavskoj ispravi iz
kraja xvi vijeka. Mon. croat. 307.
MESARA
fi09
MESEN
MfiSARA (bice takav akc), f.
a) mesarnica, mesnica. Nek te vodi na me-
saru te neka te onde vaze. V. Dosen 20^. Ja
niki dan dojdo u mesaru. M. A. Rejkovid sat.
6fi. Skupo, vele, mesara se pla6a. J. S. Rejko-
vic 434.
b) poko], poklace (ispor. meso pod h, c).
Samo u primjeru: Eto ide I^iutica Bo^dane, bide
krsa i dosta okrsja, bice krvi, bice i mesare.
Hrv. nar. pjes. 2, 193.
MESARACA (bice takav akc), f. neka muha,
Musca vomitoria. K. Crnogorac zool, 129. 154.
— Ta muha dolijece rado na meso, i btud joj
je iine ; nem. se zove Fleischfliege.
MESARCI, Mfesaraca (bice takav akc), m. pi.
selo u Srbiji u okrugu podrinskom. S. Koturo-
vic 89. *
MESARENE (jamacno je takav akc), n. nom.
verb, od mesariti. Izmedu rjecnika samo u Jam-
bresicevu (laniatio). Pravo mesarena Fleischaus-
schrotungsrecht. Zbornik zak. (1853) 169.
MESAREV, adj. isto sto mesarov. Samo u
rjecnika Stulicevu (ad lanium spectans) i u Vu-
kovu (mesarev, mesarov).
MESARI, Mesara, m. pi.
a) selo u Hercegovini u kotaru trebinskom.
Popis zit. bos. i here. 576.
b) suma u Slavoniji kod Daruvara. Sem.
pakr. (1898) 48.
MESARICA, /. zena mesarova. Samo u rjec-
niku Stulicevu (lanii uxor s naznakom, da je iz
Habdeliceva rjein.). Rijec i danas posve obicna.
MESARICE, /. pi. suma kod sela Velike Mucne
u Hrvatskoj u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj.
§em. pakr. (1898) 59.
MESARIC, m. prezime. Imenik (1906) 181. Za-
bijezeno je i prije nasega vremena : R. Lopasic
urb. 98. 121. T. Smiciklas spom. 201.
MESARU A, /.
a) posao mesarski, mesarstvo. U rjecniku
Bjelostjencevu (lanionia) i u Stulicevu (mesarija,
mesarstvo s naznakom, da je iz Bjelostjenceva
rjecn). Ki od |udstva ko od zivine mesariju
jadnu cine. J. Kavanin 459^.
b) mesarija isto sto mesarnica, mesnica. U
Lid. J. Bogdanovic.
c) zena redusa, redara. U Staroj Srbiji.
Etnogr. zborn. 7, 337.
MESARINA, /.
a) augm. od mesar. Tu pomaze mesarina
mrsna. Osvetn. 6, 41.
b) poreza, koja se placa od mesa Hi namet,
koji se namece na mesare. Jur. pol. terminol.
212. 447.
MESARINTC, m. prezime zabijezeno xvii vi-
jeka. R. Lopasi6 urb. 258.
MESARITI, mesarim, impf. sjeci meso kao
mesar. U rjecniku Bjelostjencevu (mesarim, ka-
sapim, komardim, lanio, dilanio), u Jambresicevu
(laniare, u lat. dijelu), u - Voltigijinu {mzceWave,
metzeln) i u Stul cevu (mesariti, komarditi s na-
znakom, da je iz Bjelostjenceva rjecn.). Recete
varaskem mesarom, da bi voli dole gnali i onde
mesarili (iz kraja xvi vijeka). Mon. croat. 294.
MESARNICA, /. mjesto (kuca Hi soba), gdje
se meso sijece i prodaje, mesnica. U rjecniku
Bjelostjencevu (mesarnica, komarda, kasapnica,
laniarium), u Jambresicevu (macellum, laniarium),
u Voltigijmu (beccheria, macello, Pleischbank),
M Stulicevu (mesarnica, komarda s naznakom, da
VI
je iz Bjelostjenceva rjecn.) i u Vukovu (Fleisch-
bank, macellum). — Rijec grc. /udxskiov, lat.
macellum u poslanici Favloooj 1 kor. 10. 25.
prevodi se sa mesarnica : Ca se s mesarnici pro-
daje. Ant. Dalm. nov. test. 2,^38. Sto se u me-
sarnici naodi. A. Bacic 332. Sto se u mesarnici
prodaje. I. Velikanovic upuc. 1, 523. Sto se pro-
daje na mesarnici. Vuk. — Drugi su primjeri:
Meso ptica ili zivina, koje se prodaju u mesar-
nici. I. Velikanovic upuc. 3, 46. Pavle Teodo-
rovid arendator mesarnice. D. Avramovid 262.
MESArOV, adj. sto pripada mesaru, mesarev.
U rjecniku Stulicevu (mesarov, mesarev) i u Vu-
kovu (des Fleischers, Fleischer-, lanionis).
MESAROVIC, m. prezime. D. Avramovic 258.
M. D. Milicevi6 knez. srb. 256. Imenik (1906)
88. Zabijezeno je i prije nasega vremena : T.
Smiciklas spom. 301.
MESARSKI, adj. sto pripada mesarima. U
rjecniku Bjelostjencevu (lanionicus, lanionius),
u Stulicevu (mesarski, komardarski) i u Vukovu
(Fleischer-, lanionum). Ni mesarske toga psine
zderuc criva ne ucine. V. Dosen ll3b. Wolsey,
De Foe, Akenside i Kircke bili su mesarski si-
novi. M. Pavlinovic rad. 12.
MESARSTVO, n. mesarski posao. Samo u
Bjelostjencevu rjecniku, u rcojem se kaze, da znaci
isto sto mesarija, i u Voltigijinu, u kojem se
krivo kaze, da znaci isto sto mesarnica.
MESAST, adj. isto sto mesat, mesnat. Samo
u rjecnicima, i to u Belinu (carnoso, carnuto,
pieno di carne), u Bjelostjencevu (mesast, mes-
nat), u Voltigijinu (mesast, mesan) i u Stulicevu
(mesast, carnosus).
MESASAN, adj. Samo u Stulicevu rjecniku
(nonnihil carnosus). Ispor. mesahan. — Nepo-
uzdano.
MESAT, adj. isto sto mesan pod a. U rjec-
niku Stulicevu (mesat, carnosus) i u Vukovu
(mesat, mesan s dodatom za primjer nar. zago-
netkom: Mesat razaii, gvozdeno pecivo, t.j.prst
i prsten, i s naznakom, da se govori u gornem
primorju). Da Isukrst nije imo mesato Jucko
tijelo. V. M. Gucetic 151. Vodu pije carevidu
Mujo, nad glavom mu se mesat barjak vije (od-
gonetlaj : jagne, kad sisa ovcu, i ovciji rep, ili
jagne i rep mu). Nar. zag. novak 73. Duga kita
kosata, u sredini mesata, sama sobom kucu bije
(odgonet^aj : rep konski). 192. Da pogodi jelu po
korjenu, prebice je i prevalide je, kamo 1' ne de
mesata junaka. Nar. pjes. vuk 7, 441. — Nalazi
se i primjer, gdje se mesat upotreb^ava za voce
(vidi meso pud c ). Masline mesate, pretile, pune
uja. V. M. Gucetic 17.
MESCE, n. dem. od meso. U rjecniku Stuli-
cevu (caruncula) i u Vukovu (s navedenim zna-
cehem i s dodatim primjerom : hoces malo mesca?).
Govore gdjesto i kajkavci : Zborn. za nar. ziv.
6, 200.
MESEK, Meseka, m. kajkavsko prezime. Ime-
nik (1906) 84.
MESE:^, m. Samo u Vukovu rjecniku, gdje se
kaze, da znaci isto sto sat(ik (t. j. negdasna
mjera za tekucine, cetvrt oke) i da se govori u
Magarskoj. — Iz mag. messzely, a to je opet iz
nem. (austr.) Massel (kao i nase maslic).
MESEN, adj. isto sto mesan. Udi meseni. Ant.
Dalm. nov. test. 2, 10^ (stoji na strani kod riject
mudrost pltena, prudentia carnis, rom. 8, 6). Na
okolo gvozdeno, u srijedi meseno (odgonetlaj :
ruka i narukvica). Nar, zag. novak. 6. Koni
39
MESETINA
610
MESNICA
gvozdeni, guvno meseno, zito jeldovo (odgonet-
]aj : duvan, kad se na dlanu nozicem sjeeka). 47.
MESETINA; /. augm. od tneso, isto sto me-
sina. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu (mese-
tina, mesina). O da covik tuzai dobro promisli
pribivaliste ovoga tijela, kucu^ove mesetine smr-
de6e! P. Posilovid nasi. 45^. Sto pomaze mnoz-
stvo bogatstvije ovomu tijelu i mesetini smrde-
coj ? M. Radnic 79^. Od' otalen, zabo babo ! nit
ti va|a kozetina, nit ti va|a mesetina. Nar. pjes.
marjan. 204.
MESI. Samo u Danicicevu rjecniku, gdje stoji:
Mesi, /u^at], medium, kao da se tako zvalo mjesto
u Svetoj Grori, i navode se dvije potvrde ; ujed-
noj stoji vb Mesi (akuz.), a u drugoj iz Mesi.
KaUo se dakle vidi, Mesi je nepromijeneni grcki
oblik ,u^q7].
MESIG, m.
a) prezime u nase vrijeme. Schem. zagr.
(1875) 267. Imenik (1906) 122. U Lici ima pre-
zime Mesic. J. Bogdanovic. Zabi^ezeno je i prije
nasega vremena: K. Lopasic urb. 263.
h) manastir u Banatu. U rjecniku Vukovu,
gdje je zahijezen akc. M^sic. To je ime zahi]e-
zeno i prije nasega vremena : S. Novakovic
pom. 138.
MESIC-SELO, jedan zaselak u Bosni u ko-
taru cazinskom Popis zit. bos. i here. 236., —
a drugi u Hrvatskoj u zupaniji licko-krbavskoj.
E,azdje|. hrv. i slav. 3.
MESICI, m. pi. a) selo u Bosni u kotaru ro-
gatiikom. Popis zit. bos. i here. 92. b) zaselak
u Hrvatskoj u zupaniji licko-krbavskoj. Eazdje|.
hrv. i slav. 5.
MESI(!)Ki, adj. sto pjripada Mesicu (mana-
stiru). U rjecniku Vukovu.
MESIHOVINA, /. selo u Bosni u kotaru zu-
panackom. Popis zit. bos. i here. 482.
MESIJA, m. Messias. U rjecniku Belinu (Mes-
sia, voce ebraica, que vuol dir Christo) i u pi-
saca cesto.
MESI.JIN, adj. sto pripada Mesiji. U jednoga
pisca mjesto -iji- nalazi se samo -i-. Do dosastja
Mesina. F. Lastrid test. 38b. Od materinstva
Mesina. B70a., svetn. 24b.
MESINA, /. augm. od tneso. Izmedu rjecnika
samo u Vukovu (s navedenim znacenem i s do-
datim primjerom: Nazderao se mesine). Ne go-
vori se samo o velikom komadu Hi o velikoj mno-
zini mesa, nego uopce o mesu, kad se misli u
prezirnom smislu. Da ce ustegnuti tijelo i omr-
savice mesinu svoju. P. Posilovic nasi. 22b.
Spoininajudi se od one mesine, diiia i kapule.
S. Margitid fala 146. Gavran . . . povrati se jisti
onu smrdjivu mesinu. J. Banovac pripov. 122.
Pojde ob noc k grebu te zene i rastvorivsi ga
postavi svoj obraz na tu gnusnu mesinu gnilu.
Blago turl. 2, 196. Na polepu smrdede mesine
povratise se. I. P. Lucie razg. 13."). Kum Luka
nakla dosta blaga, ima punu kudu mesine. U
Lici. J. Bogdanovic. — U Sisku i okolini me-
sina je sluz, sto otpada, kad oluzenu kozu opan-
<Sar kosom struze. F. Hefele.
MESIIiAC, TO. prezime zabi^ezeno na pocetku
xviii vijeka. R. Lopasid spom. 3, 246.
MESISTE, n. isto Sto mesina. Satno it pri-
mjeru: S mesiSdem se hrani rad vuk, ne mari
za zolje ni luk. P. Vitezovid priridn. 142.
MESIVO, n. Samo u Sulekovu rjedn. znanstv.
naz. kao zool. izraz za mm. Fleisehfibrin, tal.
fibrino di carne.
MESKA, /. Samo u Vukovu rjecniku (korijene
od rogoza, koje svine jedu, Rietgraswurzel, ra-
dices typhae latifoliae s naznakom, da se govori
u Badkoj), — Rijec je tamna; da nije izvedena
od osnove imenice meso ?
MESLIDEN, m. Samo u Vukovu rjecniku
(sitni bosijak. Art Basilieum, herbae genus sa
naznakom, da se govori u Imoskom). — Od grc.
liccffilcxov, lat. basilieum, otkle su i rijeci: bosi-
|ak, fesligen, mislodin, vasleden, vesligen.
MESLINA, /. mjestance u Dalmaciji u kotaru
sjjletskom. A. Masek 137.
MESLODIN, m. selo u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Etnogr. zborn. 6, 839. — Mozda istoga
postana, kojega i mesliden. Ispor. mjesna imena
Bosijevo, Bosi|ina, koja stoje u svezi s bosi|(ak).
MES^EKOVCI, m. pi. Samo u Danicicevu
rjecniku, gdje stoji: Bistrici, koju je car Lazar
dao crkvi bogorodicinoj u Zdrijelu branicevskom,
isla je meda na ,izvor Meslekovce'. M(on. serb.)
194., ali u prijepisu, odakle je prvi put i stam-
pano, stoji ,Mleslehovice'.
MESNA, /. guz. Samo u Vukovu rjecniku s na-
vedenijem znacenem i s naznakom, da se govori
u Misnu.
MESNAST, adj. pun mesa, carnosus. M. Pav-
linovid. Nalazi se i u Stulicevu rjecniku (mes-
nast, mesuat).
MESNAT, adj. isto sto mesat. U rjecniku
Bjelostjencevu (mesnat, mesast, carnosus, carnu-
lentus), u Jambresicevu (carnosus), u Voltigijinu
(carnoso, carnuto, fieisehicht) i u Stulicevu (mes-
nat, mesnast).
a) u pravom smislu (o judskom Hi o zivo-
tinskom tijelu). Odnimiti du sree kamenito . . .
i dati du vam srce mesnato. M. Divkovid bes.
45. Jakov mladi brat sve puti mesnate (t. j. bise).
D. Barakovid jar. 42. Prsi otvoreni, inesnati do-
vo\e (govor je o konu). B. Krnarutid 7. Lupnu
ona kuletina mesnata ponorice tako, da se zem|a
potrese (govor je o divu Golijatu). F. Lastrid
ned. 75. Udi^ marvu ved mesnatu gizda (t. j.
djetelina). J. S. Re}kovid 128. Poslije deset dana
lica im dodose Jepsa i mesnatija nego u svijeh
mladida, koji jodahu carsko jelo. D. Danicid dan.
1, 15. Moj prasac nije bio debo, ka sam mislio,
viSe je bio mesnat (tako je zabi^ezen akc). U
Lici. J. Bogdanovid.
b) 0 vocu (vidi meso pod c ). Pod imenom
mesnatoga voda razumiju se svakojake vrste ja-
buke, kruske, tune, smokve, koje imado sjeme
ili koscice mekano. I. Jablanci 186. Ove jagode
(t. j. od grozda) nisu mesnate. P. Bolid vinod.
1, 46.
MESNAT, adj. bot. izraz za lat. carnosus,
nem. fieischig, tal. carnuto. B. Sulek rjedn. zn.
naz.
ME.SNATAST, adj. isto sto mesnat. Izmedu
rjecnika samo u Stulicevu (mesnatast, mesnast,
mesnat). Bika mora imati .siroku glavu . . . vrat
debeo i mesnatast. I. Jablanci 117.
MESNICA, /.
a) isto sto mesarnica, mesara (pod a). U
rjecniku Bjelostjencevu (mesnica, mesarnica), u
Voltigijinu (macelleria, beccaria, Fleischbank)
i u Stulicevu (mesnica, komarda). Sto se u raes-
nici prodajo. A. Kanizlid kam. 561. Govori se i
da7ias u tome znacenu po Slavoniji (sa zabijeze-
nijem akc), a govore i kajkavci, u kojih je akc.
mesnica.
b) pokoj, poklane (vidi mesara pod b). Obi-
MESNICE
611
MESO
caju idi krave skacudi i igrajuci se na mesnicu.
Da zivine, koje ue imaju razloga, 6ine ovo, nije
cudo, zasto ne znadu, da ji vode na smrt; ali
je jedno cudo, da buduci ti krstjanin ides isrra-
judi i skacudi k mesnici od pakla. M. Radnid
120^^. Da ulizes u srca ovizije, ne bi im imao
nenavidosti, zasto bi vidio ubojicu nihove zle
duse, da z bicem krvavijem cini mesnicu od
nihovije dusa. 338*. Da na svadbu tako pohitaju
{t. j. vojnici), ka brzaju na svoju mesnicu. Pjev.
cm. 89a.
MESNICE, /. pi. isto sto mesoje^e, t. j. vrijeme
izmedii bozica i casnoga posta. U Staroj Srbiji.
Etnogr. zborn. 7, 257. 44i.
MESNIK, m. cir. Samo u Stidicevu rjecniku
(carboncbio, tumoretto che nasce alle besfcie bo-
vine sotto la gola e agli uomini per il corpo,
carbunculus). Ispor. mosnak.
MESNIK AST, MESNIK AV, adj. onaj, na home
je cir Hi na koine su cirovi. Jedno i drugo samo
u StuUcevu rjecniku (carboncbioso, pieno di
carbonchi, carbunculosus).
1. MESNACA, /. vidi mesnaca.
2. MESNACA, /. zaselak u Bosni u kotaru
kladanskom. Popis zit. bos. i here. 832.
MESNAK, m. nekakav sitan cir, koji moze i
otrovati. M. Pavlinovid. Ispor. mesnik.
MESO, n. caro. Akc. se mijena u plur. : mesa,
mesa, m^sima. Rijec se nalazi u svim slav. je-
zicima, na jjr. staroslov. m^so, rtis. mhco, ces.
maso, poj. migso, a imaju je i neki indoevr. je-
zici: staroind. mansa Hi mas, lit. mesa, got.
mimz. Korijenu se ne moze znacene odrediti.
Sa znacenem lat. caro, tal. carne, nem. Fleiscb
nalazi se u svijem rjecnicima (u Voltigijinu po-
red toga ima jos: meso zubno, gingiva, Zabn-
fleisch), a potvrda u knizevnosti ima od najstarijih
vremena. U Dubrovniku i u Boci plural je
mesija. Stulid rjecn. (carnaggio, ogni carne da
mangiare, caro esculenta). Vuk nar. posl. xxvit.
a. meso u pravom smislu, t. j. meka mi-
sicna masa ]udskoga Hi zivotinskog tijela.
a) uopce (veoma cesto). Da im se proda-
vatb meso za dinars. Zak. dus. 34. Ca se rece:
jij ribu iz mora, a meso iz koze. P. Hektorovic
49. Konsko meso jimo i pasje i macje. I. Zanotti
skaz. 21. Istes ranu na cijelu mesu. Poslov.
danic. (Tu poslovicu ima i Bela u svome rjecn.
8. V. carne te je prevodi na tal. cerchi il pelo
nel novo; ali to ne ce biti pravi smisao, nego:
zabadas trn u zdravu nogu). Da misniku utece
iza zuba mrvica kruha oli mesa, ostanci od ve-
core. A. Kadcid 75. Meso sokolovo na vagu se
ne prodaje. V. Dosen 21*. Vodu slanim jer za
mesom piju. J. S. Eejkovid 433. Netko nas je
nemu opadnuo, s nega ziva meso otpadalo ! Nar.
pjes. vuk 2, 135. A mi tice doletismo gladne,
Juckoga se naranismo mesa i krvi se lucke na-
pojismo. 2, 329. No im ima skroba ovsenoga i
debela mesa ovnujskoga. 3, 470. Nokat i meso
(n. p. oni su ili on je s nim, t. j. paze se). Nar.
posl. vuk 226. Pravoslavje i srpstvo, to je nokat
i meso. M. Pavlinovid razg. 45. Spasti s mesa,
izgubiti se u mesu, t. j. izmrsaviti. Vuk rjecn.
s. V. meso.
b) meso kao objekt glagolu klati (naklati,
poklati, zaklati). Kad ludi dolaze, za nih va}a
meso da se i koJe. Nar. prip. vuk 207. Odvedi
ove |ude u kudu, pa nako^i mesa i zgotovi, jer
ce sa mnom jesti ovi judi. D. Danicid 1 mojs.
43. 16. Edali du uzati meso, sto sam poklao za
Jude, koji mi strigu ovce? 1 sam. 25. 11. Pa im
zakla od ovacah mesa. Pjev. cm. 36b.
c) vo mesa znaci onoliko mesa, koliko ga
ima u jednome volu. Ubih dva vola mesa. Prav-
donosa (1851) 21. Ubiju tri vola mesa, a ispeku
dvije pedi hjeba. S. l^ubisa prip. 168. Mila majko,
ca je za veceru? — Za veceru su dva vola mesa.
Nar. pjes. istr. 3, 5.
d) Mjesto meso (sing.) uzima se kasto
mesa (plur.) ponajvise preina lat. jezikii. Raci
blagosloviti i posvetiti ovaj od ofce ali od ptic
mesa. Bernardin 198. Ovo se zarece Oloferne
srdit, da de sva na mece mesa vasa razdit. M.
Marulid 26. Kroz toj se prostro sad od mojijeh
jur mesa toliki velik smrad. N. Dimitrovid 61.
Mesa de svoja plab razdirat po sebi. F. Luka-
revid 222. Ne tribuje im ni tustih ni trpkih jisti
mes. Starine 3, 236. Sv. Teodoro . . . obisen na
jedno drvo, bise mu grebeni derana mesa. P.
Posilovid nasi. 128*. Ova mesa, koja si na sluzbu
covicansku stvorio, blagosloviti i posvetiti do-
stoj se. L. Terzid 211. Od mesa zivotinski uz-
drzavamo se (prevedeno iz lat. a carnibus ani-
malium abstinemus). A. Badid 190.
\t. meso isto sto tijelo.
a) uopce. Duh, meso ili pit. A. Dalmatin
apost. f 2. Koji blaguje meso moje. Katek. (1561)
93. Vrag da te vazme, ako si i moje meso. M.
Drzid 368. Ucinili smo se jedno tilo i jedno meso
Isukrstovo. A. Komulovid 51. Oruzje protiva
svitu, mesu i vragu. A. Georgiceo pril. 49. Po-
mankalo je moje meso i moje srce. M. Jerkovid
48. Jestojska je prava moje meso, a krv moja
pide. J. R. Gucetid 9. Da se ne bi dogodilo ko
i bijednom Epolunu, ki gojase meso gnilo i
prase ga u sapunu. J. Kavanin 390^. Da ti imas
krila sokolova, pak da padnes iz neba vedroga,
perje mesa ne bi iznijelo. Nar. pjes. vuk 2, 313.
Bas da imas sokolova krila, ne bi perje proni-
jelo mesa na Trutinu na studenu vodu. 2, 597.
Brado moja i druzino draga! koji zali junackoga
mesa, nek ne ide nigda na Turcina. 4, 398. —
Jedan pisac cesto uzima u prezirnom smislu
meso mjesto tijelo, osobito gdje govori o blud-
nom grijehu. Samo tegli da odbasa (t. j. blud-
nik), gdi se bludno meso glasa. V. Dosen 84*.
Koja (t. j. snasa) golo vime kaze, zove |ude, da
se zdraze, i na znane zajer daje, da se meso to
prodaje. 104b. I s prodajom svoga mesa iztresla
je mnogo kesa. 118b. Nit za druge posle mare,
nego s mesom da pazare (t. j. rdave zenej. 120*.
Ne de prolit kapi znoja za raj slavni od pokoja
nit uvridit svoga mesa zarad kraja od nebesa.
201*. Kvar zemajski plada kesom, a nikoji svo-
jim mesom (t. j. lijenstina). 221*.
b) u prenesenom smislu je meso isto sto
covjek, upravo rob. Nesmo hotni, da nitko trbzi
|udscemi mesi. Spom. sr. 1, 31. (iz god. 1400).
Vozi, meso ti prodauo i pod oblast drugom dano.
V. Dosen 55*.
c) meso uzfto u znacenu: mrtva, upravo
ubita tjelesa fudska, lesevi. Kasto se pobiju dje-
vojadka brada i rodaci s otmicarima, i bude mesa
dosta. Vuk rjecn. s. v. otmica. Udrise mi prije-
varom Turci ; ma smo dosta mesa napravili. Nar.
pjes. vuk 5, 143. Ni kola ne bi donijela, sto je
judskog nava}ao mesa. Osvetn. 2, 155. Poklali
se, kako nigda nisu, pun Vucidol navajali mesa
i vrtace natocili krvju. 5, 80.
c. meso u zrela voca, t. j. onaj meki dio,
koji se jede. Uzmi dva citrona, olusti koru do
mesa. Z. Orfelin 390. Uzmi . . . mesa od jedne
nerange. 393. Grozd je dugacak i krak|ast, ja-
gode su nejednako sitne . . . meso je sladko i
MESOBOJ^A
612
MESOTEOVNICA
socno. P. Boli6 vinod. 1, 36. U torn znacenu
uzimaju rijec meso kao hot. izraz:^ J. Pancic
hot. 76. K. Crnogorac bot. 97. B. Sulek rjecn.
zn. oaz.
d. meso M svezi s pridjevima debeo, divli,
prvi dobiva zajedno s nima neko osobito znacene.
a) debela mesa (sing, se ne upotreblava)
isto sto: guzovi. Izmedu rjecnika u Belinu (de-
bela mesa, natiche, clunes). Propine se put ne-
besa ranen medvjed Juto toli, nu debela teska
mesa padaju mu k zemji doli. J. Palmotic 321.
Zasto tebi kraj cini s cizmam crjenim pomodrit
debela mesa biju6i te. N. Palikuca 26. Ukaza
mu, na cemu sidi, debela mesa, namisto da se
pokloni z glavom. 39. Kmetova je vlast bila ve-
lika, on je mogao udariti po debelim mesima,
koliko je hteo. M. D. Milicevi6, opst. 21. — Clini
se, da se i samo mesa moze uzeti u ovome zna-
cenu. Mesa (nates). Bise ga po golim mesima.
D. Danicic glasnik 11, 5.
b) divje meso, lat. caro luxurians, nem.
wildes Fleisch, mesna izrastao iz kakve rane Hi
cibu}ice. Kada mu u usijuh naraste njeko divje
meso. M. Divkovic bes. 718. Gdi divijeg mesa
nije. V. Dosen 251l\ Kad je u rani divje meso,
ne more rana da zaresta. J. Vladmirovid 6. Ako
se pokaze na nemu div|e meso, bice necist. D.
Danicid 3 mojs. 13. 14.
r) prvo meso : tako se zovu bijele gige-
rice zajedno sa crnom, kada se izvade iz brav-
ceta, jer se one najprije vade, pa se od ovoga
prvoga mesa moze namah i jelo da spremi. Do-
broselo. M. Medid letop. 160, 78.
MESOBO^iA (jamacno je takav akc), f. bolest
mesa oko zuba. Od mesoboje okolo zuba (u ru-
kopisu iz novijega vremena). M. Medic tri |ek. 221.
MESOH^EBOJEDA, m. kofi se hrani mesom
i hlebom. Samo u Stulicevu rjedniku (qui pane
et carne veseitur). — Nepouzdano.
MESOIJA, m. nadimak cejadetu pohlepnu za
mesom. M. Pavlinovic. — Bice dakavski mjesto
mesojeda.
MESOIJE, /. 2^1- vrijemo od vodokrsca do ko-
rizme ; poklade su zadni dnevi mesoija. M. Pav-
linovii. - Bice cakavski mjesto mesojede.
MESOJADENE, n. jedene mesa. Izmedu rjec-
nika samo u Danicicevu s primjerom iz spome-
nika xvi vijeka. Ne bese do potopa mesojadenija.
Glasnik 10, 215. Da se uzdrXimo od vina i od
mesojadenja. S. Budinic suma 335. — Rijec je
crkvenoslavenska.
MESOJED, m. onaj, koji meso jede. U rjed-
niku Bjelostjenccvu (mesojed, mesojedec, carni-
vorus), u Jambresicevu (carnivorus), u Stulicevu
(carnivorus s naznakom, da je iz Habdeliceva
rjecn.) i u Voltigijinu (mesojed, mesojedac, car-
nivoro, carnajuolo, iieischfressig). — U jpdnoga
pisca znaci ranu, koja na tijelu meso oko sebe
izjeda. Ozdravise . . . od raka iliti mesojida. A.
Kanizlid bogojubnost 440. — Vidi mesojedan.
MESOJEDAC, mesojeca, m. onaj, koji meso
jede. U rjecniku Bjelostjeneevu (mesojed, meso-
jedec, carnivorus) i u Voltigijinti (mesojed, me-
sojedac, carnivoro, carnajuolo, fleischfressig). Go-
vori se i dnnas u Istri, gdje je akc. mesojedac,
gen. mesojoca. D. Nomanic (1883) 51.
MESOJEDAN, adj. koji meso jede. Satno u
jcdnoga pixca, koji uzima otni rijei m prenese-
nam smtslu. Ozdrav|ala bi od mesojidne bo-
lesti iliti raka nagrdene. A. Kanizlid fran. 70.
— Vidi mesojed.
MESOJEDA, m. onaj, koji meso jede. Samo
u rjecniku Belinu (carnajuolo, mangiator di carne)
i u Stulicevu (carnivorus s naznakom, da je iz
Belina rjecn.).
MESOJEDE, /. pi. vrijeme od bozica do cas-
noga posta (korizme), kad se meso jede. U neki-
jem krajevima po Hrvatskoj akc. je mes6jede.
(N. Simic nast. vjesn. 8, 108). U rjecniku Vu-
kovu (der Fasching, die Karnevalszeit, baccha-
nalia, tempus ante jejunium quadragesimale,
quo carnibus vesci licet christianis). Coroje, vila
i turica isli su za vremena republike uz meso-
jede kao maskare. Vuk rjecn. s. v. coroje. U
mesojede iste godine jedno jutro sjodio Sdepan
na gumnu. S. ^l^ubisa prip. 95. Prodose meso-
jede, nastase fiasui posti. M. D. Milicevic me-
dudnev. 93.
MESOJELAC, m. isto sto mesojed, mesojeda.
Govori se u Istri, gdje je akc. mesojelac, gen.
mesojelca. D. Nemanid (1883) 53.
MESOJESCE, n. jedene mesa. Saino u Stuli-
cevu rjecniku (,mesojestje', carnium esus;. —
Nepouzdano.
MESOKRUHOJEDA, m. Samo u Stulicevu
rjecniku, gdje se kaze, da je isto sto mesohjebo-
jeda. — Nepouzdano.
1. MESOPUST, m. zadni dani mesojeda, kad
skoro treba, da se meso pusti i da se pocne po-
stiti. Nalazi se i u crkvenoslav., u ruskom i u
pojskom jezikxi: mesopustTb, MHconycTt, mieso-
pust. U rjecniku Bjelostjeneevu (carnisprivium,
bacchanalia), u Voltigijinu (carnevale, Fasching)
i u Stulicevu (mesopust, pokladi). Podobajetb imb
prezde mesopusta otLpeti panahide. Sava glasn.
40, 160. (Te iste rijeci dolaze i u drugom djelu
Savinu, ali tamo je grijeskom ,mesepusta'. Glas-
nik 24, 201). Da imaju davati . . . o mesopusti
dvojonadeset kuri (iz xv vijeka). R. Lopasic urb.
18. Ako dojde post s. Matija apostola na meso-
zadnak, ili recem mesopust. I. Krajic 82. Meso-
pust, mesopust, ki 6es mi sad prispit. Jacke 36.
Da vidi ma§kari, as je bil mesopust. Nar. prip.
mikul. 101.
2. MESOPUST, w. prezime zabi(ezeno xvi vi-
jeka. R. Lopasic urb. 102.
MESOPUSTAN, adj. sto pripada mesopusta.
Izmedu rjecnika samo u Stulicevu (raesopustan,
pokladan). Imajte sluziti tu misu u ponedi}ak
mesopustni (iz xv vijeka). Mou. croat. 52. Ne-
diju mesopusnu satnik je duzan dat . . . obed
(iz XVI 1 vijeka). R. Lopasid urb. 163.
MESOPUSCE, n. viesopusni dani. O mesopuscu
(,mesopu3tju' — poklade) ove godine zabava . . .
bila je. A. Tomikovid ziv. 323.
MESOPUTAN, adj. mesat, mesnat ; kao da je
to u jedinom primjeru : (Tijelo sv. FrancesJca
poslije smrti) osta mesoputno i puiio soka, premda
bise bilo ukopano u klaku i japnu zivomu za
izvaditi mu kosti boz puti. B. Kasid fran. 207.
MESOTROVA, /. bolest vucac, koja se lat.
zove gangraona, nem. Brand (u rukopisu iz novi'
jega vremena) M. Medid tri jek. 20.
MESOTROVAN, mesotrovna, adj. u koga je
meso gdjegod u tijelu kao otrovano. Samo u
Stulicevu rjecniku (cancrenato, cum gangrena).
MESOTROVNICA,/. mesotrovna rana. U rjec-
nika Belinu i u Stulicevu (cancrena, gangrena).
Onda su vidili sa strahom likari, da je rana
ona no.'*tala bivati rana mesotrovnica. A. Tomi-
kovid ziv. 209. Ne uzstavja ga gadnost od meso-
trovnice trule niti gnoj od smrtni rauah. gov.
MESOVAN
613
2. MESTI
243. Negove priste rizu, rane zavijaju niti bize
od smrada one mesotrovnice. 372.
MESOVAN, adj. sto pripada mesu (t. j. tijelu,
vidi meso pod b, a). Ne bududi jos poznala,
sto je grih mesovni oliti puteni. A. Kadcic 231.
MESOVEDE (tako je zabijezen akc), f. pi.
isto sto mesojede. U opcini grocansltoj (u okrugu
hiogradskom). Ij. Stojanovid. — Ispor. mesuvede.
MESOZADIVTAK, m. dan, kad se zadni put
mesojede (prije uskrsa). Samo u jednoga pisca ;
vidi treci primjer kod 1 mesopust. ~ Nepo-
uzdano.
MESOZDER (jamadno je takav akc), m. koji
meso zdere. U rjeeniku Stulicevu (mesozder, me-
sozderac, mesojeda). Mesozderi, carnivora, Fleisch-
fresser fza zivotine, koje meso zderu). B. Sulek
rjecn. znanstv. naz.
MESOZDEEAC, iiies6zderca (jamaeno je ta-
kav akc), m. koji meso zdere. U rjeeniku Belinu
(carnajuolo, mangiator di carne), u Voltigijinu
(mesozderac, mesojedacj i u Stulicevu (mesozde-
rac, mesozder, mesojeda).
MESOZDERAN, mesozderna, adj. koji meso
zdere. Samo u Stulicevu rjeeniku (mesozderan,
mesojeda).
MESPEDE, nekakav kladenac u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Etnogr. zborn. 5, 416. — Ne ra-
zabira se, je li fem. plur. Hi je neutr. sing.
MESTANIC, r«. prezime u nase vrijeme. Ka-
lend. srb. (1882) 38. - Mozda bi po juznom
govoru bilo Mjestanic.
MESTANOVIC, m. prezime u nase vrijeme.
Drz. kalend. (1905) 210. — Mozda bi po juznom
govoru bilo Mjestanovic.
MESTAE, mestra. tn. ucite}, majstor. Vajada
je iz tal. maestro (koje je iz lat. magister). Iz-
medu rjecnika samo u Voltigijinu (mestar, me-
star). Vidi mestar, mester.
a) ucite}. Ucinivsi se (t. j. sv. Dujam) uce-
nik Petrov do malo vrimena i mestru sfomu i
tovorisem . . . drag liim bi kako brat. Arch.
Slav. phil. 4, 428. Kako mestru ali nauciteju. P.
Eadovcic nac. 445. I ostavi mestra tvoga. F.
Lastric test. 110a. To se tebi, pripojubjeni mes-
tre, ne bude dogoditi. 150a. Dok mestra pitam,
ucenik mi odgovara. 270a. Gledaj Isukrsta mes-
tra od sviju kriposti. M. Zoricic osm. 133.
h) majstor (gr.idite}). Tu kapelu ucini domin
Vid ; mestar (,mestr') bise Marko (iz pocetka
XVI vijeka). Mon. croat. 189.
MESTAESKI, adj. sto pripada mestrima.
Samo u Voltigijinu rjeeniku (maestrevole, arti-
fizioso, meisterlich). — Vidi mestarski.
MESTAESTVO, n. majstorija. Zamisli i stavi
mestarstvo visoko. D. Barakovi6 jar. 61. — Vidi
mestarstvo.
1. MESTI, metem, impf. verrere. Akc. se mi-
jena u 1. i 2. lieu plur. prez. metdmo, metdte
(all moze biti i metemo, metete), u 2. i 3. I. sing,
aur mete, u nom. sing. musk, roda participa
per}. 11.: meo i u neodredenijem oblieima partic.
pas. svima ostm nom. sing, masc: metena, me-
teno. Nalazi se u svim slav. jezicima, na pr.
staroslov. mesti, met^, rus. wecTb, MeTv, ces.
mesti, metu i t. d. Misli se, da je od istoga ko-
rijena i lat. glagol metere (zeti).
a. cistiti metlom. U rjeeniku Vrancicevu
(verrere), u Mika}inu (verro, everro, purgo), u
Belina (scopare, spazzare), u Voltigijinu (sco-
pare, spazzare, auskehren, ausfegen),' u Stulicevu
(verrere, scopis mimdare, purgare) i u Vukovu
(mesti, metem, metoh, mfetijah, meo, mela, keh-
ren, verro).
a) Objekt je kakav prostor, koji se cisti
od praha i drugoga smeta ; ako li je glagol u
pasiyu, onda su rijeci, koje takav prostor znace,
subjekt. Poce ... vodu nositi, ku6u mesti, drva
sici. F. Vrancic ziv. 74. Kuca ali kamara, u ko-
joj se svederice pribiva, mete se cesto i cisti,
neka nije gnusobe. I. Drzic 141. On metijase
kudu. B. Kasid fran. 18. Da kra} mete zgrade
dvorske jednom metlom. M. Eadnid 383b. Tomu
se Eimjane jase veseliti i kuntrade mesti. Oliva
54. Sluzase nima sobe metuci, postejice sterudi.
A. Kanizlid fran. 187. Kakono pomjiva zonska
glava^mete kudu za ocistiti nu. F. Lastrid ned.
90- Cista jest ona kuda, koja se cesto mete. I.
P. Lucid razg. 137. Svojim rukama obicavase
mesti svoje pribivaliste. izkaz. 13. Mete sobu. J.
Eajid pouc. % 79. Zato kudu pu svaki dan meti.
J. S. Eejkovid 71. Kako Jana mete dvor. JSTar.
pjes. vuk 1, 344. Dvore mete lepa Jana, a suze
roni. 1, 612. Kako je . . . mela kudu i radila
sve ostale poslove. Nar. prip. vuk 159, U ne
de|u dvore metijahu. Nar. pjes. petran. 2, 17.
b) Objekt je ono, od cega se sto cisti. Ki
kao metlom mete bokune s trpeze. M. Drzid
258. Zac vidih zastave . . . gdi tlosni metu prah.
D. Barakovid vila 353. Dom du Jerovoamov
omesti, kao sto se mete kao, da ga ne ostane
nista. D. Danicid 1 car. 14. 10.
c) bez objekta. Prase cestokrat sude i prase
ba|ine, metijase, sfijem i zdravijem i nemod-
nijem prisluzevase. B. Kasid fran. 84. Zastobo
vaja, da sada metem, sada perem, sada kuham.
A. Kanizlid bogcjubnost 273. Svak ispred svoje
kude neka mete. Nar. posl. vuk 278.
b. mesti 0 snijegu i o mecavi veli se, kad
zestoko udara, kao da pred suborn sve metlom
mete. U rjeeniku Mika}inu (mesti snig, sniziti,
ningit), u Belinu (mesti snijeg, fioccare, nevi-
gare, dicesi quando fa neve), u Stulicevu (mesti
snig, ningere) i u Vukovu (mete snijeg, medava,
stark weben, nives plurimae cadunt). Ovamo ce
ici I primjer: Silni sjever, ji-ga jadi metu i mlate
na oborja sjedbe i voda. J. Kavaiiin 166a.
^ c. mesti 0 kugi se veli, kad se hoce nazna-
citi, da vrlo mori, kao da metlom mete po svijetu.
Metu kuge tri svijet okolo. J. Kavanin 377b.
Sasvimtim u puku cestokrat kuga mete. A. Vi-
tajid istum. 372. Kuga jednako mete ubogare i
bogatce. I. Dordid salt. xvi. Narodi suprod na-
rodima nasrtat de, mestit de kuge. S. Eosa 137a.
Kad u vrijeme svetoga Grgura metijase u Eimu
kuga. B. Zuzeri 215. Jer me je dopao glas iz
Skadra, da blizu kuga mete. S. :^ubisa prip. 169.
2. MESTI, metem, impf. turbare, vertere, mis-
cere. Akc. se mijena u 2. i 3. lieu sing. aor.
mete i u muskom rodu participa perf. u. meo.
Nalazi se i u drugim slav. jezicima: staroslov.
mgsti, m^ta, rus. mhcth, vm-ry, ces. masti, matu
i t. d. Postanem i znacenem srodne su iz drugih
tndoevr. jezika rijeci : staroind. mauthati (vrtjeti),
lit. menture (mecaica).
a. mutiti. U rjeeniku Vukovu (mesti, m^tem,
metoh, metijah i metah, meo, mela, 1. einriihren,
immisceo; mete svinama, 2. u C[rnoj] G[ori]
maslo u stapu, die Butter scheiden, facere bu-
tyrum). Ne de od potrjebe meni bit kasu mesti.
M.^Drzid 268 Neka loce, koju mete medu. v".
Dosen lOa. Dok reduje, va|a svinam mesti. M.
A. Ee}kovic sat. 138. Dobar napoj s posijama
meti. J. S. Eejkovid 60. Meca se mete od brasna
2. MESTI
614
MESTVA
ili od mekina i daje se psima i svinama. Vuk
rjecn. s. v. meca. Ona (t. j. domacica) mlijeko
vari, sir siri, maslo mete. V. Bogisic zborn. 63.
— Ovaino ce ici i primjer, gdje je glagol uzet
u prenesenom smislu: Jer vojnici nete skupa
gospodina, ki (stamp. ,ka') u srcu mete gorcinu
pelina. B. Krnaruti6 22.
b. mesti se kao vrtjeti se.
a) u pravom smislu. U rjecniku Belinu
(mesti se, girarsi attorno, — mesti se svijet,
patir di vertigine). Koji li nepokoj ja cuju u
glavi? svit mi se vas mete, ter dubja i gore
oko mene lete. Sto ovoj bit more? M. Drzi6 114.
Vir ispod nih (t. j. ispod j}lavi) toliki je, ki se
u pjenam bijelijem mete, da se ne zna, ali prije
plavi ali vjetri lete. B. Bettera or. 9. A kad
bludnost nega smete, vrtoglav se onda mete. V.
Dosen 87l>. — Ovamo bi mogao ici i primjer:
Prisbdbsi sbmrbtb vbsa si pogubit. T&mb vb
suje metem se. Sava pam. saf. 3.
b) u prenesenom smislu o rijeci, koja ne
moze covjeku na pamet da dode. U rjecniku Mi-
ka\inu (mesti se po ustijeh, stat na vrh jezika,
in primoribus labris haerere), u Stulieevu (mesti
se po jeziku, in primoribus labiis haerere) i u
Vukovu (mete mi se po ustima, kad covjek ne
moze da pogodi, a cini mu se da zna; Vuk ovo
mece pod mesti se, metem se, a upravo bi tre-
balo mesti se, metem se). Dok se napokon istakne
veleduh covjek te kaze rijec, koja se svakomu
vrtila u mozgu i mela po ustima. M. Pavlinovic
rad. 32. Mete mi se po glavi, a ne mogu evo
pogoditi. U Lid. J. Bogdanovid.
c. mijesati. U rjecniku Belinu (samo o krecu:
mesti klak, far calce cioe impastar calce). Opet
drugi fiade iz ogaka tuku. sime s nima i sa
zemjom metu, tako siju buhacu na stetu. J. S.
Ee^kovic 140.
d. buniti.
u) mesti (bez rijecce se). Mogao bi to sam
tamo otrsiti, da nam ne mete§ skupstinu tijema
besi^oslicama. S. J^ubisa prijj. 18.
b) mesti se. U rjecniku Bjelostjencevu
(mesti se, metem se, turbor, perturbor). Byvati
ubo i obycnymb ctenijamb na obedehb po obi-
caju, ne rbpbstuStju nikomuze ni metustju se, ne
smfesati onu polbzu sb mirbskymi besedami ni
prazdbnoslovbmi . . . Aste li kto smustaje jestb
i mete se, rbpbtbnb ze i rbpbte se i smetaje cbte-
nije bezvremenymi i nepodobnymi besedami, da
jega utesajetL ustavjaje trapezarb. Sava glasnik
40, 148 (slicno glasi to mjesto i u Glasn. 24,
189). U tome primjeru mesti se nema povratno
ni pasivno znacene, vet aktivno; — piovratnoje
u primjerima: Zasto su Judi i navikli fiitati kao
i, pa ce se jednako varati i mesti. Vuk nov. srb.
1818, 400. Toga radi rasrdih se na taj rod i rekoh :
jednako se metu u srcima, ali oni ne pozuase
putova mojijeb. Vuk jevr. 3, 10.
e. mrsiti, zamrsivati.
a) mesti (bez rijecce se). Pak se svijem
putom obzirao i tragovo meo, da ga drug ne
stigne. S. l^ubiSa. prifi. 71.
bj mesti se. U Vukovu rjeiniku (mesti se,
metem so, sich verwirron, conturbor sa primje-
rum : motu se zdralovi ; akc. bi uprav imao biti
mesti so, metum se).
f. guzvnti, guzve{ati. Da no kaja cohali pa-
pula, da ne truni zlato od kavada, da ne mete
burunguk-koBuJo. Nar. pjes. vuk 1, 262.
{?• besputno govoriti. Zamukni, liimbeni svit,
kojino mete, da uisu posteni, ki se ne osvete. I.
IvaniSevid 300.
h. Nije jasan razvoj znacena: okretati, obra-
cati, sto ga ima mesti u primjeru: Meju vami
pricu motete u izgovaranje ovo (inter vos pa-
rabolam vertitis in proverbium istud. ezech. 18,
2). Bernardin 31.
MESTICA, /. potok u Grnoj Gori, koji se zove
i Susica. Letop. mat. sr. 154, 67.
MESTINAK, ?.". nekakvo mjesto na otoku Krku.
Od Mestinaka do Krsevana. Zborn. za nar. ziv.
4, 231.
MESTOVACA, /. zaselak u Bosni u kotaru
hjevanskom. Popis zit. bos. i here. 456.
MESTOVCI, Mestovaca, m. pi. nekakva dolina
kod Visokoga u Bosni. Zborn. za nar. ziv. 8. 80.
MESTRICE, /. pi. nekakvo mjestance u Dal-
maciji u kotaru sibenickom. A. Masek 98.
MESTRIC, m. mali majstor. Samo u Voltigi-
jinu rjecniku, gdje grijeskom stoji mestric (mae-
strello, maestruccio, ein kleiner Meister).
MESTEIJA, /. isto sto mestrija (vidi tamo).
U rjecniku Voltigijinu (maestria, magistranza,
arte, Meisterei, Kuust, Meisterschaft). Tempal
sazidan mestrijom clovicaskom. Starine 1, 219.
U mestrijah i rab|enju od kojegod arti ili me-
strije. S. Budinie ispr. 5. Upita svakoga, koji
ko zanat oli mestriju ima. A. Kadcic 91. Voda
po mestriji izvadena iz cvita. 121.
MESTROVIC, m. zaselak u Dalmaeiji u ko-
taru kotorskom. A. Masek 31.
MESTVA, /. soccus, tibiale. Iz tur. mest (neka
obuca). U rjecniku Mika^inu (mestve, navlake
od koze, soccus), u Bjelostjencevu (mestva. na-
vlaka kozna, soccus ex corio) i u Vukovu (mestva,
eine Art ledernen Strumpfes, tibialium e corio
factorum genus s primjerom iz neke nar. pxjesme :
Na nogama mestve i papuce). Gen. plur. je me-
stava, a u pjesmama i mestva (vidi medu pri-
mjerima).
a. kozni nazuvak, koji se nosi povrh carapa
(ili obojaka).
a) za muskine. Eto vam jedne papuce i
jedne mestve dara uslasmo za jabuku (u pi-:>)nu
Turcina Mustafa-age Petru Keglevicu iz pocetka
XVIII vijeka). Starine 12, 3J. U Carigradu samo
beratlije smiju nositi zute mestve i papuce. Vuk
dan. 2, 87. (Sluge) na godinu imaju 40 — 50 for.
i odjecu, kabanicu, hlaf e, prsluk, 6izme ili mestve
(u Zemunu). V. Bogigic zborn. 150. (Mestve) u
bansko-krajiskqj Posavini i danas jos se vidaju
na nogu imucnijih Judi. Mestve su kozni nati-
kaci, koji se (preko obojaka) nose u opancih, da
cuvaju stopu i list od vlage i studeni. Mestve
se razlikuju od koznatih „gamasa", koje su ne-
kada nosili vojnici, samo bojoui koze, koja je
pravilno crvena, i tim, sto imaju takoder i stopu,
kao svaka carapa. Narodne Novine 1880, br. 18.
Mestva, kao kozna faiapa, koju su doskora i u
sremskom podluzju nosili. D. Popovid tur. re6i
146. Na nogam mu mestve i papuce (t. j. hogi).
Nar. pjes. horm. 1, 41. Negdje ga daruje i mes-
tvama poput lovafikih ,kamasna' (t. j. mlado-
zena svojega tasta, oko Nove Gradiske u Slavo-
nijc). Zborn. za nar. ziv. 1, 153. Na nogama
nosi corape, mestve i jjostule (t.j. hoga u Bofni).
4, 271. l3a donoso leba peksimeta, da doneso
svakom po opanke, arambasi mestve i opanke.
Nar. pjes. vuk 7, 389.
b) za zenskine. Omfie joj se mestva po
papufii, a papufia po mermer-kamenu, pade Ana
u vodu Norotvu. Nar. pjes. vuk 1, 464. Stoji
klepet mestva i papu6a; al' eto ti Fatijo devojke.
MESTVICA
615
1. MESTAR
3, 99. Al' eto ti Atlagica Ajke ! stoji skripa zu-
tijeh kavada, stoji klopot mestva i papuca 6, 79.
A na noge svilene corape, po corapim raestve
pozla6ene (na djevojci Buzici). Nar. pjes. juk.
141. Vec joj nogu nogom pritisnuo pa joj ka|a
mestve i papuce. 196.
b. papuca, cipela. Mestve, zlatom vezene
papuce. Nar. prip. vrcev. 226. Kajkavci gdjesto
nekakve ovisoke zenske cipele zovu mestve. Zborn.
za nar. ziv. 3, 188.
MESTVICA, /. dem. od mestva. Izmedu rjec-
nika samo u Vukovu. Malo koje dijete obuce
carape, ved na bosu nogu koznate mestvice, a
na ne navuku opancice (u Visokom u Bosni).
Zborn. za nar. ziv. 8, 95.
MESU^jA, /. okrupna posve okrugla kruska,
treba da ugnili (u Vuki u Slavoniji) . B. Sulek
im. — Ispor. meso pod c.
MESUKINA, /. augm. od meso. 1/ jednoga
pisca nasega vremena prezirno a prostijem voj-
nicima. Kad ima novca i upravite^a, lako je po
Aziji zgrnuti mesurine (govor je o Turskoj). M.
Pavlinovic razg. 15. — Ispor. meso pod b, a, b,
MESUVEDE, /. pi. isto sto mesojede. Samo
u Vukovu rjecniku, gdje se postavja i akc. me-
suvede. — Bice po istocnom govoru mjesto me-
suvjede. Nejasno je -u-, ocekivalo bi se -o- ; po-
radi -v- vidi kod medvjed (ic pristupu). Ispor.
mesovede.
MESVIJEDE, /. pi. isto sto mesojede. Samo
u Vukovu rjecniku, gdje se kaze, da se govori
u Pastrovicima. Poradi -v- vidi kod medvjed (u
pristupu) ; a vidi i rijec, koja je pred ovom.
MESA, /. isto sto 4 masa (vidi tamo). V rjec-
niku Jambresicevu (mesa, missa). Med mesami
(t. j. medu gospodama, uz medudnevicu). R. Lo-
pasic urb. 890 (iz xvxi vijeka).
1. MESAIST, adj. sto pripada tnesi. Mesne ja-
buke (u kajkavaca). B. Sulek im., bice jabuke,
koje dospijevaju o velikoj Hi o maloj mesi (masi,
gospojini).
2. MESAN, m. tursko ime vajada isto koje
Mehmed, Meho (vidi tamo). Mesan Avdurama-
novic. Vuk dan. 3, 169.
MESANI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru
k]uckom. Popis zit. bos. i here. 240.
MESaNOVICI, m. pi. zaselak u Bosni u ko-
taru donotuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 280.
MeScEMA, /. sudnica, sudiliste. Iz tur. (arap.)
mehdeme. Izmedu rjecnika samo u Vukovu (der
Richterstuhl, tribunal). Izgorese dva nova du-
cana i mescema, gdje kadija sudi. Nar. pjes. vuk.
1, 485. A ja idem s agom na kadiju, na mescemi
da nam singilati. 2, 359. Dodu na meScemu pak
viknu na zulum. M. Nenadovid mem. 80. Na
mescemu (stamp. ,mes6emu') odose kadiji, da im
sudi, cija je devojka. Nar. bl. kapet. 426.
MESCEMSKI, adj. sto pripada mescemi. Dode
na mescemsku glavu po sto (t. j. grosa). M.
Nenadovic mem. 31.
IVIESETAll, mesetara, m. nepristran posred-
nik medu kupcem i trgovcem, grosicar, samsar,
nem. Makler, tal. sensale. B. Sulek rjecn. zn.
naz. Bijec imaju i Slovenci, od kojih je zar usla
u noviju hrv. knizevnost. Iz sredov. lat. rijeci
messetus, prema kojoj se u lat. dubrovackim
spomenicima nalazi messeta, missita. Mon. rag.
1, 315. Komsije prodavaoceve i mesetari skoce
na kupca i prodavaoca. Zborn. za nar. ziv. 6,
285. (ovo je u clanku, koji je napisat toboze
prostonarodnijem govorom Turske Hrvatske ; ali
je vrlo sumnivo, dali narod tamo govori mesetar).
ME§ETARINA, /. ono, sto se plati mesetaru
za negov posao, nem. Maklergebiihr, tal. sense-
ria. B. Sulek rjecn. zn. naz.
MESETIN, m. zem^iste u Srbiji u okolini bio-
gradskoj. Etnogr. zborn. 5, 1078.
ME§EVO, n. selo u Srbiji u okrugu kruse-
vackom. S. Koturovid 62.
MESiCA, /. nekakva morska ribica. L. Zore
rib. ark. 10, 340.
MESIC : Mesida Brdo, zaselak u Bosni u ko-
taru zvornickom. Popis zit. bos. i here. 878.
MESKIN : Meskine nive, zaselak u Bosni u
kotaru sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 8.
MESKO, m. prezime u nase vrijeme. Imenik
(1906) 31.
MESKOi^ENE, n. nom. verb, od meskojiti se.
Samo u Vukovu rjecniku.
MESkOI^ITI SE, mesko|im se, impf. micati
se sad ovamo, sad onamo. Samo u Vukovu rjec-
niku, u kojem se kaze, da znaci isto sto migojiti
se i da se govori u Srijemu i u Backoj.
MESKOVICI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru
donotuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 286.
MESNACA, /. Samo u Vukovu rjecn.: koba-
sica s mesom, die Fleischwurst, Bratwurst, far-
cimen comminutis carnibus inculeatum. U istom
rjecniku pored mesnaca ima i mesnaca.
MESNAK, 7n. zao prist. Samo u jednoga pisca.
Mesnak ako se napne na grlu oli digod na pri-
gibli . . . Me§naku oliti zlidu (lik). J. Vladmi-
rovid 26.
MESTA, /. isto sto masta (vidi tamo). Samo
u primjeru: Jer od tijeh gora prostranijeh jos
je nena prostranija mesta. Osvetn. 2, 8.
1. MESTAR, mestra, m. ucitej, majstor. Na-
lazi se kasto i mestar (vidi tamo), s kojim je .
istoga postana. Poradi nedostataka stare grafike
ne moze se za gdjekoji primjer sigurno reci, je
li mestar Hi je mestar. U rjecniku Vraneicevu
(artifex, magister, opifex), u Mika]inu (.mestar,
ucitej, magister, praeceptor — mestar od reto-
rike, rhetor. — mestar od koga zanata, magister,
opifex), u Belinu (maestro), u Voltigijinu (ma-
estro, artigiano, Meister), u Stulicevu (magister,
praeceptor s naznakom, da je iz glag. misala),
u Vukovu fMeister, magister s naznakom, da se
govori u Hrv.) i u Danicicevu (magister). Na-
lazi se i u rjecniku Bjelostjencevu i u Jambre-
sicevu, i to u obliku mester (vidi tamo). Najra-
nija je potvrda iz svrsetka xiv vijeka (vidi pod
b, b).
a. ucitej.
a) uopce, t. j. tko uci makar koga makar
u cemu. ^ube ... da jih judi zovu mestre. Da
vi ne htite se zvati mestrom, zac jedan jest
mestar vas. Bernardin 37. V gramatici je imel
mestra Dunata. Transit 1. Ucenik nije svrhu
mestra. N. Ranina 148*. Za nasega nauciteja i
mestra odemo vzeti Ivana evanjelista. Korizm.
63b. Dunata ima mestra u gramatici, Autorijana
u retorici. Starine 1, 226. Brijeme, koje nam je
mestar, uci nas i kaze nam dan po dan, er sto
vede naucivamo, to t' mane umijemo. M. Drzid
296. Bududi naucite| i mestar svetoga pisma. M.
Divkovid bes. xv. Ne bi ga sram . . . ulisti u
drnzbu s jednijem mestrom od gramatike. B.
Kasic in. 32. Nije ucenik nad mestrom ni sluga
nad gospodinom. I. Bandulavid 203^. Rim|ani
1. MESTAE
616
1. MESTAE
. . . za mestra od retorike obrahu ga. F. Glavi-
nic cvit 294b. Pri mladahnoj lijepoj vili starca
ruestra ti promijeni. G. Palmotic 1, 140. Kojim
su djavli mestri, a ne duh sveti. I. Anci6 vrata
81. Ne ima bojega mestra nego neprijatel, koji
ima pomhu od tvoga zivota i ucinivsi ti krivicu
pokara ju. M. Eadnic 387b. Bogoslovja mestar
glavni. J. Kavanin 180b. Veli sv. Bazilijo, da
je danguba mestar sviju zala. J. Banovac pripov.
239. Uci nas oni veliki mestar svega svita
Pavao sveti. razgov. 32. Koji nepostene rici go-
vore . . . ne samo su ucenici i sluge vrazije, nego
su jos gori od djavla njiova me§tra. 65. Pastiri
i mestri iliti uciteji od nauka krstjanskoga. P.
Lastrid ned. 105. Budu6i umro jedan mladic
novic reda kapucinskoga . . . ukaza se istu nod
svomu mestru. 410. Alkuin mestar K-irla Veli-
koga. A. Kanizlic utoc. 759. i kam. 545. Koliko
drzase udenici rici mestra svoga Pitagore. kam.
50. Pitace se crkva, koja je mestar od sviju. M.
Dobretid 559. Jedan ucenik upita Diogenesa;
Mestre, kakvim bi se nacinom najboje bilo osve-
titi svojim neprijatejom ? M. A. Eejkovid sabr.
2. Ovaj mudri mestar krvoloka cesara Nerona
(t. j. Seneka). 7.
b) ucite} mladezi u skoli (sto se medu
primjerima nalazi mestar od skole Hi od skola,
to je prema lat. magister scholarum). Kada bo-
ded na skulu od mestra bjen budes. M. Marulid
143. Kakono dica mestra bqj se Boga. 222. Vsaki
mestar od skoie svoje. Katek. (1561) 13. Gledajte,
sto demo od mestra od skule ucinit. M. Drzid
174. Vladavci cine zapoviditi mestrom od skule,
da imaju nauciti liihove ucenike ovi nauk. P.
EadoTcid istum. 189. Pripovidavci, ispovidnici i
mestri od skul pomjivo neka nastoje. M. Bjan-
kovid 83. Kad vi imate samo jedno dite, vi ga
Jubite i mestru ga priporucujete. J. Banovac
pripov. 15. Preporucamo i svijem mestrima i
ucitejima, da nastoje, neka svaki dan djeca uce
na pamet i govoru ovi nauk. I. Nenadid nauk
23. Zato mestri zele se po selih, svaki slova da
dicici veli. J. S. Eelkovid 443. Petnajst dan gre
(va) Skolu i vec zna vise od mestra. Nar. prip.
naikul. li.
c) me§tar se upotreb(ava za Isusa Hri-
sta kao ucitela soujih apostola i svega svijeta.
ua) u prijevodima jevande^skijeh nijesta
za lat. magister, praeceptor, grc. (S'ld'ciaxalog, im-
aidrrig. Mestre, hodemo od tebe zlamenje viditi.
Bernardin 30. Ako ja umih noge vase, gospodin
i meStar, i vi imate jedan drugomu umiti noge.
N. Eanina 107*. Zasto s o(6i)tnici i grisnici
blaguje mestar va5 ? I. Bandulavic 226b. Mestre,
8VU nod trudedi niSta ne ufatismo. F. Lastrid
ned. 283. Mestre, znamo, da istinan jesi. J. Ma-
tovid XXXII.
hb) izvan jevandelskijeh mjesta. 'Ne proda
li Juda mestra svoga? Korizm. 56b. Isukrst
slatki mestar na§ dozva. Zborn. (1520) 97b. Juda
. . . tvomu meStru reci sada. M. Votranid 1, 344.
O koliko so mojahu udenici mestru svomu go-
voredi . . . mestre na§ pridragi, moliino te, ne
hodi od nas. M. Jerkovid 81. Zatajavsi svoga
medtra . . . izasadSi vanka Petar gorko se uz-
plaka. P. Eadovdid nadin 35. Slidimo Isusa
""eStra nasega. I. Andid svitl. 116 (Juda) vrtao
znadijaso, budud u liog dohodio vedkrat s me-
strom. P. Knozovid muka 11. Isukrst mestar od
svijn krij)osti. F. Lastrid test. 328b. Jer si me
namislio izdati kao Juda svoga mestra. A. Ka-
6id razg. 57. Kada apostoli sveti razumise od
polubjeuoga mestra svoga. B. Leakovid nauk 75.
Bozanstveni mestar nauci nas . . . govoredi. Gr-
gur iz Varesa 25. Onda Petar govorase : o Isuse,
mestre dragi. Nar. pjes. istr. 6, 7.
1). majstor.
(i) uopce (vidi majstor u pristupu i pod
a ). Zavidi jedan meStar drugomu mestru. Ko-
rizm. 36b. Poctovan muz mestar Valenta. Mon.
Croat. 206. Cetvrtoj {t. j. kceri) bi ime zavidost,
tuj da za me§tre. Zborn. (1520) 3b. Davase me-
strom dobitak. Ant. Dalm. nov. test. 203 (act.
ap. 19, 24.). Ne de se vede nijedan mestar ni-
jedne mestrije v tebi najti (apocal. 18, 22). 2, 201.
Kakono majstori stari i mestri od poslova, koji
se uigda ne trude. M. Eadnid 57*. Tu su (t. j.
pod (jradom, koji se osvaja) svaki mestri od tu-
raske zemje, ki su u svem visdi, kako se grad
bije. I. Zanotti skaz. 20. Odgovor bogo|ubnoga
nikojega mestra. A. Kanizlic utoc. 551. Dozvao
je mestre od razlicnih maj.storijah. kam. 471.
On se spremi traziti mestra, koji bi ga taj ve-
liki i mucni zanat ucio. Nar. prip. bos. 98. On
se zda za mestra, ki dela s pol celo. Nar. prip.
mikul. 86.
b) majstor ovoga Hi onog zanata Hi vjes-
tine (cizmar, kipar, krecar, lekar, rudar, slikar,
svirac. stampar, zidar, zlatar i dr.) Ja Eusko,
sin mestra Kristofora lekara, logofet dubrovacki
(iz god. 1392). Spom. sr. 1, 36. Mestrb Tomazb,
sinb mestra Givana, mestrb Givanb odb Pavije,
mestrb Govanb izb Jakina (iz pocetka xv vijeka.
,Ovi su mestri |ekari opcinski, svi iz Italije', —
bi^eska izdavaca). K. Jirecek spom. 55. MeStar,
ki zvoni v organ (t. j. u crkvi). Korizm. 5b.
Stampane po mestru Grguru Senaninu (t. j.
knigej. 104b. ^to je po mestru zidano, kude, dvo-
rovi, crkve. Zborn. (1520) 53*. To su mestri, ki
zida§e ta zvonik. Mon. croat. 223. Ki se bogom
poklanate, ke od driva ali gnile za pinezi mestri
cine. P. Hektorovic (?) 91. Gusle jedne po hitru
mestru udilane. P. Zoranid 62. Ispade zub po
zub, bez mestra vade se. N. Naleskovid 1, 342.
Kleopila posla mestra bitra, ispisati obraz Alek-
sandrov. Starine 3, 300. Peti dio (t. j. idej me-
stru, ki ga (t. j. nilin) cini i drzi. Stat. po}.
ark. 5, 283. Obudu . . . mestru nikomu, da za-
krpa, poda. F. Glavinid cvit I06b. Mestru ni-
komu turan crikve s. Marka zidajudemu. lOS^'.
Na priliku dobra mestra, ki najprvo prsten zlat
ukuje. 167b. Ne pristoji se hitrosti mestra umi-
teona staviti ruku na onoga nemocnika, koji bi
mu umro posrod lijeceiia. B. Kasid fran. 16. Koji
bijase mestar u gradi od pribivalista. M. Ead-
nid 252^. Tim, gospode izabrauo, ako dete bit
servane, uzmi svoga mestra za se (t. j. cizinara/
svaka sebi na ponaso. A. Sasin 172b. Kra| 8ti-
pan dovede mestre od nimacke zemje, da kopaju
i raztavjaju rudu zlatuu i srebruu, s kojom ne-
govo krajestvo obilovase. A. Kacid razg. 49.
NaSavsi mestre od stinah, koji iinadu stiue kro-
sati i dijati, stupove od mramora nadiiiati. korab.
216. Mestre za di}ati daske, grede i druge lipe
stvari od cedra nacihati dovesti cini David. 216.
Dogovori se s jediiim mestrom od kladine, koji
u isto vrime pajase klacinu. M. Zoridid zrc. 209.
Postole su jutlo, nutri blato Svicka, kadi je ta
meStar, ki bi Skuju zabuzdal? Nar. pjes. istr.
3, 19.
(•) krvnik, gelat (rijetko) ; ispor. u mag.
moster, koja rijec upraoo znaci mestar, majstor,
ali moze i ovo znaciti; vidi i mestriti. O cocani,
bitri mestri juuki krivi vole destri. P. Hektoro-
vid (?) 158. Vi ste mestri velo hudi (govori se
krvnicima). 159. Dobru mestru jesi u ruke, ki
2. meStar
617
MESTRIJA
ce t' dati nove muke. 162. Mestri kotal pun uz-
dvisrnuvsi velik ulja, podajn zeravice nagrnuhu . . .
F. aiavinid cvit 130b.
c. ucenak, vjestak. Mnoge stvari uzdrzase
za se mestri, ko se govore kozraografi, cetiri
mestri, ko se govore astrulozi (iz xv vijeka). Mon.
Croat. 107. Svi bihu mestri u hitrostijeh i na-
stojahu na nauk state teologije (ovo ce biti prema
lat. magister artium). B. Kasic in. 47. Oba tako
svom jakosti biju se oni bez pokoja, a vidjet su
u hitrosti da su pravi mestri od boja. J. Pal-
motic 369. Ere su obadva prJhitra u lovu i mestri
od lova u lugu ovomu. A. Sasin 133. — Ovamo
hi mogao ici i primjer: Prijamus kra} . . . v ju-
tre poveda vsem mestrom Trojskem i prorokom
i vlastelem, da mu povede, cto hoce biti san
on (iz glag. rukopisa g. 1468). Arkiv 9, 122.
d. nacelnik, nastojnik nad dime. Usiluju se
mestri od kuc poglavic i gospode svitovne, za
da cisto i dospiveno pridadu razlog svojim go-
spodarom od sluzbe i tratae blaga nihova (ispor.
tal. maestro di casa, nem. Haushofmeister). P.
B,adovci6 nacin 85. Mestar od ceremonij, po-
glavnik od muzike, sakristani neka pom}ivo iz-
vrse, sto su drzani. M. Bjankovic 115. Pleme-
nite krvi svi su, velom mestru podlozni su
(guvor je o vitezima sv. Ivana). J. Kavanin
385l>. Osvim mestra velikoga, ki u glavnom gradu
sidi. 386*. Ou^ ne trazi od kapije mestra (t. j.
kapigijuj. 8. Stefanac 44. — Muzda ovamo ide
i primjer: Mi Juraj knez Zrinski, rimske cesa-
rove svetlosti tarnik, mestar i tanacnik (iz xvi
vijeka). Mon. croat. 269.
2. MESTAR, m. lyrezime zahi]ezeno pod kraj
XV vijeka. Mon. croat. 158.
MESTARNO, adv. majstorski. Samo u Vran-
cicevu rjecniku (affabre). — Nepouzdano.
MESTARSKI, ndj. majstorski. Izmedu rjec-
nika u Stulicevu (magistrorum, solers, artificio-
sus); takoder u Bjelostjencevu (artificiosus) i u
Jambresicevu (artificialis, opificus), i to u ohliku
mesterski, koji odgovara stokavskome mestarski.
Da glavar mestarski iz zida visokoga pade doli.
F. Glavinic cvit 13*.
MESTARSTVO, n. majstorstvo, majstorija. U
rjecniku Stulicevu (magisterium, cuiuscunque
magistri dignitas vel officium) i u Danicicevu
(magisterium). Koliko je razumiti od toga mes-
tarbstva (t. j. pisarskoga, — iz pocetka xv vi-
jeka). Mon. serb. 3a3. Mestarstvo hitrih ruk. D.
Barakovic vila 105. — U ovom primjeru kao da
je: mestarska (ucitejskaj sluzba, dostojanstvo
(citavo je mjesto nejasno): Uteme}ilo bi vladanje
alti mestarstvo (govor je o crkvij. I. Ancic vrata
207.
1. MESTER, mestera, m. ucitej. Iz mag, me-
ster (koje je opet iz nem. Meister, a to iz lat.
magister). §to se mester nalazi u rjecniku Bje-
lostjencevu (mester, majstor, naucitel) i u Jam-
bresicevu (mester, magister, artifex), to ne ide
ovamo, jer u kajkavaca je gen. mestra, i zato
odgovara stokavskome mestar, gen. mestra. Ucil
knigu kod Pavla mestera. Glasnik 56, 138. Dobri
mester . . . poceo se sa mnom razgovarati. D.
Obradovid ziv. 21. On se nije dao zvati meste-
rom. 22.
2. MESTER, TO. musko ime (Hi prezime) u
spomeniku xiv vijeka. Dec. hris. 46.
MESTEROVIC, m. prezime u Srba nasega vre-
menu izvedeno^od osnove pridjeva mesterov, a
to od mester. Sem. pakr. (1898) 26. Sem. mitr.
(1900) 181. Imenik (1906) 244. Etnogr. zborn. 6, 855.
MESTRA, /. (va^ada) zaselak u Bosni u ko-
taru focanskom. Popis zit. bos. i here. 60.
MESTRAL, m. 2'ako u Pojicima zovu vjetar,
koji puse od zapada prema istoku. Zborn. za
nar. ziv. 8, 208. — Iz tal. maestrale (sjeveroza-
padni vjetar).
MeStRIC, m. dem. od mestar, neznatan, slab
mestar, ucitej. U rjecniku Belinu (maestrello) i
u Stulicevu (vilis magister s naznakom, da je
iz Belina rjecn.). Mozda ovamo ide primjer:
Grajski pucani i Zagraja mestrici su kamenari.
J. Kavanin 142b.
MEISTRICA, /. ucite}ica. Bijcc nacinena prema
mestar (u znacenu: ucitej). V rjecniku Mika]inu
(mestrica, mestrina, naucitejica) i u Stulicevu (u
kojemje znacene zlo zabijezeno : vilis magistra). Di-
vica Marija . . . mati milosti, mestrica naukov. F.
Glavinic cvit 854b. Da je . . . rimska crkva svije
crkava mati i mestrica. I. Anci6 vrata 225. Kada
potreba bijase mestrica. M. Radnic 508*. Da je
sama rimska crkva mestrica istine. A. Bacic 168.
Zaloscahu se apostoli, zasto sirote ostajahu na
ovom svitu izza bozanstvene mestrice. F. Lastric
test. 388b. Bila je ona (t. j. Bogorodica) mestrica
apostolah. A. Kanizlid utoc. 570. Grci jesu po-
znavali . . . crkvu rimsku za mater i mestricu
svijuh crkvah. kam. 139. Ovo nas mestrica stva-
rih narav uci. 715. Zlo dangube imade narav
sviju zala, jere jest mestrica svake zloce. D.
Rapid 146. Da mestrica svaka bude za naucit
sirom }ude (govor je o rdavijem zenama, koje
svojim rijecma i djelima nnvode jude na neciste
grijehe). V. Dosen 102b, Rimsku crkvu za sviju
crkva mater i mestricu poznajem. I. Velikanovi6
upu6. 1, 331. Hocete li ju mestricu u svakoj
vrsti? A. Tomikovi6 gov. 194, — Govori se u
istom znacenu i danas na Babu, gdje je akc.
mestrica. M. Kusar rad jug. ak. 118, 22.
MEStRIC, m. prezime u nase vrijeme. Schem.
zagr. (1875) 267. Zabijezeno i u spomeniku xvi
vijeka: ,Mestrych'. R. Lopasi6 urb. 107. (ovo bi
se moglo citati i Mestricj.
MESTRIJA, /. majstorija. Poradi nedostataka
stare grafike ne moze se za gdjekoji primjer si-
gurno reci, je li zapisato mestrija Hi mestrija.
Iz tal. maestria. U rjecniku Vrancicevu (ars,
artificium), u Mikajinu (mestrija, zanat, ars), u
Bjelostjencevu (mestrija, zanat, ars, magisterium,
artificium), u Jambresicevu (artificium, ars) i u
Stulicevu (mestrija, mestarstvo). Najranije su
potvrde iz xv vijeka (vidi prvi primjer pod a,
a i pod h ).
a. zanat (vidi majstorija j^od a ).
(i) u pyravome smtslu. Treto dobro estb
mestrija, a to se uzdrzi v mestrijah, ke su na
semb svitu. Kolunic zborn. 15. Tribi je, da bude
ali da pride (t. j. milostina) od tvojo mestrije i
od tvojega pota i fatige. Korizm. 9'J. Ne htij se
oblinit naucit mestriju. M. Marulic 145. Buduc
on one iste mestrije (act. ap. 18, 3). Ant. Dalm.
nov. test. 200b. Ne ce se vece nijedan mestar
nijedne mestrije v tebi najti. (apocal. 18, 22).
2, 201. Izvan bozanstvenoga nauka tri mestrije
imase (t. j. sv. Pavle) : znadise konope plesti,
postole siti, crikveno ruho poplitati. F. Glavinic
cvit 208*. Barbijeri ... se ne svjetuju § nim u
ono, sto je od nih mestrije. i. Drzic 310. Izmed
svijuh mestrija iliti zanata. A. Blagojevi6 khin. 2.
b) zanat u prenesenom smislu: x^osao,
sluzba, od sta tko zioi Hi u cemu zivot j)rovodi.
Svaki verni clovek ima svoje dilo, opravjane i
sluzbu ili mestriju. PosLila (1562) 12la. Na mestriju
MESTBINA
618
MESTROVATI
hitoribsku vratihu se svoju (t. j. sv. Petar i
Andrija) F. Glavinid cvit 201*. Da izvidi 6ast
ill mestriju pokornika. svitl. 50. Da ti razmislis
bitje tvoje i pustis nepostenu i prokletu mestriju,
koju cinis sramotom tvojom (govori se zeni
svodnici). B. Kasic per. 36. Nauciti 6e redovnik
mestriju, koja jest mestrija vrhu svih mestrija
(t. j. posao ispovjednickij. M. Bjankovic 54. Neka
ne cine mestrije potiscene (t. j. svestenici). 106.
La2 sada i ciganija skoro da ni zla mestrija. P.
Vitezovic priricn. 62.
b. nauka, nauk (ispor. znacene ucitej rijeei
mestar, vidi tamo pod a ). Peto, ko se govore
filozofi . . , od kih nijedan v svojej mestriji gra-
matiku dopusti imeti mesta (iz xv vijeka). Mon.
Croat. 107. Kako on sfi nebeski zlameni sfojom
hitrijom umiti iskusevase, tako i sina u mestriji
toj hitro uvizba. P. Zoranic 70. Svoj zitak vas-
koliki . . . mestriji voja6koj jest bio posvetio. I.
Zanicic 145. — Ovamo ide mozda i primjer:
Pod regulom i mestrijom svetoga Benedikta. B.
Gradic djev. 143.
C. umjetnost, vjestina (vidi majstorija pod
b, d, e ). Svoju mestriju vuhvenu prizva djavla.
Transit 247. Vsimi knigami naucen ^zelo i me-
strijami takaje (t. j. car Adrijan). S. Ko2ici6
35^. Clovik mira i rati mestrijami slavan. 52.
Mercurius . . . dobra izgovaraiia ricih mestriju
(t. j. pokloni Pandori). I. Zanicic 228. Priprosti
su versi, jer vezani prez mestrije. M. Kuhacevi6
23. Fortuna otvara srce i mestriju jednoga mor-
nara. 39.
d. lukavstvo, hitrina. (Djaval) poce iskati
tanu mestriju za naskociti tomu mladicu. Tran-
sit 266. Zlimi mestrijami postupi na arhijerej-
stvo (t. j. papa Ivan viii). S. Kozicic 19. Nace
knez nastojati pri kraju vsimi puti i mestrijami,
zvan da bi na dvor. 56^. Pri ovoj besedi razu-
miti se ima vsa dijavla mestrija, mod i oblast.
Postila (1562) 210*. Eazlicitimi po no6i i po
dnevu poce ga napastovati mestrijami. F. Gla-
vini6 cvit 15*. Ide napastnik ter ju nikimi, kako
on znadise, nukase mestrijami. 320^. Djaval ke
meStrije pripravja za prihinit elovika. cet. posl.
4. Cemu, al' boju al' zavitu Grci kona usnovase?
Cija je mestrija il' himba tu? I. Zanotti en. 13.
e. nacin (samo u jednoga pisca). Drakun,
proti komu nijedna mestrija, da bi ga utukli,
najti ne mogase se. F. 61avini6 cvit 244^ Ka-
kovom mestrijom stari Grci smrt pingahu. cet.
posl. 10. Prosastno i prisastno ne vidi se vrime,
a sadane cudnom mice se mestrijom. 14. Ako
bi podal mestriju, da ne more zena zaceti.
svitl. 64.
f. orude, sprava. Zvonenije razlikih mestrij
od muzike. Transit 174. Ne mogase hoditi nego
na nikih drivih ali inih meStrijah povlaceci se
rukami po zemji. 275. Narodivsi mestrije ot
driva vzese dite van iz vode. Mirakuli 87. Niki
(t. j. mucenici) z nikimi ostalimi propastnimi
mestrijami umoreni. F. Glavinid cvit xviii.
g. radevina (vidi majstorija pod g). Angel
naglostju svojom mestriju kola rasipa onoga. F.
Giavinic cvit 386'i.
h. iiditcfica (tal. maestra). Govori se u Lum-
bardi na Korduli, gdje je akc. mestrija. M. Ku-
Sar nast. vjesn. 8, 337.
MESTKINA, /. u6ite{ica, mestrica. V rjecniku
Miknjinu (meStrina, mestrica, naufiitojica) i u
Stulicevu (magistra). Potvrda se naslo samo u
dubrovaikijrh pisaca. Otot vase mestrine, kojijeh
nauk zagrlato. B. Gradid djev. 137. Koja sam
mestrina vrh drugih zena svijeh. F. Lukarevid
51. Nijesi li ona ti mestrina od zloba najhudijeh?
62. Vaj, i ti naravi, nepomna mestrino ! zac ze-
nam u obraz i zgar van stavi toj, sto dvorno i
krotko imaju u sebi? D. Zlataric 60a. Rijedes
(t. j. rijet ces) 13 zdravijeh Marija . . . jednu
votu na cas od krune, koju ima (t. j. Bogorodica)
od djevice . . . drugu votu na cas od krune, koju
ima od mucenice . . . tretju votu na cas od krune,
koju ima od mestrine, pitajuc joj, da ti ukaz©
i nauci put od neba. I. Drzid 110. I lakomoj
svoj pozudi zla mestrina i prokleta. J. Palmo-
tic 342. S tega uzroka isti svetac imenom od
mestrine smrt naziva : Magistra vitae et disci-
plinae mors est. B. Zuzeri 212.
MESTEINICA, /. dem. od mestrina. Samo u
primjeru : Soklinice duge imaju one vjeste mo-
strinice. A. Gledevic 282^.
MESTRININ, adj. sto pripada mestrini. Samo
u Stulicevu rjecniku (ad magistram spectans).
MESTEIHsTSKI, adj sto jiripada mestrinama.
Samo u Stulicevu rjecniku, gdje mjesto -n- gri-
jeskom stoji -n- (ad magistras spectans).
MESTKITI, mestrim. Sez sumne je glagol
ovaj u svezi s imenicom- mestar, ali mu je tesko
odrediti znacene. Nalazi se samo u dva pisca;
u jednoga kao da znaci: rezati, sjeci. Kosijer
brze ,nie' {ovo ce hiti pogrjeska u rukopisu Hi
u stampi; po smislu bi se ocekivalo: meni), sto
su nim mestrili. M. Drzid 461. — U drugoga
pisca kao da znaci: muditi, kazniti, udarati
(ispor. znacene krvnik rijeei mestar pod b, c).
Prid paklenimi besi, ki ga budu mestrili na pri-
liku nemilih haharov, hoce skakati. F. Glavinid
cvit 148*. Sudac ucini Vida gola svuci i s pali-
cami mestriti ga. 188*. Trikrat od Zidov bi te-
pen i svaki krat po trideseti i devet zamahov
prija; takov obicaj bise grajane rimske mestriti.
208*. Dioklecijan ucini ga (Petra) prid ocima
svojima grozno mestriti. 304^. Ter svili trih z
nikimi bici toliko mestrihu, dokle dusu stvori-
teju podahu. 366*. — U istoga pisca ima i me-
striti se s nejasnijem znacenem,: Juraj . . . kop-
jem u ruki mestreci se . . . priskoci ondi. cvit
101*. Mestredi se^okol nega hahar, Ursicin pre-
strasi se. 110*. Ca jest priprava grihu? Jest
stvar ona, ob koji clovik mestri se, kad sagri-
suje ; na priliku kradudi clovik ruku protegne,
skrinu otvara i piueze grabi. svitl. 16.
MESTEIV, adj. majstorski, vjestacki. Samo u
primjeru: Cujahu se gledajudi mestrivo viteza
sidiiie na voluji glavi. Starine 3, 229.
MEk^TKOV, adj. sto pripada mestru. Izmedic
rjecnika u Stulicevu (ad magistrum spectans).
Eukami i nogami mestrovimi mice se. F. Gla-
vinid cet. posl. 14. Prez mestrove krivine. I.
Ivanisevid 124. Sumjite od ovoga obedana kao i
s. Toma od meStrova ukazana. J. Banovac
razgov. 37.
1. MEStEOVA, /. ncitejica. Izmedu rjediiika
samo u Stulicevu (magistra). Ka (t. j. ritnska
crkva) po odludeniju gdna. Boga je i mati vsih
crikav i liih mestrova. I zato vse crikve noj
kako mestru i mostrovi jesu duSne poslusati.
Narucn. 20*.
2. MEStEOVA, /. nekakva zem]a u Pojicimn.
Zborn. za nar. ziv. 8, 201.
MEStROVAC, MeStrovca, m. zaselak u Bosni
u kotaru focanskoiu. Popis zit. bos. i here. 60.
MeStEOVATI, mostrujem, impf. biti mestar
ucittlovati. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu
1. MESTROVICA
619
METALIK
(magistri munus exercere). Koji ne razumi ni-
komu mestrovati. J. Filipovic 1, xiii. Nit v va-
rosi mestra, ki bi ti mestroval, nit u fari popa,
ki bi te pokopal. Jacke 159.
1. MESTROVICA, /. u6ite]ica. Sestricu moju
i mestrovicu pejaju na muke. F. Vrancic ziv.
60. Julija ne mestrovica tri dni placuci nije se
dilila od greba. 95. Gdi jazicit uce dica, vridna
ti bi mestrovica. I. Ivanisevic 172. Sad nije
(t. j. Grcka) svijeta svega mestrovica. J. Kava-
nin 289*>. Zejna jedna gospoja nezina mestrovica
znati. I. P. Lucie razg. 49. Ona (t. j. Bogorc-
dica) bila je mestrovica apostolska. Grgur iz
Varesa. 108.
2. MESTROVICA, /. pusta u Slavoniji u zu-
paniji virovitickoj. Razdje|. hrv. i slav. 77.
MESTROVIC, m. prezime. Imenik (1906) 282.
Nalazi se u Lici. J. Bogdanovic.
MESTROVICL m. pi. inie dvjema zaseocima;
jedan je u Bosni u kotaru visockom, drugi u
Hrvafskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Fopis
zit. bos. i here. 124. Razdje}. hrv. i slav. 17.
MESTROVSKI, adj. mestarski, majstorski.
Samo u Vrancicevu rjecniku (artificiosus).
1. MET, meta, m. mjesto, gdje se mreze mecu,
kad se riba lovi. Akc. je u lok. sing, metu, a uplur.
je (vajada) metovi, met6va. Od istoga korijena,
od kojega je i glag. metati. U rjecniku Vukovii
(ono mjesto, gdje se mece preda, kad se riba
lovi, der Ort, avo das Netz beim Fischen in's
Wasser geworfen wird, iactus s dodatkom, da se
govori u Osijeku). Svaki ribar ima svoj met i
tu mede svoje alove. „Na metu stojim", — „met
odmaram", govori se tada. A na metovima i
hrane ribu, i to Jeti, kad je voda malena, a bi-
stra. TJ gvozdenaku se kuha jecam, dok ne pukne
zrne, pa onako kuhan sa camca bacaju ispolcem
na metu. Sto se bojma hrani riba na metu, ti-
jem se sve vise ne kupi tuda, i onda je alovom
pokupe. M. Medic letop. 166, 73. Govori se i u
Istri, gdje je akc. met, gen. meta (static pisca-
toria). D. Nemanic (1883) 8. Vajada je to zna-
cene i u primjeru: Omisani navratili pod Osin
svoj teg, da se kusaju metovi i da se loviua
dariva na jagmu. Pa do danas (ostali) . . . metovi
omiski pod Osiiiem. M. Pavlinovi6 razl. sp. 384.
2. MET, m. Samo u Sulckovu rjecn. znanstv.
naz, : Met, metak, metaii, nem. Wurf, franc, jet.
tal. gittata, tiro, kos met, schiefer Wurf,
smjer meta, Wurfrichtung.
3. MET, kao da je skraceno wjesto metla.
Samo u ovoj zagonetki: Seremet met, kra}ev
zet, za vratima stoji, djevojke prosi. Za tu se
zagonetku veli u Vukovu rjecn. (1898) s. v. se-
remet da joj je odgonet}aj : macka i mis, a u
S. Novakovica nar. zag. 130: metla, — i ovo
daje boji smisao.
1. META, ' . r l, bijeg (u igri). S istijem zna-
cenem nalazi se ova rijec i u ruskom jeziku
(Mira) i u po^skom (meta). Iz lat. meta. Izmedu
rjecnika u Bjelostjencevu (meta, cil, sphaeriste-
rium) i u Vukovu (meta, kad se igra lopte, das
Ziel, meta s dodatkom, da se govori u vojvod-
stvu). Druzina se razdeli na dve stranke, kao i
kad se igra lopte pa u prostranijem po)u postave
jedni naspram drugih, na 30 ili i vise koraka,
po jedan prostac ili stogod drugo pozgodno, i
to zovu meta. M. D. Milicevic ziv. srb.- 249.
2. META, /. bijka, koja se zove i metva, met-
vica. Rijec se s istijem znacenem nalazi i u dru-
gim Slav, jezieima: staroslov. meta, riis. mhta,
ces. mdta, poj. migta i t. d. Iz lat. menta (men-
tha), otkle je i nem. Minze, a lat. je rijec iz
grc. /j.Cvd-1-j (ili fiCv9a). U rjecniku nijednom.
Potvrda ima samo iz eak. govora. Desetite metu
i rutu (luc. 11, 42). Ant. Dalm. nov. te§t. 104.
Danas se govori u Istri, gdje je akc. meta. D.
Nemanic (1884) 20. i u Vrbniku na otoku Krku.
Zborn. za nai'. ziv. 5, 69.
3. META, /. mjesto u Srbiji u okrugu kragu-
jevackom. Livada u Meti. Sr. nov. 1861, 502.
METAC, meca, m. kao da je isto sto metak
(vidi tamo). Samo u primjeru: Metac rije iz kne-
zevih grla (t. j. iz pusaka), a Trebes mu odziva
se jako. Osvetn. 5, 107.
METAC, metaca (tako je zabijezen akc), onaj,
koji se mede kamena (u igri). I. Pavlovic.
METACA (tako je zabijezen akc), f. peruska,
nem. Federwisch. U Krasidu u Hrv. S. Ivsid.
META(J)ICA, m. covjek mutjivac, varalica,
tal. imbrogliono. L. Zore pa}etk. 110, 225. Vidi
meca(j)ica pod b. — Glas -j- moze se izgovarati,
ali se ne mora.
META(J)INE, /. pi. mjestance na ostrvu Pagii.
A. Masek 142. — Glas -j- moze se izgovarati,
ali se ne mora.
META(J)IVA, /. bi}ka, lat. Ajuga, Chamaepi-
lys. U Vrbniku na otoku Krku. Zborn. za nar.
ziv. 5, 69., gdje pise bez -j-.
METaK, metka, m. metan, hitac Izmedu rjec-
nika samo u Stulicevu (iactus) ; a ima i B. Su-
lek u svome rjecn. zn. naz. (vidi kod 2 met).
Jake kule silno oruzane rigale su tisude metaka.
Osvetn. 5, 107. A koliko palo je metaka, da je
svako pogodilo zrne, ne bi bilo na poboju ziva.
7, 45. Posle toga Svaba izbaci nekoliko metaka
(iz kumbare). M. D. Milidevid pom. 77. Tim
metkom rani jos jednoga Turcina. 283. Govori
se u Lici: Da mi je samo edan metak pra. J.
Bogdanovic.
METAL, metdla (bice takav akc), m. ruda
(koja se kuje). Iz lat. metallum (a ovo iz grc.
jUtTcO.Xou). Zlato i srebro i biserb i drago ka-
menje i drazi metali. Kolunid zborn. 203. Ako
se sluzil jest pinezom himbenim skovanim ne
od istinoga zlata il' srebra, ner inoga metala.
S. Budinic ispr. 67. Da rade i iz zem^e svoje
sa}u sirovu robu, a osobito metale i loj. D. Da-
nicic istor. 138.
METALA, mjestance u Dalmaciji u kotaru
sp^etskom. A. Masek 116. Ne razabira se, je li
fern. sing, ili je neutr. plur.
METALAC, metaoca, m. strje]ac, t. j. onaj,
koji strijele mece. Samo u rjecnicima, i to u
Mika^inu (metalac, strilac, iaculator, funditor),
u Bjelostjencevu (metalac, strelec) i u Stulicevu
(iaculator, qui vibrat).
METALCE (tako je zabi(ezen akc), n. dem.
od metalo. Dajde mi edno metalce sijena za tele
posudi. U Lici. J. Bogdanovid.
1. MET ALIO A, /. brdska kosa pod zirorodnom
gorom na istoenoj strani manastira J^ubostine
(u jagodinskom okrugu u Srbiji). Grlasnik f.l, 128.
2. METALICA, /. nekakvo mjesto u Lijevcu
u Srbiji, za koje narod govori da se zato tako
zove, sto je tu Marko Kra^evic metao kamene
tesko do 100 kilogr. Etnogr. zborn. 5, 480.
3. METALICA, /. nekakvo zemjiste u jugoza-
padnoj Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 625.
METALIK, m. novac^ od 5 para u Kosovu
Poju i iiopce u Staroj Srbiji. Etnogr. zborn. 7
^Ce^A.,^^,-..^^<^
METALISTE
620
METARI6
329. 456. — Jamacno je is grc. /uncdlixog (t. j.
metalni).
METALISTE, n.
a) metali§te je mesto, gde se zimi stoci po-
laze (mece) hrana. Govori se u uzickom okrugu
u Srbiji. S. I. Pelivauovi6.
b) metaliste zovu u Liki mjesto, odakle se
kamenom baca ili umece „Ajmo na metaliste
pa demo se umetati". J. Bogdanovid.
c) Metaliste je brdo u Srbiji u okrugu ja-
godinskom. Etnogr. zborn. 6, 247.
METALO, n.
u) ono sijena, sto se u jedan put zimi po-
lozi govecetu, der Vorwurf (des Futtertheils vor
das Vieh), portio pabuli. Vuk rjecn. Govori se i
u sjevernoj Dalmaciji: metalo sina, t. j. koliko
se me6e svaki put prid kona (porcija). J. Grup-
kovid.
b) metalo, ^ metajka, nem. Wurfmaschine,
tal. balista. B. Sulek rjecn. zn. naz.
META^j, metaja, m. neka bolest ociju. Kad
otece trepavica i grebe u oku, kazu, da je me-
taj. f7 Backoj. M. Jovanovid-Batut. Vidi rijec,
koja za ovom dolazi.
META^^E, n. Eine Art Augenkrankheit, mor-
bus quidam oculorum : navuklo mu se metaje
na oko. Metaje se baje metlom, perom, bijelijem
lukom, soju i b|ebom. Vuk rjecn. s naznakom,
da se govori u Crnoj Gori. — Bice u svezi s
glag. metati, ali je tesko razabrati svezu u zna-
ienu.
META][.KA, /.
a. nom. appell.
a) mjesto, gdje se momci mecu kamena,
die Wurfstatte, iactus (?). Vuk rjecn.
b) meta}ka, metalo, nem. Wurfmascbine,
tal. balista. B. Sulek rjecn. zn. naz. Dakle sprava
za metane (bacane) kamena. Mozda ovamo ide
pritnjer : Drugi drugom skacke odkoraci il' s ra-
mena metajkom odbaci. Osvetn. 4, 2.
c) eij, bi(eg, nisan, tal. bersaglio. L. Zore
pajetk. 110, 225.
tlj veliki teski kamen, kojim se momcad
umedu. U Imoskom. L. Zore pajetk. 138, Gl.
e) na oku kao cibujica, Art Augeniibel,
morbus quidam oculorum Vuk rjecn. (s nazna-
kom, da se govori u Sarajevti). — Ispor. meta},
meta}e.
b. nom. propr.
a) selo u Bosni, u kotaru (jajnickom, —
dva zaseoka, jedan u kotaru focanskom, drugi
u visegradskom. Popis zit. bos. i here. 24. 48. 146.
b) suma u Slavoniji u zupaniji virovitic-
koj. Eazdje}. hrv. i sbiv. 80.
c) zemliSte u Srbiji it okrugu rudnickom.
Etnogr. zborn. 4, 178.
d) brdo u Srbiji u okrugu pozarevackom.
Etnogr. zborn. 5. 299.
e) utrina kod sela Tomana u Srbiji u
okrugu podrinskom. ]^. Stojanovid.
1. METAN, m. musko ime u spomeniku xiv
vijeka. Dec. hris. 20. 90. — Jamadno je gen.
Metana, dok je u spomeniku zapisato Metanb (a
ne Mnt'nb, kako bi bilo, da je gen. Metna).
2. METAN, metna, adj. Samo u ^ulekovu
rje5ij. zn. n.iz. za nem. AVurf-, na pr. metna
crta, lat. linea traiectoria, nem. Wurilinie, tal.
linea dol tiro.
METANIJA, /. kad se tko pred kirn duhoko
poklom t prekrsti. Izmedu rjecnika u Vukovu
(die tiefo Verneigung und Bekreuzigung, pio-
stratio, adoratio) s naznakom, da je iz grc. ,ue-
Tdvoia (koja grdka rijei upravo znaci: kajane).
Aste kto odb psalma i molitvy ulisit se . . . da
metanije tvoritb, jeliko igumenb povelitb. Sava
glasn. 40, 148. Kad bi (t. j. pustinici) svrsili
svoje molitve i uredene metanije, posli bi po
vodu. D. Obradovic basne 128. One bogomoje,
one metanije, one zaduzbine . . . nisu korisna
(dila). A. Kanizlid kam. 902. Udariti deset ili
sto metanija. Metanije su male i velike; male,
kad se covjek pregne i dohvati rukama do zem|e,
a velike, kad klekne na kojena i na ruke pa
dohvati glavom do zem|e. Vuk rjecn. s. v. me-
tanija. (Momak) dugu u- tie poronuo sarku, pa
on castnu metaniju daje, po torn starcu (t. j.
igiimanu) i desnicu Jubi. Osvetn. 2, 18. Kad
videse slavna car Lazara . . . svi iz ruke bradve
poturise, a sa glave kape ukidose, udarise tri-
dest metanija, dok carevu pojubise ruku. Nar.
pjes. petran. 2, 173. Kad najeze gospoja krajica,
ti udini sedam metanija. 2, 587. Primacu meta-
nija od sviju, koji mi pristupaju. M. D. Milice-
vid medudn. 116. — D Staroj Srbiji cine se
metanije i pred pokojnikom. Etnogr. zborn. 7,
487. 491.
METANISANE, n. nom. verb, od metanisati.
Izmedu rjecnika u Vukovu (das Niederfallen
und Bekreuzigen in der Kirche, adorationis ge-
nus christianorum ecclesiae graecae). Sazivje
okolo sebe na motanisane sve biskupe dalma-
tinske. M. Pavlinovid razl. sp. 10.
METANISATI, metanisem, impf. duboko se
klanati i krstiti, sto moze biti i klececi. Gla-
gol nacinen prema imenici metanija s grckim
aorisnim nastavkom -isa-. Izmedu rjecnika u
Vukovu (sich tief neigen oder auch niederfallen
auf's Angesicht und bekreuzen, adoro prostratus).
Kako rau se vas zapad i istok kao metaniseci
(sic!) klana. A. Kanizlid kam. 249. Prevari se
srpski car Stepane te on sede s nima za trpezu,
a jos nije ni slave napio, a zaista ni metanisao.
ISar. pjes. vuk 2, 94. Dok sveStenik divno be-
sjedase, Luka ?tase i metanisase. Osvetn. 2, 26.
Da se krasue nagledaju crkve, metanisu Bozjih
ugodnika i najube ruku svecenika. 6, 12. Pa
onda otpocne metanisati govoreci : da metanisem
prvo Gospodu Bogu, da mi pomogne; da meta-
nisem sv. Arandelu, da mi pomogne ... M. D.
Milicevid slave 45. Najposle zakratio je metani-
sati onima, koji pristupaju k nemu arhijerejskoga
blagoslova proseci. medudn. 128.
METAI^, metna, m. hitac, metak. Samo u Vic-
kovu rjecnika (Schuss, telum s naznakom, da se
govori u gornem primorju) ; ima i B. JSulek u
rjecn. zn. naz. (vidi kod 2 mot).
METANE, n. nom. verb, od metati. TJ rjeiniku
Mikajinu (metane, hitaiie, iactus, coniectus), u
Belinu (il lanciare o scagliare), u Stulicevu
(iactus, vibratio) i u Vukovu, gdje se kaze, da
je nom. verb, od metati i od metati se. Ribu
ne ujase, jer mrizu zadise u prvo metanje. P.
Hektorovid 5. Po metanu 11a riih poriz ili por-
ciju, kako se obicaje reci. A. Badic 64. Potra-
tise svu nod u metanu i vadeAu mreza zaludu.
S. Eosa 170.
METAR, motra, m. mjera, nem. Meter, franc.
metre, tal. metro (sve iz grc. /.liioor). Govori se
i pise na pr. tri metra, deset motara.
ISIETARSKI, adj. §to pripada mctru, nem.
metrisch, na pr. metarska mjera.
METAHK;, m. prezime zabi^ezeno prije nasega
vremena: Metaritz. T. Smidiklas spom. 120. Biie
grijeskom -t- mjesto -d-.
METATI
621
METATI
METATI, mecem, impf. iacere, ponere. Ake.
kakav je u inf., takav je i u aoristu (citavom),
u imperativu i u partic. perf. i. ; u ostalijem je
oblicima akc. Tcao u prez. Nalazi se i u svim
drugim slav. jczicima, na pr. staroslov. metati i
mesti (prez. mesta i metij,), rus. McxaTK, ces. me-
tati, poj. miota6 i miesi i t. d., a od drugih
indoevr. jezika ima ovaj glagol samo u litavskoni:
mesti, metu. Znacene je i u drugim slav. jezi-
cima i u lit. : bacati, a znacene stavjati razvilo
se iz toga u nasem jezikii; dokaz je tome, sto se
onome prvovi znacenu nalazi potvrda u xv i
XVI vijeku, a drugome tek u xvii. U svijem rjec-
nicima.
I. Oblici.
a. Iz prezentske osnove prodire bin in-
finitivnu, i tako se nalazi
a) inf. mecati. Mikaja rjecn. s. v. hitati.
A. Vitajic istum. 528. A. Kadcic 238. J. Bano-
vac pripov. 92., pred. 151., razg. 63. 119. J.
Eilipovid 1, IT^J. M. Zoricic osm. 100., aritm.
24., zrc. 42. — me6at. J. Kavanin 28a. 380a.
J. Banovac razg. 195. A. Kacic razg. 140.
Nadod 114. U rjecniku Belinu, u Voltigijinu i
u Stulicevu ima mecati pored metati.
b) nom. verb. me6ane. Bela rjecn. (il
gettare).
c) impf. mecah. J. Kavanin 45a. j. Ba-
novac razg. 184. — mecase. M. Orbin 111.
124. I. Drzic 239. J. Banovac pred. 140 S. Rosa
185. — mecahu. I. Gundulid 225. M. Radnic 32b.
d) aor. me6a (3. 1. sing.). I. Gundulid 522.
e) partic. perf. ii. mecao. A. Knezovic
197. M. Pavlinovic rad. 138. — mecali. Grlasnik
II, 1, 33. S. Tekelija letop. 119, 73.
b. Kasto se ovaj glagol spreze po 1. raz-
redu V. vrste: metaju (3. I. plur.). M. Marulic
244. Pjev. crn. 127b. — metajuci. Korizm. 96b.
I. Dordid ben. 166.
II Znaeena.
1. metati u akt. i pas. (u pas. i s rijec-
com se).
a. bacati, hitati. U rjecniku Vrancicevu
(iacere), u Mikajinu (metati, hitati, vrci, iacio,
conjicio, conlorqueo, emitto, — metati kamenje,
iacere lapides vel saxa), u Belinu (mecati, get-
tare, — ovamo ce ici i: metati prstima, giocare
alia mora, micare digitis, cime se noznacuje ne-
kakva igra prstima), uJambresicevu (mecem, iacio,
u lat. dijelu), u Voltigijinu (metati, mecati, lan-
ciare, hinunterwerfen), u Stulicevu (metati, me-
6ati, iacere, emittere, ejicere), u Vukovu (werfen,
projicio s primjerom iz nar. pjesme: Mlad je
Vaso s grada gleda, klobuk joj mece; Uzmi,
Mare, zuti klobuk, podi za mene) i u Danici-
cevu (projicere).
a) u pravom smislu.
aa) uopce; ono, sto tko mece, izrice
se obicno akuzativom, rjede instrumentalom. Nit-
korb ne brani metati (t. j. stvari iz lade u more,
kad je oliija). Spom. sr. 1, 115 (iz god. Itl2).
Ako drug tvoj nacne na te kamenje metati (iz
g. 1468.) Arkiv 9, 139. Cesto krat ga je (t. j.
zao duh sina moga) u ogan i u^vodu metal, da
bi ga pogubil. Bernardin 135. Cine almustvo z
zle vo|e i mnide, da vse ono tja medu. Korizm.
8a. (Koni) kopidu, ritaju, medu nogami. 49a. S
malima rukami, nu nima dalece mece ktec, da
nami kagod se zlod steco. D. Eanina 60a. Voda
jedna visoko kuzej mecuci. P. Zoranic 86. Ke
na smrt osujevahu, pred nega metabu (t. j. pred
juta kona). Starine 3, 229. Drugo stvari, koje
su u plavcici, mecu na dvor za oblagsati plav-
cicu ; tretje medu sjedro u more, da bi se kako
uhitili. M. Divkovid bes. 197. Ki bi i bici tepen
i u gorudi pakal metan. F. Glavinic cvit 175 a,
Svaki harbom vjesto mede, svaki lukom dobro
strijeja. I. Gundulid 329. Medu u more mnoge
pricinene stvari. P. Radovcid nacin 90. Morski
vali bisor medu pokraj zali. J. Kavanin 14*.
Gri§nike on ce hitati i medati onim psom pak-
lenim, da ih razdiru. A. Vitajid istum. 528. Sino
pojsko, koje danas jest, a sutra se mede u ped.
L. Terzid 202. Krunu tredom metase u visinu
vedra neba. Nar. pjes. bog. 86. Ako nevjernost
i nestavnost ko zla godina u moru sjemo tamo
tobom medu. I. M. Mattei 246. Zli duh metajudi
ga (t. j. covjeka) po tlijeh. I. Dordid ben. 166.
Velik kladenac mede u visinu rijeku vode. B.
Zuzeri 240. Jedan va drugoga balote metali.
Nar. prip. mikul. 152.
bh) metati kamen (u igri). Gde ju-
naci vino piju, mladi momci kamen medu. Nar.
pjes. vuk 1, 339. Skok skakahu, a kamen me-
tahu. Ogl. sr. 441. II' hrvaci da se hrvat kredu,
umetaci da stijenu medu sa ramena desna po-
uzdana. Osvetn. 1, 46.
cc) metati mrezu (u vodu poradi
lovjena ribe). josde nakon toga jednoc ju (t. j.
mrizu) metase. P. Hektorovid 5. Nitkor mriz
ne mede u svoje potribe u lokvu, zac ne de u
lokvi najt ribe. H. Brtucevic u N. Najeskovida
1, 353. Vidi dva brata . . . medudi mrize u more
(jere bihu ribari). I. Bandulavid 188a. U rijeku,
gdi nije ribe, metat mreze zaludu je. Poslov.
dacic. Blagoslov lova, kada se mrize medu na
lov|enje. L. Terzid 280. Medu gorami od valova
medu svoje mreze. A. d. Bella razg. 111. Mede
mrezu u tiho Dunavo. Nar. pjes. vuk 2, 52. Vidi
dva brata . . . gdje medu mreze u more, jer bi-
jahu ribari. Vuk mat. 4, 18.
del) metati ogaii (plamen, trijesak).
Put ove velike gore, ka ogaii svoj ziv mede sve
vike k visini nebeskoj. D. Eanina 128a. Proz
usta medase ogan od sumpora. I. Drzid 239.
Hotje . . . paetati smionom vlasti strahovite zgar
treskove. G. Palmotid 2, 461. Na nih plavi gdi
metase plame ognene. 2, 473. Suprod kojoj srcba
Bozja mede svoje ognene trijeskove. A. d. Bella
razg. 74.
ee) metati pjenu. Jedna zena . . .
pine metase, zubi skrgitase. F. Vrancid ziv. 90.
Cici sara (t. j. kobila) kako zmija luta, mede
pene preko gospodara. Nar. pjes. vuk 2, 453. —
Ovamo se moze metnuti i jnimjer : Dari pod zide
mesta dohodedi (t. j. drakun) strupovuu paru s
pinami zdruzenu gori metase. E. Glavinid cvit 100b.
f'f) metati zdrijeb. Sfrhu sfite moje
metase zdribe. Bernardin 89. Medite svi apostoli
zdrijebi. Zborn. (1520) 29a. Eazdilise svite ne-
gove mecuci zdribe oba ne. M. Alberti 479.
Apostoli . . . sebi medudi zdribe svit razdilihu.
F. Glavinid cvit 389a. Ako je metal ili cinil
metati kocke ili zdribe na pomod djavla zaziva-
judi. svitl. 57. Mefcati zdribi za ugonenuti grijeh
jest smrtni. S. Matijevid 48. Zato vede puta mota
zdrijeb. P. Posilovid nasi. 52a. Svrhu bodice
moje metase zdribe. L. Terzid 30. Tako mi su-
dili i najposle kocku medali po vo|i i dogovo-
rima ninima. Glasnik ii, 1, 33. Ostali narod mota
zdrijeb, da uzmu jednoga od deset, da sjedi u Je-
rusalimu. D. Danicid nam. 11, 1. — Ovamo pri-
staju i primjeri: Ako bi caral u ogiiu medudi
vuglenje, jeda bi od kakova ozdravil betega. F.
Glavinid svitl. 55. Od dohodnijoh zgoda i cesti
poceh metat hamalije. G. Palmotid 1, 76.
METATI
622
METATI
gg) metati u tamnicu. Posle me bio
i u ariste dva puta metao. Glasnik ii, 3, 128.
Koje (ruke) te ne medu u tamnicu, ni u galiju,
mail dusu za uvik u pakao. J. Banovac razg.
153. Bicevase, u gvozdje, u tamnice metase (t. j.
Grci Lutine). A. Kanizlic kam. 448. Uvatio ma-
log Eadoicu pa ga mece na dno u tavnicu. Nar.
pjes, vuk 3, 35S. Da sam ja metao u tam.nicu
one, koji te vjoruju. Vuk djela ap. 22, 19. Voj-
nici nesretne sejane u tamnicu medu. Nar. prip.
vuk2 248.
h) u prenesenom smislu.
aa) uopce; i ovdje se katkad ono,
sto tko mece, izrice instrumentalom (obicnije aku-
zativom). Tuj pridragi svi kameni, koji mecu
vec plameni neg nih traci zlatoperi. M. Pele-
grinovi6 186. Mecem, sipjem sa svom mo6i sve
sto imam zlata i blaga. I. Gundulid 224. Iz po-
gleda srcna i huda (Daut) me6uc ogan vapec
klice. 513. Sto je dakle u izpraznostih mecat
zlato. J. Kavanin 28a. Jezik pjenav psosti dava,
uzgane oci iskram' me6u. 57*i. I od sr^be od to-
like lice mu ogan i dim mece. A. Vita^id istum.
5ia. Toga na me nek ne mede (t. j. neka me ne
krivi), jer svidocit modi ne de. V. Dosen 251a.,
Poznao ... da se nepravedno na ni krivice medu.
I. Velikanovid upud. 1, 225. Kad bi tko na dru-
goga kakvo nedilo metao. B. Leakovid nauk 358.
bb) metati kletvu (proklestvo).
Mogu niki opati medati proklestva. A. Kadcic
238. Sabor tridentinski proklestvo mece veliko
na onoga, tko bi rekao, da ispovid nije giisniku
potribita. F. Lastrid ned 47. Svoj blagosov od
neg digno i proklestvo stra§no mode. V. Dosen
7*J. Pravedni ne boje se proklestva, koje na ni
medu opaki. A. Kanizlid kam. 363. Ruke ruce,
da se ne izdaju, kletve medu, da se ne odaju.
Osvetn. 2, 16.
ec) metati oko, oci (okom, ocima).
Okom metase po gustoj dubravi. M. Vetranid 2,
117. One metahu ocima na zlat dar. 2, 128. Na
n Venus ocice najvede metase. 2, 152. Va|a pro-
ciniti, kud se oko mede. D. Barakovid vila 25.
Na spije, grmje i zdence . . . oci metase. F. Gla-
vinid cvit 51*. Put hrabrene i gizdave Podu-
navke oci mede (mlad kralevic). I. Gundulid
344. Da mu restu srede, kada k nebu oci mede.
J. Kavanin 282'>. Niti itko na uihovo bide oka
medase. S. Rosa 185. Na Davida najmladega jos
za ovcicam pastjerica mede oko. B. Zuzeri 319.
Mece oci po driizini redom. Nar. pjes. vuk .3,
215. Oko na me mede. Nar. pjes. istr. 2, 44. —
Ovorno pristaje i primjer: Stielovite sve pozore
svaki mede vrh cejadi. G. Palmotid 1, 172.
(1(1) metati sto na pogibio, na rizik.
Zarad jasprili mece na pogibio svoga jedinoga
sina. A. Kacid korab. 274. Nejmamo mecat na
rizik nasu srodu. razg. 140. Vise puta jest svoj
vlastiti zivot metao na pogibio. F. Lastrid od' 342.
ee) metati sto na tie (na tla), po
tie (po tleh). Zavidosd mede vse kriposti na tla.
Korizm. 37i. Vrijeme svaka na tleh mede. J.
Kavanin 136'^. Ki zakone po tleh mede. I. Gun-
dulid 516. Prijatejatvo se po tie mede, drug so
od druga zaboravja. P. Kanavelid 176.
//) metati Sto pod noge. Prilike
propete pod noge raetaju (t. j. Turci) M. Ma-
rulid 244. Koji boz .straha i stida medu pod noge
zapovidi Bozjo. A. Kanizlic bogojubnost 116.
Tako snaSa . . . svog potvori mu2a . . . i pod
nn<rn tiega mode. V. Doson 106l>.
gg) metati kome sto u obraz, u o6i,
t, j. reci mu slobodno, u brk. Vidi mater, koja
se nim podruguje i mede mu u obraz ove rijeci.
B. Zuzeri 107. Isukrst . . . u obraz mede Petru :
Vade post me, satana. 208. Ar mi vsi dijaki pi-
sud V oci medu, da s' prvo za nami ^ubavju go-
rila. Jacke 105. (pjesma, otkle je ovo, nije pravo
narodna).
hh) metati sto u pogibio. Nisam ja
budala metati mog zivota u taku pogibio. F.
Lastrid ned. 188. Ne medito u pogibil blago. M.
A. Rejkovid sat. 44. Niti mu se ima virovati
ni s. sakramenta u pogibio metati. M. Dobre-
tic 97.
ii) metati sto u vjetar, t. j. utaman
sto ciniti, gubiti. Sve pjesni, koje ja u vjetar
metah tja, u hvalu u vasu sad hodu obratit. M.
Drzic 117. Da oni vrime milosti bozanstvene ne
medu u vitar. E. Pavid ogled. 594.
JJ) metati sto za pledi, za leda, t. j.
zanemarivati. Posao svoj mede svak sada za
pledi, a tudijem dvas vede more se misledi. N.
Najeskovid 1, 324. Ki svitovnoga cida straha
mede dilo pravednoga cinenja za plede. S. Bu-
dinid ispr. 73. Mede obzir vas za pledi, sto je
drzan zaborav|a. I. Gundulid 464. Nasa vlastita
ne poznajemo pomankana, nego svaki svoj grih
mede za leda. D. Rapid 67. Sto nam nije milo
viditi, to za leda medemo. D. Obradovid ziv. 8.
c) pucati, strijejati (i to upravo znaci :
bacatiK Izmedu rjecnika u Voltigijinu (tirare)
i u Vukovu (metati puske, topove, strijele, schies-
sen, mitto s primjerom iz nar. pjes. vuk 2, 360:
Delibasa, ajde medi strele).
(la) metati s akuzativom Hi (ako je
pasiv) s nominatioom. Prislavne stril tvoje imaju
jos vede krjeposti, neg' koje Jupiter zgar mede
N. Najeskovid 2, 21. Trjeskovite i gorude kum-
bre mede. J. Kavanin 182^. Izda zapovijest, da
se po logorima ne medu i^uslie uzalud. Vuk dan.
3, 191 Sto 1' ne medes do dva ledenika? Pjev.
cm. 169a. Ne medite dugijeh pusaka, ved za
britke sabje privatite. Nar. pjes. vuk 3, 49. Al'
nemojte pusaka metati, dokle moja uajprije ne
pukne. 4, 148. Pjevajudi i puske mecudi. Ogled,
sr. 12. Nar. pjes. here, vuk 154. Nar. pjes. horm.
2, 203. Top ili puska, sto se mede na glas. Vuk
rjecn. s. v. habernik. Pa u nisan duge puske
medu. B. Radicevid (1880) 94. Kone jure, a ku-
bure medu. Osvetn. 1, 32.
bb) metati s instrum Pjevajudi i
puskam' medudi. Ogled, sr. 65. Nar. pjes. vuk
6, 194. Puskom mode, a iz grla vice. Ogled, sr.
475. Puskom mede, ,ko je junak!' vika. Nar.
pjes. vuk 4, 113. Neka mede topom velikijem.
Nar. pjes. magaz. (1867) 93.
(•(•) metati iz cega. Strijele medudi
iz luka. Zborn. (1520) 138b. Vi junaci iz pu-
saka cesto medite. Nar. pjes. here, vuk 339.
Mladidi medu iz pusaka. Pravdonosa (1852) 9.
(1(1) pojedinacni piimjeri. Prad sto
okolo postavi grada i sa vsimi u grad metase.
Starino 3, 258. Nit' pucaju nit' nisana modu
(obicnije bi bilo: u nisan). Nar. pjes. juk. 413.
Lukin sin meta na one, sto bijahu blago potegli,
no zrno mu ne dovrze. S. ^ubisa prip. 154.
(l) rusiti, obarati. Paka silnik plese
i mede, tko se uzda u n najvede. I. Gundulid
232. Lonii, krsi, tre, potlada, bije, sijede, plese
i mede (t. j. Sokolica u boju). 410. Sto viteza
mede on (t. j. Dilavcr) jedan. 522. Cim metase
ih (t. j. ovce) veja kuga. J. Kavanin 91a-. Vo
bijesan, sto srijeta, tvrdijera fielom mlati i mede.
L Dordic salt. 141.
METATI
623
METATI
e) sipati, prosipati. Zafi mecete to-
like suze zaman. Transit 36. Placite tvoji oci,
medite size. 147. Suze metah i prsi moji bijah.
E. Vrancic ziv. 108. Zmijo sto radaju, sve to
prokleto sjeme jadom me6e. M. Drzi6 307. Iskre
raede tvrda nada, sijeva i od mune sliku ima.
I. Gundulic 528. Ako nebo rosom mece. J. Ka-
vanin 2A^. — Znacene: sipati bice i u ovijem
primjerima (ispor. Iz usta mu zivi ogan sipa.
Nar. pjes. vuk 2, 140). Muna poce metat. A.
Sasin 136. Nebo buci, ogan mece. A. Gledevic
61*. Sto je u peci drva vece, sve iz nib veci
ogan mede. J. Kavanin 408b. Poce grmit, poce
svitlica mecat. J. Filipovic 1, 17b. Mece (sijeva)
svjetlica. Vuk rjecn. s. v. svjetlica. — Ovamo
se moze metnuti i primjer: U nu dazdi vijek
ne mecu, grom ne prijeti. J. Kavanin 487*.
f) tociti. Metase krv za cijelijeh dva-
naes godista (t. j. zena). D. Basic 171.
g) sijati. Ako dobro tu ne meces
sjeme, tamo zet ga ne ces. J. Kavanin 4751^.
Ovi tezak . . . boti . . . doc mecati senicu u nasa
srca. J. Banovac pripov. 92. Kakvu vidis zemju,
onako i sime u nu meci. M. Zoricic osm. 140.
Sto se sije i u zemju mece. M. A. Eejkovic
sat. 126.
h) pustati.
aa) pustati sto iz sebe. Od tad mi
noc i dan uzdasi su cesti, ke srce mece van za-
cica bolesti. H. Lucie 245. (Dub) raste oholo u
visin i mece grane svud okolo to jace to vece.
261. I tako on (t. j. gavran) tja dokle ne pocmu
(t. j. mladi gavrani) metati perje crno, no nosi
nima jisti. P. Posilovic cvijet 50. Obsjecena ne
c' vit' suka da ne mede sagranaka. J. Kavanin
263*. Murtila, ku ako taknes, miris mece. 359*.
Kad smokveneu listi okruze, cuje |eto, zato ih
mece. 559*. Veliki dub mede iz zila svoje dubke
k sebi slicne. V. M. (rucetid 131. Kogod kod
neg (t. j. kod sv. Bone) svete mede rici, neg mo-
litva svetog ovog lici. Nadod. 98. Mece uzdah
srca iz svoga. N. Marci 55.
bb) pustati kao : odbacivati, zane-
marivati. U rjecniku Belinu (abbandonare, las-
ciare, metter in abbaudono). Mecudi uboge na
stran. Korizm. 9*. Koji odvede zema|ska }ubi,
a nebeska mede od sebe i gubi. S. Budinid ispr.
73. Svak na stranu mede blagdani i svetki. B.
Krnarutid 37. Odmetnici raspusteni mecu raz-
log, razbor grde. I. Gundulid 552. Vijek ne medu
posle obisne. J. Kavanin 510*. Moje rici nazad
modes. A. Vita^ic istum. 153b. Znaj, da je drzan
odluke zle metati i odvrdi misli opake. ostan
40. Za svojoj tastini pogoditi, medu raj, medu
dusu, mecu Boga. B. Zuzeri 371.
i) bjuvati, rigati. Govori se na Bijeci.
F. Pilepic.
1). stavjati, namjestati. U rjecniku Bje-
lostjencevu (mecem, pono, loco), u Jambresicevu
(mecem, pono u lat. dijelu), u Voltigijinu (met-
tere, porre), u Stulicevu (metati na stogod, col-
locare, ponere, reponere) i u Viikovu (thun, le-
gen, stellen, pono, — govedima, ovcama, Eutter
vorlogen, pabulum praebeo, — aufstellen, pono
s primjerom iz nar. pjes. vuk 5 [1898] 153 : Kuma
medu krstiteja Jovana, — anlegen, anziehen,
induo s primjerom iz neke nar. pjesme: Na se
mede toke Tadijine, — n. p. kupusa, pasuja
rucku ili veceri, t. j. pristavjati, da se kuha,
zusetzen, admoveo, — koga na muke, auf die
Eolter bringen, in tormenta dare).
a) u pravom smislu.
aa) metati sto. Ne pristajahu ne-
mili dvorani drv medudi i ogajn podnicujudi. F.
Glavinid cvit 131*. Ides u pomrkli, ne znas, gdi
modes nogu. M. Eadnid 23*. Da mu (t. j. konu)
junak uzdu mede. V. Dosen 106*. Za potvrditi
nase govorene, modem odredene s. sabora. M.
Dobretid 97. Nacin, kako kalami so medu. J. S.
Relkovid 88. Dvije sole brata ne imale, pa ga
viju od bijele svile, struk mu medu drvo simsi-
rovo, erne oci dva draga kamena. Nar. pjes.
vuk 1, 218. Te u Misir b'jele dvore gradi, tome|.
mede od dragog kamena. Nar. pjes. berc. vuk
126. Ovake sam posjovice ja ovde motao, kao
sto sam mislio da se najvise govore. Vuk nar.
posl. VIII. Ko bacvu napravja, mede cap, do hode.
Nar. posl. vuk 135. Dv'je su soke braca ne imale,
vec ga grade od bijele svile, ruke, noge, drvo
simsirovo, glavu medu od zlata jabuku. Bos.
pr. 1, 37.
bb) metati bez objekta. Cetvrti brat
kovacinu znade, al' u kudu nista klopat ne do,
neg' drugomu, pak u kesu mede. M. A. Ee|ko-
vid sat. 136. I pastirom mede u torbicu (t. j. zena),
ona nima nejednako mede. 140. Nauk va}a, da
tko covik bude, on covici i mece med |ude. J.
S. Relkovid 440. Divjan prokleti jede, a d;ik
mede u usta pa opet baca na kraj. Nar. prip.
vuk 187.
cc) metati s prijedlogom medu. Zi-
vinsku istud cinu sam se mede med zivinu. V.
Dosen 21* Tko virovat s crkvom ne do, med
prokleto sebe mede. 258b. Ko mede prst medu
tuda vrata, otkinude mu. Nar. posl. vuk 148.
(Id) metati s prijedlogom na (koji
u ovom dogadaju stoji samo s akuzativom). Me-
cudi ruku na celo. I. Ancic svitl. 123. I izdaje
Judom nega; a Pilatom na kriz mede. J. Kava-
nin 4*. Ogan, na koji su metani, i druge muke
drzali su pod nisto. E. Lastrid test. 255b. Ved
pokupi od zlata prsteno ter ji mede na bijele
ruke. A. Kacid razg. 155. Na vrat, ruke i na
noge veruge mu piedu mnoge. V. Dosen 86*.
Pocese i(hj biti, sidi, zive na kolac metati. No-
rini 73. Koji mede na misto svoje drugoga. M.
Dobretid 44. Desnu ruku na srdasce mode. Nar.
pjes. vuk 1, 477. Po bedenu poreda barjake, a
Srbine mede na bu.sije. 4, 243. No izvadi burme
i prstene to ib mede na zlatnu tevsiju. 6, 256.
Nitko ne mede novo zakrpe na staru bajinu.
Vuk mat. 9, 16. Modi, sestro, na me pisanu plah-
ticu. Jacke 175.
ee) metati s prijedlogom u (koji se
u ovom dogadaju slaze samo s akuzativom). Nit'
je modi u noznicu (t. j. sab]u). J. Kavanin 268b.
Mede ruke u zep od dolame. A. Kacid razg. 258.
Sagrisiso sinovi Aronovi medudi tudi ogan i
tamiian u kadionik. J. Banovac razg. 28. Prste
mu mede u usi. E. Lastrid ned. 335. Koja (t. j.
azdaja) drugo iskat no do, neg' sto oblo u vrat
mede. V. Dosen 240*. Zamacudi oli medudi u
vodu onoga, koji se krsti. M. Dobretid 25. Svino
. . . u zatvor na brauu medu se. J. S. Rejkovid
361. Sto su bili stari gospodari, one modes u
donu trpezu. Nar. pjes. vuk 2, 356. Panduri su
batinali i u kladu metali. V. Bogisic zborn. 528.
U tudo kolo nogu ne modi. Nar. bl. kapet. 275.
ff) metati s drugijem prijedlozima
(pojedinacni primjeri). Vladika mi razredujo
vojsku, mede redom pleme do plemena, medu
nima mede celovode. Nar. pjes. vuk 4, 81. No-
bom sveci stase vojevati i prilike razlicno me-
tati vis' Srbije po nebu vedrome. 4, 131. Britku
sabju preko krila medes. 6, 93. Jer tko mo^en
METATI
624
METATI
radit ne 6e, pod tojage sebe mede. V. Dosen 60^.
Zajer imat pravda ne 6e, da se krivac pod mac
mece? 69lJ. Dizahu krune z glave i mecahu ji
prid noge jagahca. M. Eadnic 32b. Gdi covik
ne mece jezik za zube. M. A. Ee|kovic sat. 10.
gg) metati hranu kakvoj domacoj
iivotini, rjede ce}adetu. Ako kada od kuhine ke
juhe ostajase, ukup s crnim kruscem metahu
mu (t. j. Aleksiju). F. Glavinic cvit 224^. Nasitit
se zele6 ve6e pidom, ka se praseim mede. I.
Gundulid 218. Ali svinam . . . mora covik da
kukuruz mece. M. A. Kejkovid sat. 106. Kravu
na to ucit ne ces, premda sol joj s kvarom mo-
des. J. S. Re|kovi6 316. Toga pako (t. j. covjeka)
ni obzriti ne ce (t. j. Judi), gdi se piece il' pice
ne mede. 437. One zanu travu svakojaku, pa je
medu pred kona bratina. Nar. pjes. vuk 1, 10.
hh) metati kakvo ruho Hi dio ruha
Hi kakav nakit na koya. Uzam ruho na se mece
(t. j. Sokolica). I. Gundulid 408. Otide (t.j. mis-
nik) obuci se; kad poce naglavnik mecati, cuje...
J. Banovac razg. 63. I kad na se kite medu da
se svitle i trepecu (t. j. mlade). V. Dosen 104^.
Zasto igraci . . . oblace na sebe Satirovu odidu,
medu negov obraz s dugackim a grbavim nosom?
M. A. Iie|kovic sat. 14. Na nih mece gogacke
hajine. Pjev. crn. 56a. Kad udovici medu crnu
maramu na glavu. Vuk nar. pjes. 1, 94. Pak s
ne skida ruho devojacko, na nu mede ruho ne-
vjestinsko. Nar. pjes. vuk 1, 585. Medi mi kal-
pak na glavu. Nar. pjes. vuk 1, 590. Na neg
mede tananu kosu}u. 2, 138.
b) u prenesenom smislu.
aa) uopce. Tad on ne mede zapriku
krizmi. A. Kadcic 116. Sotona paklena mede
prigode, da upanemo u negovo suzanstvo. J.
Banovac pred. 121. Smrt Mojsijevu medu niki
na 2493. A. Kacic korab. 103. Svaki cinu mede
svojoj robi koliko hode. M. Zoricid 103. Kako
ne de kra| visine pazit, pravda da ne gine, koju
sam Bog judma mece? V. Dosen 223*. Niti se
more upast u jedno pomankarie, koga zakon
ocito ne mede. M. Dobretid 55. Car Petar metao
mu je nika pitana. A. Tomikovid ziv. 283. Ne
demo novi zakon staroj zem|i mecati. V. Bogisid
zborn. 36. Mede trke, a mede obduje, dok ozeni
Dnlid-barjaktara. Nar. pjes. horm. 2, 412. I on
mede veliku obdu|u, prvom konu Turkinu di-
vojku. Hrv. nar. pjes. 4, 143.
hh) metati ime (korne Hi na koga),
ZaSto najpri pita, koga svetoga ime medu na
dite? F. Matid 82. Pofiese na ne ruzno ime me-
cati. M. Zoricid zrc. 42. Imena dici metase se u
vrime obrizovana. I. Velikanovid upud. 1, 484.
cc) metati strab, stravu (u koga Hi
na koga). Ne medimo straha u druzinu Pjev.
crn. 142b. 'fe mi medes stravu na druzinu. Ogled,
sr. 40. Ne medi mi stravu n;i druzinu. Nar. pjes.
vuk 4, 511.
<ld) metati zamke, zasjede, busiju.
Nijemac . . . na gospodu . . . svoje zan6ice stere
i mede. J. Kavanin 262b. U svemu se naode
razbojnici zamfiice medudi i stupice za pofatati
jude. F. Lastrid test. 13b. Mece (t.j. davo) zam-
fcice, da zaplete (t.j. (ude). J. Banovac razg. 111.
Naatojatie, kako bi ufatijo kraja medudi busije i
zaside. A. Kadid korab. 254. Gr6ki cari . . . La-
tinom nozafalni zaside ini nevirno i ctajno me-
dudi. A. Kanizlic kam. •'JBS. I u klance vrgo6e
busiju, drugu mecu u Police st'jeno. Nar. pjes.
juk. 545.
ee) metati s prijedlogom na (koji
stoji same s akuz.).
aaa) uopce. Zac glavu svoju na
zar {t. j. na kocku, stamp. ,zdar') medes ? Sta-
rine 3, 312. Tad na pazar pravdu medu (t. j.
prodaju, lakomci). V. Dosen 61b. Latini . . . na
svestenike medu jaram uztezana od zenah. A.
Kanizlid kam. 159. Dite pako, koje kiiige ne de,
nek od mala na posao se mede. J. S. Re}kovi6
156. Ne mecem ti na hangar cijenu . . . na po-
klon ti srmajli hangara. Ogl. sr. 490. Da nikak-
vijeh tegoba ne medemo na vas. Vuk djela apost.
15, 28. Na mene Boga mede, a sam cini sta mu
je drago. Nar. posl. vuk 189. Svine, koje so
medu na zir, gdje su ved jedne ishranene. Vuk
rjecn. s. v. potraguse. Dobro plada svoje krute
sluge i mece ih na krajine tvrde (t. j. car).
Osvetn. 1, 16. De ti cerku medes na kosiju. Nar.
pjes. stojad. 1, 25. Ima parnica, koje se obicno
medu na dobre |ude. V. Bogisic zborn. 542.
hhb) metati na muke. Nek ga
dadu meni mladoj u ruke. metadu ga na zle
muke. Nar. pjes. vuk 1. 386. Da mi je sva tri
sina na muke metao. S. !^ubisa prip. 148. Ne
demo te na muke metati. 232.
ccc) metati na otkupe. Medi mene,
Ture, na otkupe. Ogl. sr. 9. Kad uhvate koga
tudega da kosi, sijece, pase, a oni mu ugrabe
kosu, sjekiru ili zivotiiiu te je medu na otkupe.
V. Bogisid zborn. 527.
dd(l) metati na put koga, kao
privoditi ga na put. Ja sam vas ucio, pripovida,
i na put od spasena meca. J. Banovac razg. 184.
I drugi(h) duse sudis. odrisujes i na put od
spasena medes. M. Dobretic 193. Mede nas na
put, da malo po malo upadnemo u smrtni grih.
213. — Drnkcije znacene je u prinijeru : Ovo su
najvede smetne, koje se medu na put nasemu
jeziku. Vuk pisma 81 (mecu se na put, t. j.
smetaju).
eee) metati na stranu, t. j. zane-
marivati. Ah nesvijestan covjek smamni smamno
Boga na stran mede. A. Vita|ic ostan 161. Jerbo
Boga ti na stranu medes. M. A. E,e|kovic sat.
89. Gdi se . . . stvorite} na stranu mede. sabr. 30.
ff) metati pred oci. Medudi mu prid
odi strahotu griha. A. Kadcic 210. Koga sve-
canu uspomenu viri nasoj . . . prid o6i mede
danas s. crkva. F. Lastrid test. 270t>. Jednoga
gospedina velika modem vam za ogledalo prid
oci. ned. 354. Nikima prid oci metase bli^nost
smrti gorke. D. Kapic 21. Satir mu mede prid
odi kudanske falinke. M. A. Eejkovid sat. 130.
gg) metati s prijedlogom u (koji
stoji samo s akuz.).
aaa) uopce. Trag Judski silni
pako u neslicno robstvo mede. I. Dordid uzd.
131. Mede u veliko nepostehe riegovu milost. J
Banovac pred. 123. Kici si negove u nistar
mecao. A. Knezovic 197. Sve u cudo medes mi
pandure. I. Zanicic 156. Ebionite u broj krivo-
viracah mode sv. Epifanijo. A. Kanizlid kam.
494. Ove zenidbe . . . zato se ne imadu u obicaj
metati. M. Dobrotic 474. On mede svoju voju i
avoju odluku u ruke svoga oca. 507. Onomu mede
u pamet (t. j. davo): kako des ti ostavit ono
prijatejstvo y J. Filipovid 1, 489^. Modu mi u
pamot razlicite misli. A. Tomikovid gov. 10. Kad
se kakav vladar usuduje da se u jedan rod mece
s Bogom. M. Pavlinovid razg. 94.
Ohh) metati u nemar, zanemar.
Ki malabna v nemar mede, vso to mane ima
METATI
625
METATI
srece. P. Vitezovic priricn. 114. U zanemar se
metahu svekolike naredbe i zakoni. D. Rapid 10.
ccc) metati u sumiiu. Ovo je nauk,
koga ima slidit Krizogon ostavjajuci na stranu
nauke, koji to u suuq)u medu. M. Dobretic 155.
Mecu u sumju takovo posvecene. 348.
(Idd) metati u zaborav, u zabit.
Zasto se smrt mece u zaborav. F. Lastric svetn.
19*. Cijeca negove |ubavi u zabit mecemo svako
uvrjedene nam ucineno. I. M. Mattei 74. Sve se
prastalo i u zaborav metalo. D. Danicic istor. 218.
hli) metati za nemar. Zakletva sa-
dasneg vrimena . . . cesto se ponavja, za nemar
mece i tako ne viruje joj se. M, A. E.6|kovic 18.
A ti ne ces, neg' za nemar bolestnika medes.
128. U nima so Bog za nemar mece. B. Leako-
vic gov. 61. Za nemar je metal veer nase voj-
scane. Jacke 202.
ii) metati s drugijem prijedlozima
(pojedinacni primjeri). Jos mecem neprijatejstvo
izmedu tebe i zene. D. Danicic 1 mojs. 3, 15.
Mece nesklad i neprijatelstvo medu druge. M.
Dobretic 99. Luka, po glavama ne meci ucjena.
Osvetn. 2, 23. Ima clanaka, koji medu pod od-
govornost cijelu kudu. D. Danicic istor. 298. Da
bludnicu bluduik mede usrid srca. V. Dosen 85*.
c) postavlati koga, da sto bude, sto
nije do tad bio.
aa) uopce. Ki . . . sa|es kraje, me-
des care (o Boze}. J. Kavaiiin 332b. pak to
puste staresine . . . koje oblast od visine mede.
V. Dosen 225^. Za cordase pak so dica ne de,
vee covika k torn opcina mede. J. S. Kelkovid
156. Oficiri mene medali, da presidiram. S. Te-
kelija letop. 119, 73. Kad se mede starjesina,
gleda se, da je od zadruzne famiiije. V. Bogisic
zborn. 524.
bh) Ono, sto tko postaje, izrice se
Hi samijem akuzativom Hi akuzntivum, pred ko-
jim je prijedlog za. Al' lakomi tome ne de, dal'
on sebe Boga mede. V. Dosen 79b. Beg okupja
turske krajicnike, pred vojskom ih mede kalauze.
Ogl. sr. 84. Tezake i cobane za knezove medu.
A. Kacid korab. 460. Medu doravijem ko ima
jedno oko, medu ga za cara. Nar. posl. vuk 176.
cl) metati sto s koga t. j. skidati (u
primjerima, koji sit, se nasli, ono ,s koga' nije
izreceno). Nije dalek, ovdi je |ubovca sad tvoja,
ruho ovo, ke krije tebi nu, medem ja. I. Gun-
dulic 167. Ulise i Diomode medu hajine od tr-
govaca i grabe Akila. G-. Palmotid, 1, 165. Tim
ja svlacim s sebe oklopje, medem bojni mac i
kopje. 1, 387.
e) upotreblavati. Jos medemo ,ph'
misto ,f', jer su ga metnuli Latini. I. Ancid
vrata xii. Kada mi u Bosni govorimo, mnoge
turske rijeci medemo i mijesamo. S. Margitid
ispov. III. Za uzplodit tve bastine, medes vazdan
znoj i blago. I. Dordid uzd. 96. Zato (t. j. davo)
mece svu svoju snagu za smutit nas. J. Bano-
vac razg. 22. Da vi onoliku pom|u metnete, kad
idete prid ispovidnika, koliku mede jedan, koji
ide na sud tilesni, malo bi se svetogrda doga-
dalo. F. Lastrid ned. 274. Ne medati pom|u za
da se ucinis drag drugim. M. Zoricic osm. 100.
/) neka osobita rijetka znacena. aa)
ulijevati. Tako se ne mucio kao oni, sto medu
vodu u vino. Nar. posl. vuk 58. Ne meci vode
(t. j. u vino), tata je siuod usuo. Nar. prip.
vrcev. 74. — bb) turati. I on vadi noze iza pasa
ter ih meee bradi u grlajca. Nar. pjes. istr. 1, 24.
— cc) sprav}ati. Metati kupus, krastavce, Kraut,
VI
Gurken einlegen, condio. Vuk rjecn. s. v. metati.
— del) Mece mi racua, tal mi torna conto, t. j.
u prilog mi je, u mojem je interesu. Na Rijeci.
F. Pilepid. — ee) asik metati, t.j. jubiti. Al' ovo
mi druge kazu, da drag s mene oci smede, a
na drugu asik mode. Nar. pjes. vila (1868) 465.
Ne cini se dosta pouzdano ; vidi aSik.
2. metati se.
a. bacati se se svojim tijelom Hi kojim
dijelom negovim. U rjecniku Belinu (ovi se kon
mede, questo cavallo tira calci 158b), u Stuli-
cevu (metati se, t. j. prucati se) i u Viikovti
(metati se nogama, ausschlagen, herumschlagen
mit den Fiissen, iacto pedes s primjerom iz ncke
nar. pjesme : Ne medi se nogama, nije jorgan
ponava, vede moja dolama).
a) u pravom smislu, ponajvise o ce-
jadma i zivotinama, sasma rijetko o stvarma.
Mctah se k nogam Isusovim. Transit 8. Pak se
medud (t. j. kra{) vede krat aa zemju priseze.
Mirakuli 39. Pripravni ka boju kohi jim rzahu,
bistro se metahu igraje nogami. M. Marulid 12.
Ovdi se prid nami ni pruca ni mece zadnijemi
nogami (t.j. magarac). M. Vetranid 2, 170. Plaho
t' se metahu, jedna drugu davi (t. j. ulovjene
ribe). P. Hektorovid 34. Cine kako i kon uko-
van, kako ma taknes u kov, tako se i pocrie
metati. M. Divkovid bes. 232. U rijeku se mede
doli (t. j. iSokolica). I. Gundulid 412. U ogan se
jedni medu, u duboke druzi vode. B. Bettera
or. 25. Ako kraj ne izbire svoje svjetnike od
vrijednosti . . . u jamu se i on mede. J. Kavaiiin
359b. Gledas hitru rijeku, ka se u vel'ko mece
more. 438*. Mladid grede po putu, zmija mode
se i peca ga. V. M. Gucetid 10. Jer se jedan
mece u trne, a drugi na ogan za pridobit onoga
neprijateja. J. Banovac razg. 114. Izvedose koiia
Lastavicu, on se mede konu na ramena. Nar.
pjes. vuk 2, 54.
b) u prenesenom smislu. Medu se (t. j.
judi) na vsaki velik rizik. Transit 62. ^udi na
tolike pogibli medu se za odit i za nasitit niova
tilesa. .J. Filipovid 1, 209*. Na kolike se pogi-
bili mede, dok svrhu dostigno (t. j. covjek). F.
Lastrid ned. 377. Cuvajte se od neposteni raz-
govori, jer dete pasti u grih, i medete se na
pogiba. J. Banovac razg. 65. Koji se mede u
pogibili i prigode grisne. M. Dobretic 7. Da se
vi medete u veliku pogibio. M. A. Sejkovid
sabr. 36.
c) bacati se, t. j. bacati sto. U rjec-
niku Mika(inu (metati se sulicom, immitto, con-
torqueo, iacio), u Belinu (metati se. lanciare,
scagliare la lancia), u Stulicevu (iacere, eiacu-
lari, vibrare).
aaj ne veli se, cim se Hi cega se
tko mece. Jedan drugom umetajkom pr'jete, pa
se medu jedan na drugoga. Osvetn. 2, 141.
bb) metati se cim. Stavsi na Juti
medu se pradami. M. Marulid 29. Biti se, uda-
riti druzih, metati se ka,menjem i taka druga . . .
grijeh je smrtni. A. Komulovid 22. Jedan od
nih kamenjem se metase na priliku gospodinovu.
M. Divkovid cud. 58b. Arnauta harbom, kom se
na n on meda, zgodi. I. Gundulid 522. Gdje se
mlada ona mede jabucicom pozladenom. Nar.
pjes. bog. 118. On se mede gloginom, a devojka
trninom. Nar. pjes. vuk 1, 355. — U ova dva
primjera izrice se genitivom ono, na sto je me-
tane upravleno : Kapaneo . . . poce se penati uz
mire najprvi, mi ga se metati kamenjem i drvi.
M. Bunid 56. Tko se batom sola mede, bate od
sola prima u piece. Poslov. dani6.
40
METATI
626
METENICA
cc) metati se cega (u igri). U Vii-
kovu rjecn. (metati se kamena, Steine werfen
[ein Spiel], jacio saxum s primjerom: Kamena
se raedu momci dvojako : s ramena i omaske).
I mecu se kamena s ramena. Nar. pjes. bos;.
240. Metaju so teakoga kamena. Pjev. crn. 127b.
Te s' mecite ma|a i kamena. Nar. pjes. vuk 3,
295. Metaliu se kamena s ramena. 3, 442. Dok
su b'jelih cuvali ovnova i vikli se metat kame-
nova. Osvetn. 2, 142. Adam mecao se kamena
kao medvid. M. Pavlinovic rad. 138.
b. stavlati se (primjera se naslo samo u
prenesenom smislu). Tko se mece na dogadaje od
grijeha smrtnoga, upada u smrt od grijeha. M.
Radnic 308b. Oni meduci se za sudca, a ovi za
licnika ne znajuci suditi ni liciti. A. Kadci6 228.
Isus po obrizovanju mecuci se medu grisnike
otje nam priliku dati od ponizno3ti. F. Lastric
test. iO'^. Poznajuci negovu svetinu motau se
dragovo|no pod negov nauk. od' 299. Koji se
uticem i mocem za uvike pod tvoju prisvetu i
mogucu obranu. M. Zoricii osm. vi.
c. davati se na sto Hi u sto.
(Id) metati se na sto. Ma se sveta
ce^ad ne mecu na bajanja. I. Ancic vrata 27.
Tko se mece na pjenestvo, tira od duse svu sve-
tinu. J. Kavanin 378*. Mnogi se mecu na ovo
duhovno likarstvo. J. Banovac pred. 72. Negova
mater . . . mece se dakle na molitvu. M. Zoricic
zrc. 72.
bb) metati se u sto. Zgodna ruka nek
se u to mode (t. j. u taj posno). J. S. Rejkovid
194. Mnogi se mecemo u volike osnove. M.
Pavlinovid razl. sp. 319.
cc) metati se cega, — bice pogrjemo,
samo u primjeru: Ter se mecu briga najprecijeh,
sklonit djecu i pojavit marvu. Osvetn. 5, 32.
dd) metati se s inf. ^judi, koji znadu
malo knige paka se mecu zapise davati. I. An-
cic vrata 82. Koji se mece toraaSiti ga (t. j.je-
vandejf) . . . kako se mecu utaman poslovat posao,
za koji nisu. svitl. 130. Kada umire, tada krici,
i mece se pjevat milo (t. j. labudj. J. Kavanin
402b. Zasto se mecu resetati i najmana poman-
kana od iskrni. F. Lastric od' 182. Straha tko
trpiti ne 6e, ogak cistit nek se cesto mece, J.
S. Re|kovi6 410.
ee) metati se, da . . . Da se svina
mece, kad se u svom blatu va|a, jasno sunce da
zakaja. V. Dosen 2>i. Starijom mladi ne co bit
pokoran, dal' se mece, da se § nime izjednaci.
41b. Zato kucnik tu dobro se mece, kudu krasti
da mu 2one ne ce. J. S. E,e}kovic 412.
d. mijesati so u sto. Vidio sam cvaki . . .
gdi se medu u ono sto nisu. I. Ancid vrata 124.
Urugi nek se ne medu u stvari niove. 163. Nijo
od potribe, da biskup ali raisnik alti djakun
medu se u stvari svitovne. ogl. 99. Ma koja ti
je korist u tude so stvari niedati? J. Banovac
razg. 119. Da je mir i sklad, ja se ne du medat
u vase .stvari svitovne. 195. Nit se vise u tu
stvar mecemo. M. A. Rejkovid sat. 150. Ne mo-
dem se u vi§ja znana. J. S. Re|kovid xu.
0. neka osobita rijetka znadena. aa) za-
metati se, kao da je to u ova dva primjera (po-
radi sroka) : Gruhor \\idi u pSenici ne de, jer on
iz lie u glotu se medo. J. S. Hojkovid 122. Tako
siju i vele, da ne de guaenica, nit se buha6
mede. 139. — hb) razmr.tati se, ponositi se. Samo
u Vukovu rjecniku (aich spreizen, so iactare) s
primjfrom iz nar. pjosrae (1824) 1, xxvi: 5or-
Spasoju po Trsida daju, Cor se mede ni gledati
ne de, voc on iste Gnilu Korenidku, da uziraje
dumruk od lonaca. — cc) napadati. Bog se na
mnoge mece, jeda bi ih ranivajud pridobio. J.
Banovac pripov. 111. Vedma se covik mede na pticu
ili na zvirku, kad stoji, nego kad leti ili tree. pred.
46. — dd) metati se na oruzje, t. j. dizati se. Ti
s tvojim grihom modes se na oruzje suprot
istom Bogu. J. Banovac razg. 148. Obsiditeji
poceli su se gibati, kano da se na oruzje mecu.
A. Tomikovid ziv. 140. 5' tijem kao da stoji
u svezi znaeene: boriti se, koje je zabi]ezeno u
Bjelostjencevu rjecniku (modem se, borim se), a
inace mu nema ni otkle potorde. — ee) graditi se.
Mode se, da zna, a tamo ne zna. M. Pavlinovid.
METAViCA, /. isto sto mecava. Samo u pri-
mjeru: Ja sam pred ocima imao, kakvu su buru
i motavicu na sebe svi oni privlacili, koji su se
iisudili podobna predstavjenija narodu ciniti. D.
Obradovid basne 392.
METEG, m. isto sto moteh (vidi tu rijec).
METEH, ?n. zem^iste, koje je uz kakovu kuiu
Hi crkvu Hi selo te pripada toj kuci ili crkvi
ili selu; ali su zabi^ezena i druga znacena, koja
s tijem stoje u svezi. Pored meteh nalnzi se i
meteg i metej i metev, a postaloje meteh od metuh
(vidi tamo) promijenivsi se owe. U rjecniku
Vukovu (meteh kao granica, Gronze, limes *■ na-
znakotn, da se govori u Crnoj Gori) i u Dani-
cicevu (nietohb, regio sa dca j)rimjera iz xv vi-
jeka). Od grada kotorskoga i od negova metoha.
Mon. sorb. 463. Potvrbdihb imb primorbje i Ko-
navle sa vsimi svojimi metehi i kotari. 486.
Doke Kunor planinu prohodi te silazi u mote
udbirisko (mete mjesto metee, a to mjesto me-
tehe). Nar. pjes. vuk 3, 178. Gdjegod je prostra-
nih predjela bez naroda, tu se obicno i se|ani
sole ili zadruge, kad se razdijele; svaki vazda
gleila, da se obaska nastani, kako de vise me-
teha okolo svoje kudo imati . . . Meteh je nazov
onoga mjesta, koje nije nikad obdjelavanO; ali
obicno zove se i trla u Horcegovini. (Zabile-
zeno za Hercegovinu, Crnu Goru i Boku). V.
Bogisid zborn. 402. Selo bez metoha kao mlin
bez vode (nar. poslovica). 403. Odvojiste ponesto
motega crkvama, a imo mu prededosto, kako de
so ziijednica zbrkati. S. l^ubisa pric. 98. Metog,
prostor, medas, teme}, Gruudkorper. 101. U to
se zacu, de cobaui u crkovnom metehu udaraju
uz diple i svire uz duduke. V. Vrcovic niz 322.
METEHATI, metoham, impf. drzati sto, vla-
dati cim. Iz gr6. /uin'/tir. Samo u nekim srp-
skim spomenicima xiv vijeka i otud u Danici-
cevu rjecniku (partem habere). Da ne meteha
(t. j. zena) sb onembzi solomb. Mon. sorb. 112.
Vlastelinb . . . tomb crbkvomb da no meteha.
Zak. dus. 49. U tfih'zi planinahb da no moteha
ni vlastelinb ni Vlahb ni Ar'banasitib. Ded. hris.
55. (S. Novakovidzak. dus." 194. prcvodi, da no mo-
teha' u torn spomeniku rijecma: ,da so no nasta-
nuje'). Da ne motoha crbkviju tomzi defalija
akopbski. Glasnik 24, 246.
METEJ, m. S'Tino u Vukovu rjecniku (kao za-
vidaj, kraj, Gegond, rogii) s naznakom, da se
govori u Srbiji. Postalo od moteh (vidi tamo)
promijenivsi se h u j.
METENICA, /.
(t) mlijoko, §to ostane po metonu maslu M.
Pavlinovid.
b) u}e, sto se brkjadom izmete iz ka§e. M.
Pavlinovid.
c) ne razabira se znadene u primjeru : Voj-
sku vodi k Novom bijolomo, pake kopa meteiiice
METENIK
627
METEZ
teske, a namjesta velike topove, bije Novi sa
cetiri strane. Nar. pjes. vuk 8, 145. Da nije
grijeskom injesto ,meterize'?
METENIK, m. huniste, smetliste. Samo u Stu-
li^evu rjecniku (sterquiliuium). — Nije posve
pouzdano.
METENE, n. nom. verb, od 1 mesti (mfetem).
U rjecniku Belinu (scopamento, lo scopare) i u
Stulicevu (scopis mundatio s naznakom, da je
iz Belina rjecn.).
METERBA, /. snietna, svada. Neznana po-
stana. Samo u primjeru: Ca je od ovogaj skanb-
dala all koje razlike meterbbe. Stat. po|. ark.
5, 287. Vidi meterbija.
METER-BASA, m. isto sto mektei-basa (vidi
tamo).
METERBIJA, /. metez, smetna, zabuna. U
Dubrovniku i u Prcanu. M. Resetar, stok. dial.
251. — Vidi meterba, s kojim je istoga (nezna-
nog) postana.
METEREZ, m. isto sto meteriz (vidi tamo).
Samo u primjeru: Razgledahu . . . zapustene me-
tereze, naspe i grade. I. Zanotti en. 6.
METERIJAL, m. materijal. U timocko-luznic-
kovi kraju u Srbiji. A. Beli6 30.
METERIStE, n. isto sto meteriz (vidi tamo).
Satno u jednoga pisca, koji upravo pise -sc-.
Budu6i da su (t. j. nase cete) priuzele meterisde
neprijateja i bizeceg slidile ga. I. Zanici6 92.
Prvovladalac Laudon imadise medu ostalim svoje
meterisie pod krilom lijevim Brandiburah. Ib6.
1. METERIZ, m. opkop, sanac. Iz tur. mete-
riz (meteris). U rjecniku Belinu (fortino overo
fortezza piccola per difesa dei soldati accampati,
— trincea, fortificazione, — ograditi meterize,
trincerare, far trincea), u Stulicevu (castellum)
i u Vukovu (die Erdschanze, aggeris genus).
a) u navedenom znacenu. Lehi se ne mi-
cahu, za nieterizi se ner skrovno drzahu. I. T.
Mrnavic osin. 46. Da postave u svoje meterize,
gdi se bijaa utvrdili protiva neprijatejom. I.
Ancic ogl. 53. Meterizi i prigradnice i hrabreni
braniteji. J. Kavanin 327l>. U vojsci i u boju
razrede vojnike i okrenu kuda hode ucinit po-
toke aliti meterize. S. Margitii fala 157. (Mu-
stapa) poce kopat tvrde meterize i namiscat go-
lems topove oko Beca grada bijeloga. A. Ka6ic
razg. 232. Stane kopati meterize pored Drine.
Vuk dan. 3, 194. Na meteriz juris ucinise. Pjev.
crn. lOlt). Na torine udarise Turci, u meteriz
padose cobani. Ogl. sr. 40. Za kone se nisu za-
klanali ni od^ kona meteriz gradili. Nar. pjes.
vuk 3, 262. Cesto Petar po bedenu seta, po be-
denu i po meterizu. 4, 221. Kad dodose u ti-
jesne klance, svaki sebi meterize gradi. 7, 361.
Bill smo se do sedam sahata i branili iza me-
teriza. Smailag. meh. 52. Nek pred vojskom
trape meterize. Nar. pjes. horm. 1, 28. — U
orome primjeru znaci meteriz ono zemje, sto kon
od nestrpjivosti nogama iskopa: Al' eto ti doge
od mejdana pred cadore Kra]evi6a Marka; dobar
dogo kopa meterize. Nar. pjes. juk. 108.
h) zasjeda, busija. Samo u Vukovu rjecniku
sprimjerom iz neke nar. pjesme: Na meteriz
Suna Pesikana i s naznakom, da se govori u
Crnoj Gori.
c) zid suh, bez kreca. Samo u rjecniku Be-
linu (propriamente recinto di pietra senza calce)
i u Voltigijinu (ammuriccio, eine trocken auf-
gefiihrte Mauer).
fl) U starije vrijeme muslimanske ku6e (u
Mudinama u Hercegovini) imale su na krovu
izidan prostor, koji se zvao kalkan, meteriz
ill sanac, a sluzio je za odbranu od neprija-
teja. Meteriz je bio cetverouglast i imao je oblik
kulice, na kojoj su bili mali otvori, puskarnice.
Etnogr. zborn. 5, 739.
2. METERIZ, m. geogr. ime. a) brdo u Her-
cegovini. Etnogr. zborn. 5, 1204. Na glavici Me-
terizu ima traga od zidina kao nekakvog mete-
riza. 1235. — b) pasnak u Hercegovini. Etnogr.
zborn. 5, 1247.
METERIZAN, meterizna, adj. sto pripada me-
terizu. Samo u Stulicevu rjecniku (castrensis).
— Ne cini se dosta pouzdano.
METERIZI, m. pi. mjesno ime. a) zaselak u
Bosni u kotaru bjelinskom. Popis zit. bos. i here.
302. — b) selo u Crnoj Gori u nahiji rijedkoj.
Glasnik 40, 19.
METERIZINA, /. pasnak u Hercegovini. Et-
nogr. zborn. 5, 1234.
METERIZITI, metferizim, impf. ogradivati
meterizom. Samo u rjecnicima, i to u Stulicevu
(circumvallare, vallo circumdare) i u Vukovu
(verscbanzen, vallare s primjerom iz neke nar.
pjesme: Kada budes Becu na pogledu, meterizi
tvoju silnu vojsku).
METERIZNACA, /. poveca puska zgodna u
meterizima. Samo u Vukovu rjecniku (Schanz-
flinte, teli maioris genus).
METEV, m. isto sto metej (vidi tamo). Postalo
od meteb promijenivsi se h. u v. Izmedu rjfc-
nika samo u Vukovu (u izd. g. 1898 na f^tr.
XXXVII, gdje se kaze, da je metev isto sto metej).
Metev, mesto, gdi se marvi polaze (mece). „Tezi
na svoj metev" rekne se o onome coveku, koji
se kudgod odselio, ali tek ne moze da zaboravi
na svoju pcstojbinu, nego je obilazi, ili se i
povrati u nu. Podunavka 1848, 58.
METEVO, n. nekakvo pusto mjesto blizu Ora-
hovice u Slavoniji zabifezeno pod kraj xvii vi-
jeka. T. Smiciklas spom. 69.
METEZ, m. buna, nemir, vreva. Po Vukovu
rjecn. je -e- u drugom slogu u svijem padezima
dugo; dakle metez, meteza, ali to jatnacno ne
vrijedi za sve stokavske krajeve, dok druge ima-
nice s nastavkom -ez ne poznaju takve dujine,
na pr. grabez, kfpez, stalez, tfpez i t. d. Ime-
nica je od korijena mot, koji je i u glag. m^sti,
mdtem. U rjecniku Stulicevu (gdje se krivo kaze,
da znaci isto sto mutez, t. j. turbamentum, faex
i dodaje se, da je iz glag. brevijara), u Vukovu
(Tumult, tumultus: metez i vreva) i u Danici-
cevu (tumultus sa dva primjera, od kojih je je-
dan iz xiii, drugi iz xiv vijeka).
a) u navedenom znacenu, t. j. buna, nemir
medu ludma. Vbstase mnozi metezi vb strand
toj. Sava pam. saf. 13. Kto li . . . metezb ili boj
vbzdvignetb, da plati kra|evbstvu mi petb stb
perperb. Q-lasnik 49, 364. Progna vbse meteze
tvoresteje i kramoly. Danilo 109. Tamo je mir
bez meteza. J. Raji6 pouc. 1, 158. U domacem
metezu doduse skratila se mod cjelokupne dr-
zave. M. Pavlinovic razg. 30. Nastati 6e vre-
mena tamna i krvava . . . blago onomu, koji u
takvom metezu ne izgubi svijest svoga plemena !
.S. .^ubisa, prip. 69.
b) oluja, t. j. nemir na moru. I vb nezaapu
bury sb nebese i protivnymb vetromb vbstav§imb
primrakb i metezb velij vb mori bystb. Domen-
tijanb 183.
METEZAN
628
METI^AV
METEZAN, metezna, adj. nemiran, buntovan.^
Iztnedu rjecnika samo u Stulicevu (gdje je rijec
krivo sapisata, a i znacene joj: metezni, as per
i dodaje se, da je iz glag. misala). — a) nemi-
ran. Eazume siju ziznb mimogredustu, metezbnu
i pustosbnu i skoro izbcezaju§tu. Domentijana
121. Mirb sb mimohoditb i vbsa slava zem}bnaja,
juze reku metezbnu i pustosbnu. Danilo 236. —
h) buntovan. Uklanaj se naroda meteznago. P.
Sredkovic drag. 5.
METEZNIK, m. buntovnik. U gradi za ovaj
rjecnik sakupjenoj zabijezeno je, da se nalazi u
j. Eajica pou6. 2, 66, ali uz rijec nema pri-
mjera. Kako te knige Rajiceve nema u Zagrebu,
ne moze se primjer navesti. Ispor. rus. siaTeac-
HHKT. (buntovnik).
METI, impf. Samo u Bjelostjencevu rjecniku,
gdje infinitiva vpravo nema, vet samo prez. me-
nem (u stok. govoru bilo bi manem Hi mozda
mnem), za koji se veli da znaci: 1. attero, frio
(t. j. tarem, mrvim), 2. menem med prsti, affrio,
infrio (t. j. gnecim), 3. bijem ; ima i menem se,
frior, bijem se. Inoce u gradi za ovaj rjecnik
sakupjenoj nema druge nikakve potvrde ovome
glagolu. Nalazi se u nekim slav. jezicima : sta-
roslov. m^ti, mbn^ (stiskivati), rus. mhtb, nhj
(gneciti), ces. mnouti, mnu (trlati), poj. mif^d,
mn^ (tr(ati) i u lit. minti, minu (gaziti).
METICA, /. bijka, koja se zove i meta (vidi
2 meta). U rjecniku Bjelostjencevu (metica, met-
vica, mcntha, — metica divja, methastrum, —
metica gorna, calamintha, — metica drobna,
Arsemanthon), u Jambresicevu (metica, mcnta,
— metica rugana ali konska, mentastrum), u
Voltigijinu (metica, f. meuta. Krausemiinze) i u
Stulicevu (metica, metvica, s naznakom, da je
iz Habdeliceva rjecn.). Danas se govori medu
cakavcima u Istri i u Vrbniku (na otoku Krku).
D. Nemanic (1884) 35, koji bi^eii akc. metica.
Zborn. za nar. ziv. 5, 69 (gdje se bijezi znacene:
majcina dusica div^a).
METIGLAVA, METIGLAVI6, m. pucansko
prezime u Dubrovniku xiv vijeka. K. Jirecek
rom. 3, 43.
METIKA, /. neka bijka, va]ada ista, koja se
zove metjika (vidi tamo). Samo u primjeru:
Vinci od metika, kojih u po zime zelena bi dika.
A. Kani21i6 roz. 105.
METIKOS, m. a) srpsko prezime u nase vri-
jeme. §em. pakr. (1898) 26. Imenik (1906) 36. —
b) selo u Srbiji u okrugu rudnickom. S. Kotu-
rovic 113.
METILI, (bice vajada/ m. pi. ime selu u Sr-
biji zabi\ezeno u ispravi xiv vijeka (.ce.io Me-
thjiTh') i otud u Danicicevu rjecn. — Nije jasno,
kako se ima citati; mozda Metiji (vidi tamo).
METILO, n. isto Ho smet, smece. Samo u Stu-
liievu rjeiniku (sordes, purgamentum). — Ne
cini se dosta pouzdano.
M^TIl^, metija, m. papilio, Distomum hepa-
ticum, Lysimachia nummularia. Jamacno je rijec
istovetna s metu} (vidi tamo). Nalazi se i u
drugim nekim slav. jezicima: slov. meti|, rus.
MOTi.i.ih, ie§. motf], po\. motyl (slov. i ce§. rijec
znaie papilio i Distomum hepaticum, a ruska i
po\nkn samo papilio); nije jasan odnosaj vokala
e u motil pre.ma o m rus. (ces., po}.) Mon.i.ib.
Ne zna se korijen, niti se u drugim indoevr.
jfzicitna nalazi srodnijek rijedi ; nije jasan ni
ratvoj postnvlenoga trojakog znacena.' Samo u
nekijcm rjcfinicima (vidi daje).
a. lep(t)ir. U rjecniku Mikajinu (papilio), u
Bjelostjencevu (papilio), u Stulicevu (papilio sa
zlo postav(enijem primjerom: umirahu od onoga
metija, koji bi primjer imao biti potvrda zna-
cenu pod b, b). Ne bib rad bit metij pri ogiia
voliku. D. Barakovic jar. 129.
b. crv Hi glista, sto se zavlaci u zucne or-
gane judske, a jos cesce u ovcije i govede i uz-
rokuje boli, Distomum hepaticum. I bolest, koju
metij uzrokuje, zove se meti}. I drugi 7iekakvi
crvi zovu se tijem imenom.
a) Distomum hepaticum. JJ rjecniku Be-
linu (bupresti, animaletto velenoso e nocivo a
bovi), i u Vukovu (Egelwurm, distoma). Nemojte
stada napirat, metijem ni strokom trovat. P.
Zoranic 56. (Bog ce) kozle odlucit zmeju ovcadi,
metij zdrave da ne gadi. J. Kavanin 12a. Metij
pomoriti i druge crve u zivotini. J. Vladmiro-
vid 27. Te vode su preuzrokovali (sic!), da su
i goveda, svini, daze i zecovi meti| dobijali i
crkavali. S. Tekelija letop. 120, 45. U leskovac-
kim ravnicama zale se |udi, da mnoge ovce
stradaju od metija pijudi nezdravu barsku vodu.
M. D. Milicevic, kraj. srb. 133.
b) bolest od metica uzrokovana. U Stuli-
cevu rjecniku (respirandi difficultas, ovium mor-
bus, asma, male delle pecoro contratto dal man-
giar certa erba). MetiJ, bolest, Leberegel, distoma
hepaticum. M. Jovanovic-Batut.
c) metij je crv od metu^ice (vidi tamo).
J. Zivanovic javor (1877) 1209.
il) MetiJ, Wasserbalggoschwulst, Blasen-
wurm, hydatis. M. Jovanovic-Batut.
c. bijka Lysimachia nummularia. B. Sulek
im. Zove se i trava od metija i protivak. J. Pan-
cid flora beogr.^ 376. S. Petrovic 330. Od zemje
plodne rada se metil i druge mnoge trave otro-
vite. M. Eadnic 75'*. Pastir . . . ji(h) (t. j. ovce)
veoma cuva od mista, gdi su metiji. J. Banovac
razg. 191. Ovcam metijavim . . . vari travu istu
od metija ter davaj onu vodu piti. J. Vladmi-
rovid 31. — U kakvoj je svezi ime ove bi^ke sa
znacenem pod a i pod b, tesko je reci. Narod
danas u nekijem krajtvima misli, da stoka ome-
ti(avi, ako se najede ove trave. B. Sulek im. 232.
Glasnik zem. muz. 14, 154. Drukcijc glasi ova
bi^eska: Nas narod vodi ovce na pasu, gde ima
trave od metija, u nadi, da ih sacuva i izleci
od bolesti metija (a u Francuskoj isto cine, da
bi sacuvali ovce od jektike). S. Petrovic 331.
METI^iANE, n. nom. verb, od metijati Hi me-
tijati se. U rjeiniku Vukovu (das Erkranken
der Schafe am metiJ, metiJ morbi irruptio).
METIJATI, metijam, impf. bolovati od me-
tica. Metija mi ovca. U Lici. V. Arsenijevid. —
U Vukovu je rjein. metijati se (n. p. ovce, den
metiJ bekommon, metiJ morbo eorripi).
METIlfiAV, adj. bolestan od metica. U rjec-
niku Stulicevu (ovca metijava, ovis patiens dif-
ficultatem respirandi) i u Vukovu (den metiJ
liaboud, ovis morbo metiJ corre[>ta).
<i) u pravom smislu. Da ji(,h) (t. j. ovce pa-
stir) 6uva od stada metijava ili gubava. J. Ba-
novac razg. 191. Ovcam metijavim lik. J. Vlad-
mirovid 30.
b) u prenesenom smislu kao slab. Metijavo
dijete postade dovjek visoka uma. M. Pavlinovid
rad. 69. .la danas nemaiu, da .sve prebrojim, sto
Judi metijavijoh u cijeloj krajini. S. ^^ubisa prip.
173. Rasta govori tako? — rad svoje metijave
pameti. M. D. Milidevid zim. ve6. 196. On je
metijava zdravja, t. j. boleSJiv, slab. M. Jova-
novid-Batut.
V
METI];.AVAC
629
METLA
U
ME TI^ A VAC, meti}avca, m. meti^av ovan
Lici. V. Arseiiijovic.
METI^jAVCAD, /. coll. meti(ava jngnad. U
Lici. V. Arsenijevic.
METI^AVCE, metilavceta, n. meU}avo jagne.
XJ Lici. V. Arseaijevic.
METI^AVCINA, /. augm. od metijavica. U
Lici. J. Bogdanovic. — Vidi metilavicina.
METi:^AVICA, /. metijava ovca. U Lici. V.
Arsenijevic. J. Bo^danovid. — I zensko 6e|ade
bolesjivo i slabo zovu meti^avicom. J. Bogda-
novic.
METi:^AVICINA, /. augm. od metijavica.
Imam nekolike metijavcine, i to mi je sve. U
Lici. J. Bogdanovid. — Vidi meti|av6ina.
METI^AVITI, metijavim, impf. isto sto meti-
|ati. Samo u Stulicevu rjecniku (gdje je krivo
zabilezeno znacene: difficultatem respirandi ovi-
bus producere, gignere).
METI^^AVSA, m. Govori se u Liki muskom,
koje je slabo i bolesjivo. J. Bogdanovic.
METI^ENE, n. nom. verb, od meti}iti se. U
rjecniku Vukovu (gdje se haze, da znaci isto sto
meti|ane).
METI];iEVA TRAVA, /. bijka, koja se zove i
xaeti] Hi trava od metija, Lysimachia nmnmu-
lata. D. Lambl (1852) 62, koji upravo pise trava
metijeva, ali taj je red pogrjesan.
METI^EVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
al'ksinackom. Livada u Metijevici. Sr. nov.
1875, 22.
METI]^EVl6, in. vlasteosko prezime dubro-
vacko zabijtzeno u ispravi iz pocetka xv vijeka
i otud u Danicicevu rjecniku.
METI^I, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru
kladanskom. Popis zit. boa. 1 berc. 332. — Ispor.
Metili.
METI]^l6, m. nekakav crvic na zitu. U Vrb-
niku (na otoku Krku), gdje upravo govore me-
tiji6. Zborn. za nar. ziv. 5, 73.
METI^ITI SE, metijim se. impf. U Vukovu
rjecniku, gdje se kaze, da znaci isto §to meti-
|ati se.
METI]^IVA, /. nekakva bijka. U Vrbniku (na
otoku Krku), gdje upravo govore -j- mjesto -}-.
Zhoru. za nar. ziv. 5, 69.
METI^KA,^/. bl}ka Tbalictrum flavum. U
Daluiaciji. B. Sulek im.
METIMIR, m. nekakvo mjesno ime. 1^. Stoja-
novic hris. 185.
1. METIISTA, /.^ bi}ka Mentha silvestris. Na
ostrvu Cresu. B. Sulek im. — Vidi meta, me-
tica, metvica.
2. METINA, /. Nije jasno pravo znacene.
Samo u primjeru: Za pretakane vina s kiselice
dugacku ot koze naprav|enu metinu i meove
upotrebjavaju. P. Boli6 vinod. 2, 215.
METINA BARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Livada u Metinoj Bari. Sr. nov.
1867, 837.
METINAC, Metinca (tako je zabi]ezen akc),
m. vrelo u Ribniku (kod Gospica). J. Bogdanovi6.
METINO BRDO, n. a) mjesto u Srbiji u
okrugu kragujevackom. Vocnak na Metinome
Brdu. Sr. nov. 1870, 360. M. D. Milicevic knez.
srb. 290. — b) zemjiste u Srbiji u okrugu rud-
nickom. Etnogr. zborn. 4, 182.
METIR, VI. isto sto lepir. Samo u rjecniku
Bjelostjenceou i u Stulicevu (u ovome drugom s
naznakom, da je iz Bjelostjenceva).
METIVO, M. metene. Svemu ovemu prilozi bi-
jejene soba, metivo i raspremane kuca. M. Vo-
dopid dubr. (1870) 19.
METKOVACKO BRDO, n. brdo u Srbiji u
okrugu sabadkom. Vinograd na Brdu Metkovac-
kom. Sr. nov. 1865, 35.
METKOV16, TO. mjesno ime.
a) varosica u Dalmaciji u kotaru istoga
imena. A. Masek 77. Jednoc je zabi(ezeno Met-
kovice: Lipo ti je selo Metkovide, u nemu je
zmaje od dvi glave. A. Kacic razg. 300.
b) dva sela u Srbiji u okrugu podrinskom.
S. Koturovid 88. 89. Vino piju tri srpske voj-
vode u bogatoj i ponosnoj Macvi, u lijepu' selu
'Metkovidu. Nar. pjes. vuk 4, 178.
METKOVIGI, jw. pi. ime nekom selu zabi^e-
zeno prije nasega vremena. S. Novakovid pom. 138.
METLA, /. sprava za metene. Akc. se mijena
u akuz. i vok. sing, metlu, metlo, u nom., akuz.
i vok. plur. metle i u gen. pi. metala. Od kor.
met, koji je i u glag. mesti, metem. Bijec se na-
lazi i u drugim slav. jezicima; imaju je svi
rjecnici osim Daniciceva sa znacenem lat. scopae,
tal. scopa, nem. Besen.
a. metla u navedenom znacenu (samo neko-
liko primjera mjesto mnogijeh). Najde hizu praz-
nujudi i metlami pometenu. Bernardin 30. Nads
nu pustu i metlom pometenu. N. Ranina 45a'.
Kao metlom mete bokune s trpeze. M. Drzid
258. Nav ima metlu, s kom smeti izbira. F. Gla-
vinid cvit 452*. Mete zgrade dvorske jednom
metlom. M. Radnid 383^. Jedna metla od sluz-
benice i liega (t. j. paukaj i negovu mrizu vrze
dolika. A. Vitalid istum. 307. Gadnu metlu da
tko iste za izmesti nom smetliste. V. Doseu
104b. Nova metla dobro mete. Nar. posl. vuk
225. Otese im motle i lopate. Nar. pjes. vuk 4,
434. Ne znadud sama za se, nitko za nu i ne
mari ; ne imajud svoga pristetka ostaje svakomu
za metlu i za lopatu. M. Pavlinovid rad. 117. —
U ovome primjeru ima metla preneseno znacene :
rep: I kad June na sve strane metlom muhe
tirat stane. V. Dosen 123*.
b. metla, narodni urnek za vez ; ime mu je
od bi}ke, koju narod takoder ovako zove. J.
Belovid-Bern. 189.
c. metla kao ime bijkama.
a) Metla, Sarothamnus scoparius, — Ar-
temisia vulgaris. B. Sulek im.
b) Crna metla, Artemisia scoparia. Javor
(1881) 153.
c) Pojska metla, Spreublume, Xeranthe-
mum annuum. G. Lazid 152. Vuk rjecn. — U
Vrbniku (na otoku Krku) je polska metla Hi
metlika: Cyanus. Zborn. za nar. ziv. 5, 69.
(I) Vilina metla. Asparagus officinalis. J.
Pancid flora beogr.^ 425.
e) Zuta metla, besenartige Kochie, Cochia
(Artemisia) scoparia. G. Lazid 116. Zuta metla,
metlo vina. runka. U niskom okrugu (u Srbiji).
Javor (1881) 153.
d. Metla kao geogr. ime.
a) tri zaseoka u Bosni, jedan u kotaru
bihackom, drugi u krupskom, treci u petrovac-
kom. Popis zit. bos. i here. 230. 250. 264.
b) zaselak u Hrvatskoj u zupaniji licko-
krbavskoj ; — zove se i Pod Metlom. Razdje}.
hrv. i slav. 12.
^S-^.^
■L-<5— T. ^*-<^ '
METLACA
630
METNUCE
c) mjestance u Srbiji u okrugu vranskom.
M. D. Milicevic kral. srb. 336.
d) brdo u Lici kod sela Vrepca. Kras
206. J. Bogdanovic.
e) hrijeg u Slavoniji kod sela Bueja (hlizu
Pakraca). §em. pakr. (1898) 46.
METLACA, /. bi(ka Aira. B. Sulek im.
1. METLAE, m covjek, koji mete. Samo u
rjecnicima, i to u Bjelostjenceou (scoparius), u
Jambresicevu (scoparius) i u Stulicevu (scoparius,
verrens s naznakom, da je iz Habdeliceva rjecn.).
2. METLAR, m. Metlar sirek (t. j. sijerak),
(bijka). U Vrbniku (na otoku Krku). Zborn. za
nar. ziv. 5, 69. Ispor. 1 metla§.
METLARA, /. neka vinova loza. U Srijemu.
B. Sulek im.
METLARI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru
banoluckum. Popis zit. bos. i here. 158.
METLAST, adj. nalik na metlu. Devesi^e . . .
istera gustu. metlastu, zelenu kitu sitno izres-
kaiia lista. Vila (1866) 384.
1. METLAS, metlasa, m. bi]ka Sorghum sa-
charatum. U rjecniku Vukovu, gdje se kaze, da
znaci isto sto sijerak i da se govori u Hrvatskoj.
D. Lambl (1852) 55 (grijeskom: metlas).
2. METLaS, m. prezime u nase vrijeme. Ime-
nik (1906) 79.
METLETINA, /. augm. od metla. U Lici.
TJzmi onu guvnarsku metletinu pa sve dobro
ispred ku6e ometi. J. Bogdanovic.
1. METLICA, /. dem. od metla.
a. u pravom s^nislu.
a) mala metla. U rjecniku Mikalinu (miet-
lica, mala metla, scopula), u Belinu (scopetta,
scopa piccola), u Bjelostjenievu (scopula), « Vol-
tigijinu (scopetta, ein kleiner Besen) i u Vu-
kovu (metlica, dim. v. metla). Ondje bjese met-
lica od pavova perja. M. Divkovic cud. &0^.
Metlicom one mrve od saca pocisti. F. Dorde-
vic 10. De devojka kucu mete, metlica joj od
bosjoka. Nar. pjes. here, vuk 233. Popala je
mlada metlicu, pomela je hizicu. Nar. pjes. istr.
2, 148.
h) cetka, kef a. U rjecniku Mikalinu (met-
lica za o6istit ha|ine), u Bjelostjencevu (metlica
za osnazene oprave, scopina), u Jambresicevu
(metlica za ha|e, scopula) i u Stulicevu (penicu-
lus). A metlicom se ceta (t. j. odjeca). M. Dr-
2ic 134.
c) sudopera, krpa za prane sudova. U
rjeiniku Mikalinu (metlica al krpina za plakati
sude, peniculum).
d) kicica za pubjejivane zidova i za sli-
kane. U Mikalinu rjecniku (metlica, kom se
miri pobi|uju, i pero, kojim se penga, peniculus,
peiiicillus).
b. u prenesenom smislu, kita ti bi]a, lat.
panicula, nem. Rispe. B. Sulek rjefin. zn. naz.
J. Pan6i6 flora beogr.^ 483. Ispor. jos: Metlica,
plod liekojih trava, cvijet od kukuruze. TJ Vrb-
niku (na otoku Krku). Zborn. za nar. ziv. 5, 69.
C. ime bi^kama. Metlica, Osyris alba. B. ^u-
lek im. Metlica, Cassia lignea. Stuli6 rjefen. Met-
lica, iz()|ia6eno za mfetvica, lat. mentha. L. Zore
dubr. tud. 13. Metlice, bijka Equisetum. U Vrb-
niku (na otoku Krku). Zborn. za nar. ziv. 5, 69,
Zuta metlica, goapin cvet, Hypericum perfora-
tum. J. Pantic flora beogr.'' 497.
2 METLICA, /. metnica, t. j. neka mreia za
lov(eiic ribe, kojn mrezu obilno opisuje M. iMedid
letop 160, 78 i 181, 9,5.
METLICAR, m. bi^ka. U Istri, gdje je akc.
metlicar, gen. metlicara (sorgum, ex quo scopae
parantur). D. Nemanic (1883) 59.
METLICAST, adj. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. kao bot. izraz za lat. paniculatus, nem.
rispig, t. j. koji ima metlicu. Vidi 1 metlica b.
METLIC, m. selo u Srbiji u okrugu podrin-
skom. S. Koturovi6 90.
METLIK, m. ime dvjema bi^kama, upravo ze-
l^eni metlik, Ruscus aculeatus, — Equisetum. B.
Sulek im.
METLIKA, /. tako se zovu razlicne bijke: a)
Metlika, metlikovina, na ke rasto riskasa u Bje-
lostjencevu rjecn. — b) Metlika, tamerige, al-
bero, Tamarindenbaum u Voltigijinu rjecn. —
c) Metlika, neka jabuka u kajkavaca. B. Sulek
im. — d) Metlika, Cyanus. U Vrbniku (na
otoku Krku). Zborn. za nar. ziv. 5, 69. — Vidi
met|ika.
METLIKOVINA, /. ime bi^kama. a) isto sto
metlika pod a (vidi tam,o). — b) Metlikovina,
Artemisia u Jambresicevu rjecn. (na kraju).
METLINA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko-rijeckoj. Razdje}. hrv. i slav. 14.
METLINAC, Metlinca, m. a) prezime zabi]e-
zeno na pocetku xvin vijeka. T. Smiciklas spom.
93. — h) brijeg u Slavoniji kod sela Bucja (blizu
Fakraca). Sem. pakr. (1898) 46.
METLINCI, Metlinaca, m. pi. mjestance u
Slavoniji u zupaniji virovitickoj. Razdje|. hrv.
i slav. 78.
METLIStE, n. Samo u Stulicevu rjecniku
(mjesto metlam posadeno, locus scopis consitus).
METLOVINA, /. U Vukovu rjecniku (Besen-
kraut, scoparia, — u izd. g. 1898: Artemisia
scoparia),
METLUSiNA, /. bi]ka Seseli Turbith. U Dal-
maciji. B. Sulek im.
METJ^ASICA, /. bi]ka Scabiosa arvensis. TJ
Dalmaciji. B. Sulek im.
MET:^ICA, /. bilka Tamarix africana. U Dal-
maciji. B. Sulek im.
METJ^IKA, /. ime bilki. U rjecniku Mika]inu
(met|ika, metjikovina Brya, Tamarice), u Belinu
(met|ika, tamarigio, mirica), u Stulicevu (met-
Jika, dub, tamarice, albero nuprica) U pos^ed-
nem rjecn. ima jos. Crna metjika, crnobij, ar-
temisia (herba). — Vidi metlika.
MET:^IK0VINA, /. U rjecniku Mikajinu (met-
}ika, metjikovina, Brya, Tamarice) i u Stulicevu
(met)ikovina, lignum ex myrica, t. j. drvo met-
likovo; mjesto -\- stampano je grijeikom -1-).
METLINA, /. bi^ka Centaurea Cyanus. D.
Lambl (1852) 55. — Vidi metlika pod d.
METNICA, /.
a) neka mreza. U Vukovu rjecniku (Art
Fischernetz, retis genus). Korijena istog, koji je
u metati (jer se mreza mece u vodu). — Vidi
2 metlica.
b) Metnica, hitnica, linea traiectoria, Wurf-
linie, linea del tiro, t. j. linija, kojom leti kakvo
u vis kuso baceno tijelo. B. Sulek rjeSn. zn. naz.
METNUCE, n. nom. verb, od metnuti. U rjei-
niku Mikajinu (metnutje doli, deiectio, depulsio),
u Belinu (metnutje, il gettare, — il gettar a
basso, — metnutje u klade, u gvozdja, il metter
ne ceppi), u Voltigijinu (metnutje, ponimento,
mottitura, Setzung) i u Stulicevu (metnutje, me-
tane s naznakom, da je iz Belina rjecn.).
METNUTI
631
METNUTI
METNUTI, metnem, pf. iacere, ponere. Akc.
kakav je u inf , takav je i u aor. (osim 2. i 3.
lica sing, metnu), u imperativu i ii participu
ptrf. I i II ; a M pas. partic. je kao u prez. Tako
je hez sumne u mnogiin stokavskim krajevima;
all ima i krajeva, gdje je u svijern oblicima,
ddkle i u inf., akc. kao u prez. To izlazi otud,
sto glagoli slozeni od kakvoga prijedloga i od
metnuti ivwju spori akc. na prijedlogu, na pr.
d6metnuti, izmetnuti, premetnuti, umetnuti i t.
d , sto je sve prema metnuti, a ne 2)rema met-
nuti (prema kojennt hi bilo dometnuti i t. d.).
Akc. metnuti potvrduje za neke krajeve u Hr-
vatskoj N. Simic nast. vjesn. 8, 108, a i Dani-
cic postavja takav akc. u radni Akc. u glag.-
34:. Glag. metnuti nalazi se u rjecnicima Mika-
jinu, Belinii, Voltigijinu, Stulicevu, u Vukovu i
u Danicicevu, a najstarije su mu potvrde iz
XVI vijeka.
I. Oblici.
a. Mjesto metnuti govore Srbi po Srijemu
i po juznoj Ugarskoj metuti. Taj ohlik ima S.
Tekelija letop. 119, 19, a ohlik metuli 119. 25.
Ispor. jos: metuti F. Dordevic 28. 60., metuo
60, meti (imper.) 26. 29. Sto u jednoj pjesmi
ispjevatoj juznijem govorom ima ohlik metu i3.
sitig. aor.), to je jamacno pogrjeska (u prepisi-
vanu Hi u stampi), jer u istoj pjesmi dva stiha
daje isti taj ohlik glasi metnu. Nar. pjes. vuk
6, 281.
b. Mjesto metnuti govore po Slavoniji
motniti, tako i metnio, metnila, metnivsi. Po-
tcrda se moze naci daje medu primjerima iz
Slav, pisaca. Ti oblici s vok. -i- nijesic osobina
samo ovoga glagola, jer po Slavoniji govore tako
i druge glagole ii vrste, na pr. briniti se, okre-
niti, poginiti i t. d.
II. Znacena.
1. metnuti ;* akt. i pas. (u pas. i s rijec-
com se).
a. baciti, bititi. U rjecniku jMika]inu
(metnuti doll, bititi doli), u Belinu (gettare o
gittare cioe rimuovere da se una ccsa), u Stu-
licevu (iacere, ejicere, emittere, eiaculari, vili
pretio vendere).
a) u pravom smislu.
aaj uopce; ono, sto tko mece, iz-
rice se sad akuzativom, sad instrumentalom. Ako
dode, on cas ga cu za noge, tako 6u nim kao
grmusom i metnut u more. M. Drzic 268, Kada
budu metnuti (t. j. prokleti) i s tijelom i z du-
som u propast paklenu. M. Divkovic bes. 170.
XJzese dakle kamenje, da metnu na nega. 333.
Za vrat ga cu psa stisnuti, pak u _ nebo nim
metnuti, da svijet vece ne vidi ga. G. Palmotic
2, 349. Kada umri, bi metnut u naore. P. Posi-
lovic nasi. 128*. Metni ih, stri ib, uzezi ih (t.j.
ove moje pjesme). I. Dordid, pjesni 1. Pod'mo
opeta metnuti krunu u visinu vedra neba. Nar.
pjes. bog. 85. Jedan drugijem ne moze metnuti
na crnu zemju. 108. Jabukom je metnula o onu
crnu zemju. 119. Nesricno metnuti bise s dicom
svojom i zenama medu iste lave. F. Lastric test.
199t>. Metnu o tie trpezami. S. Eosa 53. Sve
ovo metni u smetliste. B. Zuzeri 26. Vrlo se
varaju mnozl na svitu, da su od svega svoga
samoviastiti gospodari na taki nacin, da ga mogu
tratiti ter od obisti metnut ga joste u more. A.
d. Bella razg. 28. Netom je uvenuo (t. j. cvijet),
vi ga metnete na tie, da se potlaci. 231.
bb) motati mrezu (u vodu poradi
lovjena ribe). U ime cu tvoje metnuti mreze. M.
Divkovic bes. 629.
cc) metnuti sidro. Dar fondo, dicesi
delle navi, quando si fermano su 1' ancora, an-
coras jacere Bela rjecn. Sidra metnuse i pri-
stase i tu za dvadesti i tri cijela dana tako
stahu csidrani. B. Zuzeri 398.
dd) metnuti zdrijeb (kocku, brus-
ket). Svitu popletenu ne hotise razdijeliti, nego
metnuse zdrijebi, komu pade. P. Baksi6 129. Je-
dan vojnik boteci obrati jednoga svetoga za
svoga gospodara i pomocnika metnu zdrijeb, i
tako mu dode sv. Matije. P. Posilovic nasi. 51t>.
Metnuse kocku na svib dvanaest kolina, i pade
kocka na kolino Judino. E. Pavic ogl. 172.
Metnudes brusket na dvanajest kolina izraelskih.
A. Kacic korab. 109. Metnu brusket na poro-
dice. 147.
ee) metnuti u tamnicu. Bi . . . met-
nuta u jednu tmastu tamnicu. B. Kasic per. 174.
Zapovidi, da se metne u tamnicu (t. j. sv. Juraj).
F. Eadman 13. Dade zapovid, da se metnu u
uzu crkvenici. A. Kanizlic kam. 57. Dida svoga
metnu u tavnicu. 635. j\Ietau5e ib (t. j. hajduke)
Turci u tavnicu. Nar. pjes. vuk 3, 356.
b) u prenesenom smislu.
aa) uopce. Koliko je srican bio ovi
puk, kada je srcane braniteje imao, koji se zna-
dija(h)u protiviti onima, koji ga trazise . . . u
zlu metnuti. E. Pavic ogl. 163. Metnu pod pro-
klestvo slidece rici. M. Dobretic 98. Za priva-
riti i u zlo metnuti onu zeusku glavu. 226. Pri-
kori nas i metne nam posred lica ove rijoci. B.
Zuzeri 107. Potribito je, da ovakve zlocince
proglase, u proklestvo motnu i odile od dobrih.
B. Leakovic gov. 48.
bb) metnuti auatemu, proklestvo.
Mogu proklestvo metnuti na grisnika. F. Lastric
svetn. 71a. Proklestvo ono, sto g. Bog . . . na
svu zem|u bijase metnuo. I. Jablanci 16. Focijo
. . . uslobodi se na nega anatema metnuti. A.
Kanizlic kam. 59. Focijo . . . uslobodi se . . . na
me proklestvo metnuti. 101, Ne more bit odri-
sen ni od koga izvan od onoga, koji j'e to pro-
klestvo metnuo. M. Dobretic 120.
cc) metnuti oci, pogled. Guardare,
mirare, aspicio. Bela rjecn. Nu metnimo sadar
na nas pogled. B. Zuzeri 232. Metnuti du joster
oko i na uredbu cudnovitu. 322. Oci metnu, po-
gleda nada se te ugleda dva gelata mlada. Nar.
pjes. vuk 2, 162. Metnu oci niz po|e Krusevo te
ugleda sator u psenici. 259.
dd) metnuti sto na (u) pogibio. Jer
se more metuut sakramenat na pogibio, da bude
nikakav. M. Dobretic 188. Metnu svoj zivot na
pogibio. 553. U ocitu pogibio od otrova metnuti
se. F. Lastric test. 12». Nega sa svim vilaetom
omrazise i u pogibio metnuse. E. Pavic ogl. 76.
ee) metnuti sto pod noge. Vaja stid
pod noge metnuti i sve . . . ispovidniku ocitovat.
J. Banovac pripov. 38. Blago i raskosjo svita
pod noge metnuvsi prosise, da bi u koji sv. red
ulisti mogli. A. Kanizlic utoc. 257. Focijo . . .
je davno svete kanone pod noge metnuo. kam.
374. Da se moze lagje boriti i davaoske sile pod
noge metnuti. A. Knezovic 70. Ti si botio kra-
levsko mogustvo pod noge metniti. 197. Imamo
vazda metnut pod noge zivot tilesni. M Dobre-
tic 14. Zlodudna zena . . . jos i mens metnula
pod noge. M. A. Eelkovic sabr. 67. Metnuti
obraz pod noge (t. j. obezobraziti). Nar. posl.
vuk 178.
//) metnuti sto za pleci, t. j. zane-
mariti. U rjecniku Belinu (metnuti za pleci,
postergare, porre dietro le spalle, ad tergum
METNUTI
632
METNUTI
rejicere) i u Stulicevu (metnuti za pleci, negli-
gere). Buduci ti to sve metnno za pleda i po-
grdio, on ce te isti jos osvadati. F. Lastric ned.
30. Za pleca metnuv§i posao svoj duhovni i
odicu, obukavsi se i oruzavsi kako vojnik otide.
369.
c) metnuti strijelu, t. j. zastrijeliti. U
rjecniku Vukovu (schiessen, emitto s primjerom
12 nar. pjes. vuk 2, 360: Metnu Turcin prvu
belu strelu, strelu metnu, pak mere arsinom).
b. staviti, jaamjestiti. U rjecniku Volti-
gijinu (mettere, porre, situare, setzen, legen), u
Vukovu (thun, legen, stellen, pono : metni koje
drvo na vatru; metni kapu na glavu; metnuti
novce u kesu, sto u torbu, na zemju, — gove-
dima, ovcama, Eutter vorlegen, pabulum prae-
beo: jesi li metnuo govedima?, — anlegen, an-
ziehen, indue, — rucak, veceru, rucku kupusa,
graha, mesa, t. j. pristaviti, da se kuha, zusetzen,
admoveo, — koga na muke, auf die Folter brin-
gen, in tormenta dare, so auch na sibe) i u Da-
nicidevu (ponere).
a) u pravom smislu.
aa) metnuti sto. Eazrusena osta
kuca . . . zasto u pocelo ne metnu podumintu.
M. ZoriCic osm. 23. Sagradi otar, metnu drva,
sveza Isaka. F. Lastric ned. 211. Maja kucku
metne, kada kud izlazi, nek odkrita masla pazi.
V. Dosen 61b. Pak svom sinu sirca metne po
tri. M. A. E.e}kovi6 sat. 140. Ova pisma _nije
ovdi metnuta, da zene uco bivati zle. 146. Cisto
mi je zao, sto nije metnuo vise ovijeh primjera.
Vuk odg. na utuk 15.
hh) metnuti s prijcdlogom na (koji
se u ovom dogadaju daze samo s akuzativom).
Kruna . . . koja ce mu se na glavu metnuti. F.
Lastric test. 153i>. Buduci namislio sina svoga
metnuti na pristolje svoje. A. Kaci6 korab. 216.
Koji je metnuo ruku na ralo pak se u isto vrime
natrag obzire. M. Zoricic osm. 14. Bijase jedan
eretik, koji se imadija§e na vatru metnuti. zrc.
113. Vikara na kolac metuise. Nadod. 69. Met-
nuvsi ruku na celo. M. A. Eejkovic sat. 3.
Ustado devojka, metnu srp na rame. Nar. pjes.
vuk 1, 171. Metnu joj prsten na ruku 1, 223.
Svoga brata motnu na busiju. 2, 44. Motnuta jo
na poju kosija, na kosiji lijepa devojka. 3, 240.
Lisica . . . metne uho na led te slusa, kako voda
tP6e Vuk nar. posl. 118.
cc) motnuti s jmjedlogum u (koji u
ovom dogadaju stoji pcnajvise s akuzativom,
veoma rijetko s lokativom).
una) uopce. Metnuse glavu va
konobb (iz rukopisa xvi vijeka). Glasnik 10,
252. Da' mi srocu i metni me u vre6u. Poslov.
dani6. Da mi ruke ti metnes u svilene §pag6
moje. Nar. pjes. bog. 11. Place ditesce metnuto
u tijesne jaslice. F. Lastrii test. 63«'. U lis tilo
negovo motnuse. A. Kanizlii fran. 74. Latini
onu rifi: „1 sina" metnuse u simbolu. kam. 666.
Uzmi !z crkve sve zlato i srebro, slomi i razbi,
pak metni u vricu. M. Zoricic zrc 40. Jer on
u loj metno sviuskog sala. M. A. Rejkovii sat
65. Ne 6o (t. j. Bog) nikoga na silu metnut u
krajestvo nobesko. M. Dobretic 35. Kad mi
metnu zmiju u nedarca. Nar. pjes. vuk 1, 554.
Knd kruh metnu u pad. Vuk nar. posl. 231.
itbb) metnuti koga u klade, u
gvo2do, u puta. Pavao svoti . . . bi bijen i u
klad(^ mutnut. A. Kafcid korab. 365. Noga . . .
odvedose i metnuta u klado u tor zatvoriSe. A.
Kanizli6 kam. 57. 6inio ih je u gvozdje met-
nuti. A. Tomikovic ziv. 58. Metnuvsi ga u gvoz-
dje dao ga baciti u tavnicu. M. A. Re}kovic
sabr. 24. Jer je mnogo puta bio metnut u puta
i u verige. Vuk mar. 5. 4.
dd) metnuti s prijedlogom pred (koji
stoji s akuzativom i s instrumentalom). Prid
grob negov metnuvsi svicu uzeze. A. Kanizlic
fran. 101. Komu odma metnu§e j)rid oci puske
i mace oli sab|e. M. Dobretic 231. Metnuse
krune svoje pred prijestolom. Vuk otkriv. 4, 1 0.
ee) metnuti s drugijem prijedlozivia
(pojedinacni prinijeri). Buduci da nismo nista
metnuli iz nase glave. M. Dobretic v. Roditeji
metnuse ju k tetki u manastir. F. Lastric ned.
155. Onog va|a metnut u proce|e, nu med kumu
i med diverusu. M. A. Eejkovic sat. 86. Met-
nula kamen pod glavu. Nar. pjes. vuk 1, 222.
Sator svileni metnuse pokraj ravna Kosova po}a.
Nar. pjes. bog. 94. Tanku pusku metnu preko
krila. Nar. pjes. vuk 4, 28. Zapovidi, da se metne
sedamnaest mostova svrhu potoka. I. Zanicic
126. Uz kih metnut nam podoba Grisogona Spli-
6anina. J. Kavanin 95b.
//) metnuti hranu kakvoj domacoj
zivotini. Neg' joj (t. j. kravi) metnes sina (t. j.
sijena) u s|iviku. M. A. Re|kovic sat. 107.
gg) metnuti kakvo ruho Hi kakav
nakit na koga. Obuce se sto lipse mogase met-
nuvsi na se srebro i zlato. A. Kacic korab. 284.
Indi da se ovog gada (t. j. zenskoga tijela) svak
smuseno ne pripada, odida se lipa metne. V.
Dosen 104*. Na se metnu srpsko odijelo. Nar.
pjes. vuk 3, 257. Na se metnu svilu i kadifu,
a na glavu kalpak od samura. 3, 499.
b) u prenesenom smislu.
lui) uopce. Ki metnuse meje s cari
. . . na granicah komisari. J. Kavanin 203a. Ako
biskup ne metne ovo obustavjene, ne upadaju
u u misnici. A. Kadcic 76. Metnuo sam ustam
mojim strazu (prevedeno iz lat. posui ori meo
custodiam. psal. 38, 2). A. Kanizlic kam. 308.
Providene Bozje ili metnu iii pripusti takve
zaprike. 640. Ako ne poznaje sebe istoga, tko
je on, dogodice se, da 6e metnuti sva svoja mis-
lena i svoje srdce ondi, gdi ne bi bio metnuo,
da bude sebe poznavao. A. Tomikovic gov. 65.
bbj metnuti ruku na koga, t.j. na-
valiti, uloziti na w. Drugi gospodar kako kre-
ditor osvojio i ruku metnuo na varos nasu, a
pod veliki dug jesmo upali. Glasnik ii, 4, 29.
Bog safiuvao, da bi ja metnuo ruku na gospo-
dara moga. A. Kacic korab. 173.
cc) metnuti s j)rijedlogom medu
koji stoji s akuzativom i s instrumentalom). Ho-
lost porobi mir u raju nobeskom i metnu ne-
sklad medu aiidele. F. Lastri6 ned. 193. Broz
uzroka metnula bi se neskladnost medu podloz-
nike A. d. Costa 1, 15. Da metnu svadnu i ne-
slogu medu bratom i sostrom. A. Tomikovid 2iv.
55. Da metne razdor i neslogu medu Srbe. Vuk
grada 174.
<td) metnuti s prijedlogom na (koji
stoji samo s akuzativom).
ftfid) uopce. Dojde suzan . . . tar
se moli i prosi i Boga na me metnu (iz pisvia
XVII vijeka). Starine 11, 152. Mo/.e li se oncas
metnuti zavoza na jednoga grisnika. A. Kadcic
15. Bi neizroceni junak, da bi so mogle od lie-
govih slavnih dilovaha voliko knige napisati, al'
mi ne da vrime ni siromastvo metnut na Stampu.
A. Ka6ic razg. 190. MetnuvSi na nega jedan
dubok san uze iz prsa liegovi rebro. F. Lastric
METNUTI
633
METNUTI
ned. 290. Komu ne bi na pamet pala negova
ista otafibina, tko ne bi na vagu metnuo svoj
isti vilaet i prama drugima procinio, kakvi je.
M. A. Ee}kovi6 sat. 5. Ova naredba na pismo
jest metnuta. A. Kanizli6 kam. 788. Ako bi se
u stampanu ove knige dogodila novcana kakova
smetna, da ono, sto mi nedostaje, na negov ra-
cuii metnem. Vuk nar. posl. ltii. To je kocka,
na koju je Piemont metnuo dvaput glavu svoju.
M. Pavlinovic razg. 17.
bbb) metnuti na muke (na sibu).
Da bi ga vajalo metnuti na velike muke. M.
Zoricic zrc. 167. Metnuli ga (udarili) na sibu.
Vuk rjecn. s. v. siba za nem. die Spiessruthen,
t'rti. poena virgarum. Tekeli pasa metnu na muke
jadne Franovce bosanske. M. Pavlinovic razg. 41.
ccc) metnuti na put kao privesti
na put. Ispovidnik . . . duzan je pokornika
na pravi put metnuti. M. Dobretid 74 Hoteli
su i(h) na bo|i put metnuti. D. Obradovic ziv. 59.
dfld) metnuti sto na stranu, t. j.
ostaviti. Metnimo te rijeci na stranu : lasciamo
andar queste cose, cioe non parliamo di queste
cose; omittamus haec. Bola rjecn. 79**'. Metni na
stranu strile od osvete. A. Kanizlid utoc. 211.
Scinim, da moremo razloge metnuti na stranu
i uteci se u krilo sv. crkve. M. Dob'-etid 90.
eee) metnuti sto na svjetlost, t. j.
objelodaniti. Knige . . . od ni slozene i metnute
na svitlost. F. Lastrid test. ad. 110^. Nauk na
svitlost metnut. M. Zoricic aritm. 9 (predgov.).
Da smo se usudili metnut na svitlost ovo nase
primalesno i mlohavo dilo (t. j, knigu). M. Do-
bretic v. Da ce oni, koji je s nom sagrisio, met-
nut kadgod na svitlost nezine gribe. 431.
ee) metnuti s prijedlogom pod. Ako
nam bude potriba metnuti ni (t. j. zemje) pod
sjetvu (t. j. zasijati ih). F. Lastri6 svetn. 122^'.
David ... dize vojsku protiva Moabitanom, isice
jib, zasuzni i pod arac metnu. A. Kacic korab.
192. Kano da je (t. j. krajj sav svit pod oblast
metnio. A. Knezovid 265. Koji je nastojao sve
carstvo pod jaram svoj metnuti. A. Kanizli6
kam. 639. Buduci . . . satro Pojsku, pod harac
metnuo Saksonsku. A. Tomikovi6 ziv. v. U Ze-
munu ga metnu pod strazu. Vuk dan. 4, 25.
Eodofinika okrivi i metne ga pod sud. Vuk
pravit. sov. 36.
ff) metnuti sto pred oci. Ja 6u vam
metnuti ovu istinu prid oko od vire. F. Lastric
test. 16a. Samo cu vam metnut jos jedno lipo
ogledalo prid oci za naslidbu. ned. 373. Metnut
ima tad prid oci, najpri sto mu Bog svidoci. V.
Dosen 217*. Da pokornik metne prid oci zapo-
vidi Bozje, M. Dobretic 140.
f/f/) metnuti s prijedlogom u (koji
stoji ponajvise s akuzativom, vrlo rijetko s lo-
kativom).
(laa) uopce. Koji bi metnuo svrbu
svoju u tastu slavu. S. Matijevic 14. Jer si
takojer metnula sve tvoje uzdanje u Boga. P.
Baksic 212. Nemojte sve svoje ufane u blago
metnuti. A. Ba6i6 229. Milost Bozija nije otila
svoga dila ne metnuti u sagradenu pricudnova-
toga dila. F. Lastric test. 301*. Toliki strah u
drakune metnula. svetn. 177b. Ne bi moguce
vojsku pristrasenu u red metnuti. A. Kacic razg.
124. Vako bi se izpovid u nisto metnula. A.
Knezovic 188. Ova odluci metnut u rukodilo-
vane M. Zorici6 osm. 62. Imade sina zivota
svota, koga crkva . . . metnu u broj sveti(h).
zrc. 85. Bog ce jednoc neva|alog slugu, vi-
ruj, metnut u veliku tugu. M. A. Rejkovic
sat. 56. Da tu m sao i odluku metne u dilovane.
M. Dobretid 4. Ona neobicna zivina metnu ga
u cudo. M. Pavlinovic rad. 54. Ja sara moju
glavu odavna metnuo u torbu. 99.
bbb) metnuti u nemar. U nemar
on sva metnu, nit za rici on mari. A. Knezo-
vic 193. Tko ovo u nemar metne, reci cu, da
nije dostojan one slave. F. Lastric od' 351.
ccc) metnuti u obicaj. Va|a da
pazi dobro, da to dopusdene izvan potribe ne
metne u obicaj. P. Filipovid 33. Da (crkva) metne
u obicaj sto prvo ne bijase. M. Dobretic 277.
(1(1(1) metnuti u pamet, u glavu.
Nije dosti metnuti u pamet ona, koja smo do-
sad pisali. A. Kadcic 37. Stij i u pamet metni.
S. Badrid ukaz. 2 Metnuvsi nima u pamet, da
je to nisto. F. Lastrid test. 252''. (Guska) metne
sebi u glavu, da ona mora biti roda labudskoga.
D. Obradovid basne 230 Ovo metnuvsi u pamot
bogataca (davo) otide. B. Leakovid gov. 46. To
je dosta bilo, da Srbima metne u glavu, da traze
od Turaka, da im se mir bo|e utvrdi. Vuk grada
140. — Drukcije je znacene u primjeru: Car
odma je poslao 20.000 vojnika za metnuti ove
nevjere u pamet (t j. da bi opametio ove nc-
vjernike). A. Tomikovid ziv. 187.
eee) metnuti u srce. Za metnut
u srce nase zalost niku i tugovane. F. Lastric
test. 144*. Koji ti metne u srce i u pamet misao
od osvete. ned. 383. Ako se na vrime ne poko-
rite i Bozji strah u srdce ne metaete. J. Bano-
vac razg. 31.
fff) metnuti u zaborav (zabit).
Koga opaka dila ne bijase jos u zaborav metnuo.
E. Pavid ogl. 455. Zastobo jo u zaborav metnuo
zakletvu svoju. A. Kanizlid kam. 484. Jezus bi
metnut u zabit, bi nehajan, bi pogrden. L M.
Mattel 22.
hJi) metnuti za nemar (vidi u ne-
mar pod gg, bbb). Da sva svitovha za nemar
metnemo. B. Leakovid gov. 144. Da tako za ne-
mar metnuvsi ova zemalska zasluzimo ona ne-
beska. 147.
c) postaviti koga, da sto bude, sto
nije do tad bio.
(i(i) uopce. Da zivjenu svoni naudi,
od kog cuvar metnut bise. V. Dosen 180^. Doj-
dose na obrane novoga starisine i metnuse dva.
M. Dobretid 12S. Je 1' iznova metnuo kuozove?
Nar. pjes. vuk 4, 503. Poginuvsi tumac na no-
govo mjesto metnuse Huma. M. Pavlinovic rad.
47. Metne im se tutor. V. Bogisid zborn. 367.
bb) Ono, sto tko postaje, izrice se
Hi samijem akuzativom Hi akuzativom, pred ko-
jim je prijedlog za. Da ga metne ve]ega vezira.
Nar. pjes. vuk 3, 67. Zato se od nega drugo ne
kaze^nego da je metnut za kraja. A. Kacid razg.
33. Nega ima metnuti za zupnika (t. j. biskup).
M. Dobretid 127. Metnut za tutora Petar. Glas-
nik II, 1, 33.
cc) Ono, sto tko postaje, izrice se
instrumentalom. Toliko sam radio, da se morao
jedan i ot nasi racherom metuti. S. Tekelija
letop. 119, 19. Metnudu te do «ebe vezirom. Nar.
pjes. vuk 2, 455. Metnude te begom Gori Crnoj.
Nar. pjes. magaz. (1864) 80.
(I) skinuti. Samo u Belinu rjecn. :
Metnuti oruzje, deporre, gittar 1' armi, deponere
arma.
e) upotrehiti. Jos medemo ,ph' misto
,f, jer su ga metnuli Latini. L Ancid vrata xii.
Da svako metne vas zanat i mod za uciniti oni
METNUTI
634
METOH
sakramenat. F. Lastric test. 3001^. Da vi onoliku
pom}u metnete, kad idete tjrid ispovidnika. ned.
274. U napridak metni svu poiri|u cuvati se od
grija. M. Zori6i6 osm. 27. Metni, redovnice, svu
jakost za steci ovo blago. 40. Kad bi se metnula
sva snaga, sva pom};i i opaznost. M. Dobretic 216.
/) uzeti, pomislit). Metnimo, da jedna
svitlost milosti Bozje dokuci prosvitliti grisnika.
J. Banovac pred. 11. Ma metni, da ti ne dode
tako nenadna (smrtj. 20. Metnimo, da ni za je-
dan grih ne znamo. D. Eapid 107. Metnimo
dakle, da sam kupijo arsina svite 666. M. Zo-
ricic aritm. 29. Metnimo na priliku, da jedan
ucini. M. Dobretid 243.
{/J neka osobita rijetka znacena. aa)
uliti. Kad se u vrilo maslo . . . metne studene
vode. F. Lastrid test. 157'^'. Da ne metne vode
u vino. M. Dobretic 319. — bb) spraviti. Met-
nuti kupus, krastavce, Kraut, Gurken einlegeu,
condio. Vuk rjecn. s. v. metnuti. — ce) Metnuti
trpezu, t. j. urediti, prostrijeti. M. Pavlinovid.
2. metnuti se (refleks.).
a. baciti se svojim tijelom Hi kojim di-
jelom negooim. U rjtcnikii Belinu (metnuti se
na kona, cavalcare, montar a cavallo, equum
ascendere) i u Stulieevu (metnuti se prid koga,
ad pedes alicuius procidere, se ad pedes alicuius
advolvere).
a) u pravom smislu. Ponizimo se . . .
za metnuti se pred lijece (sic!) Bozje s prive-
likim sramom i reverencijom klanajudi se du-
boko. B. Kasic nac.^ 6. Metnudu se u valove i
za Dime zaplivati. G. Palmotid 1, 64. Da se ja
na vrat metnem niz tako strasnu nizbrdicu. B.
Zuzeri 40. Castima j)rimato si je (t.j. djevojcicu)
da Zajedno s tobom u kaluzu na vrat se metne.
330. On se metne prek balkuna vanka i Sece se
staroj majki doma. Nar. pjes. istr. 2, 69. Metnuo
se kona na svojega. Hrv. nar. pjes. 1, 164.
b) u prenesenom smislu. Ne metne se
(t. j. vojnik) na pogibil od zivota. M. Kadnid 4^.
Volit ce podnijeti nego se metnut u pogibel, da
zabrazdi u nepravicu. M. Pavlinovid rad. 176.
c) baciti se, t. j. baciti sto. U rjec-
niku Vukovu (metnuti se cim, s primjerom iz
nar. pjes, vuk 1, 461 : A Mara ga s pengera
gledase, metnu mu se dunom i jabukom). Koji
se kamenom metnu, tudje umrije. M. Divkovic
cud. 58b. Potar, kada se metne kamenom, nije
u kamenu, ncgo li krepos Petrova. V. M. Gu-
cetid 46. Koliko bi se moglo kamenom metnuti.
S. Rosa 152.
b. staviti se. Metnimo se u Bozije ruke,
la.sno demo pridobiti Turke. A. Kacid razg. 232.
Kad se metne Marija medu Isusa i nas, tad Isus
obrde pedipsane u pomilovane. J. Banovac razg.
140. Kad idete na molitvu, metnite se u milost
Bozju. F. Lastric ned. 236. Sklonu vojvodu, da
so metne na glavu drustva. M. Pavlinovid rad.
78. Da se svojevojno metnu pod zakrije lava
sv. Marka. S. ^^ubisa prip. 9.
c. dati se na sto Hi u sto.
tiu) metnuti se na sto. MetnuvSi se
na molitvu . . . potvrdi odluke sfoje. B. KaSid
in. 16. Motuu se na zadobitje svetine. F. Lastric
od' 298. Tada sveti otac metnu se na molitvu
sa svim pukom. nod. 265. Biv§i osiromasio 6o-
vik se metnu na niko nevesejo. M. Zoridid zrc.
55. More so i Toma, ako bi ktio, na to metnuti.
M. Dobrotid 489. Metnemo se na put i dodemo
u Itebej. D. Obradovid Xiv. 79. Ovi se na igru
metne, oni na bludna prijatejstva. B. Zuzeri 117.
Konanici metnili su se na bizane. A. Tomikovid
ziv. 13. Tko ce se metnuti na ovo privisoko
dilo? gov. 35.
bb) metnuti se u sto. Grisnik vaja
da nastoji ... da se ne metne u zao obicaj. A.
Badid 221. Videci to .soldati metnuse se u sumju,
da su malo dobri. J. Banovac pripov. 11. {Bo-
gatac) metnu se u brigu. E. Pavid ogl. 574.
Ona se opet metnula u pravdu protiva tebi (t. j.
dala se u parbu). N. Palikuca 15. Radi desa
metnu se u veliku tugu. M. Zoricid zrc; 72.
(Bogaci) metnu se u veliku brigu. B. Leakovid
gov. 47. Momce mostarsko videlo, da dobro Her-
cegovci skacu, te ne smije da se i ono u igru
metne. Nar. prip. vrcev. 84.
cc) metnuti se za sto (oeoma rijetka).
Metnu se vaskoliki za posteiie Bozje i spasene
iskrne (prevedeno iz lat. pro Deo et proximi sa-
lute se totum impendit). F. Lastrid svetn. 16b.
(Id) metnuti se s inf. Od strane la-
tinske metnu se prigovarat Ivan. S. Badrid ukaz.
80. (David) metnu se priprav|ati vas lis potri-
biti za zgradu crkve. A. Kacid korab. 192. Ilija
blagova i napi se pak se metnu putovati. 241.
Metnuti se jesti brez poznaiia i zafalnosti Bogu
jest dilo zivinsko. F. Lastric od' 204. Metnu se
pogrdivati taStu slavu ovoga svita. 365. Tko de
se dakle metnuti is^razivati ga. svetii. 186*. Posli
nezine smrti metnu se jedno cejade dobra zi-
vota za liu Boga moliti. M. Zoricid zrc. 239.
Buduci se drugi za nega motnuo prid principa
pitat milost od istoga. M. Dobretid 243.
d. neka osobita rijetka znacena. aa) po-
saditi se. Zato se metne u brod (t. j. sejak Pe-
tar). M. Zoricid zrc. 54. Posli toga metnio se
je opet za trpezu (t. j. Isus). A. Tomikovid gov.
63. — bb) jioteci. Pobjegose kuli kamenitoj, za
nima se metnuli Magari. Nar. pjes. horm. 2,
491. — cc) zaci. Ako se metnes s pravog puta,
ti des sam kriv biti. M. Zoricid osm. 101. —
dd) umetnuti se, biti slican. U rjecniku Vukotm
(metnuti se na koga, nacharton, similem alicui
fieri). — ee) metnuti se na oruzje, t. j. dici se.
(Ivan) metnu se na oruzje i poside konike. A.
Kacid korab. 349. Kasno su se na oruzje met-
nuli. A. Tomikovid ziv 65. — //) metnuti se u
bolest, t. j. obojeti. Kad to zacu bego Zotovida,
od straha se u bolest motnuo. Nar. pjes. vuk 4,
126. — f/(/) metnuti se^ u oholost, t. j. pooholiti
se, ponijeti se. Videci Caslav, da ga sva vojska
slusa, metnu so u taku oholost, da se hoti kra-
jem imenovati. A. Kacid razg. 26.
Mi]TNA, /. isto sto sinetna. Nekakva mu je
metna bila u putu, pa nije moga prije dodi. U
Lid. J. Bogdanovid.
1. METOD, m. ime mu.^ko, koje glasi i Meto-
dije. Metod pastir od Morave. J. Kavaiiin 297'i.
Imala si knige i nauke od Cirila i Metoda ruke.
M. A. Rejkovid sat 29.
2. METOD, m. Samo u primjeru : Ti s' pida i
hrana metoda svakoga (govori se Bogorodici).
M. Marulid 215. Znadene je tamno; da nije kakuva
pogrjeska Hi u ruko2)isu Hi u izdanu ?
METODIJE, m. grcko ime .17ii?dJ/o,-. Akc. je
u gdjckojih Metodije (Hi Metodijo?) Izmedu rjed-
nika u Danidicevu s potvrdama iz xiii vijeka.
Sto su 6irilo i Metodije . . . bill iz Bugarske. D.
Danidid (u Ivekovicevu rjecn.).
METOH, m. zem\a manastirska, Ho se veli i
metoliija. Izmedu rjecniku u Danididevu s pri-
mjerima iz xiv vijeka i daje. Kb semu ze svo-
METOHIJA
635
METU;.AK
tomu mestu rekomomu Hilanbdan. mnogaja sela
i metohy vssakogo imenovanaago bogatbstva
isplbni. Danilo 133. Koji je bio rodom Bugarin
i tada se nalazio u Karabogdanskoj u Zograf-
skome metohu Dobrovcu. Vuk dan. 5, 32. U ono
■vreme manastir Stndenica imao je u mnogim
vedim varosima svoje motohe. M. D. Milicevic,
pom. 153. — Vidi meteh.
METOHIJA, /. zemja manastir ska. Iz grc.
/LieTo/iov. Izinedu rjecnika u Danicicevu i u
Vukovu.
a. metohija u navedenom znacenu. U rjec-
niku Danicicevu s primjerima iz xiii t xiv vi-
jeka. Ize su u metohijahb ikonomi. Sava glasnik
24, 214. Carbskyj monastirb sb vbseini stasi svo-
jimi i Sb metohijami. Domentijana 71. A se za-
koab metohijamb crbkovnimb : merop'si, koji
zemju drbze, da orju. Dec. hris. 61.
b. Metohija, zemja u Staroj Srbiji. U Vu-
kovu rjectiiku (der siidostliche Theil Serbiens,
Metochia. U Metohiji je Prizren, Pe6 i Dako-
vica i manastir Decani). Metohiju ravnu prije-
dose, fatise se po|a prizrenskoga. Nar. pjes.
vuk 2, 230. Kad dodose na vrh Metohije, ugle-
dase visoke Decane. 6, 281. Metohija je grcko
nazvane za manastirsko imaue, a u nas se tim
imenom prozvao ceo kraj Stare Srbije medu
Prizrenom i Pe6i, zbog toga sto su mnoga sela
toga kraja pripadala manastirima. S. Novakovic
zak. dus.' 168.
c. Metohija mjesno ime.
a) zaselak u Dalmaciji u kotaru dnbro-
vackom. A. Masek 92.
b) varos u Hercegovini, koja se (varos)
zove i Gacko. Popis zit. bos. i hero. 514. Ovo
se mjesto spomine i u Vukovu rjecn. (u Gacku
nekako mjesto sa 30 — 40 kuca s primjerom iz
nar. pjesme u Ogl. sr. 92: Bijelome gradu Me-
tohiji).
c) selo u Srbiji u okrugu toplickom. M.
D. Milicevic kra^. srb. 344.
METOHIJAC, Metohijca, m. covjek iz Meto-
hije; sluzi i kao prezime. \i. Stojanovic zap. i
natp. 2, 15: 16 Sem. mitr. (1900) 5.
METOHIJSKI, adj. sto pripada metohiji i
Metohiji. U rjecniku Danicicevu s primjeroyn iz
XIV vijeka. O ikonomehb metohijskyhb. Sava
glasnik 40, 170. Ponudi Jute rakije i dobra me-
tohiskoga vina (t. j. vina iz senile Metohije). M.
D. Mili6evi6 omer 240.
METOl^USKA, /. nekakva vocka. Samo u
primjeru : Broskocvijeti, metojuske, kiselice,
dune, kruske. J. Kavanin 21*. — Mozda bi pra-
vije bilo metojuska?
1. METOPIR, m. isto leptir, lepir. V Vukovu
rjecn. s naznakom, da se govori u Slavoniji.
Bijec je bez sunine srodna sa staroslov. netopyrb,
slov. netopir, ces. netopyf, poj. nietoperz, i ako
ore slavenske rijeci ne znace lepir, nego slijepji
mis, sismis. Nejasno je, zasto je u nasem jeziku
na pocetku m, a drugi slav. jezici itnaju n; kad
bi rijec metuj (vidi tamo) bila obicna u stoka-
vaca. moglo bi se reci, da je m u metopir jjrema
noj uzeto. Prvobitno znacene, koje je u drugim
slav. jezicima, p)o svoj prilici je u p)rimjeru: Er
su lavi i lisice, baziliski i drakuni, metopiri,
pozdre (?) ptice, i stipavi skorpijuni (u opisu
jjakla). J. Kavanin 456^i.
2. METOPIE, m. nekakav uzorak (Muster).
U Slavoniji. J. Belovid-Bern. 189.
METOPIEJE, n. nom. coll. od metopir. Samo
u primjeru: Da pusti (t. j. ear) robiti i robje
voditi kako gad al' zvirje, kako metopirje, vi-
tropah prez peri. D. Barakovi6 vila 63. Znacene
nije jasno ; mozda je : slijepi misi, sismisi.
METO-POTOK, m. potok u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Etnogr. zborn. 5, 316.
METOVIC, m. prezime. Trci kuli baba-Meto-
vica. Nar. pjes. vuk 6, 435.
METOVNIGA, /. selo u Srbiji u okrugu crno-
rijeekom. S. Koturovic 162.
METPOLAGATI, metpolazem, impf. Samo u
Bjelostjencevu rjecniku (medpolazem, vsrid sta-
vim, interpono, interjicio, in medio colloco s na-
znakom, da je rijec ,dalmatinska'). — Prema lat.
jeziku naiinena nenarodna rijec.
METPOLOZAN, metpolozua, adj. Samo u Vol-
tigijinu rjecniku (medpolozan. interposto, fram-
messo, inzwischengesetzt). — Sasma nepouzdano.
METPOLOZENE, n. Samo u rjecniku Bjelo-
stjencevu (medpolozene, interpositio, interiectio)
i u Voltigijinu {labdpoloz&ne [sic !] , interposizione,
Dazwischenlegen). — Sasma nepouzdano.
METPOLOZITI, pf. Samo u rjecniku Bjelo-
stjencevu (medpolozen, interpositus, interiectus)
i u Voltigijinu (medpoloziti, interporre, frapporre,
dazwisehonlegen). — Sasma nepouzdano.
METPRIKA, /. bijka, koja se zove i meprika
(vidi tamo). U kajkavaca. B. Sulek im.
METRIS, m. selo u Srbiji u okrugu krajin-
skom. S. Koturovic 50.
METROPOLA, /. glavni grad. Iz lat. metro-
polis, koje je iz grc. /.iriTQOTcolig. Hrvati . . . u
svojoj sredini osnovase metropolu za ilirske Slo-
vince. M. Pavlinovic razg. 33.
METROPOLIJA, /. mitropolitska crkva. Po-
stana istoga, kojega je i metropola. U metropo-
lijah i biskupijah crkvah. B. Kasic rit. 8*.
METROPOLITA, m. mitropolit. Iz lat. metro-
polita, koje je iz grc. fx^TQanoXCrrji. Metrofan,
metropolita sniirnski. A. Kanizlic kam. 14.
1. METROPOLITAN, m. isto sto mitropolit.
Iz lat. metropolitanus. Bihu odredeni . . . dva
poglavita metropolitana. K. Pejkid 67. Treci po-
stupaj arkibiskupa, koji se iost zovu metropoli-
tani. J. Matovic 298.
2. METROPOLITAN, adj. mitropoUtski. Iz
lat metropolitanus. U crikvi metropolitanoj. M.
Bjankovic 40. 49.
METROPOLITANSKI, adj. mitropoUtski. Iz
lat. metropolitanus. Crikva metropolitanska. S.
Budinid ispr. 150. U crikvi metropolitanskoj. M.
Bjankovic 48.
METUDIJ, m. ime, koje glasi i Metod, Me-
todije. Metudij, muravski arhibiskup. S. Ko-
zicic 19b.
METIHj, m. lepir, metopir. Jamacno istoga
postana, kojega je i rijec meti} (vidi tamo). U
rjecniku Bjelostjencevu (lepir, papilio), u Jam-
bresicevu (papilio), u Voltigijinu (papiglione,
Schmetterling i jos s ovim bez sumne kriuo po-
stavjenim znacenem: tignuola, Schabe, Motte) i
u Stulicevu (papilio s naznakom, da je iz Hub
deliceva rjecn.). Govore i danas kajkavci s akc.
metiil, metiija. — V jednoga pisca ima plur.
metuji za lat. Nocturna Phalaenida, nem. Nacht-
falter. B. Sulek rjecn. zn. naz.
METUJ^AK, metulka, m. dem. od metu}. Me-
tujak . . . kad godina opade, rado zivot zgubi.
Jacke 218. — U jednoga pisca ima plur. me-
METU^AV
636
MEZANKA
tujci za lat. Pyralidae, nem. Kleinfalter, Klein-
schmetterlinge. B. Sulek rjecn. zn. naz.
METULAV, adj. isto sto meti}av (u pravom
smislu). Grovori se ii Istri, gdje je akc. metujav,
metujava. D. Nemanic (1885) 49.
METUl^ICA, /. Metujice su neke male bijele
lepirice, koje ulaze nodu u kosnice i nose jaja
po sacu, iz kojih se izlegu crvici, koji su naj-
skodjiviji kosnici. J. Zivanovic javor (1879) 341.
METU^NAK, metujnaka, wj. bi^ka Lysimachia
nummularia. B. Sulek im. (gdje mjesto -\- stoji
-1-). Bice kajkavski. — Vidi meti]. pod c.
METUZAN, m. zaselak u Hercegovmi n ko-
taru konickom. Popis zit. bos. i here. 534. —
Ne razabira se, ostaje li u gen. -a- ili ispada.
METVA, /. bilka, koja se zove i inetvica i
meta. Postana istoga, kojega je i raeta (vidi tamo).
S istim nastavkom ima ova rijec jos i u ruskom
jeziku: mhtbr. U riecniku Mikalinu (metva, raet-
vica, mentha), u lielinu (menta, erba nota), u
Voltigijinu (metva, metvica, metica), u Stulicevu
(mentha s naznakom, da je iz Belina rjecn.) i u
Vukovu (metva, metvica s naznakom, da se go-
vori u Dubrovniku). Ne pokosi metve i pavenke;
s metvom bi(h) si ste}u nastirala, 'z pavenke
bi(h) venae navijala. jacke 53. — Ispor. jos:
divja metva Calaminta, nepitella (specie d' herba
odorifera) u Belinu rjecn., —^ gorska metva,
.Chamaedris', — macja metva, erba gatta, herbae
genus u Stulicevu rjecniku (gdje upravo stoji
pridjev za imenicom, sto ne moze biti pravo).
METVENIK, wt. zemjiste u Hercegovini. Et-
nogr. zborn. 5, 1180.
1. METVICA, /. bi}ka, koja se zove i metva i
meta i istoga je postana. Uceno joj je lat. ime
Mentha pulegium G. Lazic 140. B. Sulek im.
JJ rjecniku Mikajinu (metvica, metva trava,
mentha), u Belinu (menta, erba nota), u Bjelo-
stjencevu (metvica, metica s naznakom, da je
jdahnatinska' rijec), u Voltigijinu (metvica, metva,
metica) i u Vukovu (1. Mintze, mentha, 2. Pfef-
fer-Mintze, mentha piperita L., die Miinze
[Pflanze], mentha). Idiozmu glago|emu metvieu
rastlbkb zelenu. Starine 10, 111. Dosetine met-
vica i rute placahu S. Rosa 110. Kuvaj pitome
stuceno motvico. J. Vladmirovid 31. Pravi se
spirt od metvice. Z. Orfelin 418. Desetkuju met-
vieu i kim. J. Ea)i6 pouc. 1, 9. Desetkivate . . .
metvieu, kopar i ruticu. B. Leakovic gov. 159.
Uzmu se od pet vrsti trave kakono rutica, pelin,
2alfija, metvica i lavendula. G. Postalic 246.
Srpkine . . . bojo civitom, brodem, metvicom . . .
vunu. Vuk dan. 2, 103. — Ispor. jos: duga met-
vica, mentastrum u Mikalinu rjein. (gdje upravo
stoji metvica duga, ito ne moze biti pravo), —
gorska metvica, calamintha u Mika{inu rjecn.
(upravo metvica gorska), mentastrum montauum
u Stulicevu rjein. (upravo metvica gorska), —
macina metvica, Katzenmiinze, Nepeta cataria.
Q. La.zi6 140, — vodena metvica, mentastrum
aquaticum u Stulicevu rjedn. (upravo metvica
vodena).
2. mIitVICA, /. isto Ho ca§ica u nozi (,kost
okrugla u ko|enu' Ivekovic rjecn ). Samo u Vu-
kovu rjein. s naznakom, da se govori u Dalmaciji.
3. METVICA, /. dio utrobe, koji se zove nem.
Zworchfell, Int. (grc.) diaphragma. M. Jovanovic-
Batut (s naznakom. da se govori u Cmoj Gori
i s dodatknm sinonima: o§it, predaga, preponka,
proporka, pluto, pod, opna, branica, vetrila, sr-
6aiia pregrada).
METVICIN, adj. sto pripada metvici (bilkij.
Sojedihen niirisorod s rakijom zove se u lekar-
nicama voda, n. p. limunikina, metvicina, roz-
marinova . . . voda. P. Bolid vinod. 2, 36.
METVICINA, /. bipca Calamintha officinalis.
D. Lambl (1852) 55.
METVINE, /. pi. zaselak u Hercegovini u
kotaru konickom. Popis zit. bos. i here. 534.
METVUi^A, /. bUka Monarda. B. Sulek im.
MEU, 2Jrrte;>. vidi medu.
MEURIJECJE, n. zem]a medu rijekama. TJ
meurijecje Drave i Save. J. Kavahin 283b. —
Vidi medurijecje.
MEUB^JE, n. zaselak u Bosni u kotaru foj-
nickom. Popis zit. bos. i here. 84.
MEUSRIDAK, meusritka, m. pjesma slozena
u razgovoru medu dvoje celadi. Samo u jednoga
pisca cakavca xvn vijeka Nikoliko prigovaranji
Jubenih, ke slozi za meusridke Murata gusara
morskoga. M. Gazarovid i. ^jubdrag, !]^ubica
meusridak (kao natpis pjesmi, koja je kao raz-
govor izmedu ^nbdraga i J^ubice). 98b. — jVe-
jasna rijec.
MEVADAK, m. mjesto u Srbiji u okrugu va-
jevskom. Zemja u Mevatku. Sr. nov. 1872, 322.
MEVCE, Mevceta, n. zensko ime od mila
mjesto Milevce, a to mjesto Mileva. U jeskovac-
kom kraju u Srbiji. Zborn. za nar. ziv. 5, 118.
MEVICI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru te-
saifskom-. Popis zit. bos. i here. 216.
MEZA, /. isto sto meze (vidi tamo) i istoga
])0stana. Donijese sladkis i rakiju i za mezu
svaku dakoniju. Pjev. crn. 215''. A majka mu
kavu pripravila, svake meze s mora dovezone.
Nar. pjes. vuk 7, 281. Sve mu mezu iz dva prsta
daje, a poji ga iz zlatne casice. Nar. pjes. horm.
2, 281.
MEZALIN, m. srebrni mali novae dubrovacki.
U doije isprave iz pocetka xv vijeka (mezalina
sesth perbperb. Spom. sr. 2, 50. 57) * otud u
Danicicevu rjecniku, gdje se {po lat. jednom
spomeniku) veli, da je 36 mezalina islo u uncu.
— Mozda se -z- ima izgovarati -2,-. Vidi men-
^alin.
ME^AN, me^ana, m. soba pod podom. Iz tal.
mezzano. Govori se u Dubrovniku. P. Budmani
rad jug. ak. 65, 163. — Vidi mecan.
MEZANA, /. nekakav sud za tekucine i za
drugo. Iz tal. jezika; ispor. mezza (star a mjera
za zito), mezzetta (toskanska mjera za tekucine),
mezzina (bakren sud za vodu, bakren vrc). U
rjecniku nijednom.
<i) sud za tekucine. L'jepo ih je care do-
fiekao: na dvojicu po jalovu ovcu i po jednu
po mezanu vina. Nar. pjes. kras. 1, 78. Deder
nalij tri raezane vina, tri mezane, a ceter' ra-
kije. Nar. pjes. horm. 2, 465. Onda ulij tri me-
zane vina i cetvrtu ^ezene rakije. Hrv. nar.
pjes. 1, 205.
b) drven sud, u kojemu se drzi brasno. Go-
vori se u Hrv. u kotaru ogulinskom. Zborn. za
nar. ziv. 5, 199.
c) sudic od 2 litre, n kojemu se drzi maslo.
Govori se u sjevernoj Dalmaciji. Zborn. za nar.
ziv. 7, 264.
MEZANKA, /. isto sto mezana pod a. Vindar
se vnogo krat pri mezanki kara ... I on siro-
maSao ima suazan pogled, va tuznu mezanku
cnda putij kuka, zato mu od pila ni triba nauka.
Jaciko 2.54.
MEZAR
637
MEZEVA
MEZAE, m. grob. Akc. je i)0 svoj prilici me-
zar, gen. mezara; to se razabira »tud, sto za
gen. plur. ima potvrda obliku mezarova (])rema
cemu je nom. pi. mezarovi). Vidi u T. Maretica
gram, i stil. 141^ Iz tur. (arap.J mezar. U rjec-
niku nijcdnom. Zene nemu pogubiti ne htje, nek
mu ona na mezarii kleci, Boga inoli za negovu
dusu. Nar. pjes. juk. 560. Fall zito u hambaru,
fall zenu u mezaru. Nar. bl. kapet. .58. Tu se-
hite svoje pokopase, mezare im glavam' okitise.
Nar. pjes. horm. 1, 328. Tu imade sedam meza-
rova. 2, 357. Bajraktaru mezar iskopase. 2, 595.
— V ovom primjeru mezar znaci: grobje: Pro-
lazase pokraj turskoga mezara pa vidi, dejedan
hrisdanin kopa grob. Nar. prip. vrcev. 60. Vidi
privijer i kod mezarluk. — tl ovom opet primjeru
rijec je fern. (nom. sing, mezara i t. d.), ako nije
kukva pogrjeska : U mezari medu mrtvijema.
Nar. pjes. here, vuk 151. Katkad se nalazi mez-
har i mehzar: Kada sades na rosnu po|anu svoga
babe bijelu mezharu. Nar. pjes. juk. 275. Os-
manu sam mehzar izvadio. Nar. pjes. iz Face,
zabilezio I). Surmin.
MEZAELUK, m. grohje. Turska rijec i osno-
vom (mezar) i nastnvkom (-luk). Krajem vode
noccu zanocili, gdjeno jesu cesti mezarluci. Nar.
pjes. horm. 1, 215. Da izides na Mrkaje ravno,
da osejris zeleno Mrkaje, a po riemu mezarluke
erne! 2, 415. Ukupno grobje zovu mezar, a posto
su dva, zovu se mezarluci. U Visokom u Bosni.
Zborn. za nar. ziv. 8, 89.
MEZAROLICA, /. nekakav drven sud, u ko-
jem se riba drzi. Jj Vrbniku na otokii Krku.
Zborn. za nar. ziv. 5, 282. — Iz tal. mezzaruola
(starinska mjera za tekucine). Vidi mezarola.
MEZDRA {bice takav akc), f. kozica. Bijec
se nalazi i ii drugim nekim slav. jezicima: slov.
mezdra (kozica na prijesnoj rani), rus. Ma3,:^pa
Hi jieaApa (nutarna strana koze), ces. mazdra
(kozica). Vokal -e- postao je od negdasnega -(j-,
t. j. rijec je nekad glasila mezdra. 3Iisli se, da
je od istoga korijena, koji je u rijeci meso (ne-
kad mi^so), sto se slaze i sa znacenem: kozica
uko mesa (ne koza oko citavoga tijela). Od istoga
korijena misli se da je i lat. rijec membrana,
koja isto znaci sto i mezdra. U rjecniku Bjelo-
stjencevu (1. membrana, 2. mezdra vu orehu, ka
jederko od jederka luci, 3. mezdra okol vse lu-
bane, 4. mezdra gorna i dolna, ka oko zakriva.
5. mezdra u narange ali pomagranate, ka raz-
lufiava ne komorice, 6. mezdra, ka vsa creva i
nuterna drzi, peritoneum, 7. dissipium [t, j.
mezdra, koja luci creva i ostalu utrobicu, v.
diaphragma], 8. mezdra pod jezikom, frenulum
linguae), u Voltigijinu (membrana, pellicola,
Hautchen), u Stulicevu (membrana s naznakom,
da je iz glagolskoga brevijara) i u Danicicevu
(corticis pars interior s primjerom iz xv vijeka,
koji se ovdje navodi pod b).
a) kozica na mesu Hi oko mesa. Mej plu6i
i drobom je mezdra (u covjeka). U Vrbniku na
otoku Krku. Zborn. za nar. ziv. 5, 80. Jspor.jos:
Mezdra, Aasseite.^carniccio di pelle (t. j. nutarna
strana koze). B. Sulek rjecn. zn. naz., u koji je
vajada uzeto iz slov. jezika.
b) kozica u bija ispod prave koze Hi kore.
VrTbbovu mezdru, jeze jestb podb koromb i sbdrobi
i v'tlozi vt grbnbcb, svari st vodomb i davaj
piti. Starine 10, 112. Na nemu (t. j. na stablu)
istom gornu koru brkatim nozem paraj uzduz
tako, da nutarnu kozicu ili mezdru ne paras. J.
S. Rejkovid 1,"1. K torn ju (t. j. koru) nozem
od stabla odceni, al' u mezdru ni malo ne
kreni. 271.
MEZDRA JA, /. selo u Vranskoj Pcini. Et-
nogr. zborn. 5, 99.
MEZDRENE, n. nom. verb, od mezdriti. Samo
u Sulekovu nem.-hrv. rjecniku za nem. Aasung
(t. j. varagovane, strugane mesa s nutarne strane
koze).
MEZDRICA, /. dem. od mezdra (u znacchu
pod a). U Vrbniku na otoku Krku. Za salon
(u svine) gre ven durelina, a z nega se odlipi
mezdrica, sajtica. Zborn. za nar. ziv. 6, 4.
MEZDRILO, n. noz, kojim se mezdri. Samo
u Sulekovu nem.-hrv. rjecniku za nem. Abhau-
tungsmesser. — Bice uzeto iz slov. jezika.
MEZDRITI, mezdrim, impf. varagovati, .itru-
gati meso s nutarne strane koze. Samo u Sule-
kovu nem.-hrv. rjecniku za nem. aasen. Bice
uzeto iz slov. jezika.
MEZDROVIT, adj. u cemu ima mezdre (u zna-
cenu pod a), a onda: pomijesan s mesom (kao
da je to u primjeru) : Na tu (h)ranu mecu6i ba-
su|e s nih slaninu mezdrovitu guje. J. S. Rej-
kovic 362.
MEZE, mezeta, n. ono, sto ]udi zalazu, kad
piju vino ili rakiju ne jeduci upravo. Iz tar.
m6z6. Izmedu rjecnika u Vukovu i^der Zubiss,
das Zubeissen, quod comeditur, posteaquam bi-
beris s primjerom iz nar. pjes. vuk 2, 518: Pije
junak crveniku vino, sluzi mu ga iz gorice vila
desnom rukom i casom od zlata, a lijevom moze
mu dodaje). Istina da se meze uzima najvise uz
rakiju, ali se u nasijem narodnijem pjesmama
mezeti i vino, i to jos grozdem, n. p. skide
Marko mje.sinu sa Sarca. pak sjedose piti rujno
vino, mezete ga groznim vinogradom (vidi kod
mezetiti). Vuk rjecn. s. v. meze. Dala bih mu
bacvu museleza i uza nu slatkoga mezeta. Nar.
pjes. here, vuk 96. Dobro snaha doceka devere,
izula ih i nogo oprala, u meko ih si|te posadila,
donese im u sisi rakije zamedeno pa zasecerene,
mezeta im snaha donijela, slatke urme od grada
Misira. Nar. pjes petr. 2, 606. Tuj mi sedi mlad
gospodar s mladom gospodom, u ruke gi bi|ur
bardak vino rumeno i pred nima sladak badem,
meze rucaju (iz nar. pjesme niskoga okruga).
M. D. Milicevic kraj.. srb. 148. Odvede ga u
svoju odaju, na mehko ga si|te posadila, iz do-
lafa pivo izvadila u bocama od cetiri ruke, za
mezeta mehkijeh smokava i bijele ribo iz Li-
mana. Nar. pjes. horm. 1, 270. — Vidi meza.
MEZECENE, n. nom. verb, od mezetiti. U
rjecniku Vukovu (das Zubeissen, to simul come-
dere).
MEZETITI, mezetim, impf. zalagati sto uz
vino Hi rakiju ne jeduci upravo. Glagol izveden
od osnove imenice meze. U rjecniku Vukovu
(zubeissen, simul comedo s primjerom iz nar.
pjes. vuk 2, 222: Pak sjedose piti rujno vino,
mezete ga groznim vinogradom). Eto tebi lijejsa
mezeta, da mezetis, kada pijes vino. Nar. pjes.
stojad. 2, 33. Sve to gleda Milos Obilicu, a svo
pije vino crveniku, a mezeti mesom pecenijem.
Nar. pjes. petr. 2, 210. Ima 1' ovde mesa kr-
metine, .cim ce s' ovo mezetiti pivo? 3, 187.
Onda cemo rujno piti vino, vino piti, s ribom
mezetiti. Hrv. nar. pjes. 1, 406.
MEZEVA, zaselak u Bosni u kotaru fojnic-
kom. Popis i^it. bos. i here. 74. — Ime je ja-
macno u svezi s rijecju mezevo, ali se ne raza-
bira, je li fem. sing. Hi je neutr. plur.
MEZEVINA
638
MEZGROVIT
MEZEVINA, /. mezovo, po)e, ravQa zem}a bez
kamena. M. Pavlinovic.
MEZEVO, n. pole. Iz mag. mezo. U rjecniku
Mika}inu (mezevo, pojadija, aequor, planities),
u Voltigijinu (prateria, pianura, Aue) i u Vu-
kovu (bez znacena samo s primjerima iz nar.
pjes. vuk 2, 597 i 2, fiOl : Pa ne idi bijelu Bu-
dimu, ve6 ti ajde na Mezevo ravno. — Kada
dodes u po|e Mezevo, zivo predi u Goles pla-
ninu. Vuk u tijem primjerima u rjecn. pise Me-
zevo, ali u satnoj onoj pjesmi u 2. knizi pise
mezevo, kako i treba, jer to nije nam. propr.,
vec nom. nppell.). Pastir ide priko brdinah i do-
linah, priko mezeva . . . izgubitu trazeci ovcu.
D. Kapic 397. Sto mezevo sad siroko pokrilo je
na sve strane, skoro svega tog nestane. V. Do-
sen 227b, Voce, koje zavitarje krije, prije onoga
obrizat se smije, koje pustom na mezevu stoji.
J. S. Ee|kovic 84. Jerbo krme na mezevu raste.
337. Koji mogo, ranu ponijet ce, ko ne mogo
osto na mezevu. Osvetn. 3, 142. Ako i ne bijah
na mezevu (t. j. na razbojista), bijah pri izvoru
tocnih bojnih dojav}ivana. 5, i. — Vidi mezovo.
MEZGA, /. sucus arboris, alburnum, recre-
mentum. Akc. se inijena u vok. mezgo. Rijcc se
nalazi i u drugim nekim slav. jezicima: slov.
mezga (sucus arboris), rus. iiesia (alburnum),
ces. mizha (sucus arboris), poj. miazga (albur-
num). Vokal e- stoji mjesto ncgdasnega --b-.
a) sok u droeta. U Vukovu rjecniku s na-
znakom, da isto znaci sto i mezgra i da se go-
vori u Crnoj Gori.
h) baku}a, bjelika, t, j. meki hijeli dio drva
odmah do kore. U rjecniku Bjelostjencevu (mezga,
alburnum).
c) sve ono, sto ostane ispod tijeska, i vise
ne vala ni za sto, die Treber, recrementum, cf.
trop, komina. U Vukovu rjecniku s naznakom,
da se govori u Boci. Vajada je isprvicno zna-
cene: ono, iz cega je izgnecena sva mezga (sok);
vidi kod mezdenik.
tl) Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. nalazi
se mezga kao zool. izraz za nem. Lymplio, Milch-
saft, tal. linfa, franc, seve, — krvna mezga,
nem. Blutfliissigkeit.
MEZGAl^E, selo u Vasojcvicima u Crnoj Gori.
Etnogr. zborn. 6, .597. — Ne razabira se, je li
neutr. sing. Hi je fern. plur.
MEZGANICA, /. Samo u iSulekovu rjecn. zn.
naz. plur. mezganice kao zool. izraz za lat. vasa
lymphatica, resorbentia, nem. Lymphgofasse,
Sauggefasso.
MEZGANE, nom. verb, od mezgati. U rjed-
niku Vukovu.
MEZGATI, mezgom, impf.
a) mezgati, mezgam, dobivati mezgu (o dr-
vecu), into sto mezgrati. U rjecniku Vukovu.
b) mezgati, bivati vlazan, pustati vlagu. A
sto je mozgala ta babina starinska ikona, to je
s toga, sto je drvo bilo trulo i treSnevo, pak
mu se juzinom topila smola i cijedio sok, a babe
preokrenule na svqju ruku, da je toboz prilika
mirotof na. Tijoma basnama varaju i mame selo.
S. Ijiubisa pric. 39.
r) mezgati, mezgam, slabo gristi vajajuci
jolo po ustiiiia. M. Pavlinovid.
MEZ(;iREVAO, Mezgirevca, m. zasclak u
Hosni u kotaru fojnickom. Popis ?,it. bos. i
liorc 72.
MEZGOVOD, »i. ono, Ho dovodi mezgu. Samo
n Sulekovu rje6.n. zn. naz. kao zool. izraz za
lat. ductus thoracicus, nem. Milcbbrustgang.
MEZGRA, /. isto sto mezga, od cega je mezgra
i postalo uzevsi -r- (po svoj prilici prema mez-
dra, kojoj se rijeci i u znacenu gdjesto pribli-
zila rijec mezgra, vidi dale pod d, e). Akc. je
u vok. mezgro, u gen. plur. (ako se kad plur.
govori) mezgara (pored mezgra).
a) sok u drveta. U rjecniku Stulicevu (sugo
delle piante sotto scorza) i u Vukovu (Baumsaft,
sucus arboris). Nekakoj bolesnoj zeni padne na
um usred zime na bukovu mezgru. Vuk nar.
posl. 202. Ovayno se moze metnuti i mezgra kao
hot. izraz u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem.
Nahrungssaft, tal. sugo nutritivo. — Vidi i
mrezgra.
b) bakula, bjelika. Mezgra ili belina (Al-
burnum, Splint), nema je u cokotu. P. Bolid
slovar 99. Treba naci drvo zovu, o^ustiti koru
i baciti, a mezgru, sto je izmedu kore i drveta,
sastrugati. M. D, Milicevic ziv. srb^ 320.
c) tanka kost. koja se zove i mrstalica, rs-
kavica, lat. cartilago, nem. Knorpel. U rjecniku
Belinu (cartilagine, tenerume) i u Stulicevu (car-
tilago).
ff) isto sto mezdra, t. j. kozica. U rjecniku
Voltigijinu (mezgra, mezdra) i u Stulicevu (mem-
brana fra la scorza esteriore ed il legno dell'
albero, membrana che sta sotto la pelle degli
animali).
e) glavni dio koze (po Srijemu). Kad opan-
cari struzu koze, cuje se; Nemoj mezgru da ski-
das, — cuvaj se, da ne izvadis mezgru. M. Me-
dic rad jug. ak. 125, 7.
MEZGRAJA, /. a) zaselak u Bosni u kotaru
srehrenickom. Popis zit. bos. i here. 358. — b)
selo u Bosni u kotaru zvornickom. 380. — c)
dva sola u Srbiji, jedno u okrugu pirotskom,
drugo u toplickom. S. Koturovid 80. 139.
MEZGRANE, n. nom. verb, od mezgrati. U
rjecniku Vukovu. Cim zapocne proletno mez-
grane. K. Crnogorac bot. 65.
MEZGRAST, adj. sto pripada mezgri sto je
kao mezgra. Samo u Stulicevu rjecniku (carti-
laginous).
MEZGRATI, mezgram, impf. isYo sto mezgati,
t. j. dobivati mezgru (o drvecu). U rjecniku Stu-
licevu ;sucuni trahere) i u Vukovu (mezgrati,
kad se mezgra u drvetu pokaze, den Saft be-
kommen [von den Baumon im Friihjahre], su-
cum nanciscor).
MEZGRAV, adj. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdjc se kaze, da znaci isto sto mezgrast (vidi
tamo).
MEZGRITI, mezgrim, impf. isto sto mezgrati.
Govori se u Istri s akc. mezgrit (u inf.). Kada
pocne drvo mezgrit. Nasa sloga g. 9, br. 8. —
U Jjici m^zgriti se o nebu govore ti znacenu:
zastirati se tankim, prozirnim, bijelim obladicima
(kao kakvom kozicom; ispor. mezgra m znacenu
pod d). Nesto se pofeelo nebo mozgriti, bice
promjene. To se veli i mreniti se (vidi tamo).
J. Bogdanovic.
MEZGROV, mezgr6va (bice takav akc), m.
imc konu. U Poiegi (u Slavoniji). D. Hire.
MEZGROVIT, adj. Kad je 6inena koza posred
rijoza zbijona ili jedra, rekne se, da je inezgro-
vita. — ,,Ala je ova koza lijepa, ml;ida i mez-
grovita, bice dobra za iznos". Ako se sijkaskim
tiilnm upre u rijez pa se rasku5|a (rastavja se
lako), nije koza b;is mezgrovita, neuia one jed-
rine te je vi&e supja. M. Medid rad jug. ak. 125,
7. — Vidi mezgra pod e.
MEZIL
639
MEZDENIK
MEZIL, m. posta na konu. Iz tur. (arap.)
menzil (postanska stacija, konak). Izmedu rjec-
nika u Vukovu (die reitende Post, tabellarius
publicus equester). Jedao jutro, kad ogrija sunce,
mezil stize i bijola kniga bas od Banske, od
malena grada. Nar. pjes. vuk 2, 2fi4:. Mezil
kniga stize od negova nova prijateja (bice rnjesto :
mezil i kniga). 2, 531. Knigu pise, na mezile
prati, prati knigu k moru debelome. 3, 300. Pa
kad ovu knigu nacinio, na mezile knigu opravio.
7, 119. — U jcdnoj nar. pjesmi bosanskoj mezil
znaci kon : Jos da vidis cetiri tatara, posjedose
cetiri mezila (tako je zahi\ezen akc), udarise
po|em stambolskijem. D. Surmin. — Vidi mezul.
MEZILANA, /. kuca, u kojoj je po.Ua. Iz tur.
(arap.) menzil;(fane. U rjecniku Vukovu (Post-
haus, domus cursus publici).
MEZTLGIJA, m. postar. Iz tur. (arap.) men-
zilgi. U rjemiku Vickorni, gdje se kaze, da znaci
isto sto mezulgija,
MEZILSKI, adj. sto pripada mezilima. Izmedu
rjecnika u Vukovu (Post-, cursus publici). Me-
zilskih se ja dofatih kona te otidoh gradu Jed-
renetu. Nar. pjes. vuk 2, 27.5. Turite ga na kone
mezilske, pratite ga mene k Biogradu. 4, 355.
— Bijec mezilski maze sluziti i kao prilog : Taku
im je kriigu nasarao pa je posla hitro po me-
zilski. Nar. pjes. vuk 6, 562.
MEZIMAG, meziraca, m. posjedni, najmladi
sin. Bijec ntjasna postana, vidi mezinac, mjezi-
nac, mjezinac. Izmedu rjecnika u Vukovu, gdje
se kaze, da znaci isto sto mjezinac i da se go-
vori u vojvodstvu. Za -e- '>iije nuzno misliti da
stoji rnjesto -i- po istocnom govoru, jer se rijeci
mezimce, mezinak, mezinica govore i izvan pod-
rucja istocnoga govora (vidi tamo).
MEZIMCE, mezimceta (bice takav akc), n.
posljedne najmlade dijete. Zust je kao razma-
zeno mezimce. M. Stojanovic pnsl. 235.
MEZIMICA, /. posledna, najmlada kci. Bijec
nejasna postana kao i mezimac, vidi mezinica,
mjezinica, mjezinica. Izmedu rjecnika u Vukovu,
gdje se kaze, da znaci isto sto m|ezinica i da
se govori u vojvodstvu. Za -e- vidi, sto je receno
kod mezimac. Ona prede preko sve planine na
grob svome djetetu, svojoj mezimici. M. D. Mi-
lidevic letne vec. 154. — Mezimica se govori od
mila i ovci. U selu Bastajima (kod Daruvara).
D. Hire.
MEZIMOVAC, Mezimovca, m. selo u Hrvat-
skoj u zupaniji liiko-krbavskoj. Kazdjel. hrv. i
Slav. 10.
MEZINAC, mezinca, m. isto sto mezimac. TJ
rjeiniku Danicicevu, gdje se citira za potvrdu:
Safarik lesek. 77, a Safarik na tome mjestu u
toj knizi citira rukopis, iz kojega je ovaj primjer:
Aste prbvenbcb ili mezinbCb budetb. (Starine 10,
125). — U Bjelosfjencevu je rjecniku: mezinec,
prstec, t. j. najmani prst; iz Bjelostjenceva je
rjecnika preslo to u Stulicev.
MEZINAK, mezinka (tako je zabijezen akc),
m. isto sto mezimac. U Lici. J. Kasumovic nast.
vjesn. 12, 438.
MEZINICA (tako je zabifezen akc), f. isto sto
mezimica. U Lici. J. Kasumovid nast. vjesn.
12, 438.
MEZINKA (tako je zabijezen akc.) f. isto sto
mezimica. U Lici. J. Kasumovi6 nast. viesn.
12, 438.
MEZIT, m. ime tursko. D. Danicid rjecn. J^.
Stojanovid hris. 133.
MEZITI, VI. pi. zaselak u Hercegovini u ko-
taru konickom. Popis zit. bos. i here. 526.
MEZOVO, n. a) isto sto mezevo. Kada tko
ima vise rali zem|e u jednom komadu, reku:
Koliko je ovo mezovo! Ne bi ga puskom pre-
bacio. U Lici. J. Bogdanovic. — b) Mezovo,
zaselak u Bosni u kotaru bugojanskom. Popis
zit. bos. i here. 420.
MEZU, praep. isto sto medu. Sanio u jcdnoj
knizi. Vidimo, da je ona primogla najrazumni-
jega mezu nami. F. Vrancic ziv. 11. Mezu so-
bom govorahu. 25. Ne vele vridno telo pokopa
mozu telesa svojih tovarisi 32. Ulizla sam u
ovi sveti monastir mezu ovi sveti otci. 76. —
U ovom primjeru stoji s lok.: Smutnu bijase
stavil mezu pulku. 72. Posve je tamno -z-; u
svome rjecniku ima F. Vrancic meu (lat. inter,
intra).
MEZUL, m. isto sto mezil (vidi tamo). Samo
u Vukovu rjecniku. — Mezul je prezime u Sr-
biji u okolini biogradskoj. Etnogr. zborn. 5,
1058; a u okrugu smederevskomje nekakvo rnjesto:
Livada u Mezulu. Sr. nov. 1872, 400. — isto
tako u okrugu kragujevackom: Niva u Mezulu.
Sr. nov. 1873, 715.
MEZULAN, m. nekakvo rnjesto na granrci
Grne Gore prema skadarskom jezeru. Preko Si-
povnika, Smrce i Mezulana. Letop. mat. sr.
153, 46.
MEZULANA, /. isto sto mezilana (vidi tamo).
U rjecniku Vukovu. Turci . . . drze po varosima
mezulane (poste za carske tatare). Vuk dan. 2,
86. Cetiri mezulane (poste) da uredite. M. D.
Milidevid pom. 116.
MEZULANKA, /. ne.sto od zenskoga odijela.
Izade mlada nevjestica u samoj mahramici po-
krivena, navadno zavrnutom mezulankom. U
Novum (vinodolskom). V. Bogisic zborn. 222. —
Postane tamno.
MEZULGIJA, m. isto .sto mezilgija (vidi tamo).
V rjecniku Vukovu (Posthalter, cursus publici
curator).
^ MEZULSKI, adj. isto sto mezilski (vidi tamo).
oto je vilajet dao za mezulske koiie. Djelovod.
prot. 175.
MEZU^jE, /. 2}i- kocije bez levci. Podunavka
1848, 58. — Vidi rijec, koja za ovom dolazi.
MEZU^ICE, /. pi. male tajige, koje nemaju
levci. D. Preradovic. — Mozda stoji u svezi s
mezul, mezil; t. j. mozda su se imenom mezu-
}ice (mozu}e) iznajprije naznacivala kakova po-
stanska kola.
MEZURANA, /. bijka, koja se zove i mazu-
rana (vidi tamo). Origanum maiorana. Na ostrvu
Gresu. B. Sulek im.
MEZAIl, m. prezime zabijezeno xvii vijcka
(ako je dobro procitano i stampano). E. Lopasid
urb. 277.
MEZAROLA, /. zitna mjera, polucak. Iz tal.
mezzaruola. Na Babu, gdje je akc. mezarola. M.
Kusar rad jug. ak. 118, 23. Vidi mezarolica.
MEZDENIK, mezdenika, m. papula, kuhan
grah ugnccen bez corbe. U Vukovu rjecniku, gdje
se kaze, da znaci isto sto gmezdenik. — Glngolu
mezditi nema potvrde, vec gmezditi (t.j. gneciti),
koji je postao od mezditi primivsi (s neznana
razloga) na pocetku g. Sva je prilika, da je
mezditi iznajprije znacilo: gnecenem istiskivati
sok (mezgu), a onda uopce : gneciti; prema tome
mezditi je izvedeno od osnove imenice mezga (u
MEZDITI
640
MICATI
znacenu pod c); vidi u T. Maretica gram, i
9til. 67. 73.
MEZDITI, mezdi, impf. isto sto mazditi (vidi
tamo) U sjevernoj Dalmaciji. J. Grupkovid.
MEZGRAVCI, mezgravaca, m. pi. (bice) isto
sto mezgra u znacenu pod c, t. j. mrstalica, rs-
kavica. Ako su crvi (t. j. kod ovaca) u nosnim
mezgravcima (u nosnoj dupji). Glasnik zem. muz.
14, 155. Bez snmne istuga postana, kojega je i
mezgra s pronijenom glasa -z- u -z- ; ispor. zglob
])ored zglob, zdraka pored zdraka. Govori se i
mrezgravci (kako se govori mr^zgra. pored mezgra).
MEZNAROVO, n. nekakvo selo u Hrvatskoj,
zabi]ezeno xvii vijeka. R. Lopasic urb. 257 (gdje
upravo pise Meznarova, a na str. 453 Meznarovo).
MEZNAE. (tako je zabijezen akc), m. crkve-
nak, zvonar. Iz nem. Messner. U Lid govore
katolici. J. Bogdanovi6 i M. Medic.
MEZNARICA (tako je zabijezen akc), f. zena
meznarova. V Lici govore katolici. J. Bogda-
novid. ^
MEZI^ARIJA (tako je zabijezen akc.),f. placa,
koju dobiva meznar. U Lici govore katoliei. J.
Bogdarovid.
1. MI, nom. plur. zamjenice prvoga lica. Vidi
kod 1 ja.
2. MI, enkl. oblik za dat. sing, zamjenice pr-
voga lica. Vidi kod 1 ja.
1. MIC, interj. Samn u Vukovu rjecn.: mic p6
mic, kad se kazuje, kako se ko polako pomicao,
n. p. puzudi uz drvo, Laut eine langsame Be-
wegung zu bezeichnen, vox exprimendo motui
gravi ac lento. — Ovo je upravo uzvik nacinen
od glag. micati kao i micac (vidi tamo).
2. MIC, interj. Tako se vabi macka. U Hrvat-
skoj i Slavoniji. T. Maretid. — Ispor. mican,
micica.
1. MICA, /. od mila mjesto micina (kao da se
ublazi). U rjecniku Vukovu s navedenijem zna-
cenem i s ovijem primjerom iz narodnoga ba-
jana od micine : U mice devet muzeva . . . Bjezi,
mico, posjed cu te. Iz narodnoga je bajana i
ovaj primjer: U mice micine tri brata rodona.
M. D. Milicevid ziv. srb.'' 265.
2. MICA, /. zensko itne od mila a) mjesto Mi-
lica, Mileva. U Srbiji. S. Novakovic. U Lici. J.
Bogdanovic, b) mjesto Marija. U Istri. Mica,
Maria. D. Nemanic (1885) 31.
3. MICA, /. nekakvo mjesto kod jezera ska-
darskoga zabijezeno u ispravi xiii vijeka (,u
Micu') t otud u Danicicevu rjecniku.
MICAC, interj. Samo u Vukovu rjedn., gdje
sc kaze, da rijec dolazi u nekakvoj pripovijetki
mjesto mici, vuci. Ispor. 1 mic.
MICA J, m. isto sto micane. Samo u primjer u:
Da od prasaka i od atomn svijet se ucini s nih
micaja. J. Kavanin 443*.
MICALO (jamadno je takav akc), n. ono, sto
se mice. Samo u ovoj narodnoj zagonetki za
gornu usnu: Pod poj.'inom vidalo, pod vidalom
mrkalo, pod mrkalom micalo, pod micalom Ca-
rigrad, a u gradu gospodar (odgonetjaj : celo, o6i,
no8, gornn usnu, ustajezik). Nar. zag. novak. 100.
MICAN, m. govori se maiku. F. Kurelac dom.
iiv. 50. — Ispor. 2 mic.
MICANIK, micanika, m. Samo u Vukovu rjedn.,
gdje He kaic. da znaii isto Sto obarada (t. j. ma-
kn\, otponnc u puske) i da se govori u Crnoj
Oori. — Jamacno od osnove pas. participa glag.
micati.
MICANOVIC (bice takav akc), m. prezime iz-
vedeno od osnove imena Mican, kojemu ncma
potvrde, a upravo je od mila mjesto Mitar (a.
niozda i mjesto Mihajlo, Milisav). Uskok momce
od Micanovida (u crnogorskoj pjesmi). Nar. pjes.
vuk 4, 376. Micanovid kao crnogorsko prezimt
potvrduje i Etnogr. zborn 8, 131.
MICANE, n. nom. verb, od micati i od micati
se. U rjecniku Vrancicevu (micauje, motus), u
Mikajinu (micanje, raotus, agitatio, — micanje
rukama, gestus), u Belinu (micanje, agitamento,
agitazione, — moto, movimento), u Bjelostjen-
cevu (micane, 1. borene dveh, lucta, 2. gibaue,
motus, agitatio, 3. sirene rukami, gesticulatio),
u Voltigijinu (micane, movimento, gesto, Bewe-
gung), u Stulieevu (commotus, agitatus) i u Vu-
kovu (das Bewegen, motio). Ne samo je slicno u
obrazovauju, da josto u micanju. I. T. Mrnavid
istum. 12. Ovi dohodak (t. j. dolazene) nije pa
micaiiu nogu ni po koracajma tilesnijem. M.
Radnid 396'>. Ako (iznietak, izmetnuto dijete) dade
od sebe koje micane. A. Kadcid 543. Nika mi-
canja ustmi i rukam cini. J. Filipovid 3, 264^.
Da sto prokleti u kasnenu i micanu. J. Banovac
blagos. 181. Sto mi cinimo po ricma i mica-
njima tila. Blago turl. 2, 26. Bog uzdrzuje . . .
koja se kredu i stogod djeluju; na ta nacin
krece na micane i djelovaiie. J. Matovic 25. U
svim 2'rimjerima, sto su se nasli, micane je nom.
verb, od micati se, ali se govori i kao nom.
verb, od micati ; na pr. ne du vise micati taj
kamen, vidim, da mi je uzalud micane. Sto u
Bjelostjencevu rjecn. stoji za micane da znaci
borene, tome n^ma od drukiid potvrde. Vidi mi-
cati se « istom rjecn.
MICATI, micem, impf. movere. Od istoga ko-
rijena, od kojega je i maknuti (vidi tamu), koji
glagol prema micati stoji kao svrseni prema
trajnome. Kako je -a- ti maknuti postalo od sta-
rijega 'b, tako je -i- it micati postalo od negdas-
nega -ia- (-y-). Prema micati ima trajni glagol
istoga postana i znacena i u drugim nekim slav.
jezicima, ali mjesto nasega -c- u niinaje -k-, na
pr. rus. MhiKaxh, ces. mykati, poj. my kad; u slov.
je i -c- i -k-, dakle micati i mikati. Po doka-
zivanu poredbene slav. gramatike k- je u ovoine
glagolu starije, a -c- mlade; moze se 7nisliti, da
se -c u micati razvilo prema drugim izvedenim
(iterativnim) glagolima, koji c- imaju po zakonu,
na pr. istjecati, naricati, prosijecati i dr. Nalazi
se u svijem rjecnicima osnn Daniciceva, a naj-
starije su potvrde u Bernardina (vidi daje pod.
1, a, c). — Glagol se ponajvise spreze po 2. raz-
redu v. vrste, vrlo rijetko po 1 ; imamo na pr.
micam u Bjelostjencevu rjecn., micaju u J. Ka-
vanina 476^', micajudi u D. Obradovica i u J.
Matovica (vidi medu primjerima).
1. micati bez rijecce se Hi s torn rijeccom,
ali u pasivu.
a. micati u pravom stnislu, t. j. kretati,
diniti, da tko Hi sto mijena mjesto Hi bar da ne
miruje na istom mjestu, lat. movere, tal. rauo-
vere, nem. bewegen. S tijem se znacenem glagol
micati nalazi u srijem rjecnicima osim Danici-
ceva (i u Jainbresiccvu se nalazi u lat. dijclu).
a) uipce (vidi maknuti pod 1, a ); ono
sto tko miie, iznce se akuzativom i instrumen-
tillom. Osnovno se znaccne moze gotovo i neopa-
zeno preltjcvati u druga, koja mu vrlo blizu
stoje. Tako tad.i nima bojazan mica§e. M. Ma-
rulid 56. Sto takoj tuj diklu midete (t.j. gonite),
junaci? H. Lucid 231. Kroz gore, kroz luge po
svitu svej mide (t. j. Saje) trgovce (l)ubrovnik).
MICATI
641
MICATI
264. P.'. em mi6es ti rauome ft. j. gurus me) kako
to j unicorn jednome, ka ne ce k stadu it. F. Lu-
karevic 63. Nigdir ni pristal vsu vojsku obticu6
. . . k Sigetu ju micuc (t. j. krecuci). B. Krna-
rutic 17b. Ziganti . . . micahu gorami. D. Bara-
kovic jar. 17. Usavsi u nega (t.j. u kip) djaval
ozivio bi ga na niki nacin, nim micao i po
istomu besidio. Blago turl. 2, 82. Mici (t. j. ski-
daj, uklanaj) optok s glave, da ti se selo ne
ruga. S. ^ubisa prip. 39.
b) micati svoje tijelo Hi koji dio negov
(eidi maknuti pod 1, b, a); i ovdje se ono, sto
tko mice, izrice akuzatioom i instrumentalom
(instrum. katkad ima pred sobom prijedlog s). U
rjecnikit Selinu (micati rukom, atteggiare, far
atti o gesti, — micati rukami, glavom, far gesto
con qualche parte del corpo) j m Bjelostjencevu
(micam, gibjem, krilim rukami, gda govorim,
gesticulor, gestio). Poce micati rukami i nogami.
M. Divkovic cud. 37''^. Ocima kad mice, mnab,
muna da lasne. D. Barakovi6 vila 28. Mices ja-
zik u tri cipa kako zmija iz procipa. I. Ivanisevic
178. Tko igra, mice svojijem tijelom po zvonenu,
koje mu cine. M. Radnic 316b. Opet svojimi
mice krili. A. Vitajic ostan 52. §to li brkom
mices? I. Zanicic 215. Ako li trenem glavom
micuci tam ovamo, svidocim, da otisao nijo. F.
Lastrid ned. 177. Jer s jezikom kada mi6e (t.j.
rdava zenn). V. Dosen 98*. Doklegodi soljom
mice (t.j. covjek). 189^. Ona krepost, s kojom bi
naresena dusa . . . mogla je micati tijelo, kako
je kdela. J. Matovi6 64. Da je placuci molila
samo s usnima micajuci. 446. Istom baba jos
jpzikom mice. M. A. l{.e|kovi6 sat. 59. Hitro no-
gam micu (t. j. igraci). J, Krmpotic mal. 18.
On bi onda micajuci glavom i uzdisuii odgo-
vorio. D. Obradovic ziv. 25. Upadajuci u smrtno
mrtvilo, radi koga ne bude vec vrijedan govo-
riti, a dosta puta ni micati s sobom. T. Ivanovic
103. Ne mogase s nijednim udom micati. I. P.
Lucie izkaz. 24. Glavu dize, dignut ne mogase,
nogom mice, maknut ne mogase. Nar. pjes. vuk
1, 544. Placne oci s Eada ne micase (iz nekakve
nar. pjesine). Vuk rjecn s. v. plafian. Kad mice
usnama, cini zlo. D. Danicic price sol. 16, 30.
Nit mu dise nit mu s okom mice. Nar. pjes.
istr. 2, 66.
c) micati zdrijebe, t. j. bacati ih ;
samo u tri cakavska pisca, od kojih dvojica imaju
i metati zdrijebe (vidi kod metati 1, a, a, ff).
Razdilise svite negovo zdribe micuci. Bernardin
73. i M. Alberti 463. A oni tada dileci svite
negove micase zdribe. Bernardin 84. Ne razdi-
rajmo ju (t. j. hajinuj, da micimo zdribe oba nu,
fiigova bude. 89. Lakesis tumaci se zdribnica, jbr
zdribe mice zivota nasega potezuci zicu s pres-
lice. M. Marulic 72.
(I) micati sto na dusu, t. j. uzimati
(vidi maknuti pod 1, a, a, bb); ii juznom govoru.
A ja micem sve na nioju dusu. P. Petrovic gor.
vijen. 108. Mices li ti ovoga covjoka na dusu ?
V. Bogisic zborn. 569. Svi na nasu dusu grijeh
micemo, da se kamenuju. V. Vrcevic niz 118.
b. micati u prenesenom sniislu.
a) navraeati koga, da sto ucini (vidi
maknuti pod 1, a, c, dd). Svjetovni sa svojijem
zlijem obifiajma mice srce mijerno, da slijedi
zloce. M. Radnic 312^. Gledaj svrhu, koja te
mice za pogrdivati svijet. 326*. Nibta ga ne mi-
case ono promisjane. 463b. Milos Bozja mice
tvoju vo}u. J. Kavanin 17*. Ovo je uzrok, koji
me mice i probuduje na gorko uzdisane. F. La-
VI
stric ned. 368. On se (t.j. llija) micase dobrom
brigom, ne osvetom. svetn. 108a.
C. tegliti, teziti, biti tezak. U rjecniku
Vukovu (wiegen, pondero s primjerom iz neke
nar. pjesme: Ona puca, sto su pod groce, ona
micu po po oke zlata). Svako puce mice litru
zlata. Nar. pjes. vuk 4, 56. Nekakve ni 6ese
uprtise, koje mifiu po petnaest oka. 5, 505. Te
natoci jedan mjescic vina, koji mice sedamdeset
oka. 6, 124. Lan je dobro uvijen u plavetnoj ar-
tiji uvezan spagom s vrha do dna i mice dvije
mletacke litre. V. Vrcevic nar. prip. 177.
d. micati isto sto micati se (vidi maknuti
pod 1, b, b); u nekijem primjerima prelazi
to znacene u: ici (a proome primjerii u: teci).
Od ponoci Drava voda mice. M. A. Relkovid sat.
22. Vuk pode da preskoci upravo iznad stozine
te se na liu nabode. Lisica vide6i to obeseli se
vrlo i rece: Mici, vujo, mi6i, sad 6es saci. A
vuk micuci docera do dna stozine. Nar. prip.
vuk 228. Mice hoga od grada do grada. Osvetn.
6, 16. Kad vidjele poglavice vojne, da ne micu
iz busija Turci. 7, 67. Vezir je tembih ucinio, da
ne mice niko iz Budima. Smailag. meh. 46. —
Ovamo ce ici i primjer: Neki micu za puske du-
gacke, da im puske ne uuesu Tarci. Ogled, sr.
480. — Oblik micuci znaci: koji se mice, pomi-
can. U tebe nemicu6im okom gledaj uc pomoc
fiekam. A. Kanizlic utoc. 739. Micudi sveci, t. j.
koji se pomicu kao uskrs, duhovi i dr., — mi-
cu6e mise su one, koje parok moze rec vanka
matice. U sjevernoj Dalmaciji. J. Grupkovii (ne
ce biti narodno).
2. micati se (rejieks.). Sa znacenein lat. mo-
veri, tal. muoversi, nem. sich bewogen nalazi se
u rjecniku Mikalinu, Belinu, Bjelostjencevu, Vol-
tigijinu, Stulicevu i u Vukovu. Pored toga ima
jos u Mikalinu rjecn. : micati se rukama, gesti-
culor, — u Belinu: micati se, camminare di-
menando la vita, — micati se zivotom, far gesto
con qualche parte del corpo, — micati se, far
prattica per ottener qualche dignita, — micati
se tkomu oskomine, si dice a chi appetisce avi-
damente qualche cosa, — U Bjelostjencevu: mi-
cam se, borim se, luctor, colluctor (ovo se zna-
cene ne moze od drukud potvrditi). U Vukovu
se rjecn. nalazi jos znacene: odlaziti (fortgehen,
abeo s primjerom: Neka se micu s mojo zemje),
kojemu vidi druge potvrde pod b).
a. tiopce.
a) 0 razlicnim zivim i nezivim pred-
metima. Nijedna se dake vece ne mici ni osfje-
tlavaj (govori se duvnama). B. Gradic djev. 133.
S nimi (t. j. s ribama zubacima) se hitahu skr-
pine kolike i ke se micahu, komarce velike. P.
Hektorovid 34. Krava se poca micati tere ne
htise hoditi. .Starine 4, 113. Usne joj se micau.
I. Ancid svitl. 154. Nika tilesa .... bijahu mrtva,
micahu se, a ne cujahu, s ocima gledahu, a ne
vidahu. J. Banovac prip. 97. Bog ova sva diluje
3 mista ne micuci se. J. Filipovid 1, 364*. Jo-
sue . . . zapovidi suncu, da se ne mice s mista.
A. Kadid korab. 113. Zivini je to od roda, da se
mice i da hoda. V. Dosen 189b. Davno bi ti trulo
tilo ne micuc se izagnilo (govori se lijenstini).
206«'. Cemu se prilikuju nepomnivi ? Jednoj lokvi,
tkoja se nikud ne mice. Blago turl. 2, 157. Za-
povedio bi mi, da se ne micem s mesta. D.
Obradovid ziv. 93. Mrsave (krave) jedva se mo-
gaju micati. I. P. Lucid razg. 5. Da se Nikola
micati ne mogase. izkaz. 22. Istrebiti de svaku
zivotinu, koja se mide na zemji. J. Rajid pouc.
1, 57. Besedi, a jezik se ne mice. 1, 89. Kosir
41
MICAV
642
miOak
je u drzku drvenom asadon, da se ni malo ne
mifie. P. Bolic vinod. 1,^182. Uskoci se ne micu
od grada. Osvetn. 3, 57. Sto se tako polako mifiu
tockovi kola negovijeh. D. Danicic sud. 5, 28.
Priznajem, da se danas Judi tezko micu u boj
rad vjere. M. Pavlinovic razg. 69. Leh je vec
bil (t. j. momak) tako ogladnel, da se je vec
komad mogal micat. Nar. prip. mikul. 41.
b) 0 cemu besljelesnom Hi apstraktnom.
Po naredbi vo}e micu se sva mogudstva ostala.
M. Eadni6 248'''. Pocimle se narav (t. j. judska)
ctrovana od griha istocnoga micati i uzigati. A.
Kadcic 245. Narod pita, da se ucione ponamjeste,
da se putevi krce, trgovina mice. M. Pavlinovic
razl. sp. 316.
b. odlaziti, uklanati se. U tri maha za-
kumi ga (t. j. dovjek zmaja), da se mifie. Na to
se zmaj probudi i rece mu: Ja se odolen ne
mifiem. Nar. prip. vuk 125. No se mici bez gr-
dila tvoga. Nar, pjes. vuk 4, 509. No smo dosli,
da te kumimo hjebom carevijem, da se mices
s nase granice. S. J^ubisa prip. 120. Mici se otole,
zla stvari! vikne na nu pop, 235. Ako si, kalu-
dere, izbavio . . , , no se mici bez tvoje pogi-
bije. 245.
MICAV, adj. pomican, koji se mice. Ismedu
rjecnika samo u Stulicevu (micav, mobilis). Ta
zvijezda . , . . bila je micava. S, Rosa 36a.
MICAVICA, /. Samo u primjeru: Pojte gos-
podinu u guslah, u glasu psalanskomu, u trubjah
micavic i glasom trub|e rozene. M, Alberti 19.
108. Ovo je prijevod iz psahna 97, 6., gdje lat.
tekst prema rijecma u trubjah micavic ima: in
tubis ductilibus t. j. u metalnijem trubjama. —
Bijec tamna (poradi razvoja znacena).
MICE, mica, /. pi.
a) nekakva igra. Satno u Vukovu rjecniku
(Miihle, als Spiel, mola lusoria, cf. lekovi). Po
svoj prilici je ova rijec istoga korijena, koji je
u glag. maknuti, micati, jci' se u recenoj igri
(va(ada) zrna micu; ispor. u Vukovu rjecn. s. v.
smicajka,
b) mice znaci zamka, kako se izrijekom veli
u Osvetn. 4, 50. Mijeci mice i zamka istoga su
korijena, a to je onaj, koji je i u glag. maknuti,
micati. Potvrda ima samo iz hosanskoga govora.
[J nekijem primjerima znacene : zamka prelazi u :
zasjeda, busija. — Ban je tebi mice namjestio
(t. j. zasjedu). Nar. pjes.' juk. 314. Opet Luka
udari na mice, u bnsiju Tale budalina. 320.
Euznom ne 6e, lijepom se krada, da hajduke na
predaju svlada, mice peri, uhode nasi|a. Osvetn.
4, 50. Ne zna care, sto veziri rade, a kauri svoje
mice grade. 6, 16. Da su suci napravili bili iste
mice na Lojinu giavu. 6, 80. Ni tad ne hde da
refie sultane, ve6 podmece svoje mice stare. 6,
86. Cuvgi ovo oga odredi i nima jedno mice,
kako da ga upamte. Nar. prip. bos. 84,
MICENOVIC, m. dubrovacko prezime zabije-
zeno u spomeniku xv vijeka i otud u Danidi-
cevu rjecniku. — Izvedeno od osnove imena
Micon, kojemu nema potvrde, a moglo bi biti
ime od mila prema Mihajlo Hi Milosav Hi Mi-
tar (ako nije kakovo romansko).
MICEKA (tako je zahi]eien akc.) ime od mila
tsto koje je i Mile. U Lici. J. Bogdanovic.
MICIC, m. prezime u na§e vrijeme. Rat 137.
Dr2. kalond. (1905) 298. Etnogr. zborn. 6, 308,
Imenik (1906) 440, — Bice npravo ime od mila
mjesto Mihajlo Hi Milosav Hi Mitar pa sluzi
kao }ireztme.
MICIN VRH, brdo u Crnoj Gori. Etnogr,
zborn. 8, 91.
MICINA, /. veliki cir (ponajvise na vratu);
uceno je lat. ime adenitis, lymphadenitis, nem.
Lymphdriisenentziindung. M. Jovanovic- Batut.
Pored micina govori se i nicina (vidi tamo). Po-
stavjeni akc. govori se u Slavoniji (T. Maretifi.
S. Ivsi6); tako je i u nekijem krajevima po Hr-
vatskoj (N.^Simic nast. vjosn. 8, 108), a u Vu-
kovu je rjecn. micina. Bez sumne je nicina stn-
riji lik od micina, koji se moze potvrditi tek iz
druge polovine xviii vijeka (a potvrde 2a nicina
vidi tamo) : zato se moze uzeti, da je micina po-
stalo od nicina tako, sto se (s neznana uzroka)
prvo n pretvorilo u m. Izmcdu rjecnika samo u
Vukovu (Beule, tuber). Puteno pozejene jest ka-
konoti kuzna micina, koja ubija, ako u nu po-
gledas, 1 otruje, ako ju vidis. D. Rapid 364.
Pristevi, cirevi, miciue, aspa .... vrlo bole. G,
Pestalid 238. Sazrelo je kao micina; mora se
provaliti. Nar. posl. stojan. 227. Izvadi se jajce
od psa, rasece se po pole pa se privije na mi-
cinu i drzi 24 sata. M. D. Milicovic ziv. srb.2
264. — Bijec micina govori se jos u Bosni
(Zbornik za nar. ziv. 4, 259 i 6, 61), na ostrvu
Bracu (A. Ostojid), u Lici (D. Trstenak), u Po-
licima (Zborn. za nar. ziv. 8, 238). — Po svoj
j)rilici ide ovamo i primjer, u kojemu imamo -je-
mjesto -i- (sto je jnmacno pogrjeska): S kojijem
se ozdrav}aju nase rane i mjecine i nemoci. M.
Radnid 172a.
MICKA, /. zensko ime od mila, vajada isto,
koje 2 Mica (vidi tamo). U Vrani (u Srbiji),
gdje je vokat. Micke. A. Belid 315.
MICKAN, m. ime psu. F. Kurelac dom. ziv. 46.
1. MICKO, m. ime macku. F. Kurelao dom.
ziv. 50. — Ispor. 2 mic, mican, micica.
2. MICKO, dem. od mail. V. Hid. — Ne ra-
zabira se, je li ovo imenica (muskoga roda), Hi
je prilog, jer drugo nista nije zabi^ezeno. —
Vidi micko.
MICKOVIC, OT. prezime u Srbiji izvedeno od
imena Micko, kojemu nema p>otvrde (a bice isto,
koje Micid, — vidi tamo). Etnogr. zborn. 5, 99.3.
MICO, m. ime od mila isto koje i Mile. U
Lici. J. Bogdanovid.
MICOIL, m. ime Hi prezime (va^ada) Dubrov-
caninu zabi}ezeno u ispravi iz pocetka xv vijeka
i otud u Danicieevu rjecniku. Mihoju Micoilu
pozdravjenije. Spom. sr. 1, 103. Ne moze se znati,
treba li citati Micoilu Hi Micojlu, ,/e li nom. Mi-
coil, Micoilo Hi Micojlo. — Bice ime od mila
mjesto Mihajlo Hi Milosav Hi Mitar.
MICOVIC, m. prezime zabileleno u ispravi xiv
vijeka i otud u Danicieevu rjecniku. Izvedeno
od osnove imena Mico, koje moze biti ne samo
isto sto i Mile (vidi kod Mico), nego i mjesto
Mihajlo Hi Mitar.
MICULIN16, w. prezime u na§e vrijeme, Ime-
nik (1906) 440. Izvedeno od osnove imena Micu-
lin, kojemu nema potvrde, a vafada je od mila
mjesto Mihajlo Hi Milosav Hi Mitar.
MICUR16, Ml. zdsclak n Bosni u okruiju tuz-
lanskom. Popis ^it. bos. i here. 338.
MICA, ime, ne zna se, je li musko Hi zensko.
S. Novakovic pom. 82. Ako je tnuSko ime, valada
je od mila mjesto Mihajlo Hi Milosav i7t Mitar;
ako li je zensko, bice isto sto Milica.
MICAK, micka, adj. isto Sto malen (u uma-
nenotn smislu). Govori se na Kosovti Po]u. Prva
(t. j. djevojka) be§e tanka i visoka, druga bese
MICAN
643
MICI
micka, crnooka (iz tamosne nar. pjesme). Etnogr.
zborn. 7, 199. — Ispor. 2 micko, micko, midi.
MICAN, micna, adj. pomican, koji se mice.
Samo u Sulekovzi rjecn. zn. naz. za nem. be-
weglich, na j^r. micna kolotura, lose Eolle.
MICANICE, /. pi. onaj dio stativa, sto se po-
mice gore doje. U Dugoj Eesi (kraj Karlovca).
D. Trstenak.
MICELAG, Miceoca, m. nekakvo mjesto u dr-
zavi hercega Stjepana zabijezeno u spomeniku
XV vijeka i otud u Danicicevu rjecniku. Eadoje
Cavlovicb isbpodt Miceoca. Spom. sr. 2, 118.
MI6eNI DOCI, m. pi. ime nekoj nivi u Poji-
cima. Zborn. za nar. ziv. 8, 201.
MICICA, /. ime macki. P. Kurelac dom. ziv.
50. — Ispor. 2 mic, 1 micko.
MICIC, in. prezime. Nar. pjes. petr. 1, 353
(medu prenumerantima) . Imenik (1906) 440. Bos-
nak (1908) 126. Micic je upravo ime od mila
mjesto Mihajlo Hi Milosav ili Mitar.
MICICI, VI. pi. zaselak u Bosni u okruzju
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 370.
MICIJA, ime, ne zna se, je li musko ili zensko,
neznana postana S. Novakovid pom. 82.
MlClJE, zaselak u Bosni u okruzju batioluc-
kom. Popis zit. bos. i here. 172. — Ne razabira
se, je li fern, plur., ili je neutr. sing.
MICIJEVCI, Micijevaca, m. j)l- zaselak u Hr-
vatskoj u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Raz-
dje|. hrv. i slav. 63.
MiClJEVIC, m. a) prezime u nase vrijeme.
T. Smi6iklas spom. 264 (gdje je grijeskom -o-
mjesto -e-; ispor. kod Matijovi6). Sem. pakr.
(1898) 28. — b) selo u Bosni u okruzju tuzlan-
skom. Popis zit. bos. i here. 338. — Postane
tamno.
MICIN, adj. sto pripada Mici (t. j. Mariji,
vidi 2 Mica). U Istri. Mifiin, Micina, Mariae. D.
Nemanic (1885) 31.
MICINO PLANDiStE, mjesto u Srbiji u
okrugu krajinskom. Branik kod Micinog Plan-
dista. Sr. nov. 1874, 287. — Za pridjev u ovome
imenu ispor. Mica
MICISTA, zaselak u Bosni u okruzju sara-
jevskom. Popis zit. bos. i here. 12. — Ne raza-
bira se. je li fern, sing., ili je neutr. plur.
MiClTUR, m. ime macku. F. Kurelac dom.
ziv. 50.
MICIVODE, /. pi. selo i zaselak u Bosni u
okruzju sarajevskom. Popis zitel. bos. i here.
62. 102.
MICKO, dem. od mali. V. Ilic. — Ne razabira
se, je li ovo imenica (muskoga roda) ili je pri-
log, jer drugo nista nije zabijezeno. — Vidi
mickoj micak.
MI(3nOST, /. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz.
kao izraz iz podrucja fizike za nem. Beweglich-
keit i kao sinonim rijecma pokretnost, gibjivost.
1. MICA, m. musko ime u istocnom govoru
mjesto Mico. U rjecniku Vukovu. Mica A6imovic.
D. Avramovi6 222. Mica Misic 230.
2. MICA, m. musko ime od mila mjssto Mitar
(a mozda i mjesto Mihajlo, Milosav). U rjecniku
Vukovu.
3. MICA, /. fitij u negdasnih pusaka i topova.
Iz tal. miccia (fitil). U rjecniku Vukovu (die
Lunte s naznakom, da se govori u Boci). Dova-
caju nbojne kumpare, u ruke ih Turci privatise,
iiapunise, micu postavise. Nar. pjes. vuk 8, 336.
Govori se i u Vrbniku na otoku Krku u zna-
cenu: casica za jjrah (u starijeh pusaka). Zborn.
za nar. ziv. 7, 298.
MICAHAN, micahna, adj. malahan (dem.) U
Istri, gdje je akc. micahan, mi6ahna. D. Nemanic
(1885) 39. — Vidi mici.
MICAN, m. ime od mila isto koje i Mico (vidi
tamo). TJ rjecniku Vukovu. Mi6an Golijanin (za-
bijezeno god. 1732). ^. Stojanovic zap. i natp.
2, 91. Potvrde su jos u Etnogr. zborn. 8, 710 i
za Liku, gdje je Midan isto ime koje i Mile. J.
Bogdanovid.
MICANOVIC, m. prezime u nase vrijeme izve-
deno od imena Mi6an. Potvrde za Srbiju donose :
M. D. Milicevic knez. srb. 532. Eat 142. Etnogr.
zborn. 8, 849, — a za Hercegovinu : Etnogr.
zborn. 5, 1241.
MICaSeVIC, m. prezime u nase vrijeme. Ime-
nik (1906) 440. Izredeno od imena Micas, kojemu
nema potvrde, a isto je koje i Mico.
MICE je narodno adverbije i znaci: „naiz-
mjence", n. pr. susjed jede mice posno i mrsno;
ima dvoje hajine, nosi ih mide. L. Zore pajetk.
110, 225. — Adv. istoga postana i znaeena na-
lazi se i u drugim vekim slav. jezicima: staro-
slov- mitust i mi.J. inalorus. MHxyct, juixtMa,
pol. mitus (unakrst). Ovamo idu svojim postanetn
i nasi adverbi sumitice (t. j. su-mit-ice), usumit
(t. j. u-su-mit). Etimologijom srodnijeh rijeci ima
i u drugim nekim indoevropskim jezicima: sta-
roind. mithas (zajedno, uzajmice, naizmjence),
mithu (naizmjence), let. mite fpromjena), got.
misso (naizmjence). Iz svih ovih rijeci izlazi pra-
jezicni korijen mith, kojemu se moze postaviti
znacene : mijetiati. — Ovamo se mecu i primjeri,
u kojima imamo adv. u mice (umice) : Obje obale
obasjale od sto ogneva, a vozi se u mide po
vodi, ko uzgo, ko nizdo, hijada cuneva. S. l^u-
bisa pric. 20. No ih nemoj razdvajati ni o vratu
uzimati, da ne zatvoris dusi raj, nego ih blago-
slovi i stavi im vijence u mice, pak muz neka
vodi zenu. 87. Pokrijeva joj nedra naprsna na-
prava, sva od modre i crvene svile u mice. 125.
MICEN, adj. sto ide naizmjence ; kao da je to
u priinjeru •.M.a.lin jedan cudna cina i razlika:
bise preslica od dvanadeste lastovic, a kolo nu-
trne, ko u ne udarase, jimise trista sestdeset i
pot palac bilih a tolikoje micenih crnih. P. Zo-
ranic 93. — Vidi rijec, koja je pred ovom.
Mi6ENE, n. nom. verb, od mititi. U rjecniku
Mikajinu (micenje, corruptela) i u Vukovu (das
Bestechen, corruptio, largitio).
MI6eTINAC, Midetinca, m. selo u Hrvatskoj
u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Eazdje}. hrv.
i slav. 59. — Ne razabira se, je li u ovom imenu
-c- ili -c- (mjestani su kajkavci, koji prema sto-
kavskome i c i c imaju c).
Mi6eVAC, Midevca, m. selo u Hrvatskoj u
iupaniji zagrebackoj. Eazdje}. hrv. i slav. 30,
gdje upravo pise na kajkavsku Mifievec. Ne ra-
zabira se, je li u imenu -c- ili -6-. Vidi ime,
koje je pred ovijem.
MICI, adj. mali (u umanenom smislu). Rijec
neobicno promijenena (kao tepajuci) od mali,
t. j. m-i-di, gdje je -ci nastavak, -i- je promije-
neno od -a- (ispor. Mica, t. j. Mara, u slov. i u
kajk. Micika, t. j. Marija), i tako je od prvo-
bitne rijeci (mali, malen) ostalo samo m. Tako
su promijenene i rijeci micko, micko, micak
(vidi tamo); pa takovi su i slov. pridjevi micen,
miken, mickin. Nije dakle nuzno uzimat s Mi-
MiCiC
644
1. MIGA
kloSicem (Etym. Wdrterb. 197), da su pridjevi
mici, micahaa uzeti iz tal. micchino, micino ;
had bi tako bilo, ne hi se razumjelo, kako bi
tal. tudica dosla 6ak do Kosova Poja, gdje ima
pridjev micak (vidi tamo). Pridjev mici obican
)c medu cakavcimu, a samo u Lici % medu sto-
kavcima. Da su pustili doma jednu sestru micu,
ka 66 sad imat kakoveh dvanajst let. Nar. prip.
mikul. 20. Od toga jednu micu, ale lipu kucicu
nafiinila. 63. Da mu jednoga micega oslida, neka
nega uzjaso. 144. Mici, malen. F. Kurelac dom.
ziv. 25. Mici, mica, mide = malen. Na Rijeci.
F. PiIopi6. Mici, mica, mice, parvus. D. Nemanii
(1885) 12. Mici ili maci znaci isto, sto i malen.
Ova so rijec upotrebjava ponajvise, kad odrasliji
govore s djecom hoteci im tako kao tepati. U
Lici. D. Skaric.
MICIC (bice takav akc), m. prezime. Glasnik
II, 1, 49. ^. Stojanovic zap. i natp. 2, 361. Rat
79. Drz. kalend. (1905) 297. Zabi^ezeno i prije
nasega vremena: .Michich'. T. Smiciklas spom.
139. 178. — Micic je upravo ime isto koje i
Mica pa je uzeto i za prezime.
MICIHAN, micihna, adj. isto sto midahan
(vidi tamo). Govori se na Eijeci. F. Pilepic.
MICIN, adj. sto pripada Midi ili Midi; prema
tome je i akc. Midin ili Micin. Tuzila Midina
sina. Glasnik ii, 1, 46. A na Micin grobak do-
nosio. Nar. pjes. vuk 4, 286.
MICKAN, (tako je zabHezen akc), m. ime isto
koje i Mile. U Lici. J. Bogdanovic.
MICRO ftako je zabi{ezen akc), m. ime isto
koje i Mile. U Lici. J. Bogdanovid.
MICKOV, adj. sto pripada Micku. Sluzi i
kao prezime ft. j. Mickov sin). I sokola Midkov
Milutina. Ogl. sr. 181.
MICKOVIC, m. prezime u Crnoj Gori. Etnogr.
zborn. 8, 143.
Mi6KOVl6l, m. pi. selo u Crnoj Gori. Etnogr.
zborn. 8, 30.
MICO, on. ime od mila mjesto Mitar (a va-
lada i mjesto Mihajlo, Milosav). U rjecniku Vu-
kovu, gdje se kaze, da je Mido nom. hyp. mjesto
Mitar i da je to po juznom govoru fbtlo bi i po
zapadnom, kad bi to ime u krajcvima toga go-
vora bilo obicno, — u istocnom je govoru Mida).
Ime Mido (u nom.) zabi(ezeno je i prije nasega
vremena: 1^. Stojanovic zap. i natp. 2, 90. S.
Novakovid pom. 88. Eva nekoliko potvrda iz
danahiega juznoga govora za nom. Mido: Pjev.
cm. 691). Ogl. sr. 402. Nar. pjos. vuk 1, 328., 3,
247. 413. Nar. pjes. kras. 168., — za vok. Mido:
Pjev. cm. 185t>. Ogl. sr. 402. Nar. pjes. vuk 3,
411., 4, 287. Drugi su padezi u juznom govoru :
gen: Mida, dat. Midu i t. d. Putvrde za gen.
Mida: Pjev. crn. 239a., — za dat. Midu; Pjev.
cm. 691). Ogl. sr. 401. Nar. pjes. vuk 3, 418.,
8, 93., — za akuz. Mida: Pjev. crn. 123*. Nar.
pjes. vuk 3, 409., 5. 91. Pored tijeh oblika na-
laze se u juznom govoru i oblici: gen. Mide, dat.
Midi i t. d. (kao u istoinom, gdje je to pravilno
prema nom. Mida). Potvrde za dat. Midi: Nar.
pjes. vuk 4, 287. Nar. pjes. kras. 170., — za
akuz. Midu: Ogl. sr. 42. Narod. pies, vuk 4,
273. 286.
Mi(";OV, adj. sto pripada Midu. To izvedi
vrana Midovoga. Pjev. crn. 186b.
MlCOVIC, m. prezime u naSe vrijeme. Dri.
kalend. (1905) 297. Rat 31. 346. Etnogr. zborn.
8, 661. — hvedeno od Midov, a to od Mido.
MICUKAN, m. ime psu. F. Kurelac dom. ziv.
46. — Ne razabira se, je li gen. midukana Hi
micukna.
Mi6uN, m. ime isto koje i Mico. M. Ruzidid
(koji jc zabijezio postavjeni akc). J. F. Ivanisevic
19. Upitade Midun, stariji brat, majku. V. Vr-
cevid niz 1. Al' mi pusti sina jedinoga i unuka
ludoga Miduna. Nar. pjes. vuk 8, 124.
MICUNOV, adj. sto pripada Midunu. Sluzi i
kao prezime : Puce puska Midunov Andrije. Ogl.
sr. 42.
Ml6UN0VIC, TO. prezime crnogorsko. Pjev.
crn. 2la Ogl. sr. 56. Nar. pjes. vuk 4, 6.
MIDA, /. mjesto u Srbiji u okrugu pozare-
vackom. Niva kod Mide. Sr. nov. 1869, 347. —
Postane tamno.
MIDA RAG, Midarca, m. prezime u nase vrijeme
u Srbiji. Etnogr. zbor. 5, 363. — Postane tamno.
^MIDENA, /. a) planina u Bosni blizu Duvna
(Zupanca). F. Jukid zGm|. 55. — b) bara (ili
jezero) m Hercegovini. Schem. herceg. (1873) 17.
— Postane tamno.
MIDENO, n. brdo u Dalmaciji u kotaru knin-
skom. A. Masek 52. — Postane tamno.
MIDENO PO^iE, n. ravan u Bosni blizu Kulen-
Vakufa. F. Jukid zemj. 2. 73. Grijeska je na str.
50. te knige Medeno. — Postane tamno.
MIDLAK, m. nekako pusto mjesto u Slavoniji
blizu Valpova zabi^ezeno prije nasega vremena.
T. Smiciklas spom. 68. 98. Desertum Midlak in
ripa paludis ,Midlazka Barra' (t. j. Midlacka
bara) prope Dravum in planitie sitatum. 115. —
Postane tamno.
MIDLAR, TO. sapungija. Samo u Stulicevu
rjecniku (saponis opifex), za koji je bez sumue i
nacineno od midlo (vidi tamo).
MIDLARSTVO, n. Samo u Stulicevu rjecniku
(agitati saponis spuma), za koji je bez sumne i
nacineno od midlar.
MIDLO. n. sapun. Samo u rjecnicima, i to u
Mikalinu (sapone, smegma), u Belinu (sapone),
M Bjelostjcnceou (midlo, sopun), u Voltigijina
(sapone, Seife) i u Stulicevu (sapo). Ova se rijec
nije jamacno nikad u narodu govorila. Bide, da
juje Mika]a uzeo iz kakvoga ceskog rjecnika (jer
je ovo upravo ceska rijec mydlo, t. j. ono, cim
se tko mije), a od Mika\e su je nzcli potoni lek-
sikograji. Da je ovo od iskona prava nasa rijec,
glasila bi miio, kako glasi i a ruskom jeziku
(memo), t. j. d bi pred 1 ispalo, osim toga bi se
nalazila u starijoj knizevnosti. 0 Mikalinu uzi-
manu 6e§kijeh rijeci vidi ti ovome rjecniku s. v.
levhart.
MIDOR, m. (bice) nadimak. Samo u primjcru:
Ubi Stanka Midora (,Miihopa', — iz god. 1700).
\i. Stojanovic zap. i natp. 1, 480. — Ispor. Migor.
MIG, miga, to. ganuce oka, kojim migne. Iz-
medu rjecnika samo u Popovicevu za nem. Wink,
Augenblick. Nit cij oku nit mig ciju slaga.
Osvetn. 4, 32. Piica pu§ka, oku ne da miga. 5,
72. Mig, nem. Wink: Kud ja migom, tud on
skokom. U Lici. J. Bogdanovid. — 11 ovom pri-
mjeru kao da znadi ono kratko vrijeme, koliko
mig traje : Satore raspese . . . ter sve ])ute spe§e,
da se u grad no more, i po}e prikrili u dalefie
taj mig, dergami pobili, kako kad pade snig. B.
Krnarutid 14''.
1. MIGA, /. rijec za razlicne iivotine u nar.
pjesmama i zagonetkama; misli se va^ada zivo-
tina, koja se migofi. liijec dolazi samo u svezi
2. MIGA
645
MIGIC
s rijecju (vafada izmis}enom) siga. Izmedu rjec-
nika samo u Vukovu bez postavleyioga znacena
s primjerom iz nar. pjes. vuk 1. 506: A ti patko
sigo-migo! Druge su jJOtvrde : A ti gusko, sigo-
migo! Nar. pjes. here, vuk 6, 287. Siga miga pu-
tem kasa (misli se: mis). Nar. zag. novak. 127.
Siga miga Boga moli (misli se: svina) 202.
2. MIGA, /. isto sto trepavica. U hrv. Zagorju.
F. Hefele. — Ispor. u slov. miga, f. die Augen-
wimper. M. Pletersnik slov.
MIGAC, migaca, m. bijka Hydnum repandum.
B. Sulek im. — Ne cini se dosta pouzdano.
MIGACA, m. prezime Diibrovcaninu zabijezoio
u ispravi xni vijeka i otud u Danicicevu rjecniku.
MIGALIC, m. prezime zabijezeno u spomeniku
XVII vijeka R. Lopasic urb. 375.
MIGALO, (jiunacno je takav akc) m. i n. ce-
^ade, koje miga. Izmedu rjecnika u Stuliceim
(nictans, palpebrarum tremorem patiens). Ko
muogo trepce ocima, vele mu migalo (u Turskoj
Hrvatskoj). Zborn. za nar. ziv. 6, 60.
MIGALO VCI, Migalo vaca, m. pi. selo u Sla-
voniji u zupaniji pozeskoj. Eazdje}. hrv. i slav.
72. Isto se selo spomine u nekim lot. ispravama
XV vijeka (,Mygalowcz', t. j. Migalovac) i iz-
rijekom se veli, da je u zupaniji pozeskoj. Sta-
rine 5, 117. 135.
MIGALOVICA, /. zcnsko, koje miga. Samo u
Stulicevu rjecniku (nictans, quae palpebrarum
tremorem patiturj. — Nepouzdano.
MIGANIC, m. prezime zabijezeno u spomeniku
XV vijekn. B,. Lopasic urb. 62.
MIGANE, n. nom. verb, od migati. U rjecniku
Mikajinu (miganje, namignutje, nictatio), u Bje-
lostjencevu (nictatio, nictus), u Jambresicevu
(nictus), u Voltigijinu (cenno, un battere d' occhio,
Wink) i u Stulicevu (nictatio continuata, conti-
nuatus nictus, nictus oculorum). Od miganja ociju.
M. Gazarovic 132b. Da nije stogod od djavla za-
zvanje ali miganje. I. Ancic vrata 27. Pruzenim
vratom i miganjem ocijuh hodahu. Blago turl.
2, 151. — U ovome primjeru migane je prema mi-
gati u znacenu pod b: Onada se ucini jedan velik
trus zemje i budu6i vedro, toliko grm|enje i mi-
ganje neba, da velik dil mnostva poginu. F.
Vrancic ziv. 38.
MIGATI, migam, impf. brzo i uzamance otvo-
rati i zatvorati oci. Akc. je postavjen onako, kako
se govori po Slavoniji, gdje je taj glagol posve
obican. Nalazi se u istom znacenu i u drugim
nekim slav. jezicima: slov. migati, rus. Mnmrb,
ces. mihati, po}. migac. Iz drugih indoevr. jezika
ide ovamo lit. migti, megoti (spavati, t.j. imati
oci zatvorenej. Sa znacenem lat. nictare, tal. ac-
cennare, nem. winken nalazi se migati u rjec-
niku Vrancicevu, Mikajinu, Bjelostjencevu, Jam-
bresicevu, Voltigijinu i u Stulicevu (u ovome
zadnem s naznakom, da je iz ruskoga rjecn.j.
a. u navedenom znacenu.
a) uopce. Milo ocima na me ja migati.
M. Vetranid 2, 177. Za carskim maguu6em zna-
des da svak miga. I. T. Mrnavic osm. 36. Kako
li ce na sudu prid liime migati i muciti se im-
bena usta lazu6i i muteci. I. Ancic vrata 170.
Moze li se ispovidati po zlamenu kimajuci ili
migajuci? I. Zanotti upit. 17. Migam mu ja za-
ludu okom, da prevrne list. S. l^ubisa pric. 86.
— U ovome primjeru imamo migati se u pa-
sivnom znacenu: Nit mi se miga, niti mi je
briga. Nar. bl. kapet. 167.
h) namigivati, t. j. davati kome znakove
juhavi ocima. Zrif, taknuf, migaje zali }ubodev-
nik Bogu prigrisaje sam sebi vrazdevnik. S.
Budinic ispr. 75. Varuj se zene, ka miga, i mla-
dica, ki kima. Poslov. danic.
b. sijevati (o muni); ovo se znacene razvilo
otud, sto nebo kad sijeva, ono se otvora i zatvora,
kao oci kad migaju. To je znacene u primjeru :
Tmastima kre|utmi oblak gust prikriv nebo
dima, miga, gromi u bust. M. Marulic 17. —
Vidi zadni primjer kod migane, a vidi i miga-
vina. Ispor. u slov. migati, funkeln. M. Pleter-
snik slov.
c. Kokoti kukuricu, a kokosi kokocu, patke
sigaju, a patcici migaju. M. Pavlinovic razl. sp.
259. U tome primjeru migati po svoj prilici znaci
isto sto migojiti se ; cini se, da je pisac sam to
znacene dao glagolu migati prema stihu u nar.
pjesmi: A ti patko sigo-migo! Vidi kod 1 miga
i migojiti se.
MIGAV, migava, adj. onaj, kqji miga. Samo
u Popovicevu rjecniku za nem. blinzelnd.
1 MIGA VAC, migavca, m. Samo ii Vukovu
rjecn. : okrugla sjiva, koja se u nahiji rudnickoj
zove piskor, a. u Jadru ganarika, Art Pflaume,
pruni genus s dodatkom, da se govori u Smede-
revu. U rjecn. Vukovu (1898) daje se lat. zna-
iene: Prunus insititia. — Postane tamno ; ako
je srodstvo s glagolom migati, ne razabira se
sveza u znacenu, a i akc. je nejasan, jer bi se
ocekivalo -i-.
2. MIGA VAC, migavca m. U rjecniku Vukovu:
crna malena tica. Art Vogel, avis genus. — Nije
ni crna ni malena ptica Totanus glareola, kako
migavca zove G. Kolombatovi6 (1880) 37. Miga-
vac ce biti ptica, koja miga, t. j. migo^i se ; vidi
kod migo|iti se. — U Popovicevu rjecniku stoji
migavac za nem. "Wimperspitzmaus (najmani
sisavac).
MIGAVICA, /.
a) ptica, koja se zove i govedarka, pastirica,
Motacilla alba. D. Trstenak. — Ispor. 2 migavac.
h) sko^ka, Aquipecten glaber. Govori se u
Primorju. S. Brusina rad jug. ak. 171, 70. Mozda
i to znacene treba tumaciti kao kod 2 migavac.
c) neka mreza za lov^ene morske ribe. U
Vrbniku na otoku Krku. Zborn. za nar. ziv. 7,
302. U Prcanu, u okolini Spfeta, na Hvaru. M.
.Hesetar stok. dial. 251 (gdje se bi}ezi postav^eni
akc). 0 mrezi migavicipisejos L. Zore rib. ark. 10,
359: Po ostalom nasem primorju (t.j. izvan Dn-
brovnika) jedna vrsta gori opisane dubrovacke
sabake (t. j. mreze, tal. schiabica) zove se miga-
vica .... I ova posjeduje dva drvena kola (o
tijtm kolima vidi 1 kolo pod 1) kao i . . . sa-
baka. Ova so kola micu (migaju), jer se micu i
uze, koje s kraja druzina isteze Od tog micaha
kola po svoj prilici dolazi joj ime migavica.
MIGAVlClCA, /. dcm. od migavica j^od c. U
Vrbniku na otoku Krku. Zborn. za nar. ziv.
7, 303.
MIGAVINA, /. sijevane mune. U Istri, gdje
je akc. migavina. D. Nemani6 (1884) 53 postav^a
znacene fulguratio. Ispor. migati pod b.
MIGDAL, m. badem. Iz grc. d^avy<fakov. Mig-
daly gn>ky. Starine 10, 85. Imamb . . . migdala
zlbta ostronosca. Starine 2, 311.
MIGDALOV, adj. sto pripada migdalu. Mig-
dalovo maslo. Starine 10, 85.
MIGIC, m. prezime u nase vrijeme. Schem.
bosn. (1864) xx. Imenik (1906) 440. Bosnak
(1908) 126.
xMIg;.e
646
MIHAIL
MIGIjiE, miffjeta, n. svina u nar. zagonetki:
Sigje mig|e putom ide. Nar. zag. novak. xxii.
Vidi zadni primjer kod 1 miga.
MIG^IV, adj. koji miga. Samo u primjeru:
Ize imatb Ifivoje oko malo i mig}ivo (,Mnr^H8o')
i vSzdi VBZvisene. Starine 2, 286.
MIGNUCE, n. nom. verb, od mignuti. Samo u
rjednicinia, i to Belinu (accennamento con gV
occhi), u Voltigijinu (cenno, accenuamento, Wink)
i u Stitlicevu (uoica nictatio).
MiGNUTI, mignem, pf. ganuti okom, uciniti
mig. Ake. je 2)ostav}en onako, kako se ovaj gla-
gol govori u Slavoniji, gdje je posve obican; is-
por. jos i slozeni namignuti, koji je mogao po-
stati samo od na i mignuti. Nalazi se i u dru-
gim nekim slav. jezicima: slov. migniti, rus.
MHrnyTb, ces. mihnouti, po}. mignad. U rjecniku
Mikulinu (mignuti o6ima, nicto, nictor) i u Stu-
liceiHi (mignuti, semel nictare s naznakom, da
se nalazi u D. Banine, ali u toga pisca nije se
na§la ni jedna potvrda glagolu mignuti!). Kra}
Olimpa okom mignu na Merkura. J. Krmpotid
katar. 24. Katarina okom mignu na mornara 127.
MIGOJ^ENE Hi MIGO^iENE, n. nom. verb, od
migojiti se. U rjecniku Vukovu. Govori se i u
Lici s -1- mjesto -]-: migolene. J. Bogdanovic.
MiGOl^ilTI SE Hi MIGOl^ITI SE, impf. mi-
cati se, nemirno se namjestati, meskoliti se, vr-
po^iti se. U rjecniku Vukovu, gdje se veli, da je
dem. od micati se. Korijen je po svoj prilici isti,
koji je i u migati ; sto se sveze u znacenu tide,
moze se uzeti, da je nekad i u nasem jeziku glag.
migati znaiio (a- viozda jos i danas gdjegod
znaci: micati se) ; ispor. u slov. migati, migam,
kleine Bewegungen machen, mit den Augen
winken ; z roko, s prstom migati, winken ; z ra-
mami migati, mit den Achsola zucken; z repom
migati, wedeln; — sich bevvegen: mezinec na
roki miga, usesa mu migajo. M. Pleter§nik slov.
Migoji se tatno amo, J.uti se i psuje vrucinu. M.
P. Sapcanin 1, 29. Migo^io sam se i pravio sebi
predlogo. 1, 159. — Govori se i u Lici, ali s -1-
mjesto ■]-, i to migoliti i migoliti se. Ja sve
polako migoli, migoli, i nekako se izmigolim.
Vide, kako se onaj tamo migoli. J. Bogdanovi6.
MIGOREP (bice takav akc), m. ptica Mota-
cilla alba. U Glini. D. Hire. Upravo ptica, koja
miga (t. j. mide) repom. Vidi migavica pod a i
migo}iti se.
MIGOVATI, migujem, impf. isto sto migati.
Samo u Stulicevu rjecniku. — Nepouzdano.
MIGOVIC, m. ptrezime zabi^eieno u spomeniku
XV vijeka i otud u Danicicevu rjecniku (,vla3te-
liCid Jelene Sanda|evice'). I u nase vrijeme:
Rat 208.
MIGRCE, Migrfieta, m. (n). musko ime. S. No-
vakovi6 pom. 78. (potvrduje akuz. Migrbfieta).
— Tamno.
JVIIGRIC, »j. prezime u nase vrijeme. Rat 198.
IMIGUD, m. rijei nejasna postana i znaiena;
kao da znaii: strasivae. Samo u primjeru: Metni
pod pusat na dobra kona i miguda, nevjeSt svijet
misli, pa i nemu ne u glavu dade, da je zbija
junak. M. Pavlinovii razl. sp. 284.
MIGIUjA, /. ril)a Petromyzon marinus (lluvi-
atilis). IJ Sulekoou nem.-hrv. rjecniku s. v. Neun-
auge. Iz 6iS. mihule. S. Bruaina rad jug. ak.
171, 199.
MIGAN, m. U Vukovu rjecniku, gdje se kaie,
da je mu.iki nadiinak i da se govori u Crnoj
Gori. — I'ontane tamno; vidi Migor.
MIGATI, migam, impf. isto sto mizati (t. j.
lat. mingere, mokriti), s kojim je i istoga po-
stana, samo je -g- mjesto -z-. Govori se u Her-
cegovini. Etnogr. zboru. 5, 1181.
MIGIC, m. prezime muhamedovacko. Bosiiak
(1908) 126.
MIGICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju bi-
hackom. Popis zit. bos. i here. 232.
MIGOR, m. ime tamna postana.
a) muski nadimak kao i Migan (vidi tamo).
U Vukovu rjecniku s naznakom, da se govori u
Crnoj Gori.
b) brdo u Srbiji u Staroj Planini. Etnogr.
zborn. 4, xl. Zove se i Migur (vidi tamo).
MIGOROVIC, »w. prezime izvedeno od Migor.
Posjekose dobroga junaka Migorovic Tripka ka-
petana. Nar. pjes. vuk 8, 234.
MIGOROV KR§, m. zaselak u Dahnaciji a
kotaru kotorskom. A. Masek 18.
MIGOVAN, Migovana, m. prezime u nase
vrijeme u Hercegovini. Etnogr. zborn. 5, 1181.
MIGOVIC, m. prezime izvedeno od Migo, ko-
jemu itnenu nema potvrde. Drz. kalend. (1905) 298.
MIGUR, m. brdo u Srbiji u Staroj Planini,
isto, koje se zove i Migor (vidi tamo). Neki iz-
govaraju Mingur ili Migor. M. D. Milicevic kra^.
srb. 167. Predosmo Migur, danas u Srbiji najvisi
vis. s dun. 32. — Vidt, i Mindur.
MIHA, m. ime od mila mjesto Mihajlo. U Da-
nicicevu rjecniku s potvrdom iz xii vijeka (Miha
Gamo, Dubrovcanin Mon. serb. 7). Za nase suzne
Grgu i Mihu (iz xvii vijeka). Starine 11, 89.
Miha on mi nosi mehka perjica. Jacke 194.
MIHAC, Mihca, wj. ime od mila mjesto Mi-
hajlo. Mihac Skoblid (iz pocetka xvi vijeka).
Mon. Croat. 182. Mihbca {akuz). S. Novakovid
pom. 82.
MIHAC, m.
a) ime od mila mjesto Mihajlo. Mihaca
(akuz.). S. Novakovid pom. 82. To ce ime biti
i u lat. jednoj ispravi iz xv vijeka, gdje pise
Michacium (akuz.). K. Jiredek spom. 78.
7/) Mihac ili Mihaci Hi Mijaci, zaselak u
Srbiji. Etnogr. zborn. 8, 1030.
MIHACEVIC, m. prezime izvedeno od Mihac.
U nase vrijeme: Schem. bosn. (1864) xv. i prije
na§ega vremena: R. Lopasid spom. 1, 358., 3,
260. urb. 313.
MIHACI, m. pi. selo u Slavoniji u zupaniji
pozeskoj. Razdjel. hrv. i slav. 70. — Vidi i Mi-
had pod b.
MIHAC, wj. ime od mila mjesto Mihajlo. S.
Novakovid pom. 82.
MIHACEVO, n. selo u Hrvatskoj zabi\ezeno
xvii vijeka. R. Lopasic urb. 266, gdje pise -d-,
ali se ne razabira, kako bi upravo trebalo da
bude, dali -c- ili -d-.
MIHAEL, m. lat. Michael. Izabra§e i Rozida
Mihaela. D. Barakovid vila 185. Mihaele, krvi
dista. draga 349.
MIHAIL, m. ime lat. Michael, grc. Mi/ui^X.
Vokal je -i- a pos(ednem slogu prema grckome
izgovoru vokala /j, koji se od pocetka vizant. vremi'-
na izgovnra kao i. Izmcdu rjecniku samo u Dani-
(Hccvu s potvrdnma iz xiii vijeka i da(e. Druge
su potvrde za nom. Mihail: Dec. hri.i 65. P.
BakSid 53. B. Kasid is. 48. A. Kanizlid kam.
447. 448. — Vok. je Mihaile: Nar. pjes. vuk 2,
62., 5, 492. Nar. pjes. kras. 70. — Drugi padezi
MIHAILO
647
MIHA]^
glase Mihaila, Mihailu, Mihailom, ali ti oblici j
tnogu biti ne samo previa nom. Mihail, nego i \
prema nom. Mihailo. Oblik Mihaila imaju Nar. I
pjes. vuk 1, 238., 2, 61., 4, 265. Mihailu: B Ka- i
sic zrc 15. I. Nonadic nauk 35. Mihailom: A. '
Kanizlic kam. 13.
MIHAILO, tn. isto sto i Mihail. Potvrde za \
nom. Mihailo : B. Ka§i6 is. 48. Nar. pjes. vuk
4, 271. Nar. pjes. kras. 71. Tako glasi i vok., ali
tome nema potvrda. Ostali sn padezi Mihaila,
Mihailu, Mihailom, ali ti oblici mogu biti ne
samo prema nom. Mihailo, nego i prema nom.
Mihail (vidi tamo).
MIHAILOVIG, m. pirezime u nase vrijeme iz-
vedeno od Mihail Hi od Mihailo. Veoma obicno
u Srbiji. Drz. kalend. (1905) 297.
MIHAJAO, Mihajla, m. isto sto Mihail, Mi-
hailo. Oblik se Mihajao moze na kraju stegnuti,
te od -ao bade -o : Mihajo. Jedan se i drugi
oblik nalazi samo u dubrovackijeh pisaca. Obliku
je Mihajao osnova Mihajl, kao sto je i genitivu
Mihajla, dativu Mihajlu i t. d. Po poznatom jjra-
vilu dva konsonanta ne mogu zajedno stajati u
nom. sing., vet se medii nih umece -a-, i tako je
nd osnove Mihajl nastalo Mihajal (cemii nema
putvrde), a od Mihajal je p)0 zakonu nastalo
Mihajao (Hi Mihajo). — Potvrde za oblik Mi-
hajao: Zborn. (1520) 38b. 54a. A. Gucetic roz.
mar. 241. Oblik Mihajo ima I. Gundulic 313.
476 (na oba mjesta u sroku). I. Akvilini 341. I.
Dordic uzd. 132 (u sroku).
MIHAJLIC. /«. prezime u nase vrijeme. Ime-
nik (1906) 440, gdje upravo pise Mihailid.
MIHAJLIN, adj. sto pripada Mihajlu. Samo
u primjeru: Vladimir sin Mihajlinbise. Nadod. 180.
MIHAJLINOVIC, m. prezime izvedeno od
imena Mihajlin, kojemu nema potvrde. Bosnak
(1908) 126.
MIHAJLO, m. isto sto Mihail, Mihailo; od
ovoga je drugog Mihajlo i postalo, posto je -i-
preslo u -j-, a onda se (kao u zamjenu, sto je
rijec za jedan slog postala kraca) -a- produjilo.
— Potvrde za nom. Mihajlo nalaze se u rjecniku
Belinu i u Voltigijinu ; jos ima taj oblik: Nadod.
179. A. Tomikovic ziv. 251. Ogled, sr. 396. Nar.
jijes. vuk 3, 248. Nar. pjes. marjan. 69. Vok.
Mihajlo: Nar. pjes. vuk 3, 254. Neobican je vok.
Mihajle. Ogled sr. 396 : po svoj prilici je to po-
radi stiha mjesto Mihaile, t. j. i tu je -i- preslo
u -j-; dakle vok. Mihajle ne ce biti prema nom.
Mihajlo, i ako se takav nom. na istoj strani u
istoj knizi nalazi. — Potvrde za oblik Mihajla (gen.
i akuz.): I. Gundulic 420. G. Palmoti6 1, 845.
Osvetn. 3, 145. Mihajlu (dat.). T. Ivanovic 16.
Oblici Mihajla, Mihajlu u dubr. pisaca mogu
biti i pjrema nom. Mihajao (vidi tamo).
MIHAJLOVAC, Mihajlovca, m. selo u Srbiji
u okrugu smederevskom, koje se do g. 1859 zvalo
Konska. Etncgr. zborn. 4, clii.
MIHAJLOVICA, /.
a) zena po muiu Mihajlu. Raba Bozija
Stoja Mihajlovica (iz pocetka xviii vijeka). \i.
Stojanovic zap. i natp. 2, 60., gdje upravo pise
-i-, ali se moze citati -j-.
b) ime nekoj 6atrni u Hercegovini. Etnogr.
zborn. 5, 1167.
MIHA.JLOVIG, m. prezime veoma obicno u
nase vrijeme u Srba, marie obicno u Urvata.
MIHAJLOVICI, m. pi. selo u Bosni u okruzju
sarajeoskom., — dva zaseoka u istoj zemji, jedan
u okruzju banoluckom, drugi u tuzlanskom. Po-
pis zit. bos. i here. 640.
MIHAJO, m. vidi Mihajao.
MIHAL, m. ime isto koje i Mihail, Mihailo.
Mihal dijak (u cakavsko-kajkavskoj ispravi xvi
vijeka). Mon. croat. 258. — Ne zna se, treba li
citati Mihal Hi Mihaj. ti glagolskoj ispravi iz
svrsetka xv vijeka, u kojoj pise Mihal'. Mon.
croat. 145. Da se gdjesto govorilo (a mozda se
i danas govori) Mihal, to dokazuje prezime Mi-
halovid (vidi tamo).
MIHALCE, m. Samo u primjeru: Knez ,Mi-
halcze' (u kajkavskoj ispravi iz svrsetka xvi
vijeka). Mon croat. 294. — Da nije kakva grije-
ska u originalu Hi u izdanu?
MIHALCA, m. ime od mila mjesto Mihail.
U timocko-luznickom kraju u Srbiji, gdje mjesto
-h- govore -k-. A. Belie 210.
MIHALGI^, m. prezime u nase vrijeme izve-
deno od imena Mihalga, kojemu nema potvrde.
Sem. mifcr. (1900) 13. 126.
MIHALIC, m. ime od mila mjesto Mihail, Mi-
hailo. U ispravi xiv vijeka i otud u Danicicevu
rjecniku. Napisano je VInxajiHi^b, a to se moze
citati i Mihalie i Miha}ic.
MIHALICIO, m. prezime zabi^eSeno u xvu
vijeku. R. Lopasic urb. 409. Stampano je Miha-
lici6, ali nije sigurno, treba li bas tako citati. ;
mozda je Miha}ici6 Hi Miha}i6ic Hi Mihalicic.
MIHALICINO, n. selo zabi^ezeno u ispravi iz
pocetka siv vijeka. Selo Mihalicino. Svetostef.
hris. 9. — Nije sigurno, treba li citati -1- ,• mozda
je -]-.
MIHALIC, m. prezime u nase vrijeme. Imenik
(1906) 441. Mozda su gdjekoji Mihalidi upravo
Mihajici, 2^a bi tako trebalo da se i pisu. — I
u starini ima potvrda ovome p)rezimenu ; zapisato
je svuda -1-, ali mozda bi trebalo -1-, ako ne
svuda, a ono gdjesto. Mihalie. Mon. croat. 74.
167 (iz XV vijeka). E. Lopasic urb. 72 (iz xv v.).
244 (iz XVU v.).
MIHALICAK, Mihalicka m. kajkavsko pre-
zime, koje upravo (kajkavski) glasi Mihalicek.
Imenik (1906) 441. — Mozda bi stokavski upravo
bilo Mihajicak, vidi kod Mihalie.
MIHALINAC, Mihalinca, ?n. kajkavsko pre-
zime, koje upravo (kajkavski) glasi Mihalinec.
Imenik (1906) 441. — Mozda bi stokavski upravo
bilo Mihajinac.
MIHALINOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Mihalin (Mihajin), kojemu nema potvrde, zabi-
]ezeno prije nasega vremena. T. Smiciklas spom.
288. — Mozda bi upravo trebalo citati Miha-
}inovi6.
MIHALKOVIC, jn. prezime izvedeno od imena
Mihalko (Mihajko), kojemu nema potvrde, zabi-
lezeno pod kraj xvi vijeka u kajkavskoj ispravi.
Mon. Croat. 291.
MIHALOVIC, m, prezime izvedeno od imena
Mihal. U nase vrijeme: Schem. zagr. (1875) xvi.
Imenik (1906) 441. Zabifezeno i u rukopisu xvi
vijeka i otud uslo u Danicicev rjecnik, ali co-
vjek toga prezimena biiezi se u drugom spome-
niku Miha}evi6.
MIHA^, MihAJa (bice takav akc), m. isto sto
Mihail, Mihailo. U Danicicevu rjecniku ima iz
spomenika xiv vijeka i daje nekoliko potvrda za
nom. Mihalb, koje se moze citati i Mihal i Mi-
haj. I u Dec. hris. 7. 23. 91 nalazi se Mihalb,
sto se jamacno ima citati Miha}, dok se u istom
MIHAlj^CI
648
MIHI^
spomeniku na str. 44 nalazi gen. Mihaja. Druge
su potvrde: nom. Miha^. D. Barakovic vila 321.
F. Glavinic cvit 226b. J. Kavanin 113a. 250l>.
Jacke 190. akuz. Mihaja. S. Novakovic pom. 82.
J. S. Eejkovic 355.
MIHA^^CI, Mihajaca, m. pi. mjestance u Dal-
maciji u kotarii metkovickom. A. Masek 78.
MIHALEKOV JARAK, Mihajekova jarka, m.
seoce u hrv. Zagorju blizu Krapine. Schem.
zagr. (1875 i 1880) 36. — Mjestani upravo go-
vore jarek ; pridjev Mihajekov izveden je od
imena Mihajek, kojemu inaee nema potvrde.
MIHAJ^ENOVIC, m. prezime u nase vrijeme
izvedeno od imena Mihajen, kojemu nema po-
tvrde. Imenik (1906) 441.
MIHA^^EVAC, Mihdjevca, m. a) zaselak u
Bosni u okruzju bihackom. Popis zit. bos. i here.
256. — b) selo u Hrvatskoj u zupaniji licko-
krbavskoj. Eazdje}. hrv. i slav. 7. — c) selo u
Srijemu zapisato u spomeniku iz svrsetka xvii
vijeka i otud u Danicicevu rjecn. : danas se zove
Mihajevci. — d) selo u Medumurju; mjestani
upravo govore Mihajevec; onamo ima i selo Mali
Mihajevac (M. Mihajevec). Schem. zagr. (1875)
141 i (1880) 95. 96. U kajkavskoj ispravi iz kraja
XVI vijeka ova se dva sela zovu Miha]e%'ci : Vid
Krznaric z Velikeh Miha|evec (grijeskom stamp.
,Mihalenecz'). Andr(ija) Mesar z Maleh Miha-
levec. Mon. croat. 307.
MIHA]^EVCI, Mihdjevaca, m. jil. a) zaselak
u Bosni u okruzju sarajcvskom. Popis zit. bos.
i here. ll'r. — b) pet sela u Slavoniji, cetiri su
u zupaniji pozeskoj, a jedno je u zupaniji srijem-
skoj. Eazdje}. hrv. i slav. 72. 89. Za Miha^evce
u Srijemu vidi Mihalevac pod c.
MIHAl^iEVIC, m.
a. prezime. Ima mti potvrda vec u xiv vijeka :
De6. hris. 13. 30., u xvi v. Mon croat. 268. 825.,
u xvii V. E. Lopasic urb. 257. T. Smiciklas
spom. 66 (grijeskom Mihajovic, ispor. Matosovic).
Nalazi se i u Danicicevu riecniku, vidi kod Mi-
halovic. 1 danas je dosta obicno prezime u Hr-
vata i u Srba: Schem. bosn. (1864) x. Sem.' pakr.
(1898) 28. Imenik (1906) 441.
b. vyesno iinc. a) selo u Bosni u okruzju
tuzlanskom. Popis. zit. bos. i here. 348. — bj za-
selak u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj.
Eazdje|. hrv. i slav. 19.
MIHAlriEVlGI, wi. pi. mjesno ime. a) selo u
Bosni u okruzju sarajevskom. Popis zit. bos. i
here. 74. — It) zaselak u Slavoniji u zupaniji
poieikoj. Eazdjo}. hrv. i slav. 66.
MIHAI^lClC, ?n. zaselak u Bosni u okruzju
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 326. — Da
nije upravo Mihajicid? Ispor. Mihalifiic.
M1HA]^1C, m. prtzime u nase vrijeme. Imenik
(lUOti) 441. — Vidi Mihalic.
MIHA^jKOVIC, m. prezime a nase vrijeme.
Imenik (1906) 441. Prezime je izvedeno od imena
Mihajko, kojemu nema potvrde.
MIHAI^ KRST, m. zaselak u Dalmaciji u ko-
tarn dnbrovackom. A. MaSek 93. — Miha} ce
upravo biti pridjev kao Ivan, Niko}, Stjepaii;
to se razabira otud, §to se isti zaselak zove i
Mihojov krst; gen ce dakle biti Mihaja krsta i t. d.
MIHANIO, m. prezime zabilezeno u ispravi
xni vijeka. Priatavb Uobrona Mihanicb. Starino
13, 208. I'rezime je izvudeno od imena Mihan,
kojemu nrma potvrde, ali hi moglo biti s<tcuvato
u Mijan (vidi tamo).
MIHANICI, m. pi. selo u Dalmaciji u kotaru
dnbrovackom. A. Masek 88.
MIHANOVIC (bice takav akc.j, m. prezime iz-
vedeno od imena Mihan (vidi kod Mihanic). C
rjecniku Danicicevu s potvrdom iz pocetka xiv
vijeka. To prezime bi^ezi i Stat. po}. ark. 5, 311.
Ima ga i u nase vrijeme. D. Avramovic 268
(Jovo M.). T. Boca 39.
MIHAEIJE, zaselak u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko-rijeckoj. Eazdje|. hrv. i slav. 13. —
Ne razabira se, je li ovo ime neutr. sing., Hi je
fern, pi., a i postane je tamno.
MIHAT, m. ime od mila mjesto Mihail, Mi-
hailo. Kad Mihata pasi dovedose. Nar. pjes. vuk
3, 428. No mu ne da Tomicu Mihate. 3. 447.
Moj Mihate, vjerna slugo moja! Nar. pjes. juk.
454. Zabilezeno i prije nasega vremena u po-
cetku XV vijeka: K. Jirecek spom. 56, u pocetku
xvui vijeka: T. Smiciklas spom. 151. Glasnik
II, 3, 73. 75. — Danas obicnije Mijat (vidi tamo).
MIHATOVIC, m. prezime u nase vrijeme. Ime-
nik (1906) 441.
MIHATOVINA, /. zaselak u Bosni u okruzju
travnickom. Popis zit. bos. i here. 376.
MIHCEVIC, m. prezime zabijezeno u sponie-
niku XVII vijeka. R. Lopasic urb. 318. Izvedeno
od imena Mihac (adj. Mihcev — vidi tamo).
MIHE,
a) musko ime od mila mjesto Mihail, Mi-
hailo. Kmeti Mihe i Ivan (u cakavsko-kajkavskoj
ispravi xvi vijeka) Mon. croat. 270.
b) nekakvo mjesto na ostrvu Rabn. Niko
misto zvano Mihe, gdi travica rosce mlada. D.
Barakovic draga 359.
MIHEL, m. ime isto koje i Mihail, Mihailo.
Samo na ova dva mjesta u ispravi xm vijeka
(sacuvatoj u prijepisu xvi v.) Zupan Mavar i
Marinel i Mihel i vas komun zminski. Mon.
croat. 24. Od Topolca zupan Krizman i Mihel
i vas komun. 35.
MIHELAC, Mihelca, m. ime umanetw od Mi-
hel. Samo u primjeru iz svrsetka xiv vijeka:
Zupan Mihelac (upravo Mihelac; tako je i u
litogr. snimku prilozenom u Arkivu 2, ali ja-
macno e je tu isto sto e). Mon. croat. 47.
MIhELCIC, m. prezime u Hrvata izvedeno od
imena Mihelac, zabilezeno xvii vijeka: E. Lo-
pasic urb. 373. / u nase vrijeme: Imenik (1906)
441.
MIHELIC, m. prezime u Hrvata izvedeno od
imena Mihel, zabilezeno xv i xvi vijeka: E. Lo-
pasic urb. 70. Mon. croat. 259. I u nase vrijeme :
Imenik (1906) 441.
MIIIELIN16, m. prezime zapisato u spomeniku
XVII vijeka. E. Lopasic urb. 249. Izvedeno od
imena Mihelin. kojemu nema potvrde.
MIHETKJ, m. prezime zapisato u spomeniku
XVI vijeka. E. Lopa§ic urb. 16. Izvedeno od
imena Mihe (gen. Miheta).
MIHICA, m. ime od mila mjesto Mihail, Mi-
hailo. Z raojim bratom z Mihicom (iz kraja xvi
vijeka). Mon. croat. 2il9.
.MIHICIC, vidi Mihicic.
MIHIC, /«. prezime u nase vrijeme. tSem. pakr.
(1898) 28. Impnik (1906) 441. / prije nasega vre-
mena: R. LopaSid urb. 258 (iz xvii vijeka).
Nadod 73. Mihic^e upravo ime isto koje i Miho.
pu je uzcto i za prezime.
MIHl6l
649
MIHOILOVIC
MIHICI, 771. pi. selo n Hercegovini. Popis zit.
bos. i here. 562.
MIHICIC, j». prezime u nase vrijeine, koje se
pise i Mihicic. Imenik (1906) 441. — Mihicic je
izvedeno od Mihic, a Mihicic od Mihica (vidi
tamo).
MIHIL, m. ime va]ada isto koje i Mihail,
Mihailo s nejasnijem zavrsetkom -il. S. Nova-
kovic pom. 82.
MIHILA, ime nejasno, ne zna se, je H zensko
Hi 7nusko. S. Novakovic pom. 82.
MIHIN, adj. sto pripada Mihu. Uze majka
Mihine ha|ine. Nar. pjos. juk. 126. Dao bi mu
Mihinu livadu. 558.
MIHINA, 771. i/ne isto koje Mihail, Mihailo
znpisato j^i'ij^ iiasega trremena. T. Smiciklas
spom. 258.
MIHINIC, m. prezi77ie u nase vrijeme izvedeno
od i7nena Mihina. Imenik (1906) 441.
MIHLETIC, m. p7-ezi7ne u nase vrije77ie. Ime-
nik (1906) 441. — Izvedeno od os7iove imena
Mihle (gen. Mihleta) Hi od Mihleta (gen. Mihlete),
koje7nu nema potv7-de.
MIHLO, 7)1. ime od mila 7njcsto Mihail, Mi-
hailo zapisato prije nasega vre7ne7ia. S. Nova-
kovic pom. 82., gdje je potvrdeii akuz. Mihla,
prema cemu bi 7nogao biti i nom. Mihao (Mihal),
ali nije p7'ilike.
MIHJ^ANA, /. zensko ii7ie nejasna posta7ia za-
pisatf^ prije nasega vre/noia. S. Novakovid pom. 82.
MIHNA, 771. ime isto koje i Mihail, Mihailo.
U rjecniku Da7iicicevu, gdje pise Mihbna te se
kaze, da se tako zvao vojvoda vlaski poslije Ea-
dula (oko pocetka xvi v.) i navode se potvrde iz
dva riikopisa xvn vijeka. hne Mihna nalazi se
i u na7\ jednoj pjes77ii: Ako t' Mihna i opali
dvore. Nar. pjes. bog. 233. Ognem Mihni opalio
dvore. 238. U novijim se pjcsmatiia zove taj co-
vjck Mina, Mina, Nina (vidi tanio). Narodne
pjesme stavljaju toga covjeka u Kostur (grad u
Macedoniji) i sovu ga Kosturanin Hi od Kostura.
Dodaje se, da se m nekiiTi jetopisima srpskim po-
menutom vlaskqm oojvodi upravo veli Mihaii
(vidi u P. J. Safarika letop. 82); nema dakle
sumrte, da je Mihna i Mihail isto ime.
1. MIHO, m. ime od mila 7njesto Mihail, Mi-
hailo. X] 7Jecniku Belinii (Miho, Michele), u
Voltigijinu (Michele, Michael) i u Danicicevu
s potV7-dama iz xiv i xv vijeka. Oblik Miho za
nom. sing iniaju: Svetostef. hris. 30. Dec. hris.
5. 22. Starine 11, 88 (iz xvii vijeka). Glasnik ii,
3, 75 (iz pocetka xviii v.). Nadod. 60. Nar. pje.s.
juk. 117. 398. Jacke 279. Vok. Miho: Nar. pjes.
juk. 396. Nar. pjes. istr. 6, 4. — Po juznom
govo7-u je gen. Miha, dat. Mihu i t. d. Potvrde
za gen. Miha: Glasnik 24, 270 (iz xiv vijeka).
^j. Stojanovic zap. i natp. 1, 78 \(iz xv v.); za
dat. Mihu: D. Ranina lOOb N. Na}eskovi6 327.
D. Zlatari6 36e. V. Andrijasovic pravi nac. in.
Ali se nalazi i gen. Mihe, dat. Mihi i t. d. Po-
tvrditi se moze akuz. Mihu: Nar pjes. juk. 398.
558. — U Istri govore now.. Miho, gen. Miheta,
dat. Mihetu (s tako zabijezeni7n akc.) i t. d. D.
Nemanic (1883) 33.
2. MIHO (tako je zabijezen akc), 7n. od »u7«
injesto mis. Nije ono miho ni macica (iz nar.
pjestne). A. Ostojic.
MIHOC, }«. ime od inila 7njesto Mihail, Mi-
hailo. TJ rjecniku Danicicevu, gdje se navode
potvrde za Dubrovcane xiv i xv vijeka i kaze
se, da se jedan isti Dubrovcanin (Lukarevic)
pise u spomenici7na Mihoc i Mihailo ; otud se
vidi, da ta dva imena isto znace. Mihoc se na-
lazi i u K. Jireceka spom. 45. 73., ali opet sa7no
za Dubrovcane (xiv i xv vijeka).
MIHOCEV, adj. prezime Dubrovcaninu. Ivanu
Mihocevu. D. Ranina 126**.
MIHOCEVIC, jn. prezitne zabi^ezeno prije na-
sega vrem na. T. Smiciklas spom. 156.
MIHOCINOVI6, »«. prezime izvedeno od ime7ia
Mihocin, kojemu ne7na potvrde. Imenik (1906)
441. Bosnak (1908) 126.
MIHOC, ni. ime od mila mjesto Mihail. Saino
u Spom. sr. 1, 71 (MnxoKia, t.j. Mihoca, akuz.),
1, 73 (MHxwKieMb, t.j. Mihodem), 1, 160 (Mhxcokb,
t. j. Mihod), 2, 61 (Mhxwkui, t. j. Mihoda, gen.),
2, 90 (MiixwKK), t. j. Mihodu, dat.). Danieic u
svo)ne rjecniku s. v. Mihoc rnisli, da je na svirn
tim 7njestima c grijeskom nastampano 7njesto c.
Jamacno 7nisli to Danieic zato, sto se istijem
judrna na drugijem mjestima u ispravama (u
Pucica: i u Miklosica) ime pise Mihoc, gen. Mi-
hoca i t. d. Osim toga treba uzeti na um, da
7iastavku -oc u Ucnijem imenima 7ie7na (kako se
cini) potvrde. Ali opet nije lako dopustiti, da
bi izdavac mogao krivo citati i sta7npati c
mjesto c.
MIHOELIC, m. prezi/ne xv vijeka (ako je do-
bro procita7io i sta7npano). R. Lopasic urb. 36.
MIHOIL, m. ime isto koje i Mihail, od kojega
je i postalo s promjenom vokala -a- u -o-. Iz-
medu rjecnika satrio u Danicicevu s potvrdama
iz XIII vijeka i dale. Druge su potvrde za nom.
Mihoil: P. Lastric test. 18b. •250b. od' 363. I.
Velikanovic upuc. 1, 286. 512. — Vok. je Mi-
hoile : Nar. pjes. bog. 64. P. Lastric od' 362. A.
Kanizlii bogoiubnost 373. 382. — Ostali padezi
glase Mihoila, Mihoilu, Mihoilom, all ti oblici
mogu biti 7ie samo prema nom. Mihoil, nego i
prema nom. Mihoilo. Oblik Mihoila imaju : P.
Lastric test. ad. 62b. ned. 136. A. Kanizlic bo-
go^ubnost 500. I. Velikanovic upuc. 1, 512. Mi-
hoilu: I. Grli6i6 154. P. Lastrid test. 389b. A.
Tomikovic gov. 319.
MIHOILO, m. ime isto koje i Mihoil. U rjec-
niku Da7iicicevu s potvrdarna iz xiv vijeka i
dnje, ali nigdje nije sigurno, da se ima citati
Mihoilo, svuda se {poradi nedostaka stare ciri-
lice) moze citati i Mihojlo. Tako je nesigurno i:
Mihoilo (Hi Mihojlo) u Dec. hris. 20. 31. 54.
Sigurno bileze oblik Mihoilo (a nom. i vok.) A.
Kanizlic utoc. 79. 512. bogojubnost 383. A. To-
mikovic gov. 321. Ostali su padezi Mihoila, Mi-
hoilu, Mihoilom, ali ti oblici mogu biti ne sanio
pre7na nom. Mihoilo, nego i pretna 710771. Mihoil
(vidi tamo). Ovdje se navode priiiijeri za druge
padeze, u kojim primjerima (poradi nedostataka
grafike) 7iije sigurno, treba li citati -i- Hi -j-.
Tako je Mihoila (Hi Mihojla): P. Posilovic
nasi. vn. A. Bacic 247. 498. A. Knezovid xiii.
Mihoilu (Hi Mihojlu): M. .Divkovic nauk 207b.
P. Posilovic nasi. 107b.
MIHOILICA, /. Sarno u Stulicevu rjecniku,
gdje s? kaze, da je trava cyclaminus, cyclami-
num. — Izgovara se i mihojlica (vidi tamo).
MIHOILIG, m. 7tiusko ime. Dec. hris. 90., gdje
stoji Mihoilicb. koje bi se 77ioglo citati i Mihojlic.
MIHOILIC, Ml. prezitne zabijezeno u ispravi
xiii vijeka i otud u Da>iicicevu rjecniku. —
Mozda se ima citati -j-.
MIHOILOVIC, w. prezime zabi}ezeno u ispra-
vaiiia xiii i xv vijeka i otud u Danicicevu rjec-
1. MIHOIJ;.
650
MIHO^E
niku. Bi(eze gajos: Dec. hris. 23. 55. T. Smi-
ciklas spom. 158., ali nigdje nije sigurno, da se
ima citati -i-, mozda je -j-.
1. MIHOHj, m. ime isto koje i Mihoil. Saino
u primjeru: Crkva na poStenje sv. Mihoi}a ar-
kandola. M. Divkovic cud. 60*. — Mozda se ima
citati Mihojja, a ako je tako, onda je nom.
Mihojio.
2. MIHOIlri, adj. sto pripada Mihoilu. Samo
u Daiiicicevu rjecniku s potvrdom iz isprave xni
vijeka: Odb Mihoija dbno. — Nije sigurno, da
se ima citati -i-, mozda je -j-.
MIHOIO, m. ime isto koje i Mihoil, od kojega
je i postalo presavsi 1 m o, Lik Mihoio imaju:
M. Divkovic nauk x. P. Posilovic nasi. 167* (u
isto) knizi na str. xi stoji grijeskom ,Mikoio').
\j. Stojanovic zap. i natp. 8, 11 (mozda iz xvii
rijeka). Lik ,Mioio' (bez -h-) ima S. Margitic
isp. xxi., fala 80, a lik , Mihojio' (kako se moze,
ali se ne mora izgovarati) ima A. Baci6 498 —
499. Drugi padezi ne mogu drukcije glasiti negu
Mihoila. Mihoilu; imamo na pr. u M. Divkovica
nauk VI i u S. Margitica fala 79. 80. gen. Mi-
oila (bez -h-).
MIHOJ, m. ime od mila mjesto Mihail. Mon.
ragus. 1, 93 gdje pise ,Michoj'. J. Kavanin 140='.
163a. — Mihoj nije postalo skracivanem od Mi-
hojio, vee je -oj narodni nastavak kao i -oje [u
Mihoje).
MIHOJE, m. ime od mila mjesto Mihail s na-
rodnijem nastavkom -oje (ispor. Miloje, Radoje,
Vukoje i t. d.J. U rjecniku Danicicevu s po-
tvrdama iz xiv i xv vijeka. Jos se nalazi to inie
u Dec. hris. 69. Gen. Mihoja imamo u Mon.
Serb. 544 (iz xv vijeka) i u Dec. hris. 81.
MIHOJEVIC, in. prezime izvedeno od imena
Mihoje (^(7t Mihoj). U rjecniku Danicicevu s po-
tvrdama iz xv vijeka. Jos imaju to prezime : K.
Jirecok spom. 103 (iz svrsetka xiv vijeka) i J^.
Stojanovic zap. i natp. 2, 50 (iz xviii vijeka).
MIHOJLICA, /. bijka ^Cyclamen europaeum.
D. Lambl (1852) 55. B. Sulek im. — Vidi mi-
hoilica, mikojlica.
MIHOJLO, m. ime isto koje i Mihoilo (vidi
tamo).
MIHOK, m. ime od mila mjesto Mihail. R.
Lopasic urb. 300 (iz xvii vijeka). T. Smiciklas
spom. 63. 93 (ovdje ,Miok'). 289.
MIHOKOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Mihok. T. Smifiiklas spom. 98. Kalend. srb. (1882)
221. Imenik (1906) 441. Ovo se prezime pise i
Mijokovic i Miokovic (vidi tamo).
MIHOL, m. ime isto koje i Mihail. Samo je
jedna potvrda : Mihola (akuz.). F. Lastrid svetn.
lo5'>, a ni ta nije sigurna, jer isti pisac u istoj
prediki inace svuda pise Mihoil, gen. Mihoila,
dakle ce ono Mihola biti stamparska grijeska
mjesto Mihoila. Od imena Mihol izveden je pri-
djev Miho| (vtdi tamo) i prezime, kojesada dolazi.
MIHOLIC, m. prezime u nase vrijcme u Hr-
vatskoj. Imenik (1906) 441.
MIHOLKA, /. zensko ime zabi^ezeno na po-
ittku xviii vijeka. Glasnik ii, 8, 74. — Da nije
uprmo Mihojka? (vidi tamo).
mU()\,, adj. ^to pripada Miholu, Miholov,
Mih(ijti,r. Pndjev jn izveden nastavkom -j, -ja
od osnove imrna Mihol (tako su izvedeni i pri-
djevi Iv.in, Niko), Stjepan). Upotrel.(ava se go-
lovo samo u si-ezi s imenicam dan. Izmedu rjec-
Hika n Vukouu (Milio) [MijolJ dan, Mihoja [Mi-
joja] dne, das Fest des Erzengels Michael, fe-
stum archang. Michaelis die 29. Sept.) i u Da-
nicicevu (s dvije potvrde iz xiii i xv vijeka).
MihoJ dan. M. Divkovic nauk x, 131 L>. I. An6i6
svitl. 9 (bez -h-). P. Posilovic nasi. xi. F. La-
stric svetn. 151. M. D. Milicevi6 ziv. srb.- 143.
— Mihoja dne (gen.) Mon. serb. 20 (iz xiii vi-
jeka). Starine 11, 89 (iz xvii vijeka). I. Jablanci
129. M. D. Miliievic ziv. srb.'- 91. Do Mihoja
danka. A. Kacic razg. 181. — Mihoju dneve
(lok.) Spom. sr. 1, 82 (iz xv vijeka). Mihoju
dne (lok.). Vuk rjecn. s. v. mihojaca. lVIiho|u
(upr.avo Mijoju) danu (lok.). Nar. pjes. vuk 3,
433. — Izvan sveze s imenicom dan nalazi se :
U Mihoju crbkvb. 1^. Stojanovic hris. 6 (iz xui
vijeka). Otb Mihoje crtkve 9 (iz istoga vijeka)-
1. MIHO^jA, /. MihoJ dan. U rjecniku nijed-
nom. Od Mihoje da janci imaju pojti vanka.
Statut vrb. 158. Do prvoga ponedejka po Mihoje.
Statut kast. 182. Od Jurjeve do Mihoje. R. Lo-
pa§ic urb. 28 (iz xv vijeka). Od Mihoje do Jur-
jeve. 196 iz XVII vijeka). Govori se u Lici (s naz-
nacenijem akc). J. Bogdanovid. — Govori se i
u Istri, gdje je akc. mih6Ja. D. Nemanic (1885)
82. — Vidi mihoje.
2. MIHO^.4, /. tezga za cohase. J. Belovic-
Bern. 190. — Vidi mijoj.
MIHOLAC, Mihojca, m. selo u Slavoniji u zu-
paniji virovitickoj. Upravo su dca Mihojca:
Gorhi i Doni. RazdjeJ. hrv. i slav. 74. 79. — I
u Hrvatskoj u zupaniji bjelovarskokriievackoj
ima selo toga imena (po kajkavskom tamosnem
govoru Mihojec). RazdjeJ. hrv. i slav. 62.
MIHO^iACA, /.
a) kruska Hi jabuka. U rjecniku Vukovu
(mihojaca, mijojaca, vodka, koja dospijeva o Mi-
hoju dne s naznakom, da se govori u Crnoj Gori).
— aa) neka kruska. B. §ulek im. Nek mi rode
kruske mihojace. Hrv. nar. pjes. 1, 522. — bb)
neka jabuka (u uzickom okrugu u Srbiji). M.
D. Milicevic knez. srb. 628.
b) ime nekoj oranici kod sela Katinaca u
Slavoniji (blizu Daruvara). Sem. pakr. (1898)
49. Ime brdii u Srbiji. Etnogr. zborn. 8, 573.
MIHO^^ACE, /. pi. selo u Hercegovini. Popis
zit. bos. i here. 514.
MIHO^iANAC, Mihojanca, m. selo u Hrvatskoj
u zupaniji bjelovarsko krizevackoj (po tamosnemu
kajkavskom govoru Mihojanec). RazdjeJ. hrv. i
slav. 59.
MIHOJ^GAC, mihojcca, 7/1. mjesec oktobar, li-
stopad, t. j. onaj, koji dolazi iza Mihola dne
(29 sept.). U rjecniku Stulicevu (s naznakom, da
je iz Habdeliieva rjecn.).
MIHOi^6l6, m. prezime u nase vrijeme. Sem.
pakr. (1898) 27 (gdje je zapisato bez -h-).
MIHO^jE, n. Mihol dan. Ako bi o mihoju
(,miholu') prisal. Statut vepr. 215. Od Mihoja
do Petrova. R. Lopasic urb. 301 (iz xvii vijeka).
Po mihoju. Starine 11, 89 (iz xvii vijeka). Bra-
sandevo, mihoje, mala gospojina ... no imadu
posta zapovidnoga. A. Kanizlid bogojubnost xxxi.
40 dana prid mioje. F. Lastrid nod. 136. Starog
sijena nek jo do mihoja. J. S. Rejkovid 289.
Prid mihojom na nediju dana. 360 0 mihoju
da curu vodimo. Nar. pjes. juk. 311. / danas se
govori medu katolicima po Slavoniji s naznaie-
nijcm akc. T. Maretid. S. Ivsid. — Ne zna se,
je li instr. mihojom od mihoje. Hi je od mihoja
(vidi tamo) u ovome primjeru: Medu malom
gospom i mihojom. I Jablanci 66.
MIHOl^E POl^E
G51
MJHOVIO
MIHO];iE PO:^E, n. selo u Cnioj Gori. Glas-
nik 40, I'J (gdje pise bez -h-).
MIHOl^EVIC, 7n. prezime u nase vrijeme iz-
vedeno od imena Miho|, kojemu nema potvrde.
Imenik (1906) 441.
MIHO^^EVINA, /. zaselak u Bosni u okruzjit
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 350.
MIHOJ^EV KRST, m. zaselak u Dalmaciji,
koji se zove i Miha} krst (vidi tamo). Adj. Mi-
ho|ev izveden je od imena Miho|, kojemu nema
potvrde; ispor. Miho]evi6.
1. MIHOJ^ICA, /. hHka Cyclamen hederaefo-
lium. B. Sulek im. Vidi mihoilica, mihojlica.
— Ispor. u Popovicevu rjein. mihojica, Saubrod.
2. MIHO:^ICA, /. Mihol dan (svetkovina 29
sept.). U Fuzinama. D. Danicic.
MIHO;^ICE, a) zaselak u Bosni u okriizju
bihackotn. Popis zit. boa. i here. 254. — b) selo
na ostrvii Krkii. Schem. vegl. (1876) 27. — Ne
razabira se, je U fern. plur. ili je neutr. sing.
MIHO]^I DOLI, m. pi. nekakav pasnak u Her-
cegovini. Etnogr. zborn. 5, 1212.
MIHOl^KA, /.
a) Mih6|ka, zensko ime. M. E.uzicic. Po-
tvrduje i Zemjak 1871, 3 (bez h i bez akc). Vidi
Miholka.
b) neka kruska u hrv. Zagorju. B. Sulek im.
MIHO^KE, /. pi. selo u Srbiji zabijezeno u
ispravi xiv vijeka i otiid u Danicicevu rjecniku.
IJ onoj ispravi upravo stoji Miholbky, a to bi
danas glaailo Mihojke.
MIHO^jSKI, adj. sto pripada miliolu, Mihoju
dne. Vsim daju rok v miholsku otabu. Mon.
Croat. 200 (iz pocetka xvi vijeka). MihoJ dan
pada u jesene doba, ali tada vise puta moze da
bude vrlo lepo i toplo vreme. Zato se to doba
i zove mihojsko leto; po gradovima reku :
sirotinsko leto. M. D. Milidevic ziv. srb.^ 143.
Mihojsko (mijo|sko) }eto (lito) zovu jiidi lijepo
vrijeme o Mihoju dne u Lici i u selu Gradistu
(u srijemskoj zupaniji, u tome selu kazu i babje
lito). J. Bogdanovid. Zborn. za nar. ziv. 5, 122.
— Mjesec septembar, rujan, zovu cakavci u Vrb-
niku (na otoka Krku) i oka Kastva u Jstri:
miho|ski. Zborn. za nar. ziv. 4, 237. F. Simcid.
MIHO^iSKO, Mihoiskoga n. selo u Hrvatskoj
u zupaniji modrusko rijeckoj. Razdje}. hrv. i
slav. 24.
MIHOJ^STAK, miho|staka, in. Imenica izve-
dena od osnove jjridjeva miholski nastavkom -jak
(od -skj- nastalo je po zakonu u stokavaca -st-,
u cakavaca -s6-, a u kajkavaca -se-).
a) covjek, kojemu je krsno ime (slava) na
Miho} dan. If rjecniku Vukovu (miholstak, mi-
jojstak, der Michael, den Erzengel als Haus-
patron verehrt, cliens arch. Miehaelis).
b) mjesec oktobar, listopad, t. j. onaj, koji
dolazi iza Miho^a dne (29 sept). U rjecniku Bje-
lostjencevu (miholscak, oetober) i u .Tambresicevu
(miholscak, October). Govore i cakavci u Istri
s akc. mih6}s6ak. D. Nemanic (1883) 61.
MIHOI^STINA, /. Tako su negda kmetovi-
kajkavci zvali onaj danak (,ponajvise u prirod-
ninah'), sto su ga bill duzni davati svojoj go-
spodi 0 Miho}u dne. R. Lopasid urb. 47. 59. U
kajk. govorii tipravo je -sc-.
MIHONIC, m. prezime zabilezeno u ispravi
pisanoj oko g. 1400 i otud u Datiicicevu rjec-
niku. U onoj je ispravi upravo zapisato (gen.)
MnxoiiHKa, za koje Danicic misli da je pogrje§ka
mjcsto MiixoHin.a, t.j. Mihonica (ali bi se moglo
citati I Mihonica). Ako ovo prezime doista glasi
Mihonic, izvedeno je od imena Mihona, kojemu
nema potvrde.
MIHOTA, >M. upravo ime od mila mjesto Mi-
hail, ali se moze potvrditi samo kao prezime, i
to bez -h-: Miota. Imenik (1906) 443
MIHOT16, m. prezime u nase vrijeme izvedeno
od imena Mihota. Rad jug. akad. 82, 125.
MIHOV, adj. sto pripada Mihu. U smrt go-
spode Kate Mihove Zlatarid. D. Zlataric 94^.
MIHOVIC, m. prezime zabilezeno u dvije is-
prave siv vijeka i otud u Danicicevu rjecniku.
Ima mu potvrde iz juznijeh krajeva i u novije
vrijeme: Nar. pjes vuk 4, 438. Etnogr. zborn.
5, 1239.
MIHOV161, m. 2)1. zaselak u Bosni u okruiju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 60.
MIHOVIJE, m. ime isto koje Mihovio, Mihail.
Samo na jednom mjestu u jednoga pisca poradi
sroka. J. Kavanin 422'<'.
MIHOVIL, m. ime isto koje i Mihail. Postnlo
je od Mihoil (vidi tamo) ttjem, sto je medu -o-
i -i- umetnuto -v-. Potvrda ima samo iz spome-
nika i kniga, sto su ih pisali katolici. Najsta-
rija je potvrda iz xiv vijeka. Potvrde donose za
nom. Mihovil: Mon. croat. 89. 114 (iz xv vijeka).
Arkiv 9, 89 (iz xv vijeka). S. Kozicid 18b. Ant.
Dalm. nov. test. 164b F. Glavinic evit 79b. 134b.
L. Terzic 22. M. Lekusid 49. J. Filipovic 1, 192a..
E. Pavic prosv. 2, 4. — Gen. i akuz. Mihovila:
Arkiv 2, 83 (iz xiv vijeka). Mon. eroat. 183 (iz
pocetka xvi vijeka). F. Glavinic cvit xxv., svitl.
130. J. Kavanin 191a. L. Terzic .39. L. :^ubuski
18. P. Filipovic 37. E. Pavic prosv. 2, 6. Nar.
pjes. juk. 454. — Dat. i lok. Mihovilu : Mira-
kuli 109. I. T. Mrnavic istum. 187. J. Kavanin
422a. s. Margitic isp. 12. H. Bonacic 23. S. Ba-
dric pravi nac. 12. Nar. pjes. juk. 116. Nar. pje.-?.
istr. 6, 4. — Vole. Mihovile : M. Alborfci 328.' B.
Kasid rit. 91. L. Terzid 83. Nar. pjes. bog. 79.
J. Banovac blagos. 208. Nar. pjes. juk. 168. 561.
— Bice grijeskom Mihoviv (nom). Mon. eroat.
200 (iz pocetka xvi vijeka).
MIHOVILCiC, m. prezime zabi}ezeno xv vijeka
izvedeno od imena Mihovilac, kojemu nema po-
tvrde. R. Lopasic urb. 39.
MIHOVILCINA, /. zivotinica uholaza. Zborn.
za nar. ziv. 5, 73. — Jamacno je u svezi s ime-
nom Mihovil, ali ta sveza nije jasna.
MIHOVILIC, m. prezime. Statut vrb. 163. J.
Kavanin 2.32*. Imenik (1906) 441.
MIHOVILOV, adj. sto pripada Mihovilu. Mi-
hovilov sin. S. Kozi6ic 48*.
MIHOVILOVIC, m. prezime. R. Lopasid spom.
1, 83 (iz XVI vijeka, — jamacno je grijeskom
,Michovilvich' u istoj knizi na str. 82). Sem.
pakr. (1898) 28.
MIHOVIO, m. isto ime koje i Mihovil, od ko-
jega je i postalo presavsi -1 u -o. U rjecniku
Belinii (Michele, Michael s naznakom, da je ,var-
varska' rijec, t. j. dijalekticna). Potvrde za nom.
Mihovio donose: Mon. croat. 147 (iz xv vijeka).
Zborn. (1520) 124b. Statut poj. 5, 311 (na istoj
strani dolazi i lik Mijovijo, a na str. 312 Mi-
hovija s -a mjesto -o po narjecju poliikom, u
kojemu je na pr. letija, vidija t. j. letio, vidiu).
R. Lopasid spom. 1, 83. J. Banovac pred. 145.
A. Kacic korab. 389. — Drugi padezi su: Mi-
MIHOVJEO
652
MIJA^iEVAC
hovila, Mibovilu i t. d. kao od Mihovil (vidi
tamo).
MIHOVJEO, Mihovjela, m. isto sto Mihovio.
Samo u jednoga pisca poradi sroka. Mihovjeo
(nom). J. Kavanin 309b. Mihovjela (gen.). 495a.
MIHOV^iAN, m. selo u Hrvatskoj u supaniji
varazdinskoj. Eazdje}. hrv. i slav. 54. Zabilezeno
je i pod kraj xvi vijeka: Mon. croat. 305.
MIHRAB, m. Turska (arapska) rijec, koja
znaci: kao oltar u gamiji, gde imam, okrenut
prema Meci cita molitvu (u arapskom znaci ova
rec i prostran trem). D. Popovic tur. reci 148.
U mihrabim uacinit oltare. Nar. pjes. horai.
1, 201.
MIHRIJA, ime tainno, ne zna se, je li zensko
Hi musko. S. Novakovic pom. 82.
MIHTI(!j, m. prezime zabilezeno xvii vijeka.
E. Lopasic urb. 294.
MIHU^E^, /. pi. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Niva u Mihu|ama. Sr. nov. 1875, 855.
MIHUN, m. bi]ka Physalis Alkekengi. Na
Bracu, gdje je akc. mihun. A. Ostojid.
MIJA, m. ime od mila mjesto Mihail po is-
tocnom govoru. Trudomb popa Mije. ^. Stoja-
novic zap. i natp. 1, 183 (zapisato xvi vijeka).
— Ime Mija (upravo akiiz. Miju) ima i S. No-
vakovic pom. 83, ali se ne razabira,je li musko
Hi je zensko. — Gen. Mije nalazi se u nar. pjes.
juk. 558 prema nom. Mijo (upravo: Miho).
MIJaOI, m. pi. slavensko pleme u Macedoniji ;
sing, je jamacno Mijak. Kao da prosecne sredne
osobine naseg naroda nosi kosovsko i novopa-
zarsko stanovnistvo; s liime su bliski Mijaci i
Brsjaci u severozapadnoj Makedoniji. J. Cvijic
etnogr. zborn. 4, xxvi. Srbi su mahom Mijaci i
■vrlo su zdrav, gotovo lep soj }udi. 4, ccv. —
Postaiie tamno,
MIJAC, Mijdca, m. upravo ime od mila mje-
sto Mihail, ali u nase vrijetne sluzi kao prezime,
u Hrvatskoj i u Hercegovini. Schem. zagr. (1880)
183. Etnogr. zborn. 5, 780.
MIJACEVIC, m. prezime u nase vrijeme. Sem.
pakr. (1898) 26. Imenik (1906) 441.
MIJACI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu va-
jevskom. Etnogr. zborn 8, 432. — Pise se i
Mihaci.
MIJAfilC (bice takav akc), m.
a) prezime. Sem. pakr. (1898) 26. Zabilezeno
i prije nasega vremena (,Miachiz'). T. Smiciklas
spom. 251.
h) selo u Srbiji u okrugu toplickom. M. D.
Mili6evic kra}. srb. 416.
MIJACOVICA, /. neka oranica u juznoj Sr-
biji. Etnogr. zborn. 6, 145. — Cludno je -o ,
mjesto kujega bi se ocekivalo -e-.
MIJADIN (jamacno je takav akc), vi. upravo
ime od mila poslalo od osnove imena Mijo na-
stavkom adin. Danas sluzi kao prezime. §em.
pakr. (1898) 26.
MLTAIL, m. isto Sto Mihail, otkle je Mijail i
poslalo prekivsi \i u ] (u onijem krajevima, gdje
se h ne izgovara). S. Novakovi6 pom. 83. —
pruyi .Hu padezi (osim vok. Mijaile) onaki kao
i prcinn nom. Mijailo.
MIJAILO, m. isto sto Mihailo, otkle je Mijailo
t poslalo presavSi h u j (u onijem krajevima,
gdje se h ne izgovara). U rjecmku Vukovu. —
I'otvrde za nom. i vok. Mijailo: Pjov. crn. 131b.
Nar. pje3. vuk 2, 138., 3, 47. Gen. i akuz. Mi-
jaila: Nar. pjes. vuk 1, 559., 2, 469., 4^ 290. Dat.
Mijailu: Nar. pjes. vuk 2, 132. Instr. Mijailom.
Nar. pjes. vuk 1, 182. Oblici Mijaila, Mijailu,
Mijailom mogu biti i prema nom. Mijail.
MIJAILOVAC, Mijailovca, m. ime trima se-
J lima u Srbij ; jedno je u okrugu krajinskom,
I drugo u krusevackom, treee u podunavskom. S.
Koturovii 50. 63. 100.
MIJAILOVIC, m prezime u nase vrijeme. Drz.
kalend. (1905) 292.
MIJAJLICA, /. ■'ielo u Srbiji u okrugu vran-
shorn. M. D. Milicevic kra}. arb. 387 (na str.
415 pise: Mijailica). S. Koturovid 29.
MIJAJLINAC, Mijajlinca, m prezime u juznoj
Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 179.
MIJAJLO, m. ime koje i Mihajlo, otkle je i
postalo prcsacsi h u j (u onijem krajevima, gdje
se h ne izgovara). Li rjecniku Vukovu, gdje se
kaze, da je rijec stajaca ; t. j. da se nalazi samo
u pjesmama; ali jamacno se upotreb]ava i a
obicnom govoru. — Potvrde za nom. i vok. Mi-
jajlo: Nar. pjes. vuk 2, 129., 3, 50., 4, 169. Po-
tvrde za gen. i akuz. Mijajla: Nar. pjes. vuk 2,
130., 3, 49., 4, 141.
MIJAJLOVAC, Mijajlovca, m.
a) prezime u juznoj Srbiji. Etnogr. zborn.
6, 176.
b) Mijajlovac ime vrelu i livadi u Divoselu
(kod Gospica). J. Bogdanovic,
MIJAJLOVIC, m. prezime. Nar. pjes. vuk
4, 522.^
MIJAK, m. ime od mila mjesto Mihail. U
rjecniku Vukovu (Mannsname, nomen viri). Ime
je izvedeno od osnove imena Mijo nastavkom -ak.
MIJAKIC, m. prezime u nase vrijeme. §em.
pakr. (J898) 26.
MIJAKOVCI, Mijakovaca, m. pi. selo u Srbiji
u okrugu vranskom. M. E). Milicevid kra}. srb.
304. S. Koturovic 34. Mjestani govore nom. Mi-
jakovce. Etnogr. zborn. 6, 5. 16.
MIJAKOVIC. m. prezime. D. Avramovic 269.
MIJAKOVICI, m. pi. selo i zaselak u Bosni
u okruzju sarajevskom. Popis zit. bos. i here.
46. 128.
MIJAKOVO PO^iE, n. selo u Bosni u okruzju
travnickom. Popis i.it. bos. i here. 482.
MIJAKOVSKI POTOK, m. zaselak u Bosni u
okruzju sarajevskom. Popis zit. bos. i hero. 50.
MIJALAC, mijalca, m. riba, koja se eove i
manic. Lota vulgaris. J. Panfiic ribe 142. U Po-
povicevu rjeiniku je mijalac (gen. mijalca) nem.
Aalrutte, Quappe.
MIJALICA, »j. prezime u nase vrijeme. Sem.
pakr. (1898) 26. Bide upravo kakav nadimak,
pa je uzet za prezime.
MIJALKO (bice takav akc), m. ime od mila
mjesto Mihail; -j- ce biti mjesto -h-. D. Avra-
movic 244.
MIJALKOVIl! (bice takav akc), m. prezime
izvedeno od osnove imena Mijalko. D. Avramovii
233. Rat 185. Drz. kalend. (1905) 292,
MIJALOVIC, m. prezime u nase vrijeme; -j-
cc biti mjesto -h-. Sem. pakr. (1898) 26.
MlJAl^, m. isto sto Mihaj s glasom -j- mjesto
-h-. Govori se u Lici. J. Bogdanovid.
MIJA^jEVAC, Mijd{6vca (jamacno je takav
akc), m. ime brdu zapisato u rukopisu xviii
vijeka. Razbi Nemac Turke na Mialevcu brdu
vise Slaukamena. Glasnik 20, 9.
MIJA^EVIC
653
MIJEH
MIJA^^EYIC, m. prezime u nase vrijeme. Sem.
pakr. (1898) 26. J. Bogdanovic.
MIJAN, w. ime od mila mjesto Mihail postalo
nastavkom -an od osnove imena Mijo. D rjecniku
Vukovii (Mannsname, nomen viri). Znbilezeno je
I prije nascga vremena: Statut poj. 302.
MIJANA, /. zensko ime nacineno pretna mus-
kome Mijan. U rjecniku Vukovti (Frauenname,
nomen feminae).
MIJANOVIC, m. prezime u Hercegovini. Etn.
zborn. 5, 808.
MIJANOVO POLE, n. zemliste u Srbiji u
okrugu rudnickom. Etnogr. zborn. 4, 186.
MIJANIC, m. iirezime u nase vrijeme postalo
od imena Mijaii, kojemii nema potvrde. Mozda
je grijeskom -n- mjesto -n-. Rat 180.
MIJASa, ime zabi^ezeno (u akuz. Mijasu)
prije nasega vremena ; ne razabira se, je U musko
Hi zensko. S. Novakovic pom. 83.
MIJAT, m. ime od mila mjesto Mihail. Za
-j- se moze misliti da je postalo od -b- (vidi
Mibat), ali moze se takoder misliti, da je Mijat
postalo nastavkom -at od osnove imena Mijo. U
rjecniku Vukovu, gdje se kaze, da je Mijat isto
sto Mibat. Imenu Mijat ima potvrda i prije na-
sega vremena: S. Novakovic pom. 83. Nom. Mi-
jat imaju Nar. pjes. vuk 3, 432., 4, 395. Nar.
pjes. juk. 561. Vok. Mijato ; Pjev. crn. 45ii. Nar.
pjes. vuk 4, 373. Nar. pjes. maxjan. 100. Instr.
Mijatom: Nar. pjes. vuk 3, 436.
MIJATESEVAC, Mijatesevca, m. ime izvoru u
Srbiji. Etnogr. zborn. 8. 906.
MIJATOVAC, Mijatovoa, m. selo u Srbiji u
okrugu moravskom. S. Koturovid 68.
MIJATOVCI, Mijatovaca, m. pi. zaselak u
Hercegovini. Popis zit. bos. i here. 550.
MIJATOVIG, m.
a) prezime u nase vrijeme. D. Avramovic
189. §em. pakr. (1898) 26. Drz. kalend. (1905)
292. Imenik (1906) 441. Bosiiak (1908) 126.
h) selo i zaselak u Bosni u okruzju tuz-
lanskom. Popis zit. bos. i here. 280. 324.
MIJATO VICI, m. pi. nekoliko zaselaka u Bosni
u okruzjima banoluckom i tuzlanskom. Popis zit.
bos. i here. 639.
MIJATJKATI, mijaucem, impf. maukati, kr-
naukati. Mijaucu, ruou, reze, laju (t. j. davoli).
J. Kavanin 409b. Ma6ka mijauce. U okolini vin-
kovackoj. S. Pavicic. Vidi mjaukati.
MIJECAK, m. Bijec nejasna znacena. Samo
u primjeru: Bjebomo prem sjeli u sofru,'brate
moj, kon druzbe vesele, ter sjede mi takoj, to
t' nose dvije zdjele, svaka kolik mijecak: larda,
golubida . . . . i divjijeb gusaka. A. Sasin 102.
MIJEDE, n. isto sto mjed, a po liku je iipravo
nom. coll. od te rijeci. Da se cisti zlato . . . . i
srebro . . . . i midje. I. Ancic vrata 1-58. Svrhu
dvadeset prilika od Gospe, od andela, sv. oca
Frane i kriza Isusovije propetji sve od inidja.
ogl. XV. Koji oruzje svoje od srebra promini za
jedno od midja. P. Posilovic cvit 28. Nado se
mnogo zlato, srebro, midje, tu6 i ostala. A. Ka-
cic korab. 220. Kojega (t. j. kipa) glava bise od
zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i stegna od
midja. 288. Ima biti . . . . od kositera oli od ci-
stoga midja. M. Dobretic 395.
MIJEH, mijeha, m. uter, follis. U krajevima,
gdje se b ne izgovara, nom. je sing, mije, geti. i
dat. mija, miju, nom. pi. mijovi i t. d. U za-
padnom govoru, ako se h ne izgovara, nom. sing.
je mij (Vuk rjefin.), a u istocnom me (Vuk gram.
1818. xxxvni). U Lici govore nom. i akuz. sing.
mijo. J. Bogdanovic. Akc. je u lok. sing, mijfehu,
u plur. mjehovi, mjeh6va. Bijec se s istijem
znacenem nalazi u svim slav. jezicima, a iz srod-
nih indoevropskih odgovara joj staroind. mesa
(ovan, runo, koza)i lit. maiszas (mreza za sijeno).
Korijen se ne moze odrediti. Sa znacenem lat.
follis, uter, tal. mantice, otre (utre), wem. Schlaucb,
Blasebalg nalazi se mij eh u svijem rjecnicima
(u Vrancica mih, u Mika^e mih p)ored mijeh, u
Bjelostjenca, Jambresica i u Voltigijc moh). Naj-
starije su potvrde iz xiv vijeka. Pored navede-
noga plur. mjehovi nalazi se i mijesi, ali rijetko.
a. nepromocna gipka naprava od koze, a i
soma koza. Drugo nije sreda .... razmi prazna
vreca aliti supa} mijeh, M. Vetranic 1, 139. Na-
duh se kako mijeh 2, 115. U zdravlju zivot tvoj
ako ces trajati, u grlo tve nemoj jak u mijeh
slagati. N. Dimitrovic 22. U mlados tko je prav,
je li toj rug i smijeh, gdi bude pak grbav, kako
da nosi mijeh? N. Na|eskovic 1, 342. Nadu se kako
mih. D. Barakovi6 vila 61. Oblast tvoja jest kako
ono mih pun vitra. F. Glavinic cvit 380a. Lii-
djak masku kupi u mihu. I. Ivanisevic 174. Pro-
davas mi macku u mijehu. Poslov. danic. Glavu
mu (t. j. Kiru) u mijeh krvi hiti. J. Kavanin
273a. Kako u mih morske j' vode sjedinio i
skupio (iz lat. congregans sicut in utre aquas
maris). A. Vitajic istum. 96a. Ludjak macku kupi
V mihu. P. Vitezovic priricn. 36. Da moze jedan
brav dati dva miha. Starine 12, 10. Za preta-
kaiie vina meove upotreb^avaju. P. Bolic vinod.
2, 215. Naduo se kao mijeh (n. p. od zime^. Nar.
posl. vuk 186. Od jedne koze dva mijeha ne
mogu biti. 233.
b. na mijeh koga derati (guliti) znaci kozu
skidati s koga ce]adeta, kao kad se s kakve za-
klane zivotine dere koza, da od ne bude mijeh.
Cvijele se sirote i na mijeh odiru. M. Vetranic
1, 296. Kozu svu na mijeh odrijot mi svi zole.
452. Nikim glava odsicena, niki na mih odrti
(t. j. mucenici). F. Glavinic cvit xviii. Petar se
pusti propeti .... Bartuo na mije odriti. I. An-
cic ogl. 30. Mahomet Stefana .... na mih zi-
voga odriti ucini. P. Vitezovic kron. 125. Kraja
Stipana i Radivoja strica negova ucini na mih
odrti (t. j. turski car). E. Pavid prosv. 2, 128.
Osvojice drzave slovinske, zive de nas na mihe
derati. A. Kacid razg. 39. Jedan Lovre vas na
ognu pecen, jedan Bartuo na mih odrt. J. Ba-
novac razg. 157. Posli drugi muka ziva ga (t. j.
sv. Bartola) na mije (,mihe') sadri. F. Lastrid
svetn. 143a. Nikolu Barcida odrise na mih. No-
rini 86. Ne paraiiu sad, ved na mijeh gule (kaze
se u sali onome, koji iste para). Nar. posl. vuk
208. Zivu bib to na mijeh odrla. Nar. pjes. here,
vuk 214. Da su Mijata odrli ziva na mijeh. S. ;^u-
bisa prip. 228. Glavu bi mu na mijeh odrli i
poslali caru u Stambolu. Nar. pjes. vuk 8, 283.
c. mijeh za cuvane Hi prenosene razlidnih
stvari potrebnih za jelo Hi za pice.
a) za jelo. Da se daje . . . . na vsako go-
diste .... 10 mehb sirenija. Mon. serb. 189 (iz
XIV vijeka). Da se daje bratijamb sirenija dva
deseti i cetyre mehe,_ a mehb 120 litrb. Glasnik
15, 307 (iz XIV v.). Niva na Kjukove, sto pro-
dade Manota za svihu i za polb meha sirenija i
za ovna. \i. Stojanovid hris. 39 (iz xiv v.). Po-
sijemb va§oj milosti dbva mijeha sira. Sitzungs-
ber. 112, 48. Njesto jarebica i masla mijeh (t.j.
nosim). A. Sasin 121. Mijeh u svoj juznoj Her-
cegovini sluzi za ostavjano sira, masla, skorupa.
MIJEL
654
MIJENDELAN
hurde, provare. U mijehu tako mrs ostaje preko
cele godine. Etnogr. zborn. 5, 1142. Domacin
ve6 sada iznese najposledne jelo, sir i skorup iz
mijeha. Magazin (1863) 59.
h) za pice. Jedan mih pun mlika i jedan
mih od dva stara dobra vina. Arkiv 2, 84. Jos
ga (t. j. mlijeka) su dva mijeha, imas ga sta
piti. M. Vetranic 2, 329. Mijeli od vina, uter
vinarius. Mijeh od vode, uter aquarius. Mika|a
rjefin. Mijeh za vino, otro da vino. Bela rjecn.
Meh vinski, uter vinarius. Bjelostjenac rjecn.
Na svu prisu uze .... dva mija vina. A. Kacid
korab. 175. Ko mjehovi stari, u koje da ulijes
mas novi, puknuli bi. S. Eosa 64b. Mijeh za
vina, uter vinarius. Stulic rjecn. Pa natoci je-
dan mijeh vina. Nar. pjos. vuk 2, 398. Niti se
Jeva vino novo u mjehove stare. Vuk mat. 9,
17. Douese dva mijeha vina. Nar. prip. vuk- 290.
— Ovamo se stavja 2irimjer, u kojemu se mihi
cd vina veli prezirno {udma pijanicama: O zrlci,
o lakomci, o mihi od vina! Korizm. 2b. — J w/e
se drzi u mjehovitna : Mih od ulja, uter olearius.
Mikaja rjecn. Meh ojeni, uter olarius. Bjelostje-
nac rjecn. Mijovi, u koje se pretaka i u kojijem
se nosi vino i uje, vjesaju se od gredu pod pod
(ii Konavlima). Zborn. za nar. ziv. 8, 109.
d. mijeh moze znaciti i duhalo.
a) duhalo za raspirivane ogna ; u torn se
smiilu nalazi i mjehovi kao plur. tant. Mjehovi,
mantice di ferrajo. Bela rjecn. Meh, kojem se
podpuhava, follis, suftiatorium. Bjelostjenac rjecn.
Ovi je grih nika vatra paklena, kojoj su rici
drva, a misli mihovi, koji ju razpuuju, da se
uzeze. F. Lastric ned. 151. Bludnoricka u skup-
stini pakleni se mih nacini, da u vigiiu od sa-
bora bludna vatra biva gora. V. Dosen 98a. Me-
hovi, mantice. Blasebalg, Voltigija rjecn. Mje-
hovi (grijeskom: mjekovi), follis fabrilis. Stulic
rjecn. Mehovi (ist.) der Blasebalg, follis. Vuk
rjecn. M'jesi pusu, vrani koni trcu. Osvetn. 4,
44. Kovaci tribaju pri svome poslu : mij, vigan,
nakovan (u Turskoj Hrvaiskojj. Zborn. za nar.
iiv. 6, 93.
b) duhalo, kojim se duse u orguje. Pri-
podobi arce clovicasko k jednomu organu v
crikvi i misli, da razum je on, ki puse mihi.
Korizm. 5b. Oni, koji zvone u organe, ne mogu
zvoniti, ako nije dato vitra s mihovi. M. E.ad-
nic b8a.
MIJEL, adj. isto sto mio. S kim Jesusa Simun
mijeli prije. J. Kavanin 316a Ter grad Boiji
razvesele srebrom placud zide mijele. 480^. Prije
neg' jezer, sunce mijelo, more nebo i svijet bise.
518b. Ko se redom svak namisca pred prestoljem
Boga mijola. 541a, Ala Marko, moj mijeli brajne!
Nar. pjes, istr. 1, 7. Boga tebi, moj mijeli brajne !
1, 23. — U J. Kavanina je mijeli jamaino po-
radi sroka, a u istarskijeni pjesmama je mijeli
uzeto, da bi izi^ao nuini broj slogova, vzeto je
prema slokavskome (tohoze) govoru; ispor. u isloj
knizi svijetlo 11, 14., bijelu 12., bijelomu 20.
I'je.vnc je cakavski mislio, kad u stokavskijem
pjesmama dolaze takvi likovi jjrema cakavskima
svitlo, l)ilu, bilomu, da ce i prema cakavskomc
mili Utokavci imati mijeli.
MIJEMANOV16, m. isto Sto Mijomanovic.
(ridi tamo).
MI.IKNA, /. mutatio, novilunium. Akc. se
mijena n vuk.: mljeno, mTjene. Sa znaccnem pro-
mjena nalazi se i u drugim slav. jezicima: sta-
roalov. i rus. mI.h.i, slov. mena, 6es. mOna, jw^.
miana i t. d. Iz srodnih indoevr. jezika ide ovamo
{ lit. mainas (promjena) i staroind. korijen ma
j (mijenati).
a) promjena kakovagod i cegagod. U rjec-
niku Bjelostjeneevu (mena, mutatio, permutatio,
— mena penezna, cambium, colybus, — mena
vremena, vicissitude, — mena .«rece, varietas
fortunae), u .lambresicevu (mena, commutatio),
u Voltigijinu (mena, mutamento, varieta, Ab-
wechslung) i u Stulicevu (mijena, mutabilitas,
inconstantia s naznakom, da je iz ruskoga rjecn.).
Iz druge knizevnosti slabo se moze naci putvrda
ovome znacenu. vSto bi i bit ce, sve je mijena.
J. Kavanin 249. Da se saboru zajamci naravna
moc bez cesta izazivana pogibelnih mijena. M.
Pavlinovic razl. sp. 89. Svaka misao, kad stane
da se u zivot promece, ima svoj iztok i svoje
mijene. 296. — Ovamo ide i primjer: Ako kr-
maca, kad je krmacar udari stapom, pogodi koga
od igraca u nogu od ko^ena do}e, onda kazu, da
ga je opario, i u jedan put svi povikavsi: opara
mijena, brze bo}e mijenaju kuce (n opisu igre,
koja se zove krmaca). Vuk rjecn. s v. krmaca.
h) promjena mjeseca, mladak. Ovo znacene
(koga u drugim slav. jezicima nemaj u nasemje
jeziku obicnije od znacena pod a. U rjecniku
Mika^inu (mijena, novi mjesec, novilunium, luna
nova), u Belinu (mijena, novilunio, luna nuova),
u Bjelostjeneevu (mena meseca, novilunium), u
Stulicevu (mijena, nova luna, luna nascens s na-
znakom, da je iz glag. misala) i u Vukovu (mi-
jena, der Mondwechsel und zwar der Neumond,
novilunium). Kako pas .... kad stoji privezan
na mijeni mjeseca. M. Vetranic 1, 120. Crne
obrvi uzvite nacinom miseca u prvi dan, ki je
za minom. H. Lucie 208. Tecene vrimena mi-
secnoga i mina lune na vrhu polace ucineni bihu.
Starine 3, 296. Tabula, koja uci, u koji 60 dan
od mjeseca biti mijena I. Bandulavid ix. Od
epata i mina ili novilunija. B. Kasid rit. 4a.
Stvoril je gospodin Bog josce i misec i postavil
ga je gorika u visini nebeskoj odredivsi, da on
minom ili prominenjom svojim razluci vrime od
vrimena po razlogu od misecih godisda, jere po
mini i po napunenju miseca dohodi se osobito u
poznanjo od vrimen misecnih godisda i od blag-
danov, koji se svetkuju po prominenju miseca
istoga. A. Vitajic istum. 354. More naraste iliti
izlazi i opet smankaje iliti opada .... i to biva
osobito o mijeni miseca. A. Bacic 437. Eeceni
dan svetkovat se ima§e petnaesti dan prvoga mje-
seca, koji pocinase od mijene prve, koja bi se
ucinila iza proljetnoga doba. S. B.osa 140b. Mi-
sece Izraelicani brojise od mine do mine. A. Ka-
nizlickam. 503. Onda je mina iliti mladi misec.
I. Velikanovic upuc. 1, 176. Sva se zivad o mini
nasadi. J. S. Eejkovid 157. Gospode, pomiluj
sina mojega, jer o mijeni bjesni i muJii se mnogo.
Vuk mat. 17, 15. Trubite o mijeni u trubu, o
ustapu radi praznika nasega. D. Danifiid psal.
81, 3.
MIJENA VODA, /. potok u Srbiji u okrugu
pirotskom. M. D. Milicevic kra|. srb. 174.
MIJENDELA, /. isto sto mijendeo (vidi tamo).
Samo u Mika\inu rjecniku (mijendela, cablo,
amygdalus, — m. vode, amygdalum).
MIJENDELAK, mijendeoka, m. dem. od mijen-
deo (plod). Samo u jednoga pisca. Dva mijen-
deoka mi je dao. M. Drzic 196. Zalaga se . . .
s mijendeoci. 272.
MIJENDELAN, mijendelna, adj. sto je od
mijendela. Samo u Stulicevu rjedniku (fatto di
mandorle, amygdalinus).
MIJENDELICA
655
1. MIJENITI
MIJENDELICA, /. dem. od mijendela. Samo
u primjeru: Nesto malo mijendelica, koje mu
onada donesose, kada ne mogase vece zvatati.
B. Kasic fran. 197.
MIJENDELOV, adj. U Stulicevu rjecniku,
gdje se haze, da znaci isto sto mijendelaa i da
je iz Belina rjecnika (gdje grije^kom stoji mijen-
dolov, di mandola). Kad mu lice sijevase kako
cvijece mijendelovo. Nar. pjes. bog. 11. Drvo....
bademovo ill mijendelovo. I. Jablanci 186.
MIJENDELOVINA, /. drvo mijendelovo. Samo
u rjecniku Belinu (mijendelovina, mijendelovo
drvo, legno di mandolo) i u Stulicevu (lignum
amygdalinum s naznakom, da je iz Belina rjecn.J.
MIJENDELSKI, adj. vidi mijendeoski.
MIJENDEO, mijendela, m. isto sto mandala,
raandula i istoga postana (vidi tamo). V rjec-
niku Belinu (mijendeo, mandola, frutto noto,
mandola, arbore noto) i u Stulicevu (mijendeo,
stabar, amygdalus, — mijendeo, voce amygdalum
s naznakom za ono prvo, da je iz Belina rje6n.).
Bademi ili mijendeli. I. Jablanci 186. Mijendeo i
mijenduo (mandolo). P. Budmani rad jug. ak.
6.'3, 164. — Vidi mendula, menduo, mindel.
MIJENDEOSKI, adj. sto je od mijendela. U
rjecniku Belinu i u Stulicevu pored raijendelski;
u obadva je tal. di mandola.
MIJENDULOV, adj. isto sto mijendelov (vidi
tamo). Kako b'jelo lisce m'jendulovo. Hrv. nar.
pjes. 1, 347 (pjesma je od Dubrovnika).
MIJENDUO, mijendula, m. isto sto mijendeo
(vidi tamo). Mijendeo i mijenduo (mandola). P.
Budmani rad jug. ak. 65, 164.
1. MIJENITI, mijenim, impf. i pf. mutare,
permutare. Glagol se s istijem znacenem nalazi
i u drugim nekim slav. jezicima: staroslov. me-
niti, rus, sitHHTb, ces. meniti , poj. mienic; a
potpuno ovijevi glagolima i postancm i znace-
nem odgovara lit. mainyfci. Izveden je glag. mi-
jeniti od osnove imenice mijena. Nalazi se u ne-
kijem rjecnicima (vidi daje), a ii knizevnijem se
spomenicima inoze potvrditi od xiv vijeka. —
Glagol je mijeniti imperfektivan i j^^^f^ktivan,
kako se vidi iz primjerd i kako je za mijeniti
se zabi^ezeno u 3. izdanu Vukova rjecn., dok u
2. izd. stoji, da je samo perfektivan.
1. mijeniti u akt. i pas. (u pas. i s rijec-
com se).
a. mijenati. U rjecniku Belinu (mijeniti,
mutare, variare), u Bjelostjencevu (menam, me-
nim, muto, commuto), u Voltigijinu (meniti, mi-
niti, mutare, variare, andern, abwechseln) i u
Stulicevu (mijeniti, mutare, permutare s nazna-
kom, da je iz JJordica).
a) uopce. To li ceto sto mijeniti, a vi
trge vase dajte. M. Vetranic 1, 237. Eto jur
mijenismo i vlase i obraz, nu cudi . . . nismo.
N. Dimitrovic 36. Hod'mo na plav, da mijenimo
bojne odjede G. Palmotic 1, 123. Kra}evskoj se
dikli poda, za ne mijenit sve odluke. 1, 807. Ne
scijenite, sad gospodstvo da mijenite. A. Glede-
vic 255*. Ki ne mijene eud u sebi. I. Dordic
salt. 178. Zudjeli . . . brojahu dnevi po vidivnu
mijenonu injesecu. S. Kosa 142*. Kada koje
vrime mini svoje ime. A. Kanizlic roz. 13. Ne-
moj mene decu zapustiti, dok mi nase robje
mijenimo. Pjev. crn. 187*. Sedam zena mijenio
bio, a od srca ne imo poroda. Nar. pjes. vuk 2,
551. Kad sam svoju vjeru mijenio. 6, 289 (vidi
ovaj stih i kod mijenuti). Ma ni s nima ne bi
mijenili ovsenicu iz popreta vrucu. Osvetn. 1,
19. Isci go3podare, da so su/.ni u razmjenu mi-
jene. 3, 163. Pristupili i podali ruke (t. j. voj-
vodi), mijeni ruku i on s nihovijem. 7, 30. Tada
kobno bilo za krscana, a danas se ukob|uju
Turci, i pravo jo, da se mijene kobi. 7. 40.
Kako mu se koji cas zivota nutreno jal' zdvorno
mijeni. M. Pavlinovic razl. sp. 204.
b) mijeniti svijet, t. j. promijeniti ovaj
svijet onijem, umrijeti. Dokle meni sitna kniga
dode, gdje je beze svijet mijenio. Nar. pjes.
horm. 1, 227. Ima pune cetiri godine, kako ti
je svijet mijenio (t. j. babo). 2, 354. Tako meni
sitna kniga dode, da je beze svijet mijenio. Nar.
pjes. iz Bosne. D. Surmin.
c) mijeniti sto cime. Pa se krvna
okanise cina, zar gorjijem da ga djelom mijene.
Osvetn. 1, 48.
d) mijeniti sto na cemu. Neka se mi-
jene sad .... polace i svaki grad od slame na
stanijeh. M. Vetranic 1, 11. Joste zlo cini pro-
kleta lakomos .... na ropstvu mijeneci vlastitu
slobodu. 1, 159. Na cem mijenih sinka sada. 1,
340. To li vam ni drago na meni ju mijeniti
2, 364. Milosti tvoje dar, ki ne bih na zlatu
mijenila ja nigdar. A. Sasin 233. Tek ne bi 1'
se ne m'jenilo carstvo sa nedraga na nemilijega.
Osvetn. 6, 33.
ej mijeniti sto s cime. Za6 se ce prije
.... lav s kozlici smiriti neg' opaki vas narav
s bo|ijem se mijeniti. M. Vetranic 1, 229. S kra-
Jevicem dostojnime nedostojna druga mijeni. G.
Palmoti6 1, 273.
f) mijeniti sto za sto. Niva Mouohorb,
sto kupihomb i menismo u Globice za vinogradb
(iz XIV vijeka). J^. Stojanovic hris. 37.
h. mijeniti m znacetiu mijeniti se, mijenati
se. Samo u primjeru: Tu mu (t. j. mjesecu) ne
dam ja mijeniti. J. Kavanin 195^.
c. mijeniti u znacenu: zamjenivati. Samo
u primjeru : Sad vitorog, obo sada, jasni mjesec
sunce mijeni. G. Palmoti6 3, 25.
2. mijeniti se.
u. mijenati se. U rjecniku Vukovu (n. p.
mijeni se mjesec, dor Neumond fangt an, incho-
atur luna).
Cl) uopce. Cas, u ki se ima misec miniti.
M. Alberti xxv. Ne vjeruj zeni, er se kako mje-
sec mijeni. Poslov. danic. U nebeskom okolisu
mladi mjesec kad so mijeni. J. Kavanin 433*.
Da stavno nije nista .... da mijeni svijet se u
6as. I. Dordic uzd. 141. On Bog je, i vlas sama
negova se vik ne mijeni. salt. 337. Prije nego
ozujak se mini, kad ugodno i vrimesce sini, tko
s jeseni ne nasija zita .... to sad mores nado-
mistit lako. J. S. Rejkovic 113. Vrti se nebo i
privraca, mijene se |eta i godista. Dominikova
se Jubav nije nigda promijenila. A. Kalic prop. 501.
Posto se mjesec mijeni, prva se nedje|a zove
mlada nedjeja. Vuk rjfecn. s. v. nedje|a. Vruca
mu se uza n krvca m'jeni, pak 6as bl'jedi, a
cas porumeni. Osvetn. 3, 71.
b) mijeniti se cim. Daj ti Janku tvojega
vrancica, a on tebi svojega labuda, dobrijem se
konma mijenite. Hrv. nar. pjes. 1, 318.
c) mijeniti se na cemu. Otkli no moga
mijenit se na tomu, hvalu 6u dat Bogu. M. Ve-
tranic 2, 79. Mijeniti se na cemu, far crisi;
kaze se o vremenu, da ce biti dobro, ako se
mijeni na ovome (?) ; tako i o nemoci i ost. L.
Zore pa|etk. 110, 225.
2. MIJENITI
656
MIJENATI
d) mijeniti se za sto. Menih se za t'
vinograd (iz xv vijeka). Mon. croat. 51.
b. mijeniti se u znacenu: izmjenivati se
(izmijeniti se), t. j. dolaziti (doci) iza drugoga
na negovo mjesto. U rjecniku Stulicevu (mijeniti
se, succedere alicui, in alicuius vicem succedere
s naznakom, da je iz Palmotica). Za fiima se
mijeniti ce vjecni unuci lijepijem redom. G.
Palmotic 3, Si. Godista .... bjeze, lote ter se
mijene ko junacka straza u no6i. I. Dordic salt.
311. Ah 6estita smrt, po kojoj se mijeni umrli
zivot s neumrlijem blazenstvom ! Misli krst. 31.
— Ovamo ce ici i primjer: Kojigod se care mi-
jenio, iz bistre ga vode ne vadio. Nar. pjes.
horm. 2, 562.
2. MIJENITI, mijenim, impf. putare, dicere,
destinare. Nalazi se i u drugim nekim slav. je-
zicirna: staroslov. meniti (spominati, govoriti),
slov. meniti (misliti, drzati), ces. miniti (nami-
sjati, namjeravati), po^. mienil (misliti, drzati,
tvrditi); postanem i znacenem ovijein glagolima
odgovara nem. meinen (misliti, govoriti). Korijen
Je isti, koji je u glag. mniti (vidi tamo). Danas
ovoga glagola nema, ali imamo slozene od nega
namijeniti, primijeniti (namjenivati, primjenivati).
a. mijeniti.
(i) misliti, drzati. Vtoraa ze estb i vestbsa
seje (t. j. jeres), nb malejsuju menim ju. Starine
1, 34. I filozofiju i kriposti ine u nemu (t. j. u
vlastelinu) ja viju, ke druzi ne mine. P. Hek-
torovic 16.
b) govoriti, spominati. U rjecniku Dani-
cicevu (asserere s primjerom iz xiii vijeka). Pro-
rokb menitb blagyhb delb naplbnenu sustu (t. j.
zenu) jako bisera i kamykb mnogocennyhb.
Stefan 3. Ter te putnik na dalece strasnu ini-
jem kaze 1 mijeni. I. Gundulic 90.
c) namjenivati. Hvale komu cete 6init,
komu li krunu vit, tokoj casti minit? M. Ga-
zarovi6 123^. Cesar te je uzvisio, koji t' toke
fiasti mini. 141^^. Zlu svrbu sam sebi i tesko zlo
mijeni, tko visnijeli od nebi ne slusa i ne scijeni.
G. Palmotic 2, 93.
il) Ne moze se razahrati pravo znacene
u primjeru : I dohodec ini, s kojimi naredno
lubav me tva mini srceno i medno. P. Hekto-
rovii 69.
b. mijeniti se, razgovarati se. V rjecniku
Bjelostjenievu (menim se, colloquor, sermocinor,
confabulor, — mucec se menim, consusurro) i
u Voltigijinu (meniti se, abbocarsi, favellare,
sich besprechen). Marija z Elisabetom ricmi s«
minahu. F. Glavinic cvit 210t>.
MIJENTOVANE, J^. nom. verb, od mijentovati.
Samo u Stulicevu rjecniku (mentio, commemo-
ratio, recordatio, memoria).
MIJENTOVATI, mijentujem, im})/. spominati.
Iz tal. mentovaro. Izmedu rjecnika samo u Stu-
licevu (commemorare, meminisse, mentionem fa-
cere). Fotvrda ima sajtio iz dubrovadkoga go-
vura. Obsluziio sajenja od }udi mijontovanijeh
(tz lat. narrationem virorum nominatorum con-
servubit eccli. 39, 2) Kadgodi zacuju mijentovat
ime tve. M. Votranii 1, 78. Ni te smim mijen-
tovat ni mane pozriti za tebe na dvoru komu-
god ne odkriti. D. Ranina 83a. Vjenfianstvo samo
bi naredono, a djevstvo u pcfietak ni mijento-
vano ni negova plata ukazana. B. Gradic djev.
27. Nu 30, 5uj, ne krizi ni mijeutuj ti Boga. N.
Nn}e§kovi6 1, 190. Korijen je' ovo, ter s zilami,
svaku t' pomo6 mo?.o dati, kugod ]io6e3 mijen-
tovati. Jedupka nezn. pjesn. 237. Ovi f,ovjek ....
tezoro mijentuje i o vracenju govori. M. Drzic
234. Leon deseti .... no samo potvrduje, nu
joste ponav}a i mijentuje sva gori recena pio-
§tenja. A. Gucetic roz. mar. 78. Kako rece sv.
Koncilijo Tridentino u mjestu zgar mijentovanu.
I. Drzic 61. Govori se i danas ii Dubrovniku.
P. Budmani rad jug. ak. 65, 166. Govori se i u
Stonu, i to mjentovati: Keci mu, ali ne mjentuj
nikoga! M. Milas.
MIJENUTI, isto sto mijeniti. Samo ii pri-
mjeru: Sto su sa nim vjeru mijenuli. Nar. pjes.
vuk 6, 289. Moglo bi biti grijeskom (u prepi-
sivanii Hi u stampi) mjesto mijeuili, jer u istoj
pjesmi na istoj strani dolazi i stih : Kad sam
svoju vjeru mijenio. — Ovamo ce ici i primjeri,
u kojima ovaj glagol znaci: izmjenivati : Mlada
suma odmali staru mine. J. S. Rejkovic 53. Tako
stajat mora, sve dok zimu prolice ne mine. 261.
MIjfiNANE, n. nom. verb, od mijenati. U
rjecniku Bjelostjencevu (gdje se kaze, da je ,me-
nane' isto sto mena, t. j. mijena), u Voltigijinu
(mutamento, variazione, Veranderung) i u Vu-
kovu (das Wechseln, das Tauschen, mutatio,
permutatio). Brze boje mijenaju kuce, u kojemu
mijeiiariu i krmacar gleda, ne bi li svoj stap
m.etnuo gdje u kucu prije drugoga. Vuk rjecn.
s. V. krmaca.
MIJENATI, mijenam, imjjf. mutare, permu-
tare. Glagol iste tvorbe i istoga ztiacena nalazi
se i u drugim gdjekojim slav. jezicima: slov.
menjati, rus. iiinHTb, jjo/. mieniac. Izveden je
od osnove glag. 1 mijeniti. U rjecniku Bjelo-
stjencevu (menam, menim, muto, commuto, —
menam prebivalisce, muto solum, migro), u Jam-
bresicevu (meiiam, commuto), it Voltigijinu (me-
liati, miiiati mutare, permutare, variare, veriin-
dern, verwechseln), u Stulicevu (mijenati, mije-
niti) i u Vukovu (tauschen, commute s 'dodati-
jem primjerima : Mijena kao Ciganin kone, —
Ajde, Anto, kohe mijenajmo). U knizevnosti naj-
starija je potvrda iz D. Ranine, koja je za xvi
vijck jedina; iz xvii vijeka nema nijedne; iz
xviii vijeka ima ill nekoliko, ali iz cigla tri pi-
sca; tek u xix vijeku biva ovaj glagol posve
obican.
a. mijenati, t. j. davati sto Hi uzimati mje-
sto cega drugoga, stav(ati sto na mjesto drugoga,
preinacivati, predrugojacivati.
a) nopce. Ni vrime vik tugu svu na svit
ne mina. D. Ranina 45t>. Pan svirat po6e, sostre
kolo vode skladno i sviralu pismom }uboglasno
mina(h)u. M. Katancic 57. Nego je ona morala
donositi jelo, dvoriti i tanire mijenati. Vuk. dan.
1, 90. Nego su ova imena poslije uzeta, i ja ih
nijesam htjeo mijenati. Vuk nar. pjes. 2, 48. Da
okusam moju srocu prvu, od kako sam vjeru
mijonao. Nar. pjes. vuk 3, 207. Al' ces tvoje
mijenat hajine. Ogl. sr. 380. Da nekakvo robje
mijoiiaju. P. Petrovid gor. vijen. 12. Oni, koji
novce mijonahu. Vuk jov. 2, 14. Vuk dlaku mi-
jena, ali cudi nikada. Nar. posl. vuk 40. Nije
vr'jome, da se milujemc< i juna6ko mijonamo
zdnivjo (t. j. pozdrave). Osvotu. 2, 182. Na Gac-
komu mijonali zdravje, priuzeli kone pratioci i
vrnuli kuci pjevaju6i. 5, 122. Treba tebi vjeru
mijoiiati. Nar. pjes. petr. 2, 216. Otac mo jo vas
varao i mijeiiao mi platu deaet puta. D. Dani6i6
1 mqjs. 31, 7. Kad sam navrsio tre6e godiste
sluzbe (t. j. knezevske), ja sam vas molio, da me
mijenato (t. j. da postavite drugoga kneza mjesto
mene). S. ^ubi§a prip. 69. (Scepan) po triput
nedje}om mijena ko§u)u. 97. Noviji zakoni mi-
MIJENAVAC
657
mijeSac
jeriaju starije. V. Bogisic zakoii. 2(36. — U ovi-
jem primjerima mijenati koga ^naci: dolaziti na
vegovo mjesto: Za nim travan, koj pristize svibna,
dugodnevi ovog lipan mina. J. S. Rejkovic 8.
Miriat ce to {t. j. ce(ad) u svakomu trudu (t. j.
zamjenivace te). 367.
b) mijenati cim mjesto : mijenati sto {sasma
rijetko). Dolgoruk se bavio u Italiji pod imenom
Barisnikova (jer gospoda costo imenom mijenaju).
S. J^ubisa prip. 123. Zato i mijenate imenom (t.
j. vi kaluderi). 252.
c) mijenati sto s cim. Crna krava kad u
mraku crnu s bilom mina dlaku. V. Do.sen 92a.
Da bi sunce pomaiikalo te da nebi suuce sjalo
• . . . minalo bi sjajno lice s crnim mrakom od
tamnice. 242b. Svog stlacena zaradi postena
s gorkom smrcu jurve zivot mijena (t. j. zena).
Usvetn. 1, 48.
d) mijenati sto za sto. I radosne mina
dvore za propasti od pokore. V. Do§en 41b. j sye
sto je dusi drago, za protivno mina blago. 53*.
Gde je god koji Turcin video na Srbinu malo
boji gun ili bale caksire, skidali su i menali za
svoje gore. Vuk grada 58. Za veprove Turke
mijenase. Pjev. cm. 22b. Srijemci nose sjive i
drugo voce po Backoj te mijei'jaju za brasno.
Vuk nar. posl. 91. Mijenajmo sina za sina, a
otae da mu je prost. Nar. prip. vuk 194.
b. mijenati se.
a) rejieks. Tri mu se put zubi menali.
Glasnik 31, 298. Sve, sto tako u dubre se mina.
J. S. Kejkovic 30. Poslije odmora ili je trohej
i daktil, koji se cesto mijenaju mjestima, ili je
trohej i amfimacer. Vuk nar. pjes. (1824) 1, lix. i
Sve se mijena do vo|e Bozje. Nar. posl. vuk 281.
Sto se kod mnogijeh (t. j. rijedi) i glas mijena.
Vuk rjecn. predgov. Sto s' toliko ti u lieu
m'jenas? Nar. pjes. juk. 185. Neka stravicna
svjetlost, sto se mijena i pretvara: cas crvena,
cas zuta, cas zelena. S. Lubisa prip. 269.
b) pas. Vidi, da se zapovidnici minaju. M.
A. Rejkovic sat. 122. Istina da se ni takovi
obor-knezovi ne mijenaju bez uzroka. Vuk dan.
2, 97. Hoce li se suzni mijenati? Osvetn. 3, 163.
c) recipr. U rjecniku Vukovu (mijenati se,
untereinander tauschen, permuto s primjerom:
Hajde da se mijenamo). Malo bi se s kijem mi-
jenao. Osvetn. 3, 66.
MIJENAVAC, MUENAVCA, m. onaj, koji
mijena, mjenac. Samo u Jamhresicevu rjecniku
(menavec, premenite|, mutator — u lat. dijelu).
1. MIJENE, n. nom. verb, od miti; upotrebfava
se osobito za glavu. U rjecniku Belinu (lava-
mento della testa), u Stulicevu (mijene, izmijane,
reprehensio, obiurgatio; vidi izmijati i ispor. nem.
oinem den Kopf waschen, t. j. psovati) i u Vu-
kovu (das Kopfwaschen, capitis lavatio). Nasa
braca ustaju s mijena. Osvetn. 6, 4.
2. MIJENE (tako je zabi]ezen akcj, n. isto sto
mnijene. Govori se u Sarajevu. D. Surmin.
MIJENElSfE, n. nom. verb, od mijeniti se. U
koja (t. j. godista) miaenja (t.j. mjeseca) jedan
dan sprid stupaju. B. Ka§i6 rit. 81a.
MIJER, m. isto sto 1 mir (vidi tamo). —
Tamno je znacene u primjeru : Tiha rosa pojanu
oprala, pa ponikla do kojena trava, trava nici i
na mijer lici. Osvetn. 2, 177.
MIJERLA, /. riba Labrus morula. U Dubrov-
niku. B. Kosic rad jug. ak. 155, 22. L. Zore
dubr. tud. 14. Iz lat. merula Hi tal. merla (merlo),
VI
koje rijeci upravo znace koi, a u prenesenom
znacenu i neku ribu.
MIJEROV, mijerova, m. isto sto merov (vidi
tamo). Po sadasnemu nasemu esapu 225 mirova
(t. j. brasna). E. Pa vie ogl. 285. Da su nasli
30.600 mirovah razi. I. Zanicic 125.
MIJESAK, mijeska, m. Samo uSulekovti rje6n.
zn. naz. kao miner, izraz za nem. Qemongtheil,
— suvisni mijesak, tjbergemengtheil.
MIJESITI, mijesim, impf. depsere. Nalazi se
s istijem znacenem u svim slav. jezicima. Upravo
je ovaj glagol iznajprije znacio: tnijesati; i mi-
jesiti i mijesati imaju isti korijen (mes) ; mije-
sati je postalo od mesjati; prvobitno s vidi se
jos u imenici smjesa. Iz drugih indoevr. jezika
srodne su (osim drugijeh) ove rijeci: staroind.
mi9ra (pomijesanj, gre. ^uiyw^ui (mijesam), lat.
miscere (mijesati), nem. mischen, lit. maiszyti
(mijesati). U rjecniku Mikajinu (misiti kruh^
subigo, facere, conficere panem), u Belinu (mi-
jesiti, impastare), u Bjelostjencevu (mesim testo,
kruh, depso, subigo farinam, moUio), t( Voltigi-
jinu (mesiti, misiti, gramolare, impastare, kne-
ten), u Stulicevu (mijesiti, farinam similesque
res cum aqua miscere, — mijesiti kruh, panem
conficere) i u Vukovu (mijesiti, t. j. hjeb, das
Brot bereiten, paro panem). Najstarija je po-
tvrda iz xvi vijeka.
a) mijesiti tijesto, t. j. gneciti ga za hjeb,
za kolac i t. d. ; zato se i veli mijesiti h}eb, mi-
jesiti kolac. Gospo, mijesi kolae. M. Vetrani6 2,
327. Misase kruh od neke muke (t. j. sv. Kata-
rina). B. Kasid per. 86. Mijesi mu se kolaci6.
Poslov. danic. Varenaci nijesu slaci, er ih mi-
jese nase zene. J. Kavanin 22a. Kruh, angelska
ki (stamp, ka) je misila druzba, oholi Judi jise.
A. Vitalic istum. 246a. I kruh, ki je od potribe,
hemu sam ga ja misio. P. Vuletic 30. Zena ne-
gova hleb mesi i veceru gotovi. D. Obradovic
basne 403. Djevojka je malo tijesta, cijem mi-
jesi, ustinula. B. Zuzeri 347. Po zanatu mise ga
(t. j. kruh) pekari. J. S. Rejkovii 320. Ogoreo
kraj leba, sto j' u petak raeseno, u subotu pre-
tano, u nedeju vadeuo. Nar. pjes. vuk 1, 129.
Ved mijesi bijele kolafie. 1, 542. Kakva ti je go-
lema nevo|a, te mijesiS u svetu nedeju? Nar.
pjes. here, vuk 317. Pogleda kroz brvna, a to
mu majka mijesi h}eb. Vuk rjecn. s. v. obil.
Zita nisu imali, da mese pravi hleb. Nar. prip.
vuk 103. Otac mijesio je paparriake. M. Pavli-
novid rad. 70.
b) mijesiti sto od kakve zemje ili mekane,
umeksane, rastopjene rude. U rjecniku Voltigi-
jinu (mesiti slike, stuccare, lavorare di stucco,
gypsen, iibergypsen). U kudu sidi onega siro-
maha, koji mijesi sude od gnile .... Vidis li,
od koga tijesta svi se mijese ovi sudi? B. Zu-
zeri 265. Mekan kamen, od koga se, kad se stuce,
mijese crijephe. Vuk rjecn. s. v. zvrst. Kovine
mijesi i udara na kalupe M. Pavlinovid rad. 31.
— Ovamo ce ici i primjer: Ne de li misiti gnila
se u vodi? I. Ivani§evid 298.
c) mijesiti u prenesenom smislu, t. j. diniti,
tvoriti, graditi. Nu mane bi svak zagrije§i', da
se u trudu kom zabavi, nego grijehe tej da mi-
jesi. J. Kavanin 172b. f)e se ovaj kruh mijesio,
tu se svaka dobra sreda mijesila ! Magazin (1868)
64. Sokoli se ne vesele mesu, al' su radi mijesit
mejdane i u krvi okupat krejuti. Osvetn. 5, 31.
MIJESAC, mijesca, m. dem. od mijeh. U rjec-
niku Belinu (otre piccolo) Meni je casa mila i
mijesac, kad je pun vinca. A. Sasin 149. Pa je
42
MIJEfjAK
G58
MIJESATI
liga (t. j. momce) na rudinu travu i tute joj
misac ocidilo (nnr. pjes.). A. Ostojic. — Vidi
mjesac.
MIJE!!fAK, mijeska, m. dem. od mijeli, osobita
opna u zivotina i u bi(a, koja se lat. zove folli-
culus, utriculus. Meskovi zelucni, folliculi gas-
strici. J. Pancic zool. 22. Meskovi zlezdasti,
folliculi glandulosi 45. J. Pancic bot. 71. 80.
Ovu rijec ima i B. Sulek u rjecn. zn. naz. hao
zool. izi-az za lat. folliculus, nein. Schlauch i
hao mineral, izraz (mijesak rudni) za nem. But-
zen, fran^- mine en sac.
MIJESALICA, /. zlica, kojom se sto mijesa.
U rjedniku Belinu (mestola e mescola, strumento
da mescolar vivande o altro).
MIJESAlilN A, f. mjesovita salata. U rjccniku
Belinu (mescolanza, sorte d' insalata).
MIJE&AN, mijesna, adj. koji se drzi u mijehu.
Fotvrda je samo u Vukovu rjecn. : mijesni sir,
sir, koji se drzi u mijehu s naznakom, da se go-
vori M Dalmaciji.
MIJE§ANE, n. nom. verb, od mijesati i od
mijesati se. U rjecniku Mikalinu (misanje, per-
mistio), u Belinu (mije§anje, mescolanza, mischia-
mento, distemperamento), n Bjelostjencevu (me-
sane, mixtio. — mesaue telovno, coitus venereus),
« Jambresieevu (mesane, mistus), u Voltigijinu
(meSane, mistura, mischiamento, Vermischung),
u Stulicevu (mijesane, mixtio, admixtio, per-
mixtio) i u Vukovu (mijesane, 1. das Mischen,
Umriihren, mixtio, 2. das Wenden, iteratio).
a) nom. verb, od mijesati. Ta cinenica na-
vede ga na mijesane kremika s loncarskom cr-
Jenicom. M. Pavlinovic rad. 26. — b) nom. verb,
od mijesati se. Ako plteno misanje ni bilo mej
nimi. Narucn. 59*. (Krepost dobiva se) odmicuci
so od ve(^ana i mijosai'ia. M. Radnic 4:66b. Ka-
kvo s kuzni bi misanje. P. Knezevic pisme 132.
Mijesane srpstva sa vjerom istofinom .... to se
kasiie dogodilo. M. Pavlinovi6 razg. 45. — c)
mijesane kao mjesavina. U svakom se skupu i
mnostvu mijesanje nahodi. B. Gradic djev. 5.
MIJESaTI, mijesam, impf. miscere. Nalazi
se s istijem znacenem ii svim slav. jezicima. Po-
stane isto koje i glagolu mijesiti (vidi tamo). Sa
znacenem lat. miscere, tal. mescolare, mischiare,
netn. mischen, mengen nalazi se u svijem rjec-
nicima (u Mikajinu misati i mijesati, u Belinu
i u Stulicevu mijesati, u Bjelostjencevu, Jambre-
sieevu i u Voltigijinu me§ati ; u Vukovu su sva
tri lika, a u Danicicevu je mesati) osim Vrati-
ciceva, ali i u ovome se nalazi partic. pas. mi-
San (za lat. promiscuus). Najstarije su potvrde
iz XV vijeka (vidi prvi primjer pod 1, a, 6 i
pod 1, c).
1. mijeSati u akt. i 2)cis. (u 2)asivu i s rijec-
com se).
a. u pravom i prenesenom smislu, t. j. sa-
stavjati sto 8 cime uredno Hi neuredno.
a) uopce. Ne pristaj glas zalostan da-
ju6, suzo, jauk i aj zajedno misajuc. P. Zoranic
80. Ki ovo sada ja u buibah 6ujem glas? sred
moga veselja tko mijesa svoj poraz? I. Gundulid
102. U crikvi virnih nahode se dobri i zali mi-
sani. P. Radovfiid istum. 97. Zato je od crkve
zapoyijed, da se malo vodo mi§a u kalez. A.
Radio 811. Mlogi mijosate i drzite za istu stvar
mrznu pram zlotvori i nenavidosO pram iskrni-
jem. F. Lastrid ned 3G0. Jedni kamede diiuci
la umoriti ga, jedni otrove misaiudi, jedni pro-
tiva I'leniu puk polbutuiiiK' i. A.' Kanizlic Iran.
193. Misao je (t. j. u svojem govoru) sad ovo,
sad ono, sto ne bijase potribno. kam. 680. Mla-
dic kad dode medu onu druzinu, poce ndi\ mi-
sat govcrene neposteno i u malo rici govoreci
svu onu druzinu otrova. J. Banovac razg. 64. I.
svoje su svate mijesali. Nar. pjes. vuk 5, 278.
Da mi nasu vojsku mijesamo. 5, 386. Koliko
se pobre milovahu, sve im koni grive mijesaju,
a junaci brke i solufe. Nar. pjes. petr. 2, 290.
Taj gji nauci mijesati masti (t.j. boje za slikanej.
M. Pavlinovic rad. 71.
b) mijesati s prijedlogom s. U to s liom
{t. j. s gospodom Jelenom) ne mesamo ni ukla-
damo nednoga cloveka (iz pocetka xv vijeka).
Spom. sr. 1, 176. (Voda) ima se misati s vinom
V kalezi. Narucn. 21a. Ribari misati ne haju
s ribom mrsne stvari. P. Hektorovic 8. Da su
rici s turskim ali drugim neznanim jezikom mi-
sane. I. Bandulavic iv. Bozji obicaj jest radost
sa zalustju misati. A. Georgiceo pril. 72. Tot
mnozi krstjani misano stanuju s Turci. I. T.
Mrnavid osm. 30. U mnozih zgodah potribuje
da se misa smilovanje s pravdom. istum. 151.
Da s vrstom od psenice bude misana koja druga
vrsta zita. A. Kadcic 51. Stvari rdave z dobrim
misajuci i pod dobre prodajudi. A. Bacic 127.
Zalbu s radostju mijesajuci |ubezniva majka. F.
Lastric test. 224'^. Da jedan na vincanu misli i
z drugim zenam misati svoju krv i svoju put.
M. Dobretid 475. Voda blagosiva se, kada se
s viaom misa. I. Velikanovic upuc. 3, 400. Niti
ove nejednakosti vaja mijesati s onijem, sto se
iz zapadnega narjecja uvuklo. Vuk odgov. na
sitn. jez. 15. Durad pise do tri sitae knige, ne
pise \(h) samim murecepom, vece mesa s krvcom
od obraza. Nar. pjes. vuk 2, 569. — Grijeskom
se katkad izostav^a s: Vino vodom misano po-
svetiti jest potribno za sakramenat. A. Kanizlid
kam. 545.
c) mijesati s prijedlogom u (koji u ovom
dogadaju obienije stoji s akuzativom nego li
s lokativom). Od radosti uzigrava i popiva (t. j.
crkva) u svi pisma misajuci slavni ovi glas:
Aleluja! F. Lastric test. 179*. (Fapa) naredi na
misi vodu u vino misati. A. Kacic korab. 394.
Nikoji za posvetiliste sol u kruh misaju. A. Ka-
nizlid kam. 545. Koji nepostene rici govore i u
razgovoru misaju. J. Banovac razg. 65. Ne do
od nas traziti, da imena postenih }udi mijesamo
u nase raspre. Vuk nov. srb. (1817) 663. U vino
mu bendeluke me§a,'dok opoji l^iuticu Bogdana.
Nar. pjes. vuk 1, 543. A u vino mesa svako
bi}e, ponajvise bendeluka teska. 2, 160. Kad ko
sto tude gore u nase boje mijesa. Vuk nar. posl.
322. U cmije ruzu mije§a, da meue kiti sudenu.
Nar. pjes. petr. 1, 71.
b. mutiti, bur^ati. U rjecniku Vukovu
(umriihren, verso). Vjetar . . . se uz}utiva§e mi-
je§ajur morom i podizud valove. S. Rosa 93*^.
Sad ved takve smradne mede misat mi se daje
ne de. V. Doson 113l>. Motikama mesaju (zaga-
seno vapno). P. Bolid vinod. 2, 76. Ko rukama
med mijesa, prste olize. Nar. posl. vuk 152.
C. smetati. Drzanije, koje ste drXali za
gospodina i roditeja naSega hercega Stepana,
sto koga vasb bratenact tice .... ja ni vast
d§Ju (stamp, delui ni raesamb (iz xv vijeka).
Mon. sorb. 500. Ozija slisa tuj ri6 (stamp, rit),
ka . . . . nim misa. M. Marulid 34. — Ispor. u
rtiskom jez. MH-b ;-tTo Mi.maeTi., to mi smeta.
A. preoravati, dvojaciti, upravo: premetati,
prevrtati zemfu. U rjedniku Vukovu (drugi put
orati, wenden. itero s naznakom, da se govori u
MIJESATI
659
MIJIN
Crmnici). Sada ostanom vole obada gorjak orac
preko dvora tere mijesa tleh. J. Kavaniu 2i9<i.
— Ovo znacene moze imati i ruski glagol MimaTb.
e. premetati, pretresati sto u pravom i u
prenesenom smislu. Ne (t. j. tvoje pjesme) slatke
beside ctogodi vec misam, veca mi pripride 2e}a,
da ih slisam. H Lucie 282. Zaran ustajuci na
duhofno dilo pismo (bice: sv. pismo) misajuci
svrseno i cilo. D. Barakovid vila 243. Kada bu-
des misala lezanke, poda n meci trne malmazine,
a poda se svilu i bumbaka. Nar. pjo3. isfcr. 1, 19.
f. U ydjekojim primjerima tesko je odre-
diti pravo znacene. Struja od mora misase is-
krami (vajada : iskrila se). M. Marulic 10. Oti-
'lose u dno po}a ravua, potrcase pojem magar-
skijem; dosred po|a noge mijesase (va],ada: tr-
call su uporedo, noge su im bile kao pomijesane),
a kad bise sasred poja ravna, ode Eade prolaziti
Janka. Pjev. cm. 128*. Otolen se svati podigose
misajudi brda i doline (va\ada : prolazeci sad
brdom, sad dolinom), a cineci mloge mi konake.
Nar. pjes. juk. 133.
2. mijesati se.
a. u znacenu, koje odgovara onome piod
1, a.
a) uopce. Elementi misaju se. F. Gla-
■vinid cvit 8^. U vrime od kuge da se ce}ad ne
misaju. A. Kadcid 78. Kok vrimena i broj duga
i privara svaka druga tu se mi§a. V. Dosen SS*.
Ne poznajud vec drug druga misaju se gologlavi
(t. j. svatovi). 155b. Zasto sadar kamenem na-
prtit se prije vremena, ako na po|u istomu od
rvana mijesat ti de se pod nogami? B. Zuzeri 282.
b) s prijedlogom medu. Boje bi bilo, da
se drugi medu nas ne mesa. Glasnik ii, 3. 111.
c) s prijedlogom s. Pripovijest se niha
svaka mijesa (s) sokoui ke dobriue. J. Kavanin
461a. Tko se misa s mekinami, rucak biva kr-
macami. V. Dosen 96*. Luzna se so rado mesa
s vodom. P. Bolid vinod. 2, 15. — Ovamo se
moze metnuti i primjer: Kad se s cetom mijesa
ceta (t. j. kad se bije jedna s drugom). B.
Bettera or 4.
b. druziti se, opciti. U rjecniku Viikovu
(sich abgeben mit einem, miscere se s doda-
tijem primjerom : ne mijesaj se vise s nim).
a) uopcf. Prcanane i Dobrocane raz-
dvaja samo otoka . . . i u Kotoru se svaki drugi
dan na pazaru mijessju. Vuk nar. posl. xx. Od
toga smo doba duzni jedan za drugoga ginuti,
polaziti se, mijesati i upoznati. S. ^ubisa prip.
105.
b) s prijedlogom medu. Ko je god rad,
da se mijesa medu knizevnike svoga naroda,
vajalo bi da zna, kako se upravo govori. Vuk
pisma 53.
c) s prijedlogom s. Govorase svojim, da
se s Latinom (t. j. s Latinima) ne misaju. K.
Pejkid 77. Kojim (t.j. gubavcima) bijase zabra-
neno misati se s ostalim, da se i zdravi ne
otruju. F. Lastric ned. 350. Ajduci poste i mole
se Bogu kao i ostali Judi, a osobito se cuvaju
od zenskina. Da se dozna za kakvoga, da se
mijesa sa zenskinem, onoga bi drustvo negovo
ubilo. Vuk dan. 2, 93. Jer se Jevreji ne mije-
saj u sa Samarjanima. Vuk jov. 4, 9. Nije sceo
(t. j. subasa) s nima (t. j. sa selacima) da se
mijesa i lijepo razgovara. Vuk nar. posl. 85. Ko
se ne da poznati, motri ga, s kim se mijesa.
Nar. posl. vuk 154. Ja se danimice s pukom
mijesam. S. j^ubisa prip. 218. j^udi, koji su se
mesali sa svetom. M. D. Milicevid zlosel. 214.
c. opciti tjelesno (o musko)n i zenskom).
U rjecniku Bjelostjencevu (mesati se telovno
zenum, coire cum aliqua).
a) uopce. Da bi mogli (t. j. muz i zena)
plteno se misati. Narucn. 59*. Ako obadva za-
rucnika (t. j. zarucnik i zarucnica) znadu, da
je medu nima koja zaprika i nista mane rukuju
se i pak misaju u tilu. A. Kadcid 479.
I>) s prijedlogom s. Da bi se z zenu svoju
ne misal. Narucn. 65b. J^udi se pocese plodit i
mijesat (s) zenami nazbi}. M. Drzic 241. Kad je
prostio drug pravedni onom, koji je sagrisija ili
posli griha pribivajud s nim i misajuci se pu-
teno (govor je o muzu i zeni). J. Banovac razg.
268.
d. mijesati se u sto kao pacati se, plesti
se. Ne mijesaj se u stvari crkvene. A. Badid 174.
Ne ktijudi se misati u posao poglavicah. A. Ka-
nizlid utoc. 571. Ne ktise se nista misati u ski-
nude Grigorije. kam. 26. Tko misli divicanstvo
i cistodu svrseno obsluziti, ne ima se niposto
misat u zenidbu ai z drugim se vincavat. M.
Dobretid 507. Ne pripusta nemu misati se u
stvari i poslove svitovne. A. Tomikovid ziv. 18.
Bog u to ne misa se nisto. B. Leakovid gov.
181. Da se u uaiju nista ne de mijesati (t. j.
Turci). Vuk dan. 3, 186. Kao onaj, koji se mi-
jesa u tude poslove. Vuk 1 petr. 4, 15. Nijesu
se smjeli nista mijesati u uprav|ane narodno.
Vuk rjecn. predgov. U veseje negovo ne mijesa
se drugi. D. Danicid price sol. 14. 10. U te po-
sle ne treba crkve da se mijesaju. M. Pavlinovid
razg 5. — Ovamo se moze metnuti i primjer:
Od potribe je nam .... misati se v cinenjih kri-
postuih (t. j. baviti se oko kreposnijeh cina).
Korizm. 2^.
MIJESEI^E, n. nom. verb, od mijesiti. U rjec-
niku Bjelostjencevu (mesene i mesene, depsatio,
condepsatio), u Stulicevu (mijesede sa znacenem
krivo postavjenim : conglutinatio) i u Vukovu
(das Bereiten des Brotes, to panem parare. Uzevsi
veliki kolac . . . . i na liemu, na mjestu za to u
mijesenu nacinenome, casu vina dadu ga naj-
prije ocu. Vuk nar. pjes. 1, xi.
MIJESNICA, /. MIJESNICE /. pi. vidi mjes-
nica, mjesnice.
MIJESNA, /. mjesaj, t. j. onoliko brasna, da
se iz nega moze zamijesiti hjeb. U rjecniku Vu-
kovu (die Portion Mehl, um einmal Brot daraus
zu backen, portio farinae).
MIJESNE, /. pi. D rjecniku Vukovu (na mi-
jesne, n. p. Niko|a dne, t. j. drugi dan do Ni-
koja dne, kad so mijesi h}eb za slave ?). Sutra
su mijesne (stamp, mijesne) Niko}u dnevu. S.
Lubisa prip. 27. Na mijesne Arhandelova dneva
zovne providnik Druska. 264.
MIJEZNICA (tako je zabifezen akc), f. po-
zi^ak, lat. cicatrix, nem. Narbe. Na Bracu. V.
Tomid. — Postane tamno.
Mijl6, m. prezime u nase vrijeme. Kalend.
(1882) 217. §em. pakr. (1898) 26. Imenik (1906)
441. Etnogr. zborn. 8, 740. Ima ga i u Lici
(s naznacenijem akc.) J. Bogdanovid. Ima mu po-
tvrde i prije nasega vremena : Miidb. S. Nova-
kovid pom. 78. Mijid je upravo ime od mila
mjesto Miliail pa sluzi za prezime. Ispor. Matic..
MIJICI, m. pi. dva zaseoka u Bosni, jedan je
u okruzju banoluckom, drugi u tuzlanskom. Po-
pis zit. bos. i here. 639.
MIJIN, adj. sto pripada Miju (Miji). I dat
cu mu Mijinu dolamu. Nar. pjes. juk. 389.
1. MIJO
660
MIKAC
1. MIJO, m. ime od mila vijesto Mihail. U
rjtcniku Vitkuvu, gdje se kaze, da je Mijo od
mila mjesto Mijat. Otac Mijo Bu)a§ko. I. Ancic
svitl. 8. O moj Mijo, de si sino6 bio? Nar. pje3.
vuk 1, 228. Poznade ga Mijo po avazu. Nar.
pjes. juk. 3P4. — Ne mora se misliti, da je Mijo
postalo od Miho presavsi h m j ; moze se uzimati,
da je Mijo = Mi-jo ; ispor. Ga-jo (t. j. Gavrilo),
Ko-jo (t. j. Konstantin), Vu-jo (t. j. Vukosav).
2. MIJO, m. od mila mjesto mis. Kad to cuje
mijo. Nar. prip. bos. 111.
MIJOC, m. selo u Bosni u kotaru visegradskom.
Etiiogr. zborn. 5, 663. U knizi Popis zit. bos. i
here. 144 pise Mijoce (ne razahira se ni rod ni
hroj). — Mozda je -j- postalo od -h-.
MlJOCi, m. pi. selo u Bosni u okruzju trav-
nickom. Popis zit. bos. i here. 472. — Mozda je
-j- postalo od -h.-.
MIJOCIC, m. selo u Srbiji u okrugu toplickom.
M. B. Milicevic kra}. srb. 392. — Mozda je -j-
postalo od -h-.
MIJOILA (tako je zabijezen akc), f. zensko
ime u Macvi (u Srbiji). H. Novakovic. Ime je
nacineno prema muskome Mihoil (Mijoil).
MIJOKOVCI, m. pi a) selo u Srbiji u okrugu
rudnickom. S. Koturovid 114. — b) po]e u Sr-
biji. Niz siroko po}e Mijokovce. Nar. pjes. vuk
4, 346. — Mozda -j- stoji mjesto -h-.
MIJOKOVIC, m. a) prezime, koje^se pise i
Mihokovic i Miokovid (vidi tamo). Sem. mitr.
(1878) 78. &em. pakr. (1898) 26. Drz kalend.
(1905) 293. Imenik (1906) 441. — b) selo u Sr-
biji u okrugu toplickom. M. D. Mili6evi(5 kra}.
srb. 392.
MIJOLOVAC, m. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Livada u Mijolovcu. Sr. nov, 1867,
709. — Jamacno stoji -j- mjesto -h-.
MlJO^i, m. sto Hi klupa, na kojoj majstor
radi. U rjecniku Vvkovu (majstorski tezjaj ili
kod cizmara pari, die Werkbank, monsa). — Va-
\ada iz mag. miihely (radionica).
MIJ01,jE, n. nekakvo po]e (va]ada izmis}eno).
Odo Tale uz poje Mijoje. Nar. pjos. vuk 3, 267.
Te pogleda uz po|e Mijoje, al' Mijojo magla po-
panula. 268.
MIJO;^ICA, /. mjesto u Srbiji ii okrugu bio-
gradskom. Livada u Mijojici. Sr. nov. 1868, 694.
— Jamatno stoji -j- mjesto -h-.
MIJOMANOVIC, m. prezime u Crnoj Gori.
Vaso je imao tri sina: Raja, Novaka i Miju, te
se po uima Vasojevidi dele na: Kajevide, Nova-
kovico i Mijomanovide ili, kako neki kazu, Mi-
jemanovi6e. Etnogr. zborn. 5, 537.
MIJOVAC (bice takav akc), m. mjesto u Sr-
biji u okrugu pozarevackom. Vinograd u Mijovcu.
Sr. nov. 1H73, 651. — Mozda -j- stoji mjesto
-h-; vidi Miovac.
MIJOVCI, Mijovaca (bice takav akc), m. pi.
selo u Srbiji u okrugu vramkom. M. D. Milido-
vic kra|. srb. 308. Mje^tani govore Mijovce.
Etnogr. zborn. 6, 7. — Mozda -j- stoji mjesto -h-.
Ml.lOVICA (bice takav akc), f. mjesto u Sr-
biji u okrugu poiarevaikom. Vinograd u Mijo-
vici. Sr. nov. 1875, 1067. — Mozda -j- stoji
mjesto -b-.
MIJOVIC, m. prezime m na.se vrijemc izvedeno
od Mijo. D. Avramovic 200. Drz. kalend. ("1905)
292. Etnogr. zborn. 5, 595 (u Crnoj Gori).
MIJOVSKA, /. selo u Crnoj Gori. Glasnik
40, 22. Dat. i lok. je Mij6vsk6j. V. ^^eSevic (od
koga je i postavfeni akc.).
MIJU, interj. samo n nekoj nar. pricici u
svezi s ciju (vidi tamo); ne znaci vajada nista.
MIJUCIC, w. 2)rezime u nase vrijeme u Srbiji
izvedeno od imena Mijuc, kojemu nema 2>otvrde.
Eat 315. 377. Etnogr. zborn. 5, 357.
MIJUGA, /. iJto. Samo u ovoj nar. zagonetki:
Dve mijuge, dve pijuge (o usima i ocima). Nar.^
zag. novak. 96.
MIJUK (tako je zabi(e2cn akc), m. prezime u
Lici. J. Bogdanovi6. Ovo je upravo ime od mila
mjesto Mihail pa sluzi kao prezime. Za postane
vrijedi ono, sto je receno kod Mijat.
MIJUKOVIC, m. prezime u nase vrijeme. Sem.-
pakr. (1898) 26.
MIJUJ^, m. prezime u nase vrijeme u Srbiji.
Eat 92. Ovo je upravo ime od mila mjesto Mi-
hail pa sluzi kao prezime. Za postane vidi, sta
je receno kod Mijat.
MIJIJN (tako je zabijezen akc), m. ime isto-
koje Mile. U Lici. J. Bogdanovid. — Upravo ce
biti ime od mila mjesto Mihail, pak je poradi
istovetnosti prvoga sloga (mi-) preneseno na Mile.
MIJUNICA (tako je zabijezen akc), f. zensko
cejade, koje je koine milo. Kako hi ti na riu vika,.
ta ona e tvoja mijunica i Jubeznica ! iJ Lici. J.
Bogdanovid. — Jamacno stoji u svezi s pridje-
vom mio, ali nije jasno -u-, mjesto kojega bi se
ocekivalo -o-.
MIJUEI6, MIJUEINA vidi kod mjehurid,
mjehurina.
MI.TUSKO, m. ime od mila mjesto Mihail. U
rjecniku Vukovu (Mannsname, nomon viri s pri-
mjerima iz Ogl. sr. 243: Do ludoga Neska i
Mijuska). Mijusko, glavni bujugbasa. M. D. Mi-
licGvic knez. srb. 196. Potvrda ima i prije na-
sega vremena. 1^. Stojanovic zap. i natp. 3, 106.
— Za postane vidi, sto je receno kod Mijat.
MIJUSKOVAC, Mijuskovca, m. ime i.voru u-
jugozapadnoj Srbiji. Etnogr. zborn 6, 663.
MijUSK0Vl6, m. prezime u nase vrijeme. D.
Avramovid 259. Drz. kalend. (1905j 293.
MIK, m. musko ime zabijezeno u ispravi xiii
vijeka i otud u Danicicevu rjecniku. Zabijezeno^
je Mikb, a to bi se moglo citati i Mid.
1. MIKA, m. if. musko i zensko ime. a) Mika.
od mila mjesto Mihail, Milosav. S. Novakovid.
Druge potorde donose: Nar. pjes. vuk 5 (1865), 69.
Eat 170. 226. 348. Zborn. za nar. ziv. 5, 118.
Zabijezeno je i prije nasega vremena: Pred sud-
cem Miku Domitrovid (iz kraja xvii vijeka)..
Hon. Croat. 127. Mika (nom.). J. Kavariin 116b.
Miku (akuz.). 139i*. — b) Mika, zensko ime u
Lici. V. Arsonijevid. Ispor. zensko ime Mijoila.
— (•) Vlaside zvozde sejaci drle kao sedam brata
i zovu ih: Mika i Mioka, Eaka i Eaoka, Orisav
i Borisav i sodmi Milisav. M. D. Milicevid ^iv.
srb.'- 60. — (I) jevrejski prorok Mihoj (Michaeas).
Po usta svetoga Mike proroka. M. Divkovid
uauk 2«. 269a.
2. MIKA, /. SM»ja u Slavoniji blizu Daruvara.
Sem. pakr. (189s) 46.
MIKAC, Mikca, hi. twie od mila mjesto Mihail.
Mikac Zoraiiid (iz svr§etka xv vijeka). Mon.
Croat. 148. Mikca Simunida (akuz., iz xvi vijeka).
267. Danas sluzi kao prezime. Schom. zagr. (18K0)
126. Imenik (1906) 441; u kajkavskom obliku
Mikec. Scliem. zagr. (1880) 62.
MIKAC
661
MIKETA
MIKAC, mikaca, m. greboQ za mikane lana i
ionopje. U Krizevcima. F. Hefele.
MIKACEVA DEAGA (bice takav akc), f. se-
oce u Hrvatskoj bli:u Rijeke. Schem. segn. (1871)
80. (1881) 79.
MIKACI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju
bihackom. Popis zit. bos. i here. 272.
MIKACIC, m. prcime izvedeno od imena Mi-
kac, kojemu nema potorde (ali ispor. Mikafieva
Draga). P. Vitezovid kron. 17'1.
MIKAJA, /. mail greben. Ostaci od drugog
lana zovu se ronace ili kucine. I one se na trep-
kanJci trepkaju, zatim na malom grebenu „mi-
kaja" rascesjaju. U Cerni u Slavoniji. I. Krsnavi
61. Ispor. mikac.
MIKAELO, m. isto sto Mihail. Medu nima
sveti Mikaelo. Hrv. nar. pjes. 1, 259. — Neo-
bican i po svoj prilici nenarodan lik.
MIKAJA, m. prezime poznatoga leksikografa
XVII vijeka. Kratak nauk .... koga slovinski
upisa otac Jakov Mikaja (na natpisnoj strani
,gramatike talijanske'). Blago jezika slovinskoga
ili slovnik oca Jakova Mika(a (dakle ne Mikaje,
kako bi se ocekivalo).
MIKAN (bice takav akc), m. ime od mila
mjesto Mihail. Mikan Vasic (medu prenumeran-
tima). Nar. pjes. petr. 1, 354. — Sluzi i kao
prezime. Imenik (1906) 441.
MIKANICA, /. povjesmo. Samo u Fopovicevu
rjecniku za nem. Biindel gekammten Flachses.
— Vidi 1 mikati.
MIKANIC, m. prezime zabijezeno xvi i xvn
vijeka. Mon. croat. 233. E. Lopasii urb. 103.
MIKANOVCI, Mikanovaca, m. pi. dva sela u
Slavoniji u zupaniji srijemskoj, Novi Mikanovci i
Stari. Eazdjel. hiv. i slav. 162. Ta se dva sela
spominii i prije nasega vremena. Dojde u Vin-
kovce, odonud na Ivankovo, Vodince, Nove i
Stare Mikanovce . . . . u Brod. M. A. Ee)^kovic
sat. 118.
MIKANE, n. nom. verb, od mikati. A istom
ti stade nesta mikane iz jame neke isto ka po-
put teleta. Zborn. za nar. ziv. 7, 281.
MIKAEIC, m. prezime u nase vrijeme. Eat
135. — Nejasna postana ; da nije krivo zapisato?
Ispor. Mikeric.
MIKASIC, m. prez'.Tue .:abi{ezeno xvii vijeka
izvedeno od imena Mikas, kojemu nema poterde.
E. Lopasid urb. 318.
MIKASIN, m. ime od mila mjesto Mihail ,~n-
bi^ezeno prije nasega vremena. S. Novakovid
pom. 78.
MIKASiNOVIC, m. prezime. T. Boca 28. §em.
pakr. (1898) 26. Imenik (1906) 441. Mikasinovic,
prezime u negdasnoj hrv. krajini. V. Arsenijevic.
— Ima mil potvrda i prije nasega vremena. E.
Lopasic urb. 329 (iz xvii vijeka). E. Lopasid
spom. 3, 320 (iz xviii vijeka). S generalom Mi-
kasinovicem. D. Obradovid basne 365.
MIKASINOVICI, m. pi. zaselak u Hrvatskoj
u zupaniji modrusko-rijeckoj. Eazdje). hrv. i
Slav. 17.
1. MIKATI, micem i mikam, impf. grebenati,
na pr. Ian, vunu. Nalazi se i u slovenskom je-
giku mikati (grebenati, cupati), u ruskom siLiKaxb
(grebenati) i u ceskom mykati (grebenati, iupati).
Postane tamno. Potvrda iz proslosti ima samo
u rjeinicima, i to u Bjelostjencevu (mikam, carpo,
pectino, discrimino, depecto, pecto et attenuo li-
num, — s. V. cesrati ima mikati, micem), ti Jam-
bresicevu (mikati, mikam vunu, pectino) i u Vol-
tigijinu (mikati, mikam kao Ian etc., gramolare,
Haar hacheln). I danas se gdjesto ciije po Hr-
vatskoj u znacenu: grebenati (s postav]enijem ak-
centom). S. Iv§ic.
MIKATI, micem, impf. mukati, rikati (o go-
vedima). Nalazi se I u ruskom jeziku s istijem
znacenem glag. MtiiaTs i imenica mliki. ( rika ).
Iz drugih srodnih jezika odgovaraju postanem
i znaienem glag. grc. f.ivxuof.iai, lat. mugiro.
Nema suinne, da je -i- u mikati postalo od sta-
rijega ti, ali se ovaj glag. govori i s vokalom
-U-: mukati {vidi tamo). Potvrda ima samo iz
nasega vremena, Negdje maca {t. j. krava) za
teletom mice. Osvetn. 1, 34. Krave micu, a vo-
lovi ricu. Osvetn. 5, 32. Musad reve, zimotelke
micu. 5, 118. Krava mice (inf. mikati) za tele-
tom. U L.ci. V. Arsenijevic.
3. MIKATI. Glagol neznatia postana i zna-
cena. Samo u primjeru: Sam se Ivan pode u
sebi mikati, u sebi odluci kraju govoriti. A.
Knezovic 128.
MIKAVICA, m. prezime (upravo nadimak) u
Bosni. Etnogr. zborn. 5, 642.
MIKAVNICA, /. svezak ogrebenoga ketena.
J. Belovid - Bern. 190 (s naznakom: u Hrv.).
MIK6eVACKI, adj. prezime zabi(ezeno u is-
pravi iz pocetka xvi vijeka. Gospa . . . kneza
Boltizara Mikcevackoga (stamp, bez a-). Mon.
croat. 185. Jamacno je ovo prezime izvedeno od
mjesnoga imena Mikfievac, kojemu nema potvrde.
MIKCiC, j«. prezime sabijezeno xv vijeka. R.
Lopasic urb. 71. Ovo je prezime (upravo ime)
izvedeno od imena Mikac
MIKE, m. ime isto koje i Mika, Mikac. Go-
spodin Mike s Pazina (iz xiii vijeka). Mon. croat.
3. Mike Bojnikovic (iz xvi vijeka). 235.
MIKEA, m.jevrejsko tme Mihej (Michaeas). Ovu
(t. j. besjedu) ovako istomaci Mikea. J. Matovid
453. Ispor. 1 Mika d i Mikeo.
MIKEKOV PUT, m. zaselak u Hrvatskoj u
zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Eazdje}. hrv. i
slav. 59. Licnome (kajkavskom) imenu Mikek
inace nema potvrde.
MIKELIC, 171 prezime. J. Kavaiiin 150b. Ispor.
Mikelovid. Potvrde za Mikelid donose jos: T.
Smiciklas spom. 244. §em. pakr. (1898) 26., ali
tu bi mozda bo}e bilo -\-; ispor. Mike^i.
MIKELOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Mikel, koje ce biti upravo iz tal. Michele M.
Gazarovid 137l>. I. Ivanisevid 7. 260.
MIKEJ^I, m. pi. zaselak u Hrvatskoj u zupa-
niji modrusko-rijeckoj . EazdjeJ. hrv. i slav. 22.
Bice plur. od imena M:ke}, kojemu inace nema
potvrde.
MIKEO, m. isto sto Mikea (vidi tamo). Bog
svidodi po svom proroku Mikeu. J. Banovac
razg. 34.
MIKEEIO, m. prezime zabijezeno u pocetku
xviii vijeka. T. Smiciklas spom. 143. — Ispor.
Mikarid.
MIKESa, m. upravo ime od mila mjesto Mi-
hail, ali sluzi za prezime. Pjeva6 Jovo Mikesa
rodom iz Glinice u Bosni. V. Krasid nar. pje«.
VIII.
MIKESIC, jm. vrezime u nase vrijeme. Schem .
zagr. (1875) 230.' Imenik (1906) 441.
MIKETA, (i) ime musko od mila mjesto Mi-
hail zabilezeno a pocetku xvi vijeka. Miketa Mi-
MIKETIC
662
MIKIjATI
rencic. Mon. croat. 191. — b) Miketa (tako je
zabifezen akc), zensko ime mjesto Milica. U
Lict. J. Bogdanovic.
mIkETIC, m. prezime u nase vrijeme. T. Boca
37. Etnogr. zborn. b, 586 (s potvrdom za Crnu
Goru).
MIKETINAC, Miketinca, m. prezime zabije-
zeno u lat. ispravi xvii vijeka (,Miketincz'). E.
LopaSic spom. 2, 152. Ima mu potvrda i za nase
rrijeme. Imenik (1906) 441. — Bice izvedeno od
imena Miketin, kojemu nema potvrde.
IMIKEZ, Mik^za (tako je zabilezen akc), m.
ime isto koje i Mile. U Liei. J. Bogdanovic.
MIKEZAN, Mikezana. m. augm. ime od Mi-
kez. U Lici. J. Bogdanovic.
. MIKICA, m. ime od mila mjesto Mihail sabi-
jezeno u ispravi xv vijeka. Mon. croat. 251. T
1. MIKIC, m. upravo ime od mila mjesto Mi-
hail, ali potvrda iira samo za prezime. Schem.
bosn. (1864^ i. Schem. zagr. (1875) 229. Eat 78.
136. 408. ,Sem. pakr. (1898) 26. Drz. kalend.
(1905) 293. Imenik (1906) 441. — I prije nasega
vremena: T. Smiciklas spom. 105. 151.
2. MIKIC, m. ime macku. F. Kurelac dom.
ziv. 50. — Ispor. 2 miko.
MIKICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 878.
MIKIJEL, m. prezime u juznijem krajevima
zapisato xvni i xix vijeka. Mikijel i Petricevid
ogradise. L. Stqjanovic zap. i nat^. 2, 31. Kni-
zica .... popa Jova Mikijela (,MHKiie.'i,A') 2, 380.
MIKILICA, /. zaselak u Bosni u okruzju tuz-
lanskom. Popis zit. bos. i here. 318,
Ml KIN EAT, m. mjestance u Dalmaciji u ko-
taru zadarskom, tal. Pu::ta Mica. A. Masek 150.
MIKINA, m. prezime u nase vrijeme (upravo
ime augm. od Mika). Imenik (1906) 441.
MIKINA BAEA, /. dolina i izvor Vranskoj
Pcini. Etnogr. zborn. 5, 187. 188.
MIKINA MALA, /. dio sela Oreskovca u Sr-
biji u okrugu pozarevackom. Etnogr. zborn. 5, 328.
MIKINA.SI, m. pi. zaselak u Hrvatskoj u zu-
paniji bjelovarsko-krizevackoj. Eazdje}. hrv. i
Slav. 55
MIKINCk ", m. prezi me nacineno od imena
Mikinac, kojemu nema potvrde. Imenik (1906) 441.
MIKINO SELO, n. zaselak u Hrvatskoj u zupa-
niji modrusku-rijeckoj. Eazdjej. hrv. i slav. IP.
MIKISA, »H. prezime u nase vrijeme (upravo
ime od mila mjesto Mihail). Schem. zagr. (1875 "i
209.
MIKLAUS, m. Nikola; -au§ ce biti prema lat.
zavrsetku u Nicolaus. Miklaus Karlovid (tz xv
vijeka). Mon. croat. 183. Zrinski ban MiklauS.
D. Barakovic vila 66. Kad mi vidje ban Miklaus.
Nar. pjea. bog. 99. Nero mu jo prispjela Mikla-
usu huda sre6a. 100.
MIKLAUSIC, »i. prezime zabile zeno xvii vijeka.
E. Lopagid urb. 872. Ima mu potvrda i u nase
vrijeme. Imenik (1906) 441.
MIKLAV, m. Nikola. Mon. croat. 40. (iz xiii
vijeka).
MIKLAVAC, Miklavca, m. selo u Medumurju,
a tamosnem g-jvoru Miklavec. Schem. zagr.
(1880) 91. *
MIKLAVIC, m. prezime eabilczeno pod kraj
xv vijeka. Mon. croat. 146.
MIKLAVLIC, m. pirezime zabijezeno xvi vijeka
(,Miklaulych'). Mon. croat. 276.
MIKLE, m. Nikola. J. Kavanin I84a. l.-'4b.
MIKLEN, m. Nikola. Kud se sece Miklen
mlad ? Nar. pjes. kras. 148.
MIKLESA, ime zabijezeno prije nasega vre-
mena, ali se ne razabira, je li musko Hi zensko.
S. Novakovic pom. 78.
MIKLETA, m. Nikola. Zaboravit nije Mikleta.
J. Kavanin 179*.
1. MIKLEUS, m. Nikola. Nejasno je -o-. U
Danieicevu rjecniku s potvrdom iz xiv vijeka:
AMkleuss kefalija vavlonski. Mon. serb. 178.
Druge su potvrde: Knezt Mikleusb (Miklevsb')-
K. Jirecek spom. 86 (is xv vijeka). Mikleusa i
Stjepana mnro utopi na pucini. I. Gundulic 378.
Za bana Mikleusa (iz pocetka x^iii vijeka). Sta-
rine 12, 35. Samo im se ne klaiia Mikleusu Ba-
novicu. Nar. pjes. bog. 81. Od Vukmira rodi se
Mikleus. A. Kacic korab. 467. Za Mikleusemb
Baosicemb (vajada is xviii vijeka). IJj Stojanovic
hris. 107.
2. MIKLEUS, m. selo u Slavoniji u zupaniji
virovitickoj. Eazdjel. hrv. i slav. 79. Pisu ga i
Miklos. Schem. zagr. (1875) 148., (1880) 102.
MIKLEUSA, ime zahi\ezeno prije nasega vre-
mena, ali se ne razabira, je li musko Hi zensko.
S. Novakovic pom. 78.
MIKLEUSKA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji
bjelovarsko-krizevackoj. Eazdje|. hrv. i slav. 63.
MIKLEVIC, m. prezime izvedeno od imena
Miklev, kojemu nema potvrde. J. Kavanin 231*.
MIKLIBETIC, m. prezime zabi(ezeno xv vijeka,
ali nema jamstva, da je dobro procitano i stam-
pano. E. Lopasic urb. 35.
MIKLIC, m. prezime (upravo ime od mila
mjesto Nikola). Eat 403. Etnogr. zborn. 5, 393
(s potvrdom za Srbiju).
MIKLICI, m. pi. selo u Bosni u okruzju trav-
nickom. Popis zit. bos. i here. 468
MIKLIN, m. Nikola. Statut. vrb. 157 (,Mik'lin').
MIKLO§, m. Nikola. Bice iz mag. Mikl6s.
Miklos (grijeskom ,Mikaos') Zrinski . . . Miklos
Zgrnacic {iz xvi vijeka). Mon. croat. 252. Miklos
Zrinski. B. Krnarutic 2. Vidi i Mikleus.
MIKLOSEVI< ', m. prezime zabilezeno dvaput
prije nasega vremena. T. Smiciklas spom. 46.
L. Stojanovic zap. i natp. 2, 451.
MIKLOUS, m. Nikola. Nejasno je -o-. a) musko
ime. Sin Miklous (iz xv vijeka). Mon. croat. 66.
MiklouSu Pobmajevidu (iz xv v.). 109. MiklouS
Eu» (iz XVI v). 185. Mikloub knez Zrinski (iz
XVI V.) 264. Glas Mi .lou§a Zr.nskoga. B. Krna-
rutic 2^^. Miklous krivovernik, od koga su Ni-
kolaite. P. Vitezovic kron. 35. — b) selo u Hr-
vatskoj 11 zupaniji bjelovarsko-krizevaikoj. Eaz-
dje}. hrv. i slav. 57.
MIKLOUSll', m. prezime kajkavskome piscu
na pocetku xix vijeka: Tomas Miklou§ic.
MIKLUSeVCI, MikluSevaca, m. pi. selo u
Slavoniji u zupn>nji srijemskoj. Eazdje}. hrv. i
slav. 87. — Izvedeno od imena Miklus (t.j. Ni-
kola), kojemu nema potvrde.
MIKLUSEVir, m. prezime u nase vrijeme.
Sem. mitr. (1878) 27.
MIKl^ATI, mik}am (tako je zabi(ezcn akc),
impf. micati se po ako u tijesnu, vrvjoti, tal.
brulicare. M. Pavlinovic. Mik}a kroz prepune
ulice narod. M. Pavlinovic razl. sp. 54. Prosto-
MIKLAVA
663
MIKULIC
rom upravne velike ulice raozda je mikjalo
50.000 dusa. 407. Kad jo zemja mikjala progo-
nitejima. 415. Proti razorujucim zivlim, kojirai
JOS mik|a nasa domovina razg. 77.
MIK:^AVA,/. MIKJ^AVINA, /. Jedna i druga
rijec kao da znaci: vreva. Sobcone, mikjava,
davorije, kazalista .... tezki su navodi k krje-
posti, M. Pavlinovic razl. sp. 4l3. U godini za-
glusenoj drzavnickom mikjavirom te presijeca-
noj sukobima stranaka. 112.
MIK^USA, ime zabijezeno prije nasega vre-
mena, all se ne razabira, je li miisko Hi zensko.
S. Novakovi6 pom. 78.
1. MIliO, m. Nikola. Pak je priletola Miki oa
raraena. Nar. prip. mikul. 163. Mislio je juna>
cina Miko. Nar. pjes. istr. 1, 30. Za Istru po-
torduje i D. Nemani6 (1883; 17. — Zabijezeno
je i prije nasega vremena u akuz. Mike: S. No-
vakovic pom. 78.
2. MIKO, m. ime mackit. F. Kurolac dom. ziv.
50. — Ispor. 2 mikic.
iJIKOC, Mikoca, m. upravo ime od mila mje-
sto Nikola; danas u hrv. primorju sluzi kao
prezime. Akc. je onamo Mikoc, gen. iMikoca. S.
Ivsic.
MIKOJE. VI. Nikola. Moa. ragu.«. 2, 1.
MIKOJEVIC (bice takav akc), m. prezime.
Moa. ragus. 2, 74. T. Boca 32. 42. Schem. zagr.
(1880) 54. Schem. diak. (1887) 54. Rat 374.
MIKOJLIOA, /. bijka, koja se ;.oveJ mihoj-
lica (vidi tamo). D. Lambl (1852j 55. B. Sulek ira.
MIKOLA, m. Nikola. T. Smiciklas spom. 93.
MIKOLANIC, m. prezime izvedeno od imena
Mikolan, kojemu nema potvrde ; to je prezime
zapisato it tri pisma (jedno je hrvatsko, drugo
latinsko, a trece nemacko) na pocetku xvii vijeka.
E.. Lopasic spom. 1, 361. 362. Isto je p)rezime u
nim. pismu zapisato i Mikulanic, a u jednom
hit. Miku|auic (,Mikulianicz'). 1, 352.
MIKOLCEVIC, HI. prezime u nase vrijeme iz-
vedeno od imena Mikolac, kojcn.u nema potvrde.
Imenik (1906) 441.
MIKOLESICA, /. neka livada kod Dove Kup-
cine u Hrcatsko) (u zupaniji zagrebackoj). D.
Hire.
MIKOLIO, m. prezime. Mon. rag. 1, 269. T.
Smiciklas spom. 107, 197. 252. Imenik 11906) 441.
MIKONIC, m. preziim. No to bjese Mikonidu
Marko. Ogl. sr. 426. — Mozda bi upravo tre-
balo da je -n-, te bi ovo prezime bilo izvedeno
od imena Mikoiia, kojemu nema potvrde.
MIKOSIC, m. prezime zabilezeno prije nasega
vremena, izvedeno od imena Mikos, kojemu nema
potvrde. T. Smiciklas spom. 140 (,Mikosich').
151 (jMikossich').
MIKOV, adj. sto pripada Miku. Sin Mikov
(iz sv vijeka). Mon. croat. 58
MIKOVAC, Mikovca, m. selo u Hrvatskoj u
zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Razdje|. hrv. i
Slav. 62. Mjestani govore Mikovec.
MIKOVALCI, Mikovalaca, m. jj/. pustara u
Dakovstini zabilezena na pocetku xviii vijeka.
T. Smiciklas spom. 322.
MIKOVCICA, /. nekakva bara (jama) kod
sela Trebarjeva u Hrv. Zborn. za nar. ziv. 3, 58.
MIKOVIC, m. prezime izvedeno od imena Miko.
D. Avramovic 205. Schem. zagr. (1880) 3. Eat
258. Imenik (1906) 442. Zabi(ezeno je i prije na-
sega vremena. Mon. croat. 235 (iz xvi vijeka).
E. Lopasic urb. 394 (iz xvii vj. T. Smiciklas
spom. 105.
MIKSA, m. ime od mila mjesto Mihail. Miksa
liicanin (iz xv vijeka). Mon. croat. 128. G-ospo-
dinu Miksi Pelegrinovicu. P. Hektorovic 49.
Danas sluii kao prezime. Imenik (1906) 442.
MIKSK!', m. prezime. R. Lopasic urb. 255. 345
(iz XVII vijeka). T. Smiciklas spom. 164. Schem.
segn. (1871) 87. Imenik (lvi06) 442.
MIKUL, m. Nikola. Mikulb z detiju. Svetostef.
hris. 31 (ne razabira se, treba li citati -1 Hi -})
(Mikul, akuz.) Mikula. S. Novakovid pom. 78.
MIKULA, m. Nikola. Veoma obicno ime, ali
I gotovo samo u Hrvata, koji ga imaju od najsta-
[ rijih vremena do danas. Evo samo nekoliko po-
i tvrda (koje nijesu samo za nom., vec i za druge
j padeze) : Starine 13, 205. Zak. vinod. 55. Mon.
I croat. 40 (iz xiii vijeka)., 82. 107 (iz xv v.)., 248
! (iz XVI v.). Transit 257. §. Kozicid 19a, Ant.
Dalra. nov. test. 179a. R. Lopasic urb. 104 (iz
XVI v.). P. Vitezovic odil. 73. Jacke 43. Nar.
pjes. mikul. 147. Nar. pjes, istr. 1, 29. — Za
ime Mikula u Srba donosi potordu samo S. No-
vakovic pom. 78.
MIKULAIC, m. prezime zabilezeno xvi vijeka.
Mon. Croat. 212. JBice izvedeno od imena Mi-
kulaj, kojemu nema potvrde, a naciiieno je kao
i Nikolaj prema grc Hi lat. Xixoluoi, Nicolaus.
U navcdenom spomeniku stoji instr. Mikulaicem,
koje se nioze citati i Mikulajicem.
MIKULANDEIC, in. prezime zabilezeno xvii
vijeka. E. Lopasic urb. 274.
MIKULANICA, /. nekakvo zemjiste, na kojein
su vinogradi, u Hrvatskoj u zupaniji bjelovarsko-
krizevackoj. Eazdjel. hrv. i slav. 64.
MIKULANIC, m. prezime izvedeno od imena
Mikulan, kojemu nema pctvrde. Mon. croat. 42
(iz XIV vijeka)., 191 (iz pocetka xvi v.). E. Lo-
pasic urb. 160 {iz xvii v.). — Vidi i kod Mi-
kolanic.
MIKULANOVO, n. nekakvo stlo u Hrvatskoj
zabilezeno xvii vijeka. E. Lopasic urb. 397.
MIKULASEVE DRAGE,/.jjL MIKULASEVO,
«, Tako se zovu dva osobita zem(ista, na kojem
su livadc, u Hrvatskoj u kotaru ogulinskom
Zborn. za nar. siv. 5, 166. — Osnovnome imenu
Mikulas nema potvrde.
MIKULCIO, m. prezime u nase vrijeme izve-
deno od imena Mikulac, kojemu nema potvrde.
Imenik (1906) 442. Mikulcic, prezime u Liki. J.
Bogdanovic.
MIKULEK, m. kajkacsko (ako nije eeskol)
prezime (upravo ime) ii nase vrijeme. Imenik
(19U6) 442.
MIKULETA, m. prezime (upravo ime) zabile-
zeno XVII vijeka. E. Lopasid urb. 409.
MIKULIC A, OT. ime od mila mjesto Mikula.
U rjecnikii Danicicevu s potvrdom za Dubrov-
canina iz xiii vijeka (u drugoj ispravi pise se
istome Dubrovcaninu ime Nikulica). Druge po-
tvrde donu.se: Mon. croat. 89 (iz xv vijeka)., 196
(iz XVI v.). P. Vitezovic kron. 201.
MIKULICIC, m. prezime izvedeno od imena
Mikulica. Mon. croat. 104 (iz xv vijeka). 193 (iz
XVI v.). Schem. segn. (1881) 64. Imenik (1906)
442.
MIKULIC, ?«. prezime dosta obicno u Hrvata,
u Srba sasma rijetko. Mon. croat. 165 (iz svr-
setka XV vijeka)., 183 (iz pocetka xvi v.)., 329
(iz XVI v.). Starine 11, 78 (iz xvi v.). Schem,
MIKULICI
664
1. MILAC
herceg. (1873) 250. Schem. zagr. (1880) 54. dem.
pakr. (1898) 26. Imenik (1906) 442.
MIKUL161, m. pi. a) zaselak u Bosni u okruzju
travnickom. Popis zit. bos. i bore. 484. — b) selo
u Dalmaciji u kotaru dubrovackom. A. Masek
88. — e) sdo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebac-
koj. Eazdje}. brv. i slav. 44.
MIKULINAC, Mikulinca, m. prezime zabi]ezeno
XVII vijeka, izvedeno od imena Mikulin, kojetnu
nema potvrde. E. Lopasic urb. 373.
MIKULINI^, m. prezime zabi{ezeno xv vijeka,
izvedeno od imena Mikulin, kojemu nema po-
tvrde. R. Lopasid urb. 56.
MIKULINOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Mikulin, kojemu nema potvrde. U rjedniku Da-
nicicevH s potvrdom iz xv vijeka.
MIKULINSKI POTOK, m. u Srbiji u okrugu
jagodinskom. Glasnik 61, 129.
MIKULITI SE, mikulim se. itnpf. kao da
znaci: guriti se. Samo u Stulicevu rjecn. (acco-
vacciarsi pian piano, paullatim in semetipsum
procumbere). — Slabo pouzdano.
MIKULOT16, m. jjfezime izvedeno od imena
Mikulota, kojemu nema potvrde. Hon. croat. 106
(iz XV vijeka).
MIKULOVAC, Mikulovca, m. selo u Srbiji u
okrugu toplickom. M. D. Milicevic kra}. srb. 384.
S. Koturovic 134.
MIKULOV DEL, m. planinski vis u Srbiji u
okrugu knezevaikom. M. D. Milicevi6 knez.
srb. 825.
MIKUL§TICA, /. ime nekoj rijeci. U Lbnist'-
nyj potokb, gde spada u Mikul'sticu. Svetostef.
bris. 9.
1. MIKUJ^, VI. Nikola. S. Novakovic pom. 78
(gdje je zabilezen akuz. Miku|a).
2. MIKUJ^, m. planinski vis u Srbiji u okrugu
crnorijeckom. M. D. Milidevic knez. srb. 871.
1. MIKU^A, /. a) selo u Srijemu zabi^ezeno
u ispravi iz svrsetka xv vijeka i otud u Dani-
iicevu rjecniku. — b) brdo u Srbiji u okrugu
crnorijeikom. M. D. Milicevic knez. srb. 880. —
c) mjesto u Srbiji u okrugu smederevskovi. Niva
u Mikuji. Sr. nov. 1875. 1279.
2. MIKU^jA, /. MiJio} dan. Pred mikufom
V nedeju (iz xvi vijeka). Men. croat. 338. —
Ispor. 1 mihoja.
MIKUlfiACA, /. brdo u Hercegovini. Scbem.
herceg. (1873) 119.
MIKUl^ANA, /. selo u Srbiji u okrugu toplic-
kom. M. D. Milidevic kral. srb. 392. S. Kotu-
rovi6 137. — S. Novakovid zem}. 28. zove to selo
Mikulan i kaze, da su upravo dva sela: Gorni
i Doni Mikulan i da je to ime od stare crkve
sv. Nikolc, koja je negda tamo bila.
MIKUJ^ANKJ, m. vidi Mikolanid.
MlKUl^E, /. pi. mjesto u Srbiji 11 okrugu bio-
gradskom. Niva u Mikujama. Sr. nov. 1863, 480.
MIKU]jiEVl6, m. prezime u Srbiji. Rat 376.
Etnogr. zborn. 5, 393.
MlKUl^h'l, m. pi. selo u Crnoj Gori. Glasnik
40, 18.
MIKUNA (tako je zabilezen akc), f. ime isto
koje Milica. U Lici. J. Bogdanovic.
MIKUNOVIC, m. prezime zabi}ezeno xvi vijeka
izvedeno od imena Mikun, kojemu nema potvrde.
H. LopaSi6 spom. 3, 406.
MIKUSATI, miku§am, impf. Govori se u To-
polovcu o rdavu kocijasu da mikusa, kad jjo-
vlaci sad jednu vodicu (vojku), sad drugu te se
cini, kao da tka. P. Brantner.
MIKUS16, m. prezime izvedeno od imena Mi-
kus Hi Mikusa, kojemu ni jednom ni drugom
nema potvrde. Mon. croat. 338 (iz xvi vijeka).
E. Lopasid urb. 171.
MIKUSINOVIC, m. prezime zabijezeno xvii
vijeka izvedeno od imena Mikusin, kojemu nema
potvrde. E. Lopasid urb. 348.
1. MIL, m. nekakav brijeg u Po^icima. Zborn.
za nar. 2iv. 8, 192.
2. MIL, nekakvo tamno geogr. ime, za koje se
veli da je ,meda manastira Morace'. Zabi^ezeno
je xvii vijeka: Pravo u Vodisticu u Mili, u Ba-
grin Slapb, u vinogradb .... J^. Stojanovic zap.
i natp. 1, 139., 3, 378. — Oblik Mili bice akuz.
plur., ako nije grijeskom zabifezeno Hi prepisato.
3. MIL, mila, adj. vidi mio.
1. MILA, /. i m.
a) zensko ime od mila mjesto kojega dujeg,
na pr. Milosava, Milica. U rjecniku Vukovu
(Mila, Frauenname, nomen feminae). Mila, zensko
ime. I. Pavlovic. Zabifezeno je pod kraj xvi
vijeka. Sjedahu .... Dubravka i Mila u hladu
(stamp. ,Milla', sto upravo znaci: Mila). D. Zla-
tarid 4ob. Ime je Mila zapisato xiv vijeka u
spomeniku latinskom: Aliquod auxilium prestare
Mile famule. Mon. ragus. 1, 123.
b) mu§ko ime od mila mjesto kojega du}eg,
na pr. Milosav, Milutin i t. d. U rjecniku Vu-
kovu, gdje se kaze, da je Mila musko ime po is-
tocnom govoru mjesto Milo. Mila konu potijo
govori. Nar. pjes. vuk 1, 15. Bratac ga Vesa
na drumu ceka, a bratac Mila kod bela dvora.
1, 22. Dpotrebjava se i u Lici. J. Bogdanovic.
Zabifezeno je xvm vijeka. \j. Stojanovic zap. i
natp. 2, 59. Blozda ovamo ide i primjer: Selo
.... Mile Kirsida (iz svrsetka xvi vijeka). Mon.
croat. 308.
c) mila se govori u Lici kao tepajuci mi-
lome zenskom ce]adetu : milo moja ! J. Bogdanovic.
d) mila (bice takav akc.) sluzi i kao ime
gdjekojoj domacoj zivotini: kravi. F. Kurelac
dom. ziv. 25, — ovci (u Folicima). Zborn. za
nar. ziv. 9, 109, — svini (u Terezovcu kod Vi-
rovitice). D. Hire.
e) mila (tako je zabilezen akc.) je miline,
uzivane: utekla mu je mila, t. j. proslo mu je
uzivane. M. Pavlinovic.
2. MILA, /. brdo u Velebitu (^Name eines
Berges, montis nomen). Vuk rjedn. Mila (tako
je zabilezen akc), f. vrli veliki vise Labusova
po)a u Velikoj Popini (kod Zrmane u Lici). M.
Medid.
1. MILAC, Milca, m.
a) mu§ko ime od mila mjesto kojega dufcg,
na pr. Milosav, Milutin i t. d. U rjedniku Da-
nicicevu (Milfccb) s potvrdama iz xiii i xiv vijeka.
Druge su potvrde: K. Jiredok spom. 34 (iz xiv
vijeka). Ded. hris. 12. 47. 54. \i. Stojanovid zap.
i natp. 3, 227. — Danas Milac (u kajkavskom
liku Milec) sluzi kao prezime. Schem. zagr.
(1875) 210.
b) milac je nom. appell. u znaienu : mili,
dragi, ali se upotreblava samo u vok. i samo u
pjesmama. Zora vide, hajd" na vodu, milce. Vuk
rjedn. 3. v. milde (gdje se kaze, da milde znaci
isto sto mije). Da si bio na raskr§du, milde.
Osvetn. 6, 73 — U ovom primjeru milde sluzi
2. MILAC
665
MILAKOVINA
za nom.: Moja mama na dnigoga vice, dok je
kadgod ne izlupa mil6e. Zborn. za nar. ziv.
7, 109.
c) milac (tako je zahilezen akc.) je ime volu.
TJ Lici. V. Arsenijevic. Akc. ce biti u gen. niilca,
u vok. milce.
2. MILAC, Milaca, m. varos u Siciliji, tal.
Milazzo. Od Mesine dodu i Mil.ica. A. Kauizlic
roz. 27.
MILAC, Milaca, m.
a) musko wie zabijezeno prije nasega vre-
mena. S. Novakovic pom. 79.
b) voda u Bosni. Milac uvire pod planinom
Malovan, a izvire opet cod Strzanom pod ime-
nom Suice. F. Jukic zem}. 28.
milaCa, /.
a) zensko ime, koje danas mozda i nije u
obicnju nigdje. Etnogr. zborn. 8, 141 (gdje je
akc. zabijezen Milaca).
bj mjesto u Srbiji u okrugu kragujevackom.
liriva u Milaci. Sr. nov. 1868, 257.
MILACANAC, Milacanca, »i. covjek iz Milaca
(vidi 2 Milac). Nit Mesinci sto nit Milacanci
znadu. A. Kanizlic roz. 27.
MIL ACE VIC, »i.
a) prezime izvedeno od imena Milac zabi]e-
zeno XIV vijeka. Dec. hris. 12. 80.
b) selo u Bosni u okruzju tuzlanskom. Po-
pis zit. bos. i here. 348.
MILACIC, m. prezime izvedeno od imena Mi-
lac. U nase vrijeme u Crnoj Gori. Etnogr. zborn.
8, 191. Zahi]ezeno je i xvii vijeka u nem. spo-
meniku. E. Lopasic spom. 2, 4.
MILACICI, m. pi. selo u Crnoj Gori. Glasnik
40, 21. I predjel onuda zove se tako. Etnogr.
zborn. 8, 28.
MILACiN, m. ime od mila mjesto Milosav Hi
Milorad Hi Milivoj i t. d. Zabi^ezeno je u spo-
meniku xiv vijeka. Dec. hris. 44.
MILACKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu sa-
backom. Zem}a pod sitnom gorom u Mila6koj.
Sr. nov. 1872, 595.
MILAC, milca, m. isto sto mijak i istoga po-
stana (vidi tamo). U rjecniku Vukovu. Vidi i
mile, milde, mijc.
MILAD, Milada, m. ime od mila k'ao i Mila-
cin zabijezeno u spot'ieniku xiv vijeka. Dec.
hris. 23.
MILADA, /. ime od mila mjesto Milosava za-
bijezeno prije nasega vremena. S. Novakovic
pom. 79.
MILADIC, m. u Bosni zaselak i selo; prvi
je u okruzju banoluckom, drugo je it tuzlanskom.
Popis zit. bos. i here. 218. 310.
MILADIN, m. ime od mila mjesto Milosav Hi
Milorad Hi Milivoj i t. d. U rjecniku Vukovu
i u Danicicevu (u ovome drugom s j^otvrdama
iz XIV i XV vijeka). Druge potvrde donose: Dec.
hris. 11. 33. K. Jirecek spom. 10 (iz xiv vijeka).
S. Novakovic pom. 79. T. Smi6iklas spom. 232.
D. Avramovic 221. Eat 350. 413.
MILADINA, /. zensko ime prema muskome
Miladin zabijezeno prije nasega vremena. S. No-
vakovid pom. 79.
MILADINOV, m. (adj.) ime zaseoku u Srbiji
zabijezeno u ispravi xiv vijeka i otud u Dani-
cicevu rjecniku.
MILA DINO Vac, Miladinovca, m. geogr. ime.
a) zaselak u Bosni u okruzju bihackom. Popis
zit. bos. i here. 256. — b) izvor u Srbiji. Et-
nogr. zborn. 8, 936.
MILADINOVIC, m. prezime. U rjecniku Da-
nicicevu s potvrdom iz xv vijeka. Druge potvrde
donose: K. Jirecek spom. 83 (iz xv vijeka). T.
Smiciklas spom. 170. D. Avramovic 256. Eat
385. Drz. kalend. (1905) 293. Imenik (1906) 442.
Sem. pakr. (1898) 26.
MILADINOVICI, m. pi. mjesno ime. a) tri
zaseoka u Bosni u razlicnijem okrufjitna. Popis
zit. bos. i here. 640. — b) zaselak u Hrvatskoj u
zupaniji modrusko-rijeckoj. Eazdje}. hrv. i slav. 20.
MILADOVIC, m. pirezime izvedeno od imena
Milad (vidi tamo) zabijeieno xv vijeka. J^. Sto-
janovid hris. 3.
MILADUEA, /. sicusni pijesak na dnu mora,
sto se na pogledu modri. M. Pavlinovic. V Poji-
cima znaci ta rijec: plitko mjesto u mora uz
kraj, isto sto 3 milo (vidi tamo). Zborn. za nar.
ziv. 8, 199. — Prvi je dio rijeci jamacno u svezi
s 3 milo j s 4 milina; ali drugi dio rijeci je
taman.
MILAHNA, /. zensko ime od mila mjesto Mi-
losava zabijezeno prije nasega vremena. S. No-
vakovic pom. 79.
MILAHOVCI, m. pi. nekakvo mjesno ime za-
bijezeno prije nasega vremena. S. Novakovic
pom. 138.
MILAJ, VI u sajivoj pjesmi ime nekakvoj
planini, koje moze biti da i nema. Vuk rjecn.
s. V. Milaj. A. s. v. prca navodi Vuk dva stiha
iz te (inace nepoznate) pjesme: Uz Milaj, mili
kume, uz Milaj ! lepa ti se prca vidi i dodaje :
uz Milaj u pjevanu se moze misliti uzmi laj.
MILAJKO, m. ime od mila kao i Miladin.
Vuk prav. sov. 124 (medu prenumerantima).
MILAK, m.
a) ime od mila kao i Miladin. U rjecniku
Vukovu i u Danicicevu (u ovome drugome s po-
tvrdom iz XV vijeka). Druge potvrde donose:
Dec. hris. 17. E. Lopasi6 spom. 1, 255 (iz xvi
vijeka). T. Smiciklas spom. 162. 242. — U nase
vrijeme sluzi kao prezime: Imenik (1906) 442.
bj mio covjek. Samo u Popovicevu rjec-
niku: brate milacel mein Lieber!
c) ime volu. F. Kurelac dom. ziv. 25.
MILAKAEA, m. prezime Srbinu u nase vri-
jeme. Imenik (1906) 442. — Da nije upravo
augtn. ime izvedeno od Milak?
MILAKIC, m. prezime u Srbiji. Etnogr. zborn.
6, 630.
MILAKOVAC, M'ilakovca, m. mjesno ime. a)
zaselak u Bosni u okruzju sarajevskom. Popis
zit. bos. i here. 58. — b) selo u Srbiji u okrugu
kragujevackom. S. Koturovic 445.
MILAKOVCI, Milakovaca, m. pi. selo u No-
vom Pazaru. Etnogr. zborn. 4, 282.
MILAKOVIC, m. prezime. E. Lopasi6 urb.
329 {iz XVII vijeka)., spom. 3, 79 (iz xvii v.). T.
Smiciklas spom. 100. Sem. pakr. (1898) 26. Ime-
nik (1906) 442.
MILAKOVICI, Milakovica, m. pi. ime zaseoku.
u)- u Bosni u okruzju banoluckom. b) u Her-
cegovini. Popis zit. bos. i here. 640. Drugi od
ova dva zaseoka spomine se i prije nasega vre-
mena. S. Novakovi6 pom. 138.
MILAKOVINA, /. zaselak u Bosni u okruzju
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 358.
MILAKUSA
666
MILA§
MILAKUSa /. topogr. ime. a) neka oranica
kod sela Torna u Slavoniji (blizu ^Pakraca) :
upravo se zove Popova Milakusa. Sem. pakr.
(1898) 50. - ff) nekakva barn kod sela Mikleusa
u Slavoniji. 54.
MILAN, m.
<i) ime od mila kao i Miladin veoma obicnn
u nase vrijeme. U rjecniku Vukovii i u Dani-
cicevu (u ovome drugome s potvrdom iz xvi
vijeka). Druge potvrde donose: Dec. hris. 4. 19.
52. Mon. ra^us. 1, 197 (iz xiv vijeka u lat. obliku
jMilanus'). Negda je sluzilo i kao prezime: K.
Lopasic urb. 334 (iz xvii vijeka).
b) milan sluzi i kao ime gdjekojoj domacoj
zivotini: volii. F. Kurelac dom. ziv. 61. V. Ar-
senijevic (s naznakom, da se govori u Lici). D.
Hire (s naznakom, da se govori u Krnaku, u
Donoj Kupcini, u Bakovcu — sve u Hrv.J, —
ovmi i jareu. J. Bogdanovic.
2. IMILAN, Milana (s takvijem se akc. danas
govori), m. grad u Italiji, tal. Milauo, lat. Me-
diolanum, nem. Mailand. U rjecniku Mikalinu,
Belinu, Bjelostjencevu i u Voltigijinu. Duka z
Milana. Mon. croat. 319 (iz xv vijeka). Milan
na pomoc tvii i Ferara ce doc. i\I. Marulic 242.
Od Milana rodom. S. Kozicic 23b. Odonde ....
bihu preneseni u Milan. F. Glavinic cvit 6a.
Dok ti dodem do Milana tvoga, Milana cu osvo-
jiti grada. Pjev. crn. 108^.
3. MILAN, adj. isto sto mio.
a) -a- ostaje u svijem ohlicima. U rjecniku
Vukovu (u odredenom obliku nailani s priinjerom
iz neke nar. pjesme: O ti bego, moj milani sin-
ko I) To su snahi milane svekrve .... to su
snahi milani deveri .... to su snahi milane jo-
trve. Vuk koTcez. 94. Jos povedi zota milanoga,
zeta moga, tvog milog rodaka. Nar. pjes. vuk
8, 56.
b) -a- ispada u ostalijem ohlicima, te imamo
na pr. milna, milno iji s promjenom glasa -1-
u -o- : miona, miono. Ciniste prijazni obilne meu
blage gostbe i milne. J. Kavariin 191a. I jiima
su mioui kucani. Osvetn. 7, 66. — Nalazi se i
adv. milno. Milno odpusti nima grijehe. J. Ka-
vanin 294^. Ku pozivje milno k sebi. 51 1^.
MILANA, /. ime od mila mjesto Milosava. U
rjecniku Vukovu (gdje se kaze, da je isto sto
Milenaj. Zabilezeno i prije nasega vremena: S.
Novakovic pom. 79.
MIL ANA G, Milanca, m. covjek iz Milana
(grada u Italiji). U rjecniku Bjelostjencevu (Mi-
lanec, Mediolanensis) i u Voltigijinu (Milanac,
Milanese, Mailander). Svi Milanci Boga i cesara
hvajahu. F. Glavinid cvit 404^.
MILANCEViO, m. prezime u Srbiji izvedeno
od imena Milanac (t. j. dem. od Milan), kojemu
nema potvrde. Etnogr. zborn. 5, 1070.
MILANESKI, adj. Samo u Mikajinu rjecniku
milanozki, di Milano, mediolanensis).
MILANEZ, m. isto sto Milanac, t.j. covjek iz
Milana. Iz tal. Milanese. U rjecniku Mikajinu
iMilanez, .Milanese, Mediolanensis).
MILANEZ, ?H. isto sto Milanez. Samo u pri-
nijrru: Milanezi pobiju svu vojsku. I. An6i6
ogl. 185
UlLA'SijA,/. zaselak u Srbiji u ukrugu uzi6-
kom. S. Koturovid 445.
MILANI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modrukko rijeikoj. Razdjej, hrv. i slav. 25. —
/nbifczeno je xvii vijeka: R. Lopa§i6 urb. 384.
MILANIC, m. prezime. T. Smifiiklas spom. 47.
1^. Stojanovic zap. i natp. 3, 223. D. Avramovic
225. Etnogr. zborn. 5, 249. — Vidi Mijanici.
MILANIZ, m. isto sto Milanez (vidi tamo).
Samo u primjeru: Celestin iv. Milaniz rodom.
S. Kozicid 28a.
MILANKO, m. ime od mila kao i Miladin. U
rjecniku Vukovu. Zabijezeno je i prije nasega
vremena: S. Novakovic pom. 79.
MILANKOVIC, m. prezime. D. Avramovic 193.
Sem. pakr. (1898) 26. Drz. kalend. (1905) 293.
Imeuik (1906) 442. I] Lici je akc. Milankovic.
J. Bogdanovic. — Zabi}ezeno je i prije nasega
vremena: E. Lopasic spom. 1, 83 (iz xvi vijeka).,
urb. 16 (iz xvi vijeka). T. Smiciklas spom. 162.
218.
MILANKOVICI, m. pi. zaselak i selo u Bosni,
prvi u okruzju bihackom, drugo u tuzlanskom.
Popis zit. bos. i here. 228. 332.
MILANKOV VARO^, w. zaselak u Dalmaciji
u kotaru benkovackom. A. Masek 13.
MILANOV, adj. sto pripada Milanu. Veoma
obicno. Ivaab Milanovb zet. Glasnik 35, 121. Svu
nod mi soko prepjeva na Milanovu pengeru.
Nar. pjes. vuk 1, 2iJ9.
MILANOVAC, Milan5vca. tn. Tako se zovu
dvije varosi u Srbiji : Gorni Milanovac u okrugu
rudnickom i Doni Milanovac u okrugu krajin-
skom. S. Koturovic 445. — Gorhi Milanovac
zvao se nekad Despotoviea, a Doiii Milanovac
zvao se Porec, pa je knez Milos g. 1832 pro-
mijenio ime Porec u Milanovac po imenu svoga
sina Milana, a g. 1859. prozvao je on Despoto-
vicu Milanovcem na uspomenu svoga brata Mi-
lana. M. D. Milicevid knez. srb. 348. 992.
MILANOVACKI, adj. sto pripada Milanovcu.
Milanovacka opstina. S. Koturovic 445.
MILANOVCANKA, /. neka igra u kolu pro-
zvana valada po varosi Milanovcu. M. D. Mili-
cevic knez. srb. 930.
MILANOVIC, Hi.
a) prezime. D. Avramovid 189. 269. T. Boca
18. Eat 88. 341. Sem. pakr. .1898) 26. Drz.
kalend. (1905) 293. Imenik (1906) 442. — Zabi-
lezeno je i prije nasega vremena : Dec. hris. 52.
T. Smiciklas spom. 84. 221.
b) dca sela u Bosni, jedno u okruzju sara-
jevskom, drugo u travnidkom. Popis zit. bos. i
here. 30. 406.
MILANOVIOI, m. pi. ime selu, za koje se ne
zna, gdje je, zapisato prije nasega vremena, S.
Novakovic pom. 138.
mIlANOVO, n. selo u Srbiji u okrugu vraYi-
skom. Etnogr. zborn. 5, 98.
MILAN - PLANINA, /. zaselak u Bosni u
okruzju tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 362.
MILANSKI, adj. sto pripada Milanu (gradu
u Italiji). Sv. Ambros . . . milanskom vladase
crikvom. F. Glavinic cvit 2941'. Poglavica mi-
lanski i ercezi nimadki. A. Kanizlic kara. 653.
Ispor. milaneski.
MILANE, n. num. verb, od milati se. U rjec-
niku Vukovu (die Ceremonie von milati se).
MILAS, m. upravo ime od mila kao i Miladin,
ait nema potvrde za ime Milas, vec samo za pre-
zime: Matoj Milas (rodom od Dubrovnika).
MILaS, m. ime od nxila kao i Miladin. U
rjeiniku Vukovu. Potvrda mu ima i prije nasega
vremena: Dec. hris. 39. 80. \i. Stojanovid hris.
MILASAN
667
MILAVA
180. Danas sliizi i Icao prezime: Drz. kalend.
(1905) 293.
MILASAN, Milasana, m. ime od mila izvedeno
od Milas, zabilezeno prije nasega vremena. S.
Novakovic pom. 79.
MILASeVAC, Milasevca, w. selo ii Hrvatskoj
u zupaniji bjelovarskokrizevackoj. Eazdje|. hrv.
i slav. 57.
MILASEVCI, AlilaseTaca, m. pi. selo u Bosni
u okruzju travnickom. Popis zit. bos. i horc. 438.
MILASEVICA, /. nekakav izvor u Srbiji. Et-
nogr. zborn. 6, 794.
MILASEVIC, m. prezime u nase vrijeme. Sem.
pakr. (1898) 26.
MILASI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko-rijeckoj. Razdje|. hrv. i slav. 22.
MILA'^ICA, /. zensko ime, a mozda zena Hi
kci kakvoga Milasa. Celunite Euzu Milasicu. M.
Drzic 32. Milasica sirenje prodava. 342.
MILASIC, m. prezime zabilezeno u ispravi xiv
vijeka i otud u Danicicevu rjecniku.
MILASIN, m. ime od mila kao i Miladin. U
rjecniku Vukovu. Zabilezeno je i prije nasega
vremena: Mon. croat. 260 (iz xvi vijeka). S. No-
vakovic pom. 79. — Ima i potvrda, gdje sliizi
za prezime: Petar Milasin (iz xvii vijeka). R.
Lopasic urb. 230 (ovo ce biti isti covjek, koji se
zove i Milasincic).
MILASINCIC, m. prezime izvedeno od imena
Milasinac, kojemu nema potvrde. Petar Mila-
sin6ic (iz xvii vijeka). E. Lopasic urb. 227. —
Vidi Milasin.
MILASINIC, m. prezime zabilezeno xvi vijeka.
E. Lopasic urb. 16.
MILAl^INOVAC, Milasinovea, m. brdo u Sr-
biji. Etnogr. zborn. 8, 843.
MILASINOVICA, /. brdo u Srbiji razlicno od
onoga, koje se zove Milasinovac. Etnogr. zborn.
8, 761.
MILASINOVIC, m.
a) prezime. Schem. zagr. (1880) 1. Drz. ka-
lend. (1905) 293. Imenik (1906) 442. — Ima mu
potvrda i prije nasega vremena: R. Lopasic
urb. 16 (iz xvi vijeka). 1. Zanicic 132.
b) zaselak u Dalmaciji u kotaru kotorskom.
A. Masbk 25.
MILASIN DV STUDENAC, m. nekako mjesto
u staroj srpskoj drzavi zabilezeno u ispravi iz
svrsetka xiv vijeka i otud u Danicicevu rjecniku
iMilasinovb studenbcb).
MILASKO POIJjE, n. nekakva ravnica u Po-
licima. Zborn. za nar. ziv. 8, 201.
MILASKOVIC, m. prezime zabijezeno u spo-
meniku xv vijeka i otud u Danicicevu rjecniku,
izvedeno od imena Milasko, kojemu nema potvrde.
MILAT, m. ime od mila kao i Milan. U rjec-
niku Vukovu i u Danicicevu (u ovome drugome
s potvrdom iz xv vijeka). Potvrde donose jos :
F. Lukarevic 4. A. Kacic korab. 461.
1. MIL ATI SE, milam se, impf. pokazivati se
p)omalo iz cega Hi iza cega. Korijen je isti, koji
je i glagolima istoga znacena: izmoliti, pomoliti,
promoliti, poma|ati i dr. Od srodnijeh jezika ima
istoga postana rijeci samo u slovenskom : moliti
(pruzati), moleti (poma(ati se). Izmedu rjecnika
samo u Viikovu, gdje stoji: Pripovijedaju, da se
u Hercegovini milaju na Bozic s cesnicom, t. j.
uzmu dvojica cesnicu pa je okrecu medu sobom
i pita jedan drugoga: „milam li se ?" (t. j. po-
mila li se iza cesnice). Onaj mu odgovori ; „ mi-
las malo". A onaj prvi onda rece: „sad malo, a
do godine ni malo" (t. j. da rodi zito dobro i
da tako velika bude cesnica, da se ni malo ne
pomila iza ne). — Isto znacene vajada je i ii
primjeru : Manih (t. j. pusaka) je tolika mnoz,
da ni ostalo kuce ni zvonika, ki mila ni malo.
H. Lucie 271. — Sva je prilika, da se glagol
milati se danas vise nigdje u narodu ne govori,
jer ono, sto Vuk pise, po svoj prilici vec u ne-
govo vrijeme nije bilo u obicaju (ispor. Vukove
rijeci: Pripovijedaju, da . . . .). Ali sam obicaj,
sto ga Vuk opisuje, jos je i danas dobro poznat
u Staroj Srbiji, kako se vidi iz knige I. S. Ja-
strebova Oohimrh h nt.cHH xypeu.KHX'b CepGoBt.
C. Ile'repoypri, 1886. str. 41., gdje se kaze, da se
na budne vece domacin sakrije za priredene ko-
lace i pita ukucane triput: „Vidite li vi mene?^
A oni mu odgovaraju: „Ove te godine malo vi-
dimo, a do godine da te ni malo ne mozemo vi-
deti" i s tijem izricu ze]u, da bi do godine to-
liko bilo zita, da se iza velikoga mnostva kolaca
ne uzmogne domacin vidjeti.
2. MILATI SE, milam se, impf. isto sto mi-
lovati se, jubiti se. Govori se u Lici. Da, vas
dvoje vavije mile lale, vavije se milate. J. Bog-
danovic.
MILATIC, JH. prezime izvedeno od imena Mi-
lat. Mon. ragus. 2, 30. 111.
MILATKO, m. ime od mila izvedeno od Milat.
Potvrda mu ima samo iz xiv vijeka : Svetostef.
hris. 34. Dec. hris. 5. 40. Zabilezeno je i u jed-
noj ispravi cnra Stjepana i iz ne je uslo u Da-
nicicev rjecnik (Milatbko).
MILATKOVIC, ?«.
aj prezime zabijezeno siv vijeka. K. Jirecek
spom. 101.
b) selo ic Srbiji u okrugu rudnickom. S.
Koturovic 445. — Pisu ga i Milatkovidi (m. pi.).
Etnogr. zborn. 6, 599.
IMILATOVAC, Milatovca, m. dva sda u Sr-
biji, jedno u okrugu kragujevackom, drugo u
pozarevackom. S. Koturovic 445.
MILATOVE DRAGE, /. pi. seoce u Dalma-
ciji u kotaru spjetskom. A. Masek 137.
MILATOVICA, /. geogr. ime. a) selo u Her-
cegovini. Etnogr. zborn. 5, 64. U knizi Popis
zit. bos. i here, nema toga sela. — b) voda u
Srbiji u okrugu biogradskom. M. D. Milidevic
knez. srb. 61. Bice krivo zabi^ezen akc. Milato-
vica. Glasnik 43, 340.
MILATOVIC, m. prezime. U rjecniku Dani-
cicevu s potvrdama iz xiv i xv vijeka. Druge
potvrde donose: J^. Stojanovic spom. 185., zap. i
natp. 3, 2. T. Smiciklas spom. 259. t^em. pakr.
(1898) 26.
MILATOVICI, m. pi. topogr. ime. a) dva za-
seoka ?«• Bosni u okruzju sarajevskom. Popis zit.
bos. i here. 22. 62. — b) mjestance u Dalmaciji
u kotaru kotorskom. A. Masek 33. — c) selo u
Srbiji u okrugu rudnickom. S. Koturovi6 445.
MILAVA, /.
ft) ime od mila mjesto Milosava. I. Pavlovic
(,Milava'). Zabilezeno je i prije nasega vremena:
S. Novakovid pom. 78.
b) ime kravi. P. Kurelac dom. ziv. 25. Zborn.
za nar. ziv. 1, 310 (za Bosnu i Here.)., 9, 109
(za Polica). D. Hire (za selo Berkasovo u Srije-
mu). To je znacene i u primjeru: A ona mu
MILAVAC
668
MILEDUH
dala posisane, kostono ga i milava dava svom
mjekoti za sirova tega. Osvetn. 6, 29.
c) Milava, predio u bo3. Krajini u Potko-
zarju. M. Ruzicic.
MILAVAC, Milavca, m. hrdo u Srbiji. Etnogr.
zborn. 8, 498.
MILAVCIC, m. selo u Srbiji u okrugu kragu-
Jevackom. S. Koturovic 445.
MILAVER, tn. ime (tamna postana) sluzi duzda
mletackoga. Hrv. nar. pjes. 1, 585.
MILAVICE, /. 2^/. zaselak u Bosni u okruSju
sarajevskum. Popis zit. bos. i here. 72.
MILAVIC, «J. prezime po materi Milavi u
Policima: Statut po}. 311. I danas: Zborn. za
nar. ziv. 8, 188.
MILAVI61, m. 2jZ. dva sela u Hercegovini.
Popis zit. bos. i here. 502. 556.
MILAVKA, /. ime kravi F. Kurelac dom. ziv.
25. — Ispor. milava pod b.
MILA VODA, /. vrolo u selu Popiui (u Lici).
J. Bogdanovi6.
MILBEAT, m. vidi Miobrat.
MILCA (bice takav akc), m. musko ime od
villa kao i Milan. Svetostef. hris. 34. D. Avra-
movi6 224. S. Novakovid pom. 80 (ovdje se ne
razabira je li mu§ko Hi zensko ime).
1. MILCE, vidi 1 Milac pod b.
2. MILCe, m. musko ime od mila kao i Mi-
lan. Potvrda se nalazi same u lat. spomeniku
XIV vijeka: !Nulla persona debeat receptare . . .
Milce famulum Miloslavi caligeri. Hon, ragus.
1, 199. Ovo se ime u starini sklanalo : gen. Mil-
Seta, dat. Milcetu i t. d.
MILCEKA (tako je zabi^ezen akc.) f. cuje se
u Lici kao nom. augm. od Milka. V. Arseuijevic.
MILCeTIC (s takvijem se akc. izgovara), m.
prezime u nase vrijeme. Imenik (1906) 442. Pre-
zime je ovo izvedeno Hi od imena 2 Milce Hi
od Milcota (gen. Milcete i t. d), kojemii nema
potvrde.
MILCEVA KOSaRiStA, n. pi. nekakvo mje-
sto u staroj srpskoj drzavi zapisato u ispravi
XIV vijeka i otud u Danicieevu rjeeniku.
MILCEVIC, m. prezime izvedeno od imena
Milac (upravo od pridjeva Milcev). Mon. ragus.
2, 89. Etnogr. zborn. 6, 324. — Vidi Miocovic.
MILCiC (s takvijem se akc. govori), m. pre-
zime izvedeno Hi od imena Milac Hi od Milca.
Dec. hris. 10. 15. Mon. croat. 69. 134 (iz xv
vijeka). R Lopa&ic urb. 114. 223 (iz xvi i xvii
v.). L)rz. kalend. (1905) 296. Imenik (1906) 442.
MILCIKA (lako je zabi^ezen akc), f. ime od
mila mjesto Milica. (U Lici). J. Bogdanovid.
MILCiN, m. ime od mila kao i Milan. U rjee-
niku Daniiicevu s potvrdom iz xiv vijeka. Po-
tvrda je i u De6. hris. 14. 51. Sluzi i kao pre-
zime: R. LopaSic urb. 223 (iz xvii vijeka). Go-
vori se i danas u Lici (s naznacenijem akc). J.
Bogdanovi6.
MILOINAC, Mil6inca, m. pre:ime u Vranskoj
Piinx. Etnogr. zborn. 5. 185.
MJLCINOV16, m. prezime. Mon. croat. 280
(iz XVI vijeka). Imenik (1906) 442.
MILCiNOVKJI, m. pi. zaselak u Hrvatskoj u
zupaniji zagrehaikoj. Razdje). hrv. i slav. 33.
MILCU.J, m. ime od mila kao i Milan. Samo
u D06. hri.s. 17. 85 (na prvom je mjestu zapisato
-ju mjesto -U-).
MILCUKA (tako je zabi^ezen akc), f. line od
mila mjesto Milica (u Lici). J. Bogdanovid.
MILC, m. Najglavnije mjesto na jednom cit-
luku, t. j. de su kuce upravo de je teme}, zove
se u Bosni i Hercegovini mile. V. l^esevid. U
svakom selu ima dvorova ili dvorista ili avlija,
koji su mahom ogradeni ogradama .... Izgleda,
da se nazvane ,dvor' u ovome smislu sada nigde
neposredno ne upotrebjava . . . . U brdima crno-
gorskim kazu za dvor sada: mile. Etaogr.
zborn. 4, c. — Vidi milac, milce, mijak, mijc.
MILCE, milceta (bice takav akc), n. Ono
zem|iste, na kome je kuca, zove se milde (u
Hercegovini). Etnogr. zborn. 5, 696. Danas u
juznoj Hercegovini imaju dva oblika svojine;
privatna svojina i seoske zajednice. U privatnu
svojinu dolazi a k a r ili milce, u sto se racuna
kuca, sve zgrade za }ude i stoku, pojata 3 gum-
nom, vrt, basca, vodnak, vinograd, voda .... 5,
1123. — Vidi mild.
MILDRAG, m. vidi Miodrag.
MILDRUG, MILDRUZIC, wj. vidi Miodrug
Miodruzid.
1. MILE, in. ime od mila kao i Milan. Iz-
medii rjecnika u Danicieevu s potvrdama iz xiv
vijeka. Druge su potvrde (svc samo za nom. sing.) :
Svetostef. hris. 29. Dec. hris. 14. 51. D. Avra-
movid 205. Rat 135. V. Arsenijevid (s naznace-
nijem akc. i s dodatkom, da se govori u Lici).
— U staro je doba gen. bio Mileta, dat. Miletu
i t. d., a danas je u juznom govoru gen. Mila,
dat. Milu t t. d. Pored toga se 6uje u narodii
i gen. Mile, dat. Mili, akuz. Milu. Tako imamo
na pr. gen. Mile. Nar. pjes. marjan. 23., dat.
Mili. 19. 92., akuz. Milu. Osvetn. 2, 18. — Ima
potvrda u pjesmama, da se istome covjeku veli
Mile, kojemu se veli i Milos Hi Milovan ili Mi-
lutin. Tako je Mile = Milos: Pjev. crn. 6^.
Osvetn. 3, 100. 101. Mile = Milovan. Nar. pjes.
marjan. 19. Mile = Milutin. Osvetn. 2, 22. 28.
Bice pogrjeska, sto se istome covjeku veli Mile,
kojemu se (u istoj pjesmij veli i Mirko: Nar.
pjes. vuk 5 (1865), 364.
2. MILE, /. zensko ime. Potvrda ima samo za
vok., i to u dca pisca, od kojih jedan uzima
Mile za isto zensko, kojemu u istoj pjesmi veli
i Milica, a drugi ima Mile kao vok. za zensko,
kojemu u nom. veli Mila. Ah Mile, Milice, zacni
ve ku pjesan. N. Najeskovid 1, 240. Nu Mile,
zacni ti. 241. Muc, Mile, ne cvijeli. D. Zlatarid
45L' (vidi primjer s iste strane u istoga pisca
kod 1 Mila pod a).
3. MILE, selo u Bosni u okruzju travnidkom.
Popis zit. bos. i here. 436. — Ne razabira se,
je li ovo neutr. sing, ili je fern. plur.
4. MILE, mileta, n. Samo u Vukovu rjeeniku,
gdje se kazc, da je isto sto i minle (vidi tamo),
i da se govori u Grnoj Guri. — Ispor. milet.
MILECE, viusko ime zabijezeno u ispravi xiv
vijeka i otud u Danicieevu rjedniku. Po sooj
prilici je Milece mjesto Miletce (Miletsee) od
Mileta, a po obliku je to rijec srednega roda.
MILECEVIC, m. prezime zabi^ezeno xv vijeka,
a izvedeno od imena Mile6, kojemu nema po-
tvrde. K. JireCek spom. 78.
MILEO16, j/i. prezime izvedeno od istoga imena,
od kojega i Miledevid. Mon. croat. 161. 182 (iz
svrietka xv vijeka i iz podetka xvi).
MILEDUH, m. bi}ka, koja se zove i miloduh
(vidi tamo). Samo u primjeru (iz nar. pjesme
slavonske) : Kako bi ga jadna otrovala, kad bi
MILEJ
669
mileSevina
nemu svoje srce dala i pod noga mekano ste-
rala: mileduva, da ga dobro cuva, drago|uba,
da mu budem juba. Zborn. za nar. ziv 7, 89.
MILEJ, m. ime od mila kao i Milan. Samo u
jednome spomeniku xiv vijeka, u kojemu upravo
pise Mw.iiH. Dec. hris. 6. 73.
MILE(J)l6, m. pre:me zabi]eze.no u kajkav-
skoj ispravi na j)ocetku xvm vijeka, a izvedeno
od imena Milej. E. Lopasid spom. 3, 2-56 (,Mi-
leichu', dat.).
MILEJE, /. pi. ime (vajada grckoj nekome
svetogorskom manastiru zapisato u spomenicima
XIII vijeka i otitd u Danicicevu rjecniku.
MILEJEVIC, n. pre:ime zapisato prije nasega
vremena izvedeno od imena Milej. T. Srni6iklas
spom. 253 (grijeskom Milejovic kao i Mihajovic
u istoj knizi ; vidi kod Miha|evic).
MILEK, m. pre: ime zabifezeno u ncm. ispraii
XVII vijeka (.MiHackh'). R. Lopasi6 spom. 2. 112.
I u nase vrijeme: Ead jug. akad. 82, 100. —
Milek je upravo ime od mila kao i Milan pa
je nzeto za prezime.
MILEKI^ (s takvijem se akc. govori), m. pre-
zime u nase vrijeme u Srba. Eat 97. 353. Sem.
pakr. (1898) 26. Drz. kalend. (1905) 293. Imenik
(1906) 442.
MILEKICI, m. pi. laselak u Bosni u okruzju
travnickom. Popis zit. bos. i here. 448.
MILEKOVIC, m. predme. §em. pakr. (1898)
26. Imenik (1906) 442. Zabijezeno je i prije 7ia-
sega vremena. Mon. croat 267 (u xvi vijeka).
MILEKOVO SELO, n. selo u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrehackoj. Eazdje|. hrv. i slav. 41.
1. MILEN, m. ime od mila kao i Milan. U
rjecniku Vukovu. Eat 343. 363. Ima mu potvrda
i prije nasega vremena : Dec. hris. 8, 24. 91.
Mon. ragus. 1, 63. 71. Glasnik ii, 3, 204. T.
Smiciklas spom. 276. ^i. Stojanovid zap. i natp.
3, 1.
2. MILEN, adj. isto sto niio. U Vtikovu rjec-
niku, gdje ima samo odredeni oblik mileni te se
kaze, da je isto sto mio i dodaje se primjer iz
nekakve nar. pjesme-.'l Vukovu milenu lubovcu.
Priwjera ima samo iz nar. pjesama. Cuj me
dobro, moj mileni sine ! Nar. pjes. vuk 5 (1865)
10. Cek' me, majko milena. Nar. pjes. here, vuk
269. Kad te v tancu vidim, mileni cvete moj,
sam sebi se cudim, da >^va ja sluga tvoj (govori
momak djevojci). Nar. pjes. istr. 2, 134. — Ova-
mo te ici i primjer: Oj devojko, oj milena, sedi
meni kraj kolena. Nar. pjes, vuk 1, 419 (stam-
pano Milena, shvaceno je dakle kao zensko ime,
koje tako glasi; ali nije nuino tako uzimati).
MILENA, /. zensko ime od mila mjesto Milo-
sava. U rjecniku Vukovu.
MILENCICA (tako je zabifezen akc), f. dem.
od Milenka. U Lici. J. Bogdanovic.
MILENICA, /. mila, draga. Samo u primjeru :
Visni Boze, podaj srcu mome, mome srcu moju
milenicu (qovori momak za svoju dragu). Nar.
pjes. Vila (1868) 624.
MILENIC, m. prezime u nase vrijeme. Rat
106. 853. Etnogr. zborn. 5, 808. 1070.
MILENIJA, /. zensko ime od mila kao i Mi-
lena. D. Avramovi6 197. 242.
MILENKA, /.
a) zensko ime od mila kao i Milena. \i.
Stojanovid hris. 180.
b) ime kravi. F. Kurelac dom, ziv. 25. Go-
vori se u Lici, gdje je akc. milenka. V. Arseni-
jevic. J. Bogdanovic. Zborn. za nar. ziv. 5, 144.,
u Turskoj Hrvatskoj. Zborn. za nar. ziv. 6, 97.
MILEN KASeV, m. prezime izvedeno od imena
Milenkas, kojemu ncma potvrde. Etnogr. zborn.
5, 323.
MILEN KO (Hi Milenko), tn. ime od mila kao
i Milan. U rjedniku Vukovu. Zaprosi mladi Mi-
lenko lijepu Jane u majke. Nar. pjes. vuk 1,
309. Ugleda majka Milenka. 311. — Ima mu
potvrda, i odavnn prije nasega vremena: Dec.
hris. 47.
MILENKOVAC, Milenkovca (Hi Mil^nkovac,
Mil^nkovca), m.
a) prezime u juznoj Srbiji. Etnogr. zborn.
5, 168., 6, 178.
hj planina u Srbiji u okrugu jagodinskom.
Glasnik 61, 129.
MILENKO VIC (Hi Milenkovic), m. prezime.
D. Avramovic 192. 198. Drz kalend. (1905) 298.
Ima mu potvrda i prije nasega vremena : T.
Smiciklas 269.
MILENOVIC, w. prezime. D. Avramovic 193-
Drz. kalend. (1905) 293. Ima mu potvrda i prije
nasega vremena: Dec, hris. 8 (na str. 75 istom
dovjeku pise se prezime Milenovict., t. j. Mijo-
novic). T. Smiciklas spom. 76. 218.
MILES, m.
a) ime od mila kao i Milan. U rjecniku
Vukovu i u Danicicevu (u ovome drugom s po-
tvrdama iz xiv vijeka). Druge su potvrde : Dec.
hris. 24. 43. E. Lopasic spom. 1, 255 (iz svr-
setka XVI vijeka). l^i. Stojanovic zap. i natp. 1,
315 (iz XVII vijeka). Upotrebjava se i u Lici. J.
Bogdanovid.
b) ime jarcu. F. Kurelac dom. ziv. 38.
MILE§A, m. i f.
a) musko ime od mila kao i Milan. U rjec-
niku Danicicevu s potvrdom iz xiv vijeka. Po-
tvrda se nalazi jos u Dec. hris. 12. 34.
b) im kozi. F. Kurelac dom. ziv. 38. Go-
vori se u Lici. J. Bogdanovic (koji bifezi akc.
milesa). Zborn. za nar. ziv. i ob. 5, 139.
c) ime kobili. D. Hire (zabijezio za selo
Bastaje u Slavoniji).
MILESEVA (Hi Mile^ova), /. manastir sa
crkvom u Novom Pazaru. U rjecniku Vukovu i
u Danicicevu (u ovome s potvrdama iz xiri vijeka
I da\e). Druge su potvrde: \. Stojanovic zap. i
natp. 1, 221. 308 (iz xvi i xvii vijeka). Ead jug. ak.
1, 179 (u rukopisu iz pjrve polovine xix vijeka).
Etnogr. zborn. 4, 257. 298. 336. — Pored Mile-
seva govori se i MileSevo, MiloSeva, Mijeseva,
Mi}esevka.
MILE§EVA BAEA, /. nekakvo mjesto u sta-
roj srpskoj drzavi zabijezeno u ispravi xiv vijeka
i otud u Daniiicevu rjecniku.
MILESEVAC, Mile§evca, m.
a) prezime zabijezeno xvii vijeka. \. Stoja-
novi6 zap. i natp. 1, 334.
b) nekad gradic u Novom Pazaru, danas u
razvalinama. Etnogr. zborn. 4, 303.
MILE§EVIC, m. prezime. Glasnik ii,11, 25.
§em. pakr. (1898) 26. Nar. pjes. vuk 8, 269.
MILESEVICI, m. j)l. dva zaseoka u Bosni u
okruzju bihackom. Popis zit. bos. i here. 244. 252.
MILE&EVINA, /. bijka. Ligustrum vulgare.
B. Sulek im. 1/ Popovicevu rjecn, Eainweide.
MILESEVO
670
MILEZIJA
MILESEVO, «. selo u Novom Pazaru. F. Ju-
ki6 zoml. 60. Spomine se i prije nasega rremena.
Manastir u Milesevu. A. Kacic korab. 425. No-
rini 37. Milesovo se pise ime manastiru, koji se
zove i Mileseva (vidi tamo). Etnogr. zborn. 4,
303.
MILESEVSKI, adj. sto pripada Milesevi (Hi
Iltlescvu). U rjecniku Danicicevu s potvrdama
iz XV vijeka. MileSevskyj (t.j. iguman) Gavrilb
(iz XIV vijeka). ^j. Stojaaovic hris. 24.
MILESI6, in.
a) prezimc prije nasega vremena. Dec. hris.
28. 50. K. Jirecek rom. 3, 43 (iz xiv vijeka). —
Ovamo ide i primjer: Bara (t. j. Barbara) Mi-
lesicka (i.: xvi vijeka). Mon. croat. 277.
h) selo u Bosni u okruzju tuzlanskom. Po-
pis zit. bos. i here. 282.
MILESiCI, m. pi. a) mjestance u Dalmaciji
u kotaru makarskom (pise se i Milisici). A. Ma-
sek 71. — b) zaseluk u Hercegovini. Popis zit.
bos. i here. 532.
MILE§INA, /. selo u Dalmaciji u kotaru
spjetskom (pise se i ])lur. Milesine). A. Masek 125.
MILESKO, m. ime od mila kao i Milan za-
bijezeno xvii vijeka. T^. Stojanovic zap. i natp.
1, 356.
MILET, m. vjera, narod. Iz tur. (arap) millet
(vjera, vjerska zajednica, narod s ohzirom na
vjeru). Izmedu rjecnika samo 11 Vukovu (mnogo
djece, eine Menge Kinder, suboles s naznakom,
da se govori u Risnu). Znacenu, sto ga je Vuk
zabijezio, nema od drukud potvrde. — Vidi 4
mile, minle.
a) vjera, zakon. U nih nema nikakva vjen-
cana, no pogodbu nekakvu u6ine, ka da kravu
na poli predaju .... Hvala Bogu, pasjega mi-
leta! . . . zakon mii je, sto mu srce zudi, sto no
zudi, u koran ne pise. P. Petrovi6 gor. vijen. 70.
b) narod. Makar bilo od kojeg mileta, sve
se diglo k carevu barjaku. Nar. pjes. magaz.
(1863) 81. Jer stid me je od sve sedam kraja, i
sram me je od mileta moga {govori tiirski car).
Osvetn. 3, 63. Da smo mi Turci naobaska bez
ikakva drugoga mileta Nar. prip. vrc. 55.
1. MILETA, m.
a) ime musko od mila kao i Milan. U rjec-
niku Vukovu i u Danicicevu (u ovome drugom
sa potvrdom iz svrsetka xiv vijeka). Druge su
potvrde: De6. hris. 43. 69. K. Jirecek spom. 37
(lat. isprava iz xiv vijeka). J^. Stojanovi6 zap. i
natp. 1, 401 ^iz xvii vijeka). T. SmiMklas spom.
214. Pjev. crn. 39b. Nar. pjes. vuk 1, 557.
b) ime volu. U selu Berkasovu u Srijemu.
D. Hire.
2. MILETA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kra-
gujevaikom. Sr. nov. 1868, 257.
MILETA(5lC, m. prezime u Srbiji izvedeno od
iiiiena Miletafi, kojemu nema potvrde. Etnogr.
zborn. 6, 320.
MILETANIC, m. jjrezime izvedeno od imena
Milf^tan, kojemu nema potvrde. Eat 109.
MILETAS, Miletd§a; m. ime augm. od Mileta.
U Lici. V. Arsenijevic. J. Bogdanovic.
MlLETlC, m. veoma obicno prezime u Hrvata
i It Srba u nase vrijeme. Ima mu potvrda i
prije nakcga vremena: Deft. hris. 22. 55. K. Ji-
retek npnm. 72. 81 (iz xv vijeka). Mon. croat.
206 (iz XVI vijeka). A. Ka6i6 korab. 493.
MILETlil, m. pi. nekoliko aela i zaselaka u
Bosni u razlicnije)n okruzjima. Popis zit. bos.
i here. 640.
MILETIN, ?n.
a) ime od mila kao i Milan. Dec. hris. 10.
77. — Danas sluzi kao prezime. Sem. mitr.
(1900) 127.
b) Miletin, Miletina, m. izvor u Dalmaciji
kod Sina. Vuk rjecn. Pak cu poslat do dva moja
sina, da mi odu do bijela Sina i donesu vode
Miletina ; kada dojdu na Miletin vodu, pogubi
i(h) Barakoviclbro. Nar. pjes. vuk 3, 549.
MILETINA, /. nekakva utrina u Srbiji u
okrugu podrinskom. \i. Stojanovic.
MILETINAC, Miletinca, m. prezime u nase
vrijeme. Sem. pakr. (1898) 26.
MILETINA VODA, /. nekakva voda u Crnoj
Gori (Hi u Hercegovini YJ. Dok na vodu dosli
Miletinu. Ogled, sr. 107. Dovede ih vodi Mile-
tinoj. 109.
MILETIN DOL, m. neko mjesto u staroj srp-
skoj drzavi. U gor' lie fielo Miletina dola. Sve-
tostef. hris. 13.
MILETINE, /. pi. zaselak m Bosni u okruzju
sarajevskom. Popia zit. bos. i here. 14.
MILETKO, m. ime od mila kao i Milan. Dec.
hris. 46. 74.
MILETKOV16, m. selo u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 28. Pise se
i plur. Miletkovici. Etnogr. zborn. 5, 654.
MILETNAK, m. brdo u Dalmaciji u kotaru
makarskom. A. Masek 68.
MILETOV161, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 16.
MILEUSNIC (s takvijem se akc. govori), m.
prezime u Hrvatskoj, osobito u Lici. T. Boca 15.
Imenik (1906) 442. Zabijezeno je i prije nasega
vremena. R. Lopasic spom. 3, 343 (iz xviii vijeka 1.
— Nema sumne, da je Mileusnic (t. j. Mileust-
ni6) slozeno ime od pridjeva mio (mil) i od ime-
nice usta; ali je tamno, zasto mjesto ocekivanoga
-o- stoji -e-. Ispor. bjeleusna, bjeleusnast, Mi-
lousnic. Vidi i rijec, koja sad dolazi.
MILEUSTAN, upravo pridjev, ali kao da je
imenica (musko ime) u jedinoj potvrdi te rijeci-
S. Novakovic pom. 81 (gdje upravo stoji akuz.
Mileustna). Vidi i rijec, koja je pred ovom.
MILEVA, /.
a) zensko ime od mila mjesto Milosava. U
rjecniku Vukovu, gdje je akc. zabi{ezen Mileva;
ali po Srijemu i po gdjekojim krajevima Hr-
vatske govori se Mileva. N. Simic nast. vjesn. 8,
108. Isti taj akc. postav^a za Orahovicu u Sla-
voniji S Ivsi6. Potvrde ovome imenu donose jos
D. Avramovic 205. i S. Novakovic pom. 79.
b) mileva (bice takav akc), ime kravi. F. Ku-
relac dom. Xiv. 25.
MILEVCe, Milevceta, n. zensko ime. Vidi kod
Mevce.
MiLEVl6 (bice takav akc), m. prezime u Sr-
biji izvedeno od zenskoga imena Mileva. Etnogr.
zborn. 6, 820.
MILEVKA (bice takav akc), f.
a) zensko ime od mila u Srbiji. Glasnik
49, 100.
b) ime kravi. F. Kurelac dom. ziv. 25.
MILEZLIA, /. vrsta, rod. (lovori se u Istri,
gdje je akc. milezija. D. Nemanic (1884) 55.,
'^^
/^^
MILGOST
671
MILICANIN
Jioji bijezi lat. znacene genus. — Bijec tamna
postana; da nije iz kojega tal. narjecja '^
MILGOST, m. vidi Miog:o3t.
1. MILICA, /.
u) zensko ime od mila mjesto Milosava. U
rjecniku Vukovu i u Danicicevu (u ovome dm-
gom s potvrdama iz xiv vijeka). Druge su po-
tvrde iz starine: Mon. ragus. 1, 151. H Lucie
284. 289. — U vok. je ohicno Milice: N. Najes-
kovic 1, 210. Nar. pjes. bog. 11. Nar. pjes. vuk
2, 260. 289., all ima potorda i za vok. Milica:
N. Najeskovic 1, 243. 257. — Milica se veil istoj
djevojci, kojoj se veli i Milojka: Al' oto ti Turak'
janicara pa besjede Milojki cobanki ; Oj Milice,
draga cobanicel Nar. pjes. marjan. 128. Pogrjeska
ce biti u Voltigijinu rjecniku, gdje se veli, da
je Milica isto sto Marica, t. j. Marija.
b) milica je milo zensko. Sarno u ova dva
primjera : Da se kojagod milica u koga (t. j. u
daka) ne zamiluje. A. Kanizlii kam. 223. Aj
milice, mila majko moja! Nar. pjes. istr. 1, 12.
c) milica, imckravi. F. Kurelac dom. ziv. 01.
2. MILICA, /. brdo u Crnoj Gori (upravo
brdaki vijenacj, koje se arnautski zove Milec.
Ispor Milec, koji Srbi zovu Milica i tvrde,
da je arbanasko ime srpskog porekla. Etnogr.
zborn. 8, 83.
3. MILICA, /. bot. ime. a) bi]ka Bellis pe-
rennis (u Istri). B. §ulek im. — 6j visoka trava
na livadi (u hrv. ZagorjuJ. B. Sulek im. — cj
u Popovicevu rjecniku . milica, Ganseblume.
MILICIJA (Hi milicija), /. zemja, u kojoj
sjede militarci, t.j. granicari, krajisnici. Iz nem,
Miliz (a ovo iz franc, milice). U rjecniku Vu-
kovu (die Miliz [Gegend], terra militum). U voj-
vodstvu zovu drazivaske po miliciji vrajtove, a
po paoriji birove i pandure. Vuk rjecn s. v.
drazivaska.
MILIC, ni. vidi Milig.
MILICaNAC, Milifanca (bice iakav akc), m.
covjek iz sela Milicinice (vidi tamo); sluzi kao
prezime. Glasnik ii, 1, 200. Etnogr. zborn. 8, 796.
MILICANI, m. pZ. selo a Hrvatskoj u zupa-
niji bjelovarsko - krizevackoj. Eazdje}. hrv. i
Slav. 61.
MILICANIC, jn. prezime u Srbiji. Drz. kalend.
(1905) 294.
MILICANSKI, adj. sto pripada selu Milici-
nici (vidi tamo). Milicanska opstina. S. Kotu-
rovic 445.
MILICE, n. bUka, koja se zove i milogled,
Sanicula Europaea. J. Panfiic flora beogr.-* -501.
S. Petrovid 151.
MILICEKA (tako je zabifezen akc), ime augm.
od Milica. U Lici. J. Bogdanovic.
MILICEVAC, MiliSevca, m. potok u Slavoniji
kod sela Dojana (blizu Daruvara). §em. pakr.
(1898) 49. Mozda je -c- grijeskom zapisato
mjesto -C-.
MILICEVI6, m. prezime, koje se tako (t j. sa
-c- mjesto sa -6-) nalazi katkad zapisato, kao da
je izvedeno od imena Milic, kojemu nema po-
tvrde. Glasnik it, 1, 94. Sem. mitr. (1900) 215.
Drz. kalend. (1905) 294. Imenik (1906) 442. Bos-
liak (1908) 126. Po svoj prilici bilo bi bole, ako
ne svuda, a ono u vecini sluiajeva pisati -6-.
— I jedan zaselak u Bosni u okruzju tuzlanskom
pise se Milicevid. Popia zit. bos. i here. 340.
MILICEVI61, w». pi. zaselak u Bosni u kotaru
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 354. Po svoj
prilici boje bi bilo pisati -c-.
MILICeVINA, /. zaselak u Hercegovini. Po-
pis zit. bos. i here. 500. — Mozda bi bo]e bilo
pisati -C-.
MILICEVKA, /. nekakva livada kod Kopriv-
nice u Hrv. D. Hire. — Wlozda bi bo]e bilo pi-
sati -C-.
MILICICA, /.
aJ zensko ime, dem. od Milica. U rjecniku
Vukovu.
b) u pjeimi nekakva planina (koje mozda
i nema). Milicice, visoka pianino, sa tebe se
sirok jarak vidi. Nar. pjes. vila (1868) 645.
MILICIC, »j. prezime izvedeno od zenskoga
imena Milica (prezime po materi Milici). Schem
bosa. (Ic64) 17. Eat 352. §em. pakr. (1898) 27.
Drz. kalend. (1905) 294. — Zabijezeno je i jnije
nasega vremena: Mon. eroat. 280 (,milichich' iz
XVI vijeka). Arkiv za pov. jug. 2, 315 (,Miliehich').
E. Lopasic urb. 275. T. Smi6iklas spom. 143
(,Milicsich').
MILICICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju
travnickom. Popis zit. bos. i here. 440. — To je
ime zabilezeno i prije nasega vremena, a izdavac
veli, da je nekakvo mjesto u Srijemu. S. Nova-
kovic pom. 138.
MILICIN, adj. sto pripada Milici. Tri rodena
brata Milicina. Nar. pjes. vuk 2, 202.
MILICINICA, /. selo u Srbiji u okrugu va-
jevskom. S. Koturovic 445. Zabilezeno je i prije
nasega vremena: L. Stojanovii zap. i natp. 2, 305.
MILlClNO OKO, n. naziv uzorka pri tkanu
na zijev. J. Belovic-Bern. 79 (supl.). (Platno)
moze biti tkano u zijev, t. j. u nega utkana
stara gobelinska tehnika od xv — xvi stojeca; ta
je sarena i u vrlo krasnim §arama i uzorcima,
koji se zovu zrcala, rezano ruze, pijetlove ruze,
Milicino oko i t. d. 121 (supL).
MILICKOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Milicko, kojemu nema potvrde. Sem. pakr. (1898)
27. Drz. kalend. (1905) 294.
MILI6NA, /. ime od mila kao i Milica. Sfu
slatkost skusih f uzi, Milicna kad me obuzi. P.
Zoranic 58.
MILIC, m.
a) ime od mila kao i Milan. U rjecniku
Vukovu Druge su potvrde: Nar. pjes. vuk 2,
535. 3, 355. D. Avramovid 186. 234. Eat 173.
326. Ima potvrda i prije nasega vremena : Mon.
ragus. 2, 246. F. Lukarovic 107. Glasnik 11, 3,
75. S. Novakovic pom. 79.
b) prezime. D. Avramovic 209. 233. §em.
mitr. (1878) 39. Eat 83. 394. Sem. pakr. (1898)
27. Drz. kalend. (1905) 294. Imenik (1906) 442.
J. Bogdanovic (potvrduje to prezime za Liku i
bi]ezi akc. Mili6). — Ima mu potvrda i prije
nasega vremena : Statut kast. 201 (i: xvii vijeka).
c) selo u Bosni 11 okruzju tuzlanskom. Po-
pis zit. bos. i here. 292.
(f) milidu moj ! govori se uz rijec kao : brato
dragovicu! TJ Lici. V. Arsenijevic.
MILI6a, /. zensko ime od mila kao i Milica.
S. Novakovi6 pom. 79 (gdje je zabi^ezen akuz.
Milieu).
MILICANAC (bice takav akc), m. prezime u
Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 619.
MILICANIN, m. prezime u Srbiji. Eat 362.
MILICARAC
672
MILIMIGE
MILICARAC (bice takao akc), vi. prezimc u
Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 320.
MILICEV, m. prezime u nase vrijeme. Seni.
raitr. (1900) 269.
MILI^EVAC, Milicevca, m. prezime u Srbiji.
Etnogr. zborn. 5, 301. 6, 381.
MiLl6EVCI, Milidevaca, m. pi. selo « Srbiji
u okrugu rudnickom. S. Koturovic 445.
MILICEVI6, m. prezime u nase vrijeme izve-
deno od imena Milic. D. Avramovid 232. Schem.
spal. (1862) 13. Schem. bosn. (1864) 40. 68. Drz.
kalend. (1905) 294. Ispor. Milicevic.
MILICEVKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
krusevackom. Niva kod Milicevke. Sr. nov.
1861, 762.
MILICL Milica, in. pi. togogr. ime. a) neko-
liko sela i zaselaka u Bosni i Hercegovini u
razlicnijem okruzjima. Popi.s zit. bos. i here.
640. — b) Mili6i Doni i Gorhi, dva mjestanca
u Dahnaciji u kotaru sp]etskom. A. Masek 132.
— c) selo u Srbiji u okrugu rudnickom. S. Ko-
turovid 445.
MILICKA RIJEKA, /. zaselak u Bosni u
okruzju sarajevskom. JPopis zit. bos. i here. 60.
MILIDRAGOVIC, m. prezime izvedeno od ime-
na Milidrag, kojemu nema potorde (ali ispor.
Milodrag, Miodrag). D. Avramovi6 186.
MILIGr, m. ime jamacno krivo zapisato (mozda
mjesto Milic). S. Novakovic pom. 79 (gdje upravo
stoji akuz. Miliga).
MILIGLED, m. ime bi(ki. Samo u Popovicevu
rjecniku za nem. Windroschen. Ispor. milogled.
MILIHNA, wt. musko ime od mila kao i Mi-
lan zabijezeno xiv vijeka. K. Jirefiek rom. 3, 43.
MILIHNO, m. musko ime kao i Milihna za-
bi^ezeno prije nasega vremena. ^. Stojanovic hris.
180 (gdje je upravo akuz. Milihna).
MILIJA, m. i f.
a) musko ime od mila kao i Milan. U rjec-
niku Vukovu. Druge su potvrde: Vuk nar. pjes.
4 (1833), XIII. D. Avramovic 205. 248. Rat 328.
343. Moze se potvrditi i prije nasega vremena:
\j. Stojanovid zap. i uatp. 1, 242. 259 {iz xvi
vijeka). S. Novakovic pom. 79. T. Smiciklas
sponi. 177.
b) zensko ime od mila kao i Milica. U rjec-
niku Vukovu. I prije na§ega vremena : 8. Nova-
kovic pom. 79—80.
MILIJAN, m. ime od mila kao i Milan. Pri-
sudeno Milijanu Milutinovicu, da plati. Glasnik
II, 1, 10. Iz Dubja doSao sudu Milijan i tuzio. 34.
MILIJAN J C, m. prezime u nase vrijeme. Rat
108 {gdje je grijelkom Uampano ,Milinajic').
MILIJANOVk!), m. prezime u Srbiji. Rat 177.
Etnogr. zborn. 5, 43., 6, 645. I u Lici {gdje je
akc. onakav, kako je postavjen). J. Bogdanovid.
MILIJAR, m. hi^ada, tisuca. Govori se u Istri,
gdje je akc. u noin. milijdr, u gen. milijjlru D.
Nemanid (1883) 67. — Iz tal. migliaro, koje se
dija!'kti6ki govori mjesto knizevnoga migliajo
{hUada ).
MILIJAS, MilijaSa, m. ime od mila kao i Mi-
lan. U rjecniku Vukovu.
MIL1JASeVi6 ( takoje zabi}eien akc. za Liku),
m. pre- ime. Glasuik 11, 1, 75. Dr2. kalend. (1905)
293. Nalazi se i u Lici. J. Bogdanovid.
MILIJEVA N'iVA, /. mjesto u Srbiji u srezu
vrainrskom. Glasuik 19, 196. Milijeva je pridjeu
od imena, kojemu je nom. Milije, a nema mu
potvrde.
MILIJEVIO, m. prezime izvedeno od imena,
kojemu je nom. Milijo, a nema mu potvrde. R.
Lopasic urb. 3, 311 {iz xviii vijeka). D. Avra-
movid 223. 260. Drz. kalend. (1905) 293.
MILIJEVICI, m. pi. selo u Crnoj Gori. Glas-
nik 40, 18.
MILIJIC, m. prezime u Srbiji. Rat 168. Drz.
kalend. (1905) 294.
MILIJON, milijona Hi MILIJUN, milijuna
(s takvijem se akc. govori), m. broj 1.000.000,*.
j. hijada }u]ddd. U krajevima, koji su blize Ta-
lijanima, iz tal. milione, a u krajevima, koji su
blize Nijemcima, iz nem. Million. Izmedu rjec-
nika samo u Stulicevu (milijun, docies centena
milia s naznakom, da se nalazi u Gundulicaf
ali u gradi za ovaj rjccnik sabranoj nije se na-
sao ni jedan primjer iz Gnndulica). I jedan i
drugi lik pisu pisci bez -j-. Miliun godist ....
jesu kako trenutje od oka. B. Gradid djev. 39.
Sest tisud tisuca miliunov .... mij. F. Glavinid
cvit 8<i. Cetiri sto i pedeset milionov .... mi}.
8b. Koja ( t. j. bozja milost ) vece va}a nego mi-
liuni svijeta. I. Drzid 131. Da bi gospodoval . . .
sto miliunib godisc. P. Radovcid nacin 303. Mi-
liun i tri sta tisud bise ( t. j. vojske ). P. Boga-
sinovid 16. Ni do miliuna ni do najvedega broja.
V. Andrijasevic put 271. Jedanajest hijada hi-
}ada, to jest jedanajest miliona. J. Filipovic, 1,
562*. Zato skupi vise od miliona iliti deset sto-
tina hijada vojnikah. E. Pavid prosv. 1, 34. Du-
kat nasijeh oko §es tisud miliuna. B. Zuzeri 245.
Projti de milion godinah. B. Leakovic nauk 145.
Premda bi milion |udi i svoju krv tebi posve-
tili. G. PeStalic 217. Oko pet miliona dusa. Vuk
dan. 2, 77. Srbi daju .... vise od miliona grosa.
grada 203. Nije sala milion Moskovah ( u pjesmi,
koja nije narodna). Pjev. crn. .s3b. — Vidi mi-
}on i milun.
MILIJUNStINA, /. jedan dio od onoga, sto
je razdije^eno u milijun jednakijeh dijelova.
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Milli-
ontel, tal. milionesima parte.
MILIKA, /. a) zensko ime od mila kao i Mi-
lica. U negdasnoj hrv. krajini. V. Arsenijevid
{koji bi(ezi akc, kako je naznaeen). Ovo je ime
{ upravo akuz. Miliku) zabi(ezeno i prije na§ega
vremena, ali nije posve sigurno, da je zensko,
moglo bi biti i musko. S. Novakovid pom. 79.
— b) ime kravi u Slavoniji oko Virovitice. D.
Hire.
MILIKIC, m. prezime i:oedeno od zenskoga
imena Milika. Drz. kalend. (19(i5) 294. Etnogr.
zborn. 5, 388. 6, 297 {ovdje je zabi^ezen akc.
Milikid, vajada krivo). Zapisato je i prije nasega
vremena. \i. Stojanovid zap. i natp. 2, 164.
MILIKINO BRDO, n. zaselak u Dahnaciji u
kotaru kninskom. A. Masek 56.
MILIK6i6, m. prezime izvedeno od {mu§koga
Hi zenskoga) imena MilikSa, kojemu nema po-
tvrde. §em. mitr. (1878) 32. §em. pakr. (1898) 26.
MILILI6, m. prezime. §em. pakr. (1898) 26.
Moze se sumnati, je li dobro zapisato.
MILIMETAR, milimetra, mi. jedan dio metra
razdije^enoga u hi(adu jednakijeh dijelova, nem.
Millimeter, franc, millimetre. B. Sulek rjedn.
zn. naz.
MILIMICE {jamaino je takav akc), adv.
drage vo(e, rado. Neka sve selo cuje, da je dje-
MILIN
673
MILINA VODA
vojka neo^ova i da je milimice, a ne silimice.
V. Vrcevic niz 15.
MILIN, m. ime od mila kao i Milan. U rjec-
niku Vukovu. Kad se zeni Milin dite drago.
Nar. pjes. istr. 2, 117. Iina mil potvrda i prije
naseqa vremena: 1^. Stojanovic^ zap. i natp. 1,
307 (iz XVII vijeka). Glasnik ii, 3, 77 (iz pocetka
XVIII vijeka). S. Novakovic pom. 79. T. Smici-
klas spom. 162. 202 (na oba mjesta pise ,Millin',
sto bi vioglo znaciti, da je prvo i kratko). —
Milin sluzi i kao prezime. §eni. mitr. (1900) 271.
1. jVIILINA, /. gratia, deliciae, amor, dementia,
dolor. Akc. se mijena ii gen. pi. milina. Izvedeno od
pridjeva mio. U rjecniku Vrancicevn (miline,
blanditiae), ii Belinu (attabilita, maniera di par-
lare o conversare dolce o domesticamente, —
amabilita, 1' astratto d' amabile, — gratia, garbo,
leggiadria, — milina od srca, benignita), u Vol-
tigijinu (compassione, tenerezza di cuore, Mit-
leiden), u Stulicevu (gratia, venustas, lepor s na-
znakom, da se nalazi u Palmotica) i ti Vukovu
(das Liebsein. gratia s dodatijem primjerom: ne
moze od miline, n. p. da se nagleda koga). U
knizevnosti se moze potvrditi tek od pocetka xvii
vijeka.
a. milina je u objektivnom smislu svojstvo,
s kojega je sto ]udma milo, drago, ugodno. I mi-
linam vece blazim strav}en s rajske ne (t. j.
Arijadne) Ijepote pun razblude i milosti rece
ovakp glasom drazim (t. j. BakoJ. I. Gundulic
55. Ne (t. j. bludnice) svi cini bjebu drazi sred
razblude i miline. 221. Ka (t. j. zenska narai))
ti§inom, ka milinom najvece se gizda i slavi. G.
Palmotic 2, 389. Drag perivoj pun miline. I.
Dordic^. uzd. 5. Da bi se opet jednom dragostju
i milinom razvedrilo (t. j. lice). A. Kanizlic
fran. 158. I tuj napredovase (t. j. Isus), veli
vandelista Luka, utvrdivat se u duhu i bjese
pun mudrosti i miline (prerna lat. et Jesus pro-
ficiebat sapientia et aetate et gratia, luc. 2, 52).
S. Rosa 39^. Ljepota od lica i milina u naci-
nijeh od mlade one gospode. B. Zuzeri 12. Sv.
Frances od Sales u svakoj svojoj besjedi pun
miline i sladosti. 209.
h. milina u subjektivnom smislu.
a) dusevni uzitak, naslada, razdraganost,
raskosjc. Cesto i u plur. Ondi sasvim tezko orat
nije, ondi covik ore od milina. M. A. Eelkovie
sat. 114. Od milina suze prolevao. Nar. pjes. vuk
2, 636. Uci knigu Peu-ovicu Dorde, i to Dordu
vrlo milo bilo, od miline na noge skocio. 4, 290.
Od miline uru sam slnsao. P. Petrovic gor.
vijen. 105. Amo kupuj .... sve senice, da te je
milina. B. Radicevic (1880) 98. Pa je stiska pa
je mladu Jubi (t. j. viomak djevojku), od miline
da j' ugrize zubi. 101. Zamirisa cela okolina,
Boze mili, sto cu od milina! 107. Ja da znam,
gde je tvoja snaga, ja ne znam, sta bib radila
od miline, sve bih ono mesto Jubila. Nar. prip.
vuk 56. U visine sinu proz raskosja i miline
divne. Osvetn. 3, 4. Da je rod na drvetu dobar
za jelo i da ga je milina gledati. D. Dani6ic
3 mojs. 3, 6 (ispor. lat- pulchrum oculis aspec-
tuque delectabile). Karaj sina svojega, i smiri6e
te, ucinice milinu dusi tvojoj. pri6e sol. 29. 17
(ispor. lat. dabit delicias animae tuae). Sjecaj
se, kad sto ugodna obnoc snijes, sve se pamedu
obdan povracas na milinu, koju si saaaju6 osje-
cao. S. Lubisa prip. 59.
b) dragost, lubav. Krajevic pun miline za
ne uresom sahne i blidi. G. Palmotic 1, 251. Bog
mu darije jednu milu i dobru voju |ubiti Boga
VI
kako otca . . . . i ova bitna vo|e i dragost zove
se milina ili pieta P. Eadovcic ist. 90. Ter me
tvoje rad miline na tvoje svete pute kreni. A.
Vita}ic istum. 8*. Pun miline i harnosti nepre-
stale prikazat cu svetiliste tebi od hvale. I.
Dordic salt. 397. Rad dobrote i miline, kojom
nas je prigrlio (t.j. Isus). B. Zuzeri 111. Imena
zenska . . . koja su kao od miline skracena od
drugijeh imena. Vuk nar. posl. xxxi.
c) blagost, dobrota. Zakon miline u jeziku
ne (iz lat. lex clementiae in lingua eius. proverb.
31, 26). I. Bandulavic 255b. ^to s milinom i ti-
sinom biste jaci nas dobiti. Q-. Palmotic 2, 408.
Svi dobri krstjani .... su sinovi b. Gospoje ne
rodom ni naravju, nego Ii }ubavju i milinom
materinskom, koju ima prema svima. I. T. Mr-
navid istum. 68. Svijetao pravdom i milinom (t.
j. duzd). J. Kavanin 207b. Sve ze)e srca negova
i sve miline negova milosrdja na ovo pristaju.
I. RIarki 102. Milinom od cudi, stavnosti od be-
sjede, mudroznanjem od pameti .... srca ....
pritezo. I. Dordic uzd. i. Primi ih (t. j. pokli-
sare) sveti cacko s onom milinom i |ubavi, koja
mu u svijeb djelijeb bijase naravna. ben. 44. Da
je ona (t. j. Marija) neizmirna u dobroti i mi-
lini srdea, kako ju je vede nazvao Eutimijo : in-
comparabilis in bonitate et benignitate. A. To-
mikovic gov. 194. Bog, zasve dobri i mili Bog,
zasvo ista milina i dobrota .... hoce biti od-
mo|en. A. Kalic 507.
(1.) zalost, milosr&e. Promini sunce zrak,
ustegnu svitline, skri obraz pod oblak od mile
miline. D. Barakovic vila 350. Razgledaj takoder
unutarnom i Jubeznivom milinom priplemenitoga
Isusa svoga izbijena i 'krvava. P. Baksic 98.
Sedma bolezan bi od zalosti i miline, koju ima
gospodin nas Isukrst svetijem i sveticam, koji
imahu trpiti tolike make. 153. Moleci gospodina
Boga za onu dusu s privelikom milinom i sr6e-
nom pravom Jubavju. P. Eadovcic nac. 235.
Tebi Ankisa nije milina. otca stara, kojega pu-
sti. I. Zauotti en. 40. U ovom se znacenu go-
vori i danas u Istri : milina (tako je zabijezen
akc), cordolium. D. Nemanic (1884) 46.
2. MILINA, /, zensko ime od mila mjesto Mi-
losava. Mon. ragus. 1, 196.
3. MILINA, /. selo u Srbiji u okrugu podrin-
skotn. S. Koturovic 445.
4. MILINA, /. plitko mjesto u vodi, plicina.
Samo u primjerima: Nigdi se milina pod vodom
nabodi, a njegdje dubina. M. Vetranid 1, 124.
Cuvaj ju (t. j. ladu) od miline morskoga sapluna.
1, 174. — Jamacno je rijec ova u svezi s mila-
dura i s 3 milo, a mozda i s mel (vidi tam,o).
Po svoj prilici je prvo -i- po zapadnom govoru
mjesto negdasnega -h-; ispor. srodne rijeci: rus.
Mc.ib (pisano mjesto mt.ii,, plicina), Mt-udii (Hi
MeaKiii, plitakj, ces. mela (plidina), poj. miel ili
miela ili mietczyzna (plicina).
MILINAC, Milinca, m. bice upravo ime od
mila (kao dem. od Milin), ali je potvrdeno kao
prezivie. T. Smidiklas spom. 57.
MILINAK, MILINKA, m. onaj, koji je mio,
u koga je milina (vidi tu rijec pod a). Samo u
rjecniku Vukovu (der Liebe, carus) s primjerom
iz nekakve nar. pjesme: Sve milinko od majka
jedinke.
MILINA KOSA, /. zaselak u Bosni u okruzju
bihackom. Popis zit. bos. i berc. 256.
MILINA VODA, /. zaselak u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i berc. 76.
43
MILINCI
674
MILISAV
MILINCI, Milinaca, m. pZ. selo u Slavoniji u
zupaniji virovitickoj. Razdje}. hrv. i slav. 73.
MILIN6iC, ?». prezime u Srhiji izvedeno od
imena Milinac (vidi tamo). Eat 360. Etnogr.
zborn. 5, 992.
MILINCiNE, 'f. pi. potok kod sela Poucija
(Paucja) u zupaniji virovitickoj. §em. pakr.
(1898) 51. — Da nije znpisato grijeskom mjesto
Milincina, /. sing.?
MILIN DOLAC, Milina Dolca (Doca), m. za-
selak u Dalmaciji u kotaru sp^etskom. A. Ma-
sek 117.
MILTNGA, m. Hi MILINGINA, m. (take je
zabilezen akc.) augm. ime od Mile. Govori se n
Lici. J. Bogdanovi6.
MILINIC, m. prezime izvedeno od imena Milin,
zabijezeno prije nasega vremena. Mon. croat. 157
fiz XV vijekaj. R. Lopasic spom. 3, 119 (iz svr-
setka XVII v.).
MILINKA,/. zensko ime od mila kao i Milica.
Zemjak 3. M. D. Milicevic let. ve6. 190. Zabi-
fezeno je i prije nasega vremena. S. Novakovic
pom. 79. J^. Stojanovic zap. i natp. 2, 415.
MILINKICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 296.
MILINKO (Hi Milinko), m. ime od mila kao
i Milan. TJ rjecnika Vukovu (gdje se kaze, da
je isto sto Milenko). Lijepo im ime izabrala,
jednom Milos, a drugom Milinko. Pjev. crii. 6^.
Zahilezeno je i prije nasega vremena: \j. Stoja-
novic zap. i natp. 1, 406 (iz xvii vijeka). R. Lo-
pasic spom. 3, 4 (iz svrsetka xvii v.J. Glasnik ii,
3, 73. S. Novakovic pom* 79. T. Smiciklas spom.
99. 234.
MILINKOV (Milinkov), m. prezime. Glasnik
II, 1, 39.
MTLINKOVICA, /. zaselak u Dalmaciji u ko-
taru sp}etskom. Zove se i Milinko va draga. A.
Masek 136.
MILINKOVIC (Hi Milinkovic), m. prezime.
Glasnik ii, 1, 35. D. Avramovi6 193. 231. T.
Boca 44. Eat 355. 417. 6em. pakr. (1898) 26.
Drz. kalend. (1905) 294. Imenik (1906) 442.
MILINKOVICI {Hi Milinkovici), m. pi. zase-
lak u Bosni u okruzju bihackom. Popis zit. bos.
i here. 268.
MILINO SELO, n. dva sela u Bosni u okruzju
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 338.
MILINOVIC, m. prezime. Sem. mitr. (1878)
39. §em. pakr. (1898) 26. Imenik (1906) 442.
Etnogr. zborn. 8, 928. Nalazi se i u Lici, gdje
je akc. Milinovic. J. Bogdanovic. Fotvrdeno je
i prije nasega vremena. E. Lopasic urb. 382 (iz
XVI vijeka). T. Smiciklas spom. 83 (,Millinovich').
278 (,Milinoviz'). — Sudeci po imenu Miiin, od
kojega je ovo j^rezime izvedeno, bio bi akc. Mi-
linovic, tome se protivi navedeno Milinovic i
,Millinovich' (ovdje -11- znai^i, da je prvo -i-
kratko).
MILINOVIUI, m. 2>l- tri zaseuka u Bosni u
razlicnijrm okruzjima. Popis zit. bos. i here. 640.
MILINSKA JAEUGA, /. mjesto u Srbiji u
okrugu kragujevackom. lifiva u Milinskoj jaruzi.
Sr. nov. 1873, 919.
MILINSTVO, n. bice isto Sto milina pod a.
Snmo u jednoga pisca poradi sroka. Prava mat
jo od milinstva (t. j. Marija). J. Kavaiiin 521b.
MILINA, /. zalnst, milosrde (vidi milina pod
b, (/.). Samo u jednoga pisca. Prez svako miline
I ruzno bi istuceno .... telo Isusovo. Michelan-
gelo 12.
MILINE (tako je zabifezen akc. za Liku), n.
milina, obije. U rjecniku nijednom. Najstarija je
potvrda iz xvi vijeka.
a. miline u objektivnom smislu isto sto mi-
lina pod a. I odvede je ft. j. djevojku) na vrh
jedne planine, gdi je uvede u jedan veliki grad
uresen zlatom i svakim milinem Bozim. J. Ba-
novac razg. 94. Sijevase kroz oblake pune dike
i milina. J. Krmpotic katar. 19. Prama suncu
tko se sviti u miliiiu i krasoti. 23. Dokazao tom
knigom prepunom svakoga umijena i miliiia,
koliko moze tvrda odluka. M. Pavlinovic rad. 44.
1). milina u subjektivnom smislu.
a) isto sto milina 2^od b, a. Ostao je ju-
nak, mila majko, u tujoj zem|i, iz koje se ne
moze od milinja oddiliti. Nar. pjes. u P. Hekto-
rovica 19. Ako poda misto nikomu milinju i
obicaju svitovnomu. P. Eadovcic nac. 112. Iz-
prazna jesu dobra svitovna, izprazna lipota i
svako miline ovoga zivota. M. Eadnic 6b. Pro-
mis^ane od kriza i muke Isukrstove obraca gor-
kosti . . . u veliku slatkost i miline. 172b. Po-
stade jedna velika vriska i plac porad milinja
u puku. Blago turl. 2, 130. Tkojim milinjem
bognjubstva svakda s velikim suzam bi pristu-
pala k otaru. 2, 261. Udi| propivaju (t. j. ptice)
tako, da se od milina ne more slusati. M. Zo-
ricic zrc. 19. Pa junaka gledat je miline. Osvetn.
2, 39. Al' plakali nisu od milina, no od muke i
cemera gorka. 6, 50. Od milina kona povratio,
kroz Udbinu I'lega protirao. Nar. pjes. marjan.
76. Ugleda lijepu zelenu ravan, da je bilo mi-
liiie pogledati. Nar. prip. bos. 19. Kad sam ga
ugleda, sve sam od milina plaka. Od milina bi
pojela ovo dijete. Sve sam poigravala od milina.
U Lici. J. Bogdanovic.
b) isto sto milina pod b, b. Kojim ga ime-
nom prijateji zvahu od milina. M. Pavlinovic
rad. 49.
e) isto sto milina j^od b, d. Ko te miline
primoze, da grihe nase podneses? M. Alberti
362. Zasto je vece milosrdje tvoje, nere je sa-
grisenje moje, vece milinje tvoje nere neboctovje
moje. 396. Molim tebe .... majko Bozja milinja
pripuna. 416. Svakoga steze (t. j. nemocnik) na
milinje. P. Eadovcid nac. 132. Bez milinja, bez
prostenja u toj dobi rasrconja. J. Kavaiiin 559b,
Zatrav|enu |ubovnicu oci moje razgledate, s uz-
dasima placnu u lieu i milinje noj imate. I.
Drazic 44. U tvrdomu Klisu miliiie izgubih. I.
Zanotti skaz. 24.
C. obile. Samo u jednoga pisca. S mnogim
dovam naprcenim svakoga milinja i bogatstva.
A. Kaci6 korab. 23. Kako je Bog Abrama bla-
gobovio i obogatio .srobrom, zlatom, ovcam, vo-
lovim i svakim milinjem. 24. Da si nas izveo iz
Egipta, mista lipa i svakim milinjem obilata. 91.
MILIS.-VJriEVIC, m. prezime; nije sigurno, da
je to u T. Smifiiklasa spom. 271, gdje pise: ,Mil-
iissaloviz'. Ako se doista misli Milisajevic, onda
je to mjesto Milisavjevic. Ispor. Bogosajic, Bu-
disajii, Dragosajic mjesto Bogosavjic ....
MILISAV, m. 7nu§ko ime. U rjecniku Vukovu.
Potvrde su jos: D. Avramovic 214. Eat 174. 363.
Zabi(ezetio je i prije nasega vremena: L- Stoja-
novi6 zap. i natp. 1, 236 (iz xvi vijeka). I. Gua-
dulic 154. S. Novakovic pom. 79. T. Smi6iklas
spom. 170. 188. Milisav se zove i jedna zoijezda
medu Vlasicima; vidi 1 Mika pod c. — Milisav
MILISAVA
675
MILITI
je mjesto Milislav kao i Bos:osav, Budisav, Dra-
e:osav wjesto Bo^oslav . . . Vidi o tome ispadanu
glasa -1- u T. Maretica gram, i stil. 108.
■*!' MILISAVA, /. [zensko ime. U rjecniku Vu-
kovn. Potvrda je jos: Dali smo Janu u goriie
po}e, u gorne po|e, u Milisave. Nar. pjes. vuk
1, 519. Zabi(ezenu je i prije nasega vremena: R.
Lopasic urb. 183 (iz xvii vijeka). — Milisava
je injesto Milislava; vidi Milisav.
MILISAVAC, Milisavca, vi. nekakav izvor kod
sela Lovske u Slavoniji: Sem. pakr. (1898) 56.
MILISAVCEVIC. MILISAVCIC, m. prezime
izvedeno od imena Milisavac, kojemu (kao \ud-
skom imenu) netna potvrde. Sem. pakr. (1898) 27.
MILISAVCEVIC, m. prezime izvedeno od pri-
djeva Milisav|ev, koji je izveden od imena Mi-
lisav. Glasnik ii, 1, 24. D. Avramovic 214. 228.
Eat 174. 376. feem. pakr. (1898) 26. Drz. kalend.
(1905) 294. Imenik (1906) 442. Nalazi se i u
Lici s naznacenijein akc. J. Bogdanovi6. Zabi-
}eieno je i prije nasega vremena : T. Smiciklas
spom. 204. 226. 264 (na ovoj posjednoj strani
grijeskom ,Milisavlovich' ; ispor. Mihajovic kod
Mihajevic).
MILISa, m. musko ime od niila kao i Milan.
U rjecniku Danicicevu s potordom iz xv vijeka.
Druge su potvrde: K. Jirecek spom. 82. T. Smi-
ciklas spom. 108. 239. I danas se nalazi u Lici
s naznacenijem akc. J. Bogdanovic. — U Her-
cegovini ima prezime Milisa. Etnogr. zborn. 5,
1161.
MILISEVIC, m. prezime izvedeno od imena
Milis, kojemu nema potvrde. T. Smiciklas spom.
76. 183.
MILISIC, m. a) p)rezime. Schem. bosn. (1864)
X. V. Vrcevic niz 47. Etnogr. zborn. 5, 1221
(zabijezeno za Hercegovinu). Bosiiak (1908) 126.
I prije nasega vremena: R. Lopasic urb. 16 (iz
XVI vijeka). —Jt) mjesto u Srbiji u okrugu po-
zarevackom. Livada u Milisiiu. Sr. nov. 1875,
1335.
MILISICI, m. pi. a) zaselak u Bosni u okruzju
travnickom. Popis zit. bos. i here. 406. — b)
mjestance u Dalmaciji koje se pise i Milesici
(vidi tamo). — c) zaselak u Srbiji u okrugu
uziikom. S. Koturovid 445.
MILISIN, adj. sto pripada Milisi. U rjecniku
Danicicevu s potvrdoix iz xiv vijeka.
MILISINOVAC, Milisinovca, m. seoce u Dal-
maciji u kotaru sinskom. A. Masek 111.
MILISOEA, n. pi. nekakvo mjesto u siaroj
srpskoj drzavi zabi(ezeno u ispravi xiv vijeka i
otud u Danicicevu rjecniku. -- Postane tamno.
MILIST, upravo Milistb katunb, m. nekakvo
mjesto u staroj srpskoj drzavi zabi^ezeno u is-
pravi XIV vijeka i otud u Danicicevu rjecniku.
MILITA, m. musko ime po svoj p>rilici grijes-
kom zapisato mjesto Mileta. T. Smi6iklas spom. 49.
MILITAR, militara, m. a) covjek iz milita-
rije, granicar, krajisnik. U rjecniku Vukovu
(der aus der Miiitargrenze ist, homo e regione
militari s naznakom, da se govori u vojvodstvuj.
— bj vojska, vojnici. Da su kadri mladi Crno-
gorci ua militar carski udanti. Nar. pjes. vuk
5, 326 (pjtsma nije upravo narodna). — Poradi
postana ispor. tal. militare (vojnik) i nem. Mi-
litar (vojska, vojnici, iz franc, militaire).
MILITAKAC, militdrca, »i. isto sto militar
pod a. 0 rjecniku Vukovu. Do sebe je posadio
Cnpa ... a do Beje sve katane redom, sve ka-
tane mlade militarce. Nar. pjes. vuk 8, 141.
MILITAR.IJA, /. isto sto milicija (vidi tamo).
V rjecniku Vukovu.
MILITARSKI, adj. sto pripada militarima,
t. j. vojmcima. O rjecniku Vukovu (militarski,
Militar, militaris). U militarskom arestu. Vuk
(u Ivekovicevu rjecn.).
MILITI, milim, inipf. permulcere, dirigere,
miserari, placere.
a. militi (bez rijecce se). U rjecniku Belinu
(accarezzare), u Stulicevu (militi koga, blandiri,
subblandiri, permulcere, vultu, oculis, verbis
alicui benevolentiam significare s naznakom, da
je iz S. Mencetica. — militi komu ili militi se
komu, gratum esse, placere, arridere) i u Vol-
tigijinu (accarezzare, vezzeggiare, compassionare,
liebkosen, bedauern).
a) milovati (koga na pr. rukom), gladiti,
blazniti. Ugledah ruci ja, zivot moj gdi mile.
S. Mencetic 212. Koju (t. j. grlicicu) on vele
|ubko prija i mileci ju i pitomeci vidi mu se,
da ... . P. Zoranic 42. Macka je, ka sprida grli,
mill, lize, a odzada grebe. M. Kuhacevic 35.
b) milovati, t. j. jubiti, rado imati. Bog
nega (t. j. narod jevrejski) mileci Egiptu rane
da. M. Marulic 23. Sta da me veseli, sta da me
sve mili. S. Mencetic 273. Da me jos ova ne
mili pogledom, on cas bih bez slova ubil se ne-
redom. 309. Dobrote svoje dil |ubi jih i mili (t.
j. Dubrovnik prognanike). H. Lucid 262. O sredo,
ka njekad velmi me jur mili, ovako zac me sad
zestcko ucvili? D. Eanina 129b. Ke (t. j. vile)
}ube i mile mladice |uvene. M. Drzic 17. Tako
bit ce svim onima, iskrnega ki ne mile. J. Ka-
vanin 12l>. Tolikrat te hti militi, moguc te on
das osuditi. 537^. Gospodinu Bogu slava, ki Se-
nane tako mili. P. Vitezovid send. 7. Ali pricji
posao te ne mili. J. S. Ee|kovid 323,
c) zaliti. Sti naprid ter slisi, moju te
Boga dil, miled me uzdisi. D. Barakovid vila
253. Sfak te mili, tko te cuje. M. Gazarovid 78.
Najubozijega kad budes militi, najspametnijega
tad cu te ciniti. I. T. Mrnavid osm. 185.
(I) militi kome sto, t.j. Hniti, da mu ono
bude milo. Samo u primjeru : Ovaj ocinski vas-
pitac na takav nacin detetu mili cistodu i ured-
nost. M. D. Milidevid zlos. 23. Ne cini se dosta
pouzdano.
e) militi^ isto sto militi se, t. j. biti milo,
dopadati se. Ca je ujudno, sve joj mili, kudu
krede, muce trati (t. j. zla zena). 1. Ivanisevic
174. Nauci iz ovoga, da ti kor mili. P. Xnezevic
osm. 133. Za poznat, sto mili Bogu i pristoji
spasenju. Blago turl. 2, 46. Ako ti mili tvoje
spasenje, iskazi duse tvoje stanje .... ispovid-
niku. 2, 282. Drugo mi ne mili do same |ubavi.
A. Boskoviceva u I. M. Mattel 356.
b. militi se. U rjecniku Bjelostjencevu (mi-
lim se, blandior, abblandior, prilizavam se), u
Jambresicevu (milim se, blandior), u Stulicevu
(sibi complacere s naznakom, da je iz Habdeli-
ceva rjecn.) i u Vukovu (n. p. ni§ta mi se ne
mili, nichts freuet mich, arrideo).
ci) ti7nilavati se. Svak se drzi sudca, svaki
mu se mili, jubi. moli, da za n pravicu udili.
M. Kuhacevid 99.
b) biti milo, dopadati se. Gdi mi se sfa
mili ter uzdisud cvili. P. Zoranid 60. Tkomu se
ne mili, tkomu se ne vo}i prositi rajsku slavu.
V. M. Gucetid 52. Dili svoje milosti, kako mu
MILIVA
676
MILMAN
se mill. Blago turl. 2, 248. Pricestjene i molitva
ne mile mu se. B. Zuzeri. 107. Sad se od nih
govoriti mill. J. S. Rejkovic 8. Hi hrana mu se
svakakva ne mili. 283. Ne mili se ujesti fiovjeku.
P. Petrov-C gor. vijen. 58. I staru se coeku
mili vese}e kao i mladu. Vuk. nar. posl. 105.
Cesto uzdi§e zamisjen, sjetan, da se covjeku ne
mili pristupit mu. S. :^ubisa prip. 97. Ako ini
se mili ziveti, neka se turce. M. D. Milidevic
zim. vec. 142.
c) biti zao. Sad se to noj mili i pocme
86 plakat. Nar. prip. mikuL 66.
d) milovati se, jubiti se (u znacenu reci-
procnom). Mile se i grle, kao da .su se jucer
uzeli. U Lici. J. Bogdanovid.
MILIVA, /. selo u Srbiji u okrugu moravskom.
S. Koturovid 445.
MILI VAN, m. ime zabi^ezeno prije nasega vre-
mena mozda grijeskom mjesto Milovan. T. Smi-
ciklas spom. 214.
MILIVANOVIC, m. prezime zabi^ezeno prije
nasega vremena mozda grijeskom mjesto Milova-
novi6. T. Smiciklas spom. 237.
MILIVOJ, m. ime. U rjecniku Danicicevu s po-
tvrdama iz xv vijeka. Druge su potvrde: T^. Sto-
janovi6 zap. i natp. 1, 73 (iz xv vijeka). Glasnik
n, 3, 77.
MILIVOJA, /. nekakvo mjesto (va]ada u staroj
srpskoj drzavi) zabijezeno u ispravi xiv vijeka.
U Milivoji (,Mnjiiiiion'). Glasnik 24, 260. — Nije
sigurno, da je nom. Milivoja, moglo bi biti i Mi-
livoj. A nije nemoguce, da se ima citati Milivoj.
pa hi tome nom. bio Miliva (adj. fern.).
MILIVOJAC, Miliv6jca (tako je zabijezen akc),
m. ime od mila mjesto Milivoj. U Lici. V. Ar-
senijevic. J. Bogdanovid. Sluzi i kao prezime.
Sem. pakr. (1898) 26.
MILIVOJANOVI6, m. prezime izvedeno od
imena Milivojan (augm. od Milivoj), kojemu nema
potvrde. T. Smi6iklas spom. 216.
MILIVOJCI, Milivojaca, m. pi. selo u Srbiji
u okrugu vranskom. Mjestani govore Milivojce.
S. Koturovic 445. — Govori se i Milijovce (me-
tatezomj. Etnogr. zborn. 5, 225.
MILIVOJCEVIC, m. prezime u Srbiji izvedeno
od imena Milivojac. Glasnik 11, 1, 161. D. Avra-
movi6 217. Etnogr. zborn. 6, 821.
MILIVOJDA (tako je zabi^ezen akc), m. ime
augm. od Milivoj. U Lici. V. Arsenijevic.
MILIVOJE, m. ime isto koje i Milivoj. U rjec-
niku Vukovu. D. Avramovic 203. Rat 361. Ja-
macno je Milivoj stariji lik, a Milivoj e ima -e
po analogiji imena Dimitrije, Petronije, Vasi-
lije i t. d.
MILIVOJEVACa, /. nekakav izvor u Srbiji.
Etnogr. zborn. 6, 643.
MILIVOJEVCI, Milivojevaca, m. pi. selo u
Slavoniji u zupaniji pozeskoj. Razdjej. hrv. i
Slav. 71.
MtLIV0JEVl6, »i. jjrezime. D. Avramovic
188. 22; >. Rat 81. 387. Sem. pakr. (1898) 26. DrZ.
kalend. (1905) 293. Iraenik (1906) 443. Zabife-
ieno je i prije nasega vremena. T. SmiCiklas
spom. 180.
MILIVOJ EV161, m. pi. zaselak u Srbiji u
okrugu uzickom. S. Koturovid 445.
MILIV0(J)I(; m. prezime. T. Smidiklas spom.
66. Glas -j- se moze izgovarati, ali se ne mora.
MILIVUK, m. ime isto koje i Milovuk. T.
Smi6iklas spom. 183.
MILIVUKOVIC, m. prezime. Sem. pakr. (1898)
26.
MILKA (jamacno je takav akc), f.
a) zensko ime od mila kao i Milica. Potvrda
je iz xiv vijeka u Mon. ragus. 1, 193 (,Milcha',
koje bi se moglo mozda citati i Mi}ka) i kasnije :
S. Novakovic pom. 80 (akuz. Mil'ku i Milku,
koje bi se oboje moglo citati i Mijku). I u nase
vrijeme: Kad Milici taka kniga dode, knigu uci,
a suze projeva i ovako Milka progovara. Nar.
pjes. petr. 2, 322.
h) milka, ime, sto ga mlada pridijeva mla-
dem zenskotn. Skorotoca 1844, 249. Ispor. 1 mi-
lojica.
c) milka se govori za neke domace zivotine:
za ovcu u Bastajima u Slavoniji (kod Daruvara)
i u Bruv7iu u Hrvatskoj. D. Hire, — za kobilu
i za kravu. F. Kurelac dom. ziv. 10. 25., — za
gusku ti Bastajima. D. Hire.
MILKANA (bice takav akc), f. ime zensko od
mila kao i Milka. M. D. Milicevic knez. srb.
801. Sr. nov. 1879, 1214.
MILKICA, /. ime ovci. F. Kurelac dom. ziv.
32. Vidi milka pod c.
MILKIC, m. prezime. Rat 402.
MILKO, m.
a) ime od mila kao i Milan. U rjecniku
Danicicevu s potvrdom iz xiv vijeka (,Milbko').
Mil'ko. Dec. hris. 26. 46. ,Milcus'. Mon. ragus.
1, 197 (na str. 194. stoji ,Milca' grijeskom mjesto
,Milco'). Milko. K. Jirecek spom. 80 (iz xv vijeka).
\i. Stojanovic zap. i natp. 1 271 (iz xvn vijeka).
S. Novakovid pom. 80 (akuz. Milbka i Milka).
T. Smiciklas spom. 107. Ni za jednu od nave-
denijeh potvrda nije sigurno citane Milko; mo-
glo bi se citati i Mi|ko.
h) ime konu. F. Kurelac dom. ziv. 10.
MILKOS, w. imejarcu. F. Kurelac dom. ziv. 38.
MILKOSA, /. ime kozi. F. Kurelac dom. ziv. 38.
MILKOVIC (tako je zahi^ezen akc za Liku),
m. prezime. Schem. zagr. (1875) 211. Schem. rag.
(i876) 20. Imenik (1906) 443. Nalazi se i u Lici.
J. Bogdanovid. — Zabijezeno je i u ispravama
XIV i xv vijeka i otud u Danicicevu rjecniku
(Milbkovicb, Milkovidb); potvrdeno je i u Dec.
hris. 17. 33. (Mirkovidb). Ali ni tu ni u ispra-
vama, sto ih je Danicic upotrebio, nije sigurno,
ima li se iitati Milkovic; moglo bi biti i MiJ-
kovid.
MILKOVICI, m. pi. dva zaseoka u Bosni, je-
dan je u okruzju sarajevskom, drugi u tuzlan-
skom. Popis zit. bos. i here. 104. 372. Nekakvo
mjesto Milbkovidi zabi^ezeno je i u S. Novakovida
pom. 138, ali ne moze se znati sigurno, je li za-
pisato -1- Hi -\-.
MILKUN, m. ime od iitila kao i Milan. Ded.
hris. 42.
MILKUS, m. ime mu§ko zabijezeno u ispravi
XIV vijeka i otud u Danicicevu rjeiniku. Nalazi
se jos u Ded. hris. 10. 21.
MILKUSa, /. ime ovci i kozi. F. Kurelac dom.
ziv. .32. 8S.
MILKUT, m. nekakvo mjesto. S. Novakovic
pom. 138.
MILMAN, m. ime muSko. Dec. hris. 18. 46. S.
I Novakovid pom. 80,
}^ y^-^^p^
(_y v-t.-'^K/
T
.r— /
^^P'^^z/y _l_JJ^
--'^{■C^^~^
MILMANOVIC
>^.
677
MILODANOVIC
MILMANOVIC, m. prezime zabijezeno xv vijeka.
Xj. Stojanovic hris. 52.
MILNA, /. a) zensko ime, vidi Miona. — b)
trgoviste u Dalmaciji u kotaru spletskom.^ A.
Masek 120. — c) dva seoca na ostrvu HvaruS
A. Masek 61. 64. Zabijezeno i prije nasega vre-
iiiena. Ja 6u od Milne zdal gledati. M. Gaza-
rovid 58.
MILNICA, /. nekakav potok u hrv. Zagorju.
Eivulus nomine Milniza. I. Tkalcic monum. 1,
120 (iz XIII vijeka).
MILNIC, m. prezime zabijezeno xv vijeha. Mon.
Croat. 136. Bice izvedeno od iinena Milan, gen.
Milna, kojemii nema potvrde.
MILNOVIC, //(. prezime izvedeno od iinena
Milan, gen. Milna, kojemu nema potvrde. Sem.
pakr. (1898) 27.
1. MILO, m. musko ime od mila kao i Milan.
U rjecniku Vukovu. Druge su potvrde: Dec. hris.
81. Mon. ragus. 1, 258. Nar. pjes. vuk 4, 117.
5, 26.
2. MILO, n. ono, cim se tko )nije. a) sapun.
U rjecniku Belinu (sapone, mistura nota) i u
Stulicevu, gdje se kaze, da je milo isto sto midlo
i da je iz ruskoga rjecnika. Slucajno videc pri
suncano] zraci gogojke mila u 3vojoj pomijari,
dok se brio. M. Pavlinovic rad. 51. — b) cijed
za prahe glave. V rjecniku Vukovu (die Lauge
zum Kopfwaschen, lixivium ad lavandum caput).
3. MILO (tako je zabijezen akc), n. plitko
mjesto u moru uz kraj. V Policima. Zborn. za
nar. ziv. 8, 199.
MILOBAE (bice takav akc), m. prezitne. Ime-
nik (1906) 443.
MILOBAEA (tako je zabijezen akc).
a) m. prezime. Imenik (1906) 443. Nalazi
se u Lici. J. Bogdanovic.
b) f. ime kozi. F. Kurelac dom. ziv. 38. Go-
vori se u Lici. V. Arsenijevic. J. Bogdanovic.
MILOBOD, m. a) bijka, koja se zove i bozji
cvijet, konska zob, mrkovina, Centaurea Jacea.
Govori se u niskoin okrugu u Srbiji s akc. mi-
iobod. S. Pelivanovic.
b) negda suma u Hercegovini, danas isje-
cena. Etnogr. zborn. 5, 835.
MILOBRAT, VI. ime musko, koje glasi i Mil-
brat i Miobrat (vidi tamo). U rjecniku Danici-
cevu s potvrdom iz xni vijeka. Druge su potvrde:
Dec. hris. 34. 72. \i. Stojanovic zap. i natp. 3, 5.
MILOBEATIC (bice takav akc). m. prezime.
U Danicicevu rjecniku s potvrdom iz xiv vijeka.
Druge su potvrde: Dec. hris. 27. 50. Mon. ragus.
2, 89. Vukova prep. 1, 183.
MILOBRATOyiG (bice takav akc), m. pre-
zime. R. Lopasic spom. 2, 155 (iz xvii vijeka).
Etnogr. zborn. 5, 852 (gdje se kaze, da je to
prezime negda bilo u Hercegovini).
MILOBRATOVICI (bice takav akc), m. pi.
znselak u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj.
Razdje}. hrv. i .slav. 29.
MILOBRUKA, m. sajivac U rjecniku Vukovu
s naznakom, da je f. (t. j. zenskoga roda) i da
se govori u Boci — Bijec je bez sumne slozena
od pridjeya mio i od imenice hrvika. u znacenu:
siila, smijeh, koje je vajada ta rijec nekad imala
Hi ga jos i danas gdjegod ima, alt mu nema
potvrde. Po tome bi dakle milobruka znacilo co-
vjeka, koji se milo salt, milo se smije.
MILOBRUKOVIC, m. isto sto milobruka. U
rjecniku Vukovu s naznakom, da se govori u
Boci. Pak se s nim rugaju nesmotrenaci i mi-
lobrukovici. S. l^ubisa prip. 120.
MILOBUD, m. bijka, koja se zove i miloduh,
selen, Ligusticum levisticum. D. Lambl (1852) 62.
MILOCA, /. nekukva voda u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Livada do reke Miloce. Sr. nov.
1868, 136.
MILOCAJ, m. selo u Srbiji u okrugu rudnic-
kom. S. Koturovic 445. Ne zna se, je li isto selo
Hi je drugo koje: Milocaj. S. Novakovid pom.
138. — Drugi dio ovoga slozenog imena stoji u
svezi s glagolom cajati (t. j. cekati), dakle: mje-
sto mila cekana (ostajana, boravka). Ispor. mjes-
no ime Radocaj (u Hrvatskoj kod Ogulina).
MILOCAN (tako je zabijezen akc), m. selo u
Crnoj Gori kod Niksica. V. :^esevi6. — Bice
isto ime, koje i MiloSaj, pa je -j (s neznana raz-
loga) preslo u -n.
MILOCEVIC, m. prezime izvedeno od imena
Miloc, kojemu nema potvrde, grijeskom zapisato
Milocovic (,Milochovicz', — ispor. Milisav|ovic),
T. Smifiiklas spom. 266.
MILOCINEC, adj. (upravo partic^prez.), samo
u jednoga p)isca za lat. habitualis. Sto je milost
svetiva oli milocineca? (sam pisac prevodi ovo
na lat. : gratia sanctificans seu habitualis). A.
Kadcic 10.
MILOCA, /. isto sto milost i milota. U rjec-
niku Belinu (gratia, garbo, leggiadria), u Vol-
tigijinu i u Stulicevu, u koja se obadva kaze,
da je isto sto milost. U kih mi pogubismo ve-
liku milocu i ufanje. Mon. croat. 242 (iz xvi
vijeka). Iz hrama, u kojem zalog je miloce sve-
tine Judske. M. Pavlinovid razl. sp. 425.
MILOCUD, adj. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da je isto sto milocudan.
MILOCUDAN, milocudna, adj. koji je mile
cudi. V rjecniku Belinu (manieroso, chi ha gen-
tile o bel modo di procedere, — di natura do-
cile) i u Stulicevu (nobilis, venustus, generosus,
comis, amabilis, humanus). U ovome drugom
rjecniku ima i adv. milodudno (amabiliter).
MILOCUDNOST, /. apstraktna imenica izve-
deno od pridjeva milo6udan. U rjecniku Belinu
(natura dolce e piacevole) i u Stulicevu (milo-
cudnost, milocudstvo, amabilitas, comitas, faci-
litas). Gospoje u milocudnosti i u|udno3ti takve,
kakve se ni u jednom dvoru krajevskom ne na-
hode. I. Velikanovid prik. 33.
MILOCUDSTVO, n. Samo u Stulicevu rjec-
niku, gdje se kaze, da znaci isto sto milocudnost.
INIILODA. Samo u Stulicevu rjecniku, gdje se
kaze, da je ,trava apium macedonicum, hyppo-
selinum, lybisticum vulgare'; — a kod railoduh
kaze se u istome rjecniku, da je isto sto miloda.
Jumacno rijeci miloda nije nikad bilo u jeziku;
ona je plod nesmotrenosti Stuliceve kao i mno-
zina drugih pogrjesnih i rdavih rijeci u negovu
rjecniku.
1. MILODAN, /. Izmedu rjecnika samo u Stu-
licevu, gdje se kaze, da znaci isto sto milost. —
Nepouzdano.
2. MILODAN, adj. milo, ixilostivo dan. ^Samo
u primjeru : Ovamo po milosti milodani ne s ma-
lim strahom lik iscuci dosal sam. P. Zoranic 28.
MILODANOVIC, )». prezime izvedeno od imena
Milodan, kojemu nema potvrde. Kalend. srb.
(1«82) 219.
MILODAR
678
1. MILODUH
MILODAK, milodara, m. dar iz milosti, mi-
lostina, neni. Gnadengabe. Jur. pol. terminol.
257. — Eijec je miludar nacinena prema nave-
denoj nemackoj te se dunas u Hrvatskoj i Sla-
voniji upotreblava kao sluzbeni izraz za onakovu
milostinu, koja se daje ^udma postradnlim od
kakve velike nesrece, od vatre. od povodna i t. d.
Tko hoce da milodare po zeviji skiip^a, treba da
za to inia dopustene od ohlasti.
MILODARAN, milodarna, adj. liberalis, gra-
tuitus. U rjecniku Belinu (milodarni, gratuito,
adv. milodarno, gratuitamente, senza interesse),
u Vultigijinu (samo adv. milodarno, gratuita-
mente, aus Gnaden, nmsonst) i u Stulicevu (mi-
lodaran, gratuitus, officiosus, liberalis, beneficus,
adv. milodarno, gratis, gratuito).
a) milodaran je upravo onaj, koji milo, t. j.
rado dartije, a onda uopce: podasan, podat^iv,
pa i milostiv. Da mene s onom tvojom mogu-
com i milodarnom desnicom blagosovis. P. Kne-
zevic pisme v. Milost dili Bog komu hoce ....
po uobrovolnosti primoguce svoje vo|e i milo-
darnim svojima obecanam. I. Velikanovic upuc.
1, 6. — Adv. Slipac, kog je ruka tvoja milo-
darno ozdravila. P. Knezevic pisme 53. Ako se
je Bogu milodarno i |ubezmvo dopalo, da je on
prije hotio nas da budemo na svitu nego tolika
druga neizbrojena stvorena. A. Tomikovic gov.
138.
b) badava poklonen, bes platan. Jest dakle
sakramenat zlamenje ofiito, koje milost Bozju ili
negovo dilo milodarno jako zlamenuje. J. Fili-
povid 3, 2"'. Milost milodarna i ostali darovi
Bozi iesu opdeni svoj crkvi. J. Matovic 97. Mi-
lost iliti dar cudesa ciniti jest milost milodarna
(ovo prevodi sam pisac u bi^cski na lat. gratia
gratis data), a ne posvecujuca. A. Kanizlic kam.
841. Zlamene .... koje milost Bozju i plod ne
milodarni .... modno i kripko zlamenuje. B.
Leakovid nauk 15U. — Adv. badava, besplutno :
Isukrst hoce, da pomozemo iskrnega nasega mi-
lodarno i brez nijednoga ufanja uzdarja. Blago
turl. 2, 175. Isukrst zapovidio je apostolom, da
darove duhovne, koje su milodarno primili, mi-
lodarno, to je mufte, da bi i davali; milodarno
primili ste, milodarno dajte (matth. 10, 8). I.
Velikanovic upu6. 3, 171. Er je slade i slavnije
sto se dobije svojijem znojem i kreposti, nego
li jo sto bez truda i milodarno sasma daruje se.
B. Zuzeri 65.
MILODARITE^iAN, adj. Samo u Stulicevu
rjeiniku, u kojem se veli, da znaci isto sto bla-
godaritejan (benelicus). — Nepouzdano.
MILODARNICA, /. ona, koja milo, t.j. rado
daruje, dobrotvorka. Samo u rjecniku Belinu
(benefattrice, colei, che fa bene ad altri) i u
Voltigijinu (benefattrice, Wohlthiiterin).
MILODARNIK, m. onaj, koji milo, t.j. rado
daruje, dobrotvor. Samo u rjecniku Belinu (be-
nefattore, colui, che fa bene ad altri) i u Vol-
tigijinu (benefattore, Wohlthiiter).
MILODARNOST, /. dobrotvornobt, podasnost.
U rjecniku Belinu (benohcamento, il beneiicare),
u VollKJijmu (beneticenza, Wohlthatigkoit) i u
Stulicevu (gdje .se kaze, da isto znaci Uo bla-
godarno.st). Ne ruzabira se pravo znaiene u pri-
mjeru: Dusa nasa a gorucom pomnom dohodi
kod Boga, koga primnogo stuje i hemu zafaja,
jore od liega bi nadarena s privelikijem dobrima,
i jo6t 9lui?,eci so s jodnom osobitom milod;irno-
8ti i a pobtovauem kakono jedini sin prikazuje
pridragomu ocu ouo, od sta ima potrebu (da
nije: milost?) J. Matovid 434. — Kao da se jos
i daiias govori u juznijem krajevima: Mil6dar-
nost, blagodarnost, liberalitas (akc. ce biti krivo
zabi^ezen mjesto miloddrnost). L. Zore paletk.
110, 225.
MILODARSTVO, n. darovna isprava. Samo
u 2i'''i'>njeru: Knez Ivanovid, komu Matijas kraj
darova oliti potvrdi posidovanje grada Nisa i
drugih mistah po Bosni i Ercegovini s diplomom
aliti milodarstvom izvrstitim. A. Kacid korab.459.
MILODINOVAC, m. neko mjesto, na kojem su
vinogradi bUzu sela Bastaja u Slavoniji (kod
DaruvaraJ. §em. pakr. (1898) 46. — Bice grije-
skom mjesto Miladinovac.
MILODIkSAN, adj. koji milo dise, t. j. mirise.
Samo u primjeru: Da se u svakojakoga cvita
mirisu i dragomasti milodisnoj zavedem. G. Pe-
stalid 136.
MILODIVAN, adj. mio i divan. Samo u pri-
mjeru: Srdce mu (t. j. jeziku) prione kao milo-
divnomu liku nasega roda. M. Pavlinovid razl.
sp. 166.
MILODRACa, /. nekakvo mjesto s kiselom vo-
dom u Bosni u okruzju sarajevskom. Zborn. za
nar. ziv. 8, 81.
1. MILODRAG, m. imemusko. Dec. hris. 76. 90.
Potvrdeno je i u lat. ispravama xi vijeka: Mi-
lodrago (abl.). F. Racki docum. 171. i73.
2. MILODRAG, adj. mio i drag. Sa)no u pri-
mjeru: Ved sto mi se ta pustos zadraga rad
spomene fratra milodraga. Osveta. 7, 39. — Mo-
zda je grijeskom stampano m mjesto M, pa bi
Milodraga bilo od imena Miiodrag.
MILODRAZE; n. selo u Bosni u okruzju sa-
rajevskom. U selu, koje se zove Milodraze. No-
rini 25. U selu Milodraze, koje se i danas tako
zove. 26. Dok top dreknu s Huma visokoga . . .
ne zna nitko, na koju de stranu, jer odvali drugi
s Milodraza. Oavetn. 7, 35. Ona (t. j. vojska)
grede krokora lagahnijem, eno ti je pojem Mi-
lodrazjem, a prod nome Filipovid sede ter se
draga pusta Milodraza. 7, 37. Isto se selo pise
i Milodrazevo. Schem. bosn. (1864) 42. Isto ce
■mjesto biti i ona, koje se nalazi u Danicicevu
rjecn. zabi(ezeno u obliku Milodrazb (m. r" ili f. ?)
s potvrdom iz isprave xv vijeka. Na Milodrazi
(taj oblik maze biti takoder prema sredhemu rodu
Milodraze i prona zenskoine Milodraza^ U knizi
Popis zit. bos. i here, neina imena Milodraze ni
Milodraz ni Milodraza; bice dakle. da je selo u
novije vrijeme promijenilo svoje iine.
MILODRAZJE, m. a) nekakvo po^e kod sela
Milodraza u Bosni; vidi potvrdu tz Osvetn. 7,
37. kod Milodraze. — t>) nekakav pasnak u Iler-
ceyovini. Etnogr. zborn. 5, 1210.
1. MILODUH, m. bi(ka, koja se zove i milo-
bud, selen; upravo bi^ka mila dulia, t.j. mirisa
(vidi duh pod 1, k). U rjecniku Mika{inu (li-
gusticum, lybisticum, levisticum), u Belinu (le-
vistico, erba), u Bjelostjencevu (velestika, Leve-
aticum ligusticum), u Stulicevu (gdje se kaze,
da je isto sto miloda [vidi tainoj i da je iz Be-
lina rjecn.) i u Vukovu (froiude Liebstockel, li-
gusticum levisticum « priinjeroiii iz nar. pjes.
vuk 1, 468: Miloduha, da se milujeino i iz nar.
pjes, vuk 5 [1898J 19: Ne mogu ti puta nadi ni
dvoru dodi od visine vite jele, od zadulia milo-
duha). Osiin Ligusticum levisticum znadi ta bi^ka
jos i Hyssopus officinalis. B. Sulek im. — U
torn kolu lipa Mara, i na noj jo zlatna pnrta i
svilena jjovezanka i dva pera kalopera i detiri
2. MILODUH
679
MILOJKOVIC
miloduha. M. Katancic 71. Ve6 bi ti suze s Ilea
utrii, trnovu krunu s glave skinuli te ju zamije-
nili vijencem miloduha cvijeca. Osvetn. 1, (uvod).
Ja usadih vitu jelix u kamenu u grohotu i dva
lista miloduha. Nar. pjes. here, vuk 249. Spre-
micu mu kitu miloduha. pak ce mene bo|e mi-
lovati. Nar. pjes. petr. 1, 238. — Po Bosni se
sadi miloduh u bascama s drugijem cvijecem:
Zborn. za nar. ziv. 4, 254. 6, 102.
2. MILODUH, adj. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da znaci isto sto milodud. — Ne-
pouzdano.
MILODUSkA, /. bijka mila duha (vidi 1 mi-
loduh), t. j. mirisava Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. kao hot. izraz za hit. Diosmeae.
MILOGLAS, m. musko ime (izmisleno). Milo-
glas volar i Slavodrug kozar. M. Katancic 40.
MILOGLASAN (bice takav akc), adj. koji je
nnla glasa. Izmedu rjecnika u Stulicevu (suavi
voce praeditus) i u Popovicevu (anmutbig tonend,
harmonisch). Ugledah pticicu, kako miloglasnom
pismom slavi tebe stvoriteja. G. Pestalic 185.
MILOGLED, milogleda, m. bifka, koja se zove
i milice, Sanicula europaea. J. Pancic flora
beogr.s 270. S. Pefcrovic 151. — K. Crnogorac
bot. 18. postav^a lat. ime Ononis spinosa. — Po-
stav^eni akc. naznacio I. Pavlovic.
MILOGOEA, /. planina u Crnoj Gori. Ona
(t. j. Piva) tece izmedu dve planine, Vuceva
s leve, a Milogore s desne strane. S. Novakovic
obi. 72. — Postavjeni akc. naznacio V. ^esevic.
MILOGOVORAN, adj. koji milo govori. Samo
u Stulicevu rjecniku (blandiloquus). — Nepo-
iizdano.
MILOGOVOREC, adj. (upravo partic. prez.),
koji milo govori. Samo u rjecniku Bjelostjencevu
(milogovoreci, blandiloquus) i u Jambresicevu
(milogovoreci, blandiloquens). — Po svoj prilici
trebalo bi pisati milo govorec.
MILOGOVOEENE, n. isto sto milo govoreiie.
Samo u rjecniku Jambresicevu (milogovorjene,
blandiloquentia) i u Stulicevu (milogovorerie,
blandiloquentia, ars suaviter ac blande loquendi).
MILOGOVOENICA, /. ona, koja milo govori.
Samo u Stulicevu rjecniku (blandiloqua). — Ne-
pouzdano.
MILOGOVOENIK, m. onaj, koji milo govori.
Samo u Stulicevu rjecniku (blandiloquus). — Ne-
pouzdano.
MILOHNA, m. musko ime od mila kao i Mi-
lan. Doc. hris. 17, K. Jirecek spom. 76 ( iz xv
vijeka). S. Novakovic pom, 80. — Sluzi i kao
pr'-zime: Statut kast. 195 {stamp. Milocna, u
rukop. ,Milochna').
MILOHNIG, m. prezime. Dec. hris. 10.
MILOHOTAN, adj. dragovojan. Milohotno
prignutje k svakoj duhovnoj zabavi. I. M. Mat-
tel VI.
MTLOHVAL, m. vidi Miloval,
MILOJ, m. ime musko, isto koje Miloje. T.
Smiciklas spom. 245.
MILOJADAN, adj. mio i jadan, t. j. napola
mio, a napola jadan (tuzan). U primalitje od
lit mojih bih Slobodan ne znajuc, ca je plam ni
zlatoperna stril ali milojadan |ubveni cemer mil.
P. Zoranic 76,
MIL0J6aN1N, m. prezime u Srbiji. Etnogr.
zborn. 5, 330. — Ne razabira se, iz kojega je
mjesnog imena izvedeno uvo prezime. Ispor. Mi-
lojkovac.
MILOJCIC {bice takav akc), m. prezime izve-
deno od imena Milojac, kojemu nema potvrde.
§em. pakr, (1898) 27. Sem. mitr. (1900) 57, Ime-
nik (1906) 443.
MILOJCICI {bice takav akc), m. pi. zaselak
u Bosni u okruzju baholuckom. Popis zit. bos. i
here. 214.
MILOJE, m. musko ime od mila kao i Milan.
U rjecniku Vukovu i u Danieicevu {u ovome
s potvrdama iz xv vijeka). Druge su potvrde :
Dec. hris. 6. 32. Pjev. crn. 106b. Vuk prav. sov, 17.
MILOJEVAC, Milojevca, m. a) prezime u Sr-
biji. Etnogr. zborn. 5, 331. — b) pristasa Mi-
lojev. Tako se i ostale sve mane starjesine po-
dijele na dvoje; jedni postanu Milojevci, a drugi
Petrovci. Vuk prav. sov. 29.
MILOJEVCI, Milojevaca, m. pi. nekakav za-
selak u Staroj Srbiji spomenut u ispravi xv
vijeka i otud u Danieicevu rjecniku.
MILOJEVIC, m. prezime. U rjecniku Daniei-
cevu s potvrdom iz xiv vijeka. Druge su po-
tvrde: Dec. hris. 7. 61. T. Smiciklas spom. 271
(grijeskom Milojovic; vidi kod Milocevic) T.
Boca 12. Sem. pakr. (1898) 27. Drz. kalend,
(1905) 295. Imenik (1906) 443.
MILOJEVICI, m. 2^Z. zaselak u Bosni u okruzju
banoluckom. Popis zit. bos. i here. 156. — Mozda
se tako zove i nekakvo selo u Crnoj Gori: Iz
sela Milojevica u P|esivcima. Pjev. crn, 39^.,
ali oblik Milojevica tc tome primjeru mogao bi
biti i gen. sing.
MILOJEVINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
valevskom. Niva u Milojevini. Sr. nov. 1872, 310.
1, MILOJICA, /. ime, sto ga mlada pridijeva
mlademu zenskinu u kuci. Vuk rjecn. s. v. zla-
toje. Ispor. milka b.
2. MILOJICA, m. musko ime. T. Smiciklas
spom. 180. Poradi nastavka ispor. Eadojica, Sta-
nojica, Vukojica.
MILOJIN, m. prezime u juznoj Srbiji. Etnogr.
zborn. 6, 174. Ovo je upravo ime od mila kao i
Milan. — Poradi nastavka ispor. Zivojin.
1. MILOJKA, /. zensko ime od mila kao i
Milica. U rjecniku Vukovu. U nar. pjes. marjan.
127 — 128. veli se Milojka istoj djevojci, kojoj se
veli i Milica (vidi tamo). — Ime Milojka potvr-
deno je i prije nasega vremena: S. Novakovic
pom. 80.
2, MILOJKA, /, majolika, t. j. zemlan sud za
vino Hi za drugo sto. Iz tal. majolica. U rjec-
niku Vukovu (das Majolika-Geschirr, vasis ficti-
lis genus). Milojka, majolica, S. Budmani. Bardak
se onamo (t. j. u Bistiu) zove bijel i saren sud
(kao sto je u Srijemu bokal), koji se u Srbiji
zove bokar i milojka, a u Pastrovicima majulika.
Vuk kovCez. 66.
MILOJKIG (Hi Milojkic), m. prezime u Srbiji.
Etnogr. zborn. 5, 1072.
MILOJKO (Hi Milojko), m. ime od mila kao
i Milan. 0 rjecniku Vttkovu (samo $ akc. Mi-
lojko, ali se jamacno govori i Milojko; ispor,
Milenko i Milenko, Milinko i Milinko, Eadinko
i Eadinko, Eadinko, iStimenko). Potvrdeno je i
prije nasega vremena: S. Novakovic pom. 80.
MILOJKOVCI, Mil<5jkovaca (ili Milojkovci,
Milojkovaca), m. pi. selo u Srbiji u okrugu pi-
rotskom. S. Koturovic 445. Bice isto selo, koje se
pise i Milojkovac. M. D. Milicevic s dun. 86.
MILOJKOVIC (ili MilSjkovic), m. prezime. E.
MILOK
680
MILO^UDNOST
Lopasic urb. 231 (iz xvii vijeka). D. Avramovic
191. 203. Drz. kalend. (1905) 295.
MILOK, m. ime od mila kao i Milan. Milok
Bosanac. T. Smifiiklas sporn. 240.
MILOKA (tako je zabilezen akc), f. ime ovci
u Lici. V. Arsenijevic. Govori se i u Bosni. D.
Hire. — mlloka od milooka kao i vranoka od
vranooka.
MILOKOPIJE, n. nekakvo selo u Sv. Gori
spomenuto u ispravi xiv vijeka. Sb Milokopiemb
i Sb vsemi pravinami sela togo. Glasnik 24, 236.
MILOKRV, adj. Satno u Stulicevii rjecniku,
gdje se kaze, da znaci isto sto milokrvan. —
Nepouzdano.
MILOKEVAN, adj. koji je mile krvi, t. j. cudi
(vidi krv 1, d), jubazan, ^ubez^iv.
a) milokrvan u navedenom znacenu. U rjec-
niku Vukovu (liehenswiirdig, dem man gut seiu
muss, amabilis s x>rimjerom: nije lijepa, ali jo
milokrvna). Dika crna, al' je milokrvua. Nar.
pjes. vuk 1, 637. Dobrocudni su i milokrvni ti
moji zemjaci. M. D. Milicevic omer 117. Velika
bi sramota bila ne pomo6i svojim, kad i koliko
tko moze. U torn je nas narod dasan i milokr-
van. M. Stojanovic ii V. Bogisica zborn. 100.
Milokrvan (tako je zabilezen akc.) je Jubavan
fiovjek u tolikoj mjeri, da mu se reco : dao bi
krvi ispod grla. U rijeckoj nakiji u Crnoj Gori.
A. Jovidevic. — Adv. milokrvno, }ubezJivo u
Stulicevu rjecn.
b) milokrvan i milokrv isto sto lijep, pri-
kladan. Samo u Stulicevu rjecniku (formosae
carnis, visu pulcher, ab ore venustus). — Ne-
pouzdano.
MILOLA, ime, ne zna se, je li inusko Hi zen-
sko. S. Novakovic pom. 80. — Da nije krivo za-
pisato ?
MILOLAGANE, n. laskane, ulagivane. V rjec-
niku Belinu (adulatione). Kako su se proroci
drzali s kra|i i s puci ? Daleko bili su od sva-
koga milolagana iliti blazena. I. Velikanovic
upuc. 1, 94. Beside sv. pisma privrcu se i pri-
lagaju na svakojako stvari svitovne, to jest na
smiSue, na izmisjene, na isprazne, na milolagana,
na protresaria. I. P. Lucie nar. 80.
MILOLAGATI, milolazem, impjf. laskati, ula-
givati se. U rjecniku Belinu (adulare, lusingare),
u Voltigijinu (adulare, mentire graziosamente,
schmeicheln, fein liigen) i u Stulicevu (adulari,
assentari, auribus alicuius obsecundaro). Blazni
kojigod ili noistinitima falama milolaze iskrnomu
ili pravo fale savise uzvisuje. I. Velikanovid
upud. 1, 465. Ivazali su voliku nasladu i hvalili
jih (t.j.jjjesmej, a ja ne znam, ali su milolagali,
ali su istinu govorili. N. Marci 6. Sve je cinila,
podlagala so, milolagala, grlila, molila, dok jo
zadobila. A. Tomikovid ziv. 47.
MILOLASCA, /. vidi milolazica.
MILOLAZ. Sumo u j^ritnjeru : Kamo ti hi}e,
kamo li mije, o milolaz? Poslov. danic. Ne ra-
zabira sc pravo znacene ni gramaticki rod, znaci
U laskavac ili laskane. U Popovicevu rjecn. iina
milola/. /. za vein. Schmeicheln, ali ne ce biti
pouzdano.
-MILOLAZA, /. laska, laskane. U rjecniku Be-
linu (adulatione) i u Stulicevu (adulatio, asson-
tatio). Milolaza ne 6ini bo|oga. V. Dosen v. Znam,
koliko sto vi na daloko od svake izvano zahvale
I od svako izprazne milolaze. I. Dordic ben. vi.
MIL0LA;^AC, inilolasca, m. laskavac. U rjec-
niku Belinu (adulatore, lusingatore) i u Stuli-
cevu (adulator, assentator). Otmi mene iz milo-
lazaca pogane i otajne stupice. G. Pestalic 164.
MILOLAZAN, adj. laskav. U rjecniku Belinu
(adulatorio, d' adulatore), u Voltigijinu (gdje je
grijeskom stampano ,milozan' ; adulatorio, di
adulatore, schmeichelhaft) i u Stulicevu (adula-
torius, blandus, — adv. milolazno, cum adula-
tione). W\(h) na stogod hoce milolaznim ugada-
njem i blaznenjem priteze. P, Knezevic osm. 98.
MILOLAZICA, /. zensko, koje laska, laskavica.
V rjecniku Belinu (adulatrice) i u Stulicevu (u
kojem se nalazi milolazca pored milolazica te se
krivo veli, da znaci: levis adulatio; dakle dein.
od milolaza).
MILOLAZITE^j, 7n. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da je isto sto milolazac. — Nepo-
uzdano.
MILOLAZITI, milolazim, impf. isto sto milo-
lagati. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu (gdje
ima samo partic. prez. milolazec, adulans).
Znam, da mnogi milolaze, kad dobitka sebi traze.
v. Dosen 35a.
MILOLAZIV, adj. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da je isto sto milolazan.
MILOLAZNICA, /. zensko, koje laska, laska-
vica. Samo u Voltigijinu rjecniku (adulatrice,
graziosina finta, Schmeichlerin, Heuchlerin). —
Vidi milolazica.
MILOLAZNIK, m. laskavac. Izmedu rjecnika sa-
mo u Voltigijinu (adulatore, simulatore, Schmeich-
ler, Heuchler). Cesar Sigismondo zausi jed-
noga milolaznika. Kece tad ovi: zasto me uda-
ras, cesare? Odgovori: jer me ujidas, milolaz-
nice. Blago turl. 2, 193.
MILOLAZNOST, /. Zas/cawe. Samo u primjeru:
Sto jest milolaznost? Jesu nike ri6i lagodece oli
fale lazne i sumnive podane tkomugod opazom
za dotec negovo dobrohotinje i milost. Milolaz-
nici uzrokuju li veliku stetu s svojim milolaz-
nostima ? Doisto. Blago turl. 2, 193.
MILOLICAN, milolicna, adj. koji je mila lica.
Samo u Stulicevu rjecniku, gdje se kaze, da je
isto sto milokrvan.
MILOLIK, adj. isto sto milolican. Samo u
Sulekovu nem.-hrv. rjecniku za nem. von holdem
Antlitz (s. V. Antlitz).
MILOJ^UBAN, adj. }ubak, upravo: mio i ]u-
bak. Motreci dakle milo^ubnu lipotu i Jubezni-
vost nezinu omili mu ona. E. Pavic ogl. 375.
Tko je milojubnije govorene znao izvoditi od
glasovitoga (Jiceronay prosv. 2, 34. — Adv. mi-
lojubno: Ja kod svita tako razumnoga . . . ne
imam drugo reci, nego samo milojubno moliti,
da ... . V. Dosen x. 11' kada joca slavuj gustoj
milojubno na liski. M. Katancic 40.
MILOJ^UBNOST, /. apstraktna imenica prema
pridjevu milojuban. Samo u primjeru: Ali svi
ne razuiiio negovo dobrote, jorbo se svi I'legove
milo|ubnosti ne okusaju. E. Pavic prosv. 1, 107.
MILOJ^UDAN, adj. mio (udma. Samo u pri-
mjeru: Takvi 6ovik istinito milojudan moze se
nazvati, kada govori i ciui ono, sto je svima
drago i ugodno. B. Loakovid nauk 475. — Fo
svoj prilici je pisac ovaj pridjev nacinio od mi-
lojuban promijenivsi b it d misleci i)ri torn na
covjeka, koji je (udma mio.
MILOl^UDNOST, /. apstraktna imoiica prema
pridjevu mili)|udan. Milojudnost jest kripost,
koja rici i dila 6ovi6ja, navlastito izvanska, ko-
jagod se tila doti6u, kakouo jilo, odilo iS:c. po
MILOMUZICA
681
MILOSLAVA
pravomu razlogu upravja. B. Leakovic tiauk 475.
Poradipostanaispor. sto je receno kod mi\o\ndan.
MILOMUZICA (tako je sabijezen nkc), f. zena
mila muzu. U Nisu. D. Danicic.
MILONOVIC, in. prezime (ako je dobro zapi-
sato). J. Kavanin 1201^.
MILONA, m. a) ime iniisko, alt sluzi za pre-
zime. Antun Miloha. Zgode 16. Po svoj prilici
to je ime zapisato i u lat. spomeniku xth vijeka:
Astiterunt eciam Iwan, Jurk, Mylona filii Orcun.
I. Tkalcic, monum. 1, 83. — ft) milona, ime volu.
F. Kurelac dom. ziv. 25. Govori se u Bosni.
Zborn. za nar. ziv. 1, 310. 6, 97., u Pojiciina.
9, 109. Milona, ime volu bijelu i bijele gubice.
U Lici. V. Arsenijevic. Milona, bue bigio (pepe-
lasti vo). L. Zore pajetk. 110, 225.
MILONIC (jamacno je takav akc), m. prezime.
Mon. Croat. 262 (iz xvi vijeka, pisano glagolicom
,Milonic'). E,. Lopasic spom 2, 182 (iz xvii vi-
jeka u hrv. ispravi pisano ,Millonich'). Za na-
sega bana Milonica. P. Petrovic gor. vijen. 49.
MILOOBEAZAN, miloobrazna , adj. koji je
mila obraza. Samo u Stulicevu rjecniku (ore ve-
nustus).
MILOOK, adj. koji je mila oka, milijeh ociju.
Jedna moma milooka tu je rubje prala. B. Ka-
dicevic (1880) 22.
MILOPOTAM, m. neko mjesto u sv. Gori. Do-
mentijanl> 28 i otud u Danicicevu rjecniku. —
Ako nije grcka citava rijec, a ono je jamacno
drugi joj dio; ispor. grc. noTccfio^ (rijeka).
MIL0PRIGNU6e , n. jubav, blagonaklonost.
U rjecniku Belinu (miloprignutje, pieta, virtu,
che rende il debito culto alia patria, genitori e
parent)) i u Stulicevu (miloprignuce, milostivcst
s naznakom, da je iz Belina rjecn.). Zlamone
obilnoga mlika od miloprignuca i milosrdnosti
divice prama grisnikom. A. Tomikovid gov. 224.
MILOPUN, adj. mio i pun. Samo u primjeru:
Glednimo psenicno zrno, ovo izmice u zemji i
u milopuni klas obraca se. G. Pestalic 230.
MILOPUSTI, m. pi. selo negdje u prizrenskoj
oblasti zapisato u ispravi xiv vijeka i otud u
Danicicevu rjecniku. Spomine se i u drugoj jed-
noj ispravi istoga vijeka: Ukazahb samt jepis-
kopu seliste, da ga postavi mezdu Dobrustemb
i mezdu Milopusti. Giasnik 49, 365.
MILOEAD, Milorada,. m. ime musko. U rjec-
niku Vukovu (gdje je mozda grijeskom -a- mje-
sto -a-; vidi: N. Simic nast. vjesn. 8, 108) i u
Danicicevu s potvrdom iz xv vijeka. Potvrda je
jos: T. Smiciklas spom. 81. — Danas sluzi i
kao prezime: Bosnak (1908) 126.
MILOEADOVIC (govori se i Miloradovic), m.
prezime. U rjecniku Danicicevu s potvrdom iz
XV vijeka. Druge su potvrde: ^. Stojanovic zap.
i natp. 2, 18 (tz pocetka xviii vijeka), T. Smi-
ciklas spom. 81. I. Zanicic 152. D. Avramovic
209. Eat 143. 384. &em. pakr, (1898) 27. Drz.
kalend. (1905) 295.
MILOEANCe, miloranceta, n. ime, sto ga
mlada pridijeva mladem zenskom. Skoroteca
1844, 249.
MILOEANKA, f. isto sto milorance. Skoro-
te6a 1844, 249.
MILOECI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu va-
jevskom. S. Koturovic 445. — Ne razabira se,
je li gen. Miloraca iii Miloraka. — Tamno ime.
MILOEJECAN, adj. koji je mile rijeci Hi mi-
lijeh rijeci. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu
(affabilis). Takve zene miloricne stipavcu su
zmiji slicne. V. Dosen 99!^.
MILOEIJECITI, milorijecim, impf. viilo go-
voriti. Samo u primjeru : Kad se zena s kim
sastane, miloricit odma stano. V. Dosen 99*.
MILOEJEK (milorijek?) adj. isto sto milorje-
can. Samo u primjeru: Mnahomo .... da s' pa-
stir miloriki, a ne da si sionik niki. M, Maru-
116 285.
MILOSA]^, m. zabijezeno medu imenima u S.
Novakovica pom. 80. — Ako je ovo doista ime,
cudno je, jer bi se prije ocekivalo, da je ovo pri-
djev (mjesto negdasncga Miloslav^b, t. j. Milo-
savjev).
MILOSAJ^IC, in. prezime. U rjecniku Danici-
cevu s potvrdama iz svrsetka xiv vijeka i iz po-
cetka XV. — Milosajic mjesto Milosavlic, a ovo
mjesto Miloslavjic. Vidi kod Milisa|evic.
MILOSAN, milosna, adj. U rjecniku Vukovu,
gdje se kaze, da je isto sto milostan (vidi tamo).
MILOSAV (Hi Milbsav), m. ime isto koje Mi-
loslav. U rjecniku Vukovu (s oha navedena akc.)
i u Danicicevu (s p)Otvrdoyn is pocetka xv vijeka).
Druge su potvrde: Dec. hris. 73. 75. T. Smici-
klas spom. 78. 161. J^. Stojanovic zap. i natp.
2, 95 (iz XVIII vijeka). Nar. pjes. vuk 2, 646
(medu prenumerantima). — Zasto je drugo -1-
u Miloslav ispalo te nastalo Milosav, o tome vidi
kod Milisav.
MILOSAVA, /. (mjesto Miloslava kao i Mi-
losav 77ijesto Miloslav).
a) zensko ime. 1^. Stojanovic zap. i natp. 1,
88 (is XV vijeka). S. Novakovid pom. 80. Milo-
sava, zensko ime u diptihu manastira Gomirja
iz XVIII vijeka. V. Arsenijevic.
b) zaselak u Hercegovini. Popis zit. bos. i
here. 544.
MILOSAVAC, Milosavca, ?». upravo ime, ali
sluzi kao prezime u Srbiji. Etnogr. zborn. 5,
168. 6, 286. Akc.je 2}ostav^en prema Dra.gosa,va,c,
koje potvrduje i M. Medic.
MILOSAVCI, Mil6savaca (takav ce biti akc),
m. pi. jedno selo i jedan zaselak u Bosni u
okruzju banoluckom. Popis zit. bos. i here. 210.
214.
MIL0SAVCi6eVIC, m. prezime u Srbiji. Et-
nogr. zborn. 5, 488. — Vrlo neobicno nacineno
p)rezime, izvedeno od prezimena Milosavcic, ko-
jemu nema potvrde. Da nije grijeskom mjesto
Milosavcevic y
MILOSAVKA (bice takav akc), f. bilka, koja
se zove i maslacak, Leontodon taraxacum (u
Gospicu). B. Sulek im U Popuvicevu rjecn. mi-
losavka, Lowenzaha.
MILOSAV^EV (Hi Milosavjev), adj. sto pri-
pada Milosavu. Livada Markova i Milosavjeva.
Djelovod. prot. 48.
MILOSAVJ^EVIC, m. prezime. S. Novakovic
pom. 80. D. Avramovii 187. 228. Eat 168. 402.
gem. pakr. (1898) 27. Drz. kalend. (1905) 295.
Imenik (1906) 443.
MILOSLAVIC, m. prezime. Dec. hris. 8. 27.
— Vidi Milosajic.
MILOSDAV, m. ime musko. U rjecniku Dani-
cicevu s potvrdama iz xiv vijeka. Druge su po-
tvrde: Svetostef. hris. 32. Dec. hris. 17. 46. Na-
lazi se i lat. pisano Millosclaus, Milloslavus.
Mon. ragus. 1, 53. 199.
MILOSLAVA, /. itne zensko. Mon. ragus. 2,
72. 140.
MILOSLAV^I
682
MILOSEDAN
MILOSLAVJ^I , adj. sto pripada Miloslavu.
U Miloslavje kuciste. Svetostef. hris. 14.
MILOSNICA, /. zensko, koje je home milosno,
milo. U rjecniku Stulicevu (milostnica, dilectis-
sima, quae apuJ aliquem in magna est gratia)
i u Vukovu (die Geliebte, amasia s naznakom,
da se govori u vojvodstvu).
a) U dva pisca milosnica se nalazi za b. d.
Mariju. Nasa mila i draga milosnicel M. Jer-
kovic 93. Zdrava, slatka milosnice! J. R. Gu-
cetic 23.
b) U nurodnijem se pjesmama milosnica veli
0 materi, o sestri, o snahi i o kumi. Nisu una
deca zgrijesila, vec detiiie majko milosnico. Nar.
pjes. petr. 2, 17. Moja majko, moja milosnice!
2, 52-1. Stara majko, moja milosnice! Hrv. nar.
pjes. 2, 53. — 1 na kuli milosnica seja. Nar.
pjes. stojad. 2, 152. A za nome milosnica seka.
Nar. pjes. petr. 1, 327. Pitala ga milosnica seka.
2, 620. Ti pohodi milosnicu seku. 3, 470. — Pa
lego§e dva devera mlada, a medu ne snaha mi-
losnica. 2, 607. Pa govori milosnica kuma. 2, 43.
(;) milosnica je djevojka Hi zena, koju tko
rniluje, ^ubi, negova drdgd, a moze biti i zensko,
s kojim tko zivi kao s pracom zenom, a nije mu
prava zakonita zena. Braminska kci da bude
milosnica podloga cifte I Vuk dan. 2, 141. Vir-
tt'nbergskoga kurfirsta brat . . . svojom milost-
nicom dosao u universitet. S. Tekelija letop. IIH,
23. Gospodine, vi ste imali i zenu i sad zivite
8 milostnicom. 119, 46. Koji su mu (t. j. jagluk)
milosnice dale. Nar. pjes. vuk 1, 561. Vec ja
jesam tvoja milosnica. Nar. pjes. petr. 1, 178.
it) suza milosnica je suza od milosti, od mi-
losrda (vidi milost pod e) prolita. §to sila ne
mogla nikad izvojevati . . . izvojeva . . . suza
milostnica. M. Pavlinovic razl. sp. 385. — Moz-
da ovuino ide i primjer: Posledna suzica, koju
smo prolili . . . ne ce biti zaboravjena i najmana
milostnica naplatice se. J. Eajic pouc. 1, 40.
MILOSNIK, milosnika, rn. musko, koje je ko-
ine milosno, milo, — onaj, koji daje milosti. U
rjeiniku Belinu, Voltigijinu, Stulicevu, Vukovu
i u JJanicicevu (vidi da(e).
a) (ubimac. U rjecniku Belinu (favorito), m
Voltigijinu (milostnik, favorito, benianimo, in
Gnade stehond) i u Stulicevu (milostnik, dilectis-
simus, qui apud aliquem in magna est gratia).
Aman, poglavica i prvi milosnik kod kraja
Aavera. A. Gti6oti6 roz. jez. 201. Odreduje (t. j.
Hog), da uznose it. j. krtzeve) svoji dragi prija-
toji i milosnici. I. M. Mattei 92. Priporuci se
miloaniku Jezusovu sv. Ivanu. 269. Dobrota bo-
?.an>tvona ne mo/e svomu srcu odojeti, da ne
pomilujo grozuo uzdisane svoga ucvijena mi-
losnika. 1. Dordid ben. 117. Eutropijo prvi mi-
lostnik kod cesara Arkadija. A. d. Bella razgov.
'2'). /ubov i Mftuiov bivsi milosnici Ekaterino.
S. T«kelija letop. 119, 49.
b) (ubaznik, t. j. iovjek mio kumc (mane,
nego li je (ubimac); kao da je to u primjer u:
Doleti nam, obesnli, kam da mi jo, te pomiluj i
pokaraj, moj vitoze, pa izgrli i iz)ubi, milosnice.
Nar. pjes. u V. VrCevida niz 27:5.
cj povjerenik, t. j. iovjck. kome se sto po-
vjeravn. ff rjehuku Daniiicevu (ko ima milost
od vludaoca, da radi sto u imo riogovoi s dvije
potvrde. iz xiv vijeka: Ikonoma i oklisiarha i
vsakoifa vlailalbca (t. j. mnnastiru Arhandeluvu
u rnzrenu) da no .stavi carK ni milostnikb ca-
rftVh. razvi- iRumnb. Gla.snik 15, 806. Krai Stefan
IWan^ki s,i(Hci Duhroviantma kneza liisteta.
da primi dohodak negov, pise im, da im safe
svojega unutrbnega milostnika kuce kra|evb3fcva
mi. Spom. sr. 2, 9.
d) svjedok, t. j. covjek, koji svjedoci, ,da je
kome uciriena milost, jor je ucinena preko nega'.
U rjecniku Danicicevu s mnostvom potvrda iz
isprava xiv i xv vijeka stampanih u Miklosica
i u Pucica. Ovdje se dodaju jos ove dvije po-
tvrde: Primismo odb nega .... plbnu i obilatu
i svrbsenu pjatu; a tomuj milostnici: celnikb
Hrebe}anb i Sainacb i Vlbkasinb riznicarb. K.
Jirecek spom. 45 (iz svrsetka xiv vijeka). Za toj
nega oslobodismo cdb carine i riegovu decu; a
tomuj bi milostnikb celnikb Vitani. . . . . i sve-
doci Latine Jaksa Vlahoticb i Jakbsa Arnuto-
vict. 48 (iz pocetka xv vijeka). Za ,milosnike' u
ovome smislu nalazimo u ispravama samo veli-
kase (kao sto su celnici, vojvode i dr.j. Iz dru-
goga navedenog primjera vidi se, da se milosnici
razlikuju od drugijeh svjedoka, koje su mogli
biti i {udi nizijeh staleza. ,U povejama, u ko-
jima se imenuju milosnici, daju se slobode, utvr-
duje se prijatelstvo izmedu jedne drzave i druge
i potvrduje se, da ko rukujuci carinom nije
ostao duzan'. D. Danicic rjecn. s. v. milostbnikb.
e) ^ubavnik, drdgi, covjek, kojega koja zena
Hi djevojka miluje, (ubi i koji nu jubi dopusteno
Hi nedopusteno. U rjecniku Vukovu (Liebhaber,
amasius s naznakom, da se govori u vojvodstvu).
Ni zudu ni zeju na saj svit inoj, neg' da se ja
veju milosnik vazda tvoj. D. Raiiina 30^. Ti si
davala platu svijem milosnicima svojim i dari-
vala si ih. D. Danicic jezek. 16. 33. Otkricu ru-
gobu nezinu pred milosnicima nezinijem. os. 2, 10.
f'j davac milosti (Hi milosti), samo o Bogu.
Pogledaj na meno, milostivi milosnice (govori
se Isusu). M. Jerkovic 33. Dojdi, milostivi duse
sveti . . . dojdi, izvrsiti moj milosnice! 88. Ako
tvojoj zgr'jesili smo pravdi, prosti nama, visni
milosnice. Osvetn. 3, 137. Jedini milosnik (Bog)
to more (iz govora bosanskog). Zborn. za nar.
ziv. 6, 295.
MILOSNOST, /. Samo u jednoj knizi : Ne iSini
se vami, da je velika milosnost, da mozemo ma-
lim stidom dostojnu smrt ukloniti, a stedi ne-
umrli zivot ? A. d. Bella razgov. 40. Hi gniv
sune ili milosnost zazove me. 200. U prvom pri-
mjeru milosnost znaci isto sto milost pod a (lat.
gratia), a u drugome isto sto milost pod e (lat.
misericordia).
MILOSRCaN, milosrcna, adj. Samo u Stuli-
cevu rjecniku, gdjc se kaze, da znaci isto sto mi-
losrd, milosrdan. — Nepouzdano.
MILOSRD, adj. isto sto milosrdan. U rjecniku
Danicicevu (misericors s potcrdom iz xiv vijeka)
i u Stulicevu (gdje se kaze, da je isto sto milo-
srdan). Bogb milosrbdb o nasL budeth. Domen-
tijan'» 81. Umilosrbdi se, milosrbdyj vladyko,
carju vysbuij. Danilo 10. Budite milosrdi, kako
i otac vas milosrd je. Korizm. lO^". Pamet stvo-
ril jest cudes svojih milosrd i milostiv gospo-
din. 83'j. Velikodusan sprodu nesredni, milosrd
sprocu bedni i nevojni. Nov. srb. 1834, 39.
MILOSRDACAN, adj. inilostiv. b rjecniku
Daniiicevu (bonignus s potcrdom iz pocetka xv
vijeka) i u Stulicevu (gdje se kaze, da znaci isto
Ho milosrdan). Gospodbstva ti milosrbddno i mi-
lostivo pisanije primismo. Spom. sr. 1, 94.
MILOSRDAN, mil6srdna (bice takav akc),
adj. koji je milostiva, blaga srca. Slozeni ovaj
pridjev {od mil, t. j. mio i od srdo, t. j. srce;
is2)or. srdoboja) nalazi se s istijem znacehem i
MILOSEDAN
683
MILOSEDAN
u drugim slav. jezicima: staroslov. milosn.di.,
rus. MH^ocep/^Hhiii (in MHaccep/^r>m), ces. milo-
srdny, poj, milosierny. U rjecniku Belinu (mi-
sericordioso, che ha compassione, — pietoso, che
ha pieta, — komp. niilosrdniji, piu misericordi-
oso, piu pietoso, — adv. milosrdno, misericor-
diosamente, compassionevolmente , con miseri-
cordia ; znacenu gratuitamente, lat. gratis, sto
ga Bela takoder daje prilogu milosrdno, nema
od drukud potvrde), u Bjelostjencevii (milosrden,
misericors, compatiens, — adv. milosrdno, mise-
ricorditer, clementer), u Jambresicevu (milosrden,
misericors), u Voltigijinu (misericordioso, cari-
tativo, barmherzig), u Stulicevu (misericors, Cle-
mens, pius, — adv. milosrdno, milostivo) i u
Danicieevu (misericors, benignus s potvrdama iz
XIV i XV vijeka).
a. milosrdan o Bogu i o judma (svecima).
Zac dobrostiv i milosrdan jest. Bernardin 23.
Clovik milostiv i milosrdan. Transit 72. Budite
milosrdni, kako jest i otac vas milosrdan. N.
Eanina 148^1. Da potvrdi Isus nas milosrdni. M.
Marulid 333. Zasto milosrdnijem milosrdje obe-
cava (t. j. Isus). M. Divkovic bes. 7. Zasto do-
brostiv i milosrdan jest (t. j. Bog). I. Bandu-
lavic 30*. Biti ce u broju milosrdnih. Michel-
angelo 8. Podaj, milosrdni Boze, slabosti nasoj
pokrjepjene. I. Akvilini 176. Jakov dobrostiv i
milosrdan bijase. S. Margiti6 fala 24. Dobro cini
dusi svojoj covik milosrdan. A. Bacic 49, Spa-
site} .... priporufii, da milosrdni budemo. F.
Lastri6 ned. 372. Ako je htio ukazat nam se
svakijem nacinom milosrdan (t. j. Bog). B. Zu-
zeri 223. Ceka ga milosrdan (t. j. Bog), da se
povrati u prvasne stane. A. Tomikovid gov. 10.
Koja je u manastiru milosrdni duovnika zatvo-
rena bila. Nov. srb. 1834, 43. Podat^iv je i mi-
losrdan gospod. D. Danicic psal. 145. 8. — Adv.
Pogledaj milosrdno svrhu ove tvoje sluzbenice
tvoje. I. Bandulavic 266*. Da milosrdno pogledas
na me. F. Glavinic svitl. 125. Sadasno krivine
milosrdno zaborav^aj. J. Kavanin 333^. SpasiteJ
mu milosrdno odgovori. J. Banovac pred. 23. I
mi smo zazvani milosrdno i dozvani na istu viru.
F. Lastri6 test. 66b.
b. milosrdan a) o dijelovima tijela; b) o dje-
lima, 0 svojstvima i o dusevnijem silama.
a) oko, obraz, ruka, srce. Blagy .... Bogb
prizrevi na me milosrbdnimb si okomb (iz xiv
vijeka). Men. serb. 110. Jeliko sbdejahb milo-
srbdbnomu ti obrazu, ta vbsa priidose na me.
Danilo 169. Milosrdna oka jur obrati doli. D.
Barakovic jar. 84. One tvoje milosrdne oci k nam
obrati (u crkvenoj molitvi, prevedeno iz lat.). I.
Bandulavi6 295^-. Otvori i rasiri, gospodine, ruke
i misice tvoje milosrdne i primi dusu moju. B.
Kasic per. 43. Prostri svrhu mene tvoju miio-
srdnu ruku. M. Jerkovic 41. Suze utrvene od
milosrdne ruke. M. Eadnic 107*. One tvoje milo-
srdne oci k nami obrati. I. Grlicid 285. Eazgo-
vori ga i utisi, pokazi mu srce milosrdno, ako
ne mores djela. F. Lastri6 ned. 373.
b) Miiosrtdnoje sbnitije na zemju nasb
radi (t. j. Isusovo). Mon. serb. 86 (iz xiv vijeka).
Videvbsi gospodbstva vi slatke i mnogo milo-
srbdne (grijeskom ,milbsrbdne') reci i obetovanbja
k nam. Spom. sr. 1, 165. Dobra i milosrdna vo|a
Bozja. Katek. (1561) 26. Od del milosrdnih du-
hovnih. F. Glavinic svitl. 87. Ki (t.j. Isus) ka-
matom lijepom placa milosrdne zaduzbine. P.
Kanavelic 429. Je li jos dobrih dila? Jest sedam
tilesnih milosrdnih, prvo hraniti gladne, drugo
pojiti zedne .... Azbukvica 14. Milosrdnom ze-
)om blag istoga stvara. J. Kavanin 538*. Nu je
. . . najveca .... milosrdna blagos tvoja. I. Dor-
did uzd. 89. Ista Jubezniva i milosrdna voja,
koja naminuje dobro dilo. A. Kadcid 363. Milo-
srdnije je dilo mrtvi(7ij duse pomagati nego si-
romahe na ovome svitu. J. Banovac pripov. 48.
Marija .... kakvo je voce zazelila ? ah ne drugo
nego li milosrdno odkupjene covicanskoga na-
roda. razgov. 139. Ako bi se prilucila djela mi-
losrdna k ovoj bogojubnoj i svetoj casti J. Ma-
tovic 358. Obvrni k ovijem dusam milosrdne
(grijeskom ,mile3rdne') tvoje poglcsde. I. M. Mat-
tel 285. Uslisi me, gospode, jer je blagost tvoja
milosrdna. D. Danicic psal. 69, 16.
C. Konstrukcije.
a) dativ. Da bude milosrbdbnb Dubrovb-
niku cbstbnimi darbmi (t. j. kra} bosanski). Mon.
serb. 241 (iz svrsetka xiv vijeka), Milosrdan
znam da jesi pravednikom. D. Barakovid jar. 34.
Budi . . . milosrdan molbami nasim. I. Ancid
svitl. 98. Er istoga Boga .... milosrdna i nam
cini. J. Kavanin 20*. Ki svakomu milosrdan
velmi jesi. I. Dordid salt. 293. Bog .... ukaza
se na dva nacina narodu ovomu milostiva i mi-
losrdna. A. Kanizlic fran. 45. Koji su milosrdni
bill ubozijema. J. Matovic 401.
b) prijedlog k fweo/na rijetko). Milosrdan
bise zelo k nisdim. S. Kozicid 23b.
c) prijedlog na (s akuzativom). Milosrdan
na onoga, ki to slozija (sic!) bise, placudi stah.
P. Zoranic 11. Milosrdan na grjesnika (t.j. Bog).
J. Kavanin 148*. Svi znamo, da je Abram veoma
bio milosrdan na uboge. S. Margitid fala 99. Jer
na svoje podloznike milosrdan on je uvike. I.
Dordid salt. 369.
(I) prijedlog prema (pram, prama). Tko se
ne bi ukaziva milosrdan pram onim dusam? J.
Banovac pripov. 48. Trece je zlameno bit milo-
srdan pram ubogim. pred. 115. Da bismo bill
milosrdni prema ubogijema. J. Matovid 400. Er
se sadar ucinio prema nami milosrdan. B. Zu-
zeri 222. Pravda i |ubav donosi, da se i mi prama
nima milosrdni i jubeznivi ukazemo. B. Leako-
vid gov. 139.
e) prijedlog proti (veoma rijetko). Bog, ki
je . . . milosrdan proti onim, ki ga se boje.
Transit 196.
f) prijedlog vrhu (vrh, svrhu). Milosrdan
jesam vrhu naroda (misereor super turbam. marc.
8, 2). N. Eanina 151*. Milosrdan vrh me zledi
(t. j. Bog). I. Gundulid 200. Moguda bo je (t.j.
Marija) i milosrdna svrhu grisnika. J. Banovac
razgov. 16. Pokazivade se veoma |ubodilan, pra-
vedan i svrhu sirota i siromasi milosrdan. F.
Lastrid ned. 2. Budite milosrdni svrhu potribi-
tije. 372.
(/) prijedlog s. Jest Bog milosrdan s |udma.
M. Eadnid 459*. Biti s ubozima milosrdni. A. d.
Bella razgov. 30/31.
d. Adv. milosrdno kao. da znaci katkad .
usrdno, velesrdno. Na tomb mnogo milosrbdno
zahvajujemo ti (iz svrsetka xiv vijeka). Spom.
sr. 1, 5. Jedbnosrbdo i }ubimo i milosrbdno pri-
mamo i primismo . . . vlastele . . . grada Dubrovb-
nika za nase srbdbCbue bratbju i ,preete}i' (iz
poietka xv vijeka). Mon. serb. 254.
e. milosrdan katkad znaci pravedan, oprav-
dan. Nije jasno, kako se to znacene razvilo. Vi-
divse, da je milosrdna prosna i prava (iz xiv
vijeka). Mon. croat. 45. Da trizmeno i milosrdno
i pravdeno budemo ziviti na sem svitu (ut so-
MILOSEDITI SE
684
MILOSRDE
brie ot iuste et pie vivamus in hoc aeculo. tit.
2, 12). Bernardin 8.
MILOSEDITI SE, milosrdim se, impf. hiti
milosrdan. U rjecniku Stulicevu (milosrditi se
komu, alicuius misereri, miserere, miserescere,
miserari s naznakom, da je iz glag. brevijara).
Koju (t. j. zenu) kade vidje Isus, milosrdi se
svrhu ne. X. Ranina 158*.
MILOSRDIV, adj. isto Ho milosrdan. U rjec-
niku Stulicevu (milosrdiv, milosrdan). Neka pri
amrti bude mi srce moga spasiteja utjesno i mi-
losrdivo. I. M. Mattei 163. Ispor. jos: O gospo-
dine primilosrdivi Jezuse Hristel 270.
MILOSRDNIK (bice takav akc), m. covjek mi-
losrdan. U rjeiniku Stulicevu (milosrdnik, milo-
stivnik) i u Popovicevu (Erbarmer). Jere jih ce
vladati milosrdnik nili (quia miserator eorum
re»et eos. is. 49, 10). Bernardin 60. Jere milo-
srdnik riih vladati bude nimi. I. Bandulavid 68l>.
Dobri Tomas Bernard, na glasu milosrdnik. M.
Pavlinovic rad. 127.
MILOSRDNOST, /. isto sto milosrde. U rjec-
niku Bjelostjencevu (misericordia, commiseratio,
dementia), u Jambresicevu (kao u Bjelostjencevu),
u Voltigijinu (milosrdnost, milosrde), u Stulicevu
(milosrdnost, milosrdstvo, milosrdstvovane, mi-
losrde) i u Popovicevu (milosrdnost, milosrde,
Barmherzigkeit). Pored pristojne milosti i milo-
srdnosti Leopolda gospodina (iz j)ocetka xviii
vijeka). Glasnik ii, 3, 82. Radi priveliko milo-
srdnosti tvoje dopusti meni. I. Krajic 26. Prosim
milosrdnost tvoju, gospodine. 30. Mati milosti,
mat] od milosrdnosti. Pisanica 69 i A. Kanizlic
bogo}ubnost 30. 503.
MILOSRDNA, /. isto sto milosrde. Samo u
pritnjeru: Ukazi nam svitlost milosrdan tvojih
(ostende nobis lucera miserationum tuarum. eccles,
36, 1). Bernardin 34.
MILOSRDNAK, m. isto sto milosrdnik. Samo
u Stulicevu rjecniku (railosrdiiak, milostivnik).
MILOSRDNI, adj. isto sto milosrdan. Samo
u jednoija pisca. Priporucit ga s vrucim mo-
litvam Bogu milosrdnemu. A. Kadcic 249. Sveta
crkva majka milosrdna. 338.
MILOSRDOST, /. isto sto milosrde. Samo u
primjeru: Izpusti milosrdosti tvoje svrhu opa-
cina moji. I). Rapic 44. Da nije grijeskom mje-
8to milosrdnosti?
MILOSRDOVATI, milosrdujem, impf.biti milo-
srdan. Izmedu rjecniku samo u Danicicevu (milosrb-
dovati, miserori) s ove dvije potvrde (od kojih u
drugoj glagol ima uza se rijeccu se): Milosrbdo-
vavb o mni .... potbSti se . . . izeti me nyna
muky sijo. Stefan pam. saf. 5. Izobretohb crbkbvb
avetago . . . Nikoli zapustev§uju . . . i milosrbdo-
vavSi so i sbzidalib i obnovihb hramb tbj (iz
XIV v-jeka). Mon. serb. 110. Na aba mjesta bice
milosrdovati iz jezika crkvenoslavenskoga.
MILOSRDSTVO, n. isto .Uo milosrde. Izmedu
rjecntka samo u Stulicevu (milosrdnost, milosrd-
«tvo, milosrdstvovane, milosrde). Zlo jostb, da
urijujos .sedam miloardstvi. Kolunicev zborn.
78. Milosrdstva Aogii fcine ftesto i opet stvori-
to)o)ii. J. Kavanin 5U8'i.
MILOSRDSTVOVANE, n. nom. verb, od mi-
losfflrttvovati. Samo u Stulicevu rjedniku (milo-
srdnost, milosrdstvo, milosrdstvovane, milosrde).
MlLOSRlJSTV(n-ATI, mil<.srd<.tvujem, impf.
tatit Htit mitoHrdnvati (vidi tamo). Izmedu rjec-
mkn iiamo u Stuliievu (esse bonignum, mitom,
cUmiontom .s naznakom, da jc iz glnq. minaUi..
Milosrbdbstvuj o mnS okajanemb, jako da iz-
bavju se (u jednom je rukopisu milosrbduj).
Danilo 265. Kotori milosrdstvoval o nem i jego
primil i naucil. Glasnik 56, 266.
MILOSRDVOVATI, milosrdvujem, i^npf. mi-
lovati. Samo u primjeru: Ize (t. j. Bog) milo-
srdvova crikav svoju. S. Kozicic 31l>.
MILOSRDAN, adj. isto sto milosrdan. Samo
u primjeru: Tvrtko ukaza se bratu milosrdan
oprostivsi mu. A. Kacic razg. 65. — Xe raza-
bira se, kako bi bio zenski rod, dali milosrdana
Hi milosrdna.
MILOSRDE, n. apstraktna imenica previa pri-
djevu milosrdan. Osim lika milosrde nalaze se
jos i likovi milosrdje, milosrdije, milosrje (vidi
pod 1). U Dubrovniku je akc. milosrde ; onamo
govore: idem u gospe od milosrda (t. j. u crkvu,
koja se tako zove). M. Milas rad jug. ak. 136,
235. Mozda je takav akc. i drugdje medu Sto-
kavcima, ali je to tesko potvrditi, jer ovo nije
X>ravo narodna rijec (nije joj se nasla jiijedna
potvrda iz prostonarodnoga stokavskog govora
u gradi za ovaj rjecnik sakuplenoj), nego vise
knizevnicka (kao i milosrdan). Slabo se nalazi i
u drugim slav. jezicima: staroslov. milosr-tdije,
rus. Mn-iocep/i,ie. Rijec je postala od milosrd-je
(milo srce; srd od srdo, vidi kod milosrdan). IJ
rjecniku Vrancicevu (milosrdje, misericordia), u
Mikajinu (milosrdje, smilovanje, miseratio, com-
miseratio, misericordia), u Belinu (milosrdje,
misericordia, compassioue), u Bjelostjencevu (mi-
losrdje, commiseratio), u Voltigijinu (milosrdje,
misericordia, clemenza, grazia, Barmherzigkeit,
Gnade), u Stulicevu (misericordia, dementia,
pietas), u Vukovu (milosrde, Barmherzigkeit, mi-
sericordia, Gospa od milosrda, Kirche der barm-
herzigen Frau s naznakom, da se govori u Du-
brovniku) i u Danicicevu (milosrbdije, miseri-
cordia, benignitas s potvrdama iz xii vijeka i
da^e. — Ponajvise se milosrde upotreb^ava u
sing., vrlo rijetko u plur. : O Isuse, sinu Boga,
milosrdja tva su mnoga. P. Hektorovic (?) 150.
Milosrdnijem ki naredno milosrdja svoja daje.
J. Kavanin lib. Jedali ce uztegnuti u srgbi
svojoj milosrda svoja? (iz lat. aut continebit in
ira sua misericordias suas. psal. 76, 10). J. Ma-
tovic 453.
1. Likovi.
a. milosrdije. Nalazi se samo u najstari-
jim spomenicima, kojih je jezik i pravopis za-
visan o crkvenoslavenskome. Tako je na pr. u
glag. rukopisu iz g. 1468 (Arkiv 9, 104: milosr-
diju). Druge potvrde ovome liku vidi dale medu
primjerima.
b. milosrdje i milosrde. Prvi se lik nalazi
i II iakavskim i stokavskim rukopisima i kni-
gama od najstarijih vremena. U cakavskom go-
voru mozda se i danas gdjesto cuje milosrdje
pored milosrje (vidi pod c). U .stokavskom go-
voru nc ce u nase vrijeme nigdje biti milosrdje,
vec samo milosrde, ali u stokavskijcm knigama
nalazi se milosrdje gotovo do svrsetka xviii vi-
jeka. Pored toga lika nalazi se u stokavskijein
knigama i lik milosrde, kojemu su najstarije po-
tvrde iz XVI vijeka : N. Ranina 229a (pored obic-
nijega milosrdje). .Statut po|. 306. 315., a iz xvii
vijeka imaju taj lik J. R. Qu6eti6 13. 15. P.
Posilovic nasi. 28^1. Sh»-. 71=i. Drugi Hokavski
pisci XVI t XVII vijeka imaju milosrdje, a u xviii
vijeku pi.hi nrki (na pr. A. Kadcic, F. Lastric,
S. Rosa, M. Zoricic, B. /.u:eri i dr.) milosrdje,
a neki (na pr. S. Badric, B. Leakovic, J. Ma-
tovid, K. Mazarovic, M. A. Re^kovic i dr.) mi-
illLOSEDE
685
MILOSRDE
losrde; neki pak upotrehlavaja jedno i drugo,
tako J. Banovac ima milosrdje: pripov. 48, prisv.
ob. 51, razg. 10, a milosrde: pripov. -48, prisv.
ob. 58, razg. 38, — A. Kadic ima -dj-: korab.
35. 178, a -d- : razg. 20. 46. 55, — A. Kanizlic
ima -dj-; kam. 34. 84. 429, a -d-: fran. 105.,
kam. 811. 617. Iz ovoga se moze zak}uciti, da je
u stokavskom govorii do xvi vijeka hilo milosr-
dje, u XVI i XVII vijekii i v, xviii do polovine
da je bilo i milosrdje i milosrde, a od polovine
xviii vijeka do danas samo je milosrde. Sto neki
stok. pisci jos i u drugoj polovini xviii vijeka
pisu milosrdje, to je prema starijim piscima,
c. milosrje nalazi se u novijem cakavskom
govoru: Nar. prip. mikul. 25. 89. D. Nemanic
(1884) 14 (s akc. milosrje u Istri). Lik se taj
nalazi i u J. Kavanina, ali usroku: milosrja —
rja 538b, milosrje — najgrje 543^.
2. Znacena.
a. u navedenom znacenu.
a) uopce (mjesto vrlo mnogijeh primjera
navodi se samo nekoliko). Po milosrbdbju jego ....
mira sego cbstb i slava ni vb fibtoze mi vmenena
bystb {iz svrsetka xii vijeka). Mon. sorb. 5. Da
je vece milosrdije gosp. Boga nego li vsi grisi
ovoga svita. Starine 23, 128. Od milosrdja okom
pogleda Isus. Narucn. 46*^. (Orfeo) milosrdje
nade u paklu nemilom. D. Eanina 127^. Koja
pena ce biti suprotiva krivcu . . . izvrsena brez
nijednoga milosrda. Statut po|. 315. Milosrdja,
rece, nimam. D. Barakovic vila 156. Milosrdje
i pravda cuvaju kra|a. M. Divkovic bes. 7. Da
bismo mogli najti milosrdje tvoje. I. Bandulavic
73b. Stojim prid tobom milost i milosrdje ]iro-
soci. M Jerkovic 52. Ufajuci u tvoje milosrde
.... uticem se k tebi. P. Posilovic nasi. 35».
Po svomu pridobrostivomu milosrdju oprostio
tebi gospodin. A. Kadcic 172. l^ubav najveie
diluje milosrdje. A. Badic 48. Bog ce s fiime
ciniti pravdu bez milosrdja. J. Banovac pripov.
48. Svu je (t. j. Italiju) brez nikakova milosrda
popali. A. Ka5i6 razg. 20. Ufam se od dobrote
i milosrda tvoga. A. Kanizlic bogojubnost 4. Ne
ce biti vise milosrdja, nego pravda. D. Eapic
17. Ovu rijec misericordia .... naski milosrdje
izgovaramo. B. Zuzeri 223. Molit )ude, u kojijeh
milosrda nema. Osvetn. 1, 31. Gospod spor na
gnev, obilan milosrdem i istinom. D. Danicid
2 mojs. 34. 6. Zamu ju va dvor vise z milosrja
leh za sluzbu. Nar. prip. mikul. 25.
b) konstrukcije s prijedlozima.
aa) prijedlog k (veoma rijetko). Da
bismo poznali milosrde Bozje k nami. J. Ma-
fcovic 418.
bb) prijedlog na. Eazumeimb ize na
nas milosrbdije Bozije. Dec. hris. 65. Prosi mi-
losrdje na grijeho svoje. I. Dordic salt. 73.
cc) prijedlog o (veoma rijetko). Javi
o mne velikoje milosrbdije svoje. Mon. serb. 90
i Dec. hris. 1.
dd) prijedlog polak. Milosrdje Niko-
demovo . . . polak Isusa. F. Lastric test. 119b.
Da uzmlozam . . . ne dobrocinstvo i milosrdje
polak nas na nebesi. 345^.
ee) prijedlozi prema, s. Svaku kruto
}ub}a§e kripost, a navlastito milosrdje prema
ubozim. F. Glavinid cvit 132a. Da je povelicao
gospodin milosrdje svoje s nom (iz lat. quia
magnificavit dominus misericordiam suam cum
ilia. luc. 1, 58). I. Bandulavic 210a.
ff) prijedlog vrhu (vrh, svrhu). Budi
milosrdje tvoje vrhu nas. A. Komulovid 54 ijl.
Bandulavic 295*. Milosrdje obilno je vrh gres-
nika pokajana. N. G. Bunic 3. i G. V. Bunic 19.
Isus zapovida . . . milosrdje svrhu siromasi i si-
rotah. F. Lastric test. 70^. Promotricemo mogu-
stvo ne i milosrdje svrhu nas. 386a. Mislite li
vi prositi milosrdje od oca nebeskoga svrhu vaSi
griha? ned. 373.
gg) prijedlog za (veoma rijetko). Mi-
losrdje za krivine, blagi Boze ! G. V. Bunid 12.
c) milosrde s glagolima kao subjekt,
kao objekt Hi kao dopuna (it ovom zadnem slu-
caju rijec milosrde u kojem padezu sama Hi
s kojim prijedlogom).
aa) ciniti (uciniti). 0 Boze, milosr-
dije ucini nad manu. Korizm. 19. Milosrdje ci-
neci . . . onim, koji }ube mane. Katek. (1561) 5.
Kad Konstantin milosrdje ucini dicici. F. Gla-
vinic cvit 43ia. S neba sajde .... za pokazati i
ciniti s nami neizreceno milosrdje svoje. P. Ka-
dovcic nac. 132. Koji toliko milosrdje meni i
sinku momu cinite. F. Lastrid test. Il9b. Premda
ga vidise onako potribita, nikakova mu milosr-
dja ne ucinise, nego prodose. od' 262. Najboje
dane i nacin za uciniti milosrde jest zaboravjene
od pogrdah. J. Matovid 506.
bb) ganuti, ganuti se (prignuti, pri-
gibati). U rjecniku Belinu (ganuti na milosrdje,
muovere a misericordia, — ganuti se na milo-
srdje, aver misericordia, — prignuti na milosr-
dje, muovere a misericordia). Ganu se milosr-
djem svrhu ne i rece noj. Bernardin 58. Cuvsi
Bog oni plac . . . ganu se milosrdjem. M. Div-
kovic bes. 197. Ugleda ga otac negov i milosr-
djem ganuo se jest. I. Bandulavic 49a. Najposli
se ganu na milosrdje jedan mladid. J. Banovac
pred. 147. Molitva ucinena od jedne duse pra-
vedne . . . imade jakost prignut Boga na milo-
srdje. razgov. 16. Ako jakost molitve prigiba
Boga na milosrdje, da nam grihe prasda. 18.
Cesar ganuvsi se na milosrde posla im vojsku
na pomod. A. Kacic razg. 46. Jezus ganut na
milosrdje onomu tuzniku veli mu: digni se. S.
Rosa 67. Moledi ga, da bi se ganuo na milosr-
dje. M. Zoridic zrc. 32. Ako je prignut na mi-
losrde praraa izkrnemu. B. Leakovic gov. 8. Ga-
nuvsi se na milosrde prama niovim nevojam. I.
P. Ludid izkaz. 20.
cc) imati. Ponajvise rijec milosrde
ima za dopunu kakav padez s prijedlogom.
aaa) s prijedlogom na. Milosrdje
imaj vazda na uboga. M. Marulic 119. Milosrde
na gresnika imaj mene, gospodine. J. R. Gu-
cetic 15. Pritegnuh tebe k meni imajuci milo-
srdje na tebe. V. Andrijasevid put 117. Koji ne
ima milosrdja na siromaha. J. Banovac pred. 41.
bbb) s prijedlogom nad. O gospo-
dine, imij milosrdije nad manu. Korizm. 7*.
Imij milosrdije nad ubogim. 10a.
ccc) s prijedlogom od. Imise od nih
milosrdje. ]^etop. duk|. 28. Imajudi milosrdje od
nega. B. Kasid in. 42. Imaj milosrdje od mene.
M. Jerkovid 14. i I. Drzid 349. Imaj milosrde
od svije oaije, koji se nahode rascvijeni i otu-
zeni. P. Posilovid nasi. 7la. Da se dostojis imati
milosrdje od duse moje. L. Terzid 44.
dtld) s prijedlozima pram, s. Ne
ima za me milosrdja, jer ga nisam ni ja imao
pram mojim iskrnim. J. Banovac razgov. 120.
Porudujud Haddicku, da bi s varosom ono mi-
losrde imo, koje bi mu svijest ista donila. I.
Zanicid 122.
MILOSRDIV
686
MILOST
eee) s prijedlogom vrhu (vrh, svrhu,
svrh). Ima gosp. Paval milosrdje vrhu nega.
Mon. Croat. 192 (i^ pocetka xvi vijeka). Imaj mi-
losrdje vrhu mene grjesnice. Zborn. (1520) 177b.
Carsko je djolo imati vrh podloznijeh milosrdje.
I. Gundulic 495. Svrh koga nitko ne ima nijed-
noga milosrdja. A. Vitalic istum. 68. Milosrdje
imaj blago vrhu meue pokornice. G. V. Bunic
22. Da je pristala imati svrhu nas materinsko
milosrdje. F. Lastrid test. 394b. Nezina Jubav i
milosrdje, koje svrhu nas imadise za nase spa-
sene (t.j. Marija). J. Banovac razgov. 13. Svrhu
mene imao si milosrdje. A. Kacic korab. 178.
Pomoli mu se, da bi imo milosrdja vrhu ne.
S. Eosa 97.
f/f) bez dopune. Eadosan covjek.
koji ima milosrde i zamjuje. J. Matovic 401.
(Id) maknuti. Buduci prikazao ocu
za maknuti ga na milosrdje pram nama bozan-
stvenu krv svoju. F. Lastric test. 43b. Dostoja
se (t. j. Bog) maknuti milosrdjem svojim svrhu
plemena juskoga. 369b. Niki se pokazuju ubogi
... da maknu na milosrdje druge svrhu sebe.
ned. 301.
ee) pokazati (skazati, ukazati). Mi
prorazumivsi milosrdje Boga, ko je on ukazal
na svojih svetih. Mon. croat. 90 (iz xv vijeka).
Da V mane Isus pokaze vsako milosrdje. Katek.
(1561) 62. Pokazi nam, gospodine, milosrdje tvoje.
I. Bandulavic 298b. j)a jest Bog milosrdje svoje
skazal z nom. F. Glavinic cvit 196b. Ukazi tvoje
veliko milosrdje a mojem pomankanju. M. Jer-
kovic 48. Sad je vrirae, da pokazes tvoje obi-
cajno milosrdje (grijeskom .milosrdije'). J. Ba-
novac pred. 147. Bog je ukazao milosrde svoje
k nami. J. Matovid 324. Ukaza Bog milosrde
crkvi istocuoj. A. Kanizlic kam. 617.
ff) prikloniti (veoma rijetko). Milo-
srdje tve prikloni. A. Komulovic 77 i M. Orbin201.
(/(/) primati (prijati, primiti). Bog nam
oprasta grijehe i prima na milosrdje. M. Div-
kovid bes. 7. Ako se pokaje, opet ga g. Bog
primi na milosrdje. 18. Da ti prosti tvoje gri-
jehe i da te primi na milosrdje. V. Andrijasevid
dev. 8. Jeda bi ji(h) Bog primio na milosrdje.
I. Ancid svitl. 14. Pripravan je vazda prostiti
i na milosrdje grisnika primiti. 159. Ter ce mo-
liti Boga, da bi se dostoja prijati na milosrdje
umiradega. L. Terzid 36.
hh) udijeliti. Da im Bog udijeli svoje
milosrde. J Matovid 103. Da bi nemu udijelio
milosrde. 519.
b. usrde. U rjecniku Danicicevu (benigni-
tas) s ova dva prunjera iz xv vijeka : Dojde
krajbstvu mi poklisari, grada Dubrovnika sa
vsakoju jubbvbju i inilosrbdbjemb. Mon. sorb.
254. Primismo (.premismo') s milosrbdbjomb go-
spodina Kadosuva sebe za brata. 343. — Foradi
ovoga znacetia inpor. milosrdan pod d.
MILOSRDIV, adj. sto pripada milusrdu. Samo
u primjeiu: Posvetiii.stje milosrdivo za ukrotit
srgbu Bozju. Blago turl. 2, 236. — Nepuuzdano.
MILOSKDIVATI SE, impf. biti milosrdan,
ialiti. Saino u privijeru: Milosrdujem so svrhu
mio&tva (iz lat. misoreor super turbam. marc.
8. 2). B. Leakovid gov. 168. — Nepuuzdano.
MILOST, milosti, /. gratia, amor, deliciae,
misericordia. Akc. je u lok. sing. mil68ti, u gen.
filur. niilosti, u dat., lok., instr. plur. milo.stima
» inil6!itima. Nalazi ae ii avim slav. jezictiiia i u
avijem rjeinicuna nakega jciika, a potvrde tekii
od najatanjiU rn-mena do danaa.
a. blagonaklonost visega prema nizemu Hi
mogucnijega prema slabijemu.
a) uopce. U rjecniku Vrancicevu (gratia,
dementia), u Mikalinu (milost, Jubav, gratia;
— uljesti u milost, steci milost, conciliare, inire,
acquirere, consequi gratiam, — staviti u milost,
ponere aliquem in gratia [gratiam]), u Belinu
(clemenza, gratia cioe favore o beneficio, piacere,
favorei, u Bjelostjencevu (gratia, dementia, in-
dulgeutia, pietas), ti Jambresicevu (gratia, a lat.
dijeluj, u Stulicevu (gratia, teneritas, dementia,
— biti komu u milosti, ujesti komu u mi-
lost, steci cigovu milost, milost komu osva-
nuti, gratiam obtinere, — milost ciju izgu-
biti, in alicuius offensam incidere, — milosti
napokone, iusta funebria), u Vukovu (Gnade, gra-
tia, favor s primjerom iz nar. pjes. vuk 2, 403 :
Na milosti, care gospodine) i u Danicicevu (gra-
tia). Po neizbmerbnej milosti darova nasimb
pradedomb obladati sijovb zemjovb srbbbskovb
(iz sorsetka xii vijeka). Mon. serb. 4. Primismo
listb gospodbstva vi, po komb uvidesmo neskrovnu
vasu milostb k nams (iz svrsetka xiv vijeka).
Spom. sr. 7. Milostiju Bozijomb mi knezb obrani
i vlastele i sva opdina grada Dubrovnika (iz
XV vijeka). Mon. serb. 499. Svete rimske crikve
milostju biskup krcki (iz xv vijeka) Mon. croat.
99. Ne poslusa Bog i milost svoju uzdrza ot
nih (iz glag. rukopisa g. 1468). Arkiv 9, 117. Od
nega (t. j. od Boga) je tribi umilno milosti pro-
siti. Narucn. 70. Gdje se ne moli Bog, tu nije
milosti Bozje. M. Drzic 143. Po milosti Aleksau-
drovi gospodin Persidom uazvah se. Starine 3,
273. Od koga (t.j. od Boga), po komu i u komu
sva dobra izlaze, sve milosti rastu, bitje se prima.
I. Gundulic 192. Zato molim Vase prisvijetlo
gospodstvo, da kako ste cijed Vasega blagodar-
stva svakomu priobilni milostima, tako i meni
budete zapovijedima, koje za najdraze milosti
scijenim. I. Dordic uzd. ii. Cini nas dobiti prid
Bogom milosti uegove. A. Kadcic 65. Vikoviciiu
slavu stece po milosti Bozjeg sina. A. Kacic
razg. 18. Vi ste moje bozanstvene milosti u ne-
mar metnuli. D. E.apic 9. Da je jjokora potri-
bita svakom grisniku z;i osloboditi se od griha
i metnut se u milost Bozju. J. Banovac razg.
242. Noka bi obogaceni rajscijem milostima spa-
senje dostignuli. I. M. Mattei 31. Plemid dosavsi
kraju Ludoviku poradi nike milosti, koju je mo-
lio od liega. M. A. Rejkovid sabr. 2. Oprosti se
. . . . bezakoria svojih miloscu prema nevojnima.
D. Danicid dan. 4, 27. Hvalite Gospoda svi na-
rodi . . . jer je velika milost liegova k nama.
psal. 117, 2. Car ga svojom milosdu stitio. M.
Pavlinovid rad. 89. Ako mi milost Bozja udijeli
toliko kreposti. S. l^ubisa prip. 253.
h) U dubrovackijch pjesnika milost je mi-
lostiva blagonaklonost zcnskoga prema za(ub^e-
nome muskome. Kad bi me tva rados a milos
vazela. S. Mencetid 119. A kad bih najmaiiu
milos ne imao, veselo ja za nu moj bih duh pu-
stao. N. Najoskovid 1, 191. Jedina ne milos moze
me smiriti. M. Drzid 93. ^ A sto tako ii milosti
mene drziS, ma gospojo. G. Palmotid 1, 319.
c) milost s glagolima kao subjekt, kao
objekt Hi kao dopuna (u ovom zadnem slucaju
ponajvise s kcjim prijedlogom). Bijec se milost
uzima ovdje u znaienima, koja su navedena i
pod a i pod b.
mi) biti, prebivati u milosti. Vazda c
biti u milosti pri negovoj (t. j. carskoj) toj svit-
losti. P. Hektorovid \f) 115. Ako ce§ mnozijem
bit drag i u milosti, ne hoti govorit, sto je voji
MILOST
687
MILOST
zadosti. N. Dimitrovic 14. Da ja u vasoj pribi-
vam milosti. N. Najeskovic 1, 319. Ciu', da u
milosti budem ti. 1, 325. Poznah, da u rie mi-
losti ja jesam. 2, 8. Ne cin', da prije roka umi-
rem tebe rad. neg' da ja pribivam u tvojoj mi-
losti. 2, 121. Kad sam u milosti tvojoj, zasto ne
cu bit veseo ? M. Drzic 410. Imaju biti u mi-
losti Bozjoj. F. Glavinic cvit 255t>. Svi ti sveti
sasvim time u milosti Bozjoj bihu. J. Kavanin
376b. Hotio je zvat se nas otac, kad smo u mi-
losti negovoj. I. Grlicic 21. Drugim (t. j. dii-
sama) pomoc daje, jerbo su one u milosti Bozjoj.
J. Banovac razgov. 11. Da bi oni bill u prive-
likoj milosti i postenu prid |udma. J. Matovic
370. Jar dok Adam zenu ne imase, on se nicim
tada ne brinase, neg' kod Boga u milosti bio.
M. A. Rejkovic sat. 96. Da je u milosti svoga
gospodina. sabr. 10. Koji je starjesina u milosti
kod vladike, on cini .... sta mu je drago. Vuk
rjecn. s. v. namastir. — Veoma je rljetko : biti
od milosti ; Hvala tebi — rise — kra|eva svit-
losti, da smo od najvise pri tebi milosti. M.
Marulic 10.
bbj ciniti (uciniti). I ako milos vi zelite
uciniti za tim meni. D. Kanina 54*. Akoli ces
mi milost uciniti, mores i to. F. Lastrid test.
122b. Velika milost uciiiena jest sinu tvomu. 353b.
Nego te molim, daucinis jednumilost pre nego
rae pogubis. Vuk dan. 6, 91. Cinim milost na
tisucama onijeh, koji me Jube. D. Danicic 2 mojs.
20, 6.
cc) darovati (darivati, nadariti). Blago
raci darovati milost, da te i ja mogu .... pri-
kazati. J. Kavanin 201^. Odkle nas Jubi (t. j.
ItiUS) i nama svoje obilno milosti dariva. J. Ba-
novac razgov. 42. Zabfajujem ti, da si me . . .
milostima nadario. I. ^enadid nauk 52. (Andeli)
nadareni su bili osobitima milostima. E. Pavic
jezgra 19. Medu ostalim milostima, kojo je cesar
Leopold II. narodu srpskome darovao. Vuk
dan. 4, 2.
eld) dati (podati). Siju milostb imb da
kra}, da su na zakone, sto imb je dalb gospodinb
mi otbcb (13 XIII vijeka). Mon. serb. 51. Ki (t.j.
Isus) nam raci milost dati i krstjansku viru
znati. P. Hektorovic (?) 124. Jesu li coviku do
danas tej dane milosti bil' viku. N. Najeskovic
1, 214. Komu Bog poda milost izganati bese. F.
Glavinid cvit 173b. Pomozi ih svekolike, daj im
milos od pokore. J. R. Gucetic 16. Ne drzeci u
spomeui, ke milosti poda meni (t. j. Bog}. I.
Gundulic 243. Tad pijanac vapit stade, da mu
pravda milost dade u vinu se utopiti. V. Dosen 89'^.
ee) dijeliti (podijeliti, udijeliti, podjeji-
vati). Svit je ovaj razliki: tko pcje, tko cvili,
tko gre, zled da stvara, tko milos da dili. D.
Eanina 86'^. Koji (t. j. Bog) nam dili milosti i
daje ono .... P. Hektorovic 54. Hvala t' budi,
Boze mili, ki mi milost tvu podili. P. Hektoro-
vic (?) 96. Milos Visni dijeli s vrhom svijem, u
nega ki su ufali. I. Gundulic 218. Ali ne hti
udiliti ni tu milos mom mo|enju. J. Kavanin
401a. Ona (t. j. Marija) je u svako vrime usli-
sana i nami milosti podijuje. J. Banovac
razgov. 10.
ff) doci (prici, uci, u|esti) u milost
(vrlo rijetko na milost). Odu moci priti v milost
g. Boga. Korizm. 10a. Toliku drzah ces u milos
priti noj. S. Mencetic 180. Ne pomhim za ino,
neg' tebi jedino u milos da pridu. G. Drzic 349.
Kako bi on mogal vaspet u milost Bozju priti.
Katek. (1561) 91. Neka moj duh grjesni u pokoj
vjekovit k tebi, Boze visni. na milos bude prit.
N. Dimitrovic 48. Nit mu ces braniti moc u
milos tvu priti. 73. Nistar ne prosedi (t. j. ja),
neg' u ne prit milos. N. Najeskovic 2, 8. Bla-
zena svaka nod, ku strajah ne speci u milos u
ne doc nacine misleci. 2, 69. Za ulisti u milost
druzih i za udrazati se i ugoditi. P. Eadovcid
nac. 538. Kad komu popriti jedan poglavica, da
ce ga pedipsati, udij se pristrasi i svake nacine
iziskuje, da ude u milost. J. Banovac razgov.
31. Kad bi ja kako dosao u milost kod Milosa.
Vuk u Ivekovidevu rjecn. s. v. milost.
gg) dopustiti. Tvoju milos dopusti mi,
ku me sree vele zeli. S. Boba|evid 225. Dopusti
meni tuj milost, da naslidujem tebe, gospcdine.
M. Jerkovic 13. O moj sinko dragi, dopusti mi
ovu milost, da ja s sobom umrem. J. Banovac
razgov. 162.
Jill) dostignuti. Dakle neka mi pravicni
narecemo se . . . milost dostignemo jego (t. j.
Boga). F. Glavinid cvit 61*. Nacini za dostig-
nuti bozanstvenu milost. J. Matovid 8.
ii) gubiti (izgubiti). Eadi grijeha smrt-
noga gubi se milost duha sfetoga. A. Komulo-
vid 28. Pilat . . . pristrasen, da milost cesara ne
izgubi. F. Glavinid cvit 85b. Jer ako mi druga
tuzba dode, ter se svaki zuluma ne prode, on
de moju milost izgubiti. A. Kacid razg. 315. Mi
po smrtnom grihu gubimo milost Bozju. J. Ba-
novac razgov. 18.
Jj) imati. Ki bi milost imal znet biti
s rabote. B. Krnarutid 17*. Vrime bo je, da mu
budes imat milos vrhu smece. I. Gundulid 204.
Jeda je zasluzio milost imati . . . kod kraja. F.
Lastrid test. ad. 130b.
kh) nadi (iznadi, nahoditi). Ka s' pri
Bogu nasla brez broja milosti. P. Hektorovid
58. Vik od lica tvojega, gospoje, milosti iznadi
ne mogoh nikoje. D. Ranina 127*. Da covjek
nade milost kon Boga. M. Divkovid bes. 3. Ne
boj se, Marija, nasla bo si milost pri Bogu (iz
lat. ne timeas, Maria, invenisti enim gratiam
apud Deum. luc. 1, 30). I. Baudulavic 4b. Noe
najde milost prid gospodinom (is lat. Noe in-
venit gratiam coram Domino, gen. 6, 8). Tijem
prid tobom, ka si s nebi, ako nadoh milos istu.
I. Gundulic 92. Da nahode milost kod tebe mlo-
havi trudi moji. A. Kadcid ii. Vidio je, da ... .
ne najde milost kod cara. A. Kanizlid 370. Eda
bih nasao milost pred tobom (ispor, lat. ut in-
veniam gratiam in conspectu tuo). D. Danidid
1 mojs. 32, 5. Da nadete milost u onoga covjeka.
1 mojs. 43, 14.
II) pokazati (skazati, ukazati). Ktides
tvu milos ukazat sasvime tad, kad ved ne bude
ni mjesto ni vrime. D. Ranina 81b. Bududi da
vam on (t. j. cesar) velike skaza milosti. F. Gla-
vinid cvit 70*. Zahvalnost .... n.a milosti, koju
ste pokazali Suju Karagidu. Vuk u Ivekovidevu
rjecn. s. v. milost.
trim) povratiti se. Povrati se v milost
biskupovu. Mirakuli 90. Da se covjek povrati
na milost Bozju. J. Matovic 235.
im) primati (primiti, prijati) u milost
Hi na milost. Milostiv ti primi na milost svih
naju. M. Marulic 31. Ki zataja tebe, na milost
ga prija. 225. Ja te du |uveno na milos prijati.
M. Vetranid 2, 188. Ter na moju zalost jur bi
se smilila prijam me na milost. P. Zoranid 20.
Da bi hotio . . . svijeh nas primiti na milos u
svoj raj. N. Najeskovid 1, 113. Ako me u milos
ne primi . . . jedina tva lipos. 1, 179. Sto ve te
oni cas u milos ne primih, kad tuzni moj obraz
MILOST
688
MILOST
slav)a§e. 1, 193. Ki (t.j. Bog) dobro hotenjo vi-
dedi tvoje na milost primje te. F. Glavinic cvit
352a. ]vfa prosnu kraja od France opet u milost
prija ga (t. j. kra{ biskiipa). 4291^. Dojdi, Boze
moj, i primi me na milost. M. Jerkovic 88. Cini
me svo to zabiti i prijati nih (t. j. neprijateje)
na milost. P. Eadovcic nac. 175. Koliko brzo i
milo primio si na milost Macdalinu grisnicu. L.
Terzic 79. Primi u milos slugu tvoga. I. Dordic
uzd. 190. Prosti mu i primi ga u milost svoju
A. Kaci6 korab. 201. Da nas ceka s rukam ras-
kri}enim (t. j. Bog) primit nas u svoju milost.
J. Banovac razg 184. Da bi se drugojako od
Boga primili na miloat, koji su po neznanu sa-
grije§ili. J, Matovic 268. Da ga je kadkad isti
car molio, da Bardu u milost primi. A. Kanizlic
kam. 34. Kako car Srbima sve oprasta i prima
ih u milost svoju. Vuk grada 123.
oo) stajati (stati) u milosti. Tim je boje
od kriposti uvijek biti rob i sluga i u Bozjoj
Stat milosti. N. NaJeskovi6 1, 340. Neg' samo u
tvojoj da stoju milosti, to mi je, cvijete moj, od
tebe zadosti. 2, 43. Radujte se u veselju, o pra-
vodni, u milosti stojod blagom spasiteju. I. Gun-
duli6 196.
P2i) steci. Er da od vas mi ufamo na
tqj sluzbi stec milosti. N. Najeskovic 1, 238.
Ovo ti ne cu red, da milos tvu steku. 2, 115.
Kcerco, tvoj Jeposti koju milos mozes stedi pri
srditom nemilosti. I. Gundulid 96. U momu kra-
lestvu ako ce§ milos stec, oholas snizi tvu. 105.
Gorude pun pozude za lie rajsku milos steci. G.
Palmotid 1, 305. Ali i jedna suza moze steci
milos tvu jedinu. J. Kavanin 370b. I Josif stece
milost u I'lega (ispor. lat. iuvenitque Joseph gra-
tiam coram domino suo). D. Danicid 1 mojs. 3*3, 4.
qq) stvarati (stvoriti). I stvori milost
krajevstvo mi crkvi svetej Bogorodici, metohije
sto su, da ne vojuju vojske, ni koii ni pbsb da ne
prihodi (iz xiii vijeka). l^. Stojauovic hris. 7.
Milostb stvori gospodstvo mi dubrovbckimb trbz-
nikomb, da hode po mojej zemji svobodno (iz
XIII vijeka). Mon. serb. 16. Na to imb stvorismo
milost na§u gospocku .... da ihb u svo dni
imamo pomagatb (iz xv vijeka). Mon. croat. 66.
Tebi jo dostojao stvoriti milost onim, ki je budu
ti prositi. M. Marulid 21. S veljvim silosti prod
htjenju naSemu hode nam milosti stvarati u
svemu. D. Kanina 44b. Ako d, da ti stvori mi-
lost cesarova sada svitlost. P. Hektorovid (?) 90.
Jer je prislo vrijeme milos mu stvoriti. N. Di-
mitrovid 71.
<l) adv. za milost i na milosti.
<iti) U dubrovackijeh pjesnika za milost
znaii kao : milostivo, blayo. U rjecniku Belinii
(za milos, per favore, di gratia) i w Stulicevii
(za milost, amabo, quaoso, sodes). Daj mi se za
milos, gospodo, viditi. §. Mencetid 5. Dopust' mi
izdvorit za milos tvoj poglod. 9. Mo}u vas, sad
riioni za milos recite. D. llaiiina 24'*. O Bozo
(iivoni . . . za milos sad moni, moju to, hti riti.
17''. Pomozi za milos jadovno tuge me. F. Lu-
karovid 103. I'jesni, koje ini otac nas dum Ma-
viir ovo dni za milos kaza dvas. N. Najeskovid
1, 31'V I'ozrito za milos ovojzi mladnsti jedinu
na lijios. M. Drzid 6. Ah za milos, kcorce, sada
no.srecnoj .in inajci ozovi. I. Gundulid 103.
hh) na milo.sti eliptidki mjesto: na mi-
losti budi, budi inilostiv (kad niii yovori vi-
sftnitj. Ponizno mu Kade odgovara: na milosti,
iiiili gosj.odino! volio bif/t;, da sam poginuo. A.
Kftdic razg. .110. Voli iiemu hoga (.'uprilijdu: na
milosti. care gospodine! sta bi dao onome ju-
naku, koji bi ti ziva kazo Marka? Nar. pjes.
vuk 2, 403. Upadose Todorove sluge: na milosti
Todor gospodaru! pred dvorom ti kraleve voj-
vode, oni tebe na mejdan zazivju. 2, 495.
b. U titulaturama se nalazi tvoja milost,
vasa milo.'^t, gdje bi se moglo reci: tvoje (vase)
milostivo gospodstvo, vasa milostiva gospodstva.
Kako to vasa milostb namb pise (iz pisma gos-
podi Kseniji). Spom. sr. 1, 2 (iz svrsetka xiv
vijeka). Stogode uzgovore odb nase strane vasoj
milosti, da imb verujete (iz pisma gospodi dii-
brovackoj). Mon. serb. 536 (iz xv vijeka). Zmozna
gospodo, neka znaju vase milosti, da . . . (iz xvi
vijeka). Mon. croat. 243. Z bogo}ubnim i poni-
zenim preporucenjem vas so tvojej milosti pre-
porucaju. Narudn. 2*. Gospodine care, molim se
tvojoj milosti, nemoj pogubiti mene. Zbornik
(1520) 341j. Nas gospodaru! ova pisan da bude
tvoj milosti na pocteuje. Nar. pjes. it P. Hek-
torovida 19. Vim, da zna milos tva, Naljeskovicu
moj, pjesnivac djela sva. P. Hektorovid 70. Va-
soj milosti, ki znam da dobar basdinac i Hrva-
tin postovan jest, poklaiiam. P. Zoranid 4. Sva-
kom kriposti veomi razum sja od vase milosti
.... Pise do liega milos tva (iz pisma F. Hek-
torovica). N. Najeskovid 1, 313. Er da se pri-
godi tva milos, gospode, za zalos kadgodi na
milos da dode. 2, 29. Stanac se zovem ja s rijeke
Pive; a ti? kaz' mi milos tvoja. M. Drzid 52.
Dvije rijeci, ako je tvojoj milosti drago. M. Dr-
zid 316. Vretenastu nogu tvoja milost jima. D.
Barakovid vila 17. Dobrovojao tvoj milosti
ja du kazat, pasa izbrani. I. Gundulid 436. Nu
ono li. svijetli kneze, milosti je vase slika? 443.
Srd vesoo s tvoje srede po tvu _ milos niakuu
mene; o gospode no ckni vede! G. Palmotid 1,
44. Prijateji, bratjo nasa, pokli se je milos vasa
na vesolje k nam skupila, ostavite misli vase. A.
Sasin 106. Zalosti se duzde Mlecanine . . . pitaju
ga mletacka vlastela : sto je tvoja milost neve-
sela? A. Kacid razg. 315. — Ovamo pristaje i
primjer (gdje kneza milost znaci, kao da se
rece: milostivi gospodin knez): Kneza milost,
kako gospodin pravdon, vidivsi i slisavsi nase
tvrdiiie pustil nas jo (iz god. 1500). Mon. croat. 182.
C. lubav. U rjecniku Belinii (pieta, virtu,
che rende ij debito culto alia patria, genitori e
parenti) i a Vukovu (Liobe, amor s primjerom
iz nar. pjes. vuk 1, 335 : nema lica bez crvena
vinca ni radosti bez zelena venca ni milosti bez
tuda junaka). I^ubav, koja se izrice rijecjii mi-
lost, moze razlicna biti: mcdu rodlacima, medu
prijate^ima, medu muskiin i zenskim, medu Bo-
gom i (udma. Ne potez' se priti, s kimno s' u
milosti (iz lat. litem inferre cave, cum quo tibi
gratia iuncta est). M. Marulid 131. Vrhu sunca
ni svitlosti, nije kruha vrli p.senice, vrhu orla
nije ptice, vrh luatore ni milosti. D. Barakovid
jar. 140. Milosdu bratinstva men sobom lubedi
so (iz lat. caritato fratornitatis invicem diligen-
tes. rom. 12, 8). I. Bandulavid 201*. Frandesko
nastoja, da ga uta?,i i povrati u so na dobru
milost s Bogom i s drugom. B. Ka§id fran. 36.
Od roduDga jubav grada i od dragoga milos
puka otimaju meni sada od osvote sabju iz ruka.
1. Gundulid 504. Da bi razumio (t.j.puk), koju
jubav i milost, koji posluh i postone ima po-
dati stvoriteju. J. Matovid 455. Marija bratu po-
ruci : Jovane, brate rodoni I zar nema ono mi-
losti, stono je bila kod majke? — Marija, seko
rodena! sad nema one milosti, ona so milost
razvrgla na mojo svasti i Sure i mojo slatke pu-
MILOST
f!89
MILOST
nice. Nar. pjes. vuk 1, 213. Dvoje mladi u mi-
losti raslo, Omer momCe s Merimom djevojkom.
1, 252. Vino ja da pijem, vesel'ja bi bila; dra-
gog ja da Jubim, milost bi imala. 1, 334. Ako
bi mu maramu uzela, maramu sam u milosti
dala. 1, 352. Ako cu je (t.j. casuj napit po mi-
losti, napicu jo mojim devet sura. 2, 310. Kad
te, seko, stanem udarati kano bratac u milosti
seju. 3, 438. S Bogom, mati, prosti, prosti za sve
nege i milosti, za nesane, za ponude. B. Kadi-
cevic (1880) 288.
d. milina, dragost. U rjecniku Belinu (milos
u besjedah, affabilita, maniera di parlare o con-
versare dolce o domesticamente, — milos, ama-
bilita, 1' astratto d' amabile, — milos, leggiadria).
Himbena milost, a tasca lipost zenska (iz lat
fallax gratia et vana est pulchritudo. proverb.
31, 30). Bernardin 156. Milost je sve cvijetje
upletat u vijence. M. Vetranic 2, 268. Milost je
vidjeti, gdje tamo nikada ni zimi ni Ijeti list na
tli ne pada. 2, 287. Tko li joj u smihu, tko li u
bojenju, tko milost u tihu poda govorenju? H.
Luci6 208. Nasa tuko duga Jubav kratku slast
i milost uzi. P. Zorani6 12. Zaculi smo vase
dike i vas ures i Ijeposti i pod nebom da pri-
like ne imate u milosti. N. Na|eskovic 1, 238.
A ti znas, od kakve meni -je milosti vidjeti djelo
tve. 1, 307. Gdi je glas slatki tvoj toll pun mi-
losti? M. Drzic 95. Vodicom od rusa i njekim
prabom potrusi od zgara, da je jedna milos vi-
djet. 146. Varovita je milost i tasca jest Ijepota
(vidi primjer iz Bernardina). I. Bandulavic 255^.
Pako, u kom su sej Ijeposti, raj je svake pun
milosti. I. Gundulic 113. S lica milos 6im po-
ginu, s nom i carska |ubav straja. 508. Er milos
gledat jes lice mu pribilo. A. Sasin 255. Jedni
se (t. j. nadimci) nadjenu djetetu u kuci kao od
milosti. Vuk odgov. na lazi 28. TJ sklad tiska
vrstua vizla od milosti Milosem prozvana. Osvetn.
4, 20. Kad su posli lijegati, leze uza nu (t. j.
djever uza snahu) ; pa kad je bilo neko doba
noci, pocne je od milosti stipukati. Nar. prip.
vrcev. 18.
e milosrde. U rjeiniku Belinu (milos, mi-
sericordia, compassione, — bez milosti, senza mi-
sericordia, — ganuti na milos, muovere a mise-
ricordia, — privesti na milos, muovere a mise-
ricordia) i u Voltigijinu (milost, milosrde).
a) uopce. Bezb nedne milosti pocese stre-
]a.th (iz pocetkaxv v.). Spom. sr. 1,38. Molimte, podi
k noj . . jeda ti na milos obratis ne dike .... moli
ju, ua mene jeda se smiluje. N. Naleskovid 2,
55. (Bogovi) bez milotti zgar poziru. M. Drzic
112. Prije neg' budes pravdu izrijeti, meni mi-
lost tvu podili. A. Komulovic 77 i M. Orbin
201. Tko moze, prevari druga prez milosti. D.
Barakovic jar. 64. Koji (t.j. glas) bi tako tuzan
cuti .... da mi sva se krv u puti smrznu i
sledi od milosti. I. Gundulid 40. Tuzne zgode,
ah zalosti, ah privari vrle i prike, jaob dostojne
od milosti i od grozna placa u vike. 42. Zli ce
pasti u ponore . . . osudeni u tamnosti bez ufa-
nja, bez milosti. 236. Je li milos koja, da ne
budem tuzna umriti? G. Palmotic 1, 381. Na
isti nacin, ne inako, bez milosti ubijen. 2, 134.
Dokli kogod rad milosti na svijetu se nade od
|udi, da im pokrije zem|om kosti. 2, 453. Ogau
vrli .... sve pozeze i opali bez ozira, bez mi-
losti. P. Kanavelic u N. G. Buni6a 11. Ugarske
pak posade Bog istufie bez milosti. J. Kavanin
230a. Ko 6e cinit jace plijene gusarica bez mi-
losti. G. V. Bunic 5. Isti raj voseli od milosti,
mnim, procvijeli. I. Dordi6 uzd. 84. Turci vode
VI
robje brez milosti. A. Kacid razg. 273. Odvedose
ga na Kalvariju toliko pomamno i brez milosti.
F. Lastri6 test. 116b. Dicu robe brez milosti. V.
Dosen 171*. Istor sudac na milost se stresa.
Osvetn. 4, 12.
b) milost s glagolima kao objekt Hi kao
dopuna (u ovom drugom slucaju s prijedlogom
na).
ao,) dodi na milost, t. j. smilovati se.
Jedina gospode, velika hvala ti, na milos er dode,
da me htje slisati. N. NaJeskovi6 1, 177 i 2, 16.
bbj dovesti (privesti, privoditi) na mi-
lost. Da bihu patedi zlu silos sve vode, ke vribu,
priveli na milos. D. Eanina 23^. O tvrdi mra-
more, kako od me bolesti plac te vik ne more
na milos dovesti? 80*. Er ju ma boles na milos
privodi. 109b. Orfeo, ki bjese rad zene na milos
priveo tej boge. N. Na|eskovic 1, 311. Sudio bih
prignuti te i dovesti na milost i pomilovanje
moje. M. Jerkovi6 64.
cc) ganuti (ganuti se, prignuti. prignuti
se). Polijevaju moje suze stanac kami posred
|uti, a tve srce, ke je od puti, vik na milos ne
prignu se. S. Boba|evic 224. To li se tuj prigne
na milos taj vila ter sa tie vas digne. N. Na-
leskovii 2, 4. Jer kad mi nije moc na milos
prignut vas. 2, 134. Nebo i zemja i zvijezde, sva
se ganuse na pozalovanje i veliku milost. P.
Baksi6 146. Ako plac i vaj moj ne moze ganuti
na milos ures tvoj. I. Gundulii 157. Tako gres-
nik . . . . u nevojah docim gine, milos visnu ganu
zgora. 239. Ubogar, ki da gane svijeh na milos,
ne zakloni, neg' odkrije skrovne rane. 250. I
ako Bozju grad Ninive ganu milos, srgbu ugasi.
P. Kanavelic u N. G. Bunida 14.
(Ill) imati. Nidne milosti negovim tu-
gami ne imas stojedi jakino tvrd kami. D. Ea-
nina 94b. Obratit cu tuzbe moje k pustijem go-
ram i kamenjem . . . mnim, da milos modu imati
medu nimi u ovoj tuzi. S. Bobajevid 223. Vec
nam zla ne zovi ; jaoh milos ku inia.(j) na tuzni
puk ovi. I. Gundulid 90. Na me suze proplacite,
imajte mi milos koju. 95. Imaj milos vrhu puka,
imaj milos vrhu grada. 502. I nije joste, jaoh,
nikoga, da mu (t.j. Osmanu) placnu milos ima.
568. Ah pogledaj, dadko, na me, imaj milos bitja
od moga. I. Dordid salt. 76.
ee) stvarati. Griha na sviti da nasijeh
nije rati, mjesta imal ne bi ti za milos stvarati
(govori se Bogu). D. Eanina 146b. Na moj uzdah
priklon' uho, ter stvorenje neka gluho milos
stvarat nauci te. S. Bobalevid 224.
f. dopustene (rijetko). Ucinismo milos fra-
trom .... da oni mozite uciniti 1 pi|u u Cri-
kvenickoj drazi (iz xv vijeka). Mon. croat. 54.
Plastb z biserom, ako je milostb gospodina vo-
jevode, da se da gospode Jelene (iz xv vijeka).
Mon. serb. 415. Imi milost od oca, da mesto
nega pojde. Mirakuli 24. Milost i dopustenje
pripostovanoga otca komjesara deneralova. M.
Divkovid bes. xiv. Bududi isprosio milost i oblak-
sane oliti dispensu .... od svoga arcibiskupa.
M. Dobretic 489.
g. cast (veoma rijetko). Sve za milost Boga
velikoga! Nar. pjes. 1, 123. Da mu je milost!
(Rece se, kad — ponajvise drugi ko — pomena
kakvoga svoca, n. p. A. Sjutra je sveti Luka.
B. Da mu je milost!) Nar. posl. vuk 51.
h. dar, koji se kome daje od milosti, t. j. od
blagonaklonosti, od jubavi. Vidi milosta pod d.
U rjecniku Belinu (milos, beneficio, gratia, pia-
cere) i u Vukovu (Liebesgabe, munus s primje-
44
MILOSTAN
690
MILOSTAN
rotn iz nar. pjes. vuk '2, 15: Brad'a seju vrlo
milovala, svaku su joj milost donosila, najpcslije
noze okovane). Krs6ani ucirieni sinovi Bozji sto
imaju zamjenito podati ocu, pokle su : rimili to-
like milosti o6ine jubavi? J. Matovii 454. Da
bi (piik) razumio, koju Bog obilato prikazuje
milost Jubavi ocine jirema narodu Judckomu.
454. Bog ti dao mjesto poroda devet sinovah i
dosetu kcercu za milost. Nar. pjes. vuk 1, xii.
Vrve stuble meda kapjenika, milost begu, milost
aginici ! Osvetn 4, 10.
i. isprava, kojom se cini home kakva milost,
daje inu se kakav dar. U rjecniku Danicicevu
s nekoliko pritnjei'a iz xiv vijeka. Siju imb kra-
levbstvo mi zapisa milostb na Dani. Mon. serb.
85. Izvoli carhstvo mi darovati i zapisati sizi
hrisovulb i milostb. 1(31. Pisa se sija milostb
poveleujemb gospodina Vlbka. 209. Rijeci Dusa-
nova zakonika Ako tko dast milost carevu i rece
prevodi S. Novakovic (zak. dus.- 193) : Ako li bi
ko izneo darovno pismo carevo i rekao. — S tijem
je u svezi i znacene : privilegija, koje je zabi^e-
zeno u Belinu rjecniku (milos, privileggio, gra-
zia particolare conceduta), a potvrde su iz pisaca
ove dvije : Kako se ocito piSe i vidi u privile-
dijeh i milosteh kuce vase. M. Divkovid bes.
XVI. Na smrti poda im privilegij ili milost (t. j.
kral Aleksandar Slaveniina). F. Glavinic cvitxiv.
MILOSTAN, milosna, adj. carus, misericors,
comis. Pridjev je izveien od imenice milost (kao
radostan, Jalostan od radost, ?.alost i t. d.J. U
rjecniku Belinu, Stulicevu, Vukovu i u Danici-
cevu (vidi dale). Najstarije su potcrde iz xiv
vijeka.
a. viio, drag.
<t) uopce. U rjecniku Vukovu (milostan,
mio 8 potvrdama iz nar. pjes. 3, 494. 495: Al'
ti j^alis milosna devora? Dokle nade milosnoga
kuma i iz druge neke nar. pjesme : Sve za slavu
Boga milosnoga). Slatka i milosna bi u skazanju
rije6 joj tomu. I. Gundulic 56. Milosna, jedina
bodice svijeh strana, tebi u dar maslina od
mene je podana. 176. Milosno me sunce gleda.
247. Dukate mi ponesi ti milosnoj 6eri svojoj.
Nar. pjes. bog. 12. Crne tuge oblak mine, kad
milostuo sunce sine. A. Kanizlic uto6. 844. Pa
ogleda milosna devora. Nar. pjes. vuk 2, 445. A
ne boj se, moj milosni kume. 4, 385. No, Novioa,
moj brate milosni ! 4, 493. De cu zgub:t milosnu
BnaSicu. 6, 9. Na avliji nalazio majku, staru
majku i milosnu seku. 7, 79. Kad to vidi moj
milostan babo. Nar. pjes. petr. 1, 17. AT te mo-
lim, moj zete milosni. 2, 229. Pred milosnu bracu
izlarila. 2, 291. Moj Stevane, moj milostan sine!
8, 286. A i ja ti, moj milostan dajo. Nar. i)jes.
hdrm. 1, 63. O Halilo, moj milosni sine! 1,484.
Tu se grlo, tu iznova brate i milosne razgovore
trate. Osvetn. 1, 45.
b) milostan je nekome onaj, koji mu je
mio viimo druge (ude. Niki milostni blizni I)a-
riJGv goapoditid tu stoje Dariju rece. Starine 3,
264 Poklisara k nam posla milostna svoga 61o-
vika Antioha. 3, 310. — U ova dva primjera
milosni nluii kao itnenica i znaci upravo \ubi-
mac: Muko, kn vam zadat iS6e Docij cosar ne-
milostni i nogovi (grijrJkom ,negovim') h liim
milostni. P. Hoktorovid (?) 86. Stresla se jo So-
flja na ovu omrazu, u koju jo upao nezin mi-
lostni. A. Toraikovic ziv. 47.
b. miloHtiv. miloHrd'in, t.j. u koga je milost
u snaf'-nu: milonrdc (vidi milost pod e). U rjei-
mku BrUnu ^misoricordioso, che hk compaaBione,
— adv. milosno, misericordiosamente, compassio-
nevolmente, con misericordia, — piamente o pie-
tosamente) i m Stulicevu (misericors s primjerom:
djelujuci milostna, t. j. pobozna, duhovna i Bogu
ugodna djela).
a) uopce. Milosne bud' voje crikvi. M.
Marulic 239. Istom budi harna Bogu i milosna
svomu sluzi. M. Pelegrinovic 185. Zdrava rano
ruke lijeve spasiteja milosnoga. N. Dimitrovic
24. Veliki Boze moj, milosni pogled tvoj obrni
svrhu nas. M. Drzic 120. Ubiv nega sto si ste-
kal, neg' da vrla svak te kaze, a da i mene sa-
gubjase, milosna bi svak te rekal. S. Gucetid-
Bendevisevic 228. Moju te, pozri ured, milosno
oko kren'. D. Barakovic vila 283. Jedan sam
milostan pogled vil zudene hraniti kripostan
zivu je sved mene. I. Guudulid 142. Pogled oka
milosnoga svrni. 193. Evo srece, ku milostan
Bog posila. G. Palmotic 2, 441. Ja milosna hocu
biti. 2, 463. (Pravda) milosna je pokajana vrh
grjesnika. P. Kanavelic 326. Kadno blag Bog
tu priziva i milostan ucini se. J. Kavanin 17^.
Mandaljenu kad pogleda (t.j. Isus) svojim ocima
milosnima. G. V. Bunic 8. Da na mane doc mi
ne ce tva milosna obecanja. I. Dordic salt. 424.
Milosni vas car izbavja. P. Sorkocevic 590*. Ja
cu poci, moj milosni caru. Pjev. cm. 6b. Milo-
stan se Use dogodio. Nar. pjes. marjan. 119. —
Ovamo se mecu i primjeri : I svi mole Boga mi-
losnoga. Nar pje=<. vuk 2, 6. Jakov moli Boga
milosnoga. 4, 447. Sve ua slavu Boga milosnoga.
Nar. pjes. here, vuk 62. Hvala Bogu. braco, mi-
losnome. Ogl. sr. 127. Nije sigurno, da ti pri-
mjeri ovamo idu, mogli bi ici i pod a, a, jer se
u narodnijem pjesmaiiia Bogu cesto kaze mili.
— Adv. O visni Bo/.e moj .... zgrijesenja sva
raoja milosno ti prosti. D. Ranina 147*. Jere je
htio k nemu milosno pogledat (t. j. Bog). N.
Dimitrovic 73. Zato te pritegnuh k meni mi-
losno i blago. V. Andrijasevic put 24. On mi-
losno primi od mene smjerne molbe i odluke. I.
Dordic salt. 14. Isus tako govoredi i milosno
neg' tise6i. P. Kne2evic muka 43.
b) 0 kojecemu, sto nije samo sobom mi-
losno, vec se iiime pokazuje milost, t.j. milosrde.
Ovdi nidno krilo rodjaka moga ni, milosno da
dilo plakaje ucini. D. Kanina 141^. Budi ti me
milo ter na moju mladost stvor' milosno dilo
prijam me na milost. P. Zoranic 22. Delujuci
milostna . . . dela. S. Budinid suma 67. Al' je
srce tve kameno ter milosne nimas slasti. E).
Bar.ikovic vila 156. Jer ti djelim milosnimi ^u-
biS kazat blagos tvoju. I. Dordii salt. 289. Oni
roditeji, koji radi uboStva pridajn sinove malane
u misto milosno zastavjeno za isto bogojubno
dilo. A. d. Costa 2, 153. Mogu . . . sakupjati le-
mozine i ostale milosne pomodi. I. P. Ludic nar. 34.
c. (ubazati, jubezliv. U rjecniku Belinu (mi-
losni, caritativo, caritatevole, che hk cariti, —
favorevolo, favorabile) i u Danidicevu (benignus).
I buje hode jubiti (t. j. kraj bosanski Dubrov-
cane) i milosnuje hoce ukrepiti (iz xiv vijeka).
Mon. serb. 210. Nu na rukam milosnima drji
vitez. P. Kanavelid 193. Jest naravsko moliti za
sebe, a milostno za drugoga; za sebe siluje po-
troba, a za drugoga nagovara bratinska }ubav.
J. Matovic 457. Jesi li gdjogod uzrio prijateja
vjerna i milostna vece do Jezusa? I. M. Mattel 180.
d. milosna kniga je isto sto milost pod i,
t. j. tsprava, kojom se daje kotne kakav dar.
Samo u Dusanovu zakonika i otud u Danicicevu
rjeiniku. Kto iznesetb milostnu kriigu. 35. O k6i-
gahb milostn3'hb. 44.
MIL0STI6
691
MILOSTIV
e. milosni list je isprava, kojom se kome sto
jpotvrduje Hi jamci. Samo u JDanicicevu rjecniku
s ova dva primjera : Izs jednoga lista milostaoga,
koji ucini gospoda knegina Marinu Lebrovidu
(is XIV vijeka, — potvrda, da taj Marin L. nije
vise nista duzan). Spom. sr. 2, 44. Odb tvoje
velikosti imalb je tbj listb milostni i veru zapi-
sanu (iz xv vijeka, — isprava, kojom se nekom
jamci, da maze slobodno i sigurno doci onome,
tko je ,list' izdao). Spom. sr. 1, 149.
f. Ima podosta primjera, u kojima se pravo
znacene pridjeva milostan ne moze razabrati.
Takovi su: S kijem (t.j. hlagoslovom) se ce spra-
"viti pastiri na svoj stan i uvijeke slaviti taj po-
red milostan (t. j. IsusovJ. M. Drzid 419. Ah
milosni Bog Juveni po sve vijeke blazen da je !
I. Gundulic 60. Daj prida mnom ruku odi mi-
losnomu vojevodi. G. Palmotic 2, 151. U vrijeme
milosno uslisih te i u dan spasena pomogoh ti
(ispor. lat. in tempore placito exaudivi te). D.
Danicic is. 49, 8. Jer si ga docekao blagoslovima
milosnim, metnuo si mu na glavu vijenac od
dragog kameiia (ispor. lat. praevenisti eum in
benedictionibus dulcedinis). psal. 21, 3. Mozda
u nekima od takvijeh primjera milostan znaci:
pun milosti, t. j. miline (vidi milost pod d).
MILOSTIC, ?n. prezime. Dim Gaspara Milo-
stica. I. Gundulid 312.
MILOSTINA, /.
a) isto sto milosrde. Izmedu rjecnika samo
u Stulicevu (pietas). Potvrda ima samo u eakav-
skijem knigama xv i xvi vijeka. O cudnovato
k nam. tvoje milostiiie dostojnnje ! Bernardia 92.
Darom nesmirnoga priklonstva i milostine tvoje.
93. Za smrtni grih zgubi grisnik 7 milostin duha
sveta. Narucn. 102l». Sest uresenji ima imiti
almustvo ; prvo se zove milostina : dobro se ima
fiiniti veselo. Korizm. 8*. Ocemo viditi milostinu
od ovoga korab|a {t. j. od b. d. Marije). lib. A
Samaritan niki putuju6 jDride k liemu, vidiv§i
ga milostinom se ganu (iz lat. videns eum mi-
sericordia motus est. luc. 10, 33). Postila (1562)
130*. Milostinom se ganu. Ant. Dalm. nov. test.
101b.
h) dar, sto se kome daje od milosrda. U
rjecniku Stulicevu (stips pauperibus collata s naz-
nakom, da je iz glag. brevijara), u Vukovu (das
Almosen , eleemosyna) i u Danicicevu (stips
s potvrdama iz xiii. xiv i xv vijeka). Ino bo
jestb otbrecenije i prinesenije, a drugoje dart i
milostyne podanije. Glasnik 40, 175. Gr6hy tvoje
milostynami ocesti Domentijan^ 29. Prestavi
se veliky vb milostinahb sveti kra|b (iz xiv vi-
jeka). Mon. S3rb. 84. Da se razdeli milostina (iz
XV vijeka). 416. Koje zadovojno uciiienje poglav-
nim nafiinom cini se . . . almustvom ili milosti-
nom. S. Budinid ispr. 4. Episkup zakteva milo-
stinu od siromaske varosi (iz g. 1730). Glasni'^
II, 4, 29. Davajuc od zaliha, sto imaju, milostina
siromasadim. S. Rosa 116b. Da tasto ce|ade cini
milostine ali zaduzbine. D. Basic 80. Da mu do-
pustim prositi milostinu. D. Obradovic ziv. 59.
Putovao sam po Bukovici radi milostine. G.
Zelic 47. Jedan bogat trgovac, koji velike milo-
stine braminima daje. Vuk dan. 2, 128. Kad da-
jes milostinu, ne trubi pred sobom. Vuk mat.
6, 2. Gdjekoji veci namastiri slali su kaludere
radi milostine i u Karavlasku i u Karabogdan-
sku i u samu Rusiju Vuk rjecn. s v. namastir.
Car jbi ne c'e milostine dati. Nar. pjes. vuk 2,
94. Stogod koji (t. J. kaluder) steko milostina.
Osvetn. 3, 55. Mi smo siromasi svijet oprosili
kupedi milostinu od vrata do vrata. S. l^ubisa
prip. 167.
MILOSTINAR, milostinara, m. kaluder, koji
ktipi milostinu. Samo u Sulekovu nem.-hrv. rjec-
niku za nem. Almosenbruder.
MiLOSTll!?ICA, /. dem. od milostina. Samo u
Stulicevu rjecniku (milostinica, mala milostina).
MILOSTIISrSKI, adj. sto pripada milostini. U
Sulekovu riem.-hrv. rjecniku (Almosenamt, milo-
stinski ured). Kad su |udem delili milostinski
be6i. Nasa sloga g. 11, br. 3.
MILOSTISTVO, n. vidi milostivstvo.
MILOSTIV, adj. propitius, clemens, amans,
misericors .... Pridjev je izveden od imeniee mi-
lost (kao zalostiv od zalost). Nalazi se i u dru-
gim Slav, jezicima : staroslov. milostivi., rus. mh-
.locTHBBjH, ces. milostivy, po]. milosciwy. U rjec-
niku Vrancicevu (clemens, misericors, propitius),
u Mika^inu (plus, clemens, misericors, — adv.
milostivo, miserabiliter, miserandum in modum),
u Belinu (benigno, clemente, piacevole, miseri-
cordioso, che ha compassione, pietoso, che ha
pieta, propizio, — adv. milostivo, clementemente,
misericordiosameute, compassionevolmente, con
misericordia, piacevolmente, piamente o pietosa-
mente), u Bjelostjencevu (clemens, propitius, plus,
— adv. milostivo, milostivno), u Jambresicevu
(misericors, clemens), u Voltigijinu (milostiv,
milostivan, grazioso, misericordioso, gnadig, barm-
herzig), u Stulicevu (1. misericors, piu.s, clemens
... 2. favorabilis, propitius, blandus . . .), u Vu-
kovu (milostiv, milostivan, gnadig, barmherzig,
clemens : Boze milostivi, ti pomozi, govoro gdje-
koji Srbi, kadgod uzdahnu i zijevaju) i u Da-
nicicevu (misericors, benignus s potvrdama iz
XIII, XIV i XV vijeka).
a. milostiv je pun milosti (vidi milost pod
a). Presvetli hrceg, gospodine milostivi. Postila
(1562) u posoeti. Zakon evandeja zove se zakon
milostivi, zasto se po obsluzenu ovoga zakona
dobivaju milosti. A. Bacic 142. Krajica milostiva
dvoranom i podloznikom svojim. A. Kanizlic
utoc. 261. Posvetiliste mise je u istinu posveti-
liste milostivo, s kojijem se cini Bog nami do-
brovojan i milostiv. J. Matovid 280. Poznajuci
Vasu milostivu k meni blagonaklonost. Vuk posl.
v. Ona ce (t. j. earica) svoje milostivo oko od
nas dici. S. Ijjubisa prip. 103. Danas sam imao
cast primiti od nezinoga velicanstva veoma mi-
lostivo pismo. D. Danicid u Ivekovicevu rjecn.
— Adv. Slisavse milostivo negove prosne (iz
svrsetka xiv vijeka). Mon. serb. 226. Ako Bog i
vi ne prigledate i pokoja milostivo ne ucinite
(iz svrsetka xv vijeka). Mon. croat. 157. Da se
bude dostojati ovi malahni darak od mene ....
milostivo primiti. M. Drzid 64. Milostivo neka
zapovidi (t. j. earica). M. A. Re|kovid sat. 51.
Zamolismo cara, da nam dopusti doma ici. I do-
pusti nam milostivo. A. Kanizlid kam. 294. Da
je (t. j. car Suncanicu) smiri ucvijenu, milostivo
noj govori. P. Sorkocevid 576*. Izvolite milo-
stivo primiti ovu knigu moju. Vuk grada v. —
U ovome primjeru milostivo znaci: u milosti (t.
j. Bozjoj): Sveto i milostivo umri (t. j. Grgur
vii). S. Kozicid 24.
b. blag, krotak.
a) uopce. Milostivim i slatkim govorenjem
ima nega pripe|ati na skrusenje (t. j. ispovjednik
grjesnika). Narucn. 84a, Vzdvigsi odi slzeci jed-
nim milostivim glasom rece. Transit 34. Milo-
stiv jesam i umijen srcem (iz lat. mitis sum et
humilis corde. matth. 11, 29). N. Eanina 230a.
MILOSTIV
692
MILOSTIV
To je bio stari zakonb, da sada Pojica priuza-
koni§e milostiviji zakonb. Statut. po|. 289. Mi-
lostiva ka je likarova ruka, vole krat zadaje
bolni rani skuka. D. Barakovic vila 163. Milo-
stiv |ekar usmrdi ranu. Poslov. danifi. Tvoj bias:
pogled milostivi tako slatko dusu ustrijeli. G-.
V. Buni6 15. Bududi svota crkva mati milostiva.
A. Kadcic 134. Znaj ovdi, da su druge pogodbo
brimenite ili z brimenom.a druge su milo3tivo
i brez brimona. A. Bacic 119 Ova negova pravda
jest milostivija dajuci darove nego li zesca pe-
dipsavaju6i za grihe. J. Banovac pred. 87. Sve
rodjake .... cini k sebi privesti, koje kakono
otac milostivi zagrli. A. Kacic razg. 44. Okre-
uuo jesi leda likaru milostivome. D. Eapic 69.
Sad nas uci (t. j. Bog) iz sv. ivandeja, sad po-
nukuje po pripovidaoci i pastiri, sad frusta mi-
lostivo i zausa razlikim progonstvi i suprotiv-
Stinara vrimenitim .... nisu drugo zla vremena,
neplodnost godine i ostala, koja trpimo, nego
milostive zauSnico, koje nam daje za dovGsti nas
na stazu od spasena. F. Lastric svetn. 164^. —
Adv. Ako zatvore o6i (t. j. ispovjednici) na gri-
jelie ili milostivije ponose se s pokornicijema. B.
Ka§ic zrc. 137. Milostivo na staroga l^ubdraga
se pak obrati (t. j. aga) tere poce upraSati. I.
Gundulic 385. I priblagom ovom rijeci milostivo
pokara me. I. Dordid uzd. 80. Hoti ga milostivo
(t. ). Bog) dovesti na pokoru. D. Rapid 63.
b) milostiv s dopiinatna u dativu ili u
kojem pudezu s prijedlozima. Budi milostiv svrhu
zledi puoka tvoga (iz lat. esto placabilis super
nequitia populi tui. exod. 32, 12i. N. Ranina 72'*.
On (t. j. Bog) milostiv s nevojaima. I. Dordic
salt. 387. Priblagi dacko . . . ukaza se dobrzo
milostiv prema svomu jubezjivom Enriku. ben.
179. L)a ne bi bio (t. j. ispovjednik) odvec mi-
lostiv pokoruikom. A. Kadcid 234. Da bi Bog
bio blag i milostiv prema nemu. J. Matovic 506.
Barda za udiniti blaga i milostiva patriarhu nas-
tojao je. A. Kanizlid kam. 34.
C. fubez}iv, jubazan, pun milosti, t. j. (ubavi
(vidi milost pod c). Udinihb dobri i podteni mirb
i pravo milostivo i Jubovuo bractvo i srbdbcano
prijatej.stvo s knezomb i vlastoli i sa vsomb op-
diijomb grada Dubrovnika (iz xv vijeka). Mou.
serb. 368. Udinismo s mnogo poctenemb vojevo-
domb Ivanisemb . . . jednosrbdbuo bractvo i mi-
loativu |ubavb i pravu srbcanu prijazanb (iz xv
vijfkii). 454. Mati negova nekom milostivom zo-
jom rede nemu. P. Baksic 6. Kako sam bila
onada milostiva u torn dilu. Gr. Palmotid 2, 387.
Da je nastojal ukazati se milostiv na nib, kako
da bi mu bili prijateji i bratja. A. Vitajid istum.
101. (David) ne mozo milostivom arcu odojoti,
da gorkf ne pozali smrt Abaalonovu. I Dordid
salt. XV. Kao da bi milostiva majka bila, koja
|ubi i miluje. V. Doson 175'^ Od sviju naroda,
koje sam poznao, iiema milostivijoga roda nad
srb.skim, a najpade k .srodstvu. D. Obradovid ^iv.
79. A svaka je majka milostiva i na svoje cedo
iaiostiva. Nar. pjes. vuk 2, 86. A sestra je svaka
milostiva i na svoga brata Zalostiva. 159. A voj-
vodo, brara milostiva, sa sabjama .sanduk otesase,
sarani&e vf.jvodu Kaicu. 489. Ispod stida momdo
reCe: daj, dovojko, jodno oko. A devojka milo-
stiva i iz srca ?.alostiva dado iiemn i obadva.
Ijubi ofi ^.e|iio niomde. 5 (1898) 2.36. — Adv.
Kada jodnn ubog prijato) darujo ti jedan mao
dar, priiai ga milostivo. Zborn. (l.")20) 121'. Gdi
sam ja vas |ubio kako otac ainovn, hranio milo-
stivo kako mati ditosco. D. Kapid 0. §to so rao-
gaie cijoniti milostivije prema gospodinu (t. j.
Isusu) nego prositi ono, sto prosise oni sveti
Judi? J. Matovic 480.
d. milosrdan, pun milosti, t. j milosrda (vidi
milost pod e).
a) uopce. Blazeni milostivi zde, jako tamo
pomilovani budutb. Sava pam. saf. 8 Blazeni jesu
milostivi, zac do oni milosrdje dostignuti {iz lat.
beati misericordes, quoniam ipsi misericordiam con-
sequentur. matth. 5, 7). Bernardia 171. Istinni i
milostivi Samaritan slatki Isus. Narucn. 46*.
Kako je nevzmozno, da clovik milostiv i milo-
srdan ne umoli .srdu Boziju. Transit 72. Sto je,
za majku milostivu? M. Drzid 383. Tko je mi-
lostiv i milosrdan na ovom svijetu, nemu de g.
Bog ciniti milosrdje na onomu svijetu. M. Div-
kovic bes. 7. Vidis, brate milostivi! Nar. pjes.
vuk 1, 139. Gelati su, al' su milostivi. 2, 163.
Vide kneze, da je doslo robje; koliko je srca
milostiva, triput pada pa on olaumira gledajuci
jada ev' od robja, niz obraze grozne suze lije.
4, 196. Blago milostivima, jer ce biti pomilovani.
Vuk mat. 5, 7.
b) dopune pridjevu milostiv.
aa) u dativu. Jimize gospoda milostiva
stvorimb sebe. Glasnik 24, 171. Boze, milostiv
budi mani. Narucn. 80^. Milostiv budi mani gris-
niku. Korizm. 6^. Bog bode Judem dobar i mi-
lostiv biti. Katek. (lo6l) 86. Ne mogose cinit,
da si milostiva tuznu meni. S. Bobajevid 223.
Milostiv budi gradom nasim, Filipov sinu. Sta-
rine 3, 231. Bise bogabojed i kruto milostiv ubo-
zim. F. Glavinid cvit 200a. Milostiv se suznu
kaze, nemilostan sinu svomu. A. Vita}id ostan
31. Da bi bogove svoie sebi milostive ucinili.
A. Kanizlid utoc. 278. Boze, milostiv budi meni
grisniku. bogo|ubnost 3. Boze, milostiv budi meni
grjesnome. Vuk luk 18, 13.
bb) u akuzativu s prijedlogom na. Ko-
liko dobrostiv i milostiv je nas gospodin na spa-
senje roda clovicaskoga. Korizm. 763'. Na ubo-
goga bi tako milostiv. F. Glavinid cvit 146b. Mi-
lostiv je Bog po naravi na gresnike pokorne. B.
Ka§id per. 50. Milostiv bud' na obrane (govori
se BoguJ. A. Vitajid istum. 157''. Milostiv ti si
opeta na stvorehe, stvorce od svijeta. I. Dordic
salt. 308. Istina je, da je Bog na nas milostiv.
J. Banovac pripov. 73. Da je (Bog) na bogate
milostiv, a na uboge nemilostiv. pred. 41. Sta
ga (t. j. Marku) vila Bogom bratimiti: Bogom
brate, Kra}evicu Marko, visnim Bogom i svetim
Jovanom, daj me pu§taj u planinu zivu .... Al'
je Marko milostiv na Boga (t. j. milostiv je po-
radi Boga), a zalostiv na srcu junackom, pusti
vilu u planinu zivu. Nar. pjes. vuk 2, 218.
ec) druge dopune. Nije zaisto velika
stvar biti milostiv prema ubozijem malijem zla-
tom ili srebroiu ili mjedora. B. Kasid fran. 104.
Neka bi gospodari naucili se bivati milostivi
prema nihovim tezakom. I. T. Mrnavid istum.
91. Koliko je Marija moguda i milostiva prama
nami. J. Banovac razg. 7. — Majka milostiva
vrh pravedna svoga roda. G. Palmotid 1, 239.
Al' jo toliko milostiv svrhu tebe (t. j. andeo
strazanin). F. Lastrid svetn. 155a. Ah milo.'^tiv
danas budi vrh uboga slijopca stara. P. Sorko-
devid 577'^. — Budi vazda milostiva sa mnom
(govori .ve Bogorodici). J. Banovac prisv. ob. 53.
Budi milostiv sa svakijem, a osobito s onijem,
koji 8u u kakvom nevoli. T. Ivanovid 99. — Jere
on milostiv jest za grijehe nase. J. Matovid 5.
<;) milostivo se maze reci za stogod, Sto
nije samo sobom takovo, nego se nime pokazuje
MILOSTIV
693
MILOSTIVAN
milost, t. j. milosrde (vidi milostan pod b, h).
Cuda svoga blaga ubozim razdili; pokle to mi-
lostivo dilo uciui, pride k portu, da u nav ulize.
Starine 1, 233. Zene .... gredihu za nim (t. j.
za Isusom) prolivajuci milostive suze. B. Kasic
is. 62. Kako ugasi i udusi voda ogiiene plame
zive, tako gase grijehe u dusi zaduzbine milo-
stive. P. Kanaveli6 429.
e. Kako znacena dovle navedena stoje vrlo
hlizit jedno drugome, tako nije cudo, sto ima
mnogo primjera, gdje se ne maze osjeci, koje se
upravo od tijeh znacena ima misliti. Takovi su
(osiin drugijeh) ovi primjeri: Moli milostivoga
i dragoga i slatkoga gospodina (t. j. Boga). Mon.
Croat. 318 (iz xiv vijeka). Milostivi Isus oadi se
prikazuje. Narucn. 26a'. Q pravdeni i inilostivi
Jakove. Korizm. il^. Po torn glasom milostivim
rece mu. Mirakuli 95. Milostivu Bozju vo|u
spozna. Katek. (1561) 103. Gospodine blagi i nam
dobrostivi, gospodine dragi i nam milostivi. B.
Krnarutic 14^. Sfijetjase se pri bistro milostiva
blagost na uboge (u sv. Aldegunde). B. Kasic
per. 29. Pogledaj me, milostivi gospodine, o6ima
tvojimi milostivimi i imaj milosrdje vrhu mens.
M. Jerkovic 22. Neka sila milostiva zadava mi
gorke smece. G. Palmotid 2, 4i3. 6ini nas (t. j.
sv. pricest) milostive i blage prema potribjivin.
P. Iladov6i6 uac. 406 Da obrati milpstivo lice
svoje {t. j. Bog). N. G. Bunic 3. Ove rijeci mi-
lostive tiho i blago nima rijese. J. Palmotic 197.
Tijem sve, sto smo, sve, sto imamo, milostivi
dar je samo te Jubavi svemogu6o. I. Dordid uzd.
91. Najveee proplaka milostivi Skenderbeg. A.
Kacic razg. 120. Ja sam onaj otac milostivi, koji
sam vam mlogo puta oprostio. D. Kapic 9. Mi-
lostive tve zenice k nami upravi (govori se Bo-
gorodici). L. Eadid 115. Crkva rimska .... do-
pusta kako milostiva mati. A. Kanizlid kam. 244.
Kako otac milostivi i sudac pravedni (govori se
o ispovjedniku, kakav ima biti). M. Dobreti6 72.
Zakeo odgovori na milostivo zvane odkupite|a
nasega. I. P. Lucie razg. 30. Ne brini se za tvoju
sirotu : u sirote strine milostive, one ce je sisom
nadojiti. Nar. pjes. vuk 1, 573. To je baka Jova-
nova majka, ona jeste srca milostiva, dobro ce
te stara docekati. 6, 22. Boze milostivi, ako sam
zasluzio ovaj novcic, neka pliva povrh vode.
Nar prip. vuk 51. Da se prije svoje smrti na-
mjerim na duhovnika boleca i milostiva, S. ^n-
bisa prip. 227. — Adv. Koliko milostivo prasca
(t. j. Bog) kajucim se. Narucn. 84*^. Utjesujete
mnozijeh novolnijeli i potrebnijeh Jubezjivo i
milostivo. B. Kasi6 fran. iv. Ondika ib Isukrst
milostivo tisase. M. Jerkovic 81. Odpusceiia,
koja milostivo dopuscaju se. I. P. Lucie nar. 89.
Jer si me utjesio i milostivo progovorio sluskini
svojoj. D. Danicic rut 2, 13.
f. mio, drag (veoma rijetko). Kriposfc ima
filovika uciniti podobna i milostiva Bogu. Ko-
rizm. 2a. Takova kousiencija je vsa Bogu milo-
stiva. 67b. Cini nas biti dostojnib i milostivih
Bogu. 76b. Zasto dusa negova bjese milostiva
Bogu (iz lat. placita enim erat Deo anima illius.
lib. sap. 4, 14). N Eanina 216*. — Ovamo ce
ici i primjer: Imila Jc (t. j. Marija) vecu boli-
zan od semrti svoga milostivoga sina. Mirakuli
14. Euke bijele i snjezane milostive kcerce svoje.
I. Gundulic 377.
g. nezan (sasma rijetko), Kada bib ulisen
od nega, ja imih milostivu bolizan. Transit 21.
Slisavsi, da on bise velikom obujat radostiju i
milostivim i veselim placem. 170. Milostivo hu
Xt. j. djevojku) nosite (nialo daje na istoj strani :
nu mirno nu ponesite). M. Gazarovic 80. One
milostive suze, kojimi se poliva dusa, da rodi
plod zivota vicnoga. B. Kasid is. 29. Da i ja
prolivam suze milostive od bolne zalosti i lu-
bavi. J. Banovac prisv. ob. 34.
h. Potpuno osa^njena znacena imamo u ova
tri primjera : Ako bude dusa milostiva {=sklona ?)
k pokajaniju, najdesi grehi jeje potrene (iz glajg.
rukopisa liisanoga g. 1468). Arkiv 9, 90. — Ca
milost milostivo prijatu u tascine tratis (sa strane
stoji kao neka glosa: gratia gratis data, dakle:
badava) ? P. Zoranic 94. — U narucju milostiva
(t. j. Arijadna) od prijateja onih tada vece mrtva
neg li ziva za malo se spusti mlada. I. Gunduli6
43 (mozda je ovdje znacene: jadna, lat. mise-
randa; ispor. u Mika^inu rjecn. adv. milostivo:
miserabiliter, miserandum in modum).
MILOSTIVAN, milostivna, adj. isto sto mi-
lostiv, otkle je i izvedeno. U rjecniku Belinu
(gratuito, t.j. besplatan; ovo se znacene ne moze
od drukud potvrditi, ali ispor. kod milostiv pod
b primjer iz P. Zoranica), u Bjelostjencevu (samo
adv. milostivno, isto sto milostivo, t. j. clemen-
ter, pie, misericorditer), u Jambresicevu (famo adv.
milostivno, gratiose u lat. dijelu), u Voltigijinu
(milostivan tsto sto milostiv, — adv. milostivno,
benignamente, mitleidig), u Stulicevu (misericors
s naznakom, da je iz kajk. pisca 3Iuliha i s do-
datkom: milostivno jeto, annus jubilaeus, adv.
milostivno, milostivnije), u Vukovu (milostivan
isto sto milostiv) i u Danicicevu (benignus).
a. isto sto milostiv pod a. Gospodinu gospo-
dinu arbibiskupu milostivnome mome gospodinu
(u posveti knige). A. Knezovic v. Zahvalite bec-
kome cesaru, jer je vazda milostivan bio. Nar.
pjes. vuk 5 (1865) 3. A car prasda, sto je dosl'je
bilo . . . . i devlet vam milostivan dava, da pra-
vite gdje trebaju crkve. Osvetn. 3, 77. — Adv.
Primi milostivno ovi mali trud (t. j. knigu). A.
Knezovic iv.
b. (ubezliv, lubazan (vidi milostiv pod c).
Sbvrbsennuju i milostivnuju |ubovb blagoizvolivb
namb sbtvoriti pomyslilb jesi. DomentijaniJ 180.
Milostivno oci, pogled blagi i mili. A. Kanizlic
roz. 88. Milostivna Vidosava ^uba, ona tisi Kau-
rina Ratka. Nar. pjes. marjau. 149. — Adv. J^u-
be§timb ze jego teple i milostivnS sultbstva svo-
jego otbcbstvo obesta (iz xiv vijeka). Mon.
serb. 194.
C. milosrdan (vidi milostiv pod d). Buduci
oba ova i krscenika i kruto na uboge milostivna.
F. Glavinic cvit 144a.. Vrbu toga bi tako na
ubogib milostivna (t.j. sv. Klara). 273b. Da ides
k milo.stivnoj odvitnici i likarici. A. Kanizlid uto6.
464. Sve vrijeme od zivota, koje se onemu udje-
|iva, ki je smrtno sagrijesio, dar je milostivan
Bozije ruke, od koga je grjesnik sasma nedosto-
jan. B. Zuzeri 123. Darujte me, braco moja,
braco moja milostivna! Nar. pjes. vuk 1, 138.
d. Ne moze se razabrati pravo znacene (vidi
milostiv pod e). Po neizrecennomu i vele milo-
stivnomu jego (t. j. Hristovu) prizreniju jeze na
gospodstvo mi (iz xiv vijeka). Mon. serb. 205.
Otce moj meni milostivni (iz xvi vijeka). Mon.
Croat. 261. Promis|ajte promotreno moledi se mi-
lostivnom Bogu (iz pocetka xviii vijeka). Glas-
nik II, ?, 156. Kano da bi milostivnomu Isukr-
stu milo bilo Ignacije. A- Kanizlic uzr. 62. Svaki
cas potribujemo milostivnu pomoc negovu (t. j.
Isusovu). E. Pavid ogl. 481. ^ubav je milostivna
od Boga ulivena kripost, po kojoj mi gospodina
Boga kakono najveee dobro .... |ubimo. jezg.
MILOSTIVICA
694
MILOSUZA
132. Molite milostivnoga Boga za mene. M. D.
Milicevic jurm. 51. — Adv. Bog je uslisao tvoju
molitvu i na tvoju lemosinu milostivno je po-
gledao. E. Pavi6 ogl. 653.
MILOSTIVICA, /. rijec nejasna znacena ;
mozda mjesto: milostiva gospa (t.j. Bogorodica).
Samo u primjeru: Nije ga, slava milostivici ! M.
Drzid 361.
MILOSTIVITI, milostivim, impf. ciniti Jcoga
milostiva. Samo u Stulicevu rjecniku, gdje se zlo
veli, da milostiviti koga znaci isto sto milosti-
viti se komu.
MILOSTIVITI SE, milostivim se, impf. biti
milostiv, t. j. milosrdan. Izmedu rjeinika samo
u Stulicevu (milostiviti se komu, milosrditi se).
Cuvajte se pravednovat, t. j. milostiviti se prid
6e|adim, za da budete videni od nih. S. Rosa 75b.
MILOSTIV^ENE, n. nam. verb, od milostiviti
se. Samo u primjeru : Za to pravednovane i mi-
lostivjeho ne ce imati plate (grijeskom : ,plat')
prid va§ijem otcom, koji je na nebesijeli. S.
Eosa 75b,
MILOSTIVNA, /. isto sto milostina (u zna-
ienu pod b). Milostivna, pagamento per miseri-
cordia, limosina. S. Budmani 417*.
MILOSTIVNIK, m. covjek milostiv, t. j. milo-
srdan. U rjecniku Stulicevu (qui stipem })aupe-
ribus saepe coufert). Jere milostivnik nih vla-
dati ce nih (iz lat. quia miserator eorum reget
eos. is. 49, 10,. N. Kaniua 7'ja. Videdi Boga,
dje se jo ucinio milostivnik od svijeta. I. Drzic
3. Ima i u Sulekovu netn.-hrv. rjecniku za nem.
Almosenspender. — Ispor. milosrdnik.
MILOSTIVNOST. /. apstraktna imenica pre-
ma pridjevu milostivan. U rjecniku Bjelostjen-
cevu (milostivnost, milostivost, pietas, dementia
8 naznakum, da je ,dalmatinska' rijec), u Volti-
gijinu (milostivnost, milostivost, milosrde) i u
Stulicevu (milostivnost, dementia, benignitas^
misericordia s naznakom, da je iz Dordica). Ne
razabira se pravo znacene u primjeru : Moja
voja teii na pravdu, na milostivnost. M. D. Mi-
licovid 5kola 48. Vidi milostivan pod d. — Pri-
mjer: Velik je sakrameiiat milosiivnosti (J. Ma-
tovid 124) preveden je iz lat. magnum est pie-
tatis sacraiuentum (1 tim. 3, 16); ^M pietas znaii:
poboznust (ispor. gri. fn-yu inn rd t/;s ivatfin'ci.
juvaji,Q(Of), a Matovic je shvatio lat. tu rijec u
znacenu : (ubav (koje ona moze imati) pa ju je
preveo sa milostivnost. Vidi milostivost pod c.
MILOSTIVOST, /. apstraktna imenica prema
pridjevu milostiv. U rjecniku Belinu (milostivos,
clemonz.a, virtu, che rall'rena il desiderio di ven-
detta, pieti, virtu, die rende il dobito culto alia
patria, genitori o parenti), u Bjelostjendevu (mi-
lostivnost, milostivost), u Voltigijinu (milostiv-
nost, milostivost) i u Stulicevu (milostivost, mi-
lostivnost). Najstarija je potvrda iz xv vijeka
(vidi pod e).
u. milost (ispor. milostiv pod a). Mo^emo
isprositi (t. j. na mist) dar od pokore, to jest
onu voliku milr)st, da so od grihah nasih pravo
pokajomo, i zato je {t. j. mi.sa) posvetiliSte od
miloMtiv'.ftti. A. Kanizli6 bogojubnost 59. Po
mojo milo.stivosti privojei'iu opiskopstvo je zado-
bio {yiH'on papa), kam. 75.
b. blngmt, krotkost (ispor. milostiv pod b).
Milostivost HWiUi niajko crkve, koja ne ho6e naSe
pogubjoi^e, nogo na&o spasene. A. Kadfti6 278.
BoSe .... tvoju vazdii milostivost moledi. P.
Kne}.ovi6 osnt. 890. Koji .... razmiS)a svemo-
gujstvo, milostivost i lastnost i priklonstvo {t. j.
u Boga) za nadariti. J. Matovid 328. Milostivost
jest kripost, koja se porada iz dobrote i tihoce
cijegod, a navlastito staresine, s kojom vecma
biva prignut na pozalene nego na pokarane svoji
podloznikah. B. Leakovid nauk 474. Pisma ....
pripuna toliko kriposni(/t) izgovarana milostivo-
sti, mogujstva i milosrdja Bozjega. Grgur iz
Varesa 106.
c. lubez(ivost, jubasnost, lubav {ispor. milo-
stiv pod c). Koji ucinise vecu milostivost rodi-
te|ima. J. Matovic 374. Ovo nastojane poglavice
apostolskoga cijenase se pripravetno i pripuno
milostivosti, kada se silovase odbiti gospodina
{t. j. Isusa) od odluke, da ne pojde na smrt. 480,
Koji jesu prignuti od |ubavi i milostivosti. 482.
Milostivost, koja nas uporavja castiti i Jubiti
Boga, a starije i svakoga iskrnega milovati. T.
Ivanovic 10. Moze li se zamisliti milostivos za-
mjernija i visa? Cestitosti sv. jos. 16. — Jedan
pisac upotrebfava milostivost mjesto poboznost
krivo prevodeci lat. rijec pietas, koja moze zna-
citi ne samo poboznost, nego i lubav. Milostivost
je svijem stvarima koristna [iz lat. pietas ad
omnia utilis est. 1 tim. 4, 8., ispor. i grc. f,
fvai,3eta ngbg navTa ihqikt/Lwg iaciv). J. Matovic
373. Vidi kod milostivnost vrimjer iz istoga
pisca.
d. milosrde {ispor. milostiv pod d). Kojih
jedan {t. j. uzrok) milostivosti ili pomilovanja
jest. I. Zanotti i ned. pris. 15. Da se Gospa pravo
i istinito ovim imenom nazove, od potribe je, da
se u noj tri kriposti nahode. Prva je mogucnost
. . . druga je znanost .... treca je milostivost,
da nam hoce vazda, ako ju zazovemo, na pomod
dodi. A. Kanizlid utod. 3. Marija .... kripost
od milostivosti iliti milosrda ima. 24. Bi odvise
bilo tolmaditi milostivost Samaritanovu. D. Ra-
pid 395. Vjedni Boze, koji .... stvorene tvoje
3 mnogostrukom milostivosti cuvas. T. Ivanovid
133. Spoznaju u ostrini onoj istoj Bozije pravde
}ubez{ivu prema sebi milostivos. B. Zuzeri 144.
On {t. j. Bog) je imao s vami milostivost, koju
nije imao s mlogima drugima, koji su ga mane
uvridili. A. Tomikovid gov. 129.
e. U gdjekojim primjerima ne moze se raza-
brati pravo znacene (ispor. milostiv pod e). Prva
jest prijaznivost, druga jest milostivost, treta
jest pravda. Kolunid zborn. 177. Pristoji se kr§-
canskoj milostivosti,... J. Matovid 402. Bi pri-
velika zaduzbina i milostivost {t. j. ti starijeh
Jevreja) poradati sinove. 311. U torn zadnem
primjeru milostivost kao da znadi: zasluga.
MILOSTIVSTVO, n. isto §to milostivost. Iz-
medu rjecnika samo u Stulicevu (milostivstvo,
milostivnost). Nasla su se tri primjera, od kojih
ce u prvome i u drugom biti znacene: milosrde,
a u trecemu: blagost. U prva je dva primjera
rijec zapisata bez prvogu -v-. Prosimo milostistvo
tvoje, da primis. P. Posilovid nasi. 167*. Isus ....
jest spasio nas... . Za&toV Za svoju samu dobrotu,
samo milostistvo, samu jubav. 193*. Jere zapo-
vidam vami . . . milostivstvom Bozjim. J. Bano-
vac blagos. 305.
MILOSTVO, n. blagost. Samo u primjeru:
PokazaSe milostvo i dobrotu, s kojom idase ovi
kraj. M. Radnid 560*.
MILOSTVO RNOST, /. isto Sto dobrotvornost.
Tada samo prava i pofajena milostvornost jest,
kada se svakomu dade, Sto dije jest. I. Velika-
novid upud. 3, 144.
MILOSUZA {tako je zabijezen akc), f. .^ena,.
MILOS
695
miloSta
koja lako pla6e. Slovinac (1884) 510. L. Zore
pa|etk. 110, 225 {ovdje je grijeskom milosura).
MILOS, m. ime od mila kao i Milan, veoma
obicno u nase vrijeme, osohito medu Srbima. Akc.
je postav]en, kako je u Vukovu rjecniku, all po
Hrvatskoj se govori i Milos, gen. Mil6sa. N. Si-
mic nast. vjesn. 8, 108. Izmedu rjeaiika u Vu-
kovu i u Danicicevu {u ovome drugome s potvr-
dama iz xiv i xv vijeka). Druge su potvrde:
Dec. hris. 10. 30. 74. Mon. ragus. 1. 200. S. No-
vakovid pom. 80. — Danas sluzi i kao prezime :
Imenik (1906) 443. Bosnak (1908) 126. — Vok.
po pravilu glasi Milosu, ali u pjesmama se na-
lazi i Milose. Nar. pjes. vuk 2, 559. 4, 349. Nar.
pjes. petr. 2, 195. 3, 246. Instr. je Milo§em, ali
potvrda ima i sa oblik Milosom. ISar. pjes. petr.
3, 250.
MILoSa, i7ne od mila po svoj prilici zensko.
S. Novakovic pom. 80, gdje je zahi]ezen akuz.
Milosu.
MILOSAKOVE NIVE, /. pi. suma u Srbiji
kod sela Begajice u okrugii podunavskom. 1^.
Stojanovic. — Imenu (Hi prezimenu) Milosak
nema inace potvrde.
MILO§AVNICA, /. nekakva jama u Pojicima.
Zborn. za nar. ziv. 8, 198.
MILOSOA, /. vidi milosta.
MILOSCICA; /. Samo u primjeru : Za desnu
rucicu Ufanje vojase (t. j. vila), drugom Milos-
cicu uza se drzase. P. Zoranii 77. Ta se ista
bogina (upravo personifikacija miloste) malo da]e
u istoj knizi zove Milosca. Prema lat. Gratia.
MILoSeV (Milosev), adj. sto pripada Milosu.
U muskom rodu sluzi i kao prezime. Pjev. crn.
120a. Sem. mitr. (1900) 85.
MILOSEVA, /. a) jmda u Novome Pazaru,
utjece u Lim. Etnogr. zborn. 4, 257. — h) ma.-
^mstir u Novome Pazaru blizu vode istoga
imena.'Etnogv. zborn. 4, 346. Navodi se i it Vu-
~Wovu rjecniku (Miloseva, namastir u Hercegovini,
cini mi se, da je sad pust), gdje se dodaje nar.
posl. Kolika je Miloseva, da je puna poskurica
(nar, posl. vuk 144)! — Vidi Mileseva.
mIlOSEVAC, Milosevca (Mil6sevac, Milo-
sevca), m.
a) covjek, koji je pristao za Milosem. Milo-
sevci nisu bas ni teli upravo da se biju. Vuk
grada 63.
h) prezime zabi^ezeno xvii vijeka. \i. Stoja-
novi6 zap. i natp. 1, 452.
c) ime trima selima, od kojih je jedno u
Bosni u okruzju tuzlanskom. Popis zit. bos. i
here. 324, — drugo je u Hrvatskoj u iupaniji
modrusko-rijeckoj. Eazdje}. hrv. i slav. 24, —
trece je u Srbiji u okrugu podunavskom. S. Ko-
turovic 445.
(I) ime vrelu u selu Popini (u Hrvatskoj u
zupaniji licko-krbavskoj). J. Bogdanovic.
e) brdo u Srbiji u okrugu uzickom. M. D.
Milidevid knez. srb. 578.
f) neko zemjiste u Hercegovini, na kom su
nive. Etnogr. zborn. 5, 167.
MILO&EVACKI (mil6sevacki) , adj. sto pri-
pada Milosevcu. Opstina milosevafcka. S. Kotu-
rovic 445.
MILOSE VCI, Milo^evaca (Mil6sevci, Milose-
vaca), m. pi. selo u Bosni u okruzju batioluckom.
Popis zit. bos. i here. 160.
MILOSEV GB,AD, m. ime mjestu vajada ono-
me, koje se zove i Milesevo (vidi tamo). PJevJe,
Zvijezdu i Lim rijeku i Prijepoje jos prodose
i uz dolinu strmu neku u Milosev grad podose.
J. Palmotic 174.
MILOSeVICA (Mil6sevica), /.
a) zena Miloseva. Kodflnega bila Milosevics
i vecerao s nome. S. Tekelija letop. 120, 67, 68.
b) brijeg u Slavoniji kod sela Bucja (blizu
Pakraca). Sem. pakr. (1898) 46.
c) zemliste u Srbiji u okrugu biogradskom.
Etnogr. zborn. 5, 1073.
MILOSEVIC (mozda % Milosevi(^), m.
a) prezime veoma obicno u Hrvata i u Srba.
D. Avramovic 191. Drz. kalend. (1905) 295. Ime-
nik (1906) 443. Bosnak (1908) 126. Potvrdeno je
i prije nasega vremena : Dec. hris. 48. K. Jirecek
spom. 86 (iz XV vijeka). K. Lopasic urb. 124 (iz
XVI vijeka). T. Smiciklas spom. 93. 104. 158 (na
prva dva mjesta grijeskom Milosovi6; vidi Mi-
lojovic kod Milojevic).
b) selo u Bosni u okruzju sarajevskom. Po-
pis zit. bos. i here. 136.
MILOSEVICEVICA, /. zena, kojoj se muz zove
Milosevic. Glasnik ii, 3, 73 (iz pocetkas.viii vijeka).
MILOSEV I CI (Milose vic4), m. pi. a) dva za-
seoka u Bosni, jedan u okruzju banoluckom,
drugi u bihackom, a jedan u Hercegovini. Popis
zit. bos. i here. 640. — b) selo u Crnoj Gori.
Glasnik 40, 22. — c) zaselak u Hrvatskoj u zu-
paniji modrusko-rijeckoj. Razdje}. hrv. i slav.
20. — d) zaselak n Srbiji u okrugu uzickom. S.
Koturovic 445.
MILOSEVKA, /. a) zena Miloseva. Vezak
vezla mlada Milosevka. Nar. pjes. mus. 80. Va-
}ada poradi stiha mjesto Miloseviea. — b) isto
sto Miloseva pod b. Poranio Milic barjaktare
na jutrehe Milosevci crkvi. Nar. pjes. mus. 127.
MILoSeVO, «. ime selu zabi(ezeno prije na-
sega vremena. S. Novakovic pom. 138.
MILOSIC (Mil6sic), m. a) ime dem. od Milos
u Lici, akc. Milosic. J. Bogdanovi6. — b) pre-
zime. Eat 410. Imenik (1906) 443. Zabi]ezeno je
i prije nasega vremena: K. Lopasic spom. 3,
409 (iz XVI vijeka). T. Smiciklas spom. 73.
MILOSICI, m. pi. ime mjestu u Po(icima, na
kom su nive. Zborn. za nar. ziv. 8, 201.
MILOSiN, m. ime izvedeno od Milos. Milosin
Damnanovic. Eat 350. Ispor. prezime Milosinovic.
MILOSINA, m. augm. ime od MiloS. U Lici.
J. Bogdanovid.
MILOSlNOVIC, m. prezime. T. Smiciklas
spom. 270.
MILOSkA, /. nekakvo brdo u Pojicima. Zborn.
za nar. ziv. 8, 192.
MILOSKOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Milosko, kojemu nema potvrde. §em. pakr. (1898)
27.
MILOS^EVAC, Milosjevca, m. prezime u juz-
noj Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 176.
MILO^^IV (tako je zabi\ezen akc), adj. mio,
drag. Gospodare, bane Zadranine, kaka kniga
tako milosjiva ? Iz neke nar. pjesme hercegovacke.
D. Surmin. Jamacno je milosliv postalo od mi-
lostliv.
MILoSnICA, /. zaselak u Bosni u okruzju
bihackom. Popis zit. bos. i here. 244,
MILOSNIK, TO. zaselak u Bosni u okruzju
travnickom. Popis zit. bos. i here. 454.
MILOSTA Hi MILOSCA, /. gratia, caritas,
miserieordia .... Cakavski govor ima u ovoj
miloSta
696
MILOSTA
rijeci svagda -sc-, kajkavski dakako -sc-; u sto-
kavaca je do xix vijeka obicnije -s6-, a od xix
vijeka kao da je -st- obicnije. Ovo, t. j. -st-, na-
lazimo vec u xv vijeku (vidi medu primjerima
pod b), u XVI vijeku nije se naslo primjera za
-§t-, M XVII imaju -st- Divkovic (bes. 452, 581),
Bandulavic i Uadnic, u xviii J. Banovac (u
knigama razgov., blagos., a u knizi prisv. ob.
je -Sc-). Bijec je postala od milost-ja. U rjec-
niku Bjelostjencevu (milosCa, milo3t), u Jambre-
iicevu (miloSca, gratia), u Stulicevu (milos6a,
gratia, favor s naznakom, da je iz F. Lastrica),
u Vukovu (milosta, milos6a, kaze se, da znaii
isto sto milost u znacenu: jubav i upucuje se
na rijec zlatoje, vidi ovdje pod f) i u Danici-
cevu (milosta, gratia sa tri potvrde iz xv vi-
jeka). Najstarije su potvrde iz xv vijeka (vidi
pod a i h).
a. milost (vidi znacene te rijeii pod a). Ma-
tija§, Bozijom miloscom kra} ugrski (iz xv vijeka).
Mon. Croat 109. Sada bi odvlkal (t. j. Bog) za
niki gniv svoju milosdu. Transit 105. Za mnogu
}ubav tvu skaz' mi milosco tve (govori se Bogu).
M. Marulic 2.^8, Kamo Bog po milosci svojoj
daj i nam priti. F. Glavinic cvit 76*. Lip nacin
i nauk za vrnut clovika u miloscu Bozju. svit-
lost XXII. Ponukuje te milosta gospodinova, da
6ini5 pokoru. M. Radnic 558*. Ki se noj (t. j.
Mariji) pristoji .... punoj miIo§c i cistina. J.
Kavanin 518^. Jedan mali grih moze biti za-
prika tolikim miloscama Bozjim. A. Kadcic 349.
Zdravo, majko blazena, puna milos6e i vesela.
J. Banovac prisv. ob. 62. Uzdajuci se u tvoju
milosdu umijeno se uticem (govori se sv. Josipu).
93. Niov kra} bi u milos6u Rimjanah primjen.
A. Kacic korab. 361.
b. \ubav (vidi milost pod c), ^ubaznost, jii-
bez^ivost. Obetovasmo se . . . ni u cemre ne osla-
biti ovb zapisb .... za niciju voju . . . . ni po
milobti ni za strahb (iz xv vijeka). Spom. sr. 2,
105. Ne hotece, da tolikaj |ubavb, milosta i skladb
(t, j. medu noma) na mane dojde. Mon. sorb.
445. I pocine svrhu nega .... duh od umitel-
8tva i milosce (iz lat. et requiescet super eum
.... spiritus scientiae et pietatis. is. 11, 2). Ber-
nardin 4. ^liloscu bratsku meju sobom Juboci
(iz lat. caritate fraterritatis invicem diligentes.
rom. 12, 10;. 16 Znam, gospodo, prik mire mi-
loSca prima nam vasa se prostire. H. Lucie 258.
Nadgrobnica, koju .'^lo^i Petre Hektorovid Fran-
cetu Hektorovicu . . . za miloscu. P. Hektorovid
61. Tada me ja tisit Ufanje i tolikoj Milosca ja
molit. P. Zoranic 77. Blagi priko mire, a mi-
loSde puni, I'uhova Jubozan svaku zlod primore.
D. Barakovic vila 114. Taka ce jubav i milosta
biti mou svetijemi, da de svak svakoga |ubiti
kako aobo istoga. M. Divkovic bos. 581. Milostu
iinajte, koja jest zavoza svrsonja (iz lat. carita-
tem habeto, (juod est vinculum perfectionis. coloss.
3, 14). I. BandulaviA 2^^'<■. Milo.sta Bo?,ja razlika
jest u srdcih nasili (iz lat. caritas Dei diffusa
est in cordibus nostris. rom. 5, 5). 1591). Velika
i iieizmirna bi dobrota i miloSda na§ega svemo-
guduga apasiteja, jero sarao jednom ro6ju mo-
gaso ih osloboditi, a on niStanemane dobrovojuo
i miloHtivf) jakostju od jubavi sam u kipu bote
pojtj ..r.amo. P. Baksid 197. Da bi ja joinal mi-
loficu all karitad proina iskrhomu. P. Kadovdid
na6. r,(». Jore su tri krip.isti j)oglavite: vira,
ufanjo I rniloSda. I. T. Mrnavid istum I. O lu-
biivi draga i mila, o miloSdo bez priliko, ka za
t^imi.a moliS dila, prafttas grijohe svokoliko! A.
Vitajid ost. 219. Koja ho pristoje viri. ufanju i
milos^i, to jost lubavi proraa Bogu i iskruemu.
H. Bonacic 13. Zaklinem vas svetom virom ....
zaklinem vas svetim ufanem .... zaklinem vas
svetom milostom. J. Banovac blagos. 61. Zakli-
nem vas upucenem Isukrstovim, u komu ukazuje
se milosta, s kojom |ubi nas. 107. ^^ubkost, mi-
losda i dobrota zenskog srca i duse tako su pre-
mudrim tvorcem ustrojene, da ... . D. Obrado-
vid basne 280. Jedan drugom belo lice }ubi od
miloSte do dva pobratima. Nar. pjes. vuk 2, 215.
Mi nismo ni slutili, koliko ce nas muke i nevoje
stati ta na§a nezlobna milosta (misli se milosta
medu za]uhlenima) . M. D. Milicevid medudn. 90.
Vama je (t. j. djeci) dao (t.j. Bog) milostu va-
sega oca i vase majke. skol. 1. Mozda bi gdje-
koji od ovijeh ijrimjera bo]e bilo metnuti i^od c.
c. milosrde (vidi milost pod e). Gdi (t. j. u
paklii) svake milosce teplina ostinu. H. Lucid
280. A milosca, s kom pribiva, to svidocit mogu
mnozi potribjivi i ubozi, tko negova kruha
uziva. D. Barakovic vila 184. Ki bi jemal vele
manu miloscu, ganul bi se na smilovanje. P.
Radovcid nac. 131. Molimo vase gos., da mu si-
romabu miloscu ucinite (iz xvii vijeka). Starine
11, 150. Ku (t. j. krv) prez milosce prolivase.
A. Vitajid istum. 255*''. Svi veselo blagovabu, a
milosce ne imabu, nit na brata nim se smili. P.
Vuletic 9. Parba pravde i milosce prid sucem
Isusom .... Ostavi, milosdo, ostavi sada tu tvoju
parbu, zasto se pristoji sve ono izvrsiti, sto ode
pravda. F. Lastrid test. 113*. I svu ovu dobrotu
i milostu bise naucio (t. j. Isus) u utrobi ma-
terinoj J. Banovac razg. 138. Da bi (t. j. krs-
canin) pomaiikao u dilib milosde, koju ima po-
kazati s narodom zudijskim kako s nasim iskr-
nim. M. Pavisid 7. Ako nisi prignut na dila mi-
losde ni pribodis na nauk krsdanski. I. P. Lucid
bit. 14. Negova milosda ganu nega, da ucini
stvar posve protivnu upravam razborstva }ud-
skoga .... Ob koliko je Bogu ugodna milosda
i milosrde! izkaz. 11. Mozda bi gdjekoji od
ovijeh primjera boje bilo metnuti pod b.
d. dar, koji se kome daje od \ubavi Hi ]u-
baznosti (vidi milost 7>od h). Te se, babo, me-
novasmo cvedem za milostu bratac i sestrica.
Nar. pjes. vuk 2, 164. Hdeo vezir i milosda taj-
nih sjem poreza i baraca stojnib. Osvetn. 4, 15.
A da su jedno drugome dragi, to se vidi po
tome, §to momak nacini divojci prsjen ili joj
kupi ogledalo ili kakvu drugu miloSdu (u Tur-
skoj Hrvatskoj). Zborn. za nar. ziv. 6, 261. Teta
nam je donijela iz Zagreba svake miloste. U
Lid. J. Bogdanovic. — Ovamo bi mogao ici i
primjer : Nadari mene, mclim te, o divice milo-
stiva, darom od milosti tvoje, darom od milo-
srdja tvoga, jere se dostoji dar i milosda tako-
voj spomini. M. Jerkovid 25.
e. privilegija (vidi milost jiod i). Samo u
primjera: (Bed jezuitski) z vnogimi miloscami
ili privilogiji od ostalih sv. o. papov odicen. F.
Glavinic cvit 250*.
f. ime od mila, koje nova mlada u kuci daje
mladem muskinu. Nova mlada no smije (od stida)
nikoga u kudi zvati po imenu: zato je obidaj,
da ona, posto se dovode, svima kudanima (mus-
kome i zenskom) nadjene nova imeua; tako n.
p. nekoga zove (starijo djetide) takom, nekog
bilbom .... a mlade bratom, zlatojem, sokolom,
milostom .... Vuk rjccn. s. v. zlatoje. Cuti,
Boga ti, milosta Marko, rode jedna od zona (t.
j. jednome od :adrugara). M. D. Milidevid zlo-
sel. 280.
g. osam(ena znaiena. a) ealost (vidi milina
2)od b, d) ; kao da je to u primjera : Mati 2e]a6e
miloStina
697
MILOVAC
k nemu pojti, a.li ne mogase, jer rika bise vele
dlboka, da cica tolike milosce plakaso i govo-
rase. Starino 23, 87. — b) ugodnost; kao da je
to u primjeru : Kad je zdrava (t. j. noga), ide
po zein}i i jest zlo drzana, a bududi bolesna,
fiinis joj miloste i meces ju na posteju. M. Ead-
nid 43b. — c) dragocjenost ; kao da je to u pri-
mjeru: Nemoj ti se ciniti za cudo izgubiti ko-
jegod miloste i da ti su dignuta kojagod utje-
sena vremenita, neka ti nijesi ufaden od grijeha.
Elefanat pribije dva zuba, koja ima, kada se vidi
obastrt od lovaca, neka ga se ostanu. Tako ti
imas izgubiti stvari najdraze za ne izgubiti zi-
vota od duse. M. Radnic 310a. — d) tepane,
laskane, govorene od mila. Jovau je covek mlad,
ali jo take porastan i punacak, da mu ni negov
najrodeniji ne bi mogao reci: Joco ! Ta je milo-
losta vec davao daleko od noga utekla. M. D.
Milicevic medudu. 2.
MILO§TINA, /. a) milosrde. Govori Job:
s pocetka prudila je mani railoscina i od utrobi
matere zisla je sa mnom (iz lat. ab infantia mea
crevit mecum miseratio, et de utero matris meae
egressa est mecum. iob. 31, 18). Narucn. OBlJ. —
h) pohoznost. Da pokorno i tiho ziv|enje cinimo
va vsakoj miloscini i v postenju (is lat. ut
quietam et tranquillam vitam agamus in omni
pietate et castitate; ispor. grc iv 7id<rrj
ivaifttCu xcd aeuvoTrjTi. 1 tim. 2, 2). Katek. (1.561)
53. Ovdje je hit. pietas krivo prevedeno rijecju
milosdina ; vidi zadni primjer kod milostivnost.
1. MILOTA, m.
a) musko ime od m la kao i Milan, Milos.
Starino IB, 208. 209. Dec. hris. 16. 33. Mon.
Croat. 148 (iz xv vijeka).
b) ime volu. F. Kurelac dom. ziv. 25. Go-
vori se u Liei. V. Arseuijevic. J. Bogdanovid
(ta doojica hi^eze akc. milota). Zborn. za nar.
ziv. 5, 144. I u selu Zagradu u Slavoniji (akc.
milota). S. Ivsid.
2. MILOTA, /. isto sto milina. Izmedu ^ rjec-
nika samo u Vukovu (milota, milina). Negov
veleum sjaje pogiavito po naboznih spomenicih,
kojih milotu i divotu malo tko dostize. M. Pav-
linovic rad. 69.
MILOTATAN, adj. koji se milo doimje. M.
Pavlinovic. Minula su vremena uspavana maz-
Jivimi popijevkami: ne izpunuju se zive zeje
milotatnim uzdasima. M. Pavlinovic razl. sp. 105.
Milotatni daca B. tare ponizno suze. 334. — Rijec
tamna postaha.
MILOTICA, m. dem. od 1 milota b. D Liei.
J. Bogdanovid.
MILOTiC, m. prezime potvrdeno prije nasega
vremena. Ded. hris. 7. 102. R. Lopasid spom. 3,
893 (is XVI vijeka). urb. 151 (iz xvi v.).
MILOTIN, m. ime od mila kao i Milos, po-
tvrdeno prije nasega vremena. T. Smiciklas spom.
288. Mozda ovamo ide i primjer: Maria uxor
Sergii Milottini presentavit se. Mon. ragus. 1, 218.
MILOTINA, /. selo u Bosni u kotaru sara-
jevskom. Popis zit. bos. i here. 44.
MILOTINIC, w. prezime zabi^ezeno prije na-
sega vremena. T. Smiciklas spom. 290.
MILOTIN POTOK, m. neko mjesto u staroj
srpskoj drznvi. Svetostef. hris. 7.
MILOTJEH, m. musko ime zabi{ezeno u lat.
spomeniku xi vijeka : ,Milotech'. F. Eacki docum.
95. Drugi dio ovoga slozenog imena stoji u svezi
s rijecma tjesiti, utjeha.
MILOTOVCI, m. pi. nekakvo mjesno ime za-
bi^ezeno prije nasega vremena. S. Novakovid
pom. 138.
MILOTRN, milotfna (bice takav akc), m. bifka,
koja se zove i gladis, gladisevina, lat. Ononis
repens. J. Pancid flora beogr.^ 235. Ononis spi-
nosa. S. Petrovid 103.
MILOTVORAG, m. milostiv, rnilosrdan covjek,
upravo onaj, koji milo tvori. Samo ti rjecniku
Belinu (pietoso, che ha pieta) i u Stulicevu (mi-
lotvorac, milostiv s nasnakom, da je iz kajk.
pisca Muliha).
MILOTVORAN, adj. milostiv, rnilosrdan, u-
pravo onaj, koji milo tvori. U rjecniku Belinu
(piatoso, che ha pieta) i u Stulicevu (milotvoran,
milostiv). Sinovi i kderi, koji nejmajudi milo-
tvorno i ujudno srce zele smrt roditejem. I. Ve-
likanovic upud. 2, 470. Po ovomu svetomu po-
mazanu i svomu milotvornomu milosrdu nek ti
oprosti gospodin. B. Leakovid nauk 157. — Adv.
Da mi milost ovu milotvorno isprose. J. Fili-
povid 3, 150a.
MILOTVORNIK, m. isto sto milotvorac. Sa-
mo u rjecniku Belinu (pietoso, che ha pieta) i
u Stulicevu (milotvornik, milostiv).
MILOTVORNOST, /. milostivost (u znacenu
pod c). U rjecniku Belinu (pieta, virtu, che rende
il debito culto alia patria, genitori e paronti) i
u Stulicevu (milotvornost, milostivnost s naz-
nakom, da je iz kajk. pisca Muliha). Josafat,
pace i Osija i Joatan u milotvornosti i bogo-
Jubnosti fale se. I. Velikanovld upud. 1, 91. Mi-
lotvornost jest takva kripost, s kojom se Bogu
i rodite|ima postene i duzni poklon daje. B. Le-
akovid nauk 473.
MILOTVORSTVO, n. poboznost; kao daje to
u jedinom primjeru: Kada Bog bijase se rasrdio
protiva svemu narodu |udskomu, radi milotvor-
stva Noeva dostoja se sahraniti isti narod u obi-
tili velikoga patrijarke. Grgur iz Varesa 39.
MILOUSNI6, m. prezime zabilezeno u ispravi
XVII vijeka. R. Lopasid spom. 2, 415. Ispor. Mi-
leusnid.
1. MILOV, m. prezime, upravo: sin covjeka,
kojetnu je ime Milo. Milov (lice u drami). M
Drzid 874—377. Milov (upravo akuz. Milova). S.
Novakovid pom. 80. Vuko Milov. Vuceta Milov
(Grnogorci xviii vijeka). \. Stojanovid zap. i
natp. 2, 59. Te pogodi Marka Milovoga (i to je
Crnogorac). Nar. pjes. vuk 4, 115.
2. MILOV, mil6va (bice takav akc), m. ime
psu. F. Kurelac dom. ziv. 46. — Ispor. pasja
imena bjelov, garov, sarov i dr.
MIL0V-d6, m. mjesto u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Livada u Milov-dolu. Sr. nov. 1875,
1387.
1. MILOVA, /. ime kravi. U Liei (akc. mi-
lova). J. Bogdanovid. U Turskoj Hrvatskoj.
Zborn. za nar. ziv. 6, 97. D Bosni. D. Hire. —
Ispor. jos : Milova, ime kravi, koja je cisto bijela
i bijele gubice. U Liei. V. Arsenijevid. Milova
ftako je zabijezen akc), krava, tal. bue bigio (t.
j. pepe}asta). L. Zore pa|etk. 110, 225.
2. MILOVA, /. potocic u Srbiji u okrugu kna-
zevackom. U nega (t. j. u oresacki potok) se
stace voda Milove, koja iz brda Mide izvire.
Glasnik 49, 62. Ono , Milove' je vajada gen., t.
j. voda potoka Milove.
MILOVAC, Milovca, m.
a) ime od mila kao i Milan, Milos. Milovac
Jovanovid. T. Smiciklas spom. 297.
MILOVACA
698
MILOVANE
b) prezime. Mon. croat. 267 (iz xvi vijeka).
Arkiv 2, 317 (iz xvii v.). E. Lopasic urb. 350
(iz XVII v.).
c) ne razabira se, je li ime Hi j)rezime. S.
Novakovi6 pom. 80.
d) mjesto u Srbiji u okrugu hragujevaikom.
l^iva u Milovcu. Sr. nov. 1870, 226.
MILOVACA, /. mjesto u Srbiji u okrugu uzic-
kom. Livada kod Milovafie. Sr. nov. 1875, 428.
MILOVA J, m. ime zabi]ezeno prije nasega vre-
mena. T. Smi6iklas spom. 251. Po svoj prilici
je Milovaj (,Milovay') grijeskom zapisato mjesto
Milovoj (t. j. Milivoj).
MILOVAL, m. ime zabifezeno prije nasega
vremena. .Millovdl Vuichich'. T. Smiciklas spom.
79. Mazda je ovo ime ovako zapisato mjesto Mi-
lohval.
MILOVA LAC, milovaoca, m. onaj, koji miluje.
Samo u Stulicevu rjecniku (milovalac, milovatej).
MILOVAN, Milovana, m. upravo pas. partic.
od glagola milovati, ali sluzi i kao ime.
a) ime musko. V rjecniku Vukovu i u Da-
nicicevu (u ovome drugom sa dvije potvrde iz
XIV vijeka). Druge su potvrde: Dec. liris. 27. 53.
Iji. Stojanovic zap. i natp. 1, 417 (iz xvii vijeka).
T. Smifiiklas spom. 189.
b) ime ovnu i jarcii u Lici. J. Bogdanovic.
Ime ovnu u Bastajima (kod Daruvara u Slav.).
D. Hire.
MILOVANA, /. zensko ime prema muskome
Milovan. S. Novakovic pom. 80 (gdje je zapisat
upravo ukuz. Milovanu). — Mozda ovamo ide i
,Myluuana' (zensko ime) u lat. ispravi xiii vijeka).
1. Tkaie;i6 monum. 1, 149.
MILOVANCeV (bice takav akc), m. prezine
u Srbiji. Etnogr. zbora. 5, 330. Upravo je ovo
pridjev izveden od imena Milovanac, kojetnu nema
potvrde.
MILOVAN(5eVI6 (bice takav akc), m. pre-
zime u Srbiji. Eat 410. Etnogr. zborn. 5, 1071.
Ispor. MilovanSev.
MILOVANCiNA (take je zabilezen akc), m.
atigm. ime od Milovan u Lici. V. Arsenijevic.
MILOVA NIC A, /. zensko ce(adc, koje tko mi-
luje. Samo u Stulicevu rjecniku (illecta blandi-
tiis, amata, uara, dilecta).
MILOVANIC, m. prezime zabijezeno prije na-
iega vremena. Dec. hris. 34. 77. K. Jire6ek spom.
63 (iz XV vijeka) Mon. uroat. 157 fiz svrsetka
XV v.). T. Smi6ikliis spom. 290.
MILOVAXIK, Jrt. onaj, kojega tko miluje. Sa-
mo u Stulicevu rjecniku (illectus blanditiis, ama-
tua, carus, dilectua).
MILOVANKA, /. narodni urnok za vez; imo
mu je od bi|ko, koju narod takoder ovako zove
(Viola tricolor). Isti se urnek zove i ,dJ6voja6ko
oko'. J. Belovic-Born. 190.
MILOVANKOV16, m. prezime u Srbiji. Et
nogr. zborn. 4, 178. Jzvedeno od imena Milovanko,
kojemu nema potvrde.
MILOVANOV, m. prezime (upravo pridjev iz-
veden vd imena Milovan). §em. mitr. (1900) 93.
MIloVANOVK'^, m. prezime. De6. hris. 15. D.
Avramovi6 200. Dr?,. kalend. (1905) 294. Imenik
(190G) 443. To prt-zime ima i u Lici s akc. Mi-
lovilnovi(<t. J. HdKdanoviA.
MiL(JVAN()VICI, „,. ;,/. zaselik u Bosni ti
okniifu bntU.ludkom. Popis ?,it. bos. i here. 158.
MILOVAI^E, n. nom. verb, od milovati i'od
milovati se. V svijem rjecnicima osim Jambre-
siceva i Voltigijina (vidi dale).
a) jub{ene (vidi milovati j)od a,). U rjecniku
Stulicevu (milovane, amor, dilectio) i u Vukovu
(das Lieben, amatio).
aa) prema milovati. Od zali§na milovanja
od stvari stvorenijeh. B. Kasi6 zrc. 130. Za ono
milo milovanje, |ub}enje, gr|enje i celivanje (t.
j. kako je Marija milovala .... Isusa) ne uhili
mene. M. Jerkovic 24. Imajuci milovana u do-
brama zema|skijem ho6es uzivati uti§eria du-
hovna. M. Eadnid lb. Ah 6udna |ubavi, cudno
milovanje (misli se Bozja fubav prema ^udma) !
I. T. Mrnavid istum. 185. Vaja roditejom tvrdo
virovati, da druga izvan ovoga milovana i |u-
bav, s kojom ji (t. j. svoju djecu) miluju, nima
skodliva jeste. E. Pavic ogl. 492. A§ikovane nije
drugo nego sastanak nase mladezi, gdi nikim
zlameni ofiitim pokazuje jedno drugom milovane
iznutarne i srcanu |ubav. F. Lastric ned. 305.
Tako Jubov i milovane drugi |udi da zasluzim.
D. Obradovic ziv. 18. Podi s Bogom, neve na§a,
ne obziri se na selino milovane, i tvoj rabro
selu ima, ona 6e te milovati boje nego sele tvoja.
Nar. pjes. vuk 1, 36.
bb) prema milovati se. Od sastanka sa-
dasne mladezi, niovi milovana i razgovora os-
tavjam vami promisliti. F. Lastric ned. 125. Ni-
sam, duso, zivota mi moga i nasega prvog mi-
lovana (govori momak djevojci). Nar. pjes. vuk.
1, 249. Mene Vuce zove na darove, na darove
i na milovane, da s' vidimo i da s' darujemo
(govori Turcin). 3, 378. Ako bi se htjeli milo-
vati (t.j. krscani i Turci), milovanu ne bi kraja
bilo. Osvetn. 2. 126.
b) pokazivane milosti (vidi milovati pod a,
f). XJ rjecniku Belinu (favore, a,juto, milovanje,
pomilovanje). Neka tuzno borave suzanstvo bez
carskoga milovana tvoga. Osvetn. 1, 14. Oba su
dobila milovane carsko izobila. 3, 135. Na prsih
mu tri nisana draga, sto je liemu carsko milo-
vane, a vojni6ko bojno pouzdane. 3, 152.
c) milovane u konkretnom smislu, t. j. ono
ce]ade, koje tko miluje. U rjecniku Vukovu (das
Geliebte, res cara s primjerom iz neke uar. pjes-
me: Ne boj mi se, moje milovane). §to jo, Jovo,
moje milovane? Nar. pjes. here, vuk 10. O
Omere, moje milovane. 39. Ne, Jovane, moje
milovane. Nar. pjes. vuk 6, 455. Oba su ti po-
ginula sina Milovana velo milovane. Osvotn. 5, 7.
<l) ugadane (vidi milovati pod b). Pogrdu-
judi svaka milovanja i prozdrca tilesna. P. Po-
silovic nasi. 68«'.
e) milo govorehe, lasknne (vidi milovati pod
c). U rjecniku Belinu (milovanje, acearezza-
mento) i u Vukovu (das Liebkosen, blanditiae).
Da jo (t j. zenska ylava) odvedeua samo pod
molene, pod obecane, pod milovane, gladene. A.
Kaddic 450.
f) gladene (vidi milovati pod ej. U rjeiniku
Mikalitia (milovanje, gladenje, accarezzamento,
blanditiae, deliciao, — dakle gladene u prenc-
senom smislu). Niti joj se hode uzinaAe nit ja-
liaca drazih milovane. Osvetn. 1, 54.
ff) zafene, zalost, milosrde. V rjecniku Vran-
iicevu (milovanje, niiseratio), « Bjelostjencevu
(railuvaiie, compassio, condolentia, miseratio) i
u DaniHiccvu (miseratio). Miluje ubogyje i vb-
semb trobujustiimb milovanija prostiraje (u dru-
gom rukopisu mjesto zadne dvije rijeii stoji:
proSenija isplbiiaje). Danilo 133. Ki spominase
milovate:^
699
MILOVATI
se s velikimb milovanjemb i |ubavju odfa one
bolozni i tuge, ku je imila b. d. Marija. Mira-
kuli 14. Priimete nase bratije, priimete ize otb
milovanija sltzy. Glasnik 11, 114. Koji sviju
|udi milovana zasluzio bise. E. Pavi6 ogl. 622
h) dar. Danicic u svome rjecn. misli, da je
to znacene (donatio) u primjeru (iz svrsetka xv
vijeka) : Milovanije vise receno da budet^.. Mon.
serb. 542., — alt to nije sigurno, jer je ona is-
prava rdavo sacuvata. Ispor. milost pod h.
MILOVATE^, m. onaj, koji niiluje. Samo u
Stulicevu rjecniku (blandiens).
MILOVATE^jAN , adj. koji miluje. Zato, o
duso o milovatejna, raznaisli. P. Baksic 101.
MILOVATE^ICA, /. ona, koja miluje. Samo
u Stulicevu rjecniku (quae blanditur).
MILOVATI, milujem, impf. diligere, favere,
blandiri, misereri .... Nalnzi se i u drugim
Slav, jezicima sa znacenima kao i u nasem je-
ziku: staroslov. milovati, rus. MH.ioBaTb, ces. mi-
lovati, po], mifowac. Dolazi u svijem rjecnieima
(vidi da^e) i od najstarijih vremena. Upotreb(ava
se i u pasivu i s rijeccom se, all samo u nekijem
znacenima (vidi daje).
a. lubiti. U rjecniku Mika^inu (milovati,
Jubiti, diligo, amo), u Bjelostjencevu (milujem,
lubim), u Jambresicevu (milujem, diligo, amo),
u Stulicevu (milovati, militi s naznakom, da je
iz Lastrica i s dodatim p)rimjerom : u kuci oni-
zih, koji me milovahu) i u Vukovu (lieben, amo
s primjerom iz nar. pjes. vuk 2, 194: Ja sam
Marka vrlo milovao ; — u izdanu g. 1898. ima
i milovati se, jaraniti se, t. j. Li6bschaf:en ha-
ben, amare). U znacenima pod a — d cesto se
milovati zdruzuje s glagolom istoga znacena }u-
biti i to tako, da |ubiti stoji Hi pred nim Hi za
nim. — Vidi militi j^od a, b.
a) 0 jubavi medu Bogom (Hristom, Bo-
gorodicom) i covjekom. Ki u n (t. j. u Boga)
ufanje stav|a, on (t. j. Bog) nega milujuc nigdar
ne ostav|a. M. Marulic 91. Nedostojno stvorenjo
(t. j. covjek), koje s' tako jubil i tako miloval,
da s' mnoga trpil i sebe na smrt dal (govori se
Hristu). A. Georgiceo pril. 2. Oni apostol jub-
|eni i toliko milovani od gospodina (t. j. Hrista).
B. Kasid is. 52. Zato jemas milovati Isukrsta.
P. Kadovcic ist 56 Koga Bog ovdi kara, mi-
luje ga za raj. I. Ancic ogl. xxxi. O neharni vi
Zudije, sto m' od sina uciniste? nije li vas mi-
lovao, nije r cuda dilovao? (govori Marija). P.
Knezevic muka 31. Bog bo odbaca ohole, a po-
nizne miluje. E. Pavic ogl. 583 Zaradi koje
stvari veoma drag bi b. d. MariO'iJ, i milovala
ga je. P. Lastric od' 369. Uvriditi Boga, koga
Jubimo i milujemo kako oca pri}ubeznivoga. ned.
209. Neka nas miluje, a ne mlati (t. j. Bog).
D. Basic 181. Koga Bog miluje, onoga i kara.
Nar. posl. vuk 136. Jer si ti Bog cuvar moj.
Bog, koji me miluje. D. Danici6 psal. 59, 17.
h) 0 jubavi medu ]udma (na pr. medu
rodacima, prijate{ima, medu starijima i mla-
dima i t. d.).
ua) milovati u akt. i u p)as. Istocna
gospoda .... miluju ih (t. j. Dubrovcane) dosti,
i tamo od zapada uzmozna gospoda |ube ih. sva
sada. M. Drzi6 66. Iliti nas tko miluje, iliti uas
tko progoni. M. Divkovid nauk 36b Milujudi ga
ft. j. sv. Franceska) isti inostranci ne mane nego
rodjaci. B Kasic fran. 3. I ko oci dvije u glavi
i gleda ih i milova (t. j. otac sinovej. I. Gun-
dulic 378. S |ubavim tko gospodi i gradane svo
miluje, vlasti umrle sve nadhodi. G. Palmotic
2, 187. Ti si moj otac, a ja sam tvoj sin, i jesi
me milovao ve6o, nego je milovo nigda otac
sina. P. Macukat 51. Sasvim da i(h) milovase i
Jubjase (t. j. Josip svoju bracuj, oni od straha
zamukose. J. Banovac pripov. 28. Zasto je spa-
sitej vazda siromahe milovao. F. Lastric od' 237.
Dodite slobodno kakono vasemu kraju i bratu,
ja cu svakoga grliti i milovati. A. Kacic korab.
211. Kako se imamo drzati s prijateji nasi, koje
milujemo. A. Kanizlic fran. 215. Bise neznabo-
zac, nistanemane jest debar zivot provodio, da
ga je svatko {ubi» i milovao. D. Rapid 200.
Mlogi gazda sam cejad pokvari, kad jednako on
za ne ne marl, nego jedno on bo|e miluje i neg'
drugim nemu nasliduje. M A. Rejkovic sat. 76.
Da jedan otac ima sina, koga veoma }ubi i mi-
luje. M. Dobretid 198. Mozemo |ud6 milovati i
jubiti pohuzdavajuci i osudavajudi niove krivo-
putice. D. Obradovic ziv. 12. Znas, da te ja mi-
lujem kanot mog druga. M. Katancic 41. Brada
seju vrlo milovala. Nar. pjes. vuk 2, 15. Kad
je Marko jos nejacak bio, ja sam Marka vrlo
milovao, u svilena nedra uvijao (govori Markov
stric Gojko). 2, 194. Al' briga mu bila zaufana,
vijernica osam|ena luba i starica milovana majka.
Osvetn. 2, 38. Isak milovase Isava, jer rado je-
dase lova riegova, a Reveka milovase Jakova.
D. Danicid 1 mojs. 25, 28. Totu jedan mladid
stase, ki Stipana milovase. Nar. pjes istr. 6, 15.
— Ovamo pristaju i primjeri : Isus zapovida
milovati ga (t. j. neprijate}a). Korizm. 51b. Mi-
lujudi ja red vas protumacih nikoliko izvrsitih
divio zivot (govori pisac kaludericama). F. Vran-
fiid ziv. 3. Malo de se nadi izmedu otaca, koji
svoju dicu toliko nuluje, koliko je milovao Moj-
sija svoj puk. E. Pavid ogl. 127. A on (t. j. po-
glavar) nek se otac kaze, puk miluje i pomaze.
V. Dosen 231b.
hh) milovati se (u znacenu reciprocnom).
Imamo se men sobom |ubiti i milovati kakonoti
istinita i prava bratja. M. Divkovid nauk 833-.
Zasto su se vazda milovali, vele prijateji bill i
Zajedno zivili. F. Lastrid od' 114. U saborim vi
se obetaste i vlastitim perom podpisaste, da dete
se s nami milovati (t. j. Grci s Latinima). A.
Kacid razg. 161. Gledaj, kako se medu sobom
jube i miluju, da je i umrti jedan za drugoga
pripravan. A. Kanizlic fran. 214. Dva se brata
vrlo milovala: beg Milane i beg Dragutine. Nar.
pjes. vuk 2, 42. Vazda se milovaliiYf. j. prijate]i)
i jedan za drugoga pitali. Nar. pjes. here, vuk
351. Koliko se pobre milovahu. Nar. pjes. petr.
2, 290.
c) Nije se naslo potvrda, da bi koja zi-
votitia milovala Hi bila milovana, na pr. gavrani
miluju svojo mlade, — milovao je svoga kona
kao brata i t. d.
(I) Glagolu milovati moze biti objekt ka-
kva stvar (sto konkretno) Hi stogod apstraktna
i bestjelesno, a vioze biti i infinitiv. U tijem slu-
cajevima znacene glag. milovati cesto slabi, t. j.
znacene Jubiti prelazi u: rado imati.
aa) stogod konkretno. Ne sto zemje jes
satiro, nego sto je nih milovo. G. Palmotid 2,
188. Papa Ivan milujudi svoju domovinu posla
u strane dalmatinske Martina opata. P. Vitezo-
vid kron. 53.- Nista nepravednije nije nego mi-
lovati blago {iz lat. nihil est iuiquius quam
amare pecuniam. eccli. 10, 10). A. Badid 229.
Vedma milujes i goji§ tu smrdjivu tvoju tilesinu
nego svoju dusu. J. Banovac pripov. 20. Ja, koja
|ijan divicanstva toliko milujem. F. Lastric test.
371b. Inia jedan kesu blaga ili zlataa prsten;
MILOVATI
700
MILOVATI
izfi:ubi, evo iznapre vidicete ga zalosna, zasto je
lubio i milovao ono. ned. 197. Sva nasa imana,
koja smo za zivota toliko milovali. E. Pavic
JGzg. 139. Zasto se ovako |ubi i miluje takovo
stable? D. Rapid 241. Kao zemlu milujemo, jer
na3 brani. V. Dosen 14t>. Svaki nas od iste na-
ravi tegli na Jubav praina kakvoj takvoj stvari,
da ju }ubi i miluje. B. Leakovic gov. 118. I va-
roSac miluje socivo (t. ). rado jede). J. S. Ee}-
kovi6 1.S3. Kakvu zomju kupus miluje. 218.
Loza i koza vodu ne miluji^. Nar. posl. vuk 170.
bh) stogod apstraktno i bestjelesno. Mi-
lovati ponizenst%'o stvar je veoma mu6na. B.
Kasic fran. 86. Raskosne rici milujemo. A. Qe-
orgiceo nasi. 50 Isukrst ne miluje zloce. M.
Badni6 228*. U posluhu neka zivu, u cistodi
pribivaju i ubostvo nek miluju. S. Margitic isp.
158. Srce opako, koje zemajska miluje. fala 240.
U dobru, koje on kako stvar potribnu svomu
umrlomu zivotu najvede na zemji miluje i }ubi.
I. Grlicic 62. Koji miluje pogibio, pogine u
nemu. A. Bacic 73 Va|a bizati od onoga griba,
koga ste milovali. D. Rapic 49. Da se ucinimo
malakni kakono zrno gorusicno, to jest da mi-
lujemo priprostitost. F. Lastrid od' 182. To je
obicaj onizi, koji zlo cine, mrziti na svitlost, a
milovati mrak. 330. Zasto mali (t.j. rijetki) mi-
luju istinu i slide, ned. 413. Ovce zimom miluju
toplinu. J. S. Rejkovid 59. Milos Bojovicu ser-
daruje, ali ne miruje, jere bojnu miluje zabavku.
Osvetn. 3, 66.
cc) infinitiv. Licumjerci, koji miluju u
skupstinah i na nuglijeb varosi molitvu ciniti.
M. Divkovid bes. 640. Umjeteoci miluju biti gle-
dani. B. Ka§id nasi. 4. Iguman nije priviknut
bio k ditanu, ali je vesma milovao slusati od
mene, da mu kazujem, sta sam citao. D. Obra-
dovid ziv. 107. Redi de, da ja milujem otlicaii biti
ot drugih. J. Rajid pouc. 1, 46. Miluju u torn
zabavjati se 1, 155. Jer sviiie, kao i gospoda,
miluju iz jutra dugo se izlezavati. M. i). Mili-
devid medudn. 10. Jer je odista Vejko milovao
bratimiti se s junaciraa. pomen. 1.
e) 0 spolnoj ^ubavi medu muskim i zenskim.
aa) uopce.
ana) milovati (bcz rijecce se). Sama
de ona (t. j. I^jubica) bit, do svrbe ku cu ja mi-
lovat i lubit. F. Lukarevic 98 Gijenod, da sam
■vil izbrana, on de mene milovati. G-. Palmotid
1, 82. Jedino drugago kad miluju (t. j. zariid-
nici), da blagoslovi svestenik po obidaju crkve.
Ghi.snik 56, 269. Boje ti je pribivati s jeduim
dovikom opakim nego s jednom zenom, koja te
miluje, koja ti dobro dini. J. Filipovid 1, 494*.
Koju je (t. j. zarucnicu) inafiije i )ubio i milo-
vao. F. La.strid nod. 12. 6uvsi ovo negova go-
apoja (t.j. itnn), koja ga veoma milovase i }ub-
Jaso. 107. Sam.sona Dalila je.ste railovala. A.
Knozovid 114. Koji . . . vara onu divojku, onu
ienu kunudi ae, da joj nosi }ubav, da ju miluje
i da joj noHi virnost. D. Rapid 119. Osim toga
Marjan asikujo i Maricu Mrakovu miluje. M. A.
Rpjkovid sat. 53. Jovo drogoj potiho govori:
miluj, nailuj, draga duso moja, kako si mo stala
milovati, od onda mo .svaka .sreda srola. Nar.
pjfn vuk 1, 463. Meni Jovan ni mukaot nije,
nit mo kara niti me milujo (govori zena o svo-
me muiu). Q, 207. Naj ti, .Jak.sa, tvoje obi)eiiJG,
tebo sostra nioja no iiiilujo. 7, 2H5. Imaso nolia-
kav car iionu, koju proko nacina niilovaso. Nar.
prip. vuk 113.
hhh) milovati se (u reciprocnom znci-
C'-tiu). Knko hi MO inomci zenili i divojke uda-
vale ne milujudi se i ne asikujudi? F. Lastric
ned. 305. Dvoje mi se drago milovalo, Jovo
momce i Mara djevojka. Nar. pjes. vuk 1, 266.
Ja cu skupiti sve milosnike tvoje, s kojima si
se milovala, i sve, koje si |ubila. D. Danicid
jezek. 16, 37. Miluje se s vjencanom |ubovcom
(t. j. Strahinic). Hrv. nar. pjes. 1, 259.
bb) 0 spolnom mijesanu medu viu§kim
i zenskim (kao pristojna rijec) t. j. oblubjivati.
aua) milovati. AT sto velim? tva razbluda neka
bi ona sama bila, da bozica jos i vila ti milovo
nijesi svuda (govori se Jupitcru). I. Gundulid
68. — bhb) milovati se (u reciprocnom i u pa-
sivnom znacenu). Pa je kumi tiho besjedio (t.j.
duzd niletacki) : sjedi doje, moja mila kumo, da
s' grlimo i da s' milujemo. Veli liemu Bugarka
devojka: Bolan kume duzde od Mletaka ! pod
nam' de se zemja provaliti, a vise nas nebo pro-
lomiti, kako de se kuma milovati? Rece rijec
duzde od Mletaka; Oj ne luduj, moja mila ku-
mo ! ja sam dosad devet ob|ubio, kumo moja,
kuma krstenijeb, a vjencane dvadest i cetiri ; ni
ni jednom se zemJa ne provali nit se nebo vise
nas prolomi; ved ti sjedi, da se milujemo. Nar.
pjes. vuk 2, 336.
fj milovati koga , t. j. pokazivati kome
svojit milost. Dozvao sam Juru Kastriota, ko-
gano sam lipo milovao (govori sultan). A. Kacic
razg. 95. Neka vas svijet vidi i cuje, ko junake
duzd miluje. I. Nenadic samb. 32. Sto nam stari
bo}i od nas bise, te ih pase boJe milovase i ve-
ziri bo}e darivase. Nar. pjes. vuk 3, 262. Stono
su ib (t. j. crkve) cari milovali i fermane nima
zlatue dali. Osvetn. 6, 6. Pribvatio kjuce i ha-
race, opromio od Beca cesaru, dobro nega desar
milovao. Nar. pjes. borm. 1, 198.
b. milovati koga, t. j. ugadati mu. U rjec-
niku Belinu (faveo; tal. je znacene postav^eno
rdavo : aderire, esser partiale d' alcuno, — milovan
favorito). a) akt. Ovi (t. j. gospodicic) koliko
milovase tilo, toliko pogrdivase dusu. J. Bano-
vac razgov. 102. Negovo (t. j. Isusovo) tijelo trpi
mraz i studen, a vi dete vase milovati, a vi dete
va§e gojiti u lasti? D. Basic 240. Tolici crkov-
liaei ne samo ne kroto tijelo s pokorom, nego
ga miluju ter mu dopustavaju slobodu. 271. Ako
's, da te zemla rani, moras je dobro milovati (t.
j. dobro gnojiti i rediti). U Lici. J. Bogdanovic.
— 0) pas. Doklen je dusa u tilu, tilu se nosi
postene, miluje se, duva se i goji. J. Banovac
lazg. 97.
c. milovati koga, t. j. milo mu govoriti, las-
kati. U rjedniku Belinu (accarozzare, blandior) i
u Voltigijinu (accarezzare, liebkosen). Najprvo
dobrovo}! nomoduika (t. j. }ekar) tr ga miluje i
kripi ridi slatkiuii obicudi mu zdravjo. Narudn.
84!^ yjutradan cosar dini Jurja dovosti prida se
i ukazujudi se negov prijatej pode ga milovat.
F. Radman 19.
d. cjelivati, luhiti (u znacenu pod 1, d). Gdi
ga grli i miluje tuzna majka razruseno tilo i
skoudano sina sfoga .... bolne rane milujudi,
mrtva sinka celijudi. M. .lorkovid 71. Daj, daj
vede hodi k moni, na modono igre hrli, ah celi-
vaj, miluj, grli, drag pokoju moj Jubjeni (govori
Dubravka vjereniku). I. Gundulid 174. Ranila ga
si (t. j. Mnrija Isusa) mlikom tvojije prsi, a
milovala si ga zagrjenjem materiskijem (sic!).
P. Posilovic nasi. 751^. Povijala si ga . . . . i do-
jila s mlikom iz tvoji prsi i railovala si ga za-
grjeiii matoriiiski. J. Banovac prisv. ob. 66. Mla-
dozeha! nudor gledaj, pak diveru mlade ne daj,
da ju grli i miluje. V. DoSen 159*>. Ale ju (t. j.
MILOVATI
701
MILOVIDAN
svekrvu) pocela nevesta busovat i milovat. Nar.
prip. mikul. 51.
e. gladiti, blazniti. U rjecniku Mikajinu (mi-
lovati, gladiti, blandior, delinire, blanditiia de-
mulceo, dakle gladiti u prenesenom smislu), u
Bjelostjeneevu (milujem, gladim, delineo, blan-
ditiis illicio, allicio, demulceo, i tu u j^renesenoin
smislu) i u Vukovu (liebkosen, blandior ; ispor.
jos s. V. blazniti: milovati [n. p. rukom koga],
liebkosen, streicheln, blandior). Vidi militi pod
a, a. Miluj macku, da ti skoci na obraz. Poslov.
danic. Kao zmiju tko ufati i pocme ju milovati.
V. Dosen 82''. Dok car Stepan na nogu stajase,
stajase mu sveti Arandeo, staja§e mu na desnom
ramenu, miluje ga krilom po obr.nzu. Nar. pjes.
vuk 2, 94. Ode bane decu milovati, a Jelici tiho
govoriti. 2, 177. Ogrnu se Mijat kabanicom ....
pa miluje kadu po obrazu. 3, 439. Lav uzme pa
joj stane ruku lizati, i ona se sasvim oslobodi
pa pocne lava milovati i hraniti pogacom. Nar.
prip. vuk 169. Poklam suzaii potkozio t'jelo,
stade mizle milovati ruke. Osvetn. 1, 59. Sjeli
druzi pa miluju brko. 2, 45. — U ova dva pri-
mjera milovati znaci gladiti u prenesenom, iro-
nickoin smislu, t. j. udarati. Potegose (t. j. Nu-
kic i Jankovic) celikli nagake, miluju se i s desna
i s I'jeva. Nar. pjes. juk. 271. Moj ce Huso raju
svrstovati, gdje mu pane, stapi milovati. Osvetn.
4, 41.
f. htjeti. U toliko ako s nime milujes se
razgovorit, sad i u ko ho6 ino vrime, tamnicu
ti ja 6u otvorit. I. Gundulid 470. Knige su kao
i jegeci, niki sladki, niki kiseli, a u nikima ima
i paprike, kako tko miluje. M. A. Re|kovic sat.
20. Predmeti, koje oko sebe imati miluje. P.
Bolid vinod. 1, 8. I iznese Jelena ogoreo kraj
leba, to ne dade Jelena, kako Gospod miluje,
nego baci Jelena s desne noge pasmagom. Nar.
pjes. vuk 1, 130. Na bogomoju morate, vele oni
— a na igru, ako miluiete. M. D. Milicevid
slave 64. I rekne, da prilaze koliko ko miluje
za otkup robja. pomen. 254. Kad se vec preruca,
iznese se ikona i pronese po sovrama, te pri-
lozi manastiru koliko ko miluje. ziv. srb.- 142.
Eadi srao i milujemo, da se u ime Bozje opri-
jate^mo. Eto brat Jova rad je da uzme tvoje
dete za sina, ako bude Bozja voja i ako ti mi-
lujes. 210. — Ovauio pristaje i primjer, u kojemu
imamo milovati se, t. j. htjeti se: Niti mu se
miluje jisti niti piti, niti moze opocinuti. E. Pa-
vid prosv. 1, 12.
g:. milovati se oko koga, t. j. umi]avati se,
kako cine gdjekoje zivotine i djeca. Da se miluje
oko nega (t. j. lav oko sv. Vida) kano jaganac
oko matere svoje lizuci rane negove. S. Margitic
fala 31. Zivine ne samo ne razdrise ga, nego
padose ponizne prid negove noge i pocese se
oko nega milovat. J. Filipovic 1, 277b. Jer je
drago raateri, da se oko ne miluje (t. j. nezin
sincic). 1, .303b. Pticice, koje bi slusale ga pri-
povidati i milovale se oko nega. F. Lastri6 test,
ad. 61b.
h. zaliti. U rjecniku Vrancicevu (misereri),
u Bjelostjeneevu (milujem, misereor, miseresco),
u Jambresicevu (milujem, compatior), u Voltigi-
jinu (compatire, compassionare, bedauern, be-
giinstigen, nem. druga rijec ne odgovara drugoj
talijanskoj) i u Daniiicevu (misereri). Vidi mi-
liti pod a, c. Milosrbdijemb svetago svojego duha
milujej padsij rodb clovecbskyj (t. j. Bog). Stefan
pam. saf. 1. St gospodinb moj .... ubogyje miluje
sirotamb i vbdovicamb razdrabjaje hlebb svoj. Da-
nilo 302. Kada vidis clovika gola i naga, oblci
ga i ne miliij plti tvoje. Transit 77. Ga ciniste
komu mojih najmanSemu miluje nih, sve one
meni vi ciniste. M. Maruli6 306. I sluzi nam ne
milujuci zivota svoga ni marhe svoje (iz xvi
vijekaj. Moa. croat. 264. Oblicje moje samo po
sebi nutrnu cemernu bol ocito skazovase, i sfak
razmi ona nemila milovase me. P. Zoranid 6.
Boleci se i milujuci, da misto poglavito .... bise
se podlozilo na sluzbu idolsku. Arch. slav. phil.
4, 428. Ne miluj tilo tvoje, kada ga vidis raz-
diruci (t. j. gdje se razdire). F. Vrancid ziv. 59.
Milovase ubogare, kojijem davase sfe, sto imase.
B. Kasic per. 117. Plakahu se i zalovahu milu-
juci Isusa. P. Baksid 114. Miluje ga (t. j. izra-
iiena Isusa) tvrda stina, vas svit ovi, nebo gori.
A. Vitajid ost. 175. Ufas li se, da bi te jedan
andeo onako }ubeznivo primio, onako ustrpjivo
podnio, onako se na te smilovao, kako te prime,
podnosi i miluje oni ispovidnik? I. P. Lucid
razg. 44.
i. Ima podosta primjera, u kojima se pravo
znacene glagola milovati (milovati se) ne moze
razahrati. J^rbimo dobroga, zasto je dostojan,
milujemo zaloga, jer je nepokojan. P. Hektoro-
vid 38. Jur bi se utisala ter me milovala i utihu
dala. P. Zoranid 33. Gospodine Isukrste . . . koji
narod clovicaski milujuci .... dostoja si se
s nebes slisti. Starine 1, 223. Pogled meni, mi-
lujud me, daj srdani.B. Kasid nac. 52. Ti, o pri-
dobrostivi Boze, koji svemogudstvo i dobrotu
tvoju prastajudi i milujudi se grisniku najvecma
pokazujes. A. Kanizlic bogo}ubnost 145. Vidje
Mariju, koja milovase Jubez^ivo neke kreposne
djevojcice. Misli krst. 81. Hotio je vede praved-
nike nego pokornike svojom blagodom milovati.
A. d. Bella razgov. 105. Blagosovom neg miluje
Mile i pita ga za putnicko zdrav)e. Osvetn. 2,
19. Hvala vam, koji ste milovali (kao da znaci:
imali dobrotu doci ovamo). M. D. Milicevic zlo-
sel. 83.
MILOVCl, Milovaca, to. pi. zaselak u Bosni
u okruzju banoluckom. Popis zit. bos. i here. 202.
MILOVCICA, /. dem. od milovka (ovca, vidi
tamo). U Lici. J. Bogdanovid.
MILOVCiC, m. prezime izvedeno od imena Mi-
lovac. U rjecniku Danicicevu (s potvrdom iz xv
vijeka). Druge su potvrde: K. Jirecek spom. 72
(iz XV vijeka). T. Smioiklas spom. 146.
MILOVICA, /. dem. od milova (krava, vidi
tamo). U Lici. J. Bogdanovid.
MILOVIC, m.
a) prezime izvedeno od imena Milo. U rjec-
niku Danicicevu (s potvrdama iz xv vijeka).
Druge su potvrde: T. Smiciklas spom. 306. Drz.
kalend. (1905) 295. Etnogr. zborn. 5, 890 (s po-
tvrdom za Hercegovinu).
b) ime dvjema selima u Dahnaciji u kotaru
kotorskom. A. Masek 28. 31.
MILOVICI, m. pi. selo u Crnoj Gori. Glasnik
40, 19. Etnogr. zborn. 8, 30.
1. MILOVID, m. Samo u Sulekovu rjeen. zn.
naz. kao graditejski izraz za nem. Fensterwerk,
Befensterung, franc, fenetrage, tal. finestrato ;
k tome se jos kao sinonim navodi pro^^orje.
2. MILOVID, adj. koji je mila vida, simpati-
can (?). Samo u primjeru: Mozda je uharnije
svakomu, da mu se uzgoji otvorito srce, bistra
dud i duh milovid, nego da mnoga izuci. M.
Pavlinovid rad. 172.
MILOVIDAN, milovidna, adj. koji je mio vi-
djeti. U rjedniku Stulicevu (aspectu iucundus
1. MILOVINA
702
MILURA
/
s naznakom, da je iz ruskoga rjecnika) i u Po-
povicevu (augenerfreuend). Ima i B. Sulek u
rjecn. zn. naz. za nem. grazios, tal. grazioso. Mi-
lovidan, lijep vidjeti, kojega je milo gledati. M.
Pavlinovi6.
1. MILOVINA, /. neko zemliste, na kom su
nive, u Hercegovini. Etnogr. zborn. 5, 1167.
2. MILOVINA, /. nekakva voda u Konavlima
(u Dahn.). Zborn. za nar. ziv. 8, 105.
3. MILOVINA, /. meko vrijeme od juga, oma-
rina. M. Pavlinovic.
1. MILOVKA, /. ime ovcL F. Kurelac dom.
ziv. 32. J. Bogdanovic (s naznadenijem akc).
2. MILOVKA, /. neka ruda, koja se nem. zove
Talk, tal. talco, franc. st<^atite, talc. B. ISulek
rjecn. zn. naz. — Iz rus. jitwoBKa.
MILOVNICA, /. ona, koja zali. Samo u Vol-
tigijinu rjecnika (compassionatrice, eine Bedau-
ernde). — Sasma yiepoiizdano.
1. MILOVNIK, m. Izmedu rjecnika samo u
Stulicevu, gdje se kaze, da zna6i isto sto mi-
losnik i da se nalazi u Mrnaviea. U ovoga
pisca doista se nalazi milovnik u znacenu: onaj,
koji miluje (vidi glagol milovati pod a, f.). Mi-
lovnice pravi, jubezno ufanje (govori se Bogu).
I. T. Mrnavid istum. 185. Dakle milosnik u zna-
cenu pod f. — U ovom pak primjeru milovnik
znaci isto sto milosnik pod e : Nika (t. j. dje-
vojka) odstupja od svog milovnika. A. Knezo-
vic 88.
2. MILOVNIK, m. prezime u nase vrijeme.
Imenik (1906) 443.
MILOVOJ, m. vidi Milovaj.
MILOVOl^AN, milovojna, adj. isto sto milo-
stiv. Samo u Stulicevu rjecniku (bonignus, Cle-
mens s naznakom, da je iz kajkavskoga pisca
Muliha ; — ima i adv. milovo}no, benigne, cle-
menter).
MILOVOl^NOST, /. MILOVO^STVO, n. isto
ito 77iilostivost. Samo u Stulicevu rjecniku (be-
nignitas, dementia s naznakom, da je iz kajk.
jnsca Muliha).
MILOVON, m. Samo u Stulicevu rjecniku, gdje
pise res suavis, koje ce biti grijeskom mjesto
odor suavis, t. j. mio von.
MILOVONAC, milovonca, m. Samo u Stuli-
cevu rjeiniku, gdje pi&e res suaviter spirans, t.
j. stvar, koja milo vona. — Nepouzdano.
MILO VON A JUG, adj. (upravo partic. prez.).
Samo u Stulicevu rjecniku (auavitor spirans). —
Bice upravo milo vonaju6 (od milo voriati).
MILOVUK, m. upravo ime, ali danas sluzi
kao prezime. Kalend. srb. (1882) 219. §em. mitr.
(1900) 63. Postavfeni akc. ima. D. Daui6i6 kor. 199.
MILOVUKOVli, m. prezime. T. Smiciklas
spom. 177. 181. Som. pakr. (1898) 27.
MILOZllACAN, milozra6na, adj. Samo u Stu-
lidevn rjeiniku, gdje se kaze, da znaci isto sto
iniloobrazan. — Nepouzdano.
MILOZVUCaN, milozvu6na, adj. koji milo
evuf-i. Samo u Popovicevu rjein. za nem. uohl-
tOneiid.
MILOi^JVKv, m. prezime izvedeno od imena
Miloiiv. knjemu nema potvrde. R. Lopaaid spom.
1, 2:i:i (.Miloxlvicli' M tal. pismu iz svrSetka
XVI vijrka).
MIL8KI. adj sto pripada milu (t. j. sapunu).
Nacvjet jedno«;a gogojka miUkoga. M. I'avlino-
v\6 rud. 51,
MIL§A, m. musko ime od mila kao i Milan,
Miles u spomenicima xiv i xv vijeka. U rjecniku
Danicicevu. Druge su potvrde: Svetostef. hris.
30. K. Jirecek spom. 33. 87. Dec. hris. 21. 46.
MILSIC, m. prezime. U rjecniku Danicicevu
(s jjotvrdom iz spomenika pisanoga oka g. 1400).
Jos je potvrda: Dec. hris. 5.
MILSIN, adj. sto pripada Milsi. U rjecniku
Danicicevu (s potvrdom iz xiv vijeka). I da se
hrani Eadoslava, Milsina zena, do ne sbmrti (iz
XIV vijeka). \i. Stojauovic hris. 27.
MILTA, m. musko ime od mila kao i Milla.
Svetostef. hris. 33. Dec. hris. 4.
MILTEN, m. musko ime u spomenicima xiii
i XIV vijeka. U rjecniku Danicicevu, gdje ima
potvrda za Miltenb i Miltens. Druge su potvrde',:
Svetostef. hris. 34 (Mil'tenb). y. Stojanovid zap.
i natp. 1, 56 (Milbtenb, iz xiv vijeka). Dec. hris.
10. 58 (Mil'tenb). 78. 90 (Mil'tenb). Nalazi se i
u lat. spomeniku : Mon. ragus. 1, 123. 207. (Mil-
ten). 216 (dat. *Milteno). Vidi i Mioten.
MILTENIC, TO. vidi Miotini6.
MILTOS, m. ime od mila. U rjecniku Dani-
cicevu s potvrdama iz xv vijeka. Potvrdeno je i
XIV vijeka. Dec. hris. 44.
MILXJJ, m. ime od mila kao i Milan, potvr-
deno XIV vijeka. Dec. hris. 10. 55. 78.
MILUJE VIC, m. prezime potvrdeno xviii vi-
jeka. Ij. Stojanovic zap. i natp. 2, 73.
MILUJKA, /. zensko ime od mila kao i Mi-
lica. S. Novakovic pom. 80 (gdje je zabijezeno
MH.iBnKa, koje hi se moglo citati i Miluika, ali
nije prilike).
MILUKA, /. a) zensko ime od mila kao i Mi-
lica. U rjecniku Vukovu. — b) ime kozi. F. Ku-
relac dom. ziv. 38.
1. MILIJN, m. ime od mila kao i Milan. U
rjecniku Viikovu i u Danicicevu (u ovome dru-
qom s potvrdom iz xiv vijeka). Druge su po-
tvrde: Rat 354. 360.
2. MILUN, m. dina, iz tal. mellone. B. Sulek
im. (s potvrdom za Dalmaciju). Govori se i na
ostrvu Babu, gdje je akc. nam. milun, gen. mi-
luna. M. Kusar rad jug. ak. 118, 18.
MILUNA, /. zensko ime od mila kao i Milica.
S. Novakovid pom. 80. Miluna, zensko ime iz
diptiha manastira Gomirja iz xviii vijeka. V.
Arsenijevic. Potvrduje i: Z6m|ak 3.
MILUNAC, Milunca, to. prezime u nase vri-
jeme. §em. pakr. (1898) 27.
MILUNIC, m. prezime. Starine 12, 4 (iz svr-
setka xvii vijeka). Rat 141. Sem. pakr. (1898) 27.
MILUNI61, m. pi. selo u Novom Pazaru. Et-
nogr. zborn. 4, 278.
MILUNIKIC, m. prezime izvedeno valada od
zenskoga imena Milunika, kojetnu nema potvrde.
Rat 145.
MILUNKA, /. zensko ime od mila kao i Mi-
lica. U rjecniku Vukovu.
MILUNKO (bice takav akc, mozda i Miliinko),
m. ime od mila kao i Milan. M. D. Milicevii
jurm. 2. 3.
MILUNOVIC, m. prezime. R. Lopa§i6 spom.
1, 82 (iz xvi vijeka). Statut po]. 312. Rat 405.
MILUNOVICI, m. pi. zaselak u Hercegovini.
Popis zit. bos. i here. 518.
MILURA. /. plitko more oko rata. Govori se
na ostrvu Hvaru, gdje je akc. miliira. Slovinac
(1881) 418. - Vidi 4 milina.
MILUEDA
703
2. MI^iA.
MILIJE.DA (tako je sahi]ezen akc), m. augm.
ime od Mile, tl Lici. J. Bogdanovic.
MILUSIC, TO. prezime u nase vrijeme izvedeno
od imena Milus, kojemu nema potvrde. Bosnak
(1908) 126,
MILTJ§, m. ime od mila kao i Milan, Milos.
TJ rjecniku Vukovii. Ima mu potvrda i iz dav-
nine: Dec. hris. 47.
MILUSA, /. a) sensko ime od mila kao i Mi-
lica. U rjecniku Vukovu. Po svoj je prilici to
ime u primjeru: Eetinere in civitate Millusam
famulam. Mon. ragus. 1, 210. — h) ime kozi. F.
Kurelac dom. ziv. 38. — c) mjestance u Dal-
maciji u kotaru makarskom. A. Masek 66. —
d) TJ Lici se govori: milusu uz draguSu, t. j.
milo za drago, uslugu za uslugii. Ti bi 6io, da
on tebi sve to ucini zabadava, a zar ne znas,
sto |udi kazu: milusu uz dragusu? J. Bogdanovi6.
MILU&IU, m. prezime. U rjecniku Danicicevu
(s potvrdom iz xv vijeka). Druge su potvrde: K.
Jirecek spom. 61 (iz xv vijeka). Drz. kalend.
(1905) 296. Etnogr. zborn. 5, 1067. Bosnak (1908)
126. — Mozda se ovo prezime dvojako govori:
Milusic i Milusic; prvo je od muskoga imena
Milus, drugo je od zenskoga Milusa.
MILUSINAC, Milusinca, m. selo u Srbiji u
okrugu timockom. S. Koturovic 445.
MILUT, m. ime od mila kao i Milan, Miles.
U rjecniku Danicicevu (s potvrdom iz xv vijeka).
MILtFTIN, m. ime od mila kao i Milan, Mi-
los. U rjecniku Vukovu i u Danicicevu (s po-
tvrdama za krafa Stefana Urosa ii, koji se
zvao i Milutin). Druge su potvrde: Danilo 25.
102 (za istoga kraja). Dec. hris. 22. 33. Glasnik
II, 3, 77 (iz pocetka xviii vijeka).
MILUTINIC, m. prezime u lat. ispravi iz
kraja xv vijeka (,Mylwthynych'). Mon. croat. 171.
MILUTINOVAC, Milutinovca, m. negda selo
u Srbiji u Lijevcu. Etnogr. zborn. 5, 461.
MILUTINOVIC, m. a) inezime. Pjev. cm.
108a. D. Avramovic 189. Drz. kalend. (1905) 296.
Imenik (1906) 443. — h) zaselak u Bosni u
u okruzju bihackom. Popis zit. bos. i here. 254.
MILUTOVAC, Milutovca, m. selo u Srbiji u
okrugu moravskom. S. Koturovic 445.
MILUTOVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Livada u Milutovici. Sr. nov.
1875, 31.
MILUTOVIC, ??i, prezime. U rjecniku Dani-
cicevu (s potvrdom tz xv vijeka).
MILUTOVINA, /. zaselak u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 146.
MILVA, /. zensko ime od mila kao i Milica.
Samo u primjerima: Parue, filia Milue. Mon.
ragus. 1, 52. Occultare Radosclavam filiam de
Milua. 1, 123.
1. MI^ Mija, m. musko ime od mila kao i
Milan, Milos. U rjecniku Vukovu. Mozda ovamo
ide i iz Daniciceva rjecnika Milb (s potvrdom
iz XV vijeka), koje se moie citati Mi| {ali i Mil) ;
to vrijedi i za Milb. Dec. hris. 27. 28. Ispor.
adj. Mijev (pisano Milevb, ali da je tu ],to do-
kazuje e; od Mil bilo bi Milov). Glasnik 35, 122
(iz XIV vijeka).
2. MIl^, TO. zaselak u Bosni u okruzju sara-
jevskom. Popis zit. bos. i here. 72.
3. MIJ^, mi}a, m. mjera za dajine. Iz tal. mig-
lio, a ovo iz lat. millia {t. j. passuum, hijada
koraiaja). U rjecniku Belinu (miglio, spazio di
mille passi), u Stulicevu (milliarium, mille passus
.s naznakom, da je iz Belina rjecn.) i u Vukovu
(u kojem se kaze, da je isto sto mi^a i da se go-
vori u primorju pa se dodaje za primjer iz nar.
posl. vuk 287: S jednim se kolacem moze sto
mija proci, a su sto kolaca jedan mi}). Cuje se
dva mija, gdje se tuj mlaskaju. M. Vetranic 2,
330. Koja bijase daleko od Jeruzolima jedan
mi}. P. Baksi6 45. Ta ravnica za tri mija pro-
stire se. I. Dordic salt. 309. Broje se tri tisuce
|udskijeh sezana aliti tri vrijedna mija. ben. 139.
Dvadesti mija italijanskijeh, od kojijeh svaki
nosi tisucu sezana. S. Rosa 180. Dvadesti i ce-
tiri mi}a daleko. A. Kali6 544.
4. MI^, m. debela igla sa sp}ostenim ostrim
krajem kao u dleta. Upotrebjava se u Crnoj
Gori, kad se rane vidaju. Iz arnautskoga mil,
a ovo iz turskoga mil. Etnogr. zborn. 8, 312.
313. Mozda ide ovamo primjer: Kad to cula dva
berbera mlada, prihvatise mi|e i fiti}e, pa eto ih
Hrnicinoj kuli (da vidaju ranenoga JBLalila). Nar.
pjes horm. 2, 182.
1. MI!^A, a) musko ime od mila kao i Milan.
U rjecniku Danicicevu (s potvrdama iz xiv vi-
jeka,). Druge su potvrde: Dec. hris. 6. 21. 1^.
Stojanovic zap. i natp. 2, 95 (iz xviii vijeka).
Glasnik 49, 12 (iz xviii v.). — b) Mi}a, zensko
ime od mila kao i Milica. U rjecniku Vukovu
(gdje se kaze, da je od mila mjesto Mijana i
Milica). Na jednom sjedi Mila vezi}a, na dru-
gom sjedi Petre zlatare. Vuk ziv. 14. Ima stara
crkvina, za koju se prica da ju je nacinila neka
devojka Mila vezila. M. D. Mili6evic knez. srb.
1030.
2. MI^A, /. isto sto 3 mi} i istoga postana.
Sa znacenem lat. milliarium (milliare), tal. mig-
lio, nem. Meile nalazi se u rjecniku Vrancicevu,
u Mikajinu, u Bjelostjencevu, u Jambresicevu
(u lat. dijelu), u Voltigijinu i u Vukovu. Medu
primjere su uzeti i onaki, gdje je gen. pi. mi}
Hi mi}a, koji bi i jedan i drugi oblik mogao biti
ne samo od mi}a /., nego i od mi} to.
a) uopce. Bise daleko 2 mili. Korizm. 35^.
Da bi posao sto mi}a. Zborn. (1520) 15^. Da ga
je gorom cut najmane sto mi}a. M. Vetranic 2,
168. Jegda vihojase putem Apijem (t. j. sv. Pe-
tar), vsrete abije prvu mi}u Krsta. §. Kozicid
4*. Dvi ugarske mi}e . . . . u dugo j' prikrila (t.
j. vojska), a mi}u siroko. B. Krnarutic 7a. Dva-
nadeste mi} otide od grada. Starine 3, 241. Most
dvi mi}e dug, a dvi noge sirok. 4, 113. Pojdi
tri mi}e daleko. F. Vrancid ziv. 17. Podalec do-
bar kus dvi mi}e po dva krat. D. Barakovic
vila 31. Pol mi}e latinske daleko od mora. F.
Glavinic cvit 139^. Dvi mi}i daleko od Rima.
155a. Ponise ga malo ne po mi}e. I. Anci6 ogl.
46. Buduci od nega daleko sest mi}ah. A. Kad-
ci6 151. Daleko od Jeruzolima jednu mi}u. M.
Leku§i6 43. Ulize u jednu planinu .... cetiri
mi}e daleko od Kroje. A. Kacic razg. 111. Otide
s onoga mista jednu mi}u daleko. A. Kanizli6
utoc. 434. Daleko tri mi}e od rodnoga dvora.
roz. 122. Daleko . . . po mi}e. M. Dobretic 96.
Jedan korak, ki je tri sto mi} velik. Nar. prip.
mikul. 40. Tri mi}e se j' zemja tresla. Nar. pjes.
istr. 2, 57.
b) Mjesto mila nalazi se katkad mi}a zem}e.
Tako je u Jambresicevu rjecn. (u lat. dijelu) :
milliare, jezero korakov, jedna mi}a zem}e; ^Ja
tako je i ovo : Za petdeset i cetiri ure ucinivsi
vise od 100 mi}ah zem}e dosao je. A. Tomikovid
ziv. 109. Tirali sni(h) Moskovina jednu mi}u zem}e
daleko. 127.
MIl^A
704
MIl^ANOVIC
3. MI^iA. Ne razahira se pravo znacene n
svezi od mije, koja se nalazi u jednoga pisca, a
sluzi kao adv. Ako hoc pojti, poj, ne sidi od
mije, ustani ter ne stoj. D. Barakovic vila 153.
Brodara 03tavih ne cekaf od mi}e niti se zaba-
vih, potekoh udije. 2U7. Od opcene casti bize u
pustinu ne od mije. jar. 133.
1. MIt'AC, mijca (tako je va]ada gen.), m.
neka vodena ptica. U Gradistu u Slayoniji.^ Kaze
se za Yiu da ,piva i krnauce ko macka'. Zborn.
za nar. ziv. 5, 124.
2. MIJ^AC, bice isto sto mi)ak, ako je dobro
stampanu. Prodati ili razmijeniti kakoj (sic!)
mijac, iiaaovinu ili kakvu zemju .... svi se do-
^ovaraju, hoc^e li ili ne ce. U podrinskotn okrugu
u Srbiji. V. Bogisic zborn. 51.
MIlriACKA, /. voda u Bosni. U rjecniku Vu-
kovu (voda sto tece kroz Sara,jevo s primjerom
iz nar. pjes. vuk 1, 494: Sarajevo, sto si potav-
helo? ili te je kuga pomorila, il' Milacka voda
poplavila?). Suica, koja primivsi u se Mi|acku,
Breznik i Nozdrac, saliva se u dnu po}a (t. j.
duvanskoga) u ponor. F. Jukic zeml. 55. Mijacka
injesto Milatska. D. Dani6i6 osn. 307.
MILa6a, /. zaselak u Hrvatskoj u zupaniji
licko-krbavskoj. RazdjeJ. hrv. i slav. 5.
MII^AGICE, /. pi. mjestance u Dalmaciji u
kotaru makarskom. A. Masek 67.
MII^aCiCI, 7n. pi. selo u Bosni u okruzju sa-
rajevskom. Popis zit. bos. i horc. 118.
MILACKA, /. a) zasilak u Bosni u okruzju
iravnickom. Popis zit. bos. i here. 482. — b) za-
selak u Dalmaciji u kotaru makarskom. A. Ma-
sek 9. — Ne razabira se, je li Mijacka imenica,
ili je pridjev, je li dat. i lok. Milacki ili Mi}a6koj.
MI^iACKA GREDA, /. zaselak u Bosni u
okruzju banoluckom. Popis zit. bos. i here. 178.
MII^ADIN, m. ime od mila kao i Miladin. S.
Novakovid pom. 81.
MI^AHAN, iiii}ahna, adj. dem. od mio. U
rjeiniku Belinu (samo adv. mijahno, teneramente,
con tenorezza) i u Stulicevu (mijahan, mili>. Ja
sam tvoja grlicica lipa, mijahna druzica. Jacko
7. Poglej mijalino za manum. 80. Onda 'e pocel
junak na koiia sidati, svojoj se rozici mijahno
spricati. 121. — Yidi 2 mijan.
MI],jAHNA, m., f. musko i zensko ime od mila.
S. Novakovid pom. 81.
1. MIlfiAK, Mijaka, m. ime od mila kao i Mi-
lan. U rjecniku Daniiicevu [s potvrdom iz xiv
vijeka). Druye su potcrde: Dec. hris. 6. 43.
2. MIl^AK, in. §uma u juznoj Srbiji. Etnogr.
zborn. H, 1(30. — Ne razabira se, kako je gen.,
dali Mijaka ili Mi)ka.
3. Ml^AK, mijka, j«. zem]iste, na kojem tko
sjedi i hoi od nega obradujudi gn. Iz tur. (arap.)
miilk (imane, svojina). Izmedu rjednika samo u
Vukovu (Orundstiick, fundus). U plur. je mil-
kovi, mTJkova. — Vidi milad.
(I) u navedenom znaienu. Da plati Jova
Stanojki u novcu za lieno uiijkove. Djelovod.
(.rot. IKO. Onoj prvoj zeni pokloni kudu i jo§
kojnkuki mijkova. Vuk dan. 1, 93. Po torn jo
bio odredio, da se prodaju turake kude i ostali
nii|kovi prav. sov. 11. Male koji mijak u pjos-
kovitoj pudini. M. Pavlinovid rad. H.
h) Narod u Lici nii|kom zove ugodnu i dra-
Xesnu okoliiMi. bila ta oko pojedine kude ili
cijolog snla. ,Ne znaS ti, u kakvu e mijku no-
gova kuda'. Akc. ie mi]ak, gen. miJka. J. Bog-
danovid.
4. MI^jAK, mijka, jm. kao da znaii milina.
Samo n primjeru: To pjevane .... nije sporko
ni zagojatno, nego puno mijka. U sjevcrnoj Dal-
maciji medu Srbima. Zbornik za nar. ziv. 7, 247.
MIl^AKOVAC, Mi}ak6vca (tako je zabi]ezen
akc), m. mjesto za 50 dana orana na sjevernoj
strani u ataru sela Knezevca (u Srbiji) pod li-
vadom .... Neki Mijko (vajada Mi(ak!) drzao
je tu zemju pod zakup u tursko vrijeme. Glas-
nik 19, 197.
MI^^AKOVCT, Mijakovaca (bice takav akc),
m. 1)1. zaselak u Bosni u okruzju banoluckom.
Popis zit. bos. i here. 202.
MHjAKOVIC, m. prezime. Dec. hris. 14.
MI^AKOVINA, /. zaselak u Srbiji u okrugu
uzickom. S. Koturovid 445.
1. MI^AN (bice takav akc), m. ime od mila
kao I Milan. U rjecniku Danicicevu s potvrdom
iz pocetka xv vijeka. Druge su potvrde: De6.
hris. 46. Jedno bjese vojvoda Milane. Nar. pjes.
vuk 5 (1865) 401. Drugo krilo vojvodi Mijanu.
Osvetn. 5, 96. — Danas u Hrv. sluzi kao pre-
zime. Imenik (1906) 443.
2. MHjAN, adj. isto sto mijahan ; ispor. me-
kan i mekahan. Pa kako se zgledaju mijano (t.
j. drugovi). Osvetn. 2, 46. A kad jutro tamu ra-
zagnalo i mijano ustalo sunasce. 2, 111. Ni cve-
tida mi}ano cvatene. B. Radidevic (1880) 214.
Mozda ide ovamo i primjer: Sej besjede ....
ke ti od strane skrovno nosi glas milane. J. Ka-
vanin 450^.
Mi];iANA, /.
a) zensko ime od mila kao i Milana. U
rjeiniku Vickovu. Druge su potvrde: S. Novako-
vid pom. 81. Pjev. crn. 287''.
b) selo u Hrvatskoj u zupaniji varazdinskoj.
Razdje).. hrv. i slav. 47.
MHjANI, m. pi. nekakvo selo u Slavoniji blizu
Virovitice zabijezeno prije nasega vremtna. T.
Smiciklas spom. 68. — Vajada mjesto Mejani.
Mir^ANl6 (bice takav akc), m. prezime. Glas-
nik II, 1, 25. Sem. pakr. (1898) 27. Imenik (1906)
443. Etnogr. zborn. 5, 852 (potvrdeno za Her-
cegovinu).
MI^ANltl (tako je zabi(ezen akc), m. pi. selo
u Bananima (u Crnoj Gori). V. I^osevid, U jed-
noj se nar. pjesmi selo to zove Milanid: Pa se
primi uz plome Banane, dokle dode selu Mila-
nidu. Nar. pjes. vuk 8, 273.
MIl^ANKA, /. me kravi. F. Kurelac dom.
Hv. 25.
MIljiANOVAC, Mijanovca (bice takav akc),
m. selo li Slavoniji u zupaniji pozeskoj. Razdje}.
hrv. i slav. 67.
MI^ANOVCI, Mi}anov8,ca (bice takav akc),
m. pi. dva sela u Bosni, jedno u okruzju bano-
luckom, drugo u tuzlanskom. Popis zit. bos. i
here. 218. 380.
MiVAN0Vl6, m.
a) prezime. T. Smidiklas spom. 184. §em.
pakr. (1898) 27. Etnogr. zborn. 5, 812 (s potvr-
dom za Hercegovinu). 8, 143 (s potvrdom za
Crnu Goru). BoSiiak (1908) 126. Nalazi se i u
Lici (s naznacenijem akc). J . Bogdanovid.
b) selo u Bosni u okruzju sarajevskom i za-
selak u Hercegovini. Popis 2it. bos. i here. 22. 560.
Mi:^ANOVICI
705
1. MIl^ENE
MI^^ANOVICI (bice takav aJcc), m. pi. neko-
liko zaselaka u Bosni i u Hercegovini. Popis zit.
bos. i here. 640.
Mi;^AR, mi|ara, in. hi}ada. Iz tal. migliajo
(uprnvo iz kojega tal. narjedja, u kojemu je da-
nas Hi je negda bilo migliaro, iz lat. milliarium).
U rjecniku Vtikovii (hijada litara, Tausend, mile
s naznakom, da se govori u Crnoj Gori i s pri-
mjerom iz neke nar. pjesme: Baba deda proda-
vala kroz pazare za mi|are). Posijemb vasoj mi-
losti dbva mijeha sira i pets mijarb ribe (u ne-
mnckom prijevodu na tome mjestu stoji . . . und
5000 Fisch). Sitzimgsber. 112, 48. Duzni su pla-
titi od vsakoga ini|ara meda po kr. 10 (mi|ar,
tisucu libara meda). R. Lopasi6 urb. 101. (iz
xvr vijeka). Kad ulove nekoliko mi|ara ribe,
dijele na bagase (u Crnoj Gori). V. Bogi§i6
zborn. 497. Na milare broje ribari srdjele (male
ribe), kad ih iz mreze vade. L. Zore dubr.
tu-t. 14.
MHjARINA, /. tako se u Hrvatskoj otprije
zvala odredena placa cinovnicima za sluzbena
2)utovana od svake mile (dok nije biJa vvedena
metricka mjera, a od onda govore: kilometrina,
t j. koliko im se placa od svakoga kilometra). U
Sulekovu nem.- hrv. rjecn. i u Pupovicevu za
vem. Meilengeld.
MI^AS, m. ime od mila kao i Milas (vidi
tamo). Ovo ti 'e nevo|ai Mijas Grijevii ....
Mijase, dokligodi ne nades junice, ne vrni se
na stan. M. Drzid 417.
MI^ASAN, mijasna, adj. isto sto mi|ahan
(vidi tamo). Samo u Stulicevu rjecniku (mija-
san, mili).
MI^jASic, m. zaselak u Dalmaciji u kotaru
zadarskom, A. Masek 144.
MI^ATOVICA, /. neka bara u Srbiji u okrugu
snbaekom. Niva pod barom Mi}atovicom. Sr. nov.
1866, 250.
Mi;^ATOVIC, m. prezime Jzvedeno od imena
Mijat, kojemu nema potvrde. Sem. pakr. (1898) 27.
Mi;^AVAC, mijavca, m. ornamenat slifian peru
nesto bogatije izvezen. J. Belovic-Bern. 190.
MI^jAVITI se, mijavim se, impf. Samo u
Stulicevu rjecniku, gdje se kaze, da znaci isto
sto omijaviti se, ali omijaviti se neina na svome
mjestu, vec omi|avati se, za koje se kaze da
znaci lat. 1. prurire, 2. fastidientem simulare.
— Nepouzdano.
MHjCO, m. ime od mila kao i Mi|ko. D. Avra-
movid 237. M. D. Milidevic knez. srb. 600.
MI^jCIC, m. dem. od mijak (vidi tamo pod b).
Lijepo mu e na onome mijcicu. U Lici. J. Bog-
danovid.
MIl^C (bice takav akc), m. ono zem}i§te, sto
je oko kuce i na kome je sama ku6a, zove se
m 1 J 6 ; dakle mi)6 odgovara dvoru. U Crnoj
Gori. Etnogr. zborn. 4, 418. — Vidi mi}ak.
1. MI^E, n. milina, milota. U rjecniku Vukovu
(das Lieb, was einem lieb ist, amor, deliciae
s naznakom, da je stajaca rijee, i s j>rimjerom
iz neke nar. pjesme: Oj devojko, mi|e moje!).
Krsti Todor cedo musku glavu, od mi|a mu lepo
ime daje. Nar. pjes. vuk 2, 157. Ho6e ti se imati
soli u glavi, Jupkosti u ponasanu, mi}a u srcu.
M. Pavlinovid rad. 180. Usred kojega je imao
se nastaniti raj slobode i svakoga mija Bozjega.
razg. 7. Sa uranka gorskoga jutarca i sa mila
pjesmenijeh tica. Osvetn. 4, 30. — Oj mije Mi-
lice (ovdje znaci mi}e ono, sto je kome milo, kao
i u primjeru, sto ga Vuk navodi u rjedn.). Nar.
VI
pjes. vuk 1, 109. — Pripasao na Ejubu cordu
(t. j. sultan) .... pa narodim mi|e rasposije (tu
ce mi|e znaciti: pozdrav). Osvetn. 5, 62.
2. MIIjjE, zaselak u Bosni u okruzju sarajev-
skom. Popis zit. bos. i here. 20. — Ne razabira
se ni rod ni broj ove rijeci.
8. MIl^E, rijec tamna znacena u ovijem pri-
mjerima staroga dubrovackog govora : Sada ve<Se
pisi mije. M. Drzic 221. Dize hi|e mijo na Ko-
bije. — Kamo ti hi}e, kamo ti mije, o milolaz ?
— Pise mu mije. Poslov. dani6. Ni toj se rijeci
ne razabira ni rod ni broj.
1. MIJ^EN, «i.
a) ime od mila kao i Milan. U rjecniku
Vukovu i u Danicicevu (u ovome drugom sa
dvije potvrde iz xiv vijeka). U starijem spome-
nicima ime ovo ima dva lika: Miljen i Mij.en
(cir. -Ai- i -.^le-); prvi je u potvrdama, Sto ih
navodi Danicic u svome rjecn., imaju ga i De6.
hris. 69. 76. F. Lukarevic 153. 154. 1^. Stojano-
vi6 hris. 180 (ne razabira se iz kojega vijeka).
Drugi lik imaju: Dec. hris. 80 i S. Novakovi6
pom. 81.
f}) ime volu. F. Kurelac dom. ziv. 25.
2. MI^EN, adj. isto sto mio. Sto je tebi, moj
mijeni ca6e? Nar. pjes. istr. 1, 45. Mijeno (adv.),
amabiliter. D. Nemanic (1885) 61. MiJeni, ml-
jena, mifeno, lieber. U Lici. J. Bogdanovid. —
Bice upravo pas. partic. od glag. militi u zna-
cenu pod a, b.
MI^ENA. /. zensko ime od mila prema mus-
kotne Mi|en. S. Novakovid pom. 81 {gdje pise -Jii.-).
Mi:^ENICA (bice takav akc), f. ona, koja je
kome mila. Kamo tebi mijenica seka? Nar. pjes.
petr. 1, 326. Bila je jednom i Dalmacija ....
mijenice Konstantinove i Upravdine nestalo je
(t. j nestalo je Dalmacije, koju su milovali ca-
revi K. i IJ). M. Pavlinovid razl. sp. 382.
MIl^fiNIK, mijenika, m. onaj, koji je kome
mio. U rjecniku Stulicevu (carissimus, qui apud
aliquem est in magna gratia) i u Popovicevu
(der Liebste). Mi|enik, der Liebling. Ti si moj
mijenik. U Lici. J. Bogdanovid.
MIl^ENKA, /.^ zensko ime od mila prema mm-
kome Mi|enko. Sto Miljenka ozdravja, toj Ra-
djenka razbaja. Poslov. danic.
MI^ENKO, m.
a) musko ime od mila. Potvrda ima samo
iz starijih vremena, dok se govorilo Miljenko (a
ne Mijenko). F. Lukarevic 15. M. Drzid 80. I.
Gundulic 124. S. Novakovidpom. 81 (zapisato -.^i-).
b) mijenko, m. kao nom. appell. bice isto
sto milenik. Samo u Stulicevu rjecniku, gdje je
krivo zabijezeno znacene (amans, amator).
Mi;^ENO, n. selo u Bosni u okruzju sarajev-
skom. Popis zit. bos. i here. 80.
Mi:^ENOVIC, m. prezime. U rjecniku Danici-
cevu (s potvrdama iz xiv i xv vijeka, — iz xiv
-jii-, a iz XV -A-k- i -Aie). Druge su potvrde:
Dec. hris. 75 {-A-k- ; istome covjeku pise se ovo
j)rezime i Milenovid na str. 8). \i. Stojanovid
hris. 52 {-a^-, iz xv vijeka). A. Kacid korab. 455
(Miljenovid). T. Smidiklas spom. 162 (,Milieno-
vich') Sem. pakr. (1898) 27 (-^i.e-).
1. MI^jENE, n. nom. verb, od militi t militi
se. U rjecniku Belinu (accarezzamentol, u Bje-
lostjencevu (milene, blanditia), u Jambresieevu
(milene, blanditia, commiseratio, — ovo drugo
u lat. dijelu), u Voltigijinu (carezza, vezzo, Lieb-
kosung) i u Stulicevu (milene, blandimentum,
45
2. MI]^ENE
706
MI^KOVICI
venustas, elegantia, decor, — ova zadna tri zna-
cena s naznakom, da su iz Kacica). Jer tu noma
puno cjelovaria, a Jubavi uv'jek izobila bez mi-
Jena i prez zagrjana. Osvetn. 2, 4. Suze daju
lubavna nudena i grjena dare od mijeaa. 4, 65.
Da ti Fate vecerati dade od milena i dragosti
puste. Nar. pjes. horm. 2, 378. U ta tri primjera
mijene je prema militi u znacenu pod a, b. —
Kako se vidi, mjesto mijene cesto se pise milene.
2. MIJ^ENE n. nam. verb, od mijeti. U rjec-
niku Vukovu (mijene, gmijene, das Kriechen,
reptatio).
MIlriES, m. ime od mila kao i Miles. Sveto-
stef. hris. 33 (Mii-vtiiib). S. Novakovid pom. 81
(akuz. Mii.itiiia t MHJieiua).
MI]^E§A, ime od mila, ne zna se, je li musko
Hi zensko. J^. Stojanovic hris. 180 (Miiaiuioy,
akuz., — ne razabira se, iz kojega je vijeka).
MI]^E§EVA, /. isto sto Mileseva (vidi tamo).
U rjecniku Danicicevu rMH.iimeBa, s potvrdama
iz xiii vijeka i dale). Potvrde su jos: Glasnik
22, 231 (-.v>.-, iz XVII vijeka). S. Novakovic pom.
138 (-.iie-)^
MI;^eSeVKA, /. isto sto Mijeseva, Mileseva.
U rjecniku Vukovu (gdje se kaze, da je isto sto
Miloseva i da je stajaca rijec, s primjerom iz
nar. pjes. vuk 2, 103: Dok nacini crkvu kod
Trebina Mijesevku na Hercegovini). Hasan-pasa
svilen cador raspe prema b'jeloj crkvi Mijesevci.
Nar. pjes. vuk 3, 74.
MI!^E8EVSKI, adj. isto sto milesevski (vidi
tamo). U rjecniku Danicicevu (s piotvrdom iz
XV vijeka, -.it.-).
MIl^KSI, m. pi. nekakvo mjesno ime. S. No-
vakovic pom. 138 (-.'it-).
MIJETI, millm, itnpf. gamizati. Ne nalazi se
ni u jednom slav. ieziku ni u drugum kojem in-
doevropskom. Izmedu rjecnika samo u Vukovu
(mijeti, gmijeti, kriechen, repo). Crv u srpskom
jeziku ne puzi, nego gamize ili mili. Vuk pisma
25. I daje vrolo mili kojekuda. B. Kadicevid
(1880) 337. Pauce . . . . ja cu te opet u jutru
pustiti, da milis po svetu. Vuk 2iv. 324. — U
prenesenom smislu: Kroz srce mu ko stra(h)
mili, kao da ga nebo kara. B. Kadicevid (1880)
296. — Vidi gmijoti i hmijeti.
MI^ETINAC, Alijetinca, m. suma u Slavoniji
kod sela Bastaja. Sem. pakr. (1898) 46.
MII^ETKE, Mijetaka, /. p)l. selo u Bosni u
oknizju sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 102.
MII^EVA, m. musko ime. U rjecniku Danici-
cevu (s potvrdom iz svr§etka xiv vijeka i s do-
datkom: sumnam da je dobro prepisano, t. j.
Mii.i l,na),
MIl^EVAC, Mijevca, m. a) zaselak u Bosni u
okruzju sarajevskom, selo u Hercegovini. Popis
i^.it. bos. i here. 640. — b) selo u llrvatskoj u
iupaniji modrusko-rijeikoj. liazdjej. hrv. i slav. 21.
MII^HVCI, Mi|evaca, »». pi. a) zaselak u Bosni
u (ikruzju banuluckom, selo u okruzju bihackom,
zasdnk u Hercegovini. Popi.s zit. bos. i here.
640. — h) selo u Dalmaciji u kutaru kotorskom.
A. .Manek 'Jl. -- r) selo u Slavoniji u iupaniji
virovttiikoj. Kazdjej. hrv. i slav. 79. Zapisa'to
je i pnje nanega vremena. T. Smifiiklas spom.
69. 27;-). ^
MIVKVf^ANIN, m. iovjek iz Mi^evaca (uDalm.).
Dvore tobo Milevt'aiu. P. Knoievic pisme 113.
o) pretime izvedenn od imenn Mi]. K. .Ti-
recek spom. 61 (iz xv vijeka). J^. Stojanovii zap.
i natp. 2, 4.56 (ne razabira se vijek). T. Boca
44. §em. mitr. (1900) 217. Sem. pakr. (1898) 27.
Imenik (1906) 443. Bosnak (1908) 126.
b) dva sela ijedan zaselak u Bosni u okruz-
jima banoluckom i tuzlanskom. Popis zit. bos. i
here. 610.
MIl^EVICI, m. pi. a) jedno selo i dva zase-
oka u Bosni u okruzjima sarajevskom i tuzlan-
skom. Popis zit. bos. i here. 640. — b) selo u
Novom Pazaru. Etnogr. zborn. 4, 344. — c) selo
u Srbiji u okrugu pozarevaikom (mjestani go-
vore Mijevice). S. Koturovic 445. — d) neko
mjesto, ne zna se, gdje. zabijezeno prije nasega
vremena. S. Novakovic pom. 138.
MI^^EVINA, m. i f.
a) ime Muhamedovcu. Pohara pa§a Mijevina
Drobiiake 1817. (u zapisu iz prve polovine xix
vijeka). Starine^lO, 262. Videste li pasu Mije-
vinu i sa nime Cengic Smail-agu? Ogled, sr. 394.
b) selo u Bosni u okruzju sarajevskom. Po-
pis zit. bos. i here. 46.
c) mijevina, nekakav meki bijeli kamen. U
Mostaru. M. Mil as rad jug ak. 153, 88. Potvr-
duje (s istijem akc. i znacenem) i 1^. Stojanovic.
Mijeviaa, vrsta bijele meke stijene slabe od
mraza. M. Pavlinovic.
MI^^jEVO, n. zaselak u Dalmaciji u kotaru
kotorskom. A. Masek 18.
MIly-EVSKA KIJEKA, /. zaselak u Bosni u
okruzju sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 46.
MHjIC, m. prezime u nase vrijeme u Srbiji
Etnogr. zborn. 5. 59., 8, 527.
Mi];.INA GLAVA, /. dva brda u Srbiji, jedno
je u okrugu knazevackom, drugo u jagodinskom.
Glasnik 19, 297., 61, 130.
MHjKA, /. zensko ime od mila kao i Mija. U
rjecniku Vukovu. — Vidi Milka.
MI!^KO, m. musko ime od mila kao i MiJ. U
rjeiniku Vukovu. Druge su potvrde: R. Lopasic
spom. 1, 83 (,Miglcho' u tal. ispravi xvi vijeka).
B. Avramovi6 203. 239. M. D. Milicevic knez.
srb. 1104. Eat 354. — Vidi Milko.
Ml^^KOV, m. (upravo adj.). prezime u nase
vrijeme. Sem. mitr. (1878) 44.
MI^KOVAC, Mijkovca, m. a) selo i zaselak
u Bosni, selo u okruzju banoluckom, zaselak u
travnickom. Popis zit. bos. i here. 640. — b) selo
u Crnoj Gori. V. ^esovid (s naznacenijem akc).
— c) dva sela u Srbiji, jedno u okrugu timod-
kom, drugo u toplickom. S. Koturovic 445. —
d) suh potok u Srbiji u okrugu jagodinskom.
Glasnik 61, 130.
MIJ^KOVAGA, /. rijeka u Srbiji u okrugu
krajinskom. M. D. Milidevic knez. srb. 944.
MI^KOVICA (tako je zahifezen akc), f. vr-
letpo mjesto u ataru sela Pinosave (u Srbiji u
srizu vracarskom) . . . KaZu, da je tu nekakav
Mijko imao kolibu, pa se po nemu prozvalo tako
ovo mjesto. Glasnik 19, 197.
mI^jKOVCI, Mijkovaca (bice takav akc), m.
pi. .'ielo u Srbiji u okrugu topliikom (mjestani
govore Mi|kovce). S. Kotnrovid 445.
MllriKOVK^, m. prezime. A. Kacid korab. 482.
D. Avramovid 188. 246. Drz. kalend. (1905) 296.
&em. pakr. (1898) 27. Bosnak (1908) 126. Nazna-
ceni akc. zabi}ezio (za Liku) J. Bogdanovi6.
Mi^jKOVIGI (bice takav akc), m. pi. selo u
Hercegovini. Popis iit. bos. i here 494.
MI];iKOVSKA MALA
707
2. MIMO
MI^KOVSKA MALA Hi MIl^KOVACKA M.
/. dio sela Bunara n Srbiji u okrugu jagodin-
skom. Glasnik 61, i30.
MH/NIK, 7tt. samo u Sulekovu rjefin. zn. naz.
za nem. Meilensaule, Meilenstein, Meilenzeiger,
tal. colonna migliare, t. j. stup Hi kamen, na
kojem sii naznacene mi}e.
Mi:^OJKOVIC, m. prezinie u Srbiji. Etnogr.
zhovn. 6, 308. Da nije grijeskom -\- mjesto -1-?
Vidi Milojkovic.
MI^OKA, /. ime ovei u Lici. Zborn. za nar.
liv. 5, 139. — Vidi miloka.
MIl^OKAZ, m. samu u Sulekovu nem.-hrv.
rjecmku i Popovicevu za nem. Meilenzeiger,
dakle isto sto mijnik (vidi tamo).
MI^ON, m. isto sto milijon. Ako u nas ima
inijon vojske, u nega su dva mijona vojake.
Nar. pjes. petr. 2, 74.
1. MI^UN, m. musko ime od niila kao i Mi|,
Mijko. V rjecmku Danicicevu s potvrdom iz xiv
vijeka.
2. MI^UN, m. isto sto milijun. Sto se strati
srebra i zlata dvi i|ade i devet stotina i dva-
deset mi}una. S. Margitii fala 144. Neron u 15
godista skupi od puka 55 mijuna skudi. J. Ba-
novac pripov. 178. Pedeset i jedan mi|un ....
fiasa. pred. 48. Mijun aliti deset stotinah ijadah
talenatah. A. Kaci6 korab. 219. Kako se vidi
prasak na i|ade i na nii|une u onom prosvit-
lenju sunfianomu. F. Lastric ned. 16. Crkva do
sada broji petuaest mijunah mucenika. svetn.
74l». Pet mi|una ingleskijeb grosa. Osvetn. 3, 164.
Mli^UNICA (tako je zabijezen akc), f. milos-
nica, drdgd Znas li ti, da e ona Adimova mi-
Junica? IJ Lici. J. Bogdanovid.
MHiUK, m, ime od mila kao i Mi}, Mi}ko, ali
danas sliizi kao prezime. Sem. pakr. (1898) 27.
MIJ^US, m. ime od mila kao i Mij, Mi|ko, ali
danas sluzi kao prezime. Sem. pakr. (1898) 27.
Bosiiak (1908) 126. / u Lici (s naznacenijem
akc). J. Bogdanovic.
MI^iUSAN, mijusna, adj. dem. od mio. La ti
je znati, kako e nezino dijete mijusno ! Ko ne bi
tako mijusnu djevojku uzo? U Lici. J. Bog-
danovic.
MI^jUSEVIC, m. prezime. Sem. pakr. (1898)
27. Sem. mitr. (1900) 18. Imenik (1906; 443. I
u Lici (s naznacenijem akc). V. Arsenijevic.
MII^USI, m. pi. zaselak u Bosni u kotaru bi-
hackom. Popis zit. bos. i here. 268.
MIM, m. glumac, lakrdijas, lat. mimus. Bezo-
brazni glumci i mimi. J. Kavanin 172^.
MIMA, /. zensko ime mjesto Marija. U Sla-
voniji po varosima i varosicama medu katoli-
cima. T. Maretic. S. Ivsic.
1. MIMICA, m. musko ime isto koje i Mile.
U Lici. J. Bogdanovi6.
2. MIMICA, /. a) ime ovei. U Bruvnu (u
Lici). D. Hire. — b) ime kravi. D. Trsteiiak.
MIMKA, /. zensko ime umaneno od Mima
(vidi tamo). U Slavoniji, gdje se moze cuti i
Minka. T. Mareti6.
MIMIC, m. prezime u nase vrijeme. D. Avra-
movi6 277. Sem. pakr. (1898) 27. Imenik (1906)
443. — Ispor. 1 Mimica, 1 Mimo.
MIMICI, m. pi. selo u Crnoj Gori; mjestani
govore Mimice. Etnogr. zborn. 5, 579.
MIMILOTIC, m. prezime zabijezeno u spome-
niku xiv vijeka i otiid u Danicicevu rjecniku
(gdje se veli : moze biti pogrjeska mjesto ; Milovic).
1. MIMO, m. musko ime isto koje i 1 Mimica.
U Lici. J. Bogdanovic. Ima i ovaj primjer: No
ga gleda Karagicu Mimo. Ogled, sr. 397, gdje
se ne razabira, kakvo je upravo to ime.
2. MIMO, adv. i praep. praeter, trans, super.
Kao prijedlog slaze se s akuzativom i (rjede)
s genitivom. Nalazi se i u drugim slav. jezicima,
te se u jednima slaze s akuzativom, u drugima
s genitivom. Misli se, da je od kor. mi, koji je
i u glag. minuti, a -mo je nastavak (ispor. kamo,
tamo, ovamo). Bijec mimo imaju svi rjecnici
osim Vranciceva: Mikajin (trans, — mimo pro-
ticati kakoti voda, praterfluo, mimo proletiti
praetervolo), Belin (lungo), Bjelostjencev (daje,
ultra, poleg, penes, prek, trans), Jambresicev (pe-
nes), Voltigijin (dappresso, vicino, accanto, ne-
ben, vorbei, nahe, — mimo proci, mimo proho'
diti, passare, dappresso, vorbeigehen), Stulicev
(praeter, plus, etiam, apud, iuxta, prope, — su-
per; seto sam se mimo kucu tvoju, prope do-
mum tuam deambulavi, 6 passaggiato lungo la
tua casa, — mimo toj, praeter ea, insuper, ad
haec, hue adde, adde quod), Vukov (vorbei, prae-
ter s dodatijem jyrimjerima: Ne ubij, Boze, mi-
mo svijet, ni pomozi, Boze, mimo svijet, — Mi-
nuh momi mimo dvor; u izd. 1898. zabijeien
je i akc. mimo, ali to vrijedi samo za slucajeve,
kad i drugi prijedlozi od dva sloga takav akc.
dobivaju, na pr. mimo grad mimo vodu, — ali
mimo kudu, mimo kraja i t. d.) i Danicicev
(praeter s potvrdama iz xiii vijeka i dale).
1. praepos. U ovoj sluibi mimo znaci po-
najprije, da je stogod cemu sa strane. Otud lako
izlaze i druga znacena.
a. mivio = pokraj.
a) u pravom smislu.
(Id) s akuzativom. Koji kupci gredu
mimo Brbskovo (iz xiii vijeka). Mon. serb. 53.
Potokb uzb Suhi Dolb mimo Kideni Dubb. Dec.
hris. 25. I kada mimo hojahu mimo tu figuru.
Starine 23, 87. Jedan trat kupno greduda mimo
niku crikvu. Mirakuli 16. Ko (t. j. more) mimo
Carigrad svej vodu van mede. H. Lucid 263.
Tkogodi mimo ovi gre (stamp, are) kami. N.
Naleskovid 2, 66. Nigdar im ne rekal ni pastijer
ni vila mimo lie prohoded: vjedni vam bud' po-
koj. D. Zlatarid 51b. Minujuci mimo Macedoniju
pogosti nega car Filip. Starine 3, 232. Prohodedi
mimo jednu crkvu. M. Uivkovid nauk 177*. Slidi
i obraca crnac vede mimo §iro jedra bila. I.
Gundulid 367. More brodit misao ima, mimo
Ugre za ne proci. P. Kanavelid 204. Idudi s voj-
nici mimo jednu sumu. S. Margitid fala 11. Mi-
mo sator prohode mlada Marka Kra|evica. Nar.
pjes. bog. 14. Vojska mletacka prohodedi mimo
nase more. V. M. Gucetid 129. Metnucu je (t.j.
glavu) gradu na bedene, neka rece, ko mimo nu
prode; ono li je silni Bugarine? A. Kacid razg.
82. Mnogi zajedno sidedi, prode mimo ne oni ili
ona, i udi| se pocmu niki jedan na drugoga po-
gledati. J. Banovac razgov. 116. Projde mimo
negovu kolibu jedan putnik. J. Filipovid 3, 176^.
Mimo grobje prohodite (,prodite') ni ,Bog mu
dao zivotyicni!' ne rekavsi. F. Lastric ned. 412.
Mimo grad je ceta prolazila. Pjev. crn. 141b.
Eobi, pali sela i varose ... do Kosova i mimo
Kosovo. 297l>. Sjutra du ti mimo dvore proci.
Nar. pjes. vuk 1, 375. Odmah stade zametati
kavgu i progonit strazne mimo prve. 2, 397.
Sipajudi u nu (t. j. u tikvu) prosipju i mimo nu.
Vuk nar. posl. 344. Nije mogla odmah da uvrze,
2. MIMO
708
2. MIMO
nego sve promasala luimo usice igleue. 178. Ode
Luka mahom mimo majku. Osvetn. 2, 3. — U
starije vrijeme prijedlog mimo stoji cesto s krat-
kim zamjenickim oblicima me, te, se, n, danas
rijetko. Abram minujuce mimo n uzboja so ve-
omi. Zborn. (1520) 38a. Mimo me kad mine tve
licce rumeno. G. Drzic 422. Kada Suzana mimo
me tuj minu. M Vetranid 2, 346. Ki (t. j. kon),
kad hoc proc mimo n, pruca se kopiti. N. Di-
mitrovic 59. Kad blizu mimo me (,mim6me") vi-
djeh proc J^ubmira D Zlataric 72*. Koji mimo
n prohodahu. M. Divkovic 6ud. 13b. a mimo n
tecise potocac vodeni. D. Barakovid vila 127.
Nemoj prohodit mimo me slugu tvoga. J. Fili-
povic 3, 329*. Vjetar, koji mimo te prohodi. A.
Kalic 35. Koji moze ranu docekati, a gorega
propustit mimo se. Nar. pjes. vuk 5, 66 Mimo
li prode Krajina Nikola. 8, 202. Kad mimo n
prode. Nar. prip. vr6. 112. — Osobit je ovaj pri-
mjer: Evo jedna skrina, dajte batil vanka, mi-
mo smo ja nina. Oliva 24 (tu dakle prijedlog
stoji s enkliticnijem oblikom, i jos je jedno od
drugoga rastav^eno).
bh) s genitivom. Greduci mimo nike
crikve rece ta nebozac: pocekaj me malo, ja idu
viditi, ca se cini v toj crikvi. Korizm. 61b. Ne
smiju obdan mimo Budina projti (iz xvi vijeka).
Mod. Croat. 217. Ki (t.j.put) gre mimo papina
turna (iz xvi v.). 281. Oni gredu mimo na§ih
satorov. Proroci 18b. Kad bi proSla mimo otara.
A. Kanizlic utoc. 674. Koliko bi god putah mi-
mo crkve isao. uzr. 78. Prolazo6i mimo kriza
imamo kolino prikloniti bogolubnost 258. Khinki
idase mimo jedne palace. A. Blagojevic khin. 43.
Kada sam jedno deset korakjaji mimo istije (t.
j. ]udi) prosao bio. G. Zeli6 90. Sinoc sam ti
proso mimo dvora tvoga. Nar. pjes. istr. 2, 12.
b) u prenesenom sinislu (sasma rijetko).
Majahne u inih grihe pokaramo, a nase velike
mimo nas puscamo. A. Georgiceo nasi. 84. Je-
ZU3 ne htje pustit mimo usi ta bezsvijesna pri-
karana. S. Rosa 59*.
b. = osim.
a) mjesno je znacene (kao sto ga ima
osim M priiiijerinia : poskocice osim kola ne smije
niko ni pomenuti, — uhvati kurjak kozu, koja
je bila legla na kraju osim ostalijeh koza. D.
Dani6i6 sint. 271) sasma rijetko. Mimo Boga ni-
kuda. Poslov. dani6.
h) izuzimane.
(t(tj s akuzativom. Mimo to, (5a ostaje
prerotnik, plati dvadeset boc. Arkiv 2, 80. Ti
ve6 majke nimas, ja sinka mimo te. M. Marulid
187. Za6 drugo mimo toj ne bjese na misal. S.
MenCotic 266. Mimo te vas moj vijek me Jute
ranice ne istu ini lijek. 6. Drzi6 370. Samo pje-
san nije Cut tvoju mimo ptice sve ostale. M. Ve-
trani6 1, 412. A po torn ne iudi nikogar mimo
me. H. Lucid 195. On 6e tva Juveno uslisit mo-
|onja, tere dog mimo toj u milos nemu prit. N.
Uiiiiitrovin 37. Mimo to drugo ni rekla ona tad
inoui. F. Lukarevid 31. Da je dal ili prikazal
ili poaudil . . . mimo da bi vriduo bilo soldiui
20. Zak. vinod. 69. Mimo sve ostalo svekoliko
dobr.)Vfilno podnosim. M. Divkovid bos. 87 Udiui
te muuo tolika stvoroi'ia da si podoban u?.ivati
Hlavu nobo.sku. M. Znridic osm. 10. Junak vode
ni glodati no do, mimo kondir dovati devojku.
Nar. (.jos. vuk 2, 492. Ni ubij. BoJ.e, mimo svijot
ni pom<>zi, Hu/.n, mimo svijot! Nar. posl. vuk
224. A jer momak mimo ine bripi? Osvetn. 1, 82.
bh) n genitirum. I);i i nam ne dete
mimo inih uciniti krivo {iz xvi vijeka). Mon,
croat. 262.
c) zajednica. Mimo stvor ostali ... da
moj trud pozali |uveni taj lover. M. Vetranid 2,
24. Ostalijeh vrh muka i mimo sve jade zlata
mi jabuka iz ruke ispade. 2, 130. Koliko li kraj
Nestera mimo Justvo sve ostalo pasa ti je i ve-
zijera od liegove ruke palo. I. Gundulic 360. Jer
mimo druge prid Bogom opravja (t.j. sv. Ivan)
sto svitu prudi. P. Knezevic pisme 35. Da mimo
ostale krstjane .... vas Bozji budes. osm. 197.
c. = preko.
a) u mjesnom znacenu. Zemju gdi pase
valovito more, a mimo mejase li pojti ne more.
H. Lucid 287. Da budu .... mirno zivli i mimo
teh razvod i zlamenji ne prostupati (iz xvi vi-
jeka). Mon. croat. 4. Siroko toj more nikako mi-
mo svoj kraj uzit ne more. N. Najeskovid 1, 112.
b) u prenesenom smisln. Da u stolnoj
crikvi u Seni ne mozito biti mimo 12 kanovniki
(iz XV vijeka). Arkiv 2, 80. Mimo to cislo ni
jedin budi prilozen. 2, 80. Mimo to koleno (t.j.
cetvrto) nijedna prijazan krvna .... daje se ne
prodlzuje. Narucn. 63b. Ako imas svitu ali inu
stvar mimo tvoju potribu. Transit 77. Ti ne
imas mimo tuj ved zelit. D. Zlataric 43a. Kigodi
bude zito sijal, da je ima zagradit do 1 mesec,
da se ima platit; a mimo toga dokle se ne za-
gradi, da se nima platit. Statut vrb. 163. E,i-
bari, ki bi prodavali ribe mimo ordinov. 170.
Da no trazi (t. j. narod) cara mimo cara. P. Pe-
trovid seep. 57. Euza se smuti : ne smijem ja
primati obijeze mimo oca. S. l^ubisa prip. 60.
Kad cuju kmeti, da se moze mimo zakonika, mi
gospoda stetni. 73. Koja je (t. j. maceha Huzu)
sili, da prevjeri i da uzme muza mimo onoga,
kojemu je otac obedao. 75. Ne znate, gdje se
Sdepau dio, a da znate, bi nam ga jDredali mimo
naroda. 120
c) vrijeme Da ga ne ima ni moze mimo
onaj dan potajati (iz xv vijeka). Men. serb. 458.
Da prodade do mesecb, jerb imb se mimo to ne
de dati prodavati (iz xv v.). Spom. sr. 1, 110.
Porodi mimo vrimena starosti svoje (ispor. lat.
praeter tem^ius aetatis. hebr. 11, 11). Ant. Dalm.
nov. test. 2, 152b. Crikva zakraduje, da nigdor
mimo leta ne stoji v prokletstvi. Narucn. 72b.
Da su Srbi rat ovaj s Turcima odujili mimo
isto Jeto. D. Danicid sint. 463 (primjer je iz S.
Milutinovica).
d) nacin (samo u svezi mimo red ili
mimo reda, t. j. preko reda, preko nacinaj. Za
jubav . . . . k blagu, ko Jubis toliko mimo reda.
Kolunid zborn. 12. Da zora mimo red na pospih
svitase. S. iMencetid 280. Pode kazali se vele
ohol i mimo red suprot svakomu okoran. ^jotop.
dukj. 7. Ki bi§e velmi krstjanski neprijate| i
pode mimo red diniti protiva krstjanom (ispor.
u lat. tekstu: coepitque ultra modum persequi
Cyhristianos) 9.
d. = nad (samo u prenesenom smislu, kao
§to je u primjerima: danas nema nada me ju-
naka, — ta od Sarca bojeg koha nema nit nada
mnom bo|oga junaka. D. Danidid sint. 517. 591).
it) s akuzativom. Mimo Dubrovnikb bo-
Jega prijatoja vasa Jubovb ne ima (iz svr§etka
xiv vijeka). Spom. sr. 1, 21. Hotje ukazati ne-
skrovnu jubavb i puno ufaoje, koje je vazda
imao .... gradu Dubrovniku .... mimo ine sve
gradove {iz xv vijeka). Mon. serb. 496. Er ona
jedino sve t' mi bi blazeustvo, mimo ku ja ino
ne iejah krajestvo. (}. Drzid 396. Mimo nih
2. MIMO
709
MIMOCI
djela IjopSa se na saj svijet jos nijesu vidjela.
M. Vetranid 1, 113. Mimo sve lijep stabar tuj
vidjeh. 2, 108. Blagoslovjen mimo ine, Isukrste
gospodine.! P. Hektorovic (?) 121. Mimo sve ine
pse ovuj vizlicu Jubjase !]^etop. duk|. 29. Nije
vece mimo mod negovu (stamp, ,tiegove') miodi
ine. M. Bunid 51. Zasto se mimo sve ostale
hvajase (t. j. Petar) govoredi. M. Divkovid bes.
364. Leaudro mladac zatravjeni gizdav mimo sve
ostale. I. Gundulid 363. Sred prostrane kra}evine
stoji Mazovska mimo ine sve drzave Ijepsa i
boja. 424. Ke Jubih mimo sve ostalo. I. Ivani-
Bevid 331. Dostojniji su ovi se imenovati mimo
sve ostale. I. Ancid svitl 239. Vidahu, gdi ga
otac }ubi mimo sve sinove ostale najvede. A.
Kacid korab. 38. U znanju izvrstita mimo mu-
dro sve bijase (t. j. sv. Katarina). P. Knezevid
pisme 107. Devojka kade ga dobro sagleda i
upazi sab|u, psa i koiia da je sve mimo ista na
svijetu lijppo. Nar. prip. vuk 148. Zmija bijase
lukava mimo sve zvijeri po}ske. D. Danicid 1
mojs. 3, 1. Jer bi vajalo hrabriti mimo sve mla-
dida, koji nastoji sto boje da nauci. M. Pavli-
novid rad. 157. Pade na nas cudo i grdilo
mimo Jude (t. j. mimo sve \ude). S. l^ubisa prip.
150. — Ovamo ce ici i primjer: Tebi de biti (t.
j. vrata) siroka mimo sve (t. j. {itde). Zbornik
(1520) 41a.
b) s genitivom. Boga se imamo bojati
mimo vsake stvari. Katek. (1561) 13. Ova sama
misao i izoub|onje ufanja mimo svi muka vece
mudi osudene nego davli. P. Knezevid osm. 164.
— Ovamo ce ici i primjeri: I ako je trgovina
mimo ikakvo gresna i prijevarna. S. l^ubisa
prip. 248. Ja poditujem mimo doeka redovnike
krotke i bogobojazne (t. j. mimo svakoga co-
vjeka). 252.
c) mimo ikad (igdje) govori se u naj-
juenijim krajevima mjesto : vise nego ikad (igdje).
U Crnu su Goru mimo igdo prejevtini starci do
zla Boga. P. Petrovid seep. 63. Pomozi Bog, ju-
nadki narode! pomoze ti danas mimo ikad. 89.
Zato su ovdje vodke slatke mimo ido. S. ^ubisa
prip. 6.
e. = prije. Budite mudri i bdite na mo-
litvah mimo sve stvari .... }ubav svrsenu ima-
jude (iz lat. estote prudentes et vigilate in ora-
tionibus ante omnia autem .... caritatem con-
tinuam habentes. 1 petr. 4, 7). N. Kaiiina 136^.
Taj mimo sve ine s jutra rani zorom pri ner
sunce sine. G. Drzid 353 Tko de raj dobit, mi-
mo sve trebuje, bez sum]e stanovit u trojstvo
da vjeruje. M. Vetranid 1, 430. Boze me prikora
takova izbavi, mimo toj najgora smrca me za-
davi. H. Lucid 240. Ovde je obicaj, da se mlade
deri ne udaju mimo starije. A. Kacid korab. 30.
f. Ovdje se mecu dva primjera za svezu
mimo sad, koja se nalazi u jednoga pisca, a
smisao joj nije jasan. Svak teci tko b' zelil vi-
diti cudesa, gdi se svit naselil pun slave s ne-
besa, mimo sad od truda slobote (sic!) mladosti
ovo j' evit i ruda od svake radosti. S. Mencetid
57. Sad mi da ufauja (t. j. gospoda), da se ja
pojavim i da so zdihanja zejnoga izbavim, mimo
sad ne zudu u mojih odlukab, ner da se pobludu
malo noj u rukah. 196.
2. adv. V ovoj sluzbi ponajvise stoji mimo
uz kakav glagol, pred nim Hi za nim. Prijazan
krvna krati matrimonij do 4 toga kolena, a ne
mimo. Narucn. 64a-. Taj jim ruku shiti, ta di :
dobro dosli ! taj jih nudi piti, kude su mimo sli.
B. Krnarutid 10^. Nigdor pomod ne de, da svak
mimo sede. 18a. Rekose, da Isus Nazaranin mi-
mo prohodase. M.* Divkovid bes. 250. Otce, sva
su tebi uzmozna, mimo odnesi dasu ovu od mene.
M. Alberti 473. Svi ostali mimo progavsi on
sam istr^nu mec. F. Glavinid cvit 367*. Vrime
ide mimo, ni nam ved pokoja. P. Vitezovid odil.
29. Stupi, daj se gledat, ne uhajaj mimo. 57. I
jematva projde mimo. J. Kavanin 166*. Ako ne
mogu ove kapjice bolesti moje mimo prodi, neka
bude vo)a tvoja. A. Kanizlid bogolubnost 509.
Masud rukam mimo produ. V. Dosen 65b. Pro-
sedi lemojsinu od mimo prohodedih. M. A. Re}-
kovid sabr. 26. — Osobit je ovaj primjer: Ni
nigdor josde prisal da bi jedan, mimo vceraka
pridose 50 ludi (mimo t. j. samo sto). Mon.
Croat. 231 (iz xvi vijeka). — Ispor. jos glagole
mimogresti, mimohoditi, mimoletjeti, mimotedi.
MIMOCI, mimodem, pf. praeterire, transire.
Od mimo-jdi, mimo-jdem (a ovo od mimo-idi,
mimo-idem). C/ rjecniku Mikafinu (mimoci, prodi,
transeo, praetereo), ti Belinu (mimoci, passare o
far passaggio, trapassare o passar oltre, eccettu-
are, — miraodi ili mimohoditi kraje, granice,
passar i termini), u Bjelostjencevu (mimo idem,
praetereo), u Jambresicevu (mimo idem, praete-
reo), u Voltigijinu (mimodi, mimoiti, mimoho-
diti), u Stulicevu (mimodi, mimoidi, mimoiti,
transire, praeterire, transgredi, traiectare, omit-
tere, missum facere, — mimodi koga, excipere
s naznakom kod ovoga znacena, da je iz Belina
rjecn., — mimoci stogod, silentio aliquid prae-
terire), u Viikovu (mimodi, mimoidi, vorbeigehen,
praetereo) i u Datiicicevu (mimoiti, praeterire
s potvrdama iz xiii i xiv vijeka). Znacenima
eccettuare, excipere, Ho ih navode Bcla i Stulic,
nema od drukud potvrde.
1. Oblici.
a. injinitiv.
a) mimodi imaju stokavski p)'isci Dimi-
trovic, A. Gucetic, Badnic, Bordie, Kanizlic,
Pavic, Mattei, Lucie; nalazi se i u stokavaca
ne sasvijem cistijeh, u Bandulavica i Kavanina,
u prvoga od nih ima ne samo miraodi, nego i
mimoiti i mimojti. V na.se vrijeme je mimodi
2wsve obican oblik u stokavaca.
b) mimoiti ima Bandulavic (vidi pod
a) i Matovic, ovaj drugi pored mimojti.
c) mimojti imaju Barakovic, Bandula-
vic (vidi pod a). Georgiceo, Vitajic, Matovic
{vidi pod b).
d) Kako se u sva tri nasa stara pisma
(t. j. i u glagolici i u cirilici i u latinici) eesto
ne razlikuje i od j, tako se cesto ne maze raza-
brati, je li zapisato mimoiti ili mimojti; to je
u Bernardina, u N. Eanine, u Kozicica, u Bti-
dinica i u Rapica.
e) mimoidi ili mimoidi danas u Stoka-
vaca; vidi u rjecn. Vukovu.
b. prezent.
a) mimodem imaju stokavci N. Banina
(vidi pod c). Mencetic, G. Drzic, Divkovic, Po-
silovic, Kadcic, Banovac, J. Filipovic, Lastric
(ovaj zadni pored mimojdom). I danas je to po-
sve obican oblik u stokavskom govoru.
b) mimojdem imaju Bandulavic, Kasic,
Lastric (vidi pod a), A. d. Costa, M. A. Re]ko-
vic, k tome cakavci Budinie, Jerkovic, Radovcic.
Sva je prilika, da se mimojdem i danas cuje
gdjegod u stokavskom govoru, ali nema potvrde.
c) S razloga recenoga pod a, d ne maze
se razabrati, je li mimojdem ili mimoidem u
Bernardina i u N. Ranine.
MIMOCI
710
MIMOCI
d) miraiidem i mim6rdem dancis su
posve obicni oblici u stokavaca; vidi u rjecn.
Vukovu s. V. mimoici.
c. imperativ.
a) mimoidi ima Gundulic i Rosa, a i
danas govore stokavci taj ohlik.
b) mim6jdi po svoj prici danas govore
gdjegod stokavci, ali nema potvrde.
d. aorist.
a) mimodoh imaju X. Ranina, Divkovic,
Ancic, Kanavelic, JJordic, Rosa. I danns posve
obiino u stokavaca.
b) mimojdoh imaju Vrancic, Bandula-
vie, Mrnavic, Radoccic, Bonacic.
c) S razloga recenoga pod a, d ne moze
se razabrati, je li mimojdoh Hi mimoidoh u Ste-
fana (pam. saf.), u N. Ranine i u Zoranica.
e. partieip pret. i.
a) mimosad, mimosadsi nalazimo samo
do xvu vijeka, i to u Starinama 23, u N. Ra-
nine, u Zoranica, u Barakovica i u Bandula-
vica. Ovamo ide i mimosatfii, kako se nalazi u
Divkovica.
b) mim6sav Hi mim6savsi danas je u
stokavskom govoru pored mimoisav, mimoisavsi.
Iz starijega vremena ima samo jedna potvrda, i
to mimosavsi « Kacica.
t. partieip pret. u.
a) mim6sao, mimisla imaju stokavci
Divkovic, Kasic, Terzic, Vitalic, Dordic, Rosa,
Matovic (vidi pod b), Mattei; nalazi se i u Na-
rucntku i u Barakovica. Danas u stokavaca
posve obidno.
b) mimoisao, mimoisla imaju Budinic,
Pavic, Matovic, Zelic. Danas u stokavaca obicno
kao i Olio pod a.
2. Znacena.
a. Glagol je neprelazaa i znaci pruci (po-
kraj kvga Hi cega).
a) u pravom smislu.
aa)uopce. Mimoidolib (ili mimojdohb?),
i se ne by (i) jogo. Stefan pam. saf. 23 (vidi da}e
primjer iz Divkovica). Eekoso nemu, da Jezus
mimode. N. Eanina 37**. Arhijereji jegda tudu
ote mimoiti {Hi mimojti?), uklonet so od togo
puta. k. Kozicid 19'i. Mimodoh i ovoga no bjege.
(iz Int. transivi, et ecco non erat. psal. 86, 3M).
M. Divkovii bos. 482. Vidivgi ga (t. j. pop) mi-
mojile. I. Bandulavid 170^. Takoder mimode i
levitn. S. Rosa 106*. Nezina strila ne 6e faliti
ni mimoiti (di mimoiti?), ona vala da pogodi.
D. liapid 418.
bb) miraodi mimo koga. Htjese mimo-
iti (ili mimojti V) mimo liih. N. Ranina 40'J. Eto
tri pastiri mimo nas mimoidose (ili mimojdo^e?).
P. Zoranid 75.
re) mimo6i s iega. Dode Aemu, da
mimoido (ili mimojde?) segaj (t. j. s segaj) svi-
jeta k o(U. N. Ranina lOHb. U rukah Isusa i
Marijo niimojdo.sto s ovoga svita. H. Bonacid 147.
'*; pmci, minuti o vremenu. MimoSadSu
TTomoni, prigodi so. Starine 23, 77. MimoSad
mao Cas, njokolioi od Aih govorahu. N. Ranina
103". Jer .so dun, Ko.spode, ne molo nigda ver
^i\t, koji niimodo. 9. Mon6eti6 181. Ne vole dan
immoSadsi Soknlaru prisni se, da na polu
bifip. P ZoraMid.3<». Ritj . . . jzn.cene vroinenom
ni.raoiHlim (t. j. pntklim, perftktom). S. Budini6
ispr. 123. Pokol niirnojdu dva miseca. 188. Nod
mimojde i dan osvanu. F. Vrancic ziv. 57. Kada^
nikoliko dana mimojdo. 98. Prosatci i mimosatci
sest dana sedmi se dnn priobrazi (t. j. Isus). M.
Divkovic bes. 270. Dan jucerani, koji je prosao
i mimosao. 473. Mimoslo bise lit ... . tisuca i
pet sto. D. Barakovic vila 71. Nikoliko mimo-
sadsi vrimena, niki drugi potvrdevase. I. Ban-
dulavic 98*. Devedeset godin i devet mimojde.
I. T. Mrnavic osm. 32. Job govori od dan svo-
jih da mimojdose kakono oral leteci na lov. P.
Radovcid nac. 13. Prvo nego mimojde godiste
dana. A. d. Costa 2, 82. Ne pusti mimoci ta dau
ne izpovidivsi se. I. P. Lucie bit, 23.
c) u prenesenom smislu.
aa) uopce. Odkuda prihodi ta blud,
ali od misjenja, ko je mimoslo, ali od napasti
djavje. Narucn. 31^. Ne mimoide {Hi mimojde?)
narod ovi, dokle ovaj sva budu; nebo i zpm|a
mimodut, a rijedi moje no mimodut. N. Raiiina
170b. Ti sunce rukami tvojijema i svijet vas i
mjesec s zvijezdami satvori radi nas i druga sva-
koja, koja de mimoci. N. Dimitrovid 75. No de
mimoit narod ovi, dokle se svaka ne svrse. I.
Bandulavid 2'''. Ako more biti, raimojdi (,mimo-
yidi', grijeskom ) casa ova. 783'. Nebo i zemja
minuti de, dali rici moje no de mimojti. 186b.
Ne de mimoci narod ovi, dokle sva ne budu.
186b. Navistujuci koja mimojdose i koja priti
imaju. 228a. Docim mimojde gniv tvoj. B. Kasic
rit. 205. Sve to brzo mimojde, a on bude se rado-
vati. P. Radovcid nac. 305. On bo je reko, da
mimodi narod ovi ne de modi. J. Kavanin 559^.
Nebesa i zem|a imaju mimojti. A. Vitajid istum.
220. Nebo i zemja .... prija de prodi, nego de
najmane stogod od ricih negovih mimodi i izgi-
nuti. E. Pavid ogl. 124. Ja bi rad zaati, jesu li
jurve ove rici mimosle, tako da jurve nikakve
kriposti ne imadu. prosv. 1, 37. Muka Jesukrsta
gospodina, koja je mimosla. J. Matovid 194.
Dokle sunce jedno malo projde i zestina volika
mimojde. M. A. Rejkovid sat. 169. Um slovinski
.... ima se pomodi mimoslimi izgledi. M. Pav-
linovid razl. sp. 394.
bb) mimodi od koga. Da mimoide (ili
mimojde?) casa ova od meuo. Bernardin 70. Ako
more biti, da mimoide (ili mimojde ?) od mene
ovaj muka. N. Ranina 90b. Ako je uzmnozno, da
mimojde ca§a ova od mene. I. Bandulavid 84b.
Ako je uzmnozno, neka mimojde od mene casa
ova. M. Jerkovic 44. Da mimode od mene casa
ova. P. Posilovid nasi. 48b. Da bi mimosla od
nega ova casa. L. Terzid 107. Ako je moguce,
ta casa neka mimojde od mene. F. Lastrid tost.
108*. Ta dniga dasa .... neka od mene mimode.
108b. Moze biti mimodi de od liega srdba Bozja.
A. Kanizlid kam. 7.
b. Glagol je prelazan.
a) proci (koga ili sto).
aa) u pravom smislu. MimoSbdb ie
Jerihonb i preSbdb pustyue jordanskyjo priide
vb Kalamonio. Domontijanb 189. Dojde k I'lim
. . . i hotise mimoiti (ili mimojti?) ill. Bernardin
26. Ako je imal uzrok tebe mimojti i za tebe
ved ne hajati. A. Georgiceo pril. 24. Tako jedred
i vozedi mimodo§e dugu Istriju. P. Kanavelid
581. Bila bi nedast, da jedan sluzbonik mimode
svoga gospodara no skidajudi mu klobuk. A.
Kaddid 228. Bi li oni mimosli . . . osla upadena
u jamu? S. Rosa 114'V Pravi prijate} ne ima
mimodi vrata svoga prijato|a. I. M. Mattei 128.
Svatovi me mimodose i nevjostu provedose. Nar.
pjcs. vuk 1, 48. Krasna moma ka monoka dode,.
MIMOCI
711
MIMOGEEDE
dode krasna pa me i mimode. B. Kadicevic
(1880) 49.
bh) u prenesenom smislu. Ovi ostar
noz mene da mimode. G. Drzi6 401. Ni hoce
mimoiti (Hi mimojti ?) zaleh bez nakazanja. S.
Budinic suma 17. Da me mimode ova casa. M.
Divkovic bes. 363. Mimosla mene casa ova. B.
Kasic is. 44. Da mimode ova casa mene. P. Po-
silovic nasi. 124^. Svuci se od svake ^ubavi svi-
tovne, i mimoci ces tolike |ubavi i nevese|a i
zalosti. M. Eadnic 304^. Mimosli te plami od
rati, prisla obilnos u mogude tvoje kuce. I.
Dordic salt. 433. Hotijase, da ga ona muka mi-
mode. J. Filipovi6 1, 4073'. Da mimojde mene
ova casa. F. Lastri6 test. 15.5^. Da ga mimode
gorka casa od muke. od' 45. Jakov mimosavsi
slariju (t. j. sestru) zapita mladu. A. Kacic
korab. 30. Ova pokarana, koja su u knizi pisana,
ne ce i(h) mimoci. E. Pavi6 ogl. 350. Mimodi
mene ova casa. S. Rosa 1523'. Zasto se bojao,
da de biti kaznen .... ova kazan nije ga ni
poslije mimoisla. G. Zelic 815. I dize se, braca
da potrazi, da ga ziva zeja mimoide. Nar. pjes.
vuk 2, 78. Ako je moguce, da me mimoide casa
ova. Vuk mat. 26, 39. Ne lisila te sabja, t. j. ne
mimosla te. Vuk rjecn. s. v. lisiti. E,azum zadr-
zava covjeka od giieva, i 6ast mu jo mimoci
krivicu. D. Danicic price sol. 19, 11. Sudca Antu
Brcica ne mimodose ni zlobne osvade ni lazne
potvore. M. Pavlinovic razl. sp. 30.
c) prijeci (koga Hi sto).
aa) u pravom smislu. Kada (Bog)
zakon postav|ase vodam, da ne mimojdu medase
svoje. I. Bandulavic 224^. Poplavicu je mimosla
dusa nasa, brzek bi bila mimosla dusa nasa
vodu nepodnosivu (iz lat. torrentem pertransiviL
anima nostra, forsitan pertransisset anima nostra
aquam intolerabilem. psal. 123, 5). B. Kasic rit.
147. Stavio si meas, koga ne des mimoci. M.
Radnid 547a. Progonstva toga riku nasa je dusa
jur mimosla. A. Vitajid istum. 455=*. Eece vodam,
da ne mimodu mejase riihove. J. Banovac blagos.
216. Postavi kraj i granicu, koje ne bi mimosla
(t j. vode). J. Matovid 23. Da ne mimojdu me-
jase svoje (t. j. vode). A. d. Costa 1, v.
bh) u prenesenom smislu. Zapovijed
tvoju nigda ne mimoidoh (Hi mimojdoh ?). N.
Ranina bd^. Da ne bude sudac mimoci ni pridi
broja od cetrdesti udoraca. A. Gucetid roz. mar.
188. Vise mi ni razlog mimojti ovi ci}. D. Ba-
rakovid jar. 129. Da bude Jeruzalem spozno srce
Jezusovo, ne bi bio mimoso ter izgubio vrijeme
pohodaja gospodinova. I. M. Mattei 214.
d) uteci (cemu). Ni najmoguciji kra}i
ne mogu mimodi srcbe Bozje E. Pavid ogl. 314.
Marija .... ne de modi mimoci cejusti lavske.
prosv. 2, 59. Sudac pravi ode dodi i svit ovi
sudit podi, koga ne de nist' mimodi. jezg. 162.
Ne mozemo smrt mimoiti (Hi mimojti?), ali
barem nesridnu smrt mozemo mimoiti (ili mi-
mojti?). D. Rapid 418.
e) neka osobita rijetka znacena. aa)
propustiti. Ne mimodi varke i sile. I. Gundulid
512. Imam li mimoci i pustiti u zabiti pri tijem
vrlijem razlozim i . . . . osobiti oni uzrok? I. M.
Mattei ix. — bb) premucati (ispor. u Stulicevu
rjecn. silentio praeterire). Ne mogu mimod odi
neke prikorisne nauke. I. Dordid ben. 53 Ja
sam se najvise trudio, da opisem ona djela ni-
hova, kojima su oni slobodu narodnu podigli ....
pogrjeske pak nihove .... gledao sam koliko je
mogude da mimoidem. Vuk odgov. na lazi 27.
— cc) zanemariti. Zac mnogo obeda pak svaka
mimosad ostavi za pleda. D. Barakovid vila 251.
Mimodose moje govorenje prizlijem nacinom. I.
Ancid ogl. 99. — (Id) nadvisiti. Toliko u raz-
drijesenom besjedi koliko u spjovanu mimode
mnoge ine. I. Dordid ben. vii. — ee) probaviti,
proboraviti. I mimosbdtsu mi tu 8 letb, vbstase
mnozi metezi vb strane toj. Sava pam. saf. 12.
C. mimodi se.
a) u pasivnom znacenu. Ne ima se....
ona korist ispovijedi mimojti (t. j. propustiti),
koja se pristoji. J. Matovid 252. Jere se uzdr-
zaju mnoga u ovoj zapovijedi, koja se mimoiti
(t. j. propustiti) ne imaju. 38. Kad bi se mimo-
isla (t. j. proslaj Zica. D. DaniSid u Ivekooi-
cevu rjecn.
b) u reciprocnom znacenu. Samo u Vu-
kovu rjecniku : mimoidi (mimoici) se v. r. pf.
s kim, bei einander vorbeigeher, ohne sich zu
sehen, praetereo j-raeter amicum, quin eum vi-
deam aut ille me. Kad dvoje cejadi produ jedno
pokraj drugoga, pa se ne opaze, unda se kaze,
da su se mimosli.
MIMOGRECE (tako je zabi^ezen akc), adv.
mjeato mimogredce, isto sto miraogred (ado.). U
Lici. Nude molim te, kad vec ides u Gospid,
donesi mi mimogrece dvije kartice duvana. J.
Bogdanovid. U drugijem krajeviina bio bi akc.
mimogrece.
1. MIMOGRED, m. Izmedu rjecnika samo u
Voltigijinu (mimogred, mimohod, passaggio,
transito, das Vorbeigehen). Nepouzdano. —
Ovamo se mece oblik mimogredom, koji ima J.
Rajid boj 96 (prodi mimogredom); ta je rijec
prilog, ali je po svojem postanu upravo instrum.
sing, od imenice mimogred. — Jos se mece ova-
mo i primjer : U mimogred pokraj oge mini. P.
Petrovid gor. vijen. 16. Tu je mimogred upravo
imenica, a pred nom prijedlog u, te oboje Za-
jedno znaci isto sto prilog mimogred.
2. MIMOGRED, adv. isto sto mimosav, prosav.
Ovo je upravo sredni rod negdasnega participa
pret I. od glag. mimogresti, pa sluzi sasvijem
kao prilog. U rjecniku Belinu (per passaggio),
u Stulicevu (mimogred, mimogrede, mimogreded,
in transitu, obiter s primjerom: ter raiia svudi
me mimogred, koji je primjer uzet iz D. Ra-
nine, ah se to ne veli niti se citira pravo) i u
Vukovu (im Vorbeigehen, obiter, in transitu).
Moju te, ostani mene se tvoja zled ter ved ta6
ne rani svudi me mimogred. D. Ranina 70^.
Hodedi iz grada u Gruz svrati se mimogred u
Ston. Poslov. danid. Rijeka stoprv rodena na
put se stav|a i mimogred primajudi sve harace
manijeh istocaka, koje susreta, prikupjiva jednu
silu voda. B. Zuzeri 130. Rijet du vam mimo-
gred . . . koja se u nima plemenitos nahodi. A.
Kalid 476. Pisati se gotovo ne uci nikako, vec
ako koji ima osobiti dar te nauci slucajno mi-
mogred. Vuk dan. 2, 119. Ja sam .... samo kao
mimogred spomenuo zavadu Srba s Rodofinikom.
prav. sov. 37. Mimogred budi receno, da se u
Americi ne pazi, kakva je tko roda. M. Pavli-
novid rad. 13.
MIMOGREDAN, mimogredna, adj. onaj, koji
biva mimogred. Mimogrednog dosad pisana dvo-
struka je pricina bila. P. Bolid vinod. 2, 8. Mi-
mogredna odredba, voriibergehende Bestimmung.
Jur. pol. terminol. 620.
MIMOGREDE, adv. isto sto mimogred (adv.).
Upravo je sredni rod negdasnega participa prez.
od glag. mimogresti pa sluzi sasvijem kao pri-
MIMOGRESTI
712
MIMOHODITI
log. Izmeda rjecnika samo u Stulieevu (mimo-
gred, mimogredo, mimogreded, in transitu, obi-
ter). Jes' ku ustinuo godisnicu miraogrede? M.
Drzi6 223. Zaboravih mimogrede kupit dvije
litre sapluna. 339. Mimogrede mili Jezus Matea
vidi, gdje za trpezom sjedi. B. Zuzeri 93. Su-
srela mimogrede neke svoje prijateje. 366.
MIMOGRESTI, mimogredem, impf. prolaziti.
Upravo bi trebalo rastav^ati: mimo gresti, jer
je glag. trajan, koje se vidi otiid, sto ima od
nega partic. prez. i imperfekt ; pravi slozeni glag.
mimogresti murao hi imati sorseno znacene. Iz-
medu rjecnika samo u Stulieevu (mimogredsti
[sic !], mimogredem, praeterire, pertransire, prae-
tergredi, — mimogreduc, pertransiens, praete-
riens, — mimogred, mimogrede, mimogredec).
Malo potom po Bozjem dopuscenju mimogredi^e
jedno drivo (ispor. lat. non multo post volun-
tate Dei transibat navis). J^etop. duk}. 28. Svit
mimogre (iz lat. mundua transit. 1 job. 2, 17).
Ant. Dalm. nov. tegt. 2, 134:l>. Tud mimogredise
Cerere i Bako. D. Barakovic vila 142.
MIMOHOD, m.
a) prolaz, prolazak. h rjedniku Voltigijinu
(mimohod, mimogred, passaggio, transito, das
Vorbeigeben) i u Stulieevu (transitus). Sa zivot
nist ne veste jedan mimobod i jest stano-
vito mnogo kratak. Starine 23, 74. Ono, sto pri
meni vidi se mimoboditi, stanovito i brez mi-
moboda ima se. I. Zanotti j. ned. pris. 82. Bozju
pomo6 momak curi vice, a cura mu na mimo-
hod vrati : mlad junace, ona pomogla ti! Osvetn.
1, 57.
b) onaj, koji kuda prolazi, prolaznik. Jeda
po6emu dode koji redovnik mimobod, koji te
ne zna. M. Divkovic bes. 289. Vidi mimohodac.
MIMOHODA, /. Samo u Stulieevu rjecniku,
gdje se kaze, da je isto sto mimobodac. — iV^e-
pouzdano.
MIMOHODAC, mim6boca, ?/i.
a) onaj, koji kuda prolazi, prolaznik, put-
nik. U rjecniku Belinu (cbi pessa vicino), u
Voltigijinu (passatore, cbi passa, ein Vorbei-
gebender), u Stulieevu (praeteriens, pertransiens,
viator) i u Vukovu (ein Voriibergobender, prae-
teriens s naznakom, da se govori oko Sina).
Putnici i mimobodci imaju jedan zao zivot. M.
Radnid 67t>. Bise mimobodci svrbu zemje, kako
jesmo i mi. 198*. Nije krivica, da pridu (t. j.
zle mislij prifativSi ii(hj kakono mimobodce,
ali zlo stoji u krsmanu u nima cineci jif/ij pri-
bivaoce od kuce. 449a Ne samo ce . . . vecerati
8 tobom i po6astiti se kako mimohodac, nego
<ie ostati kod tebe i uzdrzati se, dogodi tebi
bude milo. F. Lastrid nod. 34. Mimobodac, pas-
saggiere. S. Budmani.
b) nastup kakve bulesti, koji brzo prode.
Mimobodac, ein scbwacher Anfall: Nije pravi
nastup, tek miinohodac, — danas mo nije uhva-
tila groznica, ali sam osetio mimobodac. U Sri-
je»iu. M. Jovanovic-Batut. — Vidi rijei, koja
sad dolazi, pod b.
MIMOHODAK, raim6hotka, wj.
a) ono, sto inimode, §to mine, minute. Cini
Baboraviti uiimohodak vrimena. M. Radnid 143l>.
Ovamo 6c ici i primjer iz istaga pisca: Dokle
imaA vrijemo, bjo/.i od ovoga niiiuobodka (stamp.
.miraobodka') pogibilnoga i strafinoga .... Ob-
iubjeiiicj ovoxa svijota ne poznaju izpraznost, u
LOJDJ zivu. .=irjH«.
b) mim6hoci, mim6bodaka, j«. pi. bice isto
sto mimobodac pod b. V rjecniku Vukovu (ein
kurzer epileptischer Paroxysmus, paroxysm us
epilepticus praeteriens s dodatkom, da se govori
u Zemunu).
MIMOHODAN, adj. koji mimo hodi, prolazan.
Izmedu rjecnika samo u Stulieevu (praeteriens,
pertransiens). Polaga vsu misal svoju u stvari
segasvetne pogibse i mimobodne. S. Budinic
suma 58. Ocistiti se onim mimoboduim ognera
purgatorija. 285. Koliko se u stvareb zemajskib
i mimobodnib veselimo. Nauk brn. lib. Pomi-
slite, koliko mlobava, koliko mimobodna jest
prilika ovoga svita. Ivan trog. 9. Sve stvari sa-
dane mimobodne i izprazne. M. Radnid 67<^.
Lipa je bila ne onom lazjivom i mimobodnom
lipotom, nego svetom i cudnovatom. A. Kaniz-
lic utoc. 601. Od zemajske, mimobodne, pad Jive
i laz|ive radosti. uzr. 214. Ne radi koristi ....
niti radi mimobodne svita vo|e. G. Pestalic 200.
— Ovamo ce ici i primjer, u kojemu pridjev
mimohodan stoji mjesto imcnice mimobodac (t.
j. prolaznik, putnik) : Mimobodne obilasno goste
na Stan primajuc ib i svakdauo citajuc ih. J.
Kavajiin 112^. — Nije sasvijem jasno znaiene
u primjeru : S ovim 6u mu (t. j. svume bliznemu)
goditi u svakoj mimobodnoj prigodi vazda. G.
Pestalid 160.
MIMOHODE, adv. isto sto mimogrede (vidi
tamo). Upravo je sredni rod participa prez. od
glag. mimoboditi. U rjecniku Belinu (per passag-
gio) i u Stulieevu (gdje je mimobode i [grijes-
kom] mimobod, te se kod ovoga drugog navodi
primjer iz Gundulica: Svi u ognu svoji bojnici
put pajabu mimobod, — ali mora biti mimo-
bode. Vidi I. Gundulic 325).
MIMOHODICE, adv. isto sto mimohode. Samo
u Stulieevu rjecniku (mimobodice, mimogred).
MIMOHODITEV, »?. Samo u Stulieevu rjec-
niku (mimobodite}, mimobodac).
MIMOHODITI, mimobodim, impf. praeterire,
transire. Slozeno od mimo-boditi. V rjecniku
Belinu (passare o far passaggio, trapassare o
passar oltre), u Voltigijinu (passare dappresso,
vorbeigeben), u Stulieevu (mimoboditi, mimoci)
t u Danicicevu (praeterire s dvije potvrde, jedna
je iz XIV vijeka, druga iz xvu). U nase vrijeme
veoma je rijedak glag. mimoboditi; jedini pri-
mjer, sto se nasao iz nasega vremena, vidi pod
b, u, aa.
a. Glagol je neprelazan.
a) prolaziti (pokraj koga Hi cega).
aa) u pravom smislu. A ki prida mi-
mohojabu, karabu nega. Bernardin 22. Isus mi-
mohodeci posridu liib gredise. 45. Samaritan
ujoki mimobodece pride nada n. N. Haniua 153^.
Mimobodeci trzci s kamilami tim putom. Tran-
sit 13. Kada gredise Isus u Jeruzolim, mimo-
hodase posrid Samarije i Galiloje. I. Bandulavid
171'i. Trgaju nega svi, koji mimobtde putem. L.
Terzid 305. U nemu (t. j. u redu sv. Benedikta)
mimobodeci po svakomu redovuickomu vladanu
doprijeste do opatstva. I. Dordid ben. iv.
bh) u prenesenom smislu. Porazumevb
sujetu mira sogo tloubnaago, jako vsa mimo-
hodetb i 8U§ta jako no susta b^vajutb (iz xiv
vijeka). Mon. serb. 122. Dobra ... po vse vike
stojeca i ne mimobodeca. b. Budinid ispr. 94.
Da omrznu moui avaka mimolioduda. M. Div-
kovid nauk'-' 241. Jerebo prilika ovoga svita mi-
mobodi (iz lat. praeterit enim ligura buius
mundi. 1 cor. 7, 31). I. Bandulavid 254l>. l^udi
mimobode, a istina Boija stoji u vijeke. B. Ka-
MIMOHOD^IV
713
MIMOPISANE
sic j nasi. 10. Kako stoji brstan naslonen ua
jedno drvo suho i staro, tako ti stojia nasloiiea
na posteuG, koje mimohodi. M. Eadnic 131^.
Jest cudnovat naciti .... hotiti prvje dobra
hipna i mimohodeca nego vjecua i pribivajuca.
30ib.
h) prelaziti. Nemojte mimoboditi od doma
u dom (iz lat. nolite transire de domo in do-
mum, luc. 10, 7). N. Eanina 206a. Qni, koji mi-
mohodo priko krajevstva tudije . . . . ne kupuju
u putu stvari, koje ne mogu nositi sobom. M.
Eadnid 68^ Mimohodahu oni od naroda u na-
rod i od kralevine k puku drugomu. J. Ma-
tovi6 325.
b. Glagol je prelazan.
a) prulaziti, (koya Hi sto).
aa) u pravom smislu. Sin Prijama kraja
.... Kretu mimobodi. D. Barakovic vila 12.
Cruj aga . . . . Lemno i Lezbo mimobodi i uprav|a
put na Sio. I. Gundulic 364. Eijeka blizu zemju
mimobodi, a daleku natapja. Poslov. dani6. Kako
mltce mimobodisi nasL (iz xvn vijeka). Glasnik
11, 116. U basci ti gonge ruza raste, dok mi-
rise, svak je begenise, kad probodi, svak je mi-
mobodi. Nar. pjes. petr. 1, 263.
bh) u prenesenom smislu. Ti dizes ne-
pravdu od grisnika i mimobodis ostanke grija
(iz lat. qui aufors iniquitatem et transis pecca-
tum reliquiarum). I. Anci6 vrata 171. Rosa rai-
losti Bozje mimobodi obolice uzvisene i pociva
na ponizui('/i^. F. Lastric ned. 34.
b) prelaziti (kogn Hi sto) u pravom i u
prenesenom smislu. Zasto ucenici mimobode prje-
danje staraca? .... Zasto i vi mimobodite za-
povijed Bozju (iz lat. quare discipuli tui trans-
grediuntur traditionem seniorum ? , . . . quare et
vos transgredimini mandatum Dei. mattb. 15,
2. 3)? N. Eanina 63a. Qui mimohodabu devet
satb godista, ovi od sedamdesetb idu s mukami.
Zborn. (1520) 67". Nemoj mejas mimobodit. M.
Gazarovic 42. Nije on, koji mimobodi nacine,
nego tvoji zli obicaji. M. Radnic 293^. Ova moc
za pozuditi .... mimobodeci svrbe naravi toliko
se isteti, koliko se cesto uzbuiiuje. J. Matovid 419.
c) propustati. Malim gribom daju veliku
pokoru, a velike mimobode labko. Transit 41.
Er znam ocito, da u sadana vremena nije tuj ni
traga ni uspomeue, povojno ib mimobodim. I.
Dordic ben. 63. Prelijepe nauke, od kojijeb mi-
mobodiai besjedeiie. pjesni 234. — Vidi mimoci
pod 2, h, e, aa.
(I) nadvisivati. Toliko mimobodi djevicko
bitje udatbu koliko Marija Evu. B. Gradie djev.
20. Voua po}a onoga mimobojase sve drage po-
ma.sti i vono. Sparine 4, 117, Lipota duse nad-
■vrsuje i mimobodi svaku stvar na svijetu, ako
ce biti najlipsa. M. Radnic 70t>. — Vidi mimodi
pod 2, b, e, dd.
MIMOHOD^jIV, adj. isto sto mimobodan (vidi
tamo). U rjecnikti Belimt, (transitorio, cbe jmssa)
i u Stulicevu (^transitorio, cbe passa, inauis, ca-
ducus s naznakom, da je iz Belina rjecn.). Tako
se pouose .... ovom izpraznostju toliko kratkom,
laz}ivom i mimobodjivom. M. Radnic 72a. Xo-
liko kratko i mimobod|ivo jest postene i slava
sadanega zivota. 131^. Kad jim bude potriba . . . .
odlipiti srce od onib dobar mimobodjivib. P.
Radovcid nac 49.
MIMOHODNIK, m. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da je isto sto mimobodac.
MIMOHODNI, adj. isto sto mimohudan, mi-
mohod^iv. Samo u jednoga pisca, Nemoj ostav-
]ati vikovnega zaradi mimobodiioga. M. Radnic
711^. Nesteca jest liegova (t. j. ovoga soijeta)
slava mimobodiia. 194'J. Dobra raimohodha jesu
naprid stavjeua prid dubovua. 306a. Kupuje do-
bra vjecna za mimobodna. 366^.
MIMOHODE, n. Jzmedu rjecnika samo u Stu-
licevu, gdje se kaze, da je isto sto mimobodene.
Osim toga je jos potvr >a : Kako liljani, koji su
u mimobodju vode (iz lat. quasi lilia, quae sunt
in transitu aquae, eccli. 50, 8). I. Bandulavic 228a.
MIMOHODENE, n. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje upravo stoji mimobodene (transitus, tran-
sitio, iter, passus, — u mimobodenu, mimogred)
i kaze se, da je iz glagolskoga breoijara.
MIMOiCI, vidi mimodi.
MIMOIDENE, n. nom. verb, od mimoidi, mi-
modi. Mimoidene nuznoga nasjednika, Uberge-
bung eines Notberben. Jur. pol. terminol. 515.
Mimoidene, izbjegnuce zakona, Umgebung des
Gesetzes. 522.
MIMOILAZITI, impf. prolaziti. Upravo ista
rijec, koja je i mimolaziti; -i- je umetnuto pre-
ma glag. ici (kao i u odilaziti, silaziti, zailaziti
pored odlaziti, slaziti, zalaziti); vidi u T. Ma-
retica gram, i stil. 40. U rjecniku Vukovu (vor-
beigeben, praetereo:, u kojemu ima i mimoila-
ziti se (bei einander vorbeigeben obue sicb zu
seben, praetereo praeter amicum, quiu eum vi-
deam aut ille me); vidi mimoci se kud mimodi
2, c, b. — Ugojiso se, sjaju se, mimoilaze zlo.
D. Danicid jer. 5, 28.
MIMOILAZENE, n. nom. verb, od mimoilaziti
i od mimoilaziti se. U rjecniku Vukovu (das
Vorbeigeben, to praeterire).
MIMOITI, vidi mimoci.
MIMOLAZITI, mim61azrm, impf. isto sto mi-
moilaziti. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu (mi-
molaziti, mimoci). Kusane ne uraire kao covjok
.... ono nadiiiv|uJ6 mimolazece narastaje. M.
Pavlinovid rad. 29. Kad sam mimolazio mimo
tebe, ti si jos spavo. U Stonu. M. Milas. — Ima
i mimolaziti se u reeiprocnom znacenu, sto ga
ima i mimoilaziti se (vidi tamo). Slike grube i
nakazne, sto se medu se bore, sukobe, mimolaze
kao mune uebeske (govori se o slikama u polu-
snu). S. ^jubisa prip. 270.
MIMOLETJETI, mimoletim, imp. letjeti mimo
sto, pokraj cega Slozeno od mimo-letjeti. U rjec-
niku Belinu (passar volando) i u Stulicevu (vo-
litando transire, praetervolare, transvolitare). I
taj cas oral velik mimolete (stamp, mimo lete)
pred sator Filipa cara i jajce ispusti na krilo
Filipovo. Starine 3, 225.
MIMOLIJETATI, mimolijedem, impf. prema
pf. mimoletjeti. Samo u Stulicevu rjecniku (mi-
molijetati, mimoletjeti).
MIMONESTI, mimonesem, pf. pronijeti (pro-
nesti) sto pokraj koga. Slozeno od mimo-nesti.
U rjecniku Danicicevu (praeterferro s potvrdom
iz XIII vijeka). Ako rastovari u Brbskove, da
plati carinu; ako li mimonese, da gde proda, tu
i carinu da plati. Mon. serb. 52. Mimonesi ovu
casu od mene (iz lat. transfer calicem bunc a
me. marc. 14, 36). Bernardin 77. Mimonesi casu
ovuj od mene. N. Raniua 97'^.
MIMOPISANE, n. Samo u primjeru: Ako
prije ner mimojde zakonito vrime od mimopi-
sanja, cto Latin zove praescriptio, poznado i
vidi, da stvar, koju uziva, nije licgova. S. Bu-
dinid ispr. 112. U tom se primjeru rijccma mi-
MIMOPLAVATI
714
MIMOZOE
mopisane, praescriptio izrice po svoj prilici ono,
sto se danas u juristickom snu'slu veli zastara,
neni. Verjahrung — I Stulic u svome rjecn. imn
mimopisane i mimopisati, all u sasvijem druyom
smislu: lat. interscribere, koje je sasma nepo-
uzdano.
TsllM.OVl.ANATli, impf. ploviti (plavati) mimo
sto Hi pokraj cega i ploveci vestajati. Slozeno
od mimo-plavati. Izmedu rjecnika samo u Stu-
Ucevu (mimoplavati, mimoploviti, praeternavi-
gare, praetorfluere s naznakom, da je iz ruskoga
rjein., ali u danamem riiskom jez. ntma tijeh
glagola). Doiielize jesve vb semb mimoplava-
justenih zitiji. Domentijaii'i 150.
MIMOPKOCI, mimoprodem, pf. proci mimo
sto Hi pokraj cega. Slozeno od mimopro6i. U
rjedniku Belinu (passar vicino) i u Stulicevu
(mimoproci, mimoci). — U Lici govore mimo-
proici, mimoproidem (tako je znbilezen akc.j.
Kad vec kraj mene prolazis, nemoj me mimo-
proidi. J. Bogdanovic.
MIMOPROHODAN, mimoprohodna, adj. onaj,
koji mimo prohodi Hi mimo koga se proliodi.
Snmo u Stulicevu rjecniku (praetereundus [sic!]).
— Nepouzdano.
MIMOPROHODITI, mimoprohodim, impf. isto
sto mimo prohoditi. Sai)io u Stulicevu rjecniku
(mimoprohoditi, mimodi). — Nepouzdano.
MIMOPEOICI, vidi mimoproci.
MIMOPROLAZITI, mimoprolazim, itnpf. isto
sto mimo prolaziti. Samo u Stulicevu rjecniku
(mimoprolaziti, mimo6i). — Nepouzdano.
MIMOPUSTENE, v. propustene. Izmedu rjec-
nika samo u Stulicevu (omissio, praetermissio).
Bolezan, koju ima Isus cijeca nasili grijehov....
i od ostavjenja ili mimopustenja. P. Baksic 152.
U cemu jost uvrijedio Boga, mislenjem, rijecma,
djolom i mimopustenjem. S. Matijovic 101.
MIMOSJETAN, mimosjetna, adj. Samo u Su-
hkovu rje6n. zn. naz. kao Jilozojicki izraz za
nem. aussersinnlich.
MIMO>?AN, adj. prosli, minuli. Samo u jed-
noga pisca, koji je tu rijei vajada sa7n nacinio
od mimosast, mimosastau. Budu6i miseca cvitiia
blizo mimoSnoga po obifiaju naraf zom}u raz,-
likira procvatom naresila. P. Zoranic 3. Lip|a
rii takova kosuta iia saj svit, ni u "vika ova ni
u mimnsnih lit. 18
MIMOSASTAN, adj. praeteritus prosasti. Pri-
djev je izveden od mimo§asti kao i dosastan od
doSasti (vidi tamo). U rjecniku Belinu (mimo-
sastni, pasaato), u Bjelostjencevu (mimosestni, s
V. mimo, praeteritus, anteactus, transactus) i u
Stulicevu (mimoSaat, miraosastan, praeteritus,
elapsus, transactus ; praeccdens). Fotvrditi se
moze primjerima samo od kraja xv vijeka pa
do pocetka xviii. — Oslobodi nas oda fsakoga
zla mimoSaatnoga, sadanoga i prisastnoga. Ber-
nardin 191. Dobra likarija ima biti da ozdravi
nemo6 uiimo.sastiiu, a u6uvati ka bi imila priti.
Naru6n. *J3a. Prihodedi mu na pamet nike stvari
od vriuiGiia mimoSastnoga. Mirakuli 93. Ne mi-
8le6i miruosasna ni sadana ni dosasna. M. Ma-
ruhc 29H. Koji .se no kajo i no boli od takovih
grijohii mimosa.stnijoh. A. Komulovic 6 Da ne
i/.gubia pladu mimo.sasnoga truda tvojoga. F.
VraiiM/-. ^^.iv. 5(J. Ponuka mo vo}a mimoSasno
''*"''''»■. *>bonska poja vidim stanovito. D. Bara-
kovi6 Vila 21 Nastoja Hvoti pa.stir 5asti svojoj
boje nego nijodan miinustistni .... biskup. F.
01avini6 cvit Hi). Mimosaatna lita . . . . gledah
Cudno zgodp. 1. T. Mrnavi6 !3. Prosti mi
mqje mimosastno zalo zivjenje. Michelangelo 69,
Sva vrimena mimosastna, sadana i ka 6e biti.
I. Ivanisovid 125. Smisjaju6i grihe mimosa^tne.
P. Eadovcic nac. 63. Bududi ja . . . . odlucio mi-
mosastni mjeseci. I. Zanotti en. 3. Naucene jest
pameti stvari znati miraosastne. J. Kavanin 355*.
Zato cemo .... spomiiiati mimosastna i sadana*
slaviti. F. Parcid 59.
MIMO§ASTI, ad), praeteritus, praeteriens.
Upravo je pasivni partic. s akticnijem znacenem
od istoga korijena, od kojega je i dosasti (vidi
tamo) i prosasti. U rjecniku Mikajinu (mimo-
sasti, prosasti, praeteritus, olapsus) i u Stulicevu
(mimosast, mimoSastan, praeteritus, elapsus, trans-
actus, praecedens). Potvrditi se moze primjerima
iz XVI, XVII i XVIII vijeka. — Za neodredene
oblike nema potvrde.
a) prosasti, prosli. Kripost, kom se bolima
.... od grihov mimosastih. fs. Budinic ispr. 3.
U mimosasta vremena. suma 64. Spomenutje od
mimosastijeh nasladenja jest uzrok vedijeh mu-
ka. M. Divkovic bos. 179. Koji se kaje od svoga
zla zivota mimosastoga. nauk 283. Mimosasto
lito, sto ov dan obeda, sad poznah ocito, da da-
nas doveda. I. T. Mrnavic osm. 187. U cetirih.
mimosastih prosenjih mi smo prosili od Boga,
da nam da svako dobro. istum. 60. Negovu mi-
mosastu nebarnos karajudi. I. Dordid salt. 278.
Da promisli svoj zivot mimosasti. ben. 166.
h) prolazan, mimohodan. Danas tebi misto
cesarastva mimosastoga cesarastvo vikuvicne
dano bude. Starine 1, 223. Oh tko bi nikadare
ne iskao mimoSasto veseje. B. KaSid nasi. 37.
MIMOSaSCE, n. prolaz, prolazak. U rjecniku
Belinu (mimosastje, passaggio, il passare da un
luogo all' altro) i u Stulicevu (mimosastje, tran-
situs, transitio). Sa zivot nist' ino ne veste
jed'no mimosast'je. Starine 23, 74. Blagujte
snazno, jere se zove Fase, ca je mimosastje go-
spodiue (iz lat. comedetis festinanter, est enim
Phase id est transitus Domini, exod. 12, 11).
Bernardin 86. Slabost, malo stanje i brzo mi-
mosastje stvari ovoga svijeta. M. Divkovid bes.
49. U neboskijeh ima biti pribivalisto tvoje, i
sfa zema|ska kakono u mimosastju imaju se f>o-
gledati. Prohode sfako stvari, i ti s riimi ino-
kupno. B. Ka§ic nasi 63. Kada bude dodi vri-
jemo mimosaStda iz ovoga zivota, uzajti de na
vjecnu slavu i blazonstvo. J. Matovic 218. — U
ovome primjeru mimosaJde znaci preminude (t.
j. s ovoga svijeta na onaj) : Kada vam bi na-
visdeno vase slavno mimosasce i uznesenje. H.
Bonacid 140. — Ne razabira se pravo znacene
u primjeru: Molim te, da ovo tvoje stvorenjo sa
svijem ostalim, koji jesu u ovomu mimosastju,
da imaju zedu od pravde. P. Posilovid nasi. 146*.
MIM0TE6i mimotecem, impf. protjecati, pro-
laziti. U rjecniku Danicicevu s potvrdom iz za-
pisa XVII vijeka: Togda letu mimotokastomu ot
s-izdanija mira. 7179. — IratMuja jako tlenbnaja
i mimoteku§taja vbmena§e. Starine 3, 219.
MIMOVIC, m. prezimc u nase vrijeme, sasma
rijetko. Drz. kalend. (1905) 296. Ispor. tine
1 Mimo.
MIMOVODITI, miraovodim, impf. voditi (koga
ili sto) mitno sto ili mimo koga. Samo u Dani-
cicevu rjedniku s potvrdom iz svrsetka xiv vijeka :
Ovudbje mimo Dubrovnikb mimovode ihb (t. j.
robore) vsaki dbnb. Spom. sr. 1, 10.
MIMOZOE, m. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz.
kao izraz iz podrucja astronomije za lat. pa-
MIN
715
MINCUNIOA
rallaxis, nem. Parallaxe s naznaTcom, da je iz
ceskoga jezika.
MIN, m. neka bi(ka. Samo u rjeeniku Mika-
linu (min vodeni, mantumjen Qvijefc, Acorum) i
u Stulicevu (min vodeni, cvit, Achorus). — Vidi
mcin, s kojim je vajada istoga postana.
1. MINA, m. inmko ime, osobito u Crnoj Gori.
Kalabica .Vlinu i Miletu. Pjev. crn. 39'^ A medu
rii Minu Eadovi6a. Oglod. sr. 253. Pobratimu
Mini Eadulovu. 438. A za nima Mina vojevoda.
Nar. pjes. vuk 4, 347. Taman dode Mina E,ado-
vi6u. 4, 498. Mina Paranosic. M. D. Milidevid
zim. vec. 269. Pop je Mina sluzio u crkvi. me-
dudn. 211. Crkvenak prinese popu Mini knigu.
212. Mina Stanojevic. Eat 3bO. Putvrdeno je i
kao kaludersko trne. 'i^. Stojanovi6 zap. i aatp.
1, 135. 391 (iz xvj i xvii vijeka). S. Novakovic
pom. 81. Oco je ime upravo grcko M)]vdg, pod
kojim su poznata tri sveca grcke crkve, jedanje
od nih bio carigradski patrijarh u vi vijeku, i
dan mu je 25. aug., drugi i treci su mucenici iz
III. vijeka, prvome od nih je dan 11. nov., a
drugome 10. dec. — Drugo ce ime biti Mina od
Kostiira; vidi Mihna. — Vidi i 1 Mina.
2. MINA, /. podzemni jirokcp, koji se napuni
puscanim prahom pa zapali te se dize u zrak
ono, sto je nad nim. Iz tal. mina {ima ista rijec
i u franc, i u nem. jezikit, mine, Mine). U rjee-
niku nijednom. Kada vojska tva navali, mislu
ogan dat u mine (t. j. Turci). A. Sasin 180^.
Nigdar, pobre, Turci ne pristase, ob dan, ob noc
jurise cineci i pod gradom mine kopaju6i, kule
bile u lagum dizuci. A. Kacic razg. 181. Ve6e
su mu (t. j. gradu) turske mine tvrde zide ra-
zurile. Nar. pjes. bog. 148. Da i nega (t. j.
Stanibol) slome i sagore zestokijem minam i
bumbama. Pjev. cm. 83a. — Mina se zove i bu-
sotina u kavienu, koja se napuni puscanim pra-
hom pa zapali, da bi se kamen rasprskao. Pode,
da vidi, rasta se utjesila jedna mina, sto su mi-
nagije ukopali u stancu kamenu. S. Lubisa prip.
128. Bjezi, sad de mina (tako je zabi^ezen akc.)
puknuti ! U Liei. J. Bogdanovic.
3. MINA (tako je zabijezen akc), f. nekakva
mjera za zito, Govori se na Eabu. M. Kusar rad
jug. ak. 118, 23. Iz tal. mina.
4. MINA, /. (Hi mozda min, m.?) rijec
tamna znacena i postana. Samo u primjerima:
Vi popovi meu te mine, da nas zakon ne pogine,
ne krsmajte vece nisAe, opravite svetilisce. P.
Hektorovic (?) 111. Prinesite u tej mine od muk
ovde sve nacine. 153. Pomozi me u tej mine,
jeda s' ona oslobodi. M. Gazarovic 76.
MINAGIJA, m. covjek, koji pali mine. Vidi
primjer iz S. I^ubise pod 2 mina.
MINAK, m. musko ime u ispravi xv vijeka:
Minak Malinaric. Mon. croat. 113. — Tamna
postana; nije prilike, da bi u svezi bilo s ime-
nom 1 Mina.
MINANE, n. nom. verb, od minati. U Lici.
J. Bogdanovid.
MINATI, minam, impf. vrtati kamen, nasuti
u n baruta pa zapaliti, da se rasprsne (kad treba
za gradene kuda). U Lici. D. Skaric. Ovaj je
kamen prz|iv i mek pa se ne da pravo minati.
J. Bogdanovic. Minati, vrtati minu, nem, bohren
(beim Steinsprengen). B. Sulek rjecn. zn. naz.
MING A, /. novcic. Bijec je jamacno tuda, ali
tesko je reel, iz kojega je jezika. Ne moze se lako
dopustiti, da je iz grc. /u.ra (otkle je lat. mina),
kako misli L. Zore dubr. tud. 14 (od koga je i
naznaceni akc), jer je taj grcki novae bio ve-
like vrijednosti (srebrna je f.ivu vrijedila oko 100
nasijeh kruna, a zlatna oko 500), a k tome je
bio imaginaran. Mnogo blize glasovima i zna-
cenem stoji nem. rijec Miinze (koja je postala iz
lat. moneta), osobito ako se pumisli, da je ta
nem. rijec isprva znacila silni novae Iz te su
nem. rijeci uzete ceska mince i po]ska minca Hi
mynca, koje isto znace. Ali taj izoor nasoj rijeci
minca nije siguran,jer se ona nalazi (i nalazila
se) samo u krajevima, kamo su nem. rijedi slabo
dopirale, osobito onakove, kojih nema u kraje-
vima, sto su blize Nijemcima. Jos se moze mi-
sliti, da je nase minca postalo od sredov. lat.
minuta Hi minutum, sto takoder znaci novcic
(ovo drugo nalazi se vec u jevandeju Lucinu
12, 59. novissimum minutum prema grc. to
icrxcijov liniov), preko kojega tal. narjecja. —
U rjeeniku Mikalinu (minca, mali pjenez, num-
mus, denarius), u Belinu (bagattino, piccola
moneta nota, teruntino, moneta ragusea, — pi-
cciolo, moneta cosi detta, — quattrino, la minor
moneta cbe si spende), u Bjelostjencevu (minca,
medenica. moneta ragusina, teruncins), u Volti-
gijinu (bagattino, Heller) i u Stulicevu (minca,
pjenez, quadrans, teruncius). Iz purgatorija s&
ne de izaci, dokle se ne plati najmana minca.
I. Ancic vrata 162 Poznan je ko i zla minca.
Poslov. danic. Salcu .... dijeli po cekine ....
siromahu nijednu mincu. J. Kavanin 11*^. Gos-
par zatvorio ga je u tamnicu, dokle plati sve
do mince (bifeska izdavaca: minca, najmani pje-
nez u doba dubrovacke republike). A. Kalid 283.
MINCAC, m. rijec neznana znacena i postana.
Samo u j)rimjeru : Tu pojku ved ceka mincad i
kosuja. M. D. Milidovid medudn. 222.
MINCIC, m. prezime nejasna postana. Drz.
kalend. (1905) 296.
MINCaR, m. tvrdica, t.j.iovjek, koji lakomo
kupi i cava mince. U rjeeniku Stulicevu {awarus,
qui nihil obolo carius emit). Miucar, harubcar,
nisto li i gore. Poslov. danic.
MINCARICA, /. zena tvrda, lakoma. Sawo u
Stulicevu rjeeniku (avara).
MINCETA, /. nekakva mjera za tezine. Tamna
postana; vajada iz kojega tal. narjecja. Samo u
primjeru : Pop .... obuden u jednom plovialu
od olova tezemu, nego li je jedna minceta. M.
Orbin 121.
MINCETIC, m. tako je jednoc zapisato du-
brovacko prezime, koje se inace pise Mencetic
(vidi tamo). U rjeeniku Danicicevu s potvrdom
iz XIV vijeka.
MINCICA,/. dem. od minca. Samo u jednoga
pisca. Ni jednu mincicu priko pravde ne uzmite.
B. Zuzeri 64. Od svijeh mjedi, koje si iz mno-
zijeh trgovina prikupio .... sto ces iznad u
tvojijeh rukah za odnijet s tobom? Ni mincicu
ogorjelu. 388. Vladalac od Indija ... do mincice
ogulio ga. 408.
MINCIC, m. prezime izvedeno od imena Minac,
kojemu nema potorde, a ime je od mila prema
Mina. Eat 135. Drz. kalend. (1905) 296.
MINCUNICA, /. ime ovci. Ima med ovcjimi
imeni na Krku i mincunica, nu ne znam
cto pomislit o noj. Vlasi zovu neku ribicu m i n-
c h i o n e , koja ote je slave, da su joj balordo,
sciocco i babbaccio synonima. Treba da i nasa
potudela ovcica u tu vrstuspada? Ako ne bude
mindunica = miduhna, t. j. mala? F. Ku-
relac dom. ziv. 33.
minci6evi6
716
MINISTAE
MIN616EVIC, m. prezime u Staroj Srbiji.
Min6ic6vici iz Ninkovca danasneg arnautskog
«cla. Etnogr. zborn. 6, 451, — Da nije krivo
zabilezeno mjesto Mincicevic (vidi Mincic)?
MIN6UN, m. riba Engraulis encrasicholus. D.
Lambl (1854) 186 B. Kosic rad jug ak. 155, 18.
Jamacno je tuda rijec, i to iz kojega tal. na-
rjecjo. — Vidi in6un, mencun, mincunica.
MINDEL, m. isto sto mijendeo (vidi tamo).
Da se mo^e jesti kruha .... suhijeh smokava,
mindela, oraha. B. Kasid zrc. 122. Govori se i
danas u Lumbardi (na ostrvu Korcult) s akc.
mindel. M. Kusar nast. vjesn. 3, 337.
MINDER, m. blazina, perina, slamnaca. Iz
tur. minder (blazina, jastuk). U rjecniku Vu-
kovu (die Matratze, stragulum s primjerom iz
nar. pjes. vuk 4, 211: na minderu i svilnom du-
4eku). Na minderu se ne lezi samo (i np spava),
nego se (po turskom obicajuj i sjedi. fcjto gos-
podj^ki u harem sjedahu na duseku i svilen-
minderu. Pjev. crn. 103*. A kad dode u gikli-
odaja, tu Hajkuna sjedi na minderu. 286b. 'jek
ito snila, na noge dipila iz mindera i meka du-
seka. Ogled, sr. 448. Sto putah sam u mojoj
mladosti iz mindera u zoru hitao. P. Petrovic
gor. vijen. 35. A kad d'jeto sjedne na minderu.
Nar. pjes. horm. 1, 539. Protresite svilene ja-
stuke, a sterite raekano mindere. 2, 354. Ali
sjedi Hjepa devojka, ona sjedi na minder od
svile. Nar. pjes. vuk 7, 199.
MINDERLUK, m. meko mesto, gde se sedi i
lezi; turska re6. D. Popovic tur. refii 147. U
takoj kavani obifino jo svud uza zidove name-
sten dasfani krevetac (minderluk), na kom gosti
sede, puse, piju kavu i slusaju onoga, koji yto
govori. M. D. Miii6evi6 jurm. 37. Duz duvara
je nizak minderluk zastrt cilimom ili cohom.
medudn. 47. U kameriji (t. j. u hodniku) uz
-duvar nema minderluka, a u odajama ima (a
Visokom u liosnij. Zborn. za nar. ziv. 8, 90.
Minderluk se zove klupica za sjedene u selackoj
sobi u Staroj Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 411. —
Ispor. jvs: Minderluk, dusek za minder. J. Be-
Iovi6-Born 190.
MINDEROVIC, m. prezime. Drz. kalend. (1905)
296.
MINDICA, /. malo pseto, psetasce. Neznana
postana. Samo u primjeru: Dosad si bio velik
pas, a odsad bit 6e§ mala mindica .... Hodala
jo mindica od nemila do nedraga trazedi sebi
gdjegod kosticu ili koricu kruh;i, da se najede,
i tako je mnogo vremena patila, dok se ne pri-
druzi k jndnomu lovcu. Nar. prip. bos. 106.
MINDROS, m. Samo u Vukovu rjecn., gdje
86 kaie, da uzeti koga na mindros znadi nem.
durchbeuteln, lat. excutip (dakle protresti ga),
joi se kale, da .se govori u vojvodstvu. Ne zna
sf, Ho je pravo znadene toj rijeii i otkle je (a ja-
mnino je tuda).
.MINDULA, /. into Sto mijendeo (vidi tamo).
Samo a primjeru: Ako mladu kad zahiti od
mindulo vujku plodne. J. Kavanin 172'*.
MINI)IJLASA(J (ili mindulasak?;, m. kao da
je nrkiikva jrstvina od miudula. Samo u pri-
mjrru: S rnodonimi jajnioiiiia, suhoparci i pris-
nani, niimJulasni, rusatima. J. Kavanin 20'*.
MINDUfl, m. Paiifcic'-. mi pise, da ,ae tako zove
brdo u Srbiji izmedu Pirota i Ciprovca (na
karti M.Ml/a). I). Daniftii. Vidi Bendur, Mi^ur.
MINDURE, /. pi. tanelak u liosni u okruiju
.aarajevfkom. Pnpi» J>.it. bos. i here. 12.
MINDUSA, /. isto sto mendusa i istoga po-
stana (vidi tamo). U rjecniku Vukovu (minduse,
f. pi. die Ohrgehange, inauris). Podaj .... svet-
loj krajici od zlata minduse. Nar. pjes. vuk 1,
162. Jedne u§i, a dvoje minduse. 3, 103. Jedne
usi, a troje minduse. 6, 276. Nije nikad udenula
u usi mindusa. M. D. Milic^evic pom. 71.
MINDUSICA, /. a) dem. od mindusa. U rjec-
niku Vukovu (mindusice, f. pi.). — b) neki cvijet,
koji se tako zove, jer je nalik na mindusice.
Fuchsia coccinea. K. Crnogorac bot. 75. V. Ar-
senijevid (koji ima upravo pi. mindusice i kaze,
da se govori u Backoj).
MINEJ, m. crkvena kniga. u kojoj su za svaki
dan u mjesecu zivoti i sluzbe svetaike. Iz grc.
^urjvaToi' (a ova je rijec izvedcna od fii'jv, mjesec).
U rjecniku Vukovu (das Menaeon, jurivcuov, ein
Kirchenbuch, menaeum). Minej mjeseca oktom-
vrija. Vuk dan. 1, 20.
MINEJSKI, adj. sto pripada minejima; upo-
treb]ava se 0 pismu i 0 slovima, kakova su u
rukopisnijem minejima, t. j. slova Jcrupna i lijepo
izradena (uncijalna). U rjecniku Vukovu (mi-
nejski, n. p. slova, cyrillische Drucklettern, zum
Unterschied von dor Hands chrift, — tu je gri-
jeskom receno, da su tu stampana slova ; trebalo
je reci, da su nalik na stampana slova, jer su
i minejska slova rukopisna). U ovom je nama-
stiru iiajznamenitija kniga jedno jevandelije ....
pisato (dakle ne stampato !) je vrlo lijepo mi-
nejskim slovima. Vuk dan. 1, 4. Cestiti duhov-
nik Velimirovic napisao je lepim minejskim slo-
vima. M. D. Milidevic pom. 51.
MINERAL, minerala (bice takav akc), m. me-
tal, ruda i sto je tome srodno. Iz sredov. lat.
miuerale.
MINERALAN, adj. sto pripada mineralima.
Mloga imona pokazuju izvore mineralni voda.
Vuk dan. 2, 29.
1. MINICA, /. dem. od 2 mina (vidi tamo). U
ovaj kamen ednu malu minicu zavrti. U Lici.
J. Bogdanovic.
2. MINICA, /. dem. od 3 mina (vidi tamo), ne-
kakva mjera za zito. V V7-bniku (na otoku Krku).
Zborn. za nar. ziv. 4, 243., 5, 238.
MINIC, «i. prezime izvedeno od imena Mina.
D. Avramovic 218. T, Boca 32. Rat 85. 356.
Drz. kalend. (1905) 296. Imenik (1906) 443. —
Ima potvrda i za j)lur. Minidi, ali se ne raza-
bira, je li prezime ili je ime selu: Pogubi ga od
Minidah Marko. Pjev. crn. 245*.
MININ, m. prezime crnogorsko, upravo pridjev
od imena Mina. Puso Minin su dvanaest drugab.
Nar. pjes. vuk 4, 113.
MININA KOSA, /. dio gore Javorice u Srbiji
u okrugu jagodinskom. Glasnik 61, 180.
MINING VRELO, n. izvor u Bosni u okruiju
sarajevskom. Etnogr. zborn. 5, 629.
MININ POTOK, m. ime potoku u Srbiji u
okrugu jagodinskom. Glasnik 61, 130.
MINISLAVA, /. zensko ime zabi{ezeno u po-
vieniku xviii vijeka. \i. Stojanovic hria. 180. —
Ispor. Minoslavid.
MINISTAR, ministra (bice takav akc), m. Iz
lat. minister. U rjecniku nijednom.
<t) manastirski starjeSina u nekijem redo-
vima rimske crkve. Ocu ministru fra Bjazu Cin-
culovidu. N. NajeSkovid 1, 806. Ministri svaki
u svojoj provinciji mozo dopuatiti svojijem fra-
tronj, da ispovijedaju. M. Divkovid nauk 191b.
MINISTARSTVO
717
MINOVATI
Posla ga (t. j. sv. Antuna) ministar negov g
biskupu. F. Glavinid cvit 182* Primi iz ruke
ministra od provincije ili drzave. B. Kasid per.
129. Od starisine ministra gvardijana. I. Ancic
svitl. 11.
h) sluzite], iinitel. Molices Boga za potrebe
od poglavica svjetovnijeh, za sudce i ministre
od pravde. I. Drzic 60. Ministar je i sluga od
ovoga sakramenta pop. 205. Minister (s lat. za-
vrsetkoin) oli podilite} ovoga sakramenta jest
sami biskup (iz lat. solus episcopus est ordina-
rius minister huius sacramenti). M. Dobretic 54.
Vojnici i drugi prilicni ministri oliti ociti dilo-
vaoci vladana svitovni. 303.
c) najvisi drzavni cinovnik, nacelnik nekoga
dijela vlade. Frema nem. Minister ili tal. mini-
stro ili franc, ministre (u lat. jeziku nema rijec
minister ovoga znacena). Po§}e car k nemu svoga
ministra, da vidi, ko je i sto je . . . . Ministar
pode. Nar. prip. vuk^ 249. Gagi6 napise mini-
stru Budbergu odgovor. Vuk pravit. sov. 18.
MINISTARSTVO (s takvijem se akc. govori),
n. Rijec nacinena u novije vrijeme prema dru-
gijem jezicima, na pr. nem. Ministerium, tal.
ministero, franc, ministere. a) skup svijeh mi-
nistara, koji sacinavaju koju vladu. — b) mi-
nistar Zajedno sa svijem cinovnicima, koji pot-
padaju pod nega. — c) zgrada, u kojoj je mi-
nistarstvo (pod b) smjesteno. — d) sluzba i do-
stojanstvo ministarsko.
MINISTEATI, ministram, impf. upravjati, ru-
kovati. Iz tal. amministrare. Kim kumasurom
daju vsu moju oblast, da mozite opraviti vsa
moja dela kako ja sam i da ministraju vsim
mojim blagom (iz xv vijeka). Moq. croat. 87.
MINISTRE, ministara, /. pi. isto sto manistre
(vidi 2 manistra). U Srbiji. V. Ili6.
MINI§OE, m. mjesto u Srbiji u okrugu kna-
zevackom. Vinograd u Minisoru. Sr. nov. 1873,
211. Zabran u Minisoru. 259.
MINITI, minim, pf. Glagol tamna postana;
ne moze biti istovetan s mijeniti, jer tome ne
odgovara znacene; k tome se nalazi samo u
jednoga pisca, koji kao Dubrovcanin ne bi pisao
miniti, nego mijeniti. Kao da je znacene: uci-
niti. Obecane, koje ti sam od strane Bozje mi-
nio, ispunit 6e se. S. Rosa 6^. Rasuce grada i
svetista mineno od puka vojvode. 21^. Vidom
svojijeh oci uistinise sebi mineno navjestene.
32a. On svojom krepostim minio je, da krv pri-
fiiste djevice Marije sade u ne utrobu. 33a. Ucite,
da sinov|e milostine crkvi minene davaju pomo6
otcima i materam. 96b. Naredivaju6i (sic !) im,
da tijem budu trgovati za dohraniti mu glavno
s dobitim minenom, kad se bude vratio. 128^.
MINKLIN16, m. prezime. Mon. croat. 101 (iz
XV vijeka). Prezime je izvedeno od imena Min-
klin, koje je od sredov. lat. Minclinus, a to od
Dominicus. K. Jirecek rom. 2, 34.
MINLE, minleta, n. narod, pleme. Samo u
Vukovu rjecniku (Vo\k, gena s primjerima: pasje
minle! Sedamdeset i sedam minleta). — Vidi
4 mile, milet.
MINO. Kao da je adv. neznana znacena i
postana. Samo u primjeru: Zla misjeuja mino
hode, ka do vika na grih vode. P. Hektorovid
(?) 80. — Bice kakva grijeska : mozda mjesto mimo.
MINOGA, /. riba. Petromyzon marinus (ilu-
viatilis). S. Brusina rad jug. ak. 171, 198. — 2z
rus. MHHora.
MINOSLAVIC, m. prezime izvedeno od imena
Minoslav, kojemu nema potorde, zabifezeno u
lat. ispravi xiv vijeka. K. Jirecek spom. 103. —
Ispor. Minislava.
MINO§AST(AN), adj. isto sto mimosast(an).
Samo u Belinu rjecniku, gdje za tal, passato
pored rijeci prosasti, mimosastni, prosasni, predni,
miuuti stoji jos i minosasti i minosastni, pa se
dodaje potvrda iz A. Komulovica: Ne prudi is-
povijes onoga, koji se ne kaje od grijeha mino-
sastnijeh. Ali u knizici A. Komulovica izdanoj
g. 1606 stoji na str. 6 mimosastnijeb, a tako
stoji i u izdanu od g. 1704 tia str. 5. Bela je
dakle tu rijec u brzini krivo procitao te ju je
unio u svoj rjecnik misleci, da i minosastan.
moze dobro biti, kao da ono mino- stoji u svezi
s glag. minuti.
MINOVATI, minujem, impf. praeterire, tran-
sire, superare. Nalazi se i u staroslov. i u rus.
jez.: minovati, MMHOBaxb. Upravo je trajni glag.
prema svrsenome minuti. U rjecniku Bjelostjen-
cevu (minujem, 1. praetereo, transeo, devio, 2.
vpadam, na mene idem, dokancam se, deficio,
decresco, ad finem vergo ; mesa minuje, missa
ad finem vergit, tendit, finit), u Stulicevu (samo
partic. minujuci, za koji se veli, da je isto sto
minu6i i da znaci lat. inanis, caducus, a trebalo
je reci transiens, transitorius) i u Danicicevu
(transire s potvrdama iz xiv t xv vijeka). Naj-
vise je potvrda iz xvi vijeka, iz xvii su sama
dvije, a daje ih nema (izuzevsi Bjelostjencev i
Stulicev rjecn).
a. Glagol je neprelazan i znaci: prolazitiy
mimohoditi.
a) u pravom smislu. Trbgovci, koji mi-
nuju u Srbble, da ne plate nista (iz xiv vijeka).
Mon. serb. 203. Minuju6i po moru dohodili su
na nihb plavi Splecane. Spom. sr. 1, 60. Da
mogu (t. j. trgovci) minovati svojimb blagomb
po nasemb rusagu slobodno (iz xv vijeka). Mon.
serb. 471. Za vzeti silu onim, ki onud minuju.
Starine 23, 138. Kada gredise domom v vecer
minujuci po jednom cimiteru. Korizm. 21^.
Abram minuju<?e mimo n uzboja se veomi. Zborn.
(1520) 38a. Sunce svitla lica na zapad minuje.
M. Marulic 9. Ki minujes ovda, rane moje po-
zri. 209. Gdi cudno s grlicam sokoli minuju i
meu drobnim pticam po dubju stanuju. G. Dr-
zic 360. Kroz on sud kameni ka (t. j. voda) te-
kuc minuje. P. Hektorovi6 35. Prigodi se, da
trgovci onude minovahu. Stariue 1, 232. Minu-
juci mimo Macedoniju pogosti nega car Filip.
3, 232. — U jednom primjeru mjesto minovati
nalazimo minovati se: Tko se i manijeh grijeha
ne varuje, ni on se bez ogna ne minuje. B.
G radio duh. 14.
b) u prenesenom smislu. Prilika od ove
stvari minuje i prazna je (iz lat. praeterit enim
figura huius mundi. 1 cor. 7, 31). N. Ranina
221^. Muka i bolezan sada pofiine minovati.
Zborn. (1520) 178a. IJ kratko sva slava negova
minuje. M. Vetranic 1, 272. Krstjanom se nauk
daje, da u tilo hlib minuje, a vino u krv svetu.
I. Bandulavic 162*. Sfitlosti, koja minujes, cekaj
mene slipoga. M. Jerkovic 88.
c) prolaziti, 0 vremenu. Vrime minuje, vi
ostarujete, a blago pomankuje. Korizm. 8 la. Ako
hvaliti se potrjebuje, ne minuje brijeme. N. Ra-
nina 35a. Ustav se spravismo, jer vrime minuje.
P. Hektorovic 16.
b. Glagol je prelazan.
a) prolaziti , prelaziti. Glava (Isusova)
okrunena trnijem, ki trni minovahu mozjane.
MINOV GAJ
•IS
MINUTI
Korizm. 86^. Minujem tijeskan mo3t, da stuoim
na on kraj. M. Vetranid 1, 279. Tuj si poviku-
jud i trisku cinedi kraj morski minujuc (t. j.
ribari). P. Hektorovid 32. Eece nim (t. j. voj-
nicima) zemju i grade minujudi priimati i od
liih harad i vojsku uzimati. Starine 3, 2i7.
b) nadvisivati. Ki (t. j. izvor) svojom sla-
dosti minuje slatki med i Ijetnom hladnosti nad-
tjede zimni led. M. Vetranid 1, 182. Posad rau
(t. j. ribi zubacu) lustre zbroj, ke srebro minuju.
P. Hektorovid 7. Hieronim gospolin umom svih
minuje. 16. — Vidi miraoboditi pod b, d.
c) boraviti, provoditi (vrijeme, zivotj. A
sad se branim tim pojud i svireci .... vrime
tim minuju. M. Marulid 275. Sa zlijem jos tu-
gami zivot svoj minuje, odvede zenami tko
Tjerno vjeruje. D. Ranina 28b. Jur je muz vrje-
menit .... koji pedeset lit jos davno minuje
mladosti zgubiv cvit. P. Hektorovid 71. — Vidi
mimoci pod 2, b, e, ee.
(I) utjecati, uldanati se. Kad se linis i
praznujes, tasce misli no minujes. M. Marulid
265. — Vidi mimodi pod 2, b, d.
MINOV GAJ; m. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskoin. Niva u Minovom Gaju. Sr. nov.
1874, 381.
MINOVIC, 7)1. prezime nejasna postana u ju-
gozapadnoj Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 632.
MINTAN, m. gorna muska i zenska suknena
ha\ina s rukavinia u juznoj Srbiji. Etnogr.
zborn. 6, 133. 131. Ta je halina od crna sukna
u Vranskoj Fcini. Etnogr. zborn. 4, 158. Ugle-
da§o jednoga junaka .... naopako mintan za-
grnuo. Nar. pjes. borm. 1, 129. — Iz tur. min-
tan (,kurze Jacke'. F. Miklosid, denkscbr. 37,
85). — Ispor. menten.
MINTANCE, mintanceta, n. \ kosulica za
MINTANCi6, m. / tnalu djecu
s rukavima u Kosovu Polu. Etnogr. zborn. 7,
329.
MINTEG, m. bice isto Ho mintan Hi menten
(vidi tamo). Samo u primjeru: Nosase (t. j. sv.
KluraJ jednu samu suknu okrp|euu s jednijem
mintegom malovridnijem od sukna debola. B.
Ka.sid pflr. 125.
MINUCE, n. nom. verb, od minuti. I tuj s odi
Aibovijob jak muna prominuse, a za minutiem
nihovijem udari na korabje navala zle godine i
2estocina od mora. I. Dordid ben. 173. Govori
86 i u naSe vrijeme. Minude, prestanak povla-
stice. Jur. pol. terminol. 398.
MINUSa (tuko je zabileien akc), f. potok u
Srbiji u okrugu kragujevadkom. P. P, Dordevid.
MINUT, minuta, m. ens, sezdeseti dio ure, sa-
huta. Iz tal. minuto Hi iz nein. Minute (a ovo
oboje iz sredov. lat. minutum). U rjeiniku Vu-
kovu (die Minuto, uiinutum). Svaki rainut dinio
mi 30 godina. D. Obradovic 2iv. 73. Oni minut
da .skupi 8vu vujsku. Djelovod. prot. 134. Za
nekoliko minuta ostano 8uma crna. Vuk nar.
posl. 252. U ^osnicu 6aiicu dojezdiSo jednog
sata, a jednog minuta. Nar. pjos. vuk 4, 251.
Svake de ti udariti strane jednog dana, a jed-
nog minuta. 5, 202.
1. MlNtjTA, /. isio Ho minut. (rovori se i
inge u nn.ie vrijeme po Ilrv. i Slav, (a moida i
nrutjdjf). II Sulrkovu nem.-hrv. rjein. s. v. Mi-
nuto I n ncijitvu rjodn. zn. naz.
2. MINUTA, m. muiko ime nejasna postana
Svetostei. hris. »1. _ hpor. Minoslav kod Mi
noslftvjc.
MINUTAK, minutka, 7«. Sartio u Sulekovu
rjeca. zn. naz.: minutak vremena, Verstreicbung,
il passare, minutak roka, Verlauf, scadenza, —
das Erloschen (z. B. eines Gefuhls), spegni-
monto, — lat. praeteritio, nem. Ubergebung (u
stilistici).
MINUTAN, adj. koji mine, prode. Samo u
primjeru : Sva minutna, dobodeda bise i bit ce
nega cijeda. J. Kavanin 535^.
MINUTI, minem, pf. praeterire, transire, abire
.... Glagol se ovaj nalazi u svim shiv. jezicima,
na pr. staroslov. minati, rus. MiiHyxb, ces. mi-
nouti, po]. minad i t. d. Korijen je mi, koji se
lijepo razabira i u glagolima ces. mijeti, poj.
mijad (koje su trajni glagoli prema minouti,
minac). Od istoga ce kor. biti i prijedlog mi mo
(vidi tamo). U drugim indoevr. jezicima ne na-
lazi se rijeei etimologijom srodnijeh. V rjecniku
Mikalinu, Belinu. Voltigijinu, Stulicevu, Vukovu
i u Danicicevu. Potorda ima od najstarijih vre-
mena. — §to se u Kavanina 109^ nalazi inf.
minit, to je poradi sroka ; a sto J. S. Be^kovie
.894 ima u 3. I. sing. prez. mini, to je takoder u
sroku, alije i slavonska osobina, po kojoj i drugi
glagoli ii vrste mogu kasto imati prezent po iv
vrsti (na pr. poginim, brinis se i t. d.).
1. minuti (neprelazno) , proci, otici, poei,
umrijeti. U rjecniku Mikalinu (minuti, priminuti,
umrijeti, obeo, morior), u Belinu (passare per
mancaro), u Voltigijinu (trapassare, andare sco-
mando, finire come la vita, vergehen, sterben),
u Stulicevu (transire, obire, occumbere, mori,
cessare), u Vukovu (vorbeigoben [an einem Orte],
praeteroo [locum], cf. proci s primjerima iz nar.
pjesama: Minub momi mimo dvor. Ko star mine,
neka Boga moli, ko mlad mine, neka ruzu bore,
— vergehen, vorbeisein, transeo, abeo s primje-
rima iz nar. posl. l^oto sine pa i mine. Nije
zimo, dok Bozid ne mine, — otidi s primjerom
iz nar. pjes. Otlen Bajo u Za)uti minu) i u Da-
nicicevu (transire s potvrdama iz xii vijeka i daje).
a. proci, poci, otici u pravom smislu.
a) uopce.
U(i) proci. Gtde si khto bode krevati,
gode si kto mine (iz g. 1189). Mon. serb. 2.
Koja vojska otb tudu mine i pleni zomju ca-
revu. Zak. dus. 43. Uzlize (t j. Zakej) na stable
od smokve divje, zad onuda minuti jimiso (t. j.
Isus). Bernardin 176. Onud tada minu jedan
ubojica. M. Marulid 185. Odasvud prosinos jak
zora s istoka ti, vilo, gdi mines tanka i visoka.
G. Drzic 351. Na kraj jednoga potoka najdoh
se, prik koga ni mosta ui plavih no vidih. Tad
za naprid minuti sam samacat kud mi se plitko
vidi, ugazih. P. Zoranid 84. Majka tuj gledase
jeda jak tko mine ... da sinka noj skine. N.
Naleskovid 1, 144. Vnogi klostri radi vojsk, ke
minuhu .... pusti stahu. F. Glavinid cvit 51b.
Cim bojnica tako izbrana vede puta tijekom
minu plijoned, paled sa svijoh strana svu po-
jadku krajevinu. I. Gundulid 396. Na priliku
mune, koja sada sine, sada miuo. A. Kanizlid
fran. 38. Ali ide tri sta seratlijah, svi minuSe,
tridest se vrnuse. Nar. pjes. vuk 3, 430. Kogod
minu, svak devqjku zivnu, a detida niko ne
probudi. 5 (1898) 270. Minuse onuda i otido§e.
D. Danidid sud. 19, 14.
hh) poii, otici. Gdi hodeS da na§a
atada sad jur minu videdi, da strata verna im
poginu? D. Itaiiina 55'^. Pak minuse stojnu Bio-
ogradu. Pjev. crn. 26'^. Pa minuSe malo pona-
prijed, tu nadoSe jednu nevjesticu (na idudoj
MINUTI
719
MINUTI
strani iste pjesme veli se : i podose malo pona-
prijed, a nadose babu ostaralu). Nar. pjes. vuk
2, 12. Minu kniga od ruka do ruka, kudgod
isla, u Trebine sisla. 6, 559. — Ovamo ide i
primjer, gdje miuuti znaceci : otici znaci ujedno
i isceznuti, nestnti: Za tira govorenjem rainu
anjel, a oni ostase. F. Vranci6 ziv. 19.
h) minuti s prijedl ovinia ispred, k, kroz
(skroz), mimo, niz, od, pod, pokraj, preko, u, uz.
aa) u znacenu : proci. Tbdi se pri-
godise posli turacbki u iiasemb gradu, da minu
preko mora (iz g. 1400). Spom. sr. 1, 28. Kojim
bi se (t. j. Judma) zgodilo preko nasega rusaga
minuti (iz xv vijeka). Mon. serb. 467. Bi joj od
potribe minuti skroz crikav. Mirakuli 45. Nig-
dare ne (hjtise minuti mimo tu svetu figuru. 86.
Oloferne .... prik Eufrata mine. M. Marulic
16. Zato od ne minut inamo^ ne htise. 60. Minut
kroz tvoj dvor svak more. S. Mencetic 188. Toj
sama moz vidit,^pod prozor tvoj minuv gdi bu-
dem problidit. G. Drzic 352. Gdi moze sunafice
mimo svoj put minut. 371. Umiru, |uveno mimo
me kad mine. 422. Koji tu. razgovor od sada
imati, kad minu kroz tvoj dvor, tko me ce sce-
kati? N. Najeskovic 2, 109. Glavom pokinise
(t. j. car) gledec simo tamo mimo kih minise.
B. Krnarutic 5*. Krv uz dub kud minu voce toj
polivsi. D. Zlatarid SSi*. Minu fiota niz po|6 6e-
movsko. Ogled, sr. 175. Pa pokraj deteta mine.
Nar. prip. vrc. 57.
bb) u znacenu : otici. Sitna kniga od
Cetina minu, od Cetina od Petra vladike, a otide
preko Gore Orne. Ogled, sr. 230. Jesu posli od
Niksida Turci .... minuli su Turci u Tasligu.
439. Minuli su krvavi Spuzani ka tvrdome Ska-
dru na Bojanu. 485. Jana minu u poje Kosovo ,
Jovan pode, da trazi krvnike. Nar. pjes. vuk 2,
37. — Ovamo ide i primjer nalik na zadni pod
a, a, bb : To reksi minu isprid ofiiju liegovih
oni starac. F. Vrancic ziv. 18.
b. proci, otici u prenesenom smislu.
a) uopce.
aa) proci, prestati. Govoru vam, da
ne mine narod ovi, dokle se fsaka ne svrse. Ber-
nardin 1, Minuvsi srditost clovik tiho i mirno
sudi. Korizm. 49b. Kada nase tijelo izgne (sic!),
tadaj nasa slava mine. Zborn. (1520) 28a, Minise
obid i 9 vecerom. M. Marulid^ 298. Vas mi taj
san mine s velikom zalostju. G. Drzic 890. Minu
tja Ijetni hlad, a zima zla dode. D. Eanina 91*.
Cim ovi mine daz i sunce nam sine. N. Na|es-
kovic 2, 62. ^j^ubavi .... tva minu svasma vlas.
M. Drzic 16. Tada ce svekoliko minuti i proci
kako dim i vjetar i kakono zuk od bubna. M.
Divkovic bes. 421. Ako ne more fiasa ova mi-
nuti, nego da ju popijem, budi voja tvoja. I.
Bandulavi6 853'. Cim poplaha prva mine, izprid
vojske tuj se ukloni. I. Gundulic 520. Vlastelstvo
6e staro minit, treba je novo opet cinit. J. Ka-
vanin 109l>. Sto od snijega brze mine? I, Dordic
uzd. 37. Svaki jad cemerni cin' da mine. salt.
77. Ako ne more casa ova minuti, nego da ju
popijem, neka bude vo}a tvoja. A. Kanizlii utoc.
255. Muka i trplene sva boce minuti. A. Kne-
zovi6 144. S dobrim posao taj malo kad mini.
J. S. Re|kovi6 394. Kada muna i grmjava mine.
Osvetn. 3, 161.
bb) umrijeti (upravo otici na drugi
svijet). Bill bi ucineni podobni nib minuvsim,
ki su bili rod mnogo |ut. Transit 23. A bogat
.... jos dobro mine, a on cas mu na svit saj
spomena pogine. D. Eanina 58a. Tripce bi i
minu. Ne isti vece nitko Tripceta. Tripce je
priminuo, u porgatoriju je Tripce. M. Drzid 163.
§to se je ucinilo od toliko lijepijeh i glasovi-
tijeh zena, koje su minule. I. Drzic 291. Neka
u negovu narucju i rekbi na negovu srcu mi-
nemo duh nas pridajuci. I. M. Mattel 180.
b) minuti s prijedlozima (iz, od, s, u)
u pravom i u prenesenom smislu. Ako ne more
minuti casa ova od mene. Bernardin 71. Ov
slavni clovik minu od sega zivota. Transit 136
Minuvsu (.stamp, minuvsi) duhu od tela ....
ishojase iz tela noprocinitejna vona. 140. (Taletc)
cini kugu minut iz mjesta, gdje bjese. D. Ea-
nina \i^. Tim s mene cin' tuga juvena da mine.
70a. Pak vas dan ne more da mine s ociju mo-
jijeb san. N. Najeskovii 1, 202. Ne bi imao ni-
jedan minuti s ovoga svijeta, da sam ne naredi,
da mu se rece za dusu misa. A. Komulovic 59.
Svaki jad cemerni cin' da mine s mene i s tvoga
segaj puka. I. Dordi6 salt. 77. Naravno veli-
canstvo nibovo ucini se uzoholene i uzgrdene,
costitost minu u sla.«itovane, nibove zabave bla-
zene priobrazise se u nastojane za ce}ad uvodit
u uapas. S. Eosa 2^. Neka mine od mene casa
ova. A. Kanizlic bogolubnost 93. A sreca je mi-
nula svakako od imana i od prometana. Osvetn.
3, 74.
c) partic. minuci.
aa) onaj, koji prolazi, prolazan. U
rjecniku Belinu (minuci, temporale cioe caduco
e transitorio che passa), u Voltigijinu (minuci,
transitorio, caduco, temporale, verganglich) i u
Stulicevu (minuc, inanis, caducus s naznakom,
da je iz Gradica). Dobra telesna jesu minu6a.
Narucn. 24a. Ne telesno blago ili svitovno i mi-
nuce, nego nebesko i ve6no. Postila (1562) 202.
Oni .... da minudu krunu primu, a mi vecnu.
A. Dalmatin ap. 37. Umjesto minuce lasti i vre-
menitoga dobra. B. Gradic djev. 27. Po iskor-
jeplenju zlobna prignutja i pozejenja stvari mi-
nucijeh i vremenitijeh. 113. Ino je minuce na
zem|i na ovoj. N. Na|eskovic 1, 328. Da se ona
za ove minuce i zemajske satvari ne baje. F.
Vran6i6 ziv. 113. Bivsi ostavio svekolike stvari
od ovoga svijeta kako sup}e i minuce. I. Drzi6
10. Ne promislih . . . da je minu(^a Ijepos svime.
I. Gundulic 241. Da ne scini bimbu minudib
dobar. P. Eadovcic nac. 322. Ti minu6e nib zi-
vote satarisi s tvojom vlasti. G. Palmoti6 3, 32.
Prinasamo se od stvarib minucib na vicne. I.
T. Mrnavic istum. 6. Sluzene Martino minuce
je i bit 6e oteto, a sluzene, koje bjeie obrala
Marija, niti je minuto niti bude oteto. S. Eosa
107a. Sva ina budu mc ostaviti, ka nestavna i
minuca na sem svijetu imaju se. I. M. Mattei 295.
bb) onaj, koji je minuo, prosao. Kada
se ki ispovi, a ne boli se ni se kaje .... od
griba minucega. Narucn. 83*>. Poznati stvari mi-
nuce, sadane i buduce. Korizm. 69b. Tvoji grisi
minudi i sadani. 80*.
cc) lak; jamacno prema tal. partic.
passante, koji moze i to znacene imati; samo u
primjeru : Naturalim zakonom ne imiti pameti
i razuma ric je minuda; da imiti pamet i razum,
a pripodob|enu biti k zivini ric je vele pogrjena.
Korizm. 58a.
c. proci, 0 vremenu.
a) uopce. Minuvbsu ze vremeni mnogu
vladika moj ne prezbre mojenija (iz svrsetka xii
vijeka). Mon. serb. 5. I tomuzi je minulo go-
diste na 8. marca meseca, koji je minulb, kako
su se preli .... na nasemb sudu (iz pocetka xv
^IINUTI
720
MINUTI
vijeka). Spom. sr. 1, 89. Nod rainula jest, a dan
se je priblizal. Bernardin 1. Osani dan minise
nirftar ne okusivsi. Transit 282. Jur jo minulo
toliko let. Korizm. 29^. Ne minuvsu potom dlgu
vrimenu. Mirakuli 143. Jer je minula zima. N.
Eanina 186'*. Andrijas djak, malo vrimena mi-
nuv§i, pride v Sen (iz xvi vijeka). Mon. croat.
207. Cas, koji mine tja, zaman je tjerati. M. Ve-
tranic 1, 429. Kada mine dan svetoga Jakova.
Statut pol. 285. Kada minuse cetrdeset dana. I.
Baudulavic 116^. Minuvsi pet let vrati se u Fri-
giju. F. Glavinic cvit .370'^ Zima minu, a pro-
lice pride. J. Kavanin 511b. Cijem dni minu
svijeh najgori. I. Dordic salt 32.S. Dok ne mine
treca ura po podne. A. Kanizlic kam. 244. l^eto
sine pa i mine. Nar. posl. vuk 172. Malo vri-
jeme minulo za tijem. Osvetn. 2, 186. Jer je
tisu6a godina pred ocima tvojima kao dan ju-
ferasni kad mine D. Danicic psal. 90, 4. Eto
ga na rociste, kad je vec rok minuo. M Pavli-
novic rad. 110. Minulo o Petrovu dne sest }eta,
od kad me izabraste. S. l^ubisa prip. 69.
h) partic. minu6i u znacenu: onaj, koji
je minuo, prosao Jesamb placens za sva vremena
minuca i za ovo godiste (iz xv vijeka). Mon.
Serb. 441. Od zla, ko je ucinil va vrime minuce.
Starine 23, 140. Budud-i leta minucega (iz xv
vijeka). Mon. croat. 185. Ove dni miuude jest
prodal (iz xvi v.). 289. Buduci v minuci dan (t .
j. jucer) stlmacili. Korizm. 47^.
2. miauti (prclazno).
a. proci, mimnci.
a) u jyravom smislu. Minuvsi prvu i
drugu strazu dodoSe na vrata gvozdena. N. Ra-
nina 184b I minu (t. j car s vujskom) Sofiju i
dojde k Nisu (iz xvi vijeka). Mon. croat. 234.
Podose put gore, jur minuse selo. M. Vetranic
2, 257. Sfo sedmore slapske skoke preskofiif i
minuf na desnu .... Skradin ukaza mi. P. Zo-
ranic 88. Tudje pridoso na vrata onoga mira, i
kada minuse vrata, vidise veliko poje. Starine
4, 115. Zasto Bog ne ce minut nikoga (t. j. na
Hvujem nuclu). I. Drzic 270. Lie oblak preko Ma-
lesije i Zete se zemje dohvatio, Zetu minu i ne
Podgorica. Ogled, sr. 433. Nih minuse, uaprijed
prodo§e. Nar. pjes. vuk 2, 12. Gospod ga minuo,
a andeli ga ne susroli. Nar. posl. vuk 44. Putem
nevajalijeh judi no stupaj, ostavi ga, ne hodi
po nemu, ukloni se od nega i mini ga. D. Da-
ni6id prife sol. 4, 15. Svu nod plovismo i sutra-
dan tiho minusmo tankovitu IStriju. M. Pavli-
novid razl. sp. 406. Ako dusman Sarajevo mine.
Osvetn. 7, 22.
b) ti prenesenom smislu. Ako more biti,
da mine ova dasa merie. Transit 210. Ako me
molo ovi kalez minuti. N. Kaiiina 91ii. Prije
nogo li minu mo oni strah. N. Najeskovid 1,
819. Cin'tc, da me tuga mine M. DrZid 123.
Mini <e misal taj. I. IvaniJovid 316. Tko se sam
avjotujo, desto sam pogino; a svjete tko cuje,
mnokrat ga zlo mine. 6. Palmotid I, 337. Od
iSoga to mini i.e\a. 2, 115. Moja Mandalijena
malono .sve mudre nado za proslavnike, ali za
3V0 to fio minu je tko rede, da uzdisane Man-
dalijcniiiM nijo naravno. I. Dordid uzd. vi. Jofi
da ga u mf-t\mn no mine jad hudi. salt. H80.
Hmlo^a Floroiicija ne minu pedopsa. ben. 39.
Ne bi/.iiu smrt mojii, koja nie no do minut. A.
Knozovic 190. Dok |iitina priju mine V. Do§en
It'iHft. Ofto nns, ru inula nas ta dasa na daloko. I.
M. Mattel 75. Ali so uzdas, da do tobo minut
Ho/ji sudV A. Kalid prop. 142. Tako bi se iz-
baviln od smrti, koja je inade ne moie minuti.
Vuk dan. 2, 140. Kad ga zovnem, da me ze|a
mine. Nar. pjes. 1, 408. Vala Bogu, kad sam te
video, te me ziva moja zeja minu. 2, 81. Nika-
kav obcenitiji preokret nije nas minuo. M. Pa-
vlinovic razl. sp, 298.
b. ncka osobita rijetka znacena. — a)
proci (kroza sto). Ove reci, slatke strele, mi-
nuse mi grudi bele. B. Radidevic (1880) 5. —
b) prestupiti, j'rekoraciti. Kada ti mines red ot
pravde. Kolunid zborn. 13. Tko ukrede da bi
minulo vridnosti libar 100, ima se obisiti. Sta-
tut pol. 282. ^ubav, s kojora Jubimo iskrnega,
ima svoje svrhe .... ako bi koji minuo one
svrlie na ta nadin, kako da bi podao jednaku
jubav Bogu i iskrnemu, ovi bi udinio priveliki
grijeh. J. Matovid 367. — c) ukloniti se, uteci,
umaci cemu. U rjecniku Vukovu (eatgehen, evado
s priinjerom, koji se ovdje na trecem mjestii na-
vodi). Obidaj biso moj izhodit u setnu, za neka
minu znoj i vrucinu Ijetnu. H. Lucid 238. Vi-
rujes, da ces ti tomu ubignuti, sto nijedan dlo-
vik ni moga minuti. A. Georgiceo nasi. 109. Dobro
moje, tanani zerave! i ti turske ne minuo ruke !
Nar. pjes vuk 2, 570. Ovamo se moze metnuti
i primjer: O udesni pozriteju, ko je otajno mi-
nulo te (t. j. sto ti je umaklo, da nijesi opazio) !
I. Dordic uzd. 200. — d) ostaviti. Tri rici (t. j.
stvarij, kih uimamo tamo minuti, ko pace vspo-
minati .... i drzati Starine 23, 74. Nije ono
minuo i ostavio (t. j. sabor tridentski), da nije
pomnivo istomadio. J. Matovic 228. Gdje kog
sine, tu ga zivot mine. Osvetn. 3, 104. — e)
premucati, precutjeti. Drugi je grijeh veci pro-
tivan razlogu, koji ja izreci od stida ne moga
. . . tijem ga du made sad o"^ stida minuti. M.
Vetranic 1, 296. Minucu (t. j. minut cu) i onu
basnu. M. D Milicevid zlosel. 295 — f) pro-
mnsiti, ne pogoditi. V rjecniku Vukovu: minuti,
nicht treft'en, praetervolo Opremao se dovjek
(koji so bio skoro ozenio) na vojsku, a zona
uvrazila konac u iglu, da nesto zasijo; ali bu-
duci da nijo dobro vidjela, zato nije mogla od-
mah da uvrze, nogo promasala mimo usice igleno
govorodi: „mini ga sabja, mini ga puska!" kao
da muz rede, da ona nemu vraca; ali on opazi,
sta je, pa rede; „minulo je mono svako dobro,
kad sam ja tebe uzeo." — ff) probaviti, probo-
raviti. Vrimo s' ono gubi, ko praznujuc mines.
M. Marulid 137. S kom dobro ces tvoja duh
vrime da minu. D. Ranina 67*. Sto mogu ino
ja u tugah zivedi, ner minut sva moja godista
naudeci? 76b. Recimo po jednu, za vrime minuti,
bugarscinu srednu i za trud ne duti. P. Hekto-
rovid 17.
3. partic. pus. minut.
a. onaj, koji je prosao, minuo, mimosa-
st(an). U rjedniku Ahkalina (minutijeh dana,
superioribus diebus, diebus proxime elapsis, —
minuto vrijenjo, praeteritum tempus), u lielinu
(passato, preterito), u Voltigijinu (trapassato^
scorso, acemato, vergangen, gestorben ; za zna-
iene gestorben nema ni otkle potvrde) i u Stu-
licevu (miiiut, mimosast s naznakom, da se na-
lazi u i)ordica).
a) 0 vremcnu. Dvijo kupe zlate ....
koje su skovane od dukatb prinesenihb minutoga
godiSta (iz xv vijeka). iMon. sorb. 380. Da ga je
udinil V vrimo minuto. Nnrudn. 18'i. Vrijeme
minuto nigdar so ne vrati §. Moncotid — G. Dr-
zid 500. Robii'iu ovuj moju })okazavsi ja tebi
ovih pokladnih rainutih dan. H. Lucid 225. Cim
budu (t. j. ja) mo brijeme minuto smisjati. D.
Ranina 84b. Odludih toga rad minutih ovih dan
MINUTI
721
MINI
kudgodi pojti van. P. Hektorovic 3. Ako sam
jadovan minuto vrijeme toj od tebe stojal van.
N. Dimitrovic 41. Jer muke |uvene me srce
oduti, kadgodi spomene zivot nas minuti. N. Na-
|eskovic 2, 49. Ovo su minuto godiste velike
nemoci bile. M. Drzic 332. Kako sam ova mi-
nute dni razumio. D. Zlataric BGj^. Da ne bi
proSli .... kako i minute dni (is pocetka xvii
vijeka). Starine 11, 79. Minute dni upita me ti
sfrhu njekoliko stvari. M. Orbini 1. Radi griha.
od minutoga zivota. B. Kasic in. 15. Sto se do-
godi minutu noc. fran. 140. Prorok .... stavi
oci od duse u liegov minuti zivot. I. Drzic 10.
Pjesni pokorue Davida kraja minutijeh Ijeta od
mene u jezik naski prinesene. I. Gundulic 192.
Ova su u istumacenu latinskomu u minuto, a ne
u sadane doba postav|ena. I. Dordic salt. 2. Za
pokazat minuto vrijeme (t. j. aorist). S. Rosa
ziv. VII. Prigledaj minutoga dana djela. I. M.
Mattei 296. Sved je toci uspomena minutoga od
vremena. N. Marci 69.
b) 0 drugome cemu. Ove dni smo videli
od ispovidi v trih minutih pripovidanif/i^. Ko-
rizm. eSlJ. Bolezan od griha minuto^ga. 76^. Ar
budem spomenut minuto radosti. S. Mencetid
309. Tuzbe minute povrijedi grozni plac. M.
Vetranic 1, Oii. Da vam se minuta sva tuga
osladi. H. Lucie 2.58. Opet mi zdravje se minuto
povrati. D. Ranina 9G'<^. Da bi se sama od sebe
i tvoje minute ludosti cudila. B. GJ-radic djev.
103. Ter za cas ostavih minute zalosti. P. Hek-
torovic 73. Tako sam naucan ja trpjeti minuta
zla moja. F. Lukarevic 209 Da pamet ne smute
prislavna godista i stvari minute. N. Na^eskovid
1, 342. Na predne i na minuto tvoje upitovanje
hotivsi ti ja dati odgovor. M. Orbini 14. Koje
nim sve grijehe minute na pamet donose. B.
Kasic zrc. 32. Sasma osloboden minutih sagri-
senja. rit. 34. {David) pita prostene vrh minu-
toga ubojstva od Urije. I. Dordic salt. 165. Vase
minute krivine visnemu ispovijedajte. ben. 93.
Sve minuto, sve sadane, sve dohodno. 115. —
Ovamo ide i (jedini) primjer, gdje je minut
zdruzeno s imenicom, koja znaci ce]ade: Minuti
pisaoci i jos mnozi sadani . . . stav|ali su i stav-
|aju X. R. Gamanic 20
b. onaj , koji prolazi, prolazan. Odki-
nimo se . . . od minutijeh stvari i nestanovitijeh.
A. Gucetic roz. mar. 148. Sluzene Martino mi-
nuce je i bit ce oteto, a sluzene, koje bjese
obrala Marija, niti je minuto niti bude oteto.
S. Rosa 107a.
4. minuti se.
a. pasiv u znacenu proci, ostaviti (ovo
drugo vidi pod 2, b, d). Danas je veliki sajam,
ne more se minuti kroz narod. U Lici. J. Bog-
danovic. Ne ima se minuti i proci od pastirah
istomacene forme. J. Matovic 238. Ne ima se
ovo minuti s mucanem. 324.
b. u smislu reciprocnom, kad se misli reci,
da jedno ce^ade prolazi pokraj drugoga. Puti
nijesu iste sirine, degoj (t. j. gdjegod) ?., 4 lakta
i vise, a degoj, da se dvoje ce|adi mucno moze
minuti. U Konavlima. Zborn. za nar. ziv. 8, 104.
C. u aktivnom smislu, isto sto minuti, t. j.
proci. Odvedose lepotu devojku, minuse se preko
po}a ravna kano zvezda preko vedra neba. Nar.
pjos. vuk 3, 503.
d. biti bez cega, prema tal. passarsi. I pres
toga bi se moglo minuti. Narucn. 7a. Ti mo
stvori, iere se i dobro mogase minut bez mene,
B. Gradi6 duh. 21.
VI
e. U nekijem se primjerima ne moze ra-
zabrati pravo znacene. O tome dobitju ja cu se
minuti i o tome pitju. P. Hektorovic 7. I kad
zimom u zem|u se mine (t. j. dubre), oko po-
klad' il' svetog Matije u neg va].a da se si me
dije. J. S. Rejkovic 77. Vrime, koje s Bartolom
se mine, s nim i trece dojivo pogine. 337. Do-
cekaces do dvi tri godine, sva livada da se na
rod mine. 350. Na tebi se svaka uemoc mine,
da nitko te izliciti ne ce. 371. A pak ne sme
nikoj' da ustine, ter im bijes na prazno se mine.
Osvetn. 4, 54.
MINUT^IV, adj. onaj, koji mine, prode, pro-
lazan. Na ovom minutljivom svitu (iz xv vijeka).
Mon. Croat. 64. Nalazi se i u Jambresicevu rjec-
niku (u lat. dijelu s. v. vanusj.
MINUV, m. nekakav izvorcic u Pojiciina. Zborn.
za nar. ziv. 8, 197.
1. MINA, TO. musko ime isto, koje i Mina (vidi
1 Mina). No Mileta Mini govorio. Ogled, sr. 157.
Pred cetvrtom (t. j. vojskom) Mina vojevoda.
j 443. Jedno bjese Mina Radovicu. Nar. pjes. vuk
4, 321. Miiia vojvoda moracki. 5 (1865) 541. —
I mjesto Mina, t. j. Mihna nalazi sc Mina. Ere
mu je Mina Kosturanin bijele dvore porobio.
Nar. pjes. bog. 22. Porobi me Ko.sturanin Mina.
239.
2. MINA, /. red. Samo u primjer u: Pa za-
vika Arnaut Osmane: „Braco moja, mladi Ud-
binani, cija j' reda prva udarati?" Ja ga vicem
iz grla junackog: „Kono |ubi Magarice mlade,
onoga je miiia udarati"* .... Opet vice Arnaut
Osmane: „Bra6o moja mladi Udbinani, cija j'
mina sada udarati?'' Nar. pjes. borm. 2, 103. —
Postane tamno.
3. MINA, /. Sanio u Stulicevu rjecniku, gdje
se kaze, da je isto sto minal i da znaci lat. ta-
bulatum, contabulatio, podium, porticula i tal.
solaro, poggiuolo, loggetta. — Postane tamno; da
nije kakva pogrjeska ?
MINAK, m. mjesto u Srbiji u okrugu pozare-
vackom. l5[iva nad Minakom. Sr. nov. 1873, 851.
MINAKOVINA, /. zaselak u Srbiji u okrugu
uzickom. K. Jovanovic recn. 157.
MINAL, m. isto sto 3 mina (vidi tamo).
MINAZA, /. Kad se sastanu 3—4 ili vise od-
raslijeh daka pa se zajednicki hrane i zajednicki
smecu novae za hranu, i jedan od nih vodi go-
spodarstvo, to se zove minaza, u minazi ziviti.
V Lici. J. Bogdanovid. — Iz franc, menage
(preko austrijske vojske).
MINAZIRATI, minaziram, impf. zivjeti u mi-
nazi. U Lici. J. Bogdanovid. — Iz tiem. mena-
giren, a ovo iz franc, menager.
MINEVO BRDO, n. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Oraca zemja u Minevom brdu. Sr.
nov. 1869, 490.
MINI, adj. a) mali. Govori se u Istri, gdje
je akc. mini ili mini ; tako i mina, mine ili
mina, mine. D. Nemanid (188.5) 1.'. 15. — b)
komp. mani. U rjecniku Stulicevu (mini, mani
s naznakom, da se nalazi u Garanina, ali u Ga-
raninovoj knizi nema te rijeci, nego mani). Ja
tebe . . . odresujem od svakoga prokletstva mi-
nega, ako si kojijem svez.in i proklet. M. Div-
kovic nauk 207b. Najmina od onih zvizdah jest
60 putah va6a od sve zem}e. I. Grlicid 9. Bla-
zena D. Marija nije bila nigda u najminemu
grihu. 27. Duzni smo . . . vo)et svako zlo pod-
nijet nego najminim grihom Boga uvridit. 36
Vojvodi svom . . . mine su ucinili. F. Lastrid
46
MINIVATI
722
MIO
test. 223b. — Nije jasno -i-, niti je jasna raz-
lika u znacenu pod a i pod b.
MINIVATI, miiiujem, impf. prolaziti. Trajan
glag. pretna svrsenum raiauti (proci). Nije tuda
nasip ! s kolima 3e ne minuje tuda! — rekli bi
ti Svrjizani. M. D. Milidevic medudn. 255. —
Vidi minovati.
MIO, mila, adj. carus, amabilis, clemens, ainoe-
nus .... Norn. sing. masc. glasi u stokavaca
mio vec odavno; sto se u jednoj pjesmi (nar.
pje3. vuk 1, 340) nalazi mil, to je^ od pjevaca,
koji je zanosio malo na bugarski. Cakavci i kaj-
kavei imaju u torn obliku svagda mil. Nalazi se
u svim Slav, jezicima sa znacenima kno i u na-
semu. Izmedii drugih indoevropskih jezika nalaze
se srodne rijeci u grckom: /.ndiyog Hi f-LnXC^ioq
(drag, blag), utiXiaau) (ublazujem) i u litavskom:
mt-las (drag), miloti (milovati). Eijec je u svi-
jem rjeinicima (vidi da^e), a u spomenieima je
ud najstarijih vremena. Komp. je miliji {sto u
nar. pjes. juk. 80 ima ,milja', to je jamacno po-
radi stiha, a mozda se i neina citati mija, nego
mil'ja), a adv. mllo.
1. Adj.
a. drag, jubfen. U rjecniku Vrancicevu
(mil, carus), u Mika^inu (mio, drag, lubezjiv,
gratus, carus, — mili, dragi, carus. dilectus, —
mili Bo^e, dobri Boze, bone Deus, Dous dilecte),
u Belinu (mio, caro), u Bjelostjencevu (mil, mili,
mio, Jubjen, — mili Boze, dobri Boze, Deus
bone, dilectissime Deus, — mili moj, dragi moj,
dilecte mi, care mi), ii Jambresicevu (mili, dragi,
dilectus), u Voltigijinu (mil, caro, — mili Boze,
buon Dio, bester Gott), « Stulicevu (mili, carus,
gratus, amatus, dilectus, — mili Boze, Deus
bone, — mili moj, amabo, quaeso s naznakom,
da je ovo iz ruskoga jezika!), u Vukovii (lieb,
carus, — on mi je mio, ich habe ihn gern) i u
Danidicevu (milb, gratus s potvrdama iz xiii i
XIV vijeka).
a) 0 Bogu i (katkad) o Bogorodici. Ah
Boze moj mili! M. Drzi6 9ij. Spomenu so puk
od mile divice Marijo. F. Glavinid cvit 141b.
Svi cetiri placuci milomu zahvalihu Bogu. 315b.
Mili gospodine Isukrste, ja gresnik .... bojim
se i tresem ae . . . . Dake, o milo bozanstvo, o
pristrahovito velifianstvo . . . k tebi se utjecem.
B. KaSic zrc. Ifi7. Ne ostavi, Boze mili, slugu
tvoga, da pogine. I. Gundulid 199. Mir daruj
nam, mili Boie. I. Akvilini 56. Smis}a .... do-
brotu u milomu svomu Bogu. G. V. Bunii IG.
Dade mili Bog, te dode brat Zaka. Glasnik ii,
3, 10() Radi, da sam gospodari, al' ne kano nas
Bog mili. V. Dogen 79b. j^ala milomu Bogu! A.
Kiinizlic kara. 307. Vec to bila dobra areda od
mila Boga. Nar. jijes vuk 1, 57. Mili Boze, na
sverau ti fala! 1, 138. I teb', brate, mili Bog
poraoga. 1, 594. Mili Boze, fcuda velikoga! 2, I.
AT se milu Fiogu razalilo. 2, 39. Blago mene do
Boga miloga! 2, 194. Svo je svoto i 6ostito bilo
i luilome Bogu pristupatno. 2, 298. Avaj meni
do Boga miloga! .3, 194. Ja so uzdam u Boga
niiloga. H, 7. U razlog se, paso, za miloga Boga!
S. l^ubiSa prip, 1(57. — U juznijem krajevima
(jorori .1,- od inila Boga a enadehu: od miline.
pohvati nokaku sviralu . . . . i po6e u nu svir-
joti, da so od mila Boga no mogaSe siusati, i
na ovi glas pofto se svo kamono i drvoco sikati.
Nnr. pnp. vuk 192. Kako ga jo car po raraonu
kucnuo, a za per6in ga od mila Boga dohvatio.
H. VubiSa pnp. 93. Od mila Bogu tri dni boz
prnkida zvotuli. 192.
b) 0 cejadma.
aa) rodaci (medu koje se moze uzi-
inati i muz, zena, kum, kuma, i^obratim, pose-
strima). Pokli im osta ti ne toj sestra listo, da
mila jos mati na majcino misto. H. Lucie 286.
Ak' Ii te bude mila majka uprasati, viteze
Marko, nemoj to joj mili brate, istinu kazovati.
Nar. pjes. u P. Hektorovica 18. Ako ravno mili
otac placudi to cinase. F. Glavinic cvit 106b.
Caricu uzmi .... da od no stefies porod mio. I.
Gundulid 307. I^ega hinit maika mila, mila }ubi
mene usili. G. Palmotic 1, 221. Mili brate sti-
oce ! J. Banovac pripov. iv. Braco mila i Jub|ena!
V. Dosen 123^. Prosti sinu, oce mili, prosti mi-
lom sinu, prosti. 222b. Mio dajo Susovic Paune !
Pjev. crn. 29*. Ustan' gore, mila zaovice ! Nar.
pjes. vuk 1, 11. Tu mi vez'te milom kumu kona.
1, 13. Od sestrica i milih nevjesta 1, 18. Pre-
pas6e 96 mila sestra moja. 1, 538. Ne raduj se,
moja mila }ubo. 1, 543. Ona rodi devet mili
kceri. 1, 559. Ti ces, majko, svate docekati, mili
babo vinom napojiti. 2, 22. Rani majka devet
mili sina. 2, 38. U Momcila devet mile brace.
2, 106. Veli nemu luba Vidosava: ne boj mi se,
mili gospodaru. 2, 110. Pa zamoli (t. j. Gojko-
vica) dva mila devera. 2, 123. S Bogom ostaj,
moj mili ujace ! . . . . Ta ti Ii si, moj mili ne-
cace? 2, 154. Te kazuju svojoj miloj tetki. 2,
176. Posetala Velimirovica , mila snaha Vuce
generala. 2, 249. K milu tastu starcu Jug-Bog-
danu. 2, 262. I vide ga devet mili sura. 2, 263.
Mio sestric Kralevida Marka. 2, 321. Sjedi do{e,
moja mila kumo. 2, 336. Ono j' bio moj mio
babajko. 2, 347. Al' eto ti starca Jezdimira, mila
brata duzda od Mletaka. 2, 551. O Stojane, moj
mio braticu ! 3, 132. Pa doziva mila zeta svoga.
3, 206. Cu Ii mene, moja mila ujna ! 3, 218. Te
on krsti ono milo kumSe. 3, 327. Opremaj se,
mili pobratime. 3, 467. Pak je luilu majku do-
zivala. 3, 555. Ta ne boj se, moj mio babajko !
4, 3. Luda Ii si, mila posestrimo. 4, 294. Aj de
si mi, Petre mio strice? 4, 363. — Ooaino pri-
staju i primjeri: O ti majko, milo dobro moje!
Nar. pjes. vuk 1, 465. No smijem se, moja stara
majko, ja ubogoj vecorici mojoj .... vec se smi-
jem, milo dobro moje .... Nar. pjes. vila 1867, 62.
bb) druga celad. O mili moj gospo-
dine (iz svrsetka xiv vijeka). Mon. sorb. 244. Da
ti je u znanje, naju mili gospodine. Nar. pjes. u
P. Hektorovica 20. Jesi 1', bane, porufiio po mi-
lijeh prijatejah? Nar. pjes. vuk 1, 90. A za
momkom veze devet mili druga (t. j. drugova).
1, 171. Sultan care, mili gospodine! 1, 570. No
ti s' molim, mili gosnodaru (govori ban cam).
2, 174. Mile goste na bijolu kulu (t. j. vodite).
.3, 517. Bog 6e dati, mio duhovnifie. 4, 454.
Istina je, mili gospodine. Nar. pjes. juk. 63. Mio
druze, nemilijoli gosta! Osvetn. 1, 21. — Ovamo
se moze metnuti i primjer : Sto su orlu svoja
krila, to je kra|u vojska mila. V. Dosen 124b.
fj zivotine. O mili moj koiiu. Starine
3, 327.
<tj stvari. Velhmi mila sutb sela tvoja,
gospodi (iz pocetka x-.v vijeka). Mon. serb. 65.
Ako jo tebi mila glava, no stoj vece u ovoj
strani. G. Palmoti6 1, 57. Dar malahan. ali mio
on 6as bi ti poklonio. 1, 139. S Bogom, rodna
zemjo mila. 1, 279. Gdi ga zani i uvrati jubav
mile otafebine. J. Kavanin 333'i. Guslo mila,
hodi od mono, ja to no cu. A. Vita|i6 istum. 2b.
Sto jo drugo milo zlato nog' pefieno ^uto blato?
V. Dosen 23b. Vinogi'ade, mili rukosado ! Nar.
' pjos- vuk 3, 523. Od svetoga Ilije svo hajine mi-
MIO
728
MIO
lije. Nar. posl. vuk 235. Da bi kupio po koju
najmiliju khigu. M. Pavlinovic rad. 45.
e) beatjelesni i apstraktni predmeti. A
on sam ne je dobro svako (t.j. Dilaver Begume),
slatki pokoj, rados mila. I. Gandulic 541. Nala
mila da sloboda sacuva ih. G. Palmotic 1, 88.
Lijepa lubi . . . . s neba pomoc mila covjeku je
odredona. 2, 156. Darivam ti zivot mili i slo-
bodu. 2, 358. Vila, koju |ubko sjodiniti bude
s tobom |ubav mila. J. Kavania lOS*. Dokli
oko tve mo ustrili i podas mi kusac mili. 513b.
Na case se zivot mili nam za kratko vrime dili.
v. Dosen 45b. Mili pokoj i mir pravi radi, da
svak zadobavi. 52t». Al' drhde joj glas groca
b'jela pa joj napjev vele mio kvari. Osvetn. 1,
53. Na milu uspomenu svoga prvoga zanata. M.
Pavlinovic rad. 12. I ako sam siromah, mili su
mi postene i dusa S. ^ubisa prip. 137. — Ova-
mo se mecu i primjeri, gdje imamo do mile vo]e,
sto znaci isto, kao da se rece: dokle je roli
milo, dokle se hoce. Bi pokoja do mile voje i
do zloga pricana. Pravdonosa (1851) 21. Napiju
se do mile voje. Nar. prip. vila 1867, 463. Bice
ti do mile voJe (t. j. jelaj, kolikogod hoces. Nar.
prip. vrc. 97. Ucile nas i zabavjale do mile voje.
M. Pavlinovic rad. 171. Zatim se pije, jede i ve-
seli do mile voje. V. Bogisic zboru. 228.
f) sveza pridjeva mio s pridjevom drag.
(la) mio i drag. Da vam je mila i
draga cistoca. B. Kasi6 fran. v. Ako ne znam,
gdi pribiva ma razbluda mila i draga (t. j. Fro-
serpmaj. I Gundulic 104. Vjerenika mila i draga
da iz teska robstva odkupi. 458. Asikovano jest
niki mio i drag razgovor nase mladezi. F. La-
stric ned. 306. Sin moj pojubjeni, koji mi je
velo mio i drag. M. Zoricic osm. 1''. Ako bi se
cijenila mila i dj-aga Ijekarija, koja se nami
spravja s hitrinom i s pomnom Ijokarab. J. Ma-
tovic 102. Koliko mi je ovaj nibov ukor bio
mio i drag. Vuk rjecn (1818) xv. Ab mili Boze
i dragi! Nar. pjos. vuk 1, 196. Oba ste mi mila,
oba ste mi draga (govori djcvojka momcima).
Nar. pjos. istr. 2, 116.
bb) drag i mio. Da bismo ne imali
reci ni stvari ine nijedne draze ni milije. S.
Budiuic suma 36. Pokle oplaka dragu i milu
majku. Starine 1, 234. Bez tebe mi, rajska vilo,
nije krajestvo drago i milo. G. Palmotic 1, 32.
Kraj Kazirair slavni, ki je tebi ko brat drag i
mio. 2, 220. Tako lijt^pa, draga i mila nije bo-
zica. B. Bettera or. 13. Oda stvari drage i mile
uklonit se krjepos je mnoga. J. Kavanin 39*.
Gospodine drag i mio, dopusti mi. 5bb^. Nade
trgovinu, koja mu je draga i mila. F. Lastric
svetn. 3b. Isus dragi i mili spasitej. M. A.. Ee}-
kovid sat. 96.
g) mio nemajuci uza se imenice sluzi
kao imenica.
aa) 0 cejadma uopce (rijetko). Ako
li dar celov od milih cinit jes, tko ima u darov
od mono vecu cas ? tS. Mencotic 266. Ma si samo
sagresio, sto ostavi muku tvoju, sve ostale mile
tvojo. Nar. pjes. vuk 1, 91. — Ocamo hi mogao
ici i primjer: Ne b' mi tugovati ovulika sila
nit se ujidati vam rad svoga mila (radi onoga,
koji vain je mio?J. P, Vitezovi6 odil. 3.
bb) 0 viuskom i zenskom, koji se }ube.
— aaa) samo o muskoin. Najlise ti mila reci
mi, grlico, jesi li cutila ovake tuzice, kad to su
od tvoga miloga odilil' (ovdje se zivotina misli
kao celade)? N. Najeskovic 2, 131. — bbb) samo
o zenskom. Da se uputi tuj bez mono moja mila.
I. Gundulid 344. Nemojte mi probuditi moju
milu. A. Tomikovic gov. 257. Na polasku pri-
zove svoju milu pa joj rece^ Nar. prip. vuk^ 260.
— ccc) i musko i zensko. Cestiti ovi dan, u koji
dva mila tac slavno sdruzila nebeska slava jes.
M. Drzic 122. Dva mila ova, o IJjubavi, tva sje-
dini slatka sila. I. Gundulic 127, Dvoje mili u
milosti raslo, Omer momce s Merimom djevoj-
kom. Nar. pjes. vuk 1, 252.
cc) Iz onoga vremena, kad su neod-
redeni oblici pridjeva imali za vokativ sing. m.
oblik, kako ga imaju imenice, potjece oblik mile,
kojemu se pravo znacene zaboravilo, te se upo-
treblava u starijeh pisaca (osobito u Dubroviana)
i za musko i za zensko.
aaa) uopce. Tijem posle ostavi,
sve, mile, povrzi (govori se zenskome). M. Ve-
tranid 2, 322. Zdravo ti smo, mile, vas nam je
zdravo stan (govori se muskome). 2, 323. Ovo je,
mile, ono, sto meni objavi san (govori se n-MS-
kome). F. Lukarevid 188. Majde jes, moj mile
(govori se muskome). N. Najeskovic 1, 187. Prem
svasma, mile moj, dacu tvoga osteti {govori se
muskome). M. Drzic 103. Hodi mi, mile moja,
svile, stupi slobodno. 406. Ziv, mile Dafni, bio I
M. Katancic 44.
bbb) Do nasijeh dana saiuvalo se
ovo mile u pripjevima gdjekojih zenskih narod-
nih pjesama. Ta je sluzba zabi^ezena u rjedniku
Vukovu: mile! dodaje se gdjesto u pjesmama na
kraj vrste, n. p. Durad kosi po pobrdu, lado le
mile ! (ovo je iz nar. pjes. vuk. 1, 198). Popje-
vajte mi, tiSice, mile moj mile! — Drugi su
ovaki pripjevi: (Sunce mi se krajem vije) lado
le, mile! Nar pjes. vuk 1, 219. (Ko se ono pu-
tem sece) mile moj, mile! Nar. pjes. berc. vuk
282. Beli Vide, mile moj. Vuk ziv. 13.
ccc) milo u svezi s rijecma lale i
lile uzima se kao izraz laskana i milovana. Pri-
mjcrima navedenijem kod lale i kod lile mogu
se dodati jos ovi: \iadar Hrvatsku zove pose-
strimu zemju i porucuje joj mile lale, a kad se
god noj primakne, opucne bicem. M. Pavlinovid
razl. sp. 318. Sto to pomaze, da amo mile lale,
simsirove grane, a tamo bi crijeva jedan dru-
gom isukali? razg. 18. Ne cu ja tebi vavijo te-
pati mile lale ka maiom djetetu. U Lici. J.
Bogdanovid.
del) Oblik mila (gen. sing.) s nekijem
prijedlozima sluzi kao kakva imenica.
aaa) mila radi isto sto miline radi,
od miline. Nadinena rijed mila radi. D. Danicic
« ovome rjecn. s. v. 2 anka.
bbb) bez mila isto sto bez milosti,
bez zalosti. Da ib guli i boz mila smudi. Pjev.
crn. 42a.
ccc) od mila. a) isto sto od zalosti.
Suze me polise, kad rece to vila, da mi jos uz-
dise srdasce od mila. D. Barakovid vila 69.
Zgrozih se od mila, kad zgledah vridan kip pun
smrtna blidila, a prija tako lip. 353. Kad ga
ugleda mrtva, gola i izranena, ne moze od mila
suze uzdrzati, vec zaplaka. J. Banovac pripov.
83. Da bi srce od kamena bilo, od mila bi su-
zami prolilo. F. Radman 34. Ostala ne ticem,
ka su se tvpila, jer bi, da jib cujes, proplakal
od mila. M. Kubacevid 54. — U ovome primjeru
oblik mila ima uza se pridjev : Svak cvili od
velika mila. F. Eadman 32. — p) isto sto od
miline. Gizdave mu svate sakupila, sakupila go-
spodu slovinsku, od mila je suze prolivala, ovako
je nima govorila. A. Kacid razg. 31. Knigu stije,
MIO
724
MIO
od mila se smije. 125. Od mila su plakali bivsi
toga veseja docekali. Norini 69. Car od mila
proplaka. A. Kanizlic kam. 824. Sudac zacuden
poce plakati od mila. M. Zorici6 zrc. 222. Kad
io Ivan majku razumio, od mila je suze prolivao.
Nar. pjes. juk. Iii2. Ako ^udalac zagudno, da ti
se dusa od mila iz prsiju tisno. M. Pavlinovi6
rad. 155. Od mila im sida na kolina i mece im
ruke u nidarja. Nar. pjes. istr. 1, 24. Od mila
mu lipo ime dio. Hrv. nar. i^jes. 3, 385. — y)
Ne razabira se razvoj znacena, kad od mila
znaci: ni malo. Nema vocke (na drvetu) ni 6d
mila, gar nichts, nihil. Vuk rjecn. s. v. mio.
Ji) mio bez imenice, ali u svezi s drag
(vidi pod f).
au) uopce. Negovi mili i drazi, s ko-
jijemi provodase u vei=elje dni svoje. Zborn.
(1520) 174'J. Bog pozivio sve nase mile i drage!
govori se u nazdrac(anu po Hrv. i Slav.
bit) 0 muskom i zenskom, koji se jube.
acta) mila (i) draga Hi draga i
mila. Probudi se moja mila i draga (govori mo-
mak). Nar. pjes. vuk 1, 332. I nazvah joj: Bozja
pomoc, draga i mila (govori momakj ! 1, 423.
Dragi dragoj na vrati stajao: Mila, draga, otvori
mi vrata. 1, 463.
hbh) milo (i) drago. c) same o
inu§kom. Da ja vidira moje milo drago, cvati li
mn ruza na kormanu (govori djevojka). Nar.
pjes. vuk 1, 263. Draga dragom tiho odgovara :
No boj mi se, moje milo drago! 1, 463. — i-i)
samo 0 zenskom. Vec podoh doje do kola, da vi-
dim milo i drago (govori momak). Nar. pjes. vuk
1, 223. Milo moie drago, ni to mane pravo, da
san te ja sluzil (govori momak). Nar. pjes. istr.
2, 75. — y) i o muskovi i o zenskom. Majka ne
da, da se dragi {ube, vec rastavi i milo i drago.
Nar. pjes. vuk 1, 240. B< g ubio i stara i mlada,
ko rastav|a dva mila i draga. 1, 244. Vec to
bilo dvojo mili i dragi. 1, 402. Pomorila (t. j.
kugaj i staro i mlado, rastavila i milo i drago.
1, 494. Zavadi se i milo i drago : mlad Omer-
beg s Omer-begovicom. 1, 561. Te pomori (t.j.
kugaJ i staro i mlado i rastavi i milo i drago.
2, 3. Prokleta je vsaka taka majka, ka omrazi
milo ter i drago. Nar. pjes. istr. 2, 77. — Ova-
mo se mece i primjer, u kojem se ne misli i
musko i zensko, nego Hi musko ili zensko. Mlogi
idu u crkvu, na misu i k sv. otaru za viditi se
s rodbinom; ali §to velim s rodbinom? s milim
i 3 dragim. F. Lastric ned. 319.
i) Pridjevi mio i drag stoje jedan do
drugoga, ali drukcije nego li je pod h.
iia) uopce. Dalec rastavjaju od draga
miltjga. M. Marulic 244. Jos viSni moj Boze,
prijazan sastavi od draga do mila. M. Vetrani6
1, 11. I krjppos od blaga . . . . od mila do draga
prijazan razdijoli. 2, 88.
hb) 0 muskom i zenskom, koji se ^ube.
Pak jo6 k6eri za nega no dadu, nog' rastavo od
miloga dragu. M. A. Rojkovic sat. 81.
j) Pridjev mio u znacenu drag iesto
ima uzn se dopunu u dativu; nekoliko se pri-
mitra nnlazi pod f, a sada eoo i drugijeh. Ko-
mu (H.sti fcinis, da mu si vede mil. M. Marulii
MH. Tijoin nike uzmakni, ako t' jo zivot mio.
M. Voiranic'-. 2, '.»3. DuSo Bogu milo u dilu sva-
koiiui. P. H.ikiorovid 45. Moni vo6 ni mila ni
svuloH .minr.inii. M. Drzi6 11. Biso bila ova
dvorkiiiQ mila kralici. H. KasiA fraii. 4. Da tako
je, ludo dijolo, tvoja majka tobi mila? (}. Pal-
moti6 2, 118. Pohtena je ona zftru6nica, koja ni-
komu drugomu ne 6e da je mila, nego samomu
svomu zarucniku. M. Eadni6 399!^-. Ispovid brez
prave bolesti nije mila gospodinu Bogu. J. Ba-
novac pred. 76. Sv. Ivan, koji medu uceuici bilsusu
najmiliji. F. Lastrifc svetn. 156*. Da vojnikom
ima slava bit milija nego glava. V. Do.^en 193*.
Ostavite vi takova dila, koja Bogu nigda nisu
mila. M. A. Rejkovic sat. .50. Koja (t. j. vocka)
plodom jest svakomu mila. J. S. E,o|kovi6 45.
Je li tobi mila moja dusaV Nar. pjes. vuk 1, 197.
Jer je nojzi mila ruza od milog brata. 1, 613.
Koliko je nemu mila bila ta robina luba Stra-
hinova. 2, 279. Ja sam mlada, milo mi jo perje.
2, 303. Ta mu sanak mio ne bijase. 4, 449.
Knigu uci, a vrlo se muci, jer mu kniga nije
mila bila. 4, 466. Kaze, da (^e nemu biti mila
svaka receuzija, bila gruba ili uctiva. Vuk pi-
sma 63. Prosjak nije mio ni onome, koji ga je
rodio. Nar. posl. vuk 264. Ko me lani bio, nije
mi ove godine mio. Pravdonosa (1852) 10. Jedna
baba, kojoj je vrlo mila bila rakija. Nar. prip.
vrc. 148. Vidis, meni je Steva u neku mio, jer
on ocito kaze. M. Pavlinovic razg. 18.
b. \ubak. U rjecniku Mikalinu (mio, ama-
bilis, petendus, blandus, comis), u Belinu (mio,
dilettevole, piacevole, benigno, dolce, — milo
krvi, amabile, degno d' esser amato, covjok mile
cudi, aflfabile, covjek mile rijeei, alfabile), u Bje-
lostjencevu (mile reci, blandicoUao), u Jambre-
sicevu (mili, blandus), u Voltigijinu (mio, amo-
revole, piacevole, amabile, lieblich) i u Stulicevii
(mio, amabilis, pius),
a) ce{ad. Nut mile ce|adi! M. Drzic 23.
Vila .... draga u videnju, mila u hodu. 126.
Tako trjeska huda vil Alcina onijem, kijem se
Diila kaze. G. Palmotic 2, 40. Koja jo najgnev-
nija i najvrlije sad pameti, ta ce biti naj milija
i u |ubavi sva gorjeti. 2, 3G6. Spijevalac mili
Orfeo. 2, 465. Miloj macehi i pastorci su sinovi.
Poslov. dauic. On (t. j. kraj) so ukazuje mio i
Jubezjiv. A. Knezovic 109.
b) zivotine. U mini slobodnu mil slavid
pripiva. D. Barakovic vila (1682) 95. Da se i mio
kof poraza, kad na bunar pospjeSiva. J. Ka-
vania 4ia.
c) stvari. Bile bise sije, a crnih ociju,
glavice milije, ner ti rec umiju (t. j. Susana).
M. Marulid 76. Jur mila Jubica pupi razpirase.
I. T. Mrnavic osm 29. AU izmedu zlatnijeh zica
sjahu im (t. j. djevojkama) vecma oci mile. I.
G-undulii 385. Bi ovi mladi6 lica mila i pogleda
slatka i draga. 526.^ O istocno sunco milo, lijepi
uresu od nebesi. G. PaImoti6 2, 131. Tu dub
raste, na kom vele da cti cvijetje toll milo, da
svi uresit mladci zele i mladice riim svoje krilo.
3, 51*1. Po komu su navezene cistijem zlatom
slike mile. P. Kanavelid 30. Netom vidjoh obraz
mili, cutih Jubav da me ustrili J. Kavanin 2h2^.
Ki ufiuvase cvitak mili djevicanstva. 523^. Vidi
sunce puno urosa, misec, zvizda kolo milo. A.
Vitajid istum. 3*. Kada uz romon milijeh zica
pjovati uzme. I. Drazic 17. Vidih nobo zvijezdam
milim jakno cvijetjem nakiceno. I. Dordic uzd.
100. Marijo, Marijo, ti mila Jubico. A. Kanizlic
uto6. 835. Tu milo cvitje lezi, tud mila rika
tede. M. Katanfic 42. Mnozijem (t. j. vilama)
trator i ruzica capti milijem na ustima. P. Sor-
kocevid 575'*.
</) bestjelesni i apstraktni predmeti.
Opeta^ smoti broj tih milih colova. D. llanina
20''. I^ismundo, ki mile tad pjesni ostavi. <)2''.
Gdi je zdravje milo, zivot neskoncani. P. Hek-
torovid 66. Igra de mila izit. F. Lukarevid 34.
MIO
725
MIO
Stavi so razgovarat svoje drage ucenike s rije-
•cima toliko milijoma, da ... . I. Drzic 398. Mi-
lijeh pjesni sklad ujudni. I. Gundulic 5. Bje§o
. . . istekla zora mila s vijencem rusa oko cela.
362. Je 1' ca draze, je 1' ca slaje neg' tva ujudna
druzba i mila? I. Ivanisevic 195. Vrh ravnine
sej zelene mili tanac izvedimo. Gr. Palmotic 1,
129. Hvalim, sto si 6udi mile i naravim tiha i
blaga. 2, 384. Gdi cinase mile sjeni gusto dubje
putnicima. 3, 4a. Ki (t. j, trijes) obrati u cas
jedan u prah crni zelen milu. P. Kanavelic 34.
Zna jubovca, da nije vrijedna skrit plam . . . .
mio pogled. J. Kavanin 253a. Majka (t.j. vatra)
daje milu svitlost, a sin (t. j. dim) daje mrsku
slipost. V. Dosen 30^. Tko pozdrav|a iskrriega
svoga s onijom milijem pozdravom, koji govori:
hvajen Jezus ! L. Eadic 70. Od ke sijova svjetlos
mila. N. Marci 13. Kad na travah ukaze se
cvi6e, jer ga milo izmami proline. J. S. Eejkovid
163. Tu sam najprije cuo mili zvuk matorina
jezika. S. ^jubisa prip. 175.
e) drag (i) mio Hi mio i drag. Cvitak
.... svakomu je pogledati drag i mil. D. Ba-
rakovic jar. 4. Rusica jes jedan cvijet mio i
drag. I. Drzic 92. U pokojih drazih milih trajte
case dni cestitih. I. Gundulii 61. Tauacac se
drag i ^mio na cas vasu pripravio. G. Palmotid
2, 28. Cestitome zboru pastrovskome mili i dragi
pozdrav. S. !^ubisa prip. 182.
c. blag, milostiv. U rjeeniku Belinu (mio,
longanimo, animo lenis, — mila srca, misericor-
dioso, che ha compassione) i ti Voltigijinu (mil,
compassionevole, mitleidig).
(i) uopce. Ispovidnici s tacimi imaju
biti brze ostri i tvrdi nego li mili i pogodni.
S. Budinic ispr. 13. O prislavna, mila i milo-
stiva gospoje. M. Jerkovi6 14. Milostiva blagost
na ubogo .... milo srce na uboge. B. Kasic
per. 29. Primi jih milim srcem. is. vi:. Er hode
bog mili (t. j. Pluton), sred svoga veselja da
nitko ne cvili. I. Gundulic 102. Eto je ces mila
u otok donila od Sira nas vede. G. Palmotid 1,
lis. Vjetric mili s mirnijem krili uzme iz tiha
prsati. 2, 71. Blagodarno nebo milo za tvoju me
odredilo. 2, 178. Sedam sinova mile kr\'i, blage
6udi, 3, 60*. Sto zem|a plodna laze od pitomijeh
milijeh zviri, sve skupilo tu se bjese. J. Pal-
motic 223. Na visoko da ih uzni srjeca mila. J.
Kavanin 280^. Ko rail cadko darovava, a ko
uvrijeden sudac sudi. 539*^. Milim okom gleda
jedno srce skruseno (t. j. Boy). A. Vita|ic istum.
347. Hi mila il' nemila zvijer bi svaka propla-
kala. ost. 296. Sada jest krotak, milosidan, sla-
dak, mila srdca i meke dudi (t. j. Isus). A. Ka-
nizlid utoc. 209. Na koje (t. j. dusice) Isus mi-
lim licem pogledavsi. 375. Mila sudca kad ne
gubi. V. Dosen 70t>. Roditeju .... budi mio sa
mnom. A. Kalid prop. 338. On ko mili otac, ko
milostiva majka videci vase opacine kazo je, ko
da ne vidi. 382.
b) blag i mio. Bog dobrostiv, blag i
mio me mojenje usliso je. I. Gundulic 194. Po-
gledo je (t. j. gospodin) blag i mio na molitvu.
204. Desnica je Bozje modi svijem potrebnijem
blaga i mila. G. Palmotic 1, 385. Kojijeh nebo
blago i milo davno je zdruzit odredilo 2, 266.
Povjetarci blagi i mili tihijem duhom prsahu,
na zudeni put nas zvahu. J. Palmotic 34. Bog
toliko blag i mio prema vami. A. Kalid prop. 882.
d. ugodan, prijatan. U rjeeniku Mikafinu
(mio, iucuadus), u Belinu (mio, gradevole, grato,
accetto) i u Stulicevu (mili, iucundus).
(la) uopce. Vbluci miluju utehu hristo-
}ubivomu starcu. Sava pam. saf. 8 U milo do-
bra ces kad zdruzi nas dilo, uzivat slatko jes
(ovdje je milo dilo ono, sto Homer u odiseji 11,
246 zove (piloTi)atu toyc). D. Eanina 21*. U mo-
joj loznici uzivah mil sanak. I. T. Mrnavid osm.
31. I ja dutim neko u sebi uzivane milo i slavno.
G. Palmotic 2, 282. U snu milom trudni kad
borave. 3, 37*. Gdje vodase zivot mili (t. j. kraj
Baltazar). J. Kavanin 26^. Ona spila hladna
mila, gdi Latonija pokoji se. 195*. Ovaj jo na-
cin pogledu ociju mio. P. Bolid vinod. 1, 175.
Bogastvo jo velika napast, ono covjeka navodi
na milo plandovane. M. Pavlinovic rad. 16. Pri-
zivje na milo stivene i na lagodno ucene. 150.
bb) s dopunom u inf. Piti su medena,
a velmi zrit mila prozrita, caklena, studena taj
vrila. D. Eanina 3*. Koja stvar vik ne ji ni josti
jes mila, a vazda Ije pije i p;t bi hotila? 121*.
Ah vince gizdavo, milo ti si piti! M. Drzid 29.
Krizalino cr|eno i bile, one vedma jesu jisti mile.
J. S. Ee|kovi6 213. Nikom muke mile mucit
nisu. Nar. pjes. vuk 2. 322.
ccj mio i drag. Kusajudi pidu slasti
mile i drago. I. Gundulic 61.
e. krasan, lijep. U rjeeniku Belinu (mile
slike, bello di faccia, ab ore venustusj. Naravski
obraz bil svakomu vidit mil. D. Barakovid vila
14. Gino Ijepota, jerbo oni lijepi i mili kolur
dje|uje so, lice blijedi, usae erne, nadima se nos.
M. Orbin 73. Druge moje koliko su vidjet mile,
cijem su Jubko nakitile svijetle i ciste pramo
svoje. I. Gundulic 74. Da kroz mile svoje urese
vjeruu yojsku rani, ustrijeli i zanese (t. j. Ar-
mida). G. Palmotid 2, 414. Tvoj vrat bio toliko
je mil bez zlatne veruzice. J. Kavanin 511*. Ko
k nim pride dikla mila, ovu pjesan tuzno klice.
G. V. Bunic 10. Da pogljedas mila uresa svega
svijeta naokolo. A. Vita|id ost. 6.
f. zalostan, zalostiv. Jedno milo 1 za-
lostno narikanje . . . svrh svih |udi. Postila (1562)
124. Promini sunce zrak, ustegnu svitline, skri
obraz pod oblak od mile miline. D. Barakovid
vila 350. Govoredi po osobitom i tjesnijemu zla-
menovanu obi|eziva milo neko zalostivo ocudene
(t. j. rijec milosrde). B. Zuzeri 223.
g. ponizan , smjeran. Temb pripadaje i
mili se deje (iz xiv vijeka). Mon. serb. 134. Sego
radi mo}u i milb so deju, uvracuj mi boleznt.
Domentijanb 119. Prim' kajanje, ko prid sobom
tebi saje dusa mila. J. Kavanin 418^. Pravda
s mudrijeh nasih dila postavja nas meju zvizde,
post i molba nasa mila na kristalske gorne gizde.
478b. Neka prosdenje, koje vazda zudise, milim
molbami dostignu. L. Terzid 105. Boze, koji mi-
lome molenu slusane prigibas. M. Zoricid osm. 157.
2. Adv.
a. drdgo. U rjeeniku Mikajinu (milo,
drago, care), u Belinu (biti milo, aggradire, cioe
esser a grado, — milo, caramente, — milo mi
je, 1' ho caro) i u Stulicevu (milo mi je, sum
contentus).
u) milo je, t. j. drago je.
aa) Becenica je bez subjekta. Slicno
piva i besidi, da se drugim milo vidi. V. Dosen
97b. Ukaza, da bi niovom velicanstvu milo bilo,
kad bi i ostale vladavine onako siroke drumove
mogle imati. M. A. Eejkovid sat. 119. Kada Duro
knigu razgledao, ne bjese mu milo nikoliko. Nar.
pjos. vuk 2, 471. Gledaju ga, no im nije milo
3, 26. I kad vide, sta mu kniga pise, ni malo
mu milo ne bijase. 8, 232. I vrag zna, sto je
MIO
726
MIO
pravo, ma ne ce, nego kako mu je milo. Nar.
posl. vuk 95. Svako kaziva stvar ne kako je
5uo, nego kako mu je milije. S. .^ubisa prip. 100.
hb) Subjekt su zamjenice ovo, to, sto.
Neka barem ono cini, sto je milo i zivini. V.
Dosen 8*. Je li ovo milo kraju. 233*. Kad 6e
biti 8ve ono, sto je milo srcu tvomu. L. Eadi6
24. 6to bijase caru milo, ono bi i Fociju omi-
lilo. A. Kanizlic kam. 111. To je Bogu sved mi-
lije neg' pustina i pokora. N. Marci 86. To mu
majci milo ne bijase. Nar. pjes. vuk 1, 547. To
Kulinu vrlo milo bilo. 4, 202. Milije mi je to,
nego da mi se krava otelila. Nar. posl. vuk 178.
§to je jednom milo, to je drugom drago. 356.
Ocu bnde to vrlo milo i pohvali sina. Nar. prip.
vuk 19. To je Luki vele milo bilo. Osvetn. 3, 84
cc) Subjekt je inf. Zivot na saj dvit
ni milo ve6e caa. S. MenSetic 128. Nije milo
k nemu do6i, kad bio danak svane. M. Vetranic
1, 14. Zivjet nam nije milo, zelimo umrijeti. 1,
58. Istom mi vas je milo vidjet. M. Drzic 279.
Covjoka, velim vam, zaliti nije milo, ki po svo-
joj vo}i sam nastupa na sve zlo. I. Gunduli6 99.
Zasto miso vasu cuti milo mi je i ugodno. 494.
Te§ke muke, trud pri}uti slatko i milo bit 6e
paka nami u skupu spomenuti. G. Palmotic 2,
528. Budi nam milo znati onoliko i kako Visni
nam dopustuje. S. Rosa 195b. Dogodi tebi bude
milo uzdrzati ga. P. Lastric ned. 34. Svim bo
ienam nije milo ocitovat bludno dilo. V. Dosen
98b. Milo m_i je derati i parati. D. Obradovic
basne 282. Neke sudbine, koje koliko bi dosti
puti nazadno i ustrasitejno bilo moci iz malena
predvidati, toliko ji se milo spominati, posto
preko glave predu. G. Zeli6 2. Milo bi ti bilo
pc'bjegnuti. Nar. pjes. vuk 2, 146. Jer Katicu
milo ne bijaSe boj zametat u zemji neznanoj. 4,
181. Milo mi je to od tebe cuti. M. Pavlinovid
razg. 17. Jer im je milije lijeniti po brodovima
nego doma zemju kopati. S J^ubisa prip. 17. —
Ovamo pristaju i primjeri, gdje imamo milo
zdruzeno sa drago: Budi ti milo i drago pokriti
nagost. B. Kasi6 per. 186. Koliko bijase drago
i milo Bogu gledati ovaj rat. V. M. Gu6etic 146.
(Id) Subjekt je recenica s veznikom
da. Svim bise milije, da on zapovida. D. Bara-
kovid jar. 54. Milo mi je, da 6ujete, sto Dioni-
iijo pise. F. Lastric svetn. 104a. Te to li je
vama milo, da ste suzni smradnog tila ? V. Do-
Sen 85b. Bi li tebi bilo milo, da b' to s tvojom
ionom bilo? 109a. Nije mi milo, da umre bez-
boinik, nego da se vrati sa svoga puta. D. Da-
nifiic jezek. 33, 11. Da ti pravo kazem, da mi
nije milo, da se ta vasa svetina prenese. S. ;^u-
bi6a prip. 136.
ee) Subjekt je reienica s veznikom Sto.
Drago mi je, sto je Savka oti§la u Beograd, no
nije mi milo, 6to ce ici u Bukorest. Vuk u Ive
kuvicevu rjein. s. v. mio.
ff) Adv. milo u znadenu drago slaze
se 8 dativom, na pr. milo mi je, pa to se vidi i
iz mnogih primjera dosad ndvedenih; ali u jed-
noga pinca slaie se to milo s akuzntivom. Decu
mije i oblaii, milo te, da ih pogledas. M. D. Mi-
li<^evii zim. vo6. 251. Nosi u naru6ju musko de-
tenr.e, da te je milo pogledati ga. let. ve6. 203.
Milo me jo obudi je {t. j. luilinuj. zlosel. 206.
b. lupko. V rjecniku Mika^inu (milo, Ju-
beijivo, Bmabiliter), u lielinu (milo, aggraziata-
mente, con gurbo, lepidc, venu.ste, — amabil-
mento, con amabiliti, amahilitor) t u Bjelostjcn-
devu (milo, |ub|ono, comiter, blande). On rifi
uaUvJaje milo ju {t. j. ienu) zagrli. M. Marulid
88. Ako li milo vas lipos ne ne prija. S. Men-
ceti6 56. I u toj razbludi cim milo jiojase iduc
cvitje brase. D. Eanina r25b, S ostalimi, kihno
milo zove, tezaci vernimi od nive negove (t. j.
Bog). P. Hektorovic 59. Dmitrica Nikolu milo
mi pozdravi. 75. Tim jednak hotifjj bit sinovom
tvojime i milo nih |ubit. N. Dimitrovic 95. Cudo
t' bi toj bilo, da dodes jedan dan veselo i milo.
N. Na}eskovic 1, 282. Jaoh, sto li ne umrijeh
onada, ma vilo, kon tebe kada bjeh zagrjen ja
milo. 2, 48. Crkva milo hrani . . . vsi cloveki. S.
Budinid suma 24. Po nebesijeh eto goru jasne
zvijezde svijete milo. I. Gundulic 20. Tako ona
(t. j. Suncanica) milo hodi i toliku svjetlos ima,
da u jedno vrijeme izvodi tancac stupom, dan
ocima. 381. Nemodniku kriz podaje, da ga milo
pojubi i celune. B. Kasic rit. 77. Stijezi od ciste
svile tkani, kijeh tih vjetric milo svija. G. Pal-
motic 2, 210. Pocmo i od nih klikovati moja
vila veoma milo. J. Kavanin 110b. Pelenica
u koju ga (t. j. Isusa) milo zavi djeva majka.
N. G. Bunid 4. Kad je milo besidila V. Dosen
99'*'. Koga oni starac milo gledajuci zajase. A.
Kanizlid kam. 140. Uzima cado svoje k materinim
nedram, milo grli, sladko lubi i sisu mu daje.
D. Obradovic ziv. 37. U knizi ga milo pozdrav-
jase. Pjev. crn. 29*. U knizi ih milo pozdravio.
Ogled, sr. 410. Tvoja majka lomom kruha ulo-
mila, pak ga j' tebi, hderce, milo podelila. Nar.
pjes. istr. 3, 8. — Ovamo idu i primjeri, gdje
je adv. milo zdruzen s adv. Jupko. Slatko ufanje
.... Jubko ti me, jaoh, i milo odsvud blnznis i
njegujes. I. Gundulic 32. Cii, cii popiva (t. j.
seva) milo |ubko taneno. M. Katancid 74.
c. blago, milostivo. U rjecniku Mika^inu
(milo, blago, blande, comiter), u Voltigijinu
(milo, toneramente, giinstigi i u Stulicevu i^milo,
peramantor, studiose, benigue, benevole, aman-
ter). Kadgod nas odzgora htij milo pozriti. P.
Hektorovic 62. Kojemu {t. j. Adamu) ti milo
satvori .... duh i tilo. N. Dimitrovid 51. Usli-
sat me ti ces milo, o moj visni Boze. I. Gun-
dulic 198. Nu gospodar taki kada zapovijeda
blago i milo .... sve du kazat. 386. Obrati milo
k meni tvoj blag pogled. I. Dordid uzd. 43. Bog
se cini dovjek i tako se dava milo blagovati
krstjaninu. V. M. Guietid 16. Bog bi taj das
nu milo uslisio. 198.
d. rado. U rjecniku Stulicevu (milo, lu-
benter, lubenti animo). I sve trude rado patim
i sve primam milo k sebi. M. Vetranic 1, 26. Ja
bib to sve podnil -eselo i milo. D. Raiiina 26>*.
Komu da sluga tvoj milije i draze .... se k6ige
prika^e. N. Dimitrovid 54. I podnijet svakoja
veselo i milo pedepsanja tvoja. 65. I milije stoji
3 vami (t. j. bog ^ubavij neg' na nebu meu zvi-
jezdami. S. Bobajevid 228 Milo ved podu ja, kad
dobra duh moja. F. Lukarevid 276. Jer bih ja
smrt priku podnio milije. N. Na}eskovid 2, 15.
Cvijenje toj moje podnosim ja milo za tebe, go-
spoje. 62. Neviden du medu nimi stanovati rado
i milo. T. Gundiilid 13. Djeca se vise boje oca
nego matore, radi dega ona milije vidi, da im
on zapovijeda. U Lici. V. BogiSid zborn. 288.
0. krasno, lijepo. Milo ti stoje moje lia-
jine, gizdavi mladidu. M. Drzic 164. Bjeliu milo
obudeno u kosu}ah tanka vela. J. Palmotic 224.
Prozori .^e tu vidahu od ckla izvrsna udirieni,
a rairi se ponosahu milo iznutra nareSeni. 241.
Ah, ko je milo sagledati .... lov gdjo slavni ti
so dini. 818. Kriz .... na dvi daske pengan
milo. J. Kavanin 322b. jos da 2arko po nom (t.
j. po inu) grane sunce, milijo bi viditi ga bilo.
Osvetn. 2, 39.
MIOBRAT
727
MIOK
f. zalosno, zao. U rjecniku Mika^inu (milo
biti, imati milosrdje, misereor, commiseror, mi-
seret, misericordia capior), u Belinu (milo biti
ko»a, aver misericordia, — milo mi je tebe, mi-
sereor tui), u Voltigijinu (milo, compassione-
volmenfce), ic Stulicevu (milo mi je Nikole, Ni-
colai misereor) i u Vukovu (meni ga je milo,
ich bedauere ihn, s naznakom, da se govori u
Hrvatskoj).
ua) zalosno, tuzno. Niki bogati Zudiji
pri nihovih mrtvih cinahu plakati i milo sviriti.
Postila (15G2) 161. Tko bi mogo vjerovati, da I
placemo tada milo. N. Na}eskovi6 1, 155. Milo
proplaka govoredi: kasno te najdoh, a brzo te
zgubih. F. Glavinic cvit lib. Bi milo viditi, da '
zvoni vec ne zvonahu, sluzba opcinska ne cinase
se. 141b. Milo uzdisuci Boga na pomoc zazivase.
302l>. Eazgledaj .... sv. Ivana nada svijeb inijeh '
najmilije ozalos6ena i razcvijena. P. Baksic 42. '
Tada dobrostiva majka milo placuci odgovori.
193. Kad umire, tada krici i mece se pjevat milo
(t. j. labud). J. Kavanin 402t>. Uboga sirotica '
milo je zdahnula. Nar. rrip. mikul. 154. Milo
zvoni zvone, zac je Ive mrtav na posti|i. Nar.
pjes. istr. 2, 16. Eahel se milo plakase, da su '
joj sinci poklani. 6, 38.
bb) zao. Primih za vas put i tilo, jerbo 1
mi vas bise milo. M. Marulic 293. Milo mi je i
mnoztva ovoga. Postila (1562) 114. i Ant. Dalm. !
nov. test. 1, 61a. Budi ti me milo ter na moju |
mladost stvor' milosno dilo. P. Zoranic 22. Vide :
mi ga milo bise kako mojega brajena, tiboga !
jelenka. Nar. pjes. u P. Hektorovica 18 Jere |
jim milo bise ne mladosti. F. Vraacic ziv. 88.
Milo mi je mnoztva (,mnoytua') .... ne imaju
sto bi blagovali. I. Bandulavic 166*. Ako samoj
sebe ni ti milo, budi ti zato sinov tvojih. F.
Glavinic cvit 212^. Sinovi moji po|ub|eni, budi
vam me milo. P. Baksic 46 Placne majke budi
t" milo. I. Ivanisevi6 321. Gledajuci ga onako
so muceci milo mu ga bi i rece mu. J. Banovac
pred. 149. Milo mi te je i zao, o majko. A. Ka-
nizlic utoc. 327. Kao da istomu gospodinu Isu-
krstu milo bijase sluge svoga. fran. 232. Toliko
mi je vas milo. kam. 318. Da mu OTi\(h), koji
su zlocesti, milo bude. P. Knezevid osm. 218.
Znara, bit ce ti milo. srce ce boliti. M. Kuha-
cevic 70. Jer kad cini kakogod zlo dilo, tebi ga
je pokarati milo. M. A. Eelkovic sat. 39. Milo
mi ga je, t. j. zao mi ga je. Govori se na Rijeci.
F. Pilepic.
§•. ponizno, smjerno. O mocna |ubavi ....
moJu te ja milo, ne cini. D. Eanina 47b. Isu-
krste .... prikazuju tebi milo krv i sveto tvoje
tilo. P. Hektorovic (?) 108. Cijec toga, Boze moj,
molim te ja milo, ne cin', da . . . opet budem
prit. N. Dimitrovic 38. Vilo, molim se tebi sad
priklono i milo, kazi mi. N. Najeskovic 1, 317.
Cijed toga, ma vilo, pokli se tebi dah, molim te
ja milo, ne drzi me u mukah. 2, 41. Tako se
moze milo virovati. B. Kasic is. 16.
h. adv. milom govori se u nase vrijeme
samo u svezi milom — silom i znaci: lijepijem
nacinom. Svi se pokore vlasti bilo milom, bilo
silom. V. Bogisid zborn. 516. Povratise sve, sto
je bilo i milom i silom pootimano. M. Pavlino-
vic razg. 104.
MIOBRAT, m. musko ime. U rjecniku Vukovu
i II Danicicevu (u ovome drugom s potvrdom iz
XV vijeka). U starije doba govorilo se Milbrat.
Potvrde su jos : Dec. bris. 31. 53. L. Stojanovid
zap. i narp. 3, 2.
MIOBRATOVIC , m. prezime. J^. Stojanovid
zap. i natp. 2, 152 (iz xviii vijeka).
MIOCEV16, m. prezime. Norini 79. Ne zna
se, je U postalo od Mildevid promijenivsi se -1-
u -0-, Hi od Mibocevid izgubivsi se -b-.
MIOCIC, m. ime selu. a) u Dalmaciji u ko-
taru kninskom. A. Masek 52. — h) u Srbiji u
okrugu toplickom. S. Koturovid 136. Postalo va-
jada od Milcid (vidi tamo) promijenivsi se -1-
u -0-.
MIOCICI, m. pi. zaselak u Dalmaciji 11 kotaru
dubrovackom. A. Ma§ek 87. Vidi Miocic.
MIOCINOVICI, m. pi. zaselak u Hrvatskoj u
zupaniji zagrtbackoj. Eazdje}. brv. i slav. 37
(gdje upravo pise Mijocinovidi, a na str. 162
iste ki'iige grijeskom Mijadinovidi). Ne zna se, je
It postalo od Milcinovidi promijenivsi se -1- u
-0-, Hi od Mibocinovici izgubivsi se h.
MIODRAG, m. musko ime. U rjecniku Vukovu.
U starije doba govorilo se Mildrag. Potvrde su
jos: Svetostef. bris. 35. Dec. bris. 8, 45 {na oba
je mjesta -1-). S. Novakovid pom. 81 (ovdje je -o-).
MIODRAGOVIC, m. prezime. D. Avramovid
264. §em. pakr. (1898j 27. Drz. kalend. (1905) 296.
MIODRAGOVICI, m. pi. zaselak u Bosni u
okruzju banoluckom. Popis zit. bos. i berc. 164.
MIODRAZIC, m. prezime zabi{eztno u lot.
spomeniku xiv vijeka. Mon. ragus. 1, 129 (gdje
upravo pise ,Mildrasicb', sto bi danas bilo Mio-
drazic).
MIODRUG, wi. musko ime. Milbdrugb. De6.
bris. 30. 41. Puscam bizu hceri ostaloga Mil-
druga. Mon. croat. 61 {iz xv vijeka). Nalazi se
i u lat. svomeniku xiv vijeka: ,Mildrucus'. Mon.
ragus. 1, 55. 76. ,Mildrucb'. 1, 205.
MIODRUZIC, m. prezime. Milbdruzicb. Dec.
bris. 26.
MIOFICIC, m. prezime u Senu zabifezeno pod
kraj XVII vijeka. R. Lopasid spom. 3, 118 (,Miof-
ficicb').
MIOGOST, m.
a) ime musko. U staro doba bilo je Milgost,
pa tako se nalazi u Danicicevu rjecniku s po-
tvrdom iz XIV vijeka. Druge su potvrde (sve sa
-1-): Xj. Stojanovid bris. 10 (iz xin vijeka). Dec.
bris. 33. 40. Mon. ragus. 1, 122. 154. — Vrlo je
sumnivo Miogost (sa -o-) u Ij. Stojanovida zap.
i natp. 3, 139 (gdje se kaze, da je iz vremena
prije god. 1204).
b) selo u Crnoj Gori. Miogost. Glasnik 40, 19.
MIOGOSTIC, m. prezime. Milgostich. Mon.
ragus. 2, 37.
MIOHNA, ime, ne razabira se, je li musko Hi
zensko. S. Novakovid pom. 81. Bice postalo od
negdasnega Milbbbna (ime od mila kao i Milan,
Milica).
MIOK, adj. plitak. Srodno bez sumne s rus.
Mi.;iKiii (loi.se se i Me.iKiii) , ces. melk}', po^.
mialki, sto sve troje znaci : jilitak i stoji u svezi
s imenicama rus. ueAh, ces. mela, po}. miel,
miela (vidi te rijeci u ovome rjecniku kod mel).
Prema tome bi se za nom. sing. masc. ocekivao
oblik mjelak Hi milak (po zapadnom goooru),
ali tome obliku nema potvrde kao ni obliku
mio!:, koji je ovdje uzet prema potvrdenijem
oblicima mioka, mioko. U rjecniku nijednom.
Da ka su duboka, ucis razumnijib, a ka su mi-
oka, neumitelnijib (ovdje je , mioka' uzeto u pre-
nesenom smislu). M. Marulic 205. Gdi je {t. j.
1. MIOKA
728
1. MIR
more) ravno kako dlan i plitko vidjeti, a kruglo
i plitko, dugo i siroko i slano i zitko, mioko i
duboko. M. Vetranic 1, 122. — Jamacno ide
ovamo i primjcr iz P. Zoranica, koji je naveden
pod meako ; tamo je trebalo reci, da je meako
grijeska mjesto meoko Hi ruelko (s vokalom e
rnjesto negdasnega +.)•
1. MIOKA, /. zensko iine isto koje i Milka.
Same u primjeru: Vrabca ovega . . . Mioci dacu.
I. Gundulic 159.
2. MIOKA, m. ime jednoj od zvijezda Vlasica.
Vidi 1 Mika c.
MIOKO, m. musko ime isto koje i Milko. S.
Novakovic pom. 81.
MIOKO VIC, in. prezime isto koje i Milkovic;
ali u krajevima, gdje se h ne izgovara, moze
biti isto sto i Mihokovic (vidi tamo). D. Avra-
movic 187. T. Boca 32. Sem. pakr. (1898) 27.
Imenik (1906) 443. — Zabijezeno je i prije na-
§ega vremena: K. Jirecek 80 (iz xv vijeka). S.
Novakovic poin. 81.
MIOKOVI61, 7)1. pi. selo u Srbiji u okrugu
toplickom. S. Koturovic 136. Kao nekakvo mjesno
ime zabijezeno je Miokovici i u S. Novakovica
pom. 138.
MIOKUS, m. selo u Srbiji u okrugu podrin-
skom. S. Koturovic 90. — Ispor. Milkus.
MIOKUSIC, m. prezime. K. Jirecek 78 {u lat.
ispravi xv vijeka, gdje pi^e ,Miocusich'). —
Ispor. ime Milkus.
MIOKUSOVCI, Miokusovaca, m. pi. mjestance
u Dalmaciji ti kotaru koturskom ; zove se i Mio-
kusovici. A. Masek 24.
MIOKUSOVIG, m. prezime zabifezeno u is-
pravi XV vijeka i otud u Danicicevu rjecniku
(s. V. Milbkusovicb). — Vidi Miokus.
MIOKUSOV161, m. pi. u) dva sela u Crnoj
Gori. Glasnik 40, 18. 20. — h) mjestance u
Dalmaciji u kotaru kotorskom, koje se zove i
Miokusovci. A. Masek 24.
MIOMIR, m. mili miris, blagovone. Samo u
jjrimjeru: Izvodedi po miomiru nodne hladovine
svoje vilinske pesme. M. D. Milictvic medudn.
156. — Nepouzdano.
MIOMIRISAN, miomirisna, adj. Samo 11 Su-
lekovu rjedn. zn. naz. kao botanicki izraz za
nem. wohlriechend, tal. fragrante. — Bice na-
cineno prema nem. rijeii.
MIONA, /. zensko ime od mila kao i Milica.
F. Lukarovic 4. M. Drzid 53. I. Dordid pjesni
•^^- — Jme je poatalo od Milna, koje se nalazi
u Mon. ragus. 2, 52. 142.
MIONICA, /. <i) dem. od zenskoga imena Mi-
oiia. M. Drzic 126. — h) dva sela u Bosni u
okruiju tuzlanskom, jedno je Gorna M., a drugo
jc Doi'ia. Popis J.it. bos. i here 324. — r) dva
sela u Srbiji, jedno je u okrugu va^evskom, drugo
u uiidkom. S. Koturovid 19. 157.
M IONIC, m. zaselak u Srbiji u okrugu kra-
gujcvadkom. S. Koturovid 44. — Fostalo od
Miltiid preiavsi -1- u -o-.
M10Ni6aNIN, Ml. iovjek iz sela Mionica. Et-
nogr. 7,born. .5, 1177.
MIONK'^I, m. pi. dva sela u Jhrcegovini,
jedno s,: e„ve Oorhi M., a drugo Doni. Popis
zit. bos. I bore. 580,
MIOHKA, /. rjeiica i selo u Novom Pazaru.
Etnogr. zborn. 4. 239. 304. - Jamaino je -o-
postalo od - -. JV. razabira se, je li dat. x lok.
Mioiki \h MioskoJ.
MIOSOV POTOK, m. izvor kod sela Lisicina
u Slavoniji. Sem. pakr, (1898) 54. — Prva je
rijec nejasna postana.
MIOSTRA, /. selo u Bosni u okruzju bihac-
kom. Popis zit. bos. i here. 236.
MIOSEVIC, TO. prezime. Schem. jader. (1876)
22. — Ne moze se dopustiti, da je Miosevic
mjesto Milsevid, j>r nema prilike, da je u jeziku
kada bilo ime Milas (gen. Milsa) ; boje ce biti
uzeti, da je Miosevid pisano mjesto Mijosevid
Hi Mihosevid, a to je izvedeno od imena Mijos
Hi Mihos, kojemu doduse nema potvrde, ali se
moie misliti, da je to bilo nekad ime od mila
mjesto Mihailo; ispor. imena Dragos, Matos,
Milos, S'egos, Rados i t. d. Vidi i prezime, koje
sada dolazi.
MIOTIC, tn. prezime. Moglo bi se misliti, da
je mjesto Milsid (posto je -1- preslo u -o-): ali
ispor. Stari Kacidi iz Brista .... Od Marijana
brata Zarkova rodi se Mijo i Radivoj, od Mije
Grgur, od Grgura Ivan, i ovi se nazva Miosic
od Mije, negova dida. A Kacic korab. 468.
Otud se vidi, da je Miosic mjesto Mijosic Hi
Mihosic (a Mijos Hi Mihos je tme od mila mje-
sto Mihailo ; vidi Miosevid).
MIOSICI, w. pjl. selo u Bosni u okruzju sara-
jevskom. Popis zit. bos. i here. 94.
MIOTEN, m. musko ime isto koje i Milten
(vidi tamo), od kojega je i postalo presavsi -1-
u -0-. U rjecniku Danicicevu s potvrdom iz xiv
vijeka).
MIOTENOVAO, Miotenovca, m. neko mjesto u
staroj srpskoj drzavi zabijezeno u ispravi xiv
vijeka i otud u Danicicevu rjecniku {u onoj je
ispravi upravo zabi(ezeno Mioteuoscb, a Dani-
cie drzi, da jc s pisarska pogrjeska mjesto v).
MIOTIN, m. musko ime isto koje i Mioten. S.
Novakovic pom. 81.
MIOTINI6, m. prezime zabilezeno u ispravi
XV vijeka i otud u Danicicevu rjecniku (s. v.
Milbtenicb). Jos je Miotinid zabilezeno u spome-
niku neznana vremena u ^. Stojanovica zap. i
natp. 3, 26.
MIOTOS, ?M. musko ime isto koje i Miltos
{vidi tamo), od kojega je i postalo presavsi -1- u
-0-. Zabilezeno je u ispravi xv vijeka i otud je
uneseno u Danicicev rjecnik (s. v. Curicb). Jos
su potvrde imenu Miotos: K. Jirecek spom. 86
{iz XV vijeka). S. Novakovid pom. 81. ^. Stoja-
novid zap. i natp. 3, 8.
MIOVAC, Miovca, m. selo u Srbiji u okrugu
vranskom. S. Koturovid 34. — Mozda bi upravo
trebalo pisati Mijovac (vidi tamo).
MIOVICIC, m. prezime zabilezeno pod kraj
XVI vijeka u tal. ispravi (Miovicich). R. LopaSic
spom. 1, 268. — Da nije grijeskom mjesto Mi-
hovilcid?
1. MIR, mira, m. pax, quies. Danas se govori
mir u svijem nurjccjima, a u starije vrijeme
(xv — XVIII vijeka) govorilo se po Bosni mijer
pored mir. Onaj prvi lik nalazi se najprije u
bosanskoj (upravo hercegovackoj) jednoj ispravi
iz prve polovine xv vijeka (Mon. serb. 325. 327).
Izaloga se mijer nalazi u ovih bosanskih pisaca:
u Divkovtca, Aniica, Radnica, Margitica, Grli-
cica i n Lastrica (u ovoga zadneg ima kao i u
liadniva takoder mir; tako i Ancic ogl. 66 i 67.
tma mijer i mir). Sto se mijer {upravo gen.
mijera) nalazi jednom i u Kavanina (str. 368l>),
to je poradi sroka. Liku mijer ne zna se pravi
raslog, ali ispor. druge neke imenice (ponajvi§e
1. MIR
729
1. MIR
tude), koje u nekijem krajevima juznoga govora
imaju -ijer, a u drugima -ir : kolijer, kondijer,
lijer, pastijer, pancijer, putijer, talijer. Akc. ka-
kav je u gen. sing., takav je i u ostalijem pa-
dezima osim vok. mire ; ali kad mir ima zna-
cene pod b i stoji u instrum. s prijedlogom s,
onda se govori s mirom. Bijec mir sa znacenem
lat. pax, quies imaju svi slavenski jezici, ali u
drugim indoevr. jezicima nema rijeci, koje bi joj
etimologijom odgovarale. Korijen se ne moze po-
staviti. Ttijec je u svijem rjecnicima: u Vran-
cicevu (pax), u Mikajinii (skladnost, pax, Con-
cordia, pokoj, tranquillitas, quies, otium, — tko
nosi mir, pacifer), u Belinu (pace, concordia,
posa, pausa, quiete, — inir s tobom, addio), u
Bjelostjencevii (pax, securitas, sloznost, jedin-
stvo, concordia, pokoj, tranquillitas, quies, otrum),
u Jambresicevu (pax), u Voltigijinu (pace, con-
cordia, riposo, Friedo, Ruhe), u Stulicevu (pax,
— mir druziti, sadruziti, pacem ccnsequi, obti-
nere, yiepouzdano), u Vukovii (Friede, pax s na-
znakom, da je instr. sing, mirom, — Friede,
Ruhe, pax s naznakom, da je instr. sing, mirom
i s dodatom za primjer nar. poslovicom: sjedi
s mirom, dok nije bilo s ciromi i u Datiicicevu
(pax). Fotvrda ima od najstarijih vremena. Vok.
sing, glasi: mire; u dva se pisca nalazi i miru :
G. Palmotic 2, 99 (nije u srokul). F. Lastric
svetn. 4711. Plur. je od rijeci mir sasma neobi-
6an, ali u pjesnika mu se nalazi nekoliko po-
tvrda (vidi medu primjerima,.
a. mir je stane hez neprijate^stva i neprija-
tejskijeh cina,
a) uopce. Mirb i tihostb vbsprijemi.su vla-
dicbstvu mojemu odb vbsuda (iz svr.ietka xii vi-
jekaj. Mon. serb. 4. Isaak Komnen i v mire i
V rate svetal. S. Kozicic 46^. Ka bi (t. j. nepri-
jazan) uzrok mogla biti skrsiti vise receni mir
(t. j. medu Turcima i krscanima) . Mon. croat.
243 (iz XVI vijeka). Ugarski kraj. iska mijora, na
koji mijer poslase kra|u ugarskomu dvanaest
knezova. M. Divkovic bes. xvi. Glas od mira
cekajuci s po}ackijom kra|om cuti (t. j. Osman).
I. Gundulic 358. A krstjanskoj svoj gospodi daj
im dobro svako, medu nima mir sved plodi. J.
R. Gucetic 16. Franski kra|u .... zapadu daruj
mire. J. Kavanin 222a. Cesar od kraja abarskoga
mir je pitao. A. Kacic razg. 7. Car ne mogudi
se podpisati ugovoru od mira s bulgarskim kra-
}em. A. Kanizlic kam. 2. Da Turci ne mogu sa
Srbima nanovo mira praviti. Vuk grada 29. Jer
su oni jednako zeleli i radili, ne bi li se ovaj
mir kako pokvario. 129. Da im se (t.j. Srbima)
dadu prava po bukreskome miru izmedu Rusa
i Turaka. 140. Ona nemu ce (t. j. moskooska
carica turskome caru) dati mira za trideset go-
dina. Vuk. nar. pjes. 3, 83. De nije svade, tu
nije ni mira. Nar. posl. vuk 76. Kad dode po-
tjera u selo, onda ovi .... izidu preda liih lije-
pim nacinom i grade mir. Vuk rjecn. s. v. ot-
mica. Jakov ne ce sa Turcima mira. Nar. pjes.
vuk 4, 446. Odmah dode glas caru, da je u ne-
govoj vojsci bio junak. koji je neprijate|a pobio
i da neprijate^ iste mir. Nar. prip. vuk- 207.
Tada posla sav zbor, te govorise sinovima Ve-
nijaminovijem i objavise im mir. D Danicic
sud. 21. 13. Kad je tako, i ja ne bjezim od mira;
ko ce ga smesti, smela mu se dusa. S. J^ubisa
prip. 158 U miru budimskom na 20. kolovoza
1503. sultan prizna kra|u ugarsko-hrvatskomu
svu Posavinu, M. Pavlinovid razg. 39. — Ooamo
se mece i primjer : I ocera hijadu ovaca na mir
Bozij i na vjeru tvrdu. Nar. pjes. vuk i, 522,
Rijeci na mir . . . . po svoj prilici znace: u
vrijeme mira, kojemu je Bog sijedok i zastitnik
i koji je s tvrdom vjerom prihvacen. Vidi s mi-
rom (i) s Bogom pod b, c, a mir i vjera vidi
da^e pod i.
b) biti u miru s kim, — mir je medu
kim (Hi izmedu koga). Da Jubavb i jedinbstvo,
prijazani, i dobri mijerb bude medu nami (iz
XV vijeka). Mon. serb. 325. Da je mir mej nimi
(iz XV vijeka). Mon. croat. 130. Da su gospoda
benetacka v miru s kra|em ugrskim (iz xvi vi-
jeka). 224. Smrtju Isusovu bi mir mej Bogom i
clovikom. Narucn. 40*. I ozeni se Vladimir
kcerju kra)a ugarskoga, i bi tvrd mir meu
liima. ^jetop. duk}. 24. Zivot nas ni na svit ino
neg' toj more, u miru koje bit s krajem vik ne
more. D. Raiiina 127a. Da je svaki z Bogom u
mijeru, koji zive u zakonu Bozijemu obsluzujudi
zakon i zapovijedi. M Divkovic nauk 41^. Svaki
covik zeli vazda z Bogom bit u miru, dakle
va].a da zeli bit u miru i s svojim bratom. J.
Filipovic 1, 464^, Kad je {tko) u milosti, jest
s Bogom u miru. J. Banovac razgov. 178. Ovi
milosti nijedan primiti ne more, koji nije u miru
s Bogom svemogucim. F. Lastric od' 96. Od po-
tribe jest najprvo, da je sa svakim u miru. B.
Leakovic gov. 92. Za ova dva tri meseca, sto su
toboze u miru bili (t. j. Srbi i Turci), Tarci se
zavade i pobiju izmedu sebe. Vuk dan. 5, 25.
Ta s Latini ja u miru nisam. Nar. pjes. vuk 2,
572. (Kokosi) sidu do|e, jer je mir izmedu sviju
zivotina. Vuk nar. posl. 93. I bi mir medu Iz-
raijem i Amorejiraa. D. Danici6 1 sam. 7, 14.
Zvijerje ce pojsko biti u miru s tobom. jov 5, 23.
c) mir ciniti, naciniti, uciniti. U rjecniku
Bjelostjencevu (mir cinim, sklapjem, pacifico) i
tc Stulicevu (mir s kijem uciniti, sklopiti, pacem
cum aliquo inire). Jeda biste koji skladb i mirb
s nimb ucinili (iz pocetka xv vijeka). Spom. sr.
1, 51. Ucinismo meju nimi mir (iz xv vijeka).
Mon. croat. 123. Mene krajeva svitlost odluci i
posla k cestitomu caru za uciniti i spraviti mir
(iz XVI vijeka). 243. Cineci mir i stvarajuci zlo.
Bernardin 5. Da ucini mijer meu Bogom i co-
vjekom. M. Divkovic bes. 2. Velo mrzim na one,
koji ovaki mijer cine i drze. 414. Kad mir s ca-
rom ucinite. I. Gundulic 454. I na ovi naoin
ucini§e mir meu sobom. P Posilovic cvijet 58.
Antiok ucini mir s Judom i dize vojsku ispod
grada A. Kacic korab. 339. Car Vasilija uci-
nivsi mir s Rusih prignu liih, da su obecali pri-
miti krsteiie. A. Kanizlic kam. 473. Inglezi po-
sli uciiienoga mira s Francuzi ostavise grad
Kalais. M. A. Re|kovic sabr. 12 Kad su Nijemci
1791 godine posjedni mir cinili s Turcima, ugo-
voreno je i to. Vuk dan. 3, 136. Vidis, da ni mi
ni ti nijesmo kadri mira naciniti. 3, 161. Kako
je mir izmedu Srba i Turaka nacinen, onako J9
i trajao. 5, 25. No mi hajde mira da ciaimo.
Nar. pjes. vuk 3, 211. Car i cesar kad mir uci-
nise. 4, 140. Da ne cinim mira sa Turcima. 4, 274.
(I) mir cuvati (rijetko). Priporucuje ....
da mir u saboru ucineu cuvaju (t. j. episkopi).
A Kanizlic kam. 332. Dubrovnik je cuvao mir
sa svima. D. Danici6 istor. 229.
e) drzati, obdrza(va)ti, odrzati, uzdrza(va)ti.
U rjecniku 3Iika{inu (uzdrzati mir, servare pa-
cem cum aliquo) i it Belinu (mir uzdrzati, man-
tener la pace). Imaju receni mir s Turci na po-
krajinah drzati (iz xvi vijeka). Mon. croat. 243.
S krepostju vjecni mir ima svak drzati, s zlo-
bom rat i nemir, dokli ga smrt skrati N. Di-
mitrovic 7. Sa svimi okol sebe poglavniki mir
1. IIIR
730
1. MIR
drzase F. Glavinic cvit 286". NaSa je pomja
bila .... pravdu ciniti i mir uzdrzavat medu
nasim podloznici. F. Lastric ned. 369. Kako ovi
mir i sloznost obdrzavase medu sobom, tako i
mi medu nami obdrzavamo. A. Kanizlic kam. iii.
KraJ (t. j. bugarski) poslao je poklisare k Lu-
dovikn kr;iju nimackomu, s kojim je prijatejio
mir i slogu uzdrzajuci. 147. S kojim (t. j. sa
sultanom) car Manuel mir i prijatejstvo obdrza.
644. Tri clana, koji mogu odrzati mir izmedu
Turske i Rusijo. Vuk grada l.oO.
/") mir imati s kim. Da imaju mirb s vami
u veki (iz xiii vijeka). Mon. serb. 24. Imajte
mir z onimi, koji vam liastoju. Katek. (1561)
50. Jedan morski vac, ki vik s krajein mir ne
ima. D. Ranina 150b.
g) ostati na miru, u miru. Da u miru i
u prijazni s nami ostane (t. j. Trogir). J. Ka-
variin 229b. Obje (t j. parte, straiiej bise zado-
vojne i pred nama se izjubise i kumstvo obe-
case i u vjecni mir ostase (iz presude pastrov-
ske XVII vijeka). Pravdono§a 1852, 30. Napokon
dodijalo im klace, pa da ga jednom prekinu i
na miru ostanu, dodu na uglavjeui sastanak. S.
l^ubisa prip. 156.
h) potvrditi , utvrditi. Da s pojackom
slavnom krunom mir utvrdi i uteme|i (t. j. po-
klisar). I. Gundulic 423. Da bi opeta mir potvr-
dio s carem novim. J. Kavanin 122a. Poslije
utvrdenoga mira meju obedvi strane. A. d. Co-
sta 2, 18. Kraj bulgarski potvrdivsi mir s Teo-
dorom caricom. A. Kanizlic kam. 144. Da traze
(t. j. Srbi) od Turaka, da im se mir bo}e utvrdi.
Vuk grada 140. Ona (t.j. Hrvatska), da sacuva
samostaluost i da utvrdi doma6i mir, prizna za
svoje krajo Arpadovce. M. Pavlinovic razg. 34.
i) prihvatiti, uhvatiti vjeru od mira. Da
od mira vjeru uhvatimo. Ogl. sr. 231. Hodi,
Meho, da se pomirimo, da od mira vjeru uhva-
timo, mir i vjeru za godinu dana. Nar. pjes. vuk
4, 518. Da bi po§ao k crnogorskome vladici, ne
bi li kako mir ili vjeru od mira prihvatio. Nar.
prip. vr6. 22.
j) sklopiti. U rjecniku Belinu (mir sklo-
piti, far pace, stabilir la pace), ii Bjelostjencevu
(mir .sklopjon, pax convonta, conclusa, constructa,
— mir sklapjem, pacifico) i u Stulicevu (mir
8 kijom uciniti, sklopiti, pacem cum aliquo inire).
Ako mir s riima (t.j. s Polacima) zudi tva vlas
sklopit, care. I. Gundulic 309. Ki za danas jos
ovako s nam sklopio mir vesoli. G. Palmoti6 2,
99. I boteci zajedno s nami mir sklopiti. 2, 394.
Ki aklopiso mir s Seiiani. J. Kavanin 111*1.
S Ediptom smo .... mir .sklopili. I. Dordid uzd.
184. S ovezijem sad uvjetom ako ne ce§ mir
sklopiti. P. Sorkofovid 585b. M^locid .... sklo-
pi s Bajazitom mir. S. ^^ubiSa p'rip. 84.
k) <i\ol\t\ (rijetko). (J rjecniku Belinu (mir
sloZen, pace conchiusa). Da jostb vcdomo vsa-
komu dloveku, kako slozihb mirb s Turbci (iz
Hrrtietka xiv vijeka). Mon. sorb. 223.
I) stati, Mtajati u miru, na mir, — mir
atoji. Koliko je koristno v miru stati z go.spo-
dinoni Hogom Korizm. 61<i. Tim sa svom nasto-
jat iniumo kropc.sti u miru avo dni atat s ne-
Kovom (t. j H liozjom^ milosti N. Dimitrovid
22. Tako sudeno jo, da turacka krunii i leska u
vjodnomu miru stoje I. Oundulid 448 Svak se
»i miru dostit zovo, obilnos jo, gdje mir atoji.
4-->:| Od kad 9to stall na mir .aa Spidanima. S.
Vubiua prip. 180.
m) atttviti, postaviti (rijetko). U rjecniku
Belinu (mir postaviti, pacificare). Ti ces . . .
s nimi mir postavit. M. Marulid 159. Oci umrise
prije, nego li mir i goj s tobome stavise. N. Di-
mitrovic 74.
n) svezati (rijetko). S ovijem listim posla
papa .... poklisare svoje .... u Carigrad, da
svezu mir i jedinstvo. K. Pejkid 17. Knez ce-
tinski mir s Turcinom sveza. Osvetn. 1, 60.
o) tvoriti, stvoriti. I sveto ti carbstvo da
ne stvoritb mirb bezb nasb sb Urosemb (iz xiii
vijeka). Mon. serb. 36. Stvori Irina mir i zavez
s Karlom Velikim. §. Kozicic 18^. Sad s krajem
tvori mir more, ko gnivno bi. D. Ranina S*.
p) uglaviti, zaglaviti. Da Suliman s nim
zaglavi mir, kad svijeta slavu ostavi. J. Kava-
nin 121b. Mikle, koji kad zaglavi mir Baricu
razbivenu. 184b. Uglavjeni mir sa Maraslijom
on je htio da utvrdi carskim fermanom. M. Pa-
vlinovic rad. 102.
(f) ugovoriti Ugovore mir, da Srbi pla-
daju turskome caru .... i}adu i osam stotina
kesa na godinu. Vuk grada 8. Srbi .... istu od
turskoga dvora, da im se dade onaj mir, sto je
Petar Icko bio 1806 godiue ugovorio za Sr-
biju. 140.
b. mir je stane bez smetna i dosada i ne-
prilika.
a) uopce. Ki . . . . smel jest smesti misli
i srca vasa, mir crkveni razlucujo (iz xv vijeka).
Mon. croat. 107. Vila, ka nigdar mira ne da od
jadovnih strila jelinke strifaje. G. Drzid 373.
Sin vicnega sveta Boga dal vam pokoj, mir
svemoga. P. Hektorovic (?) J 00. Sto li ti je od
uha, u kom ti parase da zuci sto muha, ter mir
ne imase. N. Dimitrovic 100. I ako bude kad od
nega (t. j. od Turcina) Zadru mir. D. Barako-
vid vila 64. Razumnomu ludi ne dade mijora. I.
Ancid svitl. 82. Izgubi slavu nebesku, u kojoj
mu je bilo pripravjeno svako dobro, to jest zi-
vot, mladost, ve-seje, mijor, razgovor, nasladene.
I. Grlicid 129. Ukazase se (t. j. andeli) za raz-
govoriti ui i sv. crkvi mijer navistiti. F. Lastrid
test. 222b. Sveta crkvo .... veseli se, pocivaj u
tvomu miru i pokoju po sve dnevi. V. IM. Gu-
cetid 162. A gdi kamen podapira (t.j. kucu),tn
od sviiia nejma mira. V. Dosen 2Q)h^^. Mir i pokoj
jesam uzivao Bogu falu uzdavajuci. A. Kanizlid
kam. 398. Toga radi sad joj (t. j. grani) pusti
mira (t. j. neihoj je rezati). J. S. Relkovic 311.
Zapituju s' za mir i za zdravje. Pjev. crn. 139*.
Pitaju so za mir i za zdravje. Ogl. sr. 254. Nar.
pjes. vuk 5, 7. Vila (1867) 330. Pitamo se za mir
i za zdravje. Nar. pjes. horm. 2, 56(). Piemont
za Jubav Italiji odrekao se svoga mira i blago-
stana. M. Pavlinovid razg. 17.
b) na miru, t. j. mirno. Idudi jedan re-
dovnik aliti tko mu drago na mijeru putem. M.
Divkovic bes. 254. Po/.eli svim srcem izvan
vojske na miru sluziti Bogu. F. Glavinid cvit
367b. Vaja .... imati pomiiu od samoga sebe, a
ostaviti na mijeru drugo. M. Radnic 441". Sidio
je Focijo za niko vrime na miru A. Kanizlid
kam. 56. Noka idu svaki svojoj kudi i neka na
miru oru i kopaju. Vuk dan. 3, 210. Da bi
svadba na miru prosla. Vuk nar. pjes. 1, 83. No
tim se sludajem jiredao (t.j. hajduk) i ostao na
miru. 4, 190. Ne mozemo od toga zverina na
miru ni rudati ni vederati. Nar. prip. vuk 53.
Poslo coto dugo putovati na miru. 87. — Ooa-
mo idu i prnnjeri, gdje hi se wjesto na miru
mogao uzeti pridjco miran (kao predikat ili pre-
dikatni atribut) : Tko do indi bit na piru, nek
1. MIR
731
1. MIR
je trizan i na miru. V. Dosen 16 1*. Neg sotona
na miru ostavi. Nadod. 37. Zato molimo sinod,
neka nas pusti na miru. A. Kanizlid kam. 301.
On (t. j. Smail-aga) primivsi te novce ostavi ih
(t. j. Drobnake) na miru. Vuk nar. pjes. 4, 461.
Neharnost i zloba ne pustise na miru Tegetova. j
M Pavlinovic rad. 89. Da dizete vojsku s gra-
nice i da nas ostavite na miru. S. J^jubisa prip. ;
121. Si nas mogla na miru pusti t, pa bi ti bilo
boje. Nar. prip. mikul. 80. j
c) a mirom, t. j. niirno. Plene ihb i vsako |
imb zlo fiiue i ne ostaT].aju iht s miromb stati j
(iz pocetka xv vijeka). Spom. sr. 1, 55. Ocemo
toga kopuna s mirom izisti. Korizm. 4:3^. Kada \
vesel clovik vele biva? kada je s mirom sel ter
cagod dobiva. P. Hektorovi6 29. Mogao sam sve :
moje posle s mirom nacinit. M. Drzi6 385. '
S mirom tad idjebu bez cemera zmijo |ute. D.
Zlataric 48^. Koji ne hti stati od zen s miron.
J. Armolusic 68. Pri ovakoj kad potrebi s mi-
rom stoji moc nebeska. G. Palmotic 3, 72b. Da
imas oci za viditi nevo^u, u kojoj zives, ne bi
stajao s mijerom. M. Eadnic 300a. Kada ti Boga
molis ali s mirom sjedis. V. Andrijasevic put
812. S mirom stoji muha, kad jo sita. Poslov.
dani6. Ah dragi moj Boze, nije ti s mirom ni
na nebesi krajevati ! J. Banovac pripov. 55. Po-
cese moliti kraja, da jib pusti s mirom pocivati
i Bogu svomu sluziti. A. Kacic korab. 350. Bi
mu od potribe otic u najam prasce pasti, i ze-
}ase se zirima nasititi, ali mu ni to ne bijase
s mirom od isti zivina. M. Zoricid osm. 38. Za-
sto bisnis? zasto gines? zasto s mirom ne po-
6ine§ ? V. Dosen 196^. Pure s mirom i stalno na
jajama sidec ostanu. I. Jablanci 152. Vec ako
bi s mirom pocivala (t. j. korablica). M. Dobre-
tid 399. Vi tude spavajte s mirom. M. A Re}-
kovi6 sabr. 40. Uz ne radit da ne mozes s mi-
rom. J. S. Rejkovic 390. Turci osilili pak ne
ce da sjede s mirom od naroda. Vuk dan. 3,
162. Jedan (t. j. ovcar) s mirom prode, drugi
ne kte s mirom. Nar. pjas. vuk 1, 171. Sad su
}udi svakojake iu^li, sad se nije ni nasalit s mi-
rom. 2, 339. Ja sam kod nib tri zime zimio i
s mirom se ponapio vina. 3, 370. Sjedi s mirom
i mahni se vraga. Nar. posl. vuk 286. Starac
Obren s mirom vecerao. Osvetn. 1, 19. Gospodi
omili uzivati s mirom ono, sto su im stari stekli.
S. !!^ubisa prip. 101. — Ovamo se mecu i ova
tri primjera. koji odgovaraju onima, sto su na-
vedeni u dodatku pod b, b: Sada vas prosimo,
da bisto ga s mirom odpuscali (iz xv vijeka).
Mon. Croat. 77. Ki mlada ni stara s mirom ne
ostavi. D. Barakovic jar. 108. Oni nega propu-
stise s mirom. Nar. pjes. vuk 2, 79. — Napokon
idu ovamo i ova dva primjera, o kojima vidi
pod a, a) na kraju. S mirom, z Bogom setah, a
ova bjestija dode. M. Drzic 377. Onda dak s mi-
rom i s Bogom ocera stoku i dode zdravo kuci.
Nar. prip. vuk 189.
d) u miru, t. j. mirno. I dati cu mir u
stranah va§ih, i spati cete u miru. Bernardin
121. i N. Ranina 144^. A ti pojdi u miru i rici
zaludo ne trosi sa mnom. F. Glavinic cvit 47a.
U druzbu vasu .... gdi u miru svak dni traje,
i ja 6u, za na6 mir, uljesti. Oni rijetko vode u
miru zivot, koji svijetom sude, vas vijek muce,
vas vijek trude. G-. Palmoti6 2, 487. Nigda niova
krajestva i vladana ne 6e stat u miru. J. Fili-
povid 1, 167^. Tada zivine i najzesce i najjuce
pribivau u korab|i s velikom krocinom i u mi-
jeru. F. Lastrid test. 207^. Ostavivsi vladane
sinu svomu pocinu ii miru. A. Kacic razg. 25.
Dragovo|no bi podnio ovo dignuco s patrijarske
stolice, da u miru zivot provodi. A Kanizlid
kam. 259. No da svaki svoju gleda marvu i da
sadi u miru krtolu. Osvetn. 1, 14. — Ovamo se
mecu i primjeri, koji odgovaraju onima, sto su
navedeni u dodatku pod b, b: Puk tvrdo viru
drzase, i tako ostavise Latine u miru. ^etop.
duk}. 8. Da Zadar fcri lita ne pusti u miru (t. j.
Turcin). D. Barakovid vila 63. Bogom se poklo-
nite negovim, i tako u miru budete. F. Glavinid
cvit 70. Kra| Antiok se zakle, da de jib oni dan
pustit u miru. A. Kadid korab. 350. Mole, da bi
ga Jubeznivo primio i u miru ostavio. E. Pavid
ogl. 71. Evo du ju tuzit oficiru, doklegodir ne
bude u miru. M. A. Rejkovid sat. 58. Sve se
kaze, ko da je devota, al' u miru ne pusti si-
rota. 58.
c. stane bez svade i zadjevica. Drugb kb
drugu jedinomyslbstvo i jubovb i mirb shranesti
mi prebyvajte. Sava glasn. 40, 163. Ka (t. j.
zenaj bise u veliku miru i v slozenju s muzem.
Mirakuli 97. Ivan jubitej mira i jedinstva. S.
Kozicid 48^. Miri se ne cine neg li u trpezi (t.
j. pri punom stolu ludi se najlakse pomire). N.
Najeskovid 1, 274. Hode jos velik mir ucinit
medu cistom Dijanom i medu gorustom J^ubavi.
M. Drzid 149. Elementi vazda bihu u jedinstvu
nejedini, meu sobom svi protifni, nigdir mira
ne imihu. D. Barakovid jar. 5. Ca ima biti, da
muzi nasi u miru vazda ne zivu z nami (t. j.
sa zenama). F. Glavinid cvit 128b. Svijetla ti je,
slatki miru, tvoja hvala, ki nadsivas, ki dobivas
od svita dobra ostala. G. Palmotic 2, 99. I za
bijeg mira i sklada s diklam tanac izvedite. 2,
406. Kada detiri elementa stoje u mijeru medu
sobom. M. Radnid 243b. Podaje i uzdrzi mir i
|ubav medu muzom i zenom. A. Kadcid 493.
Uzmi i oberi koju ti stranu drago, a ja du uzeti,
koja ostane, istom da smo u miru. J. Banovac
pripov. 117. Zena, koja vrlo Boga mo|ase, ali
nigda u miru svojim iskrnim ne stase. razgov.
59. Kad muz ili zena u ovi grih upane . . . ved
medu nima niti je }ubavi ni mira. 105. Ovi
kral . . . znade uzdrzati svoje^podloznike u miru
i |ubavi. A. Kacid razg. 25. Sto se zapovijeda u
ostalo 7 zapovijedi? ne drugo, nego }ubav, sklad,
mijer i }ubodi}e pram iskrnim. F. Lastrid ned.
377. Neka s nima (t. j s muzem i zenom) mir
pribiva. V. Dosen 110*. Bo}i je i mr§av mir nego
debeo proces. Nar. posl. vuk 27. Da bude mira
1 i sloge, i toj se zeji ugodilo. M. Pavlinovic razg.
j 63. I tu su lipo ziveli va miru i sloge. Nar.
! prip. mikul. 47.
j d. odmor, pocinak od posla, truda, gibana,
\ Kad li vali s mirom stoje, tadaj dutim muku
j vedu. M. Vetranid 1, 17. Ki smeta meni nodni
mir i pokoj. M. Drzid 114. Pod satorom tuj pri-
prostim . . . pocinusmo, ali koji tuj mogase mir
i pokoj meni biti? G. Palmotic 1, 303. Kako
more nikada ne stoji na mijeru, nego vazda
kako da vri, sve se }uja i udara. M. Divkovic
bes. 120. Srce zloga jest kakono more, koje vri,
koje ne moze stajati na mijeru. M. Radnid 258b.
Sam sebi ne dades pokoja nit mira. A. Kuezovid
VI. Tako lakom blago tira, da ne ima nigdi
mira. V. Dosen 71b. A kad svrsi vojevati (t. j.
vojnik) i na mir se doma vrati. 182*. Sto me
radit tira, kad mi Bog da od poslova mira. J.
S. Rejkovid 33. Nema ziva mira, gar keine
Rube. Vuk rjecn. s. v. ziv. Takoder obnod je
crtao i preslikavao, pa kad bi legao, sve bi mu
se u glavi motale slike i osnove te bi se opet
brze digao i ne dao mira svojoj olovki. M. Pa-
vlinovid rad. 73. — Prema tiem. Rube govori se
i pise danas u Hrvatskoj i Slavoniji mir za
1. MIR
732
8. MIE
stalan odmor Hi podinak nakon dugo vrsene
javne sluzbe ; na pr. Koliko ste voc godina u
miru? Molio sam vladu, da mo postavi u mir.
e. tisina, t. j. stane hez buke. Ve6 ne vifii,
neg' budi u miru. M. A. Relkovic sat. 118. Ista
djeca ukrodena stoje s miroin kako starci. B.
Zuzeri 212. Govori se i danas, na pr. Obnoc
mora biti mir u ovoj kuci. Mir, djeco! (reci ce
ucite} dacima u skoli, kad vicu).
t. mir maze biti dusevni, t. j. u dust Hi u
srcu, kad je tko u stanu bes usrujanosti. U rjed-
niku Belinu (biti u miru, star con pace d' animo).
a) uopce. Zac mira ne ima, tko slidi |u-
bezni. §. Mencetic 124. Duso moja, riti mogu,
i§ti, isti svuda, gdi 6es, nigdi mira najti ne 6es
nego u samora jednom Bogu. D. Rariina 143*.
Mi ft. j. vile) ne znamo jos zalosti, nog' nas
slijede odsvud miri. N. Na}eskovi6 1, 199. Ovo
znati veliko je uti§enje i mir srca. A. Komulo-
vic 11. Ovi prislavni sakrament .... daje mir i
veselje dusi. 47. Sred strav}ena srca svoga cas
no moze mira imati (t. j. Sokolica), da joj cara
Jubjonoga prije se zelnoj nagledati. I. Grnduli6
415. Od Onega casa posli ne mogase .stati s mi-
rom (t. j. Jtida), nego se cesto dizase i idase
ovamo i onamo kakono pas bijesan i ne naho-
hoda§e pokoja. P. Baksic 38. Tko dobiva pravi
mijer? Oni, koji je ponizan i priprostit u srcu.
M. Eadnic 3*. Izvrsnijega nije bo lijeka neg' u
miru kad duh stoji. J. Kavanin 80a. Tebi gri-
je.si su oprosteni, podi ii dragom vece miru. G.
V. Bunic 24. Mijer u dusi, u |ubavi i u pravdi
Bozjoj stanovit jo i voseo. S. Margitic fala 197.
Ne mogase car Mehmed imati mira obdan ni
obnod misleci, kako bi se Kastrioticu osvotio.
A. Ka6i6 razg. 123. Nasa put ... ne dade mira,
vec na grih priteze, J. Banovac razgo.v. 113.
Svitovnaci . . . bi/.e mir olti tijocu duha, cine,
da 6e ondi naci pokoj, gdi ne ima nego goli
misli, posala i raztrkaiia duha. M. Zoricic osm.
125. Kain .... mijera ne mogadijase imati, ski-
tase se noseci uza se gorku svijest. F. Lastric
ned. 75. Nikad mira da ne ima (t. j. lakomac).
V. Dosen oSa^. Pak u jutru nejma nigdi mira,
nego trazi komadid papira, da posa|o ono, sto
je duzan. M. A. Re|kovic sat. 70. Ona prize-
stoka pohlepnost ne dade mu mira kao usilu-
juci ga, da se popne na stolicu carigradsku. A.
Kanizlid kam. GH. Placni glas mi mira ne da,
nog' mo misli vecma uzranaza. P. Sorko6evi6
591''. Svijest grijeha no dado mu mira, po6e da
80 stidi, kajo. S. ^jubisa prip. 146. Od vele ju-
bavi nigdar mira nimam. Nar. pjes. istr. 2, 143.
h) mir i pokoj (za tu svezu ima nekoliko
primjera pod b, a) i pod d). V raji imamo mir
i pokoj svrSon. Naru6n. 40b. Er neharnos tobom
vlada, po naravi ka nikada ne ima mira ni po-
koja. S. B()ba)evi6 22f;. Onoga, koji stoji u gri-
jf'hu srartiiomu, grizo crv od konsciencije, i ne
una pravoga mira ni pokoja u sebi. A. Komu-
lovid 2'.). Knja l)i mu stvar od ovoga sfijota mo-
gla Hiuesti mir i pokoj od duso. B. Katiid in.
91. Ginom .... broz nijodnoga mira ni pokoja.
M. Jorkovid 82. Nigda no coS imat mira ni po-
*'"J* '^aj^'^n" S nome (t. j. s Elenom), vazda
prodrta m» novora moridete zlom sumAome G
Palmotid 1, 270. Kad jodan zapovidnik a voj-
•kora obmdo jodan tvrd grad .... no ima mira
TU pokoja dan ni noc; .svo so nahodi pod odidom
1 oruzjnra proda od nnprijatojal. i podnosi atu-
■ «n 1 vrudiMu. glad i zodu. J. Banovac pripov
'2. O krvavo svita blago, ludom ti si slipcu
drago, kad dar mira i pokoja nemu ne da zeja
tvoja. V. Dosen 53^.
g. dopustene. Ako s vasim mirom toga do-
stojamo. I. T. Mrnavid osm. 184. S dobrim mi-
rom ovih mudrih bogoslovacah meni nije ugodno
nihovo razdrisone. A. Kaddid 267. Ooo je lati-
nizam; ispor. na pr. pace tua dixerim (t. j.
s tvojim dopustenem rekao bih).
h. TJ Viikovu rjccn. ima s. v. mir: s mirom,
za koje se kaze da znaci: svagda i da se go-
vori u Hrv. 8ca je prilika, da stokavci po Hr-
vatskoj nigdje to ne govore; kajkavci u Zagrebu
i okolini govose z mirom, ali ne u znacenu:
svagda, nego: jednako, neprestano, na pr. Jurek
z mirom spi. Zakaj se z mirom places? U torn
istom znacenu govore s mirom i cakavei u Ba-
krii i u Grizanima. S. Ivsid. Sto se tide razvoja
znacena, moze se misliti, da je s mirom najprije
znacilo: mirno (vidi b, c); a sto je mirno, to
se shvatilo kao ravno, jednako, a od jednako do
neprestano lak je prijelaz.
2. MIR, m. isto sto svijet, mundus. Od drugih
Slav, jczika nalazi se mir s ovijem znaienem
samo u staroslov. i u ruskom. Misli se, daje ista
rijec s 1 mir, ali je tesko naci svezu u znace-
nima. U rjecniku Stuliceva (mundus, — mir
zemni, orbis terrarum s naznakom, daje iz glag.
brevijara), u Vukovu (mir, svijet s naznakom,
da se govori u Pastroviciina, kad se nazdrav^a,
— vidi da}e) i u Danicicevu (mundus s potvr-
dom iz svrsetka xn vijeka) Ovo nije jamacno
nigda bila u jeziku nasem narodna rijec, nego
uzeta iz crkvenoslav. jezika. Carbstvo ostavivb i
vsa jaze na zem}i i dusu porabostajustago laira
izb§gb. Mon. serb. 3. Da naudit se mirbskaja u
mire ostavjati. Sava glasn. 40, 149. V.sakomu
cloveku sego mira. Starine 23, 108. Sadse v vas
rair pripovidati evangelije. Korizm. 59b. Moje
krajevstvo ni od ovoga mira. 94b. Xi (t. j. car
August) vladase tagda mirom. §. Kozicic 3*.
Gee vas mir podbiti pod krstijausku veru. 55b.
Ni mala jjotriba .... pohoditi duse, ke u mir
tamni blude, za obrat je na pravi put i spasenje
(iz XVI vijeka). Mon. croat 246. Isukrst spasitoj
segaj mira. Starino 1, 225. Mira drziteju, veliki
caru Aleksaadre. 3, 298. Krstjani (sic!), koji
zivu u miru ovomu himbenomu. P. Radovcid
nac. 33. Da ni gos])odini Bog pomozo duhovnike
i od ostalijoh domova, koji P')ju po miru ris-
canskome. Vuk rjecu. s. v. mir (s naznakom, da
se govori u Fastrovicima, kad se nazdrarla). To
ima Vuk i u nar. pjes. 1, 79, gdje veli u bileski :
Mir mjesto s v i j e t ja do sad nigdje u narodu
nasemu nijesam duo, do ovo ovdje, a i ovo je
jamadno od popova i kaludera.
3. MIR, mira, m. zid. Akc. je kao i rijeci 1
mir, samo sto instr. sing, niknd ne glasi mirom,
nego samo mirom. Iz tal. muro. IJ rjedniku Mi-
ka^inu (zid, paries, iimrus), u Belinu {muvo, mu-
raglia), u Stulicevu (murus, moenia .s naznal>om,
da se nalazi u D. lianinc), u Vukovu (mir, zid
s naznakom, da se govori u primorju i s pri-
mjerom i.: nar. pjes. vuk 1, 64: Dvori mirom sa-
gradoni) i u iJanidicevu (murus s putvrdom iz
XV vijeka). Do svrsetka xvin vijeka ima potrrda
samo iz Dalmacije i iz dakavskoga govora ; Bog-
danic je prri stokavski pisac izvan Dalmacije,
koji ima rijec mir u znaienu: zid. A i u nase
vrijeme .slabo se ta rijed nalazi u §tokavaca iz-
van Dalmacije. U plur. je miri, mira i t. d.,
vrln rijetko mirovi, kako je u Zborn. (1520) 61* :
ne vajaju mirovi ni vrata.
o) zid (mjesto mnogijch primjera navodi se
4. MIR
733
1. MIRAK
samo nekoliko). Odrije crkvu konavaosku i ne
ostavi u noj nego mire (iz xy vijekaj. Mon.
serb. 443. U konistri spuscea bih niz mir i tako
utekoh. Bernardin 20. Vode nim bjehu za mir
ob desne i ob lijevo strane. N. Ranina 118^. Za
mirima sveder u kuci stojedi. D. Ranina SS^i.
Cinit cu, da udaris glavom u mir. N. Najeskovic
1, 251. Gre na gradski mir i svoj vojski prifci.
B. Krnarutic 19*. U crkvi sv. Lovrjenca izvan
mira. A. Gucetic roz. mar. 6.5. Vidi§e mir velik
i visok Starine 4, 115. Neprijateji lupajuci mire
lumbardami. B. Kasic in. 8. Skoro oci tve vi-
djede svijetle mire alavno Atene. I. Gundulid
15. Na miro grada ovoga otidimo. G. PalmotiiS
2, 98. Ter niz mir tisnut bi, da slomi taj cas
vrat. A. Sasin 155. Crikve . . neka su odasvud
obkruzene mirima. M. Bjankovid 82. U Dubrov-
niku zidove zovu miri. S. Margitic isp. v. Koji
ce str'jelom ustr'jeliti na miru zlatnu jabuku.
Nar pjes. bog. 29. Prikaziva se jedna ruka cud-
novita, koja pise na miru neke rijeci. D. Basic
51. Neka se ograde miri od Jeruzalema. I. Ne-
nadic nauk 27R. Totila . . . bjese rimske mire
vojskom opkruzio. I. Dordic ben. 118. Ninive . . . .
opasana bi s jednim mirom, koji u visini imase
100 noguh. D. Bogdanic 24. Nu gledajte na
ovem miru otajno ono pismo. B. Zuzeri 184.
Svod se svali, a kula zazari, a ni miri ne ostase
mirni. Osvetn. 1, 41. U svetoj gori sveta crkva
mirom ogradena. Nar. pjes petr. 1, 28. Po de-
mitoriji (t. j. po groblu) raste trava .... na-
okolo je mir (a Konavlima). Zborn. za nar. ziv.
8, 106.
h) U metonimickom smislii miri katkad znaci :
kuca Hi grad, t. j. ono, sto se sastoji od zidova,
sto je okruzeno zidovima. Dati iu ja nima u
kudi mojoj, unutra, u mirijeh mojijeh mjesto
poglavito. B. Gradic djev. 166. Bez pristanka
s nima setah ^ubjenijeh oko mira (t. j. uko kuce
moje dragej. I. Gundulic 225. U spartanske gre-
dem mire tu kra|icu za raniti. G. Palmotic 1,
234. Put solimskijeh mira sada on pospjesa stu-
paj brzi. 3, lO*. Miri dragi, miri mili, u kijem
moje sve dobro je, ki sjediste joste bili velicine
negda moje. A. Gledevic 15b. Ki su (t. j. \udi)
ufanje rodaijeh mira. J. Kavaiiin 145b. Hod'mo,
hod'mo, Mandalijena, put solimskijeh hudijeh
mira gledat cuda nevidena. I. Dordic uzd. 75.
4. MIR, mira, m. isto sto viiris, otkle je po-
kraceno. Samo u Vukovu rjecniku, gdje se kaze,
da se nalazl osobito u pjesmatna i s dodatijem
primjerom: Mirom mirise.
5. MIR, m. selo ii Bosni u okruzju sarajev-
skom- Popis zit. bos. i here. 130.
1. MIRA /. i m. a) zensko ime od mila mje-
sto Miros(l)ava. U rjecniku Vukovu. Mira kao
zensko ime nalazi se u spomenicima latinskim
za Dubrovnik i Valmaciju xiii — xv vijeka. K.
Jirecek rem. 2, 73. Druge su x>otvrde: Mon.
ragus. 2, 104. M. Marulic 258. S. Novakovid
pom. 81. Glasnik 49, 100 (za knazevacki okrug
u Srbiji). — b) niusko ime od mila mjesto Mi-
ros(l)av. Svetostef. hris. 30.
2. MIRA, m. i f. (gen. com.). U rjecniku Vu-
kovu: ko se cini miran, i gotovo samo u ovoj
poslovici: ispod mire devet (t. j. davola) vire.
Ispor. jos: Iz miro dva sejtana vire. Nar. bl.
kapet. 80.
3. MIRA, /. mirisava mast, koja se dobiva iz
arapske mrce. Ne razabira se kvantiteta (a da-
kako ni akc.) prvoga vokala ; sto neki stari pisci
pisu ,mirra* (vidi medu primjerima), to se ne
moze uzeti za dokaz, da su i kratko izgovarali,
jer se moze misliti, da su oni -rr- pisali prema
lat. jeziku, u kojem se ta rijec pise s -rr-; k tome
u Bernardina ovu rijec nalazimo zapisatu s -ii-,
sto bi znacilo dujinu vokala i. Iz lat. myrrha
(a ovo iz grc. f^ivQQc). U rjecniku Mika^inu, Be-
linu (,mirra'), Bjelostjencevu , Jambresicevu
{,mirha') i u Stulicevu (,mirra'). Prikazase nemu
dare: zlato, tamjan i miru (,raiiru'). Bernardin
14. Vazdi ces nastupit na tamjan i miru. H.
Lucid 197. Zato ga pomazase mirom, to jest
dragom pomastju. M. Divkovid bes. 143. Prika-
zase mu dare: zlato, tamnan i miru. I. Bandu-
lavid 19*. Tamjan kako Bogu . . . miru kako
dloviku darovahu. F. Glavinid cvit. 87b. Daro-
vase mu darove od zlata, od tamjana i od mire
(,mirrae'). B. Kasic is. 15. S hiz, lefaiiske ke su
od kosti, do tve odido mast dopira, mast arab-
ske od kriposti, kas'ja, kapja tere ,mirra' (iz
lat. myrrha et gutta et casia a vestimentis tuis,
a domibus eburneis. psal. 44, 9). A. Vita}ic istum.
137a, Prikazase mu darove: zlato, tamnan i miru
(,rairru') iliti dragu pomast. F. Lastrid test. 59.
Prikazujudi tamnan, miru (,mihru') i zlato. J.
Banovac razgov. 78. Pocascise ga zlatom, tam-
janom i mirom (,mirrom'). S. Rosa 36''''. Lipe mu
dare nosiju:^ zlato, miru i tamjan. Nar. pjes.
istr. 6, 38. Cudan cu vam prilog ostaviti ....
dva tovara mire i tamjana. Nar. pjes. vuk 6,
309. — U jednoj pjesmi stiha radi veil se mir
mjesto mira: Tri dari nosahu : mir, zlato i tam-
jan. Nar. pjes. istr. 6, 31.
4. MIRA, /. rijec tamna postana i znacena.
Suprot judi on bi upro snagu, al' ju ne sme po-
tistavit (sic!) vragu, hvata miru za izbavak
blagu; sve se zgode i dvora okani, stiste blago,
u Zepcu se stani. Osvetn. 4, 69. Mozda ovama
ide i primjer: Isto cini majka umorena na sto
mira prava ukorena. Osvetn. 4, 67.
1. MIRAC, Mirca, m. a) selo u Crnoj Gori.
Glasnik 40, 18. Spominc se vec xiv vijeka (,Mi-
racB') u jednoj ispravi i otud u Danidicevu rjec-
niku. — b) zaselak u Hfrcegovini. Popis zit.
bos. i here. 522. — c) zem]iste tc Hercegovini^
Etnogr. zborn. 5, 1186. 1188.
2. MIRAC, mirca, m. dem. od 3 mir, zidic.
Samo u rjecnicima, i to u Belinu (muretto,
muro piccolo, — mirac za sjesti, murello mu-
ricciuolo, cioe muro fatto per sedere, poggio),
u Voltigijinu (muricciuolo, sedile, Mauerchen) i
u Stulicevu (oxiguus murus).
MIRACA, /.
a) zensko ime iito koje i Mira u lat. spo-
menicima za Balmaciju xi i xii vijeka, pisano
Mirazza, Miraza. K. Jirecek rom. 2, 73.
b) mjesto u Srbiji u okrugu knazevackom.
Niva do Mirace. Sr. nov. 1871, 620.
MIRa6kE STAZE, /. pi. brezufak u Poji-
cima. Zborn. za nar. ziv. 8, 190.
MIRAD, m. musko ime od mila mjesto Mi-
ros(l)av. U rjecniku Danicicevu s potordom iz
XIV vijeka. Jos je potvrda: Dec. hris. 60.
MIRADOVICI, m. pi. selo u Novom Pazaru.
Etnogr. zborn. 4, 278.
1. MIRAK, mirka, m. dem. od 1 mir. Pak an-
deli Bogu falu dase, a na zemji mirak ostavise.
T. Babic 43. „Odi amo, pruzi mi mirak", —
redi ce starije celade malom djetetu, kad hoce
da se s him pomiri, posto su se posvadili; to se
cini tako, da ono cejade pruzi djetetu svoj ka-
ziprst, a dijete pruzi hemn svoj, onda se vrho-
vima kaziprsta dodirnu i viknu: mirak! i onda
su pomireni. U Lici. J. Bogdanovid.
2. MIRAK
734
MIRAN
2. MIRAK, Miraka, m. musko iine od mila
mjesto Miro3(l)av. Deft. hris. 48. — Jamacno je
gen. Miraka, dok je zabi(ezeno Mirakb (da je
gen. Mirka, bilo hi zabijezerio Mir'kb Hi Mirbkb).
i 3. MIRAK, m. zaselak u Hercegovini. Popis
zit. bos. i here. 532. — Ne razabira se, je li
gen. Miraka Hi Mirka.
MIRAKUL, m. cudo. Iz lat. miraculum Hi
tal. miracolo. IJ rjecniku nijednom. Za oblik
mirakuo (nom. i akuz. sing), koji hi se u sto-
kavskojn govoru ocekivao, nema potvrde. Jedan
mirakul ufiinen po Isuhrsti. Kolunic zborn. ofi.
Figura . . . ka pokaza velik mirakul. Starine 23,
87. Naviscujo .... jedan navlascni mirakul. Ko-
rizm. 24b. S kolikimi mirakuli i cudesi izidose.
39a. KraJ ta mirakul videci vele se zacudi. Ivan
trog. 8b. Po mirakulu aliti po cudu Bozjemu
ozdravi. M. Orbin 58. Na ki mirakul ostali
obratihu se. F. Glavinid cvit 20*. Proglasi se
povsud ta mirakul. 29a. Ocitova Isukrst svemo-
gucstvo u mirakulih. cet. posl 25. Kako se vidi
u mnozih mirakulih, to jest fiudesih. P. Radov-
cic nac. 129. Sve po mirakulu imala si. P. Po-
silovid nasi. 184b. Ufeinili su cudesa iliti mira-
kule. I. Nenadic nauk 111. Govori se i danas
na ostrvu Rabu s akc. mirakul. M. Kusar rad
jug. ak. 118, 21. — Vidi i mirakulo.
MIRAKULA, /. isto sto mirakul. Svatko ziv
pripravja se ici na to cudo Nisu svu no6
spavali od straha, da ne zakasne na ovu mira-
kulu. M. A. Rejkovic sabr. 52. — Danas u Lici
znaci : nncin. Na svake sam ga mirakule molio
i nagovara, pa nikako ne ce. J. Bogdanovic. U
Crnoj pak Gori (u rijeckoj nahiji) mirakula
znaci: mj'esavina ribe od svake vrste, osobito
male i nevajale. A. Jovicevid. Nije jasno, kako
su se ova dva znacena razvila.
MIRAKULO, n. isto sto mirakul. Sredni rod
je uzet va(ada preinn lat. miraculum. Ne gleda-
juci mirakula, koje u6iuio bjese. Zborn. (1520)
70^. Cujte mirakulo, kojo ukaza (t. j . Isiis). 70b.
{Isukrst) predikajuci i cineci mirakula. 1. Drzid
79. Isukrst .... cinase velika zlameria i mira-
kula. I. Ancic vrata 70. Kako nas uci crkva, a
mirakula potvrduju .... Evo mirakulo. ogl. 67.
Mirakulo u6init kako zunevid mafiak, koji krsnu,
kad cijenaso poginut. Poslov. danift. Da jo vede
mirakulo i 6udo. S. Margiti6 fala 135. Ucini
Bog mirakulo iliti cudo. F. Lastrid svotn. 43b.
— Ovanio hi mvgao ici i koji primjer od onijeh,
ito sn navedeni kod mirakul, jer neki padezi
jednako glase i od mirakul i od mirakulo.
MIRALA.l, wi. pukovnik. liijec je turska. No
te niolim kako starijega, jjosji tvoga sina mira-
laja (statu pnno Miralaja), oko nega 5ost stotin'
Turaka. Nar. pjo.s. vuk 4, 489. Kod kuce nije
bilo miralaja, nogo je otiso na vojsku. Nar.
prij). bos. 47. — Jedan pisac pored miralaj pise
miriaiaj, mozda titiha radi: Pafte vidu na miri-
alajo, miralaji na birnbaSo vojne. Osvetn. 2,
119. Ja 6u slati, sto do trebovati .... miralaje
pafie izvoditi, a bimba§e na mirialajo (govori
sultan). 3, 121.
MIRALAJ EVICA, /. zena miralajcva. Mira-
lajovi< 11 ini.sledi, da jo kadija .... otvori (t. j.
vrata). Nar. prip. boa. 47.
MIUALI.IA, wj. muSko ime tamna postaria.
Putvrdenu je it dvije ixprave iz pocctka xv ri-
jeka, i iz nih je unescno u Danicicev rjeimk.
U )cdnom xponicniku, za kuji ne ne zna, iz ko-
ji-ga je vnmtna, piUrrden je akuz. Minih\a, j>re-
ma iemn In nom. bio Miralij ili Miralijo. L.
8tojanovi6 hris. 180.
MIRAKA, /. drvo. koje se zove i brekina, So-
bu3 aria. B. §ulek im. (s naznakom, da se go-
vori u hrv. primorju). — Postane tamno.
MIRAN, mirna, adj. pacificus, quietus, tran-
quillus. Sasma rijetko mjesto -i- nalazi se -ije-;
Uk mijerno ima AI. Divkovic plac 107, I. Gr-
licid 24 i pisae Osvetn. 2, 44 (koji je to itzeo
poradi stiha), mijeran ima M. Divkovic bes. 440,
mijernim ima I. Grlifiic 82; 0 tome -ije- vidi u
pristupu rijeci 1 mir. Pridjev istoga znacena
imaju i drugi slav. jezici, na pr. staroslov.
mirbni), ru>^. Mup;ibiii i t. d. U rjecniku Vranci-
cevii (pacificus, placidus), u Mika(inu (miran,
smiron, placatus, sedatus, — tih, pacificus, tran-
quillus, raitis, pacis amans, — adv. mirno, tiho,
tranquille, quieto, sedate, pacate, placide), u Be-
linu (abbonacciato, — clieto e quioto, tacito, che
non fa rumore, — manso e mansueto, — di
pace, pertinente a pace, — pacifico, amico di
pace, — placido, piacevole, — posato, — adv.
mirno, acchetatamente, chetamonte, quiota-
mente, — mansuetamente, con mansuetudine, —
pacificamente, — placidameute, — posatamente),
u Bjelostjcnievu (miren, rairoven, Jubomirni, pa-
cificus, tranquillus, quietus, pacis amans, —
vmiren, vtisen, pacatus, placatus, sedatus, quie-
tatus, — mirni, kaj k miru slisa, pacificatorius, pa-
calis, — ado. mirno, pacifice, tranquille), u Vol-
tigijintt (pacifico, cheto , tranquillo, friedlich,
ruhig, — adv. mirno, tranquillamente, pacifica-
mente, friedlich), u Stuliceva (pacificus, quietus,
tranquillus, — adv. mirno, pacifice, quiete, pla-
cide s naznakom, da je iz glag. brevijam), u
Vukovu (friedfertig, ruhig, mansuetus) i u Da-
nicieevu (pacificus, quietus, tutus s potvrdama
iz xiu — XV vijekaj. — Komp. je mirniji, a adv.
mirno.
a. miran je onaj, koji pripada miru, kojije
znak Hi plod niira (t. j. stana bez neprijate^stva
i neprijatelskijeh cina, bez soade i zadjevica).
Mirni celov (t. j. na m'si, osculum pacis). S.
Kozicic 6*. On co mirnim zakonima vladati se
.sam po sebi. G. Palmotii 1, 87. Ki cinise mirne
uvjote, sudbe prave. J. Kavanin 239b. Mirni
traktat med Rosijom i turskom portom. J. Ra-
jid boj 4. Sto su Srbiju protiv bukreskoga mir-
nog dogovora na silu s vojskom pogazili. Vuk
grada 112. Stanu se svi u crkvi |ubiti jedan
s drugijem, i mirni pozdrav razlijeze se po svoj
crkvi. D. Danicid pisma 1(j4. Ime ce mu biti :
divni .... knez mirni. is. 9, 6. Udinidu s liima
zavjet mirni. jezek. 34, 25.
b. miran je onaj, koji je bez boja i rata,
bez svadc i zadjevica, koji je prijate^ i (ubite^
mira. Da bude miraub i jedinaiib sinomb s mo-
jimb (iz XV vijeka). Mon. sorb. 461. Blazoni
mirni, jere sinovi Boziji zvani budu. N. Ranina
201». U majahtih ditica so ne nahodi srzbo ni
osfete, nere su svakime mirni, }ubki, drazi i pri-
kloniti. M. Jerkovic 28. U vrime mirno i ratno
.... dilila je milosti. B. Kasid is. 119. ^ Mirni
uros tvo prilike za nomirna boja nije. G. Pal-
motic 1, 2()2. Kakono jjravi naslidnik pouiznoga
Isusa ukaza se miran, krotak i p<inizan (t. j.
kra( Svetolik). A. Kasid razg. 23. Videci Bog
Abramovo mirno i juboznivo srdce redo mu. J.
Banovac razgov. 177. .Teste li mirni sa avakijem
i s Bogom 1 s Judima? D. Basid 26. Kako se
on nojzi 6ini viran, al' od drugih (t. j. od zona)
opet nije miran (t. j. ne daje im mira). M. A.
Rejkovic sat. 59. Daj da Turkom pozdrav po-
sajomo, da ne cv'jele sirotiiiu raju .... pa de
inirna sva sjoditi raja. Osvetn. 2, 113. Da ste
MIEAN
735
MIRAN
vazda mirni i pogodni. Nar. pfes. here, vuk 336.
— Adv. Ki se budu mirno suprotiva vam dr-
zati (iz XVI vijeka). Mon. croat. 243. Karhidon
solunski car mirno k nemu (t. j. k Aleksandru)
dojde. Starine 3, 239. Mahmut mu obeca, da ce
proci preko Primorja mirno i prijate^ski, a da
se nicijega ne ce dotaci. S. J^ubisa prip. 182.
C. nesmetan, neuznemirivan, siguran.
a) uopce. Duhb Bozij da jiocijetb na vaju
.... nastavjaje va na puth mirbnb. Sava .5.
Kada jaki oruznik cuva polacu svoju mime jesu
sve stvari, kojo zdrzi. N. Eanina 59^. Receni
prodavac recenomu kupcu zruci vecni i mirni
poses (iz XVI vijeka). Mon. croat. 289. Poznajuci
David nevirnost Saulovu, da ... . u negovu kra-
|estvu ne mogase biti miran, pobize kra|u fi-
listejskomu. A. Kacic korab. 178. Pribivajte u
krajestvu mirni. M. A. Ee|kovic sat. 2(j. Izmed
sebe dajte zulumcare, ak' hocete mirni da bu-
dete. Nar. pjes. vuk 4, 1.50. Ivan kneze Sembe-
riji glava on Kuliuu 6esto odlazase, pod cadore
prinos donosase, ne bi 1' nerau Srbji mirni bili.
4, 195. Svod se svali, a kula zazari, a ni miri
ne ostase mirni Osvetn. 1, 41. Mirni posjed,
ruhiger Besitz. B. Petranovic rucna kn. 57.
Bjese miran (t. j Solomun) sa svijeh strana. D.
L)ani6ic 1 car. 4, 24.
6) miran s instr. Mozesb biti miranb gla-
vomb svojonab (iz xv vijeka). Mon. serb. 500.
Plasices se nocu i daiiu i ne des biti miran zi-
votom svojim. D. Danicic 5 mojs. 28, 66.
c) miran od koga Hi od cega. Kad miran
od toga zla budes cstati. N. Najeskovic 1, 187.
Ja prije nog' vidih tve rajske ljeposti,_ od svega
miran bih i ne znah zalosti. 2, 13. Cudo t' bi,
jaoh, bilo, da nebog ja miran od tebe, ma vilo,
pozivem 2, 121. Pak res biti od ku6anah miran.
M. A. Eejkovic sat. 75. Te ie dusa moja biti
mirna od onijeh, koji napadaju na me. D. Da-
nicic psal. 55, 18.
cl) adv. Tko drzi plemenbsiinu .... i
ako je drzao mirno prezb opovida godistb 30.
Statut. poj. 269. Da ni crikve svete mirno ne
•ostase (t J. od toUkogn zla). D. Barakovid vila
52. Da je od tebe mirno posidovan (t. j. doho-
dak). A. Kadcic 105. Sto ti je dopustio (t. j.
Jiijg), da zdravo i mirno osvanes. S. Badric
pravi nac. 5. Jesi li mi putovao mirno? Nar.
pjes. vuk 2, 471. 515. Zdravo, mirno sine more
presli i Taliju zemju poarase. 3, 299. Kad su
bili kroz Korita ravna, tuna oni mirno projez-
dise, jera Limun ne sde udariti. 3, 455. Pasa
mojase i skupo pladase, da ga mirno pusti. M.
Pavlinovic razg. 38. Mirno Vide kroz goru pro-
sao i mirno je vode zahvatio. Nar. pjes. mus.
124. — Nulazi se i mirno od koga (vidi pod c).
Da bi mogao .... i od Turaka mirno ziviti.
Vuk dan. 2, 117. Te cu proci mirno od hajduka.
Nar. pjes. vuk 4, 385.
d. miran je onaj, koji je u miru, t. j. u stanu
bez smetna i neprilika sebi Hi drugima.
a) uopce.
au) 0 cejadi. Koliko se sad cini miran
i pokoran (t. j. Milos), ja cam od nega bezao.
Vuk grada 57. Dokle zivi (t. j. djevojka) kod
majcice, mirnija je od ovcice, a kada se s mu-
zem zdruzi, od arsina jezik pruzi. Nar. posl.
vuk 65. Otac vg6 omatorio, zivio miran i bez-
brizan. M. Pavlinovid rad. 182.
bb) 0 zivotinama. Miran i tib bise (t.
j. kon), da brz kako sokol. B. Krnarutic 4a. A
od zmije cud |utico .... da se u mirne golubice
krotkom 6udi sva ponovi. P. Kanavelic 287. Mi-
ran kohic redom stupa. J. Kavanin 46b. s mir-
nijem oveara krotkijeh stada. I. Dordic salt. 20.
cc) 0 stvarma. Venae jedan od mirne i
I vazda plavolistne masline. P. Zoranic 69. Imaju
j li im zeljet sada blage vjetre, mirno more. I.
1 Gundulic osm. 365. Skladni puci, mirna sela,
j travna poja. 399. Zato k mirnom pojdoh selu. J.
j Kavanin 79b. Nista ne znam, je 1' nam zom|a
I mirna. Nar. pjes. vuk 2, 230. Svakomu svoje,
I pa mirna Bosna. M. Pavlinovic razg. 9.
fid) 0 cemu bestjelesnom i apstraktnom.
I Kra|b posbla sbly svoje kb semu caru blbgarb-
j skomu mirbnyje i |ubovbnyje glagoly vestaje
jemu reky. Danilo 179. I slovesy mirnymi kb
nemu narekova (iz pocetka xvi vijeka). §afarik
letop. 62. Tej suze ustavi i imaj mirnu noc. N.
Najeskovic 1, 122. 81atke su nih (t. j. vild) pje-
sni, mirni su nih danci. 1. 202. Nazivam dobar
dan, mirnu noc i pritilo godiste svitlijem vlas-
telom. M. Drzic 239. Pod vedrinora od nebesa
proveli smo mirne case. I. Gundulic 32. Kozaci
.... nasrtase, jedan dan jedini miran ne pu-
scase. I. T. Mrnavid osm. 61. Mlados svoju u
mirnom goju, u slatkom raju veselo traju. G-.
Palmotic 1, 265. Mirne danke svak boiavi. 2,
218 Da oba mirne kroz beside razlog svaoi izu-
vide. J. Kavanin 251^. U vladanju nitkor cijeni
nac zivota mirna i sladka. 358b. Mirne danke
da provcdi s tigrom srna, lav s jelinom. I. Dor-
dic uzd. 136. Sto razmini svit nemirni za po-
cinak uvik mirni. V. Dosen 1823'. Imao covjek
odvec zlu i opaku zenu, da nije imao nikada
mirna dana ni nodi s noma. Nar. prip. vrc. 49.
b) miran u dusevnom smislu. Sa mnom
je moja cas i mojo dobro, sad sara miran. M.
Drzic 218. Tebe ako ne vidim na vjesalijeh, ne
du miran umrijet. 353. Zudenu vele stvar co-
vjek ne cijeni da ce ju sted igdar ter srcem
miran ni. N. Dimitrovid 18. Er mirnu da imam
kako ti misao, mnogo bih rado vam cestokrat
pisao. N. Najeskovid 2, 327. Er je umrli zivot
ovi, doek u srcu miran nije. I. Gundulid 234.
Dokli ju nade, mirna nije. 347. Tada Petar
oglasi se Jezusu : evo mi ostavili smo sve ....
sto dakle bit ce nama? Da budu mirni, odgo-
vori nimi gospodin, erbo .... nimi su priprav-
jeni dvanes pristoja. S. Eosa 126b. Za modi opet
s mirnom dusom priuzeti vese|e duhovno. F.
Lastrid svetn. 41^. Da bismo podnijeli siromas-
tvo s mirnijem i s veselijem srcem. .J Matovid
424. Mirno srce Boga moli, a nemirno suze
roni. Nar. posl. vuk 179. Premda mogu bogati
postati, ne mogu nikad biti mirne duse. M.
Pavlinovid rad. 112. Jer je Sava pod mirnom
cudi krio duboko ostroumje. S. J^ubisa prip. 109.
Vazda je bio mirne naravi i postena obraza. 232.
c) adv.
ciaj mirno. Procvbtose vsemb venbci
bogozracnyji mirno zivustimb sb veroju na
zem}i (iz xiv vijeka). Mon. serb. 136. Minuvsi
srditost dlovik tiho i mirno sudi. Korizm. 49b.
Knez Ivan .... ode zaujeti Zagreb za vo|u
modi mirniJG spati (iz xvi vijeka). Mon. croat.
231. Da se na obitovanje Bozje sloboduo i mirno
zanesemp. Katek. (1561) 78. Ubogu bo}e je bit,
a mirno stojati neg' imat vas saj svit. N. Dimi-
trovid 20. Posteno molim vas, da biste jedan
Cas mirno me slisali. N. Najeskovid 1,^240. Nu-
ma kra} dni svoje mirno de svrSiti. G. Palmo-
tid 2, 488. Ki zeledi nigdi mirnije Bogu sluziti.
F. Glavinid cvit 38b. zivina .... takvu travu
mirno prolazedi druge sebi ugodne iste. V. Do-
2. MIEAN
736
MIRBA
gen IX Da bi mirno i tiho prosli ovi zivot. J.
Matovic 318. Za mod mirno nocevati. N, Marci
19. Na klupah mirno spavaju. M. A. Ee}kovic
sabr. 41. Da go, niko zadevati nema, nego 1' slo-
bodno i mirno da moze .... da ogradi. Glasnik
II, 1, 59. Solomun je mirno i bez straha sjedio
na jastuku. Nar. prip. vuk 197.
bb) na mirno, na mirne. Nemoj mi daj
branit, neka ti na mirno moj razlog mogu dat.
F. Lukarevic 64. Jos jednu da ti rijec na mirno
mogu rit. 66. Dubrovnice, hoces se pridat, sklo
nit na dobre, primit jaram, iiharacit se na mirno?
A. Kalic tri bes. 1».
e. miran je onaj, koji je bez buke, tih. Na
morskoj pucini vedru se nadije i mirnoj tisini.
D. Barakovid jar. 92. Bi u obrazu postovan, u
hodu miran (t.j. sv. Bernardo). F. Glavinic cvit
284a. Videci ju ,(t. j. sv. Katarinu) u sobstvu ill
porsoni pokojnu, u svitah slozenu, u bodu mirnu.
'd8i^. Bise vec pono6a, i pocivahu sfe stvari u
mirnu muCanju. B. Kasi6 is. 8. Vjetric mili
s mirnijem krili uzme iz tiha prsati. G. Palmo-
ti6 2, 71. Klekavsi ponizno na kolina u komu
mijornu mjestu. I. Grlicic 147. Djeca su danas
mirna u skoli (t. j. ne vicu i ne skacu), govori
se u nase vrijeme.
t. zadovo(an, t. j. namiren ii kojoj svojoj
ze]i Hi potrebi. Ako roditeji ovomu (t. j. ugo-
voru) budu mirni i zadovojni. A. Kad6i6 393.
Vi cijonite, da ce vas svijet nasitit za priobil-
nom riegovom trpezom i da <^ete se s ne dignut
mirni i puui slasti medene .... S nijedne se
druge gozbe ne dizu siti i mirni gosti, nego
samo s bozanstvene. D. Basic 30. Jesi li rad i
miran od ovijeb djela ? B. Zuzeri 387. Odlufiio
sam Jubiti moju zupu i nom biti miran. M. Pa-
vlinovic rad. 42.
g". pojedinacna rijetka znacena. <ij blag. Bio
sam u jedno vrime zestok i nemilosrdan, ali
sam se kajao, a eto sain miran i milosrdan, ni-
sam se kajao. S. Margitio fala 39. — b) bes-
poslen. Lezedi miran rodnijeh sred zemaja co-
vjek ne mo2e slave steci. G. Palmotic 2, 516
— e) adv. mirno, ^jo vu(i, kao da je to u pri-
mjeru: Stoga je pametno odredeno, da se vi pi-
6ete i zovete grfekoistofcnaci .... a mi da se pi-
semo rimokatolici .... pa mirno i jodnim i dru-
gim. M. Pavlinovic razg. 13.
2. MIKAN, mirna, adj. mirisan, kao da je to
u jedinom primjeru : Mirnija balsama i cinama
(stamp, jcimama'). J. Kavanin 520*.
3. MIRAN, VI. muSko ime od wila mjesto Mi-
ro3(l,av. Do6. hris. 6. 32. — Javtadno je gen.
Miraiia, dok je zabifezeno Miranb (da je gen.
Mirna, bilo bi zabi(ezeno Mir'nb Hi Mirbnb).
MIRAN A, /. zensko ime od mila prema mus-
kinue Miran zahijczeno ii lat. spomeniku xi vi-
jeka. F. Ra6ki docum. 135.
MIRANIN, w». svjetovni iovjek, lat. saecularis.
Jiijec izvedena od 2 mir i isto tako nenarodna,
crkvenoslavenska. Samo u Danicicevu rjecniku
s polvrdama iz xiv i xv vijeka.
MIUANOVAO, Miranovca, m. selo a Srbiji u
okrutju jiiriitskom. S. Koturovi6 446.
MI RAN AC, Miranca, m. vinogradsko eemfiite
u Urrut.ikoj zobilezcno xvii vijeka. R. LopaSid
iirb. 224.
MIRANK, xelo n Dalmnciji u kularu henko-
i-<i(!AoHi. A MnSok 4. I't, siuij prilici je rijec
nrfdnffjii rodn (yen. sing. Miraiia). — Mazda jc
» tijnn tmenom u sveei ime nckoga eemlista u
sjevernoj Dalmaciji zabijezeno u lat. spomenicima
XI vijeka: ,Miran6'. F. Racki docum. 109. 126.
164. A moglo bi biti u svezi i ,Myrane'; ,Iwan
Iwichyn de Myrane' (nekakav Dalmatinac na
pocetku XVI vijeka), Mon. croat. 170.
MIRASKI, adj. sto pripada mirazu. Vosak,
od koga se nacini kao casa, pa se u nu metne
dukat od miraskih (od mirazaj novaca. M. D.
Milicevi6 srb.^ 271.
MIRASOVICI, m. pi. selo u Bosni u okruzju
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 366.
MIRAS, Mira§a, m
a) musko ime od mila mjeslo Miros(l)av.
Ogl. sr. 481. J. F. Ivanisevic 14. 20.
b) selo u Staroj Srbiji. I sada ima do Ga-
dimje selo Mira§. D. Danicic rjecn. s. v. mi-
rasbkyj.
MIRASKI, adj. sto pripada (selu) Mirasu. U
rjecniku Danicicevu, s potvrdom iz xiv vijeka.
Medu Crbnilomb i medu miraskomb zemjomb.
Mou. Serb. 182.
MIRASCIJA, m. mjesto mirazcija (s tiirskijem
nastavkum -cija). aj bastinik. U rjecniku Vu-
kovu (Erbe, heres). — bj Coveka, koji dode
zeni u kucu i na imaiie, zovu ovde (t. j. u rud-
nickom okrugu u Srbiji) raziicito: pripuz, ujez,
mirascija. Etnogr. zborn. 5, 40.
MIRASEVAC, Mirasevca, m. selo « Srbiji u
okrugu kragujevaikom. S. Koturovid 446.
MIRAZ, miraza, m. dos, hereditas. Iz tur.
(arap.) miras (bastina). U rjecniku Stulicevu i
u Vukovu (vidi da(ej.
a) bastina, nas(edstvo. U rjecniku Vukovu
(Erbschaft, hereditas s dodatijem primjerom :
ostalo mu od miraza). Rodbina i prijateji vece
gledaju na negove skrine, kako ce miraz dijdlit,
nego na nega (t. j. na onoga, koji umire). 1.
Grlicic 260 Ove nike lakomosti, koje vas cine
toliko grisiti za dobiti dobra tilosna, mirazo iliti
bastine mrtvije. F. Lastric od' 268. Razmecu li
se zarucena, kad bi joduo od ni (t. j. od vjere-
nikd) doslo bogatije od drugoga, kako da jed-
nomu dojde iznova kakva bastina oli kakav mi-
raz oli druga koja srica? M. Dobretid 435.
b) prcija, zeninstvo. U rjecniku Stulicevu
(miraz, prdija s naznakom, da je iz lat. bukvara).
Znajuci, da za postenu udatbu miraza ondi obi-
cajpa nejma (t j. ona djevojka). A. Kanizlid
fran. 83 Ja moram nagraditi zenu, koja mi je
donela francusku bolest u miraz. S. Tokolija
letop. 120, 56. Otkud tebe ova britka sab}a? . . .
ili ti jo }uba donijola, donijela Juba od miraza?
Nar. ))jes. vuk 2, 343. Ako li je ft. j. kcer) da-
des za Turdina, Turcin hoce zemju od miraza.
2, 4fi0. Miraz devojku udajo. Nar. posl. vuk 178.
Upravi Bosnom ved kao svojom davSi je u miraz
uz kder ugarskom kralevidu. D. Danidid istor. 3.
c) Ne razabira sc pravo znaiene u primjeru:
Sto su bili lavi i timari, pojagmili Turci na
miraze. Nar. pjos. vuk 2, 275.
MIRAZNIK, m. baStinik, tias(ednik. Samo u
primjeru: I najdono grih je zatajiti, jer svaka
stvar ide k svomu gospodaru, i dok so moze,
ima so povratiti ali naplatiti nemu ali uegovomu
odvidku (sic!) ili mirazniku. Pisanica 28.
MIRAZOVIC, m. prezime u nase vrijeme. Bo§-
nak (1908) 126.
MlRBA, /. nom. act. od miriti ili od miriti se.
U juznumoravskom narjecju u Srbiji. A. Belid 394.
MIEBOZANE
737
MIREN
MIEBOZANE, n. nom. verb, od mirbozati se.
U rjecniku Vukovu (das ge^enseitige Kiissen zu
Weihnachten, exosculatio die Christi natalitio).
MIEBOZATI SE, mirbozam se, impf. lubiti
se na bozic govoreci jedno drugom: mir Bozji!
U rjecniku Vukovu (sich kiissen und den Frie-
den Gottes wiinschen zu Weihnachten, invicem
se exosculari die natali Domini). Kad se pood-
jutri (t. j. na bozic), posto namiro stoku, onda
sjedu za rucak. Ali prije nego sjedu za rucak,
izbace po nekolike puske pa se onda skupe svi
oko sofre te se mole Bogu . . . . i mirbozaju se,
t. j. izjube se svi redom govoreci: „Mir Bozji!
Eistos se rodi, va istinu rodi, poklanamo se
Eisfcu i Eistovu rozanstvu". Vuk rjecn. s. v. bo-
zic. Kad se crkvari vrate ku6i (t. j. na bozic),
pristupe k ruci staresiui i dadu mu naforu.
Pred rucak se svi opet mole Bogu kao i sinoc,
samo kra6e, pa se sad mirbozaju, to jest }ube
se u obraz, i to ovako : Staresina uzme dve vo-
stane svece .... jednu da nastarijem do sebe, a
drugu drzi sam, pa se nih dva po|ube u obraz.
Stariji veli: „Mir Bozji!" a mladi odgovara:
„Vek i amin !" Sad staresina uzme svecu od
ovoga i da je onom, koji po godinama ide za
nim. I s nim se tako isto izjubi i mirboza. Tako
ucini sa svima .... Kad staresina ovo mirbo-
zaae izredi sa svima u kuci, onda da one dve
svede prvom do sebe po godinama, te i on ucini
to isto. I tako svako u kudi mora te dve svede
uzeti u ruke i sa svakim se mirbozati. M. £).
Milicevid ziv. srb.^ 171.
MIRBOZITI SE, mirbozim se, pf. prema impf.
mirbozati se. Uzela ga (t. j. Hrista) precista
gospoda pa se s nime mirbozila bila. Nar. pjes.
here, vuk 314. U ovom je primjeru mirboziti
(bez se), i ne razabira se pravo znacene : I pjes-
nik je u ,svjataja svjati' mirbozio vrle blagodati,
ne bi li se s mirom osvestala vela slava Boga
velikoga (u opisu posvecena riscanske crkve u
Sarajevu). Osvetn. 6, 12. — U 3. izdanu Vu-
kovu rjecnika stoji, da je mirboziti se (ne samo
perfektivan, nego) i imperfektivan glagol, ali to
nije siyurno.
MIECE, selo u Dalmaciji u kotaru spletskom.
A. Masek 122. — Ne razabira se, je li neutr.
sing. Hi je fern. plur.
MIECI, Miraca, m. pi. zaselak u Dalmaciji u
kotaru sibenickom. A. Masek 96. — U statutu
vrb. 159 spomine se nekakvo mjesto na Krku
,v Mircih", pa se ne zna, je li tome nom. Mirci
(masc.) Hi Mirca (neutr.).
1. MIECA, m. musko ime od mila mjesto Mi-
ros(l)av. U starini ima mu potvrda samo za Ru-
mune, tako u Danicicevu rjecniku, u Glasniku
24, 295 i 28, 393 t 32, 269. U nase vrijeme cini
se da je ovo ime veoma rijetko ; potvrda je samo:
Mirca Vulic (srpski vojnik). Eat 184.
2. MIECA, /. nekakva zemja u Pujicima. Zborn.
za nar. ziv. 8, 200.
MIRCACEVIC, m. prezime zabi\ezeno xvii vi-
jeka izvedeno od imena Mircac, kojemu nema
potvrde. E. Lopasid urb 273.
MIECANIN, m. covjek iz Mirca (vidi 1 Mirac
pod a). Da su je prihvatili Crnogorci Mircani.
V. Vrcevid niz 291.
MIECe, Mirceta, m. musko ime isto koje i
Mirca; u starini ima potvrda samo za vlaskoga
vojvodu druge polovine xiv vijeka, tako u Da-
nicicevu rjecn. i u I^. Stojanovica hris. 132.
Mirce je vlaski vojvoda i u jednoj nar. pjesmi:
Ako 1' ti so Mirce odmetnuo .... udricemo
VI
zem}i Karavlaskoj. Nar. pjes. stojad. 1, 148. —
U jednoj zenskoj narodnoj pjesmi zabi(ezenoj
XIX vijeka Mirce je ime Turcinu: Posetala lepa
Ana, susrelo je Agi- Mirce .... progovara lepa
Ana: ajde Ture, pokrsti se. Vila (1866) 323.
MIECETA, m. musko ime isto koje i Mirca *
Mirce. U starini se tako zove onaj vlaski voj-
voda, koji je spomenut kod Mirce; tako je u
Danicicevu rjecn. i u T^. Stojanovica hris. 126.
Isti taj vojvoda spomine se i u nar. pjesmama,
i to u pjev. cm. 62 — 63 (gdje mu se veli ne samo
Mirceta, nego i Mirko) i u Vuka 2, 445 — 448;
po svoj prilici misli se isti vojvoda Mirceta i u
nar. pjesmi u Vuka 1, 492 i u B. Petranovica
2, 426. — Za ime Mirceta u nasein narodu po-
tvrde su u I^. Stojanovica zap. i natp. 3, 166
(ime nekakvom svesteniku oko g. 1616), u pjev.
cm. 77b i 300a (ime pjevacu) i u Vukovu rjecn.
Mirceta, Mannsname, nomen viri).
MIECETI^, m. prezime. A. Kacid korab. 482.
486 (junak u Dalmaciji druge polovine xvii vi-
jekn). Drz. kalend. (1905) 297. Imenik (1906) 443.
MIECEVIC, m. prezime izvedeno od imena
Mirac, kojemu nema potvrde : ali i samo prezime
Mircevid izmis(eno je za covjeka, kojega nikad
nije bilo, u nar. pjes. petr. 3, 89.
MIECIC (bice takav akc), m.
a) prezime izvedeno od imena Mirac, ko-
jemu ntma potvrde. E. Lopasid urb. 67 (iz xv
vijeka). Eat 216. §em. pakr. (1898) 27. Drz. ka-
lend. (1905) 297.
b) mjestance u Dalmaciji u kotaru benko-
vackom. A. Masek 7.
MIECI^I {bice takav akc), m. pi. a) zaselak
u Bosni u okruzju baholuckom. Popis zit bos.
i here. 160 — b) zaselak u Hrvatskoj u zupa-
niji modrusko-rijeckoj. EazdjeJ. hrv. i slav. 20.
MIECIN, m. musko ime od mila mjesto Miro-
s(l)av. Dec. hris. 6. S. Novakovid pom. 82.
MIECINAC, Mircinca, m. prezime. T. SmiSi-
ciklas spom. 94. Prezime je ovo zabHezeno za
okolinu Valpova; vidi ime, koje sad dolazi.
MIECINCI, Mircinaca, m. pi. nekakvo zemliste
(lug ? suma ?) u okolini Valpova. M. Katancid 53.
MIECUJ, tn. musko ime od mila mjesto Miro-
s(l)av. De6. hris. 101.
MIEDICANIN, m. covjek iz Miridita (vidi
tamo). Klimendani a i Mirdidani. Osvetn. 3, 94.
MIEDINA , m. prezime, upravo nadimak u
Hercegovini, tamna postana. Etnogr. zborn. 5,
1161. 1244.
MIEDIT, m. isto sto Miridit (vidi tamo).
Beri redom Arnaute i Mirdite. Osvetn. 3, 62.
MIEE, rijed po svoj prilici bez ikakvoga zna-
cena. Samo u Vukovu rjecn. s. v. mir (cire mire,
oko tebe devet brade bilo, u sali mjesto bajaiia,
da bi cira nestalo).
MIEE, Mireta, m. musko ime od mila mjesto
Miros(l)av. U rjecniku Danicicevu (s potvrdom
iz XIV vijeka). Potvrda je jos: Dec. hris. 21.
MIEEC, m. musko ime od mila mjesto Miro-
s(l)av. Dec. hris. 6.
MIEEK, m. upravo ime od mila mjesto Miro-
s(l)av, aii je potvrdeno kao prezime. T. Smici-
klas spom. 120.
MIEEN, m. musko ime od mila mjesto Miro-
s(l)av. U rjecniku Vukovu (Mannsname, nomen
viri) i u Danicicevu (Mirenb s potvrdom iz xiv
vijeka). Potvrda je jos u 1^. Stojanovida hris. 12,
ako je dvbro procitano.
47
mieenCic
798
mirinCic
MIRENCIC, m. prezime zabijezeno na pocetku
XVI vijeka izvedeno od imena Mirenac, kojemu
nema potvrde. Mon. croat. 191.
MIEENE, n. a) nom. verb, od miriti i miriti
86 (pacare). U rjecniku Bjelostjencevu (pacifica-
tio, pacis compositio), u Stulicevu (pacificatio,
conciliatio) i u Vukovu (das Beruhigen, Friede-
machen, pacificatio). Hajde mene moru na zakuke
na mirene i na bratimene (t. j. da se mirimo).
Nar. pjes. vuk 3, 211. 0 diugijem zborovima i
gozbama, n. p. o svadbama, dacama, o mirenu
i t. d. drukcije se i napija (t. j. kad se ]udi
mire). Vuk kovfiez. 125. — h) nom. verb, od mi-
riti (olere). U rjedniku Vukovu (das angenehme
Eiechen, odor).
1. MIRE&A, m. musko ime od mila kao i Mi-
ren. Dec. hris. 42.
2. MIEE§A, /. ime kozi. U Bastajima (kod
Daruvara u Slav.). D. Hire.
MIEESEV16, m. prezime izvedeno od imena
MireS; kojemu nema potvrde Starine 13, 208.
MIEHA, /. isto sto 8 mira sa slovom -h-
prema lat. myrrha. Noseci smisanje mirhe. I.
Bandulavid 106b. Ucini . . . kiticu zuke mirhe.
Michelangelo 26. Da uzme . . . ,myrhe'. E. Pavid
prosv. 1, 10.
MIEIAMBAR . miriambra, m. mirisna sup-
stancija, koja se zove i ambra. U rjecniku Be-
linu (ambra, profumo prezioso, ambarum) i u
Bjelostjencevu (mirisna ambra, ambarum). —
l^rvi dio ove bez sumne slozene rijeci je taman;
da nije u svezi s 3 mira? t. j. smjesa mire i
nmbre ?
MIEIC, m. nekakvo mjesto u Pojicima zabife'
zeno XVI vijeka. Niz rika pod Miric. Statut poj.
309.
MIEICA, /. a) brdo u Srbiji u okrugu pirot-
skom. M. D. Milicevic kra). srb. 165. — b) po-
tok u u istom okrugu. 174
MIElClNA, /. selo u Bosni u okruzju tuz-
lanskom. Popis 2it. bos. i here. 294.
1. MIRIC (tako je zabijezen akc. za Liku), m.
prezime. Eat 141. Sem. pakr. (1898) 27. Drz.
kalend. (1905) 296. Imenik (1906) 443. U Lici.
V. Arsenijevid. J. Bogdanovic. Zabi^ezeno je i
prije nasega vremena. E. Lopasic urb. 348 (iz
XVII vijeka}. — Mozda je Miric upravo ime od
mila mjesto Miro3(l)av ^^a postalo prezime.
2. MIEIC, m. seoce u Dalmaciji u kotaru sin-
skom. A. Masok 105.
MIEICI, m. pi. a) zaselak u Bosni u okruzju
sarajcvskum. Popis zit. bos. i here. 134. — b)
dva zaseoka i jedno selo u Hrvatskoj u zupaniji
inodru^ko-rijeckoj. Razdje}. hrv. i slav. 17.
MIEIDIT, m. arnautska zem^a blizu skadar-
skogu jezera. U rjedniku Vukovu (eine Gegend
in dem Gebiete von Skutari .s primjerom iz nar.
pjes. vuk 4, 218: I pokupi Miridita ravna, po-
kraj mora ave Latino juto). Malo I' ti je ravna
Miridita ispod Skadra pokraj mora sina? Nar.
pjoH. vuk 2, "(HO. — Arnautsko pleme, koje tamo
i«r», vojv; se Miriditi (m. pi.). Etnogr. zborn. 4,
181. IH'} ; jednome covjeku toga plemena jamaino
se. veil Miridit.
MIRIDITA, /. zemla, koja se zove i Miridit.
J08 on di?.o Miriditu |utu. Pjev. cm. lOb^.
MIKIJA, /. nerarium, vectigal. Iz tur. (pers.)
miri (driiirnn blngajnirn, drzavni dohodak). V
rjrimku Vnkiwu (Ab-abo, vectigal ,s primjrrom
it neke nar. pjesme: Ni mirija careva da prode).
a) drzavno blago, blagajnica. (Liman pasa
trazi harac od Pipera, a oni mu odgovaraju :)
Poslademo, paso, tri kamena, dva da vrzes na
oba ramena, posji treci caru u miriju. Pjev. crn.
143a. Al' on sobom sve (t. j blago i dragocjene
stvari) razdade nima, junacima sto je za ko-
jega, a ostalo nosi u miriju, da namiri ucinenu
stetu svojoj zemji i svojemu gradu. 249^. Mirija
(tako je zabilezen akc), drzavno imane. U Mo-
staru. M. Milas rad jug. ak. 153, 88.
b) poreza, danak. Nit' se dava zenit ni uda-
vat, nit' mirija ka caru da prode. Nar. pjes. vuk
3, 323. I pokupi grose i harace . . . vala predat
carevu miriju. 4, 464. Bule robi, a sijece Turke,
ne da carskoj proodit miriji. 7, 321. Duzan sam
.... tebi, pope, |etosni bir i vladicinu ovogo-
disnu miriju sedam grosa. V. Vrcevic niz 269.
Milosav se izmoli od vladike Dionisija, bozem
da pokupi neku miriju. M. D. Milicevi6 pom.
630. Sve ja kupih grose i harace i miriju sto se
Bosne tice. Nar. pjes. horm. 1, 84. Danas u
Hercegovini mirija znaci porezu na stoku. Et-
nogr. zborn. 5, 1164
MIEIJEVA, /. potok i crkvina u Srbiji u
okrugu pozarevackom. M. D. Milicevic knez.
srb. lOdO.
MIEIJEVO, n. dva sela u Srbiji, jedno je u
okrugu podunavskom, drugo u pozarevackom. S.
Koturovic 446. Prvo se od ta dva sela spomine
i jirije nasega vremena. S. Novakovid pom. 138.
— Mirijevo, selo kod Beograda, dobilo je svoje
imp od persijskoga miri (drzava, drzavna bla-
gajnica) i turskoga ova (po}e); daklo bi zna-
cilo : drzavno po(e. D. Popovic tur. reci 148.
MIEILO, n. zaselak u Dalmaciji u kotaru
benkovackom. A. Masek 12.
MIEILOVAC, Mirilovca, m. selo u Srbiji u
okrugu moravskom. S. Koturovic 446.
MIEILOVIC, m.
a) prezime izvedeno od imena Mirilo (t. j.
od mila kao i Miren), kojemu nema potvrde. A.
Kacid korab. 4o5 (u popisu ,knezovi i vlastela
naroda slovinskoga'). Danas u Lici s naznace-
nijetn akc. V. Arsenijevic. J. Bogdanovid.
b) selo u Bosni u okruzju sarajevskom. Po-
pis zit bos. i here. 134; drugo je selo istoga
imena u Dalmaciji u kotaru kninskom. A. Ma-
sek 52.
MiEIL0Vl6l, m. pi. selo u Hercegovini. Po-
pis zit. bos. i here. 508.
1. MIEINA, /. zensko ime od mila mjesto Mi-
ro3(l)ava. Mon. ragus. 1, 120.
2. MIEINA,/. augm. od 3 mir, zidina; obicno
u plur. mirine, zidine, razvaline. U rjecniku Be-
linu (mirina, casalino, casaccia, casa caduta, —
muro vecchio e mezzo rovinato, mirine, anti-
caglia, edificio disfatto), u Voltigijinu (mirine,
casaccia, mura diroccate, eine alte baufiiUige
Mauer) , 11 Stulicevu (mirina, vitiosua paries,
parietinae) i u Popovicevu (mirina, alte bau-
fiillige Mauor, Euine). U mirinah do kamena i
do pijeska sve pogori. M. Vetranid 1, 338. A
sad .... raspa dosti sa sfih stran poznat ce§;
sfude viditi de§ mirine rasute. P. Zoranid 72.
Drugi narodi .... gradove rasipaju i opet druge
na mirini rasutijeh dizaju. D. Bogdanid 64. Vra-
til 90 je nazada na to svoje mirine. Nar. pjes.
istr. 6, 46. Govori se u Tstri: mirini, mirin, pi.
ruinae. D. Nemanid (1884) 40.
MIEIN6iC, m. neko gospodsko imane zabife-
ieno XV vijeka. E. LopaSid urb 15. Upravo je
MIRINOVO
739
MIRIS
prezime izvedeno od imena Mirinac, kojemu neina
potvrde.
MIRINOVO, n. seoce u Dalmaciji u kotaru
dubrovackom. A. Masek 84.
MIRIS, 7n. odor. Akc. i kvantiteta ostaju u
svijem padezima bez promjene osim u luk. aing.
mirisu (ali se govori i mirisu). Imenica je mi-
ris izvedena iz glag. mirisati, koji je postao od
grckoga glag. /.ivQiCm, Ho znaci 1. niazem miri-
savijem sokom, koji se zove /livqov (otkle je u nas
miro, — vidi tamo), 2. miriseui. U rjecniku Mi-
kalinii (von, odor, — tko miriae cini, ung;uen-
tarius), u Belinu 'aromato, buon odore, profume,
odore), u Bjelostjencevu (duha, odor), u Voltigi-
jinu (fragraiiza, profumo, lieblicher Geruch), u
Stulicevu (fragrantia, suavis odor) i u Vukovu
(Wohlgeruch, odor). Najstarije sti potvrde iz po-
cctka XV vijeka. — V plur. je j)onajvise mirisi ;
oblik mirisovi nalazi se samo u F. Lastrica i u
nar. pjes. petr. (vidi medu primjerima pod c).
Imenica je ova svagda muskoga roda; samo u
F. Lukarevica 3. je zenskoga.
a. miris je isto Ho miro, grc. /jvqov. Kada
kraji od istoka dojdose poklouiti se nasemu spa-
siteju prikazujuci mu zlato, tavnan i miris. S.
Margitic fala 190. Prizimajuci moreDJem tilesa
svoja cijedili su dragi miris od pokoiah (iz lat.
torquendo corpora sua stillaverunt myrrham poe-
nitentiarum). F. Lastric 71='.
b. miris je prijatan, ugodan von.
aj u pravom smislu. Miris zaisto mnogi
su cutili, kikoli u to misto tada su sidili. Tran-
sit 286. Kakouo drvo, koje se zove liban, neod-
sjecen, koji daje miris u opdenju. N. Ranina
217'^. Svijet bude i miris negovu ocutjeti. F.
Lukarevic 3. Proljetje veselo u mirisu rajskoga
cvitja dojde. M. Drzic 173. Kada tko metne i
stavi tamnan na . . . . goruce ugjenje, tudje dim
pode k nebu i prospe miris i zamirisi. M. Div-
kovic bes. 501. Napuni se kuca mirisa pomasti.
I. Bandulavi6 89^. Ti prikladna rusa, koja od
sebe sajes miris od neizrecenoga mirisanja. M.
Jerkovic 79. Buduci udrio miris po svoj kuci,
ueharni Juda .... rece. P. Baksic 4. Od lijera
miris prsis. I. Akvilini 123. Zrim ruse ohole,
njekoliko zlatnijeh pupa, ki mirisom udaraju,
gdigodi se obracaju. J. Kavanin 161**. Prodabnu
iz svetoga divicanskoga tila nika kripost i no-
beski miris, koga i na daleko stojeci ocutise. A.
Kanizlic fran. 75. Sok pun mirisa iz neg (t. j.
iz sv. Paskala) izhodase. P. Knezevid ziv. 59.
Na drugomu otaru .... prikazivase se miris od
razlicite sprave tamnana. E. Pavi6 ogl 144.
Kako oni miris tamnana ide k nebu, tako vaja
.... J. Banovac razgov. 20. Vidicemo cvitje
cvasti i miris davati. F. Lastric ned. 137. Ondi
ce vid uzivati svaku lipotu, cuvenje svaku sklad-
nost od romona, vonanje svaki miris. A. d. Bella
razgov. 182. Ne mogahu puta razaznati od mi-
risa sitna bosioka. Nar. pjes. vuk 1, 39. I nim
hrabra smrca slavu dava kano ruza miris miri-
sava. Osvetn. 2, 179. Dok je car za stolom, na-
rod moj pusta svoj mir's. D. Danicic pjes. n.
pjes. 1, 12. Po planini pastrovskoj, gdje te gusi
miris devesija i zanoveti, ogradio cesar tri tvr-
dice. S. ^ubisa prip. 6.
b) u prenesenom smislu. Balsam cica lipe
svoje vone zmimenuje miris dobra glasa. Narucn.
14a. Da vas sam miris od vase Jubavi poceti ce
ciniti se cuti u ovoj dusi mojoj. P. Posilovic
nasi. 187t>. Tkoji stije aii cati bogojubno i pri-
povijeda rijeci Isukrstove, prosipa mirise medu
slisaoce. M. Radnic 402b. Obraz (t. j. IsusovJ,
rajskom koji slavom svud opceno miris daje. A.
Vita|!C ost. 134. Ka .... druzba odvise mirise
mirisom od hvala. I. Dordic salt. 450. Koji pri-
povida Tin Bozju, triba je, da od sebe daje miris
dobrih dilah. A. Kadcic 100. Potvrden ima da-
vati iz sebe miris dobra glasa za izgled ostalih.
139. Vincenco , . . jos djetetom davase svaki
miris od sfetine. V. M. Gucotic 168. Dopusti, da
cujem u meni miris od tvoga opcena. J. Bano-
vac prisv. ob. 52. Ucinis je dostojnu cuti miris
neprocijenenijeh pomazana tvoje milosti bozan-
stvene. L. Radi6 63. Balzam zlamenuje miris
dobra glasa i postena (iz lat. balsamum, quod
odorem significat bouae famaO;. M. Dobretic 53.
Kad ce Jednom poceti moje srce dahati mirisom
tvojijeh kreposti. I. M. Mattei 270. Ova cudesa
pisana od judih mirisa svetine (ispor. lat. odor
sanctitatis) punih. I. Velikanovic 1, 379. Ovi
biskup istinito izdise miris velike svetine. I. P.
Lucie izkaz. 13. Da uzadu u mirisu ugodnosti
k bozanstvenomu pristoju (t. j. zele i mulitve)
Grgur iz Varesa 76.
c) S imenicom miris (u znaceiiu navede-
nom pod a i pod b) zdruzen je kakav pridjev,
kojim se izrice prijatnost mirisa; ti su pridjevi:
blag, dobar, drag, lijop, plemenit, sladak, ugo-
dan. Da sam sebe za nas . . . mirisom blazijem
(iz lat. tradidit semetipsum pro nobis .... in
odorem suavitatis. ephes 5, 2). N. Ranina 59a.
Za zeju slatkoga mirisa utrgnu kiticu jednu. P.
Zoranic 48. Prilikovano .... perivoju mirisnijem
rusami nakicenu, koje cafteci pustavaju slatki
miris iz sebe veoma ugodan vonu nasemu. A.
Gucetic roz. jez. 8. Najneugodniji smrdez ovoga
svijeta na priliku smrada paklenoga Ijepsi je
negoli najljepsi miris ruzice. M. Divkovic bes.
172. Trava capti Ijepsijem cvijetjem, cvijetje
nosi miris drazi. I. Gundulic 72. Vide se nih
telesa .... priugodni miris dajuci. P. Radovcic
nac. 159. Sveto vanjelje prosvitlilo je svit i na-
punilo ga je dobrim mirisom (Hamp. mirisem)
slave Bozje I. T. Mrnavic istum. 133. Slajim
mirisom udaru stabla, vjetri kim premecu. J.
Kavanin 542^. Primaletje .... kroz miris lijepi
zvase na raskose cej.ad svaku. B. Bettera u N.
G. Bunica 20. Nenavid|ivi okredu .... miris pri-
dragi u smrdez. S. Margitic ispov. 43. Primi ga
(t. j. tamnan) u mirisu ugodnomu fala 65. Ple-
meniti miris od stvari mirisavi. 199. Koji si ne
(t. j. ruzice) za ugodni miris podilio. L. Terzic
219. Sipant jest trava .... drobna je lista i do-
bra mirisa. I. Dordic salt. 168 Oli jib pustaju
(t. j. matere kceri) s druzbom malo dobra mi-
risa. A. Kadcic 509. Sabori opceni .... drze u
plemenitu mirisu cvitnak Isukrstov, t. j. crkvu
katolicansku. A. Bacic 254. Pokvari mu i usmrdi
plemeniti negov miris. F. Lastric test. 68''. Do-
isto ce davati ugodan miris. 69*. Dim uzdigne
se js ugodnim i plemenitim mirisom. ned. 242.
Koji ugodan miris jubavi Bozje i sveti molitava
nemu prikazuju. E. Pavi6 ogl. 144. Ti si ruzica
prilipa, koja dajes miris ugodni. J. Banovac
prisv. ob. 65. Od kud si mloge plemenitog mi-
risa cvitove uzdigao svetoj materi crkvi. A. Kne-
zovid XIV. Prikaza .... sto i dvadeset talenatah
zlata, a suvise mirise plemenite i neprociiiene.
A. Kacic korab. 229. Za zlamenovati dobar mi-
ris od kripos ih. A. Kanizlic bogojubnost 74.
Ugodan miris .... nije vazda zlamene svetine.
kam. 871. Balsam .... koga miris prisladak jest.
J. Matovic 181. Iz kojih u prolice najugodniji
miris .... zahukuje. M. A. Re^kovid sat. 29. I
ovoga mila cvijeta na drag miris svi hrlite. I.
MIRIS
740
MIEISAN
M. Mattei 367. Dim u nebo idase kako miris
priugodni. T. Velikanovic 1, 197. Predade sebe
(t. j. Hristos) za nas u prilog i zrtvu Bogu na
slatki miris. Vuk efes. 5, 2. l^jubica .... ako i
jpst kriva vrata, ama lijep miris dava. Nar. pjes.
vuk 1, 226. Zrtve, sto mi se sazizu za ugodni
miris. D. Danicic 4 mojs. 28. 2.
C. miris moze imati i konkretno znacene, t.
j. znaciti kakvii mirisnu supstanciju na pr. za
mazane Hi za pafetie; kad miris ovo znaci, po-
najvise stoji u plur. Jos nosu t' mirise s vo-
nima cudnima. D. Eanina 63l>. Na otar stavite
mirise, sestrice, Veneru slavite. M. Drzic 36.
Koji nosite mirise u vasije hajinab. M. Divkovid
bes. 174. Ivan, Josif i Nikodem pomazase tijelo
Isusovo pomastju s mirisi. 391. Mirisom ga po-
mazase (t. j. Isusa). plac 28. Kose gvozdjem
zarudene i mirisim izmazane. G. Palmotid 2,
121. Jos stupaje bozanstvene .... mirisima cud-
nijem maze. 3, 14b. Kupec pomas i^ mirise za
namazat ukopana. G. V. Bunic 36. Sto 6ete mi
imenovat bogastvo, koje imaju Frigi u svilah,
Numidi u mramorih, Asiri u mirisih? D. Basid
37. Tu se prikazuje tamnan i drugi mirisovi. F.
Lastric ned. 272. Pomastju i razlicitima miri-
sima nasladuje se srce (iz lat. unguento et va-
riis ofioribus delectatur cor. prov. 27, 9). B. Le-
akovid gov. 230. Ode vila u svoju planinu, da
nabere trave svakojake i u travi svake mirisove.
Nar, pjes. petr. 1, 114. I zapovjedi Josif |eka-
rima, da mirisima pomazu oca negova (t. j. po-
kojnoga). D. Danicic 1 mojs. 50, 2. Ma2ete se
skupocjenijem mirisima. amos 6, 6.
d. miris moze biti vcn, koji niti je prijatan
ni neprijatan. Psi kada ne cute mirisa od lova,
idu po po}u lijeni. M. Radnid 505b. Ostaje samo
oblidje i prilika od kruha, miris, slatkost i pri-
licna. A. Kaddid 54. Ne mogu vina piti . . . . nl
mirisa od vina duti. A. Badid 334. Govori od
vode .... da nejma ni boje ni mirisa ni slasti.
A. Kanizlid utoc. 758. Mnogi }udi ne mogu ni
mirisa od vina duti, kamoli ga primiti. J. Ba-
novac razgov. 235. Kvas dade svojo kakojstvo,
zafiinu i miris svemu tijestu.F. Lastrid ned. 95.
A da sta je ono, sto se vidi .... to jest ona
bjeloca, velicina, slast, miris i ostala? I. Nena-
did nauk 189. Da jo§ nije izgubilo (t. j. vino)
slast i miris. M. Dobretic 347. Viknu mater, da
im donese jesti, ali u kuci nigde nikoga, nego
osete miris od pedena. Nar. prip. vuk 175. l5a
sam svagda po mirisu znao, sta se doje jede.
Vukova prep. 1, 356.
e. neprijatan von, zadah, smrad; u torn do-
gadaju stoji uz miris kakav pridjev, kojim se
naznacuje neprijatnost negova. Gdi stvari nije
ine .... neg' grde zivine i miris smrdedi. M.
Vetranid 1, 104. Sve se okrene u dim i u zao
miris. M. Radnid 13a. Usmrdi sve i zadane sa
svojijem zlijpm mirisom (t. j. sumpnr). 433».
Ako toliko mrzis jodan zao miris, sto deS uci-
niti medu tolikijoiu srardorijem mirisima pakle-
nijemV 5641. Moraju i ardovi ili sudovi .... diati
biti, da baS nikakvi pjeanivi ili drugi zao miris
ili Hmrada .... no imadu, jorbo mludo vino
onakvog brdavog miri.sa odmah u aebo uvufto.
T. Jublanci 209.
f. iuvstvo, kojim (udi i zivutine oyecaju ka-
kav vot'i; lat. odoiatus, olfactus, t'lem. Goruchsinn.
Sto Jim donosi vid, slu, miris, okusenjo. I. An-
6id vrnta HI. U mirisu takoder imati de blaf.eni
naslad. uo. A. Badid 542. Udiniti hodu ja opet,
da tvnjo odi vido .... udiniti hodu j.i opot, da
tvojo u.si riiju u6initi hodu, da! opot tvoj
nos miris prima. D. Rapid 4. Ne cutedi i§ta
drugo s ocima, s ticanem, s mirisom i okuse-
nem. J. Matovid 203. Stogod si s mirisom, slu-
sanem, s okusanem, z doticanem sagrisio. M.
Dobretid 262.
MIRISAC, mirisca, m. Samo u Stulicevu rjec-
niku, gdje se kaze, da znaii isto sto mirisak. —
Nepouzdano.
MIRISACf, adj. mirisan, mirisav. Samo u pri-
mjent : Prolece cvedem i mirisadima travama
ukraseno J. Rajid pouc. 3, 61.
MIRISAHAN, mirisahna, adj. Samo u Stuli-
cevu rjecniku, gdje se lat. tumaci : aliquantulum
odorus, dakle kao dem. od mirisan. — Nepo-
uzdano.
MIRISAJ, m. miris, mirisane. Samo u pri-
mjeru: Odsvud na neg cv'jede mirisalo i negovo
oko ruze bralo, al' mu teski mirisaji bili. Osvetn.
6, 62.
MIRISAK, miriska, m. dem od miris. Samo
u Stulicevu rjecniku (tenuis, angustus odor). —
Nepouzdano.
MIRISA]^KA, /. neka kruska u Srbiji u
okrugu uzidkom. M. D. Milidevid knez. srb. 629.
MIRISAN, mirisna (bice tnkav akc) , adj.
odorus, odorifer. U jednoga pisca (vidi pod a, b)
ne ispada -a-, t. j. pi§e mirisani, mirisanu, sto
je samo j)oradi stiha kao i mnogo drugo kojesta
u istoga pisca (u nega ima i primjera, gdje -a-
ispada). U rjecniku Vrancicevu (odorus), u Mi-
ka^inu (odorifer), u Belinu (odorifero, odoroso,
profumato) i u Stulicevu (oleus, fragrans, odorus,
odorifer, — adv. mirisno, fragranter).
a. mirisan je onaj, koji prijatno mirise.
a) u pravom smislu. Skupi njeka drva
mirisna. Zborn. (1520) 8a. S mirisnimi stvori tu
bi brasnovaua. IStarine 1, 222. Ne zudu ja vone
mirisne trajati. D. Ranina 5*. Ki (t. j. grob)
vas bihu razlikimi mirisnimi zelji i cviti okru-
nili i na zerafku tamjana i jinih mirisnih smol
nalozili. P. Zorauic 90. Prilikovano .... peri-
voju mirisnijem rusami nakidenu. A. Gucetid
roz. jez. 8. Da vidim .... mirisnih trav sime.
D. Barakovic vila 24. Prisfitli .... bili zi}u Di-
vice slavna, o Jubcico mirisna ! M. Jerkovid 89.
Razbludno je tvoje krilo ko miriisni cemin bilo.
G. Palmotid 2, 26. Masti mirisne u vatri daju
blago mirisane. M. Radnid 144^. Mirisni si von
podala. I. Akvilini 132. Tiho da podinu meju
lijeri mirienima. J. Kavanin 512*. Odisat de
otari dima oblake mirisnoga. I. Dordid uzd. 49.
Kazase jedna vodka na svojim grauami mirisnu
jabuku. J. Banovac pripov. 67. Za videt ....
rasko^e mirisnoga perivoja. D. Basid 280. Uzmi
mirisna cveda. Z. Orfelin 392. Usred Gnida moju
sliku stuju 8 dimim mirianijema. N. Mardi 24.
Zene umazane s pomastju i s prahom mirisnim.
I. P. Lucid doctr. 16. Dobra pasa od mirisne
trave. J. S. Re|kovid 59. Tovar zlata i srobra
. . . , i svakoga rairisnog drveta. Vuk otkr. jov.
18, 12. Pri voderi pomijesa mu u vino rakiju i
neka mirisna bija. Nar. prip. vuk 135. Neka
kadi Aron kadom mirisnim D. Danicid 2 mojs.
80, 7. Uzimade i kderi vase, da mu grade mi-
risne masti. 1 sam. 8, 13.
h) u prenesenom smislu. Ki se lirani meu
ziji, to jest ki se slaci i doleta meu bilimi i mi-
risnimi kriposti svetib. Nauk brn. 15*. Zadar
gizdavi da procvate lipso u mirisnoj slavi. D.
Barakovid vila 81. ProstiraSe se polagahno mi-
risno proglasionjo (sic!) od sfetosti ovo sv. dje-
vice. B. Kasid per. 121. Imaju davat .... dah
MIKISA^fDA
741
MIRISATI
mirisne od krjeposti. J. Kavanin 74b. Kalujer-
stvo izvan svita mirisanu goji i hrani zivu kitu
svoga obita. 361b. Ne more svud dopasti dah
duhovni mirisani. J. Kavanin 375b. — Adv. Radi
koje kriposti jesu medu plemenite gradane istoga
mista bill postavjeni, medu kojim i danas mi-
risno cvatu. J. Banovac pred. v.
b. mirisan je onaj, koji u kakvojgod svezi
stoji s mirisom Hi s mirisima. V rjecniku Be-
linu (imati mirisne nozdrve, aver buon odorato,
— mirisni sud, vaso di profumeria). Iz suda mi-
risnoga presadivam .... jos na lijere lica moga
od snezane lijer pomasti. I. Dordic uzd. 40. Sa-
me mi je zao, da mirisni trgovci (koji zacine
prodaju) dele tu pravdu s nami. A. Blagojevic
khin. 64. Krila sam se od kruvarah mirisnih.
80. I pod lipom na pustoj ledini jedan putnik
s drugim se sjedini, legav dotle med sobom di-
vane, san mirisni dok je ne zastane. J. S. Re|-
kovic 251. Tada ce Gospod skinuti nakit . . . . i
pojase i stakalca mirisna i oboce. D. Danicic
is. 3, 20.
MIRISANDA, ime vajada zensko tamna po-
stana. S. Novakovic pom. 81. — Vidi Mirosanda.
MIE,ISANE, n. nom. verb, od mirisati, ali po-
najvise znaci isto sto miris. b rjecniku Mika-
^inu (mirisanje, odoratio, odoramentum), u Be-
linu (tupo mirisanje, naso cattivo, — dobro mi-
risanje, buon odore), u Stulicevu (mirisane, odo-
ratio, odoramentum) i u Vukovu (das Eiechen,
odor et odoratio).
a. mirisane je isto sto miris u znacenu pod
b, t. j. prijatan, ugodan von.
a) u pravom smislu. Evo mirisanje sina
moga kako mirisanje pc|a puna. Bernardin 41
i I. Bandulavid 48*. Primi gospodin vonu miri-
sanja ugodnoga. N. Eaiiina 116b. Tilo (t. j.
mrtvoga Jerolima) poca lipi duh i lipo mirisanje
od sebe puscati. Starine 1, 235. Papra zrno ca
vec se mrvi, to od sebe duh ili mirisanje podaje
bo|e. P. Glavinic svitl. 134. Koji bjese uzrok
od onoga pridragoga mirisanja? B. Kasii per.
158. Ostavivsi ono misto puno prislatkoga miri-
sanja. P. Eadovfiic nac. 264. Masti mirisne u
vatri daju blago mirisane. M. Radnic 144*.
Kada glava smrad nam daje, tijelo ne da miri-
sanje. J. Kavanin 346*. Nikodem .... kupi po-
masti mirisana, kojom se obicavahu onda tilesa
mrtva mazat. J. FiIipovi6 1, lOQb. Cuvsi miri-
sane tamnana u komori. J. Banovac pred. 27.
Jerbo mrtvo tilo (t. j. Nepomukovo) daje miri-
sane. A. Knezovic 239. Ruzice prez mirisana,
prsten prez kamena. N. Palikuca 20. Ziji ....
prosip|u oko sebe ugodno mirisane. A. d. Costa
1, 113. Drzeci, da je tamjansko mirisane sto je
sumpor smrdeci. A. d. Bella razgov. 144. Pa
mu hvali suncevo grijane i cvijetno zorom mi-
risane. Osvetn. 2, 24.
b) u prenesenom smislu. Mirisanje znanja
(iz lat. odor notitiae. 2 cor. 2, 14). Ant. Dalm.
nov. test. 2, 50b. j z mirisanjem svetine vnogih
na pravi obrati zakon (t. j. sv. Martin: — ispor.
lat. odor sanctitatis). F. Glavinic cvit 372*. Hode
nam se ciniti cuti mirisanje prislatke |ubavi. P.
Eadovcic nac. 328. Da podadu svim priliku od
tihosti i od mirisanja dobrih dilih. M. Bjankovic
135. Eazumi mirisane dobrih i kripostnih dilah.
E. Pavic prosv. 1, 11. Dragijem miri-anem svo-
jijeh kreposnijeh izgleda k sebi skupi puk (iz
lat. per soavitatem odoris sui populum sibi co-
adunavit). I. Dordic ben. 150.
b. mirisane je isto sto miris u znacenu pod
c, t. j. znaci kakovu mirisnu supstanciju na pr.
za mazane ili za palene. I zavi§e ga lancuni ci-
stimi s mirisanjem. Bernardin 90. Ako bi nosil
kakova mirisanja radi casti nemu pristojece. F.
Glavinid svitl. 70. Uzese dakle tilo Isusovo i
zavise ga platnom s mirisanjem. L. Terzic 31.
Prikazivase tamjan i drugo mirisane svrhu ogna.
D. Rapid 143. Tamjan, miru i druga zamirita
mirisana primala je. A. d. Costa 1, 202.
c. mirisane moze znaciti ono isto cuvstvo,
koje znaci i miris pod f. Ako je sto sagrijesio
u vidjenju, u mirisaniu, u govorenju. M. Div-
kovic nauk 298b. Videnje, slisanje, mirisanje,
okusanje i taknutje. F. Glavinid svitl. 90. U ce-
tvrtomu hodudenju (sic!), to jest mirisanja ....
u petomu hodudenju, to jest taknutja. P. Posi-
lovid nasi. 114b. Prostio tebi Gospodin, stogodir
si po mirisanju sagrisio. L. Terzid 12. Da bi
.... imao .... za ugodit mirisanju svomu ta-
mjan i balsame. I. Grlicid 268. Zato se mazu
oci cida videna, nozdrve cida mirisana. A. Kad-
cic 172. Videne, cujene, okusene, mirisane i do-
ticane. A. Bacic 472. Pet cujenah tila. Videne,
slisahe, mirisane, okusane, ticane. S. Badrid
pravi nac. 25. Cetvrto oduceiie jest mirisane ....
peto odudene jest doticane. J. Banovac pred. 92.
Videne, slisane, okusene, mirisane, doticane. P.
Lastrid od' 88. Gledane, slusane, mirisane, oku-
§ene i ticane. I. Nenadid nauk 31. (Pet dutena
tila, ah petera brada . . . .) Drugi brat se zove
slisane .... mirisane tredi brat je. A Kanizlid
roz. 78. Dao si mi videne .... dao si mi cuvene
.... dao si mi mirisane, da se u svakojakoga
cvita mirisu zavedom. G. Pestalid 136. Oprosti
mi, stogod sam po mirisanu, kusanu i govorehu
sagrisio. B. Leakovid nauk 221.
MIRISAR, mirisara, m. covjek, koji pravi Hi
prodaje mirise. Samo u rjecnicima, i to u Be-
linu (profumiero, colui che fa arte di profumare),
u Voltigijinu (profumiere, Parfumeur) i u Stu-
licevu (unguentarius).
MIRIS ARNICA, /. zensko, koje pravi ili pro-
daje mirise. Samo u rjecnicima, i to u Belinu
(profumiera, donna, che fa o vende profumi) i
u Stulicevu (unguentaria).
MIRISARNIK, m. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da isto znaci sto i mirisar.
MIRISaSaN, mirisasna, adj. Samo u Stuli-
cevu rjecniku, gdje se kaze, da je isto sto miri-
sahan (vidi tamo). — Nepouzdano.
MIRISATI, mirisem, impf. olere. 0 postanu
vidi kod miris. U rjecniku Vrandicevu (redolere),
u Stulicevu (olere s naznakom, da je iz Sordica)
i u Vukovu (riechen, oleo et odoror s primje-
rima: mirise ruza; ja mirisem ruzu; cim mi-
risu hedra tvoja, ili smi|em il' bosi^em ili du-
som devojackom ?) — Mjesto mirisem katkad je
u prez. mirisam (u Barakovica i u Margitica,
— vidi medu primjerima) ; pa prema tome je i
partic. prez. mirisajudi (u Bandulavica — vidi
medu primjerima) mjesto mnogo obienijega mi-
risudi.
a. pustati od sebe Hi iz sebe miris (ponaj-
vise prijatan) ; u jednom primjeru imamo miri-
sati se (vidi pod a primjer iz nar. pjes. petr.
2, 149).
a) uopce. Gdi mrca zelena i svoj cvijet
mirise i ostalo sve cvijetje. M. Vetranid 2, 31.
Bes tebe mi sunce ne sja . . . . ni mirise cvitice
mi bes tebe. D. Ranina 105b. Med mu sladak
ni bez tebe, cvitice mu ne mirise. A. Cubrano-
vid 157. Njekim prahom, koji toliko lijepo mi-
MIKISATI
742
MIEISAVKA
rise, potrusi odzgara. M. Dr2i6 146. Radosno je
primalitje, gdi mirisa drobno cvitje. D. Bara-
kovic Vila 95. Kako cinamon i balsam mirisa
ju6i mirisanje dala sam. I. Bandulavic 2211* Ter
s toga po sviti ne samo miriso ne voii pleme-
niti, da do zvizd i vise. I Ivanisevic 13. I od
.stvari, ka smrdi, dobit mirise, rece skup. Po-
slov. dariic. Da mirise cemin bijeli od juvene
ruze draze. I. Dordie uzd. 179. Sada vela vecma
mirise negova dobrota i svetina. V. M. Gucotic
168. Jeda ce vase tilesine u grobnici mirisati,
a druge cejadi smrditi? J Banovac pred. 98.
Materija masna tece zejtinu podobna i prekrasno
miri§e. D. Obradovic bas. 278 Kad iz crkve
ide (t. j. staracj, miri§e mu dusa kao ran bo-
sijak. Nar. pjes vuk 1, 106. U po daua svaki
cvijet Ijepo mirise. 1, 294. Niti zna sta smrdi
ni 5ta mirise. Nar. posl. vuk 223. Majko, tu mi-
rise rajska dusica. Nar. prip. vuk 71. Pa otvori
babinu oJaju, odaja so vrlo mirisase. Nar. pjes.
petr. 2, 149. Da mu soba mirise kao crkva. S.
^ubi§a prip. 101.
b) mirisati 6im. Mirise gora ruzicom. M.
Drzi6 71. Trava oko onoga kamenja tamjanom
mir)§e. B. Kasi6 per. 152. Odvise mirise miri-
som od hvala (t. j. slozna druzba). I. Dordi6
salt. 450. Cvasti po6e i mirisati cvitjem od kri-
posti svakojakije. F. Lastric test. ad. 82b. Ni
luk jeo ni I'lim mirisao. Nar. posl vuk 221. Sve
hajine tvoje mirisu smirnom, alojem i kasijom.
D. Danicic psal. 45, 8. Vec dokle smo na okupu
vojnu i dok joster prahom mirisemo. Osvetn. 5,
106. Zaslana svojim poboznim imenom tude do-
pise, koji mirisu velikim pravoslavjem. M. D.
Miliievic medudn. 38. Uze crnu poznavati krvcu :
ne mirise detelinom travom ni mirise jecmom
ni sijenom, no mirise viuom i duvanom. Nar
pjes. vuk 6, 143.
c) mirisati na sto. Mirise na ko}ivo (t. j.
covjek blizii smrti). Nar. posl. vuk 179. Rozolija,
koja mirise na amber. Vuk rjecn. s. v. amberija.
dj mirisati od cega. Od mrtvijeh najlise
gdje svudi (s) svijeh strana grdobno mirise voj-
nika pojana. M. Vetranic 1, 137. Ulice ostase
Cestito mirisu(^i od dubja, kako da bi dubrava
bila. P. Zoranii 37. Ja sam bratu vezen jagluk
dala, zlatom vezen, u dulsu ub'jojen, da od nega
bijel dvor mirise. Nar. pjes. vuk 1, 562.
b. primati, osjecati miris (ponajvise prijatan).
a) bez ohjekta. Ali budu na sebi nosene
ali mirisane (t. j. uve trace). L. Terzic 254. Lijep
je gledati, no kakav je mirisati? Nar. posl. vuk
169. Kako dode u kolebu, stade mirisati pa rece:
ovde iuia rajska du6a. Nar. prip. vuk 179. Slu-
^i6ete bogovima .... koji ne vide ni 6uju, niti
jedu ni mirisu. D. Daniftic 5 mojs. 4, 28.
b) 8 objektum. Ne ce mirisati mirisa onoga
priugodnoga (t. j. grjesnici). I. Ancic ogl. 189.
Ako hi mirisao stvari neftiste i ruzne tilosne za
prr.buditi mone na grijoh puteni. P. Posilovic
nasi. 114''. PlomPiiiti miris .... mirisaju, koji
Hu blizu. i uiivaju. S. MarKitic fala 199. Covik
sagrisujo .... jiduc^i 6to no ima jist, mirisoii
(zlo nucinen oblik mjestu mirisuci) sto no ima
miriaut. J. Filipovii^. 1, 861'. Mirisacu zutu duuu.
Nur. pjos. vuk 1, 448. S Bogom ostaj, rumona
ruiicw, I'jepo ti «e rascvatila bjese, ali ce te
drug! mirisati. 1, 549. Limuna 6u ispijati, a na-
ranCu miri.sati. Nar. pjes. here, vuk 237. Prije
Durdova dno no va|a solona brati niti mirisati.
V uk r|..<in. 9. v. Durdov dan. Da ti pijoS vino
sa ioterom, da miriAPs katmer s karanfilom. Nar.
pjes. petr. 1, 237. Sve mirise pitomu ruzicu (t.
j. banovica), 3, 385. A takvoga kada nemojte
sebi praviti .... ako li bi ko nacinio taki, da
ga mirise, istrijebice se iz naroda svojega. D.
Danicic 2 mojs. 30, 37. Ne 6u vise mirisati mi-
risa vasega. 3 mojs. 26, 31.
c) mirisati u sto i mirisati cim (oboje
veoma rijetko). A dok ruza ceta u bejaru, svak
je grabi i mirise u nu. Nar. pjes. vuk 6, 269. Pro-
govara pitoma jabuka: kad sazrijem i kad miris
dajem, svak me griska i mirise mnome. Nar.
pjes. petr. 1, 136.
MIRISAV, rairisava (tako je zabi^ezen akc.
za LikuJ, into sto mirisan. Izmedu rjecnika samo
u StuUcevu (fragrans s naznakom, da je iz F.
Lastrica).
a) u pravom sinislu. Korine mirisavo ne
mirisi, docim so ne iztuce. S. Margitid fala 175.
Plemeniti miris od stvari mirisavi .... uzivaju.
199. Plemenitim vocem imirisavim obstrt cvitjem.
A. Baddc 453. Vas grad .... nakitili mirisavim
i zelenim granjem. F. Laatrid test. 223i*. Upu-
tise se s balzamom i drugim mirisavim pomast-
ma .... da pomazu prisveto tilo negovo. od'
212. Tkogodi ovaki mirisav taviian od molitve
Bogu uzprikazuje. ned. 242. U mirisavom |i|anu
cistode divicanske. svetn 94b. (J pi-ilici jedne
osobito mirisave trave. A. Kanizlic utoc. 490.
Kupile su pomasti mirisave. kam. 529. Ovakove
i sve ostale mirisave stvari pristoje se mrtvima.
D. Rapid 227. Cini si od jjlemenita i mirisavoga
drveta jednu hrpu nanositi. 236. Da se uprav-
}aju kako mirisavi kad prid lice negovo. I. Ve-
likanovid upuc. ..., 487. Posvetiliste tamjana i
drugih mirisavih stvarili. 3, 306. Drvo, koje mi-
risavo lisde ima. J. S. Rejkovic 227. Jagode su
slatke i vesma mirisave. P. Bolid vinod 1, 53.
U mirisave se pare pretvara. 2, 36. A sa strane
brda mirisava. B. Radicevid (1880) 70. A proz
I'liha i vode i cv'jede mirisavo rasprelo pupojke.
Osvetn. 2, IS. S kamilama natovarenim mirisa-
voga korijeiia. D. Dauicid I laojs. 37, 25. Ja bih
te pojila vinom mirisavijem. pjes. n. pjes. 8, 2.
Ovo je cvijede bas mirisavo. U Lici. J. Bog-
danovid.
b) u prenesenom smislii. Svimkolikim cvit-
jem od kriposti .... mirisavija od sviju pravo-
virnije (t. j. Marija). F. Lastrid test. 354*. Bu-
dudi ona (t. j. Marija) bila Jubavju Bozjom go-
ruca, cistodom diricanskom sjajna, postidnostju
mirisava. 355*.
MIRISAVA, /. zensko ime isto koje i Miro-
sava. S. Novakovid pom. 81.
MIRISA VAC, mirisavca, m. Samo u plur.
mirisavci, tur. kakule , Semen cardamomi. D.
Popovid pozn. robe 288.
MIRISAVICA, /. neko grozde, a po tome %
loza, na kojemu raste. P. Bolid vinod. 1, 58. B.
§ulek im.
MIRISAVKA, /. (t) neko mirisavo grozde. IJ
rjecniku Vukovu (Muskateller-Traube, Muskat-
Traube, uva muscata). P. Bolid vinod. 1, 58. B.
§ulek im. (s naznakom, da se govori u Slavoniji).
— hj neka mirisava kruska. U rjecniku Vnkovu
(Art Binion, piri genus s naznakom, da se go-
vori u Srbiji u nahiji uzickoj: — m 3. izdanu
stoji Pirus communis). B. Sulek im. (s na-
znakom, da se govori u Slavoniji). D. Hire (s na-
znakom, da se govori u Slavoniji oko Dakova i
oko Sarengrada). — <•) nvka mirisava jabuka.
B. Sulek im. (s naznakom, da se govori u Sla-
voniji). D. Hire (s naznakom, da se govori u
MIRISITI
743
MIRISITI
Bastajima hod Daruvara u Slav.). — d) neka
mirisava bi^ka (nije naznaceno, koja). Divojka
.... uzbere mirisavku pa zatakne za usi i veli:
mirisavko, bilko rana, od prolica do jeseni u
pomoci budi meni, da mirisem ko ti svakom. V
Otoku u Slav. Zborn. za nar. ziv. 7, 189.
MIRISITI, mirisim, impf. isto sto mirisati. U
rjecniku Mika\inu (vonati, oleo, reuoleo), u Be-
linu (odorare, render odore) i u Stulicevu (mi-
risiti, mirisati). Ljepsi vijenac za nas ti si s tvoga
cvijetja, koj' mirisi. J. Kavanin 175^. Vidi se u
mlogima zivot toliko malo mirisedi postenjem.
F. Lastric test. 69t>.
MIRISIVATI, mirisujem, impf. isto sto miri-
sati, t. j. primati u se miris od eega. Samo u
primjeru: Aste hostesi kihati mnogo, siske ra-
strene i pipers smesivs sija zavezi u krbpu i
mirisuj. Starine 10, 108. — Mozda inf. glasi
mirisovati.
MimSJE, n. isto sto miris Hi mirisi (plur.).
V rjecniku Belinu (profume, odore) i u Stuli-
cevu (aromata s naznakom, da je iz Belina rjecn.).
Dode i drugi aadeo s zlatnim kadionikom, i pri-
stupivsi on k otaru, bi mu dano mlogo mirisje
za prikazati molitve sviju svetih .... I kad mi-
risa od molitava svetih idase od ruke andeoske
prid Bogom. E. Pavic ogl. 672.
MIRISKA, /. nekakvo zemjiste u juznoj Srbiji.
Etnogr. zborn. (5, 164.
MIRISLAV, m. ime isto koje Miroslav. Miriz-
lau3, qui .... consensum prebuit (iz xiii vijeka).
I. Tkalcid monum. 1, 156. Jedan od ni Mirislav
bijase. Nadod. 161 (u A. Kacica razy. Si, otk'e
je ovo u Nadod. uzeto, stoji Miroslav).
MIEISLI, adj. indecl. mirisan, mirisav, izve-
deno od imenice miris s turskijem nastavkom -li.
Samo u primjeru : Na ponesi svome sudeniku
sitnu kitu mirisli cvijeda. Nar. pjes. petr. 1, 82.
MIRISNICA, /. ducan, u kojemu se prodaju
mirisi. Samo u rjecniku Belinu (profumeria, bot-
tega di profumorie) i u Stulicevu (miropolium
s naznakom, da je iz Belina rjecn.).
MIRISNI KORIJEN, m. neka bifka. Samo u
Belinu rjecniku (acoro, calamo odorato , erba
medicinale, acorum).
MIRISNOTVORJE, n. tvorene, pravjene itii-
risd. Samo u rjecniku Belinu (profumeria, arte
di profumiere) i u Stulicevu (unguentaria, ars
unguentarii). — Nepouzdano.
MIRISNOTVORNICA, /. isto sto mirisarnica
(vidi tamo). Samo u rjecniku Belinu (profumiera,
donna, che fa o vende profumi) i u Stulicevu
mirisnotvornica, mirisarnica). — Nepouzdano.
MIRISNOTVORNIK, m. isto sto mirisar (vidi
tamo). Samo u rjecniku Belinu (profumiero, co-
lui, che fa arte di profumare) i u Stulicevu (mi-
risnotvornik, mirisar). — Nepouzdano.
MIRISNOTVORSTVO, n. Samo u Stulicevu
rjecniku, gdje se kaze, da je isto sto mirisno
tvorje. — Nepouzdano.
MIRISOPRODAVALAC, mirisoprodavaoca, m.
covjek, koji prodaje mirise. Samo u Stulicevu
rjecniku (gdje upravo stoji mirisoprodavaoc, aro-
matum venditor). — Nepouzdano.
MIRISOROD, m. ugodan miris u grozda i u
drugog voca, lat. aroma (iz grc. uQwua). P. Bolic
slovar vin. 101.
MIRISOST, /. miris. Samo u jednoga pisca
jamacno poradi stiha i sroka. jSTu vij lipe zijo i
ruze meu cvitjem mirisosti. M. Gazarovic 135b.
MIRISOVATI, mirisujem, impf. vidi mirisivati.
MIRISUKATI, mirisucem, impf. Samo u Stu-
licevu rjecniku (mirisukati, mirisucem, olezzare,
olere, odorem spargere). Ako se ovaj glagol do-
ista govorio kadgod, imao je po svoj prilici uma-
neno znacene: po malo mirisati, i ako to iz Stu-
liceva tal. i lat. prijevoda ne izlazi.
MIRIS, m. isto sto miris. Samo u jednoga
pisca. Toj race i zatim perivoj otvori .... miris
me uhiti. I. Ivanisevic 9. Miris negov biti ce
ugodan. 18.
MIRISAJ, m. isto sto miris. Samo u primjeru:
Ne lipi mirisaj svej ce miri§ati. I. Ivanisevic 14.
MIRIoAN, mirisna, adj. isto sto mirisan. U
rjecniku Voltigijinu (odorifero, fragrante, wohl-
riechend) i u Stulicevu (mirisan, mirisan). Ona,
ka jest . . . rozica mirisna. F. Glavinic cvit. 280^.
MIRISaNE, n. isto sto mirisane. Ter ugodno
cvitja slisajuc mirisanje rece. F. Glavinic cvit
94b. A od jame kruto ugodno izhajase mirisanje.
124b, Kako rozica svojim mirisanjem kripi. 400b.
Od sebe sajes miris od neizrecenoga mirisanja.
M. Jerkovic 79.
MIRISATI, mirisam, impf. isto sto mirisati.
Samo u primjeru: Covika po svemu svitu miri-
sajucega uslobodise se opoganiti. A. Kanizlic
kam. 29.
MIRISAV, adj. isto sto mirisav. Nasa sv.
vira .... ukazujuci se iz gustine tmina sjajnija,
iz obastrtja zle vone od nevirstva mirisavija, F.
Lastri6 test. iv. Tamjana i ostalih mirisavih ka-
dena sluzbu Bog Mojsiji zapovidio je. I. Veli-
kanovic upuc. 3, 298. Da rumenu ruzicu i mi-
risavu Jubicu trgam. G. Pestali6 178. Nazvana
je bila mirisavi cedar. A. Tomikovic gov. 361.
Bo|e je ime dobro nego sve pomasti mirisava.
B. Leakovic nauk 356. 1 nim hrabra smrca slavu
dava kano ruza miris mirisava. Osvetn. 2, 179.
MIRISAVKA, /. neka kruska i neko grozde
u kajkavaca. B. Sulek im. — Vidi mirisavka.
MIRI§EN, adj. mirisan, mirisav; upravo
partic. pas. od mirisiti Hi mirisiti. Samo u pri-
mjeru: Kad ruza rumona pupak procipjuje, listja
mirisena kada razklop|uje. I. T. Mrnavic osm.
168.
MIRISENE, n. nom. verb, od mirisiti Hi mi-
risiti. Hti nas krijepit . . . Posilovic mirisenjem
svoga cvijeta. J. Kavanin 127*. Pogrjesno je -s-
mjesto -s- M primjeru: Sveto vanjelje jest pro-
svitlilo svijet i napunilo ga dobrim mirisenjem
slave Bozje. A. Komulovic 56.
MIRISITI, mirisim, impf. isto sto mirisati.
Izmedu rjecnika samo u Voltigijinu (odorare, fra-
grare, wohiriechen). Ispor. jos: U Srijemu, u
Backoj i u Banatu govori sa . . . . mirisiti, mi-
risim mjesto mirisati, mirisem. Vuk nar. pjes.
1, 353.
a) mirisati u znacenu^ koje je navedeno pod
a. Da mirisi Isusovo ponizenstvo. I. An6ic svitl.
190. Koj' (t. j. kanonik) mirisi s lijepa voiia. J.
Kavanin 161*. Korine mirisavo ne mirisi, docim
se ne iztuce. S. Margitic fala 175. Svaki sud
onim mirisi, sto zdrzaja u sebi. F. Lastric test.
355a. Mirisi na zem|i cistocom divicanskom (t.
j. Marija). 371*. O koliko mirisi cvitovah !
sveth. 53a. Sv. Filip Nerijo kad bi koga blud-
nika susrio .... govora§6 ; sinko, zlo mirisis. A.
Kanizlic utoc. 640. Jos mirisi novinom, nista
bo pila nija (t. j. tikva). M. Katancic 46. On (t.
j. takav kruh) mirisi, lagan je i socan. J. S.
MIEI§];.AV
744
1. MIEITI
Ee}kovic 320. Ima }udi, kojim na§e hrvatstvo
ne miriii. M. Pavlinovi6 razl. sp. 363.
h) mirisati u znacenu, koje je navedeno pod
b. Tako je prilican mrtvu tilu, koje ne vidi, ne
6uje, ne mirisi, ne oku§a. I. Ancic ogl. xii. Tko
ie umro .... ne govori, ne mirisi niti okusa. M.
Eadnid 25t)h.
MIEI^^AV (bice takav akc), adj. mirisan, mi-
risav. Moj lijepi, slatki i miriSlavi brate ciga-
nine ! Magaz. (1866) 82 (iz nar. prip.). U nekim
varosima daju tada domadici mirisjavi sapun. M.
D. Milicevid slave 33.
MIEi§:^AVKA (bice takav akc), f. bi}ka. Ar-
temisia camphorata. S. Petrovid 205.
MIEISj^IV, adj. mirisan, mirisav. Glas -s- je
postao od -s- poradi -\-. Urjecniku Vukovu (wohl-
riecheud, bene olens). Trcademo za mirisom tvo-
jije pomazanja mirisjivije. M. Eadnic 53a. U ce-
dru, koje je stablo vrsno , mirisjivo i koji je
vazda zelen, ne rada se gagrica. 279b.
MIEIStE, n. rijec tamna poitana i znacena.
Samo u ova dva primjera xv vijeka : Dajem mu
s crikvum maline u Martinsdice i stupe i mi-
risda i sve zemje nasajene. Men. croat. 64. Pri-
stupi domin Mihovil .... prosedi niko mirisce
bivsega domina Tomasa .... ko mirisde bise
dano V crikav vise recenu. 89. — Mozda bi ova
rijec u juznom govoru glasila mjeriste u zna-
ienu: odmjereno, izmjereyio zem]iste?
MIEIT, ?«. isto sto merit (t.j. zasluga, placa)
i istoga postana (vidi tamo). Za koje mirifc ce-
kam 3 velikom pozudnm (iz xvii vijeka). Starine
11, 117. Mirit (tako je zabi(ezen akc), zasluga
(za kakvo zlo). Ako su nekome stari zlo radili
(covjeka na pravdi ubili ili kakvo drugo veliko
zlodinstvo ucinili), pa oni prosli za zivota do-
bro, a riko se liibovijem potomcima dogadaju
velike nosrece, onda se veli : stigli su ih miriti
onijeb starijeb. U rijeckoj nahiji (u Crnoj Gori).
A. Jovidevic.
1. MIEIT ATI, miritam, impf. isto sto meri-
tati (t. j. zasluzivati) i istoga postana (vidi
tamo). Ako ga oslobodi od muke, koju miritase
za svoj grijeh. I. Drzid 157. Dava im kastig,
koji miritaju. 215. Ko de me, evo me; ko 11 me
ne de, ne mirita me. Nar. posl. vuk 157 (s na-
znakom, da se govori u primorju). Da me is-
psuje do mile voje .... jer sam miritao (ti sje-
vernoj Dalmaciji). Zbornik za nar. ziv. 7, 277.
Govori se i u rijeckoj nahiji (u Crnoj Gori),
gdje je akc iniritilti, na pr. Nijesam ti miritao,
da to od mene 6ini§. A. Jovidevid. Govori se i
u Perastu, gdje je akc. miritati. T. Brajkovid 18.
2. MIEITATI, miritam (tako je zabilezen akc),
impf. bacuti oko na §to, kad tko glcda na sto,
ne bi li ono za nega bilo. Postane tamno. Govori
se u Lici. Podo e nas Luka cure miritati. J.
Bogdanovid. Znadi i misliti o cemii, na pr. Ved
8u oni miritali o noj. U Dobroselu. M. Medid.
MIEITE^, in. onaj , koji miri. U rjecniku
Bjelostjenievu (pacificator), u Voltigijinu (pa-
ciere, paciiicatoro, Versohner, Friedensstifter) i
u StuUcevu (pacator, pacificator, pacis arbiter s
naznnkom, da je iz knjk. pinca Muliha). Ovi je
jpdini .-tredostavnik i miritej Bozji i judski. B.
Loakovic nnuk 404.
.MIRITEI^AN, mirite|na, adj. unaj, koji miri.
bamo u StuUievu rjeiniku (pacificus, pacificato-
nus, pacahs). — Nepouzdano.
•MIRITEI^ICA,/. una, knja miri. Samo a rjei-
nlc^ma, i to u Mikafitiu (s. o. uinirite}ica ima i
miritejica, pacificatrix), u Bjelostjencevu (paca-
trix), u Voltigijinu (paciera, Friedensstifterin) i
u Stulicevu (quae pacificat, pacat).
1. MIEITI, mirim, impf. pacificare, pacare. U
rjecniku 3Iika}inu (pacem conficere, conciliare,
pacare), ti Bjelostjencevu (mirim, mir cinim, umi-
rivam, pacifico, pacem compono, — mirim se,
pacificor), u Voltigijinu (pacificare, accordare,
tranquillare. abbonacciare, Friede macben, ver-
sohnen), u Stulicevu (pacificare, pacare, sedare,
placare, mitigare, tranquillum aliquem facere) i
u Vukovu (berubigen, paco, — miriti se, Friede
macben. de pace ago). Najstarija je potvrda iz
XV vijeka (vidi pod b prvi primjer).
a. miriti bez rijedce se ili s torn rijeccom,
ali u pasivu.
a) ciniti, da tko bude miran, da nije
s drugim kim u neprijatej.stvu, u boju i u svadi.
Veda je jos muka plab vitar tjeriti i lacabna
vuka s kozlidi miriti. M. Vetranid 1, 882. Miri,
|ubeznivi i sklada krstjane meu sobome (t. j.
sv. pricest). A. Komulovid 47. Koji nas meu nami
miri, |ubez|ivi i sjedinuje. B. Kasid zrc. 149. I
s Bogom nas miri zajedno. I. Akvilini 245. Zem|u
s nebom, kraj s valovim s tvoga miris ti do-
boda. I. Dordid uzd. 63. Vrananina rane dopa-
dose mired momke Dukadinovica i mladoga Za-
karije bana. A. Kacid razg. 101. On ni mirase,
kad bi u svadni bili. P. Knezevid ziv. 55. Da
ustane svib sedam krajeva, da nas mire, pomirit
nas ne de. Nar. pjes. vuk 4, 150. Kad se skupe
kmetovi te sude za krv i mire krvnika s rodbi-
nom ubijenoga. Vuk rjecn. s. v. krvno kulo.
Svaki grjesnu s Bogom miri dusu. Osvetn. 2, 91.
Miri s nim i neprijateje negove. D. Danicic
price sol. 16, 7. Domisle se (t. j. Dubrovcani)
oprijatejiti sa Sdenanom, da ih s Orlovom miri.
S. I^ubisa prip. 128. Koji je u crkovno ime do-
lazio, da te s Bogom miri. 227. Do tri knige
meni dojezdise; jedua khiga kraja i krajice, da
ja mirim kra|a i krajicu. Nar. pjes. kras. 20.
b) utisavati, ublazavati. Taj mi med ne
cini cemerom gorcati .... ali tuj gorcinu miri,
da podnosim. H. Lucid 205. Blagi sklade ....
rat se svaka tobom miri. M. Bunid 65. U ti das
ukaza im se (t. j. sv. Nikola) . . . moie mireci.
S. Margitid fala 107. Opdeni odvitnik i sridnik
medu Bogom i skupsdinom svib {udib za miriti
pravdu Bozju s nasim grisima poticanu jest Isu-
krst. A. Kaddid 47. Miri i gasi boj medu nasim
pozudama bezrednim (t.j.sv. pricest). 167. Ajde
da po§ajemo Aganliju, neka ide te ih miri, neka
ih svjetuje, da se okane bune i nemira. Vuk
dan. 3, 160. — Ovamo bi mogao ici i primjer :
Ne miri ga mjesto; tako se rece u rijeckoj na-
hiji (u Crnoj Gori) za cejade, koje ne moze vii-
rovati na jednom mjestu, nego hoct da ga mi-
jena. A. Jovidevid.
c) suditi, presudivati. Samo u Crnoj Gori
i okolnijem krajevima.
tut) uopce. Kako miriii, tako se smirili!
(t. j. kako pravo sudili, tako i vama Bog dao;
govori se u Ferastu). Nar. posl. vuk 126. Mrko-
vid .... bi pritrdavao na Cetine, da u ime vla-
dike sudi i miri zem)u. S. l^ubisa prip. 102.
hh) miriti §to veil se onamo mjesto:
presudivati raspre puradi 6ega. Oni bjehu od
zemje sudije, miriii au mrtve i raiiene. Nar.
pjo^^ vuk 2, 12 (ispor. Vukovu bijr.^ku tijem sti-
hovima: t.j. ra.spro zbog pobijeiiijeh i rahenijeb,
kao sto se u Crnoj Gori i onuda po okolini ci-
nilo do sad). Ja znam divno, sto smo okupjeni.
2. MIRITI
745
MIRKOVICA
da mirimo krvi medusobne. P. Petrovic gor.
vijen. 27. Oni su (t. j. suci u Risnu) mirili
mrtve glave, rane, nasija, preuzimana i sva
druga pomana zla. Pravdonosa (1852) 5. Nare-
dujein, da mirite krvi medusobne. S. l^ubisa
prip 107. Dodu u Mahine pod izgovorom, kao
da 6e u Crnoj Gori miriti krvi. 113. Kadgod se
krv mirila, vazda se kod nas prebijala glava za
glavu, rana za ranu. V. Vrcevid niz 44.
b. miriti se u reciprocnom. znacenu, govori
se, kada tko cini mir s kim, da ne bude medu
nima neprijatefstva, boja, svade. Da se nacinaju
i mire s recenim Ivanom (iz xv vijeka). Mon.
Croat. 58. Odlucuje se (t. j. covjek) od griha i
miri se z Bogom. Narucn. 50^. Svit celovom
dusu ubije i boj 6ini, kad se miri. A. Vita|ic
istum. 550*. Po izpovijedi se mirimo s Bogom.
S. Margitic isp. 3. Kojino se mire s ustima, a
nenavide srcem. J. Banovac pred. 58. A ovo se
nije s Bogom miriti, vede § nim rugati. 77. Ide
svekar te se miri, sto se priji pozamiri. V. Do-
sen 168*. Ja prasdam i mirim se s nom. M. Zo-
ricic zrc. 183. Nego medu sobom neka se bratski
mire i namiruju. Vuk dan. 4, 5. Kad su se
negde s mackama mirili (t. j. mist). Vuk nar.
posl. 141. Kad se stane s kim miriti (t.j. Nije-
mac). M. Pavlinovic razl. sp. 318.
2. MIRITI, mirim, impf. isto sto mirisati.
Glagol je izveden od imenice 4 mir (t. j. miris).
Izmedu rjecnika samo u Vukovu (riechen, oleo
s primjerom iz nar. pjes. vuk 1, 258: Vrlo miri
cv'jece karafi|e). Cvetak miri. B. Radicevid (1880)
213. Tvoje cvede lepo cvati, vetar piri, cvede
miri. 306. Sirov koren . . . miri i kad se osusi.
D. Popovic pozn. robe 191.
MIRIV, adj. koji miri (koga s kim). Izmedu
rjecnika samo u Stulicevu (placabilis). Koliko
je i koji su plodi (t. j. od mise)? Cetiri: 1. za-
dovojivi .... 2. isprosivi .... 3. ocistivi ....
4. mirivi aliti ti§ivi, koji krede Boga na milo-
srdje, da bi se s nami smirio. A. Kadcid 65.
Drugo bijase posvetiliste .... mirivo iliti tisivo
za isprositi odpustene grihah. I. Velikanovic
upud. 3, 319.
MIRJAN, m. musko ime tamna postana. Mir-
jan-pasa (Turcm). Nar. pjes. vuk 8, 149. 150.
Sluzi kao prezime: Sem. pakr. (1898) 27.
MIRJANA, /. zensko ime tamna postana kao
i musko Mirjan. U rjecniku Vukovu. Druge su
putvrde: S. Novakovid pom. 82. J^. Stojanovic
zap. i natp. 2, 78 (iz xviii vijeka).
MIRJANIC, m. prezime u Srbiji. Glasnik ir,
1, 22. Rat 408. Etnogr. zborn. 5, 491. 1071.
MIR JANIN, m. svjetovni covjek, t. j.^ koji nije
svestenik ni kaluder. Iz rus. MipHHim-b. Skolovane
i svestenstvo i mirjana zanemareno. M. D. Mi-
lidevid pom. 395.
MIRJANOVICI, m. pi. selo u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 58.
MIRJE, n. nom. coll. od mir, t. j. zid. Kao
da je to u primjeru : I satjerah ih svijeh . . .
ispod mirja u onoga. M. Drzid 45.
MIRKA, /.
a) zensko ime od mila mjesto Miros(l)ava.
5. Novakovid pom. 81. Mirka, zensko ime u dip-
tihu manastira Gomirja iz xviii vijeka. V. Ar-
senijevid. Mirka (tako je zabi}ezen ake.), zensko
ime u Macvi. S. Novakovid.
b) ime ovci u selu Bruvnu u Hrv. D. Hire.
MIRKANOV KONAK, m. brdo u Slavoniji
kodsela Bucja (blizu Fakraca). Sem. pakr. (1898)
46. — Prva je rijec pridjev izveden od imena
Mirkan (isto sto i Mirko), kojemu nema potvrde.
MIRKATI. mirkam, impf. paziti. motriti.
Istoga postana, kojega je i merkati (vidi tamo).
Medu onim, sto starina mirka, kudnickoga je
vridno obzirka. J. S. Rejkovid 206. Mirka tica,
ko de sebe spasti. Osvetn. 4, 20. Ne mogu ti
mirkat na Dunavje. 5, 66. A mirkaju klanca po-
uzdana, gdjeno bi se naplatili s nime. 6, 81.
MIRKLINIC, m. prezime tamna postana. Mon.
Croat. 101 (iz xv vijeka).
1. MIRKO, m. musko ime od mila mjesto Mi-
ro3(l)av. Gesto se cuje i akc. Mirko. U rjecniku
Vukovu i u Danicicevu (u ovome drugom s po-
tvrdama iz xiv i xv vijeka). Potvrde donose iz sta-
roga doba jos: Starine 13, 208. Dec. hris. 7, 37.
Mon. Croat. 190 (iz pocetka xvi vijeka). U jednoj
nar. pjesmi (u Vuka 2, 445 i 447) veli se Mirko
istome vojvodi vlaskom, kojemu se veli i Mirceta.
Danas u Hrv. i Slav, uzima se, da je Mirko
isto sto nemacko-magarsko ime Emerik; ali to
su u novije vrijeme izmislili hrv. knizevnici, kao
sto su izmislili i to, da je Dragutin nem. ime
Karl, l^udevit da j'e Ludwig. Meceno iwie Emerik
glasilo je u starih (osobito kajkavskih) Hrvata
Imbrih i Imbro (ispor. mag. Imre); ovo se drugo
jos i danas nalazi u narodu, gdje ga skole i
kancelarije nijesu okrenule u Mirko.
2. MIRKO, n. zaselak u Bosni u okruzju
travnickom. Popis zit. bos. i here. 412.
MIRKOPO^jE, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. Razdje}. hrv. i slav. 32. — Ime je
sumnivo; pisu ga i Mirkovo po}e. Schem. zagr.
(1875) 96 i (1880) 179.
MIRKOVAC, Mirkovca, m.
a) ime selima. aa) selo u Bosni u okruzju
banoluckom. Popis zit bos. i here. 202. — bb)
dva sela u Hrvatskoj u zupaniji varazdinskoj ;
mjestani govore -ee. Razdjei. hrv. i slav. 48. 50.
— cc) selo u Srbiji u okrugu pirotskom. S. Ko-
turovic 446. Vidi Mirkovei pod b.
b) Mirkovac (tako je zabijezen akc), ime
nekoj oranici u Divoselu (u Hrv. blizu Gospica).
J. Bogdanovid.
c) ime izvoru^ kod sela Bukovice (u Slav,
blizu Virovitice). Sem. pakr. (1898) 52.
MIRKOVACA, /.
a) U rjecniku Vukovu, gdje se kaze, da je
nekako bijelo (?) grozde (Rothschwanzel, vitis
genus) s naznakom, da se govori u Srijemu. Vi-
nova loza mirkovaca. P. Bolid vinod. 1, 48.
Crna mirkovaca, schwarzer Rothschwanzel. G.
Lazid 114.
b) ime dolini u Srbiji u okrugu vajevskom.
Etnogr. zborn. 8, 675.
MIRKO VAN, mirkovana, m. neka vinova loza.
B. §ulek im. (s naznakom, da se govori u Sri-
jemu) ; u Popovicevu rjecn. : Art Traube.
MIRKO VCI, Mirkovaca, m. pi. mjesno ime.
a) zaselak u Hrvatskoj u zupaniji bjelovarskoj,
— selo u Slavoniji u zupaniji srijemskoj. Raz-
dje}. hrv. i slav. 59. 86. — b) selo u Srbiji u
okrugu pirotskom. M. D. Milidevid kra}. srb. 238.
To selo S. Koturovid zove Mirkovac (vidi tamo).
— c) selo u Staroj Srbiji. Etnogr. zborn. 6,
412 i 7, 335. Mjestatii govore Mirkovce. — d)
nekakvo selo Mirkovce (nom.) bi}ezi i S. Nova-
kovid pom. 138.
MIRKOVICA, /. brijeg kod sela Bucja (u
Slav, blizu Pakraca). Sem. pakr. (1898) 46.
MIRKOVIC
746
MIRNONOSAN
MIRKOVIC. Hi. prezime. U rjecniku Danici-
cevu (s pdtvrdama iz xv vijeka). Dnige su po-
tvrde iz starine: Dec. hris. 10. 20. Mod. croat.
89 (iz XV vijeka). Glasnik ii, 1, 38. D. Avramo
vie 182. Drz. kalend. (1905) 296. Imenik (1906)
4'13. Bosnak (1908) 126. — U Lici je akc. Mir-
kovic. J. Bosfdanovic,
MIRKOVICI (Hi Mirkovici?), m. pi. zaselak u
Bosni u okruzju sarnjevskom. Popis zit. bos. i
here. 46.
MIRKOVO, n. a) nekakvo zemjiste na ostrvu
Bracu. Starine 13, 209. — b) nekakvo zemliste
na ostrvu Krkii. Statut vrb. 159. — c) nekakvo
wjesno ime, vafada selo. S. Novakovi6 pom. 188.
MIRLA, /. isto sto 3 inir, t. j. zid. Samo u
primjeru: Dici so tim piroca grad ovi, da znate,
koliko da mirom mirle mu pozlate. H. Lucie
258. — Sva je jjrilika, da nom. sing, glasi mirla.
MIRLIC, m. zidic. Istoga postana, kojega je
i 3 mir. Va ton ravnon poju lipo turan stoji
8 mirlici ograjen. Nar. pjes. istr. 2, 120.
MIRLIN, m. isto sto merlin (vidi tamo). U
Vrbniku (na otoku Krkn). Zborn. za nar. ziv.
0, 69.
MIRLIS, m. isto sto miris. Nije jasno, otkle
se razvilo -1-. U rjecniku Vukovu (s naznakom,
da se govori u Dalmaciji). Koji ocuti mirlis od
posvetilisca. L. Terzic 319. Mirlisase ona staza
od prilipa mirlisa. P. Macukat 85. Izodase vanka
iz usta sv. Josafata jedau mirlis. 86 Okusene
slatkosti svakoga mirlisa. J. Banovae blagos. 72.
Klit mirlisa Bozjega. 163. Moze se gdjesto ciiti
i u Lici. M. Medic tri |ek. 9. I u fiosni: Ka-
kav mu bio mirlis. Zborn. za nar. ziv. 6, 808.
MIRLISAN, mirlisna, adj. isto sto mirisan.
Privezi je'lan orah mirlisni (noce muschiata). J.
Vladmirovic 27. — Ado. mirlisno: Jer te vidim
mno^o nakicena .... kripostima, u kojim mir-
lisno evatis. J. Banovae prisv. ob. 4.
MIRLISANE. n. nom. verb, od mirlisati. Pe-
rivoj, od koga izhodi plemenito cvitje svako^a
mirlisaua. M. Bjankovic ii.
MIRLISATI, mirlisem, impf. isto sto mirisati.
Glas -1- je nejasan kao i u mirlis. Mirlisase ona
staza od prihpa mirlisa. P. Macukat 85. Koji
mirlisau . . . prilipim mirlisom. 86. Moze se gdje-
sto cuti i u Lici. M. Medic tri }ek 9. I u Bo-
sni: Gdje on (t. j. hieb) mirlise, tu se zna i da
se Jive. Zborn. za nar. ziv. 6, 300.
MIRLISITI, mirlisim, impf. isto sto mirlisati.
Samo u primjeru: Neka mu roza mirlici. Nar.
prip. mikul. 175.
MIRLUH, m. isto sto miruh (vidi tamo). I
ovdje je -1- nejasno kao i u mirlis. Samo u pri-
mjeru: Mirluh postene du§e negove ne prolazi.
M. Pavlinovic rad. 49.
MIKIfiiy, adj. koji se rado i lako iniri. Iz-
medu rjecnika samo u Stulicevu (mirjiv, miriv
s naznakom, da se nalazi u Hose). Tko je kro-
tak, mirjiv, ustrpjiv, tko nastoji sa svakijem
pravi/<no iivjeti, ukla6a karne, psovke, natje-
cana. S. Rosa 69».
MIRNA, wj. if. ime od mila mjesto Miro3(l)av
»/» Miro3(l)ava. <i) musko ime. Mon. ragus. 1,
lyj. — h) iensko ime. Mon. ragus. 1, 214., 2,
ij4. .Mirna, Jensko ime u diptihu manastira Go-
mirja \z xviii vijeka. V. Arsonijevid.
MIKNICA, /.
o) tnirno iensko. Samo u Stuliievu rjeiniku
(quae paeificat, tranquilla, paeata, quieta). —
Slabo pouzdano.
b) selo u Srbiji u okrugu toplickom. S. Ko-
turovic 446,
c) mirniea (tako je zabi]ezen akc), f. greda
duga 19 nogu, debela 3—4 palca. U hrv. pri-
morju. A. Ostojic. — Mozda upravo znaci:
mirna greda. t. j. koja se ne mice s mjesta, na
kojemu treba da stoji; ispor. lijenka, t.j. lijena,
mirna motka.
MIRNICINA (bice takav akc), m. miran co-
vjek. Govori se u Turskoj Hrvatskoj. Za }ude
naeriee (ohole) i slavolipne velika je cast biti
starisina, docim za mirnicine bas je svejedno.
Zborn. za nar. ziv. 6, 250. — Nastavak je isti
koji u dobricina, vrllcina, zlicina.
MIRNICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju
banuluckom. Popis zit. bos. i here. 156.
MIRNIK, mirnika, m. homo pacificus, paca-
tor. U rjecniku Belinu (paeifico, amieo di pace),
u Voltigijinu (mirnik, miritej), u Stulicevu (pa-
cificator, tranquillus, quietus, pacatus, plaeidus),
u Danicicevu (pacificus s potvrdom iz xiv vi-
jeka) i u Popovicevu (Friedensstifter).
a) miran covjek. Prijdose ze mirnici se ka-
zuste vb gradh k svetomu i poklonise se. Do-
mentijanb i82. Sasvijem tijem dajeMojsije bio
najkro6i covik .... ne bi toga bio ucinio oni
pomnivac od posteiia Bozjega buduci toliko mi-
jernik i ustrpjiv. M. Radnic 119b. Rusi mirrii-
kom krkacu ne deru. J. Rajic boj 36. Mirnik,
mirnika, onaj, koji voli rair. Latiui su mirnici
junaei, teska boja ni vidili nisu (nar. pjes. iz
Bosne). D. Surmin.
b) covjek, koji miri koga s kim. U brijeme
od srcbe ucinen bi mirnik. N. Ranina 216b.
(Isus) boti biti mijernik medu Bogom i nami
za dobiti mijer. M. Radnic 247a.
MIRNOCA, /. mirno stane, u kojemu se tko
Hi sto nalazi. U rjecniku Stulicevu (pax, tran-
quillitas, concordia s naznakom, da se rijec na-
lazi u Basica) i u Vukovu (Friedfertigkoit,
mansuetudo). Kad si plivala s mirnodom neizre-
cenom u moru neizmjernomu od svijeh dragosti.
D. Basic 31. (Vode) promijenise .... nihovu
rasrdbu u mirnocu, nihove valove u tisinu. 233.
Mirnoda od duse, u kojoj se nahodi, dava mu
veliko ufanje od prostenja. 267. Pohodio nas je
.... za uporavit noge na§e na put, koji vodi
na mirnodu. S. Rosa 30b. Spomeni se mirnoce
unutnie, koju si uzivala. I. M. Mattei 151. Da
u tvoje ruke mene .... pridam ter u svetoj
mirnoci zaspim. 295. Od onda ne tece krv u
juckijem zilam s onom tisinom, mirnodom, urod-
nosti, kako je tekla iz pocetka u Adamu. A.
Kalic 423 Lijednik .... preporudi muk i mir-
nodu pa otide. M. Vodopid dubr. (1868) 229.
Nemu je dusi odgovarala jednolicnost i mirnoca.
M. Pavlinovid rad. 66.
MIRN06UDAN, mirnodudna, adj. onaj, koji
je mime cudi. Samo u Stulicevu rjecniku (indole
pacificus, tranquillus).
MIRNOCUDNOST, /. bice onoga, koji je mime
cudi. Samo u Stulicevu rjedniku (indoles paci-
fica, quiota, tranquilla).
MIRNOCUDSTVO, n. Samo u Stulicevu rjec-
niku, gdje se kaze, da je isto §to mirnodudnost.
— Nepouzdano.
MIRNONOSAN, mirnonosna, adj. Samo u Stu-
liievu rjecniku (pacifer). — Sasma nepouzdano.
Vidi mirouosan.
MIENOSECAN
r47
MIEODIJA
MIENOSECaN, mirnosrfina, adj. onaj, koji
je mirna srca. Samo u Stulicevu rjecniku (soluto
et tranquillo animo).
MIENOST, mirnosti, /. isto sto mirnoca. U
rjecniku Belinu (mansuetudine, virtu opposta
all' ira),» M Bjelostjencevii (mirnost, mirovnost
srca, apathia), u Voltigijinu (quietezza, riposo,
Euhe), u Stulicevu (pax, s naznakom, da se na-
lazi u Dimitrovica, ali u toga pisca nije se na-
sao ni jedan primjer za ovu rijec) i u Vukovu
(mirnost, mirnoda). Gdi jest prava mirnost i
mirno vicanstvo. M. Alberti 427. I u mirnost
vicne slave upejam te. F. Glavinic cvit Sr>2^.
Drago je i ugodno veoma Bogu cistoca s poni-
zenstvom .... mijernost brez pritrgnutja. M.
Eadnic 48la. Od vece cestitosti bila bi pri krst-
jani zenidba ci6a virnosti i mirnosti od drugov.
M. Bjankovic 66. I u mirnosti rajske uzivaju
cestitosti. J. Kavanin 366^. Odili se od nega cu-
dedi se od mirnosti, koju je imao. P. Macukat
67. Od velika covika nisto nije fajenije ni fale
dostojnije nego mirnos i milosrdje. S Margiti6
fala 39. Svi prave narodi, da s' diva jedina, u
koj se nahodi mirnost i tisina. A. Vita].ic ost.
389. Stase u noj (t. j. u crkvi) s tolikom mir-
noscu i pomjom, koliko da razmis}ase ona bo-
zanstvena otajstva. J. Banovac pred. 136 Udil
u dusi mirnost i krotkost izgube. D. Eapi6 26.5.
Nastojec uzdrzat obcenu tisinu i mirnost. Blago
turl. 2, 121. Koja (t. j. stvar) privodi na tibost
i mirnost smrti. J. Matovic 282. Odgovorio je
Isukrst slugi, koji ga je zausio, onom srca ti-
bocom, mirnostju i krocinom. I. Velikanovic
upuc. 1, 164. Da pokaze svoju krocinu, mirnost
i ustrpjene. B. Leakovic gov. 41. Zna |udski i
posteno govoriti, u cistoci, u mirnosti i triznosti
pribiva. nauk 481.
MIENAHAN, mirnahna, adj. dem. od miran.
Samo u Stulicevu rjecniku (mirnahan, tihahan).
— Nepouzdano.
MIENAK, mirnaka, m. miran covjek. Govori
se u Lici. Nije moj Mile nemirnak, ve6 ipravi
mirnak. J. Bogdanovic. — Ne moze se raza-
brati pravo znacerle u primjerima: Mojega svo-
jaka Dauta vridnoga pravedna mirnaka . . . ve-
zirom sada postavjamo. I. T. Mrnavic osm. 184.
Daut pasa carski svojak buslomanski stari mir-
nak. 186. Da nije miritej ?
1. MIEO, m. ime od mila mjesto Miros(l)av.
Pogibe nam Eubezanin Miro. Nar. pjes. vuk 4,
414.
2. MIEO (bice takav akc), n. mirisna mast.
Iz grc. fivQov. U rjecniku Danicicevu (s primje-
rima iz XIII i xiv vijtka). Videhb hramt i raku
istofiivbsuju miro prerodite|a mojego Simeona
(iz XIV vijeka). Mon. serb. 135. Pristupi k nemu
zena sa sklenicom mira mnogocjenoga i izli na
glavu negovu. Vuk mat. 26, 7. Svetijem ga mi-
rom pomaziva. Nar. pjes. vuk 5 (lc65), 514.
MIEOBOGATAN, mirobogatna, adj. onaj, koji
mir (t. j. svijet) obogacava U rjecniku Danici-
cevu s primjer om iz xiv vijeka. Oba (t. j sv.
Simeun i sv. Savo) sbkrovisti mirobogatbneji,
obogativbsa mirb svetyimb krbstenijemb i bozb-
stvbnyimb ucenijemb. Domentijan^' 169.
MIEOBOZJE, n. pozdrav . mir Bozji l kad se
judi mirbozaju (vidi mirbozati se). Samo u pri-
mjeru: Treca nosi brackog mirobozja, da se 8rbi
i grle i |ube, u Jubavi jedan drugom vika: Mir
je Bozi! e se Eistos rodi. Nar. pjes. here, vuk
336.
MIEOC, Mir6ca, m. a) planina u sjeveroistoc-
noj Srbiji. U rjecniku Vukovu (Berg an der
Donau zwischen Porec und Brza Palanka). Po-
jezdise do dva pobratima preko krasna Mirofia
planine. Nar. pjes. vuk 2, 215. — bj selo u Sr-
biji u okrugu krajinskom. S. Koturovi6 446.
MIEOC INITEl^, m. onaj, koji mir cini. Samo
u Jambresicevu rjecniku (i to u lat. dijelu za
lat. pacificator). — Nepouzdano.
MIEOCIN^^IV, adj. onaj, koji mir cini. Samo
u Jambresicevu rjecniku (i to u lat. dijelu za
lat. pacificatorius), — Nepouzdano.
MIEOC A, /. ime bijki. Samo u Stulicevu rjec-
niku (apium silvestre, ranunculus silvestris). —
Tamna postana i slabo pouzdano.
MIEODAE, mirodara, m.
a) onaj, koji mir daruje. Samo u Popovi-
cevu rjecniku (Friedensgeberj i samo u primjeru :
Nisu svati, no videne glave, sto do cara idu
mirodara. Osvetn. 7, 94.
b) musko ime, kojemu je pravo znacene isto
sto i imenici pod a. U rjecniku Vukovu.
MIEODAENICA, /. ducan, u kojem se pro-
daju mirodije. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz.
za nem. Spezereiwaarenbandlung, tal. fondaco
di droghe, drogberia. — Boja je rijec mirodi-
jarnica.
MIEODIHANE, n. miris u konkretnom smislu.
Samo u rjecnicima, i to u Belinu (profume di
tavolette o paste odorifere), u Voltigijinu (pro-
fumo, fragranza, lieblicher Goruch) i a Stuli-
cevu (profumo di tavolette, paste odorifere, pa-
stilli).
MIEODIJA, /. miris, neke mirisne bijke, ba-
kalska roba. Govori se i mirodija. Iz novogrc.
avQwdia (iniris, i to prijatan); u istom jeziku
ima i rijec f.ivQwSix6v (prijatan miris, bakalska
roba, zacina). U rjecniku Mika^inu, Belinu, Vol-
tigijinu i Stulicevu (vidi da^cj.
a. prijatan miris. Iskopase trista endeceta,
dok od zem}e udri mirodija, zamirisa po svemu
svijetu. Nar. pjes. petr. 2, 85. Umiva ga (t. j.
Vila ranenoga Re^u) studenom vodicom, a otice
travom svakojakom, a kadi ga svakom mirodi-
jom. 2, 252. A u rudu cvijet procvatio, iz cvi-
jeta svaka mirodija mirisala po svemu svijetu.
3, 90.
b. neke bijke prozvane tako po svome mirisu.
a) persun, petrusin. D rjecniku Mikalinu
(mirodija, persin, petroselinum, apium), u Belinu
(mirodija, petrosello, apium hortense), ti Volti-
gijinu (prezzemole, petrosellino, Petersilie) i u
Stulicevu (petroselinum, apium).
bJ kopar, Anetbum graveolens. U rjecniku
Vukovu (mirodija, kopar s dodatom za primjer
nar. poslovicom : u svakoj corbi mirodija, koja
se tumaci rijecma: ko se mijesa u svasta; ali u j\'\^
tome primjeru ne ce biti rijeci mirodija znacene (A y
kopar, nego persun, koji, se mece u corbu, a ko- \ \
par se ne mece). Mirodija, die Dille, Anethum
graveolens. G. Lazic 118. Mirodija, kopar, Ane-
thum graveolens. J. Pancic bot. 336. Mirodija,
mirodija, Anethum graveolens. B. Sulek im. S.
Petrovic 167.
c) div}a mirodija, Fencheldill, Anethum
foeniculum. G. Lazic 118. Foeniculum officinale.
S. Petrovic 166. Seme od moraca, seme od div^e
mirodije, gemeiner Fenchelsaame. Farmak. 132.
c. bakalska roba, kao sto je kava, maslo,
med, sir, u/e i t. d. Jamacno je mirodija Hi mi-
rodija znacila isprva kojekakve mirisave stvari,
MIEODIJAR 748
Mo ill bakali prodaju, pa se pomalo znacene ra-
sirilo i na drugu robu. U rjecniku Mika]inu
(mirodija, specije kakoti papar, karanfi} i ostale,
aromata) i u Stulicevu (aromata, cosa odorifera
s naznakom, da je iz 3Iika{ina rjecn.). Mirodija,
Spezereiwaaren, Gewiirz, spezie. B. Sulek rjecn.
zn. naz.
MIRODIJAR, m. bakal. Samo u Sulekovu
rjecn. zn. naz. za nem. Spezereihandler, tal. spe-
ziale, droghiere.
MIRODIJ ARNICA, /. dtican, u kojem se pro-
daju mirodije. Samo u ^iilekovu rjecn. zn. naz.
za nem. Spezereihandlung, tal. spezieria.
MIRODONOSAN, mirodonosna, adj. mirono-
san. Samo u Stulicevu rjecniku (pacifer). — Ne-
pouzdano.
MIRODRZAC, mirodrsca, m. onaj, koji drzi
svijet (mir), t. j. vlada nime. U rjecniku Stuli-
cevu (mundi rector s naznakom, da je iz ruskoga
rjecn.) i u Danicicevu (mundi imperium obtinens
s potvrdom iz xiv vijeka). Vbskresi (t. j. Isus)
naSe jestbstvo otbpadbseje i vb dolbnyje fiesti
zemje sbvedeno |utyimb mirodrbzbcemb. Domen-
tijana 263.
MIRODRZITE]^, m. isto sto mirodrzac. U rjec-
niku Stulicevu (mundi rector s naznakom, da
je iz glag. brevijara) i u Danicicevu (mundi
imperium obtinens sa dvije potvrde, od kojih je
jedna iz xm vijeka, a druga iz-s.iv). Ne pogubi
du§e mojeje sb mirodrbziteji veka sego. Stefan
pam. §af. 11.
MIRODIJA, /. vidi mirodija.
MIROGOJ, m. musko ime zapisano u lat. spo-
meniku ix vijeka. F. Racki docum. 383.
MIROHNA, m. musko ime od mila mjesto Mi-
ros(l;av. U rjecniku Danicicevu sa dvije potvrde
(od kojih je jedna iz xm vijeka, druga iz xiv).
Jednu potvrdu {iz xm vijeka) donosi jos \i. Sto-
janovic hris. 10.
MIROIZLICE, n. izlice mira (od miro, /xvqov).
Samo u Danicicevu rjecniku (effusio unguenti
s jednom potvrdom iz xiv vijeka). Vb svetej
gore fiudotvorenijemb i miroizlitijemb udivi otbca
jego. UomentijanlJ 81.
MIROIZMIJE&AN, adj. izmijesan mirom (od
miro, IJ.VQUI'). Samo u primjeru: Jesus . . . za-
kovan meju dva lupeza, napajan miroizmijo^a-
nim vinom. P. BakSid 126.
MIROJE, m. ime od mila mjesto Miros(l)av.
Ij rjecniku Danicicevu (s pjotvrdom iz xiv vi-
jeka). Potvrde su jos: De6. hris. 8. 22.
MIROJE VIC, m. prezime. Mon. ragus. 2, 98.
MIROKOV, m. onaj, koji mir kuje, t. j. gradi,
koji druge miri. Samo u Vukovu rjecn. (Friedens-
stiftor, pacificator s priinjerom iz nar. pjes. :
Mirokovo u kmotove, oStra sabjo! Pjesma, iz
kuje je ovaj primjcr, stampana je u knizi Vuk
iiv. 206—209.).
MIROLIJA, /. mirisava trava (koja iz scbe
tnir, I. j. miris lije '0- Samo u Stulicevu rjeiniku
(horba odorifera). — Slabo pouzdano.
MIRCJLOMAN, mirolomna, adj. onaj, koji mir
lomi Samo u I'opovicevu rjein. (friedensbriicliig).
MIROLOMSTVO, n. h>m\ene mira. Samo u
Popoinrevu rje^n. (Friodousbrucli).
MIROLOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Mirol, kojemu nema potvrde. &om. pakr. (1898) 27,
MIROSANE
MIK()\.UBAN, mirojubna, adi. onaj, koji mir
ubi. Cuje ao, da se iia uSiiienu mu mirolubna
predstavjenija sklonio. Nov. srb. 1835, 37. V
rjecniku Popovicevu (friedliebend, friedfertig).
MIROl^UBIV, adj. onaj, koji mir ]ubi. Di-
rektor, mirojubiv covek, kaze mu, da je zapo-
vest ova od sultana izdana. Nov. srb. 1834, 202.
Govori se u Lici. Zena mu e mirojubiva. J.
Bogdanovid.
MIRO^UBNOST, f. Samo u Popovicevu rjecn.
za nem. Friedensliebe.
MIRONOSAC, mirono.sca, m. tko mir nosi.
Samo u rjecnicima, i to u Belinu (pacifero, por-
tator di pace), u Voltigijinu (pacifero, eiuer, der
den Frieden bringt) i u Stulicevu (pacifer). U
ovome zadnem rjecniku jos je zabi}ezeno i zna-
cene: odorifer, t. j. koji miris nosi, sto je nepo-
uzdano.
MIRONOSAN, mir6nosna (bice takav akc),
adj. onaj, koji mir nosi. U rjecniku Stulicevu
(mironosan, mirodonosan). K nem' dolazi Ilija,
mirouosna vojvoda. Nar. pjes. vuk 1, 134. Miro-
nosna nedje|a zove se u okolini biogradskoj druga
nedjela po uskrsu, koja se inace u istocnoj crkvi
zove nedje|a mirinosica (iz grc. 1) voiaxlj rwv
/.ivQOfpoQMv). Etnogr. zborn. 5, 993 (gdje se gri-
jeskom veli, da je to prva nedje(a po uskrsu).
MIRONOSATI, mironosem, impf. mazati mi-
rom (od miro, /.ivqov). Iz r.ovogrc. /xvquivw. Sta
je za pare najskupje na ovom svijetu ? Popovsko
u|e, kad mironose. Nar. prip. vrc. 217. Vidi
mirosati.
MIRONOSICA (bice takav akc), f. zena, koja
miro (/uvQov) nosi. Koliko be mironosic zen, ke
pomazase gospoda krizmoju? Arkiv 9,43 Te se
spomine, kako su zene mironosice i ucenici rano
dosli na prazan grob. D. Danicic pisma 49.
MIRONOSNICA, /. U rjecniku Vukovu (koja
nosi mir, die deu Frieden bringt, quae pacem
fert s primjerom iz neke nar. pjesme: Dovedose
snae nase mironosnice, smiri, suao, ovi stanak
smirio te Bog !).
MIRONA, /. a) selo u Bosni u okruzju tuz-
lanskom. Popis zit. bos. i here. 368. — b) ne-
kakav izvor u Urvatskoj zapisan u lat ispravi
iz pocetka xm vijeka (,fons Mirogna'). I. Tkal-
cic monum. 1, 14.
MIRONEG, m. ime. MironSgb. Statut vrb. 156.
Mironig 157. — Ime je slozeno od mir i od nega
(ispor. IVegomir, Nogoslav).
MIROPOMAZANE. n. pomazane mirom (od
miro, /.LVQov). U rjecniku Stulicevu (miropoma-
zaiie, iDermane). Kre§tenije i formu znajet, tako
miropomazanije i jego formu. Glasnik 56, 141.
Dvije tajne, jedna nanovo radajudi, a druga
utvrdujuci, krsteiie i miropomazane. D. Danicid
pisma 174.
MIROSALICA, /. sudic, iz kojega se mirose.
U rukopisu xviii vijeka. Rad jug. ak. 1, 182.
MIROSA^JACKI, a'dj. posses, od Mirosajci.
Mirosa|a6ka opstina. S. Koturovid 446.
MIROSAJCI, Mirosajaca, m. ^J^ dva sela u
Srbiji, jedno u okrugu podunavskom, drugo u
rudnickom. S. Koturovid 446. Nekakrome mjestu
toga imena ima potvrda i u S. Novakovica i>om.
139. — [me je postalo od pridjeva Mirosaj {mje-
sto Miroslavjb) s dodatkom imenickoga nastavka
-bcb. — Ispor. Milosaj, Milosajid.
MIROSANDA (tako je zabi}ezen akc), f. zen-
sko ime u Srbiji. I. Pavlovid.
MIKOSANE, n. Mom. verb, od mirosati. Vr-
bove grandice, kojo svestenik na Cvijeti poslije
mirosana razdajo. Vuk rjodn. s. v. vrbica.
MIEOSATI
749
MIROTVOEAC
^/
MIEOSATI, mirosem, impf. isto sto mirono-
sati, od kojega je vajada pokraceno. I u bugar-
skom jeziku ima glagol istoga znacena {prez.
MHpocaM). U Timockoj krajini svestenik svrsivsi
molitvu mirose zapis. M. D. Milicevic slave 66.
MIEOSAV Hi MIEOSAV, m.
a) musko irne. U rjecniku Vukovu i u Da-
nicicevu (u ovorne drugom s potvrdama iz xv
vijeka). Sluzi i kao prezime: Sem. pakr. (1898)
27. — Mirosav mjesto Miroslav kao Milisav,
Milosav mjesto Milislav, Miloslav (vidi tamo).
b) nekakvo mjesto u Srbiji u okrugu cuprij-
skom. Branik u Mirosavu. Sr. nov. 1869, 587.
MIROSAVA, /.
ti) zensko ime mjesto Miroslava kao Mirosav
mjesto Miroslav. U rjecniku Vukovu (gdje je
akc. Mirosava, ali ce boje biti Mirosava prema
Mirosav).
b) Mirosava, selo u staroj srpskoj drzavi.
U rjecniku Danicicevu s potvrdom iz xiv vijeka.
MIROSAVAC, Mirosavca (bice takav akc), m.
prezime. Sem. pakr. (1898) 27.
MIEOSAVCI, Mirosavaca, w. pi. selo u Bosni
u okruzju tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 310.
MIROSAVIC, m. prezime u Srbiji. Drz. ka-
lend. (1905) 297. Etnogr. zborn. 8, 685.
MIROSAYT^'EYIG, m. prezime izvedeno od pri-
djeva Miro3av|ev fkoji je opet izveden od imena
Mirosav). T. Smiciklas spom. 183. Sem. mitr.
(1900) 20. Drz. kalend. (1905) 297. Imenik (1906)
443. Bosnak (1908) 126.
MIEOSLA^jIC, m.. prezime. U rjecniku Dani-
Sicevu s potvrdom iz xiv vijeka. Druge su po-
tvrde: Dec. hris. 10. 29. — Mirosla}i6 mjesto
Miroslav|ic. Ispor. Milosajic.
MIEOSLAV Hi Miroslav, m. ime isto koje i
Mirosav. JJ rjecniku Voltigijinu (Miroslav, Fe-
derico, Friedrich) i u Danicicevu (s potvrdama
iz XII i XIV vijeka). Druge su potvrde : Svetostef.
hris. 32. De6. hris 4 24. Starine 13, 208. —
Nalazi se i u grckoga pisca x vijeka : Miqo-
ad-Xdfiog. F. Ea6ki docum. 398. Zabijezeno i u
lat. spomenicima : Miroslauus (iz xi vijeka). F.
Eafiki docum. 128. Mirozlaus (iz x:ii vijeka). I.
Tkalcic monum. 1, 147. — Upotrtb\ava se i
danas.
MIEOSLAVIC, m. prezime zabijezeno xv vi-
jeka. E Lopasic urb. 43.
MIEOS, m. musko ime od mila mjesto Miro-
s(l)av. JJ rjecniku Danicicevu s potvrdom iz xiii
vijeka. Jos je potvrda: Dec. hris. 18. — Ovo je
ime sluzilo kao prezime nekoj porodici u Baru
XIV i XV vijeka. K. Jirecek rom. 2, 74.
MIROSEVAC, Mirosavca, m.
a) selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj ;
mjestani govore -ec. EazdjeJ. hrv. i slav, 43.
b) selo u Srbiji u okrugu niskom. M. D.
Milicevic kra}. srb. 81. Na str. 123 iste knige
stoji: Mirosevce, tako isto i u Etnogr. zborn. 6j
115. S. Koturovic nema ni jedno ni drugo ime.
c) potok u Srbiji u okolini biogradskoj. Et-
nogr. zborn. 5, 1053.
MIEOSEVCI, Mirosevaca, m. pi. neko selo u
staroj srpskoj drzavi zapisato u ispravi iz kraja
XIV vijeka. Glasnik 24, 273. 283.
MIEOSEVIC, w. x>rezime. U rjecniku Danici-
cevu (s potvrdom iz svrsetka xiv vijeka). Jos je
zabijezeno u Dec. hris. 15.
MIE0§EVl6l, m. pi. selo u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 74.
MIEO§I, m. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
modrusko rijeckoj. Eazdje}. hrv. i slav. 43.
MIROS16, m. prezime zabi(eieno xvi vijeka.
E. Lopasid urb. 89.
MIROSNICA, /. potok u Srbiji u okrugu cr-
norijeckom. Glasnik 73, 27.
MIEOTA, /. mirnoca. Samo u Vukovu rjec-
niku (mirota, mirnoca s primjerom iz nar. pjes.
vuk 5 [1898] 444: Nema }eta sto Durdeva danka
ni mirote sto nevjoste mlade).
MIROTINAC, Mirotinca, >«. isto sto Mirotin-
ski Dolovi (vidi tamo). Sve to islo za dohranu
vojsci iz Trebina i Mostara grada, a pratilo pet
stotin' Bosnaka ; pa ih dobra sreca ponijela od
Klobuka k dolu Mirotincu. Osvetn. 2, 160.
MIROTINSKI DOLOVI, m. pi. nekakvo mje-
siance u Hercegovini. Etnogr. zborn. 5, 820 (gdje
upravo pise -n-, a ne -n-). Hajte s vojskom na
drum od Trebina u krvave dvore Mirotinske.
Nar. pjes. vuk 5 (1865), 339.
MIROTOCaC, mirotocca, m. tko toci (iz sebe)
miro (iivQov). U rjecniku Stulicevu (myrrham
fluens) i u Danicicevu (miroto6i.cb, unguentum
fundens s primjerima iz xiii — xv vijeka). Ty bo
prisbdb vb Svetuju Goru velikb mirotocbcb go-
spodemb javisi se. Domentijau* 86. Ize (t- j. Ne-
mana) bystb novyj miroto6bCb zemji srbbbskoj
(iz XIV vijeka). Mon. serb. 142.
MIROTOCaN, mirotocna, adj. onaj, koji toci
(iz sebe) miro (uvqov). Samo u Stulicevu rjecniku
(myrrham fluens).
MIROTOCIV, adj. isto sto mirotocan. Samo
u Danicicevu rjecniku (unguentum fundens s po-
tvrdama iz pisca XIV vijeka). Cbstnyj i miroto-
civyj grobb svetago si otbca eelovavb. Domen-
tijaub. 116.
MIROTVA, m. musko ime od mila mjesto Mi-
ros(l)av. Dec. hris. 39 (,MirotVa'). — Da nije
kakva grijeska u pisanu ?
MIROTVOE , m. pacator. Seoske starjesine,
oba mudra, govorgije i mirotvori. S. ^ubisa
prip. 156. Mir6tvor je u puku onaj te miri
svadu. L Zore pajetk. 110, 225. I u Popovicevu
rjecn. (mirotvor, mirotvorac).
MIEOTVOEAC, mirotvorca (jamacno je takav
akc), m. miritel, mirotvor. U Badnica se na-
lazi mjerotvorac (vidi medu primjerima) prema
mijer mjesto mir (vidi u pristupu rijeci 1 mir).
U rjecniku Belinu (accordatore, inteso qui mette
Concordia, — paciere, mezzano di pace, — ri-
conciliatore), u Bjelostjencevu (mirotvorac, paci-
ficator s naznakom, da je ,dalmatinska' rijec), u
Jambresicevu (mirotvorac, pacificator u lat. di-
jelu), u Voltigijinu (paciere, pacificatore, Frie-
densstifter), u Stulicevu (auctor pacis s nazna-
kom, da je iz glag. brevijara) i u Popovicevu
(Friedensstifter). Rijec pacificus u jevandeju mat.
5, 9 (beati pacifici, quoniam filii Dei vocabun-
tur) prevode mnogi start pisci rijecju mirotvorac
te vele : blazeni mirotvorci .... Potvrde su : Sta-
rine 23, 148. Korizm. 49h. Ant. Dalm. nov. test.
1, 5b. S. Budinic suma 331. I. Bandulavic 233b.
M. Radnic 244b. I. T. Mrnavic istum. 157. S.
Margitid fala 203. S. Rosa 69b. F. Lastric svetn.
116a. I. Nenadic nauk 158. — Drugi su pri-
mjeri: Pridite vi mirotvorci, a ne vi svadnici.
Korizm. 17a. Koga jest Bog naprida postavil za
mirotvorca. Ant. Dalm. nov. test. 2, 5. Dobri,
mirni, priprosni, |ubGznivi, mirotvorci nasladi-
MIROTVOEAN
750
MIROVATI
va6e se. I. Ancid svitl. 254. Samo mjerotvorce
nazva sinove Bozje. M. Radni6 247t>. Ali se u
sadana vrimena ne nahodi ovaki mirotvorac,
dali smutjivac. J. Banovac pripov. 120. S oni-
zim, tkoji nenavidise mir , bijah mirotvorac.
Bla^o turl. 2, 121. Blazenstvo bi obecauo judma
mirotvorcima. J. Matovid 376. Nema redovnika
staroga kova .... sjetnika i mirotvoraca. S. J^u-
bisa prip. 218. Kako se danas sastadosmo mi
.... knezovi i staresine, mirotvorci bratski. V.
Vrcevic niz 39.
MIROTVOEAN, adj. pacificus. U Eadnica
jjored mirotvoran nalazi se i mjerotvoran (vidi
medu primjerima i u pristupu rijeci mirotvorac).
U rjecniku Stulicevu (pacificus s naznakom, da
je iz glag. brevijara) i u Popovicevu (friedens-
stiftend).
a) mirotvoran je onaj, koji mir tvori, koji
miri. Prikazovati budete posvetilista i miro-
tvorna vasa (iz lat. oiferetis holocausta et pa-
cifica vestra. exod. 20, 24). I. Bandulavid 50^.
0 kraju mirotvorni, cigovo ime jest slatkost i
milosrdje. P. Radovcic nac. 269. Svaki svoga
tila misnik jest, da ga po umrtvenju Bogu na
posvetiliste prikaze i za crkvu mirotvornu po-
sveti. P. Knezevic osm. 264. Knige ove ....
nazvane bijahu zakonite, okolisne, mirotvorne,
.ividofibene, latinski formata. A. Kanizlic kam. 73.
b) mirotvoran je isto sto mir an. Budite nav-
kup mirotvorni mej vami. Korizm. 53b. Jedno i
drugo izhodi od |ubavi medu krstjani, zasto
medu nima cini skladne i mirotvorne. M. Radnid
246*. Da oberes imati zivot mjerotvoran u Isusu.
295*. Ne ces biti mjerotvoran ni istinom veseo,
ako ne omrtvis tvoja vlastita hotena. 48lb, Da
ce ono biti jedno krajevstvo pokojno i miro-
tvorno. I. T. Mrnavid istum. 53. Primam krot-
kim i mirotvornim, ustrplenim srcem i nesmu-
d.^nom pameti tisinom. F. Parcid 69. — Adi\
Kada kra| ulize mjorotvorno u jedan grad ....
vojnici pozdravjaju gradane. M. Radnid 559^.
Neka na postenje prigorke muke tvoje i tvoje
}ubavi pravodusno, mirotvorno i zejuhotno pri-
mam .... svaku pogrdu. F. Pardid 69.
MIROTVORITE]^, m. miritel mirotvorac. Sa-
mo u Stulicevu rjecniku (mirotvoritej, mirite}).
MIROTVORITE];.ICA, /. miritelica. Samo u
lielinu rjecniku (accordatrice) i u Voltigijinu
(mirotvoritelica, miritejica),
MIROTVORJE, n. pomirna zrtva. Samo u
pritnjeru: David .... uzida otar go.spodinu i
prikaza prikazanja i mirotvorja (iz lat. aedifica-
vit ib; David altare Domino et obtulit holo-
causta et pacifica. 2 reg. 24, 25). I. Bandulavid
2«3b.
MIROTVORNIGA, /. upravo bi se ocekimlo
znaiene: miritr{ica; ali u sva tri primjera, koja
su ne za ovu rijec nasla, znaci: posrednica. O
primilostiva Bogorodice, posrjednice, mirotvor-
nico i zastitejnice grjet^nikora. P. BakSid 137.
pa bi.smo raolili Boga s nepristajnijom molbami
1 priklonito od r'loga prosili ona, koja zudirao,
jore molitva naso zudbe jest mirotvornica. J.
Matovj/' 420. Koliko putrobuje utedi se k mo-
litvi kako k jodnoj najbojoj od svijeh i miro-
tvornici imso potrobe. 42H. — 0 razvoju zna-
iena vidi knd mirotvornik pod b.
MIIiOTVORNIK, 7H. mirotvorne, posrednik, t.
J. koji mir tvori. U rjecniku Stulicevu (miro-
tvornik, mirotvorac).
ft) mirotvorac, miritej. Odkud i piva tada
8V. crkvn; Rox pacificus magnificatus est. kra)
mirotvornik uzvelican jest. F. Lastrid test. 181b.
Ovamo ce ici i primjer: Odvjetnika imamo prid
ocem Jezukrsta pravetnoga, i on jest mirotvor-
nik za grijehe nase (iz lat. advocatum habemus
apud patrem Jesum Christum iustum, et ipse
est propitiatio pro peccatis nostris. ioann. 1, 2, 1.).
b) Budiici da onaj. koji zavadene miri, medu
nima posreduje, zato mirotvornik moze znaciti
i posrednik (premda posrednik ima i druge po-
slove, ne samo mirene). To je znacene u primje-
rima : S kojijema nacinima .... postav}a se mi-
rotvornik medu Bogom i Judma (t.j. svestenik).
J. Matovid 297. Jere Bog susreta i prima molbe
nase bez mirotvornika i odvjetnika. 332. Jedan
Bog, jedan i mirotvornik Bozij i covjecij covjek
Jezukrst Jezus (iz lat. unus Deus, unus et me-
diator Dei et hominum homo Christus Jesus. 1.
tim. 2, 5). 445.
MIROTVORNOST, /. pomirene, t. j. kad se
tvori mir. Samo u primjer u: Ovi je zakon po-
svetilista mirotvornostih (iz lat. haec est lex
hostiae pacificorum levit. 7, 11). A. Kanizlid
kam. 496.
MIROVAN, adj. miran. U rjecniku Bjelostjen-
cevu (miroven, miren), u Jambresicevu (miroven,
pacificus, — adv. mirovno, quiete u lat- dijelu)
i u Stulicevu (mirovan, mirotvoran, — adv. mi-
rovno, mirno s naznakom, da je iz kajk. pisca
Muliha). Daj mi jedan mirovan i veran svet.
Katek. (1561) 36. Ako mirovni ostanete, tako
vam se hode pomodi. Proroci 34b. X)a ce za
prijeto imati vse, ca bi se med liimi mirovnim
i dobrovojnim zakonom vcinilo (is xvi vijeka).
Mon. Croat. 268. — Adv. Drzal ju je (t. j. sje-
nokosu) moj did i moj otac mirovno bo}e od 30
let (iz XVI vijeka). Mon. croat. 283. Cecilius ....
prezimivsi mirovno u Soliuu vrati se u Rim. P.
Vitezovid kron. 25. Hotedi u svojem imanu mi-
rovno ziveti. 183. Cim mirovno ki spi mane, tim
ga vede taru sane, priricn. 88.
MIROVANE, n. nom. verb, od mirovati. U
Radnica ima mjerovane {kao i mjerotvorac, mje-
rotvoran — vidi tamo). U rjecniku Vukovu (das
Ruhigsein, quies). Al' ne d smetat tvoga srdca
mirovanje. I. T. Mrnavid osm. 37. Bivsi ti sam
ufanca moja .... veselje moje, pokoj moj, mi-
rovanje moje. V. Andrijasevid dev. 122. Gdi je
samoda i mucane, ondi je mjerovane i pocivane
Judi. M. Radnid 248b. Stvari .... koje nose mi-
rovane. S. Rosa 115*. Dnevi svedani jesu dnevi
od mirovana. B. Leakovid nauk 304. Ne de
Turci naseg svjetovana , svjetovana niti miro-
vana. Osvetn. 2, 121.
MIROVATI, mirujem, impf. biti u miru. Na-
lazi se samo u gdjekojim slav. jezicima : slov.
mirovati, rus. MiipoiiaTi,. IJ rjeiniku ]\Iika(inu
(mirovati, biti miran, animo otioso esse, animo
vacuo), u Belinu (st;ir con pace d' animo), u
Bjelostjencevu (mirujem, u miru jesem, in pace
me continoo, pace fruor, quiesco), a Jambresicevu-
(mirujem, quiesco), u Voltigijinu (acquietarsi,
tranquillizzarsi, sich beruhigen, befriedigen^ u
Stulicevu (pacem habere, in pace esse a" nazna-
kom, da je iz Habdelica), u Vukovu (ruhig sein,
sum quietus) i u Daniciccvu ((^uiescore s po-
tvrdom iz pocctka xv vijeka).
a mirovati je isto sto biti miran (u smislu
toga pridjeva pod b, d, e, f).
<0 uopce. Koliko ze o sihb istezanije byti
hostetb sihb beslovesne pogubJbSomu prodeje nasb
mirovati ostavjb. Glasnik 11, 72. Tako mi mi-
rovat i mirnu bit vinu. S. Mendetid 294. Ah
MIEOVCI
iol
MIRTOV
ona blazena, ka osta u svpj stan, jak rajem drii-
zena miruje po vas dan. G. Drzic 405. Er ih ja
ne 6ujem, vjeruj mi, i za toj u sebi mirujem,
kao zeli zivot moj. F. Lukarevic 8. A trudne
me kosti cijec gorke |uvezQi .... cinit 6es do
suda da mirno miruju. N. Najeskovic 2, 51. Tko
ima udavat kcer, ima febru quotidianu, koja ga
ne cini spat ni mirovat noc i dan. M. Drzic
216. Tko miruje, gospoduje ; svakoja dobra uziva.
G-. Palmotic 2, 100. Porodi se Jezus, kad miro-
Tase vas svijet. I. Dordic salt. 239. S pokojom
spava i miruje u onim pogibilima kano i Josua
u brodu. J. Banovac pred. 9. (Kra^) pobize u
Carigrad, u komu mirujuci zivot svrsi. A. Ka-
cic razg. 86. Jer ga jos ne pusti mirovat negov
ponizni strah, zamoli Boga, da mu jos jedno
zlamene dade. E. Pavic ogl. 187. Tkogod blago
sprav|at stane, mirovati svak pristane. V. Do-
sen 52b. Koji ne viruje, neka miruje, dok pro-
cati. A. Kanizlic kam. 13. Ludi misic ne moze
da miruje. D. Obradovic bas. 90. Premda je
laz, on tvrdo viruje i u srdcu ne miruje, dok ne
ide i nu (t. j. zenu) ne izbije. M. A. Re^kovic
sat. 98. Prilikovo ga jaganfticu, koji miruje r.i
se tuzi na pastijera. kad ga ostriza. A. Kalic
prop. 273. Bog 6e se rvati za te, ti ces mirovati.
A. d. Bella razg. 131. Ajde more, kad je tako
navalio, da ga posjemo .... vidis, da ne 6e da
miruje, nego ce otidi i bez dopustena. Vuk dan.
1, 73. Vrag mu ne da i srce junacko mirovati
u gradu Kotoru. Ogled, sr. 413. Ne dade mu
davo mirovati veo, ovako .stade besjediti. Nar.
pjes. vuk 2, 458. Nemu vrazi mirovat ne dadu.
Nar. pjes. juk. 263.
b) mirovati s kim, t. j. biti, zivjeti s Mm
u miru Istinu nasliduj, smiri srzbe tvoje, s is-
krnimi miruj. P. Hektorovic 38. §leziju cu tebi
darovati i uvik ces sa mnom mirovati. A. Ka-
cic razg. 333. Senakerib odgovor mu (t.j. kralu
zudinskomu) dade, da ako zeli s nim mirovati,
da mu posaje tri stotine talenatah. korab 279.
Boze privicni, dokle des mirovati s brezocnim
neprijate^ima tvoga postena? I. P. Lucie razg. 86.
c) mirovati od koga, t. j. ne dirati u n.
Od svakoga mirujemo bivsi u miru nase srece,
nu sa svacijem vojujemo, ko s nami opet mira
ne ce. J. Palmotid 380. Zakon Bozji ti uzvisujes,
ako od zona uzmirujes. P. Macukat 88. Zene
ima svak bizati, tko se misli spasen zvati ; ovo
samo ja svitujem, od posteni ja mirujem. 90.
Ne ktise Filistei mirovati od Samsona. E. Pavid
ogl. 202. KraJ od Sirije ne kti mirovati od pro-
roka niti od kra|a izraelskoga. 325. Micahu ga
turski kapetani ... da miruje Ramo od Turaka.
Ogl. sr. 485.
H). mirovati je biti miran (u smislu toga pri
djeva pod c). Malo miruje, pace je prem taman,
tko ricem viruje. S. Mencetic 319. Eto ga (t. j.
sina) vjeri tja, ako d da mirujes. N Na|eskovid
1, 279. Da se Turci produ Vasojana i Zubaca,
nek miruje raja po selijeh. Osvetn. 3, 119.
MIROVCI, Mirovaca, m. pi. selo u Srbiji u
okrugu toplickom. M. D. Milidevid, kra|. srb. 392.
— 6'. Koturovic nema toga sela u svojoj knizi.
MIROVIC (bice takav akc), m. prezime. Rat
214. Drz. kalend. (1905) 297.
1. MIROVINA (s takvijem se akc. govori), f.
penzija. t. j. placa, koju tko dobiva, posto je
svrsio godine svoje sluzbe te vise ne sluzbuje,
nego miruje. U rjecniku Fopovicevu (Pension).
Ponude mu mirovinu od 150 talira. M. Pavlino-
vid rad. 178.
2. MIROVINA, /. isto sto mirovna. Govori se
u Lici. Kad demo mir6vinu piti? Danas je iz-
medu te i te kude mirovina. J. Bogdanovid.
MIROVINSKI, adj. posses, od mirovina. Go-
vori se u Hrv. i Slav, na pr. mirovinski fond,
t. j. fond, iz kojega se isplacuju miroi>ine.
MIROVIT, adj. miran. Jztnedu rjecnika samo
u Stulicevu (mirovit, mirotvoran s naznakom,
da se nalazi u Mrnavica). Zrtva razlozita ne-
razloznoj slidna stoji mirovita {govori se o Isaku,
kad ga je otac htio zrtvovati). I. T. Mrnavic
istum. 186.
MIROVNA, /. pomirene. Samo u Vukovu rjec-
niku (etwa die Aussohnung, jilacatio s naznakom,
da se govori u Hro.). Vidi 2 mirovina. — Kako
je ova rijei pridjev, tako joj dat. i lok. glasi
mirovnoj.
MIROVNICA, /. isto sto 1 mirovina. Mirov-
nica, liem. Quiescentengehalt, tal. assegno di
quiescenza. B. Petranovid rucna kn. 6.
MIROVNIK, in. Samo u Stulicevu rjecniku, u
kojemu se kaze, da znaci pacificator, t. j. mtritel,
s naznakom, da je iz kajk. pisca Muliha, zatijem
da znaci isto .sto svjetovnik, t. j. svjetovni covjek,
s naznakom, da je iz glag. brevijara.
MIR0VN08T, /. Samo u Bjelostjencevu rjec-
niku (mirnost, mirovnost stalna srca, apathia).
MIROVO, n. selo u Srbiji u okrugu crnorijec-
kom. S. Koturovic 446.
MIROVRENE, n. vrene mira {od miro, fivgov).
Samo a Danicicevu rjecniku (unguenti buliitus
s potvrdom iz xiv vijeka). Grobb mirovrenijemb
vbsudu isplbnajemb. Domentijanb 72.
MlROVSTICA, /. rijeka u Srbiji prozvana po
selu Mirovu, od kojega pocine teci. M. D. Mili-
devid knez. srb. 874.
MIROVUKOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Mirovuk, kojemu nema potvrde. T. Smiciklas
spom. 177.
MIRSILOV, adj. isto .sto mersilov i istoga
postana (vidi tamo). Vcncb . . . . sb mirsilovemb
sbpletanb listijemb. S. Novakovid aleks. 22.
MIRSINA, /. drvo mrca, iz grc. ^uvga^vri. Sa-
mo u primjeru: Bosil'kovo seme i mir'sinu rai-
risuj cesto. Starine 10, 108.
MIRSKI, adj. posses, od mir, t. j. svijet, dakle
svjetski, svjetovni. Bijec nije nigda bila narodna
kao ni 2 mir (vidi tamo). U rjecniku Stulicevu
Cqui monachorum vitam non profitetur s nazna-
kom, da je iz glag. brevijara) i u Danicicevu
(mundi, saecularis s i)otvrdama iz xiii i xiv vi-
jeka). Ne vbziraj krasotb mirbskyhb. Stefan pam,
saf. 11. Da naucit se mirbskaja u mire ostav-
}ati. Sava glasn. 40, 149. Mlogi i mirski (t. j.
ne samo svestenici) tebi zafajuju. A. Knezovid
VI. Kaluder .... koji se samo ustma i slovom
odrekao sveta, a delom vise trazi svet i svetske
stvari nego mirski }udi.. D. Obradovid ziv. 63.
Seb' ravnoga jedva j' imo koga med duhovnim
i mirskim Srbima (iz pjesme, koja nije narodna).
Pjev. crn. 327b.
MIRSa, m. musko ime od mila mjesto Miro-
s(l)av. Dec. bris. 7. 8. Mon. croat. 43. 74 (iz xiv
i XV vijeka).
MIRTA, /. drvo mrca. Iz lat. myrtus (a ovo
iz grc. fj.vQTOiJ. Samo u Bjelostjenievu rjecniku
(myrtus).
MIRTOV, adj. izveden od imenice mirta. Do-
nesite .... grana od div|e masline i grana mir-
tova. D. Danicid nem. 8, 15.
MIEUCAl^E
752
2. MISA
MIRUCANE, n. nom verb, od mirucati. Samo
u rjedniku Vukovu.
MIRUCATI, mirucam, itnpf. dem. od mrijeti
t. j. pomalo umirati. U rjecniku Vukovu s pri-
tnjerom: Pripovijeda se, da je neko zapitao popa:
mru li }udi? a on od<;ovorio : m i r u c a j u
(premda su mnogi mrii kao od pomora ne-
koga . . . .).
MIRUH, miruha, m. isto sto miris. Nije ja-
san nastavak -uh. Govori se u Bosni : J. Belo-
vic-Bern. 190. M. Kesetar §tok. dial. 251 (s po-
stavlenijem akc). Jer ruzica ne gubi miruha.
Osvetn. 1, 26. I }ubica na miruh prosuta. 3, 6.
MIRUJEV LAZ, 7n. neko mjesto u staroj srp-
skoj drzavi. U rjecniku Dantcicevu (s potvrdom
iz XIV vijeka). — Imenu Miruj, od kojega je iz-
veden pridjev Mirujev, nema potvrde.
MIRUKATI, impf. dem. prema mirovati, t.j.
pomalo mirovati. Samo u Stulicevu rjecniku (mi-
riikati, mirlifiem, mirukam, aliquantulum pace
uti). — Slabo pouzdano.
MIRULA, /. ptica pjevacica, koja se zove i
modrokos Na priliku modrokosa ili mirule, ptice,
koja na pokrovu od kojegod kuce pribiva. A.
Vitajid istum. 341. Mirula, modrokos, Monticola
cyanea. Mirula crvenrepa, Monticola saxatilis.
D. Kolombatovid (1885) 18. — Ovaj pisac kaze,
da je prvQJ ptici ime otud, sto se drzi ponaj-
vise mirina, zidina i strmina; jos veli za nu i
to, da gnijezdi u zidinam. Ali hiiduci da je na-
stavak -ula u nasem jeziku veoma rijedak, moze
se misliti, da je narod lat. rijec merula (t. j.
kos) hez promjene uzeo, pa poslije okrenuo u
mirula s razloga, sto ga pomenuti pisac navodi.
MIRUNOV, adj. izveden od imena Mirun, ko-
jemu nema potvrde. Tja u Mirunov gardin. Po-
slov.^ danifi.
MIRU§E, Mirusa, /. j)l. selo u Hercegovini.
Popis zit. bos. i here. 508. U Mirusama (to isto
selo). Etnogr. zborn. 5, 686. Akc. zahi\ezio V.
^jeSevid. ^
MIRUSICI, m. pi. selo u Bosni u okruzju sa-
rajevskom. Popis zit. bos. i here. 38.
MIRUfeKA, /. neka igra djetina u Uzicu (u
Srbiji). \a. Stojanovic.
MIRUT, m. musko ime od mila mjesto Miro-
s(l)av. De6. hris. 39.
MIRVEN, adj. pomijesan mirom (od mira, lat.
myrrha, grc. /uvqqu). Samo u primjerima: I da-
vahu mu piti vino mirveno. I. Bandulavic (1665)
88>i (u izd. god 1626 na str. 93l> na tome mje-
stu stoji misano, a ne mirveno; iz lat. et dabant
ei bibere myrrhatum vinum. marc. 15, 23). Nemu
vino vi mirveno zuko i gorko podajete. A. Vi-
tajid oat. 306. — Pridjev mirven izveden je od
imenice mirva, ali tome liku nema potvrde.
MIRVICI, m,. pi. selo u Bosni u okruzju sa-
rajevskom. Popis zit. bos. i here. 34.
MIS, inter), glas, kojim se vabe macke. U rjec-
niku Stulicevu (vox, f^ua vocatur folis). Oui glas,
kad 96 vabi maftka .... poslije obiil^noga glasa
mi.s. V. Vrfiovic r.ar. prip. 7. — Ispor. 2 mie.
1. MISA (bice takav akc), m. ime, va}ada od
miln mjruto Misajlo ili mjesto Mislen. Potvrde
.tn aamo dvije, i to za nase vrijeme u Srbiji-
Rat 89, 898.
2. MISA, /. into sto 4 niaSa t istoga postaiia
(ndi tntno). Sa znncettrm lat. missa, lal. messa,
nem. Mosso u rjriniku Miknlinu (gdje stoji jos.
Stat na misn, intProsso roi divinae), u liflinu,
Bjdostjenievu, Voltigijinu, Stulicevu i u \iikovu
(u ovome zadnemu s naznakom: in dem Munde
der rom. Serben'. Najstarije su potvrde jiz xv
vijeka (vidi pod b i c).
1. sluzba Bozja u katoUckoj crkvi.
a. uopce (primjera ima veoma mnogo, a
navodi se samo nekoliko). Pistole .... koje se
legaju po sve godine na misi. N. Ranina 13*.
Veli nam {t. j. Bog) blagdan poctovati na misu
hodedi. P. Hektorovic 46. A ja cu cijec toga na
misu pod sada ter cu molit Boga. N. Najeskovid
1, 281. Gospoda se s mise vraca. M. Drzid 134.
Je li upustil svetilisce mise bez podobnoga
uzroka, to jest da ni htil pojti na misu. S. Bu-
dinic ispr. 57. Svaki od recene bratje, koji se
namjeri na misi. A. Gucetic roz jez. 56. U ne-
djeju i u ostale dni svetcane imamo podi na
misu. M. Divkovid nauk 117a. Ako bi tkogod
ne otisao na misu. B. Kasid zrc. 37. Razgovor
i promisjanja od svete mise. I. Ancid svitl. 120.
I slovinske neka s mise nas lijep jezik uzvisi
se. J. Kavanin 96b. Kad jedan znade na pamet
misu. A. Kadcid 92. Zvoni na misu. J. Banovac
pred. 47. Dobro se cuvat prije mise i od tabaka.
D. Basic 285. Koji stoje na misi, u urkvi i na
molitva. F. Lastrid od' 218. Da se otajstva sv.
mise puku istomace. A. Kanizlid bogo|ubnost
58. Misa je posvetiliste bozanstveuo. I. Nenadid
nauk 41. Koji bi se namjerili na posvetiliste
mise. J. Matovic 223. Na prediki i pod misom
spavas. M. A. Rejkovid sat. 62. Kad stojite na
svetoj misi. B. Zuzeri 27. Postajemo dionici i
ris imademo od sviju svetih misah, kojegod se
. . . . govore. B. Leakovid nauk 114.
b. U svezi s nekijem pridjevima dobiva
rijec misa zajedno s nima neka osobita znacena.
a) mala misa, t. j. misa, koju jedan
svestenik sam bez pomoci drugijth svestenika
cita ne pjevajuci je. Na malijeh misah. B. Kasid
rit. 58. Ako nije dvostruka svetkovina oli ne-
di|a, mogu misnici govoriti male mise ili za-
vitne ili mrtaske. A. Kadcid 93.
h) mlada misa, t. j. prva misa, koju
svestenik cita, posto je rukopolozen (zapop(en).
U rjecniku Belinu (messa novella) i u Stulicevu
(missa nova). Redovnik, ki bi sluiil mladu misu
(iz XV vijeka). Mon. croat. 135. Kada kanta ki
redovnik svoju mladu misu. Arkiv 2, 88. Slu-
§ajud mladu misu svije redovnika .... primaju
se sva liiova prostenja. I. Ancic svitl. 8. O mla-
doj misi. S. Margitic fala 292. Za mladu iliti
prvu misu novo posvecenog misnika. E. Pavic
prosv. 2, 117. Istu sridu i fra Stipo stece, koji
drugn mladu misu rede (t. j. slaveci pedesetogo-
disnicu svoga svestenstva). Nadod. 78. U dan
tvoje mlade mise neka se pometnu pirne gozbe.
I. P. Lucid bit. 37. — U Belinu rjecniku ovo
se veli i nova misa (messa novella, missa nova),
sto je jamacno prema lat. ili tal.
r) mrtvacka misa, t. j. misa, koja se
cita za mrtve. Pivaiuo u mrtadkoj misi: medu
ovcami misto daj mi, medu kozlidi stat ne daj
mi J. Banovac pripov. 127. Misa mrtacka i za-
vitna ne more se govorit u dan onoga svetoga,
od koga jo oficije dvostruko. M. Dobretid 375.
(I) prva misa je isto sto mlada misa.
U rjedniku Belinu (messa novella, mis.sa nova),
(jodiste dana pripravi se za rijeti prvu misu. B.
KaJid in. 61. Najmani misnik, na priliku oni
mladi, koji jos nije ni prve mise rekao. F. La-
strid test. ad. 16*.
e) slavna ili velika misa, t. j- svecana
misa s pjrvanem i ostalom slavom (paradom).
Dokle so budo volika misa dovrsiti. A. Gucotic
•2. MIS A
753
2. MISA
roz. mar. 39. Po izlazenju z mise velike. Statut
vrb. 164. Sveti Ive slavnu misu rece. A. Kacic
razg:. 152. Kolikogod bi puta biskup svecano
veliku misu govorio. I. Velikanovi6 upud. 3, 462.
Po staromu obicaju cini se i sada pod slavaim
misam blagosov uja. 3, 476.
f) zavjetna Hi zavjetiia misa, t. j. ona,
koja se cini poradi kakvoga zavjeta. U rjecniku
Belinu (messa votiva). Ako tko iste misu za-
vitnu ili od mrtvi, va|a je reci. J. Banovac raz-
gov. 239. Isto reci od misa zavitni. M- Do-
breti6 376.
c. misa kao objekt Hi kao subjekt uz neke
glagole.
a) 0 svestenicima, kad mise (ili mase).
aa) citati (stiti). Na pivanoj misi nd-
govara kor crkveni na misto puka, a na misi
stivenoj djak crkveni. A. Kanizlic bogo}ubnost
66. Amo kneze ... da vam . . . sad misu citamo.
Osvetn. 4, 46. — IJ nase vrijeme mnogo se go-
vori citati misu po Hrv. i Slav., a vajnda i
drugdje.
bb) govoriti. Ako se za nih mise go-
vore. Narucn. 99*. Jednom prigodi se Alubertu
misu govoriti. Zborn. (1520) 172*. Koji se ru-
gaju, kako se misa govori. M. Divkovic nauk
118*^. Na tasce da se ima misa govoriti. F. Gla-
vinic cvit 216''. Svaki dan misu govorahu. B.
Kasic fran. 13. Redovnik govori misu. P. Ea-
dovcic ist. 31. Po naredbi Isusovoj misnici go-
vore mise. I. Ancic svitl. 198. Kao da bi tko
hotio u vecer misu govorit. I. Grlicic 38. Nigda
nam nije Turcin .... zabranio mise govoriti. S.
Margitic fala 215b. Da tko misnik nije, uzme
govorit misu. I. Dordic salt. 382. Buduci to
samo biskupom dopusteno, kad s mitrom misu
govore. A. Kadcic 87. Isto se razumije od mi-
snika, koji ponocnu misu govori. A. Bacic 320.
Svaki dan govore se tolike mise. J. Filipovic
1, 196*. Kad li poce misu govoriti, zgodise se
velika cudosa. A. Kacic razg. 153. Drugi put
govoreci ovi sveti prid pukom misu .... spo-
menu se. J. Banovac razgov. 56. Da se moze sv.
misa u slavinski jezik govoriti. A. Kanizlic kam.
31. Ovi, koji misu govorase. M. Zoricic zrc. 156.
Ne cu vise govorit danas mise. M. Dobretic 8.
Imademo ris i tal od svijuh misah, koje so po
svitu govore. B. Leakovic nauk 114. U Dalma-
ciji se glagojasi zovu krscanski popovi, koji
slavenski misu govore. Vuk rjecn. s. v. glagojas.
cc) pjevati, pjeti, propjevati, kantati.
Cini sv. Grgur svaki dan za fiegovu dusu svetu
misu pjeti. B. Gradic djev. 140. Nut ja cu dat,
mise njeke da se poju. N. Na|eskovic 1. 283.
Koji se namjeri na misi, koja se poje na slavu
imena Jezusova. A. Gucetic roz. jez. 56. Kanta-
judi jednoc misu (t. j. sv. Amhrosije) taknu ga
niki. F. Glavinic cvit 407*. A on 6as poce Ivan
sveti misu pjevat. P. Kanavelic 492. Ne imaju
stati na misi pivanoj s oruzjem. M. Bjankovic
105. Skupi se skupstina . . . . u kojoj s velikom
slavom pjeva misu sv. otac papa. K. Pejkid 80.
Misu kada fratri propivase, on se Bogu ponizno
mo}ase. Nadod. 94. Eugonijo papa imao je pi-
vanu misu od duha svetoga. A. Kanizlic kam.
652. Duznost subdjakona .... jest pivat blag-
dano, to jest solemniter, pistolu na misi pivanoj.
M. Dobretic 274 Isprebijaju fratra, koji je do-
lazio, da poje misu. S. ^jubisa prip. 208.
(1(1) prikazati. prikazivati. Sv. misu
solemne na oltari sv. Bartolomija v hvalu Vi-
snega prikaza (iz pocetka xvi vijeka). Mon. croat.
VI
184. Da se crkve ne mogu otvorati ni sveta
posvetilista, to jest mise, Bogu prikazivati. A.
Gucetid roz. jez. 27.
ee) reci. D rjecniku Mika}inu (reci
misu, facere sacrum) i u Belinu (reci, rijeti
misu, dir messa). 3 vrimena jesu uavlastna, v kih
se more redi misa. Narucn. 27^1. Pride ka mni
i ucini me redi mnoge mise. Korizm. 9^. Zac
misu najprije za Petrom on rece D. Barakovid
jar. 106. Reksi sv. misu (t. j. biskup) cini grob
Petrov otvoriti. F. Glavinid cvit 132^. Koji bi
bio rekao misu oni dan. B. Kasic per. 85. Kad
je duzan misu redi puku. I. Grlicid 113. Zato
misnici imaju dobro pomhiti, da u pristojnoj
odidi misu reku. A. Kadcic 87. Na Bozic svaki
misnik moze tri mise redi. A. Badid 343. Pode
kapelan, da za n miisu rece. J. Banovac pripov.
116. Ne bi mogo (t. j. misnik) pristupit na otar
za rijet misu bez ispovijesti. D. Basic 285. Eu-
genijo papa s velicanstvom obicajah crkvenih
rece misu veliku. A. Kanizlid kam. 793. E.ece
najposli i on misu. M. Dobretic 7. Vi recite
misu sjutra, a ja du dodi na misu. Nar. prip.
vrc. 65.
ff) slaviti. I tako greduc nade, gdi
se sveta misa poce slaviti. uvrati se slusat ju.
I. Ancid svitl. 23. Izbrani otci kad klali su nih
svem skupu slavit misu. J. Kavanin 92a. Jer
vidjesmo sto se ne nadasmo, jer se u Novi sveta
misa slavi. Nar. pjes. bog. 181.
f/g) sluziti. Imajte sluziti misu u po-
nedijak mesopustni vikuvecnim zakonom (iz xv
vijeka). Mon. croat. 52. Da ote sluziti vsake ne-
dije jednu misu za nase grihe (iz :iv vijeka). 63.
Kolikokrat se ima misa sluziti. Narudn. lb.
Sluzi papa misu i blagoslovi je v crikvi sv. Pe-
tra. S. Kozicid 32*. Stanislava misu sluzedega
.... mecem porazi. F. Glavinid cvit 133*. Na
oltaru ne nikoliko krat svetu sluzih misu. 3l2b.
Koji nu (t. j. misu) devoto, bogojubno sluzi. J.
Banovac razgov. 237. — Sluziti misu upotre-
blava se katkad i za onoga, koji pri misi poslu-
zuje svestenika. U rjecniku Belinu (sluziti misu,
servir la messa) i u Stulicevu (sluziti misu,
facienti ministrare). Pustinak poce misu govo-
riti .... mladic misu sluzi. J. Banovac razgov.
82. Jedan pop misu jednom govoreci oni, koji
mu sluzase, vidi na misto ostije . . . malano di-
tesce ... Ovi, koji misu sluzase, mnoge pute
ovo videne imade. M. Zoricid zrc. 156.
b) 0 narodu, pred kojim se misi (ili masi).
aa) cuti, slusati (slisati), poslusati.
V rjecniku Belinu (slisati misu, udir la messa).
Slusajudi svete mise. S. Budinid suma 67. Tko
li cut misu bude. A. Gucetid roz. mar. 87. Kada
ste na misi i slusate misu, imate ostaviti ....
misli svjetovne. M. Divkovid nauk 163b. U koj
(t. j. crkvici) svaki dan misu poslusase. F. Gla-
vinid cvit 224b. Poslusavsi jednoc misu slisa
evangelje. 335*. Zapovida slusati misu u svetac
zapovidni. A. Kadcid 13. Kako se ima misa slu-
sat? .... koii s ovom pom|om ne slisaju svetu
misu F. Matid 74. Za korist duse ne ima se
kad nijedna misa poslusati. J. Banovac razgov.
100. Duzan je svaki krstjanin misu slisati u
svaku svetkovinu .... Tko bi bio zadovojan
samo misu slusati u svetac .... dao bi zlamene
.... F. Lastrid ned. 124. I ako je bas i dao
misu, poslenici al' ju culi nisu. M. A. E,e}kovid
sat. 79. Jedan oficijer dosavsi u crkvu, da misu
slusa. sabr. 22. S kojijem nacinom trjeba je cuti
misu. T. Ivanovid 64.
48
MISACA
754
MISALSKI
bb) ffledati , vidjeti (vidati). Imate
ostaviti, dokle misu gledate i slusate, 3vake misli
i svake pomne svjetovne. M. Divkovic nauk
163b. Posao bi za viditi misu. I. Ancid svitl. 4.
Koji ga svitova .... da svaki dan vida svetu
misu. 18. Ako nisam u dan svocan vidio mise
sa svijem bogolubstvom. P. Posilovid nasi. 114b.
A nedi|u po§tujete .... misu gledec i cuvsi pre-
diku. M. A. Eeikovic sat. 47. Za predikom svetu
misu vide. 50
2. katolicka crkva, t. j zgrada, u kojoj se
mise govore. Izmedu rjecnika snmo u Vukovu
(in dem Munde der griechischen Serben, eine
lateinischo Kirche, templum Latinorum. U Zvor-
niku ima jedna zidina, koja se zove magarska
misa). A on (t. j. Sibinanin Janko) odgovorio,
da ce im ostaviti Hjepu magarsku vjeru: da
grade mise i da vjeruju Eim-papu. Vuk nar.
pjes. 2, 513. U ataru istoga sela (Orasca) ima
neko crkviste, za koje se prica da je bila ma-
garska crkva i zove se Misa. M. D. Milicevid
knez. srb. 289. Pa ja sadoh Rimu prostranome,
pa ja sadoh misi kamenitoj. Nar. pjes. horm. 1,
372. §to je sada misu kurisao, take mise u kra-
)eva noma, a u po}u pod bijelom kulom. 4?3.
Porobise, misu zaoaliie i bijelu Jovanovu kulu.
427.
MISACA, /. a) rjeeica u Srbiji u okrugu kra-
gujevackom. M. £). Mili6evic knez srb. 228. —
b) nekakvo vjesto u istum okrugu. Livada u Mi-
saci. Sr. nov. 1863, 110 i 1867, 282.
MISADER, m. isto sto nisador i istoga po-
stana (vidi tamo), amnnijak. Samo u jednoga
pisca. Uzmi misadera, sol armoniaco (sic!). J.
Vladmirovic 15. Malo sal armoniaco (sic!), to
jest misadora. 48.
MISAJLO, m. musko iine iz jeur. Misael. S.
Novakovic pom. 82., gdje je potvrden samo akuz.
MncaM.ia, koje se maze citati Misajla i Misaila;
prema tome nam. moze biti Misajlo, Misail, Mi-
sailo.
MISAJLOVINA, /. zaselak u Bosni u okruiju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 640.
MISAK, miska, m. mirisna supstancija, koja
se dobiva iz mjehurica zivotine, kojoj je uceno
lat. ime Moschus moschiferus. Iz sredov. lat
muscus (a ovo iz grc /j-dayoi); ali ispor. i tur.
misk. Izmedu rjecnika samo u Mika^inu (misak,
muscus), u kojemu ima i lik musak (cidi tamo).
Koja se (t.j. rana) po nijedan nacin ne bi mo
gla izlifeiti nego melemom spravjenim od tekucib
kapjicah od balsama iliti miska, to jest stablah
od drago masti i drvjicah od slatkih koricab,
koje 86 na svitu nahode (ovdje se tnisli nekakav
umjetni misak |. A. Kanizlid uzr. 126. — Vidi
misk.
AIISAL, misAla, m. kniga, iz koje se misa cita.
Iz lut. missale. U rjeiniku Mika^inu (raisal,
misao, kAige od miae, missale) i u Stulicevu
(libnr proces sacerdotis facientis continens s na-
znnkom, da je iz glag. misala). Ostavjam misal
v crikav sv. Marijo (iz xv vijekn). Moa. croat.
182. Tako misnik ostavi raisal. K. Glavinid cvit
1701'. iJa otvori knige svote mise aliti misal.
Mirholangolo 7. Drugo atvari mo2e vidit misuik
u raisalu rimHkorau. J. Banovac razgov. 236. Na
otaru .... ima biti kri?, s propetjem, misal i
dvi svidn. M. Dobrotid 898. — (lovori se i da-
nnn (a naznniemjrm nkc). — Kasto se mjesto
-al nnlmi -ao tU a Hi -o. U rjern ku Jielinuje
niisao (rne.H9alo, miasale;. Devet se stvari ho6e
rijoti rai»u, to jest redovnik, otar, k6ige, to jest
[ misao, kalez .... M. Divkovic nauk 16la. Dija-
kon . . . uzamsi misao prosi od popa blagosov.
I. Bandulavic 111b. Po pricestenju povrada se
misao opet na stranu lijevu. B. Ka.sid zrc. 161.
U nas jezik preni i pisa mjesecni i svakdaiii
misa. J. Kavanin 8ob. Do otara velikoga priveo
ga je . . . . ter miso, koji ondi pripravan stase,
uzo u ruke. B. Zuzeri 355.
MISALAN, misaona, adj. cogitabundus. Noin.
sing. m. po zakonu glasi onako, kako je ovdje
postar}en; lik misaon, koji se gdjesto nalazi, po-
grjesan je kao i kaon mjesto kalan (fem. kaona),
kao sto su pogrjesni i likovi citaoc, vladaoc ....
mjesto ditalac, vladalac (gen. citaoca, vladaoca).
-ao- se u nekijem krajevima steze u -o- Hi u -a-;
vidi medu primjerima. U rjecniku Belinu (mi-
saon, pensieroso, cogitabondo), u Voltigijinu (mi-
saon, pensieroso, nacbsinnend, tiefsinnig), u Stu-
licevu (mison, cogitatione defixus, cogitabundus,
anxius, soUicitus s naznakom, da se nalazi u
Dordica), u Vukovu (misaon, bedachtig, consi-
deratus s primjerom iz nar. pjes. 1, 66 — x>idi
da]e pod b) i u Danicicevu (myslbnb, cogitatio-
nis s potvrdama iz xiii i xiv vijeka).
a) misalan je onaj , koji pripada misli,
unian, dusevan, protivan tjelesnome. I prognavb
myslbnyje jako vlbky jereticbskaja ucenija otb
nego. ytefan pam. saf. 15. Ispovedajemb ....
dusu slovesbnuju i myslbnu. Domentijan^ 236.
Gora myslbnaja i svetaja, gora Bozija (govori
se 0 Bogorodici). Domentijan^* 134. Myslbnimb
svetomb ozarivsi si mysli budusta prozrese pro-
roci (iz sorsetka xiv vijeka). Mon. serb. 228. OJ
bolezni misalnije urari (t. j. papa). S. Kozicic
29b. Misalnaja sega i nevft^rstvo i jutost protivu
Gelfom .... pomrdiso v nacelniku sem maogije
velije kreposti. 53b. zivot misaoni nije razvijen
u Nisu. Nisevjanin je u misaonom svetu samo
onda, kada je u svojoj crkvi. kad se moli Bogu.
Za druge oblike zivota dusevnoga Nisevjanin ne
zna. M. D. Milidevid kral. srb. 108. Pa je sveta
duznost svakoga dusevnoga i misaonoga covjeka,
svakoga jubiteja reda i mira .... M. Pavlinovid
razl. sp. 279. — Ovamo se moze metnuti i ovo:
Mlsoni zub (u Prcanu), Weisheitszahn. M. Re-
setar §tok. dial. 251. Ispor. tal. dente della sa-
pienza, otkle je mozda ovo prevedeno.
b) misalan je onaj, koji je u mislima, za-
misfen, zabrinut. Misaoni idahu (t. j. ucenici).
Zborn. (1520) 112'*. Zovijehu pomod bozastvenu
misaoni kakoto covjek, koji je u moru razbijen.
121b. Pojdose najposlije pocinuti, ali sli misaoni
i zlovojni. B. Kasid frau. 17. Zalosni sfi ne maiie
od nesrece negove nego misaoni od pogibili
sfojo. 35. Kako svati kitom sjede, medu hima
mlada neve, ona j' stidna i misona, de je dosla
tudeui dvoru i u dvoru k tudem babu (ne ce
biti dobro, sto Vuk u svome rjecn. postav^a pri-
djevu misalan [misaon] znacene bedachtig, con-
sideratus te to potvniuje ovijem primjerom). Nar.
pjes. vuk 1, 66. Baba Jela prispije doma u prvi
mrak misaona i pedalna. S. ]^ubi5a prip. 36.
Kamo ta lepa sreda! prihvati Ikouija . . . . i mi-
saona, pladna ode na 6ivu. M. D. Milidevid let.
ved. 285. Misana sam, bojim se, da mi sina grlo
boli. U sjevernoj Dalmaciji. J. Grupkovid.
MISALIC, m. dem. od misal. Samo u primjeru:
Misalid, korpurali, naglavnik, berita i prodaja
(iz XV vijeka). Mon. croat. 112
MISALSKI. adj. posses, od misal. Izmedu rjec-
nika samo u Stulicevu (ad librum etc. ut supra
spectans). Iz kniXic djackih isturaadih, ali malo
aiisA];i
755
2. MISAO
jjojdoh iz reda od fjovorenja misalskoga. I.
E;ra}i6 3.
MISA^, m. misao. Potvrda je samo ova: Ni-
sam misjem pomislila, a nekmoli ucinila. M.
Pavlinovi6.
MISA^iE, n. misao. Samo n Stulicevu rjei-
niku (cogitatio, intentio; citira se neka nepo-
znata kniga). — Nepouzdano.
MISAN, misna, adj., koji pripada misi. Vidi
misni.
1. MISAO, misala, m. kniga, koja se lat. zove
missale, vidi kod misal.
2. MISAO, misli, /. cogitatio, opinio, mens,
consilium .... Mjesto -ao nalazi se {kao i «
drugih slicnili rijeci) -al (u starijih stokavac.a i
danas u cakavaca), -o i -a (ovo jedno i drugo
samo u nekijeh stokavaca). Akc. se mijena u lok.
sing, misli, u gen. pi. misli i u dat. lok. instr.
pi. mislima. Nalazi se u svim slav. jezicima
s onim osnovnim znacenem, sto ga ima i u na-
sem jeziku, na pr. staroslov. myslb, rus. mwcjib,
slov. misel, ces. mysl i t. d. Izmedii drugih in-
doevr. jezika nalazi se samo u gotskome rijec,
za koju se misli da je srodna, to je gotski glag.
ga-maudjan (§jecati) ; prema tome bi staroslov.
myslb postalo od mydslb, pa je d po zakonii is-
pred s ispalo. Nalazi se u svijem rjeinicima osim
Vranciceva (vidi da^e), a potorda ima ad najsta-
rijih vremena.
1. Oblici. Ovdje ce se govoriti samo o obli-
cima, koji su vise Hi mane osobina ove rijeci, a
nijesu joj zajednicki s drugijem rijecma \ de-
klinacije, kakovi su oblici na pr. mislim (instr.
sing ), misleh (lok. plur ), misli (instr. jAur.).
a. instr. sing.
a,} misliju. Kolunic zbnrn.^5J:. Mon.
Croat. 155 (iz svrsetka xv vijeka). S. Kozifiic
14fi. 37b.
b) mislju. Katek. (1.561) 61. Nauk brn.
27a. J. Filipovic 1, 338b. J. Banovac razgov. 107.
J. Matovi6 19. 119. 434.
c) misju. A. Kadci6 6. F. Lastric od'
90. ned. 383. J. Matovid 395.
d) mie)u. P. Posilovic nasi. 114a. p, Vu-
leti6 53. A. Kadcic 50. 205. J. Banovac pripov.
205. razgov. 54. uboj. 22. F. Lastric ned. 66.
174. I. Nenadic nauk 202. J. Matovic 46. 66. I.
Velikanovic upuc. 3, 284.
e) misaliju. Zborn. (1520) 168*. P. Ea-
dovcid ist. 226.
f) misalju. Bernardin 34. Narucn. 88*.
Korizm. 66*. N. Eanina 157b. 213a. Zborn. (1520)
85a. M. Marulic 87. H. Lucid 284. Ant. Dalm.
nov. test. 2, 42b. M. Pelegrinovic 189. P. Zora-
nid 23b. 54b. Starine 3, 314. A. Komulovid 9.
F. Vrancid ziv. 23. 112. M. Divkovic nauk 77a.
Michelangelo 2. P. Eadovdid nac. 42. 79. S. Ma-
tijevid 67.
g) misaju. S. Budinid ispr. 43. 53. 64.
h) misaljum. S. Matijevid 44. 45. 67.
Buduci da isti pisac ima, kako se vidi pod f, i
oblik misalju, zato se moze misliti, da se negovo
Mncfl.^K)M (Hi MiicajiK)Mb) ima citati misaljum.
Ali D. Danicie u istor. obi. 42 misli, da treba
citati misaljom.
b. instr. plur. misalmi. Starine 3, 316.
C. nom. plur. misle. D. Bogdanid 10. B.
Leakovid nauk 380 (dcaput). — akuz plur. misle.
A. Knezovid 111.
a. gen. plur. misala. J. Kavanin 499*. Za
taj se oblik ne zna, je li muskoga Hi je zenskoga
roda. — Da je misao (mi9a.l) katkad muskoga
roda, to dokazuju ove potvrde : Sto zeli tvoj mi-
sal. M. Vetranid 1, 68. Taj misao iz tvoje istiraj
glave. A. Knezovid 119. Ispor. promisao m.,
smisao m.
2. Znacena.
a. misao je ono, sto dode kome na urn,
koji se oko toga pozabavi U rjecniku 3Iika(inu
(misao, misal, mis|enje, cogitatio, excogitatio,
— u misli zamisjen, pun misli, cogitabundus, in
cogitatione defixus), u Belinu (misao, pensiero,
il pensare, concetto, — zadubsti se u misao,
fissar il pensiero, star sopra pensiero, zaduben
u mislijeh, pensieroso, cogitabondo), u Bjelo-
stjencevu (misel, cogitatio, consideratio), u Jam-
bresicevu (misel, cogitatio), u Voltigijinu (misal,
misao, pensiere, intonto, Gedanke), u Stulicevu
(miso, cogitatio, meditatio, — biti vas u misli-
jeh, cogitationibus esse immersum, zadubsti se
u misao, aliquid animo cogitare), u Vukovu (mi-
sao, der Gedanke , cogitatio) i u Danicicevu
(myslb, cogitatio).
(I) uopce. Sveta i spasena jest misao za
mrtvijeh moliti. N. Eanina 224b. Kada podnise
misliti od prodidastva i od molitve, misal mu
na negova oslaka uhajase. Mirakuli 34. Mnoge
misli projde u sebi misledi muku, ku de trpit.
M. Marulid 181. Kako ni dobro, da sveder luk
napot stoji, tako nije ra/.log, da clovik na misleh
sve svoju pamet drzi. D Eanina ixa. Nikako mi
misal na um no dohojase od vas. Starine 3, 276.
Imamo dati razlog od nasije mislih M. Divko-
vid nauk 68b. Ti prividis sve pameti .... visok
mislim, djelim slavan. I. Gundulid 279. Misli ili
promisjenja najvede prihode po odudenjih izvan-
skih, a navlastito po vidinju kakvegod stvari.
A. Georgiceo pril. 3. Boze raoj, neka u tebi sa-
momu budu sfekolike misli moje. M. Jerkovid
52. Ovizijem misli od smrti zdruzides misli od
nadina dobroga. P. Posilovid nasi. 40b. U naj-
vedoj cestitosti ova bi mi miso ustala: dokle, ah
dckle uzivat cu? I. Dordid uzd. 52. Jer voja na-
sliduje misao nit moze vece dilovati neg' misao
zacimje. A. Kadcid 413. Prigp.imo malo misao
nasu svrhu ovi rici Isukrstovi. F. Lastrid ned.
298. Svakojake im misli po pameti hodau, sto on
u obecano vrime ne dodo. E. Pavid ogl. 369.
Ako u svemu ne dosezemo bozanstvenu miso,
nistanemane .... spovijedamo u svemu one rijeci
apostola, da su nerazvidjivi puti negovi. J.
Matovid 483. Ja se popnem na jednu unku i
pocnem gledati k Semartonu, dam se malo po
malo u misli, jedna idea i misal pocne razbudi-
vati i na pamet dovoditi drage. D. Obradovid
ziv. 77. JedaU je slovinski jezik toliko ubog, da
bez pomodi italijanskoga ne moze se nim sami-
jem svaka miso izgovoriti? B. Zuzeri iv. Kako
Eaid .... nije mogao dodi na tu misao, da pise
upravo narodnijem jezikom. Vuk u rjecn. Ive-
kovidevu s. v. misao. To je ved dovo|no bilo,
da Milosa na ovu misao navede: ovaj covek ne
drzi vere. Vuk grada 67. Svijest cista nevjestu
ne kara, no je teska kida miso stida Osvetn. 1,
26. — Ovamo se tnogu uzeti i ova dva primjera,
u kojima se misao veli za predmet, o kojemu
tko bez prestanka misli: Kosutice moja ubijena,
ti si bila moja dika, ti ma misao svakolika. G.
Palmotid 2, 96. Ja sam, slavni krajevidu, robi-
nica tva do vika .... ti pozuda, ti zabava, ti
sva miso me pameti. 2, 290.
b) misao s nekijem pridjevima, koji je
oznacuju kao dobru ili kao zlu.
2. MISAO
756
2. MISAO
aa) u dobru smislit. U arcu ciste misli,
u ustoh pofiteno ^ovorenje, a na dvoru pravo
djelovanjo. M. Divkovic bea. 8. Pocnimo dakle
dobre misli misliti, i gospodin ce nas od zlije
osloboditi. 433. _ A i ja sam na pameti imo misli
tej hrabrone. G. Palmotid 1, 34. O koje lipo
misli ! o koja sveta promisjanja jesii ovo ! P. Po-
silovic nasi. 40''. S pomnom misli od nasega
vjekuvjecanstva, koje nas 6eka, zelim da pocne-
mo obicajne n.ise zabave. B. Zuzeri 71.
bb) u zlu amislu. §to take hide i zle
misli misliS u srcu tvomu? M. Divkovic 6ud.
14b. Svekolike zle misli izcisti i odreni od srca
tvoga. bes. 499. Ako bi se prigodilo, da bi . . . .
vrag grde mu misli u pamet postavil. A. Goor-
giceo pril. 9. Kako isprazne i zaludii vase misli,
va§i sudi ugledat se cesto budu. G. Palmotic 2,
101. Ako cekas, da se odkriti ona tebi prvo
bude, na uzdano 6u tebi liti: to su misli sasma
lude. 2, 193. Ako si imal misli prazne misleii
od . . . . bogastva i velicanstva svitovnoga. P.
Eadov6i6 nac. 534. I tebi eto grijeh se smrsi
bludnijeh misli. G. V. Buni6 25. Jer ]e danguba
sijac od zlih mislih i od opaka dilovana. A.
Kadci6 246. Da mu od toga izhode bludne misli
i nasladivana. 523. U sestoj (t. j. zapovijedi)
zabrai'iuje dilo od necistoc^o, a u devetoj zeju,
jos i misao svaku necistu s nasladenjem. F. La-
stric ned. 148. Ipak iiasladuju se u zli mislima.
382. Koliko se puta u necisti mislima zadrzis.
,T. Banovac uboj. 12. Je 1' te obastrla magla od
izprazni misli. M. Zoricic osm. 96. Nadimnu te
ohole misli: cemu ne glodas priponizenu mater
jednoga Boga? L. Radi6 91. Otkud dode ta ne-
sredna misa, o prevjeri nasoj da se zbori? P.
Petrovid gor. vijen. 37. Ne 6e dopustiti ....
podlim mislima, da obescaste duh negov. M. Pa-
vlinovic rad. 145.
c) misao kao objclct nrkijem glagolima
(u pas. kao subjekt).
(ta) boraviti. Pa svakakve misli bo-
ravio. Osvetn. 2, 38.
bb) drzati, imati. Imaj bo}u misal po-
vrnuti. Naru6n. 100b. Ne imaj misli od 6asti ni
od dobitka nijednoga. J. Kavanin 379*i. Drzi ovu
miso u svemu: Bog dobrota neizmjerna je. A.
Bos^koviceva 16. Nije imala ni misao da iste lik.
A. Tomikovid gov. 70.
fc) misliti, premisjati, razmiSJati, smi-
sliti. Veomi gorko bo}e?,}iva teske misli mislit
sjede, sva se sjadi, sva se smuti. G. Palmotid 1,
115. Ne misleci misli ine, nego misli od ta§6ine.
A. Vitajic istnm. 12b. Zli krvnici misli misle jo»
najgore. ost. 1(59. Druge sumne, druge misli Fa-
rizeo Hiniun misli. 6. V. Buni6 22. Cini, andel-
.ske misli iijedno da so s }udskijem mislim stanu
i 9ve rai.sli taiiko i uredtio smisle u jednu miso
iEbranu: sva ta miso doprijet ne co, §to tva
dusa gori stec 6e. I. Dordic uzd. 107. Sve je
misli na jednu smislio, ute6e ae du^dii mletafi-
komu. A. Ka6i6 razg. 142. Povrada se malo u
86, misli misli avakojake. J. Krmpotic katar. 57.
Stado soko misli razraiSjati. Nar. pjes. vuk 1,
820. .la razmiJi|a misli avakojake. 1, 352. Ona
misii iiiiali avakojake. 2, 10. Pa promi.sla raiali
svakojako 2, 45. Miali misli proiguman Vaso,
miali miaii, .svo na jedno amisli. 2, 444. Ona
atala pak mialj razmisja. 3, 40. Pa on atado mi-
Hlit i razmialat, svo ie misli na jedno smislio.
4, 403.
(Id) obratiti, uputiti, upraviti. I u ne
veaelje svu misal obrati. N. Najoskovid 1, 805.
Cim vidi opak pjesni tvoje, svijeta plesud sve
raskose k Bogu uputi misli svoje. P. Kanavelid
M N. G. Bunica 17. Zove zem|a .... pamet nasu
. . . . k nebu misli da upravi. V. Dosen 186*1.
eej prevradati. U rjecnikii Belinu
(privracati misli, ripensare). I smamjenoj u pa-
meti misli izprazne privraiaju, ko da mogu ....
odredena Bozja smesti. I. Dordid salt. 2.
f'fj staviti, stavjati, postaviti. U rjec-
niku Stulicevu (staviti miso na sto, rem secum
reputare, ad aliquid animo intendere, — posta-
viti miso na sto, mentem, animura, cogitationem
in aliquid dirigere). Danu se na bile na ruci
ozri svak ter na I'lih stav' misal. S, Mencetid
83. Stavi mi-!nl sad, bi li mi velik trud, kad se
s nom rastah tad? 267. Plac poda puku zloro,
ki misli ne stavja, stvorenje stvorcu svom kako
se odpravja. D. Kanina 57b. Svu misal postavi
(t. j. Isus), joda ju (t. j. majku) utjesi. N. Na-
Jeskovid 1, 122. Kad bih ja sa svu mod svu mi-
sal stavio i u dan i u nod kako bih slavio zivot
tvoj i dila. 1, 306. Svu misal postavi, gdi bise
postena . . . Berzabe. D Barakovid jar. 56. Er
sam prije ja stavio moju miso vrh Danice, nego
si je ti vidio. G. Palmotid 1, 328.
gg) vrci misao na sto, t.j. pomisliti.
Ako .... vrzem misal na grihe i na zlo, ko sam
ucinil. P. Radrvcid nac. 381. Vrzimo istu miso
i na pako. B. Zuzeri 240.
(I) razlicne druge konstrukcije rijeci
misao s nekijem glagolima.
(Id) staviti, klasti §to u misao, t. j,
(po)misliti na sto. Kad moj trudan duh u misal
toj stavi. M. Vetranid 2, 9. Ved nigdar svojih
let u misal ne klade. D. Barakovid vila 47.
bb) zadupsti se u misli, u mislima
(vidi potvrde i iz rjecnika Belina i Stuliceva
pod a M pristupu). Ter u mislijeh zadubena osta
vrhu stiiene stijena. I. Dordid uzd. 36. Katarina
. . . sveder zadubena u bogojubnijem mislima
muke Isukrstove. V. M. Gucetid 187. Videci ino-
strana covjeka zadub|ena ii misli i zadudena.
M. Pavlinovid rad. 90.
cc) zamisliti se u misli ili misju (vidi
potvrdu i iz rjecnika Mtka^ina pod a u pristupu).
U mnogo se misli zamislila, sve mislila, na jedno
smislila Nar. pjes. vuk 3, ;181. Misju je se Mujo
zamislio. Nar. pjes. juk. 537. Tu hajduci korie
razjahaso, a Halil se misli zamislio. Nar. pjes.
horm. 2, 109.
e) u misli je isto sto: misleci, zamisleno.
Ou u misli Smederevu dode. Nar. pjes. vuk 2,
471. Zamisli se Popovid Stojane, u toj misli
svome dvoru dode. 2, 515.
b. misao maze dugo trajati, hiti stalna i
znaciti isto sto mis^ene, mnijene ; a ako tko takovu
scoju misao drzi za sigurnu i istinitu, onda je
to uvjerene. U rjecniku Mika}inu (misao, scije-
nenje, opinio, sontentia), u Belinu (misao, pa-
rere, opinione, giudizio, — tkoje si misli? che
animo hai, di che animo sei?) i u Stulicevu
(miso, sensus, sententia, opinio, iudicium).
(i) mii^(ene, mnijene. Da vi otvoreno
naSu misalb za toj dlbgovanhjo pi§emo (iz xv
vijeka). Spom. sr. 1, 155. Negova misal je, da
oiisa je takmeno cene pinozem. Narudn. 19a To
je misal sv. Tomasa. Korizm. 38b. Kada najpri
ja tvoje vidih zlate kose i oci . . . . i dike jo§
ine tvojega obraza, ne mogoh ne redi i sudit u
sebi, da je dar najvedi lipota u tebi ; nu kada
procinih tvoj razum pak i cud, tuj misal pro-
niinih, gospoje, i taj sud. H. Lucid 209. Petar
2. MISAO
767
2. MISAO
Zoranin iinase tu misa .... planine kad pisa. D,
Barakovic vila 141. Zasto miso vasu cuti milo
mi je i ugodno. I. Gundulic 494. I moja je miso
ova, da je mudros Ulisova od uresa nam velika.
<jr. Palmotic 1, 227. iSvitovii Judi sale se nima
kakono narodom, koji, na fiihovu misao, ne imaju
razuma. M. Eadni6 154'>. Ali da moze promisliti,
kako amo svi od jednoga otca i matere rodeni,
tu bi izpraznu misa od sebe daleko bacio. A.
Kaci6 razg. 336. Takoder se pristaviti ima pri-
svijetlo tomacene bozJinstvenoga obedana, jere
se ne obedaje samo zivot vjecni, ma jost ovi,
koga na zemji provodimo. Koju misao i sud
istomafii sv. Pavao. J. Matovic 373. Dunderin
pogleda u dicu, pak opet u toran i vidi, da nije
ni odkud nakrivo, ali za izvaditi hima iz glave
tu zlu misao, da je toran nakrivo, upita nih.
M. A. Eejkovic sat. 4. Moja je misao, da mi
podilimo sve, sto imamo, nasima dvima kcerama.
sabr 16. Bilo bi dobro krsteno, to je misao svi
bogoslov(a). M. Dobretii 27. Izgovorit cu moju
miso vise ovega. B. Zuzeri 140. Ako drustvo
arpske slovesnosti ostane pri tijem mislima, da ne-
govi clanovi ne treba da uce narodnoga jezika.
Vuk pisma 27. Po svemu je narodu nasemu mi-
sao, da su ovake dragocjene stvari bile u Turaka.
Vuk nar. pjes. 3, 83. Da ti pravo kazem, i ja
sam jednom te misli bio. M. Pavlinovic razg.
74. Misli se, da je §cepan bio rimske vjere. Ovu
misao tvrde dva primjera. S. ^^ubisa prip. 107.
b) uvjerene. Jere ho6u znat sasvima,
jos li misal ouu ima (t. j. papa Sisto), jeda li
se je on svidio tere misal prominio. P. Hekto-
rovi6 (?) 102. Krepku on (t. j. Vladislav) miso
ima ovu, da u nijedno viku doba vitezu se Je-
zusovu zcljet Turkiii ne podoba. I. Gundulic 411.
Ak*^) misal ne prominite, na smrt osujeni budeto
(miali se krscansko uvjerene). F. Glavinic cvit
24b. Ne date biti dugo zivi, ako misal ne pro-
minite (misli se isto sto i u pritnjeru pred ovijem)
2141*. Ako ne bi ktio k tomu pristati (t. j. eretik)
ni svoju misao prominiti. M. Dobretic 124.
c. misao moze razlicne strane kuje cjeline
zdruziiati ujedno te znaciti isto sto (grcka rijecj
idea. Premako izum parostroja pripada po neki
nacin nasemu vremenu, misao mu so zacela,
ima tomu vijekova. M. Pavlinovid rad. 30. Pio-
mont, uajkrepciji. najuredeniji i uajslobjdniji u
Italiji zrtvovao se i podmetnuo se misli talijan-
skoj, da ju izvada, da ju na sebi iznese ili da
s nom utone. razg. 17. ivako su se pape sluzili
svjetovnim povlasticama, da unaprede katolicku
misao. 20. Sto je (Nemana) u spojasni zivot
srpski unio drzavnu misao. D. Danicid istor. 4.
Tvrtko .... covjek drzavni s novijem mislima
kako o svojoj vlasti, tako i o nacinu, na koji
se vlada. 154.
d. Bijecju misao prevodi se u Belinu
rjecniku tal. rijec imaginazione, koja znaci uno,
sto se u novije vrijeme u nas govori i pise pred-
atava i predogba i sto se nem. kaze Vorstellung,
t. j. misao, kojom tko s^bi sto zivo predstav^a.
U gradi za ovaj rjecnik sakupje7ioj nije se na-
sao nijedan siguran primjer za to znacene.
e. misao moze znaciti isto sto i rijeci diih,
dusa, srce s nihovijem teznama, s pjostojanstvom
i nepostojanstvom. U rjecniku, Belinu, (mente) i
u Stulicevu (mens, animus). Nesloznoju misliju
meju soboju opcinu strojabota, ubijena sut oba.
S. Kozicid 37**. Muz lukavo misli i nestanovite.
43a. Da tva^miso i tva dusa ne pozudje iuo viku
razmi slave, u koj kusa vrijedno srce pravu
diku. I. Gundulic 268. U djevickoj joste odjedi,
ali misli pun hrabrone. G. Palmotid 1, 214. Ko
s nacinim da su istijema srca i misli nih zdru-
zene. 2, 316. Da ou skladni u Jubavi, misli krjepke,
znanja izuca. J. Kavauin 163*. Nekom posmijeh
svqj otvora (t. j. Mandalijena), kijem mu misli
razveseli, nekom jasnos od pozora, kijem mu od-
kriva dan pribijeli. G. V. Bunid 6 Ne znajudi
dobri Jakob, koje je misli brat o nemu. B. Zu-
zeri 372. On prave misli bez ikakvog straha
izade gore (govori se 0 covjeku, za kojega se na-
i prvo veli da je bio dobar i miraii i pun straha
Bozjega). Nar. prip. vuk^ 251. Ne daj, Allah,
da sjedine misli (t. j. Nijemac i Moskov), lako
bi nas do Medine stisli. Osvetn. 4, 24.
f. misao dosta cesto znaci isto sto um,
pamet, t. j. ona dusevna snaga, kojom se misli.
a) uopce. Zacehb poostravati myslb svoju
i poucavati umb svoj i pesti se o dusi svojej
(iz svrsttka xii vijeka). Mon. serb. 4. Smel jest
smesti misli i srca vasa mir crkvoni razlucaje
(iz XV vijekn). Mon. serb. 107. Vsaki pop ima
biti pomniv i skupiti vsu svoju misal, kada go-
vori te besede od posvedenja. Narudn. 43b. Post
misal cisti, pamet dvize, pit podlaga duhu, srce
skruseno cini. Korizm. 5*. Ko razmisjanje je niko
zdvignutje misli k Bogu po kriposti visnej. 68*.
Koja (t. j. rijec) mi vik ne de iz misli iziti. D.
Eanina 74*. Da misal nabruse, ca jutri peti
imaju. P. Zoranid 37. U pisma jor sveta svu
misal stavjase, a stvari od svijeta za nistor
imase. N. Najeskovid 1, 321. Ki bo jazik izred,
ka smisliti misal (t. j. moze) ? A. Komulovid 73.
Vidi jim se josde, da u miru stoje, kada jim po
misli gredu rici svoje. A. Georgiceo nasi. 28.
U miso sam stavio nima, od sta se oni cesto
boje, da je Pavlimir doso iz Eima G. Palmotid
1, 48. Da na djela i ti vrijedna budes dignut
miso tvoju. 2, 514. Kada se razbalaju, svu misal
obrate na likarije vrimenite. P. Radovcic nac.
101. Jesi li povratil, ca si zual, da si ostavil ali
ne naprav izrekal ali govoril dobrovojao raztr-
kujudi misal? 543. Dobro.... koje uho vijek
ne slusa, Judska misao vijok ne zace. J. Kavania
515a. Je li joj tieprijate} na misao primio koju
necistodu. A. Kadcid 244. Sudac svu svoju mi-
sao polozio bi za dobro iskusati stvari. A. d.
Costa 2, 35. \nsli kupim, moliti slidim, na tugu
ne motrit zudim. M. Katancid 56.
b) doci, pridi, u|esti, padati (pasti) na
misao ili u^ misao. Ni bi mi na misal moglo toj
uvik prit. S. Mencetid 218. Nit mi je nigdar na
misal doslo, da bi oni takovu necistodu imili
uciniti. Proroci 112t>. Sve da bi hotil, cto dojde
mi u misal, ispisat. H. Lucid 193. Ulize u misal
noj Jubaf Sokolarovu od Jagice odvratiti, a u
sfoju prijat ga. P. Zoranid 38. I stvar mu vijok
druga ne pride na misal neg' zalos i tuga. N.
Dimitrovid 38. Jedali vam sada na misal ne
pada, u koj sam ja strani? D. Zlatarid 92^. I u
miso joj (t. j. Krunoslavi) taj cas pade, da za
draga svoga pita. I. Gundalid 348. Cini ono, sto
mu dode u misao. P. Posilovid nasi. 33b. Q-di se
posiduje ono, sto oko ne vidi nigdar ni more
dodi u misao coviku. 136b.
g. namjera, odluka; ne moze se u svakom
primjeru jasno razabrati, koje je tipravo od ta
dva znacena, zato se primjeri i ne cijepaju. U
rjedniku Mikajinu (misao, consilium, propositum,
— namisjenje, mentis consilium), u Belinu (in-
tenzione, intento, — buda misao, intenzione ma-
ligna, — disegno, risoluzione), u Bjelostjencevu
(misel, consilium) i u Stulicevu (consilium, pro-
positum).
2. MISAO
758
2. MISAO
a) uopce. Ako a takovu misalju k nej
pristnpi (t. j. covjek k icni), no sa^risuje. Na-
ru6n. 88a. Neharni6e, ter jo ivoja misao onu
ostaviti, ka . . . sva ostavi dobra svoja? I. Gun-
dulic 21. Hvaliti vjeru luteransku s misaljum
za hvaliti ono;?a, koji je rekao, grijeh jest smrtni.
S. Matijevic 4i. I u rukah sve su tebi (t.j. Bogu)
kra|a misli i oilluke. G. Palmotic 1, 250. Da
odredih s mislim jakom ne rastat se S nim ni-
kada. 2, 19(>. Da bude velo poradiv .... fciniti
dila duhovna s ovom odlukom i misalju, da se
vela ujafia i vale oboruXa. P. Eadov6i6 nac. 42.
All nije mi=ao moja pjesni dotle me prostrijati.
P. Kanavelic 21. Dru^e stvari nisaru upisa, jere
moja misal nije bila pisati dogadaje, negoli mo-
litve. L. Tei-zi6 151. Za prignut rae ne imas
moci, jar ma je mi^o stanovita svijet uzivat u
fiistodi. I. Dordic uzd. 177. 5to jo odluka oli
miaao? Jest jedno hotinje voje za dostiguuti
jednu svrhu. A. Kadcic 12. Jure znaduci za tursku
misa i pripravu. A. Kacid razg. 105. Nego je
poglavita moja misa i svrha bila .... svitu po-
kazati, ko jo junak bio. 336. Drzim, da se ne
nahodi gre§nik .... koji upitau, ima li raiso
prije smrti ostavit grijoh i lijopo se od naga
ispovidjet, ne ce odgovorit, da jo u misli pro-
mijenit gresni zivot prije nog' mu smrt zakuca
na vrata. D. Basic 186. Bijase joJan mladic . . .
navalio, da se ucini redovuik, i kad bi ga mater
odvraiala od te misli, on bi joj odgovara. M.
Zoricif! osm. 83. Jer ne bise ta moja misao, da
hi(hj nega a time uvridio. A. Blagojevic pjesn.
G5. Od onoga vrimena poco car misli svoje na
visoko i siroko pruzati, kao da je on obran za ra-
Siriti i uzvisiti carstvo istocno. A. Kanizlic kam.
371. Ako kojigod prosi zemajska s onom misli,
da bi sasma i poipuno cijenio ona dobra. J.
Matovic 485. Kakvim srcem suprotivna sva pod-
nositi ao imaju? S ovom odlukom i mislu, da
se zagrle za ofisdeno grihah. I. Velikaaovic
upu6. 3, 284. Nije misao negova ■^. • • divicu
Mariju umisati. I. F. Lucie nar. 4. Zona joj (t.
j. cnricij obeca, ako joj dopusti jo§ jednu nod
3 henim muzem da pronoci. Ona dopusti u misli,
da muica opet opoji. Nar. prip. vuk 71 I to bjese
•znak, kao da ga odvrate od to misli. 127.
hj misao M scezi s nekijem pridjevima,
koji namjrru ili odlukii vznacuju kao duhru Hi
kao zlii.
<i(i) u dobru smislu. Srce noso prid
o6ima, da svak vidi I'lih dobro misli. M. Drzid
240. Da jedan zali biti zaknom za dostignuti
koju dobru baStinu ili dohodak crkvani, bi li
ftiatu misao imaoV A. Kadfiic 2.
bb) u zlu smislu. Cistemb srbdbcemb
i pravovb vfirovb boz vsakoga propadstva i zhle
misli (iz \\\i vijeka). Mon. sorb. 22. PridoSe i
dva popa napuneni hudobnom misalju protiva
Susani, da hi ju pogubili (iz Int. vonerunt et
duo prcshyteri ploni iniqua cogitatione adversus
Susanara, ut intorficeront oam. dan. 13, 28) Ber-
nardin 50. DodoSo i dva starca puni zle misli
protiva Suzani, da ubiju i\u N. Ranina G7l>. No-
virrii Hrvati vaze.so zlu misal i napravden svit
^otnp. duk) H5. Koji iietistivim srcem i nopra-
vfdrinrn niisalu .sluii Bogu aamo za mito ili za
strnh. S. Uudiiiid ispr 5«. Misal zlu niku pomi-
Mi.Ho, Aioksandrn Poru izdati rekose. Starine B,
21K). Br2ok jo5 ('.v4 pun /alosti misao hudu pro-
khnati. I, Oundulid 87 Ali Jove, za atit nima
svim nosvijesnu ovu mi.mj, ognovitijera trjosko-
vima on <Sas ih je satariso. H(;8. Pridosfl i dva
starca puna nopravodne misli protiva Susani, da
bi pogubili nu I. Bandulavic 58a. Ter im reci^
da ustave jodovite misli prike. G. Palmotic 2,
406. Mladica priprav)a otrov zestoki za izvrsiti
svoju tamnu misao. A. Kadfiic 546. Namisli na
privari ubiti nega i za izvrsiti opaku misao
svoju, posla poklisare kraju. A. Kacic razg. 35.
Pjesma pjeva mrske dogadaje, ne da time na zle
misli jari. Osvetn. 4, 1.
c) misao kao objekt nekijem glagolima.
a) imati. Vsaki more krstiti .... imi-
judi misal uciniti, ca sv. mati crikva cini. Na-
rucn. 8*. Ona moja dobra misal, koju sam imal,
ona odluka, ona zeja za uciniti jedno govoronje
u pisni skupjeno. A. Vita}ic ost. vii. Ja nisam
imao misli naueit te besiditi sloviuski. A. ivad-
cid I. Ali si sada utemojio tvoje pribivaliste u
Siboniku i u tiemu imas misao vazda pribivati.
6. Ako bi oni, kad bi krstili, imali miso uciniti
ono, sto cini crkva. J. Matovid 153. Iman misal
podi do maloga sola za sprosit divojku, ako ju
jo zeja. Nar. prip. mikul. 174.
h) promijeniti. Eto se opet noj (t. j.
Arijadni Tesej) povrati, eto misao svu promijeni.
I. Gundulid 53. Nogova zona zaco u pamet, da-
do i ona nac drugoga za dilovat pogrde kao i
ne muz. S ovom misju ode spavat i vidi u snu
muko paklene .... Ova zena kad so probudi,
udi| promini misao i bode se ispovidit. J. Ba-
novac razgov. 107. Prominivsi misao nisu cekati
mogli. A. Kanizlic kam. 528. Biskup more pro-
miniti odluku i misao. M. Dobretid 12-.
c) smisliti. Jor jo car vavilonski na-
mjerio namjeru protiv vas i smislio misao pro-
tiv vas. D. Danicid jer. 49, 30.
<l) staviti, postaviti. A on opet misao
stavi, naredbe ine da izvrsi. P. Kanavelid 45.
Kada budu s nacinom postavili i miso i nasto-
jaiie svoje za stedi stvari potribite. J. Matovid 494.
e) zacoti. Jeda je spasonosnu koju
bo)u misao u srdcu zacoo? A. Kanizlic kam. 141.
Zade spasonosnu misao u srdcu svomu od prave
i ocite pokornosti. 173.
h. vola. U rjecniku Mika\inii (misao, voja,
voluntas, — po svojoj misli, po svojoj vo}i, ex
sua voluntate), u Bjelustjencevii (misal, vola, vo-
luntas) i u Stuiiceeu (miso, voluntas). Jer odkli na
svit stah .... svu misal na toj dah prijazan
vridnu sted. N, Najoskovid 1, 333. Odluconom
misa)u no do da odpusti uvridjenje. S. Budinid
ispr. 64. Koga (t. j. cara) zeji, koga misli svijet
vaskolik bjese tijesan. I Gundulid 563. Sam po
svojoj misli udiuil jest. F. Glavinid cvit 188*.
Tad demo se mi odkriti . . . . i od Sira kra}u iz-
riti miso i zeju sve Grecije. G. Palmotid 1, 123.
A ostali k svojoj kudi sa zlom misJu (t. j. zle
vole, zlovo(Hi) odtidose. P. Vuletid 53. Idu u crkvu,
a u srcu im je misao i zeja o6i naparati, nagle-
dati se. F. Lastrid nod. 302.
i. ze^a. Svaku he (t. j. vile) misao izvrsih
u svem ja, a s he sam ostao, da mi nije pokoja.
N. Na}e5kovic 2, 133. Huda miso tim podihe u
srcijeh so hih buditi, 2ole s misli huda ove, da
plah vjetar dme s planina, da more udre na
valova i da prozdre svijah pudina; ali od zeje
hude ovako bjezi opota srce ureda. I. Gundulid
365. Nu u sebi opet sudi (t. j. J^ubdrag), da od
djetinstva plaha izhodi ta he (t. j. Suncanice)
miso, s koje zudi, da dni tako sama vodi. 379.
Vo|u, snirt nemila da mo .sliara, no^" pristupit
miso i voju |ubjenoga gospodara. G Palmotid
1, 320. A kaluder dvojio moleha, a s molitvom
MISAOCA
759
MISINEZI
dobru miso spaja, da odoli dusmaninu Luka.
Osvetn. 2, 135.
J. briga, pomna, nastojane. U rjecniku
Mikajinu (misao, pomna, briga, cura, curatio,
negotium studium, sollicitudo, angor, anxietas,
— tko stoji u misli, u brigi, sollicitus, anxius,
perturbatus), ii Belinu (pun misli, impensierito,
curls aliectus), ti Bjelostjencevii (misel, t. j.
pomia, studium, skrb) i u Stulicevu (cura, sol-
licitudo).
a) briga. Srah jest nastojede all budude
pogibli misal. Narucn. 6fib. Znajte, da misal ma
vele me grize i ji, dokle ne vidim ja . . . . da
svi mene usctuju. M. Maruli6 10. Buduci za
olahcati briz|ive misli u perivoj sasal. P. Zora-
ni6 47. Parage mi iz Dubrovnika otit na pjacer
u Rim, a ja sam dosao na misli, na nesan, na
velika fastidija. M. Drzic 297. Tijem misli ostavi,
nicijem se ne brini. 420. Kad jim sve to zusti,
svak jima zle misli, svak veceru pusti, svaki se
zamisli. B. Krnarutic lib. U pokoju sred raz-
kose stoj bez misli i bez truda. I. Gundulic 233
Gospodin nas imao je pomnu za dat ti bitje ....
imavsi misao od tebe u utrobi matere tvoje, u
kojoj nije dopustio, da pogines. I. Drzic 44. Za-
sto miso tac zestoka tvoje srce smeta i trudi?
Gr. Palmotic 1, 299. Teske misli tja vrzite i kra-
|evsko vase lice u cas dobar razvedrite. 2, 269.
Svak o sebi sam nastoji, svak vrh sebe misao
ima. P. Kanaveli6 47. Mori me zlo misal cije6
drage gospoje, po ki put da bih znal, jaob, od ne
sad §to je. A. Sasin 263. Malo imanja malo i
misli. Poslov. danic. Murat smeten od velike
misli ne zna, na koju 6e stranu okrenuti. A.
Kacic razg. 113. Bojedi se sebi i krajestvu
svomu misjase na ne udariti, ali se ne uzdase u
snagu i tako u velikoj misli i strahu se naho-
dase. korab. 96. Velike ga misli dopanule: Ha-
rapi 6e nega dofiekati te mu isje6 kicene svatove.
Pjev. crn. 122b. Zestoke me uvatise misli, sta
cu sade od Sivota svoga? Nar. pjes. vuk 4, 40.
Turci §ute, sveg ih jeta mute mucne misli na
snu i na javi. Osvetn. 4, 34. Na umoru mufiila
je bijednika misao, da svoje mile ostavja na
svijetu, da se s nevojoto bore. M. Pavlinovid
rad. 141.
b) pomna, nastojane. Pomnu i miso svu
stavimo, poklisare da primimo. G. Palmotic 2,
208. Na drugo no nastoje i na drugo nije im
misao, nego uciniti najposlidni kunat. P. Posi-
lovic nasi. 24a. Besjedjenja jest sva misao i vas
trud prosvijetliti pamet i prignuti srca. V. M.
Gucetic 3. Sva mu je misao bila u lovu, u ja-
senu, u ribanu, u vozenu i t. d. M. Pavlinovid
rad. 97.
k. sumna. Tej sumnive misli ostavi, ke
su mladoj tebi od smece. G. Palmotid 1, 197.
Za u mislijeh vec ne stati, ke mi cine zlo sum-
niti, pod du vidjet i prezati, ka svar ovo moze
biti. 1, 348. Sumne i misli pusti tvoje, danaska
des moja biti. 2, 145. Neka odrene ove misli od
sumnih i §krupulih, kako da bi bile napasti
protiva cistodi. P. Radovcid nad. 220. Govorim,
da brez nikakve misli ovi pokornik primio je
odrisene od svi svoji griha (ispor. na istoj strani:
Istinito i brez nikakve sum}e negova su odri-
sena dobra i dostojna). M . Dobretid 95. Koji bi
se usudio odrisivat take • okornike, brez nikakve
misli uzimje na svoju dusu niove grihe. 99.
MISAOCA, /. dem. od misao. -o- stoji mjesto
-1-, ali je potvrdcno i -1- (vidi u trecevi primjeru).
Izmedu rjecnika samo u Stulicevu (misoca, mala
misc, sententiola, sensiculus). U sva tri primjera,
sto su se nasla, znadene je or.o, sto ga ima mi-
sao pod a. Kad meni povrati misaoce sve moje.
M. Vetranid 2, 106. Misaoce moje meni de svjeta
dat. 2, 158 I pocni od totu misalcu jur drugu
mislir o zivotu veselu i dugu. H. Lucid 233.
MISAON, adj. vidi misalan.
1. MISAR, misara, m. jedan od onijeh, koji
su na 7tiisi (t. j. na katolickoj sluzbi Bozjoj).
Tiste horda .... stiste grobje i na nem misare.
Osvetn. 4, 45. Govori se u Slavoniji (s nazna-
cenijem nkc): Ved se vradaju misari iz crkve.
2. MISAR, Misara, »». ostrvce u Savi kod sela
Klenka. Regul. sav. 6.
MISARICA, /. jepsa kosu\a, u kojoj se ide
k misi. U selu Gaju (u Slavoniji). M. Resetar
stok. dial. 251.
MlSAV, m. musko ime, va^ada koje i Mislav
(vidi tamo). T. Smitiklas spom. 167.
MISE^EVAC, m. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Niva u Miselevcu. Sr. nov. 1873,
943.
1. MISER, m. gospodin iz tal. messere. Bijec
se ne sklaha. V kude miser Ladovika Perovica
(iz XVI vijeka). Mon. croat. 208. Gospodinu i ro-
ditefu mojemu bezbgresnomu gospodinu miser
Andrei Gritu. Sitzungsber. 112, 41. Hodemo,
hodemo, miser kapetane. A. Sasin 105.
2. MISER, m. slijepi iris. Samo u Bjelostjen-
6evu rjecniku, gdje se kaze, da je miser (,miszer*)
isto sto sismis. jamaino je uvo nekakva pogrjeska ;
u lat. dijelu s. v. vespertilio nema Bjelostjenac
te rijeci, nego sismis, polumis.
MISERIC, m. prezime. R. Lopasid urb. 48.
Mon. croat. 167. 191 (is svrsetka xv i iz pocetka
XVI vijeka).
MISICA, /. dem. od misa kao mala, kratka
misa. Ako si misicu vidio, molitvicu izgovorio.
A. Kanizlid utoc. 381. Ne du ni pod jednom mi-
sicom na kolini klecati. bogojubnost 451. Kada
mi s bogojubstvom sv. misicu dujemo. E. Pavid
prosv. 2, 32. Ondi du se disto ispovidit i price-
stit i misicu vidit. Nadod. 26.
MISIC (tako je zabi(ezen akc), m. prezime u
Lici. J. Bogdanovid. — Postane tamno.
1. MISIJA /. poslane, posaobina. Iz lat. missio
Hi iz tal. missione. Govori se u nase vrijeme
(s naznacenijem akc).
2. MISIJA (tako je zabifezen akc), f. veliki
kamen, kamenak, stijena. Govori se u Lici. Da
se cojk sa one misije otisne, naopako, nigda ved
zive glave. J. Bogdanovid. — Postane tamno.
MISIJE, zaselak u Bosni u okruzju bihackom.
Popis zit. bos. i here. 640..— Ne razabira se,
je li ovo sing. n. Hi je plur, f.
MISIJUN, m. poslane u duhovnom poslu. Po-
stana istoga, kojega je 1 misija. Ako od svojih
velikih starisin budu izpitati (t. j. redovnici) do-
pusdenje od misiuni. M. Bjankovid 132.
MISILO, m. prezime u Bosni (katoliku). Bosnak
(1908) 126. — Postane tamno.
MISI N A, /. Messina, grad u Siciliji. U rjec-
niku Mikalinu i u Belinu.
MISINAC, misinca, m. rijec tamna znacena i
postana. Samo u primjeru: Josde jest jedan do-
lac, ca se zove „KaT)itanov misinac", to jest le-
5edi u loze blizu grada. Statut kast. 195.
MISINEZI, m. pi. seoce u Dalmaciji u kotaru
kotorskom. A. Masek 236. — Mozda upravo znaci :
ludi iz Misine.
MISION
760
MISIENANIN
MISION, m. isto sto misijun t istoga postana
(vidi tamo). Kada so mision o6e diliti iz koga
mista (t. j. }udi, koji su poslani, misionari) F.
Lastric od' 109.
MISI6nAR, misionara, m. covjek, koji je kamo
poslan, osobito u duhovnutn poslu. Iz sredov. lat.
missionarius Hi iz tal. missionario. Ukaza mu
se Saverija u prilici putnika iliti misionara. A.
Kanizlid fran. f37. Misionari, misnici i ispovid-
nici .... poslani od prisvitloga g. biskupa. F.
Lastric od' 110. (Bice stamp, pogrjeska u istoj
knizi 78: ,misioneri'). Ucineno za korist
. . . zupnikah i parokah sejanskih i niovih po-
mocnikah i ostalih misionarah. M. Dobretic v.
— Govori se i danas s naznacenijein akc.
MISIONAEIJ, m. isto sto misionar i istoga
postana. Pristupiti do svako godisde u podobno
vrime misionnriji, koje cemo odabrati od redov-
nikov obsluzecih. M. Bjankovic 166. Put ne-
beski .... po Ivanu Grlicicu zupniku djako-
vackomu i misionariju sv. skupstino svrhu raz-
plodena sv. vire. I. Grlicic i.
MISIONIJA, /. zetnla, ic kojoj je kakva du-
hovnn misija (mision, misijun). U biskupatu i
misioniji dumanskoj. I. Ancic ogl. xvi.
AIISIONAESKI, adj. posses, od misionar. Go-
vorene raisiouarsko, kad idu prid poodene bisku-
povo. F. Lastric od' 90.
MISIONARSTVO, n. posao misionarski. U
ovom dilu apoStolskom od misionarstva. F. La-
stric od' ^102.
1. MISIE, Misira, m. ime zemji i gradu u
Africi. Iz tur. (arap.) Misr, Misir (Egipat, varos
Kajiro, a tako reku Arapi i za svaku veliku
varoS. D. Popovid tur. reci 148). U rjecniku Be-
linu, Voltigijinu, Vukovu i u Danicicevu (vidi
dale). — a) zemja, koja se zove i Egipat. U
rjecniku Vukovu (Aegypten, Aegyptus, terra
Mizraim) i u Danicicevu (Misirb, Aegyptus,
grijeskom piso jetopisac, da je grad). Velikoga
od Misira gdi je opcio pasa stati. I. Gundulic
333. Vb leto 1.517 carb Solimb sabb priimi gradb
Misirb sirecb Egiptb (iz svrsetka xvn vijekaj.
Safarik letop. 83. Lipo ti je, pobre, pogledati
od 8olina do grada Trogira ter Kastele ravne
razgledati, kojeno su priiika Misira. A. Kacic
razg. 276. Buduci do§la godista gladna ne samo
u Ediptu oliti Misiru, uegoli joster po svemu
svitu. korab. -J 1. Buduci poslan u Aleksandriju
od Edipta iliti od Misira. F. Lastric od' 321.
Ali ti .s9 Misir odmetnuo. Pjev. cru. 8i'i. Doveli
ih Misir-zomji ravuoj. Nar. pjes. vuk 2, 125. —
b) Kairo, grad u J'Jgiptu. U rjeiniku Belinu
(Misir, Cairo, citta principalissima doll' Egitto,
Memphis) i u Voltigijinu (Cairo, antica Menfi).
U ova tri primjera, sto sada dolaze, ne zna se,
je li uprnvo grad Kairo ilijemozda koji druqi
u mistrskoj zem(i. Gdi jest grobje krajah od Mi-
aira grada? A. Kanifiic roz. 121. Mozeta im
siialia d(jnijela slatko urme od grada Misira.
Nar. pjoH. potr. 2, 606. Vala sabja po Misira
grada. Nar. pjes. vuk 6 (1899) 234.
2. MiSIR, Misira, m. prczime m Lici. J. Bog-
danovid,
8. MiaiR, Hi. popov otac. Slovinac (1880; 87.
JUce upravo istn rijed i istoga postana, kojeqa
V- » 1 misor.
MISIRA HA, /. ncka muska ha(ina u Kosovu
lofu. Jiicc sloznu) od misir-ab;i (t. j. misirsko
.yikno). Mludoior'ii obuku niomci ovo odelo: gado
1 tu.sUn ,li biroku, a kratku do iznad kolena
kosii)u, oigi) koporan i misirabu od 6oho i na
glavu fes. Etnogr. zborn. 7, 196. Misiraba, ha-
jina od crvene cohe, duga do pojasa, s rukavima,
spreda otvorena, izvezena srmom i bikmama
(budnrnm). 7, 329.
MISIRAC, Misirca, m. covjek iz Misira. U
rjecniku Vukovu (ein Aegyptier, Aegyptius). I
plakase za liim Misirci sedamdeset dana. D. Da-
nicid 1 mojs. 50, 3.
1. MISIRAC A, /. neka bundeva prozvana po
Misiru, kao da je odande. U rjecniku Vukovu
(bijela bundeva, eine Art von Kiirbiss, cucur-
bitae genus). Mis raca, Cucurbita melopepo. B.
Sulek im. K tomu se jos esape: od svakojake
vrste dine, misirace, tikve i krastavci. 1. Ja-
blanci 184.
2. MISIRACA, m. prezime, upravo nadimak.
§om. pakr. (1898) 27. Imenik (1906) 443.
MISIRACE KOTUROVE, /. pi. zaselak u
Bosni u okruzju banoluckom. Popis zit. bos. i
here. 640.
MISIRACIGA, /. dem. od misiraca. U Lici.
J. Bogdanovic.
MISIRACINA, /. augm. od misiraca. U Lici.
J. Bogdanovic.
MISIRACKA RIJEKA, /. zaselak u Bosni u
okruzju banoluckom. Popis zit. bos. i here. 640.
MISIRANIN, HI. isto sto Misirac. Dav§i
Edipciianom aliti Misiranom samo ouliko, ko-
liko jim dosta bise. A. Kacic korab. 43.
MISIRIJA, /. neknkav cvijet prozvan jamacno
po Misiru, kao da je odande. Misirije zute, ka-
ramfilo sad cvitari sve u lonce dile. J. S. ReJ-
kovic 382.
MiSIRIvA, /.
a) zena iz Misira. U rjecniku Vukovu (Ae-
gyptierin, Aegyptia s primjerom iz neke nar.
pjesine: Ostavi mi Misirku devojku). A imase
robiiiu Misirku po imenu Agaru. D. Danicid
1 mojs. 1, 16.
bj domaca ptica, koja se zove i budija, curka.
pura. U rjecniku Vukovu (Truthenne, gallina
indica).
c) bijela bundeva, sto se poce, zove se i
bugarka, beskorka, pekunica. U Orahovici (u
Slav.). S. Iv^id.
MISIRKINA, /. isto sto Misirka pod a. U
rjecniku Belinu (donna del Cairo) i u Vukovu
(eine Aegj-'ptierin, Aegyptia). Takoder druga nika
Marija Misirkiiia .... otido u jediiu strahovitu
pustinu. F. Lastric od' 164. A drugo je Misir-
kiiia Jana. Nar. pjes. kras. 88.
MISIRLIC, Misirlida (jamacno je takav akc),
in. prezime. Kaiend. srb. (18S2) 220. — Misirlid
postalo od Mislrlijid.
1. MISIRLIJA, m. isto sto 3Iisirac s nastav-
kotn (iz turskoga jezika) -lija. U rjecniku Vu-
kovu (Aegyptier, Aegyptius). Misirliji Bog i
sreca dade. Nar. pjes. bog. 286. Od Misira Mi-
sirlija Mato, od Soluna vojvoda Bogdaue. Nar.
pjes. petr. 2, 233.
2. MISIRLIJA, /. nekakav zlatni novae mi-
sirski. U rjeiniku Vukovu (misirski dukat s pri-
mjerom iz neke nar. pjesme: Vedo daj ti zutih
misirlija). Misirlije, f. pi. zlatau novae iz Misira,
kojim .Muslimanko u Bosni kite svoje fesovo i
dordano. J. Belovic-Bern. 79 (supl).
MISIRNANIN, m. isto sto Misiranin, Misirac,
Misirlija. Samo u Belinu rjeiniku (del Cairo,
huomo del Cairo). — Nepouzdano.
MISIRODA
761
MISLITI
MISIRODA, zaselak u Hereegovini. Popis zit.
bos. i here. 640. — Ne razabira se, je li ovo
sing. f. Hi je plur. n. Fostane tamno.
MISIRSKI, adj. posses, od Misir. U rjecniku
JSelinu (del Cairo ; ima i Misirska, donna del
Cairo, sto nije puuzdano) i u Vukoou (n. p. po-
vjesmo, aegyptiscb, aegyptiacus s primjerom iz
nar. pjes. 3, 465: Uz preslicu misirsko povjesmo).
Carstvo nam pribavi kraja misirskoga. I. T. Mr-
navi6 osm. 85. Na veliku hatu misirskomo. Pjev.
crn. 206'*. Dva sina tvoja, sto ti se rodise u
zem}i misirskoj. £). Dauicic 1 mojs. 48, 5. Na
doratu atu miairskomu. Osvetn. 3, 152.
MISITA, m. prezime tamna postana. Nar. pjes.
petr. 1, 356 (inedu prenumerantima). Bosnak
(1908) 126.
MISITE, /. pi. zaselak u Hereegovini. Popis
zit. bos. i here. 640.
MISITI, misim, impf. citati, sluziti misu. Cine
covika zabuseuoga, nebogolubnoga i nepriprav-
noga misit. Blago turl. 2, 259. Govori se i da-
nas u Lici (s naznacenijem akc). J. Bogdanovic.
MISITIC, m. prezime zapisato xvii Hi xviii
vijeka. ]^. Stojanovic zap. i natp. 2, 464. — 7s-
por. Misita.
MISK, m. isto sto misak i istoga postana (vidi
tamo). Od cislog olaja pravi se lazjivi misk, mo-
sak ill mosus. D. Popovi6 pozn. robe 25. Oblik
misk ima isti D. Fopovic i u svome srpsko nem.
rjecn., ima ga i B. Sulek u nemacko-hro. rjecn.
s. V. Moschus ; taj oblik ima i bug. jezik.
MISKAL, m. neka mjera za tezine. Iz tur.
(arap.J miskal. U rjecniku Vukoou (ein G-old-
gewicLt, pondus s primjerom iz nar. pjes. 1. 218:
Za brata bi dala miskal zlata).
MISKANE, n. nom. verb, od miskati. U rjec-
niku Belinu (str. 188b) i u Stulicevu (felum
alloctatio s naznakom, da je iz Belina rjecn.).
MISKATI, miskam, impf. zoati macku glasom
mis! (vidi tamo). U rjecniku Belinu (cLiamar i
gatti) i u Stulicecu (vocaro feles s naznakom,
da je iz Belina rjecn).
MISKATI SE, miska se (tako je zabijezen
akc), impf. htjeti se. Bice u svezi s glag. misliti.
Gladnome se miska, kad nekoga vidi da jede. U
rijeckoj nahiji u Crnoj Gori. A. Jovicevic. Ispor.
misnuti se.
MISKIC, m. zaselak u Srbiji u ukrugu vran-
skom. S. Koturovic 446.
MISKIN, m. prezime u Hereegovini. Etnogr.
zborn. 5, 1178. 1210.
MISKOVA CESMA, /. nekakav izvor u Her-
eegovini. Schem. here. (1873) 17.
MISKOROVAC, Miskorovca, m. suh potok i
brezulak u Srbiji u okrugu jagodinskom. Glas-
nik 61, 130.
MISLAV, m. ime hrvatsko zabi^ezeno u lat.
ispravama ix vijeka (,Mislauus', abl. ,Muiselavo').
P. Rack) docum. 4. 335. — Bice skraceno mje-
sto Misloslav, cemu nema potvrde.
MISLAVAC, Mislavca, m. pnsta u Slavoniji
kod Orahovice. Razdje}. hrv. i slav. 78. Akc. zabi-
]ezio S. Ivsic.
MISLAVOVIC, m. prezime. T. Smiciklas spom.
289.
1. MISLEN, m. ime jamacno srodno s ime-
nom Mislav (vidi tamo). T. Smiciklas spom. 187.
2. MISLEN, m. ime nekakvom brezujku blizu
Bakra u Hro. zabilezeno u lat. ispravi xvii vi-
jeka. Arkiv 2, 313.
3. MISLEN, adj. koji pripada misli Hi mi-
slitna, koji se pomis^a. U rjecniku Stulicevu (mi-
slen, mentalis, ad raentem pertinens, — adv.
misleno, mente, mentis, eogitatione s naznakom,
da je iz glag. brevijara). Mislene zeniee duse
nase. J. Rajic pouc. 1, 23. (Bijeci) koje znace
mrtve stvari ili samo imena mislenih sbvari,
n. p. vrijeme, ime, pleme i t. d. Vuk dan. 3, 84.
MISLENO VIC, m. prezime. T. Smiciklas spom.
269. Imenik (1906) 443.
MISLETIC, '/«. prezime izvedeno od imena
Misleta, kojemu nema potvrde. U rjecniku Da-
nicicevu (Mysleticb) s potvrdom iz xv vijeka.
MISLETICT, m. pi. zaselak u Dalmaciji u ko-
taru dubrovackom. A. Masek 236.
MISLETINA, /. augm. od misao, a znaci : zla,
ruzna misao. Samo u jednoj knizi. Tada ce iz-
vjetriti sfe taste misletine, smudenosti nepravo
i brinutja. B. Kasi6 nasi. 178. Ali se ne imas
brinuti ni hajati od podhibnosti i misletina
negovijeh (t.j. daoolooijeh), kolikogodijere gru-
bijeh, necistijeh i strahovitijeh; nego misletine
naneseno sfekolike na glavu hudu negovu imaju
se navrci. 271.
MISLIJA, ime, ne zna se,je li musko ili zen-
sko. S. Novakovic pom. 82.
MISLILAC, mislioca, ni. onaj. koji misli, nem.
Denker. Kad se setim, koliko je iz te male ops-
tine izaslo velikih mislilaca, filosofa. M. D Mi-
licevic zlosel. 112. Secamo se suva hleba onili
mislilaca. skol. 36.
MISLINA, f. zaselak u Dalmaciji u kotaru
metkovickom ; govori se i Misline, /. 2^1- A. Ma-
sek 236.
MISLINOVIC, m. prezime. T. Smiciklas 107.
Ako je dubro zapisato (t. j. ako nije mjesto Mi-
slenovic), onda je ovo prezime izvedeno od imena
Mislic, kojemu nema potvrde.
MISLITE^, m. isto sto mislilac. U rjecniku
Stulicevu (qui eogitat). Bijec ima i B. Sulek u
rjecn. zn. naz. za nem. Denker, tal. peusatore ;
ima i Fopovic u svome rjecn. za nem. Denker.
MlSLITEl^ICA, /. ona, koja misli. Samo u
Stulicevu rjecniku (quae eogitat).
MISLITI, mislim, impf. cogitare, conari, velle,
curare. Nalazi se u svun slav. jezicima, na pr.
staroslov. mysliti, rus. Mticyiuxb , ces. mysliti,
pol- myslic i t. d. Glagol je izoeden od osnove
imenice misao. Sa znacenem lat. cogitare, tal.
pensare, nem. denken nalazi se glag. misliti u
svijem rjecnicima. Urugijem znacenima slabo je
potvrde ii rjecnicima (vidi daje). Najstarija je
potvrda tz druge polovinc xiv vijeka (vidi pod
1, b, a).
I. Oblici. Fored misliti nalazi se gdjesto
misjeti. Vuk u rjecn. pise, da je mis|eti oblik iz
jugozapadnijeh krajeva i potvrduje ga sa dva
primjera iz nar. pjesama : stade misjet . . . ., sta-
doh misjet .... Oblik misjeti potvrduje za Liku
J. Bogdauovi6, a govori se i u Konavlima (po
osobinama tamosnega govora upravo misjetj.
Zborn. za nar. ziv. 8, 1U7. Aor. misje (3. sing.)
ima pisac Osvetn. 5, 99 i 7, 85. Iz iakavskoga
govora ide ovamo oblik partie. perf. ii. misleli.
Nar. pjes. istr. 2, 22. — Mnogo je obicniji po
svemu narodu oblik misliti.
II. Znacena.
1. misliti bez rijecce se u akt. i u pas. (u
pas. i s rijeccom se).
MISLITI
762
MISLITI
a. misliti znadi : imati misao Hi misli,
biti u misli (u mislima).
a) bez objekta. Kada bjeh mlad, go-
vorah kako mlad, mudrovah kako mlad i mislah
kako mlad. N. Eanina 36'J. I tko driio;i car bit
scijeni vrhu mone, misli odviSo. I. Giindulic 493.
Pisemo ti, da misliS p rva nogo dojdes k nam na
boj. Starine H, 297. Kanda zmiri i s pameti da
ne mice nit se misled sta dotice. V. Dosen 3*.
Ima .... moliti s vecom pomnora molitvom go-
vornom i misjenom. I. Nenadid nauk 57. Znadu
li, sto se pristoji molitvi misfenoj, cim li je i
na koji nacin. I. P. Lucid bit. 25. Ne misle
srpski, nego riemadki ili latinski. Vuk pisma IG.
Doci de gospodar toga sluge u dan, kad so ne
nada, i u cas, kad ne mis'i. Vuk mat. 24, 50.
Mislio sam na svakoju ruku, pa sam jedno do-
mislio. Osvetn. 2, 11. — Mjcsto samoga misliti
nalazi se pojacena radi misliti i razmislati (pro-
misjati). Pride ubogi prosedi 1 soldu, a ti stojis
misledi i razmisjajuci. Korizm. 8^. Tako ti mi-
sledi i razmisjajuci odes imiti smilovanje od
Isukrsta 86'>. Zato sam mojom slabom pametja
i razumom promiJJao dan i nod, komu bib ovi
trudak moj prikazao . . . . i tako misledi i pro-
misjajuci mnogi mi su na pamet dohodili. M.
Divkovid bes. xv. Zato svaki razlog hoce, da se
svrhu nega misli i razmisli. P. Eadovcid nac. 1.
Stadoh misjet i razmi§)at, al' du zmaja presko-
diti, ali du ga probuditi. Nar. pjes. vuk 1, 308.
Pa on stade mislit i razmislat, sve je misli na
jedno smislio. 4, 403. Misjah ja mlada, promis-
jah, od kuda mani roza. Nar. pjes. istr. 2, 122
b) misliti se u pas. kao impers. glag.
s logiikijem subjektom u dat. Ne misli se o tome
Turcima (t. j. oni o tome ne misle). P. Petrovid
gor. vijen. 104. A meni se misli na mojem sr-
daSci, da de biti ruka Ive brata moga. Jacke 152.
c) s objektom.
aa) sa srednim i zenskim rodom
zamjenica i pridjeva. Jedno misli, drugo odkriva
izvrsiva trede dilom. I. Gundulid 470. Drugo
misle judske glave, drugo nebom koji vlada. G.
Palmotid 2, 270 No misli ino neg' da plini. J.
Kavanin 55a. Sto mislis, pravo kazi. V. Dosen
13*'. To sam sprva jos mislio, dok sve nisam
promislio. llGl". Ignatija jedno misli ]i srdcu, a
drugo ukazuje dilora. A. Kanizlid kam. 31. Ne
mogudi nitko znati, sto drugi u sebi misli. M.
Dobretic 414. Jedno misli, drugo govori, a trede
dini. Nar. posl vuk 113. — Nu brze ti drugu
ne imaS misliti neg' vile .slijediti? N. Na|es ovic
1, 185. Ti jednu mislis .... a drugu Bog cini:
homo proponit, Deus vero dispoait. M. Zoricid
osm. 25.
bb) od rijeci misao, misaoca. Te misli
misledi sti2e me rartvi san. M. Vetranid 2, 165.
I poini od totu misalcu jur drugu mislit o 2i-
votu veselu i dugu. H. Lucid 233. Tijem misli
zle dosti oni su mislili, kako bi kreposti mojo
okriyili. N. Dimifrovid 64. Podnimo dakle dobro
ini.sli mislili, i gospodin de nas od zlijo oslobo-
diti. M. Divkovid bcs. 433. Kroz sto misli, koje
mislft, joftte nijodnu ne izmisliSe. J. Palmotid
'/m. Hrce mislcde misli zlodpste. A. Badic 133.
Ovaktjch primjern imn i kod rijedi misao pod
a, c, cc.
rr) H objektom od drugijeh rijeii,
kao da se reie : misliti o iemu Hi imati Ho na
rnmeti, na umu. Kada misli (t. j. grjehiik)
Uo/.jo milo-irdjo i dohrotu. Naruftn. 5tl>. Koji
pnbiva vaida u pravdi, pamotju vazda misli za-
povijedi Bozje. N. Rahina 207'*. Clovik viran
pita Isukrsta propetoga misledi muko negove.
M. Marulic 169. Nevojna svist mqja .... od
straha uspreda misledi strasni sud. P. Hektoro-
vid 58. Neka smrt misledi ostavim zledi nie. N.
Dimitrovid 49. Da stojim smamjen vas, da stojim
savezan, kad mislim tvoj obraz i tvoju juvezan.
N. Najeskovid 2, 48. Vazda sam u muci celove
misledi, ke prijah na ruci ua tvojqj lezeci. 2,
108. Misliti izpraznosti i tasto stvari grijeh je
venijal. A. Komulovid 13. O prokleto srce moje,
koje nikad nijesi dobra mislilo! M. Divkovid
bes. 178. Osujeni ne imaju nikakva razgovora,
ma muku misledi slavu od blazenijeli. M. Orbin
182. Jo li ki duh na svem sviti sad toliko bez
milosti, jaoh da misled sej zalosti ne uzbude
prosuziti? I. Gundulid 95. Tvoja zeja misli u
stvoru stvoriteja. 242. I misledi nacin pado mu
u pamet u Jerosolim pojti F. Glavinic cvit
247^. Misli, o duso bogojubna, ove stvari. P.
Baksid 183. Gospodin .... ne gleda niko tan-
cine, koje misle ovi takovi strah|ivci i sumjivci.
P. Radovcid nad. 220. Poklo izih iz utrobe, tvo-
rih grijehe, mislih zlobe. J. Kavanin 444*. Misli
vjecnu smrt usilnu, misli vjecne tuge i trude.
A. Vitajid ost. 356. Tvoje zakone sam sved
mislio. I. Dordid salt. 417. Misledi Boga pogrdi-
vaso sama sebe. ben. 85. Jodnom poce mislit
svoj opaki zivot i mnostvo svoji griha. J. Fili-
povic 1, 210ii. Te sto mislite zlode u srci vasije ?
F. Lastrid ned. 382. Nu dignite vasa cela misled
vas svit od pocela. V. Dosen 230*. Kad mislim
moja djela i moje prosasto zivjenje, ne mogu
neg' sramovat so. Misli krst. 10. Da kakvu to
vojsku misli car? Vuk dan. 3, 154.
d) misliti s padeznijem dopunama
(padez je ponajvise zdruzen s kojiin jjrijedlogom).
aa) s instrum. (samo od rejieks. za-
mjenice). Sobom misli Komnen barjaktare (kao
da se reie: u sebi misli ili: sam sa sobom). Nar.
pjes. vuk 8, 177.
bb) misliti iz cega. Kako drug
s drugom zboraae i iz srca svaki mis}a§e, da
nam ne de dati .... vina i rakije. Vuk kovdez.
68. Iz svega ovoga mislim, da de svaki pametan
dovek priznati. Vuk rjeda. (1818) xi.
cc) misliti k cemu (ceoma rijetko,
samo u primjeru :) Ako te je strah od pustine,
spomeni se od raja; vazda kada budos misliti
k raju, ne dos biti u pustinu (bice kao: podici
misli prema raju). Starine 1, 229.
(I'l) misliti na sto. I misled na dila
od tvojijeh ruk svetijeh. N. Dimitrovid 79. Mi-
sledi (t. j. majka) na smrt tuj, koju sin cekase.
N. i>faleskovid 1, 138 Ako ne btjeh mislit na
so. I. Gundulid 241. Bi svitovanje mudrusti pri-
visoko misliti na najzadne ovo priminutje. P.
Radovcid nad. 13. Ne des li sagriSiti, misli dcsto
na smrt. P. Posilovid nasi. 17t>. Ki je nadin za
imati pravu odluku? Moliti Boga .... misliti
na pakal, na raj. H. Bonadid 98. Dode grosniku
jedan dan, na koji sada no misli. Misli krst. 28.
Na izpraznosti mislite i spedi i bdedi. A. d. Bella
razgov. 151. Omer }ubi Fatimu djevojku, a na
mene sada i ne misli. Nar. pjes. vuk 1, 255.
Niti sam mislio i na kaku drugu nagradu. Vuk
odgov. na laii 25. Vajada se na ovu tamu i ono
misli, gdjo se pjeva: Pa se nose po Kosovu
ravnom, dok na tamu pocinulo sunce. Vuk rjodn.
s. V. tama. Kad bi se mislilo na svrSetak, ne bi
jo§ nidemu tome bilo ni podetka. Vuk nar. prip. iv.
ee) misliti o (ob) 6emu.
MISLITI
763
MISLITI
aaa) uopce. Tko vele o smrti
sve misli na svit saj . . . . ne uziva zivota. D.
Ranina 93*. A o tuzi ne mislimo, koja nam je
danas bila. N. Najeskovid 1, 199. Sad sam ja
sikur, da ovi covjek o momu tezoru ne misli.
M. Drzic 219. Ti . . . . duh pustase i joste vece
mi8|a§e o meni covjeku gresniku. M. Divkovi6
nauk 14<'. Ovi svit ostavi, vec ob nem ne misli.
D. Barakovi(^. vila 221. Dali zenu pride zela na-
kloniti ^rihu usi ne misled! vec ob dusi. jar. 22.
Ne misle (t. j. nevjeste) nego o samomu nih
uresu. I. Gundulic 158. A vec nemoj o ^ospodi
tvoj misliti. Q-. Palmotic 1, 368. Jednu priveliku
zalost seine samo misliti o smrti. P. E.adov6i6
nac. 12. Boji u istinu i mudriji svit jemali bi
vazeti, pa6e misliti o hoj (t. j. o smrti). 13. Co-
vik osvisti se od onoo;a, ob 6emu misli. I. T.
Mrnavic ist. 109. U dne i nodi misli o nemu
(t. j. 0 zakonu). A. Vitajic istum. lia. §to je
Bog zabranio, da se dilom ne cini, zabranio je,
da se o onom i ne misli. J. Banovac pred. 15.
Al' se o tomu najmane misli. F. Lastric ned.
366. Kad ovi o inomu misjahu. S. Rosa 138b.
Trgovac misli o trgovini, tezak o poslu. L. Vlad-
mirovic 50. Zensko ne zna plesti kiku, a ved
misli o coviku. V. Do§en 90^. O ispovidi joster
i ne misli. M. Dobretid 146. Zone vise misle o
junastvu nego o |ubavi. Vuk nar. pjes. (1824) 1,
XIX. Cuti. brat ti jo, ne misli o torn. D. Danicid
2 sam. 13, 20.
bbb) misliti o cemu sa zelom i
sa pripravow, da se ono ucini Hi postigne, o
cemu se misli. Dubrovnikb je vasi. .... verni pri-
jate}b . . . . o vasemb zlu ne misli razve o vsa-
komb dobre i poctenju (iz pocetka xv vijeka).
Spom. sr. 1, 35. U grihu ki stoji, o dobru ne
misli. M. Marulid 274. Nace misliti o begu (t. j.
0 bijegu). S. Kozidid 31^. Svi ostali s mirom
stojte ni mislite vede o boju. G. Palmotid 2, 133. O
nemilom hiidom boju nije potreba ved misliti.
2, 262. Kano trgovcina misli sve udije o dobitku.
I. Ancid ogl. 85. Suprotive i nedragosti ....
podnosi dobrovojno ne misleci o osveti. V. An-
drijasevid put 63. Sidio je Focijo za niko vrime
na miru, ako li se i ovo moze redi, bududi o
nemiru mislio i jid zakuhao. A. Kanizlid kam.
56. 'Poliko i toliko vrimena mislio sam o tomu
i o tomu zlu. M. Dobretid 223. Er ne misli o
privari niti zive u zavadi. N. Marci 22. Bjese
Vuko rano uranio, a tanani cibuk pripalio [la
sve misli o jadu turskome (t. j. kako bi Tur-
cima jade nacinio). Nar. pjes. vuk 4, 514. Davo
ni ore ni kopa, ved sve o zlu misli i radi. Nar.
posl. vuk 72. — Ovamo pristaje i primjer : Tuve
muci, nista ne govori, ono riemu o zivotu misli
(t j. zlo mu tnisli o zivotu, zeli ga ubiti). Nar.
pjes. vuk 1, 583.
ff) misliti od cega (obicnije u sta-
rije vrijeme nego u nase). Niki od slave . . . po-
cehu misliti negove. F. Glavinid cvit 263*. Koji
su od stvarih nebeskih brez pristanka mislili i
one promigjali. A. Georgiceo pril. 5. Ovako ti
mi vazda imamo misliti od nasega puta, to jest
od smrti. P. Posilovid nasi. 38*. Kad misja§e {t.
j. David) od vjednosti. J. Kavanin 439'». Da ne
misli od velidanstva i bozanstva mestra svoga.
F. Lastrid test. ad. 38*. Od mojijeh proSastijeh
grijeha ved ne mislim niti du misliti. V. M. Gu-
cetid 8. Zastobo je nas od vika }ubio (t. j. Bog)
.... ne pristajudi nikada nas |nbiti i od nas
misliti. A. Kanizlid fran. 204. Posao od spasena
drugi nitko ne more opraviti, nego je od potribe,
da ja od nega mislim. bogojubnost 18. Koja se
(t. j. krepost) dobiva misledi od stvari bozan-
stveni. J. Banovac razg. 241. Kao da Bog rad
milosti nima mora da oprosti od pra^ice ne mi-
sledi. V. Dosen 224b. Da ne bib ni mislio od
djevice. J. Matovid 391. Svaki zeli, da se od
nega dobro misli i govori. B, Leakovic gov. 10.
Vaja da se od toga cesto misli, nauk 18. Mislila
sam, od zla ne mislila! Nar. pjes. vuk 3, 549.
gg) misliti pod cim, kao razumije-
vati sto pod cim. Pod Granicavom po svoj prilici
misli (t. j. jetopisac) Branicevo. D. Danicid istor.
23. Pod Nemanom Tuber nije mislio Dusana,
nego sina nogova Urosa. 203. Kakav se narod
misli pod imenom Fruzi. D. Danidid u Ivekovi-
cevu rjecn. s. v. misliti.
Ml) misliti s cim. I s onijem rije-
cima .... ja sam upravo mislio, da bi clanovi
drustva najprije sami pocoli uciti. Vuk pisma 24.
ii) misliti suprot cemu. Kovati i
misliti suprot iskrnemu, doklem ti molis Boga
.... tezi grijeh jest nego u drugo vrijeme. S»
Matijevid 42.
Jj) misliti u cemu Hi u sto. Da se
ispuni sve, sto u sebi mislim rad nih nepokoja.
G. Palmotid 1, 327. Sto kcercu tvu vrijednomu
Matijasu dat odredi, lijepo u srcu mislis tvomu.
1, 342. Misli u sebi, kolika je. J. Kavanin 438b.
A on poce u sam sebi misliti. M. A. Rejkovid
sabr. 43. Ja se na spisateje nase, koji u ovome
djelu misle drukcije od mene, ne srdim. Vuk
pisma 95. Da Zagrepcani u ovome poslu svi
misle onako kao V. Babukid. Vuk slav. bibl. 1,
92. Carev sin .... stane misliti u sebi, sto bi
to bilo. Nar. prip. vuk 24. Mislio sam u razumu
mome, da bi moju silu sakupio. Nar. pjes. vuk
5 (1865), 397. — Upita ga : u sto mislis ? i odgovori
on, da u negov trud (t. j. m,isli). I. Drzid 88.
kh) misliti vrh (svrh, svrhu) cega.
Vsu onu nod sta misledi svrhu te stvari. Tran-
sit 237. A samo vrh toga mislit mi nije mod.
H. Lucid 266. Misledi vrh moga trudnoga zitka
gredih. P. Zoranid 7. Poce misliti svrhu ona dva
covika. P. Macukat 18. Jedan osobiti slucaj dao
mi je mnogo misliti svrh kaluderskoga cina. D.
Obradovid ziv. 42. Koje je cudo, da se ne go-
vori vrh tega posla, kad se i vrhu nega ne misli?
A. d. Bella 151.
II) misliti za sto Hi za cim. Ne
misli za tuj stvar. N. Najeskovid 1, 220. Jer ne-
pravdu hudu moju svakomu du navijestiti i za
grijeh du moj misliti u vjecnomu nepokoju. I.
Gundulid 199. Tasdina jest zivot ovde dug zo-
liti, a za dobar nigdar ni malo misliti. A. Ge-
orgiceo nasi. 3. Ved ne misli za postene, a jos
mane za spasene. V. Dosen 82b. Malo mislih ja
za hranu. N. Marci 99. Za Koburga sto mislis?
malen ti se cini? J. Rajid boj 32. Misliti du
za grih moj. G. Pestalid 5. Stanu mrziti jedan
na drugoga misledi svaki za drugoga: da ovoga
nije .... ja bi cest zadobio. Vuk dan. 3, 140.
Kakogod sto se pro Gusanac nadao, da de biti
u Beogradu vezir .... tako je sad mislio Regep
za sebe. dan. 5, 26. Te ne sluSa cara destitoga,
za vezire nikad i ne misli. Nar. pjes. vuk 2,
266. A vidjedete i sad iz moje poslanice ....
sta ja mislim za danastii zagrebacki pravopis.
Vuk Slav, bibl 1, 91. Sto ti za to mislis V Go-
vori se u Sarajevu. D. Surmin rad jug. ak. 121,
208. — Vede misli za dobiti vjekovitom neg' za
kratkom i vremenitom. B. Zuzeri 66. Onaj naj-
mladi je^lnako misjase za svojijem sestrama. Nar.
prip. vuk' 194.
MISLITI
764
MISLITI
e) misliti s dopunom u inf. Ter mi-
^}ah prijo doc ria svrhu zivota. N. Najeskovi6
2, 49. Kako 6e se virovati, da oni misle umriti?
J. Banovac pripov. 7.
f) Glagolu misliti sluze za dopioiu
recen ice.
(lUj recenice bez ikakve rijeci, kojoin
bi se izricala nihova zavisnost. Zajer mislis, jos
si mlada? V. Uosen 126*. Jer od vode il' od
mora smrt je misle, mnogo fjora. 1751^. Ona
misli, niko jo ne slusa. Nar. pjes. vuk 1, 172.
456. Oni mi.sle, bakracliju skida (t. j. Milos). 2,
142. Misli Marko, bila bi mu juba. 2, 224. Misle
Turci, ne zna turski Marko. 2, 436. Svak ce
mialit, nima indat ide. 4, 185. Duva vetrina,
krse se drva, mislis, sve ce iz korena izvaliti.
Nar. prip. vuk 179. Misje pasa, ni biti mu ne
ce. Osvetn. 5, 99. A gdje sojka graknula nad
nime, misle, etc za siju soldata. 7, 85.
hh) recenice, koje su upravo upitne.
Misjase, koje bi onoj pozdrav}enje. N. Ranina
16'''. Tuzna majko, misli samo, ke ces hvale po-
dat uami. I. Gundulic' 388. I to vazda u pameti
drzase svojoj prigodu, ca bi bila, misleci onu.
F. Glavinic cvit 341lJ. Misli _u sebi, ke darove
on, gospode, spravja tebi. G. Palmotic 1, 273.
Misli, je li isto gore. V. Doseu 58-». Misli, je 1'
ti dano za to. 76». Mislila je Novkiiia devojka,
kom ce poslat tri narance zute. Nar. pjos. vuk
1, 625. Nego misli m, moja deco draga, cime cu
je darivati Laza. 2, 185. Pa on misli, sto ce i
kako ce. 2, 383. Misli aga, §to ce od zivota. 4,
488. Svaki misli, sto co koji reci. Ogled, sr. 130.
Jer ja mislim tavnom noccom, tavnom noccom,
belim danom, otkle ce mi kniga doci. Nar. pjes.
Vila (1868) 643. Sad pocel oiac plakat i mislet,
kako ce svoju k6er tu pustit. Nar. prip. mikul 4.
<:v) deklaratione recenice.
uaa) s veznikom da. Kada mis|a-
homo, da ce mirov.iti. I. T. Mrnavic osm. 71.
Mnoge stvari cineci, ke misle da 6e jin biti
ugodne. P. Eadovcic na6. 43. Mi ludi misjamo,
■da I'lihov zivot bijase ludost. M. Eadnic 14'^. Da
liih nije, mis|ahomo. I. Zanotti en. 5. I o torn
mislec, da bi moga smrt preteci. J. Kavahin
224i"'. Mislim, da <5e biti muka naci za te sad
poruka. V. Dosen 301^. Mi smo mislili, da je
nacirien. M. A. Rejkovic sat. 14. Ubijau kogaj^od
susricu Pojaka ili kogagod misle da je Pojak.
A. Tomikovic ziv. 15. Ti ces misliti, da je cista
yoda. P. Bolic viuod. 2, 11. Mislila sam, da
Jubim juiiaka. Nar. jjjos. vuk 2, 558. Za ovoga
Smail-agu Oont;iji(!:a mislilo so i govoriUi da je
izmedu prvijoh junaka u turskome carstvu 4,
458. liudala kad cuti, misle ga da je mudar. Nar.
posl. vuk .-50. Nili mislim ja niti vaja da misli
ko drugi. da su i u ovoj kriizi sve rijeci naroda
uasoga. Vuk rjefin. (1852) predgov. i. Misleli su
oni, da jo vola riba. Nar. pjos. istr. 2, 22.
hbh) s veznikom jer. Dufia moja
jadovrio potamiii misleci, jor tvoja milos ved
6 nouio ni. N. JJimitrovic 3'.». Misloc^i, er posluha
o6ina ui u 6om ne slijodili. 81. §to ne mislih
tu2na priju .... jere jodna Ijepos mnoga vik
alubodiia sama nijo. I. Gundulic 85.
b. misliti u znaicHu: namjcravati, na-
kanimli ne. IJ rjecniku Mikalinu (misliti, imati
u Hrco, haboio in aniiuo, esse in animo alicui),
tt VuUifjijinu (misjono, pen-tatiuuonto, vorsutzlich,
— /xiHwuuinc partici/tu ,s noijfin tniUfnem nema
drug,- potvrde osnn n Stulicti) i u Stulidevu (,mi-
d|ono, uuniulto).
(l) uopce Stvorihb milostb gradu Du-
brovniku .... spomenujuce staro prijatejstvo i
i Jubovb, koju su imali s mojomb bratjomb i sb
mnomb, a mi mislimo takodere i bo}e (iz druge
polovine xiv vijeka). Mon. serb. 43. Nu ga usiliri
ja najprije, da mi otajna sva spovjje, ka misjase
huda Troja. G. Palmotid 1, 218. Sto sad mislis,
Senkovicu Ivo? Sto sad mislis, cemu li se nadas ?
Nar. pjes, vuk 3, 398.
h) s dopunom u inf. Dori jedanb nasb
tefie .... ne mislimo umbknutb (iz pocetka xv
vijeka). Spom. sr. 1, 39. Videci vernu sluzbu
nasega sluge, ku nam sluzi i ku nam misli na-
prida sluziti (iz xv vijeka). Mon. croat. 85.
Ustmi misju ti skazati vse one stvari. Transit
208. Potaknul djavlom mis|a§e ih vsih ubiti.
Mirakuli 106. Ke pjesni poslati ja mislim u kril
tvoj. M. Vetranic 1, 6. Ako mislis moj sin bit,
cini, §to ja hocu. M. Drzic 407. Koji mu grijeh
drago ako misli uciniti, tudije bizi iz liega duh
sveti. M. Divkovi6 bes. 552. Pak s izboi-om od
junaka .... misli udrit na Po|aka I. Gundulic 359.
Djelo, koje se cini ili koje se misli uciniti. S.
Matijevid 20. Sred uecistijeli ako bluda sramne
mislis dni voditi. G. Palmotic 2, 33. Ali bi ja
scinio, da se misli s tim pokriti obist i uzgane.
A. Kadcic 534. Mislio sam uteci se k duhovom
nebeskim. F. Lastric test. 99b. Po dopustenu
kapotanovu imadose sricu za kazati ouo, sto u
srcu misjahu re6i. A. Kadic razg. 105. Grisnice,
promini zivot, ako ne mislis upasti u onu jamu
punu svakih zalah i mukah. J. Banovac razgov.
95. Otide k obloku misleci one rici ostrugati.
A. Kanizlic kam. 731. Tko se misli zeuit, ima
se zenit svojom prilikom i svojom vrstom. M.
Dobretic 420. Dokle napridovati mislite u sli-
posti va§oj? I. P. Lucie razg. 12. Niti je kadar
sebi vremena dati, da razsudi o onom, sto misli
reci. D. Obradovic bas. 180. Pak kako mislis
onda ziviti ? M. A. Rejkovic sabr. 16. Ako mi-
slis Bozij biti, cini dobro za zivota. Nar. pjes.
vuk ], 137. Ne misle se ubiti (t. j. inomak i dje-
vojka), vec se misli | ubiti. 1, 355. Mislis li me
mrtva pozaliti, pozali me, dok sam u zivotu. 2,
268. Nego sjutra mislim u Kosovu za riscansku
vjeru poginuti. 2, 311. U predgovoru ja mislim
o ovome govoriti vise. Vuk nar. pjes. 4, 68. Je
li mislis Budim grad predati? Nar. pjes. istr. 1,
37. — Ocaino 2^}'i>>tajti i prim jer i, s eiipsom in-
jinitica: Od drva sto demo, kud s nimi mislimo
(t. j. ici) '^ M. Vetranic 2, 295 i M. Drzic 467.
Nije krivac oni, koji ne od svojo dobre voje ni
misleci (t. j. ubiti), lua iznoaadke ubije. J. Ma-
tovic 378
c) Mjesto inf. ino£e biti redenica
s veznikom da. Na koliko sebi m\\\(h) misli blago
da razdiii. V. Dosen 73''. Kad svatovi misle da
polaze. Nar. pjes. vuk 2, 541. Ved tu care poda-
siti ne de, misli, svoju da okrene vojsku. 3, 51.
To govori, al' Boga ne moli, vece misli, tako
da uradi. 4, 260. 'fiesto sam mislio, da vam sto
piSem. Vuk slav. bibl. 1, 90.
c. htjeti, ze]eti. U rjecniku tituUcevu
(dobro misliti za kijemgod, cijed koga, diligere,
adomare aliquem, — zlo misliti za kijemgod,
cijed koga, odisse aliquem). Ne moze se u svi-
kom primjeru razahniti, koje je upraoo od ta
dv(i znactna. Kako mogu Isukrstovim zarucni-
cam koje zlo misliti. F. Vrandid ziv. 58. Koji
.... svakoinu dobro misli i zeli kako sam sebi.
M. Divkovid nauk 17<i. Koji .... drugomu zla
no mislo ni cine. bes. 22. Milosta .... ne misli
zlu, U9 veseli se svrhu uepravde. I. Baudulavic
MISLITI
765
MISNI
27a. Drzan jo ne mrziti na nega i ne misliti
mu zlo od osfecenja. B. Kasic zrc. 98. Zasramili
se i odvratili so nazada misleci nama zla. rit.
435. Drugo ne misjase (t. j. Isus) nego odkup-
]enje svoji zarucnicah, drugo ne ze)ase nego
proliti krv svoju za riiovo spasenje. F. Lastrid
test. 149b. Molim, da se prode siromaha Mjelo-
vana (sic. 'J .... koji ne misli zla ni ticici u go-
rici. A. Kacic razg. 337. Al' lakorai i po smrti
misli tude dobro drti. V. Dosen 73*. Kad se ne
bi duSi zlo mislilo ni iskriiemu. M. Dobretid 212
Ona (t. J. luhav) ne uvriduje se niti komu zlo
i osvetu misli. B. Leakovic nauk 327. Jodna mu
noga drngoj dobra ne misli (kaze se za coeka,
koji nikom dobra ne misli). Nar. posl. vuk 112.
Kad se ko pravda, da nikomo zla ne misli i ne
cini (Viikove rijeci). 125. Sto ti god misli onaj
(t. j. Vlah) pod astalom, to ti misli i onaj za
astalom. 287. Vi ste mi-lili zlo po me, ali je
Bog mislio dobro. D. Danicic 1 mojs. 50, 20. Ja
nikome ne pakostim ni zla mislim. S. l^jubisa
prip. 71.
d. hrinuti se, starati se. Vjera ti bud'
moja, mislit cu tobome. F. Lukarevic 20. Nu mi
cini zlo misliti,_ da s vidjena sinocnega nije se
poso poraziti. G. Palmotic 1, 352. Zatvor' miran
i bez misli suncane oci najmilije, nebo pokli
tobom misli i s zvijezdami straza ti je. I. Dra-
zi6 50. Ispovidnice, koji ne samo dusom svojom
mislis, nego jos i drugi duse sudis, odrisujes i
na put od spasena meces. M. Dobretid 193. Mi-
slit ce vece za sebe neg' za tebe. B. Zuzeri 151.
Tzgubi ga pa ne misli hranom, ti ne misli hra-
nom ni gospostvom. Pjev. crn. 6*'. Znam, da si
je ti mojfmu ocu obecao, a sad misli ti. Prav-
donosa (l')52) 33. Ako su zadrugari prcijom bo-
gati ili za sve sami misle (iz sjev. Dalmacije).
V. Bogisid zborn. 104. Misli, da se udomis, dok
si mlada i jaca. S. ^ubisa prip 78. — Ovamo
se mecH i ova dva primjera , u kojima jyas.
partic. mis|en znaci: zabrinut. Tako stase vsaki
vele mis|eu. Mirakuli 61. E.ado ti bih ja znati
toj, ca se zgodi nemu i noj, misjena ja za toj
hodim. M. Gazarovid 105.
2. misliti se.
a. isto sto misliti pod a. Muci bane,
ne govori nista, ved se misli i u zem}u gleda.
A. Kacic razg. 122. Alislite li se, da znadu, sto
je potrebito za sahraniti se? A. Kalid 383. Mi-
slio se ostar Magarine, mislio se, sto ce i kako
ce. Nar. pjes. juk. 137. Pak izide na demir-
Sardake, pak se misli, sto ce od zivota. 154. Mi-
slio se od Udbine Mujo, il' je ono alem kamen
dragi, il' tovari trgovackog blaga? 533. Misli
voda, sta ce od Turaka .... mislio se pa se do-
mislio. Osvetn. 2, 95. Mislio se, na jedno smi-
slio. Nar. pjes. petr. 2, 169. Sve se misli Jak-
sicu Scepane, ne bi 1' kako curu izdvorio. 2,
652, Ja sam svakako se mislio i moju pemet
proucio, pa nisam u rioj nasao, sto drugi ne bi
imali. M. Pavlovic rad. 40. Misli se kao vuk u
jami. Nar. bl. kapet. 388. Misliti se i mis|eti se
govori se u Lici na pr. Da du ja nega ove je-
seui zeniti, ni misliti (misjeti) se ne mari, a
kamoli govoriti. .1. Bogdanovid. Mislila se ki-
dena djevojka, sve mislila, koga b' poslusala. Iz
neke nar. pjes. busanske. D. Surmin.
b. isto sto misliti pod d. U rjecniku
Stulicevu (misliti se kojom stvari, curam habere
de re aliqua,^ — citira se nekakav pisac
Dubrovcanin). Sto imaju s mom kderom bogoyi
ciniti, sto li se ne vjerom i stanom misliti? G.
Palmotid 2, 92. Nq s previsnom tvom pomodi
znam, da ti se mislis za me. I. Dordid salt. 13L
Ovako upisa, ne er se Bog ne misli zivinama,
nego er se toliko misli covjekom. D. Basic 133.
Ko grede uz tebe .... ko li se misli kojugodi
ti dati utjehu pri smrtnomu rastanku? I. M.
Mattei 324. Boze pravedni, ti, koji se mislis ri-
bam. pticam i svijem zemajskijem zivudijem.
A. Kalid 25J. Gospar je duzan odijevat vas, a
vi za negove posle ne mislit se, ne brinut se ?
394. Kredi ti, oce igumane, ne misli se nista za
manastir. Nar. prip. vrc. 115. Gdi se god za |ude
mnogo misli vlada i ona im sve odmijera, to ti
je po ne gore. M. Pavlinovic rad. 5. Ona (t. j,
domacica) se misli za hajine kudnih tezaka od
Makarske u Dalm.). V. Bogisid zborn. 63.
MISLIV, adj. koji se moze misliti. U Stulicevu
rjecniku (quod intelligi vel mente percipi po-
test .... intelligibilis, cogitabilis s naznakotn,
da je iz glag. brevijara) i u Sulekovu rjecn. zn.
naz. za nem. denkbar, tal. pensabile. — Ispor.
mis|isf.
MISLODIN, m.
a. bilka, koja se zove i mesliden (vidi tamo).
TJ rjecniku Vukovu (Art Blume, herba quaedam
s primjerom iz neke nar. pjesme: ibrik uosi, mi-
slodin zaliva * s naznakom, da se govori po ju-
gozap. krajevima). Mislodin, Ocymum basilicum.
B. Sulek im. — ■ Akc. moze biti i misl6d£n, gen,
mislodina.
b. selo u Srbiji u okrugu podunavskom. S.
Koturovid 446.
MISLOPO^E, n. zaselak u Srbiji u okrugu
rudnickom. S Koturovid 446 (zapisato Mislo
Poje). Mislopoje se nalazi na desnoj strani [bra
.... Za postanak imena sela narod zna ovu
pricu: Kad je Kra|evic Alarko posao na Kosovo,
zadrzao se ovde 3 dana razmis|ajudi, dali da ide
ili ne. Otuda je doslo ime zaseoku Mislopo|e,
Etnogr. zborn. 6, 645.
MISLO VIC, m. prezime zabilezeno u ispravi
XVII vijeka. B,. Lopasid spom. 2, 74. — Izvedeno
od imena Mislo (isto sto 1 Mislen, vidi tamo),
kojemu nema potvrde.
MISLOVO, n. selo u Bosni u okruzju sara-
jevskom. Popis zit. bos. i here. 640.
MISLOV VEH, m. nekakvo mjesto u staroj
srpskoj drzavi zabi(ezeno u dvije isprave xiv
vijeka i otud u Danicicevu rjecniku.
MISLUCAJNICA, /. nekakvo mjesto na ostrvu
Krku. Zborn. za nar. ziv. 4, 234.
MISNI, adj. koji pripada misi, t.j. katoUckoj
sluzbi Buzjoj. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu
(misan, misni, sacri, ad sacrum spectans, —
misna sluzba, solemnia).
a) Pridjev je zdruzen s imenicom, koja znaci
sto konkretno. Jer ca su ino crikve i klostri
nego misne kude? .... Jesu takoje djaci studi-
jali radi miso, da budu misni popi. Proroci 225.
U misnih knigah. Ivan trog. 34. Kalez i ruho
misno. I. Ancid vrata 2431^. Odside sebi prst
misni, da ne govori mise. ogl. 82. Misnik bu-
duci podeo se oblacit u ruho misno. I. Grlicic
88. Svrhu cistode i lipote ruha misnoga. F. La-
strid od' 5. Da osmradi ruho misno. V. Dosen
112*. Od molitve .... koja u knigi misnoj pise
se. I. Velikanovid upud. .3, 423. Misna ha|ina je
ona, koja se na misu nosi, stajada. M. Pavlino-
vid. Misna odida, t. j. svecana. J. Grupkovid.
b) Pridjev je zdruzen s imenicom, koja znaci
sto apstraktno ili bestjelesno. Kako i sada va
ograciji misnoj so govori. Narucn. 27'*. Naredbe
misniCki
766
MISNIK
tve misne .... nam ti 9U korisne. D. Barakovic
jar. 106. Zato mu mi ne moremo nauditi, jer
misna kripost smeta. I. Ancic svitl. 24. U misna
mu doba pale lisice s ruku. 37. Misnik .... vas
ostali misni posao u6ini. I. Grlicic 88. Sv. crkva
u misnije molitva obi6aje moliti: oslobodi nas
.... A. Ba6ic 88. U tvojih svakovrstnih pripo-
rucujem se molitvah, a navlastito misnih. I.
Kralic 4. Kako u virovanii misnomu pivamo. J.
Filipovid 1, 432^. Onda se oni dan slobodno
more raditi od misno doba. A. Kanizlid bogo-
Jubno3t XXXII. Nedostojna za stati u vrime sve-
toga misnoga posvetilista. I. P. Lucie razg. 26.
Kako se poznaje iz molitve misoe. I. Velikano-
vic upuc. 3, 497.
MISNICKI, adj. koji pripada misnicima Hi
mtsniku kojemngod. V rjectiiku Belinu (sacerdo-
tale) t u Stulicevu (sacerdotalis s naznakom, da
se nalazi u F. Lastrica).
a) misuicki je onaj, koji pripada krscan-
skim (osohito katolickim) misnicima (Hi misniku),
Koji smo cast misnisku primili. A. Georgiceo
nasi. 325. Boze, koji si cinio slugu tvoga mis-
ni6kim dostojanstvom ziviti. B. Kasic rit. 175.
Da ne titete u postenje misnicko. I. Ancic svitl.
34. Uzme kadionik od sluge, koji ne }ubi ruke
misnicke. L. Terzi6 336. Skalini, po kojim se
ulazi na dostojanstvo misnicko. A. Bacic 402.
Kako mi priklonimo usta k misnickome uhu.
J. Banovac j)ripov 33. Zloca mi.snicka ne raz
mode ploda mise. razgov. 236. Isto one tilo i
ona ista krv sada se prikazuje na otaru po ruke
misnidke. J. Filipovid 1, 72*. Nemojte sciniti,
da je dostojanstvo misnidko nizo od krajevskoga.
F. Lastrid ued. 316. Nikola papa .... dize Fo-
ciju sve dostojanstvo misnicko i oblast crkve-
nidku. A Kanizlid kam. 128. Na upitana mis-
nicka slide odricaria djavla paklenoga. M. Do-
bretic 51. Drzi u sebi tvoje oblasti Jmisnidko
do^tojane. I. Dordic ben. 80. Vas puk slozivsi
svoje molitve s molitvama misnickima. B. Lea-
kovid nauk 300.
b) misnicki je onaj, koji pripada staroza-
vjetnim (jevrejskim) misnicima (t.j. svestenicima).
Slova, koja bijahu zapisana na hajini misnickoj.
M. liadnid 56*. Aaron s misnici pod barjakom
zlatnim, zlameujem dostojanstva misnickoga. F.
Lastrid test. 391*. Veliki misnik .... vrhu svega
toga imadijaSe misnicku kapu, a na celu zlatnu
plodu. E. Pavid ogl. 147. Otide (t. j. kra\ Saul)
k poglavici inisnickomu. prosv. 2, 99. Ucini
brata Arona za poglavicu misnikah i da od ne-
gova kolina, a ne od drugoga unapridak imadu
biti misnidko poglavice. A. Kacid korab. 79.
Ukaza mu se u snu poglavica misnikah zudin-
skih u ajinam misnidkiin. 310. Petar .... motri,
ima li gdi vatra, vidi u dvoru misnidkoga po-
glavice, unide uuutra grijati a.<. i). liapic Go.
Isukrst .... bi jjrivoden prid poglavicu misnid-
koga. J. Banovac blagos. 221. Da jo potribito
rteinu (t. j. Isusti) mioga trpiti od starisinah i
pisacah i poglavicah misnidkih. L Velikanovid
upud. 1, 146.
MIHNICNAK, misnidAaka, m. nekakva crkvena
knign za potiku misnicima, lat. sacerdotale. Sa-
mo H pnmjeru : Misnidr'iak oliti narudnak mis-
nidki rimski .... sacerdotale liomanum. M. Do-
bretid 461.
MISNICkIISIA, /. iensko, koje ima sluzbu i
fast misnxfku. Samo n primjrru : Koja (t. j. jnati
Hnmnln i Rema) bududi hudih bogovah misnid-
ki/m (grijeskom je -S- mjeaio -ft-) i ftistodu
oskvrnila . . . . bi od pravde ubijena. A. Kacid
korab. 271.
MISNIK, m. covjek, koji moze misu citati,
svestenik, pop. Bijec se ova nalazi samo u pi-
saca, i to samo u katolickih. Sa znadenem lat.
sacerdos, tal. sacerdote, nem. Priestor u rjecniku
Mika{inu, Belinu, Bjelostjencevu, Voltigijinu,
Stulicevu i u Vukovu (u ovome s naznakom. kod
krSd.).
a. misnik je najcesce katolicki svestenik, sto
je vrlo lako razumjeti, jer se samo katoliika
sluzba Bozja zove misa.
ct) uopce. Misnik .... pristupa k otaru.
A. Komulovid 55. Misnik . . . . u kipu Isukrstovu
govori misu. M. Divkovid nauk 173a. Da se oni,
koji ne bihu joSter, ucine misnici. B. Kasic in.
60. Zapovida (t. j. papa), da zenska glava nima
.... pri oltaru misniku sluziti. F. Glavinid cvit
98b. Nacin za ispovidati se prid misnikom. Az-
bukvica 23. Ki su crkve hvala i dika i postenje
svih misnika. J. Kavanin 120^. Ter se pokloni
misnik s kolinmi sv. sakramentu. L. Terzid 5.
Misnik s velikim strahom govori: velicanstvo
tvoje fale audeli. S. Margitic fala 230. (Isus)
misnicim vlas dopusti uzvisouu vrh naravi. I.
Dordic uzd. 127. Misnik prima oblast za odri-
sevati grihe. A. Kaddid 57. Misnik na dan ne
more vise od jedne mise redi. A. Bacic 3i3.
Voce puta od vnogih raisnikov vidih. I. Krajid
4. Da su toliki misnici naroda nasega, koji so
latinskim jezikom ne sluze. B Pavlovid 3. Sveti
Gabin misnik, inucetiik. A. Kacid razg. 11. Upita
ga misnik : roci mi, kakva su to prikazana. J.
Banovac razgov. .^6. Slavnoga biskupata zagreb-
skoga misnik. V Dosen i. Papa imado siliti
svestonike iliti misniko, da se ni po jedan nacin
ne zone. A. Kanizlid kam. 89. Misnik niki upade
u proklo-stvo. M. Dobretid 83. Trijoba je . . . .
pristojnijem posteiiom razgledati ono, sto dini
misnik. T. Ivanovic 64. Nema stana za misniko,
nema ga ni za biskupe. M. Pavlinovid rad. 93.
Cim misnik dodita vandeje. Osvetn. 4, 45.
b) mladi misnik je onaj, koji je skoro za-
poplen. U rjecniku Bilinu (sacerdote novello) i
u Stulicevu (sacerdos novus). Kad mogu mladi
misnici .... posvotiti ostiju. A. Badid 283. Sto
prociiiujeto da se ima redi danas od onoga mla-
doga misnika? F. Lastrid tost. ad. 11 b. Ukazuje
se, da je mladi misnik ogledalo prikazujuce Boga.
E. Pavid prosv. 2, 117.
b. misnik se katkad nalazi i za sveHenika
grcke crkve. Misnici svitovhi grcki, to jest popi.
I. Ancid vrata 219. Govoredi, da su misnici grdki
obidajni one, koji kradu .... odrisivati. A. Ba-
did 115.
e. misnik se dosta h'sto upotreb^ava za sta-
rozavjetne (jevrejske) svestenike. I tako iduci
k misnikom zndinskim ozdravise. I. Andid svitl.
181. Saul .... dini umrijeti Abimeleka s osam-
deset i pet misnicima. M. Kadnid 392^. Od mis-
nika Zakarijo, oca sv. Ivana krstiteja. S. Mar-
gitic fala 89. Aaron s misnici pod barjakom
zlatnim. F. Lastrid test. 391*. §imun bijase mis-
nik staroga zakona. nod. 346. Koji ono godine
bijaso veliki misnik. E. Pavid ogl. 612. Drugi
put ga pomo2e i obrani veliki misnik Abimeleh.
prosv. 1, 23. Melkisedek, misnik Bozji i kra}
salemski lipo ga blagosovi. A. Kadid korab. 17.
Idaju naprid misnici nosedi korabju Boziju. 106.
Evo ti Juda Iskariot prokleti s velikim mlos-
fitvom vojnikah difuckih sti?.e, medu kojima bi-
jau poglaviti misnici i principi. D. Rapid 1.
MISNISTVO
767
MI§
Plakase sv. Grgur promisjajuci slipocu staroga
Eli misnika. J. Banovac razgov. 26. Kako su u
staromu zakonu misnici imali oblast. 249. Petar
. . . . u dvoru velikoga misnika trikrat zanika
mestra svoga. I. P. Lucie razg. 30. Kojeno Levi
ima od starine veliki uhod u vladane puka; iz
kojena riihova bijahu misnici. D. Bogdani6 88.
d. misnik se upotreb^ava katkad i za ne-
znahozacke soestenike. Bog .... pusti na nih {t.
j. na neznabosee) strasnu tminu, u nevirstvu
neka ginu uzimajuc za svog Boga holog duha
paklenoga, kome crkve sazidase i misniko nado-
dase. V. Doseu 13*. Ovo vide6i misnici idolski
smutise se veoma. F. Radman 21. S velikijem
misnikom bozice Astarte. D. Bogdanic 7-4.
MISNISTVO, n. sacerdotium. Pored misnistvo
nalazi se u pisaea i misnictvo, u gdjekoji'i i
misnicstvo, pace i misnistvo (u J. Filipovica i
u J. Banovca) i misnivstvo (m B. Leakovica).
Izmedii rjeenika samo u Stulicevu (misnistvo,
sacerdotium).
a. misnistvo je sluzba i cast misnika.
a) katolickoga. Misnika zle svuce Bog iz
misnicstva. I. Ancic svitl. xvii. §to je misnistvo?
Jest jedan red sveti, po komu se daje dvostruka
oblast duhovna. A. Kadcic 48. Zasto je Bog
misnike osobitim nacinom posvetio i obrao i
prilike sebi uciuio i dionike svoga vicnega mis-
nifistva. S. Margitic fala 292. Jerbo se iziskuje
.... misnistvo, k(je je mogustvo dano apo.sto-
lom. A. Ba6i6 39.3. Na dostojanstvo misnistva
zvati me dostojao si se. B. Pavlovic 21. Nase
misnistvo jest tako .... da imamo Bogu posve-
tilista i molitve prikazat. J. L'ilipovic 1, 72^1
(na istoj strani jos dvaput dolazi lik misnistvo).
Pomrcalo je sunce svetoga misnistva. F. Lastric
test. 332^. Dade liima i nihovim u misnictvu na-
slidnikom oblast A. Kanizlid bogojubnost 54.
Nekrizman primio je red misnistva. kam. 576.
Oblast za posvetit tilo Isusovo prima se zajedno
s pecatom svetoga misnistva. M. Dobretid 114.
Biskupstvo, misnistvo i djakonstvo od Boga
jesu naredeni. I. Velikanovic upu6. 3, 151. Oni
drugo ne dostizu od misnistva liiova nego ono,
sto Juda od apostolstva. I. P. Lucie bit. 6 Svi
sveti strasili su se od misnictva kako od velike
tego6e. 38. Sakramenat reda svetoga, po komu
se |udi obiraju, rede i posvecuju za misnivstvo.
B. Leakovic nauk 224 (,misnivstvo' je jos i na
sir. 158 i 227 iste knige).
b) starozavjetnoga (jevrejskoga). Oni, koji
bijase bo}i od svije (t.j. Aaron), bijase dostojan
misnicstva. M. Kadnii 20*. Kadionici onizije,
koji bijahu ugrabili misnicstvo. 541b. Eli misnik
bija§e upao u neprijatejstvo s Bogom i bi skinut
s misnistva. J. Banovac prip. 253. Za nim na
vojvodstvo i veliko misnictvo stupi sin negov
Ivan s pridivkom Hirkan. E. Pavi6 ogl. 458.
Menelao receni, koji uzade na pristolje velikoga
misnika .... bi iz obasti velikoga misnistva
svucen. 323. Nije li Heli, misnik veliki, izgu-
bivsi Boga izgubio i misnistvo? D. Eapi6 76.
Antiok .... veliko misnistvo po svojoj vo}i sada
davase, sada uzimase. I. Velikanovic 1, 100.
b. misnistvo moze biti i nam. coll. j^f^ma
misnik, t. j. skup misnika, svestenstvo. Ovo bo-
gojubstvo duzno je sve misnistvo i vas puk ....
Mariji pokazivati. Grgur iz Vare§a 138. Namje-
nujuc ove rijeci naosob misnictvu dalmatiu-
skomu. M. Pavlinovid razl. sp. 101. Misnictvo
je ca§6eno, ali vise radi starinskog bojarstva
nego radi bogojubstva. 413.
MISNUTI SE, misne se, pf. Kad ko pozeli
sto izjesti, n. pr. bonik ili teska zena, te se
rece; misnulo joj se na jabuku. L. Zore pa}etk.
110, 225. Gooori se u Boci Kotorskoj. Slovinac
(1883) 231. U rjecniku Popoviceou (Lust bekom-
men auf oine Speise. vom Kranken). Glagol ce
stajati u svezi s rijecina misao, misliti (t.j. po-
tnisliti na sto). Ispor, miskati se.
MISOCA, /. a) solo u Bosni u okruzju sara-
jevskom. Popis zit bos. i here. 610. — b) rijeka
u Bosni. F. Jukic zeml. 35. Zborn. za nar. ziv.
8, 81.
MISOVAN, misovna, adj. zamislen, zabrinut.
Stegnuto od misaovan L. Zore pa^etk. 110, 226.
Akc. je zabijezen misovan, misovna, alijesumniv.
MISOVNIK, m. selo u Hercegovini. Popis zit.
bos. i here. 640.
MISTE;^IN, m. nekakav brijeg u Po}icima (u
Dalm). Zborn. za nar. ziv. 8, 191.
MISTERIJ, m. MISTERIJO, n. tajna. Iz lat.
mysterium (a ovo iz grc. fivar/jQioi') ili iz tal.
misterio. Spomijenajuci nam ocico i bistro mi-
sterio ili otajnos, koju smo odlucili meditati. B.
Kasic nac. 8. Nasliduje drugi misterij slavni od
slavnoga otasastja Isusova na nebesa. M. Jer-
kovid 80. Imas razmisjati u tvojoj molitvi mi-
sterija i otajsbva od muke i uskrsnutja nasega
spasiteja. I. Drzid 40.
MISTIJA^, Mistijaja, m. nekakvo mjesto u
Hercegovini. Etnogr. zborn. 5, 805. — Akc. za-
bijezio V. J^esevid.
MISTIO, gen. misdela, m. nekakao sud. Go-
vori se u Perastu. T. Brajkovid 16. Gen. misdela
je po tainosnem govoru mjesto mistjela, a nom.
mistio je mjesto mistjeo. — Vidi mastel (gdje
je pustane navedeno), mastel.
MISTKA, /. nekakvo zemjiste na ostrvu Krku
zabijehno g. 1.398. K. Jirecek rom. 3, 44.
MISTEIJA, /. velika zidarska zlica, kojom se
mijesa i grabi melta. Bice iz kojega tal narjecja ;
u knizevnoni tal. jeziku pomenuta se zlica zove
mestola. U rjecniku Mikalinu (nema u azbuc-
noni reda na svoine mjestti te rijeci, vec se na
lazi s. v. gladiti: ogladiti zid mistrijom, truUisso)
i u Vukovu (die Kelle, Maurerkelle, truUai.
MISIJE., m. nekakav sudic, casa ili zdjelica.
Samo u primjeru: Nalijavb misurb plbnb ta is-
pij i hodi mnogo. Starine 10, 112. Rijec je iz
istoga spomenika usla i u Danicicev rjeenik, gdje
je zabi\eieno lat. znacehe patina. — Mozda mi-
sur stoji u svezi s rijecju misa, koju imaju neki
Slav, jezici (staroslov., rus., ces., po}.) u znacenu:
zdjela, za koju se slao. rijec misli da je po-
stala iz lat mensa (sto, trpeza) mozda preko
grc. f.i(vaa. Jos blize stoji arnautska rijec istoga
znacena misure.
MIJ?, m. poznata zivotinica iz reda glodavaca.
Akc. se mijena samo u gen. plur. misa; za du^i
plur. bi(ezi Vuk u rjecn. akc. misevi, miseva,
ali po Hrv. (a mozda i drugdje) govori se i tu
misevi, miseva. N. Simid nast. vjesn. 8, 108.
Mijec se nalazi u svim slav. jezicima, na pr. sta-
roslov. mysb, rus. Mtiiiib, ces. mys, po^. mysz i
t. d. pa i u veeini indoevropskijeh jezika, n. pr.
staroind. mus, grc. /uvg, lat. mus, ncm. Maus
(staronem. mus) i t. d. Korijen se ne moze si-
gurno postaviti. Osobina je nasega jezika, sto je
u nemu rijec mis muskoga roda, dok je u dru-
gim Slav, jezicima zenskoga. Sa znacenem lat.
mus, tal. sorce (sorcio), nem. Maus imaju mi§
svi rjecnici osim Daniciceva (u Mikajinu pored
MISA
res
MISAE
mis ima i mjes, sto je za cijelo pogrjeska). Naj-
starije su puterde iz ;>oce<A:a xv vijeka.
a. u pravum smislu. Takoj govoru od misa,
od psa ali kegodir zivine. Narucn. 31*. Bjehu
izjeli svekolike pso, macko, mise. Zborn. (1520)
77b. Xazivaje ih mo}e i miso gospodskih hiz.
$. Kozici6 H9a. Nigdir misa nije cuti. M. Ve-
tranid 1, 22. Samo zudu ja misom se stvoriti.
D. Eanina 79a. Sve, sto se od macke rodi, sve
misp lovi. M. Drzid 307. Iraas dva misa, jednoga
bijela, a dnigoga crna. M. Radnic 169^. Da su
kone, pse, macke, mise .... od glada jili. P.
Vitezovic kron. 173. Obretohb misa bezumna i
prelbstivb jego snedohh. Stariue 2, 290. Bole je
s pticam po gori negli s misim po tamnici. Po-
slov. danic. Kad sunce vlaznu zemjii prigrije,
raogu se ploditi misi. A. Bacic 447. Kano misi
izgorili jece. A. Kacic razg. 153. Ne porodi mis
lavica. P. Knezevid ziv. 63. Neka ucuvaju nase
poje .... od musica, skakavaca, gudaca, misa.
J. Banovac blagos. 49. Stogodi maca rodi, mise
prezat sve pogodi. V. Doson 38^. Na nikoja od
riaravi rarzimo, kakono meso stakora ali misa.
A. Kanizlic kam. 563. Do niie ma(^ko, tu i misi
kolo vode. Nar. posl. vuk 75. Ko ne hrani
ma6ku, hrani mise. 150. Kad ujntru dan osvane,
ali nasred sobe velika gomila mrtvih mi§eva.
Nar. prip. vuk 53. Da po riima gladni misi trcu.
Osvetn. 3, 55.
b. u prenesenom smislu.
a) mis je u Pojieima (u Dalm.) ime soin-
cetii. Zborn. za nar. ziv. 9, 110.
b) neka riha morska. Motella communis.
Gadus mustella; tal. peace sorzo. D. Lambl
(1854J 188. Callionymus maculatus (belenus). G.
Kolombatovic (1881) 13.
(•) nekakav mekusac, Aplvsia depilans. D.
Lambl (18.54) 188.
<IJ neka bijka. Polypogon maritimus (u
juitioj Dahnaciji). B. Sulek im.
e) nekakav dio mesa u zaklatoga svinceta.
U selu Gradistu u Slav. Zborn. za nar. ziv.
5, 306.
f) mis isto Sto misica pod h i pod c. U
rje'^niku Jijelostjendevu (mis v zivotu, musculus,
^ misi ritni, glutaei) i u Jambresicevu (u lat.
dijelu: lacertus, miSioa, mis, silno strani tela,
vu kojih jakost stoji, die Maus oder die ade-
richten Theile dea ganzen Leibs, daran die
Starke liegt). Bjelostjenac dakle i Jambrehi po-
tvrduju rijeci mis znaiene, sto ga ima rijed mi-
§ica pod b; a za znacene rijeci miSica pod c
mogla bi biti ova potvrda : Tad mladi6i ....
nfaki .sfoju (t. j. djevojku) obimi rukami za miSe
popadsi .... rekose. P. Zoranid 44 (nije sigiirno,
da se ima iituti ,mise'; n izd. g. 1569 stoji
,rai/ce', a to se po Zoranicevoj grafici maze di-
latt i miSe i misce).
f/J indijski mi5. Samo u Bjelostjenievu
rjeinxku (mi^ indijanski, ichneumon).
h) morski miS, vidi kad morski.
i) slijepi miS, vidi kod alijep.
i) mis potopir, vidi kod potopir.
MIAa, w. ime isto koje i Mi§o (vidi tamo).
Dnn.is <ii7ii ne) samo u istoinom govoru. Po6iue
Jojubka gospodina MiSo Pelegrinovita, vlasto-
Una hvarnkoga. M. Pelogritiovid 1»)7. Joste do
Miso pi^a. N. Nalnskovid 1, 313.
MIS AC, inikra., m. isto .^to ?, miSic pod b. U
Sluhhvu rjeinikit (mifiac, mu^culua) i u Popo-
viieru (miflac, Muskol). — Nepouzdano.
MISAD, misadi (jamacno je takav akc), f.
nom. coll. od mis, t. j. zivotine, koje idu u istu
porodicu s misima. Same u Sulekovu rjeca. zn.
naz. kao zool. izraz za lat. murina (grijeskom
,misjad').
MI§ADER, m. isto sto misador (vidi tamo).
Samo u primjeru : Uzmi misadera, sal armoniaco
(sic!) J. Vladmirovic 15.
MiSaDOR, m. isto st:> misader. Samo u pri-
mjeru: Uzmi po unce misadora (a rukopisu xix.
vijeka). M. Medic tri }ek. 200.
MISAJKO, m. ime od mila isto koje i Mile.
U Lici. J. Bogdauovic. — Misajko je izvedeno
od osnove imena Miso nastavkom -ajko, koji je
i u imenu Milajko.
MISAJKOVAC, Mlsajkovca (bice takav akc),
m. prezime u Vranskoj Pcini. Etnogr. zborn.
5, 168.
MISAJLOVIC, m. prezime u Srhiji izvedeno
od imena Misajlo (t. j. Miso s nastavkom -ajlo
prema Mihajlo), kojemu nema potvrde. Etnogr.
zborn. 5, 998.
1. MISaK, Misaka (plur. Misaci), m. prezime
u Vranskoj Pcini. Etnogr. zborn. 5, 176. —
Mozda je ova upravo isto ime koje i Miso, pa
sluzi kao prezime.
2. MISaK, rn. ime prascu. P. Kurelac dom.
ziv. 41. Ispor. mis pod b, a. — Ne razabira se,
je U gen. misaka Hi miska.
3. MISAK, miska, m. isto sto 3 mi.sic pod b.
Samo u Bjelostjencevu rjecniku (misek, musculus).
misakiivia, /.
a) misakiha je Senka od miSa. Govori se
oko Dubrovnika. M. Re§etar stok. dial. 252.
h) bi^ka, koja se zove i misjakina fvidi tamo).
c) misjak, t.j. ynisja necist. Strasivu trgovcu
misakine u tobocu. Poslov. danic. Govori se i u
Bosni. Zborn. za nar. ziv. 1, 281.
MISAL, m. isto sto misal (vidi tamo\ Samo
u rjecniku Bjelostjencevu (kiiiga mesna, missale)
i u Voltigijinu (missale, Messbuchi.
MISANA, /. puSnica, t. j. zgrada, u kojoj se
su§i voce. Pokraceno od jemisana (a jemis u tur.
jeziku znaci: voce). Govori se u Srbiji. Etnogr.
zborn. 4, cxxiv i 63. Ima i u Popovicevu rjein.
misana, Obstdarre.
MISANKA, /. neka jabuka u kajkavaca. B.
Sulek im. D. Hire. Bide mjesto ma§anka, t. j.
jabuka, koja dospijeva 0 masi (velikoj Hi maloj,
— vidi 4 raa§a pod c).
MISANOVI6, m. prezime izvedeno od imena
Mi§an, kojemu nema potvrde, a isto je, koje i
Misa, Mi§o. V rjeiniku Danidicevu s potvrdama
iz XV vijeka).
MISANE, n. nom. verb, od misati se. U Lici.
J. Bogdanovi6.
MISAR, m!§ara, m.
a) ptica grab(ivica, koja se tako zove zato,
jer lovi i jede miseve. U rjecniku Vukovu (Mau-
sefalk, buteo). Potvrde donose jo.^ : J. Ettinger
67. 68 (lat. buteo, riem. Busard). J. Pan6i6 (bu-
teo) ptice u srb. 25. Ista se ptica zove i miSo-
lovka (vidi tamo).
h) ravnica u Srbiji blizu Sapca. U rjeiniku
Vukovu (Ebene an der Save, eine Stunde weit
von Sabac s primjerima iz nar. pjesama : da
razbijom tabor na MiSaru, — sa Mifiara po)a
sirokoga, — u MiSaru poju sirokome). — Tako
se zove t selo u toj ravnici. Vuk rjefin. S. Ko-
turovid 446.
MISARICA
769
MISE;il6
miSarica, /.
a) zmija Callopeltis quadrilineata. D. Ko-
lombatovid (1886) 5. Zato se zove tako, jer se
hrani misevima.
h) mala kucica, potleusica. Govori se na
Bracu. A. Osto)i6 (zahilezio akc. mi§aricaj. Mi-
sli se u poirugjivom smislu kucica puna miseva.
c) isto sto misolovka pod c. D. Nemani6
(1884) 51 (misarica, gen. misarici, decipnla). Go-
vori se i u Babinoj Gredi u Slav, s akc. misa-
rica S. Ivsic.
MISAEIN, m. isto sto misar pod a. Na ostrvu
Krku. Zbora. za nar. ziv. 5, 73,
MKARSKI, adj. posses, od Misar. U rjecniku
Vukovu (misarski, n. p. po}e, von Misar).
MISAST (jamacno je takav akc), adj.
a) onaj, koji je misje hoje. Govori se o
konu. F. Kurelac dom. dom. ziv. 10. Misast,
mausegrau, bigio di topo. B. ^lek rjecn. zn. naz.
b) pun miseva. Sntno u Stulicevu rjecniku
(muribus plenus, abundans). — Nepouzdano.
MISAT, m. ime od mila isto koje i Miso zabije-
zeno u spomeniku xiv vijeka. Kupi ikonomb Ma-
tej u Misata. J^. Stojanovid hris. 39.
MiSaTI se, misam se, impf. igrati se misa.
U Lici. V. Arsenijevic^.. Mi§aju se djeca i co-
bani. U toj igri moraju biti parovi, t. j. dvoe,
cetvero, sestero i t. d. Edan sakrije kakovu
stvar, koju zovu ,mis', u ruku pa rece : pogodi,
u kojoj je. Ako onaj pogodi, onda ,mis' prelazi
u negove ruke; ako ne pogodi, onda dobije usu-
kanijem rupcem udarac po ruci. Ako se vise
parova misa, onda samo edan od protivne strane
smije pogadati, ako pogodi, prelazi ,mis' u ne-
govu stranu; ako li ne pogodi, onda sva negova
:^trana dcbije udarac po dlanu. U lAci. J. Bog-
danovic.
MISCA, /.
a) brachium, misica, t. j. dio tijela od ra-
mena do sake, a cesto i do prstn. Izmedu rjec-
nika samo u Danicicevu (brachium s potvrdom
iz xin vijeka). Vladyka premilostivy rukoju
svojeju krepbkoju i mysceju vysokoju izvedb is
kamennyje peci. Stefan pam. saf. 4. Fred vbsemi
jezyky otbkryju mysbcu moju svetuju. Domen-
tijan* 40. To oruzje na siroke nega pleci, a ta
stit na mo6nu jego miscu (iz glag. rukopisa g.
1468). Arkiv 9, 128. Gospodin Bog u jakosti hode
priti, i misca negova hoce gospodovati (iz lat.
Dominus Deus in fortitudine veniet, et brachium
eius dominabitur. is. 40, 10). Bernardin 5.
Misca moja uhrani meno (iz lat. salvavit mihi
brachium meum. is. 63, 15). 80. Gospodin Bog
\7as hode u jakosti priti, i misca negova hoce
gospodovati. N. Eanina 17b. Misca gospodinova
komu ocitovana jest? (iz lat. brachium Domini
cui revelatum est? is. 53, 1). 100^. Stavise joj
na misce one ne sinke (govori se o zeni, za koju
se naprijed kaze da su joj ,ruke' odsjecene). Mi-
rakuli 27. Kim se priblizavsim prostrvsim svoje
misce jednoga po jednom .... obuja i celova.
Transit 111. SvrSeno mogudstvo u miscu svu
sagna (prema lat. fecit potentiam in brachio suo.
luc. 1, 51). M. Marulid 213. I mnozijeh do misce
.... nage so desnice krvave vidahu. M. Vetra-
ui6 1, 55. I ho6e .... nih diku poniziti z mis-
cami ruk svojih (iz nem. und wird ihre Pracht
niedrigen mit den Armen seiner Hande. is. 25.
11). Proroci 30. Je li tu car mogud, jakih ruk
i mi§ac? B. Krnarutid 7^, Po volicini misce
VI
tvoje uzdrzi sinove smrcu umorenih (iz lat. se-
cundum magnitudinem brachii tui posside filios
mortiiicatorum. psal. 78, 11). M. Alberti 343.
Odsiko§e mu ruku s miscom. Ivan trog. 15b.
Zdrave budite ruke gospodina Isukrsfca i misce
za nas na krizu rastegnute. L. Terzic 87. I uz-
dam se u visnega Boga i u miscu srbskoga na-
roda. Pjev. crn. 4b (pjesma je vise umjetna nego
pravo narodna). Dusraani im klanali se misci,
koja vazda svoju vjeru brani. Ogled, sr. 134.
Sva vitestva nima blistate|na tvoja gorda misca
pomracuje (govori se Milosu Obilicu). P. Petro-
vic gor. vijen. 9. Pa krenuse se potraziti mafie
i snazno vrage nima udarahu, junadke misce,
a junadki rezi. B. Eadicevid (1880) 333. Dobraca
je posluzio svoju otagbinu i miscom i pamecu.
M. D. Milicevid pom. 139. — Ne razabira se
pravo znacene u primjeru: Medvid ima svoju
moc V nogah i v miScah. Kolunic zborn. 212.
V Popovicevu je rjecn. misca nem. i Muskel i
Arm. — Vidi misica pod c.
b) misca, bi(ka, koja se lat. zove Colutea.
Na ostrvu Krku. Zborn. za nar. ziv. 5, 69.
MISCEVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu rud-
nickom. Livada u Miscevici. Sr. nov. 1872, 688.
MISCEVIC, m.
(i) prezime izvedeno od pridjeva Miscov, a
taj od imena Misac (gen. Misca, — isto sto
Miso), kojemu nemn potvrde. §em. pakr. (1898)
28. Sem. mitr. (1900) 318. Imenik (1906) 443.
Akc. zabi(ezili V. Arsenijevic i J. Bogdanovid.
b) dva zaseoka u Hrvatskoj u zupaniji mo-
drusko-rijeckoj. EazdjeJ. hrv. i slav. 18 (gdje
upravo pise Misdevid, vajada grijeskom).
MISCICA, /. isto sto misca i misica pod c.
Samo u jednoga pisca. U miscici kriposti tvoje
razsuo si neprijate|e tvoje .... Mi§cica gospo-
dinova komu je objavita? (iz lat. in brachio vir-
tutis tuae dispersisti inimicos tuos. psal. 88, 11.
— et brachium Domini cui revelatum est? is.
53, 1). A. Tomikovid gov. 325.
MI§6lC, m. zaselak u Bosni u okruzju tuz-
lanskom. Popis zit. bos. i here. 640.
MlSciCl, pi m. nekakvo mjesto u staroj srp-
'tkoj drzavi. A se imb mede ot Mys'cidb. Sveto-
stef. hris. 12.
MISCETINKA , /. nekakva kruska. Samo u
rjecniku Vukovu (Art Birnen, piri genus i na-
znakom, da se gQvori u nahiji uzickoj). — Vidi
rijec, koja sad dolazi.
MiSCETKA, /. vrsta krugaka zutih i pove-
likih, mirisu, kad se jedu. Vuk u rjecn. ima za
ove kruSke naziv ,misdetinka', ali ja nijesam u
uzickom okrugu to ime nikad cuo. \i. Stojanovid.
MiSCEVIC, m. vidi Miscevid pod h.
MiSciC, m. prezime. Statut po|. 304. — Ne-
jasno je -d-.
MI§E, Miseta, m. ime od mila mjesto Mihailo.
U rjecniku Danicicevu s potvrdama iz xiv vi-
jeka. Notn. Mise. Mon. serb. 180. Mon. croat.
208 (iz XVI vijeka). Gen. Miseta. Spom. sr. 2,
34. Vok. Mise. N. Najeskovid 1, 327. Nalazi se-
i u lat. spomeniku xiv vijeka pisano ,Mi3ce'
(nam.) Mon. ragus. 1, 152. 231.
MISEljjIC, m. prezime u nase vrijeme u Her-
cegovini izvedeno od Mise} (t. j. Miso), kojemu
imenu ncma potvrde. Etnogr. zbor.i. 5, 833. Za
49
MISENICI
•70
MISIGA
hijezeno i xviii vijcka Mnme.inHb, gdje -.\- treba
vajada citati -]-. l^. Stojanovic zap. i nap. 3, 202.
MI§ENl6l, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju
travnickom. Popis zit. bos. i here. 640. — Ovo
je upravo prezime (sing. Misenid) izvedeno od
imena Misen (t. j. Miso), kojemu nema potvrde.
MISETA, TO. upravo ime, isto koje i Mise,
ali je potvrdeno kao prezime. T. Smiciklas
spom. 120.
MISeTIC, m. prezime izvedeno od imena Mise
Hi Miseta. U rjecniku Danicicevu s potvrdom
iz XV vijeka. Pelegrin Sabu Miseticu. M. Pele-
grinovic 194. Odgovor Saba Mi§eti6a Pelegrinu.
S. Boba|evic 212. — I u nase vrijeme nalazi se
vrezime Misetid: Vila (1867) 62 Bosnak (1908)
126.
Mi§EV, adj. posses, od mis, sto pripada misu
(jednome). Gavranb ki> misevu (a drvgom rii-
kopisu: misiju) guezdu s-bnide. Starine 2, 289.
MISEVICA, / a) seoce u Dalmaciji u kotaru
siiiskom. A. Masek 236. — b) mjesto u Srbiji u
okrugu biogradskom. Livada u Misevici Sr. nov.
1872, 452.
MISeVICE, /. pi. brijeg u Pojicima (a Dalm.).
Zborn. za nar. ziv. 8, 192.
MI^EVIC, m. selo u Srbiji u okrugu morav-
skom. S. Koturovic 68.
MISEVICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 640
miSevina, /.
a) jedno selo i jedan zaselak u Bosni u
okruzju sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 641.
b) neka bi}ka. Samo u Bjelostjencevu rjec-
niku (mi^evina, trava, misje vuho, myosoton.
myosotis, anagallis).
c) misjak, viisja yiecist. Samo u Vukovu
rjecniku, gdje je zabi^ezen akc. miSeviua. —
Vidi i misakina pod c.
MISEV KRST, m. neko mjesto u staroj srp-
skoj drzavi zabi^ezeno u ispravi xiv vijeka i otud
V Danicicevu rjecniku.
MI&I, m. pi. selo u Bosni u okruzju travnic-
kom (u kotaru (evanskom) ; u blizini su i tri za-
seoka: Misi Doni, M. Gorni, M. Sredni; ivia i
jedan zaselak Misi u Hercegovini. Popis zit. bos.
i here. 641. Selo Misi blizu Lijevna (Hlijevna)
spomine se g. 1400 u ispravi bos. kra(a Stefana
Ostoje: Vucihna Mratinovicb izb Misb. Mon.
Serb. 248 (i otud u Danicicevu rjecniku).
MlSlCA, /.
<i) zenka od mi§a. Samo u Vukovu rjecniku
(die Maus, das Weibchen, mus femina).
h) guHer, ribid u dijelu tijela od ramena
dii lakta. U rjecniku Mika^inu (mi§ica od ruke,
guSter, lacertus) t u Vukovu (die Muskeln des
Oberarms, lacertus, cf. mi6ka). Luku znamo i
Aegovo brkft i iiegova jjleda od arsina i miSice
zuraasite ruke. Osvotn. 2, 46. MiSica, die Mus-
kolmasse an der Vorderaeito des Oberarms. M.
Jovnnoyid-Batut. IJ Jambresicevu rjecniku (u
lat. dijelu) nalazimo: lacertus, miSica, mis,
silne Htrani tola, vu kojih jakost stoji, die Maus
Oder die aderichten Theile des ganzen Leibs,
duran die Sttirke liegt, — dakle miSice po 6ita-
vom tijelu. — Jme luifiica potjeie otud, sto se u
amta t puna 6e(adeta pricina kao da na onome
mjestu raiSira (u znndenu pod a) poskakuje, kad
wiu se onnj dw tijela u kukovu poslu brzo mide
i trepede. I.iti je razlog i sinommima guStor, ribid
(jer i to Bu bree iirotiikice kao i mi,s), a i la-
tinskijem rijecma lacertus (upravo: guster), mus-
culus (upravo: mali mis, misic),grc. fiv^ (upravo:
mis), nem. Maus (upravo: mi§).
c) dio tijela od ramena do sake, a cesto i
do prsta. U rjecniku Vrancicevu (brachium, la-
certus ; da se pod lacertus ima misliti isto Sto
brachium, vidi se otud, sto uz lacertus stoji tal.
braccio, nem. Arm, mag. kar), u Belinu (braccio,
parte dell' huomo dalla spalla sino alia mano),
u Voltigijinu (braccio, Arm), u Stulieevu (bra-
chium, ulna, drzati medu misice, ulnis gestare
s naznakom, da se nalazi u ruskom rjecniku i u
N. Na(eskovica) i u Vukovu (Arm, brachium).
Sasvijem sigurno razabira se ovo znacene u pri-
mjerima, koji su prevedeni iz lat. jezika, te je
misica uzeto za lat. brachium ili ulna. Takovi
su primjeri: Gospodin Bog u jakosti priti hnce,
i misica negova gospodovati ce (Dominus Deus
in fortitudine veniet, et brachium eius domina-
bitur. is. 40, 10). I. Bandulavid 6*. I prija nega
(t. j. Simeun Isu9a) na misice svoje (et ipse
aecepit eum in ulnas suas. luc. 2, 28). On ucini,
da je ocita svoje misice jakos mnoga (fecit po-
tentiam in brachio suo. luc. 1, 51). I. Dordic
uzd. 189. Ucini mogucstvo u misici svojoj (luc.
1, 51). A. Kanizlic utoc. 348. Desnicom svojom
vladat ce ih i misicom svetom svojom branit ce
ih (dextera sua teget eos et brachio sancto suo
defendet illos. sap. 5, 17). S. Rosa %^. Zdrava
ucini sebe desnica negova, misica sveta negova
(salvavit sibi dextera eius et brachium sanctum
eius. psal. 97, 2). J. Matovid 57. — Isto je zna-
cene i u ovijem primjerima: Znamenije imatb
na lice i na misice. Starine 10, 124. Zdrzani
jesmo mi rukom kripkom i misicom visokom i
velikom boga Sabaota. Starine 3, 255. Misice su
moje oslabjele, zasto su ruke i misice Isusove
na krizu raspete i rastegnute. M. Divkovid bes.
350. Ti s' krvi hrvatske, od ke so rada ban mi-
sice junadke. D. Barakovid vila 352. Da se ue
strase {t. j. vojnici) kra|eve misice. jar. 57. Za-
tim starac sveti (t. j. Simeun) na misicah ditica
(t. j. Isusa) nosedi. F. Glavinid cvit 44b. Otvori
i rasiri, gospodine, ruke i misice tvoje. B. Kasid
per. 43. Oh kolika mu u misicah bolest bise (t.
j. Isusu raspetome)! Michelangelo 45. Grlim
s misicami duse moje kriz tvoj. P. Radovcid
nac. 465. Primivsi je (t. j. moju dusu), kada ona
izade iz tila, u tvoje prijake misice. P. Posilovid
nasi. 97h. Prijamsi ga (t. j. Simeun Isusa) na
misice svoje radostan zeli umriti. F. Pardid 46.
Koji je tebo po tolikih dudesih misice tvoje
slavna ucinio. A. Kanizlid fran. 242. Proslavi
ruku i xnisicu desnu uzdrzavajuci ju od pedepse.
utoc. 214. Zasto §tijemo, da Bog ima misice,
ruke, noge, odi, usi? I. Velikanovid upud. 1, 2.
Razkrilite vase mi§ice i grlite jedan drugoga.
G. Pestalid 170. Mo2e tebe taknudem otrovati
(t. j. zmija), ako nu zavijes o mi§ici ili tvoju
ruku rie zubima budes priblizati. A. d. Bella
razgov. 78. Rukav digo uz bijelu ruku, ima bi-
}eg na desnoj mi§ici. Nar. pjes. vuk 3, 140. Pri-
povijedaju, da je tada l^iubovid udario Baja po
desnoj misici i odsjekao tri litre mesa. Vuk uar.
pjes. 3, 470. Kod misice na lijevoj ruci on imade
od rane bijega. Nar. pjes. juk. 79. Drtan junak
mirovftti ne de, ved z.-isuka uz misice ruke.
Osvetn. 8, 132. Radecki hrvatskim misicami
avlada Talijanee. M. Pavlinovid rad. 132. Danas
nema nado do u Boga i u svoju miSicu. S. l^u-
bi§a prip. 68.
il) dio tijela od ramena do lakta. U rjec-
niku Beltnu (lacerto, parte del braccio, lacertus)
» H Bjelostjendevu (misica, gu56er od pled do
miSiCast
771
misiSte
lakta, brachium, lacertus). Misnik uzima obra-
iioe:a za misice kod ple6i. B. Kasid rit. 41.
Posta kapu pod misicu baci, poklana se do zem-
}ice Marku. Nar. pje3. vuk 2, 247. — Mozda
je to znacene i u primjerima: Bise mu odrizati
prsti, ruke, noge, misice, stegna. P. Posilovid
nasi. 128t*. Zato odsjec pusti slavnu do misice
ruku svetu. P. Kanavelid 589. Zapovidi, da mu
se ruka desua odsice .... odsidenu ruku k mi-
sici pristavi. A. Kanizlic utoc. 47.
e) U Bjelostjencevu rjecniku rijecl misica
eabijezeno je jos ovo znacene: podmisnica, ful-
cimentum brachiale, v. brachiale. U hrv. dijelu
rjecnika nema rijeci podmisnica, a u lat. dijelu
s. V brachiale stoji: fulcimentum brachiale, pod-
laktnica, podmisi6je; ni tijeh dviju rijeci nema
u hrv. dijelu.
MISICAST, adj. u koga su jake misice (u
znacenu pod b i pod c). Samo u Jamhresicevu
rjecniku, i to u lat. dijelu (lacertosus, misicast,
silast, dugoruk, adericht, langen Arm habend).
MISICICA, /. dein. od misica. Samo ii rjecniku
Belinu (bracciolino) i u Stulicevu (brachiolum).
MISICJE, n. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz.
kao izraz iz podrucja zoologije za netn. Muakel-
system, tal. sistema muscolare (upravo je zapi-
sato misice, sto nije dohro). — Vidi misje.
MISICNI, adj. posses, od misica. Izmedu rjec-
nika samo u Stulicevu (misican, misicni, brachi-
alis). Misicni oklop. D. Danicic u ovome rjec-
niku s. V. bolcak.
MIoICIC, n. dem. od misica. Samo u Stuli-
cevu rjecniku (misicic, mali misic, exiguus mus-
culus). — Nepouzdano.
MISICINA, /. augm. od misica. Samo u Stu-
licevu rjecniku (imanis lacertus).
1. MISIC, m. prezime. D. Avramovic 186. 230.
Sem. pakr. (1898) 28. Drz. kalend. (1905) 298.
Imenik (1906) 444. Bosnak (1908) 126. — Zabi-
}ezeno je i prije nasega vremena: ,Missich'. T.
Smiciklas spom. 151. — Ovo je prezime izvedeno
od imena Miso, zato je akc. Misic; ako li ga
gdje izgovaraju Misic, onda je to nadimak
(od mis,).
2. MiSiC, m. selo u Dalmaciji u kotaru ko-
torskom. A. Masek 236.
3. MISIC, m.
a) dem. od mis, t. j. mladi Hi mali mis. U
rjecniku Mika\inu (upravo ,mjesic', mali mjes,
musculus), u Belinu (sorcetto), u Stulicevu (mus-
culus, sorcetto) i u Vukovu (das Mauschen, die
junge Maus, musculus). Staroj macci mlad misid.
Poslov. danic. Na porodu brdo misica porodi. M.
Kuhadevid 157. Dosla je maca s macidi, poiila
j' miSe s misidi. Nar. pjes. istr. 2, 149.
b) isto sto misica pod b. Zato sinovi Izra-
ijevi ne jedu krajeva od misida na zglavku u
stegnu do danasnega dana, sto se Jakovu po-
vrijedise krajevi od misida na zglavku u stegnu.
D. Danicic 1 mojs. 32, 32. (ispor. lat. quam ob
causam non comedunt nervum filii Israel, qui
emarcuit in femore Jacob, usque in praesentem
diem, eo quod tetigerit nervum femoris eius et
obstupuerit). V torn primjeru nije rijec misid
upotrebleiia za gustere Hi ribice u misiei (t. j.
u dijelu tijela od ramena do lakta), nego u
stegnu. Mijec misid u znacenu lat. musculus (Hi
nervus) po citavom tijelu uzima J. Pancid zool.
89. 96., na pr. misid ledni veliki, musculus dor-
salis maior. Misid, der Muskel, musculus. M.
Jovanovid-Batut.
MiSlCI, m. pi. u Bosni jedno selo u okruzju
tuzlanskom i dva zaseoka u okruzju banoluikom.
Popis zit. bos. i here. 641.
MI§l6l§TE, n. Samo u Sulekovu rjefin. zn.
naz. kao izraz iz podrucja zoologije za nem.
Muskeleindruck, tal. impressione muscolare. —
Bdava rijec, jer nastavak -iste ne moze imati
znacene, koje mu se ovdje daje.
MISIJ, misija, cdj. vidi misji.
MItSIJA POL ANA, /. neko mjesto u staroj
srpskoj drzavi zabi^ezeno u ispravi xiv vijeka i
otud M Danicicevu rjecniku.
MISIJOK, m. Misiok, misjok, misjok, narodna
rijec u pletivu, znaci supjicu, koja izade dinedi
Zajedno ,umak' i ,primak' ; spada u potkit. L.
Zore pajetk. 110, 226. — Bijec upravo znadi:
misje oko (t. j. rupica mala kao misje oko).
MiSlJOKA, /. upravo misje oko, aJi su se
razvila druga znacena.
a) mah po tlima kao klubasca nalik na
misje dlake. Slovinac (1884) 31.
b) neki mah nalik na misje dlake; obifino
je to belega od rodeiia na obrazu ili na telu.
M. Jovanovid-Batut. Dakle madez (mladez). I u
Popovicevu rjecn. (misioka, f. Muttermal ahnlich
dem Maushaar).
MliSIN, m. brijeg u Policima (u Dalm.).
Zborn. za nar. ziv. 8, 194.
1. MISINA, /.
uj augm. od mis, t. j. veliki ili stari mis.
U rjecniku Belinu (sorcione), u Voltigijinu (sor-
cione, Eatte) i u Stulicevu (veliki mis, imanis
mus). U Voltigijinu rjecn. nije dobro postavjeno
nem. znacene, jer Ratte znaci stakor.
b) misina, nekakva trava, u koje je bijel
cvijet kao prstenak, Art Pflanze, herba quaedam.
Vuk rjecn s. v. misina (s naznakom, da se go-
vori u Bastrovieima).
2. MISINA, /. Messina. Umri v Misini grade
Sicilije. S. Kozicid 53*.
MiSlNAC, Misinca, m.
a) prezime u Vranskoj Pcini. Etnogr. zborn.
5, 177.
b) bijka Cynoglossum officinale. J. Pancid
flora beogr.3 335. S. Petrovid 262.
MISINAK, misinka, m. bi^ka, koja se zove i
misakina., misjakina. I). Lambl (1852) 55. — Ne
cini se dosta pouzdano.
MiSlNCI, Misinaca, m. pi. a) selo u Bosni u
okrugu banoluckom. Popis zit. bos. i here. 641.
— b) selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj.
Eazdje}. hrv. i slav. 35.
MiSlNAK. misinaka, m.
a) nado, t. j. misja rupa. Samo u Stuli-
cevu rjecniku (murium domicilium vel foramen,
in quod mures se recipiunt).
b) Pojski misevi od roda ,Arvicola' navuku
u svoja nada mnogo klasa, pa te gomile zem|e
i zita po strnistima jesu misinaci. IJ Zemunu.
M. Medid letop. 181, 95.
MISIOK, MiSlOKA, vidi misijok, miSijoka.
MiSlON, m. isto sto mision (vidi tamo). Ne
more viditi .... misione, pripovidana, dugacke
mise. M. Dobretid 211.
MISIONAR, m. isto sto misionar (vidi tamo).
Dolaze u to vrime poslani pripovidaoci oliti mi-
sionari. M. Dobretid 105
MISISTE, n. nado, misja rupa. Samo u Stu-
MISJAK
772
1. mi6ko
licevu rjecniku (misiste, mi§inak). — Neponz-
dano.
MlisJAK, m. isto sto misevina pod c. U rjec-
niku Vukovu (Mausekoth, muscerda, stercus
murinum).
MISJAKINA, /. itne nekijem bijkayna. Pored
misjakiiia naluzi se i misakina. U rjecniku Mi-
ka^mu (misjakina, trava, auricula muris, alsine),
u Bjelostjencevu (nije na svome mjestu u azbuc-
nom redu, nego s. v. crevca, gdje se kaze, da je
to trava, koja se „dalmatinski" zove misjakiiia,
lat. alsine, morbus gallinae, auricula muris), u
Stulicevu (mjesakina [sic!], trava, auricula mu-
ris, — a za misakina kaze da je isto §to mjega-
lanija!) i u Vukovu (misjakina, Hiihnerdarm,
alsine media). Eva sto drugi pisei pisu: G. La-
zi6 120 ima: misjakina, Hiihnerdarm, Alsine
media, — D. Lambl (1852) 55: misakina, misinak,
Anagallis phoenicea, arvensis et A. caerulea, —
B. Sulek im. : misakina, Stellaria media (i mis-
jakina), Anagallis arvensis, misjakina, Veronica
agrestis, — J. Pancid flora beogr.^ 215 i S. Pe-
trovic 71: misjakina, Stellaria media. Ispor. jos :
Misakina po nasim vinogradima raste. P. Bolic
vinod. 1, 223. Misakina, trava, sto cvate u pro-
je6e, nalik na mi§ju nogu. M. -Pavlinovic (prije
ce biti nalik na misje uho, dok se i tako veli, a
i lat. auricula muris).
MISJA RAVAN, Misje Eavni, /. zaselak u
Bosni u oknizju travnickom. Popis zit, bos. i
here. 641.
MISJA STIJENA, /. zaselak u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 641.
M1§JA STUPA, /. arsenik, misomor , sican.
U rjecniku Mikalinu (sican, otrov za mise, au-
ripigmentum) i u Stulicevu (misja stupa, si6au).
MISJA^ UHA, misjih uha, n. pi. neka vinova
loza. B. tSulek im. (s naznakom, da se govori u
Orahovici u Slav.).
MISJE, n. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz.
kao xzraz iz podrucja zoologije za nem. Muskel-
system, tal. sistema muscolare. — Vidi misi6je.
MISjE uho, n. ime nekijem bi}kama. Izmedu
rjecnika samo u Bjelostjencevu (misje vuho, vu-
6esce, myosoton, myosotis, anagallis , alsine).
MiSje uho, 1. Hieracium pilosella. 2. Stellaria
media (s naznakom za oboje, da se guvori u
Dalm.). B. §ulok im. Misje uho, Auricula muris
(u Vrbniku na oslrvu Krkit). Zborn. za nar.
iiv. 5, 69.
MISJI, adj. posses, od mi§, Sto pjripada misu
Hi {obicnije) mistvima. Pured -Sji nalazi se i
-Siji, tako i '-sija i t. d. U rjedniku 31ika(inu
C*- t'. J?"oj: gnoj mi§ji, muscerda), u Belinu
(mifiji, di sorcej, u Bjelostjencevu (misji, murinus),
u Jarnbresicevu (misji, murinus u lat. dijeluj, u
Stulicevu (miSji, murinus), u Vukovu (miSji,
Mans-, murinus) t u Danicicevu (mygij, muris
s potvrdoin iz nekoga sturog ruko/jisa: vb mi-
Siju utlinu). K'b misiju gnezdu 8'i.nide (u dru-
gom rukopi.iu: mifeevu). Starine 2, 28y. Igraju
misje kolo. Poslov. dani6. Stani, miSja du§o,
Crnogorfce! na po)anu da ae ogledamo! kuda
bjo/jA kak.) mi§ u dupju? Pjev. crn. 24*>. Bi6e
inifiJH rupa za dukat (kad dode nevoja). Nar.
poHl. vuk 14. Ha|ine od same misje koie Nar.
pnp. vuk- 22.S. Zbor miSiji podo u nifita. S. Lu-
bisa prip. 48. '
MisJI REP. ,„. hijfca, kojoj je udeno lat. ime
1 hlouiu tonue. IJ. 8nlok im. ((jdje se kaie, da
ae govori u juinoj JJnlmaaji i' da je prema tal.
coda di topo). Ime misji rep za neku bi(ku (ne
kaze se, za koju) ima i K. Crnogorac bot. 31.
Zborn. za nar. ziv. 8, 211.
MISJI TRN, »n. bijka, koja se zove i kostrika
i veprinac. U rjecniku Stulicevu (misji trn, sta-
bar, pungitopo, spruneggio, pianta salvatica,
ruscus, bruscus). Misij trn, der stechende Mause-
dorn, Ruscus aculeatus. G. Lazid 163. Znacene
Ruscus aculeatus imaju jos: B. Sulwk im. J.
Panci6 flora beogr.^ 427. S. Petrovic 427.
MISJI ZUBICI, m. pi. nekakve 6ipke, sto ih
gotove u Bosni muhamedovske zene. J. Belovi6-
Bern. 79 (supl., gdje mjesto misji stoji mi§i).
MI&JOK, m. vidi misijok.
1. MISKA, m. ime u istocnom stokavskom go-
voru isto koje i Misko. U rjecniku Vukovu. —
Bice isto ime u ovom primjeru : Miska, ca stojis,
ovcice brojis ? Jacke 189.
2. MISKA, /. ime kobili, kojoj je dlaka siva
kao u misa. F. Kurelac dom. ziv. 10.
8. MI^KA, /.
a) isto sto misica pod c. U rjecniku Stuli-
cevu (brachium) i u Vukovu (Arm, brachium
s primjerom iz nazdravice juznijeh krajeva ....
ostrom sabjom, jakom miskom; vidi daje primjer
iz kov6ez.). Vele naglo ga (t. j. Isusa) bijahu,
neki po plemenitih miskah, neki po prseh, a
neki po vratu. P. Baksic 95. Ruke i miske vece
stvrdnivabu (t. j. Isusu na krstu). 168. Bila
krepka miska moja, a i ostra dorda moja, sjeci
ce mi sabja Turke. Nar. pjes. vuk 1, 183. Ni-
komo se ue molili, no svakome junacki odgo-
vorili, na divanu jezikom iz usta, dusmaninu
oruzjom iz ruka, ostrom sabjom, jakom miskom
(iz risanske nazdravice). Vuk kovcez. 70. Silnom
miskom junak je seko. B. Radicevic (1880) 245.
Zgrabivsi pod misku svoje hajinice Mirko izade
iz varosi. M. Pavlinovid rad. 177. Nastavi totka
dohvativ bratanica u misku desne ruke. S. \i\\.-
bisa prip. 35 I pipaju mu (t. j. kaluderi) pod
miskama, da ne bude sakrio koju crkavicu M.
f). Milicevic medudn. 124
b) isto sto misica pod b. Samo u Sulekovu
rjecn. zn. naz. kao izraz iz podrucja zoologije
za nem. Armmuskel, tal. muscolo brachiale.
MISKA GLAVA, /. selo u Bosni u okruzju
banoluckom. Popis zit. bos. i here. 641.
MiSkAkI, adj. indtcl. Uo je boje, kao sto je
niisjak. Samo u Vukovu rjecniku (mausedreck-
farben, coloris stercoris murini). — Drugi dio
ove slvzene rijeci u svezi je s 1 kaka.
MI8KARICA , /. neka jabuka u kajkavaca.
B. Sulek im.
MISKATOVIC, jn. prezime izvedeno od imena
Mi§kat (t.j. Mi§ko), kojemu nema potvrde. Imenik
(190f>) 444. — U Hrv. i Slav, izgoraraju Miska-
tovid, ali pravi bi akc. viugao hiti i drukdiji
(Mi&katovic? MTskatovic?).
MI§KE, MiSaka, /. pi. selo u Crnoj Gori.
Glasnik 40, 18.
MI&KIO (bice takav akc), m. prezime izvedeno
od imena Misko. Imenik (1906) 444.
MiSKICA BRDO, n. selo u Bosni u okruzju
travnickom. Popis i,it. bos. i here. 641.
MifeKIN, miSkina, m. riba Gobius jozo. B.
Kosic rad jug. ak. 155, 30. Miikin, mala ribica
iz tal. meschino. L. Zoro dubr. tud. 14.
1. MISkO, m. ime od mila. U rjecniku Volti-
gijinu (Michele, Michael) t u Vukovu (MiSko,
Mi§o). U Lici je Misko isto §to Mile. J. Bog-
2 miSko
773
MI&^EI^E
danovid. — Imenii Misko ima potvrda i prije
nasega vremena: Mon. ragus. 1, 134: (,Mi3sco').
Glasnik ii, 8, 75. 77 (iz 2^ocetka xvm vijeka).
2. MISKO, m. ime zivotinama misje boje. a)
konu. F. Kurelac dom. ziv. 10. — b) tnacku. 50.
MISKO VAC, Miskovca (bice takav akc), m.
mjesto u Srbiji u okrugu sabackom. Vinograd u
Miskovcu. Sr. nov. 1872, 595.
MiSkOVCI, Miskovaca (bice takav akc), m.
ph selo u Bosni u okriizju banoluekom. Popis
zit. bos. i here. 641.
MISkOVIC, m. a) prezime. D. Avramovic 191.
Schem. bosa. (1864) xv. §em. pakr. (1898) 28.
Drz. kalend. (1905) 298. Miskovid, prezime u
Backoj. V. Arsenijevic. Miskovi6 , prezime u
Liki. J. Bogdanovic. — h) dva zaseoka u Bosni,
jedan u okruEju banoluekom, drugi u bihackom.
Popis zit. bos. i here. 641.
MItSKOVINA, /. zaselak u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 641.
MISkULANCLJA, /. injesavina, smjesa. Iz
tal. mescolanza. Govori se u Lici. On misli, da
je ovo 6ista i prava rakija, a ne zna, da u lioj
ima svake miskulancijo. J. Bogdaaovic. — Ispor.
u Popovicevu rjecn. miskulaucije, f. pi. Gemeng-
sel, falsche Ausfliichte, schlaue Vorkehrungen.
MiSkULAS, m. kon misje dlake. JRijec je slo-
zena od mis i od kulas. U rjecniku Vukovu
(kon magareie dlake, mausfahles Pferd, equus
coloris murini ; pogrjeska je ,magarece' mjesto
,misje').
MiSkULIN, Miskulina, ?«. prezime (upravo
ime izvedeno od Misko). Imenik (1906) 444. —
Akc. zabHezio J. Bogdanovic.
MlS^ANCEVIC, m. prezime zabi(ezeno xvm
vijeka (sa -1-, ali se ima jamacno citati -}-).
Letop. mat. sr. 112, 156. — Prezime je izvedeno
od imena Misjanac, kojema nema potvrde (mozda
upravo od Misjenae, — dakle Mis|encevi6; vidi
Misjen).
MISlIN, m. prezime. T. Smiciklas spom. 253.
(,Misehlin'). Mozda je pisar litio zapisati Mislen.
MISJ^ATI, misjam, impf. misliti, razmislati.
Samo u pjesmama. Stade soko misjat i razmis-
l&t. Nar. pjes. vuk 1, 320 Pak mi junak mis^a
i razmisja. 6, 41. Mis|a pasa, uz koju bi ruku,
da se zduhne prvo puskarano. Osvetn. 5, 47.
MlS^EN, m.
a) musko ime. U rjecniku Danicicevu (sa
dvije potvrde iz xv vijeka) i u Vukovu (Manns-
name, nomeu viri).
b) selo u Hercegovini. Popis zit. bos. i here.
641.
c) nekakva (izmisjena) gora u nar. pjes.
vuk 1, 587 i iz ne u Vukovu rjecniku: Kroz
Misjen goru na vodu.
MlSi^ENOST, /. Satno u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaie, da je isto sto misfene. — Nepo-
uzdano.
MiSljjENOVAC, Misjenovca, m. mjesno ime.
a) tri zaseoka u zupaniji licko-krbavskoj. Raz-
dje}. hrv. i slav. 8. U Vukovu rjecniku stoji:
Mislenovac, zidine od staroga grada u Krbavi
pod gorom Visocicom na suhoj medi, eine Eu-
ine in Kroatien, parietinae quaedam. Tome do-
daje M. Medic: Visocica je kod Lapca, a Misje-
novac je ovo onaj, sto je iza Boricevca i Lis6i-
jaka, a i zem|a tamosna (oraniee i livade) zove
se tako. — bj selo u Srbiji u okrugu pozare-
vackom. S. Koturovic 446.
MlS^iENOVICA {bice takav akc), f. nekakvo
zem}iste, na kom su livade, kod Slatine u Sla-
voniji. §em. pakr. (1898) 54.
MlS^ENOVIC, in. prezime. Sem. pakr. (1898)
28. Bosnak (1908) 126. Akc zabi^ezio V Arse-
nijevic (s naznakom, da se nalazi u lickokrbav-
skoj zupaniji). — Ima mu potvrda i prije na-
sega vremena: Mon. serb. 379 (iz xv vijeka, —
i otud u Danicicevu rjecniku). Mon. croat. 202.
331 (iz XVI vijeka).
MiS:^EN0Vl6l, m. pi. a) zaselak u Bosni u
okruzju sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 641.
— b) jedno selo i jedan zaselak u Hrvatskoj u,
zupaniji modrusko-rijeckoj. Eazdje}. hrv. i
Slav. 19.
MlS^ENSTVO, n. U Stulicevu rjecniku. gdje
se kaze, da je isto sto mislenost i mis(ene. Fo
svoj prilici otud je rijec mislenstvo uzeta u Su-
lekov rjefin. zq. naz. kao jilozojicki izraz za
nem. Denkkraft, tal. facolta di pensare. — Ne-
jjouzdano.
MiSt^ENE, n. nom. verb, od misliti. U rjec-
niku Vrancicevu (misjenje, meditatio), u Belinu
(misjenje, pensamento, pensiero), u Voltigijitiu
(misjene, pensiero, pensamento, das Denken), u
Stulicevu (misjene, cogitatio, cura, soUicitudo
. . . .) i u Vukovu (das Denken, cogitatio).
a) dusevna radna, kojom se misli. Jegda
misjenija moja va mne borahu se, cto se budet,
se glas izide is svetlosti tako glagoje. Starine
23, 98. Pridu mu druga misjenja v glavu. Ko-
rizm. 39**. Vidimo napokon kroz nasa zivjenja,
koli su izprazna sva |udska misjenja. D Ranina
100a. I oJ ne (t. j. od smrti) misjenje cesto
krat imati fiovjeku grijesenje pomaga parjati.
N. Dimitrovic 48. Neka sfe modi od duse nase
odvradone od sfakoga drugoga mislenja poloze
se i postave se u ovo Bozje djelovanje. B. Ka-
sid nac. 5. Odvrgsi od sebe sfako ino misjenje
.... pocati des razmisjati ova slavna misterija.
M. Jerkovic 8. Olis tega odvratim udije misjenje
na druge stvari. P. Kadovcic nac. 379. Ah ov-
deka, duso moja, sad veliku pomnu stavi ter
misjenja svaka tvoja na ove Jute bice odpravi.
A. Vitajic ost. 165. Mlim, kod zene pametnije
da misjena toga nije, da b' se za to uzvisila. V.
Dosen 68a. Onda sam mu ja odgovorio po mo-
jemu tadasnemu nacinu misjeha. D. Obradovic
has. 263. Ukaza jim svoje ,mislene', na koje oni
pristadose. M. A. Rejkovic sabr. 17. Ovdje se
pokazuje znak narodnoga misjena, da je grijeh
i zeniti se. Vuk nar. pjes. 2, 316. Mnozene kniga
i dnevnika .... vise napusta plitkoumnosti nego
steze na duboko i jedro misjene. M. Pavlinovid
rad. 148. Da opi§em nacin zivjena, misjena, raz-
govora .... svojijeh zemjaka. S. ^ubisa prip.
IV. U ovom poslu ima stvari, o kojima je dobro
cuti i javno misjene. D. Danicid ogled (ovome
rjecn.) iii.
7j) misjene je isto sto misao u znacenu te
rijeci pod a. I zato sfeto i spaseno jest misjenje
moliti za mrtvih (iz lat. sincta ergo et salubris
est cogitatio pro defunctis exorare. 2 machab.
12, 46; ispor. sveta dakle i spasena jest misao
za mrtvijeh moliti. N. Eanina 224^)). Bernardin
179. Paskoje. Nu najbrze sto je? reci mi, da
viju. Nikola. Misjenje jest muje i tvoje i sviju.
P. Hektorovid 27. Sveto dakle i spaseno jest
misjenje moliti za mrtvih. I. Bandulavic 27la .
Zmuti se kruto (t. j. Zaharija), i strasna ,mi-
slenja' obhajahu nega. F. Glavinid cvit 196.
c) namjera, odluka (vidi misao pod g, c)
iMI§]^ES]^IV
774
MISOTA
Hodite, smislimo protiva pravdenomu misjenja
(iz lot. venite et cogitemus contra Jeremiam
cogitationes. jerem. 18, 18). Bernardin 66. Pri-
dite, da smislimo protiv pravednomu mis|enja.
N. Eanina 86l>. Hodite, smislimo protiva pra-
vednomu misjenja. I. Bandulavic 75^.
d) ze\a (vidi misao pod i). Pamet negova
bi§e V zala i nepoftena misjenja obvita. Mira-
kuli 93. Zlo otene oli zlo misjene drugomu zove
se odium. M. Dobretic 210.
e) briga (vidi misao pod j, a). Cetira leta
preminuse, odkole od nas vam ne ukazasmo ni
pisasmo, i zato mnu, jero mnogo zalis misjenji
mnozimi oborena. Sfcarine 3, 289.
f) sumna (oidi misao pod k). Da rece (t. j.
grjesnik) svoje grihe brez nijedcoga mis|enja.
Starine 23, 131. Cuvsi Marija toj anjelsko re6e-
nje u pamet pride noj veliko misjenja, misjase
gledaje, ca bi ovo dilo, ovoj pozdravjenje. ko
prija ni bilo. M. Marulic 167.
MIS^ESI^IV, adj. onaj, koji je uvijek u mi-
slima, a ne moze nista pravo da razumije. M.
Pavlinovid.
MlSl^ETI, mislim, impf. vidi misliti pod i
MIS^IN, m. vrh kod sela Kukujanova u hrv.
primorju. D. Hire.
MI^^INA, /. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz.
za nem. Uberlegung, tal. considerazione, rifles-
sione, meditazione.
MlS^IV, adj. onaj, koji se pomisia Hi na-
misja. Samo u dva pisca, koji su ovii rijec na-
cinili prema lat. mentalis. Ovakovo vrsti darovi
zaslipjuju area covicanska i vela u ritko podaju
se brez svetoprodajstva, barem misjivoga. A. d.
Costa 2, 134. Zato mogu uzrok biti (t. j. darovi)
svetoprodaje ili istinite ili pametne, to je mi-
§}ive. I. Velikanovi6 upu6. 8, 170. — Ispor.
misliv.
MlSi^OK, m. vidi misijok.
MISIfiOTINA, /. misao. Samo u Stulieevu
rjecniku (cogitatio).
1. MIHNICA, /. misolovka, t. j. stupica za
mi§e. Samo n rjecnicimn, i to u Bjelostjencevu
(muscipula, decipula), u Jambresicevu (muscipula)
i u Stulieevu (miSnica, misolovka).
2. MISNICA, /. misica, miska. Izmedu rjec-
tiika samo u Mikalinu (alt ne u azbucnom redti
na svome mjestu, vec s. v. kost, gdje stoji : kost
od misnice, fuscello del braccio, radius).
^ a) isto sto misica pod c i misica pod a.
iSimun .... drzaae Isusa Isukrsta na svojije
miSnica. M. Eadnid 3b. S tolikijem gladom biti
6e proZdrlci mnfieni u paklu, da ce niki ogrizati
meso okolo svojije miSnica (prema lat. unus-
quisque camera brachii sui vorabit. is. 9, 20).
118l>. Ka pripasav svoje boke, a ukrijepiv svu
miSnicu .... pak steru6i i desnicu nu dodade
ubozima. J. Kavanin 386^. Kako co§ modi u
paklenomu ognu driati ruku za jednu uru ?
miSnicu za jodan dan? ave tilo uvike? L. :^u-
buftki pisma 10. Vele naglo ga (t. j. Isusa) bi-
jahu, niki po plemenitim misnicam, niki po
sverim prsima. M. LokuSid 79. Ruke i misnice
veAe otyrdnivahu (t. j. Isitsu na krstuj. 129.
Sarani negu dcsnica nogova i miSnica sveta ne-
gova (iz Int. Mulvavit sibi dextora eius et bra-
ohuim sanctum eius. psal. 97, 1). J. Filipovi6 1,
110l>. lakoroni pogano paovaoco s miSnicom kri-
posti tvojo, Hoy.o moj pogrdeni. I. P. Luftii razg.
80. Jo.si 1', sino, za boja odrasto, je V mianica
zapregla od snagp, igra 1' arce od oavete svete?
Nar. pjes. juk. 274. Misnica, misica. Govori se
u Mostaru. M. Milas rad jug. ak. 153, 83 (ne
razabira se, ide li upravo ovamo Hi pod b).
b) isto sto vriHca pod d. Misnica i sva ruka
zasto je zajedno s tijelom, nije tezko(5a nosit ju,
ali da se odsijece i stavi se na pleca, bila bi
brime, zasto je razlucena od jedinstva tilesnoga.
M. Eadnic 419b. Debja mu je u misnici ruka
nego tvoja noga vis' kolena. Nar. pjes. juk. 542.
Debja mu je ruka u misnici neg' devojka u svi-
lenu pasu. Nar. pjes. liorm. 1, 129. Zagrnuo uz
ruke rukave, b'jeli mu se u misnici ruka bas
ko gruda u planini su'jega. 1, 324. Namu ruke
u misnici bile ko latinka u tananu pasu [iz nar.
pjesme licke). D. Surmin.
MISNIC, m. prezime samo u nar. pjes. vuk 5
(1865) 401. 404.
MISNAK, misnaka, «j. misolovka, t. j. stupica
za mise. Govori se na Bijeei. F. Pilepic; tako-
der u Vrbniku na ostrvu Krku. Zborn. za nar.
ziv. 6, 184; i ii Bakru s naznacenijem akc. S.
Ivsid.
MiSo, m. ime od mila a) mjesto Mihail. U
rjecniku Vukovu. Majka kara sina Mihaila: sine
Miso, gdje si sinoc bio? Nar. pjes. vuk 1, 238.
— b) mjesto Milivoj. S. Novakovid.
MISOBOJAN, misobojna, adj. koji je misje
boje. Samo u Stulieevu rjecniku (di color di
topo, nitelinusi.
MiSoJEDINA (bice takav akc), f. ono, sto su
misi poceli jesti (yristi). Samo u Popovicevu
rjecn. (das von Mausen Angefressene).
MiSOJEVICI, m. pi. selo u Novom Pazaru Et-
nogr.zborn. 5, 63. — Upravo prezime Misojovidi
M plur. izvedeno od imena Misoje (t. j. Miso).
kojemu nema potvrde.
MISOLOV, m. riba, koja se zove i klen. Re-
kose mi, da srbijanski ribari tijem imenom zovu
klena, jer lovi i jede miseva. No ima jo§ riba
osim nega, koje se takom hranom hrane, ali
samo za n sam cuo taj nadimak. M. Madid letop.
166, 73. Misolov, Chondrostoma Knerii (Fisch).
D. Popovid rjecn.
MiSOLOVCICA, /. dem. od misolovka. Samo
u Stulieevu rjecniku (parva muscipula).
MiSoLOVICA; /. misolovka, t. j. stupica za
mise. Govori se u Prcanu, gdje je akc. misolo-
vica. M Resetar stok. dial 252.
MISOLOVKA, /.
a) ptica, koja se zove i inisar (vidi tamo
pod a). U rjecniku Vukovu (Mausefalk, oesterr.
Windwachel, krain. postovka, buteo).
b) zmija, koja se zove i kravosac, Callopel-
tis Aesculapii. Zborn. za nar. ziv. 1, 18.
e) stupica, u koju se love misi. U rjecniku
Stulieevu (muscipula) i u Vukovu (Mausfalle,
decipulai. Misi .... golem kvar ucine; za uih
izgubiti dobre bi bile raisolovke. I. Jablanci 90.
MISOLOVNICA, /. misolovka, stupica za mise.
Samo u Jambresicevu rjecniku (muscipula, u lat.
dijelu).
MiSOMOR, m. otrov, koji se zove i sican. U
rjedniku Vukovu (Mausagift, Miiusopulver, vene-
num advorsus muros, arsenicum). Misomor, beli
si6an, Arsenicum album. D. Popovic pozn. robe 93.
MISOMORAN, miSomorna, adj. posses, od mi-
somor. Samo u Sulekovu rjofin. zn. naz. (mi§o-
morni, Arsenik-).
MiSOTA (tako je zabi\ezen akc), m. rnusko
ime isto koje i Mile. U Lici. J. Bogdanovid.
MlSOTICI
775
MITAREIsfE
MiSOTICI, m. pi. zaselak u Bosni u olcruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 641.
MlSoTINKA, /. zena covjeka, kojemii je ime
Misota. TJ Lid. J. Bogdanovid.
mISOVAC, Misovca (bice takav akc), m. mje-
sto u Srbiji u okrugu kragujevackom. Niva ii
Misovcu. Sr. dov. 1873, 639.
MiSoVAN, Mis6vana, m. ime od mila isto
koje i Misota. V Lici. J. Bogdanovic.
Mi60Vl6 (jamacno je takav akc), m. prezime.
Eat 169. 353. Drz. kalend. (1905) 298. Etnogr.
zborn. 4, 163. 8, 743.
MiSOVKA, /. neka neotrovna zmija u Dal-
maciji. S. Brusina rad jug. ak. 173, 23. — Ispor.
misarica pod a, misolovka pod b.
MiStAR, m. selo u Bosni u okruzju sarajev-
skom. Popis zit. bos. i here. 641. — Ne razabira
se, kako je gen. sing., dali Mistra Hi Mistara.
MIStRA, /. ucitelica. Iz tal. maestra. U go-
voru cakavskom. Mistra, koj su ju poslali, bila
je striga. Nar. prip. mikul. 130. Govori se i u
Istri, gdje je akc. mistra. D. Nemanic (1884) 25.
MIStRO, mistra, m. ineHar , majstor, koji
gradi barke. Iz tal. maestro. U Vrbniku (na
ostrvu Krku). Zborn. za nar. ziv. 7, 337.
MISTURA, /. necisto, pomijesano vino. Iz tal.
mistura (smjesa, mjesavina). Govori se na ostrvu
Krku. Zborn. za nar. ziv. 6, ISl.
MISULIC, tn. dva mjestanca u Dahnaciji,
jedno u liotaru kotorskom, drugo u zadarskom.
A. Masek 236. Ono prvo mjestance zabijezeno je
Misujic u sem. bokokot. (1879) 7, (1880) 8,
(1882) 8; all ispor. Ispred podne zapocese na
Misulicu (prostorija na zapadnoj strani grada,
t. j. Kotora) maskuli pucati. V. Vrcevic niz 232.
MISULIN, m. upravo ime od mila (izvedeno
od Miso), all sluzi kao prezime. Imenik (1906)
444. Ima potvrda i prije nasega vremena: Zupan
Marin pridevkom Misulin (iz pocetka xv vijeka).
Mon. Croat. 318.
MiSULINOVAC, Misulinovca, m. selo u Hr-
vatskoj u zupani^i bjelovarsko krizevackoj. Raz-
dje|. hrv. i slav. 56.
MiSUTLIC, m. prezime nejasna postana (ne-
jasna poradi -tl-). Etnogr. zborn. 6, 555.
MIT, mita, m. isto sto mito i istoga postana
(vidi tamo). Kod rijeci mito navesce se onaki
priwjeri, u kojima je na pr. gen. i dat. sing.
mita, mitu i drugi oblici, koji mogu biti prema
nom. mit i mito; a ovdje ce se navesti samo
primjeri, u kojima je oblik mit Hi drugi kakav
oblik, koji je jamatno prema nom. mit.
a) mit je isto sto placa. To su miti tvoji,
gdo ti verno sluzi. P. Zoranic 9. Ovo ti je has
slavonsko dite, koje sluzi, a ne trazi mite. A.
Blagojevi6 pjesn. 64.
b) mit je dar, koji se kome daje s namjerom
skloniti ga na cin povo\an davacu. U rjecniku
Danicicevu (mytb, munus corruptivum s potvr-
dom iz XIV oijeka), u Stulicevu (donum ad sub-
ornandum, — da5d po mitu dohodi, dolazi,
imbres potius uni quam alteri favent) i u Vu-
kovu (Bestechung [das Geld], largitio : sudi po
mitu, uzima mit). Ako li se nade vladalbcb crb-
kovbni uzbmb mitb, da so raspe. Ako li kaluderb
koji uzbme mitb, da se bije i prozene. Zak. dus.
50. S liim se bane pobit ne smidase, vec mu
saje mite i darove. A. Kaci6 razg. 32. Car od
nega mite rad primase. Nadod. 187. Sluzio se
je Eocijo dvima kripostnima misicami za pri-
tegnut sebi episkope, jedna je krvnicko i usilno
progonstvo, a druga miti, obedana plemenitih
stolicah. A. Kanizlic kam. 60. Farizei .... svaka
po pravdi vidise se suditi, ali i to brez velikih
mitovah ne 6inise. B. Leakovid gov. 159. Da bi
od koga zafalnost jali ponude i mitove cekao..
G. Pestalid 206. Kakav poglavar, koji rado mifc
prima. Vuk nar. posl. 282.
1. MITA,
a) m. musko ime u istocnom govoru mjesto
Mito. U rjecniku Vukovu.
b) f. zensko ime isto koje Mitra, Dmitra.
Mita je bilo ime zeni moga domadina. Vuk nar.
pjes. 1, 87.
2. MITA, /. isto sto mit, mito. U rjecnikit
Bjelostjencevu (mita, mito) i u Stulicevu (mita,
mit s naznakom, da je iz Bjelostjenceva rjednika).
U ova dva priinjera, §to su se nasla, mita zna6i
ono sto mit 2^od b. Bez mite sve je to inako,
darovi zamite nebesa i pako. I. Gundulid 154.
Ovo je jedina mita podobna izmaknut iz Bozijeh
ruka sto istemo. A. Kalid 212.
MITACE, n. dem. od mito, placica. Samo" u
primjeru : Sluzil sam ja Gavanku .... de-
vet lot i jedan dan ; nista mi ni dilila za ta
moje mitace nego jednu ovdicu Nar. pjes. istr.
6, 42.
MITAL, m. isto sto metal. Samo u primjeru:
Zlatom se cini vsaki plemeniti mital. Naru6n. 54*.
MITAN, m. inusko ime izvedeno od Mito. Za-
bi]ezeno xviii vijeka (upravo akuz. Mitana). /^
Stojanovid hris. 180.
MITANKA, /. zensko ime vajada isto koje i
Mita (vidi tamo). Glasnik 49, 99.
MITANOVIC (bice takav akc), m. prezime u
Srbiji. Etnogr. zborn. 5, 1008.
1. MITAR, Mitra, m. ime mjesto Dmitar od
Dimitrije. U rjecniku Vukovu. Ima potvrda i
prije nasega vremena: Ot Pukovca Mitar (iz g.
1734). Glasnik 49, 12.
2. MITAR, mitara, m. u ptica muzjak, koji
se mitari. Postane vidi kod mitariti se. U rjec-
niku nijednom. Na ruci jim stahu sokoli mitari.
M. Marulic 14. Moj sivi sokole, mitaru prilijepi.
M. Vetranid 2, 315. Mnu, da vec neg vitar bi
lasan zivot moj. al' sokol trie mitar u gori pla-
ninskoj. D. Barakovid vila 166.
3. MITAR, mitara, m. carinik. Kijec izvedena
s nastavkom -ar od mito (u znacenu: carina,
vidi tamo). U rjecniku Stulicevu (publicanus) i
u Danicicevu (mytarb, publicanus s potvrdom iz
XIII vijeka). Ova rijec po svoj prilici nije nikad
bila narodna, vec samo knizevna, a knizevnici
su je uzeli iz crkvenoslav. jezika, u kojemu je
mytarb (t. j. carinik) posve obicna rijec. Takova
bi spovid onoga mitara. Narucn. 80^. Mitar
uslisan bi, a ne Farisej. Korizm. 6b. Kako j©
Matej mitar ili trgovac ka apustolstvu pozvan.
Postila (1562) 223*. Od publikana il' mitara pi-
sano jes. S. Budinid suma 303. — Ne razabira
se pravo znacene u primjeru: Razbganaje siloju
svojeju predb toboju vbzbdusbnyje mytare. Ste-
fan pam. saf. 16. Vidi mitarstvo.
4. MITAR, Mitara, m. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Zemja pod Mitarom. Sr. nov.
1875, 737.
MITARENE, n. nom. verb, od mitariti se. U
rjecniku Belinu (gdje pise grijeskom ,miteranje'
il mutare il pelo o le penne, come fanno gl
animali), u Bjelostjencevu (1. mutatio pennarum ,
MITAEEV
776
1. xMITITI
pilorum, 2. transl. mutatio voluntatis, sensus,
consilii, inconstantia animi) i ?< Vukovu (das
Federn, mutatio pennarum).
MITAEEV, adj. posses, od 3 raitar. Samo u
Stuhcevu rjecnikic (publicani , ad publicanum
spectans). — Vidi mitarov.
MITAEINIC, TO. prezime zabi}ezeno pod kraj
XV vijeka. Mon. croat. 174.
MITAEIStE, n. mjesto, gdje se ptice mitare.
Samo u Stulicevii rjecniku (locus, ubi aves ve-
teres pennas exuunt).
MITAEITI se, mitarim se, impf. mijenati
perje (o pticama). Iz lat. Hi iz tal. mutare. L.
Zore dubr. tud. 14. Istoga je postana i ncm.
glag. istoga znacena mausern i imenica Mauseu
(mijenane perja). Samo u rjecnicima, i to u Mi-
Jca}inu (mutare pilos), u Belinu (mutare il pelo
o lo penne come fanno gl' animali), u Bjelostjen-
cevu (mitarim se, 1. plumas, pilos muto, 2. transl.
muto sententiam. recedo a sententia, dicitur de
inconstantibus), u Voltigijinu (spelarsi, mutare
peli, sich hareii), ii Stulicevu (pilos vol pennas
mutare ,s" naznakom, da je iz Belina rjecnika) i
u Vi'.kovii (sich federn, pennas mutare A' nazna-
kom, da se govori ti Dubrovniku).
MITAEOV, adj. posses, od 3 mitar. Satno u
Stulicevu rjecniku (mitarov, mitarev s naznakom,
da je iz glag. brcvijara).
MITAESKI, adj. posses, od 3 'uitar. Samo u
prtmjeru : Pravdan sudija budi, da do starosti
pocten budes i tvoja dasa projde ot zem}e do
nebes i ne primu je na vrateh mitarskih |uti
andeli (iz glag. rukopisa xv vijeka). Arkiv 9, 140.
MITAE.STVO, n. Up)ravo bi se mislilo, da ova
rijec znaci: zicot i nacin mitarski, ali tome zna-
cenu ncma potvrde. U Stulicevu je rjecniku za-
hi^ezeno, da mitarstvo znaci: carinicka klupa
(subsellium, scamnum, telonium), alt to je ja-
madno pogrjeska. U primjerima, sto sada dolaze,
imamo vazdusna mitarstva, cemu se znacei'ie ne
maze razahrati. Siloju svojoju razganaje predb
toboju vbzdusbnaja mytarbstva (t. j. Bog). Do-
mentijana 6(i. Sb gr^hy mojimi umiraju, i vb-
zduSbna mytarbstva Sdutb mene, naprasbno bo
imi istezujoma hostu byti. Danilo 83. Zivb zitije
neporocbnoiziznb blazenu .... preide nevrezdeuo
vbzduBbna mytarbstva sb radostiju provazdajemb
liky antgelb. 304. Ovamo pristaju i jjvimjeri:
Kazu za nekakva mitarstva po vozduhu, tri vo-
lika, a trideset mala (sic!). D. Obradovic ziv.
65. 06e li pravoslavije propasti, ako narod ne
bude vorovati, da ima vampira, da ima vestica,
da ima vra6arica i po vozduhu mitarstva? 118.
Ispor, u I'opoviccvu rjecn. s. v. mitarstvo : sedam
mitarstava, Art ZoUe, welche die Seele durch-
paasieron muss, bis sio ins Paradies kommt.
MITASINAC, Mitasiuca, m. prezime u Srbiji
izvedeno vajada ol imcna MitaSin (t. j. Mito),
kojemu nema potor^e. Etnogr. zborn. 6, 170.
MITATI, mitam, impf. isto sto metati Samo
n jirimjeru: Ako je uvridil kogagod mitajuci mu
y o6i kogod nogovo pomankanje. 8. Budinid
ispr. f>2. Vidi motati pod ii. 1. a, 6, gg.
MITKNE, n nom. verb, od mititi; poqrjeska
mjesto ini(<:oi'io. Snwo u rjeiniku Bjelost'jcncevu
(corniptela, corruptio) i u Stuliievu (miteiie,
mitft. t. j. mito).
MlTI, raTjom, imf,f. lavare. Akc. se mijena u
tmper. mfj, ,„ij,u(., mijio, u partic. perf. i. mlv,
miv6i t H pas. partic. miven, mivina Hi m£t,
mSU. Wagol ne omj nalazi n svim slav. jezicima
na pjr. staroslov. myti, rus. sir.iTb, ces. myti, po^.
myc i t. d., ali u drugim indoevr. jezicima nemo
(ctni se) rijeci etimologijom srodnijeh. U rjecniku
Vraniicevu (lavare), u Belinu (lavar le mani o
la faccia), u Voltigijinu (lavar mani e faccia,
Hande und Gesicht waschen), u Stulicevu (la-
vare manus, vultum) i u Vukovu (miti, den
Kopf waschen, lavare caput, miti se, seinen
Kopf waschen, d. i. den ganzen, lavo caput
meum). Kako se vidi, samo u Vrancicevu rjed-
niku stoji, da miti znaci , lavare' (t. j. prati)
iiopce, a u drugijem rjecnicima steze se znacene
na pram glave, lica i ruku. Medu priinjcrima
nalazi se gdjekoji za prane i drugoga kojeg iida
Hi citavoga tijela, a jedan primjer ima i za
prane kona.
a) miti (bez rijecce se). I na mnoze vodoju
myjuste (t. j. mrtva krala). Danilo 51. Gdi ma
|ubi mije lice M. Drzic 32. Ti li sluzi tvomu
peres noge ? . . . . ki od nista sve sastavi, da
stvorenju stupaj mijo? G. Palmotic 3, 64. Hocu
. . vi liu (t. j. Olivu) da mijete, vi da ju ce-
sjato. Oliva 12. Na jezeru tridest devojakah,
miju lice, a bijele platno. Pjev, crn. lib. Car
dobavi tri berbera mlada , jodan mije, drugi
Marka brije, a tredi mu nokte sarezuje. Nar.
pjes. vuk 2, 404. (On) izvede vrana protiloga (ij
mije ga bijelom rakijom, (a) cose ga celik-cesa-
gijom. 7, 252. (Momce) kaze berberinu, da ga ne
mije, nego onako da brije. Vuk nar. posl. 188.
Skokom skacu obadva mladenca, do bijurna do-
skacu kladenca, lisca miju, Bogu zaupiju. Osvetn.
4, 30.
b) miti se (u povratnom znacenu). Uzavrola
kazan liksije pa zove svekra, da ga izmije : lioli
se miti? holi 6eslati? Nar. pjes. vuk 1, 519. Tako
vele age Trebinani .... a miju se i klanaju
cesto. Osvetn. 2, 77. Ugleda s krova zenu (t. j.
David), gdje se mije. D. Dani6ic 2 sam. 11, 2.
Danom se mije i pere po sto puta (t. j. ScepanJ
5. IjjubiSa prip. 97.
MITIC, m. prezime izvedeno od imena Mito.
D. Avramovi6 209. Eat 29. 170. Drz. kalend.
(1905) 297. Etuogr. zborn. 6, 959.
MITIKCE, adv. naizmjence. Samo u Bjclo-
stjencevu rjecniku (datatim, invicem). Korijen je
bez sumne isti, koji u adv. sumit, sumitice (cidi
tamo); vidi i 3 mititi so.
MITILO, n. isto sto 2 milo pod b, t. j. cijed,
liksija. Od kor. mi, koji je u glag. miti; neobi-
6an je nastavak -tilo Govori se u Lici. Mitilo
je cijed, sto zone nacine, kad uspu luga u vrelu
vodu, pa se stisa i ocijedi. JNome se u Dobroselu
miju sojanke redovno svake subote. M Medi6.
Ajdo napravi mitilo, pa cu svu djecu izmiti. J.
Bogdanovic. — V. Arsouijevid bifezi akc. mitilo.
MITI^E, zaselak u Bosni u okruzju sarajev-
skotn. Popis 2it. bos. i here. 641. — Ne razabira
se, je li ovo f. pi. Hi je n. sing.
MITIMIE, m. nekakvo mjesto, ne zna se, gdje,
zabi\ezeno xviii vijeka. 1,j. Stojanovic hris. 185.
MITIEIZ, Ml. isto sto meteriz pod a. Samo u
primjeru: Trostruke mitirize okolo grada u6i-
ni§e (t. j. vojnici). M. Divkovic bes. (399.
1. MITITI, mitim, impf. davati mit (mito).
Glagol s ovijem znadenem nalazi se izmedu dru-
gih slav. jezika .samo jos u slovenskom. U rjec-
niku Miko^inu (pecunia vel donis corrumpo), u
Belinu (corrooipere con doni), u Bjelostjencevu
(pecunia corrumpo), u JambrcSiccvu. (corrumpo
donis), u Voltigijinu (subornare, bestechen), w
2. MITITI
777
MITNA
Stulicevu (pecunia vol muneribus corrumpo) i u
Vukovu (bestechen, pecunia corrumpo).
a) u pravom smislu, t.j. u navedenom zna-
cenu. S naglom zejom sve tri zude slavu ponijet
od Ijeposti ter me darim raite i nude (govori
,Partde' o tri hogine, kojima je imao presuditi,
koja je najjepsa). G, Palmotic 1, 242. Na zlato
se mite i vabe i bozice i bogovi. J. Kavanin
42*. I jost se pocese mnozina turciti, jere ih
micase pasa iz Pod^orice (iz 2:)0cet]ca xviii vijeka).
Glasnik 17, 315 (5iputi .... svidoke krive na-
ode, jaspram mite cesara. S. Margitid fala 186.
Uzamsi mnogo blago prikaza ga caru moleci ga
i mitec, da vojsku cini vratiti natrag. A. Ka6i6
razg. 62. A oni .... mite suce himbene. F. La-
stric od' 374. S nepravdom mlogo puta prigrabe
bastine . . . . i razdijelo s vragom potrosivsi po-
lovicu po sudi parbedi se i miteii. svetii. 169*.
Pak ce onog pravda biti, koji s jacim mitom
miti. V. Doscn 65*. Focijo .... mitio je nih i
silio. A. Kanizlic kam 330. Kako su .... ne-
kakom Cor-Spasoju razbili glavu pa ga poslije
mitili, da ne ide Turcima na tuzbu. Vuk nar.
pjes. (1824) 1, XXVI. Mi6ahu ga turski kapetani,
sijahu mu vina i duhana .... da miruje Ramo
od Turaka. Ogled, sr. 485. — Ovamo ide i pri-
mjer, u kojemu nije glago'u mititi pravo jasan
savez sa drugijem rijecma: Ovdi mozes rijeti i
pobrojiti puoku, kako se tude pritiskuje ili mu
kamatom ili mu zadavom ili parbom mite6i i
krivu svjedogbu izvodeci. M. Divkovic bes. 736.
b) u prenesenom smislu.
cui) maziti koya laskama ili darovima.
Dobrostivi rodite|i .... lipu im (t. j. djeci) ranu
daju, jos ih mite, da ono lipse i zdravije jedu.
S. Margitic fala 259. A majka ga pofine moliti
i raititi. da joj kaze, sto se danas saborisalo.
Nar. prip. vie. 12.
bb) ublazivati. A tad dajo jos odlazi, kad
kriposti jasne gazi, koje dicno nas svit kite i
nebesa vridno mite. V. Do§en 243*. Jer doista,
tkogod crkvu kiti. on od srcbe dragog Boga
miti. M. A. Eejkovic sat. 36. Koje svetiteje topci
u nevoji prizivaju i zavjetima mite. S. .^ubisa
prip. 268.
cc) mititi koga, t. j. ugadati mu. Mi se
pustamo u ruke likarah svitovnih, koji vece
puta .... umore, i nistanemane mite i(h) i pla-
6aju. J. Banovac pripov. 107. Grozdem trsa vi-
nogradi kite zrilim, gazdu za posao mite, kog
rizuc i kopajuc uloSi. J. S. Rejkovic 374.
dfl) mamiti, pjrimamjivati. Odiju se i na-
kite (t. j. zene) i s tim muzka srca mite, da na
bludni pazar grnu. V. Do§en 103*. Gdi je ra-
nom i vodom vesela (t. j. pcela), gdi ujiste ci
stocom se sviti, to riu troje na ostanak miti. J.
S, Re}kovi6 198.
2. MITITI, mitim, pf. minuti, proci. TJoze se
misliti, da je od istoga korijena mi, koji je u
minuti, ali je tamno -t-. Samo u ptrimjerima:
Tude ill je no6ca zavrnula, noc im miti, dan bio
osvanu. Nar. pjes. juk. 448. Pjeva ves'o, jer pr-
kosi jadu .... jer ga bojaz i nevoja miti i su-
zanstva udes jadoviti. Osvetn. 1, 58. Mislila
sam, da cu mititi caklo, a to nisam })a sam se
udrila, kad se podigoh. Ne bi me nikad mitilo,
da nisam mise slusao. M. Pavlinovic — U ovome
primjeru glagol kao da je trajan : Lake srne
mite, vuk se vu|a. Osvetn. 4, 24. U ovom opet
primjeru glagol je zdruzen s rijeccom se : Sa sve
strane iligli su se Turci , svaki tvojoj rusoj
J)r'jeti glavi ; nek bi tvoja i platila sama, da bi
druge ostanule c'jele .... al' na jednoj mititi
se ne ce ,jer su stece podigle se vojske. Osvetn.
3, 38.
3. MITITI SE, mitim se, impf. mijenati se
Kao da stoji u svezi s glag. mitariti so. Samo
u primjerima : Fsi cemo u jistinu uskrsnuti, da
fsi so ne cemo mititi (iz lat. omnes quidem re-
surgemus, sed non omnes immutabimur. 1 cor.
15, 51). Bernardin 179. Svi cemo u istinu uskr-
snuti, da svi se ne (^emo mititi. N. Eanina 225*.
Jesu mnozi u krstjanstvu ne samo poletari, neg'
kojijem sa dorasla krila i koji su se puno puta
jos mitili, koji sve vrijeme od zivota kako i
ptice u Ijetno doba vesele se i planduju. B. Zu-
zeri 210.
4. MITITI SE, mitim se. Ovamo se mecu zna-
cena, kojima je razooj taman i slabo su j)0-
tvrdena.
a) vrtjeti se, okretati se. Samo u Stulicevu
rjecniku (mititi se, storcersi, torqueri, distorqueri).
b) mititi se znaci u Konavlima suminuti se,
pak primetnuti kraj odjece vrh drugoga (poredi
,primitaca'), a nafiokon : usjedi drvo u drvo kao
n. pr. glavu od greda na lijesu od kuce jednu
u drugu. L. Zore pajetk. 110. 226.
MITKOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Mitko (t. j. Mitar, Mito), kojemu nema potvrde.
Drz. kalend. (1905) 297.
MITLO-VINOVAO (tako je zapisato), selo u
Dalmaciji ii kotaru sp^etskom (blizu je mjestaiice
Vino vac). A. Masek 236.
1. MITNICA, /. zensko dijete, koje roditeji i
drugi u kuci maze (t. j. mite, vidi 1 mititi pod
b, na). Govori se u Liei. Ti si raajkina mitnica.
Ne cu ja one mitnlce uzeti, mora bi je vavije
drzati ka jaje na dlanu. J. Bogdanovic.
2. MITNICA, /. zgrada, u kojoj se prima ca-
rina, t. j. mito u znacenu pod a. Izmedu rjec-
nika samo u Stulicevu (publicani domus s na-
znakom, da je iz ruskoga rjecn.). Sjedase na ca-
rinistu, koje zove se od nasijeh mitnica. S. Rosa
63a. Mitnica, malta, nem. Mauth. Jur. pol. ter-
minol. 339. — Da ova rijec nije narodna, ra-
zabira se odavde: Rijeci: sposoban, sobstvenik
.... mitnica, polezuo u jeziku nasemu ja do sad
nijesam cuo nikako. Vuk pisma 46.
MITNIK; m.
a) covjek, koji prima viit u znacenu pod b.
Izmedu rjecnika u Vukovu (koji prima mit, ein
bestechlicher Mensch, homo venalis s primjerom
iz nar. pjes. vuk 2, 12: kamatnika, seko, i mit-
nika i s naznakom, da se govori u Crnoj Gori).
Zato se izgone simonijaki, to je mitnici. Narucn.
17b. Mituik dusu cim prodava, jos i srce on za-
laga. Poslov. danic. U Srbiji se pripovijeda, da
su u stara vremena ovako zalevali izdajniko i
mitnike. Vuk rjecn. s. v. zaliti. Kuku mitniku
i kamatniku ! V. Bogisic zborn. 542 (nar. po-
slovica).
b) carinik, t.j. covjek, koji prima mito (ca-
rinu). (J rjecniku Vraneicevu (publicanus), u
Bjelostjencevu (mitnik, ofiivest gresnik, publica-
nus, publicus peccator) i u Voltigijinu (pubbli-
cmo, Zollner). Va vsako vrime ti zaspotaui, za-
vrzeni . . .-. peklari, mitnici . . . . se puste i dadu
zvati. Postila (1562) 104*. Ki si prostil mitniku
i razbojniku na krizu. M. Alberti 394.
c) musko dijete, koje rodite{i i drugi u kuci
maze (t. j. mite, vidi 1 mititi pod b, aa). Go-
vori se u Lici. Ti si cacin mitnik. J. Bogdanovic.
MITNA, /. micene, t.j. mazene, mamjene (vidi
MITNACA
778
2. MITO
1 mititi pod b, aa, dd). Samo u primjeru: Da
mi ne naudo vrline negove i da me ne privari
{stavip. ,privare') mitna negova himbena. I. M.
Mattel 192.
MITNACA /. isto sto 1 mitnica. Govori se u
Lici. J. Bogdanovic.
MITNAK, in. ce{ade Hi zivince, koje se miti
(t. j. mazi, ugada mu se, — vidi mititi pod b,
aa, cc).
a) kon ili vo. koji se dobro drzi (kao da se
miti), ein Pferd oder Ochs so gut gepflegt wird.
Vuk rjecn. (s naznakom, da se govori u Srijeniu).
b) isto sto mitnik 2Jod c. Govori se u Lici.
J. Bogdanovic.
MITNAKA, /. veli se ovci, koja se dobro drzi.
F. Kurelac dom. ziv. 32. — Vidi mitnak 2?od a.
1. MITO, Mita, m. ime od mila mjesto Mitar.
U rjedniku Vukovu (s naznakom, da je tako u
juinorn govoru).
2. MITO, n. vectigal, merces, donum, corrup-
tela. JS^alazi se u svim slav. jezicima s razlicni-
jem znacenima ; u staroslov. je myto znacilo ja-
macno: carina, dok ima u torn jeziku posve
obicna rljec mytarb (carinik), slov. mito (dar,
podmita), bug. mhto (poreza), rus. mlito (carina,
poreza), ces. myto (malta), poj. myto {carina,
malta, placa). Sve je ovo iz staronem. muta (ca-
rina, malta), otkle je i danasna nem. rijec Mauth.
C/ rjecnicima je najobicnije znacene : podmita, a
to znacene imamo i u najstarijim i)otvrdama
ove rijeci, koje potjecu iz xiii i xiv vijeka. —
Ovamo se mecu t primjeri, u kojima su oblici,
koji mogu biti i prema nom. rait {na pr. gen.
sing, mita, lok. sing, mitu i t. d.J.
a) poreza. carina. Izmedu rjecnika samo u
Stitlicevu (tributum s naznakom, da je iz ruskoga
rjecn). Krali zema}ski od koga prijimju doho-
dak ili mito? (iz lat. reges terrae a quibus acci-
piunt tributum vel censum? matth. 17, 24).
Ant. Dalm. nov. test. 1, 26b. Komu dohodak,
dohodak; komu mito, mito (iz lat. cui tributum,
tributum ; cui vectigal, vectigal, rom. 13, 7).
2, 17b.
b) placa (t. j. ono, sto se kome daje za re-
doynu sluzbu), nagrada, (t. j. ono, .sto tko do-
bije za kakav osobiti posao ili uslugu). Ne moze
se u svakom primjeru osjeci, koje je upravo od
ova dva znaiena, zato se i ne cijepaju.
aa) placa Hi nagrada iiopce. Zatajanago
mita radi od Eraklija otvrgal so bi§6. S. Kozici6
43a. Koji 6u (t. j. poraz) po vas vik trpiti skro-
vito od tebe samo lik ufajuc i mito. H. Lucie
215. Vi znate, da mito od kra}eve krune ceka
me 6e3tito i mire pripune, 228. Za Jubezan, no
za mito ho6u da ziia tvoja lipost bilja moga
kugod kripost. M. Pelegrinovi6 176. F sluibi
lubvenoj amrt prijah za mito. P. Zoranic .5b. Za6
bi rad'ja .... tebi za bar posluziti neg' za
drago druzijera mito. S. Bobajevic 208. Koji ....
slu^i Bogu samo za mito ili za strah. S. Budi-
nic iapr. 53. Ciiii i ue krsmaj i mito veliko od
mene primes i od Maccdoiian velik nazoves se.
Stan no 8, 224. (.MmuUvo uciniti) sluga more
... . od ayojega mita ili place. F. Glavinic svitl.
100, pa \n hotili razmisjati Judi ono mito, koje
se prialoji dilom pravodnim. P. Radovfiic na6.
32it. Uo« nam za mito nebe.sa odpira. P Vite-
zovii o.iil. 80. Zloga gazdu koji sluii, na mito
-»e ratio tuii. priri6n. 118. Ne bi mita nepodobna
za otkupe tvojo i.skaia. P. Kanaveli6 441. 8 po-
st!, a biii svoje tilo pedipsaju da na nebu
najdu mita. J. Kavanin 869b. Svetci, u rajskom
ki su mitu. 524*. Pl'jeno gone, I'jepo robje vode,
za neg isdu mito svakojako, ponajvise grose i
dukate. Nar. pjes. juk. 557. Neg" sam sluzil
kra)a budimskoga, pak mi ni dal ni place ni
mita. Nar. pjes. istr 1, 37. Sluzil sam te lipo,
kadi mi je mito? 2, 18. Govori se i danas u
Istri s ake. mito (merces). D. Nemanic (1884) 4.
bb) bez mita znaci bez place (nagrade),
besplatno, badava. Sluga tvoj ca pita, molim te,
ne krati, ki t' sluzi prez mita, cesare bogati.
D. Barakovic jar. 80. Da na dar i bez mita sve
to blagodarno ucine. S. Eosa SQa. Ead koristi
sunce svita vazda svitli nam brez mita, niti
zato pla6e gleda, sto od zime ginut ne da. V.
Dosen 74'*. Tune ste prijali, i brez mita poda-
vajte (iz lat. gratis accepistis, gratis date, matth.
10, 8). A. d. Costa 2, 130.
e) dar, t. j. ono, sto se kome da dobrovo^no,
sto se ne bi moralo dati. Izmedu rjeinika samo
u Bjelostjencevu (donum). Tijem vazeh u ruku
ja vajmeh iz njedar od zlata jabuku, da im se
da na dar, jeda se prigodi ter meni mito toj od
veza slobodi i ruke i vrat moj. M. Vetranic 2,
128. Oh sreco prihuda .... vaze mi, sto mi da
ti njekad u mitu. D. Eauina 1303-. Priletide stri-
lovito, da bi bio na kraj svita, svim brodarom
dajuc mita. A. Cubranovic 147. Tuj hvale, tuj
tuzbe, tuj dari, tuj mita, tuj molbe, tuj sluzbe,
dokle jo ispita. I. Dordic uzd. 182. Bojak bise i
pomirise so i lipe mi dare prikazase, ali ne kti
mlada udovica, ne kti do6i ni pokloniti se, mito
poslat ni pomiriti se. A. Kacic razg. 48. Mlogi
su po dodavanu jedne samo ladne vodice pogla-
vice postali, mlogi su po kohu, mlogi po lovU;.
a mlogi po mitu i poklonu sitni pti6icah. G.
Pestalic 84. Da od mira vjeru uhvatimo, ja cii
prvi poci pred kumama, ja za glave bratsko
mito dati. P. Petrovic gor. vijen. 28.
(I) podmita. U rjecniku 3Iika(inu (munus
pro corruptela), u Belinu (dono per corromper©
giudici), ?< Bjelostjencevu (munus corruptivum),
u Stulicevu (doaum ad subornandum s citatom
iz N. Nafeskovica ncnavedenim tocno : ne prude
n; dari ni tlapstva ni mita, — vidi malo dale
medu primjerima); u Vukovu (mito, mit s pri-
mjerom iz nar. pjes. vuk 2, 12: I u kmetstvo
sijedali krivo i prokleto uzimali mito) i u Dani-
cicevu (myto, munus corruptivum s potvrdama
iz xui i XIV vijeka). Da so ne postavjajetb po
mite ili po nagovoru stari-jSina (t. j. manastir-
ski). Mon. serb. 18 (iz xiii vijeka). Asto obre-
stetb se koji vladalbcb crbkovny vbzbmb myto,
da se rasipjotb. Zak. du§. 31. Cetire stvari jesu,
ke mnogokrat preobrate misal sudca .... ca je
strah, mito, Jubav, zla voja. Korizm 17b. Ne
uzimaj mita, za§to mito covjeku oci slijepi.
Zborn. C1520) 33b. Atropos tumafii se: prez
obracenja, jer se obratiti ne more mitom nijed-
nim, da ne cini konac zivota nasega. M. Maru-
116 72. Da vidim vasu 6as i slavu, u koju ni
dari ni tlapstva ni mita ni nijedni dinari ni
blaga od svita nijesu vas stavila. N. Najeskovic
1, 337. Nopravednoga .ivaka la/, moze k sebi
prignuti .... sv. Ivana ni moze ni strah ni
prijetna ni mito M. Divkovic bes 48. Vjorenika
mila i draga da iz teSka ropstva odkupi, proda
driave i gradove i darove na darove sla i mita
vrhu mita. I. Gundulic 458. ^udi pravedni,
istini, neprijateji od dobiti i mita. I. Drzi6 278,
Tim bojnike . . , , zovu i daju nima mito ter ih
mole, da toj djelo drze potajno i skrovito. O,
Palmoti6 3, 206b. Na komu se (t j. na sudu)-
MITOGLAVCI
779
2. MITRA
ne sudi po prijate|stvu alti po mitu, nego po
samoj pravdi. I. Ancic svitl. 63/64. Koji cini
sud na mito, ni pravican stanovito. P. Vitezovi6
priricn. 166. Mitom izvade od gospode dopuste-
nje. I. GrliCic 64. Kijeh neprave ruke napuniva
grabsa i mito. I. Dordic salt. 79. Daju redov-
nikom balote za mito. H. Bonacic 65. Podi}iva§e
.... bogatu i siromahu jednako brez nikakva
mita ni liatora. A. Kafiic razg. 21. Obocase mito
veliko dati strazanom. F. Lastric svetn. 182^.
Kojim niau mita mila. V. Dosen 74^. Koji prez
svakog mita, hatara i licomirstva kudi i kori
stare .... obicaje. M. E,e|kovic sat. 17. Svidoci
ovi .... ne bijahu zavedeni ni mitom ui stra-
hom. A. Kanizlic kam. 52. Pa prokleto prosipase
mito da mu dadu sestru za Jubovcu ; kaluderi
mita prihvatise i prihvati dvanaest vladika. Nar.
pjes. vuk 2, 127. Tajno mito krv pijo. Nar. posl.
vuk 297. Pitali kadiju: zasto ti je mito milo?
Nar. prip. vrc. 211. Ne poznajuc mita, koje bi
ga moglo podvaliti. M. Pavliaovic rad. 174.
Mlecici .... pocnu sipati mito, da dobave ziva
S6epana. S. ^ubisa prip. 116. Mito na vrata, a
pravda na prozor. Nar. bl. kapet. 442.
e) U VoUigijinu rjccniku rijeci mito zabi-
jezeno je znacene tal. pagnotta, nem. Broizelten.
Alco nije to kakvom pometnom doslo u rjednik,
onda se moze misliti, da je mito : kolacic Hi
hlepcic, koji se kome (na pr. djetetu) da od ma-
zena Hi poradi ugodbe (na pr. da ne place).
Tako imamo i primjer: Spusta mliko, §to u .^iebi
ima, lasne s mitom neg' silom se prima {govor
je 0 kravi, kojoj se da stogod jesti, kao da se
tijem podmiti, da lakse pusta mlijeko, kad se
hoce musti). J. S. Eejkovic 316.
MITOGLAVCI, mit6glavaca, m. pi. grede, koje
se glavama mite na vrh lijesa od ku(Se. L. Zore
pa].etk. 110, 226.- — Vidi 4 mititi pod b.
MITOIMAG, mitoimca, tko prima mito, t. j.
podmitu. U rjecniku Danicicevu (mytoimbcb,
publicanus s potvrdom iz isprave pisane na po-
cetku XVI vijeka). Mitoimca slovomb opravdavb.
Mon. sorb. 547.
MITOKLASATI, imjif. protrcavati. ^j. Stoja-
novic. Nije zabi]ezen prez., te se ne razabira,
je It mitoklasam Hi je mitoklasem. — Vidi gla-
gol, koji sada dolazi.
MITOKLASITI SE, mitoklasim se, 2^f- proci,
minuti (jedan pokraj drugoga). Kad ja tamo
rupih, a oni se mitoklasise, t. j. uklonise se je-
dan mimo drugoga, kao sto se klasje na vitru
promece jedno mimo drugoga. U sjevernoj Dal-
maciji. J. Grupkovid. Govori se i na ostrvu
Krku. K. Kulisid. — Glagol ce biti izveden od
imenice mitoklas, kojoj nema potvrde, a va^ada
je znaiila : nihane klasja (kad jedan pokraj
drugoga pada, prolazi) ; prvi dio te slozene ime-
nice u svezi je s glag. 2 mititi Hi s 4 mititi se b.
MITOKLASNUTI, mit6klasnem, pf. protrcati.
L. Stojanovic.
MITOLOGICKI, adj. sto pripada mitologiji.
Medu ovima (t. j. pjesmama) ima ih devet, po-
najvise poboznijeh i osobito mitologickijeh. Vuk
nar. pjes. 1, xiv. Pjesme osobito mitologicke. 149.
MITOLOGIJSKI, adj. isto sto mitologicki. Mi-
tologijska istrazivana. D. Dani6ic u Ivekovicevu
rjecn.
MITOPOHLEPA, /. pohlepa na mito. Samo u
StuHcevu rjecn. (commodum, utilitas, compen-
dium). — Slabo pouzdano.
MITOPOHLEPAN, mitopohlepna, adj. pohle-
pan na mito. Samo u Stulicevu rjecniku (lucri
cupidus, proprii commodi studiosus). — Slabo
pouzdano.
MITOEAD, onaj, koji je mitu rad, t. j. koji
ga rado prima. Samo u jyrimjera : Sad recite,
mitoradi, sto na sudu krava radi. V. Dosen 64a'.
Ne razabira se, je li ovo imenica Hi je pridjev.
MITOVANE, n. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da znaci: pietas, misericordia s na-
znakom, da je iz Mrnavica. 11 knizi I. T. Mr-
navica istum. 78 doista se nalazi dvaput mito-
vanje, ali nema sumne, da je pogrjesno stam-
pano -t- mjesto -1-. Tamo stoji: Jere gospodin
nas vede je prignut k mitovanja negoli k pe-
dipsanju, bududi da mitovanje vazima od svoje
dobrote. Rijec milovanje pravo stampanu nala-
zimo u istoj knizi na str. 185 (vidi potvrdu kod
milovane pod a, aa).
MITOZOB, m. tko zobje mito. Samo u pri-
mjeru : Sto pak supje mitozobe, koji sudod }ud&
robe, radim teke da zakinem, naocnake da im
skinem, mlim, da sudci mitozobni ne ce zato bit
nazlobni. V. Dosen 68b.
MITOZOBAN, mitozobna, adj. koji mito zobje.
Samo u primjeru navedenome kod rijeci, koja je
pred ovom.
1. mItRA, /. ime zensko isto koje i Dmitra
(vidi tamo). U rjecniku Vukovu (Frauenname,
nomen feminae). Potvrdeno je i priie nasega
vremena. S. Novakovid pom. 82.
2. MITRA, /. biskupska (vladicanska) svecana.
kapa, koja se nosi pri sluzbi Bozjoj Hi drugoj
kakvoj crkvenoj slavi. Iz grc. aCiQa, otkle je i
lat. mitra. U rjecniku Mika^inu (mitra bisku-
pova, infula, mitra), u Belinu (mitra, ornamento
noto de vescovi), u Stulicevu (mitra, kruna bis-
kupova s citatom iz G. Palmotica, koji se i ovdje
navodi pod c) i u Vukovu (Bischofsmiitze, mitra
episcopij.
a) mitra u katolickijeh biskapa i opata.
aa) u xnavom smislu (veoma cesto). Bez
zlatijeh tijeh mrava joste se po sve dui ni mitra
ne dava ni klobuk cr|eni. M. Vetranic 2, 164.
Prije neg' budem na me celo stavit mitru po-
svedenu. P. Kanavelic 398. Abati .... koji imaja
mitru i stap biskupski. A. Badic 408. Na glavi
mu mitra od bisera. A. Kacid razg. 181. Opati
oliti abati, koji mitru i stap oliti pastoral nose.
M. Dobretid 286. Stavja se mitra, to jest kapa^
na glavu novoga biskupa. I. Velikauovid upac.
3, 193
bb) u prenesenom smislu mitra znaci isto
sto trtica, nem. das Schweifstiick vom gebrate-
nen Gefliigel. Govori se u Istri. D. Nemanid
(1884) 22. Jamacno se ovo znacene razvilo poradi
slicnosti onoga dijela peccna s biskupskom mi-
trom. Ispor. 2 bi§kup {gdje se postane sasvijeny
krivo tumaci).
b) vladicanska mitra (u grckoj crkvij. Skide-
3 glave mitru od bisera (govor je o sv. Savi). A.
Kacid razg. 19. Na jednoj mitri u riznici vla-
dike crnogorskoga na Cetiiiu ima doje unaokolo
ovaj potpis. Vuk pisma 4. Obukose starca pa-
trijara sve u svilu i u cisto zlato, a najposl'j©
stavise na glavu sjajnu mitru od dragog kamena.
Nar. pjes. petr. 2, 559.
c) mitra u starozavjetnih (jevrejskih) sveste-
nickih poglavica. Vrhu zbora nabunena Kajfa
prvi vlas drzase, komu mitra posvedena sijede
prame pokrivase. Or. Palmotid 3, 41b. Aleksan-
dro ugleda .... misnike u ajinam misnickim, a.
navlastito Jadda poglavicu, komu na glavi bisa
mitra. A. Kadid korab. 311.
MITE AN A
780
MITEOVICA
MITE ANA (jamacno je takav akc), f. zensko
ime izvedeno od Mitra. V. Vrcevic niz 153.
MITEaSeVIC, 7)1. prczime izvedeno od imena
Mitra§, kojemu nema potvrde. Bosnak (1908) 126.
MITEASIXOVIG (to ce biti pravi akc), m.
prezime izcedeno od imena Mitrasin, kojemu
nema potvrde. Eat 316. §em. pakr. (1898) 28.
Etnogr. zborn. 8, 925.
MITEEC'IL', m. prezime izvedeno od imena Mi-
trec, kojemu nema potvrde. Imenik (1906) 444.
MITEIC, m.
a) Mitric, Mitrica, ime od mila mjesto Mi-
iar. tJ rjecniku Vukovu.
b) prezime. T. Smiciklas spom. 120. §em.
pakr. (1898) 28. Drz. kaleod. (1905) 297. Etnogr.
zborn. 8, 669. — Akc. je va^ada Mitrid.
r) zaselak ic Bosni u okruzju tusianskom.
Popis zit. bo3. i here. 641.
MITEINOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Mitrin, kojemu nema potvrde. Drz. kalend. (1905)
297. Bosnak (1908) 126.
MITEO, m. ime isto koje i Mitar. Kako Mitro
Jaksic . . . . se opravda (u natpisu pjesmi), Nar.
pjes. bog. 110.
MITEO'ClNOVIC, m . prezime izvedeno od imena
Mitrocin, kojemu nema potvrde. T. Smifiiklas
spom. 297.
MITEOFAN, m. ime kaludersko od grc. M)]-
rQoipdvijg. 1^. Stojanovic zap. i natp. 1, 51 (iz
xyi vijeka). 2, 246 (iz xviii vijeka). S. Novako-
Tic pom. 82 (gdje ima zabilezeno ne samo Mi-
trofan, nego i Mitrohvan).
MITEOFANA, /. zensko ime kaludersko naci-
neno prema muskome Mitrofan. S. Novakovi6
pom. 82.
MITEONOSAC, mitr6nosca (jamacno je takav
akc), m. onaj, koji mitru nosi, t. j. vladika.
Samo u Popovicevu rjecniku (Bischof).
MITEONOSAN, mitr6ao.sna (jamacno je takav
akc), adj. koji mitru nosi. Samo u Popovicevu
rjecniku (Bischofsmutze tragend, Bischof).
MITEOPOLIJA, /. stolica, rezidencija mitro-
politska. Iz grc. ^lUjTQdnoXig s naatavkom -ija. U
rjeiniku Vukovu (Metropolie, Eesidenz des Me-
tropoliLen, sedes metropolitae) i u Danicicevu
(sedes metropulitae s potvrdama iz xiv vijeka i
dale). Prilozihb crbkvu Spasovu u Hvosuu konb
mitropolije hvostbrihskoje (iz xiv vijeka). Glas-
nik 24, 257. Svjeduci, da je pokrajina hrvatska
tad spadala pod splitsku mitropoliju. M.
Pavlinovic razg. 26.
MITEOPOLIT, m. crkveni poglavar, koji se
griki zove fiijroojtaUiiji. kit. raetropolita. U rjec-
niku Vukovu (der Metropolit, metropolita) i u
iJaniiiccvu (metropolita, s potvrdama iz xiv vi-
jeka i da(e). Leontijo luitropoHt srpski. Pjev.
cm. 107''. Cotrdesot mitropolitah od zakona ris-
danskoga (iz zdravicc pastrovske). Nar. pjes
vuk 1, 79. ■^
MITEOPULITOV, adj. posses, od mitropolit.
U rjtcmku Vukovu (dos Motropoliton, metropo-
litae) I u DaniMcim (s potvrdom iz xiv vijeka).
MITi:OPoLiTOVATI, mitropdlitujOm, imvf.
biti mitropolit. 'AoWxn vara ... . dugo i dugo na
Blavu naroda srpskoga da mitropolituiete. Vuk
u Ivekovirrrn rjrin.
MITKOPOLITSKI, adj. poises, od mitropolit.
V rjrcniku I uknru (Metrnpoliten-, metropolita-
nus). I tu vb veluvj sbbor^nSj crbkvi mitropo-
litbscej poklonise se. Danilo 97. Koja je (t. j.
diploma) sad u Karlovcima u mitropolitskoj ar-
hivi. Vuk rjecn. s. v. jedinica.
MITEOPOLITSTVO. n. dostojatistvo mitropo-
litsko. Podvigohb saub kra^evbsky na carbstvo
i arhiepiskopiju na patriarsbstvo i episkopije na
mitropolitbstva (iz xiv vijeka). Glasnik 27, 289.
Zabunen za mitropolitstvo nista u6inio nije (t.
j. vladika Stankovic). S. Tekelija letop. 120, 73.
MITEOV, adj. posses, od Mitar. Na Mitrovb
dbnb. Zak. dus. 50. I Mitrov svedeni dan se pri-
blizase. I. T. Mrnavic osm. 64. O Cestitu danu
Mitrovome. Nar. pjes. vuk 3, 72. Mitrov dan,
Mitrova dne, das Fest des hell. Demetrius, festum
s. Demetrii die 26 Octob. Mitrov danak ajdufcki
rastanak. Vuk rjecn.
MITEOVAC, Mitrovca, m. selo u Slavoniji u
zupaniji jiozeskoj. EazdjeJ. hrv. i slav. 71. Za-
bilezeno ;e i prije nasega vremenn. T. Smiciklas
spom. 71.
MITEOVACKI, adj. posses, od Mitrovica
(upravo od Mitrovac). U rjecniku Vukovu (mi-
trovacki, von Mitrowitz). Prije toga bijase Sla-
vonija razdilita u krajisniko i u koraorase ....
a krajisnici u tri krajine: gradisku, broisku i
morovidku, mitrovafiku ili varadinsku. M. A.
Eejkovid sat. 22. Sa skele mitrovacke. Glasnik
II, 1, 87.
MITEO vCaN, m. upravo covjek iz Mitrovice ;
ali je potvrdeno samo kao prezime. T. Smiciklas
spom. 66.
MITEOVCANIN, m. a) covjek iz Mitrovice.
TJ rjecniku Vukovu (Mitrovcanin, pi. Mitrovcani,
ein Mitrowitzor). — It) prezime. T. Smiciklas
spom. 87.
MITEOVCK!),^ m. mjesto u Srbiji u okrugu
smederevskom. Niva u Mitrovfiicu. Sr. nov. 1872,
894.
MITEOVICA, /.
a) zena Mitrova. To ne mozo kucka pribo-
}eti, kucka jedna mladu Mitrovica. Hrv. nar.
pjes. 1, 135.
b) varos na Savi u Slavoniji u zupaniji
srijemskoj. U rjeHniku Mikafinu (grad u Srimu,
Euconium, Sirmium), u Belinu (Sirmio citta
nella Pannonia), i< Bjelostjenievu (varas negda
glasovit u Sremu, Euconium, Sirmium), u Vol-
tigijinu (Sirmio, citta antica, die alte Stadt Sir-
miens) i u Vukovu (varos u Srijemu). Ima pa-
tvrda i za lik Dmitrovica : U lijepu varos Dmi-
trovicu. Pjev. crn. 261^. Dokle dode seru Dmi-
trovici, tuna Marko Savu prebrodio. Nar. pjes.
vuk 2, 350. Te je posla §eru Dmitrovici na ko-
Jeno starcu Kuzun-Janu. 2, 580. Na bijelom
gradu Dmitrovici onde bjese starac Kuzun-Jaiio.
3, 53. / prije nasega vremena : Dmitrovica. S.
Novakovic pom. 131. — Vidi jos Dimitrovci.
f:) selo u Slavoniji u zupaniji pozeskoj. Eaz-
dje}. hrv. i slav. 72.
d) varos u Srbiji u okrugu podrinskom. S.
Koturovi6 446.
e) varos u Staroj Srbiji na vodi Ibrit. U
rjeiniku Vukovu (varoS u Kosovu). / ovdje ima
potvrda za lik Dmitrovica: Do Zve6aua i do
Dmitrovice. Pjev. crn. 99'i. Otidose ravnoj Dmi-
trovici, spustise se ka Jei'ii Pazaru. Nar. pjes.
vuk 2, 228. I pokupi Dmitrovicu raviiu. 4, 217.
f) bi^ka Geum urbanum. B. Sulok im. (s )ia-
znakom, da se govori u Gospicu). Ispor. u Po-
povicevu rjecn. mitrovica, Nelke.
MITROVICKI
781
MIZIC-SELO
MITEOVICKI, adj. posses, od Mitrovica pod
d. Opstina mitrovicka. S. Koturovic 446.
MiTR0Vl6, m.
a) prezime. D. Avramovic 226. Sem. pakr.
(1898) 28. Drz. kalend. (1905) 297. Imenik (1906)
444. Bosnak (1908) 126. Ima potvrda i prije na-
sega vremena: T. Sm^'ciklas spom. 140. A. Kacic
korab. 486.
b) dva mjesta u Bosni : selo a okruzja ba-
noluckom i zaselak u okruzju tuzlanskom. Popis
zit. bos. i here. 641.
MITEOVICJ, m. pi. a) u Bosni jedno selo i
dva zaseoka; selo je u okruzju travnickom, a
zaseuci u tuzlanskom. Popis zit. bos. i hero. 641.
— b) zaselak u Dalmaeiji u kotaru dubrovac-
kom. A. Masek 236.
MITEOVINA, /. seoce u Dalmaeiji u kotaru
kotorskom. A. Masek 236.
MITEOVKINA, /. zena iz Mitrovice (kao da
ime in jest u glasi Mitrova Hi Mitrovo). U rjec-
niku Vukovu (Mitrowitzerin s primjerom iz nar.
pjes. vuk 1, 498: Mitrovica kraj Save stolica, na
noj sedi mlada Mitrovkina).
MITEOVSKI, adj. a) sto pripada sv. 3Iitru.
Mitrovski mjesec, Demeters, Demetrii mensis
(October). Vuk rjecn. (1818j viii. — b) .sto pri-
pada Mitrovici (kao da ime mjestu glasi Mitrova
Hi Mitrovo). Satno u pjesmi, i to valada stiha
radi. U rjecniku Vukovu (u pjesmi mjesto mi-
trovacki s primjerom iz nar. pjes. vuk 3, 451 :
U lijepu seru Mitrovici u uekakva mitrovska
dizdara). Svome bratu mitrovskom dizdaru. Nar.
pjes. stojad. 1, 66.
MITEOVStAK, m. covjek, kojemu je krsno
ime (slava) na Mitrov dan. U rjecniku Vukovu
■ der den heil. Demeter zum Hauspatron hat,
Demetricola [i*], cliens s. Demetrii).
MITU^A, f. ime kravi. U Slavoniji oko Vi-
rovitice. D. Hire. — Bice krava, koja se dobro
drzi (kao da se miti). Ispor. mitnak pod a,
ispor. i mitnaka.
MITUJ^EVAO, Mitu|evca, m. prezime izvedeno
od imena Mituj (t. j. Mito), kojemu nema po-
tvrde. Etnogr. zborn. 5, 323.
MITU^EVIC, m. prezime izvedeno od istoga
imena, od kojega je i prezime, koje je pred ovi-
jem. Eat 91. 376.
MITViCA, /. bi^ka, koja se zove i metvica
(vidi tamo). D. Preradovic.
MIVA, /. voce. Iz tur. (pers.) m^jve (plod).
U rjecniku Vukovu (Obst in der weitesten Be-
deutung, auch Erdbeeren, Niisse, poma sensu la-
tissimo s dodatom za primjer recenicom : ve6 je
dospjela svaka miva). Boze pomozi ! nove novine
od nove godine, obicaj je redi, kad koji prvi
put hoce da okusi od kakove mive. Vuk rjecn.
s. V. novina. Jest, tako mi urodila Drina i u
Drini svakojaka miva. Nar. pjes. petr. 1, 20.
MIVACa, MIVACKA, /. kopana za umivane.
U govoru saptinovackom, gdje je akc. mivaca,
mivacka. S. Iv§i6 rad jug. ak. 168, 45.
MIVA!^, Mivala, m. ime tamna postana. S.
Novakovic pom. 78. — Vidi Mivil.
MIVALISTE, n. mjesto, gdje se (udi miju.
Samo u rjecniku Bjelostjencevu (mivalisce, lava-
crum, aquarium) i m Voltigijinu (lavatojo, ein
Ort, wo man wascht).
MIVALO, n.
a) umivaonica. Samo u rjecniku Bjelostjen-
cevu (malluvium) i u Voltigijinu (bacino, lava-
mani, Waschbecken).
b) sapun. U nasih luzaric moz cuti; evo ti
mivalo (= sapun), zivo riim ove rubine omani^
onda splakni pak izazmi. F. Kurelac dom. ziv.
13. — Vidi 2 milo |Jod b. ■
MIVATI, mivam, impf. umioati. U rjecniKu
Bjelostjencevu (mivam, umivam, lavo) i u Vol-
tigijinu (mivati, moglio umivati). Koji bi zube
mivajnc dvi ali tri kaplico vode nehote u grlo
pustio. Pisanica 43. Zute kose cesala, bele ruke
mivala. Nar. pjes. istr. 6, 25. — Govore gdjesto
i kajkavci. Zborn. za nar. ziv. 6, 188.
MIVIL, m. ime tamna postana. T. Smiciklas
spom. 201. — Ispor. Mivaj.
1. MIZA, /. zenski nadimak u Crnoj Gori.
Samo u Vukovu rjecniku. Jamacno ista rijec,
koja i Gmiza, (koja je takoder zenski nadimak
u Crnoj Gori), samo sto je g otpalo. B. Danicic
osn. 40 drzi, da je Gmiza Hi Miza istoga po-
stana, kojega je i gmiza (plur. gmize, t.j. male
dinduhe).
2. MIZA, /. sto, trpeza. Iz tal. mensa. Bijec
miza s istijem znacenem ima i u slov. jeziku, a
u nasem jeziku ima joj potvrda samo iz iak. go-
vora. Pri mizi svojoj ri6i drzase upisane ove.
F. Glavinic cvit 296^, Usta se gori iza mize ter
svitu svuce svoju. cet. posl. 17. Mensa ornata
est ante te : miza uresena jest prid tobom. 75.
Slolic nosi na glave, mizu nosi na ple6e. Nar.
pjes. istr. 4, 22. Miza (mensa). D. Nemaaic
(1884) 20.
3. MIZA, /. Tako zovemo hranu, koju ribari
najamnici primaju od gospodara na ribano sr-
djela. Na Ilvaru. Slovinac (1880) 389. — Tamno.
4. MIZA (tako je zabi^ezen akc), f. sitna sacma
za male ptice. Na Bracu. A. Ostoji6. — Tamno.
MIZAVICA, /. bice nekakva muzicka sprava.
Samo u primjeru: Pod zuk bubni, truba} bojnih
i mizavic i rozanih. J. Kavaiiin 498b. — Tamno;
a mozda je i zlo stampano.
MIZDEACIC, m. dem. od mizdrak. U rjecniku
Vukovu.
JVIIZDEAK, m. kopje. Iz tur. (arap.) mizrak.
TJ rjecniku Vukovu. Pograbi mu mizdrake. J.
Eajic boj 62. Te sakupi trista Udbinana na atima,
a pod mizdracima. Nar. pjes. vuk 3, 331. Daj ti
meni sedam stotin' Srba na hatima, a pod miz-
dracima. 4, 302. A za nime trideset Turaka na
atima, a pod mizdracima. 6, 390. A jedan Turak
doleti na konu, da ga aabode na mizdrak. M.
D. Milidevic pom. 45. — U ovom se primjeru
uzima, da je mizdrak razlican od kop(a: A za
nime sezdeset momaka pod kopjima i pod miz-
dracima. Nar. pjes. horm. 1, 151. — U Lici da-
nas mizdrak znaci: klipan, velik momak (t. j.
otegnut kao kopje). B. Skaric. — Vidi mizdrak.
MIZDEA.KLIJA, w. kopjanik. Izvedeno od
rijeci, koja je pred ovom, turskim nastavkom -lija.
MIZE, mizeta, n. jare po kofenima bijelo. U
Bosni i Here. Zborn. za nar. ziv. 1, 309. — -
Tamno; ne cini se dosta pouzdano ; vidi mi-
zona, mizu^a.
MIZE RAN, adj. jadan, bijedan. Iz tal. mi-
sero. Govori se u Istri s akc. mizferan, miz^rna^
miz^rno, a i adv. miz^rno. D. Nemanid (1885)
43. 61.
MIZEEIC, m. prezime nejasna postana. Mon.
croat. 125 (iz xv vijeka).
MIZIC-SELO, zaselak u Bosni u okruiju bi-
hackom. Popis zit. bos. i here. 641.
/
MIZIMICA
782
MJAUK
MIZIMICA, /. isto sto mizinica (vidi tamo).
U kuli mu do devet sinova i deseta kcerca je-
dinica Milicica, jedna mizimica. Hrv. nar. pjes.
1, 60.
MIZINAC, mizinca, m. isto sto mezimac i isto
tako nejasna postana (vidi tamo). U rjecniku
Vvkovu, gdje se kaze, da je to po zapadnom go-
voru mjesto mjezinac.
MIZINICA, /. isto §to mezimica i isto tako
nejasna postana (vidi tamo). U rjecniku Vukovtt,
gdje se kaze, da je to po zapadnom govoru
mjesto mjezinica. Ova .... ima dvi dori mizinice.
J. Banovac prip. 234.
MIZINOVIC , m. prezime nejasna postana.
BoSiiak (1908) 126.
MIZINOVAC, Mizinovca, m. selo u Hrvatskoj
u zupaniji licko-krbavskoj. Schem. segn. (1871)
43, (1881) 41. To selo pisu i Mezimovac (vidi
tamo).
MIZIE, m. prezime nejasna postana zabi^eSeno
XVII vijeka. E.. Lopasio urb. 252.
MIZONA, m. vu, koji covjeku lize so iz ruke.
U Bosni i Here. Zborn. za nar. ziv. 1, 310. —
Tamno; ne cini se dosta jiouzdano ; vidi mize,
niizu|a.
MIZRAK, m. isto sto mizdrak i istoga postana
(vidi tamo). Na atima i pod mizracima. Nar. pjes.
horra. 1, 249.
MIZU^A, /. krava, koja cejadetu lize so is
ruke. U Bosni i Here. Zborn. za nar. ziv. 1, 310.
— Tamno; ne cini se dosta pouzdano ; vidi mize,
mizona.
MIZA, ime, mozda nadimak, ne razabira se,
dali muskome Hi zenskome. S. Novakovid pom. 78.
MIZALIStE, n. mjesto, gdje se miza. Samo u
Stulicevu rjecniku (matula, locus mingendi).
MIZAIVE, n. nom. verb, od mizati. U rjecniku
Belinu (V orinare), u Stulicevu (actus mingendi)
i u Vukovu (s naznakom, da se govori u Crnoj
Gorij. Svako mizanje jedno pocivanje. Poslov.
danic.
MIZATI, mizam, impf. mokriti, pisati. Pored
mizati ima i mizati se u istom znacenu. U dru-
gim Slav, jezicima nema glagola etimologijom
srodnijeh s navedenijem znacenem, ali ima u dru-
gim indoevr. jezicima: staroind. mehami, gri.
d^iy/w, lat. mingo i meio, lit. mizti. Frema ovi-
jem jezicima trebalo bi po glasovnom zakonu da
u nas bade -z-, o ne -z-; valada je to -z- po-
stalo od -zj-. Istoga je postana i miziti (oidi
tamo). U rjecniku Mikajinu (mizati, mokriti se,
mingo, mejo), m Belinu (mizati, orinare, pisciare),
M Bjelostjeyicevu (nije u azbucnom redu na
svome mjestu, nego s. v. cukam, cukati, gdje stoji :
pisam, mizam, mingo, urinor), u Stulicevu (mi-
iati, mii^.ati se, luojaro, mingere) i u Vukovu (mi-
zati, piwati s naznakom, da se govori u Crnoj
Gori). Cinit du po tahe, na vjeru, da mizaS. N.
Najoskovid 1, 259. Lud se u more miza ter mni,
da (6 oplimat. Poslov. danifi. 67. Mi2at u more 62.
MIZITI, miZim, impf. rominati. Istoga je po-
stana i znair.na 6ei. mziti i po}. mzec; sve je to
od isluga kurijena, od kojega je i mizati (vidi
tamo), samo su se znacena malo razmakla ; bez
sumnc %du ovamo i glag. ma^diti, ma?,diti, miz-
dati, mozditi, premda im -2d- (zd-) nije jastio, a
trecnnu ni,e jasno ni -e-. S krupami dai miii,
ud.l, udi| mizi. P. Zoranid 74. - N>je sigurno,
da inf. upravo glasi miziti, moida je mi?.ati.
Mt;?iDATI, miZdim, impf
a) rominati. Govori se u Lici. Pada li kisa ?
Ne pada, samo mizdi. J. Bogdanovid. Inf. miz-
diti bi^ezi D. Skarid. — Vidi miziti.
bj slabo drijemati. Govori se u Lici. Spavas
li? Ne spavam, nego samo mizdim. J. Bogda-
novid. — Nije jasna sveza medu ovim znacenem
i medu onim pod a ; ali je vrijedno dodati, da
pojski glagol mzed znaci i rominati i drijemati.
MIZDAVCI, mizdavaca. m. pi. bodez, protisli
(bolest). Govori se u Lici. Imam nekakve miz-
davce po ledima, pa ne mogu ziv da stojim. J.
Bogdanovid. — Vidi rijec, koja sad dolazi.
MIZDAVICA, /.
a) sitna kisa, porosica. Govori se u Lici.
Evo sam pokisla na mizdavici ko na pravoj kisi.
J. Bogdanovid. — Vidi mizdati pod a.
h) Nekud sam slab, svedno ka satrven, ne-
kakva mi mizdavica kroz kozu prolijece. U Lici.
J. Bogdanovid. ~ Bice isto sto i mizdavci, a u
znacenu ce biti sveza s glag. mizditi pod b ona
ista, koja je medu sijavica (t. j. bol u zubima,
ocima, usima, u nozi) i medu glag. sijevati (u
znacenu trgati, kad covjeka sto boli).
MIZDE, MIZDETA, «. nagrada za povofan
glas. Iz tur. [pers.) miizde (dobar glas). Govori
se u Kosovu. Zgrabe im kape s glave i traze
mizde (mustuluk) u novcu. Etnogr. zborn. 7,
175. — Vidi mustuluk.
MIZDITI, mizdim, impf.
a) vidi mizdati pod a.
b) U Bukovici (u Dalm.) kao da znaci:
gorjeti, sijevati. Starjesiua .... umoci krnv u
vino te nadnese nad svijecu, da kap pane Cim
pane, svijeda pocme to mane mizditi, to mane,
to mane, dok se ne utrne. Zborn. za nar. ziv. 7,
250. — Razvoj znacena taman.
MizDRAK, m. isto sto mizdrak. Udri§e se
silni konanici na svijetle sabje i mizdrake. Pjev.
cm. 89a. — U Lici mizdrak govori se danas u
i sali za de(ade omaleno i male glave. J. Bogda-
novid. 1\) je dakle protivno otiome, sto priopcuje
D. Skarid kod rijeci mizdrak; valada se u ne-
kijem krajecima Like pravo znacene rijeci miz-
drak (mizdrak, t.j. kople) zaboravilo vec odavno
te se upotreb}ava i za nialena covjecujka, sto se
s pojmom kopja ne slaze.
MIZES, m. mokraca. U rjecniku Belinu (mi-
ze§, gen. mizesa, m. orina; mizes przinasti, orina
arenosa) i a Stulicevu (gdje grijeskom pise: mi-
zed, m. urina; ima i mizeee, n. u istom znacenu).
— Vidi mizez.
MIZERIJA, /. bijeda, nevoja. Iz tal. miseria.
Govori se ti Istri s ake. miJ^rija. D. Nemanic
(1884) 55.
MIZEZ, mokraca. Samo u Mikalinu rjedniku
(mize?., lotium, urina). Sva je prilika, daje ova
imenica muskoga roda. — Vidi mi2e§.
MIZINOVICI, m pi. selo u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis 2it. bos. i here. 641.
MIZOl^, m. daSa. Iz furl, muzul (a ova iz lat.
modiolus). Govori se u Istri, gdje je akc. mi26},
gen. miZoji. D. Nemanid (1883) 48. Istoga je po-
stana i znacena i slov. mu^ol. — Vidi dmula,
2mu|, zmuo.
MIZUJ^IC, n. iasica. Govori se u Istri, gdje
je akc. miiujic, gen. mizujida. D. Nemanid (1883)
63. — Vidi rijed, koja je pred ovotn.
MJAUK, m. isto §to mauk (glas madji). U
Lici. J. Bogdanovid.
MJAUKALICA
783
MJED
MJAUKALICA, /. macka (jer mjauce). Sic
tamo, mjaukalica! U Lici, J. Bogdanovid.
MJAUKALO, n. Sic mjaukalo, tamo nosi rep
u maciji svijet. Govori se macki u Lici. J. Bog-
danovid.
MJAUKANA, /. maukava. Dosla e na mafike
mjaukana, va|da e ve|aca blizo U Lici. J. Bog-
danovid.
MJAUKANE, n. norn. verb, od mjaukati. U
Lici. J. Bogdanovid.
MJAUKATI, mjaucem, impf. maukaii, mijau-
kati. §ta to macka danas mjauce ? U Lici. J.
Bogdanovid.
MJAUKNUTI, mjauknem, pf. mauknuti. U
Lici. J. Bogdanovid.
MJECINA, /. vidi micina (n^ kraju).
MJEC16, m. isto sto mjesic Hi mjescic. Samo
u primjeru: Mjecic pun mlika. M. Vetranid 2,
252., a i to nije sigurno, jer dva rukopisa
imaju mjesid (mjescid).
MJED, /. i m. aes, cuprum, aurichalcum. Akc.
se ne mijena u sing., a u plur. se danas ne go-
vori Rijec se nalazi i u svim drugim slav. jezi-
cima ponajvise sa znaceriern lat. cuprum, na pr.
staroslov. i rus. Mi/^b, ces. med', po}. miedz i t. d.
U drugim indoevr. jezicima ne nalazi se rijeci,
koje bi etimologijom odgovarale. Korijen se ne
moze postavili. U rjecniku Mikajinu. Belinu,
Voltigijinu, Stulicevu i u Vukovu (vidi da(e), a
u jezicnijem spomenicima potorde teku od naj-
starijih vremena. — Bijec je zenskoga i muskog
roda (a moze biti i srednega te glasi mjedn, —
vidi tamo). Ovamo se mecii i primjeri, u kojima
se ne moze razabrati, je li rijec zenskoga Hi
muskoga roda, isto tako se mecii i primjeri, u
kojima imamo oblike kao sto su gen i dat. sing.
mjeda, mjedu, za koje se ne moze znati, jesu li
prema nom. mjed (m.) Hi su prema nom. mjedo (n.).
a) ruda uopce, metal. U rjecniku Mikajinu
(m.jed, to jest svaka stvar, koja se vadi iz rude,
metallum) i u Stulicevu (mjed m. metallum, aes).
Jaspre od dobre mjedi i da nije privarna. M.
Eadnic 91b. Kamen dragi u jednoj mjedi gubi
svoju krepost, a u drugoj raste. 395b. Poznaje
se svaka mjed po svomu zveku. 427*"
h) cuprum, 6aA;ar. U rjecniku Fw/coyw (mjed,
f. Kupfer, cuprum). Kalez ni ima biti . . . od
mida ni od brunca. Narucn. 26*. Hi u mjedu ili
u zlatu ti si placen za tvu sluzbu. I. Gundulid
488. Ne nosite mjedi u pojasima svojijem (sta-
roslov. i crkvenoslav. medb, grc. ;^«ixd(,'j. Vuk
mat. 10, 9. — Ooamo ide i sveza cr}eni mjed,
koju imaju rjecnici Mikalin (mjed crleni, cunrum,
aes cyprium), Belin (mjed cr|6ni, rame), i Stu-
licev (mjed crjeni, cuprum). Prinasahu .... iz
Andalusije mjed, vosak, pakao, mjed ur|eni (cu-
prum ili bakar), gvozdje. D. Bogdanid 67.
c) aurichalcum, pirinac, tumbak (nem. Mes-
sing). U rjecniku Voltigijinu (mjed, m. ottone.
Messing). Ovamo ce ici primjeri. Noge negove
kao mjed, kad se rastopi u pedi. Vuk otkriv. 1,
15. Svi sudovi .... bjehu od mjedi ugladene.
D. Danicid 1 car. 7, 45. — U ovom znacenu
obiino se uzima sveza zuta (zuti) mjed, koju
imamo u rjecniku Mikajinu (mjed zuti, aurichal-
cum, orichalcum), u Belinu (zuti imjed, ottone),
u Stulicevu (mjed zuti, ottone, aes) i u Vukovu
(zuta mjed, Messing, orichalcum).
d) bronza, tuc. U rjecniku Mikajinu (mjed,
mid, bronzo, aes).
e) U ponajvise primjera ne moze se raza-
brati, u kojem je upravo znacenu rijed mjed
uzeta. Tako se ni u lat. ni u nem. jeziku ne
moze svagda reci, sto upravo znaci aes ili Erz.
Ogniste vb medi okovano i prenosimo. Sava
glasn. 24, 220. Stvori obraz ovde ot medi
Mojsej skova ot meda kako zmiju (iz rukopisa
g. 1468). Arkiv 9, 93. I ako hostete otbrati zlato
od mida, udrite po nemu mlatom, i ako ti je
zlato, ne de ti br^cati. Starine 23, 75. Dva bu-
kala nova od mida. Arkiv 2, 82. Udinen jesam
kakouo mjed zvonedi (iz lat. factus sum velut
aes sonans. 1 cor. 13, 1). IST. Ranina 36a. ,Cini
Mojzes uciniti od mjeda jednu zmiju. Zborn.
(1520) 114". Da de lip drag kami cint u mjed
svezati. D. Ranina 5*. I kaze, da ide jos za nim
i kruha i mjedi. F. Lukarevic 282. Da bude od
mjeda jednu zmiju uciniti. A. Gucetid roz. mar.
214. Oni kipi, koji su od gnile, od driva, od
mida. F- Vrandid ziv. 19. Akoli ravno od mida
bududi na male razdrobi se mrve (t. j. idol). F.
Glavinid cvit SOQa-. Ako ne imas Jubavi Bozje,
jesi ista mjed i coek od mesa kakono i ostali;
all |ubav Bozja cini te biti od dragoga izvrsni-
tijega mjeda. M. Eadnid 380b. Kip .... z ci-
stoga mjeda napravjen. P. Vitezovid kron. 55.
Od koga je godi lisa ucinena, ali od mida, tuca
ali olova, zlata, srebra. L. Terzid 271. Koji.
oruzjo svoje od srebra promijeni za jedno od
mjeda. K. Mazarovid 19. Kupa od zlata oli od
srebra ili barem od mida iznutra pozladena. A.
Kadcid 88 Stolac od kaleza moze biti od tuca
ili mjeda, ali casa ne moze. A. Badid 357. Uli
jednu zmiju od mjeda. V. M. G-udetid 10. Na
priliku jedne zdjele plosnate od mjeda udinene.
I. Zanicid 16. Zudjeli stogod se shraiia, razumiju
pod imenom sokrovista ; zlato, srebro, kositer,
mjed, hajine, vino, u\e. S Rosa 773-. Ako ne bih
imo }ubavi, bio bih kako jedan mjed zvocudi.
D. Basid 147. Smrvi se gvozdje, mjod, srebro i
zlato. I. Velikanovid upuc. I, 118. Ciiiahu . . . .
sudove razlicite iz mjeda. D. Bogdanid 65. Sto
je u gvozdju i u mjedu, ne moze se broj iznadi
(prema lat. aeris et ferri non est pondus, vin-
citur enim numerus magnitudine. 1 paral. 22,
14). B. Zuzeri 244. I nacini Mojsije zmiju od
mjedi. D. Danicid 4 mojs. 21, 9. Dva suda od
mjedi dobre i skupocjene kao zlato. jezd. 8, 27.
— Vrlo rijetko dolazi mjed u plur., kako je u
primjeru : (Ogan) sve satire, sve razcina, razli-
jeva srebro i mjede kako tanku vodu. B. Zu-
zeri 137.
f) mjedi u plur. (vrlo rijetko u sing, mjed)
znaci: novci. U rjecniku Stulicevu (mjedi, f. pi.
pecunia, — mjedi gotove, pecunia numerata).
Nalazi se ponajvise u Dabrovcana. Tuj jubav
odzeni, ka mjedi sve iste. D. Ranina 27^. Nu
mi daj tej mjedi. N. Naj.eskovid 1, 267. Ti vede
imas usi neg' mjedi. M. Drzid 226. Ob mitu se
hrane mida izvrsnoga, da bo|e grad brane duza
prisvitloga; komornika svoga pri sebi imaju, na
vrime od koga svi pladu primaju. D. Barakovid
vila 110. Ako ima potrebu od pioeza ili midi
(,middij'). B. Kasid in. 39. Stogod bi mogla oda-
sfuda mjedi (,middijV, zlata i srebra u didinstva
izvaditi, sfe bi ubozijem razdijelila. per. 29. Ni-
jesi mu drzan dati u zajam od inijeh tvojijeh
mjedi (,mieddij'). zrc. 89. Ne ktijase prostit
svomu drugu njeke male mjedi. I, Drzid 165.
Da ih budu negocijanti odkupjevat na mjedijeh.
305. Bijele mjedi za crnijeh dana. Mjedi buce,
a ne muce. Srbe me dlani, mjedi du brojiti.
Poslov. danic. Kartar oni, ki na stolih mjede
svoje ludo sfriga. J. Kavanin 411b. Didrahma
bjese vrsta mjedi (,mieddij'). S. Rosa 101b. Ali
MJEDA^ 784
uzdrza tude mjedi, ali tezako umoreno no plati
(t. j. bogatac)? D. Ba§i6 28. Kad se ne vracaju
u 3voje vrijeme mjedi zajamcim. 165. (Kaluder)
suprotiva domadijem zakonima tajaso mjedi u
pohrani. I. Dordic ben. 188. Raj se mjodim ne
knpuje. B. Zuzeri 309. Sloboda i zivot vajaju
vece nego mjedi svega svijetn. 371. Tisno zivio
za skupiti cetiri miJa. A. d. Bella razgov. 212.
S mjedima u ruci moze so svaki mil- kupiti. 212.
MJEDAl^, mjedaja, m. ruda, koja se nem. zove
Kuplergriin, Oiialiiiallophan, Kieselmalachit, lat.
chrysocolla. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz.
MJEDAN, mjedna, adj. isto sto mjeden. V
rjccniku Belinu (mjedni, di rame) i u Stulicevu
(aoneus). Sbkrusi vrata medbnaja i vereje ze-
lezbnyje sblomi. Domentijan<i 10. Midna dvara
tad podvize. I. Zanotti en. 32. Glava bijase
zlatna, a prsa i ruke srebrne, trbuh i bedra
mjedna. I. Velikanovic upuc. 1, 118.
MJEDAR (ja> acno je takav akc). m. covjek,
koji mjed kuje. U Sulekovu rjecn. zn. naz. za
nem. Kupferschmied, tal. ramiere.
MJEDARNICA, /. Samo u Stulicevu rjccniku,
gdje se kaze, da je isto sto mjedokovnica.
MJEDARSKI, adj. posses, od mjedar. Samo u
primjeru: Otac mu bjese iz Tira, umjetnik mje-
darski. D. DaniSii 1 car. 7, 14.
MJEDAST, adj. U Stulicevu rjecniku (mje-
daat, mjedav, pieno di rame o di bronzo, aero-
sus). Nepouzdano. Iina i B. Siilek u rjecn. zn.
naz. za nem. kupferroth, tal. del color di rame.
MJEDAV, ndj. vidi rijee, koja je pred ovom.
— Nepouzdano.
M.IEDEN, adj. koji je od mjedi. U rjecniku
Vrancicevu (miden, aeneus, aereus, ahenus), u
Mika{\nu (mjeden, aoneus, aereus, cuprous), u
Bjelostjendevu (medon, aereus, aeneus, aheneus),
u Stulicevu (mjeden, aeneus, aereus), u Vukovu
(mjeden, 1. kupfern, cupreus, 2. messingen, ex
orichalco factus) i u Danicicevu (medenb, aeneus
s potvrdom iz xiv vijeka).
a) u navcdenom znacenu. Vb velikoje kle-
palo klepletb tolize i m&donojo i vbzovetb vbsehb.
Sava glasn. 24, 184. Vb dbni ubo vi> potrebahb
plbtbskyihb sluzo bratiji. vb nosti ze vb moli-
tvahb stojanija obnostnaja ranogaja imy i jako
bosplbtna imeti ili telo nekako medeno i odu-
§ovJenno. Domentijan'^ 26. On imise slim miden
. . . . i imisG golinnice midene. Starine 23, 75.
Uvede ga u crkvu i skaza liemu nih zlate boge
i srebrne i mjedene. Zborn. (1520) 30*. Stabar,
ki tuj staso .... mjeden stup image od zemle
do grana. M. Votranid 2, 108. Koji je v toga
mfidenoga zmaja pogledal. Katek. (1561) 97.
Kutlid jedan prihitro udilan s cetirimi mide-
nimi ru6icarai. P. Zoranid 59. SlisiSe mjedene
trubje gla.s. D. Zlatarid 17ii. Vrata midena i ve-
lika ufiini tu. Starino 3, 299 Ogaii .... mo2e
ponoviti sudovo zlatno, .srebrne, mjedene i ko-
siterne. M. Divkovid bes. 556. Darova joj jednu
raidenu medajicu. B. Kasic per. 9. Satr vrata
midena i k|ui;anico gvozdone razbi I. An5ic
vrata 46. Kada pozirabu zmaja midenoga. I. T.
Mrnavi/; istum. 186. U komu kipu drvenomu,
Kvozdonomu, midenomu, od tuca, zlatnomu, .sre-
brnoinu. L. Terzid 271. Zatvoren u noj (t. j. u
tamnici) vratmi midonirai ili od mida. A. Vita-
lid istum. :J7<j. Mojzos izhitri velik sud mjedeni
u teraplu. I. Dordid .salt. 79. Dadu vara nebo
gvozdono 1 6inidu vam zomju niidenu. J Ba-
IU.VHO pripov. UO. Najde sest stotina i osam-
do^ot kamenica mideni. J. Filipovic 1, 478b. One
MJEDENIK
rici na tri midenih plocah urizane. A. Kanizlic
utoc. 232. Da prozdre jaspru zlatnu, srebrnu,
midenu. M. Dobretic 398. Tri stotine topova
mjedenijeh. B. Zuzeri 401. Skini s nega mjedene
bisage. Pjev. crn. 186^. Igrah se zlatnom jabu-
kom po poju po mjedenome. Nar. pjes. vuk 1,
41. Korijen mu je (t-j. ceparizu) mjeden, grane
srebrne, a perja zlatna. Nar. prip. vuk 152. Sko-
vase ga u dvoje verigo mjedene. D. Danicic
sud. 16, 21.
b) mjeden je onaj, koji obraduje mjed. Sa-
mo u primjeru: Mideni kovac (prema lat. aera-
rius. 2 tim. 4, 14). Ant. Dalm. nov. test. 2, 115.
MJEDENICA,/' pelvis, campanula, uummulus.
U svijem rjecnicima osim Voltigijina (vidi dafe).
a) mjeden sud ponajvise za umivane i prahe.
U rjecniku Vrancicevu (midenica, malluvium,
pelvis, pollubrum), u Mika}inu (pelvis, concha,
labrum), u Bjelostjencevu (medenica za vmivane,
pelvis, malluvium, pollubrum, — zdela barber-
ska), u Jambresicevu (medenica, zdela, pelvis,
pollubrum) i u Stulicevu (mjodenica, pelvis,
concha). Prano peharov, vrc i medenic. Ant.
Dalm. nov. test. 1, 59^ (mar. 7, 4). I kotlo, lo-
pate, nozide, medenice i vse ine sasude .... od-
nesose. Proroci 139. Potomtoga uli vodu u mi-
denicu i poce umivati noge ucenikov svojih, I.
Bandulavid lOl'^. Uli vodu u mjedenicu i . . . .
poce umivati noge ucenikom. P. Baksic 30. Sta-
vivsi vodu u midenicu poce prati noge ucenikom.
A. Badid 305 i J. Banovac razgov. 225.
b) mnlo zvonce od mjedi. U rjecniku Vukovu
(ein Glockchen von Bronze, campanula aenea).
Nek ostane gaja sijegvica i na nojzi zvona me-
denica i u zvone puce pozlaceno. Nar. pjes. vila
(1867) 63. Kad i kad klepne klepetusica na kozi
ili cagrkne medenica na dvisci. M. D. Milicevid
zim. voc 121.
c) sitan novae, novcic. U rjecniku Mikafinu
(miedenica, novae, teruntius, nummus, nummu-
lus) , u Belinu (mjedenica, bagattino, piccola
moneta nota, moneta Ragusea), u Stulicevu (mje-
denica, minca) i u Danicicevu (medenica, Xcnov
s potvrdama iz xiii i xiv vijeka). Slysavb . . .
nekuju vbdovicu dvema medenicama priobretbsu
bogatbstva mnogaja (iz pocetka xiv vijeka). Mon.
Serb. 65. Ako ti das jednu mjedenicu za }ubav
moju. Zborn. (1520) 172H'. Da ona prodade ocin-
stvo sfoje i da ga razdijeli no ostavivsi sebi ni-
jednu mjedenicu. B. Kasic per. 123. Ja ukradem
jedan filer, sto je po novca, ali mjedenicu. S.
Matijevid 13. Iztuko bi mjedenicu iz kamena.
Poslov. danid. (ispor. u istoj knizi: Izbiti dinar
iz kamena). Dva bravca ne prodavaju li se (za)
mjedenicu? S. Rosa 90/91. — Ovamo ce ici i
primjer: Obidaj neznabozaca, tkoji obisivau o
vratu svojoj dici nike midenico upecadeno crnim
ricraa. Blago turl. 2, 50.
d) tepsija. U rjecniku Bjelostjencevu (me-
denica, testua, gabata) i u Jambresiceru (mede-
nica za gibanice, testum). Ovamo bi mogao ici
primjer : U ogiienoj mjedenici friga u smradno
avoje salo (u opisu pakla). J. Kavanin 448».
MJEDENICaR, tn. Samo u primjerima : Re-
koh li ti, Piero, er jo mjedenidar (t. j. Vlaho).
M. DrXid 277. Marov otac Zudio je, mjedenidar.
337. liijec jamacno stoji u svezi s mjodenica pod
c, ali se ne razabira pravo znaiene; da nije tsto
Uo tvrdica, skupac (t. j. koji skup{a mjedenice i
ne pu.Ha ih lako iz ruku) ?
MJEDENIK, m.
(I) mjeden lonac, kotao. Samo u Stulicevu
rjecniku (mjodenik, ahenum, cachabns, caldarium
MJEDENISTE
785
MJEDOREZ
s naznakom, da je iz glag. brevijara). — Slaho
pouzdano.
b) jedan zaselak u Bosni u okruzju sara-
jevskom i jedno selo u Hercegovini. Por.i3 zit.
bos. i here. 641.
MJEDENISTE, n. rudnik, majdan. Samo u
Stulicevii rjecniku (mjedeniste, aeris fodina). —
Nepouzdano.
MJEDENIT, adj. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da je isto sto mjedast. — Nepo-
uzdano.
MJEDENKA, /.
a) mjedena bumbaca (s naznacenijem akc).
S. Pavicic.
b) zelena pUjesan, koja se hvata na mje-
denu sudu. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. sa
nem. Griinspan, tal. verderame.
MJEDENO,n. brdo u Dalmaciji. A. Masek 192.
MJEDENO BRDO, n. nekakvo mjesno ime
(vajada brdu). Bibic od Midenoga Brda iz Za-
gorja. A. Ka§ic korab. 452.
MJEDENACA, /.
a) isto sto mjedenica pod b. U rjecniku
Vukovu.
b) nekakav mjedeni novae (novcic). U rjec-
niku Vukovu (sine kupferne Miinze, numus cu-
preus). Mjedenaca, mjedenica, jede Metallmiinze.
Jur. pol. terminol. 353. — Vidi mjedenica pod c.
c) neka puska. Puca mjedenaca kao i lede-
naca. (Mjedenaca, mala puska, koja je s mjedi
okovana; ledena6a takoder je mala puska, koja
je u srebru okovana). Nar. bl. kapet. 201.
MJEDENACIC, m. dem. od mjedenak u zna-
cenu pod b. Samo u primjeru: Udovica prikaza
dva malahna mjedenacica u kovceg crkveni. M.
Radnic 551b.
MJEDENAK, mjedenaka, m.
a) mjedeni prsten. U rjecniku Vukovu (ein
Ring von Bronze, anulus aeneus).
b) mjedeni novae, novcic. U rjecniku Vran-
cicevu (mideiiak, obolus). Gidi Boga ukradose,
Pilatu ga prodadose za dvanaest medenaka i
trideset srebrenaka. Hrv. nar. pjes. 1, 475.
MJEDENAR, j?i. covjek, koji kuje i obraduje
mjed. Samo u primjeru: Bunyam .... bio je
mjedenar. M. Pavlinovic rad. 12.
MJEDIKALASILO, m. onaj, koji zna kala-
siti, t. j. izmam]ivati novee u koga. Samo u Stu-
licevu rjecniku (argenti exterebonides, est is, qui
fraude vel fallaciis nammos ab aliis extorquet).
Vidi mjed pod f. i kalas, kalasilo, kalasiti. —
Nepouzdano.
MJEDIT, adj. onaj, koji ima u sebi mjedi.
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao izraz iz
jiodrucja mineralogije za nem. kupferhaltig, tal.
raminifero.
MJEDNICA, /. isto sto mjedenica pod c. 0
ne imati nikomuze vb keliji jedenija ni pitija
ni vestb i do mednice jedne. Sava glasn. 24,
209. (40, 167).
MJEDIS'AK, m. isto sto mjedenica pod a. Sa-
mo u jednoga pisca. Isus .... liva vodu svo-
jima vlastitima rukama u midnak i kleknuvsi
poceo je prati no^e svojim ucenikom. A. To-
mikovic gov. 48. Uli vodu u midnak i po6e prati
noge ucenikah. 81.
MJEDO, n. isto sto mjed, t. j. aes, cuprum,
aurichalcum. U rjecniku Vrancicevu, Bjelostjen-
VI
cevu i Jambresicevu (vidi da]e). Ovamo se mecu
samo primjeri, u kojima je oblik mjedo (mido);
a oni oblici, koji mogu biti i prema nom. mjedo
i prema nom. mjed (m.), kao na pr. gen. i dat.
sing, mjeda, mjedu, navedeni su kod mjed.
a) ruda uopce, metal. U rjecniku Bjelo-
stjencevu (medo svakojacko, metallum) i u Jam-
bresicevu (medo, metallum).
b) cuprum, bakar. U rjecniJcu Vrancicevu
(mido, cuprum).
c) zuto mjedo je pirinac, tumbak. U rjec-
niku Vrancicevu (zuto mido, orichalcum), u Bje-
lostjencevu (medo zuto, aes coronarium, campa-
num, aurichalcum, orichalcum) i u Jambresicevu
(medo zuto, orichalcum).
b) Ne maze se razabrati. u kojem je upravo
znacenu rijec mjedo uzeta. U rjecniku Vranci-
cevu (mido, aes) i u Bjclostjencevu (medo, aes
s naznakom, da je ,dalmatinska' rijec). Morete
poznati, da se ni zlato, ko pace je mido, ko tako
bre6i. Stariue 23, 74. Ucinen sam kakono mido,
ko zuci, ali cinbal, ki tutne (iz lat. veluti aes
sonans .... 1 cor. 13, 1). Bernardin 21. Cuj se
dlovika .... dobrom izvan obnajena kako mido
srebrom. M. Marulid 147. Kako mido, ko zuci.
Ant. Dalm. nov. test. 2, 41. Kako se skupa stavi
srebro, mido, kositer, zelizo i olovo u ped. Proroci
176. Za zlocesto mido biste mcgli dobro zlato jimati.
F. Vran6ic ziv. 29. Cvijetje raste s trnjem, zlato
s olovom, mjedo srebrom. M. Divkovii bes. 200.
Ucinen jesam kakono mido zuceci ali cimbal
tutiieci. I. Baadulavic 27a.. Mido naufiiteje ....
zlamenuje. F. Glavinic 6et. posl. 8. Mjedo ima
oni zuk i brecane i sa svijem zucenem ostaje
mjedo, jere i . . . . ne prominuje naravi. M. Rad-
ni6 380b. Udi| se u6ini nebo tvrdo kao mido. J.
Banovac pred. 52. Okricane jedne jaspre u drugu
ne razumi se okricane na priliku mida u zlato
ni zlata u mido. M. Zori6i6 aritm. 65.
MJEDOKOVNICA, /. zgrada Hi uopce pro-
storija, u kojoj se mjed kuje. Samo u Stulicevu
rjecniku (aeraria officina).
MJEDOLIVAC, mjedolivca (jamacno je takav
akc), m. tko mjed lije. Samo u Popovicevu
rjecniku (,medolivac') za nem. Gelbgiesser.
MJEDOPIS (jamacno je takav akc), m. pi-
sane {upravo urezivane) u mjed (t.j. u mjedene
place). U Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Kup-
ferstich, tal. incisione sul rame, calcogtafia i u
rjecniku Popovicevu za nem. Chalcographie (,me-
dopis').
MJEDOPISAC, mjedopisca (jamacno je takav
akc), m. tko pise (upravo urezuje) sto u mjed
(t. j. u mjedene ploce). Samo u rjecniku Popo-
vicevu za nem. Chalcograph (,medopisac').
MJEDOPISAN, mjedopisna (jamacno je takav
akc), adj sto pripada mjedopisu. Samo u rjec-
niku Popovicevu za nem. chalcographisch (,me-
dopisan').
MJEDOPISAR, m. isto sto mjedopisac. Samo
u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Kupferstecher,
Chalcograph, tal. calcografo.
MJEDOPISARSTVO, n. mjedopisna umjetnost.
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Kupfer-
stecherkunst, Chalcographie, tal. calcografia.
MJEDOREZ, TO. Samo u Sulekovu rjecn. zn.
naz. za nem. Kupferstich, Kupferplatte , tal.
calcografia. Rijeei se dakle mjedorez daje ne
samo isto znacene, sto ga ima i rijec mjedopis,
negd jos i znacene : mjedena ploca, u koju je sto
urezato (nem. Kupferplatte).
50
MJEDOVAC
786
MJEHUR
MJEDOVAC, mjedovca (kad bi se rijec uobi-
cajila, bio bi joj takav akc), »«• Samo u Sule-
kovu rjecu. zn. naz. kao ime rudi, koja se nem.
zove Eedruthit, Kupferglanz, Kupferglas, a franc.
cuivre sulfure, cuivre vitreTix.
MJEDOVINA, /. mjedna kiselina. Samo u
Sulekovu rjefin. zn. naz. kao izraz iz podrucja
kemije za nem. Kupfersaure, tal. acido cuprico.
MJEDOVKA, /. Samo u Sulekovu rjefin. zn.
naz. kao ime rudi, koja se nem. zove Cuprit,
Rothkupfererz, oktaiidrischos Kupfererz.
MJEDUN, m. Samo u Siilekovu rjecn. zn. naz.
kao izraz iz podrucja kemije za nem. Kupfer-
oxyd, tal. ossido di rame.
MJEDUNAC, mjedunca, m. Samo u Sulekovu
rjecn. zn. naz. kao izraz iz podrucja kemije za
nem. Kupferoxj^dul, tal. protossido di rame.
MJEDUNCANI, m. pi. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. kao izraz iz podrucja kemije za nem.
Kupferoxydulsalze.
MJEDUNANI, m. pi. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. za ono isto, sto se tamo zove i mje-
duncani.
MJEDU§INA, /. slakna, troska od istop}ene
mjedi. Samo u Stulicevu rjecniku (mjedusina,
difrige, feccia di rame, diphryges).
MJEHAR, m.
a) koji no3i u mijehu vino, uje, vodu, utra-
rius. Stulid rjeSn.
b) mjehar (tako je zabijezen akc.) isto sto
2 \e]a.n. Na Bracu. A. Ostojic.
MJEHCAC, mjehcaca, m. Samo u Stulicevu
rjecniku, gdje se kaze, da je isto sto mjehcic i
da je uzeto iz Belina rjecnika, ali u tome rjecn.
nema mjehcac.
MJEHCIC, m. dem. od mijeh. U rjecniku Stu-
licevu (utriculus) i u Vukovu, gdje se kaze, da
je isto sto mjescid, da se govori u Boci, pa se
za primjer dodaje nekakva pjestnica: Igra baba
i mjeh<^ic i devojka i detid, bo}e baba i mjehcic
no devojka i detic. — Lik m^iescic pravilniji je
i stariji, jer je ispred -c- nekad bilo b, a ispred
toga glasa prelazi po zakonu h u s.
MJEHIJER, m. isto sto mjehir, mjehur. Samo
ti Mikalinu rjecniku (ali ne u azbucnom redu
na svome mjestu, nego s. v. kamicak, gdje stoji:
kami6ak u mihijeru fiovicjemu). — Poradi -ijer
mjesto -ir ispor. rijeci kolijer, kondijer, lijer i
t. d. (vidi kod 1 mir u pristupu).
MJKHIE, mjehira, m. isto sto mjehur. Skrajne
-ir postalo je od starijega -yrjb; ispor. slov. me-
hir, ces. mi'chyi-, ;jo/. mychyrz. U rjecniku Mi-
kalinu (mjehir, vesica), u Belinu (mjehir, ve-
scica, ricettaccolo d' orina nell' animale), u Stu-
licevu (mjehir, vesica s naznakom, da je iz Be-
lina rjedn.J i u Vukovu (mjehir, mjehur s na-
znakom, da se govori u Boci). Svini mehirb iz-
deienh davaj s vinomb piti. Starine 10, 102.
Tako .so obraz napuni rana i kako mihiri se na-
dimahu; svak veja^e, nije druga nemoc nego
guba. M. Divkovid 6ud. S3^. Tako mi se voda
u mjohir no svozala! Nar. posl. vuk 304. Govori
ne t na ostrvu Krku (mihir). Zborn. za nar.
i\y. 6, 2.
iMJPilllRAC, mjohirca, m. dem. od mjehir.
Samo u Stulicevu rjecniku (mjehirac, mjehirfiac).
MJ EH IRAN, mjehinia, adj. koji je od mje-
hira. Samo u Stulidevu rjecniku (miehiran, ox
ve.Hica). "^ '
MJEHIRAST, MJEHIRAV, adj. Oboje samo
u Stulicevu rjecniku sa znacenem: bolestan od
mjehira (vesicis laborans). — Nepouzdano.
mjehirOac, MJEHIRCIC, MJEHIRIC, m.
dem. (sve troje) od mjehir. Sve troje samo u
Stulicevu rjecniku (vesicula).
MJEHIRINA, /. augm. od mjehir. Samo u
Stulicevu rjecniku (ingens vesica).
MJEHONOSA, m. tko nosi mjehove. Samo u
Stulicevu rjecniku (utres humeris deferens).
MJEHOOCA, m. musko ime (upravo nadimak)
onome, koji ima oci kao mij<h. Dec. hris. 37
(,MixowHa').
MJEHORVINE, /. pi. S mjesina, koje su od-
redene za oputu, skida se vuna, dok su jos pri-
jesne ili kad se razapnu i osuse. Prijesne mje-
§ine potpare se, a ogu}ena vuna jeste ,gu}evina'.
Sa suhih mjesina ne ide tako, nego ih obriju
ostrim nozem, i ova vuna dobila je ime ,mior-
vine'. M. Medid rad jug. ak. 125, 39. — Lik
je miorvine postao od mihorvine, a to bi u juz-
nom govoru glasilo mjehorvine, koje je rijec slo-
zena od mijeh i od imenice (koje inace nema)
rvina, koja je u svezi s glag. rva£i (u znacenu :
cupati).
MJEHOSKUBINA, /. kazan za skubene brade.
U rjecniku Danicicevu (mehoskubinaj, mulcta
pro evulsa barba sa dvije potvrde iz xiv vijeka).
Mehoskubina 6 dinarb. Mon. serb. 565. Ace se
oskubutb dva sebra, da jestb mehoskubina 6
perperb. Zak. dus. 37. — Rec mehoskubina
retka je i nejasna i znaci, kao sto se lepo vidi
iz smisla, kaznu za cupane brade. Ali sta je
upravo mehoskubina i dali bi trebalo ra-
zumeti cupane meha, mesine, ne mogu odluciti,
pesto mi se takav izbor reci za zakonski tekst
cini nezgodan. Pokusaji, da kakvo drugo objas-
nene nadem, ostali su besplodni. S. Novakovic
zak. dus.^ 204.
MJEHOVINA, /. selo u Bosni u okruzju sa-
rajevskom. Popis zit. bos. i here. 641.
MJEHOVINE, /. pi. geogr. ime. a) vis u Sr-
biji. Etnogr. zborn. 8, 1030. — b) nekakvo selo
zabi{ezeno prije nasega vremena, S. Novakovid
pom. 139.
MJEHOVIT (jamacno je takav akc), adj.
onaj, koji je kao mijeh. Samo ti primjeru : Ako
je sila silovita, ma je malo mjehovita (ne traje
za dugo, nego prode, kao iz mjesine para sto
izide). Nar. posl. vuk 4.
MJEHUNAC , mjehunca, m. cahura. D. Ne-
manid (1883) 56 (mihunac, gen. mih'unca, der
Cocon). Govori se i na ostrvu Krku. Zborn. za
nar. ziv, 5, 73.
MJEHUNA, m. mahuna, mohuna. Mihuiia, si
liqua. D. Nemaiiid (1884) 43. — Jamacno je ova
rijec izvedena od mijeh ; ispor u lat. jeziku :
foUiculus (mahana) od follis (mijeh).
MJEHUR, 7n. vesica. Pored mjehur itna i mje-
hir (vidi tamo). Po Hrvatskoj se cuje i akc.
mjfehiir, gen. mjehiira. N. Simid nast. vjesn. 8,
108. Mijec istoga znacena i s istijem nastavkom
nalazi se i u jeziku slovenskom, bugarskom i u
maloruskom. Jamacno je mjehur (kao i mjehir)
izvedeno od mijeh. Sa znacenem lat. vesica, tal.
vescica, nem. Blase zabi(ezena je rijec u rjecniku
Vraniicevu (mihur), u Bjelostjenievu (mehur), u
Jambresicevu (mehur), u Voltigijinu (mihur) i u
Vukovu (mjehur); samo je u Vrancicevu zabife-
ieno jo§ i znacehe, koje se ovdje navodi pod c.
a. mjehur je okruglasto napeta koza.
MJEHURAC
787
MJENIV
a) uopce. Nadmen mjehur taste slave,
koga i vjetar uzgor nosi. J. Kavanin 54*. Mi-
juri napuvaui malo neka se probodu, vise ne
sluze. N. Palikuca 68. Meurom zavezi grlo sta-
kla. P. Bolic vinod. 2, 359. Sve u slatkoj vodi
zivece ribe imaju meur za plivane. K. Crnogo-
rac zool. 116.
h) dio muskoga tijela, u kojem je tnokraca.
Mehur je die Urinblase, od cega i kesa moze
biti. Vuk pisma 40. Izidite iz Petrove glave, iz
mozga, iz pameti .... iz creva, bubrega, me-
kura, bedre, kolena. M. D. Milicevic ziv. srb.- 290.
b. mjehur na kozi, koji se ispne od kakve
bolesti Hi ozegline. Cudna bolest! ruzni napnu
se mijuri na smrt, ako kuzni gnoj iz nih ne
curi. A. Kanizlic roz. 106. Rane i mijurovi na
svima i po svemu tilu. I. Velikanovic upud. 1,
59. Kad pristevi, cirevi, micine, aspa, mijurevi,
mozoli, modre pege etc. vrlo bole. Gr. Pestalic 238.
c) mjehur na vodi, t. j. bobuk, klobuk, klo-
pac. U rjecniku Vrancicevu (mihur, bulla). Taj
zitak cemerni, ki nima stalnosti kot mihur na
vodi. Jacke 124.
MJEHURAC, mjehurca, m. upravo dem. od
mjehur. a) U Sulekovu rjecn. zn. naz. kao izraz
iz podrucja botanike: mjehurci (plur.j lat. folli-
culi. — b) bijka, koja se zove i mjehurica, Phy-
salis Alkekengi. B. Sulek im.
MJEHUEAK, mjehurka (jamacno je takav
akc.J, m.
a) u jajetu. Dok je jaje citavog mihurka,
nega zalud ni kvocka ne burka .... Mihurak u
jaju cistom u strani tubastoj vidi se; ovi dok
je citav, jaje se izleci more, ali on po starini
usane ili pukne, i onda vece jajce za plod ne
vaja. J. S. Eejkovic 99. Mjehurak, Lufrkammer
u jaju pticijem .... I dauas gledaju zene na
ovaj mjehurak drzeci jaje prema suncu, kad ko-
kosi ili inu zivinu pticijega roda nasaduju. M.
Medic letop. 160, 78.
b) isto sto mjehur pod c. Oni vodeni miju-
rak. G. Pestali6 167.
MJEHURAST, adj. nalik na mjehur. Moze i
list da bude okrugao, dugu|ast, vajkast . . . .
retko je iznutra supa| — meurast ili cevast. J.
Pancic bot. 51. Obicno jedra, katkad meurasta
jezgrica. K. Crnogorac bot. 8.
MJEHUECAC, mjehurcaca, m. isto sto mje-
huric, mjehurcic. Samo u Bjelostjencevu rjecniku
(mehurcec, vesicula, — mehurcece na vode na-
prav|am, bullo).
MJEHURCIC, m. isto sto mjehuric. Mihurcic,
bullula. D. Nemanic (1883) 61.
MJEHURICA, /.
a) bi(ka, koja se zove i mjehurac. Physalis
Alkekengi. B. Sulek im.
b) cahura. Kad gusenica doraste .... za-
motava se u tvrdo koncavo ili svilavo predivo,
koje se zove caurica (meurica, Cocon). K. Crno-
gorac zool. 144.
c) Ne moze se razabrati pravo znacene : Mi-
huriea, pars racemi (t. j. dio petejkej. D. Ne-
manic (1884) 61.
MJEHIFRIC, m. dem. od mjehur. b rjecniku
JBelinu (mjehuric, vescica piccola). S meurici
pokriveno. P. Bolic vinod. 2, 122. Meurici ^voz-
dusni, vesiculae aereae. J. Pancid zool. 37. Go-
vori se u Lici (s nasnaeenijem akc.) za malu
kesicu, u kojoj se novae drzi. Malo imam no-
vaca u mijuricu. J. Bogdanovic.
MJEHURINA, /. augm. od mijeh. Govori se
u Lici za veliku kesu, u kojoj se novci drze.
Ima Petar punu mijiirinu novaca. J. Bogdanovid.
MJEXBA, /. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz.
kao trgovacki izraz za nem. Wechselgeschaft,
tal. cambio.
MJENBEN, adj. Samo u Sulekovu rjecn. zn.
naz. kao trgovacki izraz za nem. wechselmassig,
tal. cambiario, na pr. mjenbeni dug, Wechsel-
schuld, debito di cambio.
MJENBENIStE, n. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. kao trgovacki izraz za nem. Wechsel-
platz, tal. piazza di cambio.
MJENICA, /. osobita isprava, kojom se tko
ohavezuje, da ce u odredeno vrijeme platiti dug.
Mjenica, Wechsel. Jur. pol. terminol. 632. Mje-
nica, Wechsel, cambiale. B. Petranovic rucna
kn. 10. Mjenica, Wechsel, Wechselbrief, cambi-
ale, lettera di cambio. B. Sulek rjecn. zn. naz.
MJENICANSTVO, n. Saino u knizi Jur. pol.
terminol. 633 za nem. Wechselverkehr.
MJENICAR, m. a) covjek, koji se bavi mje-
nicama. Ducangije, poslovoditeji, mjenicari bes-
prestano premedu se tudim blagom. M. Pavli-
novic rad. 112, — b) tko se prevarjivo bavi
mjenicama. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. za
nem. Wechselreitor, tal. raggiratore di cambiati.
MJENICARA, /. kuca, u kojoj se trguje mje-
nicama. Samo u Sulekovu rjeSn. zn. naz. za nem.
Wechselbank, tal. banco.
MJENICARENE, n. posao mjenicara. Samo
u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Wechselrei-
terei, faL manipolazione d' effetti. Ovo je upravo
nom. verb, od mjenicariti, kojega glagola u toj
Sulekovoj knizi nema.
MJENICKI, adj. sto pripada mjenicama ili
poslu oko mjenica. Mjenicka providba, Provision
bei der Zahlung eines Wechsels. Jur. pol. ter-
minol. 403. Osobiti su imovinski zakoni oni, koji
se tieu kakve osobite vrste imovinskih poslova
i prilika, kao sto je ; zakon trgovacki, mjenicki,
morski i t. d. V. Bogisic zakon. 264.
MJENICNI, adj. isto sto mjenicki. Mjenicno
pravo, Wechselrecht. Mjenicni zakon, Wechsel-
recht (Gesetz). Jur. pol. terminol. 633. Menicni,
Wechsel-. D. Popovic recn.
MJENICNIK, m. kniga, u koju se upisuju
mjenice. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao
trgovacki izraz za nem. Wechselbuch, tal. libro
delle cambiali.
MJENICEVIC, TO. prezime zabijezeno u spo-
meniku xii vijeka i otud u Danicicevu rjecn. —
— Mjesto u ispravi, gdje ovo prezime dolazi,
nejasno je i zato nije sigurno, treba li citati
upravo Mjenicevic.
MJENILAC, mjenioca, to. Samo u Sulekovu
rjecn. zn. naz. kao matematicki izraz za nem.
Reductionszahl s naznakom, da je rijec useta iz
ceskoga jezika.
MJENITE^j, TO. isto sto mjenac. Samo u Bje-
lostjencevu rjecniku. Menitel, koji se samo pe-
neznum menbum hrani, colybistes.
MJENIV, adj. koji se mijeni (mijena). U rjec-
niku Stulieevu fmjeniv, mutabilis, instabilis, va-
rius, inconstans). Trubite u mjenivoj trubli (iz
lat. buccinate in neomenia tuba. psal. 80, 3). B.
Kasid rit. 349. U tome primjeru mjeniva trubja
znaci: trub]a, kojom se trubi o mjesecevoj mijeni;
ispor. u prijevodu D. Danicica : trubite o mijeni
u trubu. Pridjev mjeniv ima i B. Sulek u svome
nem.-hrv. rjecn. za nem. abwandelbar.
MJENIVO
788
1. MJERA
MJENIVO, n. ono, sto ^se u trgovini mijena
jedno za drugo. Samo u Sulekovu rjefin. zn. naz.
za nem. Tauschmittel.
MJENIVOST, /. promjenjivost. Samo u Stu-
licevu rjecniku (mjenivost, mutabilitas , incon-
stantia, instabilitas, mobilitas).
MJENIVSTVO, n. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da je isto sto mjenivost. — Sasma
nepouzdano,
MJENOVATI, mjenujem, impf. mijeniti, mi-
jenati.
a) bez rijecce se. I tvoja promjena aliti
ustap tvoj mjenuje vrjemena (govori se mjeseeu).
M. Vetranid 2, 12.
h) mjenovati se. a) u rejieks. znacenu. Toj
li se mjenuje§ ter ceka§ s krjeposti rok, da se
odedes suncanom svjetlosti (govori se mjeseeu)
M. Vetranic 2, 10. — h) u recipr. znacenu. U
rjeiniku Vukovu (menovati se, menujem se, mi-
jenati se s primjerom iz nar. pjes. vuk 2, 164:
Ja noj dado struk rumene ruze, ona mene struk
bela bosijka, te se, babo, menovasmo cvedem).
Minovati se, uzimati naizmjence sestre za zene.
Nas cemo ?e dvojica minovati. M. Pavlinovid.
MJENOVICI, m. pi. zaselak u Dalmaciji u
kotaru dubrovaikom. A. Masek 236.
MJENSTVO, n. poslovane mjenicama. Samo
u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Wechselwesen.
MJENTIVATI, mjentujem, impf. isto sto mi-
jentovati i istoga postana (vidi tamo). Za koje
te sam satvorio i sva ti mjentivana dobra uci-
nio. V. Andrijasevic put 79. Ostalijeh (t. j. si-
nova) ja ne cu mjentivati izvan onijeh samo,
koje pomine pismo sveto. S. Rosa 38^, I ovo
bla^ovane jaganca ulazi pod imenom ve6ere
mjentivane od vandelista. 148^.
MJENTOVATI, vidi mijentovati.
MJEI^IAC, mjena6a, m. tko mijena novce. U
rjeiniku Vukovu (Wechsler, numularius). Nade
u crkvi gdje sjede oni .... koji novce mije-
nahu .... i mjenacima prosu novce i stolove
ispremeta. Vuk. jov. 2, 15. (U predgovoru pri-
jevoda novoga zavjeta vii priznaje Vuk, da ovo
nije narodna rijec, vec ju je on nacinio). Rijec
mjonac ima i B. Sulek u rje6n. zn. naz., i to
a) u onom znacenu, sto ga ima i Vuk, nem.
Wechsler, Geldwechsler, tal. cambiamonete, cam-
biatore, b) kao matematicki izraz za lat. trans -
formator, nem. Auflosezahl (Verwandler beim
Eesolviren) s naznakom, da je iz ceskoga jezika.
MJENACNICA, /. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. za nem. AVechslerp:eschaft, bottega del
cambiatore i za nem. Wechselhaus, tal. banco.
U znacenu: kuca, u kojoj se novci mijenaju, da-
nas se rijed mjena6nica opceno upotreb^ava; u
znacenu: mjenacki posao ne govori je nitko, a
i ne moie toga znaiena imati.
MJENIVATI, mjenujem, impf. mijeniti, mije-
nati. Samo u jednoga pisca. Zrcalo za poznati,
kad se raisec minuje. M. Alborti xiv. Kad se
misec minujo po pravom broju. xxiv.
M.J Ell, m.
a) U rjeiniku Stulicevu (mjer, m. res pon-
duranila, metienda, pondus, monsura). — Sasma
nrpouzdnno.
h) II Sulekovu rjetn. zn. naz. je mjor: tietn-
Meter, <a^ motro, franc, motro, poznata mjera
za dufine. — liijec ova nije dobra niti je prim-
l«na u knizevnosti.
1. MJLRA, /. monsura. Gen. plur. je mjorS,.
Nalazi se u svim slav. jezicima, na pr. staroslov.
i rus. Mipa, ces. mira, poj. miara i t. d. Izmedu
drugih indoevr. jezika ima rijeci od istoga ko-
rijena (me) u staroind., na pr. mami (mjerim),
matum (mjeriti), matra (mjera) i u lat., na pr.
metier (mjerim). Rijec se nalazi u rjecnicima
(vidi dale) i dolazi u spomenieima od najsta-
rijih vremena (u Daniiicevu rjecniku s potvr-
dama od xm vijeka i da^e).
a. mjera u pravom smislu je sprava za mje-
rene. U rjecniku Vrancicevu (mira, mensura), u
Mika^inu (mjera, mira, mensura, — mjera, utez,
pondus, — mjera, oteskalo, koje jtdnaci i ravni,
libramentum, aequilibrium, aequamentum, sa-
coma), u Belinu (mjera, misura, distinzione di
quantita e 1' istrumento, col quale si distingue),
u Bjelostjencevu (mera, mertuk, mensura, —
mera, kum se vaze, bilanx, statera), ii Jambre-
sicevu (mera, mensura, — mera, kum se vaga,
bilanx, statera), u Voltigijinu (mjera, mira, mi-
sura, Mass), u Stulicevu (mjera, mensura, pon-
dus, aequipondium), u Vukovu (mjera, Mass, men-
sura, — Gewicht, pondus s uzetom za primjer
nar. poslovicom : Mjera vjera) i u Danicicevu
(mera, mensura, pondus).
a) uopce; uzimaju se i primjeri, u kojima
se ne razabira, je li mjera za duzine Hi za te-
zinu Hi za drugo sto. I tu liivu prodasmo za
9 mar beci {iz xv vijeka). Mon. croat. 86. Ozu-
rom prodaju, nigdar pravo ne ce, krivo miru
daju. M. Marulic 117. Ako su se sluzili him-
bama i himbenimi mirama (t.j. trgovci). §. Bu-
dinic ispr. 91. Ne imamo ukrasti nista tujega
. . . . ni krivom mjerom prodavati. M. Divkovi6
nauk 122a. Ako bi u miri ill u vagi prehinil
bliznega. F. Glavinid svitl. 67. Ako vara u mjeri
(t. j. trgovac). I. Drzic 308. Grih je . . . . privaru
u prodavanu ucinit ili u kupovanu krivu mjeru
drzeci. I. Grlici6 65. Trgovac ispovidi svoje ne-
pravice i krivine ucinene u prodavanu i kupo-
vanu, navlastito s krivom mirom. A. Kadcii 261.
Tako i trgovci krivo prodajuci i krive mire dr-
zeci .... sagrisuju smrtno. A. Badic 111. Kada
svoju stvar prodaje, onda manom mirom daje
(t. j. trgovac). V. iJo^en 121a. Tko vara u trgo-
vinami i pogodbah cinedi zlu mjeru ali dajuci
rdave pineze. I. Nenadic nauk 183. Koji bi krivo
i himbeno vagam i miram sluzio so. I Velika-
novid upud. 3, 112. Ne dinite nepravde u sudu
ni mjerom za duzinu ni mjerom za tezinu ni
mjerom za stvari, koje se sipaju. D. Danidid 3
mojs. 19, 35.
0) mjera za duzine i da^ine.
(la) uopce. Stvorena bi du§a .... prez
potega, prez prilike, prez mno/.astva, prez mfire,
ne dlga ni §iroka. Korizm. 69'*. Ku meru misliS
izmiriti stvare prezmerne. Transit 168. Vitruvija
tiho dti ter ces nad potanku, kako ces zidati po
mjeri stvar svaku. M. Vetranic 1, 112. Kom doS
mirom izmiriti jednu ric, ka se na more izmiriti.
Starine 1, 286. Grad ih brai'iaSe od istoka i
brjegovi, kim nije mjera. 1. Gundulid 322. Vodi
i zraku astrologi ne postavjaju miru. F. Glavi-
nid cvit 9a. Priko po}a, rijeka i gora, kojijem nije
broja ni mjere. G. Palmotid 2, 161. Ka. (t. j. pr-
zina) bez mjere po kraju se morskom stere. I.
Dordid uzd. 195. Sva ona, koja su u Bogu, mire
ne imadu, izmirit se ne mogu. J. Filif)ovid 1,
269'>. Krqjad .... najprije uzme mjeru ili pred-
.stavi u umu svome, kakvu de ha|inu da kroji.
Vuk pisma 66. Pruzi, Maro, noge niz cofenke,
da uzimam mjeru po terzijski. Nar pjes. here,
vuk 192.
1. MJEEA
789
1. MJEEA
hb) mjera moze znaciti i osobitu neku
mjeru za duzine i dajine. Jedan zribi zemje ve-
like mere gradske (iz xv vijeka). Mon. croat.
99. Dili se iz Monserata s. Inacijo .... put
Monrese ^rada malahna devet mira zemle da-
leko od Monserata. B. Kasid in. 13. Prode tri-
sta mira daleko. per. 46. Od Melinde pojde na
Sokotoru otok od sto mira u okolisu. fran. 44.
Gdi bise Jakob patrijarka pasao ovce .... miru
zem|6 daleko od Betlema. is. 10. Od sto i deset
mjera graden pet godina (t. j. brod sambek). I.
Nenadic samb. 34. (Ispor. na str. 5 : Bi ograden
sambek taki od sto i deset nogah dugi).
c) mjera za tezinu.
(i(i) uopce. Potezaju na meru oba cabra
cetiri desetb i cetiri litre (iz xv vijeka). Spom.
sr. 2, 64. Dal .sam knezu Ivanu zlatih 40 vse
gotovih dobre mere (iz xv vijeka). Mon. croat.
75. Kantinari sedam vulne bele .... na miru
debelu od Kastva (iz xvi vijeka). 248. Koje
imanbje brojemb i meromb podbpuno, kako se
nize pise, primismo (iz xv vijeka). Mon. serb.
496 (Ispor. nekoliko redaka pred tijem: Posla
svoga blaga i imanbja vlastitoga broj i potegu,
kako se odt nize pise, da mu tozi primimo).
Komu negov gospodin bijase dao jednu miru
srebra, da trguje. M. E.adni6 32*. Da te stavio
na mjerila ter da te nije naso dobre mjere. D.
Basic 52. Mira olti brime, peso. M. Zori6i6
aritm. 66. Koji kuju krive jaspre, premda od
pristojne mire. A. d. Costa 2, 179. Predade Da-
vid Solomunu zlato pod mjeru za sudove zlatne.
D. Danicic 1 dnevn. 28, 14.
bb) U nekijem primjerima mjera upravo
znaci isto sto mjerila, terazije. Dusa i cas ovuda
ne ide za platom ni mjere u suda pritezu pod
zlatom. I. Oundulic 129. U tvih rukah pravda
cista ne ugiba mjere od suda. 280. Jao sada
tebi na ovoj miri od suda pravednoga ! I. Ancic
svitl. 62. U desnoj ruci drzi mac naostren s obje
strane, a u lijevoj ravne uzdrzi mjere od zlata
ukovane. P. Kanavelic 503. Al' joj (t. j. pravici)
ruke sad pridase i u livu miru dase za izmirit,
sto je cije, da nikome krivo nije, a u desnu
mac dodase, nek se od neg krivci plase. V. Do-
sen 69*. Vaga, koju arhandeo drzi u lijevoj
ruci, znamenuje pravdu. Tesko onorae, komu na
mjeri pretegnu grijesi ! S. ^^ubisa prip. 273.
d) mjera za ono, sto se toei. Kamenice
vodene .... uzimajuce avaka po dvije ili po tri
mjere (iz lat. lapideae hydriae .... capientos
singulae metretas binas vel ternas. ioan. 2, 6),
N. Ranina 31*. Pripravi obeda: kruh, uli, prgu,
sir i vinca malo mir. M. Marulic 38. Veliku
meru vina natrat mogase popiti. S. Kozicic 88*.
K'godi clovik bude otel drzati tovernu, imij
vzet od sudca meru. Statut vrb. 170. A bihu
ondi sest kamenijeh sudov, koji drzahu svaki
dvi ali tri mire. L. Terzi6 263. I u komu (t. j.
krcmaru) nejma nitko vire, dokle prave on ne
drzi mire. M. A. Eelkovi6 sat. 65.
e) mjera za ono, sto se sipa (kao brasno,
zito). Mera psenice za pinez jedan. Ant. Dalm.
nov. test. 2, 180 (apocal. 6, 6), Uzamsi jednu
miru psenice, jednu bokaru vina, drugu ulja.
B. Kasic per. 77. Ako je i ambar, varicak je
injera. Nar posl. vuk 3. Star i bukila zitne su
mjere ; u jedan star idu cetiri bukile. Vuk nar.
posl. 28.
b. mjera u prenesenom smislu.
a) uopce. Vb nuze meru merite, vbzmeritb
se vamb. Danilo 192. Onom mjerom, kojom uz-
mjerite, i mjerit vam 6e se. N. Eanina 148*. Co-
vjece, u svemu, sto cini§, drzi nacin i mjeru. D.
Eanina ix*. Tkc ne mjeri svijet mjerom pravom,
mudrom i od milosrdja. M. Drzi6 228. Ovu ne-
pravdu vidi Bozje oko . . . . i mirami pravimi
meri tebi danas. Starine 3, 268. Stavivsi na
jednu stranu merita, milos i slavu od svijeh
andela i svetijeb zajedno ne dohode na mjeru
od dostojanstva .... milosti i slave od djevice
Marije. I. Drzi6 407. Koga krepos neizrecena
ne ima mjere ni procjene. Q-. Palmotic 2, 43.
Znam, nije mjere grijehu momu. J. Kavanin
555*. Samo nikad lakomosti nit je mjere nit je
dosti. V. Dosen 72t>. Ako bi jost dopusteno bilo
odvratiti s istom mjerom, nistanemane nije ikomu
koristno, da se osveti. J. Matovic 415. Meni se
cini, da i u ovom dekoji spisate}i pregone mjeru.
Vuk rjecn. (1818) xxxix. Mi smo Jetos izginuli
glavama i imu6em .... ne demo se za deset
godina okrijepiti i doci na prvu mjeru. S. ^^u-
bisa prip. 124. Kako bi ostali svijet mogao znati
mjeru imovinskog vjerovana, koju taki clan za-
sluzuje. V. Bogisid zakon. 239. — Ovamo se mecu
primjeri, u kojima imamo izraz do te mjere u
znacenu : toliko, toko. Samo u jednoga pisca.
Sve je ovo do te mjere istinito, da isti sveti
aposto .... nam potvrdiva. B. Zuzeri 60. Otvrd-
nuli su u svom srcu do te mjere, da je rez
svaki noz izgubio za korisno narezat ih. 109.
Nade ih se zaslijeplenijeh do te mjere, da kad
uzdu puste svojoj svevoji, da im je ista ne uz-
teze, ni sram judski ni strah Bozji. 291. — U
istoga se pisca nalazi i izraz u mjeru udarati
sa znacenem: imati pravu mjeru. Izmjerio je,
sto potezes na mjerilijeh svoje pravde, i naso
te je, da u mjeru ne udaras. 184. Kad od svake
mjesanije protrijebi ih (t. j. nasa djela) visna
pravda i iskusa na ona duteca mjerioca, iznade
ih, da u mjeru udaraju za bit u raju okrunena. 209.
b) bez (brez, prez) mjere, t. j. veoma, vrlo.
Eazmislivb .... veliku Jubavb, koju vazda mnogo
milosrdno i bez mire .... prostrise i pokazase
(iz XV vijeka). Mon. serb 288. Koga s prave
vire u svako tve dilo dragujes brez mire. P.
Hektorovid 64. Izide jedan vuk velidak bez
mjere. D. Zlatarid 64*. J^ubav me poteza tere
me brez mire jakom uzom veza. B. Krnarutid
13t>. Stra§im se bez mjere, da tuj ke varke ni.
M. Bunid 13. Kom (t. j. krepoicu) dican jest
Zadar i bogat prez mire. D. Barakovic vila 82.
S koga (t. j. uzroka) tuzi sad bez mjere bozica
Cerere. I. Gundulid 95. Da bih ja ne uzdal bres
mire u tvoje veliko milosrdje. M. Jerkovid 65.
Neizreden si, gospodine, i bez mjere imas bit
Jubjen od moje duse. I. Drzid 83. Koji odvede
tebe paka sred nebesa na ptistoje, na kom svi-
jetla sjaS bez mjere. J. E. Gucetid 23. Koji si bez
mjere dobar (govori se Bogu). L. Eadid 8. —
I] ovome primjeru bez mjere znaci: prcobilno.
§to ukazuju dudesa brez mire dilovana po krvi
Isusovoj. I. Ancid svitl. 194.
c) do mjere.
aa) t. j. umjereno. Kad mlad covjek
ne zna do mjere piti, nek ni malo ne pije. M.
Pavlinovid rad. 124.
bb) potpuno, posve. U Stulicevu rjecniku
(do mjere, omnino, prorsus, plane, plene). Go-
vore lisicu da je znana do mjere. N. Dimitrovic
17. Ter kako luk jedan otegnut do mjere grem
sagnut po vas dan. 61. O Klimene, o Talete
.... koji do mjere vje§to iz luka potezete. G.
Palmotid 2, 374. Cesto najboje uredbe ne mogu
da do mjere dovjeka pomogu. M. Pavlinovid
rad 5.
1. MJERA
790
1. MJERA
d) na mjeru, na svu mjeru.
aa) na mjeru samo u izrazima, kakovi
su u ova dva primjera : Doslo mu srce na mjeru
(t. j. sad je zadovo]an). Vuk rjecn. s. v. srce.
Cujemo, da ce se preparandija ukinuti. Tu he
Ca Stevi stati srce na mjeru (t. j. bice zadovo-
lan). Vuk u Ivekovicevii rjecn. s. v. mjera.
bb) na svu mjeru, t. j. 2^otpuno, posve.
Tabor i Karmelo lijepi vrsi na svu mjeru. G.
Palmotic 5, 53^. Grdi skupjeno svako bi§e kri-
voStovje na svu miru. P. Knezevid pisme 36.
Vaskrso je . . . . sa dobrinom na svu mjeru sva-
kom. Pjev. crn. 328a.
e) preko mjer9, t. j. odvee, prevec. Mu-
drim }udem vele priko mire spati ne tribuje.
Starino 3, 314. Blagi priko mire, a milosde puni.
©. Barakovic vila 114. Nije 6uti usta blaga mi-
lom rijeficom da zubere ni da kaze skrovna
blaga slatki posmijeh priko mjere. \. Gundulic
267. Veoma sy gorko smuti i razali priko mjere.
G. Palmotic 1, 365. Svemu puku ki (t. j. glas)
cini se lijep i Sudan priko mjere. 3, 16»'. Kad
opojen preko mjere ne c mod stati u krjepcini.
J. Kavanin 494'^. Ova rajska slova napunuju To-
masa sfetom mudrosti priko mjere i priko nacina.
V. M. Gudetic 140. Nemoj piti odved, priko mire.
M. A. Kejkovid sat. 179. ^itibjage priko mjere
redovnicko mucade. I. Dordid ben. 34. Dobrota
Bozja priko mire plati mi sva dila kriposna od
mene uciuetia. I. P. Lucid razg. 50. Grijesi ....
premda tadar u pameti probude se, sasvijem te-
zijem ne smute ga priko mjere. B. Zuzeri 249.
Imao nekakav car jedinicu §der preko mjere
lijepu. Nar. prip. vuk 126. Ved on g)obi preko
mjere lude. Nar. pjes. vuk 4, 381.
f) s mjerom, t. j. umjereno. U rjedniku
Vraniicevu (sa mirom, moderate) i u Belinu
(s mjerom, con misura, con moderations, mode-
rate). Hod biti zdrav, s redom i s mirom pij.
M. Marulid 137. U zdravju zivot tvoj ako des
trajati .... .s mjerom jed i pij. N. Dimitrovid
22. Zapovidaju, da se za to izmlati (t.j. zakan)
s mirom. A. Kadcid 301. Karaj mo, gospode, ali
s mjerom. D. Danicid jer. 10, 24. — Ovamo se
moze dodati i primjer, u kojemu je s ispalo
mozda grijeskom, a mjerom (mirom) znaci : is-
pod mjere, t. j. malo, premalo. Davase joj mirom
jesti, neka bi brze umrla. B. Ka§id per. 206.
g) u svu mjeru isto sto na svu mjeru
(vidi pod d, hb). Vesel u svu miru Oloferne
tada. M. Marulid 43. Ne uzdrzed tebi viru, zla
se udinih u svu miru. 291. Koja ti ce (t. j. rosa)
u svu mjeru svrudit mozak velmi hladan. M.
Pelegrinovid 199.
h) van (izvan) mjere isto sto preko mjere
(vidi pod e). Probodene prsi svete, odkli obilno
i van mire krv i voda izavire. I. IvaniSevid 95.
Aldina ■ . ■ ; da Rudera [ubi mlada izvan mjere
i nadina. G. Palmotid 2, 29. More .... srdito
izvan mjere bojna kola .... duSi, ^dere. 3, 62^.
Krajevski so Sator store lijep i bogat van na-
6ina i izvrstan izvan mjere. P. Kanavelid 149.
Nu fiim tu^.na izvan mjere sebe okrivja, Boga
slavj. G. V. Bunid 22. Roditeji bolesni izvan
mjere cijed pritoske nezgode. I. Dordid ben. 79.
Pripovijosti jednoga zlotvorstva krvna, nesmi-
Jena izvan mjere. B. Zuzeri 260.
/) vrhu (svrhu) mjero isto Sto preko mjere
(vidi pod f). Kako vrhu mjore progoiiah crkvu
(it lat. quoniam supra modnm porseriuobar eccle-
.siam Dei. gal. 1, 12). N. Raiiina 85l>. I znanje
ti svete vire dab i blaga svrhu mire. M. Ma-
rulid 882.
c. mjera u gradi stihova Hi recenica, t. j.
metar, ritam. U rjecniku Belinu (mjera, metro,
misura o verso, metrum, — s mjerom, metrica-
mente, con misura) i u Stulicevu (mjera, metrum,
— mjera besjedna, stilus oratorius, — mjera
pjesna, metrum). Isokrate, Trasimako i Gorgija
nih besjede pod njeke mjere opcene pjesnima
slozise i stavise. D. Ranina via. Da budu (t. j.
ja) skladati sej pisni na vo|u, kako budu znati
u miru najbo].u. P. Hektorovid 63. U pjevanu
sviju pjesama od ove mjere. Vuk nar. pjes. 1,
630. Ved sad imate citavu knigu oda po mjeri
nacinonih. Vuk u Ivekovicevii rjtcn. s. v. mjera.
— Ovamo pristaje i primjer, u kojemu se mjera
uzima za ritam u muzici : Znadu muzikanti mere
glasova. J. Rajid pouc. 1, 66.
d. mjera moze znaciti isto sto granica, kraj.
U rjecnikti Belinu (mjerom, s mjerom, diffini-
tamente, limitamente, — bez mjere, senza fine,
senza termine). Kada skace na valove (t.j. more)
i izide iz sve mjere. I. Gundulid 363. Da bih ja
ne uzdal bres mire u tvoje veliko milosrdje,
koje nima vrimena, konca ni mire. M. Jerkovid
65. Nikadar tvojoj slavi ne pridi vrimena, konca
ni mire. 10-1. Ako Jubav, koju tebi krepku no-
sim, ne ima mjere. P. Kanavelid 44. Nejma
svrhe, mjere i kraja .... tva Ijepota. I. Dordid
uzd. 103. Premda bi sagrisio smrtno izlazedi iz
mire, kako ubivsi, ranu tesku dajuci ili osaka-
tivsi. A. Kaddid 300. Razsirio je pakao vrata
svoja i otvorio usta svoja brez mjere (iz lat.
dilatavit iafernus animam suam et aperuit os
suum absque uUo termino. is. 5, 14). F. Lastrid
ned. 395.
e. jednakost, t. j. stane, kad je predmet, koji
se mjeri, jednako velik ili tezak, kao sto je ono,
su cim se mjeri. Potvrda ima samo za preneseno
znacene stajati ili biti na mjeri (na istoj mjeri)
t. j. biti, ostajati u jednakosti, biti, ostajati bez
promjene. U rjecniku Belinu (ne stati na mjeri,
mutarsi). Zac ona (t. j. zena) u mjeri ne stoji
jak mjesec. S. Mencetid 330. U toj li si viri, da
vedro tve celo na jednoj svej miri stati do ve-
selo? H. Lucid 213. Nije na svojoj miri svit. P.
Hektorovid 70. I mjesec, ki viku ne stoji na
mjeri, nego li prem njeku zamjernu dud tjeri.
N. Najeskovic 1, 112 (grijeskom stampano i u
M. Vetranica 1, 482). Posli cetrjest danah da-
zditi pristade, ali vode za sto dana sve na jed-
noj miri stahu. A. Kacid korab. 8. Benedik ....
pridudnovato ucini, da vino u sudu za cijela tri
mjeseca ne pristane i da nakon tri mjeseca nade
se na istoj mjeri, u kojoj bjese ostalo na po-
hodu opata Dosiderija. I. Dordid ben. 184. —
Ovamo pristaje i primjer: ^ludski se rod ne
umajava niti stoji na jednoj mjeri. Vuk u Ive-
kovicevu rjedn. s. v. mjera.
f. razmjer, lat. proportio. U rjecniku Stu-
licevu (na mjeru, pro rata portione). Svakomu
nas daua jest milost po miri darovsdine Isukr-
stove (iz lat. unicuique nostrum data est gratia
secundum mensuram donationis Cbristi. ophes.
4, 7). I. Bandulavid 231*. Po mjeri ol krivine
da im budo dati mjeru od pedjepse. A. Gucetid
roz. mar. 188. Na mjeru od tvoga umijenstva
napunit to de Bog svojijeh darova. I. Driic 26.
Dakle su duzni uliati u tratnu po miri od sumAe.
A. Kaddid 516. A svakome so od nas dado bla-
godat po mjeri dara Hristova. Vuk efes. 4, 7.
g. mjerene. Samo u primjer u: Na onom svetu
svaku duSu dodeka sv. Arandeo pa na torazije
izmeri nena dobra dela i dela zla. Posle to mere
2. MJERA
791
MJERAN
upucuje svaku k raju, a put u raj ide preko
pakla. M. D. Milidevic ziv. srb.^ 346.
h. nacin, pravilo, po kojem se sto cini,
s osobitijsm nastojanem, da ne bude nista pre-
tjerano. U rjecniku Mikajinu (mjera, modus), u
Belinu (mjera, misura ciofe moderazione, modus,
— s mjerom, metodicamente, con metodo, —
bez mjere i razbora, immoderatamente) i u Stu-
licevu (mjera, modus, via).
a) uopce. Tijem nacin i mjera i razlog
svu tuj zled cJn' da ti raztjera, ku ti da taj po-
gled. N. Na}eskovi6 1, 331. Eazlog, pravda i
mjera svemu je zlato u nas. I. Gundulic 129.
b) u (na) iotu mjeru, t. j. istijem nacinom.
Sto li gledah brza krila gdje put neba ptice
steru, ako miso nije mislila, da vrh zemje u
istu mjeru k Bogu imam pute obratit? I. Gun-
dulic 2'11. Kad bi gledo, gdje psi deru vuka i
risa srditoga, htio bi razdrijet na istu mjeru zo}e,
ke su bez razloga. P. Kanaveli6 64. Tako demo
na istu mjeru ovi zajam odvratiti. 273.
i. novcic (ne razabira se razvoj znacena).
Samo u jednoga pisca. Ne izajdes odnujda, do-
kle ne povratis dari do najzadne mire (iz lat.
non exies inde, donee reddas novissimum qua-
drantem. matth. 5. 26). F. Glavinic 12b. Ne
izajdes od ondika, dokle ne platis dari do naj-
zadne mire. 357^.
2. MJERA, /. rijec od mila mjesto mjerica.
Samo u Viikovu rjecniku.
3. MJERA, /. doha, vrijeme. Mozda je ista
rijec s 1 mjera, ali se ne razabira sveza u zna-
cenu. Nu kad dojde jur do mire on (t. j. Isus)
vrimena od svojega, htio je vece da izvire sva
do kapje krv iz nega. A. Vitajic ost. 39. Dosao
bijase k miri sedam lita. 404. U te mire Nazre-
tic Alija zetelicam kona dogonio. Nar. pjes. juk.
458. U te mire Mile ih stignuo. Nar. pjes. mar-
jan. 23. Muci Mujo, nista ne divani, u te mire
al' eto mu sestre. 49. U te mire i kadija od-
nekle bane. Nar. prip. bos. 68. U te mire ....
naglost nagna muslomana vele b'jesna, dobro
oruzana. Osvetn. 4, 32. U te mjore on dosao, t.
j. u taj mah. Zemjak 8.
4. MJERA, /. isto sto namjera. Jer jek sfca
uza zvek oruzja na zle mjere te osudi |ude
Osvetn. 1, 48. Jedan drugom istinu zalaze pa i
svoje tajne mjere kaze. 2, 42. Jer je mene mjera
namjerila na Turcina Ceiebid Hasana. Nar. pjes.
horm. 1, 334. Kad su bili doli u dolini, Bog im
dade i mira namiri na junaka Tomid Mihovila
(iz nar. pjesme). A. Ostojid. Jezdio je Krajevidu
kroz goricu na konicu; mjera ga je namjerila,
gde se kupa bela vila (iz slavonske nar. pjesme).
S. Ivsic.
MJERAC, mjerca, m. isto sto mjerac. Samo u
rjecniku Bjelostjencevu (merec, meritel) i u Jam-
bresiccvu (merec, mensor).
MJERAC, mjerada, m.
a) tko mjeri sto, osobito zemju. U rjecniku
Vrancicevu (mirac, meusor), u Belinu (mjerac,
misuratore, cbi misura, — pesatore, colui che
pesa), u Stulicevu (mjerac, metiens) i u Vukovu
(mjerac, Landmesser, geometres s naznakom, da
se govori u Hrv.). Nauk od broja .... koliko
sluzi zvizdoznancem, miracem, izvrsnim zidarem
i dijacem. M. Zoricic aritm. 9 (predgov.). Go-
vori se i u Sarajevu. Mjerac, geometar. D. Sur-
min rad jug. ak. 121, 208.
b) ime nekom lepiru. Ima lepira, koji po-
staju od gusjenica, koje u sredini tijela nemaju
nogu, pa kada plaze, onda se zgudure kao gu-
dalo u gusala. Narod zove takove gusjenice zgu-
durade (Otodani kod Dakova), a zovu takovu
gusjenicu i mernica (Klostar Ivanid), ali i
mjerac ili smrtnaca. „Izmjerio te mjerac,
sad ces umrijeti" (Gradac kod Pozege, Gradiska,
Slatinik, Babina Greda). Zborn. za nar. ziv. 1, 25.
MJERACA, f. motka, palica, kojom se sto
mjeri. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem.
Massstock, Messstab, Messstange, Messruthe, tal.
pertica.
MJERACICA (jamacno je takav akc), f. drvo,
o kom visi kantar, kad se sto mjeri. M. Pavli-
novid. — Moglo bi se reci i za zenu, koja sto
mjeri, ili za onu, koja je udata za mjeraca.
MJERACINA, /. posao oko mjerena zemje. U
rjecniku Vukovu (mjeracina, Messkunst, ars me-
tiendi s naznakom, da se govori u Hrv.; zna-
cene ne ce biti pravo protumaceno nem. i lat.
jezikom ; bo]e bi bilo : Messarbeit, labor metiendi).
Rijec je i u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem.
Messung, tal. misuramento, misura). Mjeracina
prodane stvari i ostali troskovi oko predaje iz
ruke u ruku padaju na prodavca. V. Bogisid
zakon. 82. — U Lici se govori mjeracina: To
je bilo one godine, kad je mjeracina isla po
selu. J. Bogdanovic.
MJERACKI, adj. posses, od mjerac. Covjek
s uzem lanenijem u ruci i s trskom mjerackom.
D. Danidid jezek 40, 3. Opet podigoh oci svoje
i vidjeh, i gle covjek, i u ruci mu uze mje-
racko. zah. 2, 1.
MJERACI, adj. onaj, kojim se mjeri. Samo
u Sulekovu rjecn. zn. naz., gdje stoji : mjerada
sprava za nem. Messapparat. Poradi tvorbe mje-
radi: mjeriti ispor. mjesadi: mijesiti.
MJERAK, mjerka, m. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. za deseti dio metra, nem. Decimeter,
tal. decimetro. — Bijec nije prim]ena u kni-
zevni jezik, nego se govori i pise decimetar.
MJERAN, mjerna, adj.
a) koji je po mjeri. D rjecniku Stulicevu
(mjeran, iustae mensurae, iusti ponderis) i u Da-
nicicevu (merbnb, mensuratus, ponderatus sa
dvije potvrde iz xiv vijeka; znacene ne ce biti
dobro lat. jezikom protumaieno ; bo]e bi bilo onako,
kako je u Stulica). Tri deseti povesbmb mer-
nyibb. Glasnik 15, 305. Sedmb desetb nadb merb-
nyhb. 15, 302. Kako moze od tri arsina izidi
mjerna kosu|a'? Nar. prip. vrc. 144. — Ne ra-
rabira se pravo znacene u primjeru: Koji unu-
trne svoje naravno lice mjerno i hitro pritva-
raju .... ko za maskaru. S. Rosa 76^.
b) U Sulekovu rjecn. zn. naz. zabi^ezena su
druga dva znacena: 1. nem. messbar, tal. misu-
rabile (t. j. onaj, koji se moze mjeriti), 2. nem.
Mass-, Mess- (t. j. onaj, kojim se mjeri), na pr.
mjerni lanac, nem. Messkette, tal. catena d' agri-
mensore. Ovo drugo znacene ima i Bjelostjenac
(merni, mensuralis) ; ono je i u primjer ima: Vred
kimi muzi jest zmiril sudac §imko mernim sez-
nem to trsje (iz xv vijeka). Mon. croat. 140. On
je mirni konac okol ne obtegnul. Proroci 141.
On imijase prtenu vrvcu i mirnu sibu v rukah,
199. I evo muz jedan imijase mirnu vrvcu u
ruci. 302.
c) mjerni, t. j. koji pripada mjeri u zna-
cenu pod c (dakle: metricki, ritmicki). Samo u
Belinu rjecniku (mjerni, metrico, — mjerni ro-
mon, metro, misura, verso, — adv. mjerno, me-
tricamente).
mjeeaStvo
(92
MJEEILO
MJERaStVO, n. Samo u Sulekovu rjecn. zn.
naz. (upravo ,mjeiactvo') za nem. Messkunst,
tal. agrimensura (t. j. vjestina mjeracka).
MJERBA, /. mjerene, mjeracina. Samo u Su-
lekovii rjecn. zn. naz. za nem. Messung, tal. mi-
suramento, misura.
MJERCk!;, m. hifadni dio metra. Samo u Su-
lekovu rjecn. zn. naz. za nem. Millimeter, tal.
millimetro. — Hijec nije primjena u knizevni
jezik, nego se govori i pise milimetar.
MJEECIN, mjerfiina, m. mjerac. Eijec s tijem
akc. zabilezili su V. Arsenijevic (,ko)i mjeri zito
zitarima, u Hrvatskoj') i S. Ivsic (,mjeruik u
Grizanima u Hrv.').
MJERCINA, /.
a) mjera od deset metara. Samo u Sulekovu
rjecn. zn. naz. za nem. Dekameter, tal. deca-
metro. — Mijec nije 2>i'im^ena u knizevni jezik,
nego se govori i pise dekametar.
b) Ne razabira se pravo znacene u primje-
rima: I dotezu Duji6 oberstaru, dotezu mu plane
i mircine, da poznaje, ko im ono ide; on ra-
stegnu plane i mircine i ugleda staroga liagiju.
Nar. pjes. marjan. 68. Dofadaju plane i mirfiine,
da ban vidi, je li ono Luka. 98.
MJERELICA, /. vidi mjerilica pod b.
MJERENIK, tn. mjerac. Satno u Mikajinu
rjedniku (mjerenik, koji mjeri, metator, — mje-
renik zera)e, geometres).
MJERENE, n. nom. verb, od mjeriti. U rjec-
niku Mikalinu (mjerenje, izmirenje, dimensio,
— otezanje, ponderatio), u Belinu (mjerenje, il
bilanciare, misuramento, il misurare), u Bjelo-
stjencevu (merene, mensuratio, mensio, — me-
rene zemje, geometria), u Stulicevu (mjerene,
mensio, dimensio, ponderatio) i u Vukovu (mje-
rene, 1. das Messen, mensio, 2. das Wiigen, pen-
sio). Konopcicem cinahu ?e dili ili razdijenja u
mirenju kojegod zemle. A. Vitalid istum. 361.
MJERETINA (tako je zabifezen akc. za Liku),
f. a) augm. od mjera. U Lici. J. Bogdanovi6.
— b) mjera od Jii^adu metara. Samo u Sulekovu
rjefin. zn. naz. za nem. Kilometer, tal. milome-
tro. — Ooo nije prim\eno u knizevni jezik, nego
se govori i pise kilometar.
MJERGIJA, m. mjerac. Govori se u Vranskoj
Pcini (upravo 'mergija'). Etnogr. zborn. 5, 115.
MJERICA, /.
a) dem. od mjera. U rjecniku Belinu (mje-
rica, misurctta, misura piccola) i u Stulicevu
(mjerica, parva mensura, — mjericom, moderate,
moderato modo, koje je nepouzdanoj. Ovamo se
moie metnuti primjer: Biti ce vam istom miri-
com povraceiio, kojom vi mirili budete. A. Ka-
nizlic fran. 218
b) osobita mjera za ono, Ho se toci. L Bje-
lostjenievu rjecniku (merica, metreta, metretes).
Poklonio bi sveieniku .... nap&nase jednu mje-
ricu uja. S. Rosa 62l»,
r) osobita mjera za ono, Ho se sipa. U
rjeintku Vukovu (mjerica, Art Mass, z. B. fiir
Getroidfi, modii genus). Poklonio bi sveceuiku
.... tri mjerice muke. S. Rosa iV2.^. Prikladno
jest krajostvo nebesko kvasu, koga uzamsi zena
eakri u tri mirico braana (iz lat. simile est
in farinao satia tribus. matth. 13, 33). F. La-
stri6 nod. 98. Ako sam kupio za 40 libar pi-
rin6a 10") mirica. M. Zori6i6 aritm. 78. Uze pet
mjorica prioria iita. D. Dani6i6 1 sam. 25, 18.
Bo/.o, daj mi mjoricu i fiaronu torbicu, da iz-
lujorim seuicu. Nar. pjos. vuk 6 (1898) 1,50.
d) sud. U rjecniku Vukovu (mjerica, ein
Gefass [Korb] von Bast, corbis genus). Posude
za primane grozda jesu kotarice ili merice. P.
Bolic vinod. 2, 57. Svijeia pod mjericom. Nar.
posl. vuk 282 (ta je poslovica nastala prema
ovome mjestu u sv. pismu: niti se uzize svijeca
i mece pod sud, nego ua svijetnak. mat. 5, 15).
Medved bere jagode u siroke merice, merice se
prodiru, jagode se prosipju. Nar. pjes. mus. 48.
— U ovijem primjerima mjerica znaci kakav
sud za ono, sto se toci: Blagovahu korijene i
listje od stabala i pijahu vodu mjericom (t. j.
pustinaci). M. Radaic 6-4^. Vr6, slavonski bu-
kara, korsov, merica. A. Blagojevic kbin. 37.
Oni (t. j. oraci) glede sve na ruckaricu, ho6e 1'
donet na glavi miricu i u ruki bokaru rakije.
M. A. Re|kovic sat. 110. Ko mliko prodaje, na-
lije punu miricu (u Otoku u Slavoniji). Zbornik
za nar. ziv. 7, 181.
MJERICIGA, /. dem. od mjerica. U rjecniku
Vukovu. Doneo bi mi dve mericice psenice i dve
oke masla. D. Obradovic bas. 328. Utomjepri-
mjeru ono znacene, sto ga ima mjerica pod c.
MJERIC, tn. stotni dio metra. Samo u Sule-
kovu rjecn. zn. naz. za nem. Centimeter, tal.
centimetro. — Mijec nije primlena u knizevni
jezik, nego se govori i pise centimetar.
MJERIDBA, /. mjeracina, mjerene. Samo u
Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Messung, tal.
misuramento, misura.
MJERILA, m. pi. vidi mjerilo.
MJERILAC, mjerioca, m. mjerac. U rjecniku
Belinu (mjerilac, misuratore, cbi misura, pesa-
tore, colui, cbe pesa) i u Stulicevu (mjerilac,
mensor, metator). A pak se namjeri mjerilac
hitri taj, ki tanko razmjeri do lakta vas svijet
saj i u zemju postavi mrgine bez broja. M.
Vetranid 1, 9. Govore matematici aliti mirioci
od nebesa. S. Margitid fala 32. Prava su mje-
rila u istinu, pravedan mjerioc bez sumne; ne
6es i ne mozes bit privaren. A. Kalic tri bes. 16.
MJERILICA, /.
a) zena, koja mjeri sto. U rjecniku Stulicevu
(mjerilica, que metitur).
b) mjerila, terazije. U rjecniku Mikalinu
(grijeskom ,mjerelica', trutina, libra, statera, —
takoder s. v. kantar, koja se rijec tumaci rijec-
ma: mjerilica, lat. trutina, statera, libra) i u
Stulicevu (mjerilice f. pi. parva trutina, — rijec
parva je ovdje zalisna). Meju cesnimi i protiv-
nimi sfa jednakom mirilicom mireci. B. Kasic
nasi. 154. Vas zivot Davidov bi pun tuga, suza
i oz;ilosdena, a Solomun uzsuprocno vazda zivi
u mijeru i napridku. OzaloJdene obistiniti zivot
vjecni u Davidu, a cestitost stavi na mjerilicu
spasene Solomunovo. M. Radnid 143*.
MJERILO, n.
a. mjera. U rjeintku Bjelostjencevu (merilo,
omera, s dim se glubiua vode meri, dioptra s na-
znakom, da je rijec ,dalmalinska'). S onijem mje-
rilom, s kojijom budete mjeriti druge, biti cete
mjereni. M. Radnic GO^". Koliko je te§ko s jed-
nime kratkim mirilom dubjinu morsku dosedi.
E. Pavid prosv. 1, 80. Gospod stajase na zidu
sazidanu po mjerilima, i u ruci mu bjehu mje-
rila. D. Danidid am. 7, 7.
b. stalna osnova ili pravilo za rasudivane.
(J rjeiniku Danicicevu (merilo, mensura s po-
tvrdotn iz xiii vijeka). 8bdb i oblici zlobu jego
i priloZb sladbkaja i dobraja i medotodbnaja u6e-
nija svoja, jakoze priobresti j vb merilo pravo-
VL
^^'t-vSC^
MJERILO
793
MJERITI
zivustihb clovekb. Stefan pam. saf. 23. l^ubav
je iskriiega oao mirilo, s kojim se kriposti i do-
bra dila imadu izmiriti, E. Pavic prosv. 1, 3.
Onda se moze kazati, da je ovo pravo mjerilo
zalosnoga stana danasne nase literature. Vuk
nar. pjes. 2, 387. Eadinosfc je najboje mjerilo
vrijednosti |udske, M. Pavlinovic rad. 20. No-
viji zakon .... ne moze biti mjerilom za vec
rijesene imovinske sporove. V. Bogisic^ zakon.
266. — Ovo je znacene zabi^ezeno i u Sulekovu
rjeca. zn. naz. za nern. Massstab, tal. passetto,
scala, compasso (tal. rijeci ne odgovaraju ne-
mackima) i u Popovicevu (merilo, Massstab,
Massgabe).
c. kantar, terazije, t. j. naprava za mjerene
tezine (sa zdjelicama Hi bez rdhj. U rjecniku
Vranciceou (mirila, bilanx, libra, statera, tru-
tina), u Belinu (mjerilo, stadera, — mjerila. bi-
lancia), u Voltigijinu (mjerila, bilancia. Wage;
pogrjeska je, sto se veli, da je mjerila zenskoga
roda i da je gen. mjerile), u Stulicevu (mjerilo,
mjerila, trutina, libra, — za mjerilo se veli da
Je iz ruskoga rjecn.) i u Vukovu (mjerila, Schal-
wage, libra s naznakom, da se gooori u Dubrov-
niku). Rijec se uzima, kako se iz primjera vidi,
u pravom i u prenesenom smislu.
a) mjerilo. Izmirimo se mirilom od nase
pameti, i sto nam uzmaiika, namistimo dobrim
naukom i dobrim dilim. I. Ancic svitl. 79. Pri-
varili su se sinovi |udski u mjerilu (iz lat. men-
daces filii bominum in stateris. psal. 61, 10). M.
Eadnic 241b. Qve su terezije od svetilista, od
kojizije govori Bog: sve ono, sto uzprikazujete
Bogu, neka je izmjereuo mjerilom od svetilista.
380b. Gdi stajase sv, Mihoilo mirilo iliti tere-
zije u ruci drzeci. A. Kanizlic utoc. 79. Imadi-
jase mirilo u ruci (iz lat. habebat stateram ^in
manu sua. apoc. 6, 5). E. Pavi6 ogl. 670. Sto
lagje oli sto tezje jest, mirilom imade se iziska-
vat. Blago turl. 2, 91. Podvrdi cemo mjerilo
prijevarno (iz lat. supponamus stateras dolosas.
am. 8, 5). J. Matovi6 402.
b) mjerila. Sudb ze pravedny, sbbjudenije
ispytno i merila pravdy. Sava glasn. 24, 201.
Svim nam je umriti, bratjo moja mila, znate,
da ce priti dila {itamp. dilom) na mirila. M.
Marulic 114. Ucin' pravo zvalo brzo ustom tvo-
jim i ricem mirila, na ka ces miriti u svaka
tva dila, 6a 6es govoriti. P. Hektorovic 38. Ako
mjerili od pravde tvoje uzbudes mjeriti nepra-
vednosti i zlobe nase. A. Gucetic roz. jez. 307.
Bog mirila pravo v rukab drzi. Starine 3, 266.
On drzi mirila upravna i ma6 gol ter sudi zla
dila. D. Barakovic vila 112. Kada bude na utnrli
dan i donesu zla i dobra djela i stave i(h) na
mjerila. M. Divkovid bes. 872. Brez kojega (t.
j. ustrp^ena) ne ce mnogo nasa dila potegnut,
kada jib stave na mirila. A. Georgiceo nasi. 31.
Izmiri na mirila cinu odkupa i moje grihe i
najti ces, da cina pridobije neizmirnim nacinom
moj dug. P. Radovcic nac. 288. Da te stavio na
mjerila ter da te nije naso dobre mjere. D. Ba-
sic 52. Nemoj imati u vredici razlika mjerila
(iz lat. non babebis in sacculo diversa pondera
deuter. 25, 13;. J. Matovi6 397. Kad Bog stavi
na mjerila tvoja kreposna, tvoja gresna djela.
A. Kali6 tri bes. 14. Koja je (t. j. dusa) od
scjene tako drage, da na mjeriiib pravednijeh po-
tezo ve6e neg' zemajska sva krajevstva. B. Zu-
zeri 18. Mirila nebote prignula bi se na jednu
stranu. A. d. Bella razgov. 38. Lazna su mje-
rila mrska gospodu. D. Danicic price sol. 11, 1.
Izmjeren si na mjerila i nasao si se lak. dan.
5, 27.
MJERINA , /. Samo u Sulekovu rjecn. zn.
naz. za nem. Hektometer, tal. ettometro. —
Rijec nije prim^ena u knizevni jezik, nego se
govori i pise bektometar.
MJERIOCE, n. dem. od mjerilo. U rjecniku
Stulicevu (mjerioca, n. pi. dem. od mjerila).
Bozja mjerioca veoma su tanka i cuteca, od-
skacu na zrnce svako i sitna praha nerazdiona.
B. Zuzeri 145. Da ta djela.... dobra budu prid
bistrijem onijem vidom Bozije pravde i na ne
tankijem mjeriocim nazbi| kreposna iznadu se.
210. — Rijec se mjerioce nalazi i u Sulekovu
rjecn. zn. naz. za naprava, kojotn se mjere ve-
oma male velicine, nem. Nonius, tal. nonio.
MJERIOXICA, /. mjerila, terazije. Samo u
jednoga pisca. Mirionica koliko jest vece prazna
i lagana, toliko vecma ide uzgor . . . . i uzsu-
proc koliko mirionica jest vecma natovarena,
vecma ide doli. M. Radnii 37*. Ako jedan ima
mirionice ukrivne u svojoj kuci, vide ji dva ali
tri ... . ali mirionice krive, koje stoje obisene
na prodavalistu, vidi vas svijet. 45^.
MJERISTE, n. vidi miriste.
MJERITE^, m. mjerac. Samo u rjecniku Bje-
lostjencevu (meritel, merec, mensor, mensurator ,
mensurarius, — meritel zem|e, geodaetes, geo-
metres) i u Stulicevu (mjeritej, mjerilac s naz-
nakom, da je iz glag. brevijara).
MJERITE^ICA, /. zena, koja mjeri sto. Samo
u Stulicevu rjecniku (mjerite|ica, mjerilica).
MJERITI, mjerim, impf. metiri. Nalazi se i
u drugim slav. jezicima, na pr. staroslov. nae-
riti, rus. MtpMTb, ces. mefiti, po}. mierzyc i t. d.
Glagol je izveden od osnove imenice mjera. Rijec
imaju svi rjecnici {vidi dale), a potvrda joj ima
od xui vijeka.
a. mjeriti, t. j. odredivati cemu duzinu Hi
tezinu. U rjecniku Vrancicevu (miriti, librare,
metiri, pendere, ponderare), u Mika^inu (mjeriti,
metior, demetior, — miriti otezalom, appendo,
expendo, pondero, examino), u Belinu (mjeriti,
misurare, pesare, tenere una cosa sospe^a per
saperne il peso, bilanciare, pesar con bilancie,
— mjeriti druzijeb svojijem laktom, misurar gl'
altri da se), u Bjelostjencevu (merim, metior,
mensuro, — merim vagum, libro, trutino, pon-
dero), u Jambresicevu (merim, metior), u Volti-
gijinu (mjeriti, miriti, misurare, compassare,
messen, abmessen), u Stulicevu (mjeriti, metiri,
dimetiri, ad libellam componere), u Vukovu (mje-
riti, 1. messen, metior, 2. wagen, pondero) i u
Danicicevu (meriti, ponderare).
a) uopce u pravom i u prenesenom smislu
i bez obzira, mjeri li se duzina Hi tezina. Vb
nuze meru merite, vbzmeritb se vamb. Danilo
192. Onom mjerom, kojom uzmjerite, i mjerit
vam ce se. N. Ranina 148*. Clane svete vire
drz'mo stanovito, koji se ne mire ni vide ocito.
P. Hektorovi6 46. Ovu nepravdu vidi Bozje oko
.... 1 mirami pravimi meri tebi danas. Starine
B, 268. Mjerom mirit kom budemo, izmjereno
j nam ce biti. A. Vitajic ost. 250. Stvari rdave
I z dobrim misaju6i i pod dobre prodajuci, krivo
miredi, mane dajuci. A. Ba6ic 127. Ne spominu-
1 ju6i se najposlidnega casa, krivo se miri, pise
i priuzimje. J. Banovac razgov. 90. U Srbiji se
mjeri na oku sve, n. p. bjeb, meso, brasno, vino,
rakija i t. d. Vuk rjecn. s. v. oka
b) mjeriti duzinu u pravom i u prene-
senom smislu. Ne mjerim ja gori nebeske visine.
M. Drzic 49. Tuj zidi od grada grade se i mire.
D. Barakovii 27. Labtom jer se knige ne mire.
MJERITI
794
MJEEKATI
ikadar. I. Ivanisevic 307. Ne mjeri se covjek
laktom, neg' umom. Poslov. danic. Ako tezinu
griha iliti uvridenjn miriti odemo arsinom onoga,
koji je uvriden. F. Lastric 40^. Ne mire se s ar-
sinom junaci (t. j. ne gleda se, jesii It tijelom
veliki Hi mail). A. Kacic razg. 275. U stvarma,
koje miri s arsinom (t. j. trgovac). M. Zorifiid
aritm. 63. Kom (t. j. jarku) dubjina nek ped}em
se miri. J. S. Eejkovic 149. Mladi Jovo kona
igra, u livadu kopje mjeri; vila Jovu govorila:
sto livadu kopjem mjeris? Nar. pjes. vuk 1, 53.
Ufatite mladu momu, mjerite joj kosu s macem ;
ako bude duz' od maca, bice mene draga }ubi.
1, 337. Mjerih mu je (t. j. kosu}u) o kamenu
stancu. 2, 14. Metnu Turcin prvu belu strelu,
strelu metnu, pak mere arsinom ; prestrijeli sto
dvadest arsina. 2, 360. I svilari, koji mjere svilu.
4, 397. Dvaput mjeri, trecom kroj. Nar. posl.
vuk 57. Koni se mjere pedu, a }udi pamecu. 150.
Govori se i mjeriti toplinu, t. j. nezine stepene.
c) mjeriti vrijeme. K6 u dvaest i cetiri
nasih vremen dan se dili, ko se u triest dan'
mjesec miri. J. Kavanin 474b. Ferguson ....
izdjelao je drveni dobnik, koji je tocno mjerio
vrijome. M. Pavlinovid rad. 53. Vrijeme se u
imovinskim poslovima mjeri uopste onako, kao
sto to u kalendaru biva. V. Bogisic zakon. 337.
d) mjeriti tezinu u pravom i u prenese-
nom smislu. Primise .... 1570 litrb i cetiri unce
mirece povraze i ko2u i u to stave6e dve pece
srebra (iz xv vijeka). Mon. serb. 498. Ki slugu
na pjenez ne mogu virna stec, to li se gdi stece,
mjeri se na zlatu. S. Mencetic 143. Uciu' pravo
zvalo brzo ustom tvojim i ri6em mirila, na ka
ces miriti, u svaka tva dila ca ce§ govoriti. P.
Hektorovic 38. Svitli je stan ovoj Dula Pjoro-
vica, ki srebro mjerase starici. M. Drzic 22. I
pomoli onoga, koji miri, da lipo terezije uprav|a.
F. Lastric ned. 26. Tko ce pravo sto miriti,
prosta vaga mora biti. V. Dosen 62b. sto ce
meni stotina dukata! na kantar ih mjeriti ne
znadem. Nar. pjes. vuk 2, 141. Rijeci treba mje-
riti, a ne brojiti. Nar. posl. vuk 272. Na slavu
Arandelovu, koji ce mi mjeriti dusu na tereziji.
5. Ip-ubisa prip. 218. Ja bib nomu dao zlata ne-
mirena. Nar. pjes. istr. 2, 60.
b. mjeriti, t. j. odmjerivati, davati, (ciniti)
ito u pravoj mjeri. Vb utorniky i vb cetvrkb
inyje dva jedeniji da prfedlagajet se vamb ....
vina ze maly krasovojb mere§te. Sava glasn. 24,
193. Brijeme, kojo nam je u nem (t.j. u zivotu
nasem) mjereno, bez nijedne koristi prohodeci,
k bo^anstvenomu se sudu .... svaki dan to
vecma priblizamo (u tome primjeru mjeriti kao
da je pf.). B. Gradid duh. 79. A krotko gdo
hodi, koraci svi miri, on se zdrav nahodi i do-
pre gdi smiri. D. Barakovid vila 31. Nejmaju
biti ri6i odved o§tre ni udorci veoma te§ki ....
nego mireni. A. Kaddid 509. Ovo vrilo od zloda
..... prisuhiva mucedi i miredi (,mirrechi') bo-
side. M. Zoridid osm. 48.
C. procjenivati, prosudivati. Da voju, a ne
rid hotijte vi mint. H. Lucid 256. Ona o zlatu
priin|onomu mjeri ufanje srcu momu. I. Gun-
duiu' 223. Oni (t. j. vujnik) rasap opden mjeri,
s koga pribjen svak bit ima. 485. Nemoj ti za
mnogo mirit i drzati, ki do protiv tebi ali za
to stati. A. Goorgicpo 7>S. Imaju gresnici mnoga
naMladerija i .sfoja hotjonja slijode, zato malo
iniro sfoja tugovanja. B. Kasic nasi. 124. Mjere
skrovna svi dinonja, krivuju li kojom zlobom,
kakvo je bitjo nib J.ivjerija. 6. Palraotid H, 29b.
Covik pametan vedma miri dila nego rijedi. M.
Radnic 30b. Uvridenje miri se po dostojanstvu
onoga, 'ioji je uvriden. I. T. Mrnavic istum. 19.
Znam i mjerim po nacinu velicinom lijeka tvoga
me nemoci velicinu. I. Dordic uzd. 12. Potrebno
je, da misli i mjeri, kako ce izadi suprod nemu .
S. Rosa 115*. I u tmini vidnoj miri, koliko su
nodi duge. V. Dosen 48a. Tko bi pravo mirit
znao i krivice razaznao, da nit mane niti vi§e
ne pokara, neg' grih bise. 198^. Koji svaku
stvar meri, sudi i razsuzdava sledujuci pravilam
zdravago razuma. D. Obradovid ziv. 114. Stepen
se nemara mjeri uzimjudi jos u racun sve lidne
i druge prilike. V. Bogisid zakon. 319.
d. porediti. Koji bode miriti iznutarna mi-
losce Bozje s svojimi mnogo tisknimi. P. Ra-
dovcid nac. 176. Ako pomnu .... potrebuje mje-
riti 3 velicinom i s tegotom stvari. J. Matovid
232. Bududi takva nasa narav, da maloman mje-
rimn sve stvari s nasijem koristima. 282. Va-
}alo bi, da svak mjeri svoje troskove s priho-
dima. M. Pavlinovid rad. 119. — U Lici (a ja-
j macno i po drugijem krajevima) govore i mje-
riti se u refieks. znacemi : porediti se, jednaciti
se. Nigda se ti, moj brale, ne mos mjeriti s nim.
J. Bogdanovid.
e. gledati, t. j. kao mjeriti sto ociina s kraja
na kraj. A. Ti mi dvije moje daj sescre gledati.
B. Bezocno ovo je. Kak' ima§ oci ti mjerit ih
ikada, neprijate| kad biti od svega bod grada?
M. Bunid 33. Pomno grjesnik mjeri, pazi pra-
vednika, da ga ubije. I. Dordic salt. 119. On (t.
j. savisnik) sve miri i niksani, da ga udre i da
rani. V. Dosen 114b. I cetiri svita strane nek
miriti okom stane. 218b. Kako jif/tj je on (t. j. Sve-
tozar dvije djevojke) mjerio ocima. Vuk nov.
srb. (1817) 479. Stanu se Turci medu sobom
razgovarati gledajudi uza me i niza me i mje-
redi me ocima. G. Zelic 136- — Ooamo se stav^a
i primjer, u kojern mjeriti upravo znaci : gadati,
nisaniti: Na sto mjeris geferdarom, Drasko?
P. Petrovid gor. vijen. 7.
f. neka osobita rijetka znacena. a) brojiti.
Pa junaku zamjera korake, — al' tko bi mu
mjerio lagahne ? neka mu ih b'jele mjere vile.
Osvetn. 2, 28. — b) prohoditi,^ prolaziti. Gdi
mo2e sunacce nebesa ne mirit? G. Drzic 372. —
c) skakati. B'jesan mu se puta} pomamio po dva
kopja u nebesa dipa, za cetiri mjeri po lediui.
Nar. pjes. juk. 516. — <l) udarati. Dakako da
ju je i stapom uz rebra mjerio. Nar. prip. bos.
137. — e) upravlati. Da, bismo mjerili s onom
upravom sve nase misli i sva nasa djelovana.
J. Matovid 477. Ima i mjeriti se, t.j. uprav}ati
se: U ovo ne imaju se mjerit ni vladat s obida-
jima, ma s razlogom i istinom (t. j. svestenici).
1. Drzic 254. Imaju se (t. j. muz i zena) mjerit
u speni^ah svojijem imanjem {t, j. imaju se uprav-
lati prema svome imanu). 284.
MJERIV, adj. koji se moze mjeriti. U rjecniku
Belinu (mjeriv, misurabile, che -si pu6 misurare)
i u Stulicevu (mjeriv, quidquid metiri potest
s naznakom, da je iz Belina rjecn.).
MJERIVO, n. ono, sto se ima mjeriti. Saino u
Stulicevu rjecniku (mjerivo, res ponderanda). —
Nepouzdano.
MJERJE, n. Samo a Sulekovu rjedn. za. naz.
za nem. Messsystem, tal. sistoma di misure.
M JERK A, /. motka, palica, kojom se sto mjeri.
Samo u Sulekovu rjodn. zn. naz. za nem. Mess-
stab, Messstange, Messruthe, tal. pertica.
MJERKATI, mjerk&m, impf. motriti, paziti.
Jiije6 ista i istoga postana kao i merkati (vidi
MJER^IV
795
MJESEC
tamo). I na to va|a mjerkati, da zrna .... tvrda
postanu. I. Jablanci 75. Govori se u Lici. Eto
jeseni, nude mjerkaj de za se devojku. J. Bog-
danovic.
MJERl^IV, adj. koji se moze mjeriti. V Su-
lekovu rjecn. zn. naz. za nem. messbar, theilbar,
tal. mensurabile i u Popovicevu: merjiv, mess-
bar, commensurabel.
MJEE;^IV0ST, /. apstraktna imenica prema
pridjevu mjerjiv. Samo u Popovicevu rjecniku (mer-
]ivost) za nem. Messbarkeit, Commensurabilitat.
MJERNI, adj. vidi mjeran.
MJERNICA, /. neka gusjenica, vidi mjerac
pod b.
MJERNTK, m.
a) covjek, koji mjeri, mjerac, mjercin. U
rjecniku Bjclostjencevu (mernik, koji meri, me-
ritel) i u Sulekovu zn. naz. za nem. Geometer,
tal. geometra; nalazi se i u nem-hrv. rjecniku
^ulekovu za nem. Geometer, Landmesser.
b) kantarsko jaje. Kad na vagi rajernik se
obustavi nasred X. S. ]^ubisa pric. 135.
MJERNOST, /. Samo u §ulekovu rjecn. zn.
naz. za nem. Ehytmus, na pr. besjednicka mjer-
nost, lat. numerus oratorius. ■
MJEEODAJAN, mjerodajna, adj. isto sto mje-
rodavan. Mjerodajan biti, ono po cemu se tko
upravjati ima, massgebend sein. Jur. pol. ter-
minol. 337.
MJERODAVAN, mjerodavna (s takvijem se
akc. govori), onaj, koji daje kome mjerilo (upravo
mjeru), Hi pravilo, po kojem ce se upravjati u
kakvom radu. Izmedu rjecnika samo u Popovi-
cevu (merodavan, massgebend, massgeblicb). Sa-
rajevo je . . . . najmerodavnija op§tina u svoj
Bosni. M. D. Mili6evi6 zlos. 145. — Bijec je
nacinena u novije vrijeme prema nem.
MJEROSLOVAN, mjeroslovna, adj. sto pri-
pada vijeroslovlu. Samo u Sulekovu rjecn. zn.
naz. za nem. metro logisch, tal. metrologico.
MJEROSLOV;^E, n. nauk o mjerama. Samo
u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Metrologie,
Mass- und Gewichtskunde, tal. metrologia.
MJEROVNICA, /. pistnena potvrda o kakovoj
mjeri, t. j. da je sto izmjereno. Mjerovnica, po-
tvrdnica mjere, Messbrief, Messzettel. Jur. pol.
terminol. 842. Ima i u Popovicevu rjecniku (me-
rovnica, Messzettel).
MJERSKI, adj. sto pripada mjeri (metarskoj).
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. metrisch.
MJERSTVEN, adj. posses, od mjerstvo. Samo
u Sulekovu rjefin. zn. naz. za nem. geometrisch,
tal. geometrico.
MJERSTVO, n. Samo u Sulekovu rjecn. zn.
naz. za nem. Geometrie, tal. geometria.
MJESACI, adj. na pr. mjesa6e korito, t. j.
koribo, u kojem se h|eb mijesi. U KaniSi kod
Broda (u Slavoniji). S. Ivsid.
MJESCE, n. dem. od mjesto. Samo u Stulicevu
rjecniku (mjestce, loculus), — Vidi mjestace.
MJESEC, mjeseca, m. luna, mensis. Akc. se
mijena u lok. sing, mjesecu i u gen. pi. mjeseci
(mjeseca). Kad plur. ima -ov- (-ev-), onda se
du^ina s -e- guhi: mjesecovi (mjesecevi); tako je
i mjesecove, mjesecovima, a gen. je mjesec6va
(mjesecdva). S navedenijem znacenima nalazi se
u svim slav. jezicima, na pr. staroslov. mesecb,
rus. Micaqi., ees. mesic, po^. miesiac i t. d. Ta
je slav. rijec etimologijom srodna sa staroind.
mas (luna), grc. /Lir,v (mensis), lat. mensis, got.
mena (luna), lit. menu (luna), samo se nastavkom
od nih razUkuje. Sa znacenem lat. luna, mensis,
tal. luna, mese, nem. Mond, Monat nalazi se
rijec mjesec (mesec, misec) u svijem rjecnicima,
a potvrda joj ima od najstarijih vremena.
1. Oblici. — Spomenuce se samo oni, koji
su ovoj rijeci osobiti, i ne ce se gledati, je It u
prvom slogu -je- Hi -e- Hi -i-.
a. itistr. sing, mjesecem. Tome obliku ima
vrlo malo potvrda. F. Glavini6 cvit 3a. Nar.
pjes. vuk 1, 191. 342. — Mnogo je obicniji oblik
mjesecom. D. Ranina 120b. I. Gundulic 28. 312.
F. Glavinic cvit 8^. J. Kavanin 279b. F. Lastri6
test. 867a. A. Ka6ic razg. 28. D. Obradovic ziv.
83. J. S. Ee|kovic 74. 121. Nar. pjes. vuk 1,
141. 342. Osvetn. 2, 138.
b. plur.
a) uopce. Bijedak je dugi plur. s -ov-
(-ev-), i to samo, kad je rijec u znacenu pod
c. Obliku mjesecevi je potvrda u nar. pjes. juk.
215, a obliku mjesecovi u Vukovu rjecn. s. v.
odsijevati (iz neke nar. pjesme) i u nar. pjea.
petr. 3, 116., hrv. nar. pjes. 1, 190.
b) gen. pi. mjeseca. N. Ranina 61^, 134*.
B. Kasic 4a. I. Dordid salt. 134. A. Kanizli6.
utoc. 57. 518., kam. 62. 96. Blago turl. 2, 115.
J. Matovic 159. B. Zuzeri 59. J. S. Refkovic 220.
Vuk u Ivekovicevu rjecn. s. v mjesec. Ovdje se
mogu dodati i potvrde za gen. pi. mjesec: I.
Gundulid 119. F. Glavinid cvit 96a. 109b. —
desto se nalazi za gen. pi. i oblik mjeseci : Ber-
nardin 45. B. Kasic nac. 84. F. Glavinic cvit
96b. 109a. F. Lastri6 test. 16b. 227b. J. Banovac
pred. 138., razgov. 47, 139. A. Kanizlic utoc.
XIX. I. P. Luci6 nar. 52., izkaz. 30. J. S. Re|-
kovi6 8. Nar. pjes. vuk 3, 168.
C. nom. (i akuz.) du. (cetiri) miseci. N.
Ranina 66b. r. Glavinic cvit 147*.
2. Znacena.
a. poznato nebesko tijelo, koje se okrece
oko zem]e te je nocu obasjava.
a) uopce. Potvrda ima vrlo mnogo ; na-
ve§ce ih se samo nekoliko. Vidih u sni kakono
sunce i misec i zvizd jedanadeste klanajuci se
meni. Bernardin 39. Dostojnim zakonom pripo-
dabja se Marija k zori, k slncu i k misecu. Ko-
rizm. lib. Budu zlamenja u suncu i u mjesecu. N.
Ranina 13a. Sunce ce pomrcati, i misec ne 6e
dati svitlost svoju. I. Bandulavic 185b. Nestav-
nija je (t. j. zena) od mjeseca, svakim casom
vrtiv ki je. J. Kavanin 45a. Misec ne ce dat
svoju svitlost, i zvizde padnuce s neba. J. Ba-
novac razgov. 2. Budalast prominuje se kako
misec. M. Zoricid osm. 133. Ja sam zejan bela
sveta, zarka sunca i meseca. Nar. pjes. vuk 1,
139. Aj misece, moj stari vojnice, pri tebi je
vojevati lipo. Nar. pjes. istr. 2, 97.
b) mjesec u svezi s razlicnijem glago-
lima, kojima se izrice negovo izlazene ili za-
lazene, rastene ili opadane ili pomrcina. Ijunija
22. pomrbce mesecb. Safarik letop. 80. Ako vidis
(t.j. u snu), da mjesec pomankava. Zborn. (1520)
133b. Zac se mrak stiskuje, a mjesec zahodi. M.
Drzic 462. Prem trebuje, da u oblini isti mjesec
pomankava i u najveioi svoj svjetlini da ne-
zgodno pomrcava. J. Kavanin 214b. Niti se cudi
misecu, sto za 15 dana raste, a srasta se za
drugo 15. F. Lastrid test. 326a. Sve spavase
kano i poklano, a izade misec iza gore. A. Ka-
ci6 razg. 147. Kada on (t. j. mjesec) ide. na ma-
nak. J. S. Re}kovi6 74. Zivi plodovi i druga
MJESEC
•96
MJESECOSLOV
drveta, kada misec raste, kastre se. 74. Drugi
rizu, kada misec tije. 83. To se radi, kad se
misec puni. 114. Kada misec gine. 120. Sunce
seda pred vece .... m.esec seda u zoru. Nar.
pjes. vuk 1, 640. Al' na nebu mjesec odskocio.
2, 615. Mjesec leze, zemlu zade tavnu, iz mraka
se netko zvizgom javnu. Osveta 4, 51. Kad
mesec opada, dalacjiv izide u zoru napoje . . . .
i govori. M. D. Milicevid 2iv. srb.' 283. Zarko
sunce na zapadu zade, na istoku pun mjesec
izade. Nar. pjes. petr. 3, 384. Posto zade mjesec
i vojska pospava. S. !^ubisa prip. 184. Pridi mi,
kada mesec zajde. Nar. pjes, istr. 2, 51.
c) mjesec u svezi s pridjevima, kojima
se naznacuje negova veca ili mana punina Hi
praznina. U rjecniku 3Iika}inu (s. v. mijena ima
novi misec, novilunium, nova luna), w Belinu
(mjesec krni, primo quarto di luna, luna falcata,
corniculata, — mjesec mladi, luna crescente,
luna nuova, — mjesec novi, luna nuova, — pun
mjesec, luna piena, — mjesec stari, luna man-
cante), u Bjelostjencevu (mesec mladi, luna ado-
lescens, — mesec star, luna doficiens, — mesec
pun, seep, plenilunium, — mesec rogat, luna fal-
cata, cornicula, corniculata) i u Stulicevu (mladi
mjesec, luna nova, — stari mjesec, luna decre-
scens, — pun mjesec, uspa). Zena nega na nov
mesec besna biva§e (iz glag. rukopisa g. 1468).
Arkiv 9, 101. Bijesan na novi mjesec bjesnuje.
Zborn. (1520) 32t>. A s rozidi |uvenimi mjesec
mladi svud si meni. I. Gundulid 160. U nebeskom
okolisu mladi mjesec kad se mijeni. J. Kavanin
433*. Lipo jedre turske ormanice po nacinu
mladoga miseca. A. Kacic razg. 184. Uzmi onoga
striSa .... ter davaj zeni na mladu misecu. J.
"Vladmirovic 24. Sto je misec novi? A. Kanizlic
Toi. 18. Onda je mina iliti mladi misec. I. Ve-
likanovii upu6. 1, 176. Da u vrime cesara Ti-
berija sunca pomrcaiie puna miseca dogodilo se
je. 1, 178. Sto visje sebe plodi, punog miseca
sije se. J. S. Rejkovio 137. E,eku gdjekoji mladu
mjesecu, kad ga prvi put ugledaju. Vuk rjefin.
s. V. zdrav|ak. Zdrav zdravjace. nov novjace !
(ka^e se novome mjesecu, kad se prvi put ugleda).
Nar. posl. vuk 89. Na istoku pun mjesec izade.
Nar. pjes. petr. 3, 384.
rfj mjesec u svezi s pridjevima, kojima
se naznaiuje njegova svjetlost. Ako vidiS (t. j. u
snu) mjesec bio, toj prilikuje radost. Zborn.
(1520) 133'>. Za6 mjesecu tom jasnomu sunce
svitlos svoju dava. D. Kanina 53i. Da bio mje-
sec okrvavi, zarkom suncu svjetlos smeta. I.
Gunduli6 301. Prod mjesecu jasnom s nebi ka
88 klana. 344. Zarki mjesec, nocna svijeca, ki
stoprva bjese isteko, kazaSe mi nih daleko. (j.
Palmotid 1, 18. Da ga pase jasni mjesec. J. Ka-
vaiiin 284'*. Dje mi bjese na nebu jasan mjesec
potamnio. Nar. pjes. bog. 5. Dal' je sunce, dal'
je jasan rae.sec? Nar. pjes. vuk 1, 13. Falila se
zvijezda danica: ozenidu ajajnoga mjeseca. 1,
155. Ona kune jasnoga meseca. 1, 163. Kakva j'
no6ca brez sjajna mjeseca? 1, 253, Je li jasan
mesec na zaodu? 2, 299. Nek ustavi na istoku
-sunce i bijeli mjesec na zapadu. 3, 62. Ustavi
se na istoku sunce, a i .^jaian miesec na za-
padu. 3, 64. J J J
e) mjesec u metonimiikom smislu tizima
.se za tursko carstvo ; uprnvo hi se imalo reci
polumjosoc. j>r je pnlumjcsec znak turskoga
carstva, knji .i^ upotrfh\ava na minaretima, na
zaiftarama t drugdjc. Er dobitne tvoje plavi dim
po raoru silne tr6e, pri sunfcanoj tvojr j slavi
istofcni 80 mjesec smrie. I. Gundulio 281. Da
prije sklad se uzroci medu suncem od sjevera i
mjepecom od istoci (t.j. medu drzavom polskom
i turskom). 312. I stijeg kriza svih da tisi, vrh
mjeseca kad se uzvisi. J. Kavanin 224b. Sada
se je opet turskomu misecu pridruzio. D. Rapic
442. Biva, bra6o, da je bjelodano svanut krste,
a mrknut mjesece. Osvetn. 6, 4. U Jedreni car-
stvo podigose (t. j. Turci), tavni mjesec da se
s krstom bori. Nar. pjes. petr. 2, 271.
f) mjesec je katkad isto sto mjesecina.
Pa je doso no6u po mjesecu. Pjev. crn. 166*.
Zora zori, potli poju. Nije zora, vec je mesec.
Nar. pjes. vuk 1, 346.
b- mjesec je poznato vrijeme, koje cini
dvanaesti dio godine. I ovdje se (kao i pod a)
uzima samo nekoliko primjera mjesto vrlo mno-
gijeh. Meseca avbgusta u dvadeseti i deveti dbub
(iz g. 1189). Mon. serb. 2. Meseca februara 11
denb (iz xiii vijeka). 31. Meseca ijula vb 28 dbUb.
Dec. hris. 7. Kada nebo bi zatvoreno tri godisda
i miseci sest. Bernardia 45. Tvoj otac je umrl
na 10. dan ovoga miseca. Korizm. 21*. Jednomu
misecu jedva isteksu .... ubijen bisi. §. Kozidic
47b. Dan petinadeste meseca avgusta (iz xvi
vijeka). Mon. croat. 265. Koliko je dobro ispo-
vijedati se cesto ne samo svako godiste, da joste
svaki misec. A. Komulovid 31. Promijeni se (t.
j. muz) na taj nacin prije mjeseca dana. B. Ka-
sic per. 93. Mjesec dana kad dospije. G-. Palmo-
tic 1, 355. U vrijeme od dosastva gospodinova
mjeseca decembra. I. Akvilini 136. Ukaza se .. . .
drugi dan aprila miseca. A. Ka6ic razg. 157. Ne
projdose dva miseca, i Focijo dade zapovid, da
se metnu u uzu. A. Kanizlic kam. 57. Vec pro-
dose gotovo tri mjeseca dana, kako sam vam
obedao. Vuk pisma 3. Mi demo te cesto pohoditi,
u godini svakoga mjeseca, u mjesecu svake ne-
dejice. Nar. pjes. vuk 2, 39. Ima, babo, citav
mesec dana, kako nisam sestrice vidio. 2, 164.
c. nekakav zlatni nakit nalik na mjesec,
kad je kao srp. Samo u nar. pjesmama i samo
u plur. Na doratu zlatna abaija, ta kakove ni
u cara nema, udrio joj zlatne mesecove, potpu-
nio dragijem kamonom (iz neke nar. pjesme).
Vuk rjedn. s. v. odsijevati. Sedla nega {t. j. kona)
sedlom od simsira, preko sedla svilnu abaiju, po
kojoj su zlatni kolutovi, a po sapim mjesecevi
zlatni. Nar. pjes. juk. 215. A zdralina koua na-
kitise, prekrise ga zlatnom abaijom, sve po nojzi
sjajni mjesecovi. Nar. pjes. potr. 3, 116. Po noj
(t. j. po djeoojcij jesu burme i prstene, medu
nima dragi kamenovi, spored nima sjajni mise-
Govi. Hrv. nar. pjes. 1, 190. Vidi mjesecid pod c.
(1. nekakva sko^ka, ,jer je kao novi mje-
sec'. L Zore rib. ark. 10, 343. — Ovamo se moze
metnuti i: W^esec, TvxTho rugosxis (nekakav puz).
Na Braca. A. Ostojid.
e. mjesec je ,na dnu nokta onaj bjelkasti
dio, koji je nalik na mladaka. Zemun'. M. Me-
did lotop. 160, 78.
MJESECINSKI, adj. mjesecni. Samo u pri-
mjeru : Od epaktah i minah misecinskih. I. Kra-
Jid 90. — Sasma nepouzdano.
MJESECOKAZ, m. Samo u Sulekovu rjedn.
zn. naz. za nem. Mondkarte, franc, carte de la
lune.
MJESECOSLOV, m. ki'iiga, u kojoj su iivoti
svetaca poredani po mjesecima. Iz rus. M'l;ca^e-
cinB'i., koje je prevedeno iz grd. fn]yo).6yiov. Ja
podnem pregledati knige, nadem zbornik, daslo-
vac, paaltir, mesocoslov. D. Obradovid ziv. 89.
I u samome najstarijemu slavenskome mjeseco-
MJESECOTECINA
797
mjeseCina
slovu uz Ostromirovo jevandelije. Vuk pisma 51.
Gadno ime Pizonovo ne smije ka|at mjesecoslov.
P. Petrovi6 gov. vijen. in. — Grijeskom je mje-
secslov u primjeru : Va]a pomrsiti niova imena
iz mjesecslova. A. Kanizlic kam. 445.
MJESECOTECINA, /. Samo u Jambresicevu
rjecniku (i to u lat. dijelu s. v. mensis), gdje se
kaze, da je isto sto mjesec, t. j. lat. mensis, netn.
Monat.
MJESECOTEK, m. Samo u Jambresicevu rjec-
niku (i to u lat. dijelu s. v. mensis), gdje se
kaze, da je isto sto mjesecotecina.
MJESECAC, mjesecca, m. dem. od mjesec. U
rjecniku M.ika\inu (mjesecac, mali misec, lunula)
i u Stulicevu (mjesecac, lunula s primjerom ne-
tocno citiranim iz S. Mencetica, koji se ovdje
navodi na drugoni tnjestu). Angelskim vjenaceem
bi rek se s'krunila, a bijelim mjeseccem da
s' celo povila. S. Mencetio 71. Neka se zivu6i
tobom ja pogizdam jakino sjajuci mise6ac med
zvizdam. 235.
MJESECAK, mjesefika, m. dem. od mjesec (u
znacenu i ,luna' i ^mensis'). Vidis vas istok jak
s neba mjesecak. G. Drzic 42V. Svadba nasa do
mjesecak dana, dok ja dodem do Sibina grada.
Nar, pjes. petr. 2, 397. Oh misefiak lipi, kamo
mi putujes? Jacke 89.
MJESECAN, mjesecna, adj. vidi mjesecni.
MJE8ECANIN, m. lunaticus, mjesecnak. Samo
u primjeru: I ovi (t. j. budalasti judi) zovu se
misecani (stamp. ,misencani'), a to jest, kako se
misec prominuje, onako ti i oni. P. Posilovic
cvijet 102.
MJESECAK, mjesecara, m.
a) isto sto mjesecnak, nocnik. Ismedu rjec-
nika samo u Fopovieevu (mesecar, Somnambule).
Govori se u Staroj Srbiji. Etnogr. zborn. 7, 503.
b) mjesecar je tezak, koji radi na mjesec
za placu, a ne na dan kao nadnicar. J. Bogda-
novic. Govori se i u Saptinovcu (u Slav.). S.
IvSic rad jug, ak. 168, 157.
c) slabacko dijete. Mater, koja sto zna, ne
6e u novom mjesecu (mladijaku) nikad svoga
djeteta odbiti od sise, nego u starom mjesecu;
jer u novom odbijena djeca zlo i sporo rastu,
da ji i zovu mjesecarma. U JBukovici (u
Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 7, 270.
d) nekakav dragi kamen, koji se nem. zove
Mondstein. Samo u Popovicevu rjecniku (mesecar).
e) kalendar (jer se u kalendaru bi}eze mi-
jene mjesedeve). Samo u rjecnicima, i to u Be-
linu (mjesecar, lunario) i u Stulicevu (liber lu-
naris s naznakom, da je iz Belina rjecn.).
MJESECARA, /. neka morska riba, koja se
nem. zove Mondfisch (jer je okrugla i tijem na-
lik na pun mjesec). Samo u Popovicevu rjecniku
(mesecara).
MJESECARCIC, m. Deca rodena u jedan me-
sec, zovu semesecarcidi. U Staroj Srbiji.
Etnogr. zborn. 7, 453.
MJESECARKA, /.
a) zeua, koja komu za placu radi na mje-
sec. U Orahoviei (u Slav.). S. Ivsic.
b) zensko, za koje se misli da boluje od mje-
seca. Samo u Popovicevu rjecniku (mesecarka,
Somnambule).
c) rotkva, koja svaki mjesec dospijeva. U
rjeiniku Vukovu (mjesecarka, Monatrettig, ra-
phani genus; u izd. 1898: Raphanus sativus ra-
dicula).
(I) neka ruza, koja se nem. zove Monatrose.
Samo u Popovicevu rjecniku (mesecarka).
MJESECARSTVO, n. bolest od mjeseca. Samo
u Popovicevu rjecniku (mesecarstvo, Somnam-
bulismus).
MJESECENE, n.
a) tijek mjeseca. Samo u Stulicevu rjecniku
(mjesecene, lunaris cursus).
b) zensko mjesecene isto sto zensko vrijeme,
prane, cvijet. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu
(mjesecene zensko, menstruum). Da oprosti, gdi
se ne moze dignuti prid nim zarad zenskoga
misecenja, koje trpjaSe. A. Kacic korab. 33.
MJESECEV, adj posses, od mjesec. V rjecniku
Vukovu (mjesecev, dem Monde gehorig, lunae
s primjerom iz nar. pjes. vuk 1, 158: [da on
uzme suncevu sestricu] mjesecevu prvobratucedu).
Nade mesecevu majku kod kuce. Nar. prip. vuk
71. Neka zlato suncu odgovara , b'jelo srebro
mjesecevu zaru. Osvetn. 2, 100. Sad mu kcer
rece, neka noj kupi meseceve baji. Nar. prip.
mikul. 24.
MJESECICA, /. isto sto mjesecarka pod d.
Samo u rjecnicima, i to u Stulicevu (mjesecica,
ruzica svakoga mjeseca rosa, quae singulis men-
sibus floret) t u Popovicevu (mesecica, Monat-
rose).
MJESEC16, m. upravo dem. od mjesec.
a) u navedenom znacenu. Samo u Stulicevu
rjecniku (mjesecic, mjese6ac).
b) sin mjesecev. U Vukovu rjecniku (mjese-
ci6, Mondessohn, filius lunae s primjerom iz
neke nar. pjesme: Prosi mesec za svog mesecica).
Suncicu, mjesecicu, trazimo lijepijeh djevojaka
za lijepoga junaka (govori se u nekoj narodnoj
igri). Letop. mat. sr. 153, 101.
c) nekakav nakit, koji se spominje u bibliji.
Uze mjese6ice, koji bijahu o vratima kamila
nihovijeh. D. Danici6 sud. 8, 21. Tada de Go-
spod skinuti nakit s obuce i vezove i mjesecide.
is. 3, 18. (Ispor. ta dva mjesta u lat. i u nem.
[Luterovu] tekstu: tulit ornamenta ac bull as,
quibus coUa regalium camelorum decorari so-
lent ; — in die ilia auferet Dominus ornamen-
tum calceamentorum et lunulas. Und nahm di&
Spangen, die an ihrer Kameele Halsen waren;
— zu der Zeit wird der Herr den Schmuck an
den kostlichen Schuhen wegnehmen und die
Hefte, die Spangen). — Vidi mjesec pod c.
cl) misecici pi. dalmatinski naziv iz Drnisa
za uzorak na tkane u pregacama. Te su pre-
gace tkane u uzorke na redove poprijeko (Quer-
streifenmuster). A jedan red jesu miseSici,
drugi su k u k e , tre6i pokosice. J. Belovid-
Bern. 79 (supl.J.
e) mjesecid u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao
izraz iz podrucja zoologije za lat. lunula, anus,
nem. Eeldchen der Muscheln, Mondchen, Schild-
cben, Hofraum, — takoder za lat. os lunatum,
nem. Mondbein.
MJESECiN, m. lunaticus, mjesecnak. U rjec-
niku Stulicevu s naznakom, da je iz Habdeliceva
rjecn., u kojem se doista nalazi: mesecin, lu-
naticus.
mjese6ina, /.
a. isto sto mjesec.
a) u znacenu lat. luna, t. j. nebesko tijelo.
U rjecniku Mika^inu (mjesec, mjesecina, luna).
Upazi on miseciau (koja bise tada suproc suncu
na drugoj strani od zem}e budu6i uspa), da se
MJESECINA
798
MJESECNI
vrati i pristupi pod sunce, koje bise o podne
nad zemjom i pokri ga i zaprici nama sfitlost
(govori se o dudesima u vrijeme umirana Hri-
stova). B. Kasic is. 73. Mjesecinu ko krajicu
najmilije sunce pazi .... kad kruzena kolom
zvijezda nebom seta. J. Kavanin 474^. Nas drufj
nodni misecina svitlost kaze rad nizina; dvade-
seta zvizde strana nemu nije joster dana, pak
se od ni veci cini zato, jer je na nizini i svitli
nam obilnijo, jer visoko vrlo nije ; da se k zvi-
zdam on pridruzi te s visinom da se sluzi, ni
za glas mu ne bi znali, s nim kamo 1' bi dru-
govali. V. Dosen 29b. Misecinu, koja .sjaje i po
noci pomod daje, gledaj sada u mladosti, a sad
kaze vika dosti, u starosti sad se zgrdi, sada
sjaje, sad pomrci, nit zabasa u mladosti niti gine
u starosti. Gledaj sunce od visine, kako jasno
svitu sine, stogod vidi, to razsine i mrak crni
s nega skine; dili svitlost misecini, dili zvizdam
na visini, dili zemji na sve strane. 260a'. Sta-
vjate se svi bez sumne, da je veliki Eugenijo
oni vitez, vi§e koga govorim vam. Po nemu je
dugijem tminam i sramotnijem potamnjela oto-
manska mjesecina. B. Zuzeri 140. Izvio se ju-
nak na dogatu vas u suhu zaodjeven zlatu, na
glavi mu mjesecina zarka i danica zv'jezda pri-
hodnica. Osvetn. 2, 145. — Ovamo vafada pri-
pada i primjer: Bijase nebo vedro, a mjesecina
na zahodu. S. ^j^ubisa prip. 19.5.
b) u znaeenu lat. mensis, t. j. dvanaesti
dio godine. Basa hlivanski ovu misecinu, ka na-
stane, ima van izajti (iz xvi vijeka). Men.
Croat. 245.
b. svjetlost tnjeseceva. U rjecniku Belinu (pri
mjesecini, na mjesecu, a lume di luna), u Bje-
lostjendevu (mesecina, illuminatio, splendor lu-
nae), u Stulicevu (mjesecina, lunae claritas) i u
Vukovu (Mondschein, fulgor lunae). Ovcice gu-
bave, trcite k ovoj vasoj pastirici, da vas ona
prosvitli s misedinom svoje milosti. J. Banovac
pripov. 133. Piva se od istih jedna lipa pisma,
koju po primorju i dica znadu, ter ovako po-
cimje: Svu noc sjala svitla misecina. A. Kacic
korab. 471. Cini, da mu svitlost vide kano jasne
misedine, kad nadskoci sve planine. V. Dosen
124^. Sjase misedina. Blago turl. 2, 135. Sinu
lice kao jarko sunce, a groce kano mesefiina.
Nar. pjes. vuk 1, 126. S vecer' sjala sjajna mje-
sedina. 1, 440. Lepa ti je sjajna mesedina, jo§
jo lepsa Jela udovica. 1, 574. Nit obasja sjajna
mjpsefcina. 2, 3. A tu okna ni prozirka nema, da
zaviri mjesedina bl'jeda. Osvetn. 1, 37. Sinoc se
je kasno barka nakrcala, jasnom misecinom v
Bneci dojadrila. Nar. pjes. istr. 2, 156.
c. mjeseina placa. U rjecniku Danicicevu
(mSsedina, merces menstrua sa cctiri primjcra iz
XIV vijeka). Vlahb, kto kobile pase, da ne uzima
bfilega odi. kobilb, nb da se hrani mesocinomb.
Mon. serb. 98. Da imb se daje mesefiina za ovce.
Glaanik 15, 307. Mjesedina, plada, koja se mjo-
sefino dobiva. II Vinkovcima i u okolini. S.
PaviCid.
(1. mjesedina je ime nekijem bilkama. a) Bo-
trychiuin lunaria i Hippocropis unisiliquosa. B.
Sulok irn. — bj Achillea clipeolata (zove se i
zvijozda). 8. Potrovic 208.
e. itto Ho mjesecene pod h. Samo u rjeiniku
V ukovu (mjeseftina, i^ensko vrijeme, das Monat-
licho, nionstruura).
f. U jednoijn je pisca mjosodina nekakav
astronomiiko kalendarski izraz, koji mozda odgu-
vnra sredov. /at. lunatio (t. j. vrijeme, koje prode
od jedne tnijene mjeseieve do druge, a to je 29
dana, 12 ura, 44 m. i 2 sek., iemu se veli ,sino-
dicki mjesec'). Prva {t. j. stvar) jest, da se po-
stavi stavno jednakonocstva mjesto, pak pravo
namiStenje xiiii misecine prvoga miseca, koja
upada ili u isti jednakonocstva dan ili ga naj-
blize slidi (iz prcvedene bale pape Grgura xiii,
kojom se uvodi novi kalendar). B. Kasic rit.
XXX. U istoj knizi dolazi u tumacenu kalendara
(na str. 15a i dale) nekoliko puta rijec mjese-
cina; ali svuda tu pise Kasic tako nejasno, da
ga nije inoguce razumjeti; zato se i ne navodi
vise primjer a.
MJESECNOST, /. rijec neznana znacena. Sa-
mo u primjeru : U februaru i inih njekih mje-
secih staroga kalendara nije se sasma u istih
mjestih ucinilo sjednacenje od mjesecinosti (,Mie-
fecinoftij'). B. Kasic rit. 43*. — Vidi rijec, koja
je pred ovom.
MJESECJE, '«. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se veli, da je isto sto mjesecene.
MJESECKI, adj. posses, od mjesec. Druzi hode
.... da je (t.j. raj) u jednom mjestu privisoku
i da dohodi do neba mjesedkoga. M. Orbin 22.
MJESECKINA, /. a) neka crvena ruza, sto
svaki mjesec cvjeta. U Stupniku (u Slav.). S.
Ivsic. — b) rotkva, koja svaki mjesec raste i
siri se. U Vinkovcima i u okolini. S. Pavicid.
— c) mjesecna plada. 13 Slobodnici kod Broda.
S. Ivsid.
MJESECl^IV, adj. a) onaj, koji boluje od mje-
seca. U rjecniku Jambresicevu (mesec|iv, luna-
ticus). Misecjiv je pas ili covik, koji duti mise-
cinu. V sjeverno) Dalmaciji. J. Grupkovid. —
b) isto sto mjesecni. Zenskim dolazu i misecjive
bolesti. U Pojicima (u Dalm.). Zborn. za nar.
ziv. 8, 241.
MJESECNI, adj posses, od mjesec. U rjecniku
Belinu (mjesecni, lunare, di mese), u Bjelostjen-
cevu (mesecni, menstrualis, lunaris), u Voltigi-
jinu (misecni, mensuale, lunare, monatlich, zum
Monde gehorig), u Stulicevu (mjesecan, mje-
secni, monstruus) i u Vukovu (mjesecni, monat-
lich, menstruus).
a) sto pripada mjesecu (lat. luna). Njeki
su mahniti na vrjemena, a toj se zove mjesecni.
Zborn. (1520) l**'. Since ti ne ce va dne sijati ni
zrak misecni svititi. Proroci 64. Obraz misecni
vas obal jednako isteksi. P. Zoranid 82. Druga
je svjetlost suncana, druga mjesecna, a druga
zvijezda. M. Divkovid bes. 54. Zrake suncane i
mjesedne. M. Orbin 260. Pod Merkurijom jest
misedno nebo. F. Glavinid cvit 8^. To ne izho-
dase od pomaiikanja suncanoga ni mjesecnoga.
P. Bak§ic 145. Epata nije nigtar ino nego broj
dana, kqjimi godiste suncano opdeno od dnevi
365 godiste opdeno misecno od dana 354 prido-
biva. B. Kasid rit. 4*. Ki nekada malo mari
mjesednoga silu stijoga, kijem se didu turski
cari. G. Palmotid 2, 520. I mjesecna bit de svida
ko od sunca, a sundana lipja nego sedmodana.
J. Kavanin 572*. Svi dusi prokleti, koji stojite
niiie neba raisednoga. L. Terzid 328 i J. Bano-
vac blagos. 315. U cvitu misednomu, kojerau su
2ene podlozne. A. Kaddid 157. Pak ni rotkve
misecne ne prude. J. S. E,e|kovic 78. Nod je
mjesecna. P. Petrovid gor. vijen. 22. Svjetlost
de mjosefina biti kao svjetlost sundana. D. Da-
nidid is. 80, 26. Koja se (t.j. crkva) bijeli kao
labud uz mjesednu svijecu. S. l^ubisa prip. 195.
- U ovome primjeru imnmo .misedano' mjesto
.misedno': Godiste jo od tri vrste, to jest sun-
cano, koje ima u sebi 365 danah ; drugo mise-
MJESECNICA
799
MJESTANCE
cano, koje uzdrzi u sebi 354 dnih; trece jest cr-
kovno. M. Dobretic 160.
b) sto pripada mjesecu (lat. mensis). Za mi-
secne pinezi (iz xvi vijeka). Mon. croat. 231.
Eebrovicu ostav|ain moje ostroge, Marinu Ivaau
ostalo duzno misecnih novae devet dukat (iz xvi
vijeka). 251. Tecene vrimena misecnoga i mina
lune na vrhu polace ucineni bihu. Starine 3,
296. Pladalo mu se {t. j. ucite}u) po deset para
mjesecno na ucenika. M. Pavliovid rad. 130.
MJESECNICA, /.
a) U jednoga pisca zove se mjesecnicom
Bogorodica, a ne razahira se, zasto. Fala ti, o
moj slatki Isuse, da si nana dao ovaku pastiricu,
ter nas pazi i od neprijate|a brani; ovaku mi-
secnicu, ter nas prosvitjuje ; ovaku majku, ter
nas doji s mlikom svoga milosrdja. J. Banovac
pripov. 133. Isusa i Mariju misecnicu. pred. 1.
h) mjesecnica pla6a mjesto mjesecna placa
poradi stiha u primjeru: Ko 1' mu davo mje-
secnicu placu. Osvetn. 3, 79.
MJESECNICAR, m. pisac Hi izdavac mjesec-
nika, t. j. kalendara. Samo u Stulicevu rjecniku
(mjesecnicar, auctor, scriptor ephemeridum ilia-
rum sc, in quibus anni, dies, tempestates, lunae
variationes, solis motus adnotantur). — Nepo-
uzdano; ni sam Stulic nema rijeci mjesecnik u
znacenu knige, o kojoj se ovdje govori.
MJESECnIK, m.
a) isto sto mjesecar pod a, t. j. mjesecnak,
nocnik. I jesu neki druzi mahniti na neka bre-
mena, koji su zvaoi misecnici (stamp. ,Micfez-
nizi'), to jest luratici. K. Mnzarovic 54.
b) neka bilka. fJ rjecniku Stulicevu (vaje-
secnik, vrsta travo, herbae genus) i u Vukovu
(eine Art Pflanze, herba quaedam s naznakom,
da se govori uDubrovnikuj. Mjesecnik, Gratiola
officinalis. B. JSulek ira.
c) isto sto mjesecar pod e, t.j. kalendar. U
rjecniku Belinu (mjesecnik, lunario), i u Bjelo-
stjencevu (mesecnik. prcgnosticum lunare). I u
Popovicevu je rjecn. to znacene (mesecnik, Ka-
lender). U Danicicevu pak rjecn. stoji: mesecb-
nikb, liber officium menstruum continens (t. j.
kniga, u kojoj su svetacke sluzbe i zivoti za koji
mjesec) s potvrdom iz Vukove dan. 1, 21, gdje
je iz nekakve srbule xvi vijeka ispisan zapis, u
kojem stoji: Sij mesecnikb pisa se vt hrame
cestnago .... Joanna.
MJESECNACA, /. zensko, koje boluje od inje-
seea. Da ne bi najmanom vikom ili lupora bednu
mesecnacu probudio. Nov. srb. 1834, 48.
MJESECNAK, m.
a) covjek, koji boluje od mjeseca. U rjecniku
Vukovu (mjesecnak, der Mondsiichtige, lunati-
cus). Privedose mu sve bolesne . . . . i Ijijesne i
mjesecnake i uzete, i iscijeli ih. Vuk mat. 4, 24.
h) neka bilka. Glechoma hederaceum. B.
Sulek im. Achillea clipeolata. Javor (1881) 124.
MJESETOCAN, adj. Samo u primjeru: Blizna
materija tila nasega ca je drugo nego krv mi-
setocna {t. j. krv od zenske mjesecine) ? P. Ea-
dovcid ist. 133. Upravo je stampano ,mifzto9na',
gdje stoji z grijeskom mjesto e; nije prilike, da
se to ima citati mistocna, jer u toj knizi Tz ne
sluzi za glas s (a ni za drugi koji). — Vidi
rijec, koja sad dolazi.
MJESETOCNOST, /. mjesedina, zensko vri-
jeme, prane. Samo u primjeru: Spametno bi se
podnila zena, da odmakne pricestenje, dokle joj
pristane misetocnost. A. Kadci6 158.
MJESIDBA, /. radna, kad se sto mijesi. Samo
u primjeru: Domaci izgledi tegle mnogo vise u
mjesidbi znacaja nasih mladih |udi i zena. M.
Pavlinovic rad 160. Kako se vidi, znacene je
rijeci mjesidba preneseno (vidi mijesiti pod c).
MJESILAC, mjesioca, m. covjek, koji mijesi.
Samo u Stulicevu rjecniku (mjesilac, mjesitep.
— Nije sigurno, da je mjesilac ; moglo bi biti
mijesilac.
MJESILICA, /. zena, koja mijesi. Samo u
Stulicevu rjecniku (mjesilica, mjesite|ica). —
Nije sigurno, da je mjesilica; moglo bi biti
mijesilica.
MJESIONICE, /. pi. ono, na cemu stoji ^ko-
rito, kad se kruh mijesi, nogaci, nogari. U Sap-
tinovcu (u Slav.; gdje upravo govore mesilnice).
S. Ivsic.
MJESITE^, m. covjek, kojt mijesi. Samo u
Stulicevu rjecniku (mjesitel, qui farinam simi-
lesque res cum aqua miscet).
MJESITE^ICA, /. zena, koja mijesi. Samo u
Stulicevu rjecniku (mjesite|ica, quae farinam si-
milesque res cum aqua miscet).
MJESIVO, n. ono, sto se mijesi. Izmedu rjec-
nika samo u Stulicevu (mjesivo, farina cum aqua
miscenda). Po zanatu mise ga (t. j. kvasj pekari,
ar misivo i kod nih. se kvari. J. S. Ee|kovic
320. Kako se za misivo sprav|a (t. j. kvas). 343.
MJESKI, adj. isto sto mjesni. Samo u pri-
mjeru: Naredujem za moju dusu .... 12 for.
vladiki meskomu. Glasnik ii, 3, 37.
MJESNI, adj. posses, od mjesto. U rjecniku
Stulicevu (mjesni, mjestan s naznakom, da je iz
glag. brevijara i s nerazumlivim citatom : ni ze
mogut mjestni cinovnici, neque posse locorum
ordinarios). Mjestni, ortlich. Jur. pol. termin. 379.
Mjestni sud, Ortsgericht 378. Dodu mestne age.
M. Nenadovicmem. 32. Nek seuci zanatu u mjest-
noga kolara. M. Pavlinovic rad. 72. Ti ces imati
da se boris s neznanem, s poluznanem, s plet-
kama i interesima mesnim, M. D. Milicevid zlos.
197. — IJ rjecniku Stulicevu ima i adv. mjesuo,
za koji se kaze da znaci: zgodno (mjestno, suo
tempore, opportune, — mjestno i castno, oppor-
tune). — Nepouzdano.
MJESNIK, m. mjestanin. V rjecniku Vukovu
(mjesnik, covjek iz kakvoga mjesta, Bewohner
eines gewissen Ortes s naznakom, da se govori
u Skadru).
MJESNOST, /. polozaj kojega mjesta, mjesto
prema svome polozaju. Mjestnost, Ortlichkeit.
Jur. pol. termin. 379. _
MJESTACE, n. dem. od mjesto. Glas -a.- stoji
mjesto negdasnega -h-. M.o\\i svetynu ti i prosu,
jako da mi dasi na blagoslovenije jedino mestbce
zapustevbse, da si sbtvoru kelijicu. Domentijan*
59. Da nam kadikoli mistace zahrani. D. Bara-
kovic jar. 123. Ni za se ni za Mariju mogase
uadi jedno mistace za prinocit. J. Banovac prisv.
ob. 91. Dojde u Czassau, mjestace maleno. I.
Zanicic 45.
MJESTALAC, mjestaoca, m. Mistaoc je covik,
koji je sveder u svome mistu, nikud iz nega ne
izlazi. U sjevernoj Dalmaciji. J. Grupkovic.
MJESTAN, mjesna, adj. vidi mjesni.
MJESTANCE, mjestanca ili mjestanceta, n.
dem. od mjesto. Ova su semena na dva supja
mestanca rastav|ena. P. Bolid vinod. 1, 26. Spic
je mjestance vrh mora medu Budvom i Baroin.
S. ^ubisa prip. 124. Mestance, mestanceta, n.
MJESTANIC
800
1. MJESTO
kleiner Ort, Dorflein. D. Popovic rjecn. — Po-
red akc, kako je postavleu, mozda se govori i
mjestance.
MJESTANIC, m. vidi Mestanic.
MJESTANIX, m. vidi mjestanin.
MJESTANOVIG, m. vidi Mestanovid.
MJESTANSKI, adj. mjesni. Samo u Stulicevu
rjecniku (mjestauski, mjesni).
MJESTAOCE, n. mjestance, mjestasce. Samo
u prinijeru \u kojemu mjesto -ao- jjo dubruvac-
kom nacinu imanio -o-): Dubjem kitno i raskosno
koje mjestoce. B. Zuzeri 155.
MJESTAEINA, /. ono, sto se placa za koje
mjesto, da se moze na nemu prodavati. Samo u
Sul'kuvu rjecn. zn. naz. za nem. Standgeld, tal.
dazio della fiera.
MJESTASCE {tako je zabijezen akc. za Liku),
n. dem od mjesto. Crkvu u tom mjeatascu dade
bosanski ban .... Benediktincima. D. Danicic
istor. 21. Bas je lijepo ovo miestasce! U Lici.
J. Bogdanovic 21.
AIJESTAV, adj. Samo u VuJtovu rjecniku, gdjc
se kaze: na jednom mjestu ovako, a na drugom
onako, n. p ova je godina mjestava, t. j. nije
svuda jednako rodila s naznakom, da se govori
u Dalmaciji.
MJESTE, praep. vidi 2 mjesto.
MJESTENCE, n. mjestance, mjestasce. Govori
se u timocko-luznickom kraju u Srbiji (upravo:
mest^nce). A. Belie 378.
MJESTI, praep. vidi 2 mjesto.
MJESTICAV, adj. koji ima ovdje ondje (na
ovom i onom mjestu) pjege. Izmedu rjecniku u
Vukovu (mjesticav, fleckig, maculosus; — kod
mesticav veti se : n. p. coha, platno). Turski jo
bakar vise zut nego erven, no obicno je mesti-
6av. D. Popovic pozn. robe 143.
MJESTIMICE, adv.
a) kad se hoce reci, da je sto na stalnu
mjestu i nigdje drugdie. U rjecniku Vukovu
(mjestimice, an Ort und Stelle, in loco ipso, in
locum ipsum: znam mjestimice [n. p. gdje je to],
pokazao mu mjestimice; odveo ga mjestimicej.
Da je Fortis kazao mjestimice, gdje ju je (t. j.
2)jesmuJ cuo i prepisao, ja bih putuju6i po Dal-
maciji isao onamo i pitao. Vuk nar. pjes. 3. 527.
Najpre obeleze, gde mestimice da bude crkva.
M. D. Milicevii zim. vec. 20. On bi to misti-
mice nasa, t. j. on zna bas misto, di ie to. U
sjevernuj Dalmaciji. J. Grupkovid.
h) ovdje, ondje t. j. ne svuda, samo gdjegdje.
Balkanski poluotok . . . . je mjestimice i pokidan
M. Pavliiiovic razg. 15. U tome znacenu upo-
treb^avaju rijec mjestimice danas hrv. pisci, na
pr. u toj kiiizi ima mjestimice grdnijeh po-
grjesaka.
c) Ne moze se razabrati pravo znacene u
primjeru: Razabrasmo, da nije nista bilo sili-
niico, niti da jo ko komo hotimice btio a obraz
'^iri'uti, to zato nadosmo, da i nije niko nikome
mjestimice, negoslufiajno kriv. V. Vrfievic niz H7.
MJESTIMICaN, adj.
a) onnj, koji je mjestimice u znacenu pod
b, t.j. ovd/e, undjr. A. Dakle nahodite, da je je-
dan niirc.d od Heograda dovdo? Ji. Svuda jedan
osem niPstiiuiriip mosavino i nokih omunih raz-
hka. M. D. Milidovid zlos 72.
b) mjesni. Za krsno imo svaka kuca mesi
.... kola6 jedan ili 6otiri prema mestimidnom
obicaju. M. D. Milidevic slave 24. A mi revnivo
cuvajuci svaku svoju mjestimicnu osobinieu ho-
cemo da izgubimo svoju svijetlu bududnost.
omer 216.
MJESTINA, /. augm. od mjesto. Samo u Stu-
licevu rjecniku (rajestina, pessimus locus).
MJESTISTE, n. a) mjesto, gdje tko stoji, na
pr. na sajmu i tamo prodaje. U Popoviceou rjec-
niku (mestisto, Stand, — sajamsko mestiste,
Marktstand). — h) mjesto u prezirnom smislu.
Govori se u timocko-luznickom kraju u Srbiji
upravo: mestiste). A. Belie 389. — c) mestista,
pi., kolibe i druge zgrade u planini za pastire
i za stoku. U Novom Pazaru. Etnogr. zborn.
4, 295.
MJESTITI, mjestim, impf. collocare. C/ rjec-
niku nijednom.
a) mjestiti (bez rijecce se ili s tom rijeccom,
all u p)asivu), namjestati, postavfati sto na mje-
sto. Svagdan se na li (t. j. na oltar) misti za
slavu tvoju tov zrtja. M. Marulic 20. Jos ti pri-
kazujem dobra ucinena .... da bi jib popravil
i da bi posvetil . . . . i vazda na boje potezal i
mistil. A. Georgiceo nasi. 313. Svaku smetnu na
svijet misti gnev neukrotni, blud necisti. J. Ka-
vanin 26'''. Nek te mjestom Lucid misti i klade
ta kod Trogira. 328l>.
b) mjestiti se t. j. namjestati se (postavjati
se na mjesto), micati se, kretati se. Tebe samo
iscu, tebe samo zudim, tebe se eid misdu po
svitu i trudim (govori dragi dragoj). H. Lucid
188. Jer da bi se misti (t. j. mistil) od kraja do
kraja, vazda bi sok isti medeni nahaja (t. j na-
hajal). I. Ivanisevid 5. Nego vice ter se misti,
kako da je sva erviva, onda sede, sada ustane i
obrta se na sve strane (t. j. kar^iva zena). 186.
Ona (t. j. zena) ovoj u prilici ko paun se perjem
mjesti, a kudom se dugom dici, malom glavom
mane svijosti. J. Kavanin 37». Ter se misti {t.
j. zmija), da prokida comer svoga giiiva i jida.
A. Vitajic ist. 172*. (Baku) sva se misti i primice
i u drugu laktom tide. V. Doson 128a. Al' za
tkariem kad posidi (t. j. snasa), iz casa se lioj
vik vidi, sve na dugo vrime vice, sve se misti
i pomice. 156b. Na mjesto se prvo mjesti (t. j.
igrac). J. Krmpotic katar. 122.
MJESTIV. adj. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da isto znaci sto i mjestan (t. j.
mjesni). — Sasma nepouzdano.
1. MJESTO, n. locus. Gen. plur. je mjesta.
Nalazi se u svim slav. jezicim.a, na pr. staro-
slov. i rus. MkcTo, ces. misto, pol- miasto i t. d.,
ali u drugiin indoevr. jezicima ne nalazi se rijeci
etimologijom srodnijeh, zato se ne moze ni ko-
rijen postaviti. Sa znacenem lat. locus, spatium,
tal. luogo, largo, sito, nem. Ort, Lage. Platz na-
lazi se r>je6 mjesto ii svijem rjecnicima, a u kni-
ztvnijem spomenicima potvrda joj ima od naj-
starijih vremena. — U dubrovackijeh se pjesnika
nalazi za gen. sing., za ak. sing, i plur. oblik
mjesti, ali samo u sroku; tako za gen. sg. oblik
mjesti ima P. Kanavelid 469. I. Dordic salt. 212.
299. P. Sorkocevic 592l>, — za ak. sing. J. Pal-
motid 2. 4. 2i0, — za ak. pi. J. Palmotid 155
(da ne ido u to mjesti), 387 (doci ... u rodene
mile mjesti). U Dubrovniku i u okolnijem kra-
jevtma nalazi se za plur. oblik mjestija. Po-
tvrde su: mjestija (nom. pi.) Stit 16. mie'.iija
(gen. pL). A. Kalid tri bos. 9. 18. M. Pavlmovid
razg. 27. mjostijama {lok. pi., u clanku pisanom
hercegovackijcm govorom). IVIagazin (1866) 61.
Ispor. jos : Kako u Dubrovniku i gore po Boci,
1. MJESTO
801
1. MJESTO
tako i po primorju ispod Dubrovnika (k sjeveru)
dekoja sust. imena srednega roda imaja mn.
broj, koji se svrsuje na -ija, n. p. selija (od
selo), mjestija (od mjesto) .... Vuk nar. posl.
XXXVII.
a. mjesto, t. j. veci Hi mani dio prostora u
pravom smislu.
a) mjesto cemu tjelesnom Hi konkretnom ;
primjera ima vrlo mnogo, a navodi ih se samo
nekoliko. Jako opustelo bese mesto sije (iz svr-
setka XII vijeka). Mon. serb. 3. Takozde da
Bbbjudajetb igumenb .... bratiju i na vbsakomb
meste. Sava glasn. 40, 170. Obretb mesto krasno
i podobbno na si.zdanije domu Boziju. De6. hris.
3. Da i oni ne pridu u ovo misto od muk. Ber-
nardin 39. Svaki prid gradom stan' ni se sa
mista gan'. M. Marulic 54. Sam posrid svoje
vojske na visoku mistu stav govorase (t. j.
Aleksandar). Starine 3, 261. Nikadar u tih mist
ni suncu- ishoda nit cvate zelen list (u opisu
podzemnoga svijeta). D. Barakovic vila 65. Gdje
kopito kon turacki jednom stavi, da to mjesto
vjekovito ne poraste vec u travi. I. Gundulic
452. Bog jest u svakomu mistu, niti moze misto
bit, gdi Boga nije. J. Tilipovic 1, 364*. Koje
(t. j. uho) gospodin pristavi na svoje misto,
i udij priraste. F. Lastric test. 109t>. Koji su
postavili koje veliko blago na misto uzdano.
M. Zoricic osm. 106. I da budes na svakomu
mistu, ako 2elis imat kucu cistu (govori se do-
macinu). M. A. Eejkovic sat. 73. Catio je knige
. . . . i ostavio je na svomu mistu. A. Kanizlic
kam. 8. Kad sam s mjesta ovoga govorio. B.
Zuzeri 203 Da vam bude u pomoci na svakome
mestu, braco. Nar. pjes. vuk 1, 141. U narodu
se nasemu i sad pripovijeda, da se nikakva
velika gradevina ne moze naciniti, dok se u nu
kakvo celade ne uzida ; zato se takovijeh mjesta
klone svi. kojima je moguce. Vuk nar. pjes. 2,
124. Nezvanu gostu mjesto za vratima. Nar. posl.
vuk 198. Zakle ih nebom i zemjom, da svaki
stane na svome mjestu, te koiii stadoSe. Nar.
prip. vuk 123. — Ovamo idu oca dva primjera,
gdje imamo glavi mjesto na6i, traziti, t. j. zivot
(sa)cuvati: Bizeci od nemila do nedraga, gdi ce
glavi misto naci. A. Kaci6 razg. 45. Idem, da
trazim glavi mjesto. S. ;^ubisa prip. 17S.
b) mjesto cemu bestjelesnom Hi apstrakt-
nom. Mo}u te . . . . prid tobom uzdah moj da
mjesto na6 bude. D. Ranina 32*. Obedvije cuj
strane za mjesto pravdi dat. N. Dimitrovid 18.
Triba je laz odkrit, istini dat misto. D. Bara-
kovi6 vila 295. Ne 6e dat mjesto u svojoj dusi
ijednoj zloj misli. I. Drzi6 75. Svu moc stavjaju
(t. j. vojnici) za ne umriti u boi'u, vece nastoje
dati misto sminosti i srzbi nego na ponizenje
i pitati prosdenje svojih grihov. P. E,adovci6
nac. 257. Tijela, dusam ka su misto. J. Kavanin
4a. Poslije odmora je trohej i daktil, koji se
fiesto mijenaju mjestima Vuk nar. pjes. (1824)
1, Lix. Moze biti, da bi najpametnije bilo na-
itampati h svuda, gdje mu je po etimologiji
mjesto. nar. pjes. 1, v. Ovoj bi pjesmici bilo
prilicnije mjesto u I. knizi. nar. pjes. 3, 547. —
Kad se kaze, da cemu nema mjesta, to znaci, da
onoga Hi nema Hi ne vaja da ga bude, kao sto
je u primjerima: (Mace srdite na mjesto stavite)
mjesta odi boju ni. Gr. Palmotic 1, 202. Mjesta
nije stetnom gnivu, mirne danke svak boravi.
2, 218. Prosimo .... da ne bi bilo unaprijeda
mjesto smrti, ma da bi ona prozdrta bila. J.
Matovic 471. Prekinimo takve govore, nije im
mjesta niti sa uputni. S. J^ubisa prip. 157.
VI
c) mjesto, gdje tko stoji u boju. Vi voj-
vode moje i vitezi zbrani, svak da misto
svoje viteSki obrani. B. Krnarutic 14*. Mjesto
ti cu sad po mjesto ukazati, gdi ko sto je (t. j.
u boju). I. Gundulid 322. A Skenderbeg udri
na Hrvate, al' ji s mista pomistit ne moze. A.
Kacic razg. 102. Pisa David poglavici od vojske,
da Uriju stavi u misto od pogibli. J. Banovac
razgov. 105. Ustalo je trideset momaka, na tri
mesta sve po deset stalo. Nar pjes. vuk 2, 78.
Da covjek sredi boj kao svadbu, da zabiJeXi
vojsci mjesto, a ne zna, gdje cu ja s mojom.
S. ^ubisa prip. 115.
(I) mjesto, gdje tko sjedi. Umrv§i otac
nih, Bris sede na pristolje i misto otcevo i poce
gospodovati. ^etop. duk|. 2. Mjesta su puna, ne
imate gdje sjesti. M. Drzic 358. I rukom mu
{t. j. kra( poslaniku) mjesto ukaza, vrhu koga
sjesti ima. I. 6unduli6 447. Slisajuci oni prihod
negov rece jedan drugomu, da mu nimaju mista
dati. F. Glavinic cvit 8,9. A kad baba s dizvom
bane, sva se sopra onda gane i prvo se misto
babi daje V. Dosen 165*. Plemenita gospoja,
vridna i dostojna, da se za nu prvo misto i
stolac kod trpeze ostavi. A. Kanizlid uto6. 293.
Kad vi stojite u crkvi jedan sjedeci kod dru-
goga ter pridode vas pnjate^ voledi vam: u6i-
nite mi malo mjesta. B. Zuzeri 128. PosjedaSe,
de je mjesto kome. Nar. pjes. vuk 2, 6. Pozivje
ih Leka kapetane, uvrh sovre mjesto ucinio.
2, 232. I kaduni mjesto nadiuise uz ko|eno Se-
nanin Ivanu (t. j. pri stolu). 3, 204. Pomace se
trideset Turaka te i Peru mjesto napravise. 4,
105. Kad Komnena oni ugledase, Turci nemu
mjesto nacinise. Nar. pjes. juk. 424. Lijepo su
nega docekali i kod sebe mjesto nacinili. Osvetn.
2, 116. — Ovamo pristaje i fraza mjesto zgrijati,
t. j. ostati dugo na iatom mjestu, kao sjedeci
zgrijati ga. Da tko moze zgrijat misto (t. j zi-
veci dugo na ovome svijetu) za ne postat skoro
tisto, u kome su svi ostali, sto su prid nam'
ovde stall. V. Dosen 226^. Nigde mjesta zgrijati
ne moze (kaze se fioeku, koji na jednom mjestu
ne moze dugo ostati). Nar. posl. vuk 213. Ovu
frazu ima i Stulicev rjecnik, ali je krivo tumaci :
zgrijati mjesto, tempus terere (t. j. dangubiti).
e) mjesto u knigama. Kakono i u drugom
mistu govori (t. j. Bog u psaltiru) : ti jesi pop
va vike po zakonu Melkisedekovu. Bernardin 12.
Zato se govori v starom zakoni va ishodi na
20 kapituli . . . . i v drugom mesti: vijte, jer ....
Korizm. 14b. Sam govori u vede mestih. Tran-
sit 19. Kako ode Durando u ozgornemu mistu.
I. Ancid svitl. 222. Na drugo sam reko misto
tvoje mogudstvo i tva stanja. J. Kavanin 217t».
David se odi ko i na druzijeh mjestijeh nazivje
kraj. I. Dordid salt. 5. Sv. pismo staroga za-
kona svidodi na vise mista. F. Lastrid test. 15*.
§to se pak dostoji pomankana od mene more
biti na vise mista ufiineni, od ni nista ne go-
vorim. V. Dosen ix. Ovo se potvrduje s mno-
gijem mjestima sv. pisma. J. Matovid 15, Odo-
livao je nepravednoj sili .... kako demo na
svomu mistu viditi. A. Kanizlid kam. 78. Da se
stiju knige papine, koje on na mlogih mistih je
iskrivio. 104. Ovi imadase besede Zlatoustoga
.... tu i(h) stanem opet citati i neka mesta.
koja bi mi najzgodnija bila, prepisivati. D.
Obradovid bas. 329.
f) mjesto na tijelu. Zgodi se, da ju (t. j.
vizlicu) udri po glavi u takoj misto, da ju ubi.
]^etop. duk|. 29. Sramijudi se, da su goli, po-
I krise sramez|ivo mjesto od nijeh tijela listjem
51
1. MJESTO
802
1. MJESTO
od smokve. M. Orbin 33. Er 3 jednoga mjesta
draga (t. j. na tijelu zenskom) kada drugo gledat
slidim, cim me ovo, jaoh, primaga, drugo gubim
i ne vidim. I. Gundulic 258. Nije mjesta, strane
nije najmilije i najdraze, ku zavidno ruho krije.
405. Tegnu riimi (t. j. mocima sv. Inacija) mjesta
9lom).ena (t. j. na tijelu) i tutako ozdravi. B.
Kasic in. 99. Ticati mjosto neposteno od muza
ali zene za nasladenje, grijeh je smrtni. S. Ma-
tijevic 67. Prosuti sjeme izvan mjesta duznoga
za ne natruhliti .... grijeh jest smrtni. 85. Kazi
mi, gde je tvoja snaga. Ja da znam, gde je tvoja
snaga, ja ne znam. sta bih radila od miline, sve
bib ono mesto Jubila (govori baba azdaji). Nar.
prip. vuk 56. — U narodnijem se pjesmama
cesto nalazi na dobro Hi na zlo (na lose) mjesto
koga liogoditi (iz strijele Hi iz puske) ; dobro je
takvo mjesto onome, koji gada i pogodi, a zlo
je mjesto onome, koji je pogoden. Na zlo ga je
mjesto pogodilo (t. j. Vlase Turcina) pod kojeno
raedu oba oka (u sa]ivoj pjesmi). Nar. pjes. vuk
1, 529. Na zlo ga je mesto udario, na zlo mesto,
u srce junacko. 2, 79. I ustreli vojvodu Kaicu
na zlo mesto, bas pod sisu levu. 2, 487. Na
dobro ga mjesto pogodio, pod kalpaka medu oba
oka 3. 197. Na lose ga mjesto udarila, medu
puca, de mu srce kuca. 3, 272. Na dobro ga
mjesto pogodio, de spufiava toke na prsima. 3,
443. Na lose ga mjesto pogodio, de spucava
toke na prsima. 4, 358. Na dobru ga mjestu
pogodio, medu puca, de mu dusa kuca. 4, 387.
g) mjesto u nebu. Tere s obranimi pla6u
mi odbroji (t. j. Bog) i misto shrani mi pored
s ostalimi. P. Hektorovid 59. Onim mjesto na
nebu dopusti, koji na zemli medu mlogim pro-
gonstvi mjesta nijesu imali. I. Grlicic 257. Jedan
novcid mali darak, a velika zaduzbina, rajska
vrata otvorena, dusi mesto uvaceno. Nar. pjes
vuk 1, 145. Ostalo je blago poharcio, dok je
dusi mjesto uvatio. 2, 104. Ko bi mene vode
napojio . . . . taj bi dusi mjesto ufatio. 2, 327.
Koji bratac mile seje nema, sad je moze za
blago kupiti, svojoj dusi mjesto uvatiti. 4, 201,
Ko bi mene vode napojio, dusi on bi mesto za-
dobio. Nar. pjes. istr. 1, 35. — / Stulicev rjecnik
ima : naci mjosto dusi, ali krivo tumaci: animi
saluti incumbere (t. j. nastojati oko spasena
duse).
h) strasno mjesto u prvom je primjeru:
straSni sud Bozji, a u druga dva je: boj, bitka.
Ustati ima vsaka put, i vsaka dusa poznati se
hoce na strasaom misti. Starine 3, 313. A kadar
sam stidi i utedi i na strasnu mjestu postajati.
Nar. pjes. vuk 3, 4. Koji moze stici i utedi i
na strasnu mjestu postajati. 4, 356.
i) na mjestu Hi na mjesto.
<iu) odmah, t.j. ne maknuvsi se s mjesta.
Ispor. lat. iliico (odin loco), wf ?m. auf der Stelle.
PonajviSe se govori iiz glagolc, koji znace: ubiti,
innrijeti. U rjecniku Vukovu (ubiti koga na
mjesto, mausetodt). Da ga ubijemo na mjesto.
M. Drzi6 353. Nikoga rane, da na mi>itu umre.
B. Krnarutii 10a. Koji ubije na mjestu. B. Ka-
si6 zrc. 02. Videdi, da mu no do oprostiti, ubi
ga iiu luistu. A. Kaniilic utoi. 91. Zivotno na
ineatu mrtvo ostati moJie. P. Bolic vinod. 2, 172.
No arodom no ubije ga na mjesto, nego ga vrlo
rani. Vuk dan. H, 192. Kako ga udari, zmaj
ustnno iia mjostu rartav. Nar. prip. vuk 10.
Mladozenu buzdovanom udari u glavu, da je na
mjosto nirtav pan. 12. Jer ti ne du vi§e da po-
kUiiara J.ivot, no du te na mjestu pogubifci. Nar.
pnp. vuk» 201. On pade ondjoijumrijena mjesto.
D, Danifiid 2 sam. 2, 23. — Jos na mjestu maca
povadio. Nar. pjes. vuk 3, 311.
fjh) mjestimice (u znacenu pod a). Ovo
bi sve va|alo onamo na mestu dobro istraziti i
opisati. Vuk nar. pjes. 4 (1833) xxiv.
j) na mjestima, t. j. mjestimice (u zna-
cenu pod b), ovdje, ondje. Usikavsi (t. j. Jakot'J
mnoge sipcice zelene ter jim na mistim ogulivsi
koru, a ca mistim ne, ucinise se sipke sarene.
A. Kafiid korab. 31. Kako se sve to na mistih
jos stiti moze. M. A. Rejkovic sat. 11. Na mistih
s nasima litanijama stogod dobijemo, a na mistih
nista. sabr. 34.
Jx) s mjesta.
aa) u pravom znacenu. U rjecniku
Vukovu (skoditi s mjesta, t. j. ne iz zatrke, aus
dem Stand). Govore, da je s mista skodio (t. j.
Me^a) svaki skok po trideset i dvi stope. A.
Kacic razg. 190. Gleda sam ga, de skace s mom-
cima, skodi s mjesta cetrnaest nogah. P. Petrovic
gor. vijen. 79. Igrali se i kide i klisa, s mjesta
skoka i zatrke. Osvetn. 4, 1. Srpska mladez
svuda najradije i najvise igraju skoka s mjesta
V. Vrcevid igre 67. — U pravom je znacenu
s mjesta i u ovijem primjerima: Prije de brda
pod s mjesta i otiti. N. Dimitrovid 47. Mnim,
da de .s mista stest .svu moju velu mod. B.
Krnarutid 16a. ;^i su ga (t. j. psi zeca) u kuso
drobne razmaknuli, lovcari ner .su se jos z mista
ganuli. I. T. Mrnavid osm. 155. Tri mu zdrava
iskocila zuba, a cetiri s mesta s' pomerila. Nar.
pjes. vuk 3, 35. Podela se tuzit, da ved ne more
ni z mesta, a kamo muzu pod s obedon. Nar.
prip. mikul. 15.
bb) odmah (vidi na mjestu pod i, aa).
Tu se 3 mjesta zametnula kavga. Nar. pjes.
vuk 3, 162 i 4, 60. U torn se smislu danas go-
vori i pise, na pr. ako se danas opijes, s mjesta
du te otpustiti (reci ce gospodar sluzi).
cc) sasvijem; kao da je to u primje-
rima: Neuzdane spasena jest grih, koji se s mista
protivi dobroti Bozjoj. J. Filipovid 1, 175b. Bu-
dudi da scini, da moze Bog jedan grih prostiti,
a drugi ne prostiti, sto je s mista protiva Bogu.
3, 169**. Razvoj ovoga znacena nije jasan.
dd) zajedno; kao da je to u primjeru:
Nasem plugu slavonskomu nije zabave sasvime,
ali mu jedno fali, sto s mista na obedvi strane
brazde izvracat ne more. Zadangubi se po vri-
mena orud ovako, kada se za obratit na drugu
stranu brazdu sva niva obidi mora. More se
s mista na obedvi strane orati, ako se plug po
slidedoj priliki i izpisu nacini. J. S. Rejkovic 18.
Za razvoj znacena ispor. rus. BM-fecTi; (zajedno,
upravo: u mjestu, t. j. u istome mjestu).
ee) On je s mista dovik, t. j. pravi,
kakav treba da bude. M. Pavlinovic. — Nije
jasan razvoj znacena.
I) u mjestu , t. j. zgodno, kako treba.
Samo u Belinu rjeiniku (rijed je u mistu ulo-
?Jo, ha parlato a proposito, — u mistu, poJobno,
prikladno, aproposito. ad rem 95l>).
b. mjesto w topogr. (geogr.) smislu.
<f) selo, varos, grad. U rjecniku Vrandi-
I'evu (misto, civitas) i u Vukovu (mjesto, varoS,
grad s naznaknm, da se govori u Hercegovini).
Gde gredu u koje mesto ili u Brkskovo ili inbdd
gdegode (iz xiii vijeka). Zdon. serb. 16. Sa vsimi
zakoni naiegp. mesta Basko (iz xv vijeka). Mon.
Croat. 74. Mnoge grade i mista krstjanska ras-
d'ni. !l^etop. duk}. 9. Kako opusdeno mi.sto (iz
1. MJESTO
803
1. MJESTO
nem. wie eine verheerte Stadt. is . 1, 8). Proroci
^. Koju grad ovi Hvar ne poznaje listo, Split
i negov kotar i Trogir sko inisto. P. Hektorovid
55. Otide .... put Kima, u ovo mjesto toliko
deliciozc. M. Drzid 250. S recenimi u6enici od-
pravi se k mistu Rimskomu. Arch. alav. phil.
4, 428. Er rije u pojskoj zemji toga mjesta
mala ni velika, ko vojevodu ne ima svoga. I,
GuDdulic 440. Blizu grada ili mista Rike. F.
Glavinic cvit 139b. U Londriji, mestu prvomu
cd Ingiltere. 428b. U razlicijem poglavitijem
mjestim i gradovim od Italije. R. Gamani6 2b.
Mjesto ih ovo (t. j. Dubrovnik) prima i casti.
0. Palmoti6 1, 88. Dode cesar August s vojskom
i podside stolno misto. A. Kaci6 razg. 5. Toga
broJG vedja mista na stotine i na trista, mana
mista gdi ne mogu ni desetka da isimogu. V.
Dosen 32*. Gdi je Almas misto tako prozvano.
A. Kauizlid utoc. xiv. Koji su (t. j. manastiri)
u gradovima ili u mistima napucenim. I. P.
Lu6ic n.ar. 125. Pije vino srpski car Stevane u
Prizrenu mjestu pitomome. Nar. pjes. vuk 2, 129.
Slavu slavi srpski knez Lazare u Krusevcu mjestu
skrovitome. 2, 310. Podize se gospodine kralu
.... iz pitoma mesta Smedereva 2, 481. Ti ne
idi slavnu Smederevu nit ti idi mestu Carigradu.
2, 496. Trci brze mjestu Berkasovu. 2, 573. Pa
i(h) vode mestu Dre nopoju. 3, 37. (Smail-aga)
skupi iz razlifinijeh mjesta oko 400 koiiika. 4,
461. U pitomoj zemji Sumadiji kod lijepa mjesta
Kragujevca. 4, 528. — Ooamo ide i primjer:
Doista sam mestom iz Budima. 2, 641.
b) rodno ili (rjede) rodeuo mjesto je co-
vjekii ono, u kojem se je radio. Tim se opet
vratide na mjesta sva rodna (t. j. Arijadna). I.
Oundulid 27. Ako je druzijem zao veoma osta-
viti rodno misto. 246. Tko gre srcem viteskime
za rodeno mjesto umrijeti. G. Palmotic 1, 161.
Htijasmo svi od straha ostaviti rodno mjesti. J.
Palmotid 4. One zele doci k vami u rodene mile
mjesti. 387. Iz rodnoga prognan mjesti. P. Ka-
navelid 469. Gdje bozice od jubavi bijase negda
mjesto rodno (misli se otok Cipar;. J. Kavanin
112b. Er rodno mjesto ceka od vas plode slicne.
1. Dordic uzd. 160. Grad od Betlema bi negovo
rodno mjesto. salt. vni. Grci, koji u rodnomu
mistu Carigradu jesu ostali. A. Kanizlic kam.
598. Veselis rodno mjesto izbranijem krasnijem
porodima. I. M. Mattei ix. Ako je vitesko djelo
zivot za rodno mjesto izgubiti. B. Zuzeri 290.
— Ovamo se moze dodati i primjer : Kako je
negova mati bila siromasica i sluzila zene u
mjestu negova rodena. Vuk odg. na lazi 28.
c) mjesto moze katkad biti i citava koja
zem]a ili kraj. U rjecniku Belinu (mjesto, paese,
terra, regione). Od edipskijeh plodnijeh mjesta
negovi su vitezovi. I. Gundulid 334. Mladan alfir
Lufiid kolunela od Primorja, mista kamenoga.
A. Ka6i6 razg. 293. Po ravnim mjestima, oso-
bito po nahiji pozarevackoj i po Macvi, kuce su
po selima dosta ublizu. Vuk dan. 2, 99. Sasvijem
se svijet dotamani do u Sr'jemu, u to mjesto
zupno. Nar. pjes. vuk 2, 6. Na Zagorju mjestu
pitomome onde bjese !^utica Bogdane. 3, 54.
Uvatio hajduk-Vukosava od Primorja, mjesta
pitomoga. 3, 349.
e. mjesto u prenesenotn smislu.
a) mjesto, sto ga tko zauzima soojom
sluzbom, vlasti, dostojanstvom. Ako ga vidu do-
stojna, brzo ga vracu na ooino mjesto (t. j. da
bude car kao i otac mu). Starine 3, 236 Isu-
krst .... stoji sfrhu sfijeh blazenijeh i sfrhu
sfijeh kora od anjela i mjestom i gospostvom.
M. Orbin 263. Da ja pjevam . . . . ko li se opet
carsko misto Mustafi ote tere u slavi na pri-
stolje ono isto sultan Osman car so stavi. I.
Gundulic 285. Da od vezijerstva volikoga meni
uzmes sad visinu i cas opet mjesta ovoga poda§
pasi Husainu. 506. Umri Filip cesar, i na negovo
misto stupi Decijo. F. Glavinid cvit 23*. Koji
drze najprvo mjesto u puku. J. Matovic 281.
Imaju vise mjesto i prostraniju oblast (t.j.arci-
biskupi). 298. Sbacivsi s vlastita mista episkopa
aleksandrin^koga. A. Kanizlic kam. 80. Koji
(t. j. Celestin i) postupi na misto Bonifacija
pape prvoga. M. Dobretic 495. Kad se . . . . Milan
izbero i pos}e u Karavla§ku narodni poslova
radi, Milos ostane na negovu mestu. Vuk grada
45. Da bi oni, kad bi na negovu (t. j. na Mi-
losevu) mestu bill, to lasno mogli uciniti. 137.
Sjutradan posa|u se Milenku i Petru diplome
na odredena im mjesta. (t- j. da budu ,popeci-
te^i' ili ministri), ali ih oni odmah vrate natrag
izgovarajudi se, da ta mjesta nijesu za nih i da
ih ne mogu primiti. Vuk prav. sov. 55. Nek t'
Alija side u svatovo u lijepo mjesto u djever-
stvo, nek ti bude djever uz djevojku. Nar. pjes.
vila (1867) 329. Nudali mu mjesto prvoga slikara
krajskoga. M. Pavlinovic rad. 66.
b) mjesto, sto kotne ili cemu pripada u
redu s drugijem predmetima. Zlatu se i prvo
mjesto dava. M. Drzic 195. On vojnike brojec
pise drzec misto pri gospodi. .D. Barakovic vila
181. Clovik med duhovnim i telesnim stvorenjem
sridne misto drzi. F. Glavinic cvit 325*. Toma§
.... sesto misto med nimi (t. j. medu aposto-
lima) uzdrzuje. 414b. Jsus .... prvo misto drzi
medu svimkolikim stvorenjem. F. Lastrid test.
222*. Medu svim nasim dobrim dili prvo misto
drzi molitva. L. Vladmirovid 40. Istina ima prvo
mjesto u zakletvi. J. Matovic 346. Da su'sinovi
drzani postaviti u prvo mjesto vo}u Bozju, pak
zudbe roditejah. 368. Mislite, da vam je dosta
za spasene post, koji u redu kriposti najposlidne
misto imade. A. Kanizlid kam. 245. Sinod foci-
janski nejma mista medu zakonitima sinodih. 410.
c) razlog, opravdane. A rijec njeka mjesto
ima, svi mudarci sto govore, da se srce vik ne
more vidjet, poznat. S. Boba^evid 215. Videdi,
da svaka negova rijec ima svoje mjesto, svoju
stavnos. V. M. Gucetid 116. Da ne bude mjesta,
razloga tuzbi, da ti nije zaprijetio, navijestio.
A. Kalid tri bes. 22. Ko iz ovoga jos ne razu-
mije i ne priznaje, da ovome a ovdje (i. j. u
rijecima mogao, rekao, misao i t. d.) ima mjesto,
onaj bi mogao redi, da ni u drugijem rijecima
nema mjesta ovakovo a. Vuk pisma 52. —
Ooamo se moze metnuti i primjer: U sirokom
svijetu sasvim je na mjestu nase slavenstvo (t. j.
opravdano je). M. Pavlinovid razg. 7.
(I) prilika; miesto je, prilikaje, prilikuje.
Ktides tvu milos ukazat sasvime tad, kad ved
ne bude mjesto ni vrime. D. Rariina 81b. Griha
na sviti da nasijeh nije rati, mjesta imal ne bi
ti za milos stvarati 146b. Koji .... stoje i hode
bezposleni i isprazni, daju put, mjesto i na-
cin, da djavli ulaze u duse nih. M. Divkovic
bes. 264. Bududi on (t. j. Isus) ostao u Betaniji
da im mjesto, neka se zgovore. P. Baksid 24.
Mogao bi redi veliku misu za ne dati misto
smutni i klevetanu. A. Kadcid 77. Zaradi ne
dado ti misto pristupno od spasena. M. Zoricic
osm. 19. Ali ovdi mista nije, da mladide kniga
prije. V. Dosen 104a. Jerbo svagdi ne pristaje
svasta, gdi ni mista ni prilike na sto. M. A.
Rejkovid sat, 106. Od toga se prigovarati nije
1. MJESTO
804
1. MJESTO
ovde misto. A. Kanizlii kam. 209. Latini imadu
danas vrime i misto govoriti. 754. Ovde nije
mjesta o torn prostrano govoriti. Vuk nar. pjes.
(1824) 1, Lii.
e) mjesto u svezi s nekim osobitim gla-
golima.
aa) 6initi, uciniti. Ciniti mjesto, far
ala, far largo dando luogo a chi passa. Bela
rjecn. Mir .... ucini mjesto zavadam i razmirju
(t. j. mjesto mira dodose zavade). I. Dordic ben.
3. Vitica .... ufiini mjesto Ilibaldu (t. j. V. se
ukloni s pnjesto}a Ilibaldu). 121.
bb) dati, davati, podati.
aan) ustupiti, ustupati, ukloniti se,
uklanati se. U rjecniku Belinu (dati mjesto,
far ala, far largo dando luogo a chi passa).
Dajte misto srzbi (iz lat. date locum irae. rom.
12, 19; ispor. i grc. cforf roTiov z/j o^yii). Ber-
nardin 17. Strpjivo i krotko nili (t. j. svojih
neprijate]a) zledi poda mesto i izajde iz Rima
(t. j. sv. Jerolim). Transit 32. Poznati nije moc,
je li dnevu misto jos dala mrkla noc. H. Lucie
216. Starijem tvojima jednak se ne 6ini i mjesto
daj I'lima. N. Dimitrovi6 12. Zatoj se razabrat
u tugah ue mogu ni uvik mista dat, o drage,
razlogu. D. Zlataric 7^. Vaja misto dati, gdi je
sila ve6a. D. Barakovid vila 80. Stari nauk sad
daj misto novoj cudnoj toj naredbi (iz lat. et anti-
quum documentum novo cedat ritui). B. Kasid
nac. 74. Redovnik kada krsti, zaklina djavla govo-
reci : izidi, necisti duse, i daj mjesto Bogu. M.
Divkovid bes. 302. Podajte mjesto srgbi. I. Ban-
dulavic 21b. Kajo hoteci progonstvu onomu dati
misto . . . . u niku spiju izvan Rima zatvori se.
F. Glavini6 cvit 99='. Komu (t. j. ocuj napokon
hoteci misto dati (t. j. sv. Vid) dojde u Napolu.
F. Glavini6 cvit 188b. Meu crkovnaci mladi sta-
rijemu da ustupi i da misto. I. T. Mrnavid ist.
122. Etc opet sunco jezdi hitrim tijekom put
zapada za dat mjesto svijetloj zvijezdi, bdec
pomorac kom se vlada. J. Kavanin 417b. 06u
dakle ukloniti se i dati misto sv. nau6ite}om {iz lat.
volo cedere locum s. doctoribus). F. Lastrid test.
67a . Po tebi je kuga stala i pomor si odtirala,
sn^a kiSi misto dade. P. KneXevic pisme 1. Neka
bi prilika dala mjesto istini, a osjena tijelu. J.
Matovid 190. Nasa i tuda dobra daju mjesto
istomu dobru privelikomu. 461. Trijeba je naj-
poslije uklonit se i dat mjesto ostalijem na-
aljednikom. B. Zuzeri 302. Podajte mjesto gievu.
Vuk rim. 12, 19.
hhb) popustitif popustati, preda{va)ti
se (emu. Zato sfaki razgovor bi5ah . . . . za na-
lazno modi usilnoj ze}i Jubvenoj i jadofnim zda-
hom i Cemernim suzam misto dati. P. Zoranid
7. Tisuda Jen skupi (t. j. Solomun), 5 liimi se
prilufii i grihu da misto. D. Barakovid jar. 63.
Ah nevojna jo§ li dajem mjesto ufanju izda-
nomu! I. Gundulid 48. Ponovi u meni voje
moje, da . . . . nijedno uti^enje ja ne i§du ni \xix-
vanjti nijednomu da ja ne dam misto. M. Jer-
kovid 104. No daj zato misto jidu, jer jid zivot
na zlo vodi. I. Ivani&evid lt;9. Zac de mu uzro-
kovati veliku &kodu, ako poda misto nikoinu
miJinjii i obidaju svitovnomu. P. Radovdid nad.
112. Nomodnik nima zato dati misto neufanju i
slabosti .xrca. 131. Ti ne pladi niti daji tuzi
mista. P. Knozovid muka H. Ludu kra|evu pitaiiu
{t. j. zahtijevanu) no de da da mista. A. Kno-
zovid 204.
rrr) Osobita su oim dva primjera, u
kojima davati mjosto 6emu znnH diniti ono,
cemu se mjesto daje. Dakle ovo je |ubav dista
sada nega zatajati i prisezbam davat mista i
nistare za n ne znati (govori se o sv. Petru)?
A. Vitajid ost. 144. Pokori toliko putah daje se
mjesto .... koliko bi se putah dogodilo sagri-
jesiti. J. Matovid 232.
cc) drzati mjesto cije, t. j. zamjenivati
ga, zastttpati. On, ki drzi mesto Hristovo na
zemli i ima oblast. Narudn. 15a. I jest toliko
opdena redena obidaj, da jurve i zakona mjesto
drzi. P. Baksid iii. Za nimi utrze (t. j. smrt)
vridna vlastelina, koga misto drze bratova dva
sina. I. Ivanisevid 332. Da je (misnik) pomjiv
vazda promis|avajud, dije misto drzi, navlastito
kad sakrameute prisvete daje. I. Ancid svitl.
8i. Jeda ono, sto se je reklo od otca i matere,-
razumi se josce i od inih starisin, koji drze
prema nami misto otca? I. T. Mrnavid istum.
97. Od vas, koji ovde drzite misto patrijarhah
vasih, zelimo znati. A. Kanizlid kam. 337.
(Id) imati mjesto.
aua) imati mjesto t. j. hiti, nalaziti
se, dogadati se, zbi(va)ti se. I rijeci sve mjesto
od prorok imase M. Bunid 7. Kletva, koja se
cini, da pravda mjesto bude imati. A. Gucetid
roz. jez. 41. Da druga |ubav ne bude imat mjesta
u srcu momu. 110 Na smrti se kra} razboli . . . .
nima misto nega zloba. D. Barakovii: jar. 35.
Neka istina mjesto ima, a ma glava taj cas
padi. I. Gundulid 303. Da nemodnik po tomu
putu imat bude najmane skrusenje, a sakramenat
svoje mjesto. I. Drzid nauk 220. Mrazne zime i
vrudine^ u noj (t. j. it, onoj zem^i) mjesta ne
imaju. G. Palmotid 1, 146. Medu tvojijem gra-
danima tamna ispraznos mjesta ne ima. 2, 6.
U rajskoj samo strani prava stav nos mjesto ima.
B. Bettera u N. G. Bunida 23. Kojim nacinom
nijedan drugi zakon jest imao mjesto. I. Grlidid
4. U nima nenavidost mista ne ima. F. Lastrid
test. ad. 17b. Medu nami nek ne bude osveti
mista. P. Knezevid osm. 323. Sluzim se onom
slobodom, koja ne samo modu bradom, nego i
medu roditejih misto imade. A. Kanizlid kam.
115. Postene Bozje i sveti zakona vaJa da imat
bude svoje misto prid svim svitom. M. Dobretic
484. Smrt ne bi imala mista na svitu, da nije
nu nenavidost uvela. A. d. Bella razgov. 54.
bbb) mjesto ima ono, §to prilikuje,
§to je prilicno Hi putno. Ako posred rati blage
molbe mjesta imaju. G. Palmotid 2, 402. Mudi
tko vole zna, kad besjedi mjesta ne ima. Poslov.
danid. Gdi se ono prima i drzi, sto se komu
pristoji, ondi nemijeru mjesta ne ima. I.
Grlidid 240. Nejma ovdi §ali mista. A. Ka-
nizlid kam. 465. Ovdi imadu misto rici spasiteja:
mlogo je zvanih, ali malo jo obrauih 852. Sto u
naSemu dogadaju ovde noma mista. M. Dobretic
156. Ovakove ridi . . . . u sudu ne imaju mista.
M. A. Relkovic sabr. 52.
rcc) zamjeiMvati, zastupati (vidi driati
mjesto pod cc). Samo u primjerii : Maknude i
zlameni imaju mjesto od rijodi. J. Matovid 306.
re) ostaviti , ostav{ati mjesto sumni,
t. j. dopustiti, dopustati sumnii. Ni apostoli ni
evandoliste ne ostavise ikakvo misto sumAe. J.
Matovid 192. Rijed je toliko istinita, da nijodnoj
sumiii mjesta ne 09tav|a. I. Dordid ben. 97. —
Ovamo se maze metnuti i primjer: Ne ostava
nami ikakvo mjesto za suraiioti od istine ovoga
otajstva (t.j. nije nam dopnstena nikakva sumna).
J. Matovid 79.
I. MJESTO
805
2. MJESTO
ft') pustiti mjesto cemu, t. j. ustupiti.
Samo u primjeru: Kad no6 pusti misto zori, jur
da svane bili danak. D. Barakovi6 vila 214.
d. neka osobita rijetka znacena.
aa) vrijeme. Samo u jednoj knizi: Ona
(t. j. mati crkva) te oce nasititi do tih mesfc,
dokli pojdes v carstvo nebeskoje (do tih mest, t.j.
do toga vremena). Kolunic zborn. 9. Ti si drzan
do tih mest, dokli svrsis zavet. 112, — Vri-
jedno je dodati, da katkad i u prostonarodnom
ruskotn jezikii rijec jiicTo znaci: vrijeme. —
bb) prostor. Samo u prunjeru : A. Da najvece
ca je? B, Sam znas, misto da je, jer svaka uz-
drzi. P. Hektorovid 27. — cc) mir. Nikola ra-
zumni, vjeruj mi zaisto, da s toga moj^ um ni
jos dosal na misto. P. Hektorovii 73. Ca vece
clovik mni van truda izlisti, to mil vec mira ni
ni misal na misti. D. Barakovic vila 275. Nemu
nije jos srce na mjestu. M. Pavlinovic rad. 66.
— <l<l) na mjesto postaviti, t. j. nahnaditi. To
ce znacene biti u primjeru : Ako umbre (t. j.
kon) pod crbkovnimb tovaromb, da ga crbkbvb
na mesto postavi; ako li umre u sele, da ga
selo na mesto postavi (iz xiv vijekaj. Mon. serb.
99. — ee) u prvo mjesto, u drugo mjesto * t. d.
u brojenu, kao da se rece: prvo, drugo i t. d.
Oblast razdijuje se u crkovnu i svitovnu . . . .
Eazdi|uje se u drugo misto u oblast povo|nu i
nepovojnu .... Razdijuje se u trece misto u
obicajnu i pridanu. A. d. Costa 2, 36. 37. Moze
biti i lok. Sto najprije prosimo u ovomu pro-
senu ? . . . . Sto se drugo ovdi prosi ? . . . . >Sto
istemo u trademu mjestu s ovijem prosenem?
J. Matovic 471.
2. MJESTO praep. loco, pro, vice. TJpravo je
ista rijec s 1 mjesto. Nalazi se u vecini rjeinika,
a potvrda ima od najstarijih vremena.
1. Likovi.
a) mjesto je tiajobicniji lik; moze se zdru-
iiti i s prijedlozima na, u, te glasi namjesto,
umjesto. V rjecniku Mika\inu (mjesto nega. na-
mjesto nega, loco, pro, vice), ti Belinu (namjesto,
in luogo, in vece, pro) u Bjelostjencevu (mesto
nega, loco, pro vice; mesto otca nega imam,
loco, vice parentis eum colo ; mesto drugoga,
loco, vice alterius), u Vukovu (mjesto mene,
Statt, Stelle, locus) i u Danicicevu (namesto,
vbmesto). Katkad se umede koja rijec izmedu
na, u i mjesto; to vidimo u primjerima: Na
jego mesto Eimlano postavise Benedikta. S. Ko-
zicid 21''^. Izbrase na jego mesto Ivana. 26^.
Sego imejte u mene mesto. Sava pam. saf. 4.
Vb otbcb tvojihb mesto byse synovo tvoji (iz po-
^etka XV vijeka). Mon. serb. 72. Katkad se na-
lazi i namjestu (vidi medu ^jrimjerima pod a,
b, bb). U jednoga se pisca jednom nalazi za-
mjesto, aZi se ne moze razabrati smisao: Ni tko
bi zamisto nepravdi i sili protivil ne listo ricmi,
da i dili. H. Lucid 291.
b) mjeste se nalazi cesto u Kavanina,
po jednom u Lucica (vidi medu primjerima
pod c), u Vitalica ost. 117 (mjeste svijetla
dana) i u nar. pjes. vuk 5, 18. Jamacno samo
poradi sroka ima Kavanin jednom mjeste iza
svoga genitiva: Dvadest visi arkandela strazbe-
nika bdedih mjeste .... cuvaju vrata 487b.
e) mjesti, vidi medu primjerima pod a,
a, ee. Jednom se nalazi i namesti (vidi medu
primjerima pod a, a, bb).
(I) mjeste je veoma obicno u dubrovackom
govoru od xiv vijeka. Izvan Dubrovnika je
rijetko (vidi medu primjerima, osobito pod a,
a, ffj. Lik mjegte je zabi(ezen u rjecniku Be-
linu (mjeste, in luogo, in vece), u StuUcevu
(mjeste, loco, vice, pro), u Vukovu (meste,
mjesto n. pr. meste mene) i u Danicicevu (meste,
pro). Ne dini se dosta pouzdano u Belinu rjec-
niku: zamjeSte, in cambio, pro.
e) mjesti samo u primjeru pod a, a, gg.
f) mjesto. U rjecniku Danicicevu (mesto,
pro). Druge potorde vidi medu primjerima pod
a, a, hh i pod a, /.
2. Znacena i poraba.
a. mjesto najcesce znaci, da se nesto ne-
cim zamjenuje.
a) s genitivom,
aa) mjesto. I mesto gnevanija na-
ucite se ; blagoslovi i prosti, brate. Sava glasn,
40, 167. Avgustu umrvsu be mesto nega Selveki
car (iz glag. rukopisa g. 1468). Arkiv 9, 100.
Dasmo im kmeta .... a to je mesto Jakova
Cikulida (iz xv vijeka). Mon. croat. 105. Dokle
bi . . . . popil vodu, ka je bila polozena mesto
vina. Narucn. 42*. Da je nosil zeninu rucnu
vitulicu mesto prstena. S. Kozicid 37b. Sad sa-
moga tebi (t. j. IsusvJ sebe prikazuju misto
tebe. P. Hektorovic (?) 108. Danas tebi misto ce-
sarastva mimosastoga ce^arastvo vikuviciie dano
bude. Starine 1, 223. Cetiri kameni u cetirih
nuglih polace one bihu, ki v nodi misto svice
svicahu. Starine 3, 267. Pak ga misto sebe
daje§. P. Knezevic muka 45. Na svitu su sta-
resine misto Boga od visine. V. DoSen 217'i.
Misto istine ne bi smio lazi pisati. A. Kanizlid
kam. 49. Svatovi sazovu djevojacke roditeje ili
one od kudana, koji su joj mjesto uih. Vuk nar.
pjes. 1, XI. Ja bih rekao, da se mjesto toga pre-
pirana, u kome svaki sudi po svome vkusu, po-
savjetujemo. Vuk pisma 58. Tako s kokotom ne
orao mjesto volova! Nar. posl. vuk 310. Daj da
te pojubim u ruku mjesto cara. prav. sov. 54.
Skodi jedno jutro narod, izazdeni ga, a mene
postavi mjesto nega. S. l^ubisa prip. 147. Rodila
ti je mesto diteta jednu kujicu. Nar. prip.
miknl. 21.
bb) namjesto. Ove recene dukate po-
stavise se u postavu namjesto vise recenoga
sr(e)bra (iz xv vijeka). Spom. sr. 2, 108. To je
kosuja ali namesto ne kota (t. j. dio svestenic-
koga odijela za misu). Narucn. 30*. Jeste imili
slobod i pravicu obrati kanovnike namesto
umrvsih (iz xvi vijeka). Mon. croat. 232.
Onim se pitaju namisto jilisa. D. Barakovid
jar. 128. Koga od ovih dvih obrati hodemo
i namisto Jude poloziti. F. Glavinid cvit
583. Primi Ivana namisto sina svoga. P. Posi-
lovid nasi. 145b. Tijem namjesto casti i
dika, ke imahu dati Bogu .... cuditi so ludo
uzese. P. Kanavelid 38. Ovi svikolici (t. j. an-
deli) nemu (t. j. Bogu) sluze namisto kocije
vazda ga druzeci, vazda ga nosedi, kudgodi
bude htiti on podi. A. Vitajid istum. 202. Ovi
namisto likarije otrove uzimaju. S. Margitid fala
141. Da prodades tuc namisto zlata, kositer namisto
srebra. A. Bacid 126. Da me cuva i namisto
mene odgovori. A. Kanizlid bogojubnost 508. I
namisto vridne cine ima kozu od mrcine. V.
Dosen 41*. Namisto onih drvenih kuda ....
uzidane su posli dvi pleraenite kude. M. A. E,eJ-
kovid sat. 27. Tijelo gospodina Jesukrsta ujeze
namisto bida kruha. J. Matovid 213. Darova mi
kitu cv'jeda i rece mi : drz', mirisi namjesto
mene. Nar. pjes. vak 1, 424. Te mi predi gade
i kosuju a namjesto moje zarucnice. 4, 296. Mi
2. MJESTO
806
2. MJESTO
dodajemo srbskom rjeiniku latinske rijeci na-
mjesto talijanskih. Vuk u Ivekovicevu rjecn. s.
V. mjesto. Ali mater negova namjesto ovo dvoje
dece podmetne dvoje male stenadi. Nar. prip.
vuk' 233^ — Ovamo se stav^a i primjer: Pred
sudcem Cukovcem oamesti sudca Mikule Vido-
vica (iz pocetka xvi vijeka). Mon. croat. 190.
cc) umjesto. U sijemb bozbstvbnomb
hrame da pomenujetb se arbhiepiskupb umesto
jepiskupa zetbskago (iz xni vijeka). Mon. serb.
18. Da istijemi nami umjesto andel, ki padoso,
nebesa napuni. B. Gradic djev. 18. Ter srce ti
negovo pravedno umjesto Isaka prija mu pod-
jedno. N. Dimitrovic 68. Nego sam nebog ja i
ti, ma ruzice, umjesto veselja patimo tuzice. N.
Najeskovid 2, 87. Hudobe jesu bile umjesto
Boga drzane i prim|ene. A. Guceti6 roz. mar.
143. — Ovamo se niece i primjer: Umri opat
klostra onoga, na mistu koga obrahu Eugenija.
F. Glavinic cvit 306^.
(Id) mjeste. Mjeste slicne vjerenice
primaju se kozarice. J. Kavanin 205l>. Ki (t. j.
Bog) nam hti odrediti mjeste sunca ovu tminu.
•115t>. Da ga drzi mjeste rodnog sina. Nar. pjes.
vuk 5, 18.
ee) mjesti. Mesti gospode benetacke
gdn. Menart (iz xvi vijeka). Mon. croat. 3. Da
mu nije dicno slati mjesti sebe drugoga. S.
^ubisa prip. 14. Mrko upali na djevera dugu
pusku, no mjesti djevera pogodi zlom srecom
Zlatiju. S. ^ubisa pric. 46.
//) mjeste. Da je vojbnb me&te mene
uzeti (iz XIV vijeka). Spom. sr. 2, 25. Ako bode,,
more dojti ili poslatb meste sebe (iz xv vijeka).
1, 78. Da postavi svrhu mene kletvu mjeste
blagosova. N. Ranina 56b. Ter mjeste smijenja
i mjeste |ubezni §cekuju cvilenja i gorke bo-
Ijezni. S. Mencetic 7. Mjeste rucka hoco ti svako
jutro davat dvaes bica. M. Drzic 186. MjeSte
ziva .... posla te pepelom. D. Zlataric 27b.
Svijem bo6u nauk davat mjeste sinka moga
draga. M. Divkovic nauk^ 30. Eto zlatnijeh mjeste
dvora, gdje mogase uzivati, sad te mrkli grob
zatvora. I. Gundulid 271. Kaciga joj resi
teska mjegte vijenca zlatne kosi. 332. Mjeste
tvoga moj plakati zivot imam. G. Palmotic 1,
375. Mjeste tebe kada zdrava tvoje mrtvo tijelo
prime. 2, 236 Mjeste prilijepe Rahele bi mu
Lija .... podvrzena. V. Andrijasevi6 put 294.
A on vrhu zemje gole nahodio bi svu zabavu
i tudjelo mjeste ohole na.slonio bi na kam glavu.
P. Kanavelid 26. Visokoga mjeste hrama kolibu
ima tleusticu. J. Kavanin 235b. ^u odabra
Jezus sebi mjeste drage zarucnice. 511^. Mjeste
kona vjetro nagle on zauzda. I. Dordid salt. 45.
U ruku se bijase bojna kopja dobavio tor se ide
na nemu mjeste noge podapirat. Nar. pjos. bog.
9. Mjoste zaludna destitana nauk 6u vam ko-
ristan dati. B. Zuzeri 223. Pa uzeo k sebe sino-
vicu . . . . meste kderi i meste sinova (u pjesmi,
koja je inace ispjevana juznijem govorom). Nar.
pjes. vuk 2, .051. I .sad se u Dubrovniku ka^e;
mjeste vitia pijah rakije. V. Bogisid nar. pjes.
874. — Ooamo se dodaje primjer, u kojem imamo
namjeSte: Svi sluSajte majku i Petra, namjoSte
mene da su mefitra. M. Divkovic nauk^ 41.
UU) mje§ti. E ih bjeSe ostavio mjoiti
nega u svom domu (iz pjesme ispjevane bokel-
skijem govorom). Vuk kov5. 118.
fifij mjesto. M6sto Hajradina Mehe-
modb pisa (te xv vijeka). Mon. serb. 512. MeSto
nas ostavjamo iastni obraz gospodara Manojla
(iz pocetka xviii vijeka). Glasnik n, 3, 198. Mi
demo meste onog (t. j. topa) drugi opremiti.^
Golubica 5, 169.
b) Genitiv moze hiti zamijenen posvoj-
nijem pridjevom ili zamjenicotn- to se nalazi
samo iiz slozene prijedloge namjesto (namjestu),
umjesto. U nekima od primjera, sto se ovdje
navode, rijec mjesto dobrano cava svoje prvo-
bitno imeniiko znacene. Likovi namjesto i umjesta
cesto su rastavleni, t. j. pridjev moie stajati iz-
medu na ili u i izmedu mjesto.
(la) na mjesto. Pokli jim osta ti ne
toj sestra listo, da mila jos mati na majcino
misto. H. Lucid 286. Ako Filon umre, ti dru-
goga na misto negovo najdes. Starine 3, 279,
Ni htio povjediti ispovjedniku, kpji je na mjesto
Isukrstovo. A. Komulovid 6. Sv. Petar redi ga
popom i na misto svoje vnoge posle opraviti
posijase ga. F. Glavinid cvit 319^. Dajudi joj
Ivana za sina na svoje misto. B. Kasid is. 100.
Svi smo za te skocit spravni i na tvoje trudit
mjesto. G. Palmotic 2, 116. (David) na mjesto
Saulovo bi primjen za kraja. I. Dordid salt. xii.
U potribi, kad se ne moze k papi pridi, biskup
se drzi na negovo misto. A. Kadcid 275. Zasto
je Bog na misto svoje misnike vladaoce ostavio.
A. Badid 400. Sinko moj, ti na miato tvoje dad©
meni sina. F. Lastrid test. 118*. Covik, koji se
hrvao s patrijarkom sv. Jakovom, bio je andeo
. . . . al' se hrvao na misto Bozije i Boga je
istoga prikazivao. F. Lastrid svetn. 23b. Pode
8 ovoga svita kra} slovinski Borna, ter na misto
negovo bi udinen Ladislav. A. Kacid razg. 7.
Koji posaje drugoga na misto svoje da kumuje.
J. Banovac razgov. 221. Nevidiona glava jest
Isukrst, a na misto negovo papa rimski glava
vidiona. A. Kanizlid kam. ii. Da ti vlada§ i za-
povijedas na mjesto moje. Vuk kovc. 66. Kad bi
Turci kakoga kneza okrivili i pogubili, opet su
mu sina .... na negovo mjesto postavjali. Vuk
rjecn. a. v. knez. Koja djevojka bude po voji
caru, neka bude carica na Astinino mjesto.
D. Danicid jest. 2, 4. Poginuvsi tumac na
negovo mjesto metuuse Huma. M. Pavlinovid
rad. 47.
bb) na mjestu. Neka apostole moje
budes nukati . . . . i svim na mistu mojem pn-
bizisde stanovito biti. F. Glavinic cvit ISS^*. Na
mistu liegovu budes krajevati 195*. Molina tebe,
oca poStovanoga, koji sidis na Bozjemu mistu.
Azbukvica 24. Prid vladaocem Asklepijadom,
koji bise na mistu cesarovu, viru svetu ispo-
vidi. J. Filipovid 1, 26*. Po§tuje i slusa Jozipa
kako starijega, zasto mu je na odinu mistu. F.
Lastrid ned. 58.
cc) u mjesto. Uljesti du brzo u kudu
da ne bi u moje mjesto tko drugi doSao. M.
Drzid 394. Tim car pasu velikoga Husaina
smaknu onada, a uzvisi slavno ovoga, da u sve
mjesto carstvom vlada. I. Gundulid 296. Drzim,
da se to slovo ima pustiti sasma i pisat u mjesto
negovo ovo slovo. E.. Gamanid 20". Po.«lademo
Vladimira nase u lujosto na pir slavni. G. Pal-
motid 2, 223. Uputi k nemu svoje poklisare
neka bi mu u svoje mjesto poklonili se. L
Dordid ben. 44. — Ovamo ide i primjer: Ki u
mjesto tve klaiiaju grijehu. B. Bettera cut. 29.
'Tu rijeci u mjesto tve znace isto, kao da se
rece : mjesto tebe, mjesto tebi.
c) Uz prijedlog mjesto ne stoji genitiv
satn, nego je pred tijem gen. jos prijedlog od.
Jamacno prema tal. in luogo di.
2. MJESTO
807
MJESTODRZAC
aa) mjeste. Da virno sluzeci svi se
dui iztrate, a da trud to zes6i meste je od plate.
H. Lucie 247.
hb) namjesto. Bi drago Bogu otvoriti
mu namjesto od uljezenja od Cine vrata od
nebesa. B. Kasic fran. 49. Zasto tude tko po-
svoji, malo kad se izpokoji, dal' na misto od
pokoja no 6e riemu mankat znoja. V. Dosen 18a.
cc) umjesto. Tdj slidi vas si svit
umjesto od stiga. 6. Mencetid 87. Velje blago
nade u zemji .... umjesto od koga konopac
ostavi. D. Eanina 107^*'. Pokli si umjesto od
Boga, ne 6emo mi utec cd suda od tvoga. N.
Najeskovic 1, 230. Dopust' mi, da budu od tebe
imat cvit, neka ga poziru umjesto od tebe. 2,
23. (Bog) ucini svjetlost, koja bjese umjesto od
suuca. M. Orbin 10. Toliko srcana prijateja po-
zudu umjesto od zapovijedi drzim. I. Gundulid
2. Jeda umjesto od plemi6a hlape na boj skupio
bi. 451. Ona zena .... imase umjesto od kosa
gustere. I. Drzi6 239. Da u mist' od zla lik ti
dojde. I. Ivanisevid 94.
d) mjesto moze stajati i s drugim ko-
jim padezom (osim genitiva) Hi samim Hi zdru-
zenim s kojim prijedlogom. Tako se na pr. danas
govori i pise : poklonise se sinu mjesto ocu, —
reze sabjom mjesto nozem ; ali u sakupfenoj za
uvaj rjecnik gradi nije se takovijeh primjera
naslo ; nasla su se ova dva, gdje je padez zdru-
zen jos s drugijem prijedlogom: Dode i on u
Biograd, cli mjesto s vojskom, kao sto je obricao,
na saonicama sa dvoje momcadi. Vuk prav. sov.
53. Pisu mi iz Zemuna, da je mjesto u Srbiju
otiSao u Trijest. Vuk u Ivekovicevu rjecn. s. v.
mjesto. U primjerima, sto ovamo idit, mjesto
nije prijedlog, nego je prilog. Vidi kod osim.
e) Tako isto nije mjesto prijedlog, nego
prilog, kad stoji pred kojomgod rijecju, koja se
navodi kao gola rijec, t. j. nije ni u kakovoj
konstrukciji s drugijem rijecma u recenici. ,Jok
vala' jim sluzi misto ,nije'. M. A. Ee|kovic sat.
34. ,Krip}i' namisto .kripkiji' slobodom pjesnic-
kom receno. J. S. Ee|kovi6 140. Nastampano
,prozor' mjesto ,penger' Vuk nar. pjos. (1824) 1,
xvn. Sarao sto se materi mjesto ,dobar coece'
kaze ,dobra majcice'. Nar. pjes. 1, 30. ,Pojaz'
mjesto ,pojas' onuda se samo u pjesmama cuje.
1, 38. Pastrovidi obicno govore ,g6' mjesto ,de'.
1, 78. Mjesto ,potrgale' govori se i ,pomorile'.
1, 226. Jedni pjevaju ,u Budimu' mjesto ,u Kar-
lovcu'. 2, 348.
fj mjesto (mjeste, mjesto) nalazi se
katkad i ispred injinitiva jamacno prerna tal.
jeziku. Mjesto ih branit hti je ukorit. J. Ka-
vanin 116*. Van razloga tko nastoja na tuja se
naticati, mjeste stec ih gubi svoja. 262b. Mjeste
Jubiti moje spasene vjekovito, mjeste obsluziti
podpuno Bozje zapovijedi btio sam gojiti u srcu
hudobska napastovana. Misli krst. 11. On miste
nu grliti i primiti hoce nu istirati od sebe. A.
d. Bella razgov. 46. Kad bi se bolnik misto
sluziti se likom opricio se (stamp, bi se) suprot
lidniku. 123. Misto razgovarati svoje muze, misto
im utaziti gniv .... zadiraju na neustrpjen-
stvo. 138.
g) mjesto (mjesti, namjesto, umjesto)
pred recenicom
aa) s veznikom da. Namisto da placu
(stamp, place), slave se svuda, jer nisu zapadnoj
crkvi pod posluh. K. Pejkic 2. Mjesto da do-
zivite zalost i muku . . . . ja bi vam rekao, da
ce bole biti, da je meni date. Vuk dan. 2, 139.
Mjesto da mu se obraduju, poplase se od nega
3, 167. Nasmije se pop mjesto da se postidi.
Nar. prip. vuk'' 293. Ali laze sebi u oci, mjesto
da prizna svoje bezakone i omrzne na n. D. Da-
nici6 psal. 36, 2. Ti mjesti da mres, ubi onoga,
koji je dolazio, da te s Bogom miri. S. !]^ubi§a
prip. 227. Mesto da joj to smeta, jos uve6ava
draz usta nenih. M. D. Milicevid let. vec. 15.
hh) s veznikom sto. Umjesto sto bih
se ja imao dobrovo}no staviti tvoj put od muke
slijediti .... pridao sam se u ruke i u oblas ....
od ubojica i neprijateja duse moje. A. Gucetid
roz. jez. 189. Kadno jedan na drugoga znade
skrovito pomankane i namisto sto bi ga pokrio,
odkriva ga. J. Banovac razg. 116. Misto sto bi
bio imao ispuniti naredbu Bozju, uslisa nago-
varane svog puka. E. Pavid ogl. 234. Namisto
sto bi se imali k nemu uteci, ono istrazuju
pomod Judsku. 659. Misto sto bi izasao prid
Isukrsta i sto bi iskao oprostene, sto dini Juda?
D. Eapid 30. Namesto sto bi vozvodili um nas
k bezsmrtnim Jubeznih nasih dusam, mi istemo
kosti niove. D. Obradovid bas. 372. I tako Srbi
mjesto sto su se nadali granice svoje raspro-
straniti, jedva se odrze u onome, sto su prije
imali. Vuk prav. sov. 33. Da je prepisao redom
rijeci, mjesto sto ih je poizrastavjao i gdjekoje
izostavio. Vuk skup}. sp. 3, 277.
b. mjesto (mjeste, namjesto, umjesto) znaci,
da se nesto s necim jednaci; kad se na pr. rece
jubim te mjesto brata, to je isto, kao da se rece:
jubim te (jednako) kao brata. ^jubi ga (t. j.
driiga) mesto brata svojega (iz glag. rukopisa
g. 1468). Arkiv 9, 141. Da ga ctovahu mesto
Boga. S. Kozicic 4a. Najde kraja .... suncu na-
misto Boga klanajuc se. F. Glavinid cvit 415^.
Umjesto du me sestrice tebe |ubit i castiti. G-.
Palmotid 2, 206. Ti ces .... draga i umjesto me
sestrice sve dni moje biti meni. 2, 271. Cinimo
nike stvari za drzati ih i stovati namisto Boga.
I. T. Mrnavic istum. 77. Isukrst slusase Josipa
namisto otca. J. Banovac pred. 80. Zakle mu
se, da ce ga uvik namisto prijatola i brata
drzati. E. Pavid ogl. 241. Jer dukata stogod
spravi (t. j- lakomae), sve namisto Boga slavi.
V. Dosen azd. 79l>. Da ce liega misto otca po-
stovati. A. Kanizlid kam. 43. Obedajem .... da
du moga svakog covicanskog druzbenika misto
brata drzati. G. Pestalid 159. Pa se Jakov uci-
nio silen i bijelu ozidao kulu i ogradu oko kule
tvrdu; kula jeste, al' je mjeste grada, ograda
je, al' je mjeste sanca. Osvetn. 1, 67.
C. mjesto (mjeste, mjeste, namjesto) koga
Hi cega znaci isto, kao da se rece: u ime koga
Hi cega; vidi pod ime 2, k, c, d. Ja takovu
miste dara muku vazel bih za ovu. H. Lucid
245. Da se poklone (t. j. kaluderi) meste svehb
nast (iz xvii vijeka). Mon. serb. 560. Daj do-
pusti mjeste dara ovi jedan tuznoj meni. I. Gun-
dulid 550. Ki ^ubedi vilu priku_ mjeste plate
izgubiste obicajnu |udsku sliku. G. Palmotid 2,
69. Sve ovo imade za almustvo, odu redi na-
misto zaduzbine ili lemozine. J. Filipovid 1,
102a. Duznost .... misniku kod oltara sluziti i
nemu namisto puka bogojubno odgovarati. A.
Kanizlid bogojubnost 65. Bog ti dao mjesto po-
roda devet sinovah ! (u , dobroj moUtvi' u Pa-
strovicima). Vuk nar. pjes. 1, xii.
MJESTODRSTVO, n. namjesnistvo, nem. Statt-
halterei. Jur. polit. term. 478.
MJESTODEZAC, mjestodrsca, m. namjesnik.
Rijec je nacinena prema tal. luogotenente i
nem. Statthalter. Jur. polit. term. 478.
MJESTODEZAN
808
mjeSanija
MJESTODRZAN, mjestodrzna, adj. namjes-
nicki. Mjestodrzno vijede, Statthalterei-Rath
(coll.) Mjestodrzni vijecnik, Statthaltereirath
(einzelne Person). Jur. polit. term. 478.
MJESTODRZNIK, m. mjestodrzac. namjesnik.
Samo u primjeru: Bog svemoguci stoji . . . .
posrid poglavic, koji su sudci na zemji i misto-
drznici Bozji. A. Vitajic istum. 268.
iMJESTOHRANILNICA, /. Samo na jednome
mjfutu u ispravi xiv vijeka i otud u Danicicevu
rjecniku: mestohranilbnica, praesidium. Si gradb
i 8b onemazi selma zapisahb crbkvi, da jestb
zitnJca i vinuica i mestohranilnica crbkovnaja
m^sto pirga. Glasnik 15, 269. — Ne razabira
se pravo znacene.
MJESTOKNESTVO, n. dostojamtvo i sluzba
onoga, koji je mjesto kneza. Samo u primjeru :
Koji imaju cin ili oficij mistoknozstva il' pred-
stavnika svitofnoga. S. Budinic ispr. 143.
MJESTOKKA^j, m. onaj, koji je mjesto kra\a,
kralevski namjesnik. Nacineno prema lat. vicerex.
Samo u jednoga pisca. Jnsip inistokral od
Edipta . . . . pusti mnogu slamu niz riku. J. Ba-
novae pred. 86 Obicavali su kra|i .... izbirati
izmedu svoji podloznika jednoga za uciniti ga
osobitim upravitejem od niova krajestva dari-
vajuci mu ono cestito ime od mistokraja niova
krajestva. razgov. 122. Cineci ga (t. j. kra^ Jo-
sipa) mistokrajem u svom krajestvu. 128
MJESTO^UB^E, n. Samo u jednoga pisca,
koji tit rijec sam tiimaci rijecju ,municipalizam';
Eecimo, da .se vidilo po mjestojubju (municipa-
lizmu). M. Pavlinovid razl. sp. 213.
MJESTOPIS, m. opis mjestd. Mjestopis, Topo-
grapbie. Jur. polit. term. 508. Mjestopis, nem.
Topographie, tal. topografia. B. Sulek rjocn. zn.
naz.
MJESTOPISNI, adj. sto pripada mjestopisu
Mjestopisni, topographisch. Jur. polit. term 508.
Mjestopisni, nem. topographisch, tal. topografico.
B. Sulok rjecn. zn. naz.
MJESTORODNI, adj. rijec nejasna znacena.
Samo u primjeru: Jesu njeki mjestorodni, ki bi
rad, da drug ne sije, i u sebi er neplodni ko
przina od Lidije proglasiti nisu kasni, plodi
tudi da su nakazni. J. Kavanin 79*.
MJESTO VAC, m. zem^iste u Srbiji u okrugu
cuprijskom. Niva u Mjcstovcu. Sr. nov. 1875,
794.
MJESTOVINA, /. ono, sto se placa, da tko
amije na kojem mjestu stajati ili prodavati, nem.
Standgeld. Jur. polit. term. 476. i u Popovicevu
rjein. fmestovina).
MJESAC. mjeSca m. nekakva morska riba
(nije joj zabi^ezeno uceno lat. ime). L. Zore rib.
ark 10, .338. .340. — Mozda bi bofe bilo pisati
mijpsac.
MJESAJ, m. isto sto mijesna. Samo u rjeiniku
Vukovu. U lok. je akc. rajesaju.
MJE^AjA,
a)m. iovjck, koji h}ib mijesi. Samo u rjec-
niku Vukovu (Mutidbiicker, pistor domosticus).
ttj f. iena, koja mijesi h^eb. Kad koji od
ku(^ana v.cYi da jodo, on hleba, variva ili ma
kakvoga vnir'oga gotovca isto od reduso, rodare
ili mnsajo. M. I). .Mili(^pvi6 ziv. srb.^ 13. Deca
HU hacala svojo igra^ko, meSaje su ostavjale
tflsto u nadvama, raatere okupauu docu n koritu,
redu&e lonco, da iskipe - aaino da vide to
iudno avatove. zim. voft. 272. MeSaja mosi hleb,
veci hleb nego mesaja {odgonet^aj : pcela). Nar.
zag. novak. 187.
c) mjosaja je podug i podebeo komad drveta,
pri dnu jdosan, kojim se mijesa u kotlu palenta.
U Lici. J. Bcgdanovid. Potvrduju {za Liku) jus
i V. Arsenijevic i I. Kasumovic nast. vjesn. 12,
438. Vidi mjesajica pod b.
MJESAJI, m. pi. zaselak u Busni u okruzja
sarajevskom. Pcpis zit. bos. i here. 641.
MJE§AJICA, /.
a) mjesaja. Samo u rjecniku Vukovu (zena,
koja mijesi hjeb, eine Frau, welche das Brot be-
reitet, quae parat p^nem).
bj varjaca, kuhaca. Zemjak 1871, 3. Redusa
desnom rukom i kasikom mesajicom promesa
gotovae. M. D. Milicevic medudn. 151. Mjesa-
jica, drvo, kojim se mijesa palenta, mjesaja. U
Lici. V. Arsenijevic.
c) soba, u kojoj se mijesi h(eb. Samo u Stu-
licevu rjecniku (conclave pistori.s, h. e. in quo
pistor panem conficit\ — Nepouzdano.
MJESAJ161, m. ])l. selo u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 641.
MJESALINA, /. isto sto mjesavina, smjesa.
Samo u Belinu rjecniku (mjesalina, farragine,
mescolamento di diverse cose).
MJESAJA, /. mjesaja, t. j. zena, koja hleb
mijesi. Na Kosovu Po}u (gdje upravo govore
mesaja). Etnogr. zborn. 7, 329.
MJESA^jKA, /.
a) isto sto rnjesala. Na Kosovu Po]u (gdje
upravo govore mosajka). Etnogr. zborn. 7, 329.
b) isto sto mjesaja pod c i mjesajica pod b.
U Po\icima (u Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 265.
Ima i B. Sulek u rjecn. zn. naz. za nem. Riihr-
holz, Stirrholz, franc, spatule en bois.
MJESANAC, mjesanca, m. polntan, melez.
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem.
Mischling.
MJESaNICA, /. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da je isto sto mjesanija.
MJESANIJA, /. mjesavina, smiesa. U rjecniku
Mikalinu (mjesanija, izmisanje, miseelauia/^stc !]),
u Belinu (mjesanija, farragine, mescolanza,
mischiamento), u Stulicevu (mjesanija, mjesanica,
mixtura) i u Vukovu (mje.sanija, vara, varica,
t. j. zito, sto se po obicaju kuva na Varin
dan s naznakom, da se govori u Dubrovniku ;
— vidi daje bijesku M. Milasa). Iz primjera,
Sto sada dolaze, vidi se, da mjesanija moze biti
smjesa svakakvijeh predmeta. Ne dones' inoga
(t. j. vina), nego mjesanije. N. Najeskovid 1,
265. Kojoga (t. j. kipa) glava bise od zlata ....
trbuh i stegna od midja, a nogo od misanije, to
jest: jedna strana oi gvozdja, a druga od zemje.
A. Kacid korab. 288. Uze Danijel pakla tankoga
i loja i druge misanije i dade zmaju, koji do
malo vrimena pu6e. 303. Bi obi6aj osudenacim
ve6 privedenijem na mjesto svoga poginuda dat
vina 3 kakvomgod mjesanijom napiti se. S. Rosa
160a. Kako kmet u6ini za ?.ito vijat i od sve
slame razluSit gaV Z drvenom jednom lopatom
pregrs one mjeSanijo vrzo u visinu 3 jedn©
strane na drugu je primoduci. B. Zuzeri 12.
Bog dobro plada, ali ujedno dobro mjeri i mje-
saniju. koja se umetne u isto zlato i srebro, veoma
lijepo otrjebjiva. 208. Da se ukloni od onoga
poja {t j. sa hojista, razbojista), gdi je tolika
mi§anija i pomor bio. A. Tomikovid ziv. 212.
Vuku mjoSanija znadi vara, biva, zito,
MJESAONICA
809
MJESINA
sto 36 kuha na sv. Barbaru. Ako je ko nazvao
mjesanijom zito i socivo, sto se kuha na sv.
Barbaru, dobro je nazvao, ali uije zato, da ta
rijec zna6i ono, sto je Vuk kazao, zito i socivo,
sto se kuha na receni dan, nego 1. svaku sinjesu
razlicita zita ili zita i sociva. Nije ti ovo se-
nica, nogo mjesanija i razi i senico i jecma
2. sto mu drago smijesano. Bilo je na derneku
mje§anije cejadi i gospode i bogatasa i siro-
maha. M. Milas rad jug. ak. 136, 235. — Go-
vori se i u timocko-luznickom krajii u Srbiji
(gdje je akc. mesanija). A. Belie 396.
MJESAONICA, /. soba ili uopce tnjesto, gdje
se hjeb mijesi L rjecniku Vukovu (mjesaonica,
das Zimmer, der Ort, wo Brot bereitet wird,
Backerwerkstatt, pistrina).
MJESAB,A, /. isto sto mjesajka pod h. U ogii-
linskom kotaru u Hrv. (gdje upravo govore mi-
sara). Zborn. za nar. ziv. 5, 199.
MJESARKA, /. korito, u kojemu se mijesi h(eb,
nacve. U Staroj Srbiji, gdje je rijec upravo plur.
tant. mesarke. Etiiograf. zborn. 6, 440. 7, 397.
MJESATAN, adj. Saino u jednome primjeru,
gdje imamo svezu misatna koza, sto va^ada znaci:
koza nalik na mijeh. Pri neg' bi medvid med
iz misatne koze pokosi i poze, razori 6a htise.
D. Barakovi6 vila 53.
MJEfsAVICA, /. nekakva jestvina od kupusa
i tijesta. U Bosni i Here. Zborn. za nar. ziv.
1, 113.
mjeSavina, /.
a) smjesa. (J rjecniku Vukovu (Gremengsel,
mixtura). No mi ona ruzna mjesavina ne davase
iz kude izaci, svagda graja bjese oko mene, kada
bocah po gradu izaci. P. Petrovic gor. vijen. 56.
I cijeli ovi bezporedci po poredku uekorne sje-
duju; nad svom ovom grdnom mjesavinom opet
umna sila torzestvuje. 95. Etiop|ani i Puteji i
Ludeji i sva mjesavina i Huveji .... pas6e
s nima od maca. D. Danicic jezek. 30, 5.
b) mjesavina je u Vasojevicima (u Cmoj
Gori) jamuzni sir izgnecen i istrosen sa sko-
rupom. Etnogr. zborn. 5, 546. U Kucima (u
Cmoj Gori) mjesavina zovu izdrob}eni masni
sir. 8, 320.
c) mjesavina je, kad se tko mijesa u kakao
posao, u koji mu se ne bi trebalo mijesati. (I
rjecniku Vukovu (on nema u torn nikakve mje-
savina, Antheil, pars). Pravi cinovnik najpre
pita, ko je za sto nadlezan ? . . . . A gde je nad-
ieXan on, tu ne trpi niciju mesavinu, ne po-
trebuje nicijega uputa. M. D. Milicevic zlos. 128.
MJEoCE, mjes6eta, n. dem. od mijeh. U rjec-
niku Vukovu. Dva mjesceta piva veseloga, jedan
piva, a drugi rakije. Pjev. cm. 311b.
MJE6cI(5, m. dem. od mijeh. U rjecniku Mi-
kalinu (mjescic, ,,mjel"cchicch', mali mih, utri-
culus) i u Vukovu. Pripravi .... vinca malo
mir u miscic (stamp, miscic). M. Marulic 38.
Ize mjesfiic, zaupi k meni : Radoje, rece, zdrav
si! Ja zahvalih i napih so. M. DrJic 152. Pa
donese jedan miescic vina. Pjev. cm. 160b. Da
mu jedan mesci6, kojim se vatra piri. Nar. prip.
vuk. 21. I spusca mu jedan mjesfiic vina. Nar.
pjes. juk. 397. Lisicica brdom kaska, u mjescicu
vodu nosi. Nar. zag. novak. 19. Vodu nosi v
mescice. Nar. pjes. istr. 4, 22. Te natoci jedan
mjescic vina. Nar. pjes. vuk 6, 124. — Vidi
mjefiic.
IiOESeTINA, /. augm. od mijeh. U rjecniku
VuHovu (gdje se veli, da je augm. od mjesina,
ali onda bi bilo mjesinetina !). Okorela mjesetina
preko mora glas donese (odgonet}aj : pismo).
Nar. zag. novak. 168.
MJESiCARI, in. pi. Sanio u Sulekovu rjefin.
zn. naz. kao izraz iz podrucja zoologije za lat.
(grc.) Physopoda, nem. Blasenfiisse.
MJESi6, in. isto sto mjescic. U rjecniku Be-
linu (mjesic, otre piccolo). Zar ja vas dan da
nosim vodu u mesicu? Nar. prip. vila (1867) 717.
MJESiNA, /. upravo augm. od mijeh, ali po-
najvise se ne osjeca, da je augm. U jednoj nar.
pjesmi ispjevatoj juznijem govorom nalazi se
mjesina : nar. pjes. vuk 6, 344. U rjecniku Vran-
cicevu (misiua, bulga [stamp, bulge]), u Belinu
(mjesina, otre grande), u Stulicevu (mjesina,
uter magnus ; ima i mjehsina, uter ingens) i u
Vukovu (mjesina, 1. Schlauch, uter, 2. Balg,
pellis).
a) mjesina je odrta koza zivotinska: vidi
mijeh pod a. Da su kone, pse, macke, mise, mi-
sine, opanke i zemju od glada .... jili. P. Vi-
tezovic kron. 173. Trguje tuj svak, tu je prle-
tina, najvece opanak i kozijeh mjesina. A. Sasin
121. Da nam svu misinu (t. j. jarac). J. Ka-
vanin 473b. Porodila si pod ovcijom misinom
vuka razdiravca. P. Knezevic osm. 237. Da te
metne tko u jednu misinu golemu, gdi ima zi-
vina, koja je lipsala, usmrdila se, te ju . . . . crvi
grizu. F. Lastrid ned. 273. Kokosi de lija klati,
al' misinom opet plati. V. Dosen 43b. Znas li . . . .
da se Srbji jos ne prepadaju od zivijeh lavah i
vukovah, a nekmoli mrtvije mjesinah. Pjev. crn.
62b. Uzrae mjesinu od zaklanoga brava te je
napuse pa udri po noj palicom. Nar. prip. vuk
212. Kauri se ne mogu da brane od toraba, od
teleci misina. Nar. pjes. vuk 8, 156. Mjesina,
odrta koza s blasceta. I. Kasumovic, nast. vjesn.
12, 438.
b) mjesina se upotreb}ava u prezirnom smislu
za eovjecji trbuh. A misina, mislis, tvoja ne de
mankat od naboja? {govori se j^f'ozdr^ivcu). Y.
Dosen llo^. Sto se vide gole sise i misina sa
svi strana, kud je truja podorana (govori se o
lijenoj Seni). 208a' Te odlede na bijelu kulu,
kako dode, pasu je udrio, udrio ga nogom u
mjesinu; prste pasa ka od jaja Juska. Pjev. crn.
132'''. I da mjesku vina popijemo na mjesini
Krajevida Marka (govori Arapin, koji je svladao
Marka i sjeo mu na prsi). Nar. pjes. petr. 3,
200. Mesina, trbuh, stomak (u juinoj Srbiji). M.
D. Milicevid s dun. 108. — U ovome primjeru
uzima se mje.sina metonimicki za citavo ce^ade,
opet dakako u prezirnom smislu. Ukazuje sv.
Ambrosijo od jednoga mladica, koji mlogo vre-
mena zivi s jednom necistom zenom, da ne
recem smrdjivom mrcinom, s kojom kada se
rastavi, potlam mlogo godinah, koje u daleku
provede vilaetu, vrativsi se doma susrita se
dosta puta na sokaku s oaom smrdjivom misi-
nom, ali sve se noj nevist cini. D. Rapid 236.
c) mjesina za cuvane ili prenosene raz-
licnih stvari potrebnih za jelo ili za pice; vidi
mijeh pod c. On je skupio vode u more kano
u jednu misinu. I. Ancid vrata 31. Skupja vode
morske kakono u jednu mjesinu. M Radnid
39ib. Krcmari odma stanu tovariti svoje mje-
sine s pidem. Vuk dan. 3, 198. Skide Marko
mjesinu sa Sarca, pak sjedose piti rujno vino.
Nar. pjes. vuk 2, 222. Da sabija maslo u mje-
sine, sto de nemu s hagaluka dodi. 5 (1865) 501.
Uze hleba i mjesinu vode. D. Danidid 1 mojs.
21, 14. Imao je jedan prigradak, u komu je u
MJESINAE
810
mjeStanin
jednoj mjesini drzao nesto malo brasna. Nar.
prip. bos. 75. Svako^ dana ces mi posijati . . . •
i pogacu i misinu vina. Nar. pjes. istr. 1. 39.
Prigotovi lake brasnenice, u mjesine prito6ila
vina. Nar. pjes. horm. 2, 276.
(I) mjesina za raspirivane ogna ; vidi mijeh
pod d, a. Glas jaci od tvornickih mjesiaa. M.
Pavlinovic rad. 149. Mjesina, mijeh u kovacnici.
U Slavoniji. T. Maretic. S. Ivsic.
MJE^INAR, m. svaki koji je zabavjen oko
mijeha. U Sarajevu. D. f>urmin rad jug. ak. 121,
208.
MJE§INAST, adj. Sanio ii Sulekovu rjecn.
zn. naz. kciu botanicki izraz za lat. utriculatus,
utriculosus, nem. schlauchig, schlauchartig.
MJEk?INAV, adj. Samo u Sulekovu rjecn. zn.
naz. kao botanidki izraz za lat. utriculatus, nem.
schlauchig.
MJE§INICA, /. dem. od mjesina. U rjecniku
Vukovu. Sveta dusica paklena mjesinica. Nar.
posl. vuk 281.
MJESiNICI, m. pi. selo u Bosni u okritzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 641.
MJE^INKA, /.
a) isto §to mjesina pod b. Da vide i go-
spodske mesinke, sto pate sirotinske grbinke!
(t. j. da znaju gospodski trbusi, sto pate siro-
maska leda !) U juznoj Srbiji. M. D. Milidevid
s dun. 109.
b) u Sulekovu rje6. zn. naz. kao botanicki
izraz za lat. utriculus, nem. Schlauchfrucht.
MJESKA {bice takav akc.) f. isto sto mjesina
pod c. Jednu mjesku vinca nato6io. Nar. pjes.
petr. 3, 182. I da mjesku vina popijemo. 3, 200.
I u mjeski crvenoga vina. Nar. pjes. horm. 1,
263.
MJESNICA,/. follis, utriculus musicus. Obicno
se nalazi u plur. mjesnice, mjesnica. Rijec je
izvedena od mijeh. Nalazi se pisano i mijesnico
(na pr. u Vukovu rjecn. pored mjesnica; vidi
dale i primjer iz nar. prip. vrc.), ali to ne ce
biti pravo).
a) isto sto mjesina pod d. U rjecniku Vran-
iicevu ('miSnica, follis), ii Mikajinu (mjesnica,
puhalo, follis), u Belinu (mjesnice, mantice, —
soffieto, stromento di cuojo da soffiar nel fuoco),
u Voltigijinu (mesnice, misnice, soffietto, man-
tice, Blasebalg) i u Stulicevu (mjesnica, follis).
Vrgose ju u pec gorudu i po6ase misnicami
duhati ogan. Starine 4, 114. U nemu je (t. j. u
paklu) priiestoki ogan od Bozije misnice ras-
puhan. L. l^ubuski pisma 18. Ovi ogan ....
prima od Boga novu vrucinu svrhunaravsku od
Bozje miSnice raspuhanu. J. Banovac pred. 127.
Naredio je (t. j. ciganin car), da mu donesu u
car.ski konak mjesnice (stamp, mije&nice) i na-
kovan i vredu dumura. Nar. prip. vrc. 39.
b) neka rruziika naprava od mijeha (nalik
na gadje). U rjedniku Belinu (mjeSnice, ciara-
mella, stromento, che si sona col fiato, — piva
coir otre), u Voltigijinu (mesnice, miSnice, piva
con otre, ciaramella, Schalmoy), u Stulicevu
(mjosriice, fi.stula, instrumentum musicum pasto-
rale) i it Vukovu (mjesnica, kao gad)e bez
prtla|ke, eine Art Dudelsack, utriculus quidam
musicus a dodatkom, da se govori na Koriuli i
a Duhr.; ispor da(e btlesku M. Milasa). Tamo
smo udarah i u diple i u mjesnice. M. Vetranic
1, 24."). C}(ije 8u rajesnico, da ju (t. j. poiasnicu)
ui mjoSnice redeu? M. Drii6 278. Mjefinice nad-
mite 1 dipli vazmite i ostale svirali 450. A bu6e
tej tvoje mjesnice ko spila po gorah, iz koje od
vjetar dme sila. I. Gundulid 139. Misnice, svi-
rale, koje sviraju s pomodu mijeha. Na Krku.
I. Milcetid. Veli Vuk, da mjesnice znaci na
Korculi i u Dubrovniku kao g a d } e bez
p r d a I k e. Nije mi nikakvo dudo, da na Kor-
culi ne znadu, kako se zovu mjesnice, jer ih
onamo i nema; ali svaki Dubrovcanin zna, da
se to ne zove mjesnica, nego plur. tant.
mjesnice (mjesnica, mjesnicama): Dosli su ne-
kakvi primorci s mjesnicama. M. Milas rad
jug. ak. 136, 235.
MJESNICICA, /. dem. od mjesnica. Samo u
Stulicevu rjecniku (mjesnicica, exiguus follis).
MJESNIK, m. selo u Srbiji u okrugu uzic-
kom. S. Koturovid 446. — Nekakvo mjesto toga
imena zabi^eieno je i prije nasega vremena
(Mesbnikb). S. Novakovid pom. 139.
MJeSoVIT, adj. pomijesan. Izmedu rjecnika
samo u Vukotm (mies6vit, mjesovit, gemischt,
mixtus). Kazu, da ne treba (t. j. pisati) ni Sla-
venski ni Srpski, nego da narodni jezik treba
popravjati i pisati mjesovito izmedu obadva
jezika. Vuk pisma 88. Osman nosi zelena bar-
jaka, a za nime ceta mjesovita. Osvetn. 2, 54.
MJESTANCICA, /. dem. od mjestanka. Samo
u Vukovu rjecniku.
MJESTANICA, /. Samo u Popovicevu rjec-
niku (gdje upravo stoji mestanica) za nem,
Oertlichkeit.
MJESTANIN m. incola, popularis. Mjesto -st-
imaju -sd- cakavci i gdjekoji stokavci; u ne-
kijeh se pisaca nalazi -st- (koje ce biti po-
grjeska); ti su pisci B. Kasid per. 45. fran. 46.
65. .T. Palmotid 231 352. I. Dordid ben. 82 (ali
u Dordica se nalazi i -st-, vidi medu primje-
rima), A. d. Bella razg. 248; tako je i u Vol-
tigijinu rjecniku, vidi pod b. U plur. je -a- :
mjestani.
a) mjestanin je stanovnik kojega mjesta,
t. j. koje zemle, grada, sela. U rjecniku Belinu
(mje§tanin, native del paese, indigena) i u Vu-
kovu (1. covjek iz kakoga mjesta, Bewohner
eines Orts, incola, 2. Stadter, urbanus, varo-
sania, s dodatkom za ovo drugo, da se govori u
Hercegovini). Pode i pristavi se u jednoga mje-
stanina krajestva togaj. N. Eaiijna 58*. Pusti
nasih vnutar mesdanin jedan. S. Kozidid 24^.
U kih (t. j. u gradovima) se bihu zemjaci i
misdane podvrgnuli. ^letop. dukj. 9. Empedokle,
mjestanin ovoga otoka, u komu se najprije
pjesan na svit nade. D. Raiiina viil>. Prislaci,
gosti i ini, koji nisu misdane toga mista. S.
Budinid ispr. 152. U mal sud postaviv focenski
mjestani nose vam. D. Zlataric 18*. Obratifsi
sfe mi§dane (.mistjane') od Antiokije na viru
Isukrstovu. Arch. slav. phil. 4, 428. Kojega
miSdani od Katane ne poznavahu. F. Vrandid
ziv. 45. Putnici, pastiri, misdani, vitezi, svaki
ga zamiri. D. Barakovid vila 99. Tvoji su bludni
prijateji vazda bili, Ijeti i zimi, i tudini i mje-
stani. 1. Gundulid 220. Najde on ovdi mjestane,
dio pogane, dio krstjane. B. Kasid fran. 65. Ti
udini, jur da pusta drzava ova ne ostane, dijem
drokunu .silnu iz usta oto stare ie mjeStane.
(Jr. Palmotid 1, 23. Mjestani se potuzise za do-
sadu toli priku. J. Palmotid ;-552. Ova drzava
jos se nazva i zemja edomska, a mjestani Edomci.
I. Dordic salt. 197. Toliki glad priklopi latinske
driave, da u samoj i)icenskoj drzavi ne mane
od peset tisud mjestana .... izginu. ben.^ 82.
GAivi B. D. Marijo i svih miSdana krajestva
MJE&TANKA
811
2. mlaCina
Bozjega. J. Banovac blagos. 109. Pripovidajud
sv. Eligijo na dan sv. Petra u nikomu selu ka-
rate igre .... sto bijase ne malo zao misiauima
(,mistjanima'). Blago lurl. 2, 149. Dobro znas,
da mjestani nijesu |udi za oruzja. B. Zuzeri 396.
Kad jednoga sveta mjestanina Bog je Efraimu
prostio. A. Kalic tri bes. 23. Lot ima§e prije
pomno razabrati, kakvi bijahu mjestaai. A. d.
Bella razg. 248. Ali se bojase doma oca svojega
i mjestana. D. Dani6i6 sud. H, 27. Bijase Pastro-
vicima knez i najbogatiji mjestanin. S. !^ubisa
prip. 37. Po|otezane uzdize slobodu mjostana.
M. Pavlinovic razl. sp. 424. Zeleo bih, da ona
(t. j. djeca) budu bo^a od mestana svojim via-
danem, a ne odelom. M. D. Milicevife zlosel. 232.
b) mjestanin je covjeku onaj, tko zivi s nime
u istome mjestu, t. j. u zem^i, gradu, selu, zetn-
jak, sugradanin. U rjecniku Belinu (mjestanin,
paesano del medesimo paese, conterraneus), u
Voltigijinu (mjestanin, nostrale, nostrano, con-
terraneo, biesig. aus unserer Stadt, — mistanin,
conterraneo, del medesimo luogo, Landsinaun)
i u Stidicevu (mjestanin, nostras, incola) s pri-
mjerom iz Gundulica navedenim ovdjt pod a).
Mnogo scinen ne samo meu tvojimi misdani, da
i meu tujimi. H. Lucie 186. Svim miscanom
tvojim uastoj |ubak biti, i tujim i svojim. P.
Hektorovid 39. Pomoc svoga misianina Gospo-
dinova je vo}a, pri neg' koga tujinina, kad su
gladi i nevoja. J. Armolusi6 ix. Ja sam . . . . za
obranu bi6a tvoga mojijeh mjestan krv prolio.
A. Gledevi6 235b. Samo sama vil glasnica, moji
mjestani, pravo more kazat. J. Kavanin 129*.
Da ne bivam mojim mjestanom zakonosa. 171^.
Na osvetu sve mjestane u vrlini podigo je. I.
Dordic pjes. 158. Jednom tuznom cejadetu iz
rodnoga svoga mjesta izagnanu nije stvar ijedna
tako podobna za srce mu ucvijeno razveselit,
kako miso i besjeda od rodaka i mjestana ne-
govijeh. B. Zuzeri 324.
MJESTANKA, /. imenica zenskoga roda prema
mjestanin. Samo u rjecnicima, i to u Belinu
(mjestanka, paesana, conterranea, nativa del
paese, indigena), ii Voltigijinu (mjestanka, con-
terranea, donna no3trale, eine Hiesige; poradi
-st- vidi u pristupu kod mjestanin), u Stulicevu
(mjestanka, nostras incola f.) i u Vukovu (mje-
stanka, 1. Bewobnerin eines Orts, incola, 2
Stadterin, urbana, varoska s dodatkom za ova
drugo, da se govori u Hercegovini).
MJESTANKINA, /. Sayno u Stulicevu rjec-
niku, gdje se kaze, da je isto sto mjestanka.
MJESTANSKI, adj. 2}osses. od mjestanin. U
rjecniku Vukovu (mjestanski, stadtisch^ urbanus,
varoski s dodatkom, da se govori u Hercego-
vini). Ti&T da nasim mjescanskim zavadami otva-
ramo i na da}e kucna vrata dusmanu? M. Pa-
vlinovid razl. sp. 42.
MJEStE, praep. vidi kod 2 mjesto.
MJEStENIK, m. isto sto mjestanin pod a.
Mjeidenik, nedoslac, indigeua. U sjevernoj Dal-
maciji. J. Grupkovic.
MJEStI, praep. vidi kod 2 mjesto.
MJESTO, praep. vidi kod 2 mjesto.
MJET, m. Samo u Vukovu rjecniku, gdje se
kaze: vide Mjet (ime ostrou).
MJEZA, /. hyp. od mjezinica. Ti si majkina
mj^za. U Lici. J. Bogdanovii.
MJEZINAC, mjezinca, m. isto sto mezimac
(vidi tamo). Na Avironu prvencu svojem osnova
ga, a na Seguvu mjezincu svojem metnu ma
vrata. D. Dani5i6 1 car. 16, 34. Ovo e moj mje-
zinac. U Lici. J. Bogdanovid.
MJEZINCI6, m. dem. od mjezinac. U Lici.
J. Bogdanovid.
MJEZINICA, /. isto sto mezinica (vidi tamo).
Tu nahodi jednu udovicu, u lie bjese derca mje-
zinica. Pjev. cm. 203b. Govori se i u Lici (s na-
znacenijem akr.) za najmlade zensko dijete. J.
Bogdanovid. Onamo mjezinica moze biti i ime
ovci. V. Arsenijevid .
MJEZINlClCA, /. dem. od mjezinica. U Lici
(s naznacenijem akc). J. Bogdanovid.
MLACANE, n. nom. verb, od mlacati. U Lici.
J. Bogdanovid.
MLACATI, mlacam, impf. mlatiti, udarati,
tuci. Bome se Ilija i Mile mlacaju. U Lici. J.
Bogdanovid.
MLACAK, m. zaselak u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj. Eazdjel. hrv. i slav. 34 (gdje upravo
pise: Mladak vrb). — Ne razabira se, je li gen.
Mlacka Hi Mlacaka.
ML AC AN, mlacna (jamacno je takav akc),
adj. isto sto mlak (u pravom i u prenesenom
smislu). U rjecniku Bjelostjencevu (mladan, te-
pidus, teporus, egelidus s naznakom, da je ,dal-
matinska^ rijec), u Jambresicevu (mlaSen, tepi-
dus), u Voltigijinu (mlacan, tiepido, calduccio,
laulicht), u Stulicevu (mlacan, tepidus, tepens,
egelidus) i u Popovicevu (mlacan, lauwarm).
(i) u pravom smislu, vidi mlak pod a. Da
si mlacan i nisi studen ni vrud. Ant. Dalm. nov.
te§t. 1, 177b. Vajade jim napoj od mlacnoga
mlijeka i vode naciniti. I. Jablanci 119. Prid
neg mlacna nek se voda mece. J. S. Iie|kovid
61. — Govori se u Orahovici u Slav, (s nazna-
cenijem akc.) S. Ivsid, — a govore i cakavci,
s promjenom glasa -1- u -}-, u Istri mjacan,
mjacna, komp. mjaeneji. D. Nemanic (1885) 23.
54., i u Bakru S. Ivsid.
b) u prenesetiom smislu, vidi mlak pod h. Nit
se u napiidak svagdani uzgemo, mlacni i stu-
deni zato ostanemo. A. Georgiceo nasi. 20.
MLACENE, n. nom. verb, od mlaciti. Samo u
rjecnicima, i to u MikajinuiraYaGenje, tepefactio),
u Bjelostjencevu (tepefactio), u Stulicevu (tepe-
facere subst.) i u Vukovu (das Laumachen, cale-
factio modica).
1. MLACICA, /. dem. od mlaka. U rjecniku
Bjelostjencevu (lacuncula) i u Voltigijinu (lagu-
netta, Pfiitzchen).
2. MLACICA, /. mlada kokos. U okolini vin-
kovackoj. S. Pavicid.
MLACICE, /. pi. selo u staroj srpskoj drzavi
zabi^ezeno xiv vijeka. \j. Stojanovid hris. 29. 39.
1. MLACIC, m. dem. od mlatac, mali mlat,
majic. U rjecniku Mikajinu (mlacid, mali mla-
tac, malleolus) i u Stulicevu (malleolus).
2. MLaCi6, m. prezime zabi^ezeno u ispravi
iz svrsetka xv vijeka. Mon. croat. 147. Zabi^e-
zeno je ,Mlatcidb' ali se ne razabira, je li izve-
deno od mlatac Hi od mladac.
1. MLACINA, /. apstraktna imenica prema
pridjevu mlak (u pravom i u prenesenom smislu).
U rjecniku Stulicevu (tepor, animi remissio) i u
Vukovu (Lauheit, tepiditas).
2. MLACINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
pozarevaikom. Vinograd u Mlacini. Sr. nov.
1867, 85.
MLACINA GEEDA
812
2. MLAD
MLACiNA GEEDA, /. ime nekakvijem liva-
■dama u Srbiji u okolini biogradskoj. Etnogr.
zborn. 5, 996. — Vidi Mlacka Greda.
MLACISTA, n. pi. ime pasnaku u Staroj
Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 427. — Nalazi se i kao
nekakvo mjesto u staroj srpskoj drzavi zabi-
]ezeno u ispravi xiv vijeka i otud u Danici-
cevu rjecniku.
MLACITI, mlacim, impf. ciniti, da bade sto
mlako. Ima i mlaciti se, t. j. postajati mlak. U
rjecniku Vrancicevu (mla6iti, tepefacere), u Mi-
kajinu (mlaciti, tepefacio, tepido, — mlaciti se,
tepesco, tepidus fio), u Belinu (mlaciti, far te-
pido, intepidire, — mlaciti se, divenir tepido),
u Bjelostjencevu (mlafeiti, tepefacio, tepidum
reddo, teporo, tepido), u Voltigijinu (mlatiti,
intiepidire, tiepidare, lau, laulicht machen), u
Stulicevu (mlaciti, tepefacere, tepidum facere,
reddere, — mlafiiti se, tepere, ardorem vel fer-
vorem reraittere) i u Vukovu (mlaciti, lau ma-
chen, tepidum reddo). Govori se u provom smislu
danas u Lici: Jos nije zavarila voda, samo se
poCela mlaciti. J. Bogdanovic. U prenesenom
smislu: Na nasemu koncu sto 6e od nas biti, ki
smo se poceli tak rano mlaciti? A. Georgiceo
nasi. 55. Tebe blagujem, moj spasiteju, i jos se
studenim ah i jos se mlacim u dusi mojoj ! M.
Zoricic osm. 52.
MLACKA GEEDA, /. mjesto u Srbiji u okrugu
biogradskom. Livada na Mlackoj Gredi. Sr. nov.
1863, 362. — Vidi Mlaciiia Greda.
MLACKI, adj. posses, od mlaka. Samo u Da-
nieicevu rjecniku s potvrdom iz xiv vijeka : Otb
broda mlackoga (mece se znacene lat. lacunae i
dodaje se: va|ada je to).
MLACNO, Mlacna, n. selo u staroj srpskoj
drzavi blizu Prizrena. Selo Mlafino. Vyse
Mlacbna. U ispravi xiv vijeka i otud u Dani-
cicevu rjecniku.
MLACNOST, /. isto sto mlacina, mlakost. U
rjecniku Bjelostjencevu {mla.cnost, ml&kost, tepor,
tepiditas s naznakom, da je ,dalmatinska' rijec),
u Jambresicevu (tepiditas) i u Stulicevu (mlac-
Tiost, mlacina). Natura ili narav ima dva kraja,
vrucinu i zimu, med kimi jest treto, t. j. mlac-
noat. F. Glavinic cvit lia-.
MLACENICA, /. upravo ono, sto je vilaeeno,
■ali samo u specificnom znaienu o siru i mlijeku.
a) sir, Sto se gradi od tropa, koji ostane
od skorupa, kad se prepira. Od takovoga sira na-
iine zene kao kolacice pa spremaju cobanima
za uzinu. Vuk rjefen. (s dodatkom, da se govori
u Srbiji). Ima i Popovicev rjecn.za hem. (^uark-
kase.
h) voda, sto ostane, kad se prepira skorup.
U rjecniku Belinu (latte e acqua, bovanda, —
siero, oscremento del latte, u Voltigijinu (,mla-
fienica', siero, Molke), u Stulicevu (serum) i u
Vukovu (ona voda, sto ostane, kad se prepira
skorup, die Buttermilch, lac dilutius ox confecto
butyro roliquum .s naznakom, da se govori u
Crnnj (}ori i s primjerom iz nar. pjes. vuk 1,
81: Ti ne pijeS lulacenicu batom bivenu). AT mu
doV»ru pripravim ve6era, sedam oka ml'jeka mla-
^enice. Nar. pjes. here, vuk 156. Kad ga mi
svaki dan Sirimo, 6a3 mlaionirom, a 6a3 vare-
nikom. Nar. prip. vr6. 16.S. Mlaionica, izmeteno
mlijeko, s kojog so pokii[)i nmalo, to se rado
pije. U Bnsni i Jlirc. Zborn. za nar. zivot. 1,
118. Ono, sto ost:ino ritko u stapu, zove se mla-
«enica. Mladonica so ukisoli pa so jide kao i
mhko (kiselina). IJ Turskoj Hro. 6, 74. Vodeni
dijelovi, sto ostanu, kada se maslo izvadi, zovu
se mlacenica. U Bosni i Here. Etnogr. zboru.
10, 79. — Bice grijeskom (u stampi?) mlaianice
u primjeru: S varenike se skida kajmak pa
s liim u stop. U n se me6e kajmak po desetak
dana, onda mecajom izmeta pa izlije u pogolemu
casu pa se rastavi maslo i mlijeko. Ono mlijeko
zovu : mlacanice, a maslo : nevareno maslo (pu-
tar). U Bosni. Zborn. za nar. ziv. 8, 93.
MLACENITI SE, mladenim se, impf. postajati
mlacenica. Samo u Stulicevu rjecniku (seres-
cere). — Sasma nepouzdano.
iVILACENE, n. nom. verb, od mlatiti. U rjec-
niku Mika}inu (percussio), u Belinu (il trebbiare,
mlacenje krilima, lo sbattere dell' ali), u Volti-
gijinu (trebbiamento, das Dreschen, Schlagen),
u Stulicevu (percussio, verberatio, flagellatio,
ictus) i u Vukovu (1. das Dreschen, trituratio,
2. das Herabschlagon, decussio, 3. das Dreschen,
Schlagen, contusio). Mloga zrna. koja su od
mlacena ili vrsana satrta. I. Jablanci 67. —
Nalazi se i mlatene (vidi tamo).
MLa6eVINA (bice takav akc), f. izmlacena
slama. Etnogr. zborn. 4, cm. 5, 529.
MLACEVO, n. bice nekakvo mjesto u Crnoj
Gori. Posla nega poju Tresnevome, da Zdrijelo
za Mlacevo cuva. Nar. pjes. vuk 5 (1865) 214
MLACVE, mlacava, /. /jL isto sto nacve. Samo
u Vukovu rjecniku s primjerom iz nar. pjes.
vuk 7, 198. Popise mi iz bacava pivo, izjedose
iz mladava mlivo.
1. MLAD, mladi, /. coll. mlade zivutihe, oso-
bito domace, janci, jarici, telici. U rjecniku Vu-
kovu (miad, janci i jaridi, die Jungen, pulli) i
u Fopovicevu (juuge Tiero). Sve zbise (t. j. }ude)
kako mlad u kotac turacko delije. D. Barakovic
vila 76. I upajivase se stoka gledajuci u pru-
tove, i sto se mladase, bijase s bijegom, pru-
tasto i sareno. I Jakov odiucivase mlad. D. Da-
nicic 1 mojs. 30, 40. Blagosloven 6e biti ....
plod stoke tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca
tvojih. 5 mojs. 28, 4. I krava i modvjedica Za-
jedno de pasti, mlad liihova lezace zajedno. is.
11, 7. Zvijeri isticu sise svoje i doje mlad svoju.
plac. jer. 4, 3. Da ugoni mlad u torinu. S. ^ju-
bisa prip. 91. Izjutra se odvoji mlad (jagnad,
jarad i telad) od ostalo stoke (U Crnoj Gori)
Etnogr. zborn. 8, 309. — U ova dva primjera
mlad kao da znaci mladez, womcad: Da im dne
ouoga pomoc ne dojdase, sin kraJa le§koga koju
k niin vodase (tridosot hijadi dovede vojiiikov,
vojsku lipe mladi, veksi dil konikovl, ne znam,
bi li smili ved na po}u stati. I. T. Mrnavid osm.
55. Jaiiicarske mladi tko bi k nim stavio, tri-
deset hijadi mrtvih bi zbrojio. 57.
2. MLAD, mlada, adj. iuvenis. U jednoj nar.
pjesmi nasega vremena s poluostrova Pe\esca na-
lazi se mnadu (dat. sing.) Hrv. nar. pjes. 1, 536.
U odredenom oblika akc. je mladi, mlada. Rijei
se s istijem znacenem nalazi u svim slav. jezi-
cima, n. pr. staroslov. mlad'b, rus. mo.io,ui". <J**-
mlad^, po(. mlody i t. d., a iz drugih indoevr.
jezika mogle bi srodne biti ove rijeci: staroind.
mrdus (mek), grc. fjuXi>ax6< (mck, tiezan), uick&Mv
(iovjek inekusac), lat. mollis (mek), nem. mild.
Sa znacei'iem lat. iuvenis (tenor), tal. giovane
(novollo), nem. jung nalazi se mlad u svijem
rjecnicima, a u khizevnijem spomenicima dolazi
od najstarijih vremena. — Adv. mlado nije u
obidiiju, a komp. glasi mladi, mlada, gen. ml&-
dega t t. d. ; u cakavaca i u gdjekojih starijih
Stokavaca (vidi medu primjerima) mjesto -d- je
2. MLAD
81B
2. MLAD
-j-, daJcle mlaji, mlaja, mlajega. Vrlo je rijedak
oblik mladiji, kojemu je potvrda samo mladijega.
Spom. sr. 2, 118 (iz xv vijeka). U starijih ca-
kavaca ima oblik mlajsi. Ant. Dalm. nov. test.
1, 122b. p, Hektorovi6 11. mlajsago. §. Kozicic
lib. I kajkavci imaju oblik mlajsi: Mon. croat.
291 (iz XVI vijeka J, pa tako govore i danas.
Sasma je neobican oblik mlajsiji. A. Vitajic
istum. 415*. Prema staroslov. jeziku su oblici
mladej (nam. sing, m.) Sava glasn. 24, 210. §a- j
farik letop. 59. mlad^jsemu. Mon. serb. 48 (iz
XIII vijekn). Danilo 25. Ispor. jos najmladejemu.
Statut kast. 189.
1. Adj.
a. mlad je pridjev znacena protivna zna-
cenu pridjeva star, vremenit, davan.
a) 0 cejadma (primjera je vrlo mnogo,
navodi ih se samo nekoliko).
aa) uopce. Sb prevbzjubjenymb synomb
krajevstva mi mladimt krajemb Stefanomb. Dec.
hris. 2. Sb mladyj krajb zelo proslavi se vb rati.
Danilo 185. Clovjek njekoji imase dva sina, i rece
mladi od nih otcu. N Ranina 58'*. Eec' ovakoj
mladu vojnu. M. Pelegrinovid 183. Bratu na-
semu mlajemu .... dali su {iz xvi vijeka). Mon.
Croat. 278. Eufrasija .... dvanadeste godisc
mlada bise. E. Vrancic ziv. 85. Da prije vidi
cara mlada, s drugam let! jakno ptica. I. Gun-
dulic 415. Ki ga z sestrom josce mlajom od nega
ostavivsi preminuhu. F. Glavinic 14b. Blagoslov
loznice ali kliti, gdi se spi, a navlastito mlade
neviste. L. Terzic 240. Ozeni se mladom divoj-
kom. A. Kaci6 razg. 5. Nek se paze u mladosti
tamnog blata od bludnosti, jer koga se mlada
prime, du groba ce biti s nime. V. Dosen 90b.
Kad mlad 6ovek obikne samovo|stvu. D. Obra-
dovic ziv. 29. Kad to vide mlada Pavlovica.
Nar. pjes. vuk 2, 15. Moli mu se mladi mehan-
gija. 2, 143. Da se junak ozeniti ne cu ni La-
tinkom ni Srpkinom mladom. 3, 95. Bogom
bra6o, mladi Crnogorei ! 4, 57. Luto plaiSe An-
delija mlada. 4, H62. Na mladima svijet ostaje.
Nar. posl. vuk 189. Obrne se k |ube najmlajega
sina. Nar. prip. mikul. 17. — Tko je vrlo mlad, za
n se veil da je mlad kao kapja, da je mlad i
zelen. Mlad je kako kapja. Poslov, danic. Mlad
kao kap)a. M. Pavlinovi6. Ne dajte me, ako
Boga znate, uzidali mladu i zelenu. Nar. pjes.
vuk 2, 123. Iste noci umre Petar Bubic mlad i
zelen. S. l^ubisa prip 51.
bb) mlad s dopunama. BiseAleksan-
der mlad vrimenom, ali zato u pameti star. F.
Glavinii cvit 126b. Videci je u bitju spodobnu,
u vrimenu mladu, a u govorenju razumnu. 398b.
Sada se razum tvoj ne moze viditi, kriposti jer
u toj mlad jesi po liti. I. Ivanisevi6 273. Na
pamet mu stavja Ivana, stara znanjem, Ijetim
mlada. P. Kanavelii 394. Bio je starac u cudi,
u krotkosti i u stavnosti sveta zivota, a mlad
u godistima. S. Rosa 50b. Videci on mnoge
crkovnake mlade po godistijeh. I. Dordic 116.
b) 0 zivotinama. Kad ovna zaklasmo i
mlada junci(5a. M. Drzic 450. Kano mladi orli
cine slidp6 starog na visine. V. Dosen 18b. Ko
ti dade mlade voke, mlade voke vitoroge ? Nar.
pjes. vuk 1, 161. Dobra sam mu kona dovodio,
dobra kona i mlada sokola. 3, 348. Dokle bude
trave za konica, za junake mladih jagaiiaca. 3,
491. Mlade, kakvo mlado zivince. Vuk rjecn s.
V. mlade. Mlada pcela, die junge Arbeitsbiene.
J. Zivanovi6 jav. (1879) 369.
c) 0 stvarma. Na aridi pojane, gdi bis&
javor mlad. D. Barakovic vila 129. Grad s ne-
besa .... potu5e .... mlado klasje, drobna stada.
G. Palmotic 2, 53. Dracu izkupsti nije muk©
mladu, nu kad odebeli, sve izbode sebi ruke,
izkorijepit ko ju zeli. G. V. Bunic 7. Nasladujes
se sikuci mlade rastide. M. A. Rejkovic sat. 105.
Mlade granciee i listovi .... tada se pocmu mi-
cati. 174. Mlado se drvo savija. Nar. posl. vuk
180. Prut dok je mlad, vaja ga savijati. 265.
Zivo vezu mlada vinograda. B. Radifievic (1880)'
204. — Govori se i mladi mjesec, vidi mjesec^
2, a, c. — TJpotreb]ava se i za dijelove tijela.
Vbsa pustosbnaja mira sego vbznenavidevb si
otb mladyibb nogbtij (ovo je grecizarn: i§ ana-
kwv 6i-v;(0)v; ima i staroslov.: iz-t mladi. nogx-
tij. supr. 88). Danilo 276. Azb otb junostnaago
mi vbzrasta i mladiihb noktej .... popustenb
byhb (iz XV vijeka). Mon. serb. 331. Mlada utroba
plod dava (nar. posloviea). V. Bogisi6 zborn. 154..
d) 0 vretnenu.
aa) uopce. U rjeeniku Belinu (mlada
Ijeta, adolescentia). Mladih lit bise i lipa stvora.
M. Mariilic 32. Nemoj zbrajati uzaman mlade
dni. §. Mencetic 150. Niktor mlade dni povrnut
ne more. H. Lucid 213. Tko zeli dobavit brasna
so zadosti podan od mladih lit do vele starosti.
P. Hektorovic 39. U moje mlade dni bududi
ja . . . . posal. P. Zoranid 41. O komu bududi se
zabavjao jos od mladijeh mojijeh dana. D. Zla-
taric V. Pusti sina dva i kcercu mladih lit. D.
Barakovic vila 9. U svoji danci mladi s pro-
tifnici biv u svadi. 139. Premako mladih dob bi
uzrok razboju ma lubaf, ke bih rob. 252. Veseo
u sva mlada Ijeta zeli, neka vidi opeta grad
uzmnozni cd Atene. I. Gundulid 7. Da u mlade
danke grijeh sam moj parjao. J. Kavanin 432*.
Ubostvo sam i trud poznal tja od mojih mladih
liti. A. Vita^id istum. 292b. Mladijeh su jos go-
di§ta, ali zdrele prem pameti. I. Nenadic samb.
6. Mustaj pasa .... poturci se u mlada vrimena.
A. Kacid razg. 272 Da si Bozje pun milosti jos
od mladih litab bio. P. Knezevic pisraa 76. Bu-
dudi vidila u svoja mlada vrimena. M. Dobretic
476. Iz toga vira iztjecu sve one kreposti hri-
stjanske, kojijem i u cvijet tvojijeh mladijeh
Ijeta sivas. I. M. Mattei vi. Kad ja bijah u
mlado doba .... onda mi imadijasmo mnogo
kosnica. Nar. prip. vuk. 202. Ja sam u svoje
mlade godine zatekao jednog starca. S. ^-u^isa
prip. 92. — Ovamo se moze metnuti i primjer :
Za me cvijetjem razlicijem prolitje so mlado
kruni ; za me rodno Ijetne vrime zlatnim klas-
jem nive puni ; za me zrela jesen paka kiti o
dubju voda svaka. I. Gundulid 245.
bb) mlado }eto, t. j. prvi dan mje-
seca januara, ostni dan po bozicu. Na mlado
leto meseca denbvara 1. d(a)n (iz svrsetka xiv
vijeka). Spom. sr. 2, 41. Po mladom leti prvi dan
(iz XV vijeka). Mon. croat. 136. Na mlado l(e)to.
Narudn. 38a. Q mladom litu starijih svojih da-
rijuci. M. Marulid 3. Na mlado lito ali na
obrizovanje gospodne. I. Bandulavid 17b. Na
bozid i na mlado lito. I. Ancid svitl. 9. Ubise
Rabattu .... pravo na mladoga leta dan. P. Vi-
tezovid kron. 181. Na obrizovanje gospodinovo
aliti na mlado lito. S. Margitic fala 1. Red blag-
danah ima svoj pocetak od mladoga lita. A.
Kanizlid utoc. 296. Razgovor xi na mlado lito
J. Banovac razgov. 66. S mladim litom pomla-
dimo se. F. Lastrid svetn. 200a. Nalazi se i
mlada godina, ali rijetko : Kad godina mlada
biva. V. Dosen 45a.
2. MLAU
8U
2. MLAD
cc) mladi bozic, t. j. ostni dan po
bozicu, mail hoiic, mlado jeto. Na mladi bozi6
besjeda. M. Divkovic bes. 122. U nediju, kad
pade medu mladi bozic i vodokrst. F. Lastrid
ned. 45. Govorenje na mladi bo2ic. svetn. 3.
(Id) mladi u^krs, t. j. osmi dan po
uskrsu. U rjecniku Vukovu (prva nedjeja po
uskrsu, der erste Sonntag nach Ostern, a paschate
primus dies solis (s naznakom, da xe govori u
Srijemu). U svrai osmine uskrsa ili mladoga
askrsa. I. Grli6ic 80. U nediju prvu po uskrsu,
na mladi uskrs. S. Margitic fala 198. Do mla-
doga uskrsa. A. Bacii 324. Od 1. dneva korizme
do mladoga uskrsa. F. Lastrii od' 84. Do osmine
uskrsa ilti do mladoga uskrsa. M. Dobretic 577.
Govori se i po Slavoniji. T. Maretic. S. Ivsic.
ee) mlada nedjeja, t. j. prva nedje^a
poslije punoga mjeseca. U rjedniku Vukovu (der
erste Sonntag nach dem Neumond, dominica no-
vilunii prima). Na dan sv. Durda ili u mladu
nediju. I. Grlicic 33. Da se kupa u mladu ne-
diju prije zore. A. Bacic 56. Koji u oci mlade
nedije ne predu. A. Kanizlic bogojubnost 155.
U mladu nedi|a kupana. F. Lastric ned. 324.
Mili Boze i ned6|o mlada I Nar. pjes. vuk 1,
138. Daj ti mene tananu kosuju, sto je nosi§ u
nede|u mladu. 1, 567.
//■) mladi petak, t. j. petak pred
mladu ned)e{u. U rjecniku Vukovu (der Freitag
derlNeumondwocheJdies veneris novilunii). Mnoge
zene vracaju kojesta u mladu nedjeju i u mladi
petak. Vuk rjecn. .?. v. mlada nedjeja. Kako
prvi mladi petak dode, care nas je reko potur-
citi. Nar. pjes. juk. 415. — Govori se i mlada
petka. Naudila mu mlada petka. Vuk rje^n. s.
V. petka. Ovde dolaze se}aci . . . . te se o mladoj
petki i o mladoj nede|i mole Bogu (u Srbiji u
okrugu pozarevackom). Etnogr. zborn. 5, 310.
e) mlad hez tmenice sluzi kao imeniea.
aa) mlad ili mladi, t.j.mlad covjek.
Smrt ne gleda nicije lice .... ona upored mece
i va}a stara i mlada, roba i kraja. I. Gundulid
2.33. Vrh livade mlad uz mlada sjedi u cvijetju.
379. Smrt se nikad ne umori .... kosi mlada,
kosi stara, kosi kraja i cesara. V. Dosen 49'".
Bog ubio i stara i mlada, ko rastavja dva mila
i draga! Nar. pjes. vuk 1, 244. Mlad me prosi,
za stara me daju. 1, 288. Kad mlad }ubi, neka
mu mirise. 291. — U cakavaca mladi znaci isto
sto dragi, Jubavnik, milosnik. Kad je neji mladi
do§al jednu vefier. Nar. prip. mikul. 139. Ima
mladoga (t. j. dragoga, milosnika). U Novom i
u Crkvenici. S. Ivsic. — Ispor. i primjer : Da
ih ne bi svatovi od mladoga (tako zovu mlado-
ieAu) zatekli. U Novom (vinodolskom). V. Bo-
gisid zborn. 222.
hb) mlada, t. j. mlada zena, mladica.
Vidi primjere kod mlada a, a. — (yukavci go-
vore mlada m znaienu : draga, milosnica. Ima
mladu. U Novom i u Crkvenici. S. Iv§i6.
cc) mlado.
aaa) mlado delude. Main i veliko,
staro i mlado kudu Lotovu obkoliSe. A. Ka6id
korah. 19. Kazboje se mlado neudato, dolazi mu
mlado Jie?,eneno. Nar. pjes. vuk 1, 283. Otud ide
ludo mlado, ludo mlado neJeheno. 1,330. Kad
9u Tuni zomju poorali, porobili i staro i mlado.
1, 541. Mlado pojubiti i bogato zakinuti nije
Krjehote. Nar. posl. vuk 180. Musko i 2ensko,
staro i lulado vrvjaso, da .se Hogu moli. S. J^u-
bisa, prip. 229. — Ovamo te ivi \ primjeri: Koji
(t- j. (udi) 3u 8vi jaci od mlada do stera. N.
Dimitrovid 101. Ko da ubjogue od jubavi mlada
s mladijem sjedinena? G. Palmotic 1, 195. Da
uzimju gradove, da ne proste staru ni mladu,
koji se bude krstjanin zvati. A Kacid razg. 21.
hbb) mlado kakvo zivince. U Sla-
voniji osobito govore za unlade ptice, all i za
druge zivotine. .Tedno joj samo mlado ostalo
(n. pr. lastavici ili macki i t. d.). T. Maretic.
S. Ivsic. — U Belinu rjecniku je mlado isto sto
jagne (agnello giovane). Vuk mu je ujio ovcu i
troje mlado. M. Drzid 99. (taj primjer stoji i u
Belinu rjecn.).
(Id) mladi (nom. pi. m.)
ana) mlada cefad. I ako od mla-
dih moze se Sto riti, bogme se od starih ne
moze zlo skriti. M. Drzid 91. Neka znas, da
mladih mudrosti nagle jesu. Starine 3, 237. Mi
zdruzismo u pokoju lijepe mlade doba istoga, ti
gizdavu kdercu tvoju, a ja siaa Jubjenoga. G.
Palmotic 1, 195.
bbb) mlade zivotine. Nikad veseja
imala kako ni ona ticica, ka je grmid spletala,
nutra mlade gojila: ona se j' tuzna zalila, da
su ji mladi kradeni. Nar. pjes. istr. 2, 78 Go-
vori se u Slavoniji, na pr. nasao u gnijezdu
troje mladih; donio kuci lisicu i nezine mlade.
T. Maretic. S. Ivsid.
ee) mladi u sing, i u plur., samo o
ce^adma. Bogat ima ubogoga nadijeliti .... mlaji
starijemu posluh i pofitenje uciniti. M. Divkovid
bes. 8. Cestokrat nanukase na grijeh bijedne
svoje mlajse. J. Kavanin. 442^'. Ovako se sva-
komu zgodilo, gdi ne slusa mladi starijega. A.
Kadid razg. 30. On mli, da s tim mlade }ubi.
V. Dosen 738'. Zenidbe .... ucinene medu mla-
dim, to jest zarucnikotn i zarucnicom brez odina
i materina znada. M. Dobretid 113. Ovo nasi
stari pogr'jesili, a mladi ma va|a okajati. Nar.
pjes. petr. 2, 464. Tako je svud, gdi je napredka
i dobra; pa kako ga drage voje primamo od
nasih starijih, tako je red i na nas, da ga do-
davamo nasim mladim. M. Pavlinovid rad. 8.
b. frisak, svjez. Masla je i mlijeka i sira
mladoga. M. Drzid 428. Cini metnut dosta masla,
kajmaka i mlada sira. N. Palikuda 43. Nacini
dve tri pite s skorupom i s mladim sirom. D.
Obradovic has. 350. Mlado maslo istom izme-
teno i jos neoprano. Butter. J. S. Relkovic 227
(vidi kod maslo pod b, b).
c. skorasni, odskorasni.
a) 0 de}adma. Mladi sveci na otar, a
stari pod otar. Poslov. danic. Mladi misnik,
vidi kod misnik pod a, b.
b) 0 stvarma. Dolazi .... spravjeiie
mladog vina ili tako recenoga musta. I. Jablanci
209. Doliti .... mladim vinom. Z. Orfelin 105.
Sumpor, u}e i pako sve ujedno raztopjeno ulije-
vaju u mlade rane. B. Zuzeri 833. Mladi med.
vidi kod med pod c.
d. mlada misa t. j. prva misa, vidi kod
misa pud h, h.
e. mladi u osobitijem znacenima.
(i) nizi, ui'znatniji. Koji je vedi medu
vami, da bude mladi (iz lat. qui maior est in
vobis, fiat sicut minor). N. Ranina 228^. Kada
starijega ne podtujes ali kada mladega pogrdujes.
Zborn. (1520) 166''. Kad za trpazu budeS zazvan,
izabori najmlade mjosto, za da pocasti te oni,
koji te bude zazvo dinedi te prodi na starije
mjesto. S. Rosa 114". Trpeza bjeSe dugasta na
detiri ugla udinena i detiri strane, dvije dugaste,
2. MLAD
S15
MLADA
a dvije kratke ima§e. Oko jedne strane dugaste
i starije i oko dvije kratke bijahu kreveti . . . .
S druge strane dugaste, mlade ne bjese kreveta.
142b. Slusajuci, da ga (t. j. Isusa) ucinise mla-
dega od Barabana. M. Zoricic osm. 109. Ona
zena .... drpi se na okolo s susjedami za ne
ukazat se u ifiem mlada. B. Zuzeri 182.
b) mladesina. U rjecniku Mikajinu
. (mladi, to jest, koji je podlozan starijemu, in-
ferior), u Belinu (mladi, mladijeh, famiglia e
fameglia, qui val serventi o servidori), u Stu-
lieevu (mladi, mladijeh, familia s naznakom,
da je iz Belina rjecn.) i it Vukovu (mladi, n. pr.
moji, negovi mladi, die Dienerschaft, famuli).
Ne da pokore mlajSemu, cic ke bi bila ka skoda
gospodaru. Narufin. 100''. Potiho nauci mlajsih,
da te ctuju. M. Marulid 109. Drzani su nauciti
svoje mlade, kako imaju sluziti g. Bogu. M.
Divkovii nauk 127^. Otbranuju tamne, opake i
zloceste sinove, k6eri, sluge, sluzbenice i ostale
svoje mlaje. bes. 152. Grih je . . . . za ista djela
mladega ne pokarat. I. Grlicid 34. Za nase mlade,
to jest kalve, sto bi ne bilo nikakova poman-
kana. Letop. mat. sr. 112, 165. Naufeite se, o
starisine, pom)ivi biti svrhu vasi mladije. F.
Lastrid test. 106b. Starisine imaju ove poslove
zabraniti mladim svojim i najamnikom i slu-
gama. od' 73. Znam, da mladi, koji slaze, na
sre6u se svoju tuze i da krive gospodare, da ni
mnogo posla tare. V. Dosen 42b. Jos ti moras,
gospodaru, znati, kako vaja mladega karati M.
A. Eejkovic sat. 75. Dobri izgledi i odhranene
u Bozijem straiiu i sinova i mladijeh. B. Zuzeri
7. Da ste drzani pod smrtni grih imat razlozitu
pomnu od vasih sinova i mladih, A. d. Bella
189. Tade Marko na mlade poviknu. Pjev. crn.
215a. Postuj brata starijega, i tebe 6e mladi
tvoji. Nar. pjes. vuk 1, 137. Ne postuje mladi
starijega, ne slusaju deca rodite^a. 2, 1. U mla-
dega pogovora nema. 3, 153. Zar ti nemas ni-
koga mladega, da tebeka vinograd uradi? 3, 170.
Na mlade je srklet uSinio. 4, 470. Kako gospo-
dar svira, onako mladi igra. Pravdonosa (1852),
14. Kad ga vide Jaksicu S6epane, pred nega je
mlade opremio, svate vodo na rosne livade, a
vojvode na bijelu kulu. Nar. pjes. petr. 2, 663.
2. Adv.
a. iz mlada. U rjecniku Stulicevu (a pue-
ritia, ab ineunte aetate). E,eku ze . . . . otb nego
rozdenbnago syna iz mlada Bogom vbz|ublenago
Savu (iz XIV vijeka). Mon. serb. 89. Izbrant izb
mlada javjase se i dobrosbstavbnb i krasbnb.
Starine 3, 218. Jer kaze koristi bit vojnik iz
mlada. D. Barakovid vila 355. Iz mlada trn se
ostri, ki hoce ostar biti. P. Glavinid cvit 147**.
Neka iz mlada i ja vede s trudom vjecnu das
dobivam. G-. Palmotid 2, 145. Kad se iz mlada
mudi i jaram na se klada. J. Kavanin 76*. Vid'
me jade, koje patim jos iz mlada. I. Dordic
salt. 300. Za sad jos iz mlada .... ako stete i
ne cini. V. Dosen 128b. Da (drvo) u dobroj
zemji iz mlada narastivsi poslije u hrdavu zemju
dojde I. Jablanci 187. Jer tko pruta iz miada
ne svije, ved on savit vrstan motku nije. J. S.
Ee^kovid 444. Dva se mila iz mlada gledala.
Nar. pjes. vila (1868) 588.
b. od mlada. Ki od mlada car proslavlen
bi na bratov stol postavjen. J. Kavanin 267b.
Sto se vrsno jos od mlada na bojevim mnogim
vlada. V. Dosen 128a.
e. s mlada. I prijate^ jur star, s kim se
J.ubi 3 mlada. D. Barakovid vila 163. S mlada
se trn ostri, uzorif da bode. 355.
d. za mlada. Ki za mlada ne previdi, star
ostane na pocidi. P. Vitezovid cvit 58. Nadin
drvo za mlada obrizanem ispraviti. J. S. Re^-
kovid 149.
MLADA, /.
a. mladica, mlada zena udata Hi neudata i
koja se sprema na udaju (zarucnica). Iztnedu
rjecnika samo u Vukovu (mlada, die Braut,
sponsa, ein voiles Jahr nach der Hochzeit noch).
Najstarije su potvrde iz xvi vijeka. Buduci da
je ova rijed upravo pridjev, zato joj je dat. i
lok. sing, po pravilu mladoj (na pr. nar. pjes.
vuk 1, 333), ali kako se mlada osjeca sasvijem
kao imeniea, glasi taj oblik i mladi (V. Dosen
154a. 159a; Vuk nar, pjes. 1, 100; Vuk rjecn.
s. V. pojevacina i durdija). Gen. plur. je mladi
(Vuk rjedn. s. v. moba i pete ; kovcez. 68).
a. mladica.
a) mlado, neudata zensko, djevojka. I
prvo su mlade bile, ke su u potaji ved Jubile
drazih svojih neg' svoji odi. M. Pelegrinovid 190.
Odkrise se dva viteza, dvije mladahne djevojdice
.... svacija srca ceznu od straha, da obje mlade
zla ne steku. I. Gundulid 346. Nu je lasne cuvat
mire neg' sahranit od nevire, mlada s mladim
kad ostane. G. Palmotid 1, 265. Razbludno pro-
gizda se plaha mlada (govor je o kceri Irodi-
jadinoj). 3, 140. Ova sveta mlada uci kratjane i
krstjanke, da ne mare ostaviti vilaet svoj (go-
vor je 0 mladoj udovici Rati). E. Pavid ogl.
213. Evo sam se prisal do vas potruditi i tu
vasu mladu ja bi rad imiti. Nar. pjes. istr. 2,
94. — U ovom znacenu mozda je mlada (a ne
mlada).
h) zarucnica. Zeledi, da ova mlada, koja
se nemu zarucuje, bude sridna. E. Pavid ogl.
216. More bit de naci zgodu, da ne bude on
brez mlade. V. Dosen 168a. Kad je bil dan od
vendana, sede mlada na karocu. Nar. prip. \ mi-
kul. 7. Si su bili zadovojni z negovun mladun
i rekli, neka se zeni. 60
c) mlada udata zena ne samo prema dru-
gijem {udma, vec i prema soome muzu. I ja vidu,
er zaludje svijet: starice se pomamise .... mlade
se bes srama uzdvigose .... djevojke .... gluhe
na dobar nauk, pnne misli ludijeh. M. Drzid
142. Gdi su . . . . svatovi, gdi je mlada, gdi li
mladozena? D. Bapid 441. Zato 1' mladu ti do-
vede, da se s drugim najpri svede? V. Dosen 159b.
Druga skula kolo se naziva, kamo idu mlade i
divojke. M. A. Re^kovid sat. 46. Poslije bi svoju
mladu doveo doma (t. j. mladi sve§tenik). G.
Zelid 591. U Trsidu je bila za nokim Zivanom
Grgurevidem mlada iz Klubaca. Vuk nar. pjes.
(1824) 1, XXVI. Posle vecere dode redusa te po-
kupi sve kosti pa ih baci za ped, a on se stane
cuditi, gde mlada baci kosti za ped. Nar. prip.
vuk 92. A na poste^i mlada spi (s) malahnim
cedom na ruci .... Puhnu mi vjetar s planine,
obruai cv'jetak s narance i pade mladoj na lice ;
plaho se mlada probudi. Nar. pjes. vuk 1, 333.
Na nod iste mladu i devojku pa devoiku Ara-
pine }ubi, a nevestu sluge Arapove. 2, 419.
Despot Jovan hodi po Srijemu te on |ubi mlade
i devojke. 2, 576. Dragice moja, hos li moja
mlada biti (govori covjek djevojci)? M. Pavli-
novid rad. 37. A. Ti si oni, sto su ti preoteli
zenu? B. Jesam bas ja oni zlosretnik. B. A
gdje ti je sad mlada? B. U manastiru. S. ;^u-
bisa prip. 72. Selo projde pak devojku najde,
cini svate i dovede mladu; prvu noccu mladoj
dolazio i on isde, da joj lubi lisce, al je hemu
MLADAC
81(1
2. MLADE
mlada govorila. Nar. pjes. istr. 1, 51. — U
podrinskom okrugu u Srbiji govore mlada i
starijoj udatoj zeni. Kad se ozeni, zove se detic
svo dok ne ostari, a zenska mlada, sve dok i
ona ne pocne bijeliti. V. Bogisic zborn. 72; —
a na str. 73 iste knige veli se, da jc onamo
mlada zena do 30. godine, onda je strina, a po-
slije baba.
b. Mlada je zensko ime. S. Novakovi6 poaa.
83.
c. mlada je ime ovci u Pojicima (u Dalm.).
Zborn. za nar. ziv. 9, 109.
MLADAC, mlaca, m. imenica izvedena od pri-
djeva mlad. Kako je rijec bila naglasena, dok
je u stokavaca bila u obicaju, to se razabira iz
Belina rjecnika, u kojemu je zabilezeno mladac,
mladca, a to je po danasnemu nasem bi^ezenu
mladac, mlaca. [J rjecniku 3Iikajinu (mladac,
mladic, juvenis, adolescens), ii Belinu (adoles-
cente, doazello, garzone, giovane), u Voltigijinu
(mladac, mladenac, giovinetto, giovanello, bar-
batello, sehr jung) i u Stulicevu (juvenis, ado-
lescens s naznakom, da se nalazi u Zlatariea).
Najstarije su potvrde u Bernardina.
a. mlad coijek, koji nije vise djecak, a jos
nije dosao u muzevno doba.
a) mlad neozenen covjek. Primjera ima
velika mnozina, ovdje ih se navodi samo neko-
liko i dodaje se, da rijeei mladac nema potorde
ni u srpskoj ni u slavonskoj knizevnosti. Danas
kao da se u ovom znacenu nigdje vise ne go-
vori; sto se nalazi potvrda u dva pisca iz druge
polovine xix vijeka, to nije dokaz, da su je oni
uzeli iz narodnoga govora, vec iz starijih pisaca.
Mladce, tebi govoru, ustani se. Bernardin 58.
A niki tada mladac naslidovase nega. 77. Ti
mladci poSudise se sliSedi ove ri6i. Transit 229.
Oni mladci .... obratise k gospodiuu Bogu. Ko-
rizm. 25b. Svikolici postavise svite svoje polak
noga mladca, koji se zvase Saul. N. Ranina 23*.
Nadose jednoga gizdava i uresena mladca. Zbor-
nik (1520) 7b. Mladac stazom jednom dojde
k noj. M. Maruli6 85. Ovdi jos gizdavi mladac
jes. Gr. Drzi6 444. Starce je vradala u mlace
gizdave. M. Vetrani6 2, 173. Vidise mladca si-
dedi na desnoj strani groba. Postila (1562) 64*.
Hodite .... mlaci i mladice, }udi i zene. B.
Gradid djev. 176. Sijahu starci i starice, mladci
i mladice obudeni u svite od svile. Starine 4,
117. Nitko ne moze znati, kuda ce mladac svoju
mladost okrenuti, ali na dobro aliti na zlo. M.
Divkovid bes. 65. Na sjedijke sej juvene odsvud
mlaci i mladice skupise se nebrojene. I. Gun-
dulid .380. Bise so pomamio jedan mladac pu-
tonom jubavi. B. Kasid in. 87. PostaviSe svite
svoje jiri nogah mladca, koji se zovise Saval.
I. Bandulavid 13»i. Oni hitro smisle izvesti na
boj mladca plemonita. 6. Palmotid 1, 117. Trpedi
ranoge stvari koliko mlaci tolik stari. P. Posi-
lovid nasi. 200b. Niki umiruju dicica, druzi
mladci, a druzi stari. I. T. Mrnavic istum. 44.
Mladci tlapo jostor dica o zenidbi tor luduju.
.1. Kavanin 169a. U pepeo mladce obrati. I.
Dordid Halt. 267. Je li ovo oni mladac Ijepsi od
suncii? D. BaJid 56. Ovi mladac drzi se dobar.
B. Zuzeri 354. Mladci holi neki uekng vjeSto
kliMom Hdoli (u igri). Osvetn. 4, 2. Jedni mladci
1 malobrojci, a jedni matornaci i nasporeni. M.
Pavlinovid razl. sp. 212.
f*) mlad oienrn covjek. Samo u jednoj
knizi. Zli )udi .... ubi^e skrovito toga mladca
(>z pTfdasnfga se priiana razabira, da je taj
mladac ozei'ien i da ga je dala ubiti negova
punica). Mirakuli 9. Mejutim zena toga mladca
porodi 2 sina lipa. 24.
c) mlaci u plur. isto sto mladenci, t. j.
muz i zena u vrijeme svoga vjencana. Samo u
primjeru. I ti s nebesa sidi, Jubavi, tere sastayi
mladce (t. j. momka i djevojku) podnosne. G.
Palmotid 2, 296.
b. mladac je mlada pfiela. U sjevernoj Dal-
maciji. J. Grupkovid.
C. mladac, mladina, Neumond, novilunio.
Samo u Sulekovu rjedn. zn. naz. — Nepouzdano.
MLADACKI, adj. sto pripada mladama. Sa-
mo u jednoga pisca. Neva nosi mladacko ruho,
dokle ne zatrudni. M. D. Milidevid ziv. srb.''
218. Mlada kad ubradi venae (smijevac) i obuce
se mladacki, onda nikud ne izlaai bez ma-
rame. 219.
MLADACIN DOLAC, m. nekakvo mjesto u
Po]icima (u Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 193.
MLADACNA KRAVA, /. jetna krava, t. j.
krava. koja se u projede otelila, ima mlade (t. j.
tele), pa se ditavo }etu muze. M. Medic. Samo
u Vukovu rjecniku (Sommerkuh, vacca aestiva).
— Vidi mladocna.
MLADAHAN, adj. isto sto mladahan. Samo
u jednoj pjesmi. Brijeme ga svratilo pod ka-
mene Pastrovide mladaiina patruna. Nar. pjes.
bog. 156. Kad si mene Jubio u majke moje mla-
dahnu devojku 157.
1. MLADAN m.
a) musko ime. S. Novakovid pom. 83. Ja-
macno je gen. Mladana.
b) ime juncu Hi volu. F. Kurelac dom. ziv.
25. — V. Arsenijevid potvrdvje za Liku i bi}ezi
akc. mladan.
2. MLADAN, adj. isto sto mladahan, mla-
dahan. Samo u primjeru: Ma ih kumi mladani
Urosu. Pjev. crn. 118*.
MLADAR, mladara, m. pastir, koji cava mlad,
t. j. Janice i jarice. Samo u Stulicevu rjecniku
(agnorum vel haedorum pastor).
MLADARIJA, /. coll. mladez, momcad. Samo
u primjeru: Ja du onda na te udariti, mladariju
pod sab}u uzeti, a sve starce nogam' pogaziti,
a zenskine dignut u robiiie. Nar. pjes. borm. 1,
127. — Ispor. mladarija.
MLAD B A, /. nekakvo mjesto na ostrvu Bracu
zabi^ezeno u ispravi xiii vijeka. Vise Mlatbbi
okladb. Starine 13, 207.
1. MLADE, nekakav potok u Hercegovini, koji
se zove i Tihajina. Schem. herceg. (1873) 239.
— Ne razabira se ni rod ni broj. Nepouzdano.
2. MLADE, mladeta, n. Stogod mlado.
a) mladic, momak. Samo u primjeru : U ove
se gore nigda nije ovakoga mladeta dizalo! Ono
bjefie junak pod krilima, gleda sam ga, de skade
3 momcima (govor je o mladom ubijenom Ba-
tricu). P. Petrovid gor. vijen. 79.
h) kakva mlada zivotina. U rjeiniku Vu-
kovu (kakvo mlado zivinde, n. p. jague ili jare,
ein junges Thier, ar\imal juvencum, cf. mla-
dunde). aa) jam ili jare. Kozi, ovci potoga mi-
seca mlade izpod vimena memeca. J. S. Rejko-
vid 190. Mlade ili mladunde (o janetu). F. Ku-
relac dom. iiv. 31. — bh) magare. Vozo . . . . za
plomenitu lozu mlado od magarice svoje. D.
Danidid 1 mojs. 49, 11. Gar .... ja§e na ma-
MLADECI
817
1. MLADEZ
Sarcu i na ma^aretu, mladetu magaricinu. zah.
9, 9. — cc) lavic, larce. Lavica .... othrani
jedno mlade svoje, i posta lavic i nauci ,so loviti
i zderase }ade. jezek. 19. 2. — ddj mlada pcela.
Kos je prazan i ceka mladinu, pak kad u neg
i ogrnes pcele, u riem dugo ostati ne zele, vec
odlete, neka je cist kako, jerbo mlade smrad
osica svako. J. S. Ee|kovic 16(3.
c) mladica, klica u bifa. I vidit 6es, to kako
se radi, s kog se cvitja sada klica vadi, s onog,
koji iz korena rodi i uz stabku mloge klice
vodi; a koji luk za koren imade, kakvog suni-
bul i lalo izdado, uz neg mlade neka litem
stoji, koje od neg pod jesen se dvoji, kad se
vade cvatuce glavice, od nih baska postavo se
klice. J. S. E6}kovic 226. Te su vrsti : sumbuli,
lilije i tulipan (zvat se lale smije!) i ostalo, sto
j' od toga roda, kom se mlade od korena oda;
ovih klicah iliti mladetah. svaka cvitnoj luko-
vici smeta; zato, kad ju promasi cvativo i listje
joj ve6e nije zivo, neg' osane i u zemju kloni,
rijem onda luk iz zemje goni, opravsi ga od
blata osnazi, na nem klice 11' mladeta trazi i
okidaj, nek venu ua zraku obe vrsti, k sadu
6uvaj svaku ; stogod imas mladeta i one, koje
klice jos cvita ne gone, kako sada iz Z6m}e po-
vadi, u nu opet listopadom sadi (u bijeski sa strane
vcli pisac tumaceci ono, sto veil u stihovima:
evitne lukovice kad posli cvativa list osuse,
vaja povaditi iz zem|e, mladice odkiniti i na
zraku obodvoje za novi sad susiti). 314.
MLADECI, adj. sto pripada mladetu, t. j.
jagneci, jareci. Meso mladece isjecano, vareno
s orizom (tako se tumadi rijec: kavurma). Ma-
gazin (1863) 53.
1. MLADEN, m. musko ime, koje glasi i
Mladin i Mladjen i Mladen (oidi tamo). U
rjecniku Vukovu (Mannsname, nomen viri).
Druge su potvrde: Mon. serb. 223. (iz xiv vi-
jeka). Spom. sr. 2, 45 (iz xiv vijekaj. Dec. hris.
53. Mon. ragus. 1, 93. 130., 2, 34. 359. R. Lo-
pasic urb. 45 (iz xv vijekaj. Pjev. crn. 106*. Nar.
pjes. vuk 4, 220. 221.
2. MLADEN, »i. ime juncu. F. Kurelac dom.
ziv. 25.
MLADENA, /. zensko ime. Sr. nov. 1861, 7.
MLADENAC, mladenca, m. vidi raladjenac.
MLADENACKI, adj. sto pripada mladijen-
cima (t. j. mJadozeni i mladi). Kad bude vri-
jeme mladenafikom spavanu (t. j. da idii mladi-
jenci spavati). Vuk (?) ziv. 318. Sutra dan u
razvitku rujne zore izbaci vojevoda pusku na
mladenacki vrati. 319.
MLADENASTVO, n. caelibatus U rjecniku
Popovicevu (mannliche Jungfraulichkeit) i u
Ivekovicevu (stane onoga, koji je mladenac ne
mijesajudi se sa zenskom stranom). Osim sto
kaluder ne moze imati zene, nego treba da cuva
mladenastvo kao visu dobrodjetel. D. Danicid
pisma 256.
MLADENAST VOVATI, mladenastvujem, impf.
biti mladenac, t. j. dijete, nevin. Samo u pri-
mjeru (u kojemu je prema crkvenom jeziku mla-
-denfistvovati): Ne deti byvajte umomb, nt zlo-
boju mladencstvujte. Sava glasn. 24, 175.
MLADENCAC, mladencaca, m. dem. od mla-
denac. Samo u Jambresicevu rjecniku (mladencec.
adolescentulus u lat. dijelu).
MLADENCiC, m. prezime zabi}ezeno m dvije
lat. isprave iz svrsetka xv vijeka. Starine 5,
127. 128.
VI
MLADENCICI, hi. j)i- niali kolacici, sto se
daju djeci na Mladence. U Lijevcu (u Srbiji).
Etnogr. zborn. 7, 134. — Jednome takvom kola-
cicu jamacno se veli mladencic.
MLADENICKI, adj. iuvenilis, t. j. momacki.
Samo II Bjelostjencevu rjecniku s. v. mladina,
i to samo kao adv. s prijedlogom po : po mla-
denicko ili po mladensko, juveni('/i^ter, — po
mladenicko cinim, adolesconturio, adolescentior.
— Nepouzdano.
MLADENIC, m. prezime. Mon. croat. 191 (iz
pocetka xvi vijeka). Statut kast. 201 (iz xvxi v.).
MLADENINO, n. mjesto u Srbiji u okrugu
kragujevackom. Niva u Mladenino. Sr. nov.
1870, 734.
MLADENKA, /.
a) Kajkavci oko Zagreba govore u znacenu:
mldda, nevjesta s akc. mladenka. T. Maretic.
b) ime kravi oko Virovitice. D. Hire.
MLADENKIN, m. prezime u juznoj Srbiji.
Etnogr. zborn. 6, 205.
MLADENKINA, /. JwZrtfZrt zena, mladica. Samo
u primjeru : Vzamite priliku s mene mladenkine,
va najlipSoj dobi se 'e prekinul cas moj, stoprv
sam pocela najlipse ziviti, moju lipu mladost v
svetu uzivati. Jacke 292.
MLADENKOVIC, in. prezime izvedeno od
imena Mladeuko, kojemu nema potvrde. Eat 107.
MLADENOV, m. (upravo pridjevj, prezime u
Vranskoj Pcini. Etnogr. zborn. 5, 185. / a
MLADENOVAC, Mladenovca, m. "'''
a) prezime u juznoj Srbiji; citavoj porodici
govori se Mladenovci. Etnogr. zborn. 6, 177.
b) selo u Srbiji u okrugu podunavskom. S.
Koturovic 446. . \ ^ -, i; ; ;i3, -
MLADENOVICa, /. mjesto u Srbiji u okrugu
krusevackom. Livada u Mladenovici. Sr. nov.
1875, 725.
MLADENOVIC, m. prezime veoma obicno u
Srba, a u Hrvata ce biti sasma rijetko. Izmedu
rjecnika ii Danicicevu s potvrdom iz xv vijeka.
Druge su votvrde: D. Avramovid 192. 211. T.
Boca 35. !§era. pakr. (1898) 28. Drz. kalend.
(1905) 298. Imenik (1906) 444.
MLADENSKL o,dj. vidi kod mladenicki.
MLADENSTVO, /. mlado doba, mladost. Iz-
medu rjecnika samo u Jambresicevu (adolescentia,
mladenstvo, u lat. dijelu). U ovo brijeme od
mladenstva od nasega konunela (sic!). Starine
10, 38 (iz XVI 1 1 vijeka).
MLADENAK, mladdiika, m. neka rijecna riba.
U Hercegovini. M. Resetar stok. dial. 252.
MLADESKOVCI, Mladeskovaca, jw. pi. selo
u Bosni u okrugu travnickom. Popis zit. bos.
i here. 641. Bice izvedeno od muskoga imena
Mladesko, kojemu nema potvrde.
MLADETARICA, /. pastirica janica i jarica.
Samo u Stulicevu rjecniku (c^uae hoedos vel
agnos ad pabulum ducit). — Nepouzdano.
MLADETIC, m. prezime zabijezeno xvi vijeka.
Mon. croat. 233.
MLADETINA, /. prvine. D. Nemanid (1884)
59 (mladetina, gen. mladetini, primitiae).
I. MLADEZ, m. isto sto madei (vidi tamo),
otkle je i postalo primivsi iza m jos glas 1 po
svoj prilici zato, sto judi madeze imaju od rane
mladosti. Nijedan drugi slav. jezik nema u ovoj
rijeci -1-. V rjecniku Vukovu (mladez, m. da
52
2. MLADEZ
818
2. ML A Die A
Muttermal, naevus). I ii nega mladez na misici,
iz mlade^a bi6 dlake vucije. Nar. pjes. petr. 2,
496. Na misnici na desnici ruci mladez mu je
ruku pritisnuo. Nar. pjes. horm. 1, 567. — Jedan
prinosnik bi(ezi: mladez, m. Sonnenspro3sen,
(t. j. osobite one jijege na lieu). U Lici. D.
Trstenak. Prinosnik je vajada htio reel nem.
Soramerspro3sen.
2. MLADEZ, m. mladi mjesec, mladina. Same
je jedna potvrda : mladez, m. luna nuova. S.
Budmani. Ispor. ii slov. mladez, m. mladi mjesec,
mladina.
3. MLADEZ, /. iuventus. Nalazi se kao rijec
zenskoga roda i u drugim nekim slav. jezicima :
slov. mladez, rus. Mo.io;\e>Kb, des. mladez, po(.
mlodziez. Fo tome bi se dakle imalo misliti, da
je u naiiem jezikii ta rijec od najstnrijih vre-
mena, ali nije tako, jer se potvrditi moze tek od
druge colovine xviii vijeka. U rjecniku Stuli-
cevu mladez, mladezi, juventus s naznakom, da
se nalazi u Lastrica) i u Vukovn (Jugend, ju-
ventus, juvenes). Rijec je fern., ali u dva sla-
vonska pisca (u Pavica i u Doseua) je masc.
(vidi medii primjerima).
a) mlada ce}ad, omladina. Svi pomrti cete
u pustiiii .... osim mladeza, koji jos nije do-
kucio dvadesete godine. E. Pavi6 ogl. 154. Ko-
liko ji, navlastito govoreci od mladezi zenskoga
plemena, nevajale ispovidi cini. F. Lastrid od' 75.
Asikovane jest niki mio i drag razgovor nase
mladezi. ned. 306. Ogledajte se, isprazna mla-
dezi... . u ovo ogledalo. svetn. 138a. Kad naj-
lip§e mladez cvate smrt na nega dobro pazi,
da od ruke ne odlazi, dal' u cvitu da pokosi.
Y. DoSen 49b. Da mladeza ludog jato smrsi
sobom obilato. 95'^. O mladezu ! nu pogledaj te
se gubit ludo ne daj ! 103^. Na ubavistene se-
Janske mladezi u tezactvu polskomu. A. Blago-
jevic khin. vi. Koji bi vam (t. j. uciteji) mladez
nautili. M. A. Eelkovic sat. 51. Ne gledajte na
mladez, nego posmotrite na starce. J. E.aji6
pouc. 2, 64. Mladez nasa jest neposlusna, mla-
dez na§a je brez stida. B. Leakovic gov. 28.
Odmah bi se mladez na gumnu uhvatila u kolo.
Vuk nar. pjes. 1, 188. Samo mladez moze izba-
viti nas od ove sramote. Vuk pisma 94. Na
kojima mladez samovojna pokazuje torzestvo
uzasa. P. Petrovic gor. vijen. 37. Zavadajud
nezrelu svoju mladez. M. Pavlinovic razg. 66.
b) mladez u Staroj Srbiji znaci isto sto
mladenci, mladijenci, t. j. mladozena i mlada.
Etaogr. zborn. 7, 469.
1. MLADICA, /. Izmedu rjecnika samo u Vu-
kovu, gdje se kaze, da je dem. od mlada (vidi
tamo). Govori se i oko Vinkovaca: mladica,
mlada zena, koja so istom udala. S. Pavifiid.
2. MLADICA, /. upravo imenica izcedena na-
stavkom -ica od pridjeva mlad. Najstarije sii
potvrde iz pocetka xvi vijeka (vidi primjere pod
aid). — U vok. sing, je mladice, na pr. u
Gundulica 35. 41., j< Guietica-Bendevisevica 211,
— i mladico, kako je u liasica 82.
a. mladica je mlado iensko, koje nije vise
dijete.
a) isto Sto djevojka. U rjeHniku Mikajinu
(mladica, viSe dvanaest lita, adolescentula), u
Jielinn (adolosconte, che h nell' adolescenza, —
jriovanotta, d.mzolla), u Jijelostjencevu (mladica,
ixxlraslica, d.ivica vo6 od 12 lot, adolescentula),
n Viiltigijinn (giovinotta, zitella, Madchen) i u
titnUfevH (puolla s naznakom, da se nalazi u
Gundulida). Potvrda u kniievnosti, osobito u
starijoj, ima mnogo vise, nego sto ih se ovdje
navodi. Kada vidis jednu mladicu dobru i po-
ctenu. Korizm. 36b. Da bih ja vidil nikoga
dobra clovika ali dobru mladicu. Naru6n. 34a.
Za nenavidost, ku imise proti toj mladici. M'-
rakuli 20. Djaval nenavidedi dela ove mladice
(govor je o nekakvoj mladoj kaluderici). Transit
246. Bjese jedna mladica, kojoj bjese ime Ja-
cinta. Zborn. (1520) lla. Isus .... mladicu od
smrti povrativ. M. Marulid 200. Hodite ....
mlaci i mladice, Judi i zene. B. Gradic djev. 176.
Svake hvale dostojnoj mladici Graciosi Lovrin-
cevi. P. Hektorovid 55. Bila sam mladica, koja
se zvah Flora. M. Drzic 16. Sijahu starci i sta-
rice, mladci i mladice obuceni u svite od svile.
Starine 4, 117. Takove mladice vede se ne rodi.
D. Barakovid vila 129. Ti ces pustit, da pogine
s himbenijeh hudijeh sprava, jaoh, mladica tac
gizdava? I. Gunduli6 9. Obecao sam jednoj mla-
dici, da du nu uzeti za zenu. B. Kasic zrc. 47.
Ona grisna mladica najde svojih grihov prosce-
nje (govor je o Mariji Mandalijeni). Michel-
angelo 56. Ako mala djevojcica s ovom zejom
na dar hlepi, ko ce uzrasla pak mladica"? Q-.
Palmotic 1, 160. Po prozorim redom stahu sve
gospoje i mladice i cvijetjem ga posipahu. P.
Kanaveiic 372. A naokolo nih mladice bubiie
udarat naucene (iz lat. in medio iuvencularum
tympanistarum. psal. 67, 26). A. Vitajic istum.
I99a. Bludnoj sili pridali su sve mladice, a zi-
dovskijeh ockvrnili po gradovijeb djevojcice. I.
Dordic uzd. 184. Prisadsi prida n jedna mla-
dica pripostna, upita ju. A. Kadcic 231. U koju
(t. j. crkvu) dolazili bi mladici i mladice, ne da
se Bogu mole, vec da se dogovore od niove ne-
cistode. J. Banovac pripov. 262. Najposli da
rekmem joster tri cetiri rici od razpuscena niki
mladidah i mladicah. D. Eapid 93. Mladici i
mladice posli nego dojdu na razum, imadu biti
. . . . u punoj slobodi. M. Dobretid 500. Ova mla-
dica ako se na vrime ne izpravi, biti de . . . .
velika nase kude sramota. I. Velikanovid prik.
9. Nisu li jo§ slipe one taste zene_, one lude
mladice? A. d. Bella razgov. 70. Cija je ona
mladica? D. Danicid rut 2, 5. Ah druzbo, druz-
bice, divojcice mladice, a kad mene ne bude, ki
de mene trgati? Nar. pjes. istr. 2, 163.
b) mlada odskora udata zena. U rjecniku
Vukovu (mladica, mlada zena, eine junge Frau,
juvenis s naznakom, da se govori u Dubrovniku ;
ali M. Milas, rad jug. akad. 136, 236 pise, da
u Dubrovniku mladica nije mlada zena, nego:
mlado zensko, neudato ce}ade i dodaje primjer :
digle se mladice u kolo). Ne nagli se proti toj
mladici (koja je udata i ima dvoje djece). Mi-
rakuli 26. Tako bise narejono od leXedeje mla-
dice z bratom nega (govor je o mladoj udatoj
ieni). Transit 262. Mladice kad stare muzeve
imaju, za nih se ne mare prom ni§ta ni haju. N.
Dimitrovid 30. A pak na pocono mladice, nih
}ubi, guba taj prione, koja ih pogubi. I. Gun-
dulid 147. Nije suprot kreposti, da ja uXivam
sfjetovni Xivot od udanijeh mladica. B. Ka§i6
per. 92. David .... ugleda Betsabeu prigizdavu
mladicu, a svoju susjedu. I. Dordic salt. xiv.
PodveXiijo ova zapovid . . . . u prvomu porodeiiu
jednu mladicu mekoputnu (t. j. da se ispovjedi).
A. Kaddid 219. Ovi (t. j. David) ugledavSi
jedan put s pridvorja svoga mladicu Betsabeu
u perivoju. G. PeStalid vi.
b. mlidica je u Slavoniji mlada guska Hi
koko§, koja je pronijela. S. Ivsid. S. Pavidid.
Vidi mlatka.
MLADICATI
819
MLADIC
c. neka riba, kojoj Vuk u rjecn. pise zna-
cene : die Makrele, scomber, a to ce Vuk hiti
uzeo iz G. Lazida 77, koji isto tako veli. Drugi
irnenom mladica zovu sasvijem drugu ribu, koja
se ucenim lat. irnenom zove Salmo hucho. To sii :
J. Pancic ribe 134. K. Crnogorac zool. 119. M.
Medid rad jug. akad. 126, 103 i 147, 169. Isto
2a Kostajnicu hi]ezi D. Hire.
d. grancica, sib}ika, koja izraste iz kakvoga
drveta. U rjecniku Vrancicevu (surculus), u Mi-
kajinu (mladica, sibica, prut, germen, surculus,
turio), u Belinii (cacchio, dicesi de' primi tralci
che fa la vite, — germoglio, — rampollo, —
tralcio, ramo di vite vivo, — virgulto; krivo je
zabilezeno znacene kod rijeci pianta, pianta gio-
vane), u Bjelostjencevu (thalea, surculus, ramus,
germen, calamus), u Jambresicevu (mladica iz
dreva, surculus), u Voltigijinu (tralcio, germoglio,
Eebe, Schossling), u Stulicevu (germen, surculus)
i u Vtikovu (die Sprosse, der Sprossling, surcu-
lus). Kako mladica ne more fiiniti plod od same
sebe, ako ne bude pribivati u lozi (iz lat. sicut
palmes non potest ferre fructum a semetipso
nisi manserit in vite. job. 15, 4). N. Ranina 203a.
Jer trgaci ju bote otrgati i nih mladico po-
kvariti (iz nem. denn die Ableser werden sie
ablesen und ihre Faser [Ranken] verderben.
nahum 2, 3). Proroci 288^. Od dobra korena
dobra je mladica, od dobra simena dobra je
psenica. P. Hektorovic 57. Zelena mladica s pi-
|ugom iznice. M. Drzi6 436. Kada bude vino-
grad u mladicu (t. j. kad iz cokoca budu rasle
mladice). Statut po}. 267. Kako mladica novo
usajena, kada ni jos zile ufiinila, potrese se i
usahne. Nauk brn. 7**. Rozge, mladice lozne
(u tumacenu mane poznatijeh rijeci). I. Bandu-
lavic 299l>. Kada daje (t. j. drvo) vanka mla-
dice, kada rasiruje listje i resi se cvitjem. P.
lladovcid ist. 146. Izit 6e mladica iz stabra Je-
sova (iz lat. ogredietur virga de radice Jesse,
is. 11, 1). I. Akvilini 193. Vidah lozu od tri
lita, iz ke loze tri mladice ishodahu. P. Vuletic
28. Da je ona jedna §ipka aliti mladica, na kojoj
ne ima uzla. S. Margitii fala 16. Kako je korijen
plodan i porada iz sebe mladico, onako lako-
most plodi i porada mloge zlode. F. Lastrid ned.
128. Vidase jednu lozu, koja imadise tri mla-
dice, i ove brzo procvatose. A. Kacid korab. 40.
Kaono mladica u plodnu zemju usadena. A. Ka-
nizlid kam. 3. Prve godine kalamne mladice,
koje komice u visinu rastu, srizuju se. J. S.
Re}kovi6 150. Za odgojiti ovu mladicu izabranu
1 u rodno stablo .... priobratiti. I. P. Lucie
izkaz. 3. Opletu vijence od vrbovijeh mladica.
Vuk rjecn. s. v. druzicalo. — Neobicno je zna-
cene: mlado drvece u primjeru: Sini ti su okol
stola od masline kao mladice (iz lat. filii tui,
sicut novellae olivarum, in eircuitu mensae tuae.
psal. 127, 3). A. Vitajid istum. 464a. _ Jsto je
tako neobicno i znacene: klica u primjeru:
Frizko dubre mlogog crva nosi, koj duhanske
rad mladice kosi, zavuce se pod koren i grize.
J. S. Rejkovic 219.
MLADICATI, inf. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da je isto sto mladikati (vidi tamo).
MLADICE, Mladica (biee takav akc), f. pi.
topogr. ime. a) dva sela u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 64L —
h) ime livadi kod sela Bucja u Slavoniji. Sem.
pakr. (1898)^47. — c) mjesto u Srbiji u okrugu
vajevskom. Niva u Mladicama. Sr. nov. 1872, 250.
MLADICAN, adj. sto je od mladica. U rjec-
niku Stulicevu (mladican, mladicna, surcularis).
Ovamo ce ici i primjer: Kad se zuris zivog plota
dici, nega mores i simenom sadit, al' ti poJ.e
kasne ce ogradit, jer se kasno iz zem}e pomice,
prvog svako i lita ne ni6e; kog mladicna da
marva ne zgrize, nek se uz neg sto zabrane
dize. J. S. Eejkovic 125.
MLADICAST, adj. Samo u Stulicevu rjec-
niku, gdje se kaze, da je isto sto mladicav,
MLADICaV, adj. U rjecniku Stulicevu, gdje
se kaze, da je isto sto mladicast i da znaci tal.
che produce molti germogli, lat. fruticosus,
t. j. pun middled (u znacenu rijeci mladica
pod d). Ne razabira se pravo znacene u pri-
mjeru: Dosafat bijase bil, a ti si cm; on bijase
pritio i mladicav, a ti si mrsav i suh (mozda :
zdrav i svjez kao mladica?). P. Macukat 80.
Zapisato je , mladicav*, gdje se {po Macukatovoj
grafici) c moze citati kao c i kao c; ali je za
ovo drugo veca prilika.
MLADICICA, /. dem. od mladica.
a) u znacenu rijeci mladica 2^od a. Izmectu
rjecnika samo u Voltigijinu (giovinetta, fan-
ciulla, Jungfrau). Katarino (stamp. Katarine)
mladidice, moja vjerna zarucnice ! M. Divkovic
nauk^ 179. Mladicice veoma su te }ubile. I.
Akvilini 157.
b) u znacenu rijeci mladica pod d. Od od-
kidanja mladicica savisnije {t. j. u vinogradu),
F. Lastrid test. 898b { svetn. 124a. Da ne skidas
mladicice plodne, vec sibiee drvetu nezgodne.
J. S. Eejkovic 84. Govori se u Lici: SlabuSan
svedno (t. j. svejedno) ka mladicica. J. Bog-
danovid.
MLADICIN, adj. posses, od mladica u zna-
cenu pod a. Muz nezin asta i otide za liom ....
i ustavi ga tast negov otac mladiciu. D. Danicid
sud. 19, 4.
MLADlfijE, n. nom. coll. od mladica. Satno
u primjerima: Uzide kakono mladidje prutja
prid nim (iz lat. ascendet sicut virgultum co-
ram eo. is. 53, 2). Bernardin 80 i N. Eanina
1001*. I uzajde kakono mladicje prid nim. I.
Bandulavid 95*. Mladicje maslinsko, duhovno
pomazanje da je prislo, nikako vapije. 79^.
MLADICKI, adj. mlad, mladolik. Izmedu
rjecnika samo u Stulicevu (mladidki, mlad s na-
znakom, da se nalazi u Mrnavica). Anjeli na-
pisuju se u obrazju mladidkomu. I. T. Mrnavid
istum. 82. Na str. 81 stoji, da se anjeli prika-
zuju (,napi§uju') u obrazju ditidev. Prije bi se
ocekivalo -d- mjesto -c-, ali je -c- jasno zabife-
zeno dmladifkomu'). — Postane nejasno.
MLADICNI, adj. posses, od mladica u zna-
cenu pod d. Samo u jednoga pisca. Ne znas
mista mladicnomu zvoru. J. S. Rejkovic 85.
Granu, od sta hoces, skini .... sasvim nek nije
mladicna .... nego koja drvena je doli. 318.
MLADICNOST, /. neznost (kao sto je u mla-
dice). Samo u rjeinicima, i to u Belinu (mla-
dicnos, tenerezza, 1' astratto di tenero), u Jam-
bresicevu (mladidnost, teneritudo u lat. dijelu),
u Voltigijinu (giovinezza, Jugend) i u Stulicevu
(mladicnost, mladistvost, teneritas, teneritudo).
MLAdIC, mladica, m. imenica. izvedena od
pridjeva mlad.
a) mladid je isto sto mladac pod a, a. D
rjecniku Mikajinu (ali ne na svome mjestu, vec
s. V. mladac), u Belinu (adolescente, — donzello,
giovinetto, — garzone, — giovane), u Jambre-
sicevu (adolescens, u lat. dijelu), u Voltigijinu
(garzoncello, Jiingling), u Stulicevu (juvenis) i
MLADI6
820
MLADIKA
« Vukovu (Jiin^ling, juvenis). Najstarije su
2)0tvrde iz pocetka xvi vijeka. Primjera ima
mnogo, osohito iz xvui i xix vijeka, ali ih se
navodi samo nekoliko. 1 mladid ali jedna divi-
cica ako oni obsluzuju vzdrzaiije. Korizm. 54a.
Mladici vasi vidjenja ce vidjeti. starci vasi sne
CO snjeti. N. Eanina 141^. Zasto zatisnu ti nos
od tolikoj lijepa mladica? Zborn (1520) 7'^. Do-
bar vam dan budi, mladici gizdavi. N. Najos-
kovic 1, 235. Odijeli se dake mladic Tobija za
izvrgiti uaredbu oca svoga. A. Guceti6 roz. jez.
218. Od turskijeh cvijeb mladica .... zvijerma i
pticam lozi pica. 1. Guudulic 517. Jedan mladid
put nas hodi. 6. Palmotic 1, 388. Bogat trgovac
.... pristao mladic .... lipa gospoja, i ote ji
zemja. S. Margitic fala 170. A. Kada pocimje
drzanje za pricostiti se? B. Kad je mladic nau-
can i u stanju za dostojno se pricestiti ; opceno
ditici drzani su od cetrnadeste godis6, a divicice
od dvanadeste. H. Bonacic 81. Da se nahodase
u onome gradu jedau mladic od plemenita roda.
J. Banovac pripov. 71. Videci ona mladica uzo-
rita i plemonitom odicom uakicena. A. Kanizlic
uzr. 159. Ne trazase zaruciti se s mladicem,
vece s covikom vrimenitim i razumnim. E.
Pavic ogl. 215. Privede Eliaba, mladica lipa,
visoka i sasvim pristala. A. Kacic korab. 159.
Pristupi s. Stipaii, koji premda mladic bijase,
toliko postidnost i cistocu jubjase, da .... F.
Lastric od' 388. A mladici nek se stide, kada
starce takve vide. V. Dosen 90*. Jedan mladic
priprostit i dobar moli Boga, da .... M. Zoricic
zrc. 3. §to ^ce biti iz ovog mladica? J. Rajic
pouc. 2, 66. Cujes, da je umro oni mladic prikom
smrti. B. Zuzeri 66. Pivajuci priobracene Dur-
dioa mladica u cvit istog imena. M. Katancid
45. Oda sta se to, mladici moji, razgovarate?
M. A. Rejkovic sabr. 35. Nije mladica, koji nije
razbludnik. A. Kalic 86. Bog pomogo sve mla-
dite, koji |ube djevojcice! Xar. pjes. vuk 1, 187.
A kad cu mladic rijeS, otido zalostan. Vuk mat.
19, 22. Kako ce mladic ocistiti put svoj? D.
Danicid psal. 119, 9. Mladidu se srce skace od
veseja pa lioj govori. Nar. prip. mikul. 16. Da
je radost nada sve radosti .... kad mladic sipa-
rac prvi put obuce prvi vrskaput. M. D. Mili-
dovic medudn. 171. — Ovdje se dodaju primjeri,
u kojima se mladicu navode godine. Jema li
mladid najmane cetrnadeste godi§d, a mladica
dvanadeste. L. Terzic 175. Bise dakle Tvrtko
mladid od dvajest i dva godista. A. Kacic razg.
62. Druzbe Isusove mladid od osamnaest godi-
nah. A. Kanizlid fran. 92. Nicota bivsi mladid
od cetrnaest, ili kako drugi seine, od sestnaest
godinah. kam. 3. Mladida od dvaest i dvi godine
pusti. 621. Mladid od dvanajost godistah bi . . . .
za kraja okrunen. A. Kadid korab. 437.
hj mladidi su isto Sto mladenci, mladijenci,
t. j. mladozena i mlada zajedno. Sastna rijetko.
Mlogo putah roditeji obedaju, a mladidi zaradi
stida mude, tada je dobro zarucone ; za§to ako
so obedanu ne suprotive, dr^.i se, da mucedi
potvrduju obecane svoji roditejab. A. Bacid 428.
I'o rijec mladidi moze znaciti u hrv. Zagorju.
"V. BogiSid zborn. 171.
rj mlado u ptica, vrlo rijetko u drugijeh
iivutit'ia; potvrda ima samo za plur. Oni bo su
kano orli, koji svoje mladice ua krili nose, i
lete 8 Aima, da i oni letiti naude. E. Pavid ogl.
897. Promotriderte, ato u pramalide dine letede
ptice: izlogavSi one mladide, oni rad slabadke
naravi svoje no mogu politati i sobi ranu tra-
iiti. prosv. 1, 129. Kada tko obori gnizdo lasta-
vice, onda mladidi, koji krila imadu, odlete. D.
Rapid 8. Ticica je grmid spletala, uutra mlade
gojila; oua se j' tuzua zalila, da su ji mladi
kradeni: o pusti moji mladici, za kega san vas
gojila? Nar. pjea. istr. 2, 78. — Tko mi veli, da
sam |uta guja, guja mu se oko srca vila, gusde-
rice oko gigerice i u nemu zimu zimovale, na
prolice izvele mladice! Bos. pr. 37.
cl) neka osobita rijetka znacena. aa) vojnik.
David .... posla deset svojih vojnikah k Na-
balu .... Dosavsi dakle mladici Davidovi lipo
ga pozdravise. A. Kacic korab. 175. — bb) slu-
zite^, momak. Osisaju me, umiju, promijeno (ime)
i nareku malijom. Mali je na brodu pravo ropce,
dok no postane mladicem. S. ^jubisa pric. 7.
Na str. 13 dodaje pisac tome bUeskii: Brodu je
mali posluzitej, a mladid kapetanu. — cc) za-
rucnik, vjerenik. Zato tebi Bog dal, prelipa Ka-
tice, zadobit mladica od vredne majcico. Xar.
pjes. istr. 2, 25. — (Id) mladica, klica u bija ;
vidi primjer iz J, S. Eejkovica Sii pod 2 mlade c.
MLADICAK, mladidka, 7ti. dem. od mladic;
isto sto momcic, djecak, sipar. A mladidak Bogu
mio da je covik on brez tila ili andeo s tilom
bio, ric je Judih od neg bila. A. Kanizlid uzr.
245. U audelskomu mladidku Alvizu cudnovitu
zivota pravednost s jednakom pokorom zdruzio
si. I. Nenadid nauk 274. Ako je mladieak no
vise (negoj 25 godina, ne daje mu (se) nikakve
plate osim odjece, obuce i hrane (a Konavlima
u Dalm.). V. Bogisic zborn. 149. Mladidak, mla-
didka, momce. L. Zore pajetk. 170, 212.
ML.A.DICTVO, n. mladost. Samo u Jumbre-
sicevii rjecniku (adolescentia, u lat. dijelu). —
Nepouzdano.
MLADIJAK, m. mladi mjesec. Samo u pri-
mjeru: Ne de u novom mjesecu (mladijaku)
nikad svoga djeteta odbiti od sise (u Bukovici
u Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 7, 270. — Ispor.
mladak, mladjak.
MLADIJENSKI, adj. Samo u Stulicevu rjec-
niku (,mladjenski'), gdje se kaze, da je iz glag.
brevijara i da znaci, isto sto mladjenceski (za
koje se takoder veli, da je iz glag. brevijara) i
da znaci lat. juvenilis, puerilis. — Nepouzdano.
MLADIJENSTVO, n. Samo u Stulicevu rjec-
niku (jmladjPnstvo'), gdje se kaze, da je iz glag.
brevijara i da znaci isto sto mladjencestvo (za
koje se takoder veli da je iz glag. brevijara) i
da znaci /ai. juventus, aetas tenera, aetas ilorens.
MLADIK, mladika (bice takav akc), m.
a) isto §to mladid. Samo u primjera: Ne
(h)ti joj pristati bogabojedi mladik. I. Andid
vrata 33. Bice grijeskom mjesto mladid, duk na
istoj strani malo da\e stoji: Gdi joj ne (h)ti
mladid pristati.
b) mlado lozje (u vinogradu). Samo u pri-
mjeru: Boje je zimom lozu, osobito mladik, po-
krivati. J. S. Rejkovid 42.
c) mlado grmle. Samo u primjeru: k?to sad
(t. j. pod kroj mjeseca rujna) krdis, ako i po-
tira, opet mladik silom ne napira, jer pod zimu
sva§to natrag ide, i grmovi sad bo|e se ride.
J. S. Ee)kovid 359.
d) mlada suma. Govori se oko Daruvara u
Slav. D. Hire.
e) ime §umi u iupaniji bjelovarsko-krize-
vackoj kod sela Bolia. §em. pakr. (1898) 59.
MLADIKA, /.
a. isto sto mladica pod d. U rjeiniku Stu-
lidevu (germen, surculus) t w Vukovu (mladika,
MLADIKANE
821
MLADINA
mladica s naznakom, da se govori po jiigozapad-
nijem krajevima).
a) u pravom smislu. Kada mladika mehka
bude (iz lat. cum iam ramus eius tener fuerit).
Ant. Dalra. nov. test. 1, 38*. I veze protiv uoj
dub isti bjese dao, zasto joj na nogah mekahtih
obiju stojahu uviti od jedne mladike. D. Zla-
taric 61'\ Palmo je procvala svim mladika. P.
Vitezovic odil. 70. Dakle hrek rodni, iz koga
izrasto je kao mladika .... Jozef .... jest David
kra^. S. Eosa 172*. Gospodar, komu .... ugodno
je imati jedan lipi perivoj . . . . milo mu je saditi
izabrane mladike, navrnivat ji u svoja doba. A.
d. Bella razgov. 105. Cvor ne treba na pravu
mladiku. P. Petrovi6 gor. vijen. 24. Porasia
je iz raja mladika, pod nom sjedi blazena Ma-
rija. Nar. pjes. hei'c. vuk 309. Mladiku ces is-
praviti, a drvo nikad (nar. poslovica iz jiiznijeh
krajeva). V. Bogi§ic zborn. 290.
h) u prenesenom smislu: kojeno, narastaj,
rod. Uzmnozio g. Bog take plemenite, blago-
cudne mladike oko tobe, da gusti bus obsjede
te (govori se jednoj gospodi o nezinoj djeci).
I. M. Mattel ix. Kad je ufane u nemu (t. j. u
cam Karlu VI) jos cavtjelo, da moze izniknut
iz svoje krvi koja mladika. B. Zuzeri 309. Zac
ni nasa majka Croskiiiica bila, ner je nasa
majka osorska mladika. Nar. pjes. istr. 2, 17. —
§to se prijelaza znacena tice, ispor. loza pod 5.
b. ime ovci u Pojicima (u Balm.). Zborn. za
nar. ziv. 9, 109.
c. Ne razabira se pravo znacene u primje-
rima, od kojih se u prvome mladika uzima kao
itnenica muskoga roda. Da kod kraja sjedijase,
moj mladiko, deneral mu §case biti, moja ruzo!
(narice sestra nad mrtvijem hratom). P. Petrovic
gor. vijen. 77. Pune su mi sve kamore sve go-
spode i mladike i viteze plemenite. Nar. pjes.
istr. 6, 33. (i« je rdava konstrukcija).
MLADIKANE, n. nom. verb, od mladikati.
Samo u Stuliccvu rjccniku (germinatio, germen).
MLADIKAST, adj. Samo u Stulicevu rjec-
niku, gdje se kaze, da je isto sto mladicast.
MLADIKATI, mladikam, impf. pustati mla-
dike, mladice. Samo u Stulicevu rjecniku (ger-
minaro, pullulare, frutiscere).
MLADIKAV, adj. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da je isto sto mladicav.
MLADIKE, xMladika (bice takav akc), f. pi.
nekakvo mjesto ti juznoj Srbiji, na kojem su
oranice i livade. Etnogr. zborn. 6, 175.
MLADIROV, adj. mlad, nezan a drvecu. Iz-
medu rjecnika samo u Vukqvu (mladikovo drvo,
jung [vom Baume], tener). Sibica, ka mladikova
lahko se prignuti i izkoreniti mogase. P. Zo-
rani6 84. Govori se u Istri: mladikov, mladi-
kova (s takvijem akc.) u znacenu lat. tener. D.
Nemanid (1885) 46.
MLADIKO VAC, mladikovca, m. od mlada
drveta stap ili kolac. U Lici (s naznacenijem
akc). J. Bogdanovic.
MLADIKOVAST, adj. vajada isto sto nezan.
Samo u primjeru: Jer nam je jezik vitak i
mladikovast u puckom zivotu. M. Pavlinovic
razl. sp. 405.
MLADIKOVATI, mladikujem, imj)/- Samo u
Stulicevu rjecniku, gdje se kaze, da je isto sto
mladikati.
MLADIKOVINA, /.
a) mladikovo, mlado drvece. Samo u Vukovu
rjecniku (junge Baume, arbores tenerae s doda-
tijem primjerom: isjekao u sumi sve samu mla-
dikovinu).
b) selo u Bosni u okruzju banoluckom.
Popis zit. bos. i here. 641.
MLADIKOVITOST, /. svojstvo onoga, tko je
snazan i zdrav kao mladie. Samo u primjeru:
Do zadne godine negova zivota svak ziv mu se
divio mladikovitosti i krepcini (govor je o lordu
Palmerstonu). M. Pavlinovic rad. 137. — Pri-
djevu mladikovit, iz kojega je ova imenica izve-
dena, nema potvrde.
L. MLADIN, m. musko ime isto koje Mladen
(vidi tamo). Mon. serb. 226 (iz xiv vijeka; —
istome se covjeku u drugoj ispravi na str. 225
veli Mladenb). J. Kavanin 87a. 229*.
2. MLADIN, adj. posses, od mlada. Izmedu
rjecnika samo u Vukovu (mladin, der Braut,
sponsa.e). Sestoga dana mijese se pogace, pa se
ide mladinoj kuci. Vuk (?) ziv. 322.
3. MLADIN, adj. nevin, neduzan. Samo u
primjeru: Inocencijo, ode red mladia, to jest
brez grija. I. Ancic vrata 202. — Nejasno.
MLADINA, /. imenica izvedena od pridjeva
mlad. Akc. je u vok. mladino ; a po svoj prilici
je i akuz. mladinu, dok se govori u plur. mla-
dino (vidi tamo).
a) mlado doba, mladost. Samo u rjecnicima,
i to u Voltigijinu (gioventu, Jugend) i u Vu-
kovu (jugendliches Alter, juventus s primje-
rima: Moja mlada mladino! — Brazdu brazdi,
vodu mami, da namami na mladini. Ovaj je
drugi primjer iz knige nar. pjes. vuk 1, 331,
gdje still pred rijecju brazda glasi: Eano rani
djevojcica, a iza rijeci mladini : da za|eva rano
cv'jede. Znacene rijeci mladina u tome primjeru
nije jasno, i ako Vuk drzi, da znaci: mladost).
b) mladez, mlada cejad. Mladina je silna i
pomamna, zaturide igru svakojaku. Nar. pjes.
petr. 2, 135. Halil nima turski selam viknu,
stari nemu selam prihvatise, a mladina nega
popluvala, Nar. pjes horm. 1, 479. Za selo Tu-
riju u Bosni potvrduje ovo znacene M. Eesetar
stok. dial. 252.
r) zivad, perad, t. j. kokoSi, patke, guske
curke. aa) uopce. U rjecniku Bjelostjencevu
(juventus^ allodialis, avitina. volatilia, altilia
villica). Zene stiruju mladinu u kocake. M. A.
Eejkovic sat. 176. Mladina, zivad, perad. F. Ku-
relac dom. ziv. 52. — bb) mlada zivad, t. j. pi-
lici, pacici i dr. S gnizda bize (t. j. kokosi) i
pod plotom sute, dok se ondi otripaju, jaje zebe,
stoga mladinu ne daje. J. S. Eejkovic 101. Mla-
dina se zove mlada zivad u Zagorju i Prigorju.
F. Hefele. Nemam mladine za klane. F. Ive-
kovid (veli u svome rjecn. da govore zene u
Hrv.).
d) mlada loza. Samo u Stulicevu rjecniku
(mladina, nova ili mlada loza, novella recens :
ovo je vino od mladine, hoc vinum novellae
recentis).
e) mlad vinograd. Izmedu rjecnika samo u
Belinu (vigna novella). Mladina se u Zagorju i
Prigorju veli mladom vinogradu i mladoj sumi.
F. Hefele. Vidi mladine pod a.
f) mladi mjesec, kad ja poslije mijene kao
srp. Izmedu rjecnika samo u Vukovu. (Neumond,
noviluuium — ist mehr als die „mijena"', etwa
das erste Viertel). Mladina, luna nuova. S. Bud-
MLADINAST
822
MLADJAK
mani. Evo sjutra je mladina, kad treba s carem
da jedem. D. Dauicic 1 sam. 20, 5. Vrata unu-
traSnega trijema . . . . na dan mladine neka se
otvoraju. jezek. 46, 1. V ia dva primjera kao
da mladina ^naci upvavo: mijena; u Int. tekstu
stoji calendae, u nem. Neumond.
ff) Mladina, salas u Erv. u lupaniji zagre-
backoj. Kazdje|. hrv. i slav. 32.
MLADINAST, adj. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. kao botanicki izraz za lat. lunatus,
lunulatus, nem. mondformig.
MLADINCE, mladinceta (bice takav akc), n.
pile, pjetlic, kokica. F. Kurelac dom. 2iv. 52.
MLADINE, MLADINA (bice takav akc. u
svijem znacenima), f. pi.
a) rastilo, rasadnik, nem. Baumschule. U
Vojnom Krizu u Hrv. D. Hire. Vidi mladina
pod e.
h) topogr. ime. aa) zemjiste, na kojem su
vinogradi, ti Hrv. u zupaniji bjelovarsko-krize-
vackoj. Eazdjel. hrv. i slav. 64. — bb) nekakva
oranica kod sela Brsjanice u Hrv. Sem. pakr.
(1898) 57. — ^cc) nekakav brijeg kod sela Pisa-
nice u Hrv. Sem. pakr. (1898) 58.
e) mladine, mladina, /. pi. more, gdje nije
duboko, nego plitko kao blato. Onamo u mla-
dinama uliitili smo ovo ribe. U Stonu. M. Milas.
Ovamo ide i: Plivat uz rijeku, a topit se na
mladinah. Poslov. danifi. Na str. xiv te knige
stoji: Mladine. Bogisid mi pisa, da mu se 6ini, da
se tako zovu bare kraj rijeke, kad se rijeka razlije.
MLADINIC, m. prezime, izvedeno od itnena
Mladin. J. Kavanin 152a.
MLADINOVAC, Mladinovca, m. topogr. ime.
a) zaselak u Slavoniji u zupaniji pozeskoj.
Eazdjel. hrv. i slav. 71. — b) zemjiste , na
kojem su nive, kod sela Gradista u Slav. Zborc.
za nar. liv. 5, 122. — cj zemliste u Srbiji u
okrugu vajevskom. Zabran u Mladinovcu. Sr.
nov. 1863, 90.
MLADINOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Mladin. J. Kavanin 232^.
MLADINA, /. mladez, omladina. Mladina igra
na dvoristu, U Srbiji. S. Pelivanovic jav. 1880,
660. U istom znacenu potvrduje ovu rijec za
timocko-luznicki kraj u Srbiji (s akc. mladina)
A. Belie 386.
MLADINANE, n. nom. verb, od mladinati se.
U rjecniku Vukovu.
MLADIl^ATI SE, mladinam se, impf. graditi
se mlad fa ne biti). Samo u Vukovu rjecniku,
gdje se kaze, da je isto sio mladiti se i dodaje
se primjer: sta se mladinas, kad si stariji od
mene ?
MLADINE, n. zem}ike, na kojem su nive, u
Srbiji u okrugu rudnUkom. Slana Voda (potoiic)
u Mladinu. Etnogr. zborn. 5, 47.
MLADISAR, mladigara, m. mladic, mlad
iovjek. U timocko-luzniikom kraju u Srbiji, gdje
je akc. mladiSdr. A. Bolid 393.
MLADLSJE, n. i.ito sto mladicje (vidi tamo).
Samo u primjeru: Zdanci mu (t. j. dubu) ostage,
ki nastaf, kad sta6e mladisje u procvit, ta miris
■van daSe, koga ved nima svit. D. Barakovld
Vila 6.
MLADITI, mladim, impf. iuvenem reddere,
pomladivati.
a. bez rijeice se.
ti) u navedcnom znaienu. U rjeiniku Stu-
licevu (ringiovanire, renovare, innovare). Snizna
voda, kisna, od zivadi krv i s drugom pomisana
mladi i bas goji (t. j. cvijece), gdi oskropi ko-
ren. J. S. Ee|kovic 90. Prisadnica, koja ti za-
kr|a, kad ju kora starolika mr^a, nu od one
nozem cisted mladi i s balegom omazati radi.
274. Najprvi pisaoci talijanski zadnega vremena
mladise svoju rijec (t. j. govor, jezik) po brdih.
toskanskih. M. Pavlinovid razl. sp. 400. Nega
stari devedeset jeta, al' ga mladi oko uvedrano,
kano da mu ni pedeset nema. Osvetn. 5., 78.
b) mladiti vinograd, t. j. zanavjati ga,
nositi novu zem^u te zasipati oko cokoca. Samo
u Vukovu rjeiniku (mladiti n. p. vinograd, t. j.
prasiti, lockern, pulvero s naznakom, da se go-
vori u Dalmaciji).
c) mijesiti, meksati. Samo u jednoj knizi.
Zene testo mlade, da Melechetu nebeskomu po-
vitice peku. Proroci 81. Pojdi u ilovnicu i
mladi ilovacu i cini jake tikule. 289. — Bazvoj
znacena nejasan.
b. mladiti se.
a) pomladivati se, t. j. postajati mlad
(mladi). U rjecniku Bjelostjencevu (juvenesco,
pubeo, pullulasco), u Voltigijinu (ringiovenirsi,
sich verjiingern) i u Stulicevu (revirescere).
ciaj uopce, osobito o biju. Gdi se mladu (mjesto
, mlade' poradi sroka) trsja. J. Kavanin 319*.
Stablo .... to ti reste, to t' se mladi, to t' de u
vrime svoje ploditi. A. Vitajic istum. 11*. A
cvitnak je milo i radostno misto . . . . tu se pra-
malide rajsko uvik mladi. A. Kanizlid roz. 104.
Jer sto s nima zeja se prisadi, u list ide il'
slabo se mladi ili trune. J. S. Re|kovid 13. Kad
je mokro, kora mu se (t. j. vocu) gladi tupim
nozem, ali se ne struze, jer ti ne de mladiti se
duze. 400. — bb) o mjesecu, kad se mijeni. tJta
je misec novi, kako se on mladi, kada ustap
slidi .... sve se onda vidi. A. Kanizlid roz. 13.
Jer se mjesec cesto mladi. D. Surrain (iz nar.
pjesme sarajevske).
b) mladinati se, t. j. graditi se mlad (a
ne biti). Samo u rjedniku Vukovu (sich jung
machen, juventutem alTecto).
c) jagniti se. Izmedu rjecnika samo u Vu-
kovu (mladiti se, jagniti se s primjerom iz ogl.
sr. 135: Da izjavim na Kopi}e ovce, da se one
na Kopiju mlade). Upajivase se stoka gledajudi
u prutove i §to se mlada§e, bijase s bijegom,
prutasto i sareno (govori se o ovcama i kozama).
D. Danicid 1 mojs. 30, 39.
MLADIVO, n. bice isto Sto mladica pod d.
Samo u primjeru : Koji prisad ne tira mladivo,
ako kalam ne stoji na krivo, da se nije prijubio
kori. nomu steta u zili se tvori. (Sa strane tu-
maii to 2^i'^ac u prozi ovako: Kad pricip dobro
se ne mladi, ako je dobro prirastao, tako je u
zili falinga). J. S. Eejkovid 184.
MLADJAK, mladjaka, m. mladi mjesec, mla-
dijak, mladak, nov^ak. Izmedu rjecnika samo u
Vukovu (mladjak, novjak s naznakom, da se
govori u Hrvatskoj). Da se s naznaccnijem akc.
govori u Lici, to potvrduju V. Arsenijevic i J.
Bogdanovid. Prvi od te dvojice pise: Kad se u
Lici zgleda mladi mjesec, onda gdjekoji govore:
„ Mladi mladjuCe ! atari starjade ! Kad tebe zmija
ujela, onda i mono glava zabolelal" Lik mladjak
postao je od starijega mladhjaki.; buduci da je
tu izmedu d i j stajalo b, zato od dj nije na-
stalo d; pored mladtjakT. govorilo se nekad i
mladijak'j>, koje se takvder do danas sacuvalo
(vidi tamo); lik pak mladak nastao je u vrlo
MLADJEN
823
1. MLADJENAC
staro vrijeme od mladjakt (gdje izmedu d i j
nije nista stajalo). Likovi mladbjak^L (Hi mla-
dijak-B) i mladjaki. morali su vee i u starini
hiti u porabi, ali jedan u jednim narjecjima,
drngi u drugima. To vrijedi i za likove netjak
— necak, rodjak — rodak. Da je u svijem na-
rjecjima nekad bilo mladbjakij, bilo bi danas u
svima mladjak ; a da su nekad sva narjeija
imala mladjak^., bilo bi danas svuda mladak.
MLADJEN, m. inusko ime, koje glasi i Mladen
i Mladin i Mladen (vidi tamo). U rjecniku Da-
nicieevu (Mladenb) s potvrdama is xiv i xv vi-
jeka. Jos ima Mladenb i 1^. Stojanovic hris.
209 (iz XIV vijeka). Nije sigurno, da se doista
e (i) izgovaralo, ako se ipisalo; moze se (poradi
nesigurnosti starih cir. spomenika u porabi
slova i) misliti, da se na svim pomemitim mje-
stima upravo ima citati -e-.
1. MLADJENAC, mladijenca, m. infans, puer,
iuvenis, sponsus. U nom. sing, stoji -je- zato,
jer je slog kratak, a kratak je zato, jer se ne
nalazi pred dva konsonanta; tako je isto i a
gen. plur. mladjenaca; u ostalijem je padezima
-ije-, jer stoji ispred dva konsonanta. Rijec se
nalazi i u drugim slav. jezicima: staroslov.
mladenbCb i mladenbcb (dijete), rus. M.^a;^eHe^'b
(dijete), ces. mladenec (mladic), po]. mlodzieniec
(mladic), ali se ne moze sigurno razabrati, je li
izmedu din prvobitno bilo e Hi e, a mozda su
obadva ta vokala iste starine.
1. Likovi.
a) mladjenac, mladijenca dolazi u juznom
govoru; od starijih pisaca imaju taj lik Vetra-
nic, M. Drzic, Zlataric, Divkovic, Rosa, Volti-
gija i Stulic, — dakle osim Voltigije sve sami
judi juznoga govora.
b) mladenac, mladenca dolazi u govoru,
koji ima i devojka, delo i t. d. mjesto djevojka,
djelo, a to je najjuzniji govor.
c) mladenac, mladenca dolazi u istocnom
govoru kao jedini u tome govoru obicni lik;
katkad se nalazi i u jtiznome govoru (nar. pjes.
vuk 1, 256, nar. pjes. petr. 1, 32), a nalazimo
ga i u cakavaca, kako dokazuju primjeri iz na-
rucnika, transitu, iz Kozicica, iz postile, iz Ant.
Dalmatina, iz prurokd, iz Budinica, Glavinica
i iz jacaka (ali u Glavinica i u jackama se na-
lazi i lik mladinac).
(I) mladinac, mladiuca je posve obican lik
u pisaca zapadnoga stokavskog govora; osim
toga nalazimo ga i u gdjekojih cakavaca (u
Vrancica, Glavinica, Michelangela i u nar. pjes.
istr.).
2. Znacena.
a. dijete.
a) uopjce. U rjecniku Stulicevu (mla-
denac [mladjenac, mladinac], infans, parvulus,
puerulus) i u Danicicevu (mladenbcb, infans sa
dvije potvrde iz xiii vijeka i s jednom iz po-
cetka xiv). Iznesenu mladencu tomu sustu semo
.... mladenbcu jemu sustu dvoje krbstenije
prije (govor je o Nemani). Sava pam saf. 14.
Mladencb vb jaslehb vbzlezestb (govor je o Isusu).
Mon. serb. 58. Jedali povelisi mi ml'cati jako
mladin'cu 'ne imustu prosta e:lasa? Starine 23,
93. V mladenci ali v zeni ni veliko pomnitje
(sic!) od sulz (t j. lako placu). Narucn. 82*.
Ako ne budete kako mladenci, ne vlizete v kra-
Jevstvo nebeako. Transit 80a. Mihovilu mladencu
josce sucu Teodora mati jego cesarstvo stroji.
S. Kozicic 44b. Ki jesi sakril ov od razumnih
i od raudrih i javil si je mladencem. Postila
(1562) 184. Nejake mladijence videci pri prseh
od majke. M. Vetranic 1, 130. Nijesam naufina,
mladijence da dojim. M. Drzic 420. Neka ne
budemo jako otroci mladenci ili malahta decica.
b. Budinic suma 104. Svijet, ki tad bjese nevinan
mladjenac. D. Zlataric 39*. Izgubise .... svu
dicicu i male mladince, sve mladide i svake
dusice. L. ^^ubuski pisma 54. Uzigro je u rado-
vanu mladjenac u mojoj utrobi (iz lat. exsul-
tavit in gaudio infans in utero meo. luc. 1, 44).
S. Rosa 181a. Nebo ce se i zem}a klanati tvom
mladencu, kad se stane radat (govori se Bogo-
rodici). Nar. pje^. petr 1, 32.
h) 0 djeci, koju je po kazivanu jevan-
delskom dao Irod pogubiti, da bi medu nima po-
gubio i Isusa. U rjecniku Vukovu (mladenci,
mladenaca, cetvrti dan po Bozicu, das Fest der
unschuldigen Kinder [29. Dez.], dies festus occi-
sorum ab Herode innocentium; — mladijenci,
mladjenaca po jugoz. kr. U Risnu na mladijence
rano u jutru biju djecu kakvom grancicom sale
radi govoreci; „Pusti zlo, uzmi dobro!" U rim-
skoj crkvi nije dan mladenaca ili mladjenaca
29 decembra, vec 28). Kako rodi se Hristos i
kako mladenci jego radi izbijeni bise (iz glag.
ruknpisa g. 1468). Arkiv 9, 98. Mladijenci go-
vore : mladijenci smo mali, Jesuse, neka znas,
koji smo podali za tebe zivot nas. M. Vetranic
2, 221. U ovi isti dan ovi sveti mladijenci bise
poklani. M. Divkovic bes. 107. Na dan mladi-
nac. I. Bandulavid 14a. Qd blagdaua sv. mla-
denac na 28 decemb. F. Glavinic cvit 426*.
Mladinci mucenici. B. Kasic rit. 70a. gvi sveti
mladinci, molite za nega. P. Posilovic nasi. 156*.
Glava Matije apostola i jednoga od mladenac.
J. Kavanin 327b. Mladinci stoje, jedan Isusu
govori : mladinci smo mi oni mali, ki smo zivot
nas podali. S. Margitic isp. 221. Krstene krvi,
s kojim su se krstili mladinci. A Bacic 277.
Predika na dan od mladinac. J. Banovac pred.
39. Kako znademo od svetih mladinacab, koji
su bili pravi mucenici. A. Kanizlic utoc. 607.
Irud u to vrime cini pobiti sve mladince, koji
se u Betlemu nadose. A. Kaci6 korab. 360.
Brezdusno u krvi mladinaca ruke svoje omacio.
D. Rapid 19. To se ocitova posli u nemilomu
zgubjonu sv. mladinacah. F. Lastri6 od' 296.
(Irud) ubojica krvopilni sveti betlemski mla-
dinaca. I. P. Lucie razg. 135. Pomor dicice pra-
vedne, koju mladince zovemo. I. Velikanovic
upu6. 1, 134. Irud se na to rasrdi, sve mladince
pomori. Nar. pjes. istr, 6, 39. Bio sam u nega
na mladjence {t. j. treci dan po Bozicu). U Stonu.
M. Milas. U Srbiji zovu Mladenci i 40 muce-
nika, kojima je dan 9. marta. Na Mladence (9.
marta) seju se rasadi i druga semena. M. D. Mi-
licevic ziv. srb.- 96. Zabe na koliko dana pre
Mucenika ili Mladenaca zakrekecu, za toliko ce
jos dana posle Mladenaca biti pod ledom. 97.
Oni obicno podsicaju sace, i to obiSno na Mladence
(9 marta). Zborn. za nar. ziv. 5, 101.
b. mladic, momak. U rjecniku Vrancicevu
(mladinac, adolescens), u Bjelostjencevu (mla-
denec, juvenis, juvenculus, pueraster), u Jam-
bresicevu (rnladenec, juvenis), u Voltigijinu (mla-
djenac, tenerello, giovanello, novello, sehr jung)
i u Popovicevu (mladenac, Jiingling). Ov mla-
denac novojui, ki je svezan tu zlocestu |ubavju.
Transit 250. Bi jedan fratar mladenac lip. 265.
Pali nog jednoga mladenca (iz lat. secus pedes
adolescentis. acta ap. 7, 57). Ant. Dalm. nov.
test. 1, 182b. Onda bote divojke vesele biti i
2. MLADJE.VAC
824
MLADOMISNIK
takajsG mladeaci i starci zajedno. Proroci 109^
Najde se u to vriice jedan mladinac od let 15,
imenom Paval. F. Glavinic cvit lO^. Kada po
gorah z drugimi mladinci na lov hojase 5la.
^ene ohole, a mladinci puni tascine. Michel-
angelo 39. Mimo prolazeci nikoji mladinci u
lijepom ruhu obuceni. A. Blagojevic khin. 40.
Nebukadnezar mladinac veoma zestok i pun
duha. D. Bogdani6 47. Kona pe}aj v stalicu, a
mladenca v hi^icu. Jacke 69. Easal sam mla-
dinac visoko i tanko. 134. Skokom skacu obadva
mladenca, do bijurna doskacu kladenca. Osvetn.
4, 30.
c. U jednoga jnsca m.\a.den&c znaci: mladi
dvoranin (franc, page, nem. Knappe). Stupivsi
K^. leta od razbora (t. j. sv. Ignatije) roditeji u
dvor kraja Fernanda spanolskoga za mladenca
podaliu ga. F. Glavini6 cvit 246b. Ki hteci sina
svoga u imanju obogatiti i u svitovnoj casti
uzvisiti u dvor kraja za mladenca polozi ga. 361^.
d. mladijenci su mladozena i mlada Za-
jedno. U rjecniku Stulicevu (mladijenci, novi
sponsi) i u Vukovu (mladenci. mladenaca, die
Brautleute, junge Eheleute, sponsus et sponsa,
juvenis maritus et marita, — mladijenci, mla-
djenaca, mladenci s primjerom iz nar. pjes. vuk
2, 43: Mladijence u derdek .svedose. — mla-
denci, mladenaca, mladijenci s priwjerom iz nar.
pjes. vuk 3, 206: I mladence u derdek .svedose
i s napomenom, da je to po juznom govoru).
Eto kolike griho u sebi uzdrzaje neposluh od
sinovah i kcerih. ...Sfco mislite od takova dilo-
vana sadasaih mladinaca? D. Rapic 92. Pak se
posli mladinci ne ]ube. M. A. E,e|kovic sat. 80.
Svemu rodu i piemen u na veliku cast, a naai-
jem mladjenciraa u najboji cas. Nar. pjes. vuk
1, 30. Nosi kitu sitnoga bosijka, da probudi
dvoje mladenaca. 1, 246. Ode majka, da budi
mladence. 1, 256. Kad je bilo vece po veceri i
mladence u loznicu sveli. 1, 584. Dode vreme,
da s' svedu mladenci, da se svode momak i de-
vojka. 2, 58. Kazu, da govore svatovi za mladi-
jence. Vuk nar. posl. 200. — Vrlo se rijetko
uzima mladjonac u sing, sa znaienem: mlado-
zena. Pri§adsi noc, kada sa svojim zarucnikom
u komoru ulizo (t. j. sv. Cecitija), tako rau poce
govoriti: slatki i pridragi mladince, jimam ti
ni§to otajno reci. P. Vranfiic ziv. 17. To se zna-
cene potvrduje i u Ivckoviceou rjecn. za sjevernu
Hrvatsku. — Isto je tako rijetko, da mladijenci
u plur. znaci: mladozene. Ovakovu, dragi mla-
dinci, trazite zaruciiicu, pak ne cote zabluditi.
D. Rapic 96.
e. V Ivckovicevu rjein. stoji, da raladenac
znaii isto sto djevstvcnik, t. j. (5ovjek, koji se
no miJGsa sa zenskom stranom. Vidi mladonastvo.
2. MLADJENAC, m. mjesto n Srbiji u okrug u
knezevackom. Niva kod Mladenca. Sr. nov.
1867, 123.
MLADJENACkI, adj. i vidi mladenacki,
MLADJENA^TVO, n. / mladenaStvo.
MLAl)JEN0Vl6, m. prezime. U rjecniku Da-
niciievu s potvrdom is xiv vijeka (Mladenovicb,
ali to bi se muglo cituti i Mladenovic, vidi kod
Mladjon). Mladjenovid (mcdu ,knezovima i via-
strlom naroda sluvinakoga'). A. Kafiic korab. 455.
MLAD.IENSTVOVATI, raladjonstvujem, impf.
biti mlndjennc, t. j. dijite. ISanw n primjeru:
Ideie Oospodb j)r6by raladeni.stvujo plbtiju ube-
iavb oth Iroda. Domontijan'i 812.
MLAD:^iETO, n. prolcie, t. j. uprnvo mlado
(eto. Mlndl^to, mlildlota, vor. D. Nomatiic (1884) 13.
MLAD^ICI, Mladjika, m. pi. mjesto pod mla-
dom grmovom sumom u ataru sela Pinosave fu
srezu vrucarskom u Srbiji). Glasnik, 19, 199
(ffdje je gen. krivo zabifezen Mladjika).
MLADNA, /. zensko ime. S. Novakovic pom. -3.
MLADOCNA KRAVA, /. isto sto mladacnu k.
(vidi tamo). Imam, vala Bogu, pet krava; dvije
su mi ozimacne, dvije mladoL:ne, a jedna steona.
U Lici. J. Bogdanovic.
MLADODUSAN, mladodusna, adj. nezan, mek.
Samo u Stulicevu rjecniku (delicatus, mollis). ~
Nepouzdano.
MLADOKOR, adj. koji je mlade kore. Samo
u primjeru: Deblo mladokoro biti mora (t. j.
kad se kalami). J. S. Rejkovic 143.
MLADOKOSAN, adj. koji je mlad, pa se lako
kosi. U rjecniku Vukovu (bez znaceiia). Mlado-
kosna e trava, pa e lako kositi. [/ Lici. J.
Bogdanovic.
MLADOLIJES, m. nekakva niva kod sela Done
Kupcine u Hrv., gdje upravo govore Mladoles.
D. Hire.
MLADOLICAN, mladolicna, adj. mladolik.
Samo u Stulicevu rjecniku (mladolican, mlado-
licast, juvenili vultu praeditus).
MLADOLICAST, adj. Samo u Stulicevu rjec-
niku; vidi rijec, koja je pred ovom.
MLADOLIK, adj. koji je mlada lica. Buduci
da je lice postalo od negdasnega likje (vidi
kod lice), ne treba se cuditi, sto mladolik znaci
onoga, koji je mlada lica; tako je i bjelolik
(koji je bijela lica) i bjedolik {koji je blijeda
lica). Izmedu rjecnika samo u Vukovu (mlad61ik,
jungen Gesichtes, faciei juveuescentis).
a) u navedenom znacenu. Ah ja nevojna !
vidim so izdvora mladolika i rumena. E). Rapid 460.
b) mlad: ovo se znacene razvilo iz onoga
pod a, jer onaj, koji je mlada lica, ponajvise je
mlad. Skupiv se puk velik, muzi, zene, dica,
tko star, tko mladolik, k Oziji se stica. M. Ma-
rulic 30. Od tada nosise poctonja velika Danilu,
ki biso razuma tolika, svi stari kolika tad ne
ne mogose bit, a on mladolika lita pocan nosit.
94. Samo nek je mladolika kora (t. j. n stubla,
kad sc kalami). J. S. Rejkovic 143. Sada imat
tko milujo voce, nega lako uzmlozati hoce i pi-
tomit ba§ od samonikah il' divjadi, kad je mlado-
lika 268.
MLADOLIKAST, adj. mladolik. Samo u Stu-
licevu rjecniku (juvenili vultu praeditus).
MLADO^ETAN, adj. koji je mladijeh jeta,
mlad. U rjecniku Belina (mladoljetui. giovnne),
u Voltigijinu (mlado)etni, tenerello, giovanello,
novello, schr jung) i u Stulicevu (mladolitan,
mlado|etan juvenis s primjeroin iz Gundidica,
koji se i ovdje navodi). Niko dite mladolitno
. . . . bugarscicu peti sede. D. Barakovic vila
195. Tada sa mnom postavice svi moji puci
odizgara vrh svetoga tvoga otara mladolitne
svim junci(^e. I. Gundulid 202.
MLADOJ^ETNICA, /. zensko mladijeh leta.
Samo u Stulicevu rjecniku (juvenis^.
MLADOl^/ETNIK, m. musko mladijeh jeta.
Satno u Stulicevu rjecniku (juvonis).
MLADOMISNIK, m. mladi misnik (vidi mi.>^nik
pod a. b). Samo u primjeru: NauSidemo mlado-
misnika od stvarih potribnih za redi sv. misu.
A. Kaddid 73.
MLADONA
825
MLADOST
MLADOI^A, m. true volu. Izmedu rjecnika
samo u Vukovii (Ochsonname, nomen bovi iiidi
solitum). F. Kurelac dom. ziv, 25. J. Bogdanovi6
(potvrduje za Liku). line se to tumaci (mczda
krivo), da se u Bosni i Here, daje govecetu, sto
se otelilo u mladom mjesecu. Zborn. za nar. ziv.
1, 310.
MLADONICAj /. dem. od mladona. Moj mla-
donica ka i zeravica. V Lici. J. Bogdanovic.
MLADOPUT, adj. koji je mlade puti, t. j.
tijela. Samo u primjeru : Kada bi kojigod od
vas .... ovu lipu, nakititu i mladoputu ce|ad
promotrio. D. Eapic 309.
MLADOEAST, mlada grana, sto iz korijena
izbije. U Ploci (u Lici) 1). Hire (nije sabi^ezio
ni akeenta ni roda ovoj imenici).
MLADORODICA, /. porodija. Samo u Jam-
bresicevii rjecniku (puerpera, u lat. dijelu).
MLADOSAN, adj. vidi mladostan.
MLADOST, mladosti, /. iuventus. Akc. je kao
u rijeci milost. Nalazi se i u drugim slav. jezi-
cima: slov. mladost, I'us. Mo^io^'^ocTb, ces. inladosf,
po^. mlodos6. Rijec imaju svi rjecnici (vidi pod
a), a najstarije sii joj potvrde iz xv vijeka.
a. mlado doba. Sa znacenem lat. iuventus,
aetas, iuvonilis, pueritia, tal. gioventu, giovi-
nezza, adolescenza, nem. Jugend, Jugendalter
nalazi se mladost u svijem rjecnicima (u Stuli-
cevu s primjerom is Gundulica: O mladosti tasta
i plaha, koja srues s nerazbora [str. 296), — u
Vukovii s primjerom [va]ada iz nekakve nar,
pjesme] : Oj mladosti, ludosti ! — i u Danicicevu
s jedmjem primjerom iz xv vijeka).
a) uopce. Primjera ima, osobito od xvii
vijeka mnogo; ovdje ih se naoudi samo nekoliko.
Kneza Ivanisa ne rotise za mladostb (iz xv vi-
jeka). Mon. Serb. 376. Ov grih uijednomu sta-
niju ni od tolika rizika koliko ludoj mladosti.
Transit 251. (Poginu) difne mladosti voj i slast
Jubezniva. P. Zoranic 11. Nitko ne mo;"e znati,
kuda ce mladac svoju mladost okrenuti, ali na
dobro, aliti na zlo. M. Divkovic bes. 65. Slije-
dedi ga sve me vrime u Juvenoj u pozudi mlados
kopnje, zivot ginu. I. Gundulid 231. Mladost ili
junost od 14 do 21 (let). F. Glavinic cvit 451a.
Kon bez uzde plaha mlados. Poslov. danic. Kad
mladosti polak prode, onu polu vec smrt glode.
V. Dosen 46*5. Da so dica krstjanski odhrane i
uzdignu od ditinstva do mladosti. I. Velikanovic
upuc. 8, 225. Mladosti se namladovo ! Nar. pjes.
vuk 1, 146. Ako sam ti brata pogubio, mene
jeste mladost zanijela, i ja sam se davno po-
kajao. 3, 466. A sjedahu pred nim stariji po
starjestvu svojem, a mladi po mladosti svojoj.
D. Danicid 1 mojs. 43, 33. Al' jo Luku starost
ostarala i pocela mladost ostav}ati. Nar. pjes.
istr. 1, 39. — U jednom primjeru uzima se
mladost o mladom mjesecu: Misecinu, koja sjaje,
gledaj sada u mladosti, a sad kaze vika dosti;
u starosti sad se zgrci, sada sjaje, sad pomrci,
nit zabasa u mladosti niti gine u starosti. V.
Dosen 260*.
b) provoditi (provesti) mladost. S vilami
u lugu provode mladosti zabivsi svu tugu i
svake zalosti (t. j. mladici). N. Na|6skovic 1,
237. U spilah ja stoju .... gdi mlados ja moju
bez druzbe provodim. M. Drzic 449. Hotih
mlados od zivota s liom (t. j.j vjerenicom) pro-
vodit. J, Kavaiiin 84a. Po kom se (t. j. seluj u
detinstvu svom igrala, mladost provodila. D.
Obradovic ziv. 78. Mlados ovako ruzno prove-
deuu slijedila je gora staros. B. Zuzeri 96. Sto
su oni proveli mladost uce6i nauke na tudijem
jezicima. Vuk pisma 17. Koji je proveo mladost
u samoj raskosi. M. Pavlinovic rad. 151. Ja sam
se rodio i svoju mladost proveo u arbanaskomu
primorju. S. I^ubiaa prip. 86. — D jednom pri-
mjeru vijesto provoditi uzeto je voditi poradi
stilia: Tko od plemica mlados vodi. J. Kava-
nin 129a.
c) Mjesto najjepsa mladost nalazi se u
pisaca cvijet mladosti; moglobi,ali ne mora biti
prema lat. flos aetatis. U rjecniku Bjelostjen-
cevu (mladost od 14 let do 25, cvet mladosti,
flos aetatis) i u Stulicevu (prva mladost, cvit
mladosti, adolescentia). Dali ce rastavit dusa se
od kosti u prvi moje cvit nezrele mladosti? D.
Kanina 141a. U sto si so tuzna uzdala, jeda u
u cvijet od mladosti? G. V. Bunic 29. Pak u
cvitu sve mladosti sasvim ovi svit ostavi. P.
Knezevic ziv. 38. Malo nakon toga snasla ga
smrt u cvijetu mladosti. M. Pavlinovic rad. 73.
Ostao udovcem bez poroda u naj}epsem cvijetu
svoje mladosti. S. !]^ubisa prip. 37. Uvjeravajuci
. . . . da je Petar iii umro g. 1762 u cvijetu svoje
mladosti. 113.
d) mladost s prijedlozima , kojima se
naznacuje vrijeme.
aa) s prijedlogom'iz. Dobro ce biti mla-
dicu, ako iz mladosti jaram uzbude nositi. A.
Gucotic roz. jez. 67.
bb) s prijedlogom od. U rjecniku Bjelo-
stjencevu (od mladosti, cum prima barba, ineuate
adolescentia). aaa) mladost bez pridjeva. Koga
smo shranili v nasem dvori od mladosti (iz xv
vijeka). Mon. croat. 83. Gospodine, ki od mla-
dosti cuval si me. F. Glavinii cvit 48b. Buduci
ustrp|enje imao i cekao nike misece i misece,
nike godine i godine, nike od mladosti do zri-
losti, a nike tja do starosti. F. Lastric ned. 21.
Juuaski je puno vojevao od mladosti do svoje
starosti. A. Kaci6 razg. 286^. Jer su ruke moje
u krv Judsku umocene bijuci boj od mladosti
do starosti. korab. 217. Kume Vuce, je li vjera
jaka, ko sto nam je od mladosti bila? Osvetn.
2, 70. Vo6 od mladosti bil decko dobar i lip.
Nar. prip. mikul. 87. — bhhj mladost s kojim
pridjevom. Pokorno zivjenje od prve mladosti.
P. Hektorovic 56. Bil sam u svakomu trudu ....
i u nevo}i tja od mladosti moje. A. Vita|ic
istum. 295. Koji bijase .... vojnik od mladosti
svoje. F. Lastric test. 20a. Da ih ob.sluzi jos od
prve mladosti. D. Basic 84. Od mladosti svoje
u manastiru odraiieni. A. Kanizlic kam. 175.
cc) s prijedlogom s. Mrtva u paklu uko-
paua ja bih s prve me mladosti. G. V. Bunic 30.
Takov cesto i s mladosti biva (t. j. kon). J. S.
Rejkovic 235.
fid) s prijedlogom u. aaa) u akuzativu.
Biti cist u mladost, biti veseo u starost. Zborn.
(1520) 10a. Trpeca brimena ne podnif u mladost
postena imena trudno j' stec u starost. D. Ba-
rakovi6 vila 7. Mnogi zele ziviti dugo vrime,
sto bi bo}e bilo za ne, da budu umrli u naj-
bo|u mladost. P. Posilovii nasi. 7a. Budi pro-
tivan tvojoj vo|i u mladost. K. Mazarovid 83.
Cestituje t&oX radost, sto zadobi on u mladost.
V. Dosen 169b. — bbh) u instrumentalu. Nad-
govaraj se s vojom tvojom u mladosti, zasto u
starost ne ces se modi odkinut od nih. Zborn.
(1520) 9b. Grijeh, ki uzgoji, u mladosti traje i
blijedoj u starosti. J. Kavanin 5b. Slideci put
otca svoga, po komu u mladosti putovase. A.
MLADOST
826
MLADOSKOPAC
Kacic korab. 281. Koji kako uzmu nike zle obi-
caje i slobodu sagrisivati u ditinstvu, onako i(h)
uzmlozaju u mladosti, slide u zrilosti niti i(h)
ostave u starosti. F. Lastrid ned. 18. Dali smrdi
u starosti gore nego u mladosti (t. j. grjesnik).
V. Dosen 88b. Ne mogu se nacuditi, kakvo je
nepostojanstvo cloveceskog srca, a najpace u
mladosti. D. Obradovid ziv. 73. Ko je rad, da u
starosti otpocine, u mladosti va|a da se trudi.
Nar. posl. vuk 142.
ee) s prijedlogom za. Mens care no kce
ozeniti za mladosti i |epote moje. Nar. pjes. vuk
2, 181. De pogiboh junak u tavnici za mladosti
i Jepote moje. 3, 411.
e) U diibrovackijeh pjesnika mjesto ja,
ti . . . . (ako se misli mlado cejade) dosta se cesto
nalazi mqja mladost, tvoja mladost .... Toj
nitko ne pozna neg' sama na svijeti ma mlados
zalosna, ka zeli umrijeti. N. Na|eskovic 1, 183.
Er s negovom ja mladosti u pokoju zivem dosti.
1, 206. Sto mladosti nase pate kroz |uvene
smrtne rane. 1, 238. Er bez lie mladosti zivjet
mi dodija. 2, 68 Mojojzi mladosti .... eto sve
sladosti tvoj pozor objavi. M. Drzid 13. Da ni
ovo moj mladosti jadni giasnik i tuzbeni. I.
Gundulic 29. Obrati se, nevjernice, jaoh, k iz-
danoj moj mladosti. 41. Moja mlados trpi i kusa
muke one sve najgore. 260. Mnogi^ bani i go-
spoda .... jesu mlados mu dvorili. G. Palmotid
1, 41. Pisi .... tuge, ke su srcu momu i ko
mlados moja cvili. P. Kanavelid u N. G. Bu-
iiica 16. Svak se z groba slavna odijeli .,• • .
samo mlados tvoja cvijeli nad grobome. G. V.
Bunic 38. — Na te je primjere nalik i ovaj :
0 daniee, o sestrice, podaj mene svjetlost tvoju,
da naresim mladost moju (govori djevojka da-
nici). Nar. pjes. vuk 1, InO.
b. mlada cejnd, mladez.
a) uopce, t. j. i muska i zenska. Vladase
se u ma Ijeta mlados svjetom od staraca. I.
Gunduli6 144. Od bugarskih mlados sela na igre
se kupi ove. 379. Imaju nastojat veoma, da bude
mlados alevana i podvignuta u vjeri krstjanskoj.
I. Dr2ic 268. Cijeca toga svud hoditi posilahu
mlados svoju, da uci zivjet i truditi, da ne stoji
u pokoju. G. Palmotic 2, 202. Sva trojanska
mladost plaha okol nega zejno stale. I. Zanotti
en. 8. Svaka Davidova pjosan jes .... djefiici
obrana, mladosti pomoc, starcima razgovor. I.
Dordic salt. :ivii. Drzani su . . . . uciti mlados
nauk krstjanski. V. M. Gucetic 72. Sva mlados
feka svetkovinu. D. BaSic 144. Koji ne imaju
stavna pribivana u komu gradu, kakono josu
vojnici, mladost uceda, putnici i drugi inostranci.
A. d. Costa 1, 197. 6to je od dubrovacke mla-
dosti? Jur i ona, koja nije stokla vlasa, po opa-
6inam je sagnela. A. Kali6 tri bes. 15. Vidoli
. . . . u zenama ispraznost, u mladosti razbludu,
medu rodacima nemir, medu susjedima omraze.
prop. 17. Ah mladosti moja pridraga, nu me cuj
za fcvoju koris. B. Zuzeri 27. U stanistu u6o6e
mladosti. I. P. Lucie izkaz. 19. I\Iilina je slu-
sati, kad so u druStvu mladost po6ne jodni dru-
Kijema podrugavati. V. Vrcovic nar. prip. 147.
Knez bi pozvao mladost obojega spola na vo-
seje. S. Skurla 122.
h) mu§kn mladei, momdad. Ova s kosami
i 8 pirlom od goapoj svu mlados zamami, najliSe
iivot moj. S. Menftetid 13. Opet leSkijoh vite-
vova mlados lijepom jozdi jozdom. I. (iundnlid
441. (fdje se mlados ajedinila od ostale sve Gre-
cije. G. Palmoti6 1, 119. Kijeh viteza. ko mla-
dosti kra|ica 6e bit dostojna. 2, 301. Na lijepoj
kad ravnini stoji spravne skup mladosti, da
ukaze u brzini mo6 sve snago i jakosti. 3, 20^.
Tu u druzbi bjese s nima mnogo turske jos
mladosti. J. Palmotic 208. Lasna ti si, o mla-
dosti, pustit za dvije erne oci od nebesa sve
Ijeposti. G. V. Bunid 4. Vidivsi toliku lipu mla-
dost. . . . Dosafat imaso toliko veseje, da . ... P.
Macukat 15. Od sve ove vojske neizbrojne, od
ove evjetne mladosti nakon sto godista ne C6
bit ziv ni cigli vojnik. D. Basic 71. Kod koga
sva mladost zanat naufiila je. M. Vodopic dubr.
(1868) 207. Zalosno je viditi toliko izudene mla-
dosti molakati vladinu sluzbieu mrsavo placenu.
M. Pavlinovic rad. 147.
c) Osobita su ova dva primjera, u kojima
vilina mladost znaci: vilina mladez, t. j. mlade
vile. Ovi dvor i ovi hram vilina gdje mlados
slobodna pribiva, da rajsku svu rados s veseljem
priziva. M. Vetranic 2, 108. Vilina taj mlados
poce me iskati, ne da mi u rados veselje obrati
.... ner da me rascvile i moj trud umnoze.
2, 124.
d) U tri duhrovacka pjesnika plur. mla-
dosti nalazi se u znacenii: mladici, momci. Sli-
site, mladosti, slisite, gospoje, s kolikom sla-
dosti ovaj vil sad poje. S. Mencetic 92. O svi-
tovne vi mladosti, tri krat, pet krat priblazene,
kim znat dano ni' grkosti zle |uv6ne. D. Ea-
nina H5a. Izbrane mladosti, za zledi ne imati
na vila liposti nemojte gledati. 125^. Mladosti
tim mile ubrat te sve zude, tobom da pribile
nih prsi ufude. M. Drzic 13.
c. Po jedan primjer ima za znacene: mladic,
mladica. a) mladic. Gdi lezi mlados taj kako
cvijet usahnut (govor je o mrtvu mladicu). N.
Na|eskovic 1, 194. — b) mladica, t. j. mlada
zena. Er pod suncem ni' mladosti, ku ces gledi
toli mnoga koli tebe (govori jedupka mladoj
gospodi). A. Cubranovid 151.
MLADOSTAN, mladosna, adj. isto sto mlad.
U rjecniku Belinu (mladosni, giovanile, adv.
mladosno, da giovane, juveniliter), u Bjelostjen-
cevu (samo adv. mladosno, po mladenicko), u
Voltiijijinii (mladosan, mladosna, tenerello, gio-
vanello. novello, sehr jung) i u Stuliceou (mla-
dosan s naznakom, da je iz Belina rjecn., —
mladostan, juvenilis, puerilis, mladostno prima-
Jede, aetas juvonilis, mladosui bijes, furor juve-
nilis, adv. mladosno, juveniliter, pueriliter). Ot
Uro§a ne bystt ceda, pone2e mladostsnb b§.
Giasnik 22, 227.
MLADOS, m.
a) musko ime. U rjedniku Danicicevu s po-
tvrdom iz xv vijeka. Potvrde donose jo§: Dec.
hris. 12. Mon. ragus. 2, 177.
bj zaselak u Bosni u okruzju sarajevsko}n.
Popis zit. bos. i here. 641.
c) potok, po kojem se tako zove i visoravan
uza n, u Srbiji u okrugu valevskoui. Etnogr.
zborn. 8, 882.
mladoSevica, /.
(i) selo u Bosni u okruzju travnickom. Popis
zit. bos. i here. 641.
b) nekakva hezdana jama u Po\icima (h
Dalm.J. Zborn. za nar. ziv. 8, 198.
MLADOSkOP, m. mladi skopac (brav). M.
Pavliuo%'id. Vidi rijei, koja sad dolazi.
MLADOSKOPAC, mladoSkopca, m. mlad
uSkopfen ovan Hi jarac. Meso od ovna mlado-
skopca .... Meso od kozla mladoskopca. Htatut
poj. 294.
MLADOSNICA
827
MLADOZENIN
MLADOt^NICA, /. neka niva u Policima
(u Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 201.
MLADOUMAN, adj. koji je mlada uma. Samo
u DanicicevH rjecniku (mladoumbnb, puerilis
animi s jednom potvrdom). Jegoze mladoumna
prclbstivb. Domentijanb 79.
MLADOVAC, mladovca, m. Samo u primjeru :
Crkve .... mnozijeh druzih praotaca, navlas sve-
tijeh mladovaca. J. Kavanin 319^. Mozda je
znacene: mladic.
MLADOVANE, n. nom. verb, od mladovati.
Izmedu rjecnika samo u Vukovu (der Braut-
stand, status sp onsae). U primjeru, koji dolazi,
mladovane znaci: provodeue mladosti. U sto mi
je moje mladovane, kad ja ne znam, sto je mi-
lovane (u nar.pjesmi iz Otuka u Slav.)'^ Zborn.
za nar. ziv. 7, 107.
MLADOVATI, mladujem, impf.
a. bez rijecce se.
a) biti mlad, provoditi mladost. Sto ga
nije mlada naucila mladovati i asikovati. Nar.
pjes. Vila (1867) 693.
b) biti mJdda, nevjesta. Izmedu rjecnika
samo u Vukovu, (Braut sein, sum sponsa).
c) vladati se kao mladic. Samo ii rjecnicima,
i to u Belinu (proceder da giovane, giovaneg-
giare), u Bjelostjencevu (juvenor), w Voltigijinu
(giovaneggiare, kindisch tun) i u Stulicevu
(juvenari).
b. mladovati se. Samo u Vukovu rjecniku
(u pjesmi mjesto namladovati se, die Jugendjahre
genug geniessen, juvenilem vitam vivere s pri-
mjerom iz nar. pjes. vuk 1, 141: Zdravjica se
nancsili, dobre srece naodili, mladosti se mla-
dovali, lepa zitka nazivili !). Pjevac nije mogao
uzeti namladovali, kako bi se u govoru reklo,
jer ta rijee ne ide u stih.
MLADOVIT, adj.
a) isto sto mlad. Samo u rjecnicima, i to
u Mikalinu (juvenilis), u Belinu (giovanile),
u Voltigijinu (giovanile, giovanesco, jugendlieh)
i u Stulicevu (mladovit, mladostan).
b) mladovita zona, t. j. zena porodija. V rjec-
niku Voltigijinu (puerpera, donna giovane, Kind-
betterinn). Od blagosova zene mladovite po ro-
denju. B. Kasic rit. 24.6. — U Belinu rjecniku
veli se (mozda krivo), da je mladovita zena ona,
koja je prvi put rodila (donna di prime parto,
primipara 544^).
MLADOVITICA, /. mladovita zena, porodija.
Samo u primjeru: Ako bude htiti dojci kojagod
mladovitica po rodenju. . .. ter bude prositi bla-
gosov od misnika. B. Kasic rit. 246.
MLADOVJECaN, mladovjecna, adj. isto sto
mlad, tipravo: koji je mlada vijeka. Samo u
Stulicevu rjecniku (mladovjecan, mladojetan).
MLADOVJECNOST,/. isto sto mladost, upravo
apstraktna imenica izvedena od pridjeva mlado-
vjecan. Samo u Stulicevu rjecniku (mladovjec-
nost, mladovjestvo, mladost).
MLADOVJESTVO, «. isto sto mladovjecnost.
Samo u Stulicevu rjecniku; vidi rijec, koja je
pred ovom.
MLADOVJERA (tako je zabi(ezen akc), m.
mladozena, vjerenik. U selu Mrcevcu u Dalmaciji
(u kotaru kotorskom). M. Resetar stok. dial. 252.
MLADOVNICA, /. porodija. Samo u primjeru:
Ove zapovedi tim ijudejskim mladovnicam . . . .
Bog ni dal ci6 toga, kako da bi mladovnice radi
zakona ili poroda bile grisne. Postila (1562) 182.
— Ispor. mladovitica.
MLADOVO, n. topogr. ime. a) zaselak u Bosni
u okruzju tuzlanskom. Popis zit. bos. i here.
641. — b) zem]iste u Srbiji u okrug u uzickom.
Vocnak mali u Mladovu. Sr. nov. 1871, 456.
MLADOZENAC, mladozenca, m. isto sto mlada-
zena, vjerenik. Vsaki mladozenac da je prost
prvo leto od vsakoga komuna i biri. Statut vrb.
172. Buduci dake po obicaju Asel sfojom dra-
gom Marcelom na prozoru jednom . . . . i tuj po
obicaju mladozenac §egajuci se mej sobom ....
razlika cvitja cvatihu P. Zoranic 47.
MLADOZENI, adj. zenidbeni. Samo u Stuli-
cevu rjecniku (ad matrimonium spectans s kri-
vom naznakom, da je iz Belina rjecnika). —
Nepouzdano.
MLADOZEiSTA, m. sponsus, upravo: mladi
zenik. U rjecniku Belinu (sposo, novellamente
ammogliato uomo), u Mikalinu (nuptus, spon-
sus), u Bjelostjencevu (neogamus, neomaritus,
nuptus, sponsus), u Voltigijinu (sposo, Brauti-
gam), u Stulicevu (sponsus s naznakom, da je
iz Bjelostjenceva rjecn.) i u Vukovu (Brautigam,
sponsus). Najstarije su potvrde iz pocetka xva
vijeka.
a) zenik, duvegija, momak (ili uopce covjek)
u vrijeme svoga vjencana. Umivsi ruke, jurve
sJ6t6i (t. j. sjedsi) za trpezom mladozena i ne-
gova zarucnica .... spomenu se zarucnik, da. . . .
M. Divkovic cud. 35*. Dozvavsi stari svat mlado-
zenu kako karajuci ga re6e mu. bes. 166. Kako
mladozena, ki izhodi od cerdaga svoga (iz lat.
tancxuam sponsus prooedens de thalamo suo. psal.
18, 6). M. Alberti 7. Nad svijem inijem mlado-
zena sred zbora se gizda toga. J. Palmotic 220,
Sto je Turcin pogubio sedamdeset mladozena.
Nar. pjes. bog. 125. Ne brini so, mladozena
Janko. A. Kacic razg. 154^. Gdi su svatovi, gdi
je mlada, gdi li mladozena? D. Eapi6 441.
Mladozena dode nu (t. j. djevojku) uzet, pirovat
i na svoj dom povestit. S. Rosa 180t>. Mlado-
zena, nuder gledaj, pak diveru mlade ne daj.
V. Dosen 159b. Svakom svatu po kitu bosijka,
mladozeni lepota devojka. Nar. pjes. vuk 1, 22.
Jeli zdravo kon zelenko pod mladozenom? 1, 43.
Isprosi je (t. j. djevojku) Krajevicu Marko, a
preprosi vojevoda Janko, prsten dao Ustupcicu
Pavle. Digose se sva tri mladozene. 2, 242. Svi
svatovi s mirom prolazili, zaostalo Ture mlado-
zena. 3, 2. Ovo su ti svati, a ja mladozena. S.
Lubisa prip. 79. Kad su nevestica i mladozena
bill obuceni (t. j. da idu u crkvu na vjencane).
Nar. prip. mikul. 31.
6) mladozene u plur. znaci: mladozena i
mlada zajedno, mladijenci. Kurat ima izaznati,
da nije koja zaprika meu mladozeiiami. L. Terzid
175. Kurat ima upisati u kniga od mladozena
ime muza, zene. 178. Daj da vasu nasljeduju
Jubav, vjernos i postene svi, koji so sadruzuju
takijem vezom mladozene. P. Sorkocevic 592a,
MLADOZENE V, adj. posses, od mladozena,
Saino u primjeru: Za mladozenevu kucu (ispor.
nekoliko. redaka iza toga na istoj strani: ku6i
mladozeninoj .... dolazi). V. Bogisic zborn. 247.
— Nepouzdano.
MLADOZENIN, adj. posses, od mladozena,
Izmedu rjecnika samo u Vukovu (des Brautigams,
sponsi). Kad je mladozenina ili djevojacka kuca
u zalosti. Vuk car. pjes. 1, 10. Podu put kuce
mladozenine. kovc. 79. Vojvoda u svatovima.
MLADOZENSKI
828
JMLADAHAN
koje pouajvise biva ujak mladozeiiiu. rjecn. s. v.
vojvoda.
MLADOZENSKI, adj. posses, od mladozefia.
Izmectu rjecnika sumo u Vukovu (Brautigams,
sponsorum, nuptialis). V tumacenu Vukovu ne
slaze se nemacka rijec s x>rvom latinskom; ne-
macka znnci ono, sto pripada mladozeni, a
latinska ono, sto j^fip^ida mladozenama. U jedi-
nom primjeru, koji se nasao, mladozenski znaci
isto sto mladGzeriin, dakle ono, sto pripada
mladozeni, ali to ce biti poradi stiha, t.j. uzeto
je mladozecska mjesto mladozenina, jer ova rijed
ne ide u stih. Mladozenska majka milostiva, na-
sadila gurie i jabuke. Nar. pjes. vuk 1, 13.
MLADSTVO, n. mladost. Samo u Danicicevu
rjecniku (mladi.stvo, pueritia) s primjerom iz
rukopisa xvii vijeka: Jegoze otb mladstva viz-
)ubi. Glasnik 11, 129.
MLADUH, m. prase od nekoliko mjeseci (ispod
godine). F. Kurelac dom. ziv. 68 (s naznakom,
da se govori u Istri).
MLADUNCE, mladunceta, n.
a) mladic. Samo u primjeru: To te neko
prevario i uvalio ti u ime sv. Nikole neko mla-
dunce, sto nalici sv. Stevanu (govor je o ne-
kakvoj ikoni, koju je zena kupila misleci, da
prikazuje sv. Nikolu). S. l^ubisa pric. 37.
b) isto sto mlclde pod b. Samo u Vukovu
rjecniku (sto vrlo mlado, n. pr. jagne).
MLADUNCIC (bice takav akc), m. isto sto
mladunce pod b. O jagancici, moji mladuncici!
Nar. prip. vrc. 187.
MLADUNICA, /. mladica, djevojka. Sa^no u
primjeru: Na lioj je (t. j. na babi) tako vezena
kosuja.. . . kao na kakoj mladunici. M. D. Mili-
6evic 3 dun. 63. — Mozda nom. i ne glasi mla-
dunica, nego mladunika.
MLADUSAC, mladusca | m. stogod vrlo
MLADUSaK, mladuska/ mlado, nezno. Samo
u Stulicevu rjecniku (tenellus, tenellulus). —
Nepouzdano.
MLADUSICA, /.
tij prasica od nekoliko mjeseci (ispod go-
dine). F. Kurelac dom. ziv. 63 (s naznakom, da
se govori u Istri).
b) samo u Stulicevu rjecniku: mrkvjela
mladu§ica, pastinaca recens, dakle: mlada
mrkvjela.
MLAD, mlada, m. Akc. je u lok. sing, mlddu.
*i) mlad vinograd, sad. Samo u Vukovu
rjedniku (junger VVeiuberg, vinea recens).
b) mlada gora. Ne dadu u Hrvatskoj sici
mlada. V sjevernoj Balmaciji. J. Grupkovic.
r) bi}lca, koja se zove i mldda (vidi tamo).
Oko Vinkovaca. S. Pavifiii.
(I) mladi mjesec, mladak. Izmedu rjecnika
samo u Popoviceou (Neumond). MIdj, gen. mldja
(tako je zabilezen akc), novilunium. D. Nema-
nii (1883) 13,
1. MLADA, m. ime od mila mjesto Mladen.
D. Daiiicio, nid jug. akad. 26, 62.
2. MLADA, /. ime bi^ki. Izmedu rjecnika snmo
u Vukuvu (trava crvonoga, a ima je i bijeloga
cvijota, hohhviirzoliger Tanbenkropf, fumaria
bulbosa lynjcskuin: bulvosaj Linn.). U izdanu
'J. lb\)8. poatarlcna su uicna lat. imena: Gory-
diiliM cava » Corydalia solida. 'J'ako ima i J.
Puii6i6 ilora boogr.' I'JO i S. Petrovid 84, — a
K. Crnogorac -Lj ima Fumaria bulbosa i Cory-
dalis cava, — G. Lazic ima hohlwurzeliger
Taubenkropf, Corydalis (Fumaria) bulbosa.
3. MLADA, /. zemjiste u Srbiji u okrugu sme
derevskom. Vinograd u Mladi. Sr. nov. 1867, 187.
MLADAHAN, mladahna, adj. dem. od mlad,
ali cesto je deminutivno znacene zatrto, te mla-
daban znaci isto sto mlad. 0 postanu moze se
dvoje misliti: Hi je nastavak -ahan dodat osnovi
komp)arativa (mlad-i) Hi je osnovi pozitioa
(mlad) dodat nastavak -jahan. JJ rjecniku Be-
linu (mladahan, tonerello, tenerino), u Voltigijinu
(mladaban, tenerello, giovanello, novello, sehr
jung), u Stulicevu (mladahan, juvenis s nazna-
kom, da se nalazi u Gundulica) i a Vukovu
(mladahan, mladan, dim. v. mlad s primjerom iz
nar. pjes. vuk 2, 140; ne udrito mladano Bu-
garce i s naznakom za mladahan, da se govori
u Dubrovniku). Najstarija je potvrda iz pucetka
XVI vijeka (vidi prvi p)rimjer pod a, a). — Li-
kovi mladahan, mladahna sigurno se razabirajii
samo u pisaca, koji glas h pravilno upotreb(a-
vaju (kao sto su Dubrovcani i cakavci); a u
pisaca, koji h ne znaju pravilno npotreb(avati,
izgovara se na pr. mladana bez obzira, dali pisu
mladana Hi mladahna. Poradi toga mecu se
ovamo primjeri i za mladahan i za mladan, kad
u znacenu i onako nema razlike.
1. Adj.
a. 0 ce]adma.
It) uopce. Od koga vrjemena didio mla-
dahan jest, uistar ni razlucen od sluge. N. Ra-
niua 25b. Vaj meni .... da se tac izmorih mla-
jahna, neboga. H. Luci6 230. Sodoma jest tvoja
mlajabna sestra. Proroci 167. Djeve mladahne
pod posluhom svojijeh rodite} stojeii. B. Gradic
djev. 77. K nemu su se kupile sve devojke i
one mlajahne, druziuo. udovice. Nar. pjes. u P.
Hektorovica 21. Kad on (t. j. Lubmir) nu (t. j.
djevojku) mladahnu mladahan slijedase. D. Zla-
tari6 37h. E,uke zimajuci ,mladjani' divojci. D.
Barakovid vila 45. Jere svikolici malahni i mla-
dahni bise pogubjeni (govor je o sv. mladijen-
cima). M. Divkovic bos. 108. Ah u istok, care
Osmane, mladahan se jo§ ne puti. I. Gundulid
297. Jeda ne obsluZujes mlajahnoga sinka glavu
pridragu? I. Ivanisevic IOp. Divica mlajabna,
mlohava i nejaka .... podnosase. B. Kasid^is. 94.
S mladahnijom djevojcicam danke traje§. G. Pal-
motic 1, 124. Had bi dragoj da izusti, ko mla-
jahan mre za nome. J. Kavaiiin 253'\ Ja du
z dobre vo\e cagod budu moci nilajahnu krafidu
sluzit i pomodi. Oliva 14. Mou mladahuijem
djevicami .... ovu pjesap svi pjevahu. I. Dordid
salt. 220. Ona jos divojcica mladana slavno dobi
neprijateja. F. Lastrid test. ad. 81>i. Tu pogibe
mladan kardinale, po imenu mudri Cesarino. A.
Kacid razg. 9Sl>. Sv. Nikola od Tolentina dok
jost mladan bijase . . . . u romete otide. D. Rapid
303. Koji je hristjaiiin toliko ili mladahan ili
star ili mlohav ili zatruden. I. M. Mattel 164.
Ko je mladan, nek se ruzom kit!. Nar. pjes.
vuk. 1, 576. Cujes, more, inladano Bugarde! 2,
141. Da no gubiiu mladane junake. 3, 491. Da
je sajom Livnu kamonomu, a na ruko Osmanu
mladahnu. Nar. pjes. marjan. 108. Razboli se
mlajahan junaco. Nar. pjes. istr. 2, 128. Budi
moja, mlajabna divojko! Hrv. nar. pjes. 2, 426.
— Ovamo se moze dodati i prim jer: NastojaSe
vidbati i uditi ono mlajalmo krstjan.stvo, koje
se obradase na viru Isukrstovu. B. Kasid is. 104.
b) s dopunamu. Jes toj podobno biidud
ti godisti jos takoj mladahna vidjeti. F. Luka-
MLADAHAT
829
MLADENE
revic 214. Slavno pricekati . . . . cara mladahnoga
liti, starca dilom. I. T. Mrnavic osm. 27.
b. 0 zivotinama. Ne jidiso kokoscice, da
,mladjahne' kobilice. M. Marulic 268. Prodavahu
.... mladahnijeh mnoz juncica. G-. Palmotic 3,
21''. Tad mladabnijem jagancima pospjesno se
goste i stuju. 3, 47a. jer zivine godbu hoce
svako, osobito mladani purici. J. S. Rejkovic 282.
c. 0 stvarma. Lipost ona i mlajabna
srdacca tvrdost .... vazda mi &rdacce grizise.
P. Zoranic 6. I vi travice drobuahue, puscajte
zraste mlajahne i cvitjem se naresite. 5.5. O mla-
dahni moj mjesece, sini |ubi tvojo.j, sini (govori
draga dragome). I. Gundulii IHO. Hitrinom
desnice jos mladabne pastijerska je tvoja praca
.... pogodila. B, Zuzeri 42. Sitno sici koprive
mladane. J. S. liejkovic 196. Gdi mladane na-
laze se brsti. 334.i '
d. 0 vremenu. U mladahna svoja lita
svaka od vas, lijepe moje, grli rados. I. Gun-
dulic 382. U mladahna tvoja Ijeta potlacio si
Turks ohole. 399. Ka daleco od |ubavi mla-
dabne bi dni provela. G. Palmotic 1, 42. Ka
s tobome u mladahna tvoja Ijeta .... za|ubi se
od djeteta. 1, 248. Iz mladahnijeh joste dana ....
vjerenica obecana djetetu jo bila meni. 2, 169.
Premda sam bila ja mladani lita. A. Knezovid
84. On je jos od mladani svoji godinah ukazao,
da ... . A. Tomikovid ziv. iii.
2. Adv. Satno u primjeru : Tako su .se medu
liimi od mladahna zajiibile. I. Gundulic 458.
MLADAHAT, mladahta, adj. isto sto mlada-
han (mladayi). Izmedii rjecnika samo u Stuliceou
(juvenis s naznakoin, da se nalazi u S. Mence-
tica). Nalazi se samo u knizi iz svrsetka xv vi-
jeka i u pisaca xvi v. Povrati so put negova
kakono put ditida mlajahta. Bernardin 44 Mla-
dahta diklice, pri me tvoj rani stril. §. Men-
cetic 103. Dali me c izgubit toliko mladahta?
129. Radi plemenite gospoje mlajahte tako uzo-
rite, tako ohojahte. H. Lucie 245. Da pravo
mlajahti zovos se Dorencin. 256. Ja ka bih u
njegah razbludnih hranena mladahta ter luda
djevojka. D. Ranina 129*. Tere razbiraj gla-
30ve, ca devojka mlajahta klikuje. Nar. pjes. u
P. Hektorovica 22. Dali je zla jubav . . . . i tebi
(stamp. ,tebe') stravila mladahto srce toj, mla-
dahat ter tuzis i u srcu nepokoj 6utis? M. Drzic
109. Er me je stid i sram, da prsi otvorim jaki
sve mladahtu i cistu djevicu. 421. Utec da ce
mod mladahta jedna vil prida mom, ki sam brz.
D. Zlatarid 52a.
MLADAHNOST, /. isto sto mladost, upravo
imenica izvedena od pridjeva mladahan. Samo
u inimjeru: Vlada . . . . je pokugala, da narodnoj
misli nametne privjes, da se ne vide ziv|i cvje-
tovi nezine mladahnosti. M. Pavlinovid razl.
sp. 296.
MLADAK, mladaka, m.
a) mlad mjesec, mladina. U rjecniku Popo-
vicevu (Neumoud) i u Ivekovicevu. Govori se
gdjesto po Slavoniji. T. Maretic. S. Ivsid.
b) bilka. Corydalis cava. B. Sulek im. S.
Petrovid xvi (na str. 34 grijeskom ,mladik') —
Vidi 2 mlada.
1. MLADAN, Mladana, m. prezime (upravo
ime pa sluzi za prezime). Imenik (1906) 444.
2. MLADAN, adj. isto sto mladahan (vidi
tamo).
MLADANICAN, mladanidna, adj. isto sto
mladahan, mladan. Izmedu rjecnika samo u
Vtikovu (dim. v. mladan s primjerom iz nar.
pjes. vuk 1, 613: Susrete ga mladanidan Jahia
braine).
MLADAR, m. Samo u Stulicevu rjecniku^
gdje se kaze, da znaci isto sto mladar (vidi
tamo). — Nepouzdano.
MLADARIJA (jamacno je takav akc), f.
mladez (miiska i zenska). U rjecniku nijednom.
Mo2e li tko vece puta na dan u post jisti?
Mogu mladarija dvadesefc i jedaog godista. F.
Matic 75. Niti se pusta, da mladarija u istom
mistu isto govori. M. Zoricic osm. 146. Iskupi
se iz svega sela mladarija muska i zenska. Ma-
gazia (186(3) 78. Mladarija vice: ja sam dobar,
eto ti tamo moje babe: V. Vrdevid igro 20. Uz
to misli mladarija, kako do se inace zabavlati.
M. Pavlinovid razl. sp. 155. Mladarija (tako je
zabi^ezen akc), mladez, mlada vrsta |udi. U ri-
jeckoj nahiji u Crnoj Gori. A. Jovidovid.
MLADAST, adj. Samo u Sulekovu rjecn zn.
naz. kao izraz iz podrucja botanike za nem.
mondformig, tal. a mezza luna, semilunare.
MLADASaN, mladasna, adj. dem. od mlal.
Izmedu rjecnika samo u Stulicevu (juvenis).
Govori se u Lici, na pr. Petar je mladasna sina
ozenio. J. Bogdanovid.
MLADATI se, mladam se, impf. isto sto
mladiti se, mladinati se. Govori se oko Vinko-
vaca i znaci: ciniti se mladim, nego sto je tko
u istinu. S. Pavicid.
MLADE, n. mladica, graniica, sibfika. Samo
u Stulicevu rjedniku (,mladje', germen, surculus
s naznakom, da je iz glag. brevijara). — Ne-
pouzdano.
MLADEHAN, adj. isto sto mladahan, mla-
dan. On na vodi najde mlajehnu divojku.
„Dobro budi prisla, mlajehna divojko!" Nar.
pjes. istr. 2, 111. I opremi mladehnu divojku.
Hrv. nar. pjes. 5, 152.
1. ML ADEN, m. musko ime isto koje i Mladen.
Izmedu rjecnika samo u Vukovu. S nomo ruza
berijase Mladene. Nar. pjes. bog. 141. (stamp.
Mladene, ali mjesto -n- mora biti -n-, vidi na
str. 418). — Sluzi i kao prezime (u okolini Sa-
rajeva). Etnogr. zborn. 11, 103.
2. MLADEN, adj. isto sto mladan, mladahan.
Izmedu rjecnika samo u Vukovu (mladen, mla-
dan s primjerom iz neke nar. pjesme : A kad
vidi mladeni divere). Povikase mladeni causi.
Nar. pjes. kras. 10. Progovara mladeno trgovce.
90. A ja imam mladenu kadunu, skoro sam je
sebi dobavio. Nar. pjes. vuk 6, 393. Tko j©
mladen, neka cvide here. Hrv. nar. pjes. 1, 565.
MLADENA, /. zensko ime prema muskome
Mladen. Potvrda je samo u I. Dordida pjos. 95,
gdje je stampano ,MladJBna', koje se moze citati
i Mladjena i Mladena.
MLADENCI, mladenaca, m. pi. Samo u Vu-
kovu rjecniku; vidi mladjenac pod d.
MLADENOVIG, m. prezime. Glasnik 21, 6ft
(iz konca xvm vijeka). Rat 369. 6em. pakr. (1898)
28. Bosnak (1908) 126.
MLADENSTVO, n. mladost. Samo u Stuli-
cevu rjecniku (minor aetas). — Nepouzdano.
MLADENE, n. notn. verb, od mladiti i od
mladiti se. Samo u Vukovu rjecniku (1. die
Affectation, jung soin zu wollen, affectatio juven-
tutis. 2. das Lockern, to pulverare s naznakom,
da se govori u Dalmaciji. 3. jagnene s nazna-
kom, da se govori u Crnoj Gori).
/ J
MLADESINa 830
mladeSina,
a) m. mladi, nizi, podloznik. Bijec je na-
cinena preyna starjeSina. Izmedii rjecnika samo
11 Vukovu (in der Eedensart: on ti je i starje-
sina i mladesina, der Untergeordnete, inferior).
Jest se kraju rjepo napravio, mladesine kona
prepravise. Hrv. nar. pjes. 1, 86. Esu li moje
mladesine zdravo kod kude? U Lici. J. Bogda-
novic. Predstavnik zadruge zove se staresina, a
8vi drugi mladesine. U Srbiji oko Vajeva.
Etnogr. zborn. 8, 502.
b) /. coll. mladez. Samo u jednoga pisca.
Domacini s pomodi mladesine ubijaju prasce
(stamp. ,prace'), pale ih. M. Vodopic dubr. (1870)
19. Nakon vedere mladesina razide se po su-
sjedstvu, onde da popjeva, oade da poigra. 22.
MLADEVI, m. pi. upravo plur. od ml&d (vidi
tamo pod a i pod b). Niva u Mladevima (zem-
liste u Srbiji u okrugu sabackom i u va^evskom).
St. nov. 1873, 228. 611., 1875, 1079. Ima i
Etnogr. zborn. 8, 770.
MLADEVINA, /. ime bilki Helleborus viridis.
U kajkavaca, koji mjesto -d- imajic -j-. B.
Sulek im
MLADEVKA, /. ime bi}ki. Vaccinium uligi-
nosum. U kajkavaca, koji mjesto -d- imaju -j-.
B. Sulek im.
MLADIJA, /. vis u Srbiji. Etnogr. zborn.
11, 313.
MLADIK, mladika, m. izdanak iz drvetajedno-
godi§ni, Jetorast. \j. Stojanovid.
MLADIKA, /. mladica, grancica, siblika. Samo
u primjeru: U takvom slucaju mladika se po-
vija. M. D. Milidevic skol. 13/14.
MLADINE, /. pi. neka utrina u Srbiji u oko-
lini Biograda. Etnogr. zborn. 5, 1034.
MLADOVIC, m. prezime u Srbiji izvedeno od
imena Mlado (t. j. Mladen), kojemu nema po-
tvrde. Etnogr. zborn. 6, 633.
MLADfeICA, /. vidi mlajsica.
MLADOVIT, adj. isto sto mladahan, mladan.
Samo u primjeru: Jer je Mande i odvece lipa,
mlajovita i visoka kipa. Hrv. nar. pJ9s. 2, 405.
Poradi -o- nepromijenenoga (zbog palatala) u
-8- ispor. kiSovit, mjeSovit, raiovit (alt ognevit,
zmajevit).
MLa6iC (tako je zabijeien akc), m. prezime
u Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 304. — Nejasno je -g-.
MLAGINAC, Mla^inca, m. prezime u Vranskoj
Pcini. Etnogr. zborn. 5, 219. — Nejasno je -^■.
MLAHAV, adj. isto Sto mlohav, t. j. slab.
Izmedu drugih slav. jezika nalazi se mlahav
s istijem znaienem jo§ samo u slovenskom. Posta-
ne tamno. U rjecniku Bjelostjen6evu (mlahav,'mlo-
hav, debilis, imbecillis . . . . s naznakom za mla-
hav, da je ,dalmatinska', t. j. stokavska rijec, —
adv. mlahavo, dobiliter, languide, tepide). u
JambreSicevu (debilis, languidus), u Voltigijinu
(debole, mescbinello, fiacco, schwach, kraftlos)
iu Stulicevu (mlahav, mlohav s naznakom, da
je iz Habdeliceva rjein.). Ostala na5a nastojana
ili zaf.ti.stamo ili mlahavo izvrSujemo. E. Pavid
jezg. IU>. To je slabost mlahavoga mu2a pustit
?.eiiu, da se avrh nog pruZa. M. A. Rojkovid sat.
142. I koji so odhranio meko, pak je mlahav u
2ivotu. 1G4. IznaSaSda . . . . i vjeStine odvradaju
mlahave (itamp. ,mlahve') pameti od BoZjih
cudeaa. M. Pavlinovid razl. sp. 422.
MLAHAVITI, mlahavim, imp/, slabiti. Samo
u rjeinicima, i to u Bjelostjendevu (mlahavem,
MLAK
langueo, languesco, — mlahavem, slabo cinim,
debilito, labefacto), u Jambresicevu (debilito,
slabim, mlahavim u lat. dijelu) i u Voltigijinu
(mlahaviti, languire, indebolirsi, snervarsi, sich
abmatten, entkraften).
MLAHAVOGA, /. slabost. Samo u rjecnieima,
i to u Bjelostjendevu (mlahavoda, mlahavost,
mlohavost, debilitas, imbecillitas, languor ....),
u Jambresicevu (debilitas, languor) i u Volti-
gijinu (mlahavoca, mlahavost, fiacchezza, debo-
lezza , spossatezza, snervatezza, Sch^vachheit ,
Kraftlosigkeit).
MLAHAVOST, /. Samo u rjecnieima, i to u
Bjelostjencevu (s naznakom, da je ,dalmatinska',
t. j. stokavska rijec), u Jambresicevu (debilitas,
languor u lat. dijelu) i u Voltigijinu (uz rijed
mlahavoca).
MLAHIV, adj. mlahav, mlohav, slab. Samo u
jednoga pisca. Jer jos zima kucanina vara i u
marvi ucini mu kvara, osobito, koja je mlahiva.
J. S. Eejkovid 153. Gu§cidi su mlahivi na pasi,
kisa lako ne i vitar plasi. 282. Kad vrucinom
mlahivo je tilo, bo}e b' mlako kupaliste bilo. 346.
MLAHOST, /. mlahavost, slabost. Samo u
primjeru: Naucite me .... zagrliti kripost i u
noj .... napridovati odaguavsi od mene svaku
mlahost i nepomnu. P. Radovcic nac. 445.
MLAHOVITOST, /. mlahavost, slabost. Samo
u primjeru: Majka crkva gleded |na mlahovitost
nasu tilesnu tako ostru i ocitu pokoru ne na-
reduje kano prije. G. Pestalid 125.
MLAJSiCA, /. mladica, 'mlada zena; -j- je
po cakavskom govoru mjesto -d-, koje bi bilo u
stokavaca, da imaju tu rijec. Samo u primjeru :
Ona poja dvi mlajsici i jvrhu one, ka gredise
sprid, bise se naslonila. Starine 23, 75.
MLAK, mlaka, adj. tepidus, ni hladan ni vru6.
Akc. je kao u jak, lud, \ut. Postane tamno; ne
nalazi se ni u slavenskim ni u drugim indocor.
jezicima rijeci, koje bi glasovima i znacenem od-
govarale. U rjecniku Vrancicevu (tepidus), u
Mika}inu (mlak, ni vrud ni studen, tepidus), u
Belinu (cosa moderatamente calda, tepido, tra
caldo e freddo), u Bjelostjencevu (mlak, mlacan),
u Voltigijinu (tiepido, semicaldo, laulicht), u
Stulicevu (repidus, tepens, egelidus s naznakom ,
da se nalazi u Palmotica) i u Vukovu (lau,
tepidus). U knizevnosti se nalazi od xvi vijeka.
— Komparativ je mladi (vidi potvrdu iz Vuka
pod a, a).
a. mlak u pravom smislu.
a) uopce. Ter od te zivine (t. j. od sala-
mandre) cudo je na svijeti, bez mlake vrudiue
gdjo mo2e zivjeti. M. Vetranid 1. 276. A sunadce
mlako u vrijeme u svako zeloncom odijeva bla-
Zeno poje toj. 2, 41. Nu pozrite tuge nase ter
umorit nas nemojte, neg' li mlako juhe vase
studenijeli nas vi napojte. N. Najeskovid 1, 160.
Toj reksi naprije se na gvozdje tutako, u krvi
koje se hranase jos mlako (misli se mac). D. Zlata-
rid 89«. Bistrorn vodom i mlakome jedan zlatan
sud napuni. 6. Palmotid 3, 64b. U postavjenju
vode studone ili vruce ili mlako. I. Andid vrata
209. Juga vjetar poslati de, mlakijem daZdem
da ga okropi. I. Akvilini 101. Sipaj vb diniju i
mi(j) cedemb mlakiin bistrim. Glasnik 25, 35.
Koju ti vodu sciniS da je mlaka? P. KneJevid
osm. 243. U mlakoj vodi. J. Vladmirovid 8.
Nein' se zimus mlaka (h)ra.na, daje. J. S. Re}-
kovic 60. Kvas u lonac, na neg mlako vode. 343.
Bo|6 b' mlako kupaliSte bilo. 316. Kad mlakog
1. MLAKA
831
1. MLAKA
pwpiju napoja. 404. Ploveci frizak vitri6 usrid
vrilog lita cini mlako pramalice i razladiva
znojna cela. G. Pestalic 178. Sve iunake vode
u odaje, dobre kohe ii mlake podrurae. Nar.
pjes. juk, 87. Vodi nega u mlake odaje. 496.
U jezeru Skadarskome na onijem mjestima u
u dubini izvire voda, zato u nib, kao u mlacu
vodu, kako nastane jesen, navale uk}eve. Vuk
rjecn. s. v. oko. Svagda ib je u jutru prao
mlakom vodom. prav. sov. 92. Cu kroza san
neki vjetric leden, pa mlak i onda zgoja vru6.
Zborn. za nar. ziv. 7, 272.
h) mlak n shiibi imenickoj : na mlako Hi
na mlaku. Samo u jednoga pisea. Skupa jaja da
na mlaku cuva. J. S. Rejkovic 98. Dotle budu
u sobi na mlaku. 161. Poklopi ga i na mlako
moci. 343. On na mlaku u bugak se mece. 843.
Take sreden nek na mlaku stoji. 407.
b. u prcnesenom smislu kao spor, lijen,
mlitav.
a) 0 celadma. Rado se prihini, ki je na
dobro mlak. M. Marulid 236. Koliko se imaju
zastiditi mlake slugo Bozje. B. Kasic per. 89.
Zato studeni i mlaci ostajemo. nasi. 17. Redovnik
nepoman i mlaki ima tugovanje vrb tugovanja.
58. Redovnik mlak ima zalost svrb zalosti. A.
Georgiceo nasi. 70. Covjek jest mlak ali studen
i nepom^iv na stvari bozastvene. S. Matijevid
90. Lijenci mlaki i studeni .... stoje tute. J.
Kavanin 442'i. Tako smo mlaki i studeni u \\i-
bavi negovoj A. Kanizli6 uzr. 131. Mali gri-
jesi premda ne ubijaju dusu .... eine covjeka
mlaka u dusi (iz Int. venialia peccata .... red-
dunt hominem tepidum). D. Basi6 28-5. Zlo pro-
mis|ane cini, da je mlak covik u svom dilovanu.
M. Zoricic osm. 49. Lipov fiovjek, t. j. mlak,
lijen. Vuk rjecn. s. v. lipov.
b) 0 cemu bestjelesnom Hi apstraktnom.
Tretja pravda, koja ne uvodi u raj, zove se
pravda mlaka i slaba. M. Divkovid bes. 640.
Ako je ke (t. j. ate od vire) ucinil, toliko su
bill mrtvi i mlaci, da malo prude. P. E.adov6ic
nac. 62. Prikazujen, darivan i posvecujen sve
moje nevo|no i mlako srce. 489. Va^ vede jedna
(h)ura takove sluzbe nego jedno godi§te sluzbe
mlake i studene. M. Radnid 262b. Objetana nasa
mlaka ne placamo. J. Kavanin 294*. Koji uzrok
od smutne za duse mlake ! I. Marki 102. Kakva
]"e Jubav tvoja? kako mlaka i slaba? A. Ka-
niziid utoc. 634. Zastobo ne traze, kako se pri-
stoji i kako va}a, nego mlakim nacinom. D.
Rapid 80. Ovaka vola ne moze biti brez mlaka
i studena srdca. I. Velikanovid upud. 3, 60. Pri-
klonitog slugu uslisaj, gospodine Boze, makar i
na slabu i mlaku molitvu. G. Pestalid 37.
c) adv. mlako. U rjecniku Belinu (mlako,
tepidamente) i u Stulieevu (tepide, pigre, lente).
Ida u manastire ni dobrovojno ni sasma zlo-
vojno, negoli mlako. B. Gradic djev. 94. Ako
ga pokara (t. j. otac sina), mlako to cini. B.
Kasid zrc. 58. Nemoj iskati Boga s nepomnom
niti mu zaprosi milost mlako. M. Radnid 262*.
Vjeru sahranio sam srcem, djelom, ako i mlako.
J. Kavanin 334b.
1. MLAKA, /. lacuna, dakavci govore mjaka
(vidi zadne dvije potvrde pod a, a). Rijec toga
znacena nalazi se jos u nekim slav. jezicima :
slov. i ces. mlaka, malorus. M.iaKa, po]. mtako.
Postane tamno. Bijec je zabijezena u nekijem
rjecnicima, a najstarije su potvrde iz xtii vijeka
(vidi pod b, a, ff).
a. mlaka kao nom. appell.
a) bara, lokva. U rjecniku Bjelostjencevu
(lacuna), u Jambresicevu (lacuna), u VoUigijinu
(laguna, Pfiitze), u Stulieevu (lacuna, palus) i u
Danicicevu (lacuna sa dvije potvrde iz xiv vi-
jeka). U gorhe celo mlake (u navodenu meda) .
Glasnik 15, 300. Na mlaku kod Morave (u na-
vodenu meda). Mon. serb. 199. Vezanu rukami
i nogami u jednu mlaku, da se utopi, vrzo ju
vode. F. Glavinid cvit 228b. Voda ili mlaka
ona polag Antiohije takovu uze kripost, da
kigodir s liom se opirase, od svakoga betega
ozdravlivase. 229*. Padose (t. j. patke i guske)
u bliznu mlaku aliti lokvu. P. Vitezovid
kron. 170. Grisis prosto i slobodno kako i ona
pri|ubodinica, mlaka smrada paklenoga. D.
Rapid 114. Spusti oci ter jadno proplaka, da
s' od suza ucin' jedna mlaka. I. Zanidid 18. Vole
sa psim glad trpiti i s govedim mlaku piti. V.
Dosen 55b. j^ od vedeg pak oblaka na ognistu
pliva mlaka (t. j. u trosnoj kuci). 205*. Tirajud
konike (t. j. general Laudon) natira na mlaku
. . . . ca on ne posice ali ne porusi, pozirava
mlaka to sama zadusi. M. Kuhacevid 123. Zar
je cvida kita dracje, vrilo mlaka? A. Kanizlid
roz. 9. Mlaka, to jest mocvar. J. S. Rejkovid 215.
Kad su dosli do jedne mjaki, biti ju nutar. Nar.
prip. mikul. 108. Mlaka, lacuna. D. Nemanid
(1884) 20.
b) zicina, tekucina ; kao da je to u pri-
mjeru: Kako bi vino bila stvar od krSdenija ali
ima nika mlaka. Narucu. 5b. Vidi mlakost pod c.
c) jama, u koju se sto baca. Samo u Vol-
tigijinu rjecniku (fogna, Schundgrube).
d) pistalina. Samo u Vukovu rjecniku
(kao slatina, gdje voda pisti iz zemje s nazna-
kom, da se govori u Srijemu).
b- Mlaka kao nom. propr.
a) samo Mlaka.
aa) dva zaseoka u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 641. —
bb) selo u Hrvatskoj ii zupaniji bjelovarsko-
krizevackoj. Razdje}. hrv. i slav. 63. — cc) selo
u Slavoniji u zupaniji pozeskoj. 69. — dd) ne-
kakvo selo {Hi zaselak) u Hrv. (vajada u da-
nasnoj zupaniji modrusko-rijeckoj) spomine se
u dvije isprave xvi vijeka : Knez Ivan Herendid
z Mlake. Mon. croat. 257. Na Mriznici u kastelu
Mlaki. 836. — ee) nekakvo zemjiste u Srbiji u
okrugu aleksinackom. §livak u Mlaki. Sr. nov.
1863, 398. — ff) nekakav potok u Hrv. zabi-
]ezen u lat. ispravama xiii vijeka: Secus rivum,
qui vocatur Mlaca. L Tkalcid monum. 1, 37.
Ad rivum, qui vocatur Mlaka. 2, 125.
b) Mlaka u svezi s pridjevima.
aa) Crna Mlaka, nekakvo zemjiste u
staroj srpskoj drzavi navedeno u Danidieevu
rjecniku iz isprave xiv vijeka. I danas se tako
zove nekakvo zemjiste u Srbiji u okrugu kruse-
vackom. Sr. nov. 1875, 915. — bb) 6ista Mlaka,
selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. Raz-
dje}. hrv. i slav. 27. — cc) Hajducka Mlaka,
zemjiste u Srbiji u okrugu smederevskom. Niva
na Ajduckoj Mlaki. Sr. nov. 1875, 730. — dd)
Mala Mlaka, selo u Hrvatskoj u zupaniji za-
grebackoj. Razdje}. hrv. i slav. 30. — ee) Suha
Mlaka, nekakvo selo u Slavoniji zabijezeno u lat.
spomeniku xvir vijeka. T. Smiciklas spom. II.
— ff) Velika Mlaka, selo u Hrvatskoj u zupa-
niji zagrebaikoj, — pusta u Slavoniji u zupaniji
srijemskoj. RazdjeJ. hrv. i slav. 30. 87.
2. MLAKA
832
MLAKOVIC
2. MLAKA, /. lijena zena. De e ono zena ona
zalosna mlaka! U Lici. J. Bogdauovic. — Po-
stane tainno.
MLAKA( J)ICA , /. vrijeme toplo (upravo
mlako) i mirno. Glas -j- moze se izgovarati, ali
se ne mora. Nastavak -a(j)ica nalazi se i u dru-
gim nekim rijecima, koje vidi u T. Maretica
gram, i stil. 297. IJ rjecniku Stulicevu (aer mitis,
dulcis, tepidus, malacia, temjjoris tranquillitas)
i u Vukovii (toplo vrijeme : sad su mlakaice,
gros36 Hitze, aestus s naznakom, da se govori
u Dubrovniku). Sto Vuk veli, da {mlaka(j)ica
znaci: vtlika vrucina, to je krivo; ispor. Mlaka-
jica je toplo vrijeme, tisina. L. Zore dubr. tud.
14. i\Ilakaica je ugodno toplo vrijeme zimi (rijetko
11 projeco i jesea, kad poslije jace zime zapuse
jug. M. villas rad jug. ak. 136, 236. U jednoga
piscn mlaka(j)ica znaci: tisina na moru. Kastor
i Poluc jesu zvijezde svijem pomorcim veoma
srecne, er kad izteku .... plahe vjetre promijene
u blagu mlakaicu, a u tisinu more sravnu raz-
srceno. B. Zuzeri 1.5. Ribe ako kadgod u vri-
jomo tihe mlakaice po skorupu od vode pobaraju,
opeta se kriju oncas. 16. Drijevo bijase ostalo
dosadivom mlakaicom bez cuska vjetra za puno
dana osidrano. 405.
MLAKAN, mlakna, adj. isto sto nilak, mlacan.
Siniiu u primjeru: Nemoj mlakan rijet; sutra cu.
J. ivavanin 3891^. — Jamacno je mlakan uzeto
samo poradi sroka s rijecju oplakan.
MLAKAR, m. prezime u nase vrijeme u Hrv.
Imonik (1906) 444.
MLAKA RIJEKA, /. zaselak u Bosni u okruzju
bUtackom. Popis zit. bos. i here. 641.
MLAKAST, adj. a) isto sto mlak. Samo u
Stulicevu rjecniku (mlakast, mlakav, mlak). —
h) pun mldkd (na pr. kakova zeinfa). Samo u
Jainbresicevu rjecniku (u kit. dijelu: lacunosus,
mlakast).
MLAKAV, mlakava, adj. a) isto sto mlak u
pravuni smislu. U rjecniku Stulicevu (mlakast,
mlakav, mlak). Ofa/HO tde mlakav i u znacenu:
blutav (o kakvom jelu). U rjecniku Vukovu
(uilakavo jelo, fade, insulsus). — b) mlakav isto
stu mlak u prenescnom smislu. U rjecniku Vu-
kovu (mlakav, mlitav s naznakom, da se govori
u Crnoj Gori; ta se ista naznaka Vukova pro-
teze i na znacene pod a).
MLAKAVICA, /. Satno u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da je isto sto i mlakajica.
MLAKA VODA, /. ime izvoru u Srbiji. Etnogr.
zborn. 11, 394.
MLAKE, Mlaka, /. pi. topogr. ime. a) zase-
lak, jedan u Bosni u okruzju sarajevskom,
drugi u Herctgovini. Popis zit. bos. i here. 641.
— h) zemliste, na kojem su nive, u okolini Bio-
grada u Srbiji. Etnogr. zborn. 5, 990. 994. —
*0 ime^ nekakvoj planini u staroj srpskoj drzavi
zabi\ezeno dvaput u ispravi xiv vijeka i otud u
Danicicevu rjeiniku. — d) nekakav brezufak (Hi
dolinaO " I'olicima (u Dalm.). Zborn. za nar.
iiv. 8, 192. 194.
MLAKIC,
(1908) 126.
prezime u na^e vrijeme. Bosnak
MLAK IN AC, mlakinca, m. ime izvoru u Srbiji
(u Sumadiji). Etnogr. zborn. 6, 807.
MLAK0(':A, /. isto .ilo inlakoat. Izmedu rjec-
nika snmo u Stulidevu (mlakoca, mlakost. mla-
fciua). Fotvrda ima samo u dva pisca. I tako
duse nase jesu .... ciscene od pjene lijenosti i
mlakoce. M. Radnic 429!''. Da uzvidi (t. j. Isus)
izgoneno iz tvoga srca sve ono, sto mlakocu
goji, neharnost, duhovno glusilo i nevjernost. L
M. Mattel 195. Pazi dobro, da to necesto pri-
cestjenje ne bude od mlakoce i od nehajstva za
tvoj duhovni napredak. 197.
MLAKONA, m. mlak covjek, mlitova. Izmedu
rjecnika samo u Vukovu (ein lauer [stamp.
laber] Mensch, socors). Govori se u Lici. On je
mlakona, ne primice nista u poslu, pa da gro-
movi pucaju. J. Bogdanovic.
MLAKOST, mlakosti (bice takav akc), f. ap-
straktna imenica prema pridjevu mlak, isto sto
mlaciyia, mlakoca. U rjecniku Vrancicevu (tepor),
u Mikajinu (tepiditas, tepor), u Bjelostjencecu
(tepor, tepiditas) i u Stulicevu (mlakoda, mla-
kost s naznakom, da se nalazi u Gradica).
a) u jif'nvotn smislu (rijetko). Duse sfeti... .
pokoj nam si ti u trudu, u vrucini mlakos sfaka.
B. Ka.sic nac. 95. Ona je zla mlakost, koja do-
hodi poslije vrucine, zasto ido k zimi; ali nije
zla, nego dobra ona, koja od studeni dohodi na
vrudinu. M. Radui6 501l>.
hj u i)renesenom smislu. Mlakos od duha
kakono kugu da bjezi. B. Gradic djev. 70. Da
jih (,yieh') ne prepricimo .... neharstvom ai
mlakosti od pameti. B. Kasic nac. 9. Od male
bogojubnosti i od mlakosti na sluzbah Bozjijeh.
zrc. 132. Ondi nahode .... snagu slabosti sfojoj,
prostenje od griba sfojih, uzezenja od jubavi u
mlakosti sfojoj. is. 2. Imamo se boliti velo i
pozaliti vrh mlakosti i nepomnosti nase. nasi.
246. A sad izrad truda i nase mlakosti grusti
nam se zivit. A. Georgicoo nasi. 37. S ovezijema
i druzijema ovacijem rijecima iraas se razgovarat
s Isukrstom, kada cujes (t. j. osjetis u sebi) susu
i mlakos. I. Drzic 349. Zarad mlakosti nase u
primanu darova cinimo se nedostojni. M. Radnid
262a. isus mlakos tuj pretece, kad ga zazva, a
on ne ufase. J. Kavaiiin 9ii. Mlohavscina, mla-
kost i linost unutarna, koje ostaju u dusi. A.
Kadcic 173. Cini, da jo mlak covik u svom di-
lovanu, a mlakost jo najgora za du§u. M. Zo-
ricic osm. 49. Po mlakosti i studeni covika,
koji nije vrstan sastat se zenom puteno. M. Do-
bretic 559. A mene za mlakost u sluzbi saju u
Mostar. M. D. Milidevid omer 66.
6') zicina, tekucina; kao da je to u primjeru:
Ako bi kr§cenje naredil, da bude va vini ali v
nikoj inoj mlakosti. Narufin. 5*J. — Vidi mlaka
pod a, b.
MLAKOSTAN, adj. isto sto mlak. Samo u
jednoj knizi. Evo jo§ter smo mlakosni i lijeni
6uvsi tolika zlamenja tvoja. B. Ka§ic nasi. 137.
Ako sam sada nepoman i mlakostan, kada se
pricestivam. 253. — Adv. mlakosno. Da k otaru
tvomu .... toliko mlakosno i studeno pri-
stuj)am. 285.
MLAKOSUSaN, adj. mlak i suh. Samo u
primjeru: Mlakosusno u misto sakriju. J. S.
Rejkovid 329.
MLAKoStINA, /. isto §to mlakost. Samo u
primjeru : Tje§im gnive i srzbine blagodarstvom
lakomosti, bogojubstvom mlakoStine. J. Kavaiiin
224*. — Sasma nepouzdano.
MLAKOVAC, Mlako vca, m. selo u Hrvatskoj
u zupaniji modru§korijedkoj. Razdjo). hrv. i
slav. 23.
MLAKOVIC, m. prezime u Hrv. zabi^ezeno
XVII vijeka. R. LopaSic urb. 286.
MLAKU^A
833
2. MLAT
MLAKU^iA (tako je zabijezen alec), f. a) isto
sto 1 mlaka, t. j. bara, lokva — b) isto sto
2 mlaka, t. j lijena zena. Ne primice ta mla-
ku}a u poslu, pa da grmi i sijeva. Oba znacena
za Liku zabi}ezio J. Bogdanovic.
1. MLAKVA, /.
a kao nom. appell. isto sto 1 mlaka, t. j.
bara, lokva. Nepravedni odaju vrteci se iz opa-
cine u opacinu kakono koleso iz mlakve u
mlakvu (iz lat. impii ambulant, rotantur etenim
sicut rota plaustri de lacula in laculam). F.
Lastric test ad. 80^. Sta pijos tu nozdravu
mlakvu? U Liei. J. Bogdanovic. — V Vukovu
je rjccniku znacene malo drukcije mlakva,
voda ili bara, koja se zimi ne smrzava (eiu
Fluss oder eine Lache, so im Winter nich: friert,
fluvius aut lacu3 uon congelans hieaie)
b. kao nom propr.
a) selo u Bosni u okruzju trarnickom.
Popis zit. bos. i here. 641; — sdo u Hrcatskuj
u zupaniji lickn-krbavskoj. Itazdje}. hrv. i slav.
10. U knizi Schem. segn. (1871) 26 i (1881) 24
jjise se to selo M|aka.
b) izvor u Srbiji u okrugu va(evskum.
Etnogr. zborn. 8, 834; — izoor u Srbiji u
okrugu sabackom. M. D. Milidevic knez. srb. 420
(ake. je tu zabi^ezfn Mlakva).
2. MLAKVA, /. Samo u Vukovu rjecniku:
nekakva trava za sijono (eine Art Pflanze, herba
quaedam s naznakom, da se govori ii Lici).
MLAKVE, Mlakava, /. pi. selo u Bosni u
okruzju sarajevskoin. Popis zit. bos. i here. 641.
MLAKVINE, /. pi. dio sela Fetnice u Drub-
nacima u Crnoj Gori. Mlakvine, a neko kaze
Lokvine po lokvastom — dolinastom — zemjistu,
na kome se od kisa voda zaustavja. Ta je voda
mlaka — topla, — pa otuda Mlakvine. Etnogr.
zborn. 4, 428.
MLAN, m. stap, koji se drzi u ruci te se nime
okrece zrvan. Na Krku. I. Milcetic. Mian, gen.
mlana, palus, quo lapis molaris versatur. D.
Nemanic (1883) 10. Potvrdu dunosi i Zborn. za
nar. ziv. 7, 323.
MLANCA, /. selo u Srbiji u okrugu rudnic-
kom S. Koturovic 446.
MLANCaNSKT, adj. posses, od Mlanca. Op-
stina Mlancanska. S. Koturovic 446 U K. Jo-
vanovica re6n. 173 glasi taj pridjev mlanacki.
MLASKANA, m. dubrovacko prezime. Mon.
ragus. 2, 21. 82. 103 (.Mlascagna')., 302 (,Mlas-
chagna')., 338 |,Mlascana'). To je tipravo tal.
2)rezime: Mascagna ili Mascagni. K. Jirecek
rom. 3, 44. — Vidi Mlaskohic.
MLASKATL vidi mjaskati.
MLA^KONIC, Jrt. dubrovacko prezime zabije-
zeno dcaput na pocetku xv vijeka. Spom. sr. 1,
49. K. Jirecek spom. 52. Iz prve od ovijeh kniga
nneseno je ovo prezime u Danicicev rjecnik. —
Vidi Mlaskana.
MLaSCaTL mlascem, impf. zvatati, mlatiti,
Samo u cakavaca. a) mlas(^ati, tal. masticare,
nem. kauen. Na Bracu. A. Ostojic. Vidi mjas-
kati. s kojim je bez sumne istovetno, samo je sc-
iz prez. zaneseno i u inf. — ft) mlascat, mlascem,
mlatiti, triturare Na Korculi Slovinac 1880, 87.
MLA§IN, m prezime u Vranskoj Pcini, plur.
Mlasini Etnogr. zborn, 5, 172.
MLASNIK, m. zem^iste u Srbiji u okrugu po-
zarevackom. Etnogr. zborn. 5, 407.
VI
MLASTVO, n. isto sto mladez. Samo u pri-
mjeru: Zov'te i uc'te mlastvo lino. J. Kavanin
375''. — Sasma nepouzdano.
1. MLAT, mlata (takav te biti akc.) m. ma},
cijep. U lok. sing, ce biti akc. mlatu, a plur. ee
bill mlati ili mlatovi. Nalazi se i u drugim
slav. jezicima s navedenijem znacenem: staroslov.
mlati., rus. Moaox'B, ces. mlat, po}. mfot; u dru-
gim indoevr. jezicima ne nalazi se rijeci, koje bi
etimologijom odgovarale.
a) ma}, veliki cekic. U rjecniku Vrancicevu
(malleus), u Mikn^inu (mlat, mlatac, mafic, mal-
leus), u Belinu (martello, maglio), u Bjelostjen-
cevu (mlat, kladivo), u Voltigijinu (martello
Hammer), u Stulicevu (mlat, mlatac, malleus,
marculus, baculus rudis s naznakom, da se na-
lazi u glag. brevijaru) i u Popovicevu (Ham-
mer). Udrite po nem (t. j. po zlatu) mlatom.
JStarine 23, 75. Da se dvizu vsaki s svojim oru-
djem: oruznici s meci, kovaci s mlati .... kra-
jaci s skarami. Korizm. 21b. Ti bise on, ki
nozem jezika tvojego klase nih (t. j. jeretike),
ti mlat i sikira, ka razbijas zube nih. Transit
1U3. >Ji li ric moja .... kako mlat, ki stina
mrvi? (iz nem. ist mein Wort uicht . . . . wie ein
Hammer, der Felsen zerschmeisst? jerem. 23, 29).
Proroci 100. Po kozi (t. j. na sedlu) od zlata
mnogo bise cvitak novih prem spod mlata i
spod hitrih dlitak. B. Krnarutic 4a. Ta lopatu
prosi, cim se japno grne, a ta zemfu nosi, ter
mu rame trne, ta kameu podvrne, ta po mlat
posa}e. D. Barakovic vila 55. Vece krat po glavi
lupnu jednijem gvozdenijem mlatom. B. Kasic
per. 185. Hamerloin prezimenora, to jest mlat,
majic. nasi. xi. Ni ugladit stina moze se prez
mlata. I. Ivanisevic 289. Turan visok razorismo
mlati i k|ini i polugama. I. Zanotti en. 31. On
dinare na nu trati, ona nega mlatom bije. J.
Kavanin 38*. Kako mlat, koji razbije stiae, raz-
biti ce svu tvrdinu nihovu. A. Vita}ic istum.
506. I da zlato cisco ostane, plam ga kuha,
mlati tuku. ost. 15. Dokle j' bolo z ogna nado,
podaje se mlatu rado. P. Vitezovic priricn. 142.
Jeda rici moje nUn .... kako mlat sataruci ka-
men? (iz lat. numquid verba mea non sunt....
quasi malleus conterons petram? jerem. 23, 29).
J. Filipovic prip. 1, 438t>. Mlat bi prozvan polu-
virstva (t. j. sv. Antun), jer ga razbiv on iztira.
P. Knezevi6 ziv. 29. Tako se daje zenam mlat,
a igla muzem. A. Blagojovic khin. 74. Mlatom
aliti ma|om udiruci smaknu se gvozdje s drzala.
I. Dordii ben. 187. Nijedan mlata udarac ....
ni se cuo. I. Velikanovic upuc. 1, 88 Opet mlat
lupa po kuci, i daske i grede lete u pec. M.
Pavlinovic rad. 24. Mlat, mal. U sjevernoj Dal-
maciji. J. Grnpkovid. Mlat (tako je zabi}ezen
akc), veliki cekif^, kojim se kuju poluge gvozda
u samokovima. Cuh tu rec u Mrkoj Pojani u
vranskom okrugu, gde se kuje i topi (od rude
gvozdene) gvozde. M. Durovic.
b) cijep. U rjecniku Bjelostjencevu (tribula,
cep) i u Popovicevu (Dreschflegeli. Mlat, gen.
mlata, manubrium tribulae. D. Nemanic (1883) 12.
c) mlat je i lupa, koja se cuje, kad se sto
mlati, udara. Samo u primjeru: Skripa pila,
tesane bradva, mlat sjekira. M. Vodopic dubr.
(1868) 177.
2. MLAT, interj. Prode onuda pa ^a edanput
mlat sakom mene u glavu. U Lici. J. Bogda-
novi6. Kad ko koga udari, veli se: mlat po
nemu ka po konu U rijeckoj nahiji u Crnoj Gori.
A. Jovicevic. Ovom se dakle rijeccom naznacuje
glas, koji se cuje, kada tko koga mlatne, udari.
53
1. ML ATA
834
MLATILO
1. MLATA, ime tamna postana, ne razabira
se, je li miisko Hi zensko. S. Novakovic pom. 83.
2. MLATA, m. blebetas, t. j. koji mlati jezi-
kom. Samo u Belinu rjecniku (,mlatta', sprdalac,
mlatalac, parabolario) i u Voltigijinu (parabo-
lano, parlatore, Schwazer, Plauderer). Vidi
mlatalac.
3. MLATA, /. skitnica. U Grizaniina u Hrv.,
gdje je akc. mlata. S. Ivsic.
4. MLATA, /. stuceno i skuhano zito za va-
rene piva. Izmeda rjecnika samo u Fopovicevu
(mlata, Malz). Nalazi se i u drugim nekim slav.
jjzicima, all sa znacenem: kom, koniina, drozda ;
sluv. mlato, ces. mlato, po}. mfoto. Soe je ovu
uzeto iz nem. Malz u ono vrijeme, dok su Ni-
jemci mjesto danasnega z imali t. Kad pivar
od je6ma pravi mlatu ili slad, onda se razvija
jaka toplota. K. Crnogorac bot. 115.
MLATAC, mlaca, m. ono, cim se mlati, ili
onaj, koji mlati.
a) upravo dem. od mlat, t. j. tna}, cekic,
ah se deminutivno znacene ne osjeca scagda. U
rjecniku Mikalinu, (vidi kod 1 mlacic), u Belinu
(martelletto) t u Stulicevu (mlat, mlatac, mal-
leu.s, marculus, baculu3 rudis). Ca ima biti, da
je razbijen mlatac vsega svita? (iz nem. wie
geht es zu, dass der Hammer der ganzen Welt
zerschlagen ist ? jerem. 50, 23j. Proroci 134.
Pomnahu zaisto....da nistar necisto liim zajde
spod mlatci (govori se o kojekakvim majstorima).
1). Barakovic vila 56. Cavle nosahu, kojijem ga
ce na kriz pribiti, i mlatce, cijem ce cavle za-
bijati. M. Divkovic bes. 385. Uzamsi mlatce i
druge stvari potrebne .... izvadiSe cavle. P.
Baksic 178. Drzeci mlatac srebrni u ruci. A.
Kaddic 376. Mlatac, cekic, kojim se koiii pot-
kivaju. b Lici. F. Hefele.
h) cijep (vidi 1 mlat pod h). Govori se
u Crikvenici a Hrv., gdje je akc. mlatac, gen.
mlaca. S. Ivsic. Ovanio ide inozda primjer: Le-
zoci ja ga bit kako mlatac klasje. M. Marulid
254. — Ispor. jos: Mlatac se zove ona naprava,
kojom se mlate ili tuku kukuruzi (k)ipovi) u
kukuruzani. U Dobroselu u Lici. M. Medic.
v) mlatac je covjek, koji mlati zito. U rjec-
niku Bjelostjencevu (mlatec, areator, triturator,
tritor), u Jambresicevu (tritor), u Ivekovicevu
(mldtac, mlaca, koji mlati, n. pr. raz, psenicu
i t. d., govori se u Hrv., IJrescher) i u Fopo-
vicevu (Drescher). Mozda ovamo ide primjer iz
M. Marulica navedeni pod b.
d) mlatac je uopce covjek, koji sto mlatom
razbija. Samo u Voltigijinu rjecniku (martel-
latore, battitore, Schliiger).
c) U Fopovicevu rjecniku s. v. mlatac sio/i:
trlac i mlatac, Werktagskleid, t. j. odjeca, koja
s'' nosi M ti'zatne dane; — a s. v. trlac stoji:
to mi jo trlac i mlatac, das gebrauche ich ohue
Abbrochuiig, — dakle ono (odijelo), u 6emu
iorjek i tare (na pr. Ian) i mlati.
MLATa6, mlataSa, m.
€1) isto Ho mlatac pod b, t. j. cijep. Mlatafi
jo soja, kojom se kukuruz mlati. U sjevernoj
J>almaciji. J. Grupkovii.
bj isto .sto mlatac pod c. Izmedu rjeinika
sumo u Fopovicevu (ralatafi, mlatiluc, Drescher).
IMlatad jo onaj, koji mlati. U Orahovici (u Slav.)
ti. Iv6i6.
r) i.ito sto mlatac pod d. Samo u primjeru ■
I'nde brod kovadof . . . . i jakih mlata6of rad
kamona siAa. i). Darakovi6 Vila 56.
MLATACE, mlataca, /. pi. cijep. Samo u
cakavaca. Mlataci, mlatac, f. pi. tribula. D. Ne-
manic (1884) 45. Mlatace imaju dva cipa : tenki
i debeli.... Mlatace rabe za mlatit, to je otrest
zerna ze slami. U Vrbniku na ostrvu Krku.
Zborn. za nar. ziv. 7, 317.
MLATALAC, mlataoca, to. blebetas. U rjec-
niku Voltigijinu (mlatalac, mlatalca, parolajo,
ciarlone, Schwatzer). U Belinu rjedn. s. v para-
bolario (colui, che da parabole o pastochiel stoji
mlatalac, gen. mlatavca, i tako se ne zna, sto je
upravo Bela htio zapisati ; ista stamp, pogrjeska
nalazi se i u ii. izd. negova rjecnika (g. 1785.)
s. V. parabolano.
MLaTAN, mlatna, adj. posses, od mlat, Samo
u Stulicevu rjecniku (mlatan, mallei). — Nepo-
iizdano.
MLATANE, n. nom. verb, od mlatati. Samo
u rjecniku Vukovu.
MLATATI, mlatam, v. impf. Samo u rjecniku
V'ukovu (herumschlagen, jacto: mlata rukom kao
kobila repom, von einem, der ungeschickt Kreuz
.schlagt). Vidi mlatiti pod d.
MLATAVAC, mlatavca, m.
a) Ne razabira se pravo znacene u pri-
mjeru: Znas i tredu (t. j. rijec), ka govori: „o
jezice, pomozi me", a i 6etvrtu, ka rug tvori ko
mlatavcim |uvenime. I. Dordic uzd. 145. Mozda
blebetas? Vidi 2 mlata t mlatalac.
h) potok u Srbiji u okrugu jagodinskom.
Glasnik 61, 131.
MLATEJEV DOL, vi. nekakvo mjesto u sta-
roj srpskoj drzavi zabi^ezeno u ispravi xiv vi-
jeka, gdje je upravo zabilezeno -te-. Glasnik
27, 291.
MLATENE, n. nepravilan lik mjesto mlacene.
U rjecniku Belinu (il battere il grano, tritu-
ratio), u Bjelostjencevu (trituratio, — bijehe,
percussio, diverboratio) i u Jambresicevu (tri-
tura). Govori se i u Lici (i naznacenijem akc).
J. Bogdanovic.
MLATIC, m. Samo u cakavaca.
a) isto sto mlatac pod b. Mlatic (bice gri-
jeskom -c mjesto -6) se zove sprava, kojom se
mlati zito. U Klani u Istri. F. Simci6.
b) isto Ho mlatac pod c. Nisi mlatic, ne
6es mlatit. Jacke 242. Mlatic, gen. mlatica, tri-
bulator. D. Nemauic (1883) 38.
MLATIDBA, /. mlacene. V rjecniku Belinu
(il trebbiaro, — tresca, battitura di grano), u
Stulicevu (mlatidba, mladene) i u Ivekovicevu
(radna i vrijeme, kad se mlati n. pr. raz, pse-
uica i t. d. s naznakom, da se govori u sjevernoj
Hrv. i s akc. mlatidba).
MLATILAC, mlatioca, to. onaj, koji mlati.
Izmedu rjecnika samo u Fopovicevu (mlatafi,
mlatilac, Drescher). Mislis orat, kad vedo pro-
kliva, sto mlatilac posija trojakom? J. S. Ee}-
kovic 66.
MLATILICA, /. naprava, tnaSina za mlacene.
Samo u primjeru: Sprvice se puhalo na nove
strojove; sad su se mlatilice (trebbiatrici) po-
molile i na kotarska guvna. M. Pavlinovic razl.
sp. 58.
MLATILO, n. cijep. Izmedu rjecnika samo u
Fopoviievu (Flogei, Dreschflegel). Mlatilo je od
dvijuh drvotah, na remenu, koja su sapeta. J.
S. Kejkovid 25. Zob, raz, iito mlatili se vlada
i ostalo, &to slamu imade. 300. Mlitilo, drvo,
kojim se 6to mlati. I. Pavlovid. Vrse se (t. j:u
MLATIONI
835
MLATITI
Staroj Srbiji) konima i volovima, a ralati se
mlatilom. Etnogr. zborn. 6, 459. — Sulek u
rjecn. zn. naz. uzima mlatilo za nem. Dresch-
maschine, franc, battouse, t. j. naprava, masina
za-mlacene; — a u ooom primjeru mlatilo znaci
nesto nacineno od koze, eim se muhe ubijaju
(mlatc): Niki biju (t. j. muhe) ko/.nima mlatili.
J. S. ^ejkovic 825.
MLATIOXI, adj. onaj, koji je u svezi sa inla-
cenein. Samo u primjeru, u kojemu je (po ca-
kavskom govoru) -1- mjesto -o-: Evo ja jesam iz
tebe ostro nove mlatilne voze ucinil (iz nem.
siehe, ich babe dicb zum scharfen neuen Drescb-
"vvagen gemacht. is. 41, 15). Proroci 45.
MLA.TIONIGA (bice takav akc), f. kolac za
razhijane kukuruza. Govori se u Turskoj Hrv.
U nu se naspu kuruzi pa se mlationicom (du-
gackim kocoin) tuku. Zborn. za nar. ziv. 6, 90.
MLATISTA, n. pi. nekakvo mjesto u staroj
srpskoj drzavi zabilezeno u ispraci xiv vijeka.
Glasnik 24, 245.
MLATISUMA, m. prezime. Stanisa Mlatisuma
se zvao nekakav knez Hi vojvoda srpski Hi crno-
gorski u prvoj polovini xvni vijeka. 0 nemu
pise Vuk u posl. 45 i m rjecn. (kod te rijeci) i
M. D. Milicevic knez. srb. 235. Spomenut je i
u Ij- Stojanovica zap. i natp. 8, 105.
MLATITEL, m. onaj, koji sto razbija, mlati.
Samo u rjecniku Belinu (martellatore, quegli,
che martoUa) i u StuUcevu (malleator).
MLATITI, mlatim, impf. percutere, triturare,
decutere. Naiazi se i u drugim slav. jezicima,
na pr. slov. mlatiti, rus. Mo.ioTuTb, ces. mlatiti,
pto[. ml6cic. Glagol je izveden od osnove ime-
nice mlat. Naiazi se u svijem rjecnicima osim
Daniciceva {vidi daje), a najstarije sii potvrde
u knizevnosti iz xvi vijeka (vidi medu pri-
injerima).
a. biti, tuci, udarati. U rjecniku Vrancicevu
(cudere, pulsare), u Mikalinu (mlatiti, udarati,
percutio, caedoj, u Belinu (fracassare, battere
una cosa al muro o romperla), u Bjelostjencevu
(kujom, bijem), u Jambresicevu (verbero), u Vol-
tigijinu (battere, sferzare, flagellare, schlagen),
u tStuli':evu (percutere malleo, verberibus ali-
quem accipero, — mlatiti zelezo, dok je vruce)
i u Vukovu (drescben i. e. schlagen, contundo).
a) u pravom smislu.
aa) mlatiti u akt. i pas. (u pas. i s ri-
jeccom se).
aaa) Objekt je cejade Hi zivotina (a
moze biti i koji dio tijela ce^adeta Hi zivotine).
Ter te, vajmeh, palicami pobijahu i mlacahu i
sakami i nogami. M. Vetranic 1, 318. Bije me
snijeg i grad, mlati me slana, daz. 2, 89. Ti mu
za tu cas i slavu. . . . mlatis trstim casnu glavu.
G. Palmotic 3, 191^. Meu to vode, mlate i vezu
vuci ogneni janca sveta. A. Vitajic ost. 109. Ko
vo bijesan, ki sto sreta, tvrdiJBm celom mlati i
meco. I. Dordic salt. 141. Ali ga (t.j. starjesine
daka) nejmaju ciait mlatit od covika svitoviiega.
A. Kadcic 301. Jer se ne bojimo onoga stapa,
koji nas mlati. J. Banovac pred. 105. Koji nije
pozno voju gospodina .... bit ce malijem udar-
cima mlacen. S. E.osa 112*. Mlatijahu ga za-
usnicam i pestima. 155^. Dohode oruzani s tez-
cijem bicima spravni za mlatit ga bez ikakva
milosrda. D. Basic 55. Mlati s bici tilo tvoje.
P. Knezevic osm. 267. Gospodin iz crkve istira
trgovce mlateci spagom po vratu. F. Lastric
ned. 318. Ele opet nek svak gleda, da se za to
mlatit ne da, jer tko mojen radit ne ce, pod
tojage sebe mece. V. Dosen 60b. o magarca
stap satari, to magarac malo mari; sibaj, mlati,
tuci, bodi, on lagano opet hodi. 212^. Progonitej.
svoje puti, kad bi se umorio on, inoga bi na-
mjestio, da je bicima mlati i raskrvavi. A. Kalic
prop. 528. Pode kukavne pse mlatiti kolcem.
Nar. prip. bos. 57. Turci mlate topuzom siro-
tiiiu. S. ^jubisa prip. 58. Stipan zenu mlati
z devetima bati. Nar. pjes. istr. 4, 9. — Ovamo
ide i primjer, u kojemii mlatiti upravo znaci :
ubijati: Stari i mladi Crnogorci .... Turkom
uvijek strasni gorci, er sve ib mlate. J. Ka-
vanin 135t>. — U svim primjerima dosad nave-
denima mlatiti znaci: udarati tako, da onoga
boli, koji je mlacen; veoma je rijetko mlacene
bez boli, kako je u primjeru: Magarice kako
konop}ice, a na nima svilene rokjice, svaku
svila mlati po cokolah, a zvece im na grlu der-
dani. Nar. pjes. borm. 2, 335.
bbb) Objekt je kakova stvar. Al' u
kolu nike zeno .... zemju nogam mlatit stanu.
V. Dosen 102'>. Poje od voda .... obtjecuci
pokrajine od pridmorja brasilskoga po prostra-
nijeh izvan reda dalecinab mlati i place jednu
i drugu Ameriku. B. Zuzeri 20. Sto sikira mlati,
bradva tese. J. S. Rejkovii 21. Gvozdo mla-
timo, dok je ugrijano. M. Pavlinovic rad. 138.
Sijevaju varovnice kao iz uzarene mazije gvozda,
kad je kovac mlati. S. J^ubisa prip. 211.
ccc) bez objekta. Taki je vidjet vezijer
silni, mlati, bvista, husa, lupa. I. Gundulic 543.
Grad raznesen vibrim silnijem lupa i mlati. B.
Zuzeri 121. Dez .... mlati (t. j. kisa zestoko
pada). U Vrbniku (na otoku Krku). Zborn. za
nar, ziv. 4, 240.
(Idd) mlatiti cim. Gdi taj tuga i
nevoja mojom plavcom svudi mlati po mrki-
jentah. M. Vetranid 1, 17. Nu da voli gredu
vuku, nigda listjem ka jib brani, i nom mlate
i nom tuku. I. Ivanisevic 239. UdiJ ulize u
nega sotona i poce mu glavom o zid mlatit, dok
mu iz lie ne istrese mozdane. J. Banovac pri-
pov. 183. Mlatiti rukama od veseja, plaudere,
apj^laudere. Stulic rjecn.
eee) mlatiti u sto, po cemu. Kako u
gvozdje mlate. M. Drzic 34. Kojega (t. j. bubna)
nitko ne cuje, ako se po liem ne mlati. M. Pa-
vlinovic rad. 153.
bb) mlatiti se {reflex, i recipr.). Siono
mori lakta oba mlate6i se gorko vele. J. Ka-
vanin 308b. Kaj se, mlati se u prsi, prolij suze.
A. Vita)ic ist. 347. Ugrabi mu silom one bice
i poce se kruto mlatit. B. Zuzeri 404. Slauinice
slasti, puna ti si masti ! ali kad te placab, po
glavi se mlacah. Nar. posl. vuk 289. Sta se vas
dvoje vavije mlatite ? U Lici. J. Bogdanovi6.
b) u prenesenom smislu. Ca s' me od tuge
u gorcini pustio, ka me Ijuto mlati? A. Vitajic
ist. 64a. Zac, moja duso, od velike zlo zalosti
tebe mlati? 131a.. Kad nas Bog svojim pokarani
mlati. J. Banovac pred. 108. Neka nas (t. j. Bog)
miluje, a ne mlati. D. Basic 181.
b. izbijati zrne. U rjecniku Belinu (batter
il grano,- — trebbiare, cioe battere il grano o
altro nell' aja), u Bjelostjencevu (mlatim z cepi,
trituro, tribulo), u Jambresicevu (trituro), u Vol-
tigijinu (trebbiare grano, drescben) i u Vukovu
(mlatiti n. p. grab, konopjano sjeme, drescben,
trituro). Nosi zito u snopib nemlaceno. Statut
po}. 269. Kalemi zamataju se od nazebe mlace-
nom slamom. J. S. Eejkovic 400. Kao da bi ko
JMLATIVO
836
MLECI
mlatio praznu slamu. Vuk nar. posl. 328. Nego
se cijepom mlati grahor i kim prutom. D. Da-
nifiic 13. 28, 27.
C. stresati (kakvu vocku bijuci je cim). U
rjecniku Vukovti (mlafciti n. p. jabuke, kruske,
orahe, berabbeuteln [batinom], decutio poma ex
arbore). Stabla .... nijesu mlacena sprujami ni
udarana kamenem. M. Badnic 139^. Premda su
orasi, masline i omendule mlacene i zlo iztu-
(5ene, zarad toga ne pristaju davati voce slatko
onizijem, koji ih mlato. 393b. Mogao bi ga pri-
likovati palmi, koja je jedno stablo, kada urodi,
mlato ju kamenem, drvjem. S. Margitic fala 72.
Kada se coban uspene na dub i pocme mlatit
i obarat zir. J. Filipovid 1, 429^. No mlati ne-
dozrelo voce. D' Obradovid bas. 127. Koja vocka
sama pada, ne vaja je mlatiti. Nar. posl. vuk
139. Dugacka motka, kojom n. p. djeca mlate
sa zem|e voce. Vuk rjefin. s. v. spruja.
d. mahati. U rjecniku Belinu (mlatiti kri-
l&ma, battere le ali). Svrhu nih (t. j. svrhu drva)
pocme (t. j. 2)tica) s krilmi mlatiti, doklen se
ne uzegu. J. Banovac pripov. 231. (Ptica) s krili
nad nima (t. j. nad drvima) mlatedi cini ji
uzgati. pred 28. Mlati rukom kao kobila repom
(kad so ko ruzno krsti). Nar. posl. vuk 180.
Vidi mlatati. — Ovamo va^ada ide i primjer:
Nezinom du§om boz kaziputa i bez sidra svaki
vjetar na sve strano mlati. M. Pavlinovic rad. 149.
e. mlatiti ustima, jezikom, t. j. blebetati.
cavrlati. Ne mraz' se s clovikom, ne mlati sve
usti ni sici jezikom. M. MaruUc 108. Govoris
ca ne znas, listo mlati5 usti. 120. Ima moze biti,
koji govori: zasto bi ja podlozan bio .... ali
zalud takvi mlati jezikom. B. Leakovid gov. 251.
Mlati jezikom kao pliska repom (kad ko mnogo
govori). Nar. posl. vuk 180. — Ovamo ce ici i
primjer: Kad se tezak v krcmi klati, onda frater
s usti mlati. Jacke 262. — Neobicno je: Mldtiti
86, besputno govoriti. I. Pavlovic.
f. neka osobita rijetka znacena. a) uznemi-
rivati; kao da je to u primjeru: Sada mlati i
muti nas od izvan (t. j. davo). J. Matovid 512.
— h) trpjeti; kao da je to u primjeru: Visok
sam bio ko danas, zdrav ko kremen i zivotom
sam mnogo mlatio. M. Pavlinovic rad. 15B. —
c) skitati se. Kuda mlatis, a dica ti doma placu?
U Grizanima ic Hrv. S. Ivsid.
MLATIVO, n. isto sto mlatidba. Samo u pri-
mjeru: Jedva snopje u krstje pomades, odraa
gledaj, da u suvo krece§, gdi vrsidbe il' mla-
tiva 6eka. J. S. Kejkovid 303.
MLATKA, /. isto §to mladica pod b. U Vin-
kovcima i okolini. S. Pavicid.
MLATKOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Mlatko {t. j. Mladko), kojemu nema potvrde. U
rjeiniku Daniiicevu (s potvrdom iz poietka xv
vijekai. Mlatkovid. Mon. croat. 182. (iz pocetka
xvi vijeka). Mladkovid (iz xvi vijeka).R. Lopa§i6
urb. IH.
MLATNUTI, mlatnem, pf. udariti, lupiti.
Sanio u Vukovu rjeiniku (einen Schlag ver-
etzon, percutio).
1. MLAZ, mlaza, m. ono, sto u jedan put
brizne, potrce. Akc. se mijena u lok. sing, mldzu
t u plur. mlAzovi, mliizova. Rijec je od ittoga
knri)run,koji je u glag. muati; kao ko je mu<iti
postnlo <,d neydashiga mlz-ti, tako je mlaz po-
stalo vd negdashega raolz i,, o mlz- prema molz-
atuji u prijevoju. Prema tome mlaz je najprije
enahin ono, koliko brizne, kad se muze, pa je
Mnacrne preneseno % na drugo, sto teie, a ne
muze se. U rjecniku Vukovu (soviel auf einmal
horvorschiesst, wenn man melkt, daher tri^mlaza
krvi udarise iz liega, mulctus [?j).
a) u navedenom znacenu. Kad se salitra
otopi u vodi, onda zdravo oladni, no pre toga
JOS pada na dno u mlazovima. D. Popovid pozn.
robe 103. Kako ga je lako udario .... dva ga
mlaza krvi udarila. Nar. pjes. juk. 235. Dva joj
b'jela on izbio zuba, tri joj mlaza krvi propisala.
Nar. pjes. marjan. 33. Ima pored puta cesma sa
tri mlaza. Glasnik 43, 312. Kako ga je lako
udarila, dva mu b'jela poletise zuba i dva mlaza
krvi iz obraza. Nar. pjes. kras 80.
b) mlaz je pravo pomusti ciju stoku. Ne
prima novae za svoj trud, nego dobija 9 mla-
zova, to jest ima pravo, da devet puta pomuze
stoku za svoju korist (u Srbiji u okrugu pirot-
skomj. Etnogr. zborn. 13, 129.
c) U Imoskom (u Dalm.) 6uje se u frazi:
„puska baca na mlazove", a to je, kad razmede
naboj, mjesto da skupno gada. L. Zore pa[etk.
138, 61.
(I) U Crnoj Gori mlaz je prostor, sto ga
sacma iz puske zaokruzi, n. p. patka jo ostala
u mlazu, a zaronila je. L. Zore pajetk. 170, 212.
2. MLAZ, m. strzaja, t.j. out koncici na krajii
vinove loze. Postane tamno ; ako je 1 mlaz i 2
mlaz istoga pnstana, nije jasna sveza u znacenu.
U rjeiniku Belinu (cacchio, dicesi do' primi
tralci, che fa la vite, flagellum, — viticcio, con
cui la vite s' avviticha; capreolus), u Voltigijinu
cacchio, tralcio, novello, Schosschen, [stamp.
Schlosschen]) i u Stulicevu (tlagellum s nazna-
kom, da je iz Belina rjecn.). Loza spustila
s jablanova svoje gipke mlazove. M. Pavlinovid
razl. sp. 380.
MLAZAC, mlasca, m. dem. od 1 mlaz. Samo
u primjeru: Udari je pleskom uz obraze, pukos©
joj obe jagodice, iz nozdrva dva udri§e mlasca.
Nar. pjes. juk. 437.
MLAZATI, mlazam, itnpf. Samo u Ivekoviceou
rjecniku, gdje se kaze, da znaci: kao na mla-
zove, na mahove izbijati, u prenesenom smislu
i dodaje se primjer iz nekakve nar. pjesmc: U
demeru dva mavi kamena, mlazaju iz nih modri
plamenovi. Akc. je postav^en mlazati, mlazam.
MLAZNO, adv.Hoje poput mlaza (a znacenu
pod 2). Samo u Stulicevu rjeiniku (claviculatim,
a foggia di viticcio). — Nepouzdano.
MLECI, Mletaka, m. pi. grad u sjevernoj Ita-
liji. Postalo od Miieci, a ovo od Bneci (vidi
tamo); iza m preslo je n u \ kao i u mlogo,
mliti, najamlik mjesto mnogo, mniti, najamnik.
Mjesto 1 nalazi se katkad i j; Mjoci (vidi
tamo). U rjecniku Belinu (Mleci, Venezia,
citta e republica nobilissiraa e famosissiraa
deir Italia), u Voltigijinu (Mleci, Mlocih
[sic! I, Venezia, Venodig) i u Vukovu (Vciiedig
Venetiae). V knizevnosti su najstarije potvrde iz
XVII vijeka. — Katkad se nalazi ovo ime u sing.
Mletak (vidi tamo); mnogo obicniji plur. je po
svoj prilici prema lat. oblikti Venetiae, Veiioti-
arum. Primjera ima vrlo mnogo, ovdje in se
uzima samo nekoliko. On cas ga ce s mor.sko
strane s svojom silom Mleci uzeti . . . . A ja varai
i Mlecima udinit du dobro znati. J. Palmotid
129. U Mlecijem. I. Akvilini (na natpisu). Bit
u Gru?.u, a ne vidjet Mlotko. Poslov. danic.
Dano u Mleci na 8. rujna 1730. M. Lekusid 5.
Podo§e sridno k Mletkom. S. Badrid ukaz. 90.
Al' bi mi se ovdi sad otili Mloci, Rim i Bolona.
F. Lastrid test. ad. 108''. 6to ja vidjeh u Mle-
MLECANICA
837
MLEDAN
cima. V. M. Gucetic 37. U Mlecijeh. J. Matovid
(na natpisu). Mladi6 u Mlecih primjen. A. Ka-
nizlic kam. 55. Stize u Mletke osmi dan febru-
ara. 650. Bila su mi braca u Mlecima. Pjev. crn.
IQb. Drao;! mi je u Mletke posao. Nar. pjes. vuk
1, 268. Fala tebe, duzde od Mletaka 1, 625. Tad
izide kraju od Mletaka. 2, 517. Sedmi danak u
Mletke stigose. 2, 571. Tri godine bio u Mle-
cima. 3, 1.58. Kojano je u Mleci kovana. 3, 423.
Ja ocerah na Mletke volove. 3,451. Mleci cvijet,
a Carigrad svijet. Nar. posl. vuk 180. I Dal-
maciju su Mletci osvojili. M. Pavlinovid razg. 9.
MLECANICA, /. zaselak u Bosni; vidi hod
MJecanica.
MLECANIN, m.
a) eovjek iz Mletaka, Mlecic. U rjeiniku
Belinu (Veneziano, di Vonezia native), u Jam-
bresicevu ('Venetus, u lat. dijelu), u VoUigijinu
(Veneziano, Venezianer), u Stulicevu (Venetus)
i u Vukovu (Venetianer, Venetus). Dat ce ugarski
sto izabrani slavnu Andriji Mlecaninu. P. Ka-
naveli6 471. Posla poklisare .... Mle6anom. K.
Pejkic 61. Tad Mlecani Klis grad obsidose. A.
Kaci6 razg. 282. Stoji pod krilpm Mlecanina
Marka. IS^orini 84. Knigu pise Carnojevic Ivo
....a na ime Mlecaninu duzdu. Pjev. cm. 119a.
Katknd se grijeskom pise -c-: Gospodine, duzde
Mlecanine! Nar. pjes. bog. 311. Rodom . . . . ple-
mici Mlecani. A. Kanizlid kam. 819.
b) mletacki dukat. U rjecniku Vukovu (ein
Venezianer Dukateu, aureus Venetus s primje-
rima iz nar. pjes. vuk 4, 22: Sve u sitno zuta
Mlecanina; potpunije glasi taj primjer : Za te
dase dvije boce blaga sve ....). Evo tebe dvije
Kese blaga sve u zuto sitna Mlecanina. Nar.
pjes. vuk 4, 381.
MLECATI, mlecim, impf. isto sto mecati (o
telicima). Samo u primjeru: Teoci zatvoreni mle-
cahu za svojijem materma. M. Radnic 516t>.
MLECIC, m. isto sto Mlecanin.
a) eovjek iz Mletaka. U rjecniku Vukovu
(Mlecid, Mlecanin). I Mlefiici vasu krepost svi
poznase. I. Akvilini 4. Donesose . . . . vitezu Mle-
cicu. Nar. pjes. bog. 174. Ja upitah jednoga
skladna Mlecica. V. M. Gucetic 37. A Mlecici
postavise vojsku. Pjev. crn. 243'. Jer su Mlecici
1669 godine priznali junastvo negova sina Sto-
jana. Vuk nar. pjes. 3, 107. Svu ovu zemju zvali
su Mlecici Boke di Kataro. kovcez. 30. Postane
sultanom Bajazit drugi, koji ponovi s Mlecicima
ugovor ocin. S. ^lubisa prip. 83. Dalmaciju Mle-
cici otrgli od Hrvatske. M. Pavlinovid razg. 39.
Nevirom Mlecic grdo ga prevari. Nar. pjes.
istr. 2, 3.
b) isto sto Mlecanin pod h. Samo u pri-
mjeru: Vec nasula dvoje hegbe blaga .... sve
Mlecica zlatnoga cekina. Pjev. crn. Vd'^.
MLECIKE, Mlecika, /. pi. nekakvo zemjiste u
Srbiji u okrugu biogradskom. Glasnik 19, 199.
Niva u Mlecikama. Sr. nov. 1865, 408,
MLECKINA, /. zena iz Mletaka. Samo u Stu-
licevu rjecniku (mulier veneta). — Nepouzdano.
Vidi Mletkiiia.
MLECAK, mlecka, adj. slab. Sa)no u Vukovu
rjecniku (n. pr. coha, schwach anzufiihlen, de-
bilis [de panno]). — Postane tamno.
MLECANI, m. pi. neko mjesto u staroj srpskoj
drzavi zabijezeno xiv vijeka. A od Mle6ani meda
nizb putb. Dec. hris. 25. — Postane tamno.
MLEDAC, mleca, m. ime bifki. Orchis mas-
cula. B. ^ulek im.
MLEDAN, MLEDNA, adj. macer, debilis.
Buduci da je ova rijec u Dubrovcana i stari-
jega i nnseg vremena posve obicna i u svijeh
Dubrovcana je u prvom slogu e, zato nema pri-
like, da je to e postalo od negdasnega i ; sto se
u Otoku (u Slav.) govori mlidan (vidi pod c), to
je premalo dokaza, da je negda bilo i u prvom
slogu. Akc. je postav(en onako, kako ga bije£i
Vuk u svome rjecn., alt se moze misliti, da je u
neodr. oblicima mledan, mledna, a u odredenima
mledni, mledna. Od svih slav. jezika ima ovu
rijec jos samo slov., a i ni u jednom drugom
indoevr. jeziku nema nista., sto bi etimologijom
odgovaralo. Zato se ne moze postaviti korijen,
Rijec imaju svi rjecnici osim Daniciceva (vidi
pod a). — Komp. je mledniji; u N. Najeskovica
ima oblik mledni (vidi medu primjerima pod a).
a. mledau je mrsav, suh. U rjecniku Vran-
iicevu (macer), u Mika^inu (mledan, mrsav, ma-
cer, macilentus, — ado. mledno, mrsavo, macre),
u Belinu (smagrito, — adv. mledno, magra-
mente), u Bjelostjencevu (mleden, macer, — adv.
mledno, macre, macilenter), u Jambresicevu (mle-
den, macilentus, macer), u VoUigijinu (magro,
gracile, mager), u Stulicevu (mledan, mrsav
s naznakom, da je iz Belina rjecn.) i u Vukovu
(mledan, n. pr. eovjek, t. j. suh, mager, macer
s naznakom, da se govori u Dubrovniku).
a) u pravom smislu, o cefadma i zivoti-
nama i o pojedinijem dijelovima nihova tijela.
Idu6i .... svrhu jednoga velika kona mledna i
crna. Zborn. (1520) 61*. Prilican ti jesi u svemu
k zviri onoj, ka videc sinove pritile tolikoj kjuje
ih, dokole mledne ih ucini. D. Ranina 119^. JTa
hocu suditi meju mlednimi i tustimi ovcami (iz
nem. ich will richten zwischen den fetten und
magern Schaafen. ezech. 34, 20). Proroci 192.
Ako bi vidil, da su obrazi vasi vece mledni
nego ine dice (iz nem. wo er wiirde sehen, dass
euere Angesichter jammerlicher waren denn der
andern Knaben. dan. 1, Iq). 235. U puti pritja
je, a mledna u obraz (t. j. djevojka). N. Najes-
kovic 1, 263. Zato ste zracne, a gospode mledne*
M. Drzic 138. Kon bjese oni okos, mledan, go,
star, sadnit, tromijeh sto pa. I. Gundulid 562.
Naje ga (t. j. brata Klaudija) veoma mledna i
blijeda, B. Kasic per. 111. Mledno ruke, tuste
noge. Poslov. danic. Katarina od tuge i teske
nemodi vidi se mrtvica sasma mledna, zuta, crna.
V. M. Gufietic 201. Pozna ga (t. j. otac sina),
zasve da bijase suh, mledan, halav i u hajinah
veoma potistenijeh. D. Basid 289. Gledaj ga
(t. j. mladica), gdje se nahodi mledan, lafian,
ubog. Misli krst. 60. Bjese jom tijelo izgorjelo,
mledno, tuzno, neprilicno. N. Marci 94. Mledna
ovca lasne zimu pati. J. S. Rejkovic 363. Mledan
i okostan cida glada tresuci se od zime jedva
zivjase. A. d. Bella razgov. 192. Ruke. .. .mledne
su, osusene. prozracne (govor je o bolesnici). M.
Vodopid dubr. (1868) 182. Putnik .... okostan,
mledan, ospice mu kozu napisale. S. ^ubisa prip.
90. Mledan, mledn6, mledna, macer. D. Nemanid
(1885) 26.
b) u prenesenom smislu,
aa) 0 stvarma. Zemja .... pritila i
mledna vlagom se torn goji. M. Vetranid 1, 366.
Zato se lece pritio lonac ne okusivsi zasica,
a mledan {stamp. ,mledam') i jedudi glad budi.
M. Drzid 151. Mlednu i neplodnu zemlu ne ori.
Poslov. danic. On plese .... maslinice kostu-
raste, mledne, prazne i nekorisne. V. M. Gu-
cetid 16.
MLEDNIK
838
1. MLETAK
hh) 0 cemu bestjelesnom i apstraktnom.
I ako kadgod na koji grijeh popuzo se (t. j.
mladic), svijot ga zali s onijem mlednijem oprav-
danem : bto ces ucinit? mlad je josler. B. Zu-
zeri 117. Koliko ce§ godista vidjet suhijeh, mled-
nijeh i gladnijeh? 233. Ova bozanstvena ric dusu
slabu objaciva, pokrepjiva mlohavu, mlednu pre-
tili. A. d. Bella razgov. 169.
cc) adv. Eeko mu je nesto mledno:
moli za mene. Niceforo nesmiren od ovega tako
8uha odgovora priteko ga je drugijem putem.
B. Zuzeri 338.
b. slab, nejak. Isuhrst cinase se mledan, da
on bi§e veliko mo6an. Kolunic zborn. 191. Ne-
mo6ni ima prediti zdravoga i mledniji kripci-
jega. Naru6n. 96^. Ne ce prijeti pokore govo-
reci, da je mledan ili nemocan. lOO^*. Ne bih
otil ni slisati, zac sam mledan. Korizm. 26*.
Jednomu mladu postiti je mal trud, ki je zdrav,
frisak, da jednomu starcu mlednu ode biti velika
fatiga. 51*. Kako ovni, ki ne mogu pase najti
i gredu mledni pred onim, ki je goni (iz nem.
vrie die Widdef; die keine Weide finden und
matt vor dem Treiber hergehen. lam. jerem. 1,
6). Proroci 140. Ja na te grem ne kako na boga,
da kako na najmlednijega clovika. Starine 3,
288. Sedam krava mrsavih izhodahu vanka rike,
tako mlednih i rdavih u Egiptu ne bi u vike.
P. Vuletid 36.
C. mlidan, mlidna, adj. spor, mlitav. D
Otoku (u Slav.). S. Ivsic. — Adv. mledno (te-
pide, languide, tarde) u Bjelostjencevu rjecn.
d. hlutav, neslan (o kakvom jeluj. Govori se
na ostrvu Krku. I. Milcetic. Ako ni dosta soli
va hrani, ontrat je mledna, neslana. U Vrbniku
na Krku. Zborn. za nar. ziv. 6, H. — Ispor. u
slov. Mleden, omleden, fade schmeckend, mledna
hrana. M. Pletersnik slov. Razvoj je znacena
nejasan.
MLEDNIK, m. mrsav koii. F. Kurelac dom.
ziv. 9. (,mlednik').
MLEDNITI, mlednim, itnpf. itpravo ciniti,
da bude sto mledno, a onda: miiciti. Vas dan
i vsu noc mlednedi mojo telo, rvuci se sa vsa-
kim nega zelenjem i mnozimi kastigami mucah
se. Transit 29. Ilija i Ivan bise pustinnici i
mlednise s mnogu }uto3tju .... pit nih. 161.
Dvakrat mlednedi pit svoju. 161. Gdi je bratska
ka dobrina, s ne se mledni (t. j. zavid}ivac). J.
Kavanin 58^. — Fidi mledneti.
MLEDN06a, /. isto sto mlednost. Samo u
Stulicevu rjedniku.
MLEDNOST, /. macies, debilitas. U rjecniku
Mikafinu (mlednost, mrsavost, macies, corporis
gracilitas), u Bclinu (magrezza), u Bjelostjencevu
(macies), u Jambresicevu (macror), u Voltigijinu
(magrezza, consunzione, Magerkeit, Verzehrung)
i u Stulicevu (mlednoc;i, mlednost, mr§avost
« naznakom, da je iz Belina rjecn.).
a) mr§a. Tolika bise mlednost, da vse kosti
nega mogahu se zbrojiti. Transit 3.i. Eadi cesa
u mnlo doba dovode se na t;iku blidnu mled-
nost (t. j. sv. Alois vrlo malo jeduci), da inom
poglodu kazaSe so ko bili lir. A. d. Bella raz-
gov. 113.
h) alabost. Mlednost srca i nisdeta duha, da
ne ami potati ni jedno dobro fiiniti. Kolunid
zborn. 229. Hi se znima svojimi ?,ini vrimennimi
ili mlednostiju ili nikirai nujami. Starine 23,
74. JoSde v liem (t.j. u cuvjekii, koji je ozdravio
od teske hnlesti) nika mlodnoat tolesna ostane.
Naru6n. 57l>.
MLEDNOTJELESAN, mledno tjelesna, adj^
koji je slaha tijela. Samo u Stulicevu rjecniku
(mlednotelesan, macilentus, corpore macileuto).
— Nepouzdano.
MLEDNUCE, n. nom. verb, od glag. mlednuti
(t. j. mledneti), kojemu nema potvrde. Samo u
primjeru: Ki {t. j. post) jest mlednutje tela
onoga, ki posti. Narucn. 101b.
MLEDNAHAN, mlednalina, adj. dem. od mle-
dan, slabacak. Samo u Stulicevu rjecniku (mled-
nahan, mrsavjahan). — Nepouzdano; vidi mle-
dahan.
MLEDIsfETI, mlednim imp. postajati mledan,
slab, slabiti. U rjecniku Mika(inu (mledniti,.
mrsaviti, macresco, tabesco), u Belinu (mlcdniti,
smagrare o smagrire, — mlednjeti, divenir magro,
smagrirsi), M Bjelostjencevu (mlednem, maceo,
macro, — tepesco, za ovo znacene ispor. u istome
rjecniku adv. mledno, tepide, languide, tarde),
u Voltigijinu (mledniti, smagrire, scarnare, ma-
ger werden), u Stulicevu (mledneti, mrsaviti
s naznakom, da je iz Belina rjecn.) i u Po-
povicevu (mledniti, scbwach worden, mager wer-
den). To te na skoncanje od zivota dovodi, to-
te (stamp. ,ti') cini sicijati i mlednjeti. V. An-
drijasevid put 251. — Vidi mledniti.
MLEDAHAN, mledahna, adj. dem. od mledan^
slabacak. Samo u Belinu rjecniku (magrotto).
MLETACITI, mletacim, impf, jednijem veslom.
vozukati s krme. L. Zore pajetk. 110, 226. —
Postane tamno.
MLETACKI, adj. posses., koji pripada Mle-
cima ili Mlecanima. U rjecniku Belinu (vene-
ziano), u Jambresicevu (venetus, u lat. dijelu),
u Vukovu (venetianisch, venetus) i u Danici-
cevu (s potvrdom iz svrsetka xvii vijeka). Mle-
tacki duzdb. Safarik letop. 83. Terjesaje duzdu
mletackomu. Nar. pjes. bog. 311. Sadruzi so-
s gospodom mletackom. V. M. Gucetid 128. Vojska
nase slavne republike mletaske. J. Banovac
pred. 127. Livo krilo mletacki galija. A. Kacid
razg. 170. Jedan gradanin mletacki. F. Lastric
ned. 388. Okolo Padue u mletackomu drzauu.
I. Jablanci 125. Pribize u vladane mletacko.
Norini 85. Malo sapuna morskoga oliti mletac-
koga. J. Vladmirovid 29. Do mletadkih meJah.
dopratise. A. Kanizlid kam. 798. Kako mletacki
zakon zapovida. I. P. Lucid razg. 117. U senatu
mletackome velik ti je glas. Nar. pjes. vuk 1,.85.
A pod Mletke grada udarise te mletacko poje
pritiskose. 2, 547. tSa}e nas prevedra vlada mle-
tacka. S. Jjiubisa prip. 74.
MLETACKINA, /. zensko iz Mletaka. U
rjecniku Vukuvu (Venetianerin, Veneta). U nar.
pjesmama uzima se kao imenicki epitet rijecma
puska, rus|)a: Zar ne vidis puske preko krila,
ta bas ove stare mletadkine? Nar. pjes. vuk 3,
423. U Urosa puska mletadkiiia. Nar. pjes. vila
(1866) 437. I u moju pusku mletadkinu. Nar.
pjes. stojad. 1, 109. Daruju mu zlatiie bosca-
luke, a on liima ruspe mlotackiue. Nar. pjes.
petr. 2, 523. — Mjesto Mletafckina ima i mje-
tadkina (vidi iumo).
MLETACKO ZE^E, n. ime bi}ki Euphorbia
lathyris. B. Sulek im.
1. MLETAK, M16tka, m. isto sto Mlcci. Iz-
medu rjecnika samo u Vukovu (sa dva primjera
iz nekakvih nar. pjesama: U nasemu Mlctku
bijelomo, — u bijelu Mletku latinskome). Po-
tvrda ivia samo iz pjesama. Treci porat zajmi
mi od lijepa Mlotka grada. Nar. pjes. bog. 143.
Da otide Mletku pitomome. Pjev. crn. 222'*.
2. MLETAK
839
mlijeCac
Kad su bili Mletku na pomolku, al' u MIetku
divno kolo igra. Nar. pjes. vuk 1, 53i. Pa odose
MIetku latinskome. 2, 516. Daleko je Mletku
putovati. 2, 582. Kotare cu ravne poharati, sve
Kotare ravne do Mletaka, nekoliko Mletka za-
vatiti. 3, 263. Pa u Mletku nacini oruzje. 3,
453. — U jednoj nar. pjesmi ostaje -a- u loka-
tivu: U ponosnu bijelu Mletaku. Nar. pjes. petr.
2, 524. U Mletaku bijelome gradu. 2, 526. —
U pjesmama ima i Mlijetak i MJetak (vidi
tamo).
2. MLETAK, Mletka, m. zaselak u Dalmaciji
ti kotaru zadarskom. A. Masek 143.
MLETICAK, Mleticka, m. selo i poje kraj toga
sela u Drubnacima u Crnoj Gori. Izmedu rjec-
nika samo u Vukovu, gdje se veli, da je Mletioak
poje u Hercegovini, i dodaje se primjer iz neke
nar. pjesine: Eto age sjutra Smail-age na Mle-
ticak na poje siroko. Da je Mleticak poje, vidi
se iz primjera: Ti pritisni sela svakolika od
Krlova do Mleticka ravna. Nar. pjes. vuk 4,
46S. Da podignes haraclije Turke, da ih vodim
na Mleticak ravni. 4, 496. A da se Mleticak
(upravo Mletifiak) zove i onaniosne selo, to po-
tvrduje Glasnik 40, 22 i Etnogr. zborn. 4, 388.
MLETKE, Mletaka, /. pi. isto sto Mleci. Iz-
medu rjecnika samo u Voltigijinu (Venezia, Ve-
nedig). Mletke ne ce kavge s Turcima . . . . S.
;^ubisa prip. 111.
MLETKINA, /.
a) zensko iz Mletaka, Mletackina, U rjec-
niku Belinu (donna veneziana) i u Vukovu {Ye-
netianerin, Veneta mulier jj primjerom iz nar.
pjes. vuk 1, 269: Pisacu mu listak kiiige tanke,
da ne d'jeli |ubav s Mletkinama).
b) neka srrokva. U rjecniku Belinu (fico
polputo e sugoso). Mletkina, vrsta velike smokve,
sto zri o Petrovu dne, pak zato inde i ,petro-
vaca'. Na Korculi. Slovinac (1880) 87. L. Zore
pajetk. 110, 226 postavfa akc. mletkina.
c) neka tresna. Sa7no u Vukovu rjecniku
(nekake bijele velike tresne, Art Kirschen, ce-
rasi genus s naznakom, da se yovori u Boci;
— u izd. g. 1898 postavjeno je uceno lat. ime
Prunus avium L ).
MLEVO, n. vidi mlivo.
MLEZGA, /. isto sto mezga (vidi tamo). U
cakavaca, koji naglasujii mlezga. Slovinac
(1881) 418.
MLICEVIC, m. prezime nejasna postana. Ime-
nik (1906) 444.
MLICE, n. nom. verb, prema glag. mjeti. Samo
u rjecniku Mikajinu (mlitje, molitus, pistura)
i u Stulicevu (mlitje,. molitus, tritus, molitura).
Vokal je -i- po zapadnom govoru mjesto i.
MLIJAK, m. nekakav izvor u Pojicima (u
Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 197.
MLIJASI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 641.
1. MLIJEC, m. Imenica svojim postanem srodna
s imenicom mlijeko, i otud joj izlaze zmacena.
a. sok nalik na mlijeko. nem. Milchsaft, lat.
igrc.) chylus. B. Sulek rjecn. zn. naz. M. Jo-
vanovic-Batut. — Ovamo se maze metnuti i ova :
Mlijec, der Futtersaft .... cim zaista pcele crve
ili u]ev6 hrane. Takoder mlijecem hrane pcele
i maticu i trutove .... Rda (t. j. cvjetni prasak)
prokuvana u stomaku pcelinom zove se mlijec.
J. Zivanovic jav. (1877) 1209.
b. ribja imena, jamacno u svezi, s ribjtm
mlijekom.
a) Mlijec, Lota vulgaris. A. Jurinac izv.
5. Mlec, mlic, Lota vulgaris. M. Medi6 rad jug,
ak. 147, 142. 143.
b) Mlijec, Latrunculus pellucidus. G. Ko-
lombatovid (1881) 13. Mlic, Latrunculus pellu-
cidus. U Pojicima (u Dalm.). Zborn. za nar.
ziv. 8, 216.
c) Neku sitnu ribu cuo sam zvati mlec,
gen. mleca u Bakru, mlic, mlica u Novom, mlio
mlica u Stupniku (u Slav.), mlic, mlica po Sla-
voniji. S. Ivsic. — Glas -c se govori i u Sapti-
novcu (u Slav). Ead jug. ak. 168, 157. — Ne-
obicno se cini: Mlic, male ribice zajedno. U
Vrbniku na otoku Krku. Zborn. za nar. ziv.
5, 73.
c. imena bi]kama, jamacno po soku (mli-
jeku), sto ga pustaju iz sebe.
a) Mlijefi, Spitzahorn, Acer platanoides.
Vuk rjecn. Mlec, Spitzahorn, Acer platanoides.
G. Lazic 164. Mle6, Acer platanoides. J. Parcic
bot. 211. glasn. 30, 150. Mlec, Acer platanoides.
S. Petrovic 83.
b) Mlec, mlic. Euphorbia. B. Sulek im.
Ml^c, gen. mleca (tako je zabilezen akc.) Euphor-
bia. D. Nemanic (1883) 13. — Ovamo ce ici i:
Mlijec, catapuzia, catapuzza u rjecniku Belinu.
Mle6, catapuzza, catapuccia, Springkorner u
rjecniku Voltigijinu.
c) neka trava. U rjecniku Belinu (mlic,
lattajuolo, erba cosi detta, herba lactaria) i u
Stulicevu (mlijec, trava, lathiris). U Foficima se
(u Dalm.) nekakav korov zove mlic. Zborn. za
nar. ziv. 8, 211, 213.
d. neka gjiva. U rjecniku Bjelostjencevu
(mlec, gjiva, fungus lacteus s dodatkom, da se
,dalmatinski^ ta gjioa zove ,klobucac'). Vargani
kapati, mlici, g|ive, smrcci, pecurke, tu milo
cvitje lezi. M. Katancic 42. Mle6, neka gjiva.
B. Sulek im. Mlic, Milchschwamm u ugarskijeh
Hrvata. Vijenac (1878) 592. Poradi -c ispor.
pod b, e. — Ne razabira se, je li mlijec kao
ime gjivama muskoga ili zenskoga roda; je li
gen. mlijeca ili mlijeci.
2. MLIJEC, mlijeci, /. Akc. se mijena u lok.
sing, mlijeci, u gen. i dat.plur. mlijeci, mlijecima.
a) bilka, koja se zove i mjecika. U rjecniku
Vukovu s naznakom, da se govori u Crnoj Gori,
b) mlijecno jelo. Govori se u Bajicu u Slav.
S. Ivsic.
MLIJECA, /. nekakvo mjesno ime. S. Nova-
kovic pom. 139, gdje je zabijezeno Mleca.
MLIJECAC, mlijecca, m. razlicni predmeti,
koji su u kakvoj svezi s mlijekom.
a. sok u muskoj ribi. U rjecniku Vukovu
(Fischmilch, lac piscis). S tijem je u svezi, sto
se mlijecac zove i sama muska riba. Eibe ....
plode se iz jaja, koja se zovu: ikra, a ?enka
(ikrasica) ih snese u plitkoj i tihoj vodi ....
Riba se bije obicno u prole6e, t. j. mlecac
(muzjak) obaspe mlekom ikra§icu, koja posle
baca ikru.. K. Crnogorac zool. 115 — 116.
b. sok u vocu i u drugijem plodovima. U
rjecniku Belinu (mlijecac, latte di fico, lacteus
fici humor) i u Stulicevu (mlijecac, lacteus fici
humor). Dakle sok u smokvi. Cim se zobi u
mlijecac snadu, po nih zdr'jepci i omice zadu.
Osvetn. 4, 19. — S tijem je u svezi ime mle(5ec,
kako kajkavci oko Krapine zovu mladi kukuri'~,
MLIJECAK
840
MLIJECNE
koji je dohar za jelo, ako se skuha Hi spece.
D. Hire.
C. imena hilkama. U rjecniku Mikajinu
(sonchus), M Bjelostjen^evu (mlecec, herba lac-
taria) i u Stulicevu (mlijecac, mlijecer, sonchus).
Mlecac, Cirsium oleraceum. K. Crnogorac bot.
85. Mlijecac, Sonchus oleraceus. Taraxacum offi-
cinale. Euphorbia. B. Sulek im.
MLIJECAK, mlijecka, m. bi}ka Sonchus ole-
raceus. B. Sulek im. Nalazi se i u Popovicevu
rjecniku (mlecavac, mlecak, Saudistel). Ispor.
mlijecac pod c.
MLIJECAN, mlijecna, adj. lacteus. Akc. osfaje
sviida isti i u odredenim i u tieodredenim obli-
cima. U svijem rjecnicitna, na ijr. u Vrancicecu
(mlican, lacteus), « Jambresicevu (mlecen, lac-
teus), u Stulicevu (mlijecan, lacteus s naznakom,
da se nalazi u Gundulica) , u Danicicevu
(mlecbnb, lacteus s primjerom iz xvi vijcka)
i t. d.; druge potvrde iz rjecnlka vidi dale. Naj-
starije su potvrde iz xvi vijika.
a) pun mlijeka, obilat mlijekom. U rjecniku
3[ika(inu (mlijecan, smlijecan, koji ima mlijeka,
lactensius), u Belinu (mlijecni, che ha latte,
ijuod habet lac) i u Vukovu (mlijecan, n. p.
krava, milchreich, dives lacte). Keka mlecbna.
Glasnik 10, 248 (iz xvi vijeka). Eojna ulista,
mlijecna stada, zitne nive svak uziva. I. Gun-
dulic 319. Sluzbenica mlijecne ovcice vida i
muze. P. Kanavelic 414. Mlijecna stada bez
straznika gdi ce pasti. A. Gledevic 266b. U ko»a
su mlijecne krave, u toga su rijeci prave. Poslov.
danic. Vaze .... jednu tustu kozu mlijecnu. J.
Kavanin 281^. Dojna koza ve6 je dicna neg'
divojka, ka je mlicna. P. Vitezovic priricn. 30.
Mudri Plutarko fali provideiie naravi, koja je
zeni dvi sise dala, da ako bi dvojko imala,
imade takojer kano dva mlicna vrila, s kojim
bi u jedno vrime i jodno i drugo hraniti mogla.
A. Kanizlid utoc. 183. Zele, da im krave budu
mlijecne. Vuk rjecn. s. v. koleda.
b) mlijefan je onaj, koji je od mlijeka. U
rjecniku Mika(inu (mlijecni, stvari od mlijeka,
opus lactarium, lactensius, lactuarius), u Bjelo-
stjencevu (mlecen, kaj jo iz mleka, lacteus, —
kaj ima vu sebe mleko ali spodobno k mloku,
laetarius, kakti mlecni smok, lactarium opus,
— mle6na jestvina, lactantia, lactaria esca), u
Jambresicevu (mlocne jestviuo, lacticinia) i u
Stulicevu (mlijecni smok, cibi lactei). Nas vitez
to bi ktio mlijecno stogodi. M. Dr^i6 34. Do-
nasahu gosti svako trgovine i mliSne slatkosti.
D. Barakovid vila 44. Obicaj jest ostao ne same
uz korizmu, nogo i druge poste crkveno usteg-
nuti se od mli6ni (t. j. jestvina). A. Bacic 191.
Ima se uzdrzati.. . .od jajah, sira, masla i mlic-
nih jizbinah. I. Velikanovic upu6. 1, .523.
c) nalik na mlijeko. U rjecniku Belinu
(mlijefini, lattato), u Bjelostjenccvu (mlecen, kaj
farbu ima mleka, — mlecni put na nebu, via
lactoa, galaxia, -- mlecni kamen, galactites)
» M Viiltigijinu (mlecan, lattoo, latticinoso,
niilclrfht, — mlefini put na nebu, via lattoa,
dio Milch.strasse am Hiiumol). Svu naglos od
vjetara u tit;inu mlijotnu obrati ft. j. sunrej.
P. Kan.ivoli6 Hfj.j. I ako je ova ro-sa bijela mli-
joftnijom unijogom zarosila. 372. Proko ogna .1
nobosa, kruga od sunca, mlijefcno staze. J. Ka-
vanin 4(361. 'Per jim kraano ovak' izpisuje svoju
niisao ... . ovim ri^ma ili prilifiriima brez osveto
•slatkim i mli6nima (t. j. stalkiinn kao mlijeko).
I. Zanifi6 1!»7.
(1) koji se hrani mlijekom. U rjecniku Be-
linu (mlijecni, lattajuolo, animale che prende
latte). Glas je, da ona (t. j. mati Mustofinn)
od djetihe mlijecne puti pomas kuha. I. Gun-
dulic 301. Momce mlicno vrabkuje, gdi ni tvoje
vridnosti. I. T. Mrnavic osm. 147. A ti suze te
ostavi mlijecnoj djeci u povoju. P. Kanavelic
145. Mlijecnijem ustim joste od sise ova djeca
govore ti. 229. Mlijecna usta djece male na tve
hvale podigo si. I. Dordic salt. 19. — Oodje je
injesto i primjeru, u kojemu imamo mlijecna
dob, t. j. djetinska dob, kad dijete jos sisa: Jos
u mlicnoj svojoj dobi poce pokazivati nesumnive
bilige od neobicajne dobrote. I. P. Lucie izkaz. 3.
e) koji stoji u kakvojgod svezi sa mlijekom.
U rjecniku Bjelostjencevu (mlecni pijac, forum
lactarium, — mlecna posuda, cannela) i u Jam-
bresicevu (mlecni lonac, sinus). Osim toga u
rodstvo broje i kad jedna zena zadoji kakvo
dijete, ono je zove mlijecnom materom; i grijeh
nahode u tome, ako se ozeni to mlijecno dijete
sa rienim djetetom. Oko Makarske (u Dalm.). V.
Bogisic zborn. 206.
MLIJECCE n. vidi mlijesce.
MLIJECER, mlijecera, m. i)ne bijkama. Mli-
jecer, lattajuolo, erba cosi detta, herba lactaria.
Bela rjecn. Mlijecer, trava, sonchus; — mlijecer
mladi, drobni, gorski, ledni (?) herbae genus. Stulic
rjecn. Mlijecer, m}ecika ('i.j'.Wolfsmilch, Euphorbia
cyparissias, — s naznakom, da se govori tt Crnoj
Gori). Vuk rjecn. Govori se i u Dubrovniku. ^
M. Resetar stok. dial. 252. Mlicer, Euphorbia
pinea. Euphorbia helioscopia. B. oulek im.
(s naznakom, da se govori u juznoj Dalmaciji).
MLIJE6iT1, mlijecim (jamacno je takav akc),
impf.
a) dojiti koga. Samo u Stulicevu rjecniku
(allattare, lactere). U istom rjecniku ima i mli-
jeciti se, t. j. prelaziti u mlijeko (convertirsi iu
latte, lactescere).
b) mlijeciti ribu. Riba se mlici, kad se mlic
(t. j. mlijec) u vodu izazimje, da joj zajide oci
i da ne vidi, pa se tako lovi. M. Pavlinovic.
Ispor. u Vukovu rjecn. s. v. zamlijeciti, t. j.
utuci muogo mlijeca, da se riba potrnje i
izide navrh vode.
c) mlijeciti covjeka. Covjek se mlijeii mi-
tom, pa se fiini, da ne vidi zlo, sto bi trebalo
da vidi. M. Pavlinovic. Ovo znacene stoji u
svezi s onijem pod b, samo je ovdje u prenesenom
smislu, a tamo tc jyravom. Mozda ovamo ide
primjer: !]^udi, oci kih se mlico. J. Kavanin 153^.
d) Ne razabira se pravo znacene n pri-
mjeru: Cinidu, da t' mlijece jeguje na J^jutoj.
N. Na)eskovi6 1, 332.
MLIJECka, /. ime bifki Euphorbia paralias.
B. i^ulok im (s naznakom, da se govori u Dalm.).
Ovdje se moie dodati i: mlecka, gen. mlecki
(s takvijem akc), herba (juaedara. D. Xemanic
(1834) 22, — M1^6ka, gen. m\6tki (s takvijem
akc), fiingorum genus. 25.
MLLIECKA GREDA, /. predio u bosanskoj
Krajitii, na kojem je selo Mededa. M. Ruzifiic.
MLIJECkO POI^E, h. ime oranici kod sela
Jablancd a Slav. 8em. pakr. (1898) 55.
MLIJECnA GLAVICA, /. ime pasnaku u
Hercegocini. Etnogr. zborn. 5, 1231.
MLIJECNE, /. pi. ime jjlanini u staroj srpskoj
drzavi. Samo tc Daniiiccvu rjecn. (Mle6bny) iz
i.iprave xiv vijeka.
MLIJECNICA
841
MLIJEKO
MLIJECNICA, /.
a) koinora, u kojoj se drzi mlijeko. U rjec-
niku Bjelostjencevu (mlecnica, frigidarium lactis,
cella frigidaria lactisj. Kao da se i danas go-
vori u hrv. Zagorju: Krave imadu dojiti (t. j.
miiz i zena) u op6u m|ekarnicu (mlijecnicu). V.
Bogisi6 zborn. 278.
b) mlijecno jelo. U rjecniku Voltigijinu {mlec-
nica., latticinio, Milchspeise). Za cobane . . . . u
jutru se nacini malo mlecnice (sa mlekom i
brasnom). M. D. Milidevic ziv. srb. glasn. 22, 103.
c) posni dan, u koji se smije jesti sto mli-
jecno. U rjecniku Bjelostjencevu (mlecnica, dies
lacticiniorum) i u Stulicevu (mlecnica, dies, quo
lactei cibi permissi s naznakom, da je iz Hab-
deliceva rjecn.).
d) zensko, koje je dojeno. Samo u Stulicevu
rjecniku (mlijecnica, quae lactata fuit). — Sasma
nepouzdano.
e) neka kruska. U Ivancu (u zupaniji
varazdinskoj). D. Hire.
f) neka gliva. U rjecniku Vukovu (mlijec-
nica, eine Art essbaren Schwammes , Milch-
schwamm, Pfetferschwamm ; u 3. izdanu stav]a
se uceno lat. ime Lactarius piperatus). Mlijefinica,
neka g}iva. U Lukovdolu u Hrv. D. Hire.
ff) U Sulekovu rjefin. zn. naz. nzima se plur.
mlijecnice kao zool. izraz za nem. Milchgefasse,
tal. vast lattei.
MLIJECNI RTl6, m. neko mjesto u Hrv. za-
bilezeno xv vijeka. E.. Lopasic urb. 214 {gdje
upravo pise -e- mjesto -ije-).
MLIJECNI VRH, m. nekakav vrh kod sela
Kamenaka ii hrv. Primorju {gdje mjesto -ije-
govore -i-). D. Hire.
MLIJECNIK, m. musko, koje je dojeno. Samo
u Stulicevu rjecniku (qui lactatus fuit). — Sasma
nepouzdano.
MLIJECNO, Mlijecnoga, n. nekakvo brdo u
Hercegovini. Pasnaci .... nahode se . . . . na Za-
brdu, Podlugu, Mlijecnom, Gradini i t. d. Etnogr.
zborn. 5, 1213.
MLIJECNO BEDO, n. brdo u Drobnacima u
Crnoj Gori. Etnogr. zborn. 4, 361. — Ima i u
Vukovu rjecn. (ali se ne kaze, gdje je) s pri-
mjerom iz neke nar. pjesme: Kad dodose brdu
Mlijecnome.
MLIJECNAK, mlijecnaka (bice takav akc), m.
a) isto sto mlijecnica pod a. Govori se u
Crnoj Gori. Etnogr. zborn. 4, cxxxviii., 5, 567.
b) bijka Leontodon taraxacum. B. oulek im.
c) mladi kukuruz, koji je dobar za jelo, ako
se skitha Hi spece. U selu Vidovcu kod Varaz-
dina (gdje iqjravo govore mlecnak). D. Hire.
Vidi mlijecac pod b.
(I) mlijecnak je prvi zub u male djece i u
mladijeh sisavaca, koji izraste u vrijeme sisana
pa poslije ispadne ; obicno u plur. mlijecnaci.
U Sulekovu rjecn. zn. naz. (Milcbzahne, denti
da latte) i u Popoticevu (Milchzahne).
e) kamen bjelutak. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. za nem. Milchquarz, tal. quarzo latteo.
MLIJECNETI, mlijecnim, impf. dobivati mli-
jeko. Samo u Stulicevu rjecniku (es.ser pieno di
latte, lactescere). — Nepouzdano.
MLIJECvA, /. ime gjivi. B. Sulek im. (gdje
je upravo pdur. i ne kaze se, koje sa to gjive).
U rjecniku Popovicevu (mlocve, mlefeava, Milch-
schwamme). Mlijecva, Milcbschwamm oko Po-
zege (u Slav.) D. Hire. Govori se i u Virovitict
(u Slav.) T. Maretic.
MLIJEKAC, mlijekca, m. ime bijki. Samo u
Popovicevu rjecn. (veliki mlekac, giftige Wolfs-
milcb).
MLIJEKCE, mlijekca, n. dem. od ralijeko.
Govori se (upravo mlekce) u timocko-luznickom
krajii u Srbiji. A. Belie 377.
MLIJEKO, n. zitki sok iz vimena Hi iz zen-
skijeh prsi. Rijec se nalazi u svim slav. jezicima,
na pr. staroslov. mleko, rus. mcioko, ces. mleko
(mliko), po]. mleko. Postane je nejasno; ne moze
biti od onoga korijena, koji je u glag. musti —
muzem (dakle ono, sto se muze), jer onda bi
mjesto -k- moralo u svim slav. jezicima biti -z-.
Neki misle, da je rijec mlijeko jos u praslavensko
vrijeme uzeta iz kojega germanskog jezika, u
kojemu je bilo -k- ; ispor. gotski miluks, ali tijem
se mislenem ttimaci samo -k- u slav. rijeci, a
tamno ostaje -le- (ispor. staroslov. mleko), koje se
nije moglo razviti iz got. -ilu-. Sa znacenem lat.
lac, tal. latte, nem. Milch zabi(ezena je rijec
mlijeko (mleko, mliko) u svijem rjecnicima, a
potvrde joj teku od najstarijih vremena.
a) mlijeko zensko Hi zivotinsko uopce ; pri-
mjera ima vrlo mnogo, a ovdje ih se navodi
samo nekoliko. Oboju sbscu mleko sbsalb jesi.
Stefan pam. saf. 2. I sbsesi mleko jezykb i bo-
gatbstvo mnogyihb carb sbnesi. Danilo 123. Osli-
ciimb mlekomb pomazuj mesto. Starine 10, 108.
Zem]-U obionu mlijekom i medom plodeii. N.
Eanina 48*. Ako vidis (t. j. u snuj, da mlijeko
imas, toj prilikuje mnogo dobro. Zborn. (1520)
134*. Prsi .... dika vidit je, jer bi|i sniga su i
mlika. H. Luci6 193. Tako vam materina mli-
jeka. M. Drzic 183. Zaklinam vas mlikom, kim
oddojih vas. Starine 3, 323. Kad je tiho kako
mliko (t. j. more). D Barakovic vila 95. Sv.
Bibijana bi rojena u Rimu od Fausta i Drafose
roditejov, ki bududi krsdenici i liu ukup z mli-
kom u veri uzdvignuhu Isusovoj. F. Glavinic
cvit 397a. Jos mlijekom babinijem vona. Poslov.
danic. Sllijekom ga ona jes dojila (t. j. Marija
Isusa). G. V. Bunic 35. Bududi pristao vitar i
ucinilo se tiho kao mliko more. A. Ka6i6 razg.
157. Kada ga (t. j. svoga sina) majka od mlika
odbi. korab 20. Vo, jer vozi, ziv vajade, krava,
jerbo mliko dade. V. Dosen 204». Molio bi je
i zaklihao s }ubav|u otcevom, s mlikom mate-
rinim. I. P. Lucie razg. 104. Spusta (t. j. krava)
mliko, sto u sebi ima. J. S. Eejkovic 316. Dva
po po}u trcu, dva mlijeko sr6u. Nar. pjes. vuk
1, 514. Kan'da ga je krava otelila, a kobila
mlekom zadojila. 1, 523. Ko je Turcia i turskog
plomena te ga jeste Turkina rodila i turskijem
ml'jekom zadojila. 4, 240. Ako je i crna krava,
bijelo mlijeko dajo. Nar. posl. vuk 4. Kad se
razbija mlijeko, izlazi maslo. D. Danicic price
sol. 30, 33. Strugotine piju zapragle dojije, eda
im se mlijeko povrati. S. ^ubisa prip. 26. Ni
mogla ni mleka imet detetu (t. j. zena). Nar.
prip. mikul. 79. — Ooamo ide i mlijeko, kad
znaci mlijecac pod a), t. j. sok u muske ribe.
Mlicino (mliko), musko sjeme fu ribe, zabe,
gada). U Vrbniku (na otoku Krku). Zborn. za
nar. ziv. 5, 73. S tijem je u svezi: Mlijeko,
sitha riba, koja se tek izlegla. L. Zore rib. ark.
10, 340.
b) sok u biju (u vocu, u plodovima). Tako
dr}aj uzduz i popriko (t. j. zubacom), makar islo
iz korena mliko. J. S. Rejkovic 176. Vec klas
uzmi i zrno ogledaj, ono |vrlo da prizrije, ne
daj niti zani, dok jos mlika ima. 301. Mleko od
MLIJESCE
842
MLIN
badema uzimju tri puta na dan. M. D. Milicevic
ziv. srb.^ 305.
c) u prenesenom smislu. Noka ja....od tebe
majke poutisen budem mlikom od pomilovania
tvoga. M. Jerkovic 54. Mlikom od nauka polak
vire doje se svi pravovirni. F. Lastric test. 85*^.
Koji su • . . . mlikom nauka katolicanskogfa za-
dojoni. ned. 293. Ona te (t. j. blazenn Marija)
mlikom duhovnim zadoji i pokripi. M. Zoricic
osm. 19. Odmetnuo se je od svete crkve ....
koja Ka je spasonosnim mlikom zadojila. A. Ka-
nizlic kam. 56. Ne imadu u sebi duha Bozjega,
koji se uliva u nas po mliku nauka krstjanskoga
i po svitlosti evandeja svetoga. M. Dobretic 65.
(I) dojerie, doji{e. Othraniti da ga (t. j. di-
jete) budem, dokle od mlijeka svrsi Ijeta. CJ-.
Palmotid 1, 173. Matere davaju na mlijeko ba-
bam nihovu djecu. V. M. Gucetic 58.
e) mlijeko, t. j. zenska loza. U rjecnikii
Vukovu (rod po mlijeku, t. j. po zonskoj lozi,
a kad je po muskoj lozi, onda se kaze po krvi).
Emcrencijana diviea svete Agne sestra po mliku.
F. Vrancic ziv. 88.
/) mlijeko u svezi [s i^ridjcvima kiseo, pri-
jesan, pti6ji.
aa) kiselo mlijeko, t. j. mlijeko, koje se
iza diijega stojana zguslo i uakislo. U rjecniku
Belinu (latte acetoso, latte agro). Da jastb ze i
kiselo mleko gusto. Starine 10, 109. Trazi u
Ciganke kisela mlijeka. Nar. posl. vuk 320.
bb) prijesno mlijeko, t. j. frisko^ neva-
reno. U rjecniku Belinu (latte fresco). Da jastb
ze i mleko presno ovce. Starine 10, 109. Pri-
jesna mlijeka jos donijesmo dva kablida. M.
Drzic 452. Prijesno mlijeko, koje nije kiselo.
Vuk rjecn. s. v. prijesan.
cc) ptifije mlijeko se upotreb(ava za sto-
god, cega nema Hi je veoma rijetko. Ni pticjega
mil mlijeka ne manka. Poslov. dani6. Samo
ti6jeg mlijeka nema (n. p. u ducauu ili u kuci,
t. j. ima Hvasta, sto se imati mozo). Naf. posl.
vuk 274. Ki ticjega mleka ni nin falilo. Nar.
prip. mikul. 28. — Ovamo ide i primjer: Ead
bi im svaka slada hitit i ptifijim ih mlijekom
sitit. J. Kavanin 23''. Izraz pfcicje mlijeko upo-
treb^avaju u ocovie sviislu i drugi narodi. Ar-
chiv f. Slav. Philol. 30, 23.
ff) mlijeko u svezi s nekijem jf^rjfijeyiwia
sluzi za ime hifu i jednoj ribi. an) ka6je mleko
(u kajkuracaj, Euphorbia cyparissias. B. .'^ulek
im. — ftb) rodino mlijeko, Euphorbia cyparis-
sias. B. SuJfik im. — ccj vucje mlijeko, Euphorbia
esula. B. iSulok im. (ispor. u ncm. AVolfsrailoh,
Euphorbia lathyris). — d<l) zmijino mlijeko,
Chelidouium maius. B. Suiek im. J. Pancid
flora boogr.^ 190 (ovdje se za istu bi]ku navodi
joS ime rusa). — ee) crjouo mlijeko, riba, Go-
bius pollucidus. B. Kosid rad jug. ak. 155, 31.
MLIJE6CE, mlije§ca, n. dem. od mlijeko.
Glas -5- stoji mjesto starijega -c- kao i u dru-
gim sliirtim rijeima, n. pr. lisce, srdasce, sunasce.
€i) u pravom smislu. U rjecniku Stulidevu
(mlijeSce, mlijoccp, dim. lac). Budu6i mlijedca
un.uzuo. M. Drzid 12(5. Od avoje divifansko ma-
tere s mli^cpm iz srca bi za^Iojit. E. Pavid pro.sv.
2, 87. Govori se u Virovitici (u Slav.) Odes
male mliSca? T. Maretid.
/*; mlijeiac, t. j. aok u muske ribe. U rjec-
niku Mtka{inu (mlijptce od ribe, lactes) i u
Stuliaiu (mlijegco, mlijeCco od ribe, lac piscis).
MLIJETAK, Mlijetka, m. isto sto 1 Mletak
(vidi tamo). Samo u rjecniku Vukovu s primje-
rom iz nar. pjes. vuk 2, 568: U iVllijetku grada
latinskome. — Jamacno je -ije- mjesto -e- j^o-
radi stiha.
MLIJEVO, «. vidi mlivo.
MLIKANIC, m. prezime zahi\ezeno xvii vi-
jeka. B,. Lopasid urb. 330.
MLILO, n. Samo u Sulekovu rjedn. zn. naz.
kao izraz iz podrucja tehnike za nem. Mahl-
werk, tal. mulino. Pored mlilo ima tamo i
mjelo.
MLIN, mlina, m. naprava, kojom se sto me}e.
U cakavaca je malin (vidi kod 2 malin), a u
kajkavaca melin. Akc. se mijena samo u gen.
pi. mlina. Bijcc se nalazi i u drugim slav. jezi-
cima, na pr, rus. MAuwh, ces. mlyn, po^. mlyu,
i i. d. Midi se, da nije slavenska rijec od iskuna,
vec da je uzeta iz staronem. mulin (a ova je
opet nem. rijec uzeta iz sredov. lat. molina). Sa
znacenem lat. mola (pistrinum), tal. mulino,
nem. Miihle nalazi se rijec mlin u svijem rjec-
nicima osim Vranciceva, a u tome na str. 120
je malin za mag. malom (u Bjelostjencevu i u
Jambresicevu je melin). Najstarije su potvrde iz
xiv vijeka. — U plur. je pon'\jvise mliai, mlina,;
za oblik mlinovi nasla se samo jedna potvrda
(vidi proi primjer pod a, a).
a. mlin je naprava, kojom se meje zito, da
iz nega postane brasno.
a) uopce; primjera ima mnogo, ovdje ih
se navodi samo nekoliko. Sb vinogradi i s mli-
novi {iz XIV vijeka). Mon. serb. 191. Sb vino-
gradomb i sb mlinomb. Dec. hris. 66. Sb mli-
nomb i s pasistemb (iz xiv vijeka). 1^. Stoja-
novid hris. 38. Da mu se naveze mlin (pisano
,mljen') osji na grlo (iz lat. ut ei suspendatur
mola asinaria in collo eius. matth. 18, (>). N.
Kanina 196^. Kakono je bio u covjeka mlin na
brijega rijeke. Zborn. (1520) 371'. Ter odzgar
nad nami od mlina jak kolo nebesa zvijezdami
vrte se okolo. M. Vetranid 2, 44. U mlinu ima
se mliti po redu. Statut poj. 297. Mlini gdi moju.
D. Barakovid vila 63. Gusle so pri mlinu dobro
ne skladaju. I. T. Mrnavid osm. 157. Samson
mo}e u jednomu mlinu. M. Eadnid 2703'. Vnoge
moliue na Dravi otrgaue voda odnese. P. Vite-
zovid kron. 208. Pouose ga voda niz zlib pod
mlin. J. Banovac pred. 144. Dadose mu (t. j.
Samsonui, da jednim velikim mlinom vrti, s kojim
obicavaju koni vrtiti. A. Kacid korab. 139. Pod
mlinom u mladu nedi}u kupana. F. Lastrid ned.
324. Ako 5 mlina samli mi 400 kvarat zita. M.
Zoridid aritm. 94. Gdi sest mlina prazni hrze.
V. Dosen 248>i. Ona vice, dak se u mlin 6uje.
M. A. Rejkovid sat. 58. Zabvanito je putovaiie
s teretora na mlin. B. Loakovid nauk 301. Voda
ride, a mlini me}u. Nar. posl. vuk 37. Stado ti
se sirilo i iz nega vadio sir koliko braSnoni
mlin. Vuk kovdez. 126. Sad okrece (t. j. voda)
petnaost mlina. Vuk rjedn. s. v. Lovac. Ne-
kakvo selo nemulo brasnonog mlina, nego u
u drugo daloko nosili mlivo. Nar. prip. vrd. 152.
Zaustavo so kola od mlina braSnenoga. Nar.
prip. vuk- 234.
b) U Stuliievu je rje<!n. s. v. mliu zahi-
^ezena fraza: vodu na svoj mlin navradati
(omnia ad suam utilitatem roforre). Tome pot-
puno odgovara: KraJ nije razumio, da je on
navrada (t. j. navracao) vodu na svoj mlin (t. j.
da je govorio, kako je po nega bole). N. Pali-
kuda 63. S tijem se slaie: Gdje des dan danaSni
d^ Y ^^^"^f^
1. MLINAC
843
MLINARSKI
iznad takoga prijate|a, gdje i medu rodjacim
najdrazijem svaki hoce na svoj mlin pritezat
vodu (t. j. raditi o siwjoj koristi). B. Zuzeri 147.
— Ovdje pri!it(i}e i priinjer: Tu ako vodu lin
ne budu ja vodit, da mi doje na mlin, more se
prigodit (t. j. ako nc budein lijen upntrebiti pri-
liku, moze mi doci korist). H. Lucii 230. —
Jspor. n nem. das Wasser auf seine Mlihle leiten
(t. j. ciniti sto na svoju korist) ; tal. tirare
1' acqua al suo mulino.
h. mlin je naprava za me^ene , tijestene,
rezane drugoga cega osim zita. U rjccniku Mi-
kafinu (mlin od ulja, trapes), u Belinu (mlin
od uja, molino d' of^lio), u Bjelostjencevu (melin,
V kom se oje meje, mola olearia, trapes — me-
lin prpreni i za kavu, fractillum) i a Javilre-
sicevu (melin za oJe, trapes). Nije ostavio izpi-
tati i izviditi svekolike koture od zrvana i od
mlinah za drva sici. A. Tomikovic ziv. 90.
Odredio je jurisem udariti na jedan krasni mlin
drvosicni. 154. Ko bi ponio masline u mlin ujani.
Pravdonosa (1851) 32. Mline s tjeskovima grade
na istim nafielima i uvjetima kao i brasni (sic!)
mlin (u Makarskoj u Dalm.). V. Bogisic zborn.
430. Mlin za me|ene kahve (u Hercegovini).
Etnogr. zJsqrjQ.^o^J^l;
1. MLINAC, mlinca, m.
a) dem. od mlin. U rjecniku Belinu (mo-
linello, molino piccolo) i u Stulicevii (exigua
mola).
b) naprava, kojom se kava meje. U rjedniku
Vukovu (kavena vodenica, die Kaffeemiible,
fistula serrata s naznakum, da se govori u Du-
hrovniku). Marija .... bahne s imbricicem sva-
rene kafe u jednoj ruci, a s mlincem i s uja-
nicom u drugoj. M. Vodopi6 dubr. (1868) 202.
Mlinac, mliuca, m. mali mlin, u komu se me}e
kava ili sto slicno. U btonii. M. Milas. Molim
te, gospodarice, posudi mi vas mliuac, da same-
}em malo kave. U Dobroselu u Hrv. M. Medic.
2. MLINAC, mlinca, m. massa farinacea dis-
tenta, laganum. Nalazi se i u drugim nekim
Slav, jezicima: slov. mlinec, hug. m.uih'b, malo-
rus. ManHu,i 6^inHii,i. rus. o.^ihhbu.'b, o-ihh-b. Iz rus.
je uzeta i nem. rijec Biinze, Plinze. Korijen je
isti, koji u glag. mjeti.
a) razvijeno tijesto, jufka. U rjecn. loeko-
vicevu s naznakom, da -ie govori u Baniji u Hrv.
h) jelo od nekoliko jufki. U rjecn. Bjelo-
stjencevu (mlinec, tracta panis, laganum, arto-
laganus) i u Ivekovicevu (s naznakom, da se ti
torn znacenu govori plur. mlinci, mlmaca i da
se govori u Hrv.).
. 3. MLINAC, Mlinca (s takvijem se akc. go-
vori), m. inezimc. nekoliko porodica u Slunu (u
Hrv.). T. Maretic.
4. MLINAC, Mlinca, m. nekakva voda u Sla-
voniji blizu Sakova zabl(ezena na pocetku xviii
vijeka (, Mlinec'). T. Smiciklas spom. 321.
5. MLINAC, Mlinca, in. neka oranica u ^Sla-
voniji kod sela Bucja (blizu, Pakraea). Som.
pakr. (1898) 47.
MLINAR, mlinara, m.
aj covjek, koji ima mlin i mcje u nemu
(sebi i drugima). Sa znaeenem lat. molitor, tal.
molinaro, nem. Miiller nalazi se u svijem rjec-
nicima osim Vranciceva ; u Vukovu s primjerom
iz nar. pjes. vuk 1, 314 : Za mlinara ne bi ni
dinara (t. j. dala), u Danicicevu s potvrdom iz
XIV vijeka: mlinarb Zanb; a u Bjelostjencevu
pored mlinar ima i malinar. Sve, sto se od mli-
nara rodi, sve muku krade. M. Drzi6 307. Ako
se ne c omucit, ne 6 bit mlinar. Poslov. danic.
Ple6a bi mu za mlinara bila. Osvetn. 1, 30. Kad
dode u vodenicu, zamoli mlinara, da mu odmah
zaspe. Nar. prip. vrc. 40. Mlinar istrfii, da vidi,
sta jo. Nar. prip. vuk- 234.
b) Mlinar, prezime. T. Smifiiklas spom. 178.
Drz. kalend. (1905) 299. Imenik (1906) 444.
c) neka igra. Samo u Vukovu rjecniku:
Mlinar, igra u Crnoj gori (jedan se obuce u rite,
pa na drugoga kao natovari zito pa nosi u vo-
denicu i t. d.).
MLINARENE, n. nom. verb, od mlinariti.
Samo u Stulicevu rjecniku, gdje se kaze, da je
isto sto i mlinarstvo.
MLINAEEV, adj. posses, od mlinar. Samo u
Popovicevu rjecniku (mlinarev, des Mlillers).
MLINAREVIC, m. prezime. Sem. pakr. (1898)
28. Etnogr. zborn. 11, 238 (zahilezeno za Bosnu).
Bosiiak (1908) 126.
MLINAEI, m. plur. zaselak u Hrvatskoj u
zupaniji modrusko -rijeckoj. Eazdjej. brv. i
slav. 26.
MLINARICA, f.
a) molitrix, molitoris uxor. Postavjeni akc.
je zabilezen u Vukovu rjecniku, ali se govori i
mlinarica. U rjecniku Mika^inu (molitrix, pistri-
naria), u Belinu (moliaara, molinaja, colei, cbe
macina), u Bjelostjencevu (molitrix, pistrinaria),
u Jambresicevu (molitrix), u Voltigijinu (moli-
nara, Miihlerin), u Stulicevu (quae molet [sic!]
s naznakom, da je iz Belitia rjecn.) i u Vukovu
(MuUerin, molitoris ns-ov s primjerom iz nekakve
nar. pjesme. Ja sam, sinko, mlinarica). Mlinarica
moze znaciti i zensko, koje meje, i zenu mlinara;
kad jedno znaci, kad U drugo, ne moze se u
svakom slucaju razabrati. 1 muha je u mlinu
bila, ter je rekla, da je i ona mlinarica. Poslov.
danic. Kad ce . . . . stati mlinarice sto ih je malo
(ispor. lat. quando . . . . otiosae erunt molcntos
in minuto numero). D. Danicid prop. 12, 3. Za-
kukaln kukavica vise mlina u drenina; pitala
je mlinarica: sto ti kukas, kukavica? Nar. pjes.
kras. 133. Mlinarica (tako je zabijezen akc),
molitoris uxor. U Bosni. D. Surmin.
b) mlinarica, riba pastrva, koja zivi oka
mlina. S. Brusina rad jug. ak. 171, 213.
c) mlinarica, kuca, u kojoj stoji mlin. Ma-
gazin (1873) 127.
d) Mlinarica, zaselak u Bosni u okruzju.
bihackom. Popis zit. bos. i here. 641.
MLINARIC, m. prezime. R. Lopasic urb. 301
(iz XVII vijeka). T. Boca 42. Imenik (1906) 444.
MLINARINA, /. placa mlinaru za me^ene. U
rjecniku Stulicevu (plata za mlin , moliturae
pretium) i a Popovicevu (Mahlgebiihr). Nijesi
jos mlinarinu ove godine platio. U Lici. J.
Bogdanovic.
MLINARITI, mlinarim , impf. bili mlinar.
Samo u Stulicevu rjecniku (molontis munus
exercere).
MLINAROVIG, m. prezime. T. Smiciklas spom.
134 212. Mozda je -o- grijeskom mjesto -e- kaa
i u Milojovic mjesto Milojevi6 (vidi tamo).
MLINARSKI, adj. posses, od mlinar. U rjec-
niku Stulicevu (ad molitores spectans) i u Po-
povicevu (Miiller-). Podil za bunar je klada mli-
narska najboja. J. S. Rejkovic 292. Ti se, brate,
ne razumijes u posa mlmarski bas ni malo. U
Lici. J. Bogdanovic.
MLINAESTVO
8U
MLITATI
MLINAESTVO (bice takav akc), n. inlinarski
;posao i zanat. Izmedu rjecnika samo u Stuli-
cevu (ars molendi). Sporedno je zanimane sp^aka
mlinarstvo (rijee je od onoga piscn, koji je
clanak napisao). Etno»r. zborn 11, 96.
MLINAESTVOVATI, mlinarstvujem , impf.
Samo u Stulicevu rjecniku, gdje se kaze, da je
isto sto mlinariti. — Nepouzdano.
MLINCI, Mlinaca, m. })l. zaselak u Hrvatskoj
u zupaniji modrusko-rijeckoj. EazdjeJ. hrv. i
Slav. 17.
MLINCAC, mlincaca, m. dem. od mlinac.
Samo u Stulicevu rjecniku (exi^ua mola s na-
znakom, da je iz Belina rjecnika, all u tome
rjecn. nema rijeci mlincac).
MLINCENAK, mlincenaka, m. sprava, kojom
se mlinci (cidi 2 mlinac pud b) razvlace. U Pri-
gorju (u Hrv.j. F. Hefele.
1. MLINCI6, m. dem. od mlin. Izmedu^ rjec-
nika samo u Stulicevu (exigua mola). Ncgov
mlincic okretao bi rukom. U Lici. J. Bogda-
novic. Samjela sam u mlincicu malo kafe. U
Stonu. M Milas.
2. MLINC16, m. nekakvo zemliste u Slavoniji
zapisato na pocetku xviii vijeka. T. Smiciklas
spom. 209
MLINCINA, /.
(i) angm. od mlin. Nikola 0 veliku mliuciuu
nacinio. U Lici. J. Bogdanovic.
h) mlincina, mlinski kamen. U Hercegovini.
D. Surmin, nast. vjesn. 3, 174.
1. MLINI, Mlina, m. pi. topogr. ime. a) dva
zaseoka u Bosni u okruzju bihackom. Popis zit.
bos. i here. 641. — h) wjestance u Dalmaciji u
kotaru dubrovackom. A. Masek 236. Nalazi se
i u Danicicevu rjecniku sa dvije potvrde, jedna
je iz XIII vijeka, druga iz pocetka xv. — c) seoce
u Hrvatskoj. Schem. zagr. (1875) 03; pise se i
Mlinovi (vidi tamo).
2. MLINI, adj. posses, od mlin. Samo u pri-
mjerii: Mede mu ot mlin'oo»a puti. Svetostef.
hris. 13.
MLINICA, /.
a) zgrada, u kojoj je mlin, a i sam mlin
moze se tako zvati; znacene nije deminutivno.
U rjecniku Belinu (casa o luogo dove stari i
molini), u Stulicevu (domus pistrini s naznakom,
da je iz Belina rjecn.) i u Vukovu (mlinica,
mlin, malenica s primjerom iz nar. posl. vuk
1-58: Kg u mlinicu unide, brasnav izide). Bijahu
u mlinici dva covika. J. Banovac pred. 144. On
je zatim novih puta krfiio, mlinica gradio, mo-
stova probacivao. M. Pavlinovic rad. 166. U Ma-
rinovida ima mlinica, u kojoj su udionici do 16
familija (u Makarskoj u Dalm.) V. Bogiisic zborn.
429. Natovarih oslicu i poslali jo u mlinicu.
Nar. zfig. novak. 54. Mlinica jo i.sto sto mlin u
Lici. F. Hefelo.
b) seoce u Dalmaciji u kotaru makarskom.
A. Magok 236.
MLINICE, MllnicO,, /. pi. dva seoca u Dal-
maciji u kotaru 7nakarskom. A. MaSek 236.
MLINIC, »i. dem. od mlin. U rjecniku Belinu
(niolinello, molino piccolo) i u Stulicevu (mlinid,
mliriCid).
MLINIStE (tako je zabijezen akc. za Liku), n.
(i) zanjiste oko kitkrog mlina. U rjecniku
Daniiicevu (locus aodificandao molao s primje-
rom iz isprave xv vijeka: S mlinmi i mlinisti;
— po svuj prilici nije Danicic iwstavio pravo
znacene veleci, da je mliniste mjesto, na kom
se ima Hi moze^mlin naciniti). I da mu kra-
}ev"stvo mi na Stitarici mliniste, i da mu je u
bastinu. Dec. hris. 57. Nizb Svin'sticu do mli-
nista; ot mlinista preko na SmrSkovicu. Sveto-
stef. hris. 13. Mijeva mlinista nekakvo mjesto u
staroj srpskoj drzavi zobi(ezeno u ispravi xiv
vijeka. Xi. Stojanovic hris. 31. Mliniste, mjesto
gdje je mlin podignut Oko Lapca u Hrv. M.
Medic.
b) mliniste je mjesto, de je nekad mlin bio.
Ja cu opet na starom mlinistu graditi mlin.
U Lici. J. Bogdanovid.
c) topogr. ime. aa) zaselak u Bosni u
okruzju travnickom. Popis zit. bos. i here. 641.
— bh) ime nivi kod Sarajeva.Etaogr. zborn. 11,
180 (()dje upravo pise Mlinisce). — cc) mjestance
II Dalmaciji u kotaru metkoinckom. A. Masek
236. — (Id) zaselak u Hrvatskoj u zupaniji
varazdinskoj ; mjestani govore MlinisSe. EazdjeJ.
hrv. i slav. 48. — ee) nekakno mjestance u
Hrvatskoj u zupaniji Hcko-krbavskoj. Eazdje|.
hrv. i slav. 11.
MLINOGA, /. selo u Hrvatskoj u zupaniji
zngrchdckiij. EazdjeJ hrv. i slav. 37. — Otud
ce biti izveden adj. mlinoski i subst. Mlinozanin
u primjeru: I uzeo je zemlu mlinosku . . . . te je
prodao opet Mlinozanom. cija je bila. Starine
12, 36 (iz p)ucetka xviii vijeka).
MLINOVI, Mlinova, m. pi. selo u Hrvatskoj
u zupaniji zagrebackoj. Eazdje|. hrv. i slav. 44.
Pi.se se i Mlini (vidi tamo).
MLINSKA. /. selo u Hrvatskoj u zupaniji
bjelovarsko-krizevackoj. Eazdje|. hrv. i slav. 58.
MLINSKI (tako je zabi^ezen akc. za Uku),
adj. posses, od mlin. U rjecniku Jambresicevu
(molinski, molaris) i u Stulicevu (pistrinersis,
molinariusi. More se kovacu samliti nikoliko
priko reda, zac i u kovacnici mlinnskomu gvozdu
red je, neto dojde. Statut poj. 297. Pristoji se
obisiti mu zrvan mlinski na vrat. F. Lastric
od' 9. Da mu se mlinski kamen na vrat obisi.
B. Leakovic nauk 326. O vratu mu mlinsko
kolo visi, a u ruci mlinski kantar nosi. Nar.
pjes. petr. 2, 14. Dru.^tvance to kupilo nesto
mlinskih podrtina. M. Pavlinovic rad. 37. Neko
hoce da okre6e mlinska kola. S. ^ubisa prip.
173. ^ta si dao za taj mlinski kamen? U Lici.
J. Bogdanovic.
MLINSKI POTOK, m. ime potoku a) u Drob-
nacima (n Crnoj Gori). Etnogr. zborn. 4, 375.
— b) u Fruskoj Gori. Eegul. sav. 39.
MLINStICA, /. nekakvo zemjiste u staroj
srpskoj drzavi. Vy§e Hvalojevid na Drenb pri
MliubStici. Dec. hris. 101.
MLINAE, m. prezime u na§e vrijeme. Imenik
(1906) 444.
MLISA, /. ime bi^ki. Melissa officinalis (na
ostrvu Cresu). B. Sulek im.
MLITATI, mlitam, impf.
n) lijeniti se. L. Zore paletk. 110, 226, gdje
je zabi(ezen akc. mlitati Ima i u Popovicevu
rjedn. (mlitati, faul Merden, dakle postajiti
lijen). Ispor. mlitav.
b) kao basati, bavrlati, tutnarati. Samo u
jednoga j>isca. Pitaju me, otkuil sam i sto mli-
tam po Mlecima. S. I^ubisa prip. 13. Pod oni-
jema godinama udara i lulita od sela do sela
(t. j. kaluder) 253. Mlitao tri godine od nemila
do nedraga. pric. 47. Tor ti nas dva mlitaj po
selu, da trazimo konak 153.
MLITAV
845
MLOBA
MLITAV, adj. slab, spor, lijen. Akc. ostaje
svuda bez protujene. U drugim slav. jezicima
nema rijeci, koje bi ovoj odgovnrale. Postahe je
tamnu. U rjfcniku Stidicevu (debilis, lansruidus,
imbpcillus s naznakom, da se riji'C nalazi u
pisca XVIII vijeka T. Babica) i u Vukovii (mli-
tav covjek, Ian, ohne Kraft und Munterkeit,
segnis). U gradi za ovaj rjecnik sabranoj nasla
su se samo ora cetiri primjera. Ako smo mi do
sad mlitavu jali studenu |ubav nosili prama
uasoj brari. E Pavid prosv 1, 5. ^judi ladne i
mlitave prirode. P. Bolic vinod. 2, 48. Ako
nema drugijeh nogu za zimu, zlo. Rece se mli-
tavu coeku. Vnk nar. posl 6. Gledajuci ....
nizame, kako stoje mlitavo, kao da drem}u, i
kad strazu cuvaju. M. D. Milidevic zlosel. 10.
MLITAVAC, mlitavca, m.
a) mlitav covjek, mJitona. Poziv|6 mlitavce,
da joj oni pomogii. M. Pavlinovic razl. sp. 344.
Nijesam nikiid pristala s ovijem mojijem mli-
tavcem. U Lici. J. Bogdanovic.
b) zemiiste u Srbiji u okrugu kragujevackom.
Livada u Mlitavcu. Sr. nov. 1866, 4.
MLITAVICA, /. mlitavo zensko. Govori se u
Lici. J. Bogdanovi6.
MLITAVITI, mlitavim, iinpf. a) iiniti mli-
tava. Samo u primjcru: Selo ce najlasne opre-
mati svojo poslove bez pisarije i otezaria ure-
dovnoffa, sto doj:aduje i mlitavi M. Pavlinovid
razl. sp. 240. — b) bivati, pastajati mlitav. Samo
u Sulekoru rjecn. zn. naz. kao trgovacki izraz
za nem. flau werden, tal. languire.
MLITAVOST, mlitavosti, /. apstr. imenica
izvedvna od pridj(vn mlitav. Izmedu rjecnika
samo u Poijovictvu (Schwaehlichkeit, Lauheit) i
u Sulekoru rjecn. zn. naz. (Schlnffheit, Flauheit,
fiaccViezza, rilassatezza, floscezza). Da ja I'legovu
mlitavost ne moi.'U vise podnositi. E. Pavic ogl.
666. Zilice mlitavost svoju izgube. P. Boli6
vinod. 143.
MLITI, mlxm, impf. vidi mniti.
MLITONA, m. isto sto mlitavac. Same u Vu-
kovu rjecriiku (mlitav covjek).
Mi-iITVA, /. kost u tijelii, koja se zove i ca-
sica. Mlitva, obla kost na kojenu, koja .se mice.
M. Pavlinovic. Mlitva. casica, Kniescheibe, f)a-
tella (tuivode se i sinonimi: repica, jabucica, sti-
tica, iver). M. Jovanovic-Batut. hna i u Popo-
vicevu rjecn. mlitva, mlitvica, Kniebein) —
Postane tamno; u drugim slav. jezicima nema
srodne rijeci.
MLITVICA, /. isto sto mlitva. Izmedu rjec-
nika samo u Popovicevu mlitva, mlitvica, Knie-
bein . Sprida nize bedara jesu gusceri, pod
guscerin kolina, a na kolinima je mlitvica
(patella, — zove se i mitvica). U Policima (u
Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 229.
MLIVAN, mlivna, adj. posses, od mlivo. Sto-
god se nadodava u posvetilista, to jest: mlivni
cvit iliti brasno, uje, vino, sol i tamjan. I. Ve-
likanovid upuc. 3, 319. Govori se u Bosni:
mlivan, od mliva zaprasen. D. Surmjn. Mlivan,
od mliva (brasna). LI Sarajevu. D. Surmin rad
jug. ak. 121, 208.
MLIVCE n. dem. od mlivo. Samo u primjeru :
Vece ne imase nego jednu sa6icu mlivca, i od
onoga malahaa najprvo sv. Ili(ji) skuha krusac.
M. Divkovid bes. 318. Ovdje je mlivce u zna-
cenu, §to ga ima mlivo pod c.
MLIVENE, n. vidi mjevene.
MLIVO, n. molitio, res molenda, farina. Vokal
je -i- od iskona, t. j. ml pripada korijenu (sto
ga imamo i u glag. mjeti;, a -ivo je nastavak ;
ispor. jed-ivo, plet-ivo, pred-ivo. U istocnom go-
voru nalazi se mlevo, n u juznom katkad mli-
jevo, kao da je -i- u mlivo postalo od negdas-
nega i. Nalazi se u nekijem rjecnicima (vidi
da^e), a najstarije su potvrdc iz xvii vijeka.
a) mlivo je isto sto mfevene, t. j. nom. act.
prema glag. mjeti. Vidi mlinara, de onako me^e
.... dok najposlije vec jedva zacu pa prekine
mlivo .... pa zavice. V. Vrcevic igre 58. Daj
reda i nastojana, pa 6e Bozjom pomoci do6i zito
na mlivo. M. Pavlinovic rad. 104.
b) ono, sto je odredeno, da se mele, sto se
ima m^eti. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu
(mlivo, mlijevo, res molenda). Selo nemalo
brasnenog mlina, nego u drugo daleko nosili
mlivo. Nar. prip. vrc 152. Ako koji nema toliko
mliva, da bi napunio cijelo vrijeme, koje ima
pravo mjeti, to oa sjedi u mlinu, prima i mece
tude zito (u Makarskoj u Dalm.). V. Bogisic
zboru. 429.
c) ono, sto je sam^eveno, t. j. brasno. U
rjecniku Mikajinu (mlivo, muka, farina), u Be-
linu (mlijevo, raacinato in sost. cosa macinata,
lat. farina), u Bjelostjencevu (mlivo, muka) i u
Vukovu (mlivo, brasno s primjerom: satro ga u
mlivo, — mlevo, mlivo s primjerom: satro ga
u mlevo i s naznakom za mlivo, da se govori
u Hercegovini, a za mlevo, da se govori u Sri-
jemu). Tko hoce kruh skuhati i uciniti, od
potrebe su dvije stvari, to jest mlivo i voda. ...
od mliva se bez vode ne moze kruh skuhati. M.
Divkovi6 nauk 182^. Ponijeso sobom mliva iz
Edipta. bes. 537. Koji (t. j. kvas) uzamsi zena
zamisi u tri uborka mliva. I. Bandulavid 24a
Kano malu mlivu, malo ga uzkisa kvasa, a ve-
cemu je potriba staviti veco, da se dobro uz-
kisne. I. Ancid vrata 185. U Dalmaci(/t^ zovu
mlivo muka. S. Margitic isp. v. On siroma do-
veze mlivo iz vodenice. D. Rapid 268. Kvas
dade svoje kakojstvo, zadinu i miris svemu
tijestu s nacinom i od spodobna mliva zakuvanu.
F. Lastrid ned. 95. Ulazi li mu (t. j. pekaru)
sva tratiia od mliva, od kuhana i od peciva u
ono 10 libar. M. Zoricid aritm. 86. Stvari brez-
zivotne i tvrde kakono kruh, brasno oli cvit od
mliva, tamjan i prilicna. M. Dobretid 340. Po-
svetilisto cvita od mliva, to jest biloga brasna.
I. Velikanovid upud. 3, 316. Koja (t. j. zena)
mede kvas u mlivo, da uskisne. J. S. Rejkovid
XI. Popise mi iz bacava pivo, pojedose iz mla-
dava mlivo. Vuk rjecn. s. v. mlacve (iz neke
nar. pjesme). 8togod ima moje raje prave, nek
ti nosi mlivo i jedivo. Osvetn. 3, 62. Zito za
mlevo Bajlon kupuje u Stigu. M. D. Milidevic
medudn. 263. Od takovog mliva ne biva pogaca.
Nar bl. kapet. 176. Cuprilid im tajin pod-
maknuo: b'jela mliva i debela mesa. Nar. pjes.
horm. 1, 60. Brasno zovu mlivo (u Visokom u
Bosni). Zborn. za nar. ziv. 8, 93.
(I) ujam, t. j. plata mlinaru za mlevene.
Za mlivo dades mi dva fjorina. D nase vrijeme
u Stonu. M. Milas.
MLNICEVIC, m. vidi Municevid.
MLOBA, /. slabost. Bijec je po svoj prilici
srodna s pridjevom mlohav, ali nije jasan ne-
stadak glasa -h-. Samo u jednoga pisca. Jer
svit ovi i hudobe dini grisit puti mlobe. M.
Marulid 317. Cagod tilo kada mlobom stvori
grisno. 318.
MLOBAN
846
MLOHAV
MLOBAN, adj. prema siibst. mloba, slab.
Nigdar ne bi mlobno tilo tvoju jakost pridobilo.
M. iMarulic 322. Da 'vo je mloijaa duh od grla
mojpga. H. Lucie 2HL Da ovako mlobaa uda
podlozena sebi ucini. M. Gazarovic 29.
MLOGI, adj. vidi mnogi. Tako isto mlostvo,
mlozina i t. d. vidi kod mnostvo, mnozina.
MLOHASTVO, 7i. MLOHA^TVO, n. vidi mlo-
havstvo, mlohavsfcvo.
Ml5hAV, adj. debilis, imbecillus. dakavci u
Istri govore danas m|ohav. D. Nemanic (1885)
29 (gdje je zahileien akc -6-); ispor. m].aka
wjento mlaka. U driigim slav. jezicima ne nalazi
se rijeci, koje bi ovoj potpuno odgovarnle. Bez
siunne je mlohav srodno s mlahav (vidi tamo),
ali nije jasan odnosaj medu vokaliina -o- i -a-.
Danas po svoj prilici neina vise ove rijeci tiigdje
u narodii medu stokaveima ; sto je gdjekoji sto-
kavski pisci xix vijeka upotreblavaju (vidi medu
primjerima), oni je nije>m uzeli iz naroda, vec
iz starije knizevnosti. U dubrovackijeh pisaca
ne nalazi se mlohav prije xviii vijeka. U rjec-
niku Vrancicevu (debilis, languidus), u Mikalinu
(mlohav, oslabjen, debilis), u Belinu (debole,
fiacco, languido, moscio cioe languido nell' ope-
raro o parlare, — adv. mlohavo, fiaccamente,
languidamente, lontamente, mosciamente, tepi-
damente), u Bjelostjencevu (mlohav, v. mlahav),
?( Voltigijinu (debole, fiacco, vile, schwach), u
Stulicevu (debilis, infirmus, imbecillus, languidus)
i ti Ivekovicevu (mlohav, slab, bolesjiv s nazna-
kom, da se govori po Hrv., — bice samo medu
kajkavcima i cakavcima). Najstarija je potvrda
u Bernardina (vidi prvi primjer pod b).
a. mlohav je isto sto slab, nejak.
a) u pravom smislu.
aa) uopce.
aaa) o celadma. Znaj, mlohav clovik
da siijosce umrli. M. Marulic 109. Na svilni po-
ste]i lezi, da smucon . . . . na srebrni uzglavnici,
da mlohav. Nauk brn. 10b. Buduci ti divojka mlo-
hava. F. Vrancic ziv. 50. Trudau znoj otiram
s mlohava filovika. D. Barakovid vila 153. Sv.
divica mlajahna, mlohava i nejaka. B. Kasid is.
9-1. Da mlohava tebe zena umila jo privariti. I.
Ivanisevic 184. S vojskom mlohavon Persijan
g' uhvati. J. Armolu5i6 54. Ako su obicajni
pridati se noprijate|ou mlohavin, ca 6e uciniti,
kada budu zvani od primogudih i nemilih ne-
prijate)? P. Eadovcic na6. 41. E.i6 tvoja ....
mlohavim kripost daje. A. Vitajic istum. 7*.
Ako je pokornik toliko mlohav i mekoput, da
ne moze podniti trud od toliko duga putovaiia.
A. Kad6i6 277. Neka je covik slab, neka je
mlohav, ako u me bude ufat . . . . ja 6u s nim
bit. J. Filipovid 1, 256'^. Medu vama su mlogi
mlohavi i slabi. F. Lastric test. 297l>. Sunovrati
Lucifera proklotoga, pokripi fiovika mlohavoga.
J. Banovac prod. 116. Vidim jur o6ito, da jo
svit jedan na§ neprijatoj vehoma mloav. raz-
gov. 112. Koji (t. j. kray ukazujuci se mlohav
i stra&iv na vojsci Bulgari ga bacise s vladana.
A. Ka6i6 razg. 85. Kada se govori od posta....
Bvi jesu bolestni, hrdavi i mlohavi. D. Rapid
234. MuX duiian jest podavut dobar izglod
?.nni, tkoja jost spola mlohavijega. Blago turl. 2,
13:"). Slab i mlohav sluJcitoj , . . .no ima snage za
umo6iti. A. Kanizlid kam. 572. Kad se koji po
naravi rod! mlohav, studen i neva|ao. M. Do-
brotid 564. Joduo jutro dignulo so ovo dijote
l^osto mlohavo i zlodesto. B. Zuzeri 205. Ova
boXanstvena rift dusu uzdrSi u Zivotu, hu slabu
objaciva, pokrep}iva mlohavu, mlednu pretili.
A. d. Bella razgov. 169. Zloba mlohav svijet
osvojila. G. Martid u nar. pjes. juk. 36. Divni
Judi, da se svatko cudi, ko se dase dva ulovit
lava od jednoga covujka mlohava. Osvetn. 4, 53.
Covjek postane mlohav, razglav|en, razmazan.
M. Pavlinovid rad. 135.
bbb) 0 tijelii i o dijelovima tijela.
Kad je put mlohava, tad dusa ozdravi. M. Ma-
rulic 153. Telo, kojo nosimo mlohavo. ^. Bu-
diaid suma 27. Pokripite ruke oslabjene i koliua
mlohava utvrdite. I. B mdulavic 6't. Rad molitve
i zezina mlohava su ma kolina. I Ivanisevid 120.
Na mlohava pleda klada stara svoja bojao oruzje.
I. Zanotti ea. 35. Usta sa krvava, uvehlo je lice,
uda su mlohava, zglobi oslabise. skaz. 21. Zima
. . . . nog ml jhavih, rila zuta no-^ed breme suhih
driva. J. Kavanin 475*. Svi placemo, kako zua-
mo, jer mlohavu put iinamo. P. Kuozevid muka
55. Vidio je on, da je Ivan . . . . ol mlohavi na-
ravni udah sastavlon. A. Tomikovid ziv. 25.
ecc) 0 drugijem stoarma. Ki ne stina,
ki sam pravi slabe ol gnile sad mlohavi. I.
Ivanisevic 31. Gdino grode mlohavije bihu,
bradvom razsikosmo. I. Zanotti en. 31. Nijo od
stijena mlohavoga sazdat Bozji grad zestoki. J.
Kavanin 482'>. Mod i sila hihova. . . . nije drugo
nsgo kako jedna slaba i mlohava trsb. A. Vitajid
istum. 204. Znam, da od mlohava stabla ne moze
nego voce mlohavo roditi se. ost .vi. Drzi u ruci
mlohave ribarske trstike pokraj rike ribu loveci.
J. Banovac pred. 24.
bh) mlohav s dopunama u instrumen-
talu Hi u kojetn padezu s prijedlozima na, u.
Duhom mlohav ja sam dosti i nomocan. A. Vi-
tajid istum. 2la. Zac ja ne roditej mlohaf sam
vas u svem. D. Barakovic vila 372. Tako mlohav
na sva, koja su protivna. A. Georgiceo na>*l. 308.
Jere sam jos mlohav i slab u |ubavi. B. Kasic
nasi. 106. Ucino se mlohavi (t. j^(udi) u tomu
ufanju. P. Radovcid nac. 183. (Zena) maiia .
mlohavija u modi tila i duha nego muz. ist. 25.
Promislite dilovanja, u kojih vi jeste mlohavijii
I Marki 104. Bio je stogod slobodniji, slab i
mlohav u obsluzenu. B. Zuzeri 152. Jor put
jest mlohava na kriposti, na zlo zdrava. A. Vi-
talid istum. 47b. Qoamo bi mogao ici i primjer :
Od potnbe je bilo Cerulariju sluziti se tudim
razumom buduci on mlohav i tup u nauku
bogoslovskomu. A. Kanizlid kam. 448.
b) u prcnesenom smislu.
aa) 0 stoarma. Svakom ridjom gane
me srce mlohavo. D. Barakovic vila 69. Ter
mlohavo srce moje kad so ukripit tako bude.
A. Vitajid 157"'. Da ove moje male kiiizice
Y(asemu) (i(ospod-itvu) prikazom i posvetim,
premda puuo mlohave. J. Banovac uboj. 3. Tebi
. . . . prikazujem . . . .ovo malano, premda i mlo-
havo dilo truda raoga (misli se kniga). M. Zo-
ridid osm. vi. Krivo je . . . . vale staro i zato
mlohavo .... poro moje. A Kanizlid kam. 890.
Podetak i svrha ovoga naSoga malaSnoga i mlo-
havoga dila (misli .se khiga). M. Dobretid 580.
Tu mlohavu podvori jim kavu. Osvetn. 4, 54.
bit) 0 cemu bestjehsnom i apstraktnnm.
Da dusu moju mlohavu .... po istodnom grihu
Adamovu posvetit. Transit 34. Sva ova tasda i
neprudna josu i za stignuti rado-(ti nobesko ne-
nrodna i mlohava josu. Starine I, 220. Mala j'
zraka od mlohave svitlosti. D. Barakovic jar. 3.
Od starosti mlohava zivota bi^e. Ivan trog. 12''.
Tako, moj gospodine .... oruzaj^ mlohavu dusu
moju. A. Georgiceo pril. 50. Cine mlohavo i
MLOHAVAC
847
MLOHAVOST
nejako ufanje. P. Kadovcic nac. 219. Marijo,
ponovilice i pridobra likarijo mloavi i ranenije
dusah! P. Posilovic nasi. 138^. Ove moje rijeci ....
od pameti plod mlohave. P. Kanavelic 12. I ne
samo mlohavim nutkanjem imaju ih nuditi, da
karajuci prigodno. M. Bjankovic 10. Da je raz-
log |udski mlohav i moze se lasno prihiniti. I.
T. Mrnavic istum. 147. Uslis', cacko, ^glas mlo-
havi tvoga roba. J. Kavaiiin 227*. Ca se ne
mogase po mlohavomu razumu clovicanskomu
prijati. A. Vita^ic istum. 290. Cica moga mlo-
havoga ufanja. L. Terzic 184. Kad je pokornik
mlohava zivota, da nije vridan ispuniti teske
pokore. A. Kadcic 364. Ufajuii, da bi moglo
biti dosta koristno ovo moje i ako mlohavo na-
stojanje. H. Bonacic 8. Nemoj se narugat ovomu
moiDU i mlohavomu i malahnomu trudu. P. Fi-
lipovic 3. Kad sam odlucio dati na stampe moj
mlohavi trud. J. Banovac pred. viii. ilazlog
Grkah .... jest mlohav i bez razloga. A. Ka-
nizli6 kam. 750. Koliko sam vidio i dokucio
s mojim mlohavim razumom. M. Zoricic zrc. ii:.
Nijo li |ubav moja |ubav mlohava, koja se pri-
pada od svake truduosti? I. M. Mattel 2. Zdruzi
pokorno srce tvoje mlohavomu glasu momu.
I. P. Lucie, razg. 138. Ostali mucenika muke
nisu nego mlohavi ispisi i prislabe prilike.
Grgur iz Varesa 87. Neka ne bude odluka uasa
mlohava. A. d. Bella razgov. 41. Jer svijetu
dobre nudi glase pa mlohavo stice vjerovane.
Osvetn. 1, 4.
c) adv. mlohavo. Hodes li dakle lino i
mlohavo hoditi na dobro? Michelangelo 22. Vi-
divsi, kako mlohavo, gingavo i saneao ^udi Jube
Boga. D. E,api6 432. Toliko u ritko i toliko
mlohavo sluzim ti. P. Knezevic osm. 55.
1). kjast, gotovo samo u prijevodu jevande}-
skijeh mjesta mat. 18. 8, luk. 14, 21, gdje u lat.
tekstu stoji debilis, koja rijec ondje znnci k(ast
(a obicnije joj je znacsne: slab). Bo|e je u raj
ulisbi mlohavu ali hromu. Bernardin 162. Uboge
1 mlohave i slipe i hrome uvedi ovamo. I. Bau-
dulavic 163^. Boje je tebi ulisti u raj mlohavu
ali hromu. 227b. Dobro je tebi mlohavu ulisti u
zivot. A. Baci6 546. Ja zovem na nu {t. j. na
gozbu) i mlohave i slijepe i hrome. D. Basic 212.
Hajde po ulica od grada pak sve siromahe, slipe,
gluhe, rome i mlohave dovedi na moju trpezu.
F. Lastrid od' 235. Dobro jest tebi, da mlohav
unides u zivot. Blago turl. 2, 312. Koji budu
hromi i u svemu kjasti ali mlohavi, uskrsnuti
ce s cijelijem tijelom. J. Matovic 109.
c. razmazen, razbluden. Samo u primjeru:
Mlohavi krajestvo Bozje ne 6e posidovat {iz lat.
neque molle.s . . . . regnum Dei possidebunt. 1. cor.
6, 10). Blago turl. 2, 138.
MLOHAVAC, mlohavca, m. mlohav covjek. U
rjecniku Stnlicevu (mlohavac, mlohav). I za
krivca i za pravca, za moguca i mlohavca. J.
Kavanin 344^.
MLOHAVAN, adj. isto sto mlohav. Samo u
jednoga pisca u sroku. Jer premda je dusa
spravna, nevo|na je put mohavna. P. Knezevic
muka 14. Voja nije stavna, a put je mlohavna.
pisme 58.
MLOHAVCINA, /. slabost. Samo u primjeru :
Bududi nasoj mlohavcini dano ime sveto, nitkor
ne more nasu slavu ni vecu uciniti ni manu.
Ivan trog. 19b.
MLOHAVICA, /. mlohavo zensko. Samo u
Stulicevu rjecniku (mlohav, mlohavac, mlo-
havica).
MLOHAVITI, mlohavim, impf. slabiti.
a) slabiti u prelaznom znacenu, t. j. ciniti
koga Hi sto slabiin. U rjecniku 3Ii,kajinit (debi-
lito, frango, — mlohaviti se, langue.sco, flacesco),
■u Voltigijinu Cfiaccare, indebolire, erschwachen,
entkraften) i u Stulicevu (debilitare, infirmare,
mlohaviti se, debilitari). Blud puti mlohavi tilo.
Nauk brn. 26^. Vrime, koje svaku stvar mlo-
havi, usnaziva zle obicaji. I. Marki 39. Koje
(t. j. pozude) ne samo mlohave i slabe snagu
dusi, dali jos i tilu. A. Kadcic 167. Od one
nemoci, koja veoma mlohavi zarucnika ili za-
rucnicu. 403. Ovo zlo .... mlohavi duhove. M.
Pavlinovic rad. 141.
b) slabiti u neprelaznom znacenu, t. j. po-
stajati slab. U rjecniku Belinu (obnemo6i, mlo-
haviti, indebolire).
MLOHAVJE, n. isto sto mlohavost. Samo u
jednoj knizi. Hoti .... prikloniti se slabosti i
mlohavju clovekov. o. Budinic suma 130. Sla-
bost i mlohavje clovecasko. 130. Lenost jest
neko mlohavje duha raspustnoga. 246.
MLOHAV^jKNE, n. nom. verb, od mlohaviti.
Samo u Stulicevu rjecniku (mlohavjene s krivo
postavlenijem znacenem debilitas).
MLOHAVNOST,/. apsiraktna imenica od pri-
djeva mlohavan. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu
(mlohavnost, mlohavost s naznakom, da se na-
lazi u Nenadica, ali iz toga pisca nije se nasao
nijedan primjer u gradi za ovaj rjecnik sabra-
noj). U koliko nam mlohavnost nasi ociju do-
pusta, Grgur iz Varesa 139.
MLOHAVOST, /. apstr. imenica od pridjeva
mlohav. U rjecniku Belinu (mlohavos, fiachezza,
debolfzza, languore, moscezza, tepidezza), ti
Bjelustjencevu (kod rijeci mlahavoca), u Volti-
gijinu (mlohavost, mlohavstvo, fiacchezza, vilta,
Schwachheit, Zagheit) i u Stulicevu (mlohavost,
mlohavstvo, debilitas, iufirmitas s naznakom, da
je iz Belina rjecn.). Eazuma i umov potucenje,
potup|enje i mlohavost. o. Budinic suma 244.
Padaju radi koje mlohavosti u u isti grih. A.
Komulovic 33. Iztjeravsi lijenost i mloha-
vost i davsi se na molitvu. M. Radnic 468*'
Ako nije mlohavosti, ako mlohavost uzmankaje,
nada sve starosti isto zdravje nemoc jest. I.
Zanotti i. ned. pris. 32. Negova ista mlohavost ima
ga cinici trepetati. L Marki 42. Boze, koji mlo-
havost covicanske naravi po tvojoj milo^ti kripis.
L. Terzic 193. Zakon crkvene ove (t. j. zene) cica
nih mlohavosti izbavla od putovaiia. A. Kadci c
277. Ako ne bi bio zadovo^an za sluzbu ....
zarad bolesti ili druge mlohavosti. P. Filipovic
28. Ali mu Bog davase jakost i kripost za
pridobit mlohavost tila. J. Banovac pred. 139.
Ova izvanska mlohavost nezinu drzanu jest ne-
pristojca. A. Kanizli6 utoc. 563. A ti vitez pri-
dostojni daj mod mojoj mlohavosti. P. Knezevid
ziv, 49. Da se ovo cini po mlohavosti i slabosti
vjere. J. Matovid 332. Ja prodajem jednoga
kona, i oni, koji ga kupuje, zna, da je corav i
sakat, ja mu ne govorim nista vrhu ovoga, za-
sto znam, da poznaje negove betege i mloha-
vosti. A. d. Costa 2, 87. Impotentia, to jest sla-
bost, mldavost, nekadurstvo i nemogustvo ....
za dilovati stvari zenidbene. M. Dobretid 564.
Smisjajudi se, da je svak od mloavosti obastrt.
I. P. Lucid razg. 27. Ova modi uciniti ne do-
lazi od mogudstva, nego od slabosti. mlohavosti
i pomankana. I. Velikanovid upud. 1, 14. Koji
moze smilovati se na nase mlohavosti. A. d.
Bella razgov. 42. Lako priviknu (t. j. ]udi)
mlohavos(!;e
848
Ml^ECAR
mlohavosti i nevrijednosti. M. Pavlinovid rad.
5. Zle navade, teskoce zvanicne, mlohavosti
osobne, sve to vaja prebrditi. razl. sp. 341.
MLOHAVOSCE, n. isto sto mlohavost. Santo
u jednoga pisca cakavca, koji mjesto -s6- ima
-stj-. Povracan (t. j. povracam) mu ono, 6a bise
izgubil po mlohavostju svojem .... Da se kad-
godi po svojemu mlohavostju upade (t. j. covjek),
ja mu poskitim moju ruku. Michelangelo 8. —
Nepouzdano.
MLOHAVSTVO, n. isto sto mlohavost. U
dvije knige (u Parcicevoj i u Blagu turl.) pored
mlohavstvo nalazi se i mlohastvo (ispor. kra-
Jevstvo i krajestvo). U rjecniku Vrancieevu (de-
bilitas), a Mika(i>iu (mlohavstvo, slabost, debi-
litatio, imbecillitas, fragilitas), u Belinu (fiac-
chezza, debolezza, moscezza, tepidezza di spirito),
u Voltigijinu (mlohavstvo, iplohavost) i u Stu-
Ucevu (mlohavstvo, mlohavost). Sazva jos k ovomu
i pope za bratstvo, da zezinu svomu pokripe
mlohavstvo. M. Marulic 27. Znaju mlohavstvo
judsko prignuto na zlo. B. Kasic nasi. 9. Smiluj
se vrhu mlohavstva nemocnoga stvorenja. I.
Ivanisevic lOo. Biti pridobiven nije jakost, negoli
mlohavstvo. I. T. Mrnavic istum. 10. Ti duhovne
|ude tisu i pomazu nih mlohavstva. J. Kavanin
503b. Koje (t. j. istine) mlohavstvo razuma na-
§ega doseci ne moze. A. Vitajid istum. 290. Koji
sam kako jedno stablo puno od svake strane
mlohavstva i slabosti mnoge. ost. vii. Starci,
koji su blizu smrti cica mlohavstva od starosti.
L. Terzic 147 (Isus) prija nasa mlohastva i bo-
lesti podni, F. Parci6 28. Cica moga mlohavstva
molim, da ne pomnis moju nepravednost. 78.
Gospodine milostivi, pomozi moje mlohavstvo.
H. Bonacic 28. Vece se prilaga k nasemu mlo-
havstvu i kratkoj pameti. A. Kadcid 103. Tko-
liko (sic!) moze mlohastvo i bitje zivota sadaS-
noga. Blago turl. 2, 6. Ne poznaju nestavnost i
mlohavstvo spola zenskoga. 2, 98. Koji imaju koje
videno mloavstvo kakono slipi, grbavi, sakati.
A. d. Costa 1, 82. Nu dutim vele vece moje
mlohavstvo i nemogucstvo to izvrsiti. I. M.
Mattei 21.
MLOIlA"VJ?TINA, /. isto sto mlohavost, mlo-
havstvo. Samo u dva pisca, od kojih jrdan ima
-s6-, a drugi -§c- i -st-. Posije se u mlohavscini,
ustane se u kripusti (iz lat. seminatur in infir-
mitate, surget in virtute. 1 cor. 15, 43). P. Ea-
dov6ic ist. 118. Po napasti hudobnoj ili po mlo-
havSdini od puti. A. Kadcic 158. Da on poznaje
mlohavsdinu i nemod Jusku. 246. Ako ispovidnik
poznajo svoju mlohavstinu, s kojom bi lasno
mogao upasti u sagrisei'ie. 328. Sok izhodi od
mlohavStine i slabosti naravi. 540.
MLOHAVStVO, n. isto sto mlohavstvo. Samo
u jednoga pisca, u koga ima i mlohaStvo. Veda
(htamp. vede) jakost i junastvo nij' neg' dobit
naSu vo}u i naravno svojo mlohavstvo. J. Ka-
vanin 3491. Moje mlohastvo zaslipluju. 119b.
Jamacno je sum pisac s mjesto s metnuo u ovu
rijei prema rijeima drustvo, junastvo i t. d., a
a sto on ima i mlohavfitvo t mloha§tvo, s tijem
ispor. mlohavstvo i mlohastvo.
MLOHOTAV, adj. isto mlohav. Savio u pri-
mjeru: Bolestnik slab i mlohotav kako mo2e biti
jadi negoli zdrav? M. Radnid 146b.
MLOHOTINA, /. isto Ho mlohavost, mlohav-
stvo. Sumt) u prntijeru: Slabost i mlohotina
puoti JBst jako.st duha. M. Kadnid 146b
MLOKOVaCkI, adj. Samo u Daniciievu
rjeintku s pritnjerom iz xiv vijeka. Na putb
mlokovacbsky. Mon. serb. 199. Jamacno je ovaj
pridjev izveden od imenice Mlokovac, koja je
vajada bila nekakvo topogr. ime u staroj srpskoj
drzavi, alijoj nigdje nema potvrde.
MLOPStINA, /. isto sto mloba. Samo u pri-
mjerti : Prignuse te tve mlobscine na blud svaki
i tasdine. M. Marulid 319.
MLOTAN, mlotna, adj. koji je slaba zdrav|a.
U sjevernoj Dalmaciji. J. Grupkovid. — Ispor.
ixxlohota.xi, otkle je ynozda i postalo m.\ota,n fpo sto
je -h- ispolo, pa od -oo- nastalo -o).
MLOTINA, /. mlohavost, slabost. Samo u
primjeru: Mogustva tilesna tada se nadu veoma
umorena i trudna. Koja mlotina cini se od zla
nauka. P. Posilovid nasi. lb. Za postahe ispor.
mlotan.
MLUN, m. isto sto 2 milun i istoga postana
(vidi tamo). U rjecniku Mika(inu (mlun, pepo),
i u Pupovicevu (mlun, Zuckermelone, ima i
mlon, ali tome liku nema od drukud potorde).
500 suhih smokav, 100 brisak, 20 mlunov. S Ko-
zicid 37b. Orih rojase orihe vekse od mluna.
Starine 3, 306. Naski mluni ne mirise. J. Ka-
vanin 21b. Govori se u Puficima (u DalmJ. u
znacenu Cucurais melo. Zborn. za nar. ziv. 8, 212.
MLUSa, /. selo u Bosni u okruzju travnickom.
Popis zit. bos. i here. 641.
MLUVITI, mluvim, impf. govoriti. Samo u
jednoga pisca. koji je tii rijec uzeo iz ceskoga
jezika. Ovako rekao i mluvio jest. S. Budinic
suma 144. Koji govore i mluve. 378.
M^ACKATI, MljjASKATI, impf. vidi mjeskati.
M^AV, adj. nejasan i oblikom i znacenem.
Samo u primjeru: Kao lijan, kad ga vrude
zarkog sunca zrake rane, on od smrti m}av
gorude blidi, vena, mre i sane. A. Kanizlid uzr.
227. Kao da je isto sto mlohav.
M^jECI, ?h. pi. isto sto Mleci (vidi tamo). Sto su
MJetci cekina skovali. Osvetn. 2, 100. Do M}e-
taka latinskoga grada. Nar. pjes. potr. 2, 504.
M]^ECKATI, impf. vidi m|eskati.
MJ^ECAN, m. Samo u Sulekovit rjecn. zn. naz.
kao izraz iz podrucja kemije: 1. ze{ezuncev
mlecan (,mliecan') za tiem. milchsaures Eisen-
oxydul, — 2. mjecani (,mliecani') za nem. milch-
saure Salze, franc, lactates.
Ml^ECANICA (tako je zabijezen akc), f.
topogr. ime. a) potok u Bosni, utjece u Unu
nize Dubice. M. Iluzidid. — h) selo blizu toga
potoka (u okruzju banoludkomj. M. E,uzidid. U
knizi pof)is zit. bos. i here. 202. 641 zapisato je
ovo ime Mlocanica.
M^ECAR, mjeddra, m.
a) prodavac mlijeka. U rjedniku Belinu
(lattajuolo, venditor di latte), u Bjelostjenievu
(galactopola, venditor lactarius), u Stulicevu
(lactis venditor) i u Vukovu (^Milchhiindler,
lactarius).
b) tko rado jede ili pije mlijeko. U rjedniku
Vukovu (Milchmaul, amans lactis).
<•) komora, u kojoj se drzi mlijeko, mlijei-
nica. U rjecniku Vukovu (Milchkammer). Za-
kiselila iona u sobi (ili u mjedaru) lonac mli-
jeka. Vuk nar. posl. 134. Govori se u Bosni i
Here. Zborn. za nar. ziv. 1, 27.
fl) isto §to mlijeiiiak pod d (vidi tamo).
Samo u Voltigijinu rjecniku (lattajuolo, Milch-
zahn).
MJ^ECARa
849
M];.EKAEA
MJ^eCaEA (jamacno je takav akc), f. isto sto
nijecar pod c (vidi tamo). Ustumarao s& kao
kucka po mjecari. Nar. posl. vuk 337.
M^ECARICA, /.
a) neka zmija, koja se zove i kravosac (vidi
tamoj i mjekara. Zborn. za nar. ziv. 1, 17.
b) hi]ka Euphorbia lathyris. B. Sulek im.
(gdje upravo stoji mlicarica s naznakom, da se
govori u Dahn.).
c) isto sto mjecar pod c. Eno ga, de se
uvuka u mjecaricu pa kusa mlijeko i skorup.
U Lid. J. Bogdanovic. Onamo govore i m}e-
carnica.
M;^ECARINA, /. ono, sto se placa za mli-
jeko (da ga tko moze prodavatij, nem. Milcli-
geld. Jur. pol. terminol. 344.
Mi^ECARKA, /. krava, ^koja daje dobro mli-
jeko i dosta ga daje. U Saptinovcu (u Slav.,
gdje upravo govore mle6arka>. S. Ivsi6.
MJJiECARNICA, /.
a) zensko, koje prodaje mlijeko. Samo u
Voltigijinu rjecniku (lattajuola, Milchfrau).
b) isto sto mleiarica pod c. Govori se u
Lid (s naznacenijem akc). J. Bogdanovic.
m:^ECARSTVO, n. posao oka mlijeka. Samo
u Sulekovu nem.-lirv. rjecn. i u rjecn. zn. naz.
za nem. Milchwirtschaft. Otud je presla rijec i
u Popovicev rjecnik za istu nemacku.
Mlt'ECAST, adj.
a) pun mlijeka (u znacenu te rijeci pod b).
V rjecniku . Stulicevic (m|ecast, m|ecav, lacte
abundans). Nego se moraju ista zrna providiti,
nijesu li ona jostere mjefeasta, ili jesu li vece
tvrda (govor je o zitu, kad je za zetvu). I.
Jablanci 75. Koren vaja vaditi iz zemje prvog
proleda, jerbo je onda mlecast. D. Popovid pozn.
robe 217.
b) nalik na mlijeko. U rjecniku Belinu
(lattato, di color di latte). Wedgwood je naskoro
svoj rad razveo i gradio je majolika bijelih,
kavejcastih, mjefiastih. M. Pavlinovid rad. 26. —
Ima i u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. milch-
weiss, tal. latteo.
M!^ECAV, m|ecava, adj. Samo u Stulicevu
rjecniku, gdje se kaze, da je isto sto najecast
(vidi tamo pod a). — Nepouzdano.
M^jE6aVAC, mjefiavca, m. bijka, koja se zove
i cepceg. U rjecniku Stulicevu (mjecavac, cepfieg)
i tt Popovicevu (mle6avac, mle6ak, Saudistel).
M^jECERA, /. bijka, koja se zove i nalijep.
Samo u Popovicevu rjecniku (mlefiera, Eiseahut).
— Ne cini se dosta pouzdano.
M]^ECERAC, m|ecerca, m. M]^ECERI6, m.
bijka Euphorbia peplus et helioscopia (u juznoj
Dalm.). B. Sulek im.
M^ECEVINA, /. bilka, koja se zove i mlijec
(Euphorbia). UCrnojGori. Etnogr zborn. 13, 184.
M^^ECICA, /. neka kruska i druga neka bijka
(obgje u kajkavaca, koji mjesto -]- imaju -1-).
B. k?ulek im.
M^iECIC, m.
a) isto sto Mlecic, Mlecanin, t. j. covjek iz
Mletaka. Samo u Vukovu rjedniku (MJe6i6,
Mlecic s naznakom, da se govori u jugozapad-
nijem krnjevima).
b) ime bijkama. aa) Acer platanoides. B.
Sulek im. — Ob) Sonchus (,dobra hrana za
marvu'). B. Sulek im. (gdje je upravo mlicid).
VI
— cc) krvavi mjecic, Euphorbia myrsinites. B.
§ulek im. (gdje je upravo mle6i6 s naznakom,
da se govori u Istri).
Ml^ECIKA, /. ime bijkatna.
a) Acer platanoides. B. Sulek im.
b) Euphorbia. J. Panci6 flora beogr.' 391
(,cela bijka toci beli mlecan sok, koji je |ut i
otrovan'). S. Petrovid 357. — Wolfsmilch, Euphor-
bia cyparissias. Gr. Lazic 130; tako je i u Vu-
kovu rjecniku. — Euphorbia peplus. B. Sulek im.
c) Cineraria campestris. B. Sulek im. (gdje
je upravo mliSika).
M!!^ECINA, /. augm. od mlijeko. Imam, brate,
dosta m|^6ine u ku6i. U Lid. J. Bogdanovi6.
M^jECINO, n. musko sjeme u ribe, zabe, gada.
V Vrbniku (na ostrvu Krku). Zborn. za nar.
2iv. 5, 73.
M^ECIONICA, /. kolac od mlijeka. Samo u
Stulicevu rjecniku (placenta lactea). — Nepo-
uzdano.
M^^ECIT, adj. mlijecan, mjecast. Samo u Su-
lekovu rjecn. zn. naz. za nem. milchig, tal.
lattoso.
M^ECKAVICA, /. isto sto b^eekavica, brcka-
vica. Govori se oko Dubrovnika. M. Resetar stok.
dial. 252.
MLECnaJA, /. gjiva pecurka. Govori se u
Srbiji (sa -1- mjesto -]-). Etnogr. zborn. 10, 47.
U Popovicevu se rjecniku veli, da je Pfeffer-
schwamm.
M^jECVA, /. selo u Bosni u okruzju tuzlan-
skom. Popis zit. bos. i here. 641.
M^ECVINA, /. isto sto 2 me6 (vidi tamo).
Govori se u Istri (sa -1- mjesto -]■). M166vina,
gen. ml^fivini, mollia panis. D. Nemani6 (1884) 37.
MIJ^ECANI, m. pi. nekakvo mjesto u staroj
srpskoj drzavi navedeno u Danicicevu rjecniku
iz isprave xiv vijeka. (.Mlecani'). Potvrdu do-
nose jos Dec. hris. 93 (,Mlecani').
MLECANIN, m. 6ovjek s ostrva M}eta. Nosite
skrinu, ali je u opata kju6, refie Mledanin (sa 1
mjesto ]). Poslov. danic.
M^ECANSKI, adj. posses, od MJedanin i od
M}et. Kaluder i opat mjecanski. U rukopisu
XVIII vijeka, Stari pisci hrv. 4, 490.
M^iE^KA, /. zena s M}eta kod Dubrovnika.
D. Danifiid (nije zabi]ezio akc).
M^jEKACA (bice takav akc), f. bijka, koja
se zove i maslacak, Leontodon taraxacum. D.
Popovi6 pozn. robe 278. B. Sulek im.
M^jEKAR, mjekdra, m. U Vukovu se rjecniku
veli, da je isto sto mje6ar, ali nije jasno, je li
Vuk mislio reci, da m|ekar ima sva tri znacena,
sto ih je zabi}eiio kod mje6ar, ili samo dva ili
samo jedno.
a) prodavac mlijeka. U rjedniku Popovicevu
(mlekar, Milchhandler, Milchmann). Govori se u
Zagrebu. T. Maretid.
b) komora ili zgradica, u kojoj se drii mli-
jeko. Nihova kuca sa svojim ambarima, vaja-
tima, mlekarima, stajama. M. D. Milidevid zlo-
sel. 276. Govori se u Srbiji: Etnogr. zborn. 4,
61., 5, 20., 6, 590., 8, 445., 11, 349., — u Crnoj
Gori: 4, 424., — u Novom Pazaru: 4, 289., —
u okolini Sarajeva: 11, 44.
MJEKARA, /.
a) neka zmija, koja se zove i m}e8arica
(vidi tamo pod a). Mjekara, Zamenis Aesculapii.
Oko GareSnice (u Hrv.). D. Hire.
54
M^EKARICA
850
Ml^ESKATI
MlliEKAEICA, /.
a) zensko, koje prodaje mlijeko Hi se bavi
oko mlijeka. U rjeinikn Popovicevu (mlekarica,
Milohfrau). Odavna se bilo proculo, da bogine
ne bi ve6 dosle na m|ekaric6, koje bi jednom
ubvatile krav|e o3j)ice. M. Pavlinovi6 rad. 58.
b) krava, koja ima dobro mlijeko i dosta
ga daje. U Stupniku (u Slav.). S. Iv§i6.
cj pita od jaja, koja se dobro zamasti i za-
lije kiselijem mlijekom. U Bosni i Here. Etnogr.
zborn. 10, 96.
M^EKAEICIN, adj. posses, od mjekarica.
Chantrey, sin mlekaricin, sam mlijeko bosonog
u grad nosio. M. Pavlinovid rad. 70.
M^jEKAEIN, m. isto sto mlekar pod a. U
juznomoravskom narjecju u Srbiji (gdje je upravo
-1- mjesto -]-). A. Beli6 380.
M^l^EKAENIK, m. isto sto mlekar pod b. U
juznoj Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 75.
MI^EKAeSTVO (jamacno je takav akc), n.
posao oko mlijeka. Samo u Popovicevu rjeeniku
(mlekarstvo, Milchwirtschaft). — Ispor. m\e-
carstvo.
M^iEKAST, adj. pun mlijeka. Samo u Stuli-
eevu rjeeniku (mjekast, mjecast).
M;^EKAT, adj. isto sto mlijecan pod a. Gto-
vori se u Stupniku (m Slav.), na pr. mjekata
krava. S. Ivsid.
Ml^EKIC, m. dem. od mlijeko. Djetinjska rijec
u Istri. Mlekid, gen. mlekida, lac (in der Kinder-
sprache). D. Nemanid (1883) 38.
IVHiEKOCAN, adj. koji jos mlijeko sisa. Samo
u primjeru: Cetvrtice od telida mljekocnijeh. J.
Kavanin 2 la. — Nepouzdano.
MJJjEKODOJAN, adj. koji jos mlijeko sisa.
Samo u Stulicevu rjedniku (lactens, — prase
mjekodojno, porcus lactens),
M^iEKOMJEE, m. naprava, kojom se mlijeko
mjeri. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem.
Milchmesser, Milchwage, tal. galattometro i u
Popovicevu (mlekomer, Galaktometer).
Ml^EKOPIJA, m. tko mlijeko pije. Samo u
rjecnicima, i to u Belinu (bevitor di latte) i u
Sttilicevu (,mljekopja' [sic!], c. g. [t. j. com-
munis generis], qui vel quae lac bibit).
M^EKOPIVAC, mjekopivca, m. tko mlijeko
pije. Samo u Bjelostjencevu rjeeniku (mlekopivec,
galactopota, galactophagus).
MVEKOPLODAN, mjekoplodaa, adj. Samo u
Stulicevu rjedniku, gdje se kaze, da je isto sto
mjekorodan.
M:i^EKOEODAN, mjekorodna, adj. rodan mli-
jekom. Samo u rjecnicima, i to u Belinu (mljeko-
rodni, lattario, che produce latte), u Voltigijinu
(lattario, lattifero, was Milch gibt) i u Stuli-
cevu (mljekoplodan, lac abundanter gignens).
M!^EKOS, m. mlada zivotina, koja jos mlijeko
sisa. Bi6e postalo od negdahiega ml^kos-bs-b.
kojoj je sloienoj imenici drugi dio u svezi s glag.
sati (od sbsati). Samo u primjeru: Ubio si teoca
mljekoaa (iz lat. occidisti ilii vitulum saginatum.
luc. 15, 30). N. Eanina 59».
M^EKOSE, mjokoseta, n. isto Ho mlekos.
Bxte postalo od negdah'iega ml^kosi.si?, mleko-
si.M^ta. Samo u primjer'ima: Privedite teoca
raljokoseta i ubijte, da blagujemo. N. Eanina
•>8'>. Ubi otac tvoj teoca mljekosota. oa^. (u lat.
le tekatu na oba mjesta: vitulum saginatum. luc.
15, 28 t 27, t. j. ugojeno tele).
MJ^EKOSJED, m. ime bifkama: Euphorbia
esula i Plumbago europaea. B. bulek im. (s po-
tvrdama iz Dubrovnika i s naznakom, da ima i
ceska rijec ml^koseda za bijku Plumbago^. —
Jamacno je ovo slozena rijec, ali je znacene
drugoga dijela nejasno).
M^iEKOSJEDA, /. 7ieka bijka. U rjeeniku
Stulicevu (mjekosjeda, trava, assula maggiore,
herbae genus) i u Sulekovu nem.-hrv. rje6n. za
bifku, koja se nem. zove gelbes Labkraut, a lat.
Galium verum.
M^jEKOSaC, m|eko8ca, m. prase odojce. Samo
u primjeru: MJekosci ili mladi prasfiidi. I. Jab-
lanci 144. — Nejasno je -s-; ocekivalo bi se -s-,
dakle mjekosac (od negdasnega mlekostsbcb).
M^EKOSCE, n. I mlada domaca zivotina,
M^jEKOSCE, n. j koja jos sisa. Nejasno je
postane ovijeh rijeii; mozda treba izlaziti od
mjekosac (kojoj rijeci nema potvrde, vidi kod
mjekosac), 2-** bi otud bila izvedena s nastav-
kom -e imenica mlekosce (mjesto mjekosde po-
radi asimilacije glasova); ispor. bravde, sinovce
od bravac, sinovac. Iz mjekosce moglo je da\e
nastati mjekosce po analogiji imenica djete§ce,
janesce, jaresce, telesce.
a) lik mlekosce. U rjeeniku Belinu (mli-
kosce, gen. mlikosceta, agnello di latte, mlje-
kosce, gen. mljekosca, agnella mongana o di
latte, — mlikosce, gen. mlikosca, lattajuolo, ani-
male, che prende latte, — mlikosce, gen. mli-
kosca, porchetto di latte) i u Stulicevu (mje-
kosce, gen. mjekosca, agna lactens).
b) lik mjekosce. U rjeeniku Belinu (mli-
kosce, gen. mlikosceta, capretto di latte). Mje-
kosce (,mleko§ce'), jagnica mlijecna (,mlecna'j.
F. Kurelac dom. ziv. 31.
MJ^EKOTA, 7n. govece, koje jos sisa. Govori
se u Bosni i Here. A ona mu dala posisane,
kostono ga i milava dava svom mjekoti za
sirova tega. Osvetn. 6, 29. Potvrde donosi jos:
Zborn. za nar. ziv. 1, 310 (mlikota) i 6, 97
(mlikota).
Ml^EKOVAC, mjekovca, m. ime bi}ki, upravo :
tifiji m. Ornithogalum umbellatum. K. Crno-
gorac but. 93 (gdje je -1- mjesto -]-).
Ml^EKOVINA, /. Samo u Sulekovu rjecn. zn.
naz. kao izraz iz podrucja kemije za ono, sto
se jos veli i mlijecna kiselina, nem. Milchsaure,
tal. acido lattice.
M^^EKOVIT, adj. Samo u Sulekovu rjefin. zn.
naz. kao izraz iz podrucja botanike za nem.
milchig, tal. lattoso.
M]^EKU;.A, /.
a) junicica, koja jos sisa. U Bosni i Here.
Zborn. za nar. ziv. 1, 310.
b) bi}ka. Arum Italicum. U okrugu jago-
dinskom u Srbiji. Javor (1881) 124.
M^J^ELO, n. vidi mlilo.
M^jENE, n. nom. verb, od mjeti. Samo u rjei-
niku Belinu (mljenje, macinatura) i u Stulicevu
(mjene, mlide).
Ml^ESKANE, n. nom. verb, od mjeskati. IJ
rjedniku Belinu (mjeskanje, il raangiare svoglia-
tamente), u Stulicevu (mje.skane, sine appetitu
esus) i u Vukovu (das Schmatzen, sonitus man-
ducantis porci).
M^jESKATI, mJeStem (mj§scem), imj)/. labro-
rum cropitum edere, — sine appetitu comedere,
Mije6 je onomatopejska i prvobitno ee joj zna-
dene biti: puekati usnama (jeduii ili cjelivajudi) ;
M^ESKAV
851
M^ETI
■kako se otud razvilo znacene : jesti bez teka {kao
onaj, kome se ne raci), to nije pravo jasno.
Kako je rijec onomatopejska, tako nije cudo, sto
ne glasi svagda jednako, t. j. imamo ne samo
m^eskati, nego i m^eckari, mlaskati, m^askati,
mjackati (vidi medii inimjerima). Nalazi se i
u drugim nekitn slav. jezicima, na pr. slov. i
ces. mlaskati (puckati usnama, oblizivati se na
kakvo jelo), slovacki mlaskati (jesti bez teka),
poj. mlaskad (puckati usnama, cmokati).
a) puckati usnama. V rjeiniku Vukovu
(m}e3kati, mJeStem, schmatzen, nianducana labro-
rum crepitum edo) i u Popovicevu (mjackati,
mjeckati, mjeskati, schmatzen beim Essen ; prez.
je za sva tri lika zabi^eien na -am). Cuje se dva
mija, gdje se tuj mlaskaju celivom nazbija. M.
Vetranic 2, 330. Zla starica .^. . . ofienase husta
mlasiud. J. Kavanin 450^. Cujuci Turcin, da
dete nesto jede i mjeste. Nar. prip, vuk^ 258.
Ne vaja .... m|ackati vilicama kao goveSe za
jaslima. Zborn. za nar. ziv. 6, 160. — Nejasno
je znacene u primjeru: Ter se gladu (t. j. dje-
vojke) ter se plesdu (t.j. u vodi) i grle se meju
nima, sad se Jube, sada mles6u mile dojke lije-
pim svima. J. Kavanin 198b.
b) bez teka jesti. Samo u rjecnicima, i to u
Mikalinu (mlaskati, mlaskati, sine appetitu man-
dere), u Belinu (m|eskati, mangiar svogliata-
mente), u Bjelostjencevu (mlaskam, sine appetitu
mando) i u Stulicevu (mjeskati, sine appetitu
edere).
M^ESKAV, mjeskava, adj. onaj, koji m]este.
Samo u Sulekovu rjefin. zn. naz. za nem.
schnalzend.
MJ^ESNUTI, mjesnem, itnao bi biti pf. glagol
prema impf. mjeskati, ali mu nema druge po-
tvrde do u Sulekovu nem.-hrv. rjecniku, gdje se
nalazi mjesnuti (na koga) za nem. anschaalzen.
Ml^fiSINA, /. isto sto mjesina. Samo u Vu-
kovu rjecniku s naznakom, da se govori po
jugozapadnijem krajevima, i s primjerom iz ne-
kakve nar. pjesme: Da dovati fiasu i m|e8iuu,
s nom da pode do|e niz planinu, da douese vode
sa jezera.
M^ET, Mleta, m. ostroo blizu Dubrovnika,
koje se lat. zove Melita (jos od rimskijeh vre-
mena), a tal. Meleda. U rjecniku Mikalinu
(Mljet, Melita), u Belinu (Mljet, Meleda), u Vu-
kovu (s naznakom, da se govori i Mjet, — vidi
tamo) i u Danidicevu (Mletb, Melita, Meleda
s potvrdama iz xiii i xiv vijeka). Manastyrju
pr§6istyje vladycice vb Mlete sije daruju (iz xiii
vijeka). Hon. serb. 10. Za Mletb da ne imaju
pecali (iz xiv vijeka). 148. Na nasem otoku od
Mljeta ufiini pjesni. D. Ranina vb. Na Mljetu
u Babinu Polu. I. Drzic 161. Manastijeri sv.
Jakoba u ViSnici, sv. Marije na Mljetu. I.
Dordi6 ben. v. — U jednom spomeniku iz prve
polovine xvii vijeka krivo se veil Mnetkb. Gla-
saik 22, 216.
Ml^ETACKINA, /. isto sto mletackina (vidi
tamo). Samo u pjesmama kao imenicki epitet
rijeei puska. Dok je meni puska mjetackina.
Nar. pjes. vrk 3, 316. Gruju dade pusku m\e-
tackinu. 7, 358.
M:^ErAK, M|etka, m. isto sto 1 Mletak (vidi
tamo), t. j. Mleci. Izmedu rjecnika samo u Vu-
kovu (s primjerom: Nekoliko MJetka zavatiti,
— ali u pjesmi, iz koje je taj primjer uzet,
stoji: Nekoliko Mletka zavatiti. Nar. pjes.
vuk 3, 263). Sto je puska u MJetku kovana.
Nar. pjes. vuk 7, 358.
M^ETI, mejem, impf. molere. Glagol srodan
korijenom i znacenem imaju svi slav. jezici, na
pr. staroslov. mleti, rus. Mcaoxb, ces. mliti, po],
ml66 i t. d., a od drugih indoevr. jezika imaju
srodan glagol : grc. fxijXXw, lat. molere, lit. malti,
nem. mahlen. Korijen je mel. U rjecniku Vran-
cicevu (mliti, molere), u Mikajinu (mliti, molo),
u Belinu (mljeti, macinare), u Voltigijinu (mjeti,
mleti, mliti, macinare , mahlen), u Stulicevu
(mjeti, mliti, molere) t u Vukovu (mjeti, mahlen,
molo). Najstarija je potvrda iz xv vijeka (vidi
prvi primjer pod a, a).
1. Oblici.
a. inf. je u juinom govoru mjeti, u isto6-
nom mleti, a u zapadnom mliti.
b. prez. je me}em, mejei .... Vrlo su ri-
jetki drukciji oblici: a) mlim u Statutu po}. i
u Stulicevu rjecn. — h) mlijem u V. Bogisica
zborn. ; po svoj prilici je taj oblik i u Stulicevu
rjecn., u kojem se nalazi miljem, gdje je -il- grijes-
kom mjesto -li-.
C. imper. je me}i ....
d. aor. m}eh, m|e, mjesmo ....
e. impf. mejah, mejase .... U Zoranica
se nalazi oblik mejih
f. partic. prez. mejuci. U Stulicevu rjec-
niku nalazi se oblik mlijuc.
g. partic. pret. i. mjevsi (m}ev).
h. partic. pret. ii. mjec, mjela. U rjec-
niku Belinu i u Stulicevu ima za muski rod
oblik mlio, koji se i danas govori pored mjeo
i. partic. pass, a) mjeven, mjevena u nase
vrijeme. — b) mliven u rjecniku Mikajinu, u
Belinu, u Voltigijinu i u Stulicevu. — c) mjen
u Stulicevu rjecniku; ispor. samjen forf samjeti)
u Belinu. — d) me|en u Stulicevu rjedn.
2. Znadetia.
a. mjeti znaci : mrveci zrtie gotoviti brasno.
a) 0 mlinu, irvnu, vodi. Reoeni malin
ima mliti klostru (iz xv vijeka). Mon. croat. 136. ^
Vidih malin jedan cudna cina i razlika ....
Apolo s koni sfojimi okolo tekuci privradase i
me|ise. P. Zoranic 93. Ako mlin mli. Statut po}.
317. Mlini gdi me|u. D. Barakovic vila 63.
Joste druge vode natapaju, hranu meJu i ribu
davaju. M. A. Rejkovic sat. 25. Zeravija ne pre-
sise nigda, no na noj dva kamena nigde ne
mogu mjeti. Vuk nar. pjes. (1824) 1, xxviii.
Ne meje mi devet vodenica. Nar. pjes. vuk 2,
174. Rijeka, na kojoj bi pedeset kamena moglo
mleti. Vuk nar. posl. xvi. Voda rice, a mlini
meJu. Nar. posl. vuk 37. Dva }uca kamena nikad
dobro brasno mjeti ne mogu. 57. Na samom
izvoru ove vode me|a vodenice po s dva ka-
mena. Vuk rjecn. s. v. Bana.
b) 0 ce}adma, koja cine, da mlin meje.
Stavise ga {t. j. Samsona), da me}e u jednomu
mlinu. M. Radnic 268*. Tko meJe u posjek,
kruh mu hrsta, Poslov. danic. Zabranuju (t. j.
vladaoci) svojim podloznikom .... da jim (t. j.
crkvenacima) ne me}u zito. A. Kad6ic 298.
Sluzbenice me|u6 zito gospodaru .... jedne po-
bjegnut ce, a druge bit ce pridusene. S. Rosa
138b. Poslao otac dijete pa mu kazao, da ne
me|e nigde u vodenici, de nade 6osa. Nar. prip.
vuk 201. .Jos on meJe bjelicu p§enicu. Nar. pjes.
juk. 317. Poslah dragog u mlin mjeti. Nar. pjes.
here, vuk 238. Izlazase narod te kup|ahu i me-
].ahu na zrvnima ili tucahu u stupama. D. Da-
nicid 4 mojs 11, 8. Okovase ga (t. j. Samsona)
MljjETICAK
852
MNIJENE
u dvoje verige miedene, i me|ase u tamnici.
sud. 16, 21.
c) mleti M fas. s rijeccom se. Eefieni
malini su za korist .... oce se . . . . psenica v nib
mliti (iz XVI vijeka). Mon. croat. 217. U mlinu
ima se mliti po redu. Statut po}. 297. Zito se
zove svaki usjev, od kojega se obicno brasno
me}e i h}eb mijesi. Vuk rjefin. s. v. zito.
d) in}eti u prenesenom smislu. U istinu
bida jest zivot svrhu zemje, jere se za dusu
malo dobra me}e. A. Georgiceo nasi. 52. (bice
samo poradi sroka).
1). mleti, t. j. gneciti, tijestiti. Covjek ....
bare i kupi masline, da ih mlije i turna (oko
Makarske u Dalm). V. Bogisic zborn. 272. —
Ispor. mlin pod b.
e. rijetka pojedinaina znacena. a) blebetati,
cavrfati. Govori se u Lici. Ala taj me}e! I.
Kasumovid nast. vjesn. 12, 438. — b) roniti
(kad voda obalu roni). Talasi . . . . 6e da pod-
locu, da rove obalu i da ju podgrizu. Srbi na
Timoku zovu to: voda me|6 obalu. Javor (1889)
.570. — c) zvakati. 6etvrta zivina .... jedija§e
zubi i mejase, a ostalo nogami gazase. M. Div-
kovi6 bes. 306. Eipu, repice i zeje krava sladko
med gubicom meje. J. S. Eejkovid 93.
M^ETICAK, m. vidi Mletifiak.
M^iETNI, adj. posses, od M}et. Samo u jed-
noga piscu. Basil Qradic .... umri u mljetnom
manastiru. J. Kavanin 179*. Na istom mljetnom
njegda otoku i svet Pavo na plam vrze }utu
zmiju. 189a. — Nepouzdano.
M^^feTSKI. adj. posses, od M}et. Izmedu rjec-
nika samo u Danicicevu s potvrdom iz isprave
XIII vijeka. Metohije svete Bogorodice mlStsske
crbkve. Mon. serb. 10. U sedam suknica kako
mljetski sudija. Poslov. danifi.
Ml^ETVA, /. isto sto mejava. Govori se u
Samoboru (u Hrv.). F. Hefele.
M;^EVARINA, /. isto sto tnlivo pod b. Danas
e pun mlin mjevirine. U Lici. J. Bogdanovic.
MI^EVEIS[E, n. nom. verb, od m|eti. V rje6-
niku Popovicevu (tnlevene, Mahlen). Kad 6e . . . .
oslabiti zveka od mjevena. D. Dani6i6 prop. 12, 4.
Govori se i mlivene (u Slavoniji). V. Bogisic
zborn. 272.
MJ^EVIC, m. riba Lota vulgaris. U Svinaru
(Davoru) u Slavoniji. M. Medi6 rad jug. ak.
147, 143. — Ispor. 1 mlijefi pod h, a.
MJjiEZA (tako je zabije£en akc), f. prvo mli-
jeko u 2ene poslije porodaja. Na Bradu. V.
Tomid. — Jiijei je od istoga korijena, koji je u
glag. musti — muzem.
M^l^feziMICA, /. isto §to mezimica (vidi tamo).
U to pala cura ne5ed}ana Mu§ovi6a g6eroa m}e-
zimica. Osvetn. 5, 118.
M^ji]ZINAC, mjfezinca, m. isto Sto mezinac
(vidi tamo). U rjeinikii Vukovu (der Letztgebo-
rene, filius postremus).
MI^EZINCe, m|fezin6eta, n. najmladi brat.
Samo u primjeru: A hrani mi brata mjezin-
fieta, noka avoga osveti brajena. Osvetn. 8, 140.
— Ispor. mezimfio.
MJ^EZINICA, /. isto Sto mezimica, mezinica
(vidi tamo). U rjedniku Vukovu (die Letztgebo-
rene, filia po.strema). Za iom trfti ostarila majka:
,,Vrat' so dvoru, ra|ozinico Jaho !" Nar. pjes.
vuk 1, 561. Te 6u iomu onda pomonuti za Mi-
lieu dercu mjezinicu. 2, 188. .Ta imadom sdercu
mjezinicu. 2, 479. Mjesto volova plug vuku sesfe
djevojaka mjezinica. Vuk rje6n. s. v. oboratij
M^^EZIVO, n. isto sto m^ezovaca (vidi tamo). V
Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Kollostrum,
tal. colostro (stamp. ,colo3tra') i u Popovicevu
(mlezivo, Biestmilch). — Ispor. mjeza.
M^EZOVACA, /. prvo mlijeko u krave, posto
se oteli. U hrv. Zagorju (gdje govore -1- mjesto
-\-). F. Hefele.
1. MNADA, /. Slusao sam u Eisnu, gdje se
govori i m n a d a mjesto m 1 a d a. Vuk nar.
pOSl. LI.
2. MNADA, /. Samo u Vukovu rjecniku, gdje
se kaie, da je isto sto i nada, t. j. ono, sto se
dodaje, kad se sto nadi, s naznakom, da se go-
vori u Crnoj Gori. — Ne zna se, zasto je pred
n doslo m, ali ispor. mneroditi mjesto neroditi.
MNAl^E, n. vidi mnane.
MNATI, mnam, n. vidi mnati.
MNECI, Mnetaka, m. pi. isto sto Mleci. U
Mnecije. M. Divkovid nauk i. U Mnecijeh. bes. i.
U Mnecije. P. Posi^lovid nasi. i. U Mnecih. A.
Kanizlid utoc. i. Negovo sidaliide prinio je u
Mnetke. A. d. Costa 1, 27 (mozda ovaj primjer
ide upravo pod Mnetke, vidi tamo).
MNECaNIN, 7rt. isto sto Mlecanin. U rjeiniku
Mikajinu (Venetus).
MNERODITI, mnerodim, i7npf. isto sto ne-
roditi, t. j. ne mariti. Samo u primjeru: Je2e
jestb ne mneroditi o potrebahb. Sava glasn. 40,
147. Poradi m- ispred n ispor. mnada mjesto
nada (vidi 1 mnada).
MNETACkT, adj. isto Sto mletacki. Izmedu
rjeinika samo u Vukovu (mnetadki, mletadki
s primjerom iz nar. pjes. vuk 1, 471 : I lijepa
mnetackoga zlata). Privredri duzd oblast do-
tekao je obirati patrijarku mnetaskoga. A. d.
Costa 1, 69. Prosi duzda mnetackoga. Nar. pjes.
istr. 1, 63.
MNETKE, Mnetaka, /. pi. isto sto Mletke.
V rjecniku Mika^itiu (Mnetke, Bnetke, grad u
Italiji, Venetiae). Moida ovamo ide zadni
primjer, koji je naveden kod Mneci.
MNI, dat. i lok. sing, zamjenice 1. lica. Vidi
kod 1 ja i u Danicicevoj istor. obi. 216. 2l8.
MNl6 Hi MNl6 (?), m. riba. Lota vulgaris.
Govori se u Varaidinu za riba, koja se inaie
zove manid, mlijefi. M. Medid rad jug. ak. 147, 143.
MNIH, m. kaluder. Nalazi se i u drugim ne-
kim Slav, jezicima, na pr. slov. mnih, ces. i po}.
mnich, starorus. mhhxt.. Rijec je uzeta iz staro-
nem. munih (otkle je danaSne Moucb), a to iz
lat. monacbus (a to iz grc. uovic/oi). Izmedu
rjednika samo u Daniiicevu s primjerima iz
xiii — XV vijeka. Potvrda ima samo iz spomenika,
kojih je jezik vise Hi mane pomijeSan sa crkveno-
slavenskijem. PrisbdbSu .... otbcu naSemu Sime-
onu mnihu. Mon. serb. 3. I2e otb strany pri-
hodesti mnisi. Sava, glasn. 40, 175. Svetuju
Goru dostizajetb, mnihu niikojeinu vode§tu jego.
Safarik letop. 59. Jedau mnih, ki ziviSe v re-
denoj crikvi. Transit 280. Mnisi stijahu se driati
ga kako laika. Mirakuli 7. Ot mniha arhijerej
stvoren bisi. §. KoXidid 8^.
MNIJEl!fE, n. isto Sto miSjene. Treba razli-
kovati dva razlicna lika: mnenbje i mienbje
jnvi je nadinen prema negdasnemu inf. mnefci
kao vidSnbJG prema inf. vidoti ; drugi je lik na-
iinen prema inf. raniti kao na pr. braiienbje
prema inf. braniti. Od mnfiatje imamo u tri
MNIJEVATI
853
MNITI
■razlicna nasa govora: mnijene, mnine, mnene;
od mnenbje je nastalo mnene, a otud disimila-
cijom mnene (Icao na pr. branene, bunene od
branene, buneie, vidi u T. Maretica gram, i
stil. 108).
a. mnenbje.
aj mnijene (po juinom govoru). U rjei-
niku Vukovu (mnijene, Meinung, opinio), a mozda
i u Stulicevu, u kojem stoji .mnjenje' (opinio,
judicium, sententia s naznakom, da je iz glag.
' brevijara), koje se moze citati i mnijene i mnene.
Ni jedni ni drugi ne imadu jos fiistog i samo-
stalnog mnijena. M. Pavlinovid razg. 12. —
^ako je ovo rijec samo knizevnicka, a ne na-
rodna, ne zna se sigurno, kakav joj je akc; mjesto
Vukova mnijene mozda hi ho]e bilo mnJjeiie.
b) mnine Hi upravo mninje (po zapad-
nom govoru). Ko od ovoga mninja je pravije.
Naru6n. 72b. To mninje mani se vidi rafiunno.
91*. Nika fiudesa ne mane fiudna po mojem
mninju. Transit 216. I sam sam vazda ranil,
da ce tako biti. U mninju kojemu uzprohode
lita. P. Hektorovid 65.
c) mnene Hi upravo mnenje (po istocnom
govoru). Kako govori drugo mnenje. Narucn. 83b.
'U toj knizi itna dakle i mninje i mnenje, cemu
. se ne treba cuditi, jer u noj staro t ako i glasi
obicno i, alt se nalazi dosta desto i e. — Gudan
je ovaj primjer u istoj knizi: Ka od ovih mnenji
je pravija. 83b, — dakle bi nom. sing, bio
mnenja /. — Sto danasni kniievnici, knji se
drie istodnoga govora, pisu mnene, to ne mora
ovamo ici, jer se moze uzimati, da je postalo
• disimilacijom od mnene, t. j. da ide pod b.
b. mnenbje.
a) mnene; mjesto toga lika imamo mne-
nije 8 crkvenoslavenskim zavrsetkom -nije mjesto
-6e u primjeru: Koji je o budali dobro mienije
imao. Vuk dan. 5, 88. Mozda ovamo ide i Stu-
licevo ,mnjenje' (vidi pod a, a).
b) mnene. U rjeiniku Belinu (mnene,
imaginazione, — mnenje, parere, aome, opinione,
giudizio, — mnenje, pensamento, il pensare; po
svoj prilici i ,mnenje' u tome rjecniku treba
ditati mnene), u Voltigijinu (mnene, sentimento,
arbitrio, parere, Meinung). Po niovu indi mnenu
pofietak vire jest od 6ovika. I. Velikanovic upu6.
1, 276. Vise pravnika drzalo se mnena protiv-
noga. M. Pavlinovif^. rad. 94. Neka pisma, koja
8U me jos bo}e pritvrdila u tome mnenu. S.
.]^ubi§a prip. 107.
MNIJEVATI, mnijevam, impj. Samo u Stu-
licevu rjecniku (,mnijevati', mniti s naznakom,
da je iz glag. brevijara). — Nepouzdano .
MNINSTVO, n. rijed tamna znacena. Samo u
primjeru: Skrusiti se opcenim nacinom jest
skru§iti se pod navlastito mninstvo. Narufin. 53b.
MNISkA, fern, prema mnih, t. j. kaluderica.
Kaludrica il mniska. rf. Budini6 suma 218.
MNISKI, adj. posses, od mnih. Izmedu rjec-
nika samo u Danicicevu (mnisbskyj, monacho-
rum sa tri potvrde iz xni i xiv vijeka). Kb
mniSbskomu cinu smSrenije im^juste. Sava pam.
saf. 5. Kb angelbskomu i mnilbskomu obrazu.
Mon. serb. 26. Obsluziteji napravjenja manastir-
skoga i mniskoga. S. Budinic suma 314. — U
jednoga se pisca nalazi grijeskom pisano mniski
i mnizki. Vazam mniski abit. S. Kozifiic 31b. Ize da
Vlahom resnost mnizkago zitija. 13*. V mnizki
abit oblfien bisi. 13b. Mniiki zivot prijast. 43b.
MNITE:^, m. misUlac. Samo u Stulidevu rjec-
niku (opinator). — Nepouzdano.
MNITE]^ICA, /. ona, koja misli. Samo u Stu-
licevu rjedniku (quae opinatur). — Nepouzdano.
MNITI, mmm, impf. isto sto misliti, lat. co-
gitare, putare. Mjesto -n- cesto se nalazi -1-
(ispor. mlogo od mnogo); tako isto cesto se na-
lazi -\- mjesto -n- (na pr. u imperfektu mjah
pored mnah) ; potvrde jednome i drugom vidi pod
1. A]cc. kakav je u inf., takav je i u imper. (ako
se govori), mni, mnimo, mnlte, u aor. mnih
ako se govori) i u partic. pret. ii. mnio, moila,-
u prez. je mnim, mn£s, mni, mnimo, mnite,
mne ; u impf. mnah, mnase .... i mnidijah . . . .,
u partic. prez. mn^ci, u partic. pret. i. (ako se
govori) mnivsi, mniv; partic. pas. se danas ne
govori. Glagol istoga znacena i postana nalazi
se i u drugim nekim slav. jezicima: staroslov.
mbneti — mbnjij, rus. MHHTb, ces. mneti (mniti) ;
rijeci od istoga korijena ima i u drugim indoevr.
jezicima, na pr. staroind. manye (mislim), matis
(misao, pamet), grc. f^i/xvriaxoj (opominem), lat.
memini (opominem se), mens (pamet), nem.
mahnen, lit. atmintis ("pametj. Prajezidni je
korijen men (misliti). Od istoga su korijena i
rijedi pamet, pamtiti, pomen, pomenuti, pomi-
nati, sumna i dr. U rjecnicima svima osim
Bjelostjenceva i Jambresiceva (vidi dale pod 2),
a u kniievnosti ima potvrda od xni vijeka (vidi
primjer iz sv. Save pod 2, b, c, cc).
1. Oblici. Za koje oblike ima potvrda pod 2
medu primjerima, tamo ce se reci samo ime pisca
(Hi knige) ; za druge ce se oblike naznaditi jos
i strana.
a. infinitiv.
a) mniti u rjecniku Belinu, Voltigijinu,
Stulicevu i u Vukovu, zatijem imaju taj oblik
Bernardin 21, Naruinik, Marulic 128, Lucie,
Hektorovic, Pelegrinovic.
b) mliti u rjecniku Vukovu.
c) mneti i mnjeti, — prvo u rjecniku
Stulicevu i u Dordica, — drugo u rjecniku Belinu,
zatijem imaju mnjeti N. Banina, Gradic djev.
174, Najeskovic.
d) m^eti u rjecniku Stulicevu.
b. prezent.
(l) mnim, mnis ....
aa) mnim u rjecniku Mika^inu, Be-
linu, Voltigijinu, Stulicevu i u Vukovu; taj
oblik imaju i Korizmenak ,78a, Vetranic 2, 3,
Krnarutic 16a, Gundulic, G. Palmotic, Sasin,
Sordid, Velikanovic prik. 65, Zuzeri 185, P.
Petrovic, Nar. pjes. vuk 5 (1865). — Oblik
mnu za 1. lice sing, imaju Narucnik, Lucie,
Hektorovic, Najeskovie 1, 180, Zlataric, Bara-
kovic, Vitajie.
bb) mnis imaju Bernardin 32, Na-
rucnik lOla, Transit, N. Ranina, Zbornik (1520)
5a, 2>. Banina 123a, Najeskovic 2, 118, Gun-
dulic, Osvetn. 2,
cc) mni imaju Sava, Narucnik, Koriz-
menak, Marulic, Mencetic, Zbormk (1520), Vetra-
nic, Lucie, D. Banina, Postila, Dalmatin, Gradic
djev. 134, Hektorovic, Zoranic, Dimitrovie, Lu-
karevic, NajeSkovic, M. Dr£ic, Zlataric, Bara-
kovic, Gazarovic, Georgiceo, G. Palmotic, Sasin,
Kavanin, Mattel, Bordic, Velikanovic upuc. 2,
518. Jedan pisac (I. Marki 41) ima oblik mni,
' koji je pogrjesan.
MNITI
854
MNITI
dd) mnimo imaju Spom. sr., Men-
cetic, Mon. Croat. 217, Btidinic suma 371, Krna-
rutic 14a,
ee) mnite imaju Najeskovic, Bandu-
lavic, Osvetn. 3, 80. — U Korizmenaka 2b na-
lazi se ohlik mniste kao 2. I. plur. prez., sto je
jamacno pogrjeska.
ff) mne imaju Transit, Marulic, Men-
cetic, D. Eanina 108*, Gradic, Najeskovic 1,
145, Ka§ic nasi. 24, JDordic, Velikanovic, Sor-
kocevic 590a.
b) mlim, mils ....
(laj mlim u rjecniku Stulicevu i u
Vnkovu; jos imaju taj ohlik G. Palmotic, Dosen,
Hadicevic (1880) 230.
bbj mlis imaju G. Palmotic, Gla-
vinic, Dosen 25a, 247*.
cc) mli imaju G. Palmotic, Kadcic
413, Lastric od' 210, Dosen 37a, 239*.
dd) mlite imaju Vetranic, Banovac,
Dosen.
ee) mle ima J. Palmotic.
c) mnijem, mnijes ....
aa) mnijes u Kavanina 5a, — bb)
mnije u Lucica i u Osvetn. 6, — cc) mniju u
Pjev. cm. 8Bb.
d) mlijem, mlijes .... Potvrda ima
samo za 3. I. plur. mliju, t to u Lastrica ned.
382. 383.
e) mnidem, mnides ....
ua) mnidem u rjecniku Stulicevu i u
Budinica, — bb) mnides u Vrancica, — cc)
mnide u Nar. pjes. here, vuk, — dd) mnidete
u Vranciia, — ee) mnidu imaju Proroei, Bu-
dinic, Blago turl. 2, 177, Nar. pjes. here. vuk.
— V Korizmenaku 8a ima za 3. I. plur. ohlik
mnide, koji je zacijelo pogrjesan.
f) mlidem, mlides .... wo^ mlidel
u Zoricica osm. 66, — bb) mlide u Dosena 129l>,
Zoricica zrc. 92, u Nar. pjes. juk. i horm.
c. imperativ. Nasla se samo jedna po-
tvrda, t to za 2. I. sing, mnij (,mnii') u Stari-
nama 23.
d. aorist. Potvrda ima vrlo malo: mnih
u rjecniku Vukovu, — mnehb u Spom. sr., —
mnje (3. I. sing.) u Na]eskovica.
e. imperfekt.
a) mnah, mnage .... Narucnik, Koriz-
inenak, Transit, Zhornik (1520) mjesto -n- pisu
I1-, dakle mna§e mjesto mnaso ; tako je i u
Mon. Croat. 219 mnah mjesto mnah. Sva je pri-
lika, da svuda tu treba citati -n-, jer u staroj
nasoj glagolici i cirilici na ne sluzi satno za na,
oe6 takoder za na (kao sto i la sluzi ne samo
za la, vec takoder za }a). Zato ce se u primje-
rima pod 2 pisati mnah, mnase . . . ., gdje po-
menute knige imaju mnah, mnase .... Tako se
i u knizi latinskijem pismom stampanoj, u Pro-
rocima, nalazi zapisato mnahomo (str. 217),
mnaSe (str. 279); ali da se i tu ima citati -n-,
to izlazi ittud, sto u istoj knizi nalazimo zapi-
sato i miiahu (str. 5). Jo§ ima mnah u Krna-
rutiia 10^, ali to hi mugla biti §tamp. pogrje§ka,
kojih jc u toj knizi dosta.
<ni) mnah u rjeiniku Vukovu; joi
tinnju taj ohlik N. lianina 61h, Mencetid, D.
Rahina SO", Hektorovic, 72, XaleSkovic, Divkovid
nauk' 142, Gundulii, G. Palmotic 2, 354, Ka-
na*eli6 8 i Bordii.
bb) mnase imaju Bernardin, Marulic,.
D. Banina 12b, Hektorovic 5, Najeskovic 1, 131,
Krnarutic, Divkovic, Barakovic, Gundulie, Ka-
sic, Kavanin, A. d. Bella, Nar. pjes. vuk 4, 412.
cc) mnahomo imaju Bernardin, N.
Banina, Marulic i Vetranic, — a mnahmo Div-
kovic nauk- 90.
dd) mnahote ima Divkovic.
ee) mnahu imaju Bernardin, Proroei,
Bandulavic, Gundulie 522.
b) m}ah, mjase .... tta) m|ah ima Ve-
tranic, Najeskovic 1, 266, Gundulie, G. Pal-
motic, Nar. pjes. vuk 1, — bbj m}ase Kavanin,
Nar. pjes. hog., Lastric, Nar. pjes. vuk 7, 249.
c) mnijah, mnijase .... aa) mnijah
imaju Lucie i ^ubisa, — bb) mnijase imaju
Starine 3 i G. Palmotic 1, 404
fl) mlijah, mlijase .... Potvrda je samo
mlijahu u Guridulica, ali samo u jednom ruko-
pisu, u drugima je mnahu, pa tako je i stnm-
pano (str. 522).
e) mnih, mnise .... aa) mnise (3. I.
sing.) imaju D. Banina, Starine 3, Osvetn. 2, 58,
— bb) mnihu imaju Marulic i Pelegrinovic.
f) mlih, mlise .... Potvrda je samo
mlihu M Lastrica ned. 256.
g) mnijeh, mnijese Ohlik mnijehomo
ima N. Banina 210a, mnijesmo Najeskovic,.
mnijehu N. Banina 29^.
h) mnidijah, mnidijase .... aa) iani<-
dijah u rjecniku Vukovu i u Nar. pjes. horm.
I, 401, — bb) mnidijase u Nar. pjes. horm. 2, 546.
ij mlidijah, mlidijase .... aa) mlidijah
u rjecniku Vukovu, u Nar. pjes. vuk 1, u
Badicevica, — bb) mlidijase u Zoricica zrc. 75
i u Nar. pjes. vuk 2, — cc) mlidijahu u Nar.
pjes. vuk 3 » 4.
J) mnidah, mnidase .... Potvrda je
samo mnidahu u knizi Blayo turl.
h) mlidah, mlidase .... aa) mlidah
ima Dosen 167b, — ub) mlidase Vuletic i Zo-
ricic zrc. 60, — cc) mlidahu Pavic ogl. 584 t
Dosen 79a,
I) mnadijah, mnadijaso .... Samo mna-
dijaSe u Pjev. cm., a po svoj prilici i u Macu-
kata, koji ima mnadijase 92, gdje ce -n- biti
grijeskom mjesto -n-.
tn) m)adijah, mjadijase .... Samo va\&r
dijahu u Lastrica ned. 231.
n) mnadih, mnadise .... aa) mnadise
ima Alberti, a po svoj prilici i Zanotti, n ko-
jega je mnadise, gdje ce -n- biti grijeskom mjesto
-n-, — bhj mnadihomo ima Bandulavic, —
cc) mhadihu Vrancic, Barakovic jar. 52, Ban-
dulavic, Vitajic.
o) mnadivah, mnadivaSe oboje u Nar.
pjes. vuk 5 (1865) 529.
f. particip prez Za sklnnane ovoga par-
ticipa ima snino jedna potvrda: mneStu (dat.
sing.) u Mon. serb.
a) mnec'; ima Marulic, Lucie 280, Hek-
torovic, Pelegrinovic 180, Sasin 179, Barakovid,
Gundulie 486, G. Palmotic, Kavanin H44b,
Dordie 25, Osvetn. 7, 30.
b) mneci ima Bernardin, Korizmenak
93^ Transit, Mirakuli 3, Zbornik (1520), Lucie
288, Najeskovic 1. 18H, M. Drzic 14, Krnarutic,
Gundulie, G. Palmotic, Kavanin 455b, Kanielic,
Velikanovid upuc, 1, 134.
MNITI
855
MNITI
c) mledi imaju Glavinic i Lastric.
(I) mnijuci ima Narucnik, Transit,
Lucie.
e) mlijuci imaju Posilovic nasi. 30a i
Lastric ned. 290.
f) mnidudi ima Vrancic.
g) mlidii6 i mlidudi; 'prvo ima Bado-
jevic, drugo Kadcic i Zoricic.
g. particip pret i. Potvrda je samo u
Domentijana^ : mn§vb.
h. particip pret. ii.
a) mnio u rjecniku Belinu, Stulicevu i
u Vukovu; isti oblik imaju jos Lukarevic, Ka-
nizlic roz. 11, Osvetn. 2 i A.
b) mlio u rjecniku Stulicevu, zatijem u
Fosilovica i u Nar. pjes.juk. 171 i horm. 1, 213.
c) mnil ima M. Driic 7 i Sasin, —
mnilo Stulicev rjecn., Narucnik !», Mirakuli,
Kasic nasi. 104, — mnili Marulic 106.
d) mnel ima Narucnik 63*.
e) mnjelo u Belinu rjecn. i u Gradica,
— mneli u Nar. pjes. vuk 5 (1865) 159.
/') mlili u knizi Smailag. meh.
i. particip. pas. aa) mnen u Stuliceou
rjein., mneni u Kozicica, — naninu u Marulica,
mnina u Georgicea, mnini u Kavanina.
2. Znacena i poraba.
a. mniti (bez rijecce se) je isto sto misliti
u znacenu pod a. U rjecniku Vrancicevu (mniti,
autumare, censere, existimare, opinari, putare,
reri), u Mikalinu (mnim, scijenim, 6ini mi se,
videor, aestimo, iudico, reor), u Belinu (mniti,
arbitrare, imaginarsi, aver opinione, cioe giudi-
care, — mnjeti, pensare, esser di parere), u
Voltigijinu (mniti, arbitrare, opinare, pensare,
meinen, denken), u Stulicevu (mniti, mneti, opi-
nari, sentire, judicare s naznakom kod mneti,
da se nalazi u Gundulica, — mjeti, cogitare,
putare, judicare), u Vukovu (mniti. mliti, mei-
nen, opinor sa sest potvrda iz nar. pjesama:
Kad sam tebe curu poklonio, ja sam mnio, da
si junak bo]i, — ^ Ona mnase, niko je ne cuje,
— MnaSe aga, da je potoc visa; druge tri po-
tvrde iz nar. pjes. vuk 1, 346., 2, 64. i 4, 310.
navode se ovdje da^e medu primjerima) i u
Danicicevu (mbneti, putare s potvrdama iz xiv
i XV vijeka).
a) bez objekta. Vece jest blize na§e
spasenje, nego mnahomo. N. Ranina 13a. ]^i
mrtav, kako negovi mne neprijateji. Transit 154.
Koja mi doleti, ajme, kad ne mnijah. H. Luci6
238. Anjel Isukrsta poglavnikom zove, ne po-
camsi od negova krscenja (kako mi poprvo
mnahomo), nego pocam§i od nega uskrsnutja.
Proroci 217. Eazum se moj ovi po putu ne
stjece, po komu mnite vi. N. Na}eskovi6 1, 130.
Dvi vojske ne mne6i dobivsi raztira. B. Krna-
rutid 10a. U koje vrime ne mnite, sin fiovicanski
6e priti. I. Bandulavic 17b. Tako lasno, kao
mlis, ne de lijepa se udat Lavinija. Gr. Palmotic
2, 84. NiJGsam napast, kako mnahote. M. Div-
kovid nauk- 40. Zato Rim ga vaze i rasu, kad
ne mjase negov Mitar. J. Kavanin 138*. Srzba
se Bozja spusti na nih, prem kad ne mnadihu.
A. Vitajid istum. 246^. To David, kako mne
svetokniznici, htje ufiiniti, neka bi se . . . . po-
moglo. I. Dordid salt. 405. Nasmija se sv. na-
ucitel tolikoj priprostitosti i budalastinici, kako
on m]ale, onoga gizdavog ditesca. F. Lastric
ned. 255. Mudro mnio, pa se doumio. Osvetn.
4, 55.
b) s objektom.
aa) sa srednijem rodom zamjenica.
Ima 61ovik to mniti, da j e mnozimi stvarami
uridil Boga. Narufin. 53b. Sto ne mni ma pamet.
B. Menfietic 7. Nemoj mnjet toj viku. N. Na-
Jeskovid 2, 62. Stan' strane, da ne mni stogodi.
M. Drzic 308. Sto ne mnase podloznica usijena.
J. Kavanin 290b.
bb) s objektom od drugijeh rijeci
(rijetko). U kojoj nikadar toliku ne mnah mod.
§. MenSetid 33. Jer cu ti skazat tuj stvari, ke
ne mnis. 251. Usti, ke mnab, da med brane,
cemerom su otrovane. I. Gundulid 231. Kad su
topi pukli na Budimu, vi ste mlili semluk kod
vezira. Smailag. meb. 50.
cc) sa dva akuzativa (bice bar u vecini
primjera latinizam). Ki bi rab porucil rabu
mnijudi slobodnu ali slobodnu, ku bi mnel rabu.
Narucn. 63*. Svi poni hotihu zakon obsluziti i,
ku krivu mnibu, kamenjem pobiti. M. MaruHd
85. Mnimo te svi rados k nebesom prilidnu. S.
Mendetid 75. Er me srede lazne mnihu (t. j.
gospode). M. Pelegrinovid 173. Antiohu pokloni
se, ere ga Aleksandra mnijase. Starine 3, 302.
Mi brezumni zivot nib mnadihomo mahnitost,
a konac nib brez po§tenja (iz lat. nos insensati
vitam illorum aestimabamus insaniam et finem
illorum sine honore lib. sap. 5, 4). I. Bandu-
lavid 202b. Taj dan, koji najsridniji mnismo
pod Osmanom. I. T. Mrnavid osm. 60. Prikazi-
vam ti stogod vise ovoga moga truda mnim
prilicno da zna§. I. Dordid salt. i. — Mjesto
drugoga akuzativa stoji genitiv u primjeru:
Mnise ih Aleksandar vernih i Jubjase ib mnogo.
Starine 3, 323. A u ovome primjeru stoji ispred
drugoga akuzativa adv. kakono: Mi ga mnahomo
kakono gubava (iz lat. nos putavimus eum
quasi leprosum. is. 53, 4). Bernardin 80. i N.
Ranina lOla.
dd) mniti s accus. cum inf. (u prvom
je primjeru grecizam, a u drugima latinizam).
ObrSte srbdbce svoje vbsakyimb veselijemb i ra-
dostiju utiseno i jako na nebesi, ne na zemji
mnfeti (bice grijeskom mjesto byti) se mnev. Do-
mentijanb 63. Najde svitu zensku . . . . i mnijudi
on biti svoju oblce se. Transit 5. Probudivsi se
V jutro mnase se biti v kastelu 245. Otac toga
mladida obnemoda i mnase se umriti. 266. I
vedkrat mnidem ja dto nisam to biti. S. Budinid
ispr. 76. Ko sam ja nebog grisnik, da mnidete
takove kriposti u meni biti? F. Vrandid ziv. 101.
Sto svak na se past mnadise. I. Zanotti en. 12.
— U ovom primjeru izofftav^en je inf. biti; Vi-
divsi me on i ja nega podudih se mnedi ga v
tamnici. Transit 245.
ee) mniti sto za sto, kao kad se rede :
drzati sto za sto. A inako znaj, gospoje, da de
zlato potamniti takoj, da ga ne d ved mniti ni
za zlato. M. Pelegrinovid 181. Tvoje sve zlo-
tvore mnim za moje. I. Dordid salt. 467.
c) mniti s dopunom u inf.
aa) inf. znaci radnu u sadah'iosti.
Premda oni mnahu pravomu Bogu sluziti (t. j.
da sluzej. Proroci 5. Misle i mnidu modi obra-
dati .... zakone. §. Budinid suma 113. Cagodir
tilu mqjemu ucinis, koje mnides u tvojoj oblasti
jimati. F. Vrancid ziv. 49. Oni tada smeteni i
pristraseni miiahu duh viditi (iz lat. conturbati
vero et conterriti existimabant so spiritum vi-
MNITI
856
MNITI
dere. luc. 24, 37). I. Bandulavi6 140*. Bojui
mladac .... mnedi tvu keer s nim ffledati u
pogubne skoci vode. Q-. Palmotid 1, 395. M^ah
mojoj u pameti . . . . u nem srdu zlu vidjeti. 2, 122.
hb) inf. znaci radnu u buducnosti.
I prvi mnahu vede prijati (iz lat. et primi arbi-
trati sunt, quod plus esaent accepturi. matth.
20, 10). Bernardin 19. Mnis v torn najti pokoj,
a ne najdes ga. Transit 58. Tko bi mnio ikada
tafi na zlo s dobra sit? F. Lukarevic 158. Jer
mi^ase .... zbiti ih jedan hip. B. Krnarutid 15b.
Tadaj cu ustali, poginut da bih mnil, ter 6u
poc iskati gizdavu ovuj vil. A. Sasin 108. Ludo
mnides mene od vire krstjanske odvratiti. F.
Vran6ic ziv. 30. Mniduci najti ne tilo jure iz-
gnilo najdose ju zdravu i veselu. 80. Tko tvo-
re6i zle krivino mni potajne nih drzati. G. Pal-
motic 1, 403. Kolik da je nigda bio paka umriti
nije mlio. P. Posilovic nasi. 196l>. DojdoSe
k Budimu kako gladni vuci mliduc ga obranit
sabjicom u ruci. J. Radojevic 19. Taka ustade
godina, da se mnidahu svi potopit. Blago turl.
2, 96. Kad mlidija umreti. B. Eadicevid (1880)
351. S kim se koji ni srest mnio nije. Osvetn.
2, 91. — U podosta primjera, sto ovamo idu,
mniti blizu stoji znacenu glag. naiati se, uzdati
se. Ki se hva}a§e od blaga, ko bise skupil, i
mnase je uzivat. Korizm. 58*. Mnahomo imit
tih odgovor, a ne srSbu. M. Marulic 285. Tko
mni cvit ubrat, draca ga obode. D. Banina l*i.
Cuv star ric, ku cut ne mnise. 29l>. Pisni ....
pofinu skladati .... mnec od nih imati razgovor
i pokoj. P Hektorovic 66. Ovogaj nikadar
vidjeti no mnjesmo. N. Na^eskovid 1, 196. Vece
je na6 ne mnah ter stojah zalostan. 2, 54. Iz
koje (t. j. tamnice) nigda ne mnase izi6i. M.
Divkovid nauk 225^. Ter putujem pun veselja
mne6 viditi vrata raju. D. Barakovid draga 359.
Kad svak zivit mni jos vede. J. Kavanin 2*.
Mnah (stamp. ,manah') telesnijeh sred razbluda
.... pokoj stedi i raj iznad. I. Dordid uzd. 102.
Jeda mlite ostati brez pedipsana ? J. Banovac
pripov. 252. Ondi nade vratolomstvo , odkle
mnase na visinu prii)eti se. A. d. Bella razgov.
95. — U ova pak doa primjera pyhniie se zna-
iene glag. mniti zna6enu glag. namjeravati :
Jeda mnis ubiti sam sebe? N. Rariina 51^. Jer
molbam nasi ma mnide ugoditi (t. j. car) I. T.
Mrnavid osm. 137.','
(I) mniti ima za'jiopunu reienice.
aa) redenicf hez ikakve rijeci, kojom
bi se izricala nihova zavisnost.
aaa) Takve su recenice dodate oni-
ma, u kojima je mniti. Abram mna§e, nega cijed
poklana se drvo. Zborn. (1520) 39l>. Mnahomo,
u 2iv plam vas se svijet satvori. M. Vetranid
2, 307. Jere ja miiu, culi vi ste. P. Hektoro-
vid (?) 85. Starica mni, zubi bole ga u glavi.
N. Najefikovid 1, 173. Sto mnite, ne znam vas?
1, 246. Kad mniS, kraj prozdrijede val srditi
mora sina, I. Gundulid 523. Kako mliS, more so
sagriSiti protiva otcu? F. Olavinid cet. jiosl. 46.
Mnim, nijesu se vijek vidjela nemilosna toli
djola. 6. "Palmotid 1, 383. Al' mlim. slike ove
male . . . . holom raziim dati hodo. V. Dosen 51^'.
Ja mjah, jabuka jo. Nar. pjes. vuk 1, 346. Nade
siarao sandnk od olova. mlidija6e, u nomu jo
blago. 2,64. Tojoui idu kroz Korita ravna, mil-
dijahu, niko ne vidaso. 3, 458 Ona mnide, niko
je ne 6uje. Nar. pjes. bore, vuk 64 Oni mnidu,
niko ih no duje. 97. Nar. pjes. hOrm. 1, 78.
Mlide Mujo, pogibe mu Tale. 1, 327. — 11 ova
dva primjera dodata recenica i^ocine se s enkli-
tikom, kao da je sve Zajedno jedna recenica:
Ja mnim, ga je doista dozvao. P. Petrovid gor.
vijen. 36. Ja mnim, te je dodeka lijepo. 64. Na
to su nalik primjeri iz narodnoga govora, sto
se navode u gram, i stil. T. Maretica na str.
435 pod d.
bbbj Recenica, u kojoj je mniti,
umetnuta je u drugu. Tu pokoru, ja mnu, more
dati vsaki ispovidnik. Narucn. 48^. Od kad se
uniti Juben plam u meni, ki konca imiti, mnu,
ne de po sve dni. H. Lucid 207. Ovo je, mnu,
fiinil strah. D. Zlatarid 10a. Kra^ica, mnu. Ester
noj nazad ostaje. D. Barakovic vila 9. Sagrisit
je, mnu, najgore. draga 345. Vidjeli su, mnim,
vidjeli tvu lipotu iz dalece. I. Gundulid 353.
U slobodni grad nas ovi jedna miso, mnim,
donese. G. Palmotid 2, 173. Jer me smrtna bol
obhiti, kojoj nije, mnu, prilike. A. Vitajid istum.
501). Ti nas ispred lica tvoga, jaoh, mnim, od-
metnu. I Dordid uzd. 186. Srebro li je ili zlato,
mlite, nama dano zato. V. Dosen 55*1. Malo bola
od visala plada bi te, mlim, zapala. 257b. gas
de, ja mnim, biti od istine. Nar. pjes. vuk 5
(1865) 55. A puskama jurve nema glasa nit
idemu, mnis, tu zivu spasa. Osvetn. 2, 128.
bb) deklarativne recenice.
aaa) s veznikom da (primjera se
naslo mnogo vise, nego sto ih se ovdje navodi).
Ne mnimo nikako, da je gospodinb kra|i. tqj
hotels (iz god. 1400). Spom. sr. 1, 33. Mnehb,
da me dete videti ovbde (iz xv vijekaj. 1, 135.
Ne mnij (,mnii'), castni otde, da bim ova vsa
govoril. Starine 23, 96. Mnedi, da je on u druzbi.
Bernardin 15. Zena negova mnase, da jo mrtav.
Korizm. 21b. Da pop .... vlije v kalez vodu
mnijudi, da je vino belo. Narudn. 41b. Podese
zubmi Skrzitati mnedi, da ... . caru povidje.
Zborn. (1520) 27a'. Mi mnihomo, da ubostvo do-
vede nas na blazenstvo. M. Marulic 287. M}ah,
da ju porazi svi od svijeta slijedahu. M. Vetra-
nid 2, 82 Mnijuci, da redi dosta je samo toj.
H. Lucid 227. Skazuju se niki i mnidu, da nisu
tako odbogometni. Proroci 3. U tebi svijes nije,
mnah, da ti maskaris. N. Najeskovid 1, 182.
Mi^adihu, da je oko izgubila. F. Vrandid ziv. 89.
Mnadihu (t. j. apostoii), da je sablazan. I. Ban-
dulavid 33*. Ja ne mJah, majko ma, da des se
ti smesti. I. Gundulid 158. Mledi, da jest uhoda.
F. Glavinid cvit 248*. Mnah, da gledam sved
preda mnom za svjedoka stvorca moga. I. Dordid
salt. 39. (Jakov) mlidudi, da se rukuje s Bake-
lom rukova se s Lijom. A. Kadcid 433. Boditeji
izgubiSe ga mnedi, da je on u druzbi. A. Ka-
nizlid utoc. 545 U demu se varaju mlogi mledi,
da mogu ^ubiti Boga pravom Jubavju. F. Lastrid
ned. 340. Mlim, kod zene pametnije da miSJena
toga nije. V. Dosen 68*. Koji {t. j. bogosluvci)
mne, da je bila u prvaSria vrimena naredivana
pokora ocita za sve grihe smrtne. I. Velikanovid
upud. 3, 99. Mitar.... mnadijase, da su ga pro-
tekli. Pjev. crn. I3b. Ja mlidijah, da od mene
bje/.i. Nar. pjes. vuk 1, 300. Pade cura na
jastuke glavom, oni mnidu, da se prenemo^.o.
Nar. pjes. here, vuk 44. .Tor Bosanci mlidijau
Turci, da s' Srbija zem}a umirila. 4, 310. Evo
mlido neboga djevojka, da je glavom kapetan
Ivane. Nar. pjes. juk. 175. Gdje svak mnije, da
je opro grijehe. Osvotn. 6, 10. Ja mnijah, da
je to dobro djelo. S. ^j^ubisa prip. 226. Mlide
dobar Hrhidiu Halile, da pred nime vise koiia
nema. Nar. pjes. h6rm. 2, 240.
MNITI
mHf« o. ?*^*^/ vemicima jer, e. Kad ne
M V«f/„ Ti "i^/V^J" vrjemena i prije roka.
Sparine TIq' m 5^*° ^^"' J^^e ^inVo zalis.
iu^ IVsesTtt'^- '• ''^^*^'^°^^* " -^- ^-
nitiva JL^'^^ sintakticki jasna poraba infi-
mmti ^nac^: mem se gini. Jer narufi ufiiit
tomu, boga si znal i ki t' je dobar mnitd^
bitak je ne znal. M. Marulid'uS. stu noT'men;
mniti s zelicom veli6kom na odru jos it S
Jdovackom. H. Luci6 196. Meni bJ 1st mnit
ta°'bit"r^°^^^°^^^" b'^^ }ubovi"'iTadt
nt 5is i,^''-''?^* ^^® ^*^*^' ^^« Slave. 248. Tim
ne 6e§ ^^kniti od posla, kirn hodis, a nam (meS
£? lTr° '"■ ^' ^?°^'^'- 252- A'vrime je ru
livth^ "''"' "'?'.*^- ^- Hektorovi6 6. Er ni
peVgjLrirr''' °^'^^' ^^ *« - ---• M
^^ ne £.i^ ^f::; j sf:^ ^^t-'
t^^|'""/owe «a pr. ne mnim priie do6i fiuL
Posvoi je prihci to skraceno od ne mnSi
nista pnje, n ego do6i fi7i da dodem) pXS?
a«) ne mnim prije s in/". Ovo se An
godi slavni ures jednu LI da k menTdohoSi
Ne JL"""-^' F" « P^*^- N. Na)eskovi6 2, 54
d ^ , .^r^^ ^ junackpmu vitezova zboru do6i
s nimi. P Vuletid i^^ ' ""^'^^'^ P" ^« «'^*i
6&j ne mnim priie s recenicnm l-n^in
imanapocefku veznik aI Ne mSm pTiie da
?,^?, f- P"- '"''■'^^ nemilosti (t.j.pasa) Lize
jate^e sve da smrvi. 362. '
T^«,-f • ^-^ ^^^^^ " ^«*- Na tu smrt nemninu
pojti jur ca predas? M. Maruli6 87. t' Petar
1 Paval apostolimiienisut. S. Kozici6 12b Jere
nil .]e mnogo bo|e milosrdje tvoje . . ne'o
b. mniti se.
a) mniti se isio sto mniti. Ti ze mi ria
rova stol. otBCBsLva mi i ne mnegtu se m^g n,
S\i '^°^^.^^'^°^ J"^ P"sal V nase kraje,
Mon. c^oTtl '^'^ '''''' ' -^°''«" ^''^ ^- ^^>^i-
vidi h ovoga, ki se ne sviduje mne6 se vekii
^tfr d^- ,^-"!'^.18. Tada go^din posla v'eHk
Pror;ci 279 xni' ^^ '''\^°^« P^^^ razbiti.
J-roroci ^^9. Ki se mm jak i smin, rado se
pnvrze napont sa sfakim P. Zoranic 66 Kad
ovu vil stekoh, s koje se blazen mnah N Na
}6skovi6 2 95. Nektenab velik od Macedoniian
mmie se da bude i velik likar naricale se'oJ
857
MNITI
p?,lol**?^-'^' ^^^- ^""^ J«' *^° ^« ^^<i« mui.
Jroslov. dame.
n.7- .^-^ ^^^^^ ^^ isto sto ciniti se. Urjedniku
Behnu (mniti se mni mi se, parere cioe sem-
brare) % u Stuhcevu (mniti se, mneti se, videri
s naenakom, da se nalazi u Zlatarica).
fov ^"^ *^^ subjekta. A da svih razgleda,
tako se mem mni, rekal bi. M. Marulid 82!
xuzit ne moze, komu se krivo mni. S. Men«eti6
ola T x^^ ^' ™°'J®' ^''Soy&e, sad tebi. H. Luci6
^4a Imag viremcu plodnu, 6a si (tako se meni
mm) vele zeho P. Hektorovic 54. Priligna ni-
jedna stvar, tako se meni mni, ni blago ni dinar
prijateju vjernu ni. N. Dimitrovi6 15. Vinca se
napismo, takoj se meni mni. A. Sasin 119.
Vikofne blago m, s vrimenom prohodi, ako t'
Vila ^^fi""^''. r^^- ^""^-l ^*^^°'^^- ^- Barakovic
Vila 15b. Za6 bo je gnhota, meni se tako mni
da zives sirota. draga 343. Gospodine Boze, kako
80 mem mm, mnogo ustrpjenje potribno je meni.
A Georgiceo nasi. 147. Mnet se sredan u ne-
uzd 166 "'^* -"^ ^'''°* ™^*'^^- ^- ^°^'^^'^
bb) sa subjektom. Bog vam se mni
nepravden. Korizm. 16a. Mni mi se vece po-
dobno mnenje drugo. Narucn. 92a. Nemoi biti
fllam 7?°'^^ ° ^°i'^ °^°j«*^ ^« -l^bar. Zboru.
(10 JU) 7a. Ako se druzi mne tolike kriposti ter
se sami seme dostojni milosti. M. Marulic 106
fpn/^^Q™'' AT ' ^^^""^ ™°J°J^^ mladosti. §. Men-
6etie 69. Nepomstvu ter podan u vrijeme u
svako tmasta nod 1 bil dan mni mu se jidnako
^' ^'-T^K^' ^.^.- N«6%ti i -ali ditidu, dtot'
96 mnx? H. Lueid 289. Sto proroei i Ipustoli
uce, govore 1 pi§u, to se nim pravo ne mni
ne vxdx. Postila (1562) 230. Projitni tihi Mad
vietredi mins taj od evitja nosi sad, da svim
mm svit se raj. D. Eanina 3a. Sve ono zlato
ru, sto se vam svitlo mni. 108a. Oni, ki su pu-
tevm, stvari putevne okusaju, slatke im se mne.
B. Gradid djev. 111. Tko hod dobro cini na
svitu ovomu ter se velik ne mni. P. Hektorovid
d9, Ako ceg, da ti povim ono, ca se meni mni
05. Lovjek zo, koji se debar mni, a na griieh
se yas do. N. Dimitrovid 21. Lud mi se S
mm tkogodi na svijeti, ki velik trud seiieni i
muku umnjeti. N. Najeskovic 2, 81. Toi li t' se
mueno mni ? M. Bunid 23. Ako se hrabar mnfs,
sam ti kobi na nem poisdi. Starine 3, 310 Bi
AV 7 ^T-'". °'°''' ^' ^® ""^ ^^^ miiadise biti vedi
(If lat. facta est contentio inter eos, quis eorum
videretur esse maior. Inc. 22, 24). M. Alberti 485
I s^rrT""a''/?-P!;^ *'^^ ^° P"*^ ^«^°«"^ t'^asta
sjena. I. Gunduhc 259. Svaka jim ura za stati
I ^°^,T "^^^^^ ^^ ^^T&t^a^ B. Kasic nasi. 30 -
I Subjektmoze biti i inf. Mnozi gltnni toliko' su
podani tamnosti od grla, da im se mni umriti
stati prez obida. Korizm. 2b. Mni mi se potrebno
I BorSben^tf ""'''''' ^^'^ '^^^^ ^^'^^-
«^<-') mniti se s dopunom u inf. Svaki
iBn^^^'Z^I f'^J'* '"^ .^« ^' sluzbu prinest
g Bogu (iz lat. ut omnis, qui interfieit vos
arbitretur obsequium se praestare Deo. io. lej?)'
N. Eamna 137a. Mni mi se vidjeti jednu atvar
neumrlu na svijeti. D. Eanina 35b Zgodi se u
ma eas, da mi se mni cuti od sudle ruble
glas B^ Barakovic vila 280. Mni mi se viditf "
Apolo da zraci. M. Gazarovid 20. - Ovamoide
VZrr' " ^'^'^'\3' ^nf zdruzen s daUvot.
?.ifx-f-^«^^ ''^""^^ °"^ ^^ nikomuze .spaseniia
vblugiti. Sava glasn. 24, 186. f-^aomja
MNIVAI^E
858
MNOGI
(Id) mniti ima za dopunii recenice.
aaa) recenice bez ikakve rijeci, ko-
jom hi se izricala nihova zavisnost. ^Mni mi se,
sve ie med, mni mi se, sve je slas. S. Men6etic
22. Nu biljeg velicak, ovo je, mni mi se. F. Lu-
karevic 137. Mni mi se, vidu ja njekoga onamo.
N. Na}eskovic 1, 235. Ona, mni mi se, sva u
ruzi stoji. M. Drzi6 162. Mni mi se, kada te
vidi, u6initi hoce caru tvomu hotinje. Starine,
3, 224. Nije, mni mi se, izna6i nijednoga hristja-
nina, koji ne zna, da .... I. M. Mattei 48.
bhbj deklarativne recenice.
a) s veznikom da. Mnase mi se,
da mi ve2emo rukoveti u poju. Bernardin 39.
I mni mu se (t. j. Jenivcu), da vazda ima jedno
veliko brime na sebi. Korizm. 65a. Mna§e jej
se, da je papa ni razumil. Narucn. 100*. Onda se
mani bude mnilo, da ja drzim moga sina na
iiiojih rukah. Mirakuli 13. Take jim se mnase,
da oni bihu Bog. M. Marulid 112. Are se mnis
meni .... bog da si Juveni. §. Mencetid 25.
Bogom se svidocim, kako se mani mni, da niste
nigdar imili bojega slugu (iz xvi vijeka) Mon.
Croat. 220. Ako se komu od vas mni, da je
mudar. Ant. Dalm. apost. 30. Mnjelo bi se, da
je zenitba sasma dvignuta. B. Gradi6 djev. 34.
I meni se toj mni, da prid no6 bise. P. Hekto-
rovi6 28. JoSte mi sve se mni, pakjene tej sjeni
uza me da stoje. F. Lukarevid 296. Ere se meni
mni, da toga zivota naslo se vik ne bi. N. Na-
|e§kovi6 1, 202. Mni mi se, da njeka od sluga
unutra tuzi se. D. Zlatarid 3*. Meni se tako
mni, da cemo sad modi pirovat. D. Barakovid
vila 137. Mnase mi se, da labuti po livadi kolo
vode. draga 348. On bez svake straze osta mnedi
mu se, sred svijeh zgoda carsko ime da mu je
dosta. I. Gundulid 506. Da si doSla, mni se,
z gore. M. Gazarovid 99. Mni mu se, da nije
na nebu ni na zemji. Poslov. danic.
rj) s veznikom jer. Mni mi se, jer
manu u nov sud sabiram. S. Mencetid 93.
MNIVANE n. nam. verb, od mnivati. Samo
u Vukovu rjecniku (das Meinen, opinatio).
MNIVATI, mnivam, impf. mniti, misliti. Samo
u Vukovu rjecniku (meinen, opinor s primjerom
iz neke nar. pjesme: Ja sam mniva, e si coek
mudar). — Vidi mnivati.
MNIVO, n. Samo u ovome primjeru: Os, grivo,
tude je mnivo ! V. Vrcevid igre 48. — Jamacno
je isto sto i mlivo; poradi promjene glasa 1 u
n iza m ispor. mnad (kod 2 mlad u pristupu) i
1 mnada.
MNOGANOGA, /. zivotina, koja ima mnogo
nogu. Samo u primjeru, u kojemu je 1 mjesto n :
Rasrdi se 2aba pa nagrdi rade: id' otole, bu}i-
oko, dugabrko, mloganogo I Nar. pjes. vuk 5
(1898) 482.
MNOGA§T, adv. mnogo puta. Izmeitu rjei-
nika samo u Vukovu (vielmala, saeponuraero
« naznakom, da se guvori u Crnoj Gori i s pri-
mjerom iz neke nar. pjesme: E sam mnogaSt
sjeda u kraetovo). Nolazi se i u primjeru: Mno-
KaStb prilufcajetb se sija pametb vnutrb velikihb
l>o!»tb. Hava gla-tn. 24, 216.
MNOGAbTI, adv. isto sto mnogast. Samo u
Danidiievu rjecniku (saepe s potvrdom iz xiv
vijeka). Mnogaisti protb .... nuzdaSe j prijeti
sanb svestenstva. Domentijanb 76. Nalazi se i
u primjeru: .Mnogasii priiudajetb se si prazdb-
nikb u velikyje poste. Sava giasn. 40, 173.
MNOGAZDI, adv. isto sto mnogasti. Samo u
Danicicevu rjecniku (saepe s potvrdom iz xv
vijeka). Molitvami ihb mnogazdi spasenb byhb
vb mori ze i na susi. Mon. serb. 334.
MNOGI, adj. multus. Mjesto -n- nalazi se od
pocetka XVIII vijeka -1- (tome su najstarije po-
tvrde u Grlicica). Lik sa -1- (mlogi, mloga,
mlogo . . . .) najobicniji je u slavonskijeh pisaca,
od kojih samo Dosen svagda pise -n-, a u dru-
gih slavonskih pisaca sasma je rijetko -n- (kako
je na pr. mnoga u Kanizlica uzr. 112, mnogo
109. 249). Pisci iz drugih stokavskih krajeva
rijetko pi§u -1-, a pravi Dubrovcani nikad; u
narodnim stokavskim pjesmama veoma je obican
lik sa -1-. L kajkavaca mjesto m je v, te govore
na pr. vnogi, vnoga ; to se nalazi i u gdjekojih
starijih cakavaca, na pr. u Kolunica vnoge 1,
u Ant. Dalm. nov. test. 2, 139 vnogi, u Krajida
vnogih 4, vnogo 16. — Akc. ostaje svuda isti,
bio pridjev odreden Hi neodreden. Pridjev se
ovaj nalazi s istijem znaienem u svim slav. jezi-
cima, na pr. staroslov. m-bnog-B (pored mbnogi.),
rus. MHoriM, ces. mnohy, po(. mnogi, a od drugih
indoevr. jezika rijeci etimologijom i znacenem
srodnijeh ima samo u germ, jezicima: got. ma-
nags (mnogi), managei fmnozina), nem. Menge.
Rijec je zabilezena u svijem rjecnicima (vidi
dale), a potvrda joj ima od najstarijih vremena.
— Ispred i i ispred ije (i) u instr. sing, i u
pluralnijem padezima nalazi se u starije vri-
jeir.e cesto z mjesto g, na pr. mnozim, mnozijem,
mnozi, mnozimi. Najcesce se to nalazi u Du-
brovcana, rjede u drugijeh stokavaca (kao Sto su
Divkovic, Andie i Margitic), dosta cesto i u sta-
rijih dakavaca; slavonski pisci nemaju nigda z;
sto Bogdanic ima mlozijeh 22, mlozima 51, to je
on uzeo iz dubr. pisaca, ali nije znao, kad se
moze z upotrebiti, zato ima za akuz. pi. oblik
mloze 10; u na§e je vrijeme z veoma rijetko,
kao sto je oblik mnozi (nom. pi.) u nar. poslo-
vici u Vuka 188, gdje je to poradi sroka (s ri-
jecju bozi), u Osvetn. 1, 31, gdje je to pjesnik
uzeo iz starije knizevnosti i u Hrv. nar. pjes.
5, 71. Ponajvise se od ovoga pridjeva upotreb-
javaju odredeni oblici, rijetko neodredeni (na
pr. gen. sing mnoga, dat. i lok. sing, mnogu);
sasma je rijedak oblik mnog za nom. sing. m.
— Kad treba od pridjeva mnogi upotrebiti
komparativ, uzima se adv. vise; oblik mno-
ziji potvrden je u dvije knige xvii vijeka :
Mnoliji su, koji dragosnije sfijeta slusaju nego
Boga. B. Kasic nasi. 100. Procinimo, koliko su
mnoziji na svijetu ovi nego dobri krstjani. I.
Andic ogl. 125.
1. Adj. U rjecniku Vrancicevu (mnog, nu-
merosus, — mnozi, complures), u Mikajinu
(mnozi, plures, multi, pormulti), u Belinu (mnogi,
molto, copioao, — mnozi, molti), u Bjelostjen-
6evu (vnogi, multus, nuraerosus, multo numero
constans), u Jambresicevu (vnogi, mnogi, multus
u lat. dijelu), u Voltigijinu (mnogi, molto, co-
pio.so, vie], haufig, — mlogi, molto, parecchi,
viel, manche), u Stulicevu i mnogi, multi), m Vu-
kovu (mnogi, mlogi, mancher, complures) i u
Daniiicevu (mnogb, multus, eopiosus s potvrdama
od XIII do XVI vijeka).
a. mnog .se uzima za ono, cega je veliki
broj (ako bi se brojito).
u) s imenicama.
an) u sing. (Voda) povulde sa soboju
mnogu Xivinu. !S. Kozidid 31l>. Soltan Soliiuania
.... mogu zemju i rusag poda so podstavi.
B. Krnarutid 2^. Mlogi de se tada podloznik
MNOGI
859
MNOGI
svome gospodinu nasmijati, mlogi soldat svome
generalu. D. Eapi6'9. Da se mnoga zena stidi.
V. Dosen 98t>. O cem mnogi lovac radi. 151*.
Jer mnogoga radi gosta ve6 gospodin prosjak
posta. 152a. I viruj mi, mnogi zanatgija s ove
igre posta hinadgija. M. A. E,e}kovic sat. 71.
Mlogi otac prida svomu sinu gospodarstvo i
ku6nu druzinu. 133. Magarac svojom vikom po-
plasi i uzbuni mnogii zivotinu. D. Obradovid
bas. 22. O koje se mlogi nasinac .... najprije
zapne. J. S. Re}kovi6 xiii. No da damo mlogoga
priloga. Nar. pjes. vuk 3, 60. I cinidu mnogu
zadu?binu. 3, 500. Mlogu ti si majku ucv'jelio.
4, 208. Turkine si mloge pokrstio, za Srbjixia
mlogu udomio. 4, 295. Jer se mnoga lijepa
puSka nosi samo dike radi. Vuk nar. posl. 21.
Onda mnogo dijete .... stane plakati. 234. U
Gabeli se u nekakvom jezeru hvata mnoga
jeguja. Vuk rjecn. s. v. Gabela. U Hercegovini
i u Crnoj Gori mnogo fiejade (i musko i zensko)
ima jos po jedno imo osim krstenoga s. v. na-
dimak. Mnoga puska puce iz Klobuka. Osvetn.
2, 96. Eto ima u Travniku vezir i mnogi kadija,
pa neka ti oni presude. Nar. prip. vrc. 89.
bb) u plur. (primjera ima vrlo mnogo,
uzima ih se samo nekoliko).
aaa) uopce. Ne ustrasaj se lica
mbnogyihb jezikb. Stefan pam. saf. 28. Nam
sidedim s mnozimi plemenitimi Hrvati (iz xv
vijeka). Mon. croat. 79. Da mi imamo vnoge
teskode i nevoje. Kolunid zborn. 1. S velikim
glasom, 3 mnogimi slzami vzvapi. Narucn. 100».
Mnozi se cuju glasi. Korizm. 18a. Kako glas od
voda mnozijeh. N. Ranina 24a. Mnozimi nadini
sagrisujemo. Katek. (1561) 29. Sestro podtovana
kriposti mnogimi. P. Hektorovid 55. Masentij
.... mnoge krstjane poklal i pogubil bise.
Starine 1, 218. Medu mnozijem prijatejima,
koji mene svjetuju. I. Gundulic 2. Knjim se
zdruzuju mnozi krstjani, koji su nepokorni. I.
Ancid ogl. 125. Mnoge ruke mnogo ucine, mnogi
|udi mnogo znaju. J. Kavanin 168*. Mnozi pra-
vednici u svetijeh knigah pohvalise samijeh sebe.
I. Dordid salt. 449. Mloge su stvari, koje su
roditeji duzni sinovom diniti. A. Bacid 93.
Mnozi krstjani dohodahu razgovorit ga. V. M.
Gucetic 33. Osvoji Srebrnicu i mnoge druge
gradove. A. Kacic razg. 10. Po nemu je takojer
gospodin mloga dudesa dilovao. A. Kanizlid
fran. 59. Sv. Tomi zapadose Indije u istodnim
stranama i druga krajestva onamo mloga F.
Lastrid od' 131. I tezaka virno plati i darove
mnoge pruzi. V- Do§en 14^. Stekao sam mloge
prijate|e. A. d. Bella razg. 236. Mloge su ga
mome brale. ma ga n'jesu odabrale. Nar pjes.
vuk 1, 6. Tu su mloga kop|a izlomjena. 2, 294.
Mloge svede u konaku vidi. 3, 190. Mnoge ti
si majke ojadio. 4, 393. — Ooamv idu i pri-
mjeri: Mnozi recenijeh proroka bise progoneni
D. Basic 242. Radi ovoga mlogi od udenikah
negovih otisli su natr»g. I. Velikanovic upud.
3, 45. Mnoge od onijeh pjesama poznate su i po
Crnoj Gori. Vuk nar. pjes. 1, vii.
bbb) Mjesto mnogi uzima se poja-
cena radi mnogi i mnogi. Za koji uzrok bivse
bile medu nami mnoge i mnoge rijedi (iz xv
vijeka). Mon. serb. 464. Od griha poglavitije
iz koji mlogi i mlogi grisi izhode. A. Bacid 225.
ccc) Izmedu mnogi i drugoga kojeg
pridjeva katkad stoji rijecca i. Mnoge i obilne
potribe v nemocnih (iz xv vijeka). Mon. croat.
141. Dari nemu iznesose mnoge i dudne. Sta-
rine 3, 248. Oni umjese govoriti mnoge i raz-
lidne jczike. V. M. Gucetic 115. Naodim kod
nauditeja mloge i razlike razloge. F. Lastrid
ned. 189. U drzavah vasih na mlogih i razlidnih.
mistih. A. Kanizlid kam. 152. Ispor. u lat.
multae et magnae res, grc. noXXa xcd ia-&kd i t.d.
h) s pridjevima i zamjenicama (zamje-
nice mi, vi 7nogu biti i neizrecene).
aa) sing. Pak prvoga odma lita vaja
vratit dista zita . . . . i k torn mnogo stosta drugo.
V. Dosen 58b Mlogo se koje§ta zna iz videiia.
M. A. Relkovid sat. 17. S djevovanem prode
mnogo kojeSta. Vuk nar. pjes. 1, 301. Da je sve
ono .... samo negova fantazija kao i drugo
mnogo kojesta. Vuk odg. na ut. 8. Ja sam ovu
pjesmu u mnogome kojecemu drukcije slu§ao.
Vuk nar. pjes. 2, 205. U mnogome kojecemu^
udario ie natrag. D. Danidic istor. 322.
. bb) plur.
aaa) uopce. Eunomijo isto jest udio
i drugi mlogi, koji su zajedno prokleti bili. A.
Bacid 13. Zvoni na misu a vi mnogi na jigre.
J. Banovac pred. 47. Dodete mlogi pak niita
ne znate kazati. F. Lastrid od' 60. Mnogi imud-
niji po selima imaju svoje barjake. Vuk nar.
pjes. 1, 9. Mloge gladne jeste naranio. Nar. pjes.
vuk 2, 93. I da demo mnogi izginuti. 5 (1865)
380. — Ovamo idu i primjeri: Mnozi nih ma-
tora sfita razlozi tvrdimi .... sfitovahu me. P.
Zoranid 6. Carstvo nase zatrse i mnozih od naa
ubise. Starine 3, 280.
bbb) Mjesto mnogi uzima se poja-
6ena radi mnogi i mnogi. Iz dubina griha od-
letise na nebesa kao jedna Mandalina, Pavao,
Agustin i drugi mnogi i mnogi. J. Filipovid 1,
173b. Ovo isto ucinise i drugi mnogi i mnogi.
1, 180b. Bojim se, da cete nadi mlogi i mlogi,
da je bilo. F. Lastrid ned. 71.
c) mnogi u imenickoj sluzbi.
aa) u sing.
aaa) masc, samo o iovjeku. Tad
godiste sveto bise, i po putu mnogi pao. P.
Knezevid ziv. 42. Kada mnogom biva zoano, da
gospodstvo .... srida pruzi, V. Dosen 27b. Smrt
. . . . kosi kra|a i cesara, kosi mlada, kosi stara
.... onog onda, ovog sada i mnogoga iznenada.
49b. Mnogi crkne od }utine, na megdanu mnogi
gine, mnogi sebi ranu zada, da na zemju mrtav
pada. 191b Istine je mlogom on kazao, kako bi
se odsele drzao. A. Blagojevid pjes. 62. Nigdi
te ne bilo! s ralogoga ti poskida odilo. M. A.
Rejkovid sat. 71. Mnogi otide u hajduke za ne-
voju. Vuk odg. na ut 20. Mnogi je bolestan, ali
ne jeci. Nar. posl. vuk 180. Mlogi jase, a konic
mu svezat. Nar. pjes. vuk 4, 339.
bbb) fern, a) t. j. zena. Mnoga biva
innogim zena, prije neg' je izprosena. V. Dosen
9ia. Pak se mloga s otim izgovara. M. A. Rel-
kovid sat. 42. Mloga zdilom prazna kudi hode.
66. — i3) t. j. rijec. Prva je pravda, od ke mnoga
u milosdi povijeda se. J. Kavanin 343b. I prem
mnogu da did laze, baba veli: pravo kaze. V.
Dosen l65b.
ccc) neutr. Dobarb i razumanb clo-
vekb zajde i gresi u mnogu (iz xv vijeka).
Spom. sr. 1, 163. Predalb mi je razlogb na plbno
odb mnoga i odb mala (iz xv vijeka), 2, 62.
bb) u plur.
aaa) masc, 0 judma, Dobro se ima
diniti veselo i z dobre voje, ne kako dine mnozi.
Korizm. 8a, Mnozi jesu zvani, a mali izbrani. N.
Ranina 34b. A mnozijeh budes ti svijestiti odizgor.
MNOGI
860
MNOGI
N. Dimitrovic 49. Tebi se branise dipli ove
samomu, ke mnozi zelise u lugu ovomu. M.
Drzii 25. Tko mnozih ubija, mnoge caati do-
stojan je. Starine 3, 262. I sto ona huda odvise
dala od prije mnozijem bise. I. Gundulic 226.
S ovom (t. j. sablom) podoh na Po}aka i mom
rukom mnozih pobih. I. Gundulic 567. Bje§e
od liegova pripovijedanja od mnozijeh spovije-
dati cula. R. Gamanic 2^. Sto mnozijem njegda
osta, ovom jednom nije do3ta. J. Kavanin 152b.
Mnozi uvriduju Boga ne znajudi ga. S. Margitid
fala 216. Kako je svrsen ovi sud nepravedni
s uvridenem i smutnom mlogih. A. Kanizlic
kam. 90. U zivotu glasovitoga viteza Kastriotida,
koga mlogi zovu Skenderbegom. F. Lastrid ned.
S90. Mnogi tako, znam, trabune i s tim }udma
usi pune. V. Dosen 31^. Premda su ju mlogi
uvridili. A. Blagojevic pjes. 22. I zato se
mlogi izgovaraju, da ne mogu dojti na veceru
Bozju. B. Leakovic gov. 145. Na koga su
mnozi, na toga i bozi. Nar. posl. vuk 188. Ono,
Sto mnogi zovu ,bogorodicino kolo'. Vuk nar.
pjes. 4, 18.
hbb) neutr. prema lat. jeziku. Sla-
bost ti je od slabosti, smiti mnoga .... prema
Bogu. J. Kavanin 351^. Ona bo poznaje, da ti
mloga fiinis. A. Knezovic v. Zapovijedi mloga
aapovidaju i nareduju, da se cine, a mloga za-
bra6uju, da se ne 6ine. F. Lastrid od' 56. Niki
...na svoj materinski jezik mloga i mloga pri-
nesoSe. M. A. EeJkovi6 sat. 7.
b. mnog se uzima za ono, §to se nalazi u
znatnoj kolicini, koja se ne broji.
(i) zbirne imenice (nom. collect.). Bo^
je glas dobar nego blago mnogo. Korizm. 52a.
Mnogi puok prostirase svite svoje putem. N.
Sanina 89a. Gdi se mnoga vojska zbira vrhu
poja svim siroka. I. Gundulic 434. Mnogi narod
prostirase svite svoje po putu. I. Baudulavid 78*.
NaSa je vojska toli mnoga, da^ slobodno mi mo-
2emo dva udriti na jednoga. G. Palmotic 2, 135.
Jedan izmedu ni snije, da je mlogo blago i
mlo§tvo novaca nasao. E. Pavid prosv. 1, 27.
Svit se mnogi lazma vlada. V. Dosen 138^.
Gdino jedne rad linfiine mnoga vojska §irom
gine. 245*. Koji (t.j. patrijarh) pod sobom broji
dvanaest episkopah i mlogim pukom vlada. A.
Kanizlic kam. 849. Stvar priporudi Ciprijanu
.... obetajud mu mnogo blago. M. Zoridid zrc. 8.
I nadu onde .... mlogu gotovu gebanu. Vuk
dan. 3, 174. Da se moli Bogu po zakonu, da
prifteSda srbski narod mlogi. Pjev. crn. 172*.
Oj na d'jelu na golemu mloga grada savezena.
Nar. pjes. vuk 1, 118. Koji mi je stvorio mlogu
stoku i blago. 1, 130. Al' kod crkve mlogo novo
grobje. 2, 42. Da povratim moje mlago blago.
2, 174. U dvoru mu mloga gostinica. 3, 257.
Svedofie ga niz bijelu kulu u avliju medu mlogo
druStvo. 3, 369. I mnogo je robje ufatio. 4, 7.
Mlogu naSu bradu pogubio. 4, 30. Klede tebe
mloga sirotiiia. 4, 104. Mloga mi je vojska iz-
ginula. 4, 221. Ja sam .... !*astav|ao se s mno-
gijem svijetom. S. l^ubiSa prip. 169.
b) materijalne imenice (nomina mater i-
alia). Ako li umrijoti budet (t. j. zrno), mnog
plod prinesefc. N. kaiiina 209^. H negova tela
ishojaSe mnoga krv. Transit 162. Plami ....
pogaSeni krvi mnogom ostali su. B. Bettera
or. 1. Nasrtafie na druge. zemju otimaSe i krv
mlogu prolivuse. M. A. Re|kovid sat. 158. Nisu
grisi uzrok tresiie, vode mloga pod zem{om
voda. A. Kaniilid kam. 109. Car Manuel ....
eluXio 80 je ovom prilikom i obedao papi mlogo
zlato i pomod vojnicku. 591. Da donese mlogo
suho zlato. Nar. pjes. vuk 2, 52. Mi pijemo
mlogo vino ladno. 2, 203 Ja sam sinod mlogo
pio vino. 2, 215. Izmice ga iz te mloge krvce.
2, 315. Tu se mnoga projevase krvca. 4, 8.
c) razlicne druge imenice. Zetva je mnoga,
a tezaka je malo. N. Eanina 179*^. Od mnogoga
spanja glave nase otescaju. Starine 3, 314. Od-
luci naslidovati posli mnoga rvanja od puti i
od duse ona djela. B. Kaiid in. 10. Zetva je
mnoga, a tezakov je malo. I. Bandulavid 201 b.
Da svoj jezik od mlogoga govorenja uztegne.
A. Kanizlid utoc. 163. Procinujudi, da je mloga
zetva, a malo poslenikah. kam. 163. Vatru imas.
je li, mnogu, a studen si prema Bogu ! V. Dosen
196b. Ne postaje covjek mudar od mnogoga
udena i od mnogoga stivena. M. Pavlinovid rad.
139. Na zaodu mnogi ogan gori. Nar. pjes.
vuk 6, 1.
c. mnog je isto sto velik u prenesenom
sm,islu, t. j. za stogod bestjelesno i apstraktno.
Sb potomb i sb mnogomb trudomt. Sava glasu.
40, 177. Prestavi se . . . . despotb Stefanb . . . . i
mnogb placb Srbbjemb ostavi. Safarik letop. 76.
Milosrdan jest i mnoga milosrdja (t. j. Bog, —
iz lat. misericors est, patiens et multae miseri-
cordiae. joel 2, 13). N. Eanina 37b. idoh v Je-
rusalim z mnozim trudom. Transit 2. Trp].a§e
mnogu nevoju od djavla. Mirakuli 73 Sminost
svoju mnogu ukaza Delbora. M. Marulid 59.
Izbirajemo danas .... 61ovika mnogago nauka. S.
Kozicid 24a. Imijudi Skrabiocu pomasti mnoge
cine. M. Alberti 451. Tko ^uveni sada boze, vlas
tvu mnogu ne de riti? I. Gundulid 119. Cim
tva puni slava mnoga svega svijeta velidinu. 286.
I usne grizud s ijeda mnoga u nesvijesne prasnu
rijedi. 475. Da se druXba izgubjena s mnogom
pomnom iskat bude. G. Palmotid 1, 17. Bi ne-
pamet prom velika, mnoga ludos za ne riti. 1,
253. U slobodi mnogoj nima odgovor je ona
dala. 2, 233. Tim podoba mnoga slava. J. Ka-
vanin 368a. Kakono je mnoga razlikost meu
osinom i kipom. L. Terzid 122. Zgodi nih oholas
te§ku i mnogu. I. Dordid salt. 186. Ti gospo-
dine Bo2e, ustrpjiv i mlogoga milosrdja (iz lat.
tu domine Deus patiens et multae misericordiae.
psal. 85, 15). B. Pavlovid 10. Podnimo pripovi-
jedati negovu mnogu svetinu. V. M. Gudetid 167.
Znaj, sto vrlo brzo gine, nije vrsno mnoge cine.
V. Dosen 22a. Ja u grijehu bih zaceta, opadin a
ma je mnoga. N. Marci 46. Grem mnogomu u
vese|u izvrSiti. P. Sorkocevid 586a. Mnoga bjese
sila u Turakah, silne vojsko dvadeset hijadah.
Nar. pjes. vuk 4, 372. Mnogu stetu od Turaka
grade. 4, 409.
d. isto sto dug o vremenu i o onome, Ho
u trremenu biva. Minuv§u ze vremeni mnogu.
Sava pam. saf. 4. ZelaSe otb mnoga vremena ....
pokloniti se mestomb temb svetj'^mb (iz xiv vi-
jeka). Mon. serb. 137. Da ga za mnogo vrijeme
nitko ne raoie utjesiti. M. Divkovid bes. 3.
Cijenu, da de biti uslisani u liihovu mnogu
govoru (iz lat. putant, quod in multiloquio suo
exaudiantur. matth. 6, 7). J. Matovid 447. Posli
mlogoga razgovora .... udini ispovidane vire. A.
Kanizlid kam. 611. 1 bez mnoga razbiraAa ....
staviSe se na put uroda. B. Zuzeri 92.
e. isto sto obilat. Bogb bogati vb milosti
i mnogyj vb stedrotahb. Domentijaub 87. Uros
. . . . mnogb Vb milostini. §afarik letop. 52.
2. Adv. U rjedniku Vrandicevu (mnogo,
multum), u Mika\inu (mnogo, vole, valde, ma-
xime, magnopere, vehementer, admodum . . . .),
MNOGI
861
MNOGI
u Belinu (mnogo, abbondamente, assai, grande-
mente, molto), u Bjelostjenievii (vnogo, multum,
admodum), u Jambresicevu (mnogo, multo u lat.
dijelu), u Stulicevu (mnogo, multum, valde, sat,
admodum) i u Vukovu (mnogo, viel, multo).
a. mnogo s genit. partit.
a) od imenica.
aa) u sing. Mnogo se soli prodava
(iz sv vijeka). Mon. serb. 474. Da mi teg bude
mil rad tvoga imena, ki sam bil ostavil, mnogo
JG vrimena. P. Hektorovic 63. Jer gdi mnogo
gnoja trune, brzo u smrad gnojni grune. V.
DoSen 8b. Da ni mnogo posla tare. 42b. I da
blaga mnogo ima. i.<d^. Ja 6u tebi mlogo tuge
stvorit. M. A. Eejkovic sat. 93. Mlogo muke i
truda imade. dokle covik odhrani 6ejade. 130.
Mi smo mlogo istrosili blaga. Nar. pjes. vuk 3,
171. Mnogo zbora, a nikakva stvora. Nar. posl.
vuk 181. Mnogo 6e donde Dunavom vode pro-
tedi. 181. O otrovi starac nije imao mnogo pojma.
S. ]^ubisa prip. 272.
bb) u plur.
aaa) uopce. Oni vidige brez 6isla
mnogo ogan. Starine 3, 259. Mnogo lit zivudi
tvoj razum ne znadih. D. Barakovid vila 66. Da
je mlogo bogovah, ne bi bilo .... takvo lijepo
razredene .... nego bi bila smetna. A. Ba6i6 4.
Kad se gosti mnogo broji. V. Dosen 66b. i
s prodajom svoga mesa iztresla je mnogo kesa.
118b. Premda bi mlogo kojekakvi izmisjenih
imenab .... unutra umisali. M. A. Eej.kovi6
sat. 17. Nojzi vele mlogo drugaricah. Pjev. cm.
147b. I tu dode mlogo sveStenika. Nar. pjes.
vuk 2, 325. Nas je malo, a mlogo Ma^ara. 2,
484. Be je mnogo maja, tii je malo jaja. Nar.
posl. vuk 74. All je Turaka bilo toliko mnogo,
da nijesu smjeli na nih udarati. Vuk prav. sov.
45. Mnogo Dedo popalio sela. Osvetn, 3. 49.
bbb) mnogo krat, mnogo puta. U
rjecniku Voltigijinu (mnogo puta, sovente, molte
volte, fiate, ofters, vielmals) i u Stulicevu (mnogo-
krat, mnogokrati, mnogis). Ovo je moj mec, ki
sam mnogo krat omocil v trojskoj krvi (iz ruko-
pisa XV vijeka). Arkiv 9, 134. Mnogo krat ocito
vide6e (iz xv vijeka). Mon. croat. 141. Kako
mnogo krat receno je. Narucn. 27b. I potle
mnogo krat jest Bog tako govoril. Ant. Dalm.
ap. d. 2. Od cesa jesmo mi mnogo krat pisali.
Proroci 3. Sakramenac .... mlogo krat nista nije
vridan. I. Grlicii 90. Od zli rodite|a mnogo
krat se poradaju dobri. A. Kacid razg. 23. Du-
brovafika prisv'jetla gospoda mnogokrat su
s nima bojak bill. 186. Frustahu ga . . . . mlogo
puta. F. Lastrid 115b. Ko s navalicom radi, da
sve u jedan put ucini, mnogo krat pokvari. D.
Obradovid ziv. 68. Ja sam onaj otac milostivi,
koji sam vam mlogo puta oprostio. D. Eapid 9,
Mlogo puta ni ne vidi mise. M. A. Eejkovid
sat. 46. Mnogo puta najbo|i plivad utone. Nar.
posl. vuk 181. Za mnogo krat navedeno je ne-
koliko primjera i pod 2 krat 1, b, c.
ccc) Ispred mnogo stoji kakav pri-
jedlog. Ide Ektor na rvanu s mnogo vitezi (iz
rukopisa xv vijeka). Arkiv 9, 129. Tako ju cesto
i na mlogo mista priporucuje. F. Lastrid ned.
59. More bit si ti od grada, koji s mnogo svita
vlada. V. Dosen 31b. Posli toga u mlogo vri-
mena ti promini i mlogo imena. M. A. Ee}-
kovid sat. 27. Oko mlogo otajstvah .... nahode
se kod nib razlike. A. Kanizlid kam iii. Po
torn sam je slusao od mnogo zena i djevojaka.
Vuk nar. pjes. 1, 241. Ona je nastampana sa
mnogo stamparskijeh pogrjesaka. 3, 527. A na-
Dura Turci dolazise od sve Bosne i Hercego-
vine, jos od mnogo turskijeh gradova. Nar. pjes.
vuk 4, 322. Posle mnogo vremena stede svoju
kucicu i ozeni se. Nar. prip. vuk 215.
b) od pridjeva i zamjeniea. Znadud, da^
je tvrdo ufanje mnogo grije§nijeh sabranilo. J.
Kavanin 64b. Ima i(h) mlogo i mlogo, koji
priko svega zivota se ne priceste. A. Badic 335.
Er ste duli, da je mnogo zvanijeb, a malo iza-
branijeh. D. Basid 24. Vrlo je ohiino danas u
govoru i u pismu: nas je mnogo, mnogo mudrijeh
to ne zna i t. d.
b. mnogo oznacuje izhlize pridjeve.
a) uopce. Ca mnogo jest razlidno od
crikve rimske (iz xv vijeka). Mon. croat. 108.
Pamet dlovicaska mnogo je slaba ali nemodna
od strane pohotenja. Narucn. 51b. Srditost bo-
zastvena hodi mnogo lenim zakonom. Korizm.
30a. Jere si ti mnogo lijepa, a ja sam mnogo
grub. Zborn. (1520) 38b. jer sinka viditi mnogo
bise rada. M. Marulic 185. Mnogo je medena i
sladka (t. j. zeja). §. Mendetid 135. Er je mnogo
dobar taj red. N. Najeskovid 1, 158. Ovo slavno
sritenje Aleksandar vidiv mnogo vesel bi. Sta-
rine 3, 244. Djevojcica mnogo plemenita roda.
B. Kasid na6. 61. Ugledase kamen odva^en, a
bise mnogo velik. I. Bandulavid 138*. Jutrom
mnogo rano .... odseta. I. T. Mrnavid osm. 46.
Da se pokaje od srca .... stvar je mnogo teska.
P. Eadovdid ist. 102. Sv. Tomas .... otvora tu-
madena mnogo duboka. A. Kadcid 103. Ovo
suda atrasijoga procinene jest mnogo jaki nadin
za uztegnut se od griha. J. Filipovic 1, 146*.
Ovi imadijase slugu mila sebi mlogo. F. Lastrid
test. ad. 130*. Vrag pakjeni mnogo je bitar za^
napastovat nas. V. M. Gucetid 7. Pru2i iz usta
jezik vas ognevit i mnogo dug. J. Banovac
razgov. 61. I cejad su bludnoricna toj pogani
mnogo slicna. V. Dosen 93b. Mogu redi, da su
mlogo slavni. M. A. Eejkovid sat. 118. Kada^
jurve bijase pokoru .... mnogo zestoku i dugu
podnio. I. P. Ludid razg. 21. Jesi V taj dan
mnogo trudna bila? Nar. pjes. vuk 1, 40.
Nemase nista do jednu sder, koja bijase mnogo
mudra. Nar. prip. vuk 132. Nekakav kra| imao
jednu kcer, koja je bila mnogo lijepa. 206. Mali
narod, ma mnogo viteski. Nar. pjes. vuk 5
(1865) 54S. Ako i nijesam carevima mnogo vjest.
S. l^ubisa prip. 100. — Ovamo se moie metnuti
i primjer: Bio je jedan doek mnogo siromah i
punan dece. Nar. prip. vuk 154. Da se imenica
siromah i inace uzima kasto kao pridjev (mus-
koga roda), to se vidi iz primjera: Ako nijesam
vrlo bogat, nijesam ni vrlo siromah. Vuk nar.
posl. 223.
b) s participom pas. Bise 1 fratar
mnogo tentan vratit se na sa svit. Korizm. 28*.
I svakom vasdinom porugan mnogo bi. M. Ma-
rulid 102. Polozit se telo moje pred ^ vrati
crikvenimi utvrjenimi mnogo zvnutra. S. Ko-
zicid 23*. Osta Pavla udovica mnogo razcvijena.
Starine 1, 233. Ozalosteni mnogo podese govo-
riti. I. Bandulavid 84*. Jimaju biti mnogo ka-
rani oni, ki se puste voditi od svojib zen. P.
Eadoveid ist. 25. Ove molitve mnogo su kod
Boga prim].ene. J. Filipovid 1, 182*. Onu (t. j.
travu) niti mnogo obajenu niti potladenu za
druge ostavi. V. Dosen ix. Potrebno je, da su
primnogo cijenene i mnogo postovane. J. Ma-
tovid 171. Usudi se pero suproti ovomu mlogo
fajenomu pisaocu podignuti. A. Kanizlid kam. ix
MNOGI
862
MNOGIti
c) s komparativom i s rijecma kompa-
rativnoga znaiena. Promisli nebesku gostidbu
ili ve6eru .... da je mnogo drugojaka, nego su
vefiere telesne i 3vitovne. A. Georgiceo pril. 88.
Da nam s vrata brime skine mnogo teSe od
planine. V. Do§en 40*. Zmija sto je Sarenija, to
je mnogo otrovnija. 103a. Svakolika onako, kako
se onda nahodise, popisana bijau, premda
sada mlogo druga6ija vide se. M. A. Ee}kovi6
sat. 8 Da bi tako, i jo§ mnogo po vecoj pravdi,
mogli re6i juzni Srbi. Vuk pisma 93. Od dru-
goga mnogo rdavijega pjevaca slusao sam. Vuk
nar. pjes. 3, 564. Videdi, da je devojka mnogo
mudrija od nega. Nar. prip vuk 134.
d) sa superlativom, koji se izrice pre-
fiksom pre. Vas bjeSe od zlata ter mnogo pri-
fina. M. Vetrani6 2, 122. Mnogo je priizvrsno
djelovane .... da bismo dobrovo|no odpustili i
oprostili pogrde, koje smo primili. J. Matovid 383.
C. mnogo oznacuje izblize glagole, Mnogo
bi se Salostil. Korizm. 70b. Anjeli mnogo se
raduju na nebu. Transit 36. Nefiistodom Boga
s' mnogo rasrdio. M. Marulid 283. Mnogo ja
zelim vidjeti tve licce. G. Drzi6 420. Ja se
plakah vnogo. Ant Dalm. nov. test, ii, 179^.
Ki mnogo za tebe, gospoje, pitase, imat te kon
sebe i mnogo 2uda§e. M. Drzic 106. Cuv Kar-
hidon Aleksandrovo priSaatje na nega mnogo
uboja se. Starine 3, 238. Kada ju susnti, mnogo
se za6udi. D. Barakovid jar. 77. Bnetaska go-
spoda .... mnogo ga scinahu. J. Armolusii vii.
Du§a .... mnogo nadhodi sve ine zivine. P.
Radov6i6 ist. 164. Ovo mnogo Jelim razu-
miti. I. T. Mrnavic istum. 115. Ja se po-
niiih vnogo I. Krajic 16. Mnogo se varaju
oni, koji drze, da ... . J. Filipovic 1, 109^.
U6ini se boj .... velik, ali ne dura mlogo.
F. Lastric test. 18b. Mnogo Bog mrzi na one,
koji su oboli. J. Banovac pred. 50. Tko za nega
mnogo mari. V. DoSon 52*. Bog ukazuje, koliko
mnogo nas |ubi. J. Matovic 338. Gdi so mlogo
oko marve trudi. M. A. Rejkovic sat. 130.
Premda ga mlogo nagovarase poklisari. A. Ka-
uiilid kam. 340. Oj devojko, mlogo devovala,
malo nevovala! Nar. pjes. vuk 1, 488. Mlogo
ti je baba potrosio. 3, 44. Sto su mladi mlogo
dangubili. 3, 417. Bijase se mnogo zaCudila. 3,
484. Dobra ovca mnogo ne bleji, ali mnogo
vune daje. Nar. posl. vuk 59. Nesto ti je mnogo
stale do te djevojke. S. ;^ubi§a prip. 76.
d. mnogo izbliie oznacuje priloge.
a) uopce. Otb nasb mnogo slatko iskase
i moliSe (ie xv vijeka). Mon. serb. 319. Zato bi
mi mnogo bilo ugodno. Transit 201. SmrdaSe
ranogo tvrdo. Zborn. (1520) 7b. Idahu mnogo
brzo. 116ft. Zasto se mnogo tvrdo i nemilostivo
bijahu (t. j. vojske). J^etop. dukj. 3. Nije mnogo
daleCe studenac. M. Vetranic 2, 113. Od toga
nam 6e mnogo potanko razlog bit iskan. B.
Gradi6 djev. 128. Tere sta dva koiiica mnogo
lipo razdilila. Nar. pjes. m P. Hoktorovida 17.
Da iz nega mnogo Casto crpajut. §. Budini6
iHpr. 44. Tu mnogo lit car.stvovaSe slatko i
mnogo dobro. Starine 3, 280. Ne mnogo dalefie
od sada odstupi. D. Barakovid vila 145. Napokou
j«flt mnogo koriatTio umiti virovanje. P. Ea-
dov6i6 ist. 6. Mu.igo trudno ga je opeta na-
raistiti. I. T. Mrnavid istum. 106. Mlogo jo ko-
ristno i potribno grisniku .... i.spovidit se. I.
(JrliJ^i/' 144 Je li korinno rofieno ri<'i proniislat?
.lost mnogo korisno. J. Filipovii 1, 159l>. Ko bude
ovo pinrao innogn ftesto razmi6|ati. A. d. Costa
1, 12. Devoti fclan ima se mnogo 6eato pripovi-
jedati puku. J. Matovi6 82. Poznajem mnogo
dobro Bjankovi6a. I. P. Lucid izkaz. 38. To bi
mene mnogo milo bilo. Nar. pjes. vuk 1, 221.
Ova I'e pjesma mnogo nalik na onu . . . .drugu.
1, 278. To je Petru mnogo mucno bilo. 5 (1865)
316. Oni legu, a bilo mnogo rano. Nar. prip*
vr6. 118. — Ovamo pristaju i primjeri: Na
tomb mnogo i mnogo smereno zahvajujemo (iz
svrsetka xiv vijeka). Spom. sr. 1, 26. Mnogo mi
je na te zao, da si se zaboravio. J. Filipovid 1,
5l9b. Mnogo me je strah. 3, 142b.
b) s komparativom i s rijecma kompara-
tivnoga znaiena. (Isus) semrt siju podide pro-
zrenu od sebe mnogo prije i prorecenu. S. Ko-
zicid 3b. Mnogo vede ukriplena kripostju vero
svete. Starine 1, 218. Vapide mnogo jace nego
krv pravednoga Abela. J. Filipovid 143b. Mnogo
vise redi osta. V. Dosen 56b. Mnogo ce§de ranu
daje. 118a. Jer se mnogo skupje placa. 120i.
Koja su vele nepristojna svakomu i mlogo
vedma jednomu vladaocu. A. KaniXlid kam. 17.
U Crnoj se Gori ova zenidba pripovijeda mnogo
prostranije. Vuk nar. pjes. 2, 520. Kad bi tre-
balo sto mnogo prece raditi. Vuk nar. posl. 45.
Mnogo demo dakle vedma biti kroza n spaseni.
Vuk rim. 5, 9. Cula sam .... da star |ubi mnogo
bo}e nego mladi dva. Nar. pjes. here, vuk 230
Ali mu se ucini, da je mnogo mane sira, nego
je sinod bilo. Nar. prip. vrc. 114.
e. mnogo s prijedlozima po, u, za. Koji
po mnogo govore, da su upali u grijeh. M.
Divkovid nauk 30b. gto ne nose po mlogo oruza.
Nar. pjes. vuk 2, 266. Ko po mnogo pije, po
glavi se bije. Nar. posl. vuk 151. Ovamo ^e
mece i primjer, u kojemu mjesto po mnogo stoji
po mnoze (a mnoze je takoder adv., upravo lok.
sing, po svojem oblikii) : Jeze i bystb ^ne po
mnoze (t. j. ne za mnogo, ne za dugo). iSafarik
letop. 56. — Da ni gospodini Bog pomoze sestru
domadicu, koja ni je Cast paridala ! Da je pari-
daje u dugo i u mlogo, nama i ostalijema ! (iz
narodne zdravice pa§trovske). Nar. pjes. vuk 1,
81. — Da se tvoga sina onde ime slavi, gdi za
mnogo stase vukovi i lavi. J. Eadojevid 60.
Isukrst u nami za mnogo ne pribiva. J. Fili-
povid 3, 68a. Za mnogo prosvitjena darovim du-
hovnim. J. Bauovac pred. iv. Ti za mnogo vri-
mena pribiva u onomu grihu. L. Vladiuirovid 59.
Ovi razlog Grci za mlogo dr^e. A. Kauizlid
kam. 346. Ne bio ti dugo ni za mlogo, ved il'
nodcu ili nodi dvije ! Nar. pjes. vuk 8, 5. Boj
dini§e puno i za mlogo. 4, 172. S uasim bratom
domadinom dugo i za mnogo zdravi bili ! Nar.
pjes. here, vuk 351.
f. mnogo sto f§ta) isto sto kojesta; gen.
mnogo cega i t. d. Ja bi imao mnogosto pi-
sati. K. Pejkid 92. Ti me onda mlogo dim
ukori i stoSta mi dosta prigovori. M. A. Re}-
kovic sat. 116, Po svoj prilici bu^e bi bilo pisati
Zajedno, kako je u Pejkida.
g. Veoma rijetko uzima se adv. mjesto
adj. s imenicama, koje stoje u drugom kojem
padeiu, a ne u gen. part. Gri.si mali mnogo
raduni se odpusdaju. Narudn. 78». I tako stahu
V mnogo mestih. Transit 227.
MNOGiC, adv. isto sto mnogis, t. j. mnogo
ptita. Samo u jednoj ki'iizi. Mnogid cvit uveno
prvo nog' dozrijo. P. Vitezovid odil. 17. Na§e
smo slidili starije u dilu, mnogic odolili s ina-
Hm mnogu silu. 83. Mnogid je boja bil, pridobil
je sigdar. 74.
MNOGiS, adv. mnogo putn. Postalo od mno-
giSt. Izmedu rjeinikn samo u Stulicevu (mnogiS,
mnogiSt
863
multoties, saepe s naznakom, da se nalazi u
Mantne), a izmedu pisaca samo u dvojice xvi
vijeka. Pastin ostali mnogis bi tuj mene 3 plan-
dista poslah put gore zelene.... Jos mi se pri-
godi meu djela ostala, da mnogis pri vodi sama
bih zaspala. M. Vetranid 2, 278. Kad li se pro-
tegne stvar koja dugo dan, tuj mnogis ispregne
1 bude trud zaman. 2, 352. Zatoj vele mnogis
satvar u mao jedan cas stvori se, ka pak, vjeruj
ne zgodi so u vas coeci zivot nigdar. D. Eanina
49b. Ter mnogis kros tuj stvar ... u meni
^umnu ja. 71a. Hrabreni brajo moj, ki ricim
tyojima odagna mnogis boj zlim mislim mo-
jima. 79b.
MNOGiSt, adv. mnogo puta. Samo u Dani-
ctcevu rjeimku s potvrdom iz svrsetka xiv vijeka.
Mnogistb pisasmo vasoj milosti. Spom. sr. 1, 24.
MNOGIStI, adv. mnogo puta. U rieiniku
Vanictcevu s potvrdama iz svrsetka xiv vijeka
t iz XV. Zato mnogisti pisasmo vojevodi. Spom
sr. 1, 22. Zato mnogisti velikosti ti pisasmo. 1
82 Posilase mnogisti ka mni. Mon. serb. 28l'
— Jos su se nasli primjeri: Hot:ii bismo se
mnogi§ti bozbstvbnymb pricestati se svetynamb
Sava glasn. 40, 141. Podobajetb .... bratijamb
umirajustimb mnogisti vb toj nedeji. 173.
MNOGLAV, adj. isto sto mnogoglav, od cega
je I postalo (tspor. mnokrat od mnogokrat)
Izmedu rjecnika samo u Stulicevti (mnoglav
mnogoglav s naznakom, da se nalazi u Bordica)
Ti mnoglava ko drokuna skrgi slavnom tvom
dobiti ohologa farauna. I. Dordic salt. 247.
MNOGOBOGATAC, mnogobogaca, m. tko je
mnogo bogat. Samo u Stulicevu rjecniku (largus
opum). — Nepouzdano.
MNOGOBOJ, adj. isto sto mnogobojan. Samo
u Stulicevu rjecniku. — Nepouzdano.
MNOGOBOJAN, mnogobojna, adj. koji je od
mnogo boja. Samo u Stulicevu rjecniku (multi-
color).
MNOGOBO^TVO (bice takav akc), n vjera
u mnogo bogova. U Sulekovu rjecn. zn. naz. i u
Popovicevii (Polytheismus).
MNOGOBOZAC, mnog6bosca (bice takav akc),
m. tko vjeruje u mnogo bogova. Samo u Popo-
viceou rjecniku (Polytheist).
MNOGOBOZAN, mnogobozna, adj. koji pri-
pada mnogobostvu, Samo u primjeru: Jere-
ticbsku i mnogobozbnu Ibstb iskorenivb po
vbsemb svojemb otbcbstve. Domentijana 30.
MNOGOBOZJE, n. isto sto mnogobostvo Iz-
medu rjecmka samo u Stulicevu (Deorum plu-
ralitas s naznakom, da je iz ruskoga rjecn).
Mrakt idolbskyje Ibsti mnogobozija oti. nasb
isceze. Domentijana 30.
MNOGOBRACAN, mnogobracna , adj. koji
zivi u mnogobracju. Samo u Stulicevu rjecniku
(qui pluribus nupsit).
MNOGOBRaCje, n. stane, kad koji covjek
tma mnogo zena, poligamija. Samo u Stulicevu
rjecniku (nuptiarum multitudo).
MNOGOBEAIMN, mnogobradna, adj. koji
tma vehku bradu. Samo u Stulicevu rjecniku
(bene barbatus). — Nepouzdano.
MNOGOBRATSKI, adj. Samo u jednoj knizi:
Po broju snopica, u koje su prasnici srasli, kazu
se: mnogobratski, kad su u tri ili vise snopica
srasli. J. Panci6 flora beogr.^ 35. Mnogobratski
prasnici, stamina polyadelpha. 483.
MNOGOCJENAN
MNOGOBRID, adj. Samo u Sulekovu rjefin
zn. naz. kao tzraz iz podrucja matematike i
mmeralogtje za nem. vielkantig, tal. a piu spigoli.
MN060BRIZAN, mnogobrizna, adj. koji
tma mnogo brige. Samo u Popovicevu rjecniku
(sorgenvoll).
MNOGOBEIZNOST, /. apstraktna imenica
prema pridjevu mnogobrizan. Samo u Popovicevu
rjecniku (Sorge).
MNOGOBEOJAN, mnogbbrojna (bice takav
akc), adj. cega ima mnogo na broj. U rjecniku
Voltigijinu (mlogobrojni, numeroso, zahlreich)
t u Popovicevu (mnogobrojan, zahlreich). Po
vasega bogo^ubstva nastojanu sakupi se mlogo-
brojni sabor. A. Kanizlii kam. 344. Ako bi ondi
bili mnogobrojni crkovnaci. I. P. Luci6 nar. 31.
U kojim mnogobrojan puk naodi se. 70, Sva
mnogobrojna....dobra svijeta. A. Kalid prop. 35.
Inace se na ovaj praznik mlogobrojni narod
ovamo sakupja. Nov. srb. 1835, 113. Uslovi, koji
se cesce nahode . . . . u malobrojnom narodu
nego u mnogobrojnim carevinama. M. D. Mili-
cevic zlos. 124. I preradosno cekaju ga svuda
....mlogobrojni kjuni. B. Radicevid (1880) 337.
MNOGOBROJNOST, mnogibrojnosti (bice
takav akc), f. apstraktna imenica prema pri-
djevu mnogobrojan. Samo u Popovicevu rjecniku '
(Mehrzahl, Vielheit).
MNOGOBULAZl^riV, adj. koji mnogo bulazni.
Samo u primjeru: Mnogobulaznivi bogatir J
Raji6 pouc. 2, 16P.
MNOGOCIJEI^fEN, adj. koji se mnogo cijeni.
Samo u Behnu rjecniku (u kojemu je samo
komp.: mnogocjeneniji, piu pretioso).
MNOGOCJEN, adj. koji je mnoge cijene. Iz-
medu rjecnika u Stulicevu (pretiosus, magni
pretu s naznakom, da je iz glag. brevijara).
Drzati u krilu one mnogocjena i raskosne noge.
P. BakSic 4. Odkupiti fiovjecanski narod ....
mnogocjenom krvju. 27. Vlastelinu pristupise
nova dobra mnogocjena. J. Kavanin 151b. Mno-
gocjeno doisto obvjetovane, koje te vodi k }u-
bayi najizvrsnijoj. I. M. Mattel 6. Mnogoc^nne
vesti ne kupuju se za malu cenu. D. Obradovic
bas. 398. Dode zena sa sklenicom mnogocjenoga
mira. Vuk mar. 14, 3. Sto je pred Bogom mnogo-
cjeno. 1 petr. 3, 4. — Da ovo nije prava na-
rodna rijec, to veli Vuk u predgovoru svoga
prijevoda nov. zavjeta vi. Vidi i rijec, koja sada
dolazi.
MNOGOCJENAN, mnogocjena (t. j. mnogo-
cjenna), adj. koji je mnoge cijene. U staro vri-
jeme glasila je ova rijec mnogocenbni., mnogo -
cenbna i t. d. U rjeiniku Danicicevu (muogo-
cenbnb pretiosus sa dvije potvrde iz xni i xiv
vijeka). Drazajsi jestb kamenija mnogocenbna.
Sava pam. saf. 5. Sb poctennimi i mnogocinnimi
dari. Men. serb. 221. Ovamo idu i jnimjeri:
Povele donesti svity krasbny mnogecenny. Do-
mentijana 224. Prilozi .... kanbdila mnogo-
cenbna. Danilo 137. Mnogocenan jest. Ant. Dalm
nov. test. II, 123 (1 petr. 2, 7). Bo|se bo jesu
dobre reci ot srebra i ot zlata mnogocennago
(tz^ glag. rukopisa xv vijeka). Arkiv 9, 140. U6i-
nise se suze arhandelove kakono kamenje mnogo-
cjenno (,MHoro ^HeHHo') Zborn. (1520) 40b. Sina
moga poslasmo s mnogocinnimi darmi. Sta-
rine 3, 239. I dari riemu mnoge brez gisla do-
nesose mnogocinne. 3, 243.
MNOGOCJEP
864
MNOGOHRAN
MNOGOCJEP, MNOGOCJEPAN, adj. Samo
u Sulelcovu rjecn. zn. naz. kao botanicki izraz
za lat. multifidus, nem. vielspaltig.
MNOGOCVJET, MNOGOCVJETAN, adj. U
Sulekovu rjecn. zn. naz. kao botanicki izraz za
lat. multiflorus, nem. vielbliitig. Samo mnogo-
cvjetan ima i Stulic u svome rjecniku (mnogo-
cvjetan, mnogocvjetni, floribus abundans s na-
snakom, da je iz ruskoga rjecn.).
MNOGOCASTAN, adj. a) isto sto mnogocjen,
dragocjen. U rjecniku Danicicevu (mnogocbstbub,
pretio3U9 sa dvije potvrde). Mnogocbstnyje i daro-
Jubnyje dary darovase (iz xiv vijeka). Mon. serb.
136. Ide vb Svetuju Goru. vb nejze vbzdvize
mnogo6bstny monastyrb. Safarik letop. 58. Vidi
castan pod b, e, f. — h) mnogo6astan je onaj,
koji je u mnogoj casti. Koji su od nasega
mnogocasnoga i slavnoga jezika i naroda. A.
Kacic razg. 164.
MNOGOCEDAN, adj. koji ima mnogo ceda.
Samo u pritnjeru: Jako neplody rodi, i mnogo-
cedbnaja zidovbskaja iznemoze. Domentijana 5.
MNOGOCISALAN, mnogocisalna (mnogo-
cisaona), adj. i§to sto mnogobrojan (jer je fiislo
isto sto broj). Samo u Danidicevu rjeiniku
s jednom potvrdom. Posilajutb jemu mnogo-
6islbnoje zlato. Domentijan^ 27.
MNOGOCLAIf, adj. koji je slozen od mnogo
clanova. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. za
nem. vielgliedrig (z. B. Periode).
MNOGOCLANAC, mnogoSlanca, m. Samo u
Siilekovu rjefin. zn. naz. kao matematicki izraz
za nem. vielteilige Grosse. Polynom.
MNOGODANI, adj. koji traje mnogo dana Hi
koji je odreden za mnogo dana. Samo u dva
pisca. Ne blaguje, kako Isukrst zapovijeda i
kako u molitvi prosi, nego mnogodani kruh u
jedan blaguje. M. Divkovid nauk 91a. Poslija
duga oblaka od 2alosti i nesklada mnogodanega.
I. Ancic vrata 213.
MNOGODAEAN, mnogodarna, adj. koji daje
mnoge darove. Samo u Stulicevu rjecniku (mu-
nificu9, liberalis, largus).
MNOQODAEE^J^IV, adj. Samo u Stulicevu
rjecniku, gdje se kaze, iia je isto sto mnogodaran.
MNOGODARE^^IVOST, /. apstraktna ime-
nica prema pridjevu mnogodareSjiv. Samo u
Stulicevu rjeiniku (munificentia, liberalitas).
MNOGODAENOST, /. Samo u Stulicevu rjed-
niku, gdje se kaze, da je isto sto mnogodarez-
Jivoat.
MNOGODAVNI, adj. koji je mnoge davnine.
Samo u primjeru: Radi mnogodavne i stare
davnosti. §. Budinid suma 131.
MNOQODIJELAN, mnogodijelna, adj. koji
ima mnogo dijelova. U rjecniku Stulicevu (multi-
partitus) i u Sulekovu zn. naz. m kojemu je ne
samo ,mnogodielan', nego i ,mnogodier (rdavo !)
kao botanidki izraz za lat. miiltipartifcus, nem.
vielteilig.
MNOQODJETAN, mnogodjetna, adj. koji ima
mnogo djrce. Samo u Stulicevu rjeiniku (cui
raulta proles).
MNOGODLAK, mnogodlaka, adj. koji ima
mnogo dlakc. Samo u Stuliievu rjeiniku (pilis
abundans).
MNOGODNEVAN, mnogodnevna, adj. koji
traje mnogo dana. U rjeiniku Stulicevu (gdje
je krivo znbi(eieno znaienc: longaevus, annosus)
I u Daniiiievu (mnogodbnevbnb, multorum die-
rum sa tri potvrde iz Domentijana^, u koje sve
tri stoji adv. mnogodnevno). Mnogodbnevno ve-
seleStim se , . . . priidose nekoji inoci. 6.
MNOGOFELAN, adj. koji je od mnogo fela.
Samo u Bjelostjencevu rjeiniku (vnogofelni,
multifarius, varius ....).
MNOGOGLASAN, mnogoglasna, adj. koji ima
mnogo glasova, koji je slozen od mnogo glasova.
Samo u Popovicevu rjeiniku (vielstimmig).
MNOGOGLAV, adj. koji ima mnogo glava.
U rjecniku Stulicevu (cuius plura sunt capita
s naznakom, da se ndlazi u Sordicu, ali u gradi
za ovaj rjecnik sabranoj nije se nasao nijedan
primjer iz Dordica) i u Sulekovu zn. naz. (kao
botanicki izraz za lat. multiceps, nem. vielkopfig).
MNOGOGLAV AN, mnogoglavna, adj. Samo
u Stulicevu rjecniku, gdje se kaze, da je isto sto
mnogoglav.
MNOGOGLAVAT, mnogoglavata, adj. Samo
u Stulicevu rjecniku, gdje se kaze, da je isto sto
mnogoglav.
MNOGOGODAN, adj. isto sto mnogogodisni.
Samo u primjeru: §to je mnogogodnim vasim
trudovima osnivano, to se sada dize i utvrduje.
Nov. srb. 1835, 47.
MNOGOGODISNI, adj. koji traje mnogo go-
dina (upravo godista, — dakle mjesto mnogo-
godistni). Izmedu rjednika samo u Popovicevu
(vieljahrig). I u ovom plodu nalogogodisni tru-
dova va§i poznao sam onaj isti duh. Nov. srb.
1834, 66. MnogogodiSni koren razvija ae vise
godina. J. Panfiic flora beogr.^ 6.
MNOGOGODI§TAN, adj. isto sto mnogo-
godisni. Samo u Stulicevu rjecniku, gdje se krivo
veli, da mnogogodi§tan, mnogogodistni znaci
isto §to mnogodnevan.
MNOGOGOVORAN, adj. koji mnogo govori.
Samo u rjecnicima, i to u Belinu (mnogo-
govorni, verboso, di molte parole), u Voltigijinu
(nmogogovorni, verboso, ciarlier^j, wortreich,
weitlaufig) i u Stulicevu (mnogogovoran, multi-
loquus, verbosus).
MNOQOGOVORNICA, /. zena, koja mnogo
govori. Samo u Stulicevu rjecniku (mulier
multiloqua).
MNOGOGOVORNIK, m. covjek, koji mnogo
govori. Samo ti Stulicevu rjeiniku (vir multi-
loquus).
MNOGOGRANAT, adj. koji ima mnogo grana.
Samo u Stulicevu rjecniku (pluribus ramis prae-
ditus).
MNOGOGRJESAN, mnog6grje§na (bide takav
akc.J, adj. koji mnogo grijeSi. U rjeiniku Dani-
iicevu (mnogogresbnb, multum peccans s po-
tvrdom iz isprave kraja Milutina) i u Popovi-
cevu (mnogogresan , siindhaft). Mnogogre§ny
Stefanb Uro^b kb tebe pribegohb. Mon. serb. 73.
MNOGOGUB, adj. isto sto mnogostruk. U
rjeiniku Stulicevu (mnogogubi, multiplex, multi-
plicatus, — adv. mnogogubo, multifariam s na-
znakom za oboje, da je iz ruskoga rjein.) i u
Sulekovu zn. naz. kao botaniiki izraz za lat.
multiplex, nem. vielfach.
MNOGOHIl^ADAN, adj. koji je slozen od
mnogo hijada. Samo u primjeru : Da bi pobedio
mnogohijadnu vojsku. J. Raji6 pou6. 1, 25.
MNOGOHRAN, adj. koji sc nuiogo hrani.
Samo u Stuliievu rjecniku, x>o kojemu znaii isto
Sto pojedliv (lat. helluo, edax, edo), ali to je
po suoj prilici pogrjeSno.
MNOGOHVALAN
8(55
MNOGOMOLABAN
MNOGOHVALAN, mnogohvalna, adj. isto sto
mnogo hvajen. Samo u primjcru : Svetiht jego
mnogohvalnoje sbslovije (iz isprave xiv vijeka).
Glasnik 24, 250.
MNOGOIMEN, adj. koji ima mnogo imena.
Samo u Stulicevu rjecniku, u kojem se veli, da
je rijec iz ruskoga rjecnika i da znaci lat.
Celebris, famosus, cui plura sunt nomina. Stulic
je ovdje pobrkao dva ruska pridjeva razlicna
znacena: MHoroHMeHHTtiii \(slavan) i MHoroiiMeH-
HBiH (koji ima mnogo imend) ; dakle ni Celebris
ni famosus ne ide ovamo.
MNOGO JACKI, adj. mnogostruk; izvedeno od
mnogojak (vidi tamo). Samo u jednoj knizi.
I kastiga nega mnogoja6ke grihe. Proroci 7.
Prorok se tuzi na velike i vnogojacke grihe
puka. 291. — Adv. Od koga on tako svitlo i
innogojacki prorokuje. 7.
MNOGOJAK, adj. mnogostruk. Samo u Vran-
cicevu rjecniku (multifarius) . — Pridjev je slozen
od mnog i od jak (u prvobitnom znacemc : kakav,
— dakle: mnogo kakav).
MNOGOJEDAC, mnogojeca, m. tko mnogo
jede. Izmedu rjecnika samo u Bjelostjencevu
(vnogojedec, phago, gulo, manducus, vorax).
Imejase slugu mnogojadca (-ja- prema crkveno-
slav. jeziku). S. Kozicic 38*.
MNOGOKLAS, adj. koji ima mnogo klasova.
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao botanicki
izraz za lat. (grc.) polystachius, nem. vielahrig.
MNOGOKLOP, adj. koji ima mnogo zaklopa.
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao botanicki
izraz za lat. multivalvis, nem. vielklappig.
MNOGOKLOPAN, mnogoklopna. Samo u Su-
lekovu rjefin. zn. naz., gdje se veli, da je isto
sto mnogoklop.
MNOGOKNIZAN, mnogoknizna, adj. koji je
mnogo kniga izucio. Samo u Stulicevu rjecniku
(Uteris excultus, imbutus), gdje ima i mnogo-
knizevan.
MNOGOKl^IZNIK, m, 6ovjek mnogijeh kniga,
t. j. koji ih je mnogo izucio. Samo u Stulicevu
rjeiniku, gdje se postavja isto znacene, koje i za
mnogoknizan, a ima i mnogokiiizevnik.
MNOGOKOPITAN, adj. koji ima mnogo ko-
pita. Zivotine mnogokopitne, Multungula. G.
Lazi6 40.
MNOGOKRAJAN, mnogokrajna, adj. koji ima
mnogo krajeva. Samo u Stulicevu rjecniku, gdje
se kase, da je isto sto mnogokutan.
MNOGOKRATAN, adj. koji biva Hi se uzima
mnogo krat, t. j. mnogo puta. U rjecniku Stu
licevu (multiplex, varius s naznakom, da je iz
ruskoga rjecn.) i u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao
matematicki izraz za lat. multiplex, nem. viel-
fach — Adv. mnogokratno u rjecniku Stulicevu
(multipliciter). Vb rusbskuju zemlu mnogo-
krathno (u drugom rukopisu: mnoziceju) posy-
laase sbly svoje. Danilo 39.
MNOGOKUS, adj. koji je od mnogo kusova
(t. j. komada) slozen. Samo u Stulicevu rjecniku
(pactilis).
MNOGOKUT, adj. koji ima mnogo kutova.
Samo u Sulekovu rjefin. zn. naz. (pored mnogo-
kutan) kao matematicki izraz za nem. vielwin-
kelig, polygon.
MNOGOKUTAN, adj. koji ima mnogo kutova.
U rjecniku Belinu (mnogokutni, di molti an-
goli), u Stulicevu (pored mnogokutast, mult-
angulus) i u Sulekovu zn. naz. pored mnogokut).
MNOGOKUTAST, adj. Samo u Stulicevu
rjecniku, gdje se kaze, da je isto sto mnogokutan.
MNOGOLAP, adj. koji ima mnogo lapova.
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao botanicki
izraz za lat. polyphyllus, nem. vielblatterig, frei-
blatterig, z. B. Kelch. — Drugi dio ove slozene
rijeci lap, gen. lapa u znaeenu nem. Kelchblatt
(u bi^a) ima samo Sulek u istome svojem rjec-
niku, a ne zna se, otkle je uzeo tu imenicu.
MNOGOLATICaN, ranogolatifina, adj. Samo
u Sulekovu rjefin. zn. naz. kao botanicki izraz
za lat. polypetalus. — Drugi dio ove slozene
rijeci Jiatica, za lat. petalum, nem. Blumenblatt
ima Sulek u istome svojem rjecniku, a ne zna
se, otkle je to znacene uzeo.
MNOGOLTCaN, mnogolifina, adj. koji ima
mnogo lica Hi likova. U rjecniku Stulicevu
(mnogolican, mnogoobrazan) i u Sulekovu zn.
naz. kao matematicki izraz (pored mnogolik) za
nem. vielformig, vieldetitig (z. B. Wert, Wurzel).
MNOGOLIK adj. Samo u Sulekovu rjecn. zn.
naz., gdje se kaze, da je isto sto mnogolican.
MNOGOLIST, MNOGOLISTAN (mnogolisna),
adj. koji ima mnogo listova (lisca). Samo u Su-
lekovu rjecn. zn. naz. kao botanicki izraz za lat.
multifolius, nmi. vielblatterig.
MNOGO IfiECE, n. vrijeme od mnogo ]eta (go-
dina). U rjecniku Stulicevu (mnogojetje, multa
aetas s naznakom, da je iz glag. brevijara) i k
Danicicevu (mnogoletije, diurnitas s jednijem
primjerom). Mnogoletije otb Boga proseste jemu.
Domentijanb 143.
MNOGO]^'^^-^^? ^^/- kojemu je mnogo }eta
(godina). U rjecniku Bjelostjencevu (vnogoletni,
multannus), u Stulicevu (gdje se krivo veli, da
je mnogojetan isto sto mnogodnevan) i u Dani-
cicevu (mnogoletbnb, multorum annorum s jed-
nijem primjerom, za koji se ne zna, otkle je, jer
je u naznaci izvora sfamparska pogrjeska). Fri-
mjera se naslo samo u starijem spomenicima, ali
bi se rijei mogla i danas upotrebfavati. Pisanija
mnogoletna vb jedino sblozivb. Domentijan* 151.
Vb mnogoletbnemb zivote budi krajevbstvuje.
Danilo 26. Daje se.. . .uzraslem i jure mnogo-
letnim clovlkom. S. Budinid suma 362. U malo-
litni mladosti mnogolitnu vidih mudrost. Sta-
rine 3, 237. — Adv. I Bog vi veseli mnogo-
letno (iz pocetka xv vijeka). K. Jirecek spom. 51.
MNOGOLETSTVO, n. zefa i molitva, da tko
zivi mnogo }eta (godina). Iz rus. MHoro^itTCTBo.
Samo u primjeru: Tome arhijereju pevalo se
ovako mnogolestvo. M. D. Milicevid kraj. srb. 31.
MNOGO^UBOVAN, adj. u koga je mnogo
lubavi. Samo u jednoga pisca. Vbpisa ze mnogo-
|ubovbnomu bratu svojemu. Domentijan* 91.
Mnogojubovbna jego videla be s ottcemb si. 277.
— Adv. Vbspisa ze mnogojubovbno i mnogo-
molbbbuo i mnogoslbzbno. 192.
MNOGO:^UDAN, adj. u kojemu je mnogo ]udi.
U rjecniku Stulicevu (populosus, incolis frequen-
tissimus s naznakom, da je iz ruskoga rjecn.).
Kaze, da. je varos zatvorena i mnogojudna. M.
©. Milicevic kra}. srb. 113.
MNOGOLUDSTVO, n. mnostvo judi. Samo u
Stulicevu rjecniku (magna hominum frequentia
s naznakom, da je iz ruskoga rjecnika).
MNOGOMOLABAN, adj. koji mnogo moli.
Samo u primjeru, koji je naveden kod mnogo-
|ubovan na trecem mjestu.
55
MNOGOMESAN
8H(,
MNOGOPLODAN
MNOGOMESAN, adj. pun iiicsa. Samo u Da-
nicicevu rjecniku (mnogomesbnb, carne abun-
dans) s pritnjerom : Uze bo svetlaja si i mnogo-
mesnaja trapeza sb vami meno ne sbvbkupitb.
Dnmentijan'* 39.
MNOGOMETEZAN, adj. pun meteza. Samo
u Danicicevu rjecniku (mnogometezbnb, tumul-
tuo3Us> s primjerom: Kako vbzmoglb byhb ube-
zati mnogometeznaago mira sego zitija. Donien-
tijanb 7.
MNOGOMILOSTIV (bice taki akc.\ adj. isto
sto mnogo viilostiv. Izmedu rjecnika u Stulicevu
(valde misericors s naznakom, da je iz ruskoga
rjecn.), u Popovicevu (sehr mitleidig) i u Ive-
kovict'ou, gdje se postavja jamacno krivi akc.
mnogomilostiv i navodi se primjer: Kad sjednes,
mnogomilostivi, da ufiinis pravedni sud, nemoj
nego me pozali, Boze, i pomiluj. D. Dani6i6
pisma 84.
MNOGOMOCAN, mnogomocna, adj. koji ima
mnogo modi, koji mnogo moze. Samo u Stulicevu
rjeiniku (multipotens).
MNOGOMOCNIK, m. covjek mnogomocan.
Samo u Stulicevu rjecniku (multipotens).
MNOGOMOQUCAN, mnogo mogudna, adj. isto
itn mnogomocan. Samo u Stulicevu rjecniku
(multipittens).
MNOGOMOGDCNIK, m. isto -Ho mnogomocnik.
Samo u Stulicevu rjecniku (multipotens).
MNOGO MOZ AN, mnogomozna, adj. isto sto
mnogomocan. Samo u Stulicevu rjecniku (multi-
potens).
MNOGOMOZNOST, /. apstraktna imenica
prema pridjeou mnogomozan. Samo u Stulicevu
rjecniku (magna potentia et virtus).
MNOGOMUSTVO, n. a) mnogo muzeva, t. j.
^udi. U rjtcniku Danicicevu (mnogomuzbstvo,
copia hominum) s ^jrt»«7ero/n ; Mnogomuzbstva
vojevodbstvomb sijaje. Domentijanb 8. — I))
stahe, kad koja zena una vise muzeva od jednoga.
r rjecniKu Popovicevu (Polyandrie). Muogo-
miiztvo, Vielmannerei. Jur. polit. termin. 602.
MNOGOMUZAN, adj. o zeni, koja zivi s vise
muzeva. Samo u jednoga pisca. Istina je, to se
znade, grad veliki da imade . . . . i lupeza i lazivi
i snasica mnogomuzni. V. Do§en Si*. Tako snase
iiiiiogomuzne kazu, da su vrlo tuzne. lOO*''.
MNOGOMUZATA, MNOGOMUZATICA . /.
ieyia, koja si; vi.se puta udavala, t. j. koja je
imala vise muzeva. Samo u Stulicevu rjeiniku
(doTina che a avuti piu mariti, plurium nupti-
aruru mulier).
MNOGONARODAN, mnogonarodna, adj. Samo
u Stulicevu rjecniku, gdje se veli, da znaii isto
ito ninogo^udan.
MNOGONASTO.JAN, mnogonastojna, adj. koji
mnogo nustoji. Samo u Stulicevu rjeimku (per-
attontus, pordiligena), u kojemu ima i adv.
mnogonastojno (perdiligentor).
MNOOONAUCaN, mnogonau6na, adj. koji je
mnoge rinukr. Samo u Stulicevu rjeiniku (erudi-
tiono vjtna repletus).
MNOGONOG, adj. koji ima mnogo nogu. U
rjeiniku Bjelastjencevu (vnogonog, multipes,
raultipeda) » u Popoviievu (vielfussig).
MNOQ()NO;>;AN, adj. koji ima mnogo nogu.
Samo u Stulicevu rjrdniku imuUipe.s s nazna-
kom, da je iz ruskoga rjein.).
MNOOONUGLAN, adj. vidi mnogouglan.
MNOGONUGLAST, adj. viit mnogouglast.
MNOGONUGLI, adj. vidi mnogougli.
MNOGOOBLASTAN, mnogooblasna, adj. koji
ima mnogu oblast. Samo u Stulicevu rjecniku
vmulta auctoritate praeditus).
MNOGOOBEAZAN, adj. koji ima mnogo
obrdzd, t. j. razlican, svakojaki. U rjecniku Da-
nicicevu (mnogoobrazbnb, multifarius s primje-
rom iz XIII vijeka i u Stulicevu (multiformis,
multiplex, — adv. mnogoobrazno, multiform iter,
multifariam, multipliciter s naznakom za oboje,
la je iz glag. brevijara). I preumnozi dary
svoje kb mbne .... kamynky mnogoobrazniimi.
•Stefan pam. saf. 29.
MNOGOOCIT, adj. a) koji ima mnogo ociju.
U rjecniku Stulicevu (oculeus), u Danicicevu
(mnogoocitb, multos oculos habens s jednom po-
tvrdom iz xiv vijeka i s drugom iz poietka xvi)
/ u Popovicevu (vielaugig). Angeli mnogoo6iti.
Glasnik 15, 2H4. Muogoocitaja heruvimb i sesto-
krylataja serafimb. Mon. serb. 547. — b) isto
sto mnogo ocit. Samo u Stulicevu rjecniku (valde
ovidens s naznakom, da je [kao i u znacenu
pod a] iz ruskoga rjecn.).
MNOGOOK (bice takav akc), m. adj. koji
ima mnogo ociju. U rjecniku Popovicevu (viel-
iiugig). Kripost od znanosti Marijine, koju sv.
Epifanijo zove divicu mlogooku. A. Kanizlid
uto6. 18. Pred nim idu .... mnogooki lieruvimi
i sestokrili serafimi. D. DaniSic pisma 25. Jedno-
oku cauru ima karanfil, dvooku bunika, mnogo-
oku bulka. J. Pan6ic flora beogr.^ 46.
MNOGOOS, adj. koji ima mnogo osi (osovina).
Satno II Sulekovu rje6n. zn. naz. kao mineralo-
gicki izraz za nem. vielaxig.
MNOGOPAPCAR, m. koji ima mnogo papalca.
Samo u Sulekovu rjefin. zn. naz. u plur. mnogo-
papcari za lat. multungula, nem. Vielhufer.
MNOGOPER, adj. vidi rijec, koja sad dolazi.
MNOGOPERAN, adj. koji ima mnogo pera
ft. j. listica). Samo u jednoga pisca. Po broju
listi6a lisde se kaze .... mnogoperno, kad ima
2, 3 ili vise listida na opstoj drsci. J. Pan6i6
flora beogr.^ 20. Po sastavu krunica moze biti :
Jed no pern a, kad su listi6i, koji ju sastavjaju,
medu sobom mane ili vise srasli, — mnogo
pern a, kad su ti listidi "lobodni. 30. — Na
lednome mjestu u istoj knizi stoji nnogoper:
Ca§a je (t.j. u bi^a) nnogopera, kad se sastoji iz
slobodnih, t.j. medu sobom ne sraslih listica. 29.
MNOGOPESTICAN, mnogopestiina, koji ima
mnogo pestica. Samo u Sulekovu rjefin. zn. naz.
kao botanicki izraz za lat. polygynus.
MNOQOPESTICe, n. stane, kad je mnogo
pestica. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao
botanicki izraz za lat. polygynia.
MNOGOPICE, n. stane, kad je mnogo pice
(t.j. hrane). Samo u Danicicevu rjecniku (mnogo-
piStije, ciborum abundantia s jednijem primje-
rom). Mnogopistije i veselije i vbsa jelika clo-
ve6bskaja na zemji sujetnaja i nesuStnaja razu-
mevb. Domentijanh 5.
MNOGOPISAN, adj. koji mnogo pise Samo
u primjeru: Er da nisu poginula djela tizih
mnogopisna. J. Kavanin 564''.
MNOGOPLEMENIT, adj. isto sto mnogo ple-
menit. Samo u Stulicevu rjeiniku (pernobilis).
MNOGOPLODAN, adj. obilan plodom. U rjei-
niku Belinu (h. v. produrre : mnogoplodni, cosa,
che produce molte cose, multifer), u Stulicevu
MNOGOPLOH
MNOGOST
(multifer, fecundus, fructuosus) i u Danicicevu
(mnogoplodbnb, fecundus s primjerom iz xv vi-
jeka). Mnogoplodao jestb raesto. Glasnik 11, 69.
MNOGOPLOH, adj. koji ima mnogo ploha.
■ Samo u Sulekovu rjefin. zn. naz. kao mineralo-
gicki izraz za hem. polyedrisch, tal. poliedrico.
MNOGOPLO§NIK, m. tijelo, koje ima mnogo
ploha. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao
matematidki izraz za nem. Polyeder, Vieleck,
Vielflach, tal. poliedro.
MNOGOPO^AN, mnogopojna. adj. koji ima
mnogo po(a Samo u Stulicevu rjecniku (cui
multa sunt arva, praedia).
MXOGOPOSLEN, adj. koji ima mnogo posla.
Samo u Stulicevu rjecniku, gdje je netocno za-
bi^ezeno lat. znacehe (magni momenti negotia
gerens). U istom znacenu ima u Stulica i mnogo-
poslovetan, sto je sasma nepouzdano.
MNOGOPOStOVAN, adj. isto sto mnogo po-
stovan. Mnogopostovani prijateju. Vuk u Iveko-
vicevu rjecn. s. v. mnogopostovan. Mnogoposto-
vani gospodine. D. Danicic ibid. — Ispor. Otac
mnogo postovani f. Anton Vladmirovic. A. Kacic
razg. 193. Mnogo postovanom gospodinu i go-
spodaru. J. Ba novae uboj. 6.
MNOGOPOTAN, mnogopotna, adj. koji ima
mnogo pota, koji se mnogo poti. Samo u Stuli-
cevu rjecniku, gdje se kaze, da isto znaii sto
mnogoznojan.
MNOGOPKASNAK, m. koji ima mnogo pras-
naka. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. u plur.
mnogoprasnaci kao hotanicki izraz za lat. poly-
andria. — U istom rjecn. nema prasnak, nego
prasnik za lat. stamen, nem. Staubgefass.
MNOGOPUCAN, adj. koji ima mnogo puka.
Samo u primjeru: Varos oni siroki i mlogo-
pucni. I. Zanicic 121.
MNOGOPUTAN, mnogoputna, adj. koji ima
mnogo putova. U rjecniku Bjelostjencevu (vnogo-
putni, multivius) i u Stulicevu (plurium viarum).
MNOGORAZLICAN, adj. isto sto mnogo raz-
lican. I tako nacese zdati .... mramory ubo
Cbstbny i mnogorazlicbny tvoreste. Danilo 203.
Da se sad obzuani . . . .mnogorazlicna premudrost
Bozija. Vuk ef. 3, 10.
MNOGORAZLlClT, adj. isto sto mnogo raz-
liiit. Samo u primjeru: Mnogorazlicite jesu
zamke. J. Eaji6 pouc. 1, 84.
MNOGOEAZLIK, adj. isto sto mnogo raz-
lican. Samo u primjeru: Jedina sutb zvatejbna,
ina ze povelite^bna i druga molitejbna . . . . i
mnogorazlika. Staring 1, 18.
MNOGOREBREN, adj. koji ima mnogo rebara.
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao hotanicki
izraz za lat. multinervis.
MNOGORED, adj. koji ima mnogo redova.
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao hotanicki
izraz za nem. vielreihig.
MNOGOREDAN, mnogoredna, adj. Samo u
Sulekovu rjecn. zn. naz. gdje se kaie, da je isto
sto mnogored.
MNOGORIJECJE, n. mnogo govbrene. Izmedu
rjecnika samo u Stulicevu (gdje se kaze, da
znaci isto sto mnogoglagolane i da je iz ruskoga
rjecn). Gospodin zabrahuje nama tratit s Bogom
mnogorecja na molitvi. S. Rosa 76*.
MNOGORJECAN, mnogoFJecna, adj. isto sto
mnogorjedjiv. Samo u Stulicevu rjecniku (valde
diflfusus).
MNOGORJEC^IV, adj. pun rijeci. Lamo u
lirimjeru: Ova Focijo ostavio je ne znaju6i, pre-
raako mlogorifejiv, na to odgovoriti. A. Kanizli6'
kam. 119.
MNOGORJE6nOST, /. isto sto mnogorijecje.
Samo u primjeru: Grisi, koji se s jezikom mogu
nciniti, ovo su: blaznenje, psost .... mnogo-
rocnost, licumirstvo. P. Knezevic osm. 315.
MNOGORODAN, adj. ohilan rodom. U rjei-
niku Belinu (s. v. produrre: mnogorodan, cosa,
(•he produce molte cose, multifer) i u Stulicevu
^t. di molti generi, multigenus, 2. molto fertile,
multifer s naznakom za ovo drugo, da je iz
ruskoga rjecn.). Zem|a mnogoredna mati. V.
Uosen vui.
MNOGORODU^^A, /. zena, koja je mnogo
radala. Samo \u Stulicevu rjecniku (femina
puerperiis insignis).
MNOGOROG, adj. koji ima mnogo rogova.
Samo u Stulicevu rjecniku (pluribus cornibus
armatus s naznakom, da je iz ruskoga rjecn.).
MNOGOROZAN, mnogorozna, adj. Samo u
Stulicevu rjecniku, gdje sc kaze, da je isto sto
mnogorog.
MNOGORUK (jamacno je takav akc), adj.
hoji ima mnogo ruku. U Fopovicevu rjecniku
(vielarmig, vielhandig). Rijec se nalazi i u Stu-
licevu rjecniku, ali sa znacehem krivo' zabi]eze-
nini: in labore perdiligens, valde laboriosus
(stamp, laboribus). Mnogotijeli, mnogoruki Ge-
riuni, Briareji. J. Kavanin 460t>.
MNOGOSAVEZAN, mnogosavezna, adj. koji
je u mnogom savezu s dime. Samo u Popovicevu
rjecniku ipolysynthetisch).
MNOGOSAVEZNOST, /. apstraktna imenica
prema pridjevu mnogosavezan. Samo u Popo-
vicevu rjecniku (Polysyntheton, Polysynthese).
MNOGOSJEMEN, adj. koji ima mnogo sje-
mena. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao ho-
tanicki izraz za lat. (grc.) polyspermus, nem.
vielsamig.
j MNOGOSLAVAN, adj. isto sto mnogo slavan.
IJ rjecniku Stulicevu (valde gloriosus). Mnogo-
j slavni sluga Bozij Ivan Ratkaj .... Mnogo
': .slavni sluga Bozji Martin Borkovi6. A. Kacic
razg. 16.
MNOGO SLIK, adj. isto sto mnogolik, mnogo-
\ lican. Dobri razdilitej.i mnogoslike milosti Bozje
(iz lat. boni dispensatores multiformis gratiae
I Dei. 1 petr. 4, 10). I. Bandulavid 150b.
1 MNOGOSLOVCAN, adj. koji ima mnogo slo-
j vaka {t. j. slogova). Samo u Sulekovu rjecn. zn.
I naz. kao gramaticki izraz za lat. (grc.) polysyl-
labus, nem. vielsilbig.
j MNOGOSLOV.^E, n. isto sto mnogorijecje. Iz-
medu rjecnika samo u Stulicevu (gdje se veli, da
znaci isto sto mnogoglagolane i da je iz ruskoga
rjecn). Otb mnogoslovija ne ubezett greha. Sava
: glasn. 24, 208 (40, 166).
MNOGOSRECAN, mnogosrecna, adj. isto sto
mnogo srecan. Samo u Stulicevu rjecniku (vald<»
felix, fortunatus).
MNOGOSRH, adj. koji ima mnogo srhova.
Samo ti Sulekovu rje6n. zn. naz. kao matema-
, ticki i mineralogicki izraz za nem. vielkantig,
1 tal. a piii spigoli.
i MNOGOST, /, mnozina. Samo u Sulekovu
rjecn. zn. naz. kao filozoficki izraz za nem.
• Vielheit.
MNOGOSTRADALAC
868
MNOGOTVARAN
MNOGOSTEADALAC, mnogostradalca (mno-
gostradaoca), m. tko je mnogo stradao. U rjei-
niku Stulicevu (nimis cruciatus s naznakqm, da
je ruska rijec) i u Danicicevu (muogostradalbcb,
multis inalis vexatus s pritnjeroin iz xiv vijeka).
Prbvomucenice Hristovb Stefane .... mnogo-
stradalbce .... moli se vladyce mojemu Hristu.
Mon. Serb. 201.
MNOGOSTRADALAN, mnogostradalna, adj.
koji mnogo strada. Izmedu rjeenika samo u Po-
povicevu (vielgeplagt). Oce i zeli, da bude . . . .
srebrojubija mnogostradalni mucenik. D. Obra-
dovid bes. 283.
MNOGOSTRAN. adj. koji ima mnogo strana.
U Sulekovu nem.-hrv. rjecniku i u Popovicevu
za nem. vielseitig. Ponajvise se uzima u pre-
nesenom smislu o covjeku, koji sto motri Hi pro-
ucava sa mnogo strana; protivno: jednostran.
MINOGOSTRANOST, /. apstraktna imenica
prema pridjevu mnogostran. U Sulekovu nem.-
hrv. rjecniku i u Popovicevu za nem. Viel-
seitigkeit.
MNOGOSTRASaN, mnogostrasna , isto sto
mnogo strasan. Samo u rjecniku Stulicevu (valde
terribilis).
MNOGOSTRUCAN, adj. koji je od mnogo
struka. U rjedniku Stulicevu (mnogostrucan,
mnogostruk) i u Popovicevu (vielfaltigj. Bivali
su s mnogostrucnim tezkim rabotama utesna-
vani. Nov. srb. 18S4, 58. Mlogo9tru6na nevjera
(natpis pjesmi). Pjev. crn. 287b. Celik mnogo-
8tru6no se moze izraditi. f). Popovid pozn.
robe 159.
MNOGOSTEUCITI SE, impf. bivati, posta-
jati mnogostruk. Samo u Stulicevu rjecniku sa
znaienem krivo postavlenim (pluribus in locis
eodem tempore esse).
MNOGOSTEUK (s takvijem se akc. govori),
adj. koji je od mnogo struka. U rjecniku Vran-
dicevu (multiplex), u Stulicevu (multiplex, —
adv. mnogostruko, multipliciter) i u Sulekovu
ZD.naz. (mnogostruk, mnogogub, multiplex, viel-
fach, vielfaltig).
a) mnogostruk se upotreh]ava o predmetima,
koji su inedu sobom Hi koji su sami u sebi od
mnogo struka Hi vrsta vise Hi mane razlicnih.
Da pride .... mnogostruko milosrdje tvoje. I.
Bandulavic 78^ i L. Terzic 313. Koje kazu
mnogostruki duh i svetinu od crikve katoli-
canske. M. Bjankovic 184. Zagrlit trijeba je
muke za naslade mnogostruke. J. Kavanin 340*^.
U ovoj pismi povidaju se mnogostruke milosti.
A. Vita}i6 istum. 68. Manna sveta i fiestita od
kriposti mnogostruke. ost. 62. Mlogostrukim
nafeinom moio gresnjk .... Bogu zadovojno
ufiinit. I. Grlicid 135. Cudom mlogostrukim nemu
zdravje povrati. A. Kanizlid fran. 91, Poslije
mlogostrukih darovah .... jos ostajemo nepri-
gib|ivi. uzr. 52. Ocitovao je ovu svoju veliku
mudroat u mlogostrukih dogadajih. kam. 78.
Ova pripovidka jest jedna miogostruka laz. 88.
Istofialu ovomu vodenomu mnogostrukim o6i§te-
iein priprav}enu kripost tvoga blagosova ulij.
J. Banovac blagos. 358. Premda je mnogostruk
nafcin za faliti ime boJanstvono. J. Matovic 343,
Ovo isto i mlogostruk razlog ukazuje. I. Veli-
kauovid upud. 1, 27. Ovo razlifiito i mlogostruko
prikazano jeduo, a ne mlogostruko posvetiliste
jest. 3, 344. Proizvodi 6okota .... mnogostrukim
naSinom mogu biti }udma polezni. P. Bolid
vinod. 1, 2. - Adv. Zaato 6e se ono na onomu
svijetu mnogostruko duhovno platiti. M. Div-
kovic nauk 242*. Mnogostruko biti de zapricen.
A. Georgiceo nasi. 141. Marko Efeski grdobno
i mlogostruko la2e. A. Kanizlid kam. 663.
b) mlogostruk je onaj, koji ima vise oblika,
a svi su jednaki. Samo u primjerima : Jedan i
mlogostruki covik. A. Kanizlid fran. 8. Eedi
moremo, da je Saverija na niki nacin mlogo-
struki covik bio. 50.
MNOGOSTEUKOST, /. apstraktna imenica
prema pridjevu mnogostruk. Samo u Stulicevu
rjecniku (varietas).
MNOGOSUZAN, adj. pun suza, obilan suzama.
Izmedu rjeenika samo u Danicicevu (mnogo -
slbzbnb, lacrimosus s primjerom iz xiii vijeka).
Mnogoslbznyje istocbniky ustavisi otb ociju
naju. Domentijan* 132. I tu mnogoslbzbnyje
istocbniky prolivaahu lubima ceda jego. Danilo
314. — Adv. Vbspisa ze ki. bogonosbnomu kirb
Save |ubimyj bratb jego .... mnogo|ubovbno i
mnogomolbbbno i mnogoslbzbno. Domentijan* 192,
MNOGOSVIJETAO, adj. isto sto mnogo svi-
jetao. U rjecniku Stulicevu (mnogosvijetal, per-
illustris s naznakom, da je iz ruskoga rjecn.) i u
Danicicevu (mnogosvetlb, valde lucidus s pri-
mjerom iz XIII vijeka). Sb mnogosvetlymi svo-
I jimi .... svestenodetelbmi. Mon. serb. 561,
MNOGOSTI, adv. mnogo puta. Samo u Da-
nicicevu rjecniku (saepe s primjerom iz xv vi-
jeka). Pisali smo gospodbstvu ti mnogosti. Spom.
sr. 1, 137. Mogla bi biti pogrje.Hka (pisara Hi
izdavaca) mjesto mnogasti (vidi tamo).
MN0G06VEN, adj. isto sto mnogo sven. Samo
u primjeru: Vb razdranaja i mnogosvenaja obla-
ditb se. Danilo 32 (u jednom rukopisu).
MNOGOTA, /. isto sto mnozina, mnoHvo.
Samo u primjeru : Ti ne traSi mnogote svatova.
Nar. pjes. vila (1866) 99.
MNOGOTEEI, adj. (vajada je) isto sto mnogi.
Iz ovih grozovitih mnogoterih telesnih i vecnih.
bici i kaStig. Ant. Dalm. ap. d 2. Ovamo bi
mogao ici i primjer : Kada mlogteri (mozda
stamp, pogrjeska mjesto mlogoteri) od svoje ne-
marnosti zivot svoj morao izgubiti. I. Jablanci 210.
MNOGOTIJELI, adj. koji ima mnogo tjelesa.
Samo u primjeru: Mnogotijeli, mnogoruki Ge-
riuui, Briareji. J. Kavanin 460b.
MNOGOTEAVAN, adj. pun trave, obilan
travom. Samo u Stulicevu rjecniku (gdje se daje
krivo znacene : mnogotravno jest ime matrika
bijeloga, ambrosiae nomen commune est plu-
ribus herbis).
MNOGOTEOSAN, adj. koji mnogo trosi. Samo
u Stulicevu rjecniku (sumptuosus; — krivo je:
vecera mnogotrosna, coena sumptuosa); u istom
rjecniku ima i adv. mnogobrosno (sumptuose,
prodige).
MNOGOTRTJDAN, adj. isto sto mnogo trudan.
Izmedu rjeenika samo u Stulicevu (laboriosus
8 naznakom, da je iz ruskoga rjein.). Vi (ste)
pored ostalih va§ih mlogotrudnih poslova raeni
milostivo pomagali. Vuk u Ivekovicevu rjecn. s. v.
mnogotrudan. Negova je mudrost tebe pri ovom
mnogotrudnom delu nastavjala i rukovodila. Nov,
srb. 1835, 52.
MN( )GOTVARAN, adj. Ne razabira se pravo
znaiene u jedinom primjeru: Prazdbnikb, jegoze
uspenije glagojomb , svetio vami prazdbnujetb
se, svetio i mnogotvarno. Sava glasn. 40, 154
(24, 196).
MNOGOTVOEAN
869
MNOGOZVECAN
MNOGOTVOEAN, mnogotvorna, adj. koji
mnogo tvori. Samo u StuUcevu rjecniku (actu-
osus, laboris patiens).
MNOGOUGAO, mnogougla, m. sto ima mnogo
nglova. Samo u Popovicevu rjecn. za nem.
Vieleck.
MNOGOUGLAO, m. isto sto mnogougao. Samo
-« Sulekovu rjecn. zn. naz., u kojemu ujoravo
stoji mnogonuglac, kao matematicki izraz za
lat. (grc.) polygonum, nem. Vieleck.
MNOGOUGLAN, MNOGOUGLAST, adj. koji
ima mnogo uglova. Samo u StuUcevu rjeiniku,
gdje upravo stoji mnogouglan, mnogouglast i
kaze se, da je isto sto mnogonugli.
MNOGOUGLEN, adj. koji ima mnogo uglova.
Samo u Sulekovu rjecn. zn.naz., u kojemu upravo
stoji mnogonuglen kao matematicki izraz za nem.
vieleckig, tal. poligono.
MNOGOUGLI, adj. koji ima mnogo uglova.
U rjecniku Belinu (mnogonugli, di molti angoli)
t u StuUcevu (mnogonugi, mnogonugli, multan-
• gulus).
MNOGOUMJENSTVO, n. mnogo snane. Samo
u primjeru: Cherubini .... naski rekli bismo
mnogoumjenstva. S. Rosa 177b j otud u StuU-
cevu rjecniku.
MNOGOVEZJE, n. mnoga veza. Samo u Su-
lekovu rjecn. zn. naz. kao gramaticki izraz za
lat. (grc.) polysyndeton.
MNOGO VJECAN, mnog6vjecna (bice takav
akc), adj. koji je mnogoga vijeka, dugovjecan.
Samo u StuUcevu rjecniku, gdje se krivo veli,
da znaci isto sto mnogodneoan.
MNOGOVJECNOST (bice takav akc), f. ap-
straktna imenica pretna pridjevu mnogovjecan.
Samo u StuUcevu rjecniku, gdje se kaze, da
znaci isto sto mnogo]ece.
MNOGO VJEK (bice takav akc), isto sto mnogo-
vjecan. Samo u StuUcevu rjecniku, gdje se krivo
< kaze, da znaci isto sto mnogodnevan.
MNOGOVJERAN, mnogovjerna, adj. koji ima
mnogo vjere. Samo u StuUcevu rjecniku (fidei
planus).
MNOGOVJETVAN, adj. koji ima mnogo vjetvi,
t. j. grana, granat. Samo u Danicicevu rjecniku
(mnogovetvbnb, ramosus s jednijem primjerom).
Drevesy vBsacbskyimi STbcisteno, mnogovetvbno
bo i mnogoploduo jestb mesto. Glasnik 11, 69.
MNOGOVLASTAN, mnogovlasna, adj. koji
ima mnogo vlasti. Samo u StuUcevu rjecniku
(magna pollens auctoritate, late imperans).
MNOGOVOi^AN, mnogovo^na, adj. koji ima
mnogo vole. Samo u StuUcevu rjecniku (nimis
avidus).
MNOGOVO^NOST, /. apstraktna imenica
prema pridjevu mnogovo|an. U StuUcevu rjec-
niku (magnum desiderium). Ne razabira se pravo
enacene u primjeru : Sest vrstab jakosti : mnogo-
vojnost, blagodarnost, uzdanost, slobodnost,
ustrpjenost, stanovitost. S. Badri6 pr. nac. 29.
MNOGO VREMEN, adj. koji traje mnogo vre-
mena. U rjedniku StuUcevu (diuturnus s nazna-
kom, da je iz ruskoga rjecn.) i u Danicicevu
(mnogovretnenbnb, diuturnus s jednijem primje-
rom). Mnogovremennnymb kbsnenijemb bolezniju
i skrbbiju me oblagajesi. Domentijanb 117.
MNOGOVRSNOST (bice takav akc), f. ap-
straktna imenica prema pridjevu mnogovrstan.
Mlogovrstnost poslovah u ozujku. J. S. Re|-
kovi6 107.
MNOGO VEST, adj. isto sto mnogovrstan.
Samo u rjecnicima, i to u StuUcevu i u Sulekovu
zn. naz.
MNOGOVRSTAN , mnogovrsna (bice takav
akc), adj. koji je od mnogo vrsta, mnogostruk.
U rjecniku StuUcevu (mnogovrst, mnogovrstan,
multiformis s naznakom, da se nalazi u kajk.
pisca MuUha) i u Sulekovu zn. naz. (mnogovrst,
mnogovrstan, vielartig. vielfach, di molte spezie,
moltiplice). Mnogovrstno milosrdje Bozje. S. Bu-
dinic suma 181. Kada oni, koji u crkvah na-
stoje .... mnogovrstnom blidnostju tamne. I.
Zanotti i ned. pris. 18. Mnogo vrstnim histori-
jami iliti pripovistma knige svoje .... nakitise i
naresise. A. Kanizlic utoc, xxvi. Da ni krivce
ne udara mnogovrsnog radi kvara. V. Dosen 70^.
Mnogovrsna krsnuca i ceznuca narodah. D.
Bogdanic x. U kudi je zivad mlogovrsna. J. S.
Rejkovic 62. KJasti, hromi, sakati, slijepi i
mnogovrsne iznemoglice. S. IJiubisa prip. 273. —
Adv. Mnogovrstno razumijudi. I. Zanotti i ned.
pris. 16. U noj svako susit more§ voce, koje
zimom potrazit se hoce; al' je pridna mlogo-
vrstno sjiva. J. S. Rejkovic 370. Onda je stih.
ili slicnoredak smijesan, koje biva mnogovrstno.
L. Milovanov 37.
MNOGOVRSCE, n. isto sto mnogovrsnost.
Samo u primjeru: Odavno se pripovijeda, da
je Dalmacija uzor , mnogo vrstja'. M. Pavlinovid
razl. sp. 122.
MNOGOZNALAG, mnog6znalca (mnogo-
znaoca ?), m. onaj, koji mnogo zna. On ode da
sve zna, pravi mnogoznalac ! U Lici (s nazna-
cenijem akc). J. Bogdanovic.
MNOGOZNALI, adj. koji mnogo zna Hi koji
misli, da mnogo zna. U rjecniku Vukovu (viel-
wisserisch, multiscius : ti mnogoznali !). A§pid
zmija jest otrovana i mnogoznala .... ima veliko
veleznanstvo. P. Posilovid nasi. 5*. Rijeci mno-
goznala naudaju priprostitijem i mile privaraju
mnogo puta. M. Radnid 4293'.
MNOGOZNALICA, m. i f. onaj, koji mnogo
zna Hi koji misli, da mnogo zna. U rjecniku
FmA:o?;m (Vielwisser, multiscius) s naznakom, da
je zenskoga roda (f.), ali se jamacno upotreb^ava
i za musko i za zensko. Govori se u Lici. J.
Bogdanovid.
MNOGOZNAN, adj. isto sto mnogoznali. U
rjecniku Belinu (molto scienziato) i u StuUcevu
(multa scians). Jere on jest hudobar. i mnogo-
znan i lasno de utedi. P. Baksid 56.
MNOGOZNANAC, mnogoznanca, m. koji
mnogo zna ili misli, da mnogo zna. U rjecniku
Belinu {vnolto savio) i u StuUcevu {mnlta, sciens) .
MNOGOZNANE, n. veliko, obilno znane. Samo
u primjeru: Kada pomankaju sva uminja, mo-
gudstva, mnogoznanja i bogastva }udska. P. Ea-
dovcid nac. 18.
MNOGOZNOJAN, mnogoznojna, adj. koji se
mnogo znoji, — Hi nadinen, stecen, pridobit i t. d.
s mnogo znoja. Samo u StuUcevu rjecniku (multi
sudoris).
MN0G0ZEA6aN, mnogozracna, adj. isto sto
mnogo zraian, t. j. sjajan. Samo u StuUcevu
rjecniku (valde splendens s naznakom, da je iz
glag. brevijara).
MNOGOZVECAN, mnogozvecna, adj. koji
mnogo zveci. Samo u StuUcevu rjecniku (multi-
mnogozvu6an
870
MN08TV0
MNOGOZVUCAN, adj. koji ima mnogo zvu-
Tcova, glasova (u gramatickom smislu). Mnogo-
zvucnim pismenom imenujem onaj znak, koji
dve, tri ili vise castica recni skupa soderzi (mala
da]e veli se, da je u nemackoj azhuci x .mnogo-
zvucno' pisme, jer su u nemu pismena k i s).
S. Mrka} 4.
MNOGOZDEK, m. tko mnogo zdere. Ona
zemja, koju mnogozder revolucije nigda do-
masiti ne ce. Nov. srb. 1834, 207. Ne razahira
se, kakav se mnogozder u torn primjeru misli;
obicnije bi bilo, da je receno mnogozdera revo-
lucija, t. j. da j. mnogozder upotrebjeno kao
pridjev.
MNOGOZEN, ndj. koji ima mnogo zena. Samo
u Stulicevu rjecniku (cui plures sunt uxores).
MNOGOZENSTVO, n. apstraktna imenica
prema pridjevu mnogozen. Bog nij' dao mnogo-
zenstvo prvom cacku. J. Kavahin 47''. Mnogo-
zenstvo, Polygamie. Jur. polit. termin. 391.
MNOGOZICAN (bice takav akc), adj. koji
ima mnogo zica. Tako se prepleta kao mnogo-
zi6ni pokrov. D. Danicid pisma 145.
MNOGTERI, adj. vidi mnogoteri.
MNOGUJjiA, /. krava, koja daje mnogo mli-
jeka. Samo u poslovici: Ne daju roguje, nego
mnoguje, t. j. dobre su krave mnoguje, a rogiile
(t. j. velikijek rogova) mogu biti slabe mitzare
Drukcije tumaci tu poslovicu Vuk u rjecn. s. v.
mnoguja: boje je mnogo i malijeb krava nego
malo najvecijeh. Isto tumacene daje Vuk i u
posl. 197. Kad bi tako bilo, onda bi bio samo
plur. mnoguje, a sing, mnoguja ne bi bilo; ali
da ima i sing., to dokazuje sam Vuk, koji ga je
uzeo u svoj rjecnik.
MNOKRAT, MNOKEATI, adv. isto sto mnogo
krat (vidi kod mnogi pod 2, a, a, bb, bbb),
mnogo krati, od cega je i postalo (ispor. mno-
glav od mnogoglav). Oblik i krat i krati je tu
gen. plur. (vidi za jedan i drugi oblik potvrde
kod 2 krat). Nalazi se u dalmatinskih pisaca
(§tokavskih i cakavskih), osobito u dubrovackih,
katkad u bosanskih. Potvrda ima do konca xviii
oifjka; ito jedan 2^isac XIX vijeka pise mnokrat,
to ce on biti uzeo iz starije knizevnosti.
a) mnokrat. U rjecniku Belinu (mnokrat,
molte volte, piii volte) i u Stulicevu (mnokrat,
mno§tvo krat). Mnokrat i mnozimi nacini od
prije Bog govoredi otcem nasijem. N. Raniua 22*.
A mnokrat odno.si od meno svoj ures. ?!>. iMen-
6eti6 8. Mnokrat se vuk skrije pod medvjedovu
kozicu. Zborn. (1520) i'K Mnokrat sam toteka
poielil u vinu, da budu pjan. H. Lucid 192.
Mnokrat izblaguju nepravdu paklenu. P. Hekto-
rovid 11. Mnokrat me u crkvi prid pukom
vidiste. N. Najeakovid 1, 129. Planinske er vile
mnokrat au tja mene po gorab vodile. M. Drzid
42(!. Cijed kojega se uzroka ovi nadin od mo-
|enja mnokrat zove rozarijo, a mnokrat saotijer.
A. Gudetic roz. jez. 17. Mnokrat vas va sni
vidib. Starine 3, 289. Premda je mnokrat bio
upao u grib. A. Komulovid 35. Mnokrat gredu
poboditi sveta mista krii nosedi. D. Barakovid
draga 353. Ako li mui £enom i live mijeruo,
dasno i podteno, ali se vede puta rode zli sinovi
aliti kdori, a mnokrat i jedno i drugo. M. Div-
kovid bes. KJS. Mnokrat Isus bise pribodil tu
s udenici svojimi. M. Albert! 501. 1 kon toga
mnokrat mista hi mi od .sumhe sjen ma ista. I.
Gundulid 225. Mnokrat iz usta sfojijeb uzimase
. . . . za razdijeliti ubozijem. B. Ka^ic per. 117.
lijeda slika tvoja mnokrat mi se prikazala. d.
I Palmotid 2, 475. Koga mnokrat napastovase. I.
Ancid svitl. 5. Dusa mnokrat cini ono, stono je
suprodno ne prignutju. M. Eadnid 480*. Mno-
I krat jadajudi nodni mir razbise. I. T. Mrnavid
j istum. 183. Mnokrat mojijeh cu od usti. A.
' Gledevid 16b. Mnokrat i jedna iskra mala silne
je ogne razazgala. J. Kavanin 8*. Ki nepravo
mnokrat me su ponizili. I. Dordid salt. 41. Do-
bodasG mnokrat prid Benedikta tuzba. ben. 136.
Mnokrat se je dogodilo. A. Kadcid 130. Isukrst
mnokrat i mnokrat bode se prilikovati krubu.
V. M. Gucetid 30. Da se od onijeb puta zabo-
I ravi, po kojijeb je mnokrat seto. B. Zuzeri 154.
I Mnokrat druztvance je sicusno. M. Pavlinovid
i razl. sp. 29. Mnokrat blijesk gola imena sobom
grde silno |udstvo. 186.
I b) mnokrati. U rjecniku Stulicevu (mno-
krati, mnostvo krat s naznakom, da se nalazi u
Sordica). Zenska svijes mnokrati gradove pri-
vrati. G. Palmotid 2, 93. Ter mnokrati .... Isu-
1 krsta |ubko primi u destite svoje dvore. 3, 15*.
! I prem mnokrat da dobise, mnokrati su i oni
■ pali. P. Kanavelid 14. S nih mnokrati zivot
gine. B. Bettera cut. 17. Koje su i na pravu....
mnokrati se tu zabravu. J. Kavanin 171b. S mo-
jib grijeha ja istoga izdao jesam, job, mnokrati.
A. Vitalid ost. 103. I mnokrati bjake i cerse
kriju naravna nib bjedila. I. Dordid uzd. 175.
Uslisio ti si i prije uzdisaiia ma mnokrati. salt.
293. Imajudi se unaprijeda mnokrati spome-
nivati. ben. 29.
MNOKRUGAN, adj. koji ima mnogo krugova.
Fostalo od mnogokrugan; ispor. mnokrat od
mnogo krat. Upravo bi se ocekivalo mnokrug ili
mnokruzan. Samo u jednoga pisca. Udi} oko
sebe pase mnokrugno bodez}ivu verigu. A. Kalid
prop. 490.
MNOKRUN, adj. koji je slozen od mnogo
kruna. Postalo od mnogokrun ; ispor. mnoki'ugan
od mnogokrugan. Samo u jednoga pisca. Tu na
stolu jes i kruna mnokruna. A. Kalid prop. 484.
MNOKSTVO, n. isto sto mnostvo. Govori se
'm timocko- luznickom i u zaplansko - svrliskom
narjecju u Srbiji (mnokstvo, mlokstvo). A. Belid
215. 391.
MNOM, instr. sing, zamjenice 1. lica. Vidi
kod 1 ja.
MNOV, instr. sg. zamjenice 1. lica. Vidi kod
1 ja. Onim tamo navedenim primjerima dodaje
se jos ovaj : On mnogo krat muov uprosen. Sta-
rine 23, 111.
MNOSTRUK, adj. isto sto mnugostruk, od
cega je % postalo. Samo u jednoga pisca. Na
priliku od Pindarovijeb mnostrukijeb pjesni,
koje so zovu ditirambi. I. Dordid uzd. 177. Pjet
mnostrukom pjesni. salt. 495.
MNOSTVEN, adj. sto pripada mnostvu. Samo
u SulekoDU rjedn. zn. naz. kao matematicki izraz
za nem. Quautitats- i u Popovicevu (zur Viel-
zabl gehorig).
MNOStVO, n. apstraktna imenica prema pri-
djevu mnogi. Mjesto -n- cesto se nalazi -1- kao
i u mlogi pored mnogi (vidi tamo). Osirn toga
nalaze se jo§ likovi mnozastvo , mnoSbstvo
(mnozstvo) i mnostvo (ili mlostvo). Lik mno-
zastvo imaju neki glag. i cir. spomenici xv »
XVI vijeka, zatijem Proroci (str. 38) » jedan
(etopis u Safarika iz svrsetka xvii vijeka (str.
83). Lik mnozbstvo imaju neki stari cir. spo-
menici i Korizmenak (str. 24^), a mnozstvo se
nalazi u Matovica (pored mnoitvo) i u Kanii-
lica (kam. 31). Lik mnostvo (ili mlostvo) imajit*
MNOSTVO
871
mnoStvo
Bernardin, Barakovic, Banovac (razgov. 142),
Kanizlic (kam.), Palikuca, Dobretic (pored
mnostvo) i Voltigija. — Akc. se mijena u gen.
plur. mn6stva Hi mnostava. JJ rjecniku Vran-
cicevu (mnostvo, multitudo), u Mikalinu (mnoz,
mnostvo, multitudo, frequentia, — s mnostvom,
s navalom, catervatim), u Belinu (mnoztvo,
mnostvo, calca, folia, moltitudine, quantita, plebe,
popolo basso), u Voltigijinu (mlostvo, mnostvo,
quantita, turba, folia, moltitudine, calca, Menge,
Haufen), u Stulicevu (mnostvo, turba, vulgus,
plebs, s naznakom, da se nalazi u Dimitrovica,
— mnostvo krat, mnostvo krati, mnostvo puta,
multotJes, saepe, frequenter), u Vukovu (mno-
stvo, Menge, multitudo) i u Danicicevu (mnozt-
stvo, multitudo s primjerima iz xiii vijeka i
dale).
a. mnostvo upotreb}eno apsolutno, t. j. ne
veli se, cega (rijetko). Videvb .... roditeje moje
prilozivbseje mtnogaja mbnozbstva monastyrju
(iz pocetka xiv vijeka). Mon. serb. 65. Stvorena
bi dusa prez potega, prez prilike, prez mno-
zastva, prez mere. Korizm. 69b. Budite . . . .
blagosovjeni . . . . od svega mnostva dvora ne-
beskoga. M. Divkovid bes. 2. David udari na
Filisteane, razbi ih i isice mnostvo veliko. A.
Ka6ic korab. 192, Ne vidje se vijek na svijeti
Ijepse mnostvo ikad prije (govor je o djevoj-
kama). P. Sorkocevic 575b. Zato se i rodise....
kao zvijezde nebeske mnostvom i kao nebrojeni
pijesak pokraj mora. Vuk jevr. 11, 12.
b. mnostvo znaci isto sto ludstvo, narod,
svjetina.
a) u sing. Jozep medu mnostvo gledase
i vidje Nikodema meju mnostvom. Zborn. (1520)
83b. Ubijenu sucu Kresenciju ot mnozastva
Oton Grgura povrnu. §. Kozicid 22a. s besko-
nacnim mnoztvom udril bise na turacke grade.
49b. Jesmo podrucbni persidbskoj desbnici, jejze
i mnogo mnozbstvo podrucbno iestt. Starine 3,
255. Koliko mnoztvo trcase po ulicah. A. Ko-
mulovic 64. Tuj mnostvo pri kraju svaki cas
dohodi, Haronta cekaju, dokle jih pribrodi. D.
Barakovid vila 304. Uciniti smetnu meu kojijem
mnostvom grijeb jest smrtni. S. Matijevic 88.
Veliku se mnostvu oprijeti, te odluke ja ne
hvalim. G. Palmotic 1, 58. Tancase sve mnoztvo
na Bozje postene. I. Dordid salt. xiii. Di bo je
mnostvo, onde je cesto buka. S. Badric pr.
nac. 34. Saverija .... nista se ne pripade od
mnostva, ne odstupi od boja. A. Kanizlic fran.
41. Jerbo je bilo kratko vrime za krstiti toliko
mlostvo. kam. 570. Nego ga uzima za ruku,
vodi iz mloztva na samo. P. Lastric ned. 336.
Tako mnoztvo neumjetno i bezumno obicaj ima
suditi od istoga zakona. J. Matovic 464. U
mnostvu svaka ruka nahodi se od ce|adi. B.
Zuzeri 123. Isukrst bijase govorio mlostvu u
prilikab. B. Leakovic gov. 43. — Na mjestima
iz sv. pisma uzimaju pisci rijee mnostvo za lat.
turba, multitudo. Poce Isus govoriti mnostvu
od Jivana (mat. 11, 7). Bernardin 2. Gredibu
s nim ucenici negovi i mnostvo veliko (luk 7,
11). 58. Da pije sve mnostvo i dobitak nih (4
mojs. 20, 8). N. Eanina 65a. Vidjeb mnostvo
veliko, koje nitko ne mogaSe pribrojiti (otkr. 7.
9). A. Gucetid roz. jez. 251, Po6e Isus govoriti
mnoztvu od Ivaua. I. Bandulavic 2b.
b) u plur. Ali mnostva nabunena bjehu
gorom, kud su tekli .... strasna dubja mnoz
posjekli. I. Gundulid 340. Caru junake odhranene
rada od svijeta svaka strana, vojske mu od svud
nebrojeue dazde i mnostva oruzana. 450. Tada
se mnostva povrati§e, jer zlu vo}u izpunise. S.
Margiti6 isp. 169. Kad mlostva nava}ivahu na
Isusa, da slisaju rifi Bozju (iz lat. cum turbae
irruerent in Jesum, ut audirent verbum Dei).
P. Lastri6 ned. 279. Kada pisaoc bjese utazio
i ukrotio mnoztva (iz lat. cum sedasset scriba
turbas. act. ap. 19, 35). J. Matovi6 83. Kad se
mnostva obracaju na viru. M. Dobretic 25.
c. mnostvo s gen. partitivnim.
a) u plur.
aa) u gen. stoje rijeci, koje znace cejnd
i sto se tnisli kao cefad. Primjera se naslo vrlo
mnogo; ovdje ih se uzima samo nekoliko. Luce
{ bo jedinb tvore vo|u gospodbnu pace od mnozb-
I stva bezakonnikb. Sava glasn. 40, 167. Mbnogo
mbnozbstvo sbbravb crbnbcb (iz xiv vijeka). Mou.
I serb. 91. Lezaso mnostvo veliko nemocnika.
I N. Eanina 47a. Vidi mnozastvo djavlov. Korizm.
26a. Gdi se skup}a mnozastvo |udi. Narucn. 25'J.
I Vidih jedno veliko mnozastvo anjel. Transit 178.
Sabra pomalo mnozastvo razbojnikov. §. Ko-
zicid 42b. Cesar i sve poganov mnostvo idolom
posvetilisda dihahu. Starine 1, 218. Vidise mno-
stvo veliko muzi i zen. 4, 115. Skupi se mnostvo
' krstjani k polaci. Arch. slav. phil. 4, 431. U
' ovomu mnoztvu svidokov .... bili su najboli i
najmudriji. P. Eadovcid nac. 149. K nim se kupe
i gotove cestijeh }udih mnostva vela. A. Vita|id
ost. 2. Eanenih ,mnosstvo' mnogo (iz g. 1717).
Glasnik 11, 3, 203. Dodi de . . . . slidedi ga mlostvo
andelah. A. Bacid 503. Da se ne boje nigta
mnostva neznabozacah. A. Kadid korab. 342.
Koje de sliditi neizbrojeno mloztvo svetih mu-
cenikab. D. Eapid 13. Na poklon one sv. trpeze
nastoja,mnoz8tvo' andela. J. Banovac razgov. 41.
Skupi se mnostvo zena, vi§e od i|ade. N. Pali-
kuda 16. Stovahu mnozstvo bogova. J. Matovid
329. Vidi .... veliko mlostvo naucite|a. M. Do-
bretid 521. Mnostvo bezbrojno remeta i kaludera.
I. M. Mattel 6. Ucini zafalu svemu mnoztvu
crkovnaka. I. P. Ludid razg. 115. Imadu jedno
mlostvo podloznikah, koji primaju i obdrzavaju
niove zapovidi. A. Tomikovid gov. 34. Skupi se
k nemu iz Izraija veliko mnostvo |udi i zena i
djece. D. Danicid jezd. 10, 1. — Ovamo se moze
metnuti i primjer, u kojemu pred gen. stoji pri-
jedlog od : Skupi se mnostvo od Zudijov za upi-
tati ga. P. Baksic 3.
hb) u gen. stoje rijeci, koje znace iivo-
tine. Nigdore ne prihojase tud mnozastva radi
gad i zmij (iz glag. rukopisa xv vijeka). Arkiv
9, 92. Mnozastvo pcela uzmu ga. Zborn. (1520) 2a.
Jurve ne mogahu potezati radi mnoztva rib. L.
Terzid 282. Gdi zivot moj obtece bijesnijeb pasa
mnostvo grdo. I. Dordid salt. 65. 6inise Mojsije
i Aron .... izadi toliko mnostvo zabah, da ... .
A. Kadid korab. 66. Ugledase mnostvo ticica
vele lipi. M. Zoricid zrc. 19. i meni jarce pokla
vuk .... kozab jos bradi mnoztvo porazi. M.
Katandid 55. Mnoztvo skakavica i misa pokrilo
bijase pola. I. P. Ludid izkaz. 19.
cc) stvari. Ja slisah jedan glas kako
od mnozastva vod. Korizm. 69a. Pamet utrujena
mnozastvom jistvin zgubja kripost cd molitve.
Narudn. 97a. Drzed duhom u podloztvo zupa i
grada toko mnoztvo. J. Kavanin 165a. Bihu ....
bogati i mogudi imadudi mno§tvo veliko zema|a
i kuda. A. Kadid razg. 260. Trgovac .... uze u
uzajam mlostvo uovacah. A. Kanizlid utoc. 56.
Bio je obicaj .... nakititi mnoztvom razlidnih
knjgab knigaonice. kam. 9. Kako da bi^mlostvo
oraha na zemju istresao. M. A. Ee|kovid'sat. 176.
Sto je nasao .... jedno mlostvo dobrih knigah.
MNO^TVO
872
MNOZ
A. Tomikovic iiv. 261. Pored svega mnostva
slavenskijeh slova pi§u se s krpezom. Vuk odg.
na ut. 26.
dd) stogod bestjelesno i apstraktno.
^ubav pokriva mnosfcvo grijeha (iz lat. caritas
operit multitudinem peccatorum. 1 petr. 4, 8).
N. Eanina 136^. Duh moj pomankava za mnoz-
tvo bolezan mojih. Transit 101. Nijedno mnostvo
vrlijeh sila ue dobi vam srce slavno. G. Pal-
moti6 2, 509. Do vrata ga dopratiSe dajudi mu
mnoStvo hvala 3, 47b Jer se u zakonu krstjan-
skomu vidi veliko mlostvo cudesah. I. Grlicic 4.
Neizbrojno mnostvo pomankanjah nije mi do-
pustilo svaka upaziti. A. Kad6ic xl. Ne zapri-
6uje nam put mloStvo grihab nasih. A. Kanizlic
uto6. 3. Pridobilo ga je mnoztvo i razlikost isti j
propasni misli. I. P. Lucie razg. 58. Smjesa
isarana jos k tome mlostvom tudib rijeci bez
nevoje. Vuk dan. (1826) 102. — Ovamo se moSe !
metnuti i primjer, u kojemu pred gen. stoji pri- j
jedlog od: Cijeca mnostva od neizbrojenijeh gri- |
jeha mojijeb. A. Gu6eti6 roz. jez. 195. j
b) u sing. I
aa) nom. collect. Tu se vskupi veliko
mnoStvo plka za videti 6udo. Mirakuli 121.
S andelom mnostvo vojvodstva nebeskoga (iz
lat. cum angelo multitude militiae coelestis.
luc. 2, 13). N. Eanina 21*. Pridose u Trnovinu
3 mnostvom velicim vojske. Letop. dukj. 3. Cto
ti cu nabrajat puka mnostva vela? H. Lucid 190.
Od le^koga svak (5as skupa od svud mnostvo
voce vrvi. I. Gundulic 411. Ugleda ono mnostvo
puka zudijskoga. M. Jerkovic 45. Lijepe_ ce|adi
u ovoj strani vidi mnostvo neizbrojno. G. Pal-
motid 1, 33. Koje mnostvo puka vrvi za cuti
rijec Bozju! V. M. Gucetic 172. U isto vrime. . . .
dili se iz gornih strana od sivera neizbrojeno
mnostvo naroda slavnoga slovinskoga. A. Kaci6
razg. 19. Porobivsi svu gornu Dalmaciju povrati
se u krajestvo svoje s jednim mnoStvom robja. 34.
Posla s mlostvom svoje vojske Joaba vojvodu.
E. Pavi6 ogl. 266. Ead mlo§tva svojega naroda
prosuse se po krajestvi svuda. Nadod. 10. Kupi
se mnoStvo fie^adi oni dan. Norini 46. Hitao si
strilami u mnozstvo puka. A. Kanizlic kam. 31.
U jutru izide mnostvo zenskina i muskina na
brdo. Vuk nar. pjes. 1, 188. Kad dode pred
kucu, skoci na n mnoStvo svakojake zvjeradi.
Nar. prip. vuk 117.
bb) nom. mater. Da isplsnet se zitnice
mnozbstvomb pSonice. Sava pam. saf. 5. Ja sam
dal toliko mnoiastvo blaga tomu plku. Kolunid
zborn. 29. (Opat) spjuva jedno mnozastvo krvi.
Korizm. 47^. Jedna krinica s velicijem mno-
yastvom zlata i srebra. Zborn. (1520) 2^. Ja sam
pustio veliko mnostvo zlata i srebra. 5"^. Da do-
no.seS mnostvo blaga. G. Palmotid 1, 304. Nije-
(lan bogatac u mno§tvu svoga blaga toliko se
niti slavi niti bvali. V. M. Gucetid 196.
cc) Stogod bestjelesno i apstraktno. Oslo-
bodio si mene po mno6tvu milosrdja imena
tvoga. N. Eanina 173^. Ni obecano toliko mno-
iaatvo dobra. Korizm. 15*. Isus vlije va tu duSu
miioJastvo mnogo milosti. 71'^. Po vnoStvu do-
brt.te tvojo pomiluj me. F. Glavinid svitl. 127.
Kakovo i koliko mnostvo mo2e bit ove slat-
kosti. A. Georgiceo pril. 76. Izagni }ude klete
zarad mnoztva nih krivine. I. Dordid salt. 11.
Nomqj se rasrditi toliko ni mloStvo srdbe tvoje
svrhu naa proliti. B. Pavlovid 26. Umrijede bez
nastave i od mnofitva ludosti svoje lutade. D.
Danidid pr. sol. 5, 28. — Ovamo se mece i pri-
mjer, u kojemu pred genitioom stoji prijedlog
od: Ko da boles ne cuje vece a neizmjernoga
mnostva od boli. I. Dordid uzd. 78.
MNOZINA, MNOZINA, /. mnogo ce}adi. Glas
je -z- neobican, jer ispred nastavka -ina prelazi
g « z ; ispor. druzina, duzina, mnozina, rozina.
Izmedu rjecnika samo u Vukovu (mnozina, mno-
jsina, Menge, multitudo). Primjera ima samo iz
crnogorskoga i hercegovackog govora.
a) mnozina. Mlozini je jade udinio. Pjev.
cm. 314a. Mnozina (t. j. govori) : Micunovic i
zbori i tvori ! P. Petrovid gor. vijen. 15. Mno-
zina de tebe divaniti. Nar. pjes. vuk 5 (1865)
441. Tu pogibe Martinovid Niko, i mlozinu rane
dopadose 8, 134. Tu pogibe Vukidevid Marko, i
mnozinu rane dopadose. 8, 337. Mnozina zele,
da se igra razmetne. V. Vrcevic igre 78.
b) mnozina. Jost se pocese mnozina turciti,
jere ih micase pasa iz Podgorice (iz g. 1707).
Glasnik 17, 315. Ma u zo cas za mnozinu dode.
Nar. pjes. vuk 5 (1865) 54. Mnozini su oci po-
vadili. 5, 386. Sreda bje§e, te se ne vidase, ta
mnozina cahu poginuti. 8, 402. Ovi je covjek
duzan mnozini. Nar. prip. vuk- 218. Mnozina
de redi : Blago onome, ko V. Vrcevid niz 332.
MNOZ, mnozi, /. isto sto mnostvo. Postavjeni
akc. je vzet iz Belina rjecnika, gdje s. v. calca
t somma stoji nom ,mnoox' i gen. ,mn6xi', ito
jamacno znaci: mnoz, mnozi; prema tome je lok.
sing. mn6zi. StuUc ima doduse nom. ,mnox', gen.
,mnoxi', t. j. mnoz, mnozi, ali svjedocanstvo je
Belino preteznije. U rjecnika Mika^inu (mnoz,
mnostvo, multitudo, frequentia, turba, copia), u
Belinu (calca, folia, frotta, moltitudine, somma,
cioe quantita), u Stulicevn (mno2, mnostvo s yia-
znakom, da je iz glag. brevijara), u Sulekovu
zn. naz. (Menge, Vielheit, multitudo) i u Popo-
vicevu (Menge). Najstarije su potvrde iz xv vi-
jeka (vidi medu primjerima). Rijec je mnoz
zenskoga roda, vrlo rijetko muskoga: neizbrojni
mnoz. J. Kavanin 441*, — jedan mnoz. A. Bla-
gojevic khin. 71, — vedi mnoz. J. Matovic 197 ;
u prvoga i trecega od ovijeh pisaca mnoz je i
zenskoga roda (vidi medu primjerima). Za plur.
ove rijeci nije se nasao nijedan primjer.
a. mnoz kao mnostvo pod a (rijetko). Bu-
dudi .... svi }udi jedna potisna i zlocesta mno2
pri nemu (t. j. pri Bogu). P. Eadovdid nac. 144.
Cijed jedne je (t.j. ovce) svu mnoz inu u pustini
ostavio. A. Vitajic ost. 35.
b. mno2 je isto sto ]udstvo, narod, svjetina
(vidi mnostvo pod b). Lavske jame pak ne haja
(t. j. Danilo), gdi ga bise mno2 dovela. D. Ba-
rakovid draga 363. Evo .Tuda .... pride i s Aim
mnoz velika s oruzjem (iz lat. ecce Judas ....
venit et cum eo turba multa cum gladiis. matth.
26, 47). M. Alberti 456. Gdi iz po svijeta mnoX
sagnanu (t. j. turskii vojsku) mad pojadki na tie
obori. I. Gundulid 320. Pode s carom mnoi
tolika, da tonahu cijela poja pod pudinom od
bojnika. 475. Tartanu nad ne dete, neg' mnoz
3ilnu, da izginete. I. Nenadid §amb. 27. Vaj !
koja mnoz zatravjena .... tvoje se dvorbe od-
ridu! I. M. Mattei 336.
c. mnoX s gen. part, (vidi mnostvo pod c).
a) u plur.
aa) u gen. stoje rijeci, koje znace
iejad i Sto se misli kao defad. Vidi, da velika
mnoz judij grede k liemu. Bernardin 52. Ona
mnoz uzasna nedistivih duhov .... izide. Starine
23, 114. Za timi pak ja§e mnoz Turak prez
buke. B. Krnarutic 6'i. Neprijateja negovijeh
mno2 sramotno zatjera (t. j. Bog). A. Gudetid
MNOZ
873
MNOZATI
roz. jez. 192. Skupii jesi zaman toliku mnoz
}udi. Starine 1, 219. Da 6e iz bliza i iz dalece
vernijeh vitez mnoz skupiti (t. j. Osman). I.
Gundulid 358. Neprijateja mnoz nas jaka obtekla
ie 3 svake strane. 408 I posvetice ga sva mnoz
sinov izraelskih. I. Bandulavic 102b. Koji ima
mnoz veliku mladijeh kceri. G-. Palmotid 1, 122.
Silaijeh mnoz jvmaka dobili smo i posjekli 2,
395. ^eua i mladii mnoz prem tuznu tezka sila
k kraju tjera. B. Betera or. 8. Mnoz velika iz-
gublenih k ovima se nadoklada, gorkom sredom
umorenih. J. Kavanin 407a. Vidi jednu mnoz
|udi i zena. P. Macukat 64. Video, u Rim da
usilna Longobarda mnoz navrvi. A. Vitajic ost.
IIH. Sve natjece mnoz zestoka onijeh, koji mrze
na me. I. Dordii salt. 225. Tad nebeskijeh mnoz
dvorana bi zajedno u veseju. A. Boskovideva 26.
I zato mnoz mudrijeh tomafiitelja kaze, da je . . . .
S. Rosa 182*. Povuce veliku mnoz Israeliianah
u robstvo. D. Bogdanid 34. Mnoz Srba tad pri-
bjeze u Hrvatsku. M. Pavlinovic razg. 31. —
Gen. ima pred sobom kasto prijedlog od: Eto
Juda gdi ide iz daleka imajudi s sobom svu
mnoz od sluga. P. Baksic 55. Gdi tolika mnoz
od redovnika pocinu Boga hvaliti. B. Kasic
nasi. 59. Mnoz od mjestan oruzana prijeti nami
poraz hudi. G. Palmotic 1, 56. Stijestila je . . . .
i dovela mnokrat do skoncana mnoz ne malu i
od svetijeh pokornika. B. Zuzeri 54. — Mjesto
gen. uzima se kasto posvojni pridjev. Vsa ona
mnoz demunska (lat. omnis ilia daemonum turba.).
Starine 23, 76. Svaki dan mnoz veda turska ih
podliga. B. Krnarutid 14b.
bb) zivotine. Cim mnoz pasa sa svijeh
kraja kruzi ga (t. j. vepraj okolo i obstira. I.
Gundulic 542. Ucinivsi uhititi veliku mnoz rib.
P. Radovcid ist. 63. — Ovamo pristaju i pri-
mjeri : Od razlicijeh zvijeri ujedno kup}ase se
mnoz velika. I. Gundulic 313. Tve poklone ne
du od krvi ni da vrvi mnoz zivinska na me
otare. I. Dordid salt. 162.
ccj^stvari. Koji igra mnoz pinez veliku
na harte. S. Budinid suma 76. U malo vrimena
mnoz dasak snesose. B. Krnarutid 8b. Jak ptica
... . ka stavja zajedno mnoz grana, kad
sebi smrt sprav|a. S. Gucetic-Bendevisevid 277.
Mnoz kra|evstva, mnoz otoka drzi i casti za pro-
roka i za sveca Mahumeta. I. Gundulid 477.
Priko morske on pucine mnoz vodijase brzijeh
drijeva. G. Palmotid 1, 4. Ruko moja, pero ustavi,
kad mnoz pera nega slavi. J. Kavanin 325b.
Mnoz znoja tvoga krvavoga .... dostoj se . . . .
pokloniti i prikazati Bogu. L. Terzid 33. Voli
.... zlato i drazijeh mnoz kamena. I. Dordid
salt. 55. Zamitise one vojnike davsi im mnoz
pineza. S. Rosa 168*. Kojijema bi dana mnoz
jezbina. J. Matovid 489. Mnoz dinara .... dijelit
demo. Zgode 7. Mnoz kniga navodi stioce, da
se . . . . na mnogo predmeta navrate. M. Pavli-
novid rad. 148. Vidis gore i doje prosutu mnoz
lijepijeh kuda. S. ^ubisa prip. 2. Niz jezero vozi
se mno2 ladica i cuneva. pric. 129.
(Id) stogod bestjelesno i apstraktno. Ako
mnis, da ne d mnoz tuga zlih patiti. D. Ranina
13la. Koji po mnozi pomilovanja tvojih grihe
od pokornika dvizes. B. Kasid rit. 118. Custe li
cestitijeh mnoz sreda? G. Palmotid 1, 85. Sva
zgrdena mnoz toliku kaze Ijeta, da bi reko, da
je rodena u podetak joste od svijeta. 2, 60. Vazda
ti se u tebi mno2 probudi tastijeh ridi. 2,. 107.
Smudena sam i veoma Salosna .... cijeda tolike
mnozi zloba. V. Andrijasevid put 25. Mnoz ve-
lika grijeha joj se oprostila. G. V. Bunid 24.
Stvorac od nebesa tvorija§e mnoz cudesa. N. Marfii
33. Ko bi izreko .... svu mno2 razloga ? A. Kalid
prop. 359. Pribivajudi u nas . . . . neizbrojna
mnoz naglosti bezrednih. A. d. Bella razg. 180.
— Ovamo pristaju i primjeri: Recena se mnoz
od recenijeh prostenja dvojeno umnaza A. Gu-
cetid roz. jez. 319. Okp ove se rijeke vrti sved
od sjena mnoz i sila. G. Palmotid 2, 458.
h) u sing.
aa) nom. collect. Bjehu gorom ....
strasna dubja mnoz posjekli. I. Gundulid 340.
Sva mnoz puka bise moledi vanka. I. Bandu-
lavid 209a. Nas do plavi zdruzi nase mnoz go-
spode slavna grada. P. Kanavelid 141. Ucini, da
uhiti mnoz ribe. 8. Rosa 61*. Imadu zupnici....
ufiiti jednu mnoz priprcste i neumitne deladi.
I. L. Garanin 12. Imahu .... mnoz ribe. I. Dordid
ben. 185. Mnoz velika priprosne ('sic.') fipjadi....
Isukrsta slidi. A. d. Bella razg. 116. Ceka na
po|ani okupjena mnoz naroda. S. ^ubisa prip.
261. — Ovamo se mecu i primjeri: Cesto krat
od ove mnozi od djece okruzen pocinase pripo-
vijedati. B. Kasid fran. 108. Razmisjajudi ....
malu mnoz od klera gradskoga. M. Bjankovid 122.
bb) nom. mater. Kolika mnoz vode i
vina ima biti. J. Matovid 197.
€c) stogod apstraktno. Velika mnoz
negove tej sile. M. Drzid 419. Neka Bozjim smi-
lovanjem mnoz se opactva svega smrsi. J. Ka-
vanin 63b. — Ovamo pristaju i primjeri: Mnoz
od svetosti branit te ima. J. Kavanin 317b. Grdi
velika mnoz vidi se od razkosja i naprava. G.
V. Bunid 17.
MNOZA, /. mnostvo, mnozina. Samo u jednoga
pisca. Umislivajud se mno2a one ce)adi, da on
mogase biti Hrist. S. Rosa 45b. Mnoza ce|adi
iskahu ga. Ta mnoza cejadi .... nastojase ga
zadrzati. 61*.
MNOZAD, /. mnostvo, mnozina. Samo u Stu-
licevu rjeeniku (multitudo, plebs s naznakom,
da je iz glag. brevijara). — Nepouzdano.
MNOZAN, mnozna, adj. numerosus. Taj puk
. . . . bi toko mnozan, da nitkore sbrojit nega ne
bi mozan. M. Marulid 22. Zene tvoje plod
obrane kao n I loze muozan bide. I. Akvilini 85.
Mnozan, mnogobrojan, jak, snazan: oni su slozni,
kripostni, mnozni. D JDalmaciji (oko Sina). J.
Grupkovid. Mnozni brojnici kao gramat. izraz
za lat. multiplicativa (numeralia), nem. verviel-
faltigende Zahlworter (to sji ,hrojnici': jedno-
struk, dvostruk i t. d.). B. Sulek rjecn. zn. naz.
— Adv. mnozno, t.j. u mnozini, u velikom broju.
Ka vas je odluka tac mnozno skupila? I. T.
Mrnavid osm. 114. Pokle smo ovako mnozno sa-
kup|eni. 138.
MNOZANE, n. nom. verb, od mnozati. Samo
u primjeru: Napredkujemo u mnozanju i raste-
nju duhovnomu. S. Budinid suma 124.
MNOZASTVIJE, n. isto sto mnozastvo (vidi
tamo). Samo u primjeru : Pohva|enjem mnoza-
stvija luckoga. §. Budinid suma 210.
MNOZASTVO, n. vidi mnostvo.
MNOZATI, mnozam, impf. isto sto mnoziti,
mnoziti se. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu
(mnozati, mnoziti s naznakom, da je iz glag.
brevijara).
a) isto sto mnoziti (prelazno). Odgovara sin
svomu ocu umijeno ovo : pokaranje kripost
mnoza. M. Marulid 282. Da ispovidnik ....
moze .... pomagati, hraniti i mnozaci din do-
broga dilovanja. S. Budinid ispr. 26. Kqja sv§-
MNOZBA
874
MNOZITI
docastva nam o6ito potvrduju i mnozaju ovu
veru. suma 150. Da ne skidaS mladifiice plodne,
vec sibice drvetu nezgodne, koje Hide mlozaju
i graue. J. S. Rejkovic 84.
b) isto sto mnoziti se. Kad prisise koza,
kada lica blide, kada slabost mnoza, a snaga
otide. P. Hektorovi6 67. Prosimo, da nam vazda
mnozaje i raste vse ono. S. Budinid suma 35.
Zlo se sira, krjepost mali, stete mnozaju. J.
Kavanin 53a. _' Qvamo hi mogao ici i primjer :
Nemoj dubsti ogan ostarjem od noza, cagod se
stavi na n, skoncaje, ne mnoza. P. Hektorovid 32.
MNOZBA, /. raiun, kad se koji broj mnozi,
mnuzidba. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao
matematicki izraz za lat. multiplicatio, nem.
Multiplication.
MNOZENIK, m. broj, koji se ima mnoziti
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao matem.
izraz za lat. multiplicandus, nem. Multiplicand.
MNOZENE, n. nom. verb, od mnoziti i mno-
ziti se. U rjecniku Bjelostjencevu (vnozene,
multiplicatio), u Jambresicevu (vnozene, multi-
plicatio), u Stulicevu (multiplicatio) i u Vukovu
(das Vermehren, Haufen, incrementum). Na po-
bojsanje, poprav^enje i mnozenje sluzab svetih
(iz XV vijeka). Mon. croat. 149.
MNOZICA, /. mnostvo, mnozina. I buduci se
velika mnozica skupila ota vsih gradov. Postila
(1562) 29. I vidi, da velika mnozica }udi k nemu
grede. 48. Velika mnozica pojdo za nim (^nar.
H, 7). Ant. Dalm. test. 1, 52*. Zapriso veliku mno-
zicu rib (luk. 5, 6). 1, 88^. Jere grdo jest zenam
lueju mnozicu govoriti (prodikati). Ant. Dalm.
ap. 43. Nib konici napiraju z veliku mnozicu iz
daleka. Proroci 291.
MNOEICE, adv. mnogo puta. Samo u Stuli-
cevu rjecniku (multoties, saepe, frequenter s na-
znakom, da je iz glag. brevijara). — Nepouzdano.
MNOZIDBA, (s takvijem se akc. govori), f.
racun, kad se koji broj mnozi. U iSulekovu riecn.
zn. naz. kao matem. izraz za lat. multiplicatio,
ne7n. Multiplication.
MNOZIJA (bice takav akc), f. mnostvo, mno-
zina. U rjecniku nijednoni. Eto sva mnozija
gradskih janicarov. I. T. Mrnavic osm. 34. Strab
mnoziju vlada i mnoziju hini. 35. Bog gleda vedma
misao i odluku nego mnoziju djela. M. Radnid
325lJ. Vidimo mnoziju od liih ziviti opako. 331l>.
Ki mnoziju od pogai:a pod cesarskim razbi Be-
6em. J. Kavanin 264a. Tko li de uzmod razbrojiti
neizbrojriu nih (t. j. zvijezda) ranoiiju? 467l>.
Da 3U niki sveti tako krstili u mnoJiji puka.
A. Kaddid 124. A ona mnozija nepravedna videdi
Pilata .... obveselise se. M. LekuSid 77. Tolika
mnoiij'a pfienice bi§e u faraunovim ambarim.
A. Kadid korab. 43. Upali jednu mnoziju veliku
kuda turskih. 493. Nije snaga u mnoXiji driiga.
Oavetn. 2, 93. Nije ga do mno^ije znana u glavi,
nego do ci|a. M. Pavlinovid rad. 144. MnoSija
narastaja, koja se gubi u magli vise hijada go-
dina, minu pred nami. 162. Povedi mi mloiiju
konika. Hrv. nar. pjea. 8, 476. Podigni mi mlo-
iiju vojnika. 4, 561.
MNO^ILAC, mnoiiioca, m. broj, kojim se druyi
mnuii. Samo u Sulekovu rjedn. zn. naz. za lat.
rnultiplicator.
MNOZILO, n. organ za mnoieiie. Samo u Su-
lekoru rjedn. zn. naz. kao zool. i bot. izraz za
lat. orgauam multiplicativum, nem. Vermehrunga-
organ, tal. organo moltiplicante.
MNOZINA, /. isto sto mnostvo, mnoz. Akc. se
mijena u vok. sing, mnozino i u gen. pi. mno-
zina. U rjecniku Bjelostjencevu (vnozina, multi-
tude, crebritas, numerositas — ), u Jambresicevu
(vnozina, multitudo), u Stulicevu (mnozina, mlo-
zina, mnostvo) i u Vukovu (Menge, multitudo
als Gegensatz von malina). Najstarija je potvrda
iz svrsetka xvi vijeka (vidi zadni primjer pod
c, b).
a. mnozina kao mnostvo pod a, upotreb}eno
apsolutno, t. j. ne veli se, cega mnozina. Mno-
zina je sili i srida ne mala .... turskoj poma-
gala. P. Vitezovic odil. 40. Da se ne bi zastidio
dodi k sopri med druzinu, razgovorit svu mno-
zinu. V. Dosen 165*. Bo}a je slozna inokostina
nego neslozna mnozina. Nar. posl. vuk 21. Ne
idi za mnozinom na zlo i ne govori na sudu
povodedi se za vedim brojem, da se izvrne pravda.
D. Danicid 2 mojs. 23, 2. Gospodu ne smeta iz-
baviti s mnozinom iii s malinom. 1 sam. 14, 6.
Da ne vodis mnozinu, do tri druga najvise. S.
!^ubisa prip. 152. — Ovamo ide i rijec mnozina
kao gramat. izraz za lat. pluralis, kako ju je
prvi poceo upotrcb}avati Danicic u svojim gra-
mat. djelima.
b. mnozina znaci isto sto judstvo, narod,
vojska. Mudar Janko .... kad (s) mnozinom na n
nabripi i vrijednu mu glavu odcipi. J. Kavanin
84b. Med mlozinom mimo prolazedi nikoji mla-
dinci .... smejudi se joj namigavali. A. Blago-
jevid khin. 40. „A gdje dete s torn babom?"
upita kaluder. A mnozina mu odgovori; „Da
zlu dusu sunovratimo u bezdanu". S. ^^ubisa
prip. 203. — Ovamo ide i primjer, u kojemu
mnozina stoji u plur. Cesarske vnozine onde su
sve spravne. Jacke 200.
c. mnozina s gen. part.
a) u plur. Ne glej na vnozinu grihov
mojih. F. Glavinid svitl. 127. Doleti rac i gusak
nezbrojna vnozina, da su se vidile kakti oblaki.
p. Vitezovid kron. 170. Na cupriji vidi se mno-
zina covika (covika poradi sroka mjesto Judi!)
A. Knezovic 276. Vas je malina .... a nih je
mnozina. J. Rajid boj 102. Pri ovolikoj mnozini
pjesama . . . . za sad se drukcije nije moglo uci-
niti. Vuk nar. pjes. 1, xin. Ne vodi mi mlozine
svatova. Nar. pjes. vuk 3, 229. Ni tu je malo,
zlotvora mlozina. B. Radicevid (1880) 243. Za-
sto si nam dao u nas}edstvo jedan dio, kad je
nas mnozina? D. Danicic is. nav. 17, 14.
b) u sing. Veliku vnozinu zlata iznesose.
P. Vitezovid kron. 55. Dusa, koja se skrusi svrhu
mlozine zla. E. Pavid ogl. 394. Tako satr ovu
mlozinu vojske Antiohove, 446. Hrabro se branio,
premda je mlozini turske vojske najposle morao
ustupiti. Vuk dan. 4, 17. — Ovamo se mece i
primjer, u kojemu pred gen. stoji prijedlog od;
Koju mnozinu od ploda Ivan vidje . . . . i rede.
A. Gudetid roz. jez. 251.
d. u mnozini kao adv. isto sto mnogo. Samo
u primjeru: Ovu ujatastu ripu u mloXini sjeju.
I. Jablanci 166.
MNOZII^A, /. isto sto mnozina. Samo u pri-
mjeru: JSto mlozina teku i sve na jedno sipju.
V. BogiSic zborn. 320. Da nije stamparska po-
grjeika (t. j. -n- mjesto -n-), kojih u onoj knizi
dosta ima ?
MNO^ITE^j, m. broj, kojim se drugi koji
mnozi. Samo u Popovicevu rjeiniku (Multipli-
cator).
MNOZITI, mn6Jim, impf. multiplicare. U rje6-
niku Bjelostjencevu (samo vnozen, multiplicatus),
MNOZIVATI
875
MOBENIK
tt Jambresicevu (vnozim, multiplico), u Voltigi-
jinu (mnoziti, moltifilicare, acrescere, vermehren,
vervielfaltigen), ii Stulicevu (mnoziti, multipli-
care, augere, — mnoziti se, multiplicari, abun-
dare s naznakom za ovo dritgo, da je iz glag.
brevijara), u Vitkovii (mnoziti, vermehren, augeo,
— mnoziti se, sich vermehren, augeor, succresco)
i u Danicicevu (mnoziti, multiplicare s potvr-
dama iz xiii — xv vijekaj.
a. mnoziti (bez rijecce se) znact : ciniti, da
cega hude mnogo Hi da ga bude vise.
u) uopce. Pocbsti i sanove mbnozahu jemu.
Stefan pam. saf. 3, Hoteje .... krasiti i mnoziti
svaku (grijeskom : vb svaku) pravu i vse srcanu
prejazanb (iz pocetka xv vijeka). Mon. serb. 260.
]^ubav ne zdravi, nu mnozi boljezan. S. Mencetic
14. Da ispovide svoje grihe . . . . ne ogovarajuci
se ni potvarajuci drugoga ni mnozeci beside
zalihe. I. T. Mrnavic istum. 136. Onim muke
va}a podnositi, crkvu svetu koji ce mloziti.
Nadod. 66. Jer i ona {t. j. kobila) vozi i vrst
svoju u zdribadma mlozi. J. S. Re|kovic 233.
Kao sto vam se Gospod radovao dobro vam 6i-
neci i mnozeci vas. D. Danicic 5 mojs. 28, 63.
Mnoziste na me rijeci svoje. jezek. 35, 13.
b) mnoziti u inatematici, t.j. ciniti koji broj
vecim uzimajuci ga onoliko puta, koliko iznosi
drugi koji broj. U Sulekovu rjecn. zn. naz.
(multiplicare, multiplizieren) i u Popovicevu
(multiplizieren).
b. mnoziti se o onome, cega biva mnogo Hi
ga biva vise. Pravoslavija vera vbzrastajetb i
mnozit se. Domentijanb 126. Po ki nacin veksa
i lipsa sv. sluzba g. Boga i b. d. Marije . . . . za
sve hristjane zive i mrtve mnozila se bi (iz xv
vijeka). Mon. croat. 141. Itastite i mnozite se i
naplnite zem|u. Narucn. 60t>. Vsaki dan mu se
iskusenije mnozase i restise. Mirakuli 186. Za-
loga ubij, da se zlo ne mnozi, da skrati. Sta-
rine 3, 328. I izgledom svojim vuce, nek se
drugi lezat uce, da se lino jato (t. j. cejadi)
mnozi. V. Dosen 2l6t». Zato drzi krave, ovce,
koze ; poslidne nek vrlo se ne mloze. J. S. Ee|-
kovio 31. Trazim ploda, koji se mnozi na korist
vasu. Vuk filib. 4, 17. S pocetkom vlade Milosa
Obrenovida podelo su se skole u zem}i opet
mnoziti i podizati. Vuk rjecn. s. v. skola. Ea-
dajte se i mnozite se i napunite vodu po mo-
rima, i ptice neka se mnoze na zem|i. D. Da-
nicic 1 mojs. 1, 22. Ovce nase nek se mnoze na
tisuce. psal. 144, 13. Negove su se tvornice
mnozile, obrt se usavrsivao. M. Pavlinovic
rad. 38.
MNOZIVATI, mnozujem, impf. isto sto mno-
ziti. Samo It Bjelostjencevu rjecniku (vnozujem,
multiplico). — Nepouzdano.
MNOZJE, n. mnostvo, mnozina. Samo u pri-
mjeru: Eazgleda mnozje greha svojih. S. Budi-
ni6 suma 176.
MNOZNOST, /. Samo u jednom rukopisu iz
prve polovine xix vijeka kao ime viestici. Sta-
rine 10, 283.
MIsTA, m. Samo u Danicicevu rjecniku kao ime
vlahu iz isprave xiv vijska: Bratoslavb Mbna.
U danasnem jeziku mozda bi bilo Mana.
MNANE, n. isto sto mnijene. Ovakovomu
krivomu fratarskomu mnanju .... Isus mnogo
krat suprot stoji. Postila (1562) 100. Ovo krivo
mnanje i nerazum ovoga doktura Isus ovdi
kara. 132. Va ovom mnanju od svetih sveti
Paval takoje govori, 231. U tijem primjerima
joise -na-, koje u staroj glagoliei sluzi takoder
za -na-. Ovamo ce ici i primjeri, u kojima stoji
-na- mozda grijeskom mjesto -lia-. Vsaki budi v
svojem mnanju stanovit. A. Dalmatin apost. 18.
Va torn izkladanju i mnanju jest vas svit jednak.
Proroci 212.
MNATI, mnam, impf. isto sto mniti. Samo u
primjerima : Da to isto pri tom za boje se ne
prime, nego na najneprijaznivije mnano (stamp.
,mnano'), drzano i izlozeno bude. Postila (1562) v
(u posvetij. Mi smo mnali (,mnyaly'), da je do
se dobe povrnena (iz xvi vijeka). Mon. croat.
287. Ja sam mnao, da si junak bo^i. Pjev.
crn. 238b.
MNAVANE; n. nom. verb, od mnavati. Samo
u Vukovu rjecniku (das Meinen, opinatio).
MNAVATI, mnavam, impf. isto sto mnati,
mniti. Izmedu rjecnika samo u Vukovu (meinen,
opinor) s primjerom iz nar. pjesme: Ja sam
mnava', da si, care, mudar; pjesma, iz koje je
taj stih, stampana je u 6. knizi nar. pjesama
Vukovih (1899) pod br. 31; ali receni stih u noj
glasi: Ja sam mniva, da si, care, mudar. 161.
Ovamo idu primjeri: Svak mnavase, da Marko
spavase. Pjev. crn. 221^. Ja sam mnava, jesu na
junaka (t. j. pera). 225*1.
MNE, dat. sing, zamjenice 1. lica. Vidi kod
ja. Tamo navedenim primjerima moze se dodati
jos oblik mne iz Dec. hris. 3. 14.
MNIVATI, mnivam, impf. vidi kod mnavati;
ispor. i mnivati.
MOAB, m. biblicko ime. Starija rodi Moaba.
M. Maruli6 70. Koji bludovase s kderama Moaba
u pustini. J. Matovic 390.
M0ABI6aNIN, m. covjek iz naroda moapskoga.
Prorokujuci rasutak Mohabicana rece. M. Rad-
nic 16la.
MOABIT, m. isto sto Moabicanin. Kako Edo-
miti i Moabiti cine. Proroci 228. Moabiti su
meni u scini. A. Vita^c istum. 178*.
MOABITA, m. isto sto Moabit. Da su se ne-
znabozci Moabite nemu klanali. M. A. Eejkovic
sat. 14.
MOABITER, m. isto sto Moabit (prema nem.).
Tih Bernardov i Moabiterov .... jest sebi Bog
vnogo ohranil. Proroci 228.
MOABITKIlirA, /. zena iz naroda moapskoga.
Dovedavsi im zena Moabitkina privari s nima
puok Bozji. M. Eadnid 120^.
MOB A, /. vidi molba.
MOBAR, mobara, m. onaj, koji radi na mobi.
Izmedu rjecnika samo u Vukovu (der auf der
moba arbeitet, operis adjutor gratuitus). Mobari
dosavsi s rada u vece kudi domadinovoj pose-
daju svi Tada domadin iznese zapa^enu svecu
vostanicu .... okadi sve mobare tamnanom. M.
D. Milicevid ziv. srb.'- 140.
MOBAEICA, /. zensko, koje radi na mobi. U
Vukovu rjecniku (Arbeiterin auf der moba, ad-
jutrix gratuita s primjerom iz nar. pjes. vuk 1,
568: Mobarice, moje drugarice, udrite ga kolom
i dilcikom).
MOBARKA, /. isto sto mobarica. Kod devo-
jacke kude mobarke rezu boscaluke. J. Peli-
vanovid jav. (1880) 623.
MOBARSKI, adj. posses, od moba. Satno u
Vukovu rjecniku. Najvise idu ua mobu te zanu
.... zato se zetelacke pjesme zovu i mobarske
pjesme. s. v. moba.
MOBENIK (bice takav akc), m. isto Sto mobar.
Z. Radonid.
MOBIL
MOCAR^^IV
MOBIL, adj. koji se pokrece, pokretan. Iz lat.
mobilis Hi iz tal. mobile. Ima se naplatiti sva-
kim mobilim ili digucim blagom. Statutkast. 198.
Zave2nju6i i obligivajuci V3a svoja dobra sta-
bila i mobila (iz xvi vijeka). Mon. croat. 281.
Da se slobodno mogu zavezati sfa dobra od
duznika mobila i stabila. B. Kasid zrc. 81.
MOBINA (bice takav akc), f. isto sto moba,
t. j. kad }udi rade kakav posao kome s dohre
vole, bez place, samo za jelo i pice. Samo u
primjeru : Na janockom poju §irokome, na nem
klota rodila psenica, a zene je banova mobina.
Nar. pjes. horm. 2, 248. — Neobicno se razvilo
znacene: Mobine ili nive na fiitlucima, koje
mora kmet obradivati (u Hercegovini). Etuogr.
zborn. 12, 42.
MOBITI, mobim, impf. kupiti mobu (t. j.
}ude, da rade kakav posao s dobre vo]e, bez
place, samo za jelo i pice). Samo u Vukovu
rjecniku s navedenijem znadenem.
MOB^jENE, n. nom. verb, od mobiti. Sa^no u
Vukovu rjecniku.
MOBNICE (bice va]ada) n. nekakvo mjesno
ime. Mobbnice. S. Novakovic pom. 139.
MOBNACI, m. pi. nekakvo mjesno ime. Mobb-
naci. S. Novakovi6 pom. 139.
MOC, m. mladi mornar. Iz tal. mozzo. Govori
se na Rabti. M. Kusar rad jug. ak. 118, 23.
MOCIC (jamacno je takav akc), m. prezime
u nase vrijeme izvedeno od imena Moco. Sem.
mitr. (1900) 349. Drz. kalend. (1905) 299.
MOCIKA (bice takav akc), m. prezime, upravo
ime isto, koje i Moco. Sem. mitr. (1878) 90.
MOCIR, m. Hi MOCIRA, f.? rijec tamna zna-
cena. Samo u primjeru. Ni za stablo haje, ko
silom provali, nego jos prodira i prike mocire i
zem}e razpira (govori se o kamenu, koji s vrhn
brda naglo pada). I. T. Mrnavi6 osm. 64.
MOCIRE, /. pi. zaselak u Bosni u okruzju
travnickom. Popis zit. bos. i here. 641. — Po-
stane tamno.
MOCKANE, n. nom. verb, od mockati. Samo
u Stulicevu rjedniku (illecebrae .... blanditiae),
Sasma neponzdano.
MOCKATI, mockam, impf. mamiti. vabiti.
Samo u Stulicevu rjecniku (allicere, iiip.<5care,
invitare s naznakom, da se nalazi u F. Lastrica,
ali u gradi za ovaj rjeinik sabranoj nije se iz
toga pisca nasao tii jedan primjer). — Tamno i
sasma nepouzdano.
MOCKAV, adj. koji mami, vabi. Samo u Stu-
licevu rjecniku (illecebrosus). — Sasma nepo-
uzdano.
MOCO, m. ime od mila mjesto Mojsije. Po-
kojni nezaboravjeni prijatej moj Moco Dordi-
jevi6. Vuk nar. pjes. 4, viii.
MOCONA, /. zaselak u Bosni u okruiju bano-
luikom. Popis 2it. bos. i here. 641.
1 MOCA, /.
ti) mokrina, vlaga. Mo6a je vlaga iza vo
like kiso: Okrenut te bura na ovaku mo6u, i>i\.
onda zio. M. Pavlinovid. M66a, vlaga (na Rabu).
M. Kusar rad jug. ak. 118, 52. Po kamenu, po
Ejdih.... kadi je hlad i mo6a (na Krku). Zbor.'i.
za nar. iiv. 5, 52. M66a, mokrina (u Crnoj
Gort). L. Zore pa|etk. 170, 212.
b) mokro, kisovito vrijeme. M66a, tempestas
pluvia. D. Nemanic (1884) 23. M66a, mokro vri-
jeme: Nije dobro. sto je ova velika mo6a (u
Dolini na Savi). S. Ivsic. Moca, Regenzeit,
tempo piovoso. B. Sulek rjecn. zn. naz.
c) mokro, vlazno mjesto (u Makarskoj u
Dalm.). M. Pavlinovic.
cl) m6ca je komad hjeba umocen u sto, na
pr. u corbu. D rjecniku Vukovu (eingeweichtes
Stiick Brod, panis maceratus).
2 MOCA, /. geogr. ime. a) nekakvo mjesto
(mozda sumaj na Krku. V MoSi. Statut vrb. 159.
— b) ime potoku u Poficima (u Dalm.) Zboru. za
nar. ziv. 8, 197. — c) nekakvo zem^iste u Po^i-
cima (u Dalm.) Zborn. 8, 201.
MOCALINA, /. zemla puna vlage. Samo u
Vukovu rjecniku, gdje se kaze, da je isto sto
pistalina i da se govori u Crnoj Gori.
MOCALI, /. pi. zem^iste u Crnoj Gori. Etnogr.
zborn. 12, 476.
MOCAN, mocna, adj. mokar, vlazan. Proto-
litje jest teplo, leto susno, podzimak mocan. F.
Glavinic cvit 63b. Govori se i na Rijeei, na pr.
mocno leto. F. Pilepic. — Nije sigurno, ide li
ovamo primjer: Kad u suvo mocno aims mecu.
J. S. Re|kovic 217; pt'sano je mo6'no (,mocs'no'),
gdje apostrof po svoj prilici znaci, da je stiha
radi izostavjeno e (t. j. mjesto moceno).
MOCAN, M66ana (s takvijem se akc. govori),
m. prezime. Imenik (1906) 77. 126. Bice grijes-
kom Mocan {sa -c- mjesto -c-). 336.
M0CANCeVI6, m prezime izvedeno od Mo-
6anac (t. j. covjek iz kakove Moce), kojemu nema
potvrde. D. Avramovid 208.
MOCANE, n. nom. verb, od mo6ati, Samo u
Vukovu rjecniku.
MOCAO, Mocala, m. ime rijeei, Samo u Vu-
kovu rjecniku (voda u Baosicima, Name eines
Flusses, nomen fluvii).
1. MOCAR, /. mokro, mocarno vrijeme. Akc.
je u gen. sing, mocari, u lok. mocari. Samo u
Vukovu rjecniku (die Nasse vom Regen, udor).
— Ispor. 1 moca pod b, mocarina, mocina.
2. MOCaR, nekakvo zemfiste kod Osijeka za-
bi}ezeno pud kraj xvii vijeka. Ab oriente de-
sertus pagus Mochar .... A meridie desertus
pagus Mochary. T. Smiciklas spom. 59. iVe ra-
zabira se, je li ovo ime sing, ili plur., je li masc.
ili fern.
MOCARAC, Mocarca, ni. prezime covjeku pro-
zvanome po zemjisiu, koje se zove Mo6ar. T.
Smifiiklas spom. 49 (,Mocharecz').
MOCARaN, mocarna, adj. mokar, vlazan.
Izmedu rjecnika samo u Vukovu (mofiaran, n. p.
vrijeme, nass, udus a pluviis). Vinograd, gdi
sunce ne obasjava, ne moze dobar biti ni roditi,
takojer u bari i gdi je mo6arno; jere ni u
mofiarnu vinograd ne mo^e biti. M. Divkovi6
bes. 209.
M06aRI, vidi 2 Mocar.
MOCARINA, /. mocarno vrijeme. Samo u
Vukovu rjeiniku (s navedenijem znaienem). —
Ispor. 1 mo6ar.
MOCaR^INA, /. 7nokrina, vlaga. Samo u
rjeiniku Mika(inu (.mocjarglina', mokrost) i u
Stulicevu (humiditas s naznakom, da je iz Mi-
kajina rjein.).
M06aR^IV, adj. mokar, vlaian. Samo u
rjeiniku Mika\inu (uliginosas) i u Stulicevu
(humidus, uliginosus s naznakom, da je iz Mi-
kalina rjecn.).
M0CAEN08T
MOCIONICA
MOCAENOST, /. vlaga. Sanio u primjeru:
Dokle na ovomu svitu zivemo, zivot mu6an i
puln boli zivemo, u bidah i pecalah, jerebo
2ivot nam mocarnost nadima, trud skonBava,
beteg susi. F. Vranfiic ziv. 20.
MOCATI, m66am, iinpf. mokriti, vodu pustati.
U rjecniku Vukovu (s navedenijem znacenem).
M66ati, mokriti, harnen. U Leskovcu (u Srbiji).
M. Durovi6.
MOCAVAN, mofiavna, adj. mokar, vlazan.
Govori se na Babu (s akc. m66avan). M. Kusar
rad jug. ak. 118, 52.
MOCE, /. pi. topogr. ime. a) saselak u Dal-
maciji u kotaru makarskom. A. Masek 88. —
b) nekakvo zemjiste u Po}icitna (u Dalm.J. Zborn.
za nar. 2iv. 8, 200 (gdje je zabi(ezen akc. M66e,
alt na str. 201 je Moce).
MOCENICA, /. isto sto mncionica. U Iveko-
vicevu rjecniku s naznakom, da se govori u
Baniji (u Hrv.J.
MOCENE, n. nam. verb, od mociti. U rjec-
niku Belinu (1' intingere), u Stulicevu (mador,
aspersio s naznakom, da je iz ruskoga rjecn.) i
u Vukovu (mocene, kvasene).
MOCEVIC, m. selo u Bosni u okruzju tuzlan-
skom. Popis zit. bos. i here. 641.
MOCEV161, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 641.
MOCICA, /. dem. od motka. Izmedu rje6nika
samo u Vukovu. Na sredi toga guvna pobiju se
u zem|u fietiri mocice. M. D. Mili6evic let.
vec. 266. Pod tavanom poredane su poloske mo-
6ice za susene mesa. ziv. srb.^ 6. Govori se i u
Lid (s naznacenijem akc). V. Arsenijevic.
MOCICE, /. pi. nekakva voda u Po\icima (u
Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 197.
MOCIC, m. mjesto motcic, ono, sto je na motki.
Mo6ic zove se ona preda, sto je sa raska dvije
2ene skinu, jedna s desne policice, a druga s li-
jeve, pa je rastegnu i prekrste, pustaju u dvoje,
uvrnu i prebace proko motke. (Slavonija). Mocid
ima obifino 5, 6 pasama. J. Belovic-Bern. 192.
MOClCI, m. pi. selo u Dalmaciji u kotaru
dubrovackom. A. Masek 88.
MOCILA, n. pi. topogr. ime. aj neko mjesto
u staroj srpskoj drzavi zabi^ezeno u ispravi xiii
vijeka. Otb Cvetojevine u Mocila, otb Mocilb
pravo u Gradcb. ^. Stojanovic hris. 9. Ovamo
ide i primjer: U Mo6ila. S 'etostef. hris. 18.
Dec. hris. 42. Monum. serb. 95. (odavde uslo u
Danicicev rjecnik s. v. mofiilo). — • b) selo u
Hrvatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Kazdje}.
hrv. i slav. 163. Akc. M6cila. Mocila zabi^ezio
V. Arsenijevid. — Nekim topogr. imenima ne
moze se iz onoga, kako su zabijezena, razabrati
broj i rod, t. j. jesu li f. plur. Hi n. sing. ; ali
je sva prilika, da su n. pi. kao i imena do sad
navedena. a) Gorna i Dona Mocila, dva sela
u Bosni u okruzju banoluckom, — Mocila su i
cetiri zaseoka u Bosni u razUcnijem okruzjima.
Popis zit. bos. i here. 641. — bj Mo6ila, selo u
Crnoj Gori. Glasnik 40, 21. — c) neko zemjiste
u Srbiji u okrugu jagodinskom. Glasnik 61, 133.
— d) zemjiste u Turskoj Hrvatskoj, — u Pu^i-
cima (u Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 6, 54 i 8,
200. — e) izvor u Bosni u okruzju sarajevskom,
— izvor u Srbiji u okrugu rudnickom. Etnogr.
zborn. 2, 658 i 4, 136.
MOClLAE, m. covjek iz sela Mocila (u Hrv.).
v. Arsenijevid.
M06ILAEAC, Mo6ildrca, w». isto sto Mocilar,
V. Arsenijevid.
MOClLAEKA, /. zena iz sela Mocila (u Hrv.)
V. Arsenijevid.
MOCILAESKI, adj. sto pripada selu Mocilima
(u Hrv.). V. Arsenijevid.
MOCILE. /. pi. a) selo u Hrvatskoj u zupa-
niji modrusko-rijeikoj. EazdjeJ. hrv. i slav. Ib3.
— b) nekakvo zemjiste u Srbiji u okrugu bio-
gradskom. Livada u Mocilama. Sr. nov. 1872, 693.
MOClLIC, m. prezime u Hrv. zabijezeno xvr
vijeka (,Mochylych'), E. Lopasid urb. 107. 121.
MOCILNICA, /. ime potoku u Hrv. zabijezeno
u lat. ispravi iz poietka xiii vijeka. Ad rivum
Mocilniza. I. Tkalcic monum. 1, 13.
MOClLNO, n. mjestance u Slavoniji u zupa-
niji virovitickoj. Eazdje|. hrv. i slav. 78.
MOCILO, n.
a) mjesto u vodi, gdje se moci kudjeja i Ian.
U rjecniku Vukovu (vir, gdje se kiseli kudje|a
i Ian, die tiefere S telle eines Baches, um Flachs
darin zu rosten, locus fluminis ad macerandum
linum). Hoce da plivaju (t. j. grjesnici) po mo-
dilu od ovoga svijeta. S. Margitic fala 263. Eas-
krecio se kao zaba na mocilu. Nar. posl. vuk 270.
Ovamo ce ici i dosta nejasni primjer: Vodom il'
ga (t. j. Ian) skropit lati, to ces cinit, kad le-
dinom lezi, odmah barom il' mocila vezi. J. S.
Eejkovid 253. Mocilo se govori po svoj Hrvat-
skoj u znacenu: mjesto, gdje se konopje mode
ili kisele. F. Hefele. U torn se znacenu govori
i u novopazarskom sangaku. Etnogr. zborn. 4,
2?4. Na mestima, gde se tercijarni bregovi spu-
staju u ravan, i po ravnicama nalaze se izvori
narocite vrste poznati u narodu pod imenom
mocila. Mocila su jaki izvori, toplote kao i
okolni vazduh. Ovi su izvori po mocvaruim kra-
jevima, duboki i blatnavi, u nima se obidno
kiseli konop|a i Ian i legu se pijaviee i druge
barske zivotine (u Srbiji u okrugu vajevskom).
8, 378.
b) ime selu u Crnoj Gori. Etnogr. zborn.
8, 103.
MOCI^, m. isto sto mocilo pod a. Govori se
u Istri s akc. moci|, gen. moci|a. D. Nemanid
ri883) 44.
MoClNA, /. isto sto 1 mocar. Samo u Vukovu
rjecniku.
MOCIOCA, n. pi. zemjiste, na kom su oranice,
kod sela Budja u Slavoniji (blizu Pakraca).
Sem. pakr. (1898) 47.
MOCIOOI, Mocilaca (jamacno je takav akc),
m. pi. mjesno ime. a) dva sela u Bosni, jedno
u sarajevskom, drugo u travnickom okruzju, —
Gorni i Doni M. dva zaseoka u okruzju sara-
jevskom. Popis zit. bos. i here. 641. — b) selo-
u Srbiji u okrugu uzickom. S. Koturovid 446.
— Ime Mocioci nalazi se i u dva stara potnenika.
S. Novakovid pom. 139. ]^. Stojanovid hris. 185.
MOCIOCKI, adj. posses, od Modioci. Opstina
modiocka S. Koturovid 446.
MOCIONICA, /. svezan lana ili kudjeje pri-
reden, da se moci. U rjecniku Bjelostjencevu
(mocilnica lana, fasciculus lini aqua maceratus)
i u Vukovu (nekoliko rucica kudjele ili lana,
sto se sveze zajedno kao snop, kad se mece u
modilo, ein Bund Hanf zum Eosten, fasciculus
lini macerandi s dodatim primjerom iz nar. posl.
vuk 182: mokar kao modionica). Mocilnica se
MOCIONIK
878
MOC
govori u Prigorju za nekoliko (12 — 40) savitaka
lana. F. Hefele.
MOCIONIK, m. zaselak u Bosni u okruzju
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 641. Tako se
zove i nekakav gemat u Kamenici kod Va^eva u
Srbiji. Etnogr. zborn. 8, 458.
MOCITI, m6crm, impf. isto sto kvasiti. Glagol
se ovaj s istijem znacenem nalazi i u drugim
slav.jezicima: staroslov. i ces. mociti, rus. moihtb,
pol- moczyd i t. d. Korijen je mok, isti, koji
i pridjevu mokar. U rjecniku Vrancicevu
(humectare, madefacere), m Belinu (intingere),
u Bjelostjenievu (mociti, madefacio, madidum,
humidum facio, humecto . . . ., — mociti se, ma-
ceror, emollior, mocim se, kisnem, madefio, ma-
desco, madidus fio a pluvia s naznakom za ovo
zadne, da je ,dalmatinski'), u Voltigijinu (bag-
nare, umettare, inzuppare, benetzen, befeuchten,
eindunken), u Stulicevu (madefacere) i u Vukovu
(mociti, kvasiti s naznakom, da se govori u Lid).
Jako posteju svoju slbzami mocaa§e. Danilo 33.
Postavi rozgu mo6iti v trih zivin krvi. Korizm.
49a. Mnogokrat uzroci, da grmi, da triska, da
nas daz moci. H. Luci6 287. Slzami poce mofiiti
noge liega. Ant. Dalm. test. 1, 94. Jak ma licca
mo6i jadofna cemerna suza. P. Zoranid 32. Gdi
sigetski zidi tom krvju se moce. B. Krnarutic 16*.
Suze vele gornce tecihu iz ociju ter mo6ahu
sveti kami. Starine 1, 234. (Isiis) priko mora
projde hodeci po vali ne moceci podplati. F.
Vrancic ziv. 22. Boje je ubogu razumnih slide6i
mo6it golu nogu poli kraj side6i i drobne loveci
ribice po blatu. D. Barakovic vila 156. A nigde
pod kami, gdi mani val moci. popipah rukami,
jeda rak van sko6i. 382. S obi strane koga moci
rijeka i more. J. Kavanin 189a. jer mu (t. j.
stahlu) zile voda mo6i. A. Vitajid istum. 11*.
Prije 6e crna nod svititi .... ogan mo6it, daz
goriti. ost. 14. S raocenom pefiicom platna pro-
tare ditesce po celu. A. Kadcic 122. Hvalit 6u
i fiastit tebe Boga ziva . . . . i dok se smiliijes,
gorko mo6it lisca. M. Kuhacevic 105. Koja kliju
za du}e vrimena, ona mofii u vodu simena. J.
8. Rejkovic 217. Jedva zedni (t. j. lovci)
k Ukrini se strcu, kone poje, vizle moce I'jepe.
Osvetn. 4, 22.
MOCIVUNA, m. prezime (upravo nadimak).
V rjecniku Vukovu (ime nekakoga Kotarskoga
serdara za vremena Stojana Jankovi6a). Prid
kojim bihu glasoviti junaci, izmedu ostalih Jan-
kovid Stojan z bracom, Smijanici, Mijkovidi,
Mocivuna Vuk, Mirfietid i ostali mnogi. A.
Kacid korab. 482. Prepade se Jankovic Stojane,
misli Stojan, da je turska vojska .... a 6u huku
Modivune Vuka. Pjev. crn. 317*^. ~
MOOkA (tako je zabi}ezen akc), f. isto sto
mokraca. U I^eskovcu (a Srbiji). M. Durovid.
MOCNICA, /. topal kukuriizni kruh posut
gederom i oblit vinom. U hrv. Zagorju. F.
Hefele.
MOCNI DOLAC, m. nekakva dolina u Poli-
ctma (u Dalm.) ; mo6ni, t. j. mokri, vlazni.
Zboru. za nar. ziv. 8, 193.
MOCnI DOCI, Modnih Dolaca, m. pi. zaselak
u Dalmaciji u kotaru spfetskom. A. Masek 118.
MOCNAK, m. Same u Jambresitevu rjecniku:
Puis, kaSa, modiiak, akosana ali atudena gusta
jpstviTia (u lat. dijelu).
MOCUGA, /. velika debrla motka, batina,
tiijaga. Postalo od motduga. Samu u primjeru:
Ciganin modugom svojom preti svome medvedu.
M. D. Milidevid zim. ved. 131.
MOCURiStE, n. nekakvo mjesto u Srbiji u
okrugu pirotskom. M. D. Milidevid kra}. srb. 173.
U S. Koturovica nema.
MOCVAR, mocvari (tako je zabHizen akc. za
LikuJ, f. mokrina, vlaga. U rjecniku Bjelostjen-
cevu (mocvar, modvarnost) i u Jambresicevu
(mocvar, mocvarina, humiditas). Kad je mokro
il' jaki vitrovi, sitve nisu pristali poslovi; vitri
jerbo raznose ti sime, a mocvari sve u gvalu
prime. J. S. Kejkovid 116. Jerbo rosa, koja sad
upada, jest ostanak od zimskoga lada i izduha
zemjane modvari. 228. Sva na guvnu s mocvari
poginu. 299. Govori se u Lici : Od velike mocvar i
ne mogu one luke uzorati. J. Bogdanovic. Go-
vore gdjesto i kajkavci: Zborn. za nar. ziv. 3, 62.
MOCVARA, /. bara, lokva, mlaka. Podnu
kojega (t. j. 2}ola) vidis stara solila, sad luzina
i modvara, gdje blura i stura rastu. S. l^iubisa
prip. 2. Pri obali podno po}a lezi blato i mo-
dvara, uegdasni ribnaci manastira Prevlake. 257.
Nize vinograda lezi u lokvi blato, barina, stura
i modvara. pric. 129. Govori se po Hrvatskoj u
znacenu: bara, mocarna zemja, Sumpfboden.
F. Ivekovic (bi^ezi akc. modvara).
MOCVARAN, modvarna (s takvijem se akc.
f/ovori), adj. isto sto mocaran. Samo n rjecni-
cima, i to u Bjelostjeneevu (modvaren, humidus,
humectus, udus), u Jambresicevu (modvaren, hu-
midus), u Voltigijinu (umido, sortumoso, nass,
feucht), u Stulicevu (modvaren, humidus s na-
znakom, da je iz Belina rjecn.) i u Popovicevu
(nass, morastig).
MOCVARICA, /. zivotina, koja se drzi mo-
cvar a. Samo u Sulekovu rjedn. zn. naz. (modva-
rice) kao zool. izraz za ptice, koje se lat. zovu
grallae, a nem. Sumpfvogel; — mocvarice koke,
Wasserhiihner.
MOCVARIC, m. prezime. Nije sigurno, ima li
se tako citati: Putnik ,Mochvarech'. T. Smidi-
klas spom. 49.
MOCVARINA, /. mokrina, vlaga. Samo u
rjecniku Jambresicevu (humiditas, u lat. dijelu)
i u Stulicevu (humiditas s naznakom, da je iz
Habdeliceva rjecn.).
MOCVARJE, n. mocvarna zet)i}a. Samo u Su-
lekovu rjedn. zn. naz. kao geogr. izraz za nem.
Sumpflandschaft.
MOCVARKA, /. ptica, koja se drzi modvara.
Samo u Sulekovu rjedn. zn. naz. (plur. mocvarke
koke) kao zool. izraz za nem. Sumpfhiihner.
MOCVARNOST, /. mokrina, vlaga. Samo u
rjecnicima, i to u Bjelostjeneevu (humiditas, ma-
dor, humor), u Jambresicevu (humiditas, mador
u lat. dijelu), u Voltigijinu (umidezza, sortu-
mosita, umidore, Nasse, Feuchtigkeit) i u Stu-
li6evu (humiditas s naznakom, da je iz Bjelo-
stjeneevu rjedn.).
MOCVIR, m. mokra zemfa. Modvir, terra hu-
mida, gen. modvlri. D. Nemanid (1883) 47. —
Ispor. u slov. modvir, gen. modvirja, Sumpf,
Morast (u Pletersnikovu rjedn.).
MOC, modi, /. potentia, potestas, facultas, vis.
-d je postalo po zakonu od -gt-; prrma crkveno-
slavenskom jeziku nalazi se mjesto c. kasto st.
Akc. je kao u kost. Nalazi .sr .s istijem znace-
nem (lit znacenima) i u drugim slav. jezicima :
staroslov. mostb, rus. mohi-, ce.s- i po(. raoc.
Korijen je isti, koji i glagolu modi. Nalazi se
u svijem rjecnicima: u Vrandicevu (efficacia,
potentia), u Mika\inu (mod, krepost, snaga, vis,
vigor, robur, nervus, — mod, vlast, opes, po-
MOC
8711
MOC
tentia, vis, — mod, koja te stavja za uciniti
koju stvar, efficacitas), u Belinu (attivita, effi-
cacia, forza, gagliardezza, possa, possanza, il
potere, vigore, vigoria, — nije u mojoj moci,
questo non e in mio potere), u Bjelostjencevu
(mo6, snaga, vis, vigor, robur, efficacia ....
potestas, potentia s naznakom, da je ,dalma-
tinska' rijec), u Jambresicevu (vis, robur, po-
tentia, potestas), u Voltigijinu (forza, vigore,
energia, potenza, Macht, Kraft. Gewalt), u Stu-
licevu (potentia, virtus, vis, efficacia, vires ....
s naznakom, da se nalazi u §. Mencetica, u Gun-
dulica i u glag. brevijaru), u Vukovu (Kraft,
vires, — u sajivoj pricici veli se i kohskome repu
mo6, kao da je konska snaga u repu: jami mrtve
pr6ije, vec drzi za moc, tako pricaju Srijemci, da
je rekao Hrvat) i u Danicicevu (mo6b, mostb,
potentia). Potvrda ima od najstarijih vremena.
Danas kao da se slabo govori u prostome na-
rodu. — Gen. pi. glasi mociju u JDobretica 197
i u Lucica nar. 32, mostiju u Obradovica ziv.
125, bas 309.
a. mod je svojstvo onoga, koji nad kirn Hi
nad dim mnogo Hi sve moze. Da ihb imamo
pomagatb sami sobomb i svojom modbju (pise
kral bosanski). Mon. croat. 66 (iz xv vijeka).
Suprot drugim modjom na§om .... duvat je i
branit je hocemo {pise Juraj Zrinski). 279 (iz
XVI vijeka). Vidise Jejupke mrtve nakraj mora
i mod veliku, ku bise ucinio gospodin Bog pro-
tiva nim. Bernardin 97. Kada clovik cini niku
rid za vidit mod bozastvenu. Korizm. 14a. (Bog)
zbija mod grisnikov i lukavih. Transit 48. Smrt
je dudne modi, ke nitko vede ni. M. Marulid 113.
Isus je z Bogom jedne casti, jedne modi i jedne
oblasti. Katek. (1561) 94. Isukrstu Bogu momu,
koji zemju, nebo, gore vlada, modu avom sve
more. P. Hektorovid (?) 89. Takoj htje Bozja
mod prije neg' te da na svijet. N. Najeskovid
2, 91. Ukazat budem ja oholim svim vilam, koja
je mod moja i sto je |uven plam (govori bog
jubavi). M. Drzid 129. Sab|e mu zuk zveca i
nega sile zlod tja v Nimce prek Beca, tolika
mu (t. j. sultanu Solimanu) bi mod. B. Krna-
rutid 2h. Isukrste, kraju od slave .... modi u
svemu tve su prave. J. R. Gucetic 12. Da pri-
vedroj tvojoj modi^ od nih {ifiase dam zudene
(govori se kra]u). G. Palmotid 1, 104. Mnokrat
svemogude ovdi ukaze moci svoje (t. j. Isus).
8, 73.. Budi meni na cas od smrti na pomofe
i odreni od mene svaku protivnu mod. P. Ra-
dovcid nac. .S96. Na konac svijeta priti de s ve-
likom modu, vlastju i slavom. I. T. Mrnavid
nauk 7. Nijedna stvar liu ne moze postetit ....
sama moze mod Bozija. A. Kalic prop. 78. Vele
se oslanao na mod radne. M. Pavlinovid rad. 63.
Poznase silu i mod sultanovu i liegovo jako
-carstvo. S. ^ubisa prip. 121.
b. mod je vlast nad kim Hi nad cim, t. j.
kad tko od onoga moze (vise Hi mane) ciniti, sto
ga je voja. Da imasb pocbstb i hrauu protivu
moci nasej (iz xiii vijeka). Mou. serb. 22. Po
vsoj mojoj drzavi i vsudje, kudje nasa mostb
more dosedi (iz xv vijeka). 312. Koji mod imaju
svrhu nih, dobrodinci se zovu (iz lat. qui po-
testatem habent super eos, benefici vocantur.
luc. 22, 25). N. Eanina 228^. Mod, ku ima djaval
svrhu dlovika, je vele velika. Korizm. 32b. Cida
velike modi, ku ima (t. j. Bogorodicaj svrhu
vsih nas. Mirakuli 3. Ne boj se onih, ki imaju
mod ubiti telo. Transit 74. Nitkor nima suprod
noj (t. j. crkvi) modi ni slobodsdine. !^etop.
dukj. 17. Vrijeme je prikinul' |uveni tvrdi vez.
nad kime scinah ja da modi ne ima ni ona, ka
boje sve stvari vazima. D. Ranina 118b. Ke si
jur pridobil i vazel pod tvu mod. N. Dimitro-
vid 30. Ali hod tvoju mod vrh nega skazati?
X. Najeskovid 2, 44. Gdi smrt ne ima mod, gdi
gorko dreselje ne ima nijednu vlas. M. Drzid 15.
.Mod nijedna nije nad nime. J. R. Gucetic 7.
Vedri kra|i .... blizne puke podlozise pod mod
.•^voju. G. Palmotid 3, 18^. Slusati onezijeh, koji
imaju mod zapovidjeti. K. Mazarovid 87. Nejma
modi smrt na tilo, u slavu je rajskih dvorah
uzneseno s dusom cilo. A. Kanizlid utoc. 715.
Idumeu Ivan Irkan .... bjese pod svoju mod
podvinuo. S. Rosa 35^. Velika je mod, koju dub
ima na srce. M. Pavlinovid rad. 83. Kresimir 11.
prostirase svoju moc preko sve Bosne. razg. 31.
C. mod je oblast, t. j. dobivena vlast. Dru-
gomu imiju^emu mod slisati spovidi more spo-
vidati se. Narucn. 76t». Sve toj smrt prikrati i
posla pod mac svoj i u prah obrati, ta je mod
dana noj. N. Dimitrovid 34. Vama sam dao mod
svrhu sve kriposti od neprijate|a (iz lat. dedi
vobis potestatem super omnem virtutem inimici).
F. Lastrid test. 21a. I dade krajinam donesenu
iz Beca mod odsuditi i smaknuti zlocinca. M.
A. Re|kovid sat. 25. Dosla je od vlade mod na n,
da moze kupovat sino. U JDalmaciji (oko Sina).
J. Grupkovid.
d. mod je mogucnost, t. j. sto moze biti, sto
se moze uciniti. D rjecniku Belinu (possibilita,
r astratto di possibile). Cini almustvo po tvojoj
modi. Korizm. 9*. (Almustvo) ima se ciniti
obilno, kako je mod onoga, ki daje. Narudn. 96b.
Imaju ciniti one zadusbine, kako komu ugodno
bude i kakvu mod uzima. A. Gucetid roz. jez. 40.
Povrh zem|e, ka van vode osta u modi davat
plode. J. Kavanin 71b. On (t. j. Bog) tebi do-
pustio slobodnu mod za zdruziti se i sastati u
matrimoniju. L. Terzid 273. Kad duznik ima
mod za vratiti. A. Kadcid 257. Zadobiva se
oblast i mod biti sinovi i bastinici Bozi. F.
Lastrid ned. 368. Da gamizat mod imade (t. j.
puz). V. Dosen 4b. Ne de nima pomankati mod
govorena. J. Matovid 468. Prosimo oproStene
grijehah i dar prave pokore, prosimo mod unu-
tarne bolijesti i skrusena, pro.simo, da bismo
mogli mrzjeti grijeho. 504. Svak se tuzi, da nije
It modi, da nema otkle dat. A. Kalid prop. 255.
.ledna mi je dala mod, da de mi bit, cagod po-
inislim. Nar. prip. mikul. 45.
e. mod je isto sto jakost, snaga.
a) mod u cega konkretnog. Jeliku mostb
imeje na oblenih se ni pokoja dahb sebe. Sava
pam. saf. 3. Koliko mani dopusti gospodb Bogb
modi (iz XV vijeka). Mon. serb. 446. Parizu
Aleksandre, kamo tvoje vitezastvo i mod (iz
glag. rukopisa xv vijeka) ? Arkiv 9, 129. I svaki
covjek iskase nega (t. j. Isusa) tegnut, jere mod
od nega izlazase (iz lat quia virtus de illo
oxibat. luc. 6, 19). N. Ranina 229b. Ako znas
mod vina. Narucn. SS^J. I ako sime mod ku ima,
.Joveta i Lede kdi ne d mod cista bit ni sveta.
H. Lucid 195. Svude suncena mod brez stanka
prosiva. P. Hektorovid 15. Ner bi um i misal
mogli izmislit dovik vika i svih izred mod je-
zika.. A. 6ubranovid 162. Ova voda, koju nosim
ja uza se, kudgod hodim, u noj modi sve na-
hodim. Jedupka nezn. pjesn. 237. Dali te rike
(t. j. Drave) mod .... sasvim razcinase. B.
Krnarutid 8a. Djaval .... mod ne de imati, da
vrh tebe bude. A. Komulovid 71. Tiska, goni,
otet se iste nedobitna mod viteza (t. j. Korev-
skoga). I. Gundulid 341. Pace u onom kamiku
MOC
880
MOC
osta mod proti kackam. F. Glavinic cvit 207*.
Cudnom modi nadareni prsten sam ti ja donila.
Gr. Palmotic 2, 323. Komu. (t. j. stare u) jnr modi
mankaju se i skoncaje zivot. P. Eadovfiic nac.
15. Izuese nas vjetric blag^i pr§at uze vecom
modi. J. Palmotid 35. Tim se vede ogna plaha
mod razeSe i probudi. P. Kanavelic u K. G.
Bunida 11. Jer svemoguc taj se veli, tko s ho-
tjenem mod jednadi. I. Dordid uzd. 99 Kad
pokornik nejma mod za izvrsiti je (t. j. pokoru).
A. Kadcid 353. Gdi manka mod za uciniti silu,
ondi se lakomost slu2i privarom. F. Lastric ned.
129. Blagosovi me zajedno i triznom pametju i
modom za pristojno zivjene. G. PeStalid 164.
Kad bi sa svom dusom i modima tilesnima iz
dobre odluke molitvu cinili. B. Leakovid nauk
404. Dade svakomu prema negovoj modi. Vuk
mat. 25, 15. U domadem metezu skratila se mod
cjelokupne drzave. M. Pavlinovid razg. 30. —
Ovanio ide i primjer, u kojemu mala mod znaci
isto sto: mala snaga, t. j. slabost: Naripise . . . .
glad, plad, zalos, male modi i s potrebom sra-
motnome sve bolesti, sve nemodi. G. Palmotid
3, 121.
6^ mod u dega bestjelesnog Hi apstraktnog ;
It gdjekojim primjerima uzima se mod za onu,
sto je uspjesno, sto uspjesno djeluje, lat. effica
citas, nem. Wirksamkeit. Vidite li, koliku mod
ima sv. spovid. Korizm. 61*. Misli, kadi jest
mod bolezni. Narucn. 73«'. Ako li ne znas m.oc
josde toj vrudini. P. Hektorovid 14. I toliko
zalosti moje mod bi, da se bozi na me smili§e.
P. Zoranid 12. Tere sam je,k bolnik, kadno zla
dva ima, jednomu sto I'e lik, tim drugo mod
prima. I. Vidali u 5 knizi St. pis. 351. Dusa
na§a ima jedno bivstvo, a tri modi, to jest
uspomenu, razum i voju. M. Divkovid bes. 856.
I da nijedna zla nesreda ne ima u sebi take
modi, da vik moze s gorkijeh smeda tvoj kre-
posti vrha dodi. I. Gundulic 270. Svu mod ]ubav
izgubit de i ogan u mraz obratit de. J. Kavanin
43*. Vazda zabavjajte modi vase du§e i odudena
vaSega tila. J. Banovac pripov. 245. Molitva
pametna nije nego jedna zabava modi unutrnijeh
o istinah. D. Ba§id 251. Stvari svoje, koje je
pridao, da ji uprav^amo, jesu modi duSe na§e:
razum iliti pamet, vo}a i uspomena. F. Lastrid
od' 253. Dao ti je dusu s modima, da neka bi
duhovna steka. M. Zorifiic osm. 18 Ako bi kdeli
prikazati bo^anstvenu mod ovoga sakramenta.
J. Matovid 187. Od naSega razuma, pameti i
vo}e, koje se zovu modi duhovne. M. Dobretid
197. Tri modi nahode se u svakoj dusi razlo
iitoj : to jest razum, pamet i voja. I. P. Lu6id
razg. 33. Dusa svakomu tila udu £ivot i modi
iivotno dajo. I. Velikanovid upud. 1, 237. Reco
Ciprijan, da grijeh .... ,animi facultates cor-
rumpit', Steti modi du§e. A. Kalid prop. 77. Mod
zakona, Wirksamkeit des Gesetzes, efficacia della
legge. B. Ptitranovid rudna kn. 31. Ovi nauk
budi umiie modi. M. Pavlinovid rad. 142. Bez
proglaSona zakon nema vezovne modi. V. Bd-
giSid zakun. 265.
f) mod 86 zdruiuje sa sinonimnijem ime-
nicamn.
*tfi) mod i jakost. Davajudi a ovezijem
mod i jako.s Hvomu govorenju, da hegovo sfeto
govoronjo bude modnijo i podobnije za skrusiti
grennika. V. M. (Judotid 3. Ne zaprjeduje moo
i jakost drufjijnh uzrokah. J. Matovid 25. Odkle
se potvrdujp kropost relikvijah i uka£uje jako.'^t
i mod iiihova. 8.32.
bh) mod i krupont. Ki dobude jedno pro-
moiede jio i^tinoj kreposti i modi. Korizm. 54".
Tare me zagrli za svu mod i kripos. S. Men-
fietid 248. Evo sam ja spravan za svu mod i
krjepos sluziti. N. NaJeSkovid 2, 6. Sa svom
modi i kreposti uvlacih ih. I. Gundulid 156.
I smrt prijeti ovi onomu sa svom modi i kre-
posti. 545. Srce .... dili izvrSuje udom inim da-
juci svoju mod i kripost. A. Georgiceo pril. 93.
Koja je ono .... druzba vidjet vrijednijem djeli
mnoge modi i kriposti? G. Palmotid 2, 486.
Stvari, koje bi mogle zaprijeisiti krepost i mod
sakramenta. J. Matovid 239. Isukrst ukazuje
mod i kripost ridi Bozje. A. Kanizlid kam. 500.
Mozemo li vlastitima modma i kripostma zivot
vicni dobiti? I. Velikanovid upud. 1, 326.
cc) mod i sila. Da na vsu moju modb i
silu budu i da samb drbzanb nastojati ....
osloboditi ju (iz xv vijeka). Mon. serb. 446.
Cesar obrativsi sve sile i modi svoje suprotiva
sv. Katarini laskanjem poce ju iskusevati. Sta-
rine 1, 222. Pridobiva srce jako jake ruke mod
i silu G. Palmotid 1, _224. Besjede tve medene
Jubezjiva mod i sila. G. Palmotid 2, 304. Brada
kaze pamet zrilu, a rogovi mod i silu. V. Do-
gen 22a.
del) mod i snaga. Tim ti snaga i mod
gine. A. Cubranovid 148. I gdi nije mod i snaga,
varkami se svud pomaga. G. Palmotid 1, 335.
Ne imas snage sad ni modi sebe izbavit s teske
tuge. A. Vitajic ost. 241. Ter mi gine mod i
snaga tvoja otajna razbiruci. I. Dordid uzd. 129.
Cesar vidje se zdrav u prijasnoj modi i snazi.
V. M. Gudetid 221. Post koliku ima mod. i
snagu. P. Lastrid ned. 136. Molitva .... toliku
snagu imade i mod, koliko maknu Primogudega
s vidnega stola svoga. 241.
d) mod s prijedlozima. Fonajvise u tome
dogadaju uz mod stoji jos pridjev sav; bez toga
je pridjeva samo u primjerii: Pri meni dlovik
sted iz modi uzdi§e (t. j. koliko ima moci, koliko
moze). D. Barakovid vila 291.
an) nada svu mod. Ona se branaSe nada
svu svoju mod. D. Zlatarid 61^. Zivot svak b].ude
nada svu mod svoju. 69b.
bb) od svih modi, ^^ubis gospodina Boga
.... od sve duse tvoje i od svih modih tvojih
(iz lat ex omnibus viribus tuis. luc. 10, 27).
I. Bandulavid 170b.
cc) po svu mod. Obedasmo .... da demo
.... braniti protiva vsakomu po vsu nasu mod
(iz XV vijeka). Mon. croat. 147. 6inil sam po
vsu moju mod, ca ima sluga za svoga dobra
gospodina .... udiniti (iz xvi vijeka). 220.
dd) sa sve modi. PrijateJ cistodi i razumu
budi, sa sve tvoje modi okol liih so trudi. P.
Hektorovid 39. Tebi se je zavirio sa sve modi
i kriposti. A. Cubranovid 161.
ee) sa svu mod. U primjerima iz Nale§-
kovica nije sigurno da stoji sa, mozda je za, jer
su dubrovaiki pisci obidno istijem slovom pisdli
t 8 t z; u Lncicevu j>', primjerii sigurno stum-
pano (i u izdanu g. 1556) sa; u Banine (izd.
g. 1563) stoji sa, koje po svoj prilici treba i
iitati sa, jer u nega s desce sluzi za s nego za z.
Sa svu mod slaviti ne kratih bo^idnu ovu nod.
H. Lucid 278. Ne zabudu prisvetu ovu nod, do-
kolu iiv budu, slaviti sa svu mod 279. Rasrdiv
Jubav se .sa svu mod. D. Raiiina 39b. Da tebe
sa svu mod proslavja svaki nas. N. Najeskovid
1, 115. I tebe samoga da Jubim sa svu mod. 149.
Prvo ju pozdravi od mene sa svu mod 2, 3. —
Ovamo ide i primjer : Er nebog sa svu mod
goapoju ja jnbih. N. Najeskovid 2, 94 (upravo
M06
881
MOCAN
je stampano: u svu moc, ali u pouzdanijem
rukopisu mjesto u stoji za. M. Kesotar rad jug.
ak. 119, 23).
ff) sa svom moci (mocu). U rjecniku
Belinu (sa svom moci, con tutto potere) i u Stu-
licevti (sa svom mo6u, s svom silom i mocu,
omni vi, velis remisque). Postiti....s vsu svoju
mocju. Korizm. Sl^i. Koji sam sa svom mocju,
kako sam umil najbo|e, ispisal sve. P. Hekto-
rovic 55. Medem, sipjem sa svom modi sve sto
imam zlata i blaga. I. Gundulic 22J:. Ne pri-
staju sa svom moci vapit slavna krajevica. 402,
Kako hoce biti }ubjen (f.j. Bog), to jes sa sfijem
srcem, sa sfom dusom i sa sfijemi modi ma. B.
Kasid zrc. 37. Sa svom modi, sa svom snagom
posluziti nastojte me. G. Palmotic 2, 308. Boj
biju .... podpasuju se sa svom modu razrusiti
ovi jaki teme}. A. Badid 159.
gff) za sve modi. Opet zamahaju (t. j.
cocani) meci za sve modi. Transit 234. Kliknuh
glasom za sve modi D. Barakovid vila 208. Hiti
ga zmaju u glavu za so modi. Nar. prip.
mikul. 38.
hJi) za svu mod. Priwjera ima sarno iz
dubrovackijeh pisaca; mozdabi svuda mjesto za
trebalo citati sa s razloga navedeuoga pod c. Ar
mi ju priuze i zgrabi za svu mod. S. MonSetic 323.
Zato t' je za svu mod moj zivot pripravan tebe
zvat na pomod. M. Vetranid 1, 6. Tebe, Jezuse,
klikuju za svu mod. 1, 172. Koji jur za svu mod
iz tamnijeh dubina vapijeso na pomod. N. Di-
mitrovid 74. A tebe samo ja da |ubim za svu
mod. 82. I da ju za svu mod svjetujos suzami.
S. Gucetid • Bendevisevid 218 Dvojieu za svu
mod vidu it najbrze. 288.
f. mod je isto sto zdrav}e; protivno je ne-
mod, t. j. bolest. U rjecniku Danicicevu (modb,
valetudo s privijerom, koji sad dulazi na prvom
thjestu). Ja recena gospoda Jelcna cinu ricb za
zivota u mojej dobrej svijosti, u modi (iz xv
vijeka). Mon. serb. 415. Kako bise .... odlucil
i ostavil bududi u dobroj svojqj modi i zdravju
{iz XV vijeka). Mon. croat. 92. Bududi male modi,
a dobre pameti udinih tastaraent {iz xvi vijeka).
185 Bududi dobre pameti, a slabe modi ....
ucinib popisati moje stvari (iz xv: v) 326. Hi
je mod ili je ncmod, ili je bogastvo ili je uboztvo,
svekoliko imamo dobrovo}no podnijeti. M. Div-
kovid bes. 121.
g. Vladaocu ili drzavi stoji mod u vojsci,
zato mod zttaci katkad: vojska. Kra} dalma-
tinski .... posla posle i listove kra|u istrijan-
skomu. da bi skupio u pospih svu mod svoju
(iz lat ut congregaret exercitum gen-
ti^i). l^etop. dukj. 3. Ako ^ i kra} Likomede
s I'lim pjedini svojo modi. G. Palmotid 1, 162.
Zaludu _]e trudit puke i volike kupit modi za
na svrhu svoje odluke s oruzanom rukom dodi.
2, 101. Ne cudim se gradu Sibeniku, ved Vo-
dicam, solu ukraj mora, kako se jo Turkom
obranilo brez nikakve modi ni pomodi, brez ga-
lijah i brez lumbarada. A. Kacid razg. 225.
h. Osobit je ovaj primjer: Adam cida griha
svoga bi zignan iz raja, tako mocju grihov
vasih jeste vi zignani is crikve. Narucn. 48i.
U tome primjeru mocju znaci: j^oradi; mozda
je to prema tal. a forza di — ; ispor. i netn.
prijedlog kraft (prema imenici Kraft, snaga).
i. modi (u plur.) su svetacke kosti ili drugi
ostaci tijela; po krscanskom ijerovanu u tijem
je kostima ili ostacima velika cudotvorna mod,
otud im je i ime. Sa znacenem lat. reliquiae,
tal. roliquio, nem. Reliquien nalazi se ovo zna-
cene plur. modi u svijem rjecnicima osim Vran-
ciceia i Jambresiceva. Mosttmi vsehb svetyhb
apostolb (iz XIII vijeka). Mon. sorb. 11. Ucenici
.... sbkutavbse svetyje mosti jego .... upravise.
Domentijan'^ 332. Eotedi ih na modili svetih
pod veru (iz pocctka xvi vijeka). Mon. croat.
182. Gromo v Bitleora pohoditi modi sv. Jero-
lima. Transit 229. Pronese ot Beneventa v Rim
modi sv. Bartolomeja. S. Kozicid o2'i. Vazamsi
biskupi one sv. modi stavise ih u sud zlatan.
F. Vrancid ziv. 68. Ove (t. j. mrvice) se hrane
kako za sfete modi. B. Kasid ih. 17. Svete modi u
svijetlomu srebru i zlatu okovato. G. Palmotic
1. 100. Blagoslov bonika s mocima ali s ko-
stima od svetih. L. Terzid 196. Imajudi na sebi
svete modi oli koju svetu priliku. A. Kadcid 541.
Da se imaju zazivati sveti . . . . i da se imaju
castiti nihove modi. J. Matovid xi. Poslao vam
je . . . . svete modi. A. Kanizljd kam. 100. Na
otaru posvedonu, u komu su svete modi. M. Do-
bretid 347. Prosti na,rod ne de da ostane bez
mostiju i kostiju. D. Obradovic ziv. 125, Da
se svetih ostanci iliti modi, to jest kosti u otar
stavjaju. I. Velikanovid upud. 3, 860. Da donesu
modi od svetijeh. B. Zuzeri 311. Tada rede Bozja
mati: moje bih mu modi dala, moje modi dosta
mogu, koje za vas Boga mole. Nar. pjes. here,
vuk 326. Tom prilikom dade mi za spomea
malko pamuka s mosti negovih. M. D. Mili-
devid omer 109. Kaluderi su svu nod prenasali
.... svete sudove, modi, riznicu. S. ;^ubisa prip.
77. — Ovamo ce tci i primjeri: Ukrast mu cu
modi od pomodi. Nar. pjes. bog. 265. Uze (t. j.
zena) Vuku modi od pomodi. Pjev. crn. 18ia'
Bas ko da sam, jubo, izgubio iz porcina modi
od pomodi. Nar. pjes. juk 269/270. Ter Milutin
(t. j. duhovnik) Luki modi daje i zapiso od po-
modi vele; modi jesu jesu Vasa velikoga, a
zapisi Potra JS'eguskoga; pa duhovnik besjedio
Luki; Podi s Bogom, moje d'jeto drago ....
jos eto ti modi od pomodi, cuvat ce to od smrtna
udara, a ranu dos lako prebojeti. Osvetn. 2, 22.
Vuk u svome rjecn. s. v. modi pise znacene: die
Roliquien (Gebeine) der Heiligen , sanctorum
reliquiae i dodaje ovaj primjer iz nekakve nar.
pjesme: Dojcid ima modi od pomodi, on imade
modi na ramenu, dragi kamen u zutu percinu;
Vuk dakle drzi, da su modi od pomodi prave
svetacke moci, koje stite od nesrece onoga, tko
ih uza se nosi; ali u prva tri primjera modi od
pomodi znace kakovu hamajlijii, koja takoder
ima mod, da stiti covjeka od zla.
MOC A, /. tsto sto moc. Samo u Stulicevu rjec-
niku (moda, potcntia, vis s naznakoin, da se
nalazi^ u kajk. pisca Muliha). — Nepouzdano.
MOCAN, modna, adj. potens, possibilis, fortis.
Akc. se mijena samo u kompar. modniji. Nalazi
se i u drugim slav. jezicima: staroslov. mosthm,
rus. jiouj,HH)fi, ces. i po}. mocny. U rjecniku
Vrancicevu (efficax), u Mika(inu (modan za uci-
niti koju stvar, efficax), u Belinu (efficace
gagliardo, ingagliardito, invigorito, potente
ti Bjelostjeneevu (mocen, zadovojen kaj vdiniti
efficax, — kreposten, fortis, robustus .... potens)
u Jambresicecu (mocen, fortis, robustus), u Vol-
tigijinu (po.ssente, vigoroso, efficace, machtio-
stark), u Stulicevu fpotens, efficax . . . . s nazna-
kom, da se nalazi u Dordica) i u Vukovu
(kraftig, stark, fortis). Potvrda ima od najsta-
rijih vremena (vidi p)rvi primjer pod 2, &)■ u
nase se vrijeme slabo govori u narodu (kao i
mod).
56
MOCAN
882
MOCAN
1. Adj.
a. inocan je onaj, Jcoji ima mo6 u zna-
denu pod a. Ki bjese muz prorok, mocan u
stvari i u pripovijedanje prjed svijem puokom
(iz lat poteris in opere et in sormone. Inc.
24, 19). N. Raiiina 124:'\ Bo» jo izvrgal mo6nih
iz nih sedalisc i postavil jo umijenih (iz lat.
deposuit potentes do sedo .... luc. 1, 52). Ko-
riztn. 34''. Ako vidis (t. j. u snti). da prinias
celov od |udi mocnijoh, toj prilikuje veliku
dobit. Zborn. (1520) 131'>. Mocan v pisinu (iz lat.
potens in scripturis. acta ap. 18, 2J). Ant. Ualiu.
nov. test. 1, 201''. Mucni bog krilati, ki strile
sve svoje u mens potrati rad divne gospoje. D.
Bauina 128*. Bolisarijo .... ma lo mocan i zla-
tom i bojnicima vladajuci so vecma hitrinom
nego silom. 1. Dordic ben. 122. Barjaktarom
bojna kopja dala (t. j. carica) i na kopja svi-
lone barjake, na barjake castne kr^te mocno
(pjesma nije pravo narudna). Pjev. cm. 9 la.
b. mocan je tlco ima moc u znacenu pod b.
Nijesmo mocni mi nikoga na smit sudit. G.
Palmotic 3, 75*.
c. mocan 0 onome, sto moze hiti; vidi
mod pod d. Koji jo tebe (t. j. vodu) .... slatku
ucinio i mocnu za piti. B. Kasic rit. 47. Sve
su stvari mocne onomu. koji vjeruje. S. Rosa
101*. Prid luduia to nije mocno, a prid Bogom
sve stvari mocne su. 126*. Da Bog cini po cu-
desiraa ono, §to je mocno biti samo po sebi. T.
Ivanovio 5G.
d. modan je jak, snazati; vidi mod i^od e.
a) 0 cemu konkrctnom. Oruzje na siroke
ni'ga pleci, a ta scit na mocnu jego miscu (iz
glag. rukopisa xv vijeka). Arkiv 9, 128. Gre-
dehu 8 mnogeh stran mocni vitezi i oholi. 9, 129.
Jij dovojo, da budes mocan i da ne omledni.s.
Starine 23, 73. Tada ga (t. j. grjesnika) on
(t. j. davo) porazi modnim osnom ot sablazni. 23,
74. Ponizite so pod modnu ruku Bozju. N. E,a-
nina liS^J. Zvrhu scita raodnoga proti neprija-
te}u stoji za te. Korizm. 10*. Likarija jest toliko
modna, da moze prodlziti zivot. 86*. Poda rau
piti toliko modno vino, da on tudije bi opijen.
Mirakuli 26. Nav, ka je lipa i modna i lipo i
dobro uaprav|ena konopi. Transit 236. Jest
jakost trojijein zakonom; prvo biti modan od
nature, drugo. ..Zborn. (1520) 5^. Pravu modnu
likariju kaze. Katek. (1561) 92. Uzdrzanje od
vina jakoga, tvrda i modna. S. Budinid ispr. 9i.
Iziio.soso liemu hejam modnoga Ektora. Starine
3, 250. Toliko se dini .... vrag prod nemu mod-
iiiji. B. Kasid na«l. 22. Izraela izveo je {t. j.
Hoy) modna u nadin zatocnika. I. Dordid uzd
203. Ti pri.susi modnu rijoku od Jordana 247.
Ovo jo platno modno, t. j. dobro, dvrsto. M.
Pavlinovid.
b) 0 6cmu bestjelesnom i apstraktnom.
Tuda ih vrgu v jeJnu studen .... ka jo toliko
strasna i modna, da ... . Korizm. 25*. Ono ime
modno, v koga kriposti ima biti podav|en djaval.
79'>. Va^ga so modnim zakonom v jubav. Mira-
kuli GO. Poce se ?.alovati mocnira nadinom. 90.
O raotna }ubavi, pokli mo tva strila ovako za-
travi. D. K.inina 47''. Koliko au vecma stisnuti
8 Bognm, toliko su mocnijo iiih molitvo. M.
Orbin 289. Ibte .... modne naciue, s kojijoma
nnstoji poHfotiti greSniko. V. M. Gudetid 2. Za-
povid uiodnija. J. Banovac blagos. 287. Nista-
nomano mo2o biti istino i modno skrusoiio. J.
Matovid 246.
(•) modan u nve.zi sn sinonimiina jak,
krcpak, krepostan, silan. SliSavsi ruku BoJJu
mo(5nu, jaku i strasnu. Korizm. 20*. Da stanu
(t. j. moje noge) kripke i modne na tvoje sv.
molitve. Transit 157. Kako da bi vam sa jednim
jakim i modnim protivnikom bilo dugovanjo. F.
Vraiicid ziv. 9. Modno i jako oruzje protiva
svitu. A. Georgiceo pril. 49 Na me rijeci silne
i modne ureda se ozovite. G. Palmotid 2, 327.
Ko star dub .... staste krjepki, modni, zdravi.
J. Kavanin 186*. On je Gospod modni i jaki. I.
Dordid salt. 72. Bog onu modnu i kripostnu
ze|u za dilo ucineno prima. P. Knezevid osm. 283.
e. modan je isto sto kadar, podohan
(iiciniti sto). Molitvami mostbnb jesi ispraviti
)akoze podobajetb. Danilo 235. Ne da smo modni
misliti istore mi od nas (is lat. non quod suffi-
cientes simus cogitare aliquid a nobis. 2 cor.
3, 5). N. Ranina 155*. Hvale voce .... ner sara
modna, da t' jih poju. S. Bobajevid 206. Soko-
lovo sivo oko prigledat ga mocno nije. I. Gun-
dulid 320. Da u smijeh ne udari, modna odoljot
srcu nije. 459. Nijesu modni ikad bili vasa svla-
dat srca mila. B. Kasid per. x. Modna je (t. j.
^ubav) na svaka i mnoga ispunujo i u djolovanje
stavja. B. Kasid nasi. 107. Ktitory okolni sbpo-
magajutb i prilogb tvoretb . . . . po sjle jeliko tko
mostnb jestb. Glasnik 22, 230. Sto zli gusar
bezakono nije ti modan vik dignuti. G. Palmotid
2, 497. Vrati se Ivan .... jedva modan rijec
izrijeti. I. Dordid uzd. 78. Da je po naravi
svojoj mocan radati dicu. A. Kadcid 422. Tko
je mocan, tko li podoban izrijeti ovoliko mo-
gujstvo? V. M. Gucetid 58. Ne do stvar ikako
biti modna razUicit me sa srcem Jezusa Hrista.
I. M. Mattei 156. Oznobit ga od vremena neka
modna nije dijina. P. Sorkocovid 579*. Nestaje
onih Srba, koji su bili modni opirati se nibovoj
sili. M. D. Milidovid pom. 700.
f, modan je isto sto zdrav ; vidi mod
pod f. Ako grisnik ni mogal preraodi napasti,
dokle je bil modan i zdrav, da kada bude ne-
modan, kako oco modi? Korizm. 39*. Nije Ijekar
od potrebe onijem, koji su modni, nogo onijom,
koji su nemodni. M. Divkovid nauk 50*. Tko bi
blagovao u korizmu meso .... bududi modan,
smrtno sagrjesuje. 135*. Stari ima mlajemu
dobar svjet dati.. .modan nomodna i tu^na po-
hoditi i razgovoriti. bos. 8b.
2. Ado. U rjecniku Mikajinu (mocno, krepko,
vrijedno, fortiter, constanter, valide, — s mo-
com za uciniti, officieuter, ef'ficaciter, re ipsa),
u Belinu (attivamente, efficacemente, vigoro-
samente), h Bjelostjencevu (mocno, kropko, for-
titer, valide .... efficaciter, re ipsa), u Jambre-
siceoii (fortiier, ardue, difficulter, aegro), u Vol-
tigijinu (vigorosamonte, potentemonte, machfig-
lich^ u Stulicevu (virilitor, fortitor . . . . s 7ia-
znakom, da se nalazi u Dimitrooica) i u Dani-
cicevu (s. V. m(jstbnb, modbnb potens s potvrdama
iz kraja xii vijeka i dale).
a. adv. prema pridjevu modan u znacenu
pod c. Zacehb .... peSti se o dusi svojej ....
kako bi mostbno vbsprijeti mi angelbski i apo-
stolbski obrazb (iz svrSetka xii vijeka). Mon.
sorb. 4. Kako budo modno i kupbcemb uzbvra-
titi se u gradb (iz xiii vijeka). 41. Dovojni bu-
duste vb onehb jednehb, vb nih?,o i vrdmo jestb
i mostno manastyrju prinesti. Sava glasn. 40,
178. Cini ispovid cilovitu, koliko je , modno'. A.
Kaddid 201. — / danas se gdjesto iuje po Bosni:
Da je modno vidit odima. S. Ivsid.
b. modno je isto Sto jako, krepko, silno,
zdravo, iestoko, veoma, vrlo vec prema smislu
rijeci, kojoj je dodato.
MOCANSTVO
883
MOCI
a) uz glagole. Jerb smo se modno otra-
tili (12 pocctka xv vijekaj. Spom. sr. 1, 8G.
Ilasrdi se modno i pnsti vine po mori {iz riiko-
pisu XV vijekaj. Arkiv 9, 126. Ona ga mocno
pokara. Mirakuli 4. Tako cinedi modno sagrisuje.
Naiucn. 43a. Poca govoriti tolike necistode, da
smuti modno usi slisate|i. Transit 218. ^^udi
liega uhitiJo i modno ga bise. 223. Ka stupu
vezudi modno ga frustase. M. Marulid 102. Cuj
se modno togaj sada. 310. Modno pozalih, er mi
se hi rastat. S. Mencetid 260. Borili su se modno
z ohiju stranu. S. Kozicid 57^. I modno se muci
i modno oznoji. H. Lucid 227. Kad nas modno
pokripi. Katek. (1561) 27. Leandro tac modno
Eru }ub|ase. D. Eaiiina lib. Mene modno tuge
davo cid bolesti moje glave. P. Hektorovid (?)
. ■95. I srce u meni modno se smutil' jes. N. Di-
mitrovic 79. Vi mol'te Boga sad, da modno
ubrani oda zla ovi grad. M. Bunid 38. Vojvoda
straze utvrdi modno. Starine 3, 270. Modno
zelim vidjet koga. M. Divkovid nauk - 125.
Mocno nega svezavsi .... pocase muciti, biti i
udarati. M. Jerkovid 50. Da tebe zagrli i modno
k sebi pritisno. Michelangelo 23. On tvoj zivot
modno izbavja. I, Dordid salt. 345 Nasa sv.
vjera modno pridobiva sve neprijateje. V. M.
Oucotid 13. ^ubio nas je mocno broz himben-
stva. P. Knezevid osm. 325. Zvona daju zalostni
glas, koji svih modno razliva se grada po kutih.
M. Katancid 55.
b) uz partic. jias. Bi modno smudena su-
proti bderi kra|ovi. Mirakuli 19. Modno bi imel
pokaran biti. Narucn. 22^. Misled nevoje, od
liih je modno bjen. M. Marulid 150. Jere jo od
Boga modno propovidano. Katek. (1561) 107.
S tilom je savezan, kako znas, s nasijem duh,
toli modno stozan, da mu je na posluh. P. Hek-
torovid 71. Kada budo mocno razazgana, vrzite
nam ju. Starine 4, 114.
c) uz adj. i ado. S brjemenom pticice
modno lijepo poju. S. Mendetic — G Drzic 468.
Kada je modno lacna i ne ima sto bi izjela.
Zborn. (1520) 4*. Ona ti je mosno losa. Etnogr.
zhom. 1, 488. Kuda ti je mosno losa. 7, 491.
Ova se dvn zadna primjera nalaze u nar. pjes-
ma)na iz Stare Srbije (mo§no mjesto mostno).
(I) vele mocno. KraJ razdri pred sobu
rizi i smuti se vele modno. Kolunid zborn. l6l.
A bihu mnoge kosti svrhu poja suhe vele mocno.
Bornardin 99. Nalegose na n vele modno. N.
Kanina 82*. Da se vele modno muce. Korizm. 21a.
Vele modno usplaka i rece. Starine 3, 221. Poca
Tondal plakati vele modno. 4, 115. Evudi se
vele modno protiv samim sebi. P. Radovcid
nac. 91.
e) modnijo. Bududi on ver e visok nadsi
modnije porazi se. Transit 39. Ki de se modnije
na svitu pobiti. A. Goorgiceo nasi. 7. Da tebe
:mocnije napastovati moze. P. Knezevid osm. 98.
Krcnu i ganu nas modnije na kripost. I. Veli-
kanovid upud. 1, 516. Hiti je gospodaru pred
nogi jos mccneje, leh si prvo hital. Nar. prip.
mikul. 92.
MOCANSTVO, n. moc, mogucstvo. Samo u
2)ri>njeru : Oholost ishodi od cetirih stvari ; prvo
od bogatastva, drugo od lipoti, treto od modn'stvi,
Cetbrto od mudrosti. Starine 23, 133.
MOCEVIC, m. prezime u sarajevskom po^u-
Etnogr. zbcrn. 11, 23. 119. — Bice grijeskom
mjesto Mocevic (vidi tamo).
MOCI, m6gu, impf. posse. Akc. kakav je u
4nf. i u 1. I. sing, prez-, takav je i u aoristu
(cijelom), « imperativu, koji se danas nalazi
samo u slozenoga pomodi: pom6zi, pom6zimo,
pom6zite, u partic. perf. i i 11 (u ovome izuzevsi
sing. Hi. roda mogao); u ostalijem oblicima se
mijena spori akc. na brzi: mozes, moze, mogah
i t. d. Glagol istoga korijena i znacena nalazi
se u svim slav. jeziciina: staroslov. mosti, rus.
MOHb, ces. moci, j^o}. moc i t. d. Postanem i zna-
cenem potpuno odgovara nem. glag. mogen
(staronem. magan), a moze se misliti, da je od
istoga korijena i staroind. pridjev mahan (oelik)
i grc. fxsyui (velik). Korijen je mog. Sa znace-
nem lat. posse, tal. potere i nem. konnen nalazi
se glag. modi u svijem rjecnicima, a potvrda mu
u knizevnosti ima od najstarijih vreinena.
I. Oblici i sintaksa.
1. Prezent.
a 1. I. sing, ponajvise glasi mogu;
sasma je rijedak obliJc mozem, koji se nalazi u
Mencetica 168, u Lucica 203. 247, u Cubranovica
148, M Pelegrinovica 177, Jerkovica 40, Parcica
94, Kra(ica 11; jos je rjedi za to lice oblik
morem, koji se nalazi u G. Drzica 445, u Vite-
zovica odil. 37 i m nar. pjes. istr. 2, 74. Oblilc
mozu kao 1 I. sing, nalazi se samo u Baksica 120.
b. U 2. t 3. I. sing, i u 1. i 2. plur.
obicno je -z- : mozes .... mozete, ali se cesto na-
lazi i -r- : mores .... morete. Najstarije su po-
tvrde oblicima sa,-r-: mores. Mon. serb. 43 (iz
xiii vijekaj, more. Spom. sr. 1, 71, Mon. serb.
250. Mon. croat. 58 (na sva tri mjesta iz prve
p)olovine xv vijekaj, Bernardin 12. 48, morete.
Kolunic zborn, 11. Od xvi vijeka ima tijem
oblicima veliko mnostco potcrda iz cakavskoga i
iz stokavskog govora. Vrlo se rijetko -r- nalazi
u 3. /. plur. moru. Nar. pjes. istr, 6, 41, moreju.
A. Blagojevid pjesn. 27.
c. p)rez. mognem, mognes .... ima per-
fektivno znacene i obicno stoji iza rijecce ne, a
nalazi se samo u stokavaca novijega vremena:
Vuk dan. 4, 9, pjev. crn. 313^, nar. pjes. vuk
3, 58, Vuk nar, posl. 187, nar. prip. vuk 209,
Vuk prav. sov. 36, Osvetu. 3, 69., 5, 1. 23,
d. mogadnem ima perfektivno znacene;
potvrda mu je samo u Milicevica jurm. 35.
e. Kajkavci govore ne mrem, ne mres
(samo mrem bez ne 7iije u obicajuj ; u Vitezo-
vica odil. 18, priricn. 164 nalazi se ne mrem.
f. 2. i 3. I. sing. moz. Ooaj oblik svo-
jom tvorbom upravo odgovara staroslov. 2. i 3.
/. sing, imper. dazdb, jazdb, vezdb (od dati, jasti,
vedeti), samo sto nema imperativno znacene, nego
indikativno, a ovo se lako moglo razviti iz n^g-
dasnega imperativnog (upravo potencijalnog) u
recenicama kao sto su: ako moz, kada moz, (t. j.
ako bi mogao, kada bi mogaoj, posto se u takvi-
jem recenicama osjecane za potencijalno zna-
cene zatrlo.
aj Obliku moz za 2. I. sing, navodi
Danicic u istor. obi. 269 dosta potvrda od xiii
do XVII vijeka; — a od pocetka xviii vijeka
imaju taj oblik Kavanin 326*. 529^, Mazarovic
106, B'trdic uzd. 56. 97. salt. 49, ben. 48, Rosa
76b, Eadic 113 (u stihulj, nar. pjes. vuk 2,
274. 316., 3, 216. 412. 449., 4, 89., nar. posl.
vuk 64. 65. Mjesto moz nalazi se i mos (sa -s
kao u pletes, vidis i t. d.), kako je u Dosena
19b, 37b, 127a, u nar. pjes. vuk 1, 428. 591,, 2,
56. 115. 188., 3, 57. 304., 4, 225. 417,, u nar.
posl. vuk 41, M nar. pjes. marjan. 24, u osvetn.
4, 9. — Vrijedno je dodati, da oblik moz kaa
M06l
884
MOCI
2. I. sing, odgovara ohliku hod za to isto lice od
hotjeti (vidi kod toga glag. u pristupuj,
b) Obliku moz kao 3. I. sing, mane
ima potvrda; Danicic u istor. obi. 277 navodi
samo dvije potvrde: moz iz Mencetica 102 (ali
tamo je moz po scoj pritici 2. I.) i uzmoz. Mon.
Serb. 582 (iz xv vijeka). Druge su potvrde: u
Barakovica vila 205, u Kavanina 95a i u Rose
176'>, zatijem u nar. pjes. vuk 1, 124. 572. 591.,
3, 501. (na svim ovim mjestima iz nar. pjcs. stoji
rijecca ne ispred moz).
t') Kad po onome, sto je receno, ni
moz ni mos nije postalo krnenem od mozes,
moze, onda ne treba pisati ni moz' ni mo's,
kako je pisao Vuk u svojim izdanima nar.
pjesama.
2. Imperativ.
a) Oblici mozi, mozite stoje u pravoj
imperativnoj sluzbi sa znacenem: htij, htijte (to
znaiene vidi pod II. 1. b) ; naslo se primjera
samo s negacijom; oblik mozi sluzi i za 2. i za
3. I. sing. Ni ty, igumene .... ne mozi razdavati
(t. j. ne htij razdavati, ne razdaji). Sava glasn.
40, 165. A vi mi uzbmbse podajte i ne mozite
mu nikakore sbmesti (iz xin vijeka). Mon. serb.
50. Ti redovnico, ne mozi toga lahko razumiti.
Narudn. 29*. Ne mozi izgubiti ufanja tvoga. 49^,
Gospodine, zapovij i ne mozi odvlaciti. Transit
112. Ako se {t. j. pristav) kriv najde, ostani
V peni vise recenoj ni mozi vede biti pristav
brez vo}e kneze. Zak. vinod. 73. Tkogodir
opceno zlo no de tirati, ne mozi posteno lice
pokazati. I. T. Mrnavid osm. 104.
b) ObUk mozem (1. I. plur.) ima poten-
cijalno znacene u primjeru: Mozem ze nine po-
dobno hvaliti (t. j. mogli bismo hvaliti). Sta-
rino 23, 93. Isto je znacene i u kajk. adv. mozi-
biti, koji uprnvo znaci: moglo bi biti, rnozdn';
u Bjelvstjenca je mozibiti, lat. fortasso, forsitan.
Ocamo ide primjer: Ko se jo dugovanjo ....
mozibiti podelo, da ne dokoncalo (iz xvi vijeka).
Mon. Croat. 268. Danas govore kajkavci mozbit.
— Cesce imaju oblici mozi, mozite potencijalno
znacene u zavisnijem recenicama. U svijem pri-
mjtrima, stv su se nasli, sluze oblici mozi, mo-
zito za 3. lice. Damo viditi, da smo dali i do-
pustili .... da oni fratri mozite imiti (t. j. da
hi mogli imati) prez vsakoga bantovanja (^i> /)?ve
polovine xv vijeka). Mon. croat. 56. Dali smo
Berti Gereciju .... tako da mi ni ostanak na§
.... no mozi uzeti redenih sel (iz xvi vijeka).
Mon. Croat. 264. Poda nim oblast. da mozite
Bo?ji sinovo biti. Bornardin 10. Vsi vidnici jesu
se dogovorili, da tako bude obdr/.ano naprida,
da vsaki .... mozi saditi. Statut vrb. 157. Uci-
ni6e i uzakonise. . . . da nitkorb ne mozi priuzeti
ali posesti crikovnoga ali uzdrzati ono, da je
crikveno. Statut poj. 249. Dopusti ispovidniku,
da mozi oboditovati 5. Budiiiid i.spr. 16. Koji
bi zabranili, da on ... . ne mozi aiuziti so od
I'lih. 131. Ima so stati u nadinu i odredbi . . . .
to jest, da vsaki dan u crikvah i mostiroh mo-
zite se sluziti misc. 156. Narodiso la u
stolnoj crikvi no mozite biti mirao 12 kanov-
niki. Arkiv 2, 80. Udini papa, da nijcdan ne
mozi biti biakup, ako ni prvo od papo potvrjeii.
F. Glavinid cvit 200ft. Odludi (t. j. papa) . . . .
da na oltarii, gdi sv. Petar misu sjovoraso, no
mozi nijodiui izvan j)ape misu sluZiti. 432'i.
Tako ja vami .... zatvoram usta .... da vam
ne mozi biti hraua u nijodnoj stvari, od kojo
dovik ima potribu. L. Torzid 320.
e. Od negdasnega ne mozi postalo je
danasne nemoj, tako, §to je z (s neznana raz-
loga ispalo), a oi se pretvorilo u oj ; tako treba
tumaciti i plur. nemoj mo, nemojte. Primjeri za
te oblike navesce se kod nemoj ; ovdje se niece
samo primjer, u kojemu stoji mojte od negdas-
nega : mozite. Hodite ovijem putem, ni mojte
na desno ni na lijevo. M. Divkovid nauk 35^.
3. Aorist. 0 tome vremenu ne treba drugo
reci, nego da se oblik mogadoh nalazi u Pesta-
lica 184. 232, a oblik more kao 2. I. sing, u
Bandulavica 91, kao 3. I. u Zborn. (1520) 35*
i u Hektorovica 6.
4. Imperfekt. Najobicniji je oblik mogah,
mogase, ali se nalaze i drugi.
a) Oblik mogadijah, roogadija^e cesto
se nalazi u Lostrica, na pr. mogadijase test.
119b, 388a., ned, 153. 36()., od' 276, mogadijahu
test. 2bS^, ned. 183, svetn. 29^. desto se taj
oblik nalazi i u slavonskih pisaca, kako se vidi
iz clanka T. Maretica o jeziku slav. pisaca u
Eadu jug. ak. 180, 186. Inace se ovaj impfkt
rijetkn nalazi : mogadijase u Zoricica zrc.
17. 29, mogadijahu u J. Filipovica 3, 322b.
Wio je sumnivo, dali se taj impfkt cuje danas
goje « narodu, premda se mogadijase nalazi u
nar. prip. bos. 11.
b) Mnogo je rjcdi oblik mogadih . . . .,
kojemu su potvrde: mogadise (3. I. sing.) u Kne-
zevica ziv. 41, mogadihu u Pavica ogl. 17 i m
Velikanovica upud. 3, 340.
c) Slabo se nalozi oblik mozah, mozaso;
prvi je u Starinama 23, 97, drugi u Kolunicevu
zborn. 166 i u j)jev. cm. 226b. — joH je rjcde
sa -r- mjesto -z-: moraso u Pejkica 39.
d) Katkad se mjesto mogase u 3. I. sing,
nalazi moga, kako je u Matovica 41. 227. 478.,
u Petrovica gor. vijen. 82, u 7iar. pjes. here,
vuk 72 i u J^ubise prip. 116.
5. Participi. Osobito spomenuti treba samo
oblik partic. prez. mogadijudi, koji se nalazi «■
Pavica ogl. 12. 512., prosv. 2, 98, u Znnicica
227 i II Rapica 31. 267, — i neobiino elidirani
oblik mog' mjesto mogao (moga, mogo) a Ba-
rakovica vila 286 (da bih se na povrat unutar
mog' uspet).
6. li^utur. Mjesto budem mogao (mogao
budem) nalazi se mod budem, mogbudom, mo-
budom, sve ponajvise u zavisnim recenicama,
vrlo rijitko u glavnima.
a) mod budem. Gdi jo velika mnoz, kad
zavapije, ptico, ke nad nimi uzleto, padii, jer se
rastupi ajor, ter so ne mod budu uzdr/.ati. M.
Marulid 67. Pokaj se s odlukom no ciniti uiia-
pridak i kad mod bude§ ispovidit se. F. Lastrid
ned 310. Ako posli svoga toga ne mod bude
nisto bit niedu uima, duzni su se prikazat crkvi.
M. Dobretid 565. Na ovu svrhu raneno bi srce
tvoje, da u nemu i u tebi mod budomo mirno
stanovati. I. M. Mattel 15.
b) mogbudom. NiSta nomane ja du na-
stojati §to mogbudom (iz dubrovackoga pisma
prve polovine xvii vijeka). K. Jiredok spom. 92.
Hocomo vam .... uslat bila i soli, stogod mog-
budomo spraviti (iz j^isma pisanoga oko polo-
vine xvii vijeka). Starino 11, 88. Sto ti no de
prik.'izat .... da se no uzmogbudes od tvojijeh
grijeha rastavitV A. Kalid prop. 129. Tor ti no de
dopustit, da mogbudos iskorijepit iz srca onu
jubav, koju si ira nosio. 129. Ako im ne mog-
budemo nista ti6initi a mi domo nod na glavu,
pa u planinu. Vuk dan. 1, 70. Ako im no mog-
MOCI
885
MOCI
Tjudu kake pakosti uciuiti, a oni polako da doda
k svojim san6evima. grada 95. Pa Sto se danas
ne mo^bude ufiiniti, nije znak, da se nikad ne
6e modi. Vukova prep. 3, 92. Ako j' tako poznat
ne mogbudes, ti je zovi u banu na vodu. Nar.
pjes. vuk 3, 295. Utjesicu te, koliko boje mog-
budem. M. Vodopid dubr. (18G8) 195. Ako li ga
ne mogbudem naci, gledat 6u ga po dosarevini.
Smailag. meh. 3.
c) mobudem. Samo u dva pisca Dubrov-
ianina. Ter de dinit sve, sto uzoiobude. D. Basid
12 Pos}i glasnike .... ogriem nek mobudu raz-
gorjet svijet. I. M. Mattei iv. Umivaj me od
moje krivine .... neka mobudem priatupiti. 15.
Odredivam uzdrzati srce moje sved od sad
sknpjeno k tebi i u rebi, koliko uzmobudem
vece. 138. Daj mi milost, da tvojoj }ubavi sved
budem odgovarati jubavi , koliko mobudem
vedom. 315.
d) Pogrjesan ce ohlik hiti mojbudem,
kojemu je potvrda saino u primjeru: Koja (t. j.
iena) mojbude potonut, ono nije vjestica, a koja
ne mojbude potonut, ono je vjestica (iz govora
hcrcegovockog). Magazin (1867) 52.
II. Znacena.
1. modi (be2 rijecce se).
a. modi znaci: imati moc, snagu, hiti
kadru.
a) bfz dopune u inf. Hi u recenici
s veznikom da.
aa) modi nema uza se objekta ni
adverba.
aaa) uopce. More li gdje moja
pomod u taku brigu? M. Drzid 312. Kada je
Bog s nami, tko more suprotiva nam ? Starine
4, 111. Jaki Boze tvoja sila svuda moze. D.
Barakovid jar. 73. Brez tebo ne valam ni mo-
zom ni umim i nisam dobar ni vridaa na ni-
jedno dobro. M. Jerkovid 40. Zloba protiva kri-
posti ne more. I. Ivanisevic 287. ^Dotico Bozija
ruka, slabi )udi gdje ne mogu. G. Palmotid 2,
232. Ako ne mozemo kako hocemo, a mi demo
kako mozemo. Nar. posl. vuk 6. I ti mozes i
kon ti moze, ali ti Bog ne da. 105. Ko moze i
koii mu moze. 148.
bbb) nemodi, t. j. ncmati moci,
biti nemocnu, bolovati. U rjecniku Vukouu (ne-
modi, nem6gu, krank seiu, aegroto : nesto ue-
mogu). Koga sin ncmogase (iz lat. cuius filius
infirmabatur. ioan. 4, 46). N. Ranina 166^, On
nemoze, t. j. holestan je. U Boci. V. Bogisid
nai'. pjes. 378.
66) modi s adverbima. Toliko va|a
i more skrusenje v spovidi. Narucn. Si^. Ne po-
zor ner pravda more vod. §. Mencetid 13. Premda
u meni strah vole mogase. P. Zoranic 13. ]|jubav
cadkova ved u nem mogase neg' taj rijec bo-
gova. F. Lukarovid 269. Uzmozua Jubavi, vele
ti na svijet moz. N. Najeskovid 1, 194. A svijeto,
a vraze, vele ti mores ! M. Drzid 360. Djaval
ne moze tako suprot onomu, koji so je ispo-
vidio. A. Komulovid 33. Dali toko more nihof
glas pri Bogu. D. Bai'akovid vila 244. Kobu je
ovo dosta odkriti .... pred onijem, ki na sviti
vele moze, mnogo umije. I. Gundulid 307. Ah
koliko moze vrijeme, ke s godistim sve pri-
vraca. 367. Koliko u meni mogu plemenite i
bogojubne tvoje kreposti. B. Kasid in. 6. Toliko
mogase sami negov glas i scjena .... da se
ustrudahu .... zlo 6initi. fran. 190. Vele mogu
nagovori. J. Armolusid 16. Pod nebesim mogu
vele rijeci, trave i kamenja. G. Palmotid 2, 59.
Nu razlika stoji mnoga meju stvoreem . . . . i
onijem, koji malo more. J. Kavaiiin 478a. Ti
vele mozei prid tvojijem jubovnikom. V. M.
Gucetic 203. Prijateji negovi mogu dosta prid
nime. I. Nenadid nauk 204. Narav vise more,
kada se ne dru|a. M. Katancid 78. Mnogo veoma
moze Jubav. A. Kalid prop. 496. Zeta je . . . .
mnogo mogla na srpskom dvoru. D. Danidid
istor. 101. Koliko na svijetu moze vrazje isku-
sane i navjet. S. ^ubisa prip. 261.
cc) modi s objektom. Boze, koga u
svem kripost svaka more. M. Marulid 20. Mnogo
lit zivise po dopusdenju onogaj, ki sve moze.
^etop. duk|. 10. Ako mozem u torn, dto isde§,
nic, daj da ti pomozem. H. Lucid 203. Znam,
Givo, er ti moz u sina sve, sto hoc. N. Najes-
kovid 1, 281. Oblas tvoja, ka sve moze, budi u
pomod vazda meni. I. Gundulic 199. Ali jedna
zatocnica sto da moze prod tisuci? 410. Boze
.... daj nam i hotiti i modi, koja zapovidas. I.
Bandulavic 123'^. Ne mogu ino, vil izbranu
Jubiti je meni sila. G. Palmotid 1, 31. Da zna
vila vuhovita, sto rasrgba razlozita, sto narugan
bojnik more. 2, 45. Sto nije mogla tva desnica
....zrak djelova tvoga lica 2, 403. Ti sam jesi,
koji mozes svaka. L. Terzid 323. Videdi sv. sabor,
da ustrp}ene s Focijom nistar ne morase. K.
Pejkid 39. I sto lazac sam ne moze, da Bog
nemu pripomoze. V. Dosen 141b. Carevic videdi,
da protiv sve sile ne moze nista, pode kudi.
Nar. prip. vuk^ 202.
b) modi s dopunom u inf.
aa) inf. je afirmativan.
aaa) inf. od prelaznih i nepre-
laznih glagola u nktivu. Primjera se naslo go-
lemo ninostvo; ovdje ih se uzima samo nekoliko.
Vi sto mozete diniti, dinite (iz xiii vijeka). Mon.
Serb. 21. Ni za jednu stvar segaj svita, koja bi
mogla biti (iz xv vijeka). 297. Mogal bi sciniti
niki, da se nima Jubiti neprijatej. Korizm. 50*.
Sve moz uciniti, zla od nas odnesi. M. Marulid
36. Koga plemenstvo i sama moz pametim do-
hitit. B. Gradid 102. I sam je danas ti za }ubi
imati bez nijedne moz smece. F. Lukarevid 7.
I ti tako moz govoriti. A Komulovid 60. Koliko
okom moz zamjerit, sve bi vitez puno. I. Gun-
dulid 322. Kad on kopjem vladat more. G. Pal-
motid 1, 199. Nigdor ne mre biti prost od smrti.
P. Vitezovid odil. 15. Koja more nauditi ovomu
stadu. L. Terzid 226. Sve se skoci malo i ve-
liko, kogod moze sabju pripasati. A. Kacid razg.
280. Ovo su otajna, koja razum ne more doku-
citi. A. Kanizlid utod. 196. Ne mogavsi nista
opraviti rekose. E. Pavid ogl. 106. Znadijahu,
da je tolikim kamonom grob zavajen, koliko ga
one odvaliti ne raogadijahu. F. Lastrid ned. 183.
Zar prez mene to ne more biti? M. A. Rejkovid
sat. 73. A kad knez Aleksa ne mogne to uciniti,
on u pocetku g. 1813 pobegne. Vuk dan. 4, 9.
Ne mogahu puta razaznati. Nar. pjes. vuk 1, 39.
Mozemo li s Turci bojak biti, mozemo li Turke
pridobiti? 2, 312. Ako mognes Sava poturciti,
sva de ti se zem}a poturciti. 3, 57. Od zuluma
zivjet ne mozemo. 4, 111. Pa ne moga odojet
zalosti, nego zivot uze sama sebi. P. Petrovid
gor. vijen. 82. Ako ko uzmozo izbrojiti prah'na
zem|i. D. Danidic 1 mojs. 13, 16. Vidin, da ste
stari, da ved ne morete hodit. Nar. prip. mikul. 15.
bbb) inf. je od rejieks. glagola.
Da se po koji naciu oprati mogadijahu. A. Ka-
nizlid uzr. XI. Ne mogadijase se vise povratiti
u Luzaciju. I. Zanicid 107. Mandalina .... sve
ovo vrime provede u pustini .... niti se moga-
MOCI
88G
MO61
dijase nasitit pla6om i pokorom. F. Lastrid
svetn. 112^. Od koje se (t. j. nevioci) nikako
izliciti ne mogadijase. 162^. AT mo5 li se ti
sititi, sto 6e reci mudrom biti? V. Dosen 19^.
Gospodine Boze, koji . . . . ne mozeS se prevariti
ni nas varati. I. Nenadic nauk 33. S koliko
velikim pouzdanejQ mocemo se ufati. Grgur iz
Varesa 109.
cec) inf. je u pas. Zac pogibe ta
mast? mozase bo se prodati na mnoze i raz-
deliti ubozim. Kolunic zborn. 166. Istite gospo-
dina, dokle se naci more. N. Eanina 43b. Moga-
hote bit spaseni. M. Maruli6 286. Mocu se ja
zatoj blazen zvat i riti. I). Eanina 11^. Buduci
se ocito iznaslo, da je kmecka zem|a, da se od
kmetckoga sela odpitati no more. Mon. croat. 269.
Zove se gibuce, (5a se gib}e ili ca se more lasno
gibati. Statut poj. 259. Tko drzi plemenscinu,
ne more se iz drzanja izneti. 269. Bogn, nauci-
tejem i roditcjem ne moze so odsluziti. M. Div-
kovic bes. 155. Nevojna ti moz se riti. I. Gun-
dulid 43. Rekao je: divica Marija ne more se
zvati bogorodica. A. Bacic 11. More li se u
poste josti sir? 189. Ovo je ono prisveto zla-
mene, po komu mogamo bit spaseni. J. Fili-
povic 1, 143b. Ako se dakle spomenuti Marcion
ne mogase pravim Bogom zvati. E. Pavic prosv.
1, 1. Mogadijase doisto Ivan biti drzan za Me-
siju. F. Lastric od' 161. U srcu more se zelit
iskrnemu vazda ono, sto bi otio da se tebi zeli.
ned. 292. Brez koga se no more nitko saraniti.
M. Dobretic 11. U drugijem dogadajima mozo
se (t. j. prijedlog s) cuti, gdjo ne bi trebalo.
Vuk nar. pjes. 1, 52. Kroza nga se proci ne
mogase od momaka i od devojaka. Nar. pjes.
vuk 1, 493. Ovakovijeh primjora moglo bi se
ovdje i viSe spomenuti. Vuk rjecn. predgov. Ca
se god pomislet more. Nar. prip. mikul. 12. —
Prema drugijem glagolima moze katlcad i biti
primiti uza se rijeccu se: Izglod k;ize Domi-
nikov, da se mo2o povojno i u juckoj opcini biti
pustinak, usred razbluda svijeta da se moze bit
pokornik. A. Kalic prop. 489.
bb) inf. je zanijekan. Ovo pro-
mis}aju6i ... .jeda mogu ne veseliti se? F. Lastric
test. 62b. Bi li mogao I'lega ne Jubiti? J. Ma-
tovid 328.
cc) Zanijekan je i glag. modi t inf.
Znacene je gotuvo isto, Uo ga ima glag. morati
zdruien s inf. Ispor. u lat. na pr. nou possum
non loqui i t. d. I tebo sad mojim srcem ja ne
Jalit ne mogu. H. Lucie 246. Tebi bi no mogla
(t. }. Arahna) ne pozaviditi. 287. No moze ne
imat Stan u muci pakjenoj. N. Dimitrovic 73.
Ne mogu, goapoje, ne zdruzit cvi)enje, kadgodi
na moje pomisliin dijenje. N. Najoskovii 2, 103.
Ja cu vam motnuti ovu istinu prid oko od vire,
da ne morete Ae no viditi. F. Lastri6 test. 16*1.
Buduci dakle da mi onn svido6i . . . . ne mogu
ne virovati. tost ad. 109b. Ne mo2omo, koja smo
vidjoli i J5uli, ne govoriti (iz lat. non possumus
quae vidimus et audivimus non loqui. act. ap.
4, 20). J. Matovi6 13.
t/fl) Main je slabije znacene onda,
kad izmedti zanijckanvga glag. mo6i i izmedu inf.
stoji rijei'ai nogo. Taki fiovjek ne mo2e neg'
z dobrijora kola6em do6. M. Drzic 355. Nijesi
mogla nog' vesola k nami do6i u ovo vrijomo.
v». PalmotiO 2, 267. No more so nog' roditi uro
od orla i oro biti. J. Kavahin 102b. jvioj si, er
ne mo2 neg' moj biti. 574b i I. Dordi6 uzd. 56.
No reci: ]ubit ne 6u, pokli ne moz neg' lubiti.
I. Dordii uzd. 97.
c) moci ima dopunu u recenici s vez~
nikom da.
aa) glag. je u dodatoj recenici afir-
mativan. Ponajvi.se je u ovome dogadaju glag.
moci zanijekan. Ne bi mogla da povidi. H.
Lucie 206. Moci 6u da viju, gdi....duh izhaja.
278. A mlados, vaj, moja, meu mlaci jur svima
za mal cas pokoja ne moze da ima. D. Kanina.
40b. A ne moze jadovitu voju tvoju da privrati^
A. Cubranovic 156. Od svih mozem da pomogu.
M. Pelegrinovic 177. I nitkor ne moze da se
na n potuzi. N. Najeskovic 1, 159. Nigda zlo
samo ne moze da dode. 2, 67. Tko ne moze da
pogine. I. Gundulic 188. I ne moguc da mu
odoli jedva krvim nega poli. J, Kavanin 87^^.
Tvoju krepos zli ne mogu da osramote. I. Dordi6
uzd. 199. Bila bi razmetnuta, sto ne moze da
budo. S. Rosa 89b. Kada Lazar tko postane, da.
ne more da se gaue. V. Dosen 190a. Vidi, da.
ne moze da utefie. N. Palikuca 24. A ne moze
da sviiie prodade. M. A. Ee|kovic sat. 106. Ne
moze ovdi da se uzdrzi Bernardo sveti, nego
vapi. B. Zuzeri 24. Samo nadriknige ne mogu
to da raznmiju i da priznadu. Vuk rjecn. (1818)
XXXII. Ali se ovde ne moze da nafiini. Vuk
skupj. sp. 2, 164. Al' se junak ne moz da oduzi.
Nar. pjes. vuk 1, 548. Ne moz majci na ino da
bude. 3, 501. Ko ne moze da plati, va}a da
moli. Nar. posl. vuk 149. Ali nikako nije mogla
da se ukrade. Nar. prip. vuk 196.
bb) glag. je u dodatoj recenici za-
nijekan, a obicno je zanijekan i moci. Ne mogu
da ne dam moju lioj svu mlados. S Mencetic 15.
Mogu li da plamen ne cutim Juveni? 21. Sakra-
menat najzadnega pomazana ne moze da no ima
zdruzenu uspomenu. J. Matovic 275. Bi li mogao
da ne postavi sve svoje ufaiie u nega? 328. Ako
koji refie .... moze i da no postuje oca svojega.
Vuk mat. i.5, 6. Najposlije no moga im biti od
«traha turskoga da no okupe nekoliko vojske.
y. l^ubisa prip. 116. Ne m6gu, da tebi no ugo-
dim. 140.
d) moci u inf. kao predikat dru-
gome inf.
aa) moci je afirmativno (sasma ri-
jetko). Kako bi mu biti modi otaj s tobom. A.
Cubranovic 154. Jaoh, je li na svijeti igdire
moci sad cut al' vidjeti od moga veci jad? N.
Na)eskovic 2, 120.
hb) moci je zanijekano. Jer ih po-
vijedat boz stida nije mod. P. Hektorovid 71.
Bogastvo bez truda nije mod dobiti. N. Dimi-
trovid 6. Ne bjezinao od Jubavi. er joj nije mod
utC'Ci. N. Najeskovic 1, 238. Od vrazijeh gjotuua
zivjet mi nije mod. 1, 254. Nevojnijem putnicima
pocinuti nije modi. I. Gundulic 27. Vojska, ku
nije mod izmjerit. 322. Na ravnu po|u skrit se
nije mod. Poslov. danic. Er shranit se nije modi
bez moguce te pomoci. J. Kavanin 64b. Svit
ludujo vas u zlodi, koje trpit nije modi. V. Do-
Sen 195b. Svim nije modi ugoditi. A. Blago-
jevid pjesn. vii.
e) modi s elipsom injlnitiva.
aa) inf. se razumije iz predamega
ili pntonega glagola. Prisozaju .... dati imb.
sbvetb i pomocb .... kolikore mogo (t. j. dati).
Mon. sorb. 2 (iz xii vijeka). Dahb odb bythka
fbto moge (t. j. dati, - %z svrsetka xn v.). 6.
8to mogah najbrze 't. j. otici) spravih se otiti.
D. Raniiia 81b. Sasvim so usiluj, koliko nioX
VGCc, u dohru napriduj. P. Hektorovid 60. t^to
mogoh najbr?.©, otidoh vode tja. N. Najefikovii
MOCl
887
MO CI
1, 216. O zoro studena, pokrsmaj, ako moz. 2,
45. Toga ta poteze, zgrabiv k zemji vrze i pri-
mogsi sveze, ca more najbrzo. B. Krnarutic 9a.
Vazda sidi bradi gdi moz cast nfini. D. Bara-
kovic vila 157. Rijecima ju obljetuje sve sto
moze bo^e i draze. I. Gunduli6 470. Pribroj
zvizde, ako mores. A. Kacic korab. 17. Kada i
koliko mores, ucini mu. F. Lastric nei. 292.
Pak kad mozes, onda plati. V. Dosen 58* Kad
ga (t. j. zarjet) tko ufiini imaje inisal izvrsit ga,
koliko prija moga bude. Blago turl. 2, 97. Nega
Jubimo, s kolikom najvecom |ubavi mozemo. J.
Matovic 431. I hrani se s zenom, kako more.
M. A. Ee|kovic sat. 95. Pravdao se, kako je god
mogao. D. Obradovid ziv. 27. Okitite, sto }epse
mozete. Nar. pjes. vuk 2, 262. Opremi se sto-
god lepse mozes. 3, 535. Vojske kupi, sto moze§
najvise. 4, 418. Dodi, ako ikako uzmozes. Vuk
rjecn. s. v. ikako. Gdje mognemo, da im pomog-
nemo. Osvetn. 3, 69. Da ga sa|e, sto ga brze
more. Nar. pjes. istr. 1, 39.
bh) U viisli se moze doinmiti gJag.
(u)ciniti. Neprijate| videci, da ne more nijednu
ric (t. j. stvar), rece v sebi. Korizm. 13a. Ne
mogoh ja ino, neg' li se rioj dati. D. Eariina 30^.
Sad moz vidit, ca sve muke mogu meni. P. Hek-
torovic (?) 186. Grozno ti ja cvijn, er mi nije
raoc ino, neg' da se odi|u. N, Najeskovic 2, 105.
Ne mogu ti nic zlotvori. J. Kavanin 330*. Zasto
je on (t. j. davn) svezan kao jedno pseto, koje
more lajat i rezat, mal' ne moze nista, izvan
tko k nemu pristupa. J Banovac razg. 88. Bogu
smrt nista ne more. V. Dosen m. Indi ne mores
jim nista. M. A. Eejkovic sat. 16. Vidjese te
}ude, gdje im tijelu ogan nista ne moze. D.
Danicic dar. 3, 27. §to mu ja mogu, kad mu
ne moze vlada? S. !^ubisa prip. 50. Nije mu se
moglo bas nista. M. D. Milicevic zim. Te6. 228.
cc) U misli se moze dopuniti glag.
ici, poci J slicni. Stahu plavi ne moguco simo
ui tamo (iz glag. rukopisa xv vijeka). Arkiv 9,
126. Francuzi . . . . no mogadijuci tijesnim putom
.... posli su da pridu Wezer potok. I. Zani6ic
227. Da gad k nima (t. j. pcelama) ne more
nikako. J. S. Eejkovic 242. Eekao mi je tata,
da cu s liim na ])osijed u susjeda Easka; ne
mogu tamo neumivena i rasplt tena. S. ^ubisa
prip. 38. — Ovamo hi inogao ici i j^^itiij^^"- Car
ne mogne ni kud ni kamo (t. j. krcnvti), nego
cobaninu da devojl^a. Nar. prip. vuk 209.
b. moci 0 onome. sto tko hoce, rado ima,
nem. mogen. Velmi, vaj, Jubih ja ne dike Juvene,
a ona viditi ne moze vik mene. D. Eanina 98b.
Ne mogadijuci ga (t. j. Kain Abela) vise viditi
ucini, kano da ce s nime na setnu izici pa mu
reCe. E. Pavid ogl. 12. Sotona ne mogadijuci
gledati napridka i srice. 512. To dusmani gledat
ne mogose. Nar. pjes. vuk 1, 266. Ja dusmana
gledati ne mogu. 2, 166. U Dubrovniku govore :
ne m6gu ga (t. j. ne trpim ga); mogu sse kako
luk i oci (t j. rado se ima jit). M. Eesetar stok.
dial. 253. Vidi i pod I. 2. a.
e. moci 0 onome, sto je moguce Hi
vjerojatno.
a) uopce. Pri roka mores umriti,
da rok ne moz priziviti. P. Zoranic 7. Da od
zla ne bi gore bilo, sto se zgodit more. V. Do-
son. 234'i. Moze bit', da jo jutit Marko, mo^e
biti, da je pijan Marko, pa vas moze s konem
pregaziti i grdnijeh, deco, ostaviti. Nar. pjes.
vuk 2, 226. Jer je Marko iza sna zlovojan pa
nas moze oba pogubiti. 2, 444. Turci ce nam u
poceru poci te mozemo izginuti ludo. 3, 339.
b) moze biti.
aa) mozo biti ima za dopunu rece-
nicu s veznikom da. More biti, da ostanu jedan
dan u Nobu. Proroci 19. More biti, da nam ga
posaje. F. Glavinic cvit 160*. Ajme, more biti,
danas da cu umriti. P. Posilovic nasi. 39*. Moze
biti, da ce Grci roci. A. Bacic 153. More bit,
da se ne bi bio zazvao Isus, nego Emanuel. F.
Lastric test 36b. More biti, dok se ganes, smrtni
odkos da postanes. V. Dosen 51*. Vi, brado,
moze biti da ste cekali mene. Vuk grada 87.
Moze biti, da bi najboje bilo .... metnuti. Vuk
rjecn. predgov. Moze biti, da su ga i oblaci na-
Jutili. Nar. prip. vuk 70 Moze biti, da ce se
naci cetrdeset. D. Danicic 1 mojs. 18, 29.
bb) mozebiti kao pravi adv. u zna-
cenu: mozda. U rjecniku Belitm (mozebiti, forse)
u Bjelostjencevu (morebiti, mozibiti, forsan, for-
ta.ssis, fortasse), n Voltigijinu (mozebiti, forse,
pu6 essere, vielleicht, etwa), u Stulicevu (more-
biti, forte, fortasse, fortassis s naznakom, da se
nalazi u Gradica) i u Vukovu (1898, moze biti,
bojse). Ti bi morebiti prosila od nega. Ber-
nardin 48. More bit otca moga biste znali. N.
Eanina 79b. Morebit slobodno smio bib izriti
moj ogan. D. Eanina 75b. Mozebit tojzi vil tebe
sad vidjeti vele bi drago bil'. N. Na}eskovic 1,
187. Mande morebit je dosla onamo. M. Drzic
176. Plemenit po krvi i mozebit prvi od vi6a
8 vrimenom. D. Barakovic vila 111. Cuo si
mozebiti pripovijedat ime moje. I. Gundulic 349.
Kojoj mozebiti nebo odluci boje srece. G. Pal-
motic 1, 34. Mozebit bi pravo bilo. G. V. Bunic 3.
Vidili ste morebit vise jintah, koliku buku cini.
F. Lastric test. 157:''. Cini ga u jednu jamu
upasti. u kojoj ga ukopa s tilom, mozebiti i
z dusom. A. Kacic razg. 23. Hi mozebiti nijed-
noga ne imade. E. Pavic pirosv. 1. 17. Hoce ."e
tebi, dobrostivi stioce, mozebiti niko cudo vi-
diti. D. Eapi6 predgov. Koji ce vam dignnt
sve, sto imate, tcr dat drugomu i mozebiti va-
semu neprijateju. D. Basic 8. Morebit ce tko-
god reci. V. DoSen 94*. Otili biste vi morebit,
da se oni poklone vasim idolom? F. Eadman 11.
Ne bi se imala mozebiti postaviti svaka ponji'ia.
J. Matovic 363. Mlogi su more biti nu u rukun
imali. A. Kanizlic kam. 8. Ako koga mozebiti
privari neumstvo ispovidnika. I. Velikanovic
upuc 3, 81. Morebit ce se u ovoj knigi gdikoja
ri6 najti. J. S. Eejkovic xiv. Pa im onda ne
dadne nesreca (ili mozebiti sreca). da se opet
izmaknu na i^ubic. Vuk grada 94. Medu kojima
je bilo najmane pravijeh Arnauta, a mozebiti
nije bilo ni jednoga. prav. sov. 42.
d. moci o onome, §to smije biti, sto je
dopusteno. Da ti moresb kupovati i tvoji Judije
vsaki trbgb (iz xiii vijeka). Mon. sorb. 43. Pro-
seci nas, ako bi mogal josce opovidati, a mi
rokosmo, da more (iz xv vijeka). Mon. croat. 58.
Mogahote ozenit se. M. Marulic 302. Gosp.
biskup ne more poloziti. . .. ali zapovidati. Zak.
vinod. 57. Ispovjednik ne moze ocitovati grijeh
onoga, koji se je u nega ispovidio. A. Komu-
lovic 6. Molim (o .... da slobodno mozu doci
prid obraz tvoj. P. Baksic 120. Zcnsko pleme
lie moze primiti sakramenat sv. reda. A. Bacic
274. No mogadijase pak ovi blagosov ciniti se
u potak. I. Velikanovic upuc. 1, 492. Posvoti-
liste, kod kojega samo pravovirni mogau biti.
3, 340. A. DaJi mi te, duso, pojubiti? B. Mos,
junace, koliko ti drago. Nar. pjes. vuk 1, 428.
Ne mozes ti ne imati (ispor. lat. non licet tibi
habere earn). Vuk mat. 14, 4. Napos|etku mozes
MUCIN A
888
2. MODAR
otvoriti svo osam odaja, ama devetu da se nijesi
usudio niposto otvoriti. Nar. prip. vuk^ 194.
e. no moci s mauim Hi s maiie, t.j. ne
moci drukcije, prema tal. jeziku. U rjecniku Be-
linu (ne mogu s mane nego, ne mogu od mane
uciniti, non posso far di meno di non, imperare
mihi nequeo, quin). Spametno ce uciniti ....
da samo pise, ako ne moze s manim neg' pisati.
A. Kadcic 319. Eto, radi tebe prastam, jer ne
mogu 3 mane, mater si mi. J. Banovac razg. 141.
2. modi se.
a. moci se s logickijem subjektom u dat.,
na pr. mo?.e mi se, t. j. mogu. Torb bi hotelb,
ako bi mu se moglo, da bi tuj nasu Jubavb n6-
kako smelb (iz pocetka xv vijeka). Spom. sr. 1,
66. Jerb Bozjomb milostiju more vi se (iz po-
cetka XV v.). 1, 71. Jer mi se ne more, da mi
se zli judi po pamot ne stave. S. Mencetic 274.
Tebi se (t. j. Bogu) sve moze. N. Dimitrovic 37.
Zac ino, Frano, sad moni se ne more, er mi gre
svo nazad. N. Najeskovic 1, 299. Van sobe stah
ieloci sa svu mo6, da bi mi jedan cas moglo se
kako doc vrh gore tej do vas. 2, 319. Da mi se
ikako moze, nigdi no bih hotio (t. j. jrrebivati)
ci bih volio, nego li u krajevstvu nebeskomu.
M. Divkovic bes. 584. Zaludu je, ne more se
djavlu napastovano (t. j. ne da mu se), ako se
nasa vo]a k nemu ne pridruzi. J. Banovac razg.
110. Meni se ne moze ziviti, ako ne saznam. D.
Obradovid has. 398. Al' so majci ne moze na
ino, ne ce majka prositi Morimu, voc mu prosi
Atlagica zlato. Nar. pjos. vuk 1, 253. Od ina so
majci ne mogaSe, voce spremi u brasnu kolaco.
2, 574. All mu se ne moga inako, no doziva
Mujezina sina. Nar. pjes. here, vuk 72. Ne mo-
gase mu se iiiako, nego da ide. Nar. prip.
vuk2 2«0.
b. moze se, t. j. moze hiti, moguce je.
Budi (t. j^ stvorene) vrhovno i izvrsito, koliko
se moze. S. Budinid suma oG. Zgodi mi se nega
sresti Stp so moze hude i gore puna smeee i
bolesti. G-. Palmutic 1, 353. Moze li se veca
pso3t protiva Bogu? J. Filipovid 1, 3771^. Ja
govorim, da ce biti zlo, da se gorje ne moze.
3, 152l>. Je r so veca zalost moze neg' gledati
vojske eve pak gledajuc ovo znati? V. Dosen
227a. To jo ludost, vecja se ne moze. M. A.
Rc|kovi(' sat 80. A. I debar ste lovak ulovili.
B. Jcsmo, kneze, ne moze se lepse. Nar. pjos
vuk 4, 197.
c. moci se s elipsom ivfinitiva.
a) inf. se razumije iz predasncga Hi
potouega glagola. S vo|omb Klimojevomb uci-
nismo, jori. so inako ne mogaso (t. j. ucinitij.
Spom. sr. 1, 6 (iz svrsetka xiv vijeka). Da so
Bogu svom podlozo, 6to so ikad vadma moze.
V. DoSen 223''. Nastojali smo ucinit obilato i
zadovojno, koliko se moglo M. Dobretid v. Pa
8u (pjesme) koliko so moglo dogoiieno prema
narcdnijom pjesmama Vuk nar. pjes. 4, 68.
Oplacomo ga i ukopamo, kako je po zemji i po
Bvijfitu i kako se najbole moglo. Pravdono§a
(lH.i2) 31.
f>) U misli se mogu dopnniti gUig.
(trdiniu, poci. U druzijoh so crkvah ne mogu
taj prostonja uziuiati, razmi ako so ne bi moglo
iniiko. A. Gudetid roz. joz. 20. Da mo?,e dojti
. . . .odkuda so no mozo dale. A. Tomikovid
gov. 57. Kad fcuju kmoti, da se moze mimo
znkonika, mi g08|..da Stetni. S. l^ubiSa prip. 73.
M061NA, /. mac, snoga. U Istri, gdje je akc.
mocina. D. Nomanid (m84) 4(>.
M06nIK, m. Samo u Stulicevu rjecniku, gdje
se kaze, da je isto sto mogucnik.
MOCNOST, /. apstraktna imenica prema pri-
djevu mocan. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu
(potostas s naznakom, da se nalazi u kajk. pisca
Muliha). Dobra od nature, kako su : lipota,
mocaost, snaznost. Narucn. 86*. Naglo ga obuja
jedna premodna febra, ke modnost razasadsi vse
telo toplota naturalska zbirase se samo v prsi.
Transit 3. Jest to ciuenje tvoje, ne dlovjeca
modnost. B. Kasic nasi. 255. Za sliditi ovo ci-
nenjo uvike sa svim modnosti (stamp, za svim
mocosti) vasega srca. P. Posilovic nasi. 185*.
Nek mu bude mocnos kliska. J. Kavadin 290*^.
Dajuci mu (t. j. stvorenu) bistvo, mocnost, ziv-
}ene. M. Zoricid osm. 119. Na srcu mu mocnost
biva. Nar. pjes. istr. 6, 15.
MOCSTVO, n. mod, mocnost. Izmedu rjednika
samo u Stulicevu (potestas s naznakom, da se
nalazi u kajk. pisca Muliha). U ovomu vidi so
golemo mocstvo Bozjo. M. Radnid 235a'. Sv. sa-
kramenat ima modstvo oprati od griha istocnoga.
J. Banovac razg. 215. Ugasi nu s oblastju mod-
stva tvoga. P. Knezevic pis 188.
MOD, m. nncin. Iz tal. rijeci istoga znacena
modo. Nisam na§a na moj mod divojke. Nar.
pjes. istr. 1, 20. Saruja (zmija) .... ozdo po
trbusu (sic!) nekako na drugi mod sargasta.
U Bnkovici (u Dalm.) Zborn. za nar. ziv. 7, 281.
MODA (s takvijem se akc. gooori), f. promjen-
livi ukus vremena. Iz nein. Mode Hi iz tal. moda
(a ovo ohoje kao i franc, mode iz lat. modus,
nacin). U nase vrijcme veoma obicna rijec. Nova
moda svita, razbludna navada. M. Kuhacevid 98.
Gleda svoj vozen prosluk i kaze, da do mu drugi
novo mode skoro iz Boca doci. D. Obradovic
bas. 246. A ovake narodnosti treba kupiti, dok
se nijesu prosvjestonijem i novijem modama za-
gusile i iskorijenile. Vuk nar. prip. iv.
MODAO, Moca, m. kajk. prezime (upravo
Modec) neznana postana. Bosnak (1908) 126.
1. MODAR, modri, /. modra boja. Samo u
Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. das Blau, franc.
bleu; berlinska ili pruska modar, Berlinerblau,
Ferrocyaneisen, bleu de Prusso. — Nepouzdano.
2. MODAR, modra, adj. lividus, caoruleus.
Postav}eni akc. zabi^ezeti je u Vukovu rjecn.,
ali se po Ilrvaiskoj gooori i m6dar, m6dra. N.
Simid nast. vjosn. 8, 108. Eijec se nalazi i n
drugim nckim slav. jezicima, na pr. sluv. moder,
ces. modr^', po^. modry; u drugim indoevr. jezi-
cima ne nalazi se rijeci korijenom t znacenem
srodnijch. l) rjecniku Vrancicevu (lividus), rt
Mikafinu (violacous, jantinus, ametystinus), u
Belinu (azzurro, celostro, livido, turchino), u
Bjclo'iijenicvu (caerulous, — modor od vudarca
ali zimo, lividus), u Jambresicevu (caerulou.s),
u Voltigijinu (turchino, celestino, celestro ,
azzurro, blau, blaulioht, — livido, schwarzblaul,
u Stulicevu (in caoruloum vprgons, caerulous,
lividus ,s naznakom, da se nalazi u Gundiilica
i u llabdelicecu rjecn.) i u Vukovu (blau,
lividus).
<i) modar uopcc 0 razlidnijem jredmctima.
Primjera se nije mnogo naslo, jer se mjisto
modar icsto uzima plav. Pusdam popu Boiiodikn
kabatiicu modru (iz xv vijeka). jVIon. cront. 110.
Bilih, ruraonih, plavih, zutih, modnli i sfakih
jinili cvitof biso .... viditi. P. Zoranid 85.
Modrim porjom vitoz mili vcdro jo colo nakitio.
I. (lundnlid 438. Svud joj {t. j. Alcini) modro
vidis guke ustarana oko vrata (mozda bi ovaj
MODEL
859
MODRA§
primjer boje hilo metnuti pod h). 6. Palmotic 2,
60. Od modie iliti Jubicne (t. j. boje). A. Kadcic
88. Dade mu krilo od tice uike modra kolura.
A. Kacic razg. 202. Pod onom gorom visokom
cr|eno cv'jece i modro. Nar. pjes. vuk 1, 202.
Povise nih jedan modar oblak 2, 58. Iz usta mu
(t. j. konu) zivi ogan sipa, a iz nosa modar
plamen suce. 2, 140. Iz kopita (t. j. konu) ziva
vatra seva, iz nozdrva modar plamen lize. 2, 421.
A kada mi budes to ruho dilila, dnizini mi po-
daj modro i crjeno. Jacke 174. Cetri modra
dima poletise. Hrv. nar. pjes. 3, 456.
b) modar o tijelu izbijenu, puim modrica i
0 mrtvu; ponajvise se u start jch pisaca iipotreb-
java 0 ranenom Isusu. Najde sve pleci svoga
tela modre imijuii mnogo stra§no ot boja.
Transit 4. Videc .... vezanje, p]uske, trn ....
kim modar bih i crn (govori Isus). M. Marulic
191. Vaskolik bjese modar, ranen i istucen. M.
Divkovic bes. 12. Usilova se Pilat izvesti van
Isusa .... krvava i modra. P. Baksic 103. Na-
valise udorci vrh udoraca i rane vrh rana, dokle
osta sfeto tilo sfe modro. B. Kasic is. 56. Vidim
tebe izrauena .... svega modra i krvava. I. Iva-
nisevic 97. Budi dobar, da ne budes modar.
Poslov. danic. Lice .... sve modro, sve je sada
rusom krvi obliveno. A. Vita)i6 ost. 197. Ah,
kakvu mu p|usku dade, modar obraz vas ostade.
P. Knezevic muka 20 Pogledaj obraz negov
bozanstveni .... modar od zausnicah. F. Lastric
test. 120^. Stoji kod kriza, na komu modar,
krvav, ranav izdise Jezus. A. Kalic frop. 455.
Ono lice bozanstveno osta ci6 udorca modro i
krvavo A. d. Bella razgov. 203. Dovati vile,
prebi joj zile, jedva utece modra pod odar. Nar.
pjes. vuk 1, 519. Nemoj biti juta, da ue budes
zuta, veco budi dobra, da no budes modra (od
boja) Nar. posl. vuk 20G. J a sam modra do svi-
lena pasa (c/ovori vila, koju su izbih druge vile).
Osvetn. 2, 143. Polamala mu (t. j. zena muzii)
je vse kosti, da jo postal kako gliva, moder kot
i zrola sliva. Jafike 238. Frane biso modar kano
modra karta (t. j. kad su ga mrtva izvadili iz
vodc). Nar. pjes. istr. 2, 22. — Adv. modro:
ZazGte misice modro podbuhnule (t. j. u raspe-
toga Isusa). I. T. Mrnavi6 istum. 184.
MODEL, ?». Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz.
za nem. Modell, Muster, Vorlage, tal. modello.
MODEST, adj cedan. Iz tal. modesto (istoga
znaiena). Samo u primjeru: Ke su malo mo-
desto all raspuscene i slobodne. P. Eadovcic
nac. 516.
MODITI SE, modim se, impj. drzati se mode.
Samo u Popoviceou rjecniku (sich nach der
Mode kleiden).
MODLICA, /. kuhinska naprava za kolace, da
im se da stalan oblik. Iz nem. Model (a ovo iz
lat. modulus). Govori se u Slavoniji. Zborn. za
i^ar. ziv. 5, 312.
MODOS, m. selo u Banatu. Som. mitr. (i900)
268. Akc. postavio V. Arsenijevic.
MODOSANIN, m. covjek iz Nodosa. V. Ar-
senijevic.
MODOSANKA, /. zcnsko iz Modo'sa. V. Ar-
senijevic.
MODOSkI, adj. posses, od Modos. V. Ar-
senijevic.
MODRA, f.
a) ime kozi, akc. m6dra. U Lici. J. Bog-
danovic.
b) selo u Bosni u okruiju bihackom. Popis
zit. bos. i here. 64L
MODEAC, Modraca, m.
a) selo u Bostii u okruzju tuzlanskom. Po-
pis zit. bos. i here. 641.
b) nekakav tvrd kamen, koji se zove i poja-
rica. U Pulicima (u Dalm.). Zborn. za nar.
ziv. 8, 194.
c) isto sto matarac (vidi tamo).
MODRAC, modraca, m. ime ptici, kojoj je
uceno lat. ime Ardea ciuerea. D. Kolombatovic
(1880) 41 (gdje upravo stoji gak modrac).
MODRACA, /. 7ieka modra zenska hajina. 11
rjecniku Mika^inu (modraca, modrina, koret,
palla), u Bclinu (gonnella di tela turchina) i u
Stulicevu (cyclas, tunica, palla caerulei coloris).
M6draca je na Lopudu vrsta modre prtene tka-
nine. L. Zore pa|otk. 110, 227.
MODRACICA, /. dem. od modraca. Samo u
Stulicevu rjecniku (parva cyclas).
MODRACINA, /. augm. od modraca. Samo u
Stulicevu rjecniku (ingens cyclas).
MODRA GLAVA, /. ncko mjesto u staroj
srpskoj drzavi zabi^ezeno u ispravi xv vijeka i
otud u Danicicevu rjecniku. Vidi Modri Potok.
— I danas se Modra Glava zove neko zemjiste
u Vranskoj Pcini. Etnogr. zborn. 5, 188.
MODRA GORA, m. Samo u primjeru: Milosb,
a siub mu Radoslavb, a brat mu Modra Gora.
Dec. hris. 18. Jamacno je na tome mjestu ne-
kakva pogrjeska, jer nije moguce dopustiti, da bi
M. G. biio musko licno ime.
MODRAHAN, modrahna, adj. modrikast. Sa-
mo u Stulicevu rjedniku (lividulus, subcaerulous).
MODRAK, modraka, m.
a) ])tica, kojoj je uceno lat. ime Monticola
cyanoa. D. Hire. D. Trstonak.
b) riba, koja se zove i wodruj. Maena vul-
garis. D. Kolombatovid (1886) 7. Tako se zove
i neka ribica na ostrvu Krku. Zborn. za nar.
ziv. 5, 73.
c) modar grozd. Modrak, ^on. modraka, uva
violacea. D. Nomanic (1883) 47.
MODRAN, modrana, m.
a.) ime jarcu. U Lici, gdje je akc. modran,
modrana. J. Bogdanovic. Ispor. modra.
b) dva sela u Bosni, jedno u banoluckom
okruzju, drugo u tuzlanskom; tako se zovu i
dva zaseoka, jedan u Bosni u okruzju sarajev-
skom, drugi u Hercegovini. Popis zit. bos. i
here. 641.
c) neki mineral. Samo u Sulekovu rjecn. zn.
naz. za nem. Cyauit, Disthen, franc, cyanite,
disthene.
MODRA SLATINA, /. neko zcmliste u staroj
srpskoj drzavi. I da krajev'stvo mi Modru Sla-
tinu, da je zimoviste crbkov'nomu dobit'ku.
Dec. hris. 56.
MODRAST, adj. isto sto modrikast. Koren
zanosi nesto malo u modrasto. D. Popovic
pozn: robe 193. Prah jo bol, poteze na mod-
rasto (u govoru krckomj. Zborn. za nar. ziv. 7, 310.
MODRA STIJENA, /. selo u Srbiji u okrugu
pirotskom. S. Koturovi6 446 (,Modra Stena').
MODRAS, modrasa, m.
a) zmija Coelopoltis monspessulana; zooe
se i plavusa. S. Brusiaa rad jug ak. 173, 20.
MODRA§AN
890
MUDEICICA
b) dva injestanca u Dalmaciji u kotaru
spletakom. A. Masek 112.
c) nekakav krumpir. U Gornem Kosinu u
Hro. D. Hire.
MODEAfSAN, modrasna, adj. isto sto modra-
han (vidi tamo). Samo u Stulicevu rjecniku (livi-
dulu3, subcaoruleus).
MODRASiCA, /. Ima da bude zenka od mo-
drasa (zmiji). Oko Zadra. S. Brusina rad jug.
ak. 173, 23.
MODEAVE, /. pi. zaselak u Hercegovini.
Popis zit. bos. i here. 641.
MODEC DUEL, m. neko zemjiste u staroj
srpskoj drzavi. U ModrbCb delb. Svetostef. hris. 22.
MODECA GEOBl^A, /. ncko zemliste u staroj
srpskoj drzavi. U Modrbcu Grobju, ot Modrbce
Grobje u potokb. Svetostef. hris. 8.
M0DE6iN, m. prezime u Hrcatskoj. Imenik
(1906) 444.
MODEENICE, / pi. miestance u Dalmaciji u
kotaru sp(etskom. A. Maiek 116.
MODEEXA SPILA, /. nekakva spila u Po\i-
cima (u Daliti.J. Zborn. za nar. ziv. 8, 198.
MODKENAK, w.
a) civit, indigo; kao da je to u primjeru:
I ne same kakono modrenak, nego kakono ne-
be>a bijahu one opeke Ne bi zadovojan Bog
proininiti opoke od zem}o u modrenak nebeski,
nego jos hotje prouiijoniti opeke u nebesa. M.
Eadnic 113a/H.
b) modrenak, modrenaka (tako je znhi^ezen
akc.) je u Lici isto sto civitnak (t. j. lonac, n
kojtvi se kuha civit). V. Arseaijevic.
MODEENE, n. nom. verb, od modriti. U rjec-
niku Vukovu (das Blaufarben, tinctio).
MODEENI DOCI, vi. pi. nekako mjesto u Po-
]icima (u Dalin.). Zborn. za nar. ziv. 8, 193.
MODEEiSCICA, /. neka s^iva u kajkavaca. B.
Sulek im.
MODEICA, /. stogod modto, ponajvise ma-
snica. U rjecniku Vrancicevu (livor), u Bclimi
(lividozza, segno di percossa), u lijelostjencevn
(livor, sugillago, vibex), u Jambresicevu (livor
— M lat. dijelu), u Voltigijinu (lividura, livi-
doro, lividezza, blauor Strich, Flock), u Stulicevu
(livor, vibex s primjeroin iz Ivanisevica) i u
Vukovu (der blaue Fleck, livor).
a. modrica je masnica, t. j. modra pruga
na tiji.lu od udaraca. Vidi modar pod b. Mo-
dricaini nogovimi ozdravjoni bismo (iz lat. livoro
eius sannti sumus. is. .")3, 5). Bornardin 80. N.
Eauina lOla. I. Bandulavio 9ih^. Tvoja rajska
lica .... krv opira od modrica. M. Vetranic 1,
324. Vsi smo skroz noga (t. j. Isusooe) modrico
ozdravjeni Katek. (1561) 101. Nista ni zdrava
na iiem, nego rane, raodrice i otok. Proroci 9.
Ako bi so . . . . skubli all bill prcz rane ali
modrico. Statut po|. 251. Eamena mu bihu puna
raoiiric od udorac. Starine 1, 227. Bolost i
modrico ostaso za vazda. B. Kasid na6. iM)
* '^,r"'. ■ • ■ ■ *'.i*'lf' Isusovo . . . . sa svakn 60s strano
uaci i vidjoti rano, modrico, krv. M. Divkovic
nauk 26". Tako ga najdoso puna niodric, da od
pod plat do vrh glavo zdravja so u nomu no
nabojaso. Ivan trog. ]0>». Negov obraz pun p|u-
votina i modrica od udaraca. I. Dr/,i6 59. Raz-
raisliiju^i svoua pridragoga sinka puna modrica.
P. Haksi.-. 174. Bjon bih hxh\ pri|utimi, da
modnce mo krvave avih izlife, svih ozdravo. I.
Ivanisevic 93. One mod rice, rane i raz.liranja
liegovG ciste puti. P. EadovcJic nac. 456. Ne
ostaje im (t. j. mazgama) nego modrico i sadna,
Rto im je u6ini_o tovar i znoj i umorene. M.
Radnic 303^. Nogovimi modricami svikolici
ozdravjeni jesmo. A, Vitajic istum. 380. Ti bi
me karao i bio, da se za ve6e dana po mom©
zivotu modrice poznaju. J. Banovac pripov. 104.
Sesterica krvolijah .... bici od konopacah svo-
koliko tijelo uciuise u jednu modricu. F. Lastric
test. 113'>. Uda razadrta i sve tilo . . . . u jednu
ranu i modricu ucineno. A. Kanizlic uzr. 88.
Danas vidimo .... liegove modrice kako sunce
sjajuce. D. Rapid 290. Ovde modrico, kojo vidis,
ovde rane, koje tices. I. P. Lucie razg. 22.
Kudgod koga derne umotajka, modricB. mu ko
pogaca skace. Osvetn. 2, 141. Tada cos uzeti
zivot za zivot .... ranu za ranu, modricu za
modricu. D. Danicic 2 mojs. 21,25. Jutros mene
moja dika pita; cija j' oto modrica na lieu? (iz
nar. pjesme slavonske). Zborn. za nar. ziv. 7, 105.
b. modrica je ime bilu.
(l) Delphinium consolida. D. Lambl
(1852) 55.
b) u B. Sulcka im. modrica znaci ore
bi^ke: Centaurea Cyanus, — Delphinium Aiacis,
— Omphalodes verna, — Asperula arvensis, —
Cychorium Intybus ; — zntijem znaci neku .i(ivu
(u kajkavaca), neku psenicu i neku zitku travu.
c) modrice pi. je neko cvijece. U rjec-
niku Stulicevu (modrice, cvice, speronella, cap-
pucei, sorta de' fiori, insolida reale, aparine) i u
Vukovu (modrice, Art Blume , herbae genus
s naznakoin, da se govori u Dubrovniku).
c. modrica je oko Dubrovnika neka cnia
(upravo modrikasta !) veoma plodna zemja. M.
Resetar stok. dial. 252.
(l. modrica je u Po(icima (u Dalm.) bjecka-
vica, brckavica. Di je sniga obilato palo ....
pocme se krabit, etc nan tada modrice, koja se
zalije u navrazaie (goriii dio opanaka) i kozu
svraska Oburi li, smrzne se modrica, ostane
kalup na mrazu od svake stope luske. Zborn. za
nar. ziv. 8, 203.
e modrice se zovu plavi uzorak (nem. Muster).
J. Bolo vie Bern. 192.
f. Modrica je selo u Srbiji m okrugu krase-
vackom, S. Koturovid 446j, ' ;
MODRI CVIJET, »j. razlidak, nem. Korn-
blume, u ugarskijeh Hrcata, koji upravo govore
moder cvet. Vijenac (1878) 692.
MODEICA, /. varosica u Bosni u okruzju
tuzlanskoin. F. Jukic zemj 41. Schem. bosn.
(1864) 31. — Danas pisu Modric (vidi tamo).
U jednoj se knizi pise Modric: U Modricu raa-
nastir posvecen sv. lliji. Norini 38. U mana.-^tiru
sv. Ilijo u Modricu ubise vikara. 74.
MODRICANIN, vi. prezime (uyravo covjek iz
Modrice Hi Modrice). T. Smi6iklas spom. 65.
MODRICAST, adj. modrikast. Samo u rjec-
niku Jambresicevu (lividuius, u lat. dijelu) i u
Stulicevu (modrifiast, livoribus plenus, dakle:
pun modrica, — ima i modricast, koje je jamacno
pogrjesno).
MODRICaV, adj. isto ^to modrifast. Samo u
Stulicevu rjeiniku, u kojem grijeskom stoji
modricav i kaie se, da je isto sto modricast,
t. j. modricast.
MODRICICA, /. iwe hi^kama: Asperula ar-
vensis. D. Lambl (1852) 55. Veronica multifida.
B. Sulok im.
MODRICKI
891
MODRI POTOK
MODRICKI. adj. posses, od itnena nekome
mjestu (manastiru) n staroj srpskoj drzavi, ko-
jemu imejiu nema potvrde (Modrica? Modrifi?
Modrifia?). Igumoni ze: studenic'ki Teodorb . . . .
modritbski Vrbtolomej. Svetostef. hris. 45. Igu-
meni ze: studenicbsky Teodorb.... modrycky
Vartolomej (iz isprave krala Milutina pisate
oko g. 1318). \i. Stojanovic hris. 24. Mesta igu-
meromb srbbskimb; 1. studenicky .... 9. mod-
rifiky (iz rukopisa xv vijeka). Safarik letop. 55.
MODRK^, m.
a. prezime u Lici s akc. Modric. J. Bog-
danovic.
1). ptica, koja se lat. zove Alcedo hispida.
Na Koriuli. Slovinac (J 880) 87, gdje je akc.
zabi(ezen modric. Inia i u Popovicevu rjecn.
(Eisvogel).
C. mjesno ime. a) varosica u Bosniu okruzju
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 641. Vidi
Modrica. — b) tri mjestanca u Dalmaciji u ko-
tarii spjetskom. A. Masek 117. 136.
d. neka bifka na ostrvu Krku. Zborn. za
nar. ziv. 5, 69.
MODR161, m. pi. zaselak 11 Hrvatskoj u hi-
paniji licko-krbavskoj. Razdjej. hrv. i slav. 163.
MODRIJAC, m. zaselak ti Hercegovini. Popis
zit. bos. i here. 641.
MODRIJAN, m. prezime u Hrv. Imeuik
(1906) 444.
MODRIK, m.
a) selo u Bosni u okruzju sarajevskom.
Popis zit. bos. i here. 641.
b) modrik je u Sulekovu rjecn. zn. naz.
izraz iz podrucja kemije za nem. Cyan, ial.
ciano.
MODRI KAM, m. U Stulicevu rjecniku ftur-
china, sorta di gemma, cyanus s naznakom, da
se nalazi u Mikajinu rjecn.).
MODRI KAMI, m. U Mikajinu rjecniku (tur-
china, eranus, lapis aerizusa, syreneus).
MODRI KAMEN, m.
a) tipsa, koce}. Pospi ga olumom oli modrim
kamenom. J. Vladmirovic 6.
b modri kamen, t. j. plavetiiak, plavac, ocni
kamen, konski kamen. U Hrv. V. Arsenijevic.
c) nekakvo zemjiste u staroj sr2}skoj drzavi.
Us potok na Modryi kamy. Svetostef. hris. 21.
d) Modri Kamen je ,suteska izmedu ^jube-
razde i Likovstico' (n niskom okrugu). M. D.
Milicevid kra]. srb. 18.
MODRIKAST, adj. slabo modar. Izmedu rjec-
niku snnw u Vukovu (blaulich, sublividus, mo-
drikasto platno, ungebleichte Leinwand, linteum
non insolatum). Govori se i 0 drugom, ne samo
0 p)latnu, na pr. modrikaste usne (u bolesnika).
MODRI KOS, tn. ptica, koja se zove i modro-
kos (vidi tamo). Samo u Bjelostjencevu rjecniku
(modri kos morski, passer solitarius) i u Volti-
gijinu (passere solitario, blaulichter Sperling).
MODRIKOVINA, /. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. kao izraz iz podrucja kemije a) za
nem. Cyanwasserstoffsaure, Blausaure, tal. acido
prussico, — b) vodita modrikovina za nem.
"wasserhaltige Blausaure.
MODRILO, yi. modra boja, kojom se sto modri.
U Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. blauer Farb-
stoff. Govori se u Lici s naznacenijem akc. V.
Arsenijevi6. J. Bogdanovic. — Sa znacenem
modrina uzeta je rijec modrilo u primjeru:
Uvnce se u lice jedno mrafino i zuto problidone, u
ustne (stamp, ustna) crno modrilo, u oci tavna
maglustina. A. Tomikovic gov. 215. — U ovom
je opet primjeru modrilo nzeto mjesto modrica
(vidi tamo pod a): Modrilom negovijem bill
smo iscijejeai fiz lat. livore eius sanati sumus
is. 53, 5). S. Rosa 13a.
MODRICA, /. zena, koja kakvo platno modro
bojadise. Govori se u Lici s naznacenijem akc.
V. Arsenijevic. J. Bogdanovic.
MODRI MEL, m. neko mjesto u staroj srpskoj
drzavi. U Modry Melb. Kon Modroga Mela.
Svetostef. hris. 7. — Vidi Mel pod b, a.
MODRI MELCI, m. pi. vidi Melci.
MODRINA, /.
a) apstraktna imenica prema pridjevu modar.
U rjecniku Stulicevu (livor) i u Vukovu (mo-
drina, die Blaue, das Blau, livor). Bijeli kasteo
na modrini pe5atnica je Albanije. J. Kavanin 287a.
b) isto sto modrica pod a, t. j. masnica.
Samo u Stulicevu rjecniku (vibex).
cj neko grozde. B. Sulek im. D Hire (s na-
znakom: kod Ludbrega u Hrv).
d) neka modra zenska hajina, modraca (vidi
tamo). U rjecniku Mika(inu (modraca, modrina,
koret, palla), u Stulicevu (toga) i u Vukovu,
(modrina. Art Frauenrock, togae genus s nazna-
kom, da se govori u Dalmaciji). Ti imas modrine,
brhane i gune {govori gospodar sluskini). N.
Najeskovic 1, 261. Malu su je zarobili Turci u
kolivci, u srebrnoj zivci, u kosu|i od rensa tan-
koga, u modrini pana visokoga, u postolim
crnoga kamufa. Nar. pjes. istr. 1, 20.
MODRINAR, m. nadlmak covjeku, koji nosi
gace od zenskih modrina. M. Pavlinovic.
MODRINICA, /.
a) neko grozde. B. Sulek im. D. Popovid
rjecn.
b) dem. od modrina u znacenu pod d. U
rjecniku Mika}inu (modrinica od platna, suppa-
rus, supparum).
MODRININA, /. isto sto modraca, modrina
pod d. Samo u Stulicevu rjecniku (guarnaccia,
toga sordidula; dodatak sordidula pogrjesan je^
jer se ne vidi, zasto bi modrinina morala zna-
citi pr]avu Jtajinu).
MODRINOMJER, m. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. pored modi-omjer kao izraz iz podrucja
fizike za nem. Cyanometer, tal. cianometro.
MODRINO SELO, n. selo u Dalmaciji u ko-
taru benkovackom. A. Masek 9.
MODRINSTAK, m. upravo modrinscak u kaj-
kavaca, kojima ta rijec znaci bifku Aster amel-
lus i osim toga neko grozde. B. Sulek im.
MODRINAK,^wi. bijka Centaurea Cyanus (u
kajkavaca). B. Sulek im. Ne razabira se, je li
gen. sing, modrinka Hi modrinaka.
MODRINE, selo u Bosni u okruzju travnic-
kom. Popis zit. bos. i here. 641. Ne razabira se
ni rod ni broj imena.
MODRIONI, adj. koji pripada modrilu. Idem
u Gospic kupiti modrioni lonac. U Lici. J.
Bogdanovic.
MODRI POTOK, m. selo u Staroj Srbiji blizu
Novoga Brda. To bi moglo bitl isto mjesto, koje
se negda zvalo Modra Glava (vidi tamo). S. No-
vakovic novo br. 36.
MODRI REPUH
892
MODROV
MODRI REPUH, m. bijka Onopordon acan-
thium. S. Petrovid 218.
MODRIS, m. bi]ka Contaurea Cyanus (u kaj-
kavaca). B. Sulek im.
MODRITI, modrim, impf.
a. bez rijecce se.
n) u prelaznom znacenu: ciniti, da bude
sto modro. Samo u Vukovu rjecniku (blau far-
ben, livido s naznakom, da se govori u Dalm.).
h) u neprelaznom znacenu: biti, postajati
modar. U rjecniku Stulicevu (livere) i u Popo-
vicevu (blau werden). Vidi znoj krvav .... oci
uzorstvo gubodi, usta modreci. M. Divkovic bes.
357. Ako od vaa kojoj erne zubi ali oprhla koza
modri i grubi. I. Dordic pjes. 195. — Ima po-
tvrda i inf. modrjeti. Tada udi pofinu stinuti,
modrjeti i mrijeti. M. Divkovic bes. 874.
b. modriti se, t. j. modru biti. U rjecniku
Vrancicevu (livore), u Mikajinu (modriti se, za-
modriti se, ciniti se modar, livesco, lividus fio),
u Belinu (esser livido), u Bjelostjencevu (subni-
grescoj, u Voltigijinu (azzurreggiare, inlividirsi,
ins blaulichte fallen, blaulicht werden), u Stu-
licevu (livescere) i u Vukovu (blau sein, liveo).
Svitlo crjeniti ja rubin na prstih, cafir se mo-
driti. M. Marulic 88. Cafil (sic! 1 mjesto v) se
modrase u mnogo mist. B. Krnarutic 4*. Vidi-
domo Jubice, koje .... cvatu u svibnu modreci
se. F. Lastrid svetn. 53b.
MODRO (jamacno je takav akc), m. a) ime
konu. I jos cu ti c'jenu pokazivat; oba kona,
modru i siva|a. Nar. pjes. juk. 463. Svoje dobre
kone pojasise, Jeka seka modru debeloga, a
siva}a juba Gavranova. 407. - b) ptica, koja se
lat. zove Falco peregrinus. D. Kolombatovic
(1880) 8.
MODROBOJ, adj. Samo u Stulicevu rjecniku,
gdje se kaze, da je isto sto modrobojan. —
Nepouzdano.
MODROBOJAN, modrobojna, adj. koji je
inodre boje. Samo u Stulicevu rjecniku, u kojemu
se kaze, da je isto sto modroboj i modromast.
MODROC, m. isto sto matarac, matrac i istoga
postana. Samo u Voltigijinu rjecniku (mate-
razzo, materasso, Materatze).
M0DR0CR;^EN, adj. modar i cr]en. Samo u
primjeru: Od toga uzdaha vitar ta tvori se i iz
paklenih ogah dimom modrocjenim. . . . van
izhodi. P. Zoranic 15.
MODROCVIJET, m. bijka Centaurea^Cyanus ;
M kajkavaca, koji govore modrocvet. B. Sulok im.
MODROGLAVAC, modr6glavca (jamacno je
takav akc), m.
a) neka otrovna zmija, koja se zove i poskok.
U Po\icima (u Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 217.
b) bijka Vorbascum vulgare. D. Lambl
(1852) 55.
MODRO JEZERO, n. neko jeztro u Crnoj
Gori. Etnogr. zborn. 4, 377.
MODROIvA (bice takav akc), f. ime giiski. U
B'ist<ijima kixl Daruvara u Slavoniji. L). Hire.
Postal'j od modrooka.
MODROKO, n. ime nekom izvoru u Ilerce-
gnvini. Schom. horceg. (1873) 17. — Bice po-
stalo od modro nko.
MODROKOS, inodrokoan, m. ptica, kojoj je
udcnn Int. ime Monticola cyanoa (a kaie se lat.
i pn.ispr snlitarins, tnko i tal. passoro solitario,
nrm. Gin.samor Spatz/ D. Kolombatovid (1880)
20 i (1885) 18. Ispor. nem. Blauamsel, Blau-
drossel. U rjecniku Mikajinu (modrokos, morski
kos, passer solitarius), u Belinu (passero soli-
tario^ u Stulicevu (passer solitarius s nazna-
kom, da se nalazi u Sordica) i u Vukovu (tica
nekakva, Art Vogel, avis quaedam s naznakom,
da se govori u Pastrovicima ; u izd. g. 1898 stoji :
Turdus cyanus). U jesencu prihode priko mora
modrokosi. M. Vetranic 1, 14. Cujase . . . . modro-
kosa slatko romoreci. P. Zoranid 86. I joste
glas modrokosa cujase se u dubravi. A. Sasin
129. Pocel sam bditi . , . . na priliku modrokosa
ili mirule ptice. A. Vitajid istum. 341. Tica,
koja se u prostome narodu zove modrokos
(modre boje koliko kosovac). V. Vrcevid igre 5.
— U nekoliko kniga prevedeno je iz lat. psal.
101, 8 passer solitarius rijecju modrokos (vigi-
lavi et factus sum sicut passer solitarius in
tecto): Bdih i bih kako modrokos na strihi. M.
Alberti 323. Sve sam drage nodi bdio tere sam
se ucinio jak modrokos sam na strihi. I. Gun-
dulid 203. Ter zalostan poceh bditi . . . kao modro-
kos, ki se ociti sam visokom na pokrovu. A.
Vitajid istum. 337'>. Bdio sam i ucinio sam se
kakono modrokos na pokrovu. L. Terzid 95.
Bdim bez druzbe . . . . ko modrokos pus na tri-
jemu. I. Dordic salt. 341. Bdi(h) i ucm\(h) se
kano modrokos samodan na krcvu. G. Pestalid 8.
— Govori se i u Pojicima (a Dalm.). Zborn. za
nar. ziv. 8, 215.
MODROKOSAC, modrokosca, m. dem. od
modrokos. Samo u Stulicevu rjeiniku (passer-
eulus).
MODRO KOSIC, ?n. dem. od modrokos. Samo
u Stulicevu rjecniku (passerculus).
MODROKOSOV, adj. posses, od modrokos.
Ovo jo zakloniste modrokosovo. T. M. Mattel 101.
MODROMAST, adj. Samo u Stulicevu rjec-
niku, gdje se kaze, da je isto sto modromastan.
MODROMASTAN, modromasna, adj. koji je
modre masti. Samo u Stulicevu rjecniku (cao-
ruleus, in caeruleum vergens).
MODROMJER, m. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. pored modrinomjer kao izraz iz pod-
rucja jlzike za nem. Cyanometer, tal. cianometro.
MODRONA, m. ime volu oko Pozege u Slav.
D. Hire.
MODROOKAST, adj. koji je modrijeh ociju.
U Stulicevu rjecniku (caoruleos habens oculos).
Govori se u Srbiji u juznomoravskom narjecju
(s akc. modrookast). A. Belie 437.
MODRO OKO, n. zaselak u Dahnaciji u ko-
taru mctkovickom. A. Ma§ek 74.
MODRO PO^E, n. zaselak ti Bosni u okruzju
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 641.
MODROS, w. neka zmija u hrv. Zagorju.
Zborn. za nar. ziv. 1, 21.
MODROSIJED, adj. modar i sijed. Samo u
Sulekovu rjedn. zn. naz. za lat. caesius, nem.
hochtonbb.ii, tal. eesio.
MODROSIV, adj. modar i siv. Samo u Sule-
kovu rjedn. zn. naz. s. v. eesio (tal.). Vidi rijei,
koja je pred ovom.
MODROST, /. isto sto modrina pod a. Samo
u rjecniku Mikajinu (livor) t u Stulicevu (mo-
drost, modrina).
MODROV, modriva (tako je zabijezen akc.)
I m., ime psu. U Lici. J. Bogdanovic.
MODEOVAO
893
MODEOVAC, Modrovca, »j. selo u NrvatsJcoj
u zupanijt zagnhackoj. Razdjel. hrv. i slav. 163
JiJjestani (kajkavci) govore Modrovoc.
• ^S?^OVO],KA, /. ^<,ca, kojoj je uceno lat.
xme Motacilla suecica. Samo u Sulekovu iiem.-
hrv. rjecntku i u Popovicevu za nem. Blau-
Kehlchen.
MOGILA
MODROVEANA, /. 'ptica, koja se zove i smrdi-
vrana, a uceno joj je lat. ime Coracias garrula.
D. Kolombatovic (1880) 13 i (1885) 14.
MODEU^, m.
_ a) neka ptica: golub modru). Columba
hvia. f). Kolombatovic (1880) 33.
b) riba. Smaris alcedo. D. Kolombatovid
(1881) 6 t Maena vulgaris. D. Kolombatovic
(1886) 7.
c) bi{ka Carduus L. i neko grozde (u Balm.).
B. Sulek im.
m6deu]^a, f.
a) ptica svraka. M6druja, pica, il turchi-
netto. L. Zore pajetk. 110, 227.
h) bilka. Centaurea L. B. gulek iin. Tako
se zove i neka smokva na Bracu. A. Ostojic.
c) nekakav modrast, tvrd knmen. Na ostrvu
Bracu. A. Ostojid.
MODEU^TCA, /.
a) ptica, kojoj je uceno lat. ime Parus cae-
ruleus. D. Kolombatovic (1885) 16 (grijeskom
2)ise modrujca).
bj neki dragi kamen. U rjecniku Belinu
(turchma, gomma), u Voltigijinu (grijeskom:
modrulica, gemma turchina, blaulichtor Edel-
stein), M Stuliccvu (turchina, gemma, cyanus
s naznakom,da je iz Belina rjeinji u Sulekovu
rje6n zn. naz. (Kalait, untheilbarer Lazurspath,
Tiirkis). Modru)ica ili tirkis. D. Popovic pozn
robe 13. ^
MODEUNA, / zaselak u Hrvatskoj u zupa-
niji modrusko-rijeckoj. Eazdje}. hrv. i slav. 16;1.
MODEUS, Modrusa, j«. ime dvjema ."elima u
Hrvatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj ; jcdno
se zove Gorni M., a drugo Doni M. Eazdje}. hrv.
1 slav. 18. Spomine se u nem. pismu iz pocetka
xvii vijeka (,Modrusch'). E. Lopasic spom. 1,
314., a u Vukovci rjecniku stoji: Modrus, zidine
od staroga grada u Hrvatskoj u ogulinskoj
regementi.
MODEUSA, /.
a. mjesno ime. a) nekad grad u Hrvatskoj
u blizini danasiiega Gornega i Donega Modrusa,
pripadao je 2)od negdasne" krcke knezove. Leta
1493 bi rasap grada Modruse, koga Turci po-
robi§e i popaliso (iz strsetka xv vijeka). Mon.
Croat. 155. Padose pod Modru§u. P. Vitezovid
kron. 130. — U nekijem je primjerima plur.
Modruse: Dano v Modrusah (iz xiv vijeka). Mon.
Croat. 45. Fratar Juraj z Modrus (iz xv vijeka).
100. Dan v Modrusah (iz xvi vijeka). 215. Cakoli
pod Modruse sligi {iz xvi vijeka). E. Lopasic
urb. 28. Ta kra} cini zidati Modru.se. P. Vite-
zovii krnn. 93. Pozgase takoj O^tarije pod Mo-
drusami 136. — b) selo u Bosni u okruzju
travnickom. Popis &it. bos. i here. 641.
b. riba S3 mphodus tinea. U Bagu. S. Bru-
sina rad jug. ak. 171, 209.
C. nekakav modri vez. J. Belovi6-Bern. 80
(supl.)
MODEUS AN, w. ujjravo covjek iz Modrusa-
sluzi kao prezime xvi i xvii vijeka. E. Lopasii
urb. 296 i u nase vrijeme. Imenik (1906) 444.
MODEUS ANIN, m. covjek iz Modrusa. Akc.
zabifezio Y. Arsenijevic. Sluzi i kao prezime:
Pred gospodinom Franciskom Modrusaninom (iz
XV Vijeka). Mon. croat. 85.
MODEUSe, /. pi. zaselak u Hrvatskoj u zu-
paniji zagrebadkoj. EazdjeJ. hrv. i slav. 40. Vidi
i Modrusa pod a, a.
MODEUSKI, adj. posses, od Modrus ili od
Modnisa. Ja Stipan biskup modruski (iz xiii
vijeka). Mon. croat. 1. Mi knez Martin Fran-
kapan krcki i modruski (iz xv vijeka). 85. Va
vrime.. . .krckih, vinodolskih i modruskih knezi.
Zak. vinod. 53. Otajnu silu spravjahu knezi
modruski. P. Vitezovic kron. 134. Akc. zabilezio
V. Arsenijevi6.
MODEUSKINA, /. zensko iz Modrusa. Akc.
zabilezio V. Arsenijevic.
^ M0DEU§-P0T0K, m. selo u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebadkoj; u blizini su jos dva seoca:
Modrus -potok Veliki i Modrus -potok Mali.
EazdjeJ. hrv. i slav. 34. Spomine se i prije na-
sega vremena: Darovasmo jedno selo kmetsko
pod nasim gradom Eibnikom na Modrus-potoku
(iz xvi vijeka). Mon. croat. 279. Modrus-potok,
zem]iste i imane u Hrv. xvn vUeka. E. Lopa§i6
urb. 270. 296.
MODU8, m. nacin. Iz lat. modus. Samo u
primjeru : Takovim su se s nami modusem spra-
vili (iz XVI vijeka). Mon. croat 278. I.^por. mod.
MOG, adj. koji moze, moguc. Izmeda rjecniku
samo u Stulicevu (potensi, efficax s naznakom,
da se nalazi u Zlatarica). Rijec se nalazi samo
u stihovima, i to u sroku. Vidit ce, da je bog
Nabukodonosor, ki je toliko mog. M. Marulic 25.
Ki mriase, da ni Bog silam negovim tim jest
protiviti mog. 51. Jur pocnimo danas pobozno
ziviti . . . . i svakim nemozim pomcdi ne kratit
i ka svakim mozim s Jubicom se obratit. 61.
Ni moja krivina, gospoje, toj zna Bog, neg' tvoja
visina, ku dosec nisam mog. H. Lucie 212. A
ino sto ^elim, pokie ti jesi Bog, znam dosed da
si mog. D. Zlataric 15L>. Meu ostale redovnike
vidu mudre duhom moge, sladke i lijepe govor-
nike pripovijedat fratre mnoge. J. Kavanin 373b.
MOG A, licno ime, ne zna se, je li musko ili
zensko. S. Novakovic pom. 83.
MOGILA (bice tokav akc), f. acervus, tu-
mulus, collis. Nalazi se i u drugim nekim slav.
jezicima: bug. i rus. MorH.ia, poj. mogita; a u
drugim indoevr. jezicima nema rijeci etimolo-
gijom srodnijeh. Bijec je mogila postala preme-
tanem glasova od gomila (vidi tamo). D rjecniku
Stulicevu i u Danicicevu (vidi dale). Najstarije
su potvrde iz xiv vijeka.
a. mogila je velika hrpa kamena, koja sluzi
kao^ meda ili kao zid (vidi gomila pod a). U
rjecniku Danicicevu (sa znacenem ne pravo po-
stavjenim: tumulus i sa tri potvrde iz xiv vi-
jeka, koje se nalaze u ispravama pri^ naznaci-
vanu meda). A se mede Decamh: ot Crbvenoga
Brega na mogilu .... Dec. hris. 4. Na brbdo
obb desnu stranu neze (sic!) pravo na mogilu
(iz XIV vijeka). ^i. Stojanovic hris. 26. Do puta
velikago .... i do puta maloga, koji grede do
mogile, koja je medu oba puta (iz xiv vijeka).
Glasnik 24, 270.
b. mogila je grob, upravo humka od kamena
ili od zemje nad grobom. U rjecniku Stulicevu
MOGILE
894
MOGOTOVIC
(moffil [sic!], grob s naznakom, da je iz glag.
brevijara). Uz neg hrpa od oruzja pade ko mo-
gilu kad junaku grade. Osvetn. 1, 62. Gdje li
koji vitez upanuo, neka im se za mogilu znade.
3, Hd. U ta obadva primjera znniene 'ce b'ti
uzeto iz ruskoga jezika, ii kojemu MoiH.ta doistn
znaci grob. I drugi hrvatski i srpski knizevnici
nasvga vremena uzimaju mogila u tome znacenu,
kojemu nema potvrde iz narodnoga govora.
C. mogila je humka, hiimac. U toj ravni se
cesto vide plastovi od zemle, koje narod zove
umke, a negde i mogile (u okrugu poznrevai-
kom). M. D. Milicevi6 knez. srb. 1029.
d. Mogila kao tupogr. iine.
a) Popova Mogila i Kadojeva Mogila,
hrezu]ci u Srbiji u okrugu crnorijedkom. M D.
Milidevid, kne2. srb. 87.S.
b) Mogila vis u Ci'noj Gori. Etnogr.
zborn. 8, 84.
c.) Mogila, zemjiste u Srbiji u okrugu
pozarevackom. Livade u Mogili. Sr. nov. 1874, 1^.
d) mjestance u J'almaciji u kotarii ko-
toi'sko)n. A. Masek 21.
e) nekakvo vijesno ime zapisalo u pome-
niku XVIII vij&ka. \i. Stojanovic hris. 185.
f) potok u Srbiji u okrugu pozarevackom,
utjece u Mlavu. M D. Milicevic knez. srb. 1021.
Ime je datio vajada potoku po zem(istu Hi bre-
zu^ku Mogili, pored kojega tide.
e. U jednom primjeru mogila kao da znaci:
gomila, hrpa, mnostvo u j)renesenom smislu, a
stampano je grijeskom ,mogla': Ali budi slava
visriem Bogu, razcinit 6e se sva ova mogla zlob-
nijeh rjecotina. B. Zuzeri 374.
MOGILE, f. pi. zemjiste u Crnoj Gori. Etnogr.
zborn. 12, 471.
MOGILICA, /. topogr. ime. a) neko selo u
staroj srpskoj drzavi. U rjecniku Daniciccvu
s potvrdama iz isprava xiv vijeka. — b) neko
zemjiste u istoj drzavi. Niva podh Mogylicomb
(iz XIV vijeka). 1^. Sbojanovid hris. 37. — r) seoce
u Dalmaciji u kotaru kotorskom. A. Masek 22.
MOGILNICA, /. neko mjesto u staroj srpskoj
drzavi. U rjecniku Danicicevu s potvrdom iz
XIV vijeka. Potvrdu donosi jos isprava istoga
vijeka stampana u Glasn. 27, 291.
MOGI^ANI, in. pi. neko selo u staroj srpskoj
drzavi zabijezeno u ispravi xiv vijeka i otud u
Daniiicevu rjecniku. Danicic dodaje: to moze
biti sadasne selo ,Mogil' blizu Bitoja.
MOGOL, m. negdasvja muhamedovska drzava
(xvi — xviii vijeka) u sjevernoj Indiji, sto su
name vladali vladaoci, koji su se zvali veliki
moguli. Samo u primjeru: Kandahar jest jedno
kra|estvo, koje, bivsi medu Persijom i Mogoloin,
aada spada na jednoga, sada na drugoga samo-
vladaoca. Mahomet Bakir, princip tatarski, s po-
mo(!'jom volikoga Mogola, silom je osvojio ro-
ieno krajostvo. A. Tomikovi6 i^iv. 318.
MOGOLAC, m. covjek iz drzave mogulove.
Samo u primjeru: Tatari i Mogolci i Arabi
utrkivali hii nerailo u drzave porsijanske. A. To-
mikovic ziv. 342. — Vidi rijec, koja je pred ovom.
MOdOLSKI, adj. koji pripada Mogolu (vidi
tamo). Samo u primjeru: Od granice mogolsko.
S. Tokolija lotop. ll'j, 71.
Moc.OI^A, /. nrknkva jestvina. Govori se u
Istn kao plur. tant.: mog6ji, gen. mog6l. isto
6to poin.S)i, gomi',). D. Nemani6 (1884) 43 Dem
je mogojici, gen. mogijic. 55.
MOGOR, »?. isto sto Mogol (vidi tamo). Nu
k6i kraja od Mogora Ijepsa i svjotja svijeh se
ukaza. I. Gundulic 406. — U ovome primjeru
znaci vladaoca one zemje : Glasovita Sokolica
velikoga kci mogora (t. j. vehkoga mogula). I.
Gundulid 331.
MOGORANI, m. pi. nekakvo mjesto u Her-
cegovini. Etnogr. zborn. 12, 130.
MOGOREV16, m. prezime izvedeno od istoga
imena, od kojega je i Mogori6. E.. Lopasid spom.
3, 408 (iz XVI vijeka). Vidi Mogorovic.
MOGORIC, m.
a) prezime izvedeno od imena Mogor, kojemu
nema jjotvrde, a tsto je, koje i Mohor (vidi tamo).
Mon. Croat. 144. 148 {iz xv vijeka), 267 (iz xvi
v.). R. Lopasic spom. 2, 257 (iz xvi vijeka). P.
Vitezovic kron. 190.
h) selo u Hrvatskoj u zupaniji lickokrbav-
skoj. Razdje}. hrv. i slav. 164. Spomine se u
lat. pismu iz svrsetka xvii vijeka. R. Lopasid
spom. 3, 49. Akc. Mog6ric zabijezili V. Arse-
nijovic i J. Bogdanovic.
MOGORICANIN, m. covjek iz Mogorica. V.
Arsenijevic. J. Bogdanovid.
MOGORICANKA, /. zena iz Mogorica. J.
Bogdanovic.
MOGORICKI, adj. posses, od Mogorid. V. Ar-
senijevic. J. Bogdanovi6.
MOGORICKINA, /. zena iz Mogorica. V. Ar-
senijevic. J. Bogdanovic.
MOGORI§, wi. danak, sto su ga Dubrovcani
XIII — XV vijeka za vinograde placali svojim
susjedima, napokon bosanskijem krajima ; iz
sredov. lat margarisium (malgarisium, maga-
risiuin), kojoj rijeci postane nije poznato, ako
nije mozda iz arap. macharidz (troSak); nalazi
se i u ruskom jeztku: MoropuMi> Hi Marapu^'B,
a znaci: napitak poslije prodaje (aldomas, likov).
K. Jirecek rom. 1, 91. Izmedu rjecnika samo u
Daniciccvu (mogorySb, vectigal quoddam ....
svuda samo onaj, sto su ga davali Dubrovcani,
s potvrdama iz isprava xiii — xv vijeka). Da imb
se carina no uzemje ni odb mala ni do velija,
i mogoryso hlhmbske i danb, cto dajote za Reku
i za zatonbske vinograde i za po|i6bk6 vino-
grade, odb toga vy osvobada krajovbstvo mi
(iz XI 1 1 vijeka). Mon. serb. 19. Dajto mu mo-
gorisb, sto jo negovb dohodakb (iz xiv Hjeka).
Spom. sr. 2, 38. Dajte nasemii sluzi, virnomu
knezu Grbguru Vukosajidu mogorisb segaj lita
(iz XV vijeka). K. Jire6ek spom. 69. — Na jed-
nom je mjestu zapisato a u prva dva sloga :
Posla zupan Sani.ko po svoj dohodbkb odb ma-
garisa kueza Milbsu (iz xiv vijeka). K. Jirecek
spora. 33.
MOGORKINA, /. zensko iz zem]e mogorske.
Samo u jednoga pisca. Dobro ovoga ne dorefie
Mogorkina dikla vrla. I. Gundulid 401. Mogor-
kii'ia slavna robi .... leske puko 480.
MOGOROV16, m. prezime izvedeno od imena
Mogor, kojemu nema potvrde, ali ima Mohor
(vidi tamo). Franko Budisid, plemone Mogo-
rovii (iz xv vijeka). Mon. croat. 156. Meju ple-
monitimi judi Mogorovici v Lici (ie xv v.J. 166.
Mihac Skob]i6 JMogorovic (iz iJocetka xvi v.).
Vidi Mogorovii, Mogorii.
MOGORSKI, adj. jjosses. od Mogor (vidi
tamo). Mogorskoga kdi sam cara. I. Gunduli6 414.
MOGOTOVIC, m. prezime izvedeno od imena
Mogot, kojemu tiema potvrde, ali ispor. Mogut.
R. Lopasi6 spom. 3, 69 (iz svrietka xvii vijeka).
MOCtOVAKI
895
MOGUC
MOGOVARI, m. pi. nekabav narod valada u
eapadnoj Eorupi. Samo u jednoin spomeniku.
Frusry i Turbky, Jasi ze i Tatari, Mo^ovari ze
i Katalani i profiii mnoo^oimenovaai jezyci pri-
Sbdbso to^da na Svetuju Goru mnogyjo hramy
svetyjo oghemb zazogose. Danilo 311. Fruzi i
Riinjaue, zovorni Katalaui i Mogovari idose prezb
more vb svoju si zemju. 354-.
MOGRAN, m. vidi rijec, koja sad dolnzi.
MOGRAN, m. neki sipak. Iz tal. rnelagrana,
a ovo tz lat. malum granatum. U rjecniku Mi-
kojiriH (sipak, malum punicum, malum grana-
tum) i u Stulicevu (malum punicum vel graaatum
s naznnkum, da je tz Mika^ina rjecn). Mograh,
Punica granatum. B. Sulek im. Govori se na
Rnbu (mogran, mograda. M. Kusar rad jug.
ak. 118, 18) i na Krkii. Zborn. za nar. ziv. 5, U9.
— Mjcsto -n ima i -n u rjecniku Bjelostjenceva
(mogran, sipak) i u prlmjeru: Onde su divojki,
ne vajaju mogran (t. j. ne vrijede ni m.). Nar.
pjes. istr. 2, 148. — Vidi molgran.
MOGRANEVKE. mogranevaka, /. pi. Samo
u Siilekovu rjecn. zn. naz. kao izraz iz podrucja
botanike za lat. Granateao, nem. Granatbaume.
MOGRANOV, adj. posses, od mogran. Samo
u Stulicevu rjecniku (e malo punico).
MOGRANOVINA, /. drvo od mograna. Samo
u Stulicevu rjecniku (lignum e raalo punica).
MOGRANSKI, adj. posses, od mogran. Samo
u Stulicevu rjecniku (mali punici).
MOGREN, m. seoce « Dalmaciji u kotaru
kotorskom. A. Masek 16.
MOGUC, mogu(^,a, adj. potens, possibili^, effl-
•cax, aptus. Akc. kakavje u oblikii mogiica, takav
je i u svim drugiin oblicima neodredenoga pri-
djeva osim nom. (i akuz) sing, m roda ; a u
odredenom je pridjevu akc. m6gGa, m6guca
ltd. Ova je njec upraiio partic. prez. od glag.
moci, ali je postala praoi pridjev (kao n. pr. i
vruc, nose6a i dr ) te se ne samo sklana, nego
ima i komparativ i siiperlativ (vidi medu 2)ri-
mjerima). Nalazi se u svijem rjecnicima osim
Daniciceva (vidi dale), a najstarije su potvrde
od pocetka xvi vijeka. Danas je u obicaju samo
u nekijcm znacenima.
a. moguc je isto sto mo6an u znaccnu pod
a i d, t. j. jak, krepak, snazan. U rjecniku Vran-
cicevu (potens), ii Mikalinti (moguc, hrabren,
jaki, valens, validus, strenuus, fortis), u Be-
linu (po33ente, potente), m Bjelostjencevu (mo-
guc s naznakum, da je ,daltnatinska' rijec,
})otens, — adv. moguce, z mogu6no3tjum, po-
tenter, fortiter, praevalide, valenter), u Jambre-
sicevu (potens, u lat. dijelu), u Voltigijinu (mo-
guci, moguci [sic!] possente) i u Stulicevu
(moguc, mogucan, potens, validus, vir potens,
generis nobilitate vol dignitate distinctus s na-
znakom, da se nalazi u Palmotica). Putvrda
tome znacenu ima samo do svrsetka xviii vijeka.
a) 0 ludma i o onome, sto se misli kao
}udi,
aa) uopce. Bise 1 vitez vele bogat i
moguc. Mirakuli 1. I tesko je sveiase prez
vsakoga straha tako mogu6a kako i nemoguca
i bogata kako uboga. Transit 31. Ako vi mlcite
istinu pred }udmi mogucimi. 52. Gospodin za-
povida vrh Kanaan (^SJC.'y, da pogubi ne moguce
(iz nem. der Herr gebietet iiber Kanaan zu ver-
tilgen ihro Machtigen. is. 23, 11). Proroci 28.
Knez Mikios Zrinski mogud gospodin i vitez.
B. Krnarutic 2b. Kadano je sudac vele mogud
tako, da se od liega ne moze ute6i. M. Divkovi6
bes. 30. Za raoguca i volika i cijeni te i spovi-
jeda (govori se kraju). I. Gundulic 448. Koli je
uzvisena, moguca, lipa, naredna i slafna (t. j.
blazena Marija). M. Jorkovic 8. I viteza mo-
gucega .... vidjet zeli. P. Kanavelic 203. Dokle
jesi mlad i jaki, zdrav i moguc. P. Posilovic
nasi. b'^. Buduci obrali za _branite{a .... jed-
noga sfeca toliko moguca. Cestitosti 17. Stoji
kruna vrh glave costita naprava mogucijeh
krajeva. I. Dordic uzd. 179. Zac je ona majka
Bozja . . . . i najmogucija nakon Isukrsta. H.
Bonacic 47. Cebvrti monarcha, koji ce svit
osvojiti i koji ce moguciji biti negcj svi pri-
jasni. E. Pavi6 ogl. 412. Tri kraja velika i puno
moguca udariso s vojskom. A. Ivacic korab.
247. Da ti uvridis jednoga mogu6a poglavicu.
J. Banovac razg. 149. Ovi je Vilelmo bio jedan
gospodin moguc, al' zao i opak. F. Lastric nod.
92. Sta moguce vec gospode priko vrata castec
(h)o^e. V. Dosen 152a. Jer ni molba za mogu6e
|ude, neg' sirote, udovice hude. M. A. Re}kovi6
sat. 77. Apostolska stolica imade mogucije
poglavicanstvo . . . . nego kojagodi stolica. A. Ka-
nizlic kam. 8()1. Buduci Bog u isto vrime ne-
izmirnim nacinom moguc i dobar. M. Dobretic
236. U koje vreme dolazi .... vladalac Mesopo-
tamije veoma moguc. D. Bogianid 96. Jer ga
moguc i prosti uziva. J. S. Re|kovic 138.
hb) mogud s dopunama.
(laa) mogud dime. Amalek kra| . . . .
vele mogud oruzjem i mnostvom. M. Marulic 21.
Koji je bio covik prorok moguc dilovMnjem i
govorenjem prid Bogom (iz lat. qui fuit vir
propheta potens in opere et sermone coram
Deo. luc 24, 19). I. Bandulavid 1.39-^. Neprav-
dom. samom moguc si, gresnice. I. Dordic
salt. 169.
hbh) mogud na cemu. Covik moguc
na oruzju, snazan, silovit. A. Kacic korab. 11.
Gospodin jaki i mogudi, gospodin mogudi na
boju (iz lat. Dominus fortis et potens, Dominus
potens in proelio. psal. 23, 8). F. Lastrid
test. 230a.
c<'C) modan u 6emu Hi u sto. On je
mogud bio u djclovanju i u govorenju. M. Div-
kovid bes. 337. U oruzju mogud ti si, a glasovit
bez oruzja. I. Gundulic 279. Ovi bi za Mojsijom
glava od puka Bozjega mogud u vojska protiva
neprijatelom (iz lat. fortis in bello Jesus Nave,
successor Moysi. eccli. 46, 1). I. Ancic svitl. 153.
Gospodin jaki i moguci, gospodin mogudi u boju.
F. Lastric test. 226'i Sto se slavis^ u zloci, koji
si mogud u nepravdi? ned. 303. Covik, koji je
toliko mogud u ridma i dili. E. Pavid ogl. 545.
Covik puno moguc u bogatstvu. A. Kacid ko-
rab. 174. — Obidaj imahu zaliti se videdi ne-
pravetne mogude u bogastva. J. Matovic 71.
b) 0 razlicnijem stvarma. Kude od davnih
vremena vridne i mogude. M. Drzic 23. Je li
tu car mogud jakih ruk i misac? B. Krna-
rutid 7b. Prsi ti je mogud plam razdegal Juveno.
A. Gucetid-Bendevisevid 204. Ponizite se dakle
pod mogudom rukom Bozijom (iz lat. humili-
amini igitur sub potenti manu Dei. 1 petr. 5,
6). M. Divkovid bes. 116. Desnica je nih mo-
guda. I. Gundulid 323. KraJ .... mogudom voj-
skom kusa opet uzeti ono kra|estvo. B. Kasid
in. 8. Da bi u tvomu srcu ovi mogudi plamen
. . . . hranil 1 nitil. A. Georgiceo pril. 53. Hi je
trijeba da moguda ova sabja krv prolije. Gr.
Palmotid 2, 109. Moje suze ne mogoso plam
mogudi ugasiti. P. Kanavelid u N. G. Bunida 11.
Plavka ne gine sred moguda mora pina. J. Ka-
MOGUC
89G
MOGU6
vanin G7a. Pripaden strabovitijem uzrastom i
ii!Ogu(^om desnicoin vrlovitoga Golijata. I. Dordic
salt. IX. Viteskijom zamahom svoga mafia mo-
gucoga obori krunu. ben. 12B. O Marijo....
ijiogudi stitu n napastim. L. Radio 32. Je li se
jxid mogu(^om rukom Bozjom ponizio? A. Ka-
iiizlic kam. 3(32.
c) 0 ceinu apstraktnom i bestjelesnom.
Crkva ima vsu vrhuvnu mogudu oblast. S. Budinid
suuia 8-1. Toliko moguc jos tvoj pngled, gospoje.
A. Sasin 189. Ni imas sila za oprijoti mogudoj se
turskoj sili. 1. Guridulic 393. Pridobivsi stanovi-
tosti sfojom moguca nagovaranja, kojijomi nega
odvracase Martin. B Ka§ic in. 11. .Krenuta razlo-
zijomi toliko mogucijemi .... rece ovako. yer. 95.
Moguca so sila tascinom ne mide. I. T. Mrnavic
osm. 91. Od moguco milosti Bozjo pisan i pro-
niis)enja. A. Goorgiceo pril. 23. l^iubav bi toliko
moguca, velika, uzmozna i usiliia. M. Jerkovic
()9. Cetire uzroka veoma moguca ganuso me.
J. Armolu&ic iii. Svi zudimo tve moguco za-
povijedi. G. Palmotic 1, oO. Ali od sile me do-
kale pisma i rijeci mogucije? 2, 327. Bi jubav
toliko moguca, i toliko .<5U volike lie jakosti, da
poteze Boga s neba iia zemlu. M. Radnic 379'J
Ka sve od svijeta krajevino mogudu ces vlas
])rostrijeti. P. Kanavelir 15. Er shranit se nijo
inoci bez moguco te pomoci. J. Kavanin 64^.
Bududi u coviku dvostruko pozejenje vrlo jako
i moguco. I. Grlicir 241. Prosvitli srce moje
mogudom zrakom svitlosti tvoje. 282. Hod'mo
ucit....koli jubav moguda je. I. Dordic uzd. 75.
Koji se utidem pod tvoju prisvetu i mogucu
obranu. M. Zoridic osm. vi. Dao nam je Bog
dovojan razlog i mogud. J. Rajid pouc. 1, 64.
<IJ adv. mogude. Nas od nihovijch zloba
moguco o.siobodi. B. KaSic nac. 97. Ne boj so,
u vlasti boga si ti sada, pakjenoj u tmasti
mogude ki vlada. I. Gundulic 75. Mogudi biti
do mogude muconi, a jakijom jedno jako poka-
rane stoji pripravjeno. M. Radnic 59b. I uqo-
gude sva ucini na visini i nizini (t. j. Bog). V.
Dcgen 2H2a.
b. moguc je u fiziologickom smislu jak,
krepak za rasjAodivane, o niuskom i o zcnskom.
Ako so drug mogudi brzo potuzi, da je zarucnik
svoj nemogud. A. Kadcid 459. Kad jo dovik
vrstan i moguc sastat se svakom drugnm zenora.
M. Dobretic 5(J(). Ako li bi oba uda bila jodnaka
i cba moguda dilovat stvaj-i zonidbeno. 56G.
C. mnogobrojan, silan. Rimskijeh plavi ninoz
moguda nijo tebe pridobila. I. Gundulic 371.
ISvotac inih broj mogudi svud po mirih naokdlo.
J. Kavanin 4881'.
(1. mogud je onaj, koji uspjesno djeluje,
UHpjtsan, Int. effica.x, nem. wirksam. U rjecniku
Stulicevu (efficax). Ke sam rijedi vrlo tada i
mogude govoriia. 8. Bobajevid 209. Ovo jo pravi
iiiidin i mogud veoma sloboditi se od smrtnijoh
grijc'ha. A. Gucotid roz. joz. 47. Sv. mati crkva
no iuia atvar nijodnu .... tako mngudu .... tako
pfotu .... kakono jo ovi sakramenat. A. K'niu-
lovic 50. Udini, Gospodine .... da dobrotvorja
tvoja budu moguca i da no budu zaprijecena
naSijom pomankaiijom. S. Matijevid 98. Uzteze
ungloat . . . . mogudim u istinu i dudnovatim na-
fcinom. P. Radovdid nad. 22. Da budu ove spo-
nieiio mogudo izvadit korist duai, potribiije, da
pomi'iivo iiastojimo razmiSjati naS konac. 23.
Ja du iifiga 8 incigudiu)a joste '■tegiiut bosjodami,
da i on ... . bude poinod pndat nami. G. Pal-
niotid 1 ,169. I ako bi joj lijok mogudi . . . .
iziii.) kadgod nzdah vruVi. P. Kaiiavolid 195.
Jere je prikorisna i moguda (t. j. molitva). I.
T. Mrnavic istum. 48. Napomine .... da su
oruzja svete crkve moguda u Bogu za razru-
Bone svake tvrdavi i svita }uskoga. A. Kadcid
290. Ova molitva jest najmogudija za izprositi
od Boga svako dobro. V. M. Gucetic 70.
A. Ovo imo Marija je li mogude? B. Jest posli
imena Isusova najraogucije za obranit se djavlu
i gribu. F. Matic 29. Koliko je izvrsna i koliko
moguca rijec Bozija? D. Basic lt». Molitva je
puno snazna i moguca prignut Boga na milo-
srdjo. L. Vladmirovid 64. Vidicemo, koliko je
post potribit, koristan i moguc. F. Lastric nod.
135. Nek no propusti toliko pospjesan i moguc
odkup. L. Radic 83. Koja bi se (t.j. vrsta smrti)
cijenila mogudija i pristojnija za otkupjeno na-
roda dovjedanskoga. J. Matovic 44. Nai mogudi ji
nacin, da so zakon izpuni, jest Jubav. I. M.
Mattel 11. No du iznaci lijek mogudi, koji c&
me sasvijem ozdraviti. 26. Najmogudiji i naj-
snazniji nacin za psosti iskorenuti. I. P. Lucid
razg. 114. Potribu indi imarao jacjo pomoci i
mogudi jega zastitoria. I. Velikanovic upuc. 3, 288.
e. imucan, bogat. U rjecniku Vukovu (ver-
mogend, wohlhabend, potens, opulentus). Ni
ubog ni moguc ne znaso dresoja. D. Barakovic
Vila 45. Da moguci ne otima ubogomu blago
svojo (t. j. nrgovo). J. R. Gucetic 16. Ako li
tko, koji jest moguc, prikaze sto na crkvu. A.
Kanizlic utoc. 365. Rece im dakle, da od ni
svaki .... koliko jo koji moguc, za iste spravo
donese. E. Pavid ogl. 132. Videci Suzanu zenu
mogucega Joakima (ispnr. lat. orat autem Jo-
akim div€s valdo. dan. 13, 4). I. P. Lucie razg.
69. Moguci i sasvim obilnjudi takojor rado. J.
S. Rejkovic 1. Moguco kudo peku po dva brava
i prase Magazin (1886) 66.
f. mogud je onaj, koji vwze biti (vidi mo-
can pod c). U rjecniku Vrancicevu (possibilis),
u Bclinii (possibile, cho pu6 essore o farsi), u
Bjelostjcncevu (possibilis, — adv. mogude, pos-
sibile, possibiliter), u Jatnbresicevu (possibilis,
u lat dijelu), u Voltigijinu (possibile, moglich,
— adv. possibilmente, moglich) i u Stulicevu
(qui fieri potest).
u) adj. Prid Bogom sve su stvari mo-
gude (iz lat. apud Deum omnia possibilia sunt,
matth. 19, 26). N. Rauina 228b. Ali ti je pat
(t. j. lat. pactum) moguc ali nemoguc. Narucn.
59''i. Svako dilo od dobra kipa mogude jo pri
Bogu. I. Andic svitl. 39. Nijo stvar moguca, da
30 ispovidnik spomene od tvoji grija. I. P.
Ludic razg. 47. Ijjudima jo ovo noraogude, a
Bogu jo sve mogude. Vuk matth. 19, 26. Ja
mislim, da je stvar moguca. S. l^ubisa prip. 102.
Radi toga mogurog poviatka nasalac de . . . .
dati prilicnu obozbjedu. V. Bogisic zakon. 33.
b) adv.
<i(i) itopce. Dojde u jedan grad i onde
se, koliko bi mogude, utvrdi. A. Kadid korab.
207. Potribito jo, da sc usilujo naslidovati ga,
koliko je mogudo. F. Lastric od' 341. Pripurudi
so Bogu, da ti pamot prosvitli, za da se od
smrtui rana izlidi^, jor na drugi nadin nijo mo-
gude. L. Vladmirovid 77. Pisao sam, kuliko-
godir moguco bijaso, priprosto. I. .lablanci 8.
Tako so nisam za dobitkom ni zestio, nego
duznost moju, koliko jo od mojo strano mogudo
bilo, dinio. M. A. Rolkovid sat. 7. No samo
svosteuistvo, liOgo, da jo moguco, i zivot bi mu
digao. A. Kanizli('' kam. 44. U svim crkvam,
Kdi mogiide bude, biti de moStri. I. P. Ludid
nar. 112. Ako drugoga pomaiikana ustrpjivo
MOGIIC
897
MOGUCJE
trpimo i milostivo, koliko je moguce, primimo.
1. Velikanovlc upuc. 1, 390. Zato se takovijeh
mjesta klone svi, kojima je moguce. Vuk nar.
pjes. 2, 124. Ono ce i onako biti savrseno, ko-
liko je moguce. Vuk piama fi4.
bb) mogude je s dopunom u inf. Ni
moguce vazda moliti. F. Glavinic svitl. 96. Ovo
je jedna bolest kuzna, od koje se nije moguce
pravo izliciti. J. Banovac pripov. 152. Da skine
jaram s vrata, koga nositi nije moguce. A.
Kacic razg. 38. Nije moguce onu zemju osvojiti.
korab. 86. Videci, da nije moguce braniti se. A.
Kanizlic fran. 69. Sluziti Bogu i djavlu zajedno
to nije moguce. F. Lastrii od' 266. Nije bilo
nikomu moguc^o uteci od potopa. ned. 99. Jo 1'
moguce onom steci,' koji samo o torn radi? V.
Dosen 214*. Od svega sinoda, komu nije bilo
moguce protiviti se, je skinut. A. Kanizlic kam.
114. Tko nije krsten, nije mogude u raj doci.
M. Dobretic 17. Gdi nije nikako moguce zedu
covicanskoga srca zagasiti. I. P. Lucie razg. 4.
Uciniti uije moguce. J. Eajic pouc. 1, 11. Zlo
ciniti, a dobru se nadati nije moguce. Nar. posl.
vuk 92.
ccj moguce je s dopunoni u recenici,
koja se pocine s veznikom da. Jo li moguce, da
se vase srce ne raspada od velike bolcsti? J.
Banovac pripov. 79. Nije moguce, da se no ces
na lie srailovati. prisv. ob. 94. Pisme .... lipe
su slusati, ako i nije moguce, da su posve isti-
nite. A. Kacic razg. 154. Moguce je, da bogati
unidu u krajestvo nebesko. A. Kanizlic utoc.
155. Nije moguce, Boze, da me ti odbijes od
sebe. bogojubnost 529. Nije moguce, da bolesnik
ozdravi od one bolesti. L. Vladmirovic 77. Nij*^
moguce, da ce se razasuti kuca od redovnistva
tvoga. M. Zoricic osm. 26. Ah Toma, Toma,
je li moguce, da se ne smilujes na ovu dicicu
tvoju? F. Lastric ned. 355. Je 1' mogude, da
tko |ubi linost? V. Dosen 11a. Ni moguce, da
novca no stece. M A. Rejkovic sat. (JG. Govori
sv. Toma, da je vise moguce, da se obrati sluga
na pravi put. M. Dobretic 100. Ako bi ikako
bilo moguce, da ji proceraju. Vuk dan. 3, 219.
Nije moguce, da je ova rijec i onda ondje bila,
pa da je ja nijesam cuo Vuk rjecn. predgov. i
Gospodo, je li moguce, da ja toga covjeka od
smrti otkupim? Nar. prip. vuk- 218. — Oko
Vinkuvaca govore moguc mjesto moguce: Nije
m6guc, da si ti mene tamo vidio. S. Pavicic.
g". moguc je isto sto kadar, podoban ; vidi
mocan pod e.
(l) uopce. Da zlocestom ovom obicaju na
put, koliko sam moguc, stanem. I. Zanicic xiii
Kada se covik .... pod prilikom krstjanske
|ubavi ne propine svrhu onoga, sto je kader i
moguc. E. Pavic ogl. 601. Posla k liemu (t, j.
kra^ jevrejaki asirskomr) avoje poklisare .... da
do mu davati arace, koliko mogud bude. A.
Kacic korab. 279. Po nasoj du/nosti koliko smo
moguci, zafalimo za primite darove. A. Kanizlic
uzr. 57. Da se i mi prama nima milosrdni uka-
zemo i, koliko smo moguci, ne pomognemo. B.
Leakovic gov. 139.
b) moguc s dopunom u inf. Koji moguc
jest svaka ciniti (i^ lat. qui potens est omnia
facere. epbes. 3, 20). N. Ranina 158t>. Koji je
mogud s pravim naukom nastojati. Katek. (156IJ
48. Ki mogud jest uciniti. Ant. Dalm. nov. test.
2, 80b. Milos, ku rijec moja moguca izrijet ni.
F. Lukarevid 7. Da ga slap vodeni ugasit ni
moguc. D. Barakovid vila 268. Jao vam, koji
moguci jeste vino piti (iz lat. vae, qui potentes
estis ad bibondum vinum. is. 5, 22). M. Div-
kovic bes. 342. Jer ti vlastim tvom ganuti mo-
guca si svacije dudi. I. Gundulid 135. Ki tvoje
i drzati i razoriti jest moguc krajestvo. F Gla-
vinic cvit 21'^. Bise tako smeten, da ga ne bi
moguca zona odvratiti od tolike nepravdo. B.
Kasic is. 61. Koji si mogud oprati svaku moju
nedostojnost. S. Matijevic 99. Koji (t. j. nauci)
bududi moguci priobraziti i pobojsati zivot P.
Rttdovcid nac. 2. Svemu svijetu odoljeti moguda
je slavna Troja. G. Palmotic 1, 267. Moguce su
taste zone nasu dusu zamamiti. J. Palmotic 455.
Da si moguca i jaka prognati djavle. L. Terzic
245. Tko place nazbi| svoj grijeh, nije mogud
ureseno bolovati. I. Dordid uzd. vi. Ako nisi
mogud platiti, da se misa govori. A. Kanizlid
utoc. 291. I ne uzme koji lik, koji je mogud jid
i otrovu iz nega istirati. E. Pavic prosv. 1, 12.
Koje ti poznajeS da su mogudi platiti. D. Rapid
117. Moguda je sv. Ana isprositi svaku milost
od Gospodina. F. Lastric od' 350. Pak i druga
mloga nebrojena, koja nisam mogud izpi.-^ati. A.
Blagojevid pjesn 21. Mogli bi se izgovoriti, da
ju nisu moguci obsluziti. B. Leakovid gov. 224.
Ne bi bio vridan i mogud vladati toliko siroko
carstvo. A. Tomikovid ziv. 25. Ne bise poslije
mogudi obratiti iste zmije u sibke. A. d. Bella
razgov. 192. — Ispred inf. stuji katkad pri-
jedlog za: Nauk .... da je toliko moguc za do-
stignuti nebeski ^ivot. J. Matovid 495. Nije
ijodna stvar toliko moguca za uzdrzat nas od
svakoga sagrjesena, koliko pomniva miso od
smrti. B. Zuzeri 5.
MOGUCAC, mogudca, m. covjek moguc (u zna-
cenu te rijeci pod a). Samo u jednoga pisca.
Mnoge }ude zloceste i opnke viditi ces uzadi na
visoko .... zasto se naslonile na pomagaoce i
mogudce. M. Radnid 135*. Svijet drzi za blaze-
noga bogatca i mogudca. 157*.
MOGUCAN, mogudna, adj. isto sto moguc (u
nekijem znacenima). Postav(eni je akc. u .-ioijem
ohlicima neodrcdenoga pridjeva, a u odredcnom
je migudni, m6gucna. Izmedii rjecnika samo u
Vukovu (vidi daje).
a) isto sto moguc pod d. Ovo jest mogudni
lik protiva grihu. I. Marki 75.
b) isto sto moguc pod e. U rjecniku Vukovu
(mogudan, mogud). A mogudnu sto na mojbu
ides, nejmas nista, izvan sto pojides. M. A. Re\-
kovid sat. 78. Ko je mogudan, pravi ju (t. j.
kucu) od derpida i kamena. Zborn. za nar.
ziv. 8, 90.
c) isto sto moguc pod f. Virovao (je), da je
mogudnije, da divica moze roditi nego Marija
sagrisiti. A. Kanizlic utoc. 524. Svako mogudno
vnimanije obraticu na skole. Nov. srb. 1835, 192
Bi 1' mogudno, da to ja ucinim? Nar. pjes. istr.
1, 48. — Adv. Dali bi onda pametno i dali bi
mogudno bilo ostaviti ji sudbi niovoj? Nov. srb.
1834, 186.
MOGUCANSTVO, n. isto sto mogucstvo. Samo
u rjecnicima, i to u Bjelostjencevu (mogucanstvo,
mogucnost), u Voltigijinu (mogucanstvo [sic!]
possenza, forza, vigoria, Macht, Gewalt) i u
Stulicevu (mogucanstvo, mogudstvo s naznakom,
da je iz Bjelostjenceva rjecn.
MOGUCJE, n. isto sto mogucnost. Izmedu
rjecnika samo u Stulicevu (gdje je rijed krivo
zabilezena: inogude, mogudega, n. mogudstvo
s naznakom, da se nalazi u nekakvoj knizi :
,Purg'.). A sto demo voce od mogudja Marijina
57
MOGUCNIK
898
MOGUCSTVO
govoriti? J. Banovac raz^ov. 10. Molitva uci-
nena od jedne duse pravedne imade jakost ....
i mogucje pridobiti nase neprijateje duse i tila.
10. Tko uciai stetu drugomu. .. .s silom i s mo-
gudjem na pravdu za dodijat mu? I. Nenadic
nauk 136. Tako ho6e majka Bozja, kojo je mo-
gudje veliko. M. Zoricid zrc. 46. Uzdajuci se u
mogucje mati Bozje. 51. — U jednoga insca bez
-\-: Povirova Abraham tvrdo znajuci, koliko je
moguco Bozje. E. Pavic ogl. 32. Ova strahovita
fcudcsa ocituju veliku slavu Bozju i moguoe
negovo. 114. IsTegovo krajestvo jeste vikovicne,
nogovo mogude dura od jednoga do drugoga
koliria. 402.
MOGUCNIK, wi. covjek mogucan. Samo u
primjeru : Nepravda onoga sudca, bezakona onoga
mogudnika. A. d. Bella razgov. 140. — Oou rijec
dusta upot7-eb(avaju hrv. pisci nasega vremena.
MOGU6jV6sT, mogucnosti, /. apstraktna imc-
nica izvedena od pridjeva mogucan. U rjecniku
BJelostjencevu (possibilitas, — potentia, poUen-
tia), u Voltigijinu (possibilita, Moglichkeit, —
forza, possanza, autorita, Macht, Gewalt), u Stii-
licevu (mogudnost, mogudstvo s naznakom, da
se nalazi u kajk. pisca Miiliha) i u Vukovii
(mogudnost, mogudstvo).
a) mogudnost je imenica prema pridjevu
mogud u znacenu pod a, lat. potestas, nem.
Macht. Daj me mogucnosti pod oblast jur ovoj
(t. j. carsknj), neka tebi prosti i druzini tvojoj.
P. Vitezovid odil. 32.
h) mogudnost kao imenica prema pridjevu
mogudan u znacenu pod u, lat. efficacitas, nem.
Wirksamkeit. Toliku kripost i mogudnost rao-
Utve on poznavSi. A. Kanizlid fran. 170.
c) mogudnost prema pridjevu mogudan
u znacenu pod c, lat. possibilitas, nem. Mog-
lichkeit. Sve, sto ti dode na ruku, da cinis, dini
po mogucnosti svojoj. D. Danicid prop. 9, 10.
Ostali kni/.evni poslovi .... napredovali su i
prosle godine po mogucnosti. D. Danicid u Ive-
kovicevu rjecn. s. v. mogudnost. Ziva zo}a kad-
Sto je dovo|na, da mogudnost postane istinitost.
M. Pavlinovid rad. 83. U koliko mu se time
krni ili oduzimje mogudnost, da se od duznika
naplati. V. BogiSid zakon. 153.
d) mogudnost prema pridjevu mogud u
znacenu pod g, t. j. svojstvo, kad je tko kadar
ili podohan sto ucinitl. Vidismo, koliko i kako
je moguda Divica na pomod biti onim, koji se
k noj utidu, i zato imamo redi, da se ona do-
stojno imenom majke od utociSta naziva, jerbo
ima kripost od mogudnosti za pomodi nas. A.
Kanizlid utod. 17.
MOGUOSTVO /. potestas, possibilitas, vis.
Akc. se ne mijena. Imenica je izvedena od pri-
djeva mogud. U rjecniku Belinu (autoriti, fa-
colti e podesti, possa e pos^unza, il potere), u
Stulicevu (mogudstvo, mogudnost, potentia, vis,
virtus, officacia — s naznakom, da se nalazi u
Jt'ne) i u Vukovu (mogudstvo, mogudnost, Mog-
lichkeit, potestas 8 naznakorv, da se govori u
vojvod.Htvu po varosima). Najslarije su potvrde
iz druge polovine xvi vijeka. liijei je knizev-
nicka, pn kao ito danas nije prostonarodna,
tako va(ada nije nikad bila.
1. Ltkovi. Za knje likove ima potvrda pod
2 viedu primjcrima, tamo ce se reel samo ime
jitHca (ili khigc) ; za druge ce se likove naznaiiti
joH i sir ana.
a. mogudstvo j> najobicniji lik; imaju ga:
Nauk brn., A. Guietii, Divkovic, Orbin, Ban-
dulavic, Glavinic, Matijevic, Jerkovic 8, Kasic
zrc. 6, Ivanisevic 131, G. Palmotic 1, 20, Ra-
doveic, Badnic, Andrijasevic, Mrnavic, Kavanin,
Marki 42, Margitic, Bardic, Badric, Banovac,
J. Filipovic, Lastric (samo u test. ad. 3lh, gdje
ima doaput — na istoj strani — mogustvo),
Kacic, Kanizlic, Pavic, L. Vladmirovic, Kne-
zevic, Dosen 232b, Blago turl., M. A. Re^kovic,
Obradovic, Ivanovic, Misli krst. 17, Tomikovic,
Sorkodevic, 583, Kalic, Vuk, Danicid. — U Kn-
sica, u G. Pahnotica, Radovcica, Kavanina,
Kacica, Banovca i u Kalica nalazi se i
drukcije; vidi daje.
, b. mogujstvo imaju Starine 1, Komulovic,
G. Palmotic, Radovcic, J. Palmotic, Bogasi-
novic, Zanotti, Mrnavic, Kavanin (samo na
str. 498a), Terzic, Vuletic, Kadcic 382, V. M.
Gueetic, A. Boskoviceva 24, Kacic, Rosa, Basic,
Nenadic, Radman 23, Matovic, Radic, A. d.
Costa, Zoricic, Dobretic, Lucie, Marci 35, Kalic.
Katkad se mogujstvo nalazi n slavonskijeh pi-
saca, vidi u clanku T. Maretica, rad jug. ak.
180, 153; a jos i danas se taj lik govori u Da-
brovniku i u Prcanu. M. Resetar stok. dial. 138.
— U Radovcica, u Kavanina, u Kacica i u
Kalica nalazi se i mogudstvo.
C. mogustvo ima Kasic, G. Palmotic 2, 472,
Posilovic, Azbukvica 2, Mrnavic istum. 4, Bacic,
Babic, Lastric, Banovac razgov. 25, Knezovic,
Rapid, A. d. Costa, Dobretic, Leakovic. — U
Kasica, Lastrica i u Banovca nalazi se i mo-
gudstvo (vidi pod a), u A. d. Caste i u Dobre-
tica ima i mogujstvo (vidi pod b), a u G. Pal-
motica i u Mrnavica nalazi se jos i mogudstvo
i mogujstvo (vidi pod a i b),
d. mogudtvo nalazi se samo u Kanavelica i
u Kavanina 139^, 201b, 387b, 499a; ali je sva
prilika, da taj lik ne potjece od te dvojice pi-
saca, nego od nihovijeh izdavaca u xix vijeku.
2. Znacena.
a. mogudstvo je isto sto i mod u znacenu
te rijeci pod a.
a) u pravom, apstraktnom smislu. Mo-
gudstvo vrimene upadjivo i mlohavo jest. Nauk
bra. 10b. Od ovega imena .... mogudstva se i
jakosti pakjene tresu i strase. A. Gucetid roz.
jez. 125. Bog .... kako sve stvari stvoril jest,
tako jih mogujstvora i silom svojom vlada, uz-
drza i nareduje. Starine 1, 219. Ko de izredi
mogujstva gospodinova? A. Komulovid 51. Kako
su mogustvo, pravda, dobrota, umjetelstvo i ina
sfaka dovjecanska izvrsuos sfrhami nikojimi
posobnimi zagrajena B. Kasid nad. 19. Ondi
ukaza mogudstvo svoga bozanstva obrativsi vodu
u vino. M. Divkovid bes. 161. Mogudstvo ukaza
(t. j. Bog) u stvorenju od sfijeta. M. Orbin 229.
Pokripite se u gospodinu u mogucstvu kriposti
iiegove (iz lat. confortamini in Domino ot in
potentia virtutis eius. ephos. 6, 10|. I. Bandu-
lavid 181*. Mogujstvo biti ce po niki nacin sve-
mogujstvo, zac de modi sve, ca budu hotiti (t. j.
blaieni u nebu). P. Hadovcid ist. 119. Mogujstvo
mu (t. j. sultanu) sve bi zaman. P. Bogasinovid
15. Mogujstvo cesara nebeskoga tebe blagoslo-
vilo. L. Terzid 44. Bog svemogudi ukaza veli-
danstvo i mogudstvo svoje .... kada stvori ovi
svijet od ni^ta. S. Margitic fala 93. Hvali mo-
gudstvo, mudros i dobrotu bozanstvenu. I. Dor-
did salt. 18. Jodnako jo niovo bozanstvo (t. j.
svcte Trojice) i u viko jednako mogustvo. T.
Babic 35. Bodin videdi se u .slobostini i mo-
gujstvu veliku sakupi vojsku. A. Kacid razg. 41.
CiiiaSe, da se mogudstvo na svitu nadi ne m.o-
M0GU6STV0
899
M0GU6STV0
?:gase, toje bi moglo s nime boj biti. korab.
160. Sto mu je prudila kruna, mogustvo, gospod-
stvo? A. Knezovic 134. Oni sa strahom stoje u
mogucstvu svomu, da pogazivsi poniznost ne iz-
gube mogu6stvo. E. Pavic ogl. 2.58. Onda ce
svikoliki cesari i kraji brez krunah, brez sva-
koga mogustva .... ustati. D. Eapic 3. Lucifer
liotijuci se uciniti Bogu prilican u mogucstvu,
a . . . . Adam u mudrosti. J. Banovac razgov. 96.
Dostojni su, da se stavim u rasrgbu prema nim,
da im ukazem, koliko je moje mogujstvo. D.
Basic 67. Sva ona, koja su u Bogu, kako mo-
guptvo negovo, dobrota i ostale podpunosti. F.
Lnstric ned. 114. Prosimo od Duha Bozjega . . . .
da bi razurio mogujstvo djavla. J. Matovic 473.
Ako izmlatio bi kardinala ali biskupa, pedipsaje
se kakono uvriditej mogujstva kraleva. A. d.
Costa 2, 177. Sva tri sobstva .... imadu jedno
isto mogucstvo i kripost stvoriti od nista ovi
svit. A. Kanizlic kam. 190. Bog ne 6e nikoga
na silu metnut u krajestvo nebesko, sasvim da
bi mogo to uciniti svojim mogustvom. M. Do-
bretic 35. Koji indi to mogudstvo ima vodu u
vino priokrenuti. M. A. Eelkovid sabr. 26. Koja-
god su na nebu i na zem|i, po samomu mo-
gustvu svomu iz nista jest stvorio. B. Leakovid
nauk 3G.
b) u konkretnom sinislii o onome, koji
ima moc.
aa) 0 osobitoj vrsti andela, koji se
laf. zovii Potestates. Svijeh ,moguctva* jake sile
tebi ugodne poju pjesni. P. Ivanavelic 53. Sera-
fiua red visi osta .... vlast mogujstva i moc
vlasti. J. Kavanin 498a. U najvisemu su (t. j.
koru) Serafini, Kerubini i Troni . . . . u sridiiemu
su Doiniuationes iliti gospodstva, principati iliti
vladana, Potestates iliti mogustva. A. Bacid 482.
Andeli , arhandeli, pristoja i gospostva , po-
glavstva i mogucstva, kriposti nebesah, herubini,
serafini. S. Badric pravi nac. 77. U ime andela
i arkandela, u ime pristoja i gospodstva, u ime
jioglavistva i mogucstva, u ime kerubina i se-
rafina. T. Ivanovic 111.
hh) 0 skupu judi, koji imaju drzavnu
moc u rukama. Svita ovoga mogustvima suprotiv
ici ne bi smili. F. Lastri6 test. 252«'. Kraji i
mogujstva mirno vladaju se. A. d. Costa 1, iv.
Niova visoka mogucstva prikazali su poklisarom
troja^ vcoma nakicena kola. A. Tomikovic ziv.
92. Cetiri deputirca, koja jesu imenovala liiova
visoka mogucstva. 282. U zadna dva primjera
(jovor je 0 vladi holandeskoj.
b. mogucstvo je isto sto vlast; vidi mod
pod b. Kada covjek stogodi cini buduc ganut
od naglosti i od prvoga ganutja, od kojijeh se
razgovara sv. Pavao k Himjanom i nijesu u
nasemu mogu6stvu. S. Matijevid 12. Nije Bog
stavio vremena u tvoje mogudstvo, nego u svoje.
M. Kadnid 174*. Nije u mogucstvu coecjemu
zauzdati svoj duh (iz lat. non est in hominis
potestate prohibere spiritum. eccles. 8, 8; ispor.
u Danicica: covjek nije vlastan nad duhom, da
bi ustavio duh). 179b. Zude se dobra izvanska,
to jest bogastva, postenja, mogujstvo i razkose.
I. T. Mrnavic istum. 45. I rec'te mu, ke oblasti
i mogujstvo ovde imam, kaku slavu i ke casti.
P. Vulotic 75. Svaka dusa visijem mogustvom
neka je podlozna (iz lat. oranis aniraa potesta-
tibus sublimioribus subdita sit. rom 13, 1). A.
Badid 143. Ne ima covik mogustva svrhu tila
svoga, nego zena, ni zena ima mogustvo svrhu
tila svoga, nego covik (iz lat. mulier sui cor-
^poris potestatem non habet, sed vir. Similiter
autem et vir sui corporis potestatem non habet,
sed mulier. 1 cor. 7, 4). 411. (Pustinak) vejase,
da na duhove (t. j. na davole) mogucstva nojma.
A. Kanizlid uto6. 72. Antikrst .... podlo^it hoce
pod svoje mogujstvo tri krala. I. P. Ludid
razg. 85.
C. isto §to oblast; vidi moc pod c. Mo-
gujstvo iliti oblast duhovna. I. Zanotti upit. 10.
Kako se obicaju slati poklisari, kojima oui, koji
ga (sic!) saju, daju oblast i mogustvo za izvrsiti
ono, za sto su poslani. A. Badid 32. Zasto je
reda misnickoga oblastju i mogustvom oruzan.
F. Lastrid test. ad. 16a, Dato mi je svako mo-
gustvo i svaka oblast na nebu i na zemji (iz
lat. data est mihi omnis potestas in coolo et in
terra, matth. 28, 18). svetn. 134l>. Crkva Bozija
ima svu ob'ast svrhu pravovirni, zato ima mo-
gucstvo narediti ona, koja na dobro zivjene jesu
upravjena. J. Banovac razgov. 251. Nadini ne
od Boga, nego od mogudstva judskoga, od apo-
stolah i poglavicah crkvenih naredeni. A. Ka-
nizlid kam. II. Od koga {t. j. IsusaJ imadijaju
oblast i mogujstvo, da mogu krstit. M.Dobretid
80. Znaj, da je nemu nad sve stvari mogudstvo
Visni udijelio. A. Kalid prop. 544.
d. mogudstvo je isto sto mogucnost pod c;
vidi i moc pod d. Ako nisam imao nacin i mo-
gustvo ciniti taka dobra dila. P. Posilovid nasi
113. Ufamo ona, koja se mogustvom uaravnim
imati mogu, kakonoti ufamo dobra svitovna. A.
Badid 44. Banovinu pridajem nima u ruke ....
doklen moj sin Ivan dode na godista od razuma
i na mogudstvo od vladana. A. Kacid razg. 143.
Ostavja voji cilovitu oblast i mogucstvo oda-
brati, sto joj drago. A. Kanizlid utoc. 156. Vaj
materami, koje uzdoje . . . . er ne do bit u bidu
i u mogujstvu bjezati. S. Eosa 137b. Bozju
mater kakono dobri sin po tvom mogudstvu
nastoj naslidovati. P. Knezevid osm. 360. Bududi
prikazano toliko obilato mogujstvo prostena. J.
Matovid 103. Imadudi ova zenidba u sebi sve,
sto se iziskuje po zakonu od naravi, to jest
razum i mogujstvo od poroda. M. Dobrotid 515.
Vaja dete nauciti da je duzno svakom po sill
i mogudstvu svome dobro uciniti. D. Obradovid
ziv. 72. Duzni su sinovi po mogustvu svomu
nima (t. j. siromasnijem roditejimaj pomod ....
davati. B. Leakovid nauk 311. Da se priblizi
(t. j. covjek) Bogu po mogudstvu svome. Vuk
dan. 2, 1. I trudidu so po mogucstvu, da bi se
kolikogod pokazao dostojan vase prevelike mi-
losti. Vukova prep. 2, 622. Po mogudstvu svo-
jemu dadose u riznicu za posao zlata. D. Da-
nicid jezd. 2, 69.
e. jakost, snaga: vidi moc pod e.
a) u cega konkretnog. Tudje se ele-
fanat sa svijem raogudstvom srve (,sarve'),^otme
i obrani covjeka. M. Uivkovid bes. 518. S nim
junaka tries tisuca dode za stit carske glave,
desnica je liih moguda, ognenim so dijkam slave.
Nu je mogucstvo (u jednome siarom rukopisu:
mogujstvo) nih lipsalo i sva slava potamnila.
I. Gundulic 323. Narodi, koji se u svoju uzdaju
silu, mogudstvom desnice tvoje da se ponize. I.
Bandulavid 107b. Kako sunce z mogudstvom
trakov kripostne vrudine svoje okrug ogrije
svita. F. Glavinid cvit 392a. Q Hektore, kom
liekada ni odoljo grdka sila ni mogujstvo silna
Akila. G. Palmotid 2, 470. Kada pomankaju sva
mninja, mogucstva, mnogoznanja i bogastva
judska. P. Eadovcid nac. 18. Zmaj oholi . . . . i
tve ime ponizide i mogujstvo tvo desnice. J.
Palmotid 291. Razdezi sva mogucstva i ocucenja
MOGUNCA
900
MOHUNA
moja. V. Andrijasevic put 212. Modi umriti i
sagrisiti nije mogfucstvo negoli nemogucstvo. I.
T. Mrnavic istum. 10. Eretici .... boj biju 3a
svira mogustvom. A. Bacic 159. Car Selim ....
uzmnaza jakos i mogujstvo svoje krune. V. M.
Gucetic 128. Ah velika je jakost djavaoska ! . . . .
veliko je mogu6stvo vrazje! J. Banovac pripov.
4. Postuj gospodina od tvoga mogustva. pred. 42.
Svak moze jubit Boga od svega srca, od sve
duse i od sve snage, to jest sa svim mogu6-
stvom. Blago turl. 2, 6. Virujem stanovito u
onoga, koga kriz ima toliku jakost. Razlozno je,
da oni veliku kripost ima, koga kriz ima toliko
mogujstvo. M. Zorici6 zrc. 9.
h) u cega hestjelesnog i apstraktnog ; u
gdjekojim je primjerima isto sto mogucnost
pod b. Ijjubi gospodina Boga sa svom dusom,
to jest 3 mogucstvi dusevnijemi. M. Divkovic
bes. 797. Molimo te . . . . cica mogujstva i dosto-
janstva tvoje prisvete muke. L. Terzic 185. Sv.
sakramenat ima mogustvo oprati ou griha. A.
Baeid 283. Mogustva duse jesu pamet, voja i
spomena. 467. Za ucinit na sebi zlamene sv.
kriza . . . . tri mogucstva nase duse hoce se. J.
Filipovic 1, 20'i. O mogujstvu duhovne rijeci ja
cu vam danas besjediti. D. Basic 1. Djavli mo-
ledi isprosise mogudstvom molitve, da jim Isus
dopusti uci u krmad. L. Vladmirovic 65. A, Ko-
lika su mogujstva od duse nase? B. Tri, razum,
uspomena i vo]a I. Nenadic nauk 50. Ovdi se
moze rec'i od kreposti i oi mogujstva sakrame-
natah. J. Matovic xv. Neka jesu, koja govorimo
da su u sakramentu po kreposti i mogujstvu
posvecena. 208. Kad ce se sa svijem mogujstvom
moja dusa s tobom sjediniti? L. Eadic 26. Za
temejitost i mogustvo zakona .... isce se pro-
glaSene. A. d. Costa 1, 11. Kada se uzimje mo-
gujstvo zakonu. 1, 15. Videci ocito mogudstvo
od pogleda Benediktovijeh. I. Dordic ben. 138.
Covjek .... krepostno sluzeci se s mogucstvima
duse svoje. T. Ivanovic 34. Nahodim toliku
krepos i mogujstvo u molitvi rozarija, da se po
nemu vidi i kusa ispuneno, sto je Isukrst uce-
nicima govorio. A. Kalic prop. 524.
f. imane, imamost; vidi moguc pod e.
Samo u primjeru: Koliko se prostirahu moguj-
stva i jimanja nihova. . . .niki teleta, a niki raz-
like pticje tomu himbenomu bogu prikazovahu.
Starine 1, 218.
MOGUNCA, /. grad, koji se lat. zove Mo-
guntia, nem. Mainz. Arcibiskup od Mogunce. J.
Banovac pred. 42.
MOGUNSKI, ad;, loesses, od Mogunca (upravo
od Mogunt, ali tome ncma potvrde). Kako uci
saber mogunski ucinen g. 1549. J. Banovac
razgov. 203.
MOGU&, m. prezime u Hrv. xvii vijeka. R.
Lopasic urb. 312. 316. — Ispor. Mogut.
MOGUSaRI, m. pi. selo u Ervatskoj u zupa
niji modrusko-rijedkoj. Razdje). hrv. i slav. 164.
MOGUSE, /. })l. (valada je tako), zaselak u
Busni n okruzju tuzlanskom. Popia Xit. bos. i
here. 641.
MOGUT, in. prezime u nase vrijeme. Imonik
(1906) 444. — Ispor. Mogus.
MOGUTAC, m. vovjek moguc, imucan. Samo
u jednoga pisca. l!lega su podupirali velmoze i
mogutci. M. Pavlinovic rad. 26. Ti na§i rao-
gutci u siromasnom danas narodu zivu. razl.
sp. 138.
MOGUTSTVO, n. isto sto mogucstvo. Izmedi*
rjednika samo u Danicicevu (fortitudo s pri-
mjerom iz xiv vijeka). Mogutbstvo i sija vhz-
moze. Domentijanb 13. I] ovom ce primjeru biti
znacene, koje ima rijec moquc^tvo pod d: Pa
mogutstvu .... pomazo. I. Rajic pouc. 1, 76.
MOH, m. isto sto mah, mahovina. Iz mag.
moh fistoga znacena), koja je mag. rijec slaven-
skoga izvora. Samo u jednoga pisca. Ove fiajire-
jesu s mohom obrasceno, zaradi sta .... va|ad&
. . . . onaj moh od zemje oderati. I. Jablanci 93.
Pisac sam za sebe na str. 4 veli da je ,rodea
i-ar'.
MOHACANIN, tn. upravo covjek iz Mohdca
(varosice u juznoj Ugarskoj), a sluzi i kao pre-
zime. T. Smiciklas spom. 188. Imenik (1906) 444
(ovdje zapisato bes -h-).
MOHAMET, m. isto sto Muhamed, Mahumet.
Sator . . . .Maliumeta . .. . pase slavna. I. Guiidulid
326 (u jednom rukopisu xviii vijeka).
MOHAMETANIN, m. Muhamedovac. Oni
trgovac .... bise Mohametanin. B. Kasid
fran. 190.
MOHLICI, m. pi. selo u Hrvatskoj zabijezeno
u ispravama xv vijeka. Petr Franac sin z Mohlid.
Mon. Croat. 120. Mate] Svilic z Buzan s sela,
ko se zovo Mohlici. 127. V Mohlidih. 149.
MOHOR, m. musko ime iz lat. {upravo grc.)
Hermagoras. Tako je i u Slovenaca. Nejasno
je -h-, jer bi trebalo, da bade -g-; vidi Mognrid,
Mogorevid. Zupan Mohor z Brda (iz svrsetka
siv vijeka)- Mon. croat. 47. Mohor Saganid
(izxvv.). 82. Mohor je prezime ic Hrv. xvii vijeka.
R. Lopasid urb. 455.
MOHORIC, m. prezime izvedeno od imena
Mohor. Mon. croat, 81 (iz xv vijeka). R. Lopasid
urb. 455 (iz xvii v.). Bosnak (1908) 126.
MOHOROVICIC, m. prezime u nase vrijeme
II Hrv. Imenik (1906) 444, gdje upravo pise
Mohorovicid, ali ce pravo biti sa -6-, t. j. pre-
zimenu Mohorovic dodat je jos jednom nasta-
vak -id.
MOHOVIC, m. prezime nejasna postana. Ime-
nik (1906) 444.
MOHOVO, m. mjesno ime nejasna postana.
a) zaselak u Dalmaciji u kotara dubrovackom.
A. Ma.sok 82. — b) selo u Slavoniji n zitpaniji
srijemskoj. RazdjeJ. hrv. i slav. 164. — <;) ncko
mjesto toga imena nalazi se u pomenikii xviii
vijeka. 1^. Stojanovid hris. 185.
MOHOVSKI, adj. posses, od Mohovo. Noka.
mesta s vinogradma nasadona, kao sto su: Mo-
hovska, Lovaska, Tovarnicka, Opatovacka, Vu-
kovarska. P. Bolid vinod. 1, 24.
MOH UNA, /. }uska u nekijeh bilaka, u kojoj
stoji sjeme. Govori se i m.nhuna, mohnna, mi-
huna (vidi pud mjohuna). Pustane je tainno ne
samo poradi razlicnijeh vokala u prvome slogu,
nego i stoga, sto u driigim slav. jezicima nema
(kako se cini) rijeci znacenem i glasovima srod-
nijeli (rus. Maxyiiuii i ces. mocbyno Hi mochufika
znaci bilku Physalis). U rjecniku Belinu (ba-
coUo, guscio, scurza de legumi), u Stulicevu
(siliqua s naznnkum, da je tz Mika^ina rjecn.,
ali tamo je mohuha) i « Vukuvu (mohuna, ma-
huna s naznakom, da se govori u Dubrovniku).
I iijeko mohuao jos dubja taj plodo, u kill se
od vune mosuri nahndo. M. Votranic 2, 281.
Sin rasapiii zojaso nasititi so mohuna od gra-
hova, koje so davahu krmkom. M. Radnid 115*.
Vidosmo smokovnicu, na koju se Adam pre-
MOHUNAST
901
1. MO J
lasti, raste na tri moune, i sladosti. jeje urn's
clovecaski. skazati ne mozet-B. Glasnik 31, 304.
Jerbo SG sjeme iz svoje |uske ili mohune ne-
rado odrijesi. I. Jablanci 104. Uzini mouna od
"bota. J. VladmirovicS 8. — Govori se u Herce-
govini. Etnogr. zborn. 10, 84. 96. — Vidi i
inobuna.
MOHUNAST (jamacno je takav ake.), adj.
u koga su mohune. U rjecnikK Stulicevu (mo-
hunast, mohunav, siliquis abundans). Medu mo-
hunaste ili juskovite sade broji so : bijele i
druge svakojake vrste grab ili pasu}, veliki i
maiii bob .... I. Jablanci 183. — U Sulekovu
rje6n. zn. naz. zabi^ezeno je znacene : nalik na
mohune, lat. siliquaeformis, nem. schotenarbig,
schotonformig.
MOHUNAV, adj. isto sto mohunast. U rjec-
niku Stulicevu (mohunav, mohunast, siliquis
abundans) i u Sulekovu zn. naz. kao izraz iz
podrucja botanike za lat. siliquosus, «em. schoten-
tragend.
MOHUNICA, /.
a) dem. od mohuna. U rjecniku Stulicevu
(siliqua parva).
b) ime })i]ki. aa) u rjecniku Stulicevu (so-
lanum). — bb) Physalis Alkokongi. D. Lambl
(1852) .55. B. iSulek im. Ispur. rus. jiaxyHKa i
ies. mochyne, mochufika jjorf mohuna.
MOHUNICAV, adj. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. kao izraz iz podrucja botanike za lat.
siliculatus, siliculosus, nem. schotchentragend.
MOHUNINA, /. augm. od mohuna. Samo u
Stulicevu rjecniku (iugens siliqua).
MOHUNITI, mohunim, imjjf. dobivati mo-
hune. Samo u Stulicevu rjecniku (siliquari).
MOHUNA, /. isto sto mohuna. U rjecniku
Vrancicevu (samo plur. mohune, valvuli), ti Mi-
ka^inu (siliqua), u Belinu (bacello, guscio de
legumi), u Bjelostjencevu (samo plur. mohune,
valvuli, komuskij, u Voltigijinu (bacello, guscio,
Schoto) i u Stulicevu (siliqua s naznakom, da
je iz Belina rjecn.). Govori se u nase vrijeme
na Rabu: mohiina, sipuriua. M. Kusar rad jug.
ak. 118, 52.
MOHUNAC, mohunca, m. bifka Physalis Al-
kekengi. B. Sulek im. — L^por. mohunica
pod b, bb.
MOHUR, m. pecat, isto sto muhur (vidi tamo).
Pisemo i podbpisujemo i s nasijomt mohuromb
mohurulisemo (iz svrsetka xvii vijeka). K. Ji-
recek spom. 97. Gramatu mu dade za knazostvo,
sa carskom je rukom potpisao i carski je mohur
udario. Nar. pjes. vuk 5 (1865), 34. Koliko je lista
od artije. punano je prstah i mourah na nekakva
gorskoga ajduka. 7, 436. Da na mojega sarina
uzjasem i moju pod mohurom cordu izvadim.
Nar. prip. vrc. 107. Ovo pismo bi potpisano. . .'.
i potvrdeno od mohurova (pecata) sva cetiri
manastira. V. Vrcevic niz 72.
MOHUEULISATI, mohurulisem, iinpf. peca-
tHi. Samo u primjeru navedenome na prvom
vijestu pod mohur.
MOHVICA, /. bilka. Physalis Alkekengi. B.
Sulek im. — Ispor. mohuiiac.
MOIZ, m. Moyses. Saino u primjeru: Kako
Moiz iz suzanstva on nas privede. Azbukvica 36.
1. MO J, m6ja, piosses. zamjenica 1. lica sing.
Akc. kakav je u nom. sing. z. roda, takav je u
svijem oblicima, gdje iza o stoji j s kakvim vo-
kalom iza sebe, na pr. mojega, m6joj, m6ji i t. d.;
gdje iza o ne stoji j ili ako stoji, a ono se sa j
svrsuje rijee, tamo je na o silazni akc: moj,
moga, mome i t. d. Rijec se nalazi u svim, slav.
jezicima, a iz drugih indoevr. jezika odgovaraju
joj svojom tvorbom lat. meus {od negdasnega
mei-os), got. meins (danas nem. mein). Sa zna-
cenem lat. meus, tal. mio, nem. mein nalazi se
u svijem rjecnicima (osim Stuliceva, u kojem je
grijeskom ispalo), Fotvrda ima od najstarijih
vremena.
1. Oblici. Najobicniji su i od najstarijih
vremena u porabi oni oblici, koji iza o imaju j,
kao sto su moj, moja, mojo, mojega, mojemu,
moji i t. d., i o nima ne treba ovdje nista govoriti.
a. nom. sing, a) Oblik za nom. sing. fern.
ma nalazi se gotovo samo u pjesnika; imaju ga:
Mencetic 151, Vetranic 2, 163. 243, D. Eanina
160b, Dimitrovic 42, M. Drzic 102, Zlatnric 6a,
Gundulic 809, Barakovic vila 272, Sordic uzd.
33. Izvan stihova nalazi se oblik ma u pismu
XIV vijeka stampanoyn u Man. serb. 247 (cetiri
jiuta). — b) Oblik me za nom. (i akuz.) sing. n.
imaju gotovo samo pjesnici: Mencetic 4, Gun-
dulic 391, 494, Kavanin 110^, I. M. Mattel 103.
— c) Veoma je rijedak oblik mo (mjesto moje
ili me); ima ga Gazarovic 21.
b. gen. sing, a) Obliku moga (stegnutome
od mojega) najstarije su potnrde iz druge polo-
vine XIV vijeka u Mon. serb. 183, 193. 203. i
iz prve i druge polovine xv v. 368. 518. Od
XVII vijeka (kad ga imaju na pr. Orbin 310,
Gundulic 209) posve je obican taj oblik do da-
nas. — b) Obliku mega potvrda je u A. Guce-
tica roz. jez. 97. — c) Oblik ma za gen. fern,
imaju samo pjesnici: Hektorovic (?) 89, Zla-
taric 18b, Gundulic 286, Kavanin 395i.
c. dat. sing, a) Obliku momu (mjesto
mojemu) najstarija je potvrda iz prve polovine
XIV vijeka u Mon. serb. 108, iz druge polovine
XV V. u Mon. Croat. 132; u xvi v. imaju ga
N. Ranina 17b, Katek. (1561) 37, Zoranic 51,
Gucetic roz. jez. 103. Iza toga vremena do danas
posve je obican taj oblik. — bj Pored momu
j nalazi se i mom od xvi vijeka, kad ga imaju
Marulic 63, Mencetic 94, Dimitrovic 59, Na}es-
kovic 1, 298; u xvii v. imaju ga Gundulic 494,
Andrijasevic dev. 135. Iza toga je vremena mom
obicno kao i momu. — c) Sasma je rijedak oblik
mem, koji se nalazi u G. Drziea 376 (jedan
rukopis ima ovdje mom), 445 i u D. Banine
138b. _ (ij Oblik moj (mjesto mojoj) nalazi se
gotovo samo u pjesnika; imaju ga: Lucie 206.
264, D. Ranina 6b, Zoranic 9, Dimitrovic 69,
Gundulic 29. 60. 363. Izvan stihova samo u
Mon. serb. 545 (iz xv vijeka).
d. akuz. sing, a) Oblik mu (mjesto moju)
imaju samo pjesnici: Mencetic — Drzic 465, Ve-
tranic 2, 444, D. Ranina 4b, Dimitrovic 23. 60,
Gundulic 176. 310, Dordic azd. 99. — b) Za
oblike me, moga, vrijedi ono, sto je receno pod
a i pod b.
e. lok. sing, a) Obliku momu najstarija
je potvrda iz druge polovitie xv vijeka u Moth
serb. 518; iz xvi vijeka ima ih dosta, na pr. u
N. Ranine 17a, u Zborn. (1520) 34b, u Mence-
tica 41, 106, u Zoranica 24 (u prozij i t. d.;
iz xvii V. ima ih jos vise, na pr. u Divkovica
nauk 8a, u Bandulaviea IT^, u Glavinica cvit
102a, ti Andrijasevica nac. 15 i t. d. —
b) Obliku mom najstarije su jJotvrde iz xiv vi-
jeka u Mon. serb. 183. 247., a poslije je taj
oblik obican kao i momu. — c) memu ima Ga-
1. MO J
902
1. MOJ
zarovic 104*>. — el) mem ima D. Manina 94a.
136a, Zoranic 36, Zlataric 15b, Gazarovic 27.
— e) moj (mjesto mojoj) samo u pjesnika: u
Hektorovica (?) 138, m JJimitrovicn 45, u Gun-
dulica 24 i M Kavanina 82b. 4goa.
f. iws<r. sivg. a) Veoma se rijetJco nalazi
mim ^(mjesto mojim), kaTco je u Gazarovica 100
i u G. Palmotica 1, 257; a jos je rjcde mijem,
koje ima Sorkocevic 591.a. — bj I mom mjesto
mojom veoma je rijetko, kako je u Zoranica 9.
18 i u GvnduliCa 35.
g. /j/j<r. a) mi mjesto moji j'jwa Zoranic 8.
— 6^ me mjesto mojo m «09n. t a^M^. imaju
samo pjesnici Dubrovcani : Vetranie 2, 43. 125,
Dimitrovic 84, Bobajevic 227, Zlataric 29b,
Gundiilic 292. 309. — cj ma (mjesto moja) I'mo
Barakovic vila 272. — rZj mim (mjesto mojim)
za dat. ima Gazarovic 111b, a mijem (mjesto
mojijem) za dat. i instr. Sorkocevic 578b. 582a.
— e) mih za lok. (mjesto mojih) ima Gaza-
rovic 120b.
h. Dativu mojoj dodaje se katkad parti-
kula zi, te qlasi mojojzi, kako ima Mencetic 69,
100, Vetranie 1, 182., 2, 299, B. Banina 36.
Zlataric 95b, nar. pjes. vuk 5 (1865), 497 (u ovoj
knizi na sir. 527 sluzi mojojzi za lok.); lok. mojzi
nalazi se ti Spjom. sr. 1, 135 (iz xv vijeka). —
Gen. plur. mojizi (t. j. vpravo mojizih) ima
Banorac razg. 183 i Zoricic osm. 1.
2. Sintaksa. Veoma se ccsto uzima zamjenica
moj i u recenicama, u kojima se 2i'>'oteze na subjekt
1. lica sing.; na pr. kad potegnem moju britku
sabju. Nar. pjes. vuk 2, 280. I ja vukoh drvie
i kamei'ie sve uz moja kola i volove. 3. 1.
Vise potvrda vidi da^e. medu primjerima. —
Katkad se uzima moj mjesto gen. mene, gdje
iza te zamienice jos stoji genitiv, koji se proteze
na isto lice. Takovi su primjeri: Prilozju ze i
molitvu moju gresnag-o. Sava glasn. 40, 177. Ne
gledaj u noj (t. j. u mojoj molitvi) nevridnost
moju privelikoga grisnika. A. Ivanizlic bogo-
Jubnost 202. Ti prin^jeri odgovaraju ovome :
Id'le do]e, dva moja andela, do bijela groba Jo-
vanova, Jovanova, brata najmladega. Nar. pjes.
vuk 2, 40 (iu je Jovanova mjesto Jovana uzeto
poradi stiha).
3. Znacena.
a. moj zna& imane u pravom i potpunom
S7nislu ; obicno je zamjenica zdruzena s kakvom
imenicom, all moze biti i sama. Frimjera ima
vrlo mnogo ; ovdje ih se navodi samo nekoliko.
Vtsi Dubrovfccano, kire hode po mojomu vla-
daniju (iz xii vijeka). Mon. serb. 2. Ostavihb
na pr^stole mojemb syna Stefana. (iz svrsetka
XII v.). 5. Ja smb bylb reklb mojimb judemb, da
86 ne boje niStare (iz xiii v.J. 21. Zemju vasu
k zcmji mojej prilozite; zajedno s Macedonami
moji budete (t. j. moji podloznici, pod mojom
vlasti). Starine 3, 232. Eekao sam sfo ono ....
ne od moga, veju, ma sfo sam uzo od . . . . Sil-
vestni Prierija. M. Orbin 310. Gdje prostiru
drSavo se too veliko. I. Gunduli6 310. Cestita
u cosaraatvu ufeinim te momu. F. Glavinid cvit
102*. JoS no bjese mojo i tvoje izumjola nagJa
Xe)a (t. j. u stara vremena). 6. Palmotid 1,
249. Pun sam dice, ne mogu jih braniti ni s re-
ienom liimbom, a kako 6u moje (t j. moje
imanc, hUign) pugcaju*!:)? A. Kadfeic 261. Sto se
godir nnbodi mojega i u Bo6u i okolo noga. A.
Kafid razg. 332. Jeda (w ja klati ovce moje i
a mosora raniti gorske aramijo? korab. 175. Jer
je moje 2ito prominio (t. j. mlinar), za noprano
svoje izminio. M. A. Eejkovic sat. 68. Ko to
moju kosuju ukrade? Nar. pjes. vuk 1, 380.
Mili kume Vukasine kra}e! amanet ti moja ca-
revina i amanet svi moji gradovi. 2, 187. Pa
utokoh na vraneicu mome. 3, 100. Da kukaju
kako kukavice u mojemu dvoru bijelome. 4, 20.
I casu moju srebrnu metni u vre6u ozgo. D.
Danici6 1 mojs. 44, 2. — Ovamo se stav(aju i
ova dva primjera, u kojima imamo recenicu ja
sam moj, t. j. gospodar sam svoje svijesti, vla-
dam nome. Izidoh trudan vec iz kuce, u kojoj
pak}ena gori pec, i joste nijesam moj. F. Luka-
revic 295. Toliko nijesam ti ni star ja, bogme
sam joste moj. M. Drzic 102.
b. moj ne znaci imane u pravom i pot-
punom smislu, vee pripadane, koje je dodii§e
takoder neko imane, ali u slabijem stepenu,
a) uopce; i ovdje ima golemo mnostvo
primjera, ali ih se uzima samo nekoliko. Mona-
styrb Hilandart, izo sbzdanb bystb praroditojmi
mojimi (iz xiv vijeka). Mon. serb. 129. Puscam
momu bratu Marku jednoga kona (iz xv v.).
Mon. Croat. 132. Krozac me srdacce rascvija
tva mlados? S. Mencetic 4. Tisucu da smrti u
srcu mem cujem. D. Kanina 94a. Da nisam
ocima mojimi vidio. P. Hektorovi6 5. Hotjej
.... dusi mom pokoj i rados podilit. N. Dimi-
trovic 51. Prija so u kami me srce obrati. D.
Barakovic vila 270. Svakolika i ma bratja ziva
da su. I. Gundulic 309. Pritisni usne k usnam
mim. M. Gazarovic 111b. Volio bih, da sam kceri
ja sve moje izgubio. G. Palmotic 1, 169. Jezik
moj odsele 6e falu tebi uzdavati. A. Ivanizlic
uzr. 84. Nacin ovi pokoru ciniti ne samo tilo
moje, nego i dusu moju dotice. G. Pestalic 67.
Kod moje 6es majke u ladu sediti. Nar. pjes.
vuk 1, 111. Moja nedra ne mirisu niti duriom
ni nerancom. 1, 407. Blago mene, eto moga
kuma. 2, 195. Vec* te moje ofii ne videle! 2, 223.
Da ga nosi pobratimu mome. Nar. pjes. petr. 2,
509. Moju si grem |ubi otkupiti, moju si grem
sele poboditi. Nar. pjes. istr. 1, 9.
b) moj (bez imenice) znaci. moj rodak
Hi domaci. Dobra, koja sam mojim ostavio. F.
Lastric ned. 412. Ko je moj, blizu rupe stoj !
Nar. posl. vuk 141. Sad bin rad doma, da vidin,
<5a se je z mojemi dogodilo. Nar. prip. mikul. 116.
C. moj ne znaci pravo pripadane, vec neki
odnosaj 1. lica sing, i ofioga, sto znaci imenica,
s kojom je zamjenica moj zdruzena, I ovdje se
mjesto vrlo mnogijeh primjera uzima savw ne-
koliko.
a) uopce. Nu jo moj pameti trudno, da
se stavi dike tvoje peti. H. Luci6 206. Na to
mo dovedo prijatel jedau moj. P. Hektorovic 69.
Vrat' ga (J'aiku razajenu, ki jo od mojijeh starac
lita. (j. Palmotid 2, 150. Kam' svi kumi, kamo
i druzi i moji glavni prijateji? J. Kavanin 89a.
Sad kad vapim glasom mojim. I. Doidic uzd. 6.
Da to cini jedan moj neprijate|. F. Lastric test.
106'*. Zastobo mo narav ali vlastita korist moja
na jubav prigiba. A. Jvanizlid bogojubnost 201.
Sluzic^u vam do mog groba. V. Dosen r23a. Da
ja vidam moje rane grdne. Nar. pjos. vuk 2, 341.
Da proslavim moje krsno imo po zakouu i po
obicaju. 2, 365. Ja se bojim gospodara moga.
2, 434.
h) moj stoji mjesto genitiva subjcktirvog.
Da mi pomo6 da& u tuzi moj vejoj. N. Diini-
trovi6 45. Ah ne samo odgovora na me tuzbo
da ne daje. I. Gundulid 47. Al' jo veco milo-
srdo tvoje, neg' su, Janko, opaCine mojo. A.
Ka6i6 razg. 150. Ako li pak bude kojo pomaA-
2. MOJ
903
MOJDEZ
Kane od moga mala znana. J. Banovac razgov. ix.
Ako ti ne bi pomrsio moje grihe. G. Pestalic
211. Pored sve moje zeje to se nije moglo. Vuk
rjecn. predgov. i. Da je stampano poslije moje
smrti. Vuk pjes. 4, predgov.
c) moj stoji mjesto genitiva objektivnog.
Zac pogrdil si moje tovaristvo (t. j. drustvo sa
mnom)? Transit 189. Znam dobro, da ganu te
lubav ma (t. j-^ Itibav jyrema meni) na toj. D.
Eanina 160b. Cutim tuzna, da poznaju me pri-
vare (t. j. kako sam prevarena) ove gore. S.
Boba}evi6 227. Evo je sebe sam ubio Jubavi rad
moje (t. j. (ubeci mene). N. NaJeskovi6 1, 193.
Ti si krunu .... pogrdila cica moje jaoh lubavi
(t. j. jubeci mene). I. Gundulic 21.
d. moj se cesto uzima bez prate potrcbe.
kad se hoce da izrece neka osobita pri-
jazan Hi ]ubav prema cemu. Sto mi ste pisali u
listu, ma draga bratija (iz xiv vijeka). Men.
Serb. 247. Moja gospodo; avo se videhb, jere pre-
hoda od ovogaj sveta (iz xv v.). 518. Ako je
ziva, moj junace, obnajci ce se. M. Drzic 335.
Ah visni Boze moj .... pos^. D. Zlataric 6a.
Govoreci: dobro dosle, gospoje moje! F. Gla-
viuic cvit 347a. Moj Lucicu, ovo ti su. J. Ka-
vanin 118^'. §to vam para, moji stioci, od pri-
cice? 573a. Pita ncga Kosara divojka: sto je
tebi, moj suznu nevo|ai? A. Kacic razg. 36.
Evo, moj Isuse prilubjeni, toliko cesto ja k tebi
pristupiti mogu. A. Kanizlic uzr. 179. Al' mi
reci, moj srdane, sto bi htio? V. Dosen 197^.
Istina jest, moj covice, da sam ja dala ovci
vunu (govori narav, t. j. priroda covjeku). M.
A. Re^kovic sat. 171. Moja majko, ozeni me
mlada. Nar. pjes. vuk 1, 380. Duso moja u
bostanu kado, kako ti je u bostanu samoj '? 1,
401. A moj brato, beze Dragutiae, hodi brato,
da se izenimo. 2, 43. Da se cuva§, moja vjerna
]ubo ! 2, 118. O Balacko, moja vjerna slugo!
2, 152. O moj zeto, Bog mi s tobom bio ! 2, 267.
A moj babo, od Ledana kra|e ! Nar. pjes. petr.
2, 31. O Jelice, sestro moja draga! 2, 375. —
Drukciji su oti prinijeri, u kojima je moj ta-
koder uzeto bez pruve potrebe, kad se o kome
poznatom govori od sale. Al' kad zacu moja
baba Mara, skoci. M. A. Eelkovic sat. 57.
Starac jarca zako]e .... natakne na razan i pri-
pece ga k vatri, a moj ti jarac skoci s razna
pa bjezi ! Nar. prip. vuk- 245. Staresina zma-
jevski htede da £a pogubi .... dotrci meded,
vuk i pas te ti moga stare sinu zmajevskoga
rastrgnu. Nar. prip. vila 1867. 750. Kad na
jedan put eto gre medvedica, ale sin se skoci,
uhiti moju medvedicu za obadve laloki. Nar.
prip. mikul. fcO.
e. moj se uzima elipticki, t, j. u misli se
ima dopuniti koja imenica. a,) vola. Ucini na
moju, fa a modo mio. Bela rjecn. 492*. Kad na
moju sada ne bi, propnite ga vi po sebi (govori
Pilat Jevrejima). M. Divkovid nauk- 15. Govori
se i danas : Da je na moju, wenn es auf micb
ankame. Sulek riem.-hrv. rjecn. s. v. ankommen.
— b) rijec. Sve vi hvalim, sto velite, druzi, al'
nu i vi moju poslusajte Osvetn. 3,69. — c) strana.
Ali je moja velika sreca, er imam od moje naj-
sladega sveca, to jes raodenoga Bernarda . . . .
All nejmam od moje samoga Bornarda, imam
tolike druge svetce i nauciteje. D. Basic 80.
2. MOJ, u sali se kaze kao protivno rijeci
nemoj. U rjecniku Vukovu (scherzhaft als Ge-
genteil von nemoj: A. Nemoj. B. Moj, Boga mi).
A. Nemoj ga tako tuci. B. Moj borne, kad je
uncut. U Lici. J. Bogdauovic.
MOJA,
a) m. od mila mjesto Mojo (vidi tamo) u
istocnom govoru. U rjecniku Vukovu (M6ja,
Mojo).
b) rijec skracena od mila mjesto mojemuca.
O moje, velika ti hvala. M. Vetranid 2, 93. O
moje, slisi me. 2, 159.
MOJAC, m. selo u Dalmaciji u kotaru sibe-
nidkom. A. MaSek 104.
MOJAN, m.
a) musko ime od mila mjesto Mojisav. U
rjecniku Danicicevu s potvrdom iz xv vijeka.
Druge su potvrde u Svetoatef. hris. 32 Dec.
hns. 16. 50.
b) brdo u Crnoj Gori. Letop. mat. sr. 153,
58. Etnogr. zborn. 8, 155 (tu je zabi(ezen akc.
Mojan).
MOJANKA, /. zaselak u Dalmaciji u kotaru
siiiskom. A. Masek 109. U Vukovu rjecn. stoji :
M6janka, dolina izmedu Dicma i Siria. Pripo-
vijeda se, da su negda hajduci ondje docekali i
pobili svatove te ostala samo djevojka A n k a,
i mati zaleci je vikala: ,M o j a Anka!', i tako
se ono mjesto nazvalo Mojanka. Za svjedo-
canstvo ovoga uzima se jos i to, sto se u Mo-
janci jedno mjesto i sad zove Zenski klanac,
a kazu, da se i igrebje' od svatova jos poznaje
(ali ja bib opet prije rekao, da je Mojanka
postala od nekoga Moj ana, nego od Anko).
— Dodaju se jos i stihovi iz nar. pjes. vuk 3,
550: Dccekace zalci u Mojanci, otece ti kona i
oruzje.
MOJANE, n. nom. verb, od mojati. U Lici.
J. Bogdanovic.
MOJASIL, m. rana na rukama, eczema chro-
nicum. Lijeci se travom istoga imena (hit. Ar-
nica montana). Glasnik zem. muz. 15, 1G8. —
Vidi rijec, koja sad dolazi.
MOJASIN, mojasina m. nekakva guba. U rjec-
niku Vukovu (Art Aussatzes, leprae genus, —
u izd. 1898 dodaje se: eczema chronicum).
Istoga postana, kojega je i majasil Hi majasin
(vidi tamo).
m6jA§, m. ime od mila mjesto Mojisav. Iz-
medu rjecnika samo u Vukovu (Mannsname,
nomen viri s naznakom, da se govori u Crnoj
Gori). Od Mojasa Bjelopavlica. Pjev. crn. 45a-.
Duzan sam .... kumu Mojasu. V. VrSevid
niz 269.
MOJASEVIC, m. prezime. Drz. kalend. (1905)
299.
MOJATE, /. pi. nekakvo mjesto, ne razabira
se, gdje. Lepenica podb Mojatami. S. Novakovic
pom. 139.
MOJATI, mojam, impf. isto sto mojiti. Borne
sam ga mojala i mojala, a on os^aje vavije isti
te isti, nega coek ne prisvoji. IJ Lici. J. Bog-
danovic.
MOJA VOl^A, /. pusta u Slavoniji u zupa-
niji srijemskoj. RazdjeJ. hrv. i slav. 164. — Ovo
ime jamacno ne potjece od naroda.
MOJCaKOVO, n. selo u Hrvatskoj, zapisato
u ispravi xvi vijeka. R. Lopasid urb. 43. — Po-
stalo od imena Mojcak, kojemu nema potorde, a
moglo bi biti isto, koje i Mojas.
MOJDEZ, m. selo u Dalmaciji u kotaru ko-
torskom. A. Masek 24. Voda u Mojdezu u Boci.
Vuk rjecn. s. v. lovac.
MOJE
904
MOJSIJ
MOJE, n. selo u Dahnaciji u kotaru spjetsko7n.
A. Masek 123. — Ne razabira se rod ni broj
imena.
MOJEMUCA, /. isto sto majmun i istoga
postaim, samo je nejasan zavrsetak -uca. Samo
u Dubrovcana. U rjecntkii Bclinu (scimia, ber-
tuccia) i u Stulicevu (mojemuca, moemuca,
simia). Mojomuca mala tamo jo proso sve do
zrna pobrala. M. Vetranid 2, 86. Obrazi od pa-
pagala, od mojemuca, od zaba. M. Drzi6 241.
Najjepsa mojomuca gruba je. Poslov. danic. Ista
mojemuca pri]ubka jo svomu porodu. I. Dordic
uzd. VII. Cas ko drokun }ut pogleda, mojemuca
cas so stvara. N. Marci 60. Dodo im ko moje-
muca i ko ovan. B. Zuzeri 149.
MO.TEMUCICA, /. dem. od mojemuca. Samo
u rjecttikii Belinu (scimietta) i u Stulicevu
(parva simia).
MOJEMUCINA, /. augnu od mojemuca. Samo
u Stulicevu rjecniku (mojemucina, velika moje-
muca, simius).
MOJEMUCJl, adj. posses, od mojemuca. Samo
u Stulicevu rjecniku (ad simiam spectans).
MOJE.MUN, w. isto sto majmun, mojemuca i
i istoga postana. U rjecniku Belinu (babbuino,
specie di simia, gatto maimono), u Bjelostjcn-
6evu (mojemun, opica) i u Stulicevu (simiae
species s naznakom, da je iz Belina rjecn.).
Osli, capjo, zabo i mojemuni. M. Drzi6 239.
Mojemun ne igra u vjeru. Poslov. danic.
MOJENE, n. nom. verb, od mojiti. Samo u
rjecniku Vukovu (das Behaupten, dass etwas
mein ist, arrogatio).
MO(J)IC, VI. prezime u Srba izvcdeno od imena
Mojo. Rat 71. Etnogr. zborn. 5, 360., 8, 583.
Imenik (1906) 444. — Glas sc -j- tnoze izgovarati,
ali sc ne mora.
MOJINA, /. ono, sto je moje. Samo u §ule-
kovu rjecn. zn. naz. za tal. il mio proprio, nem.
das Meino; to jo mojiua, das ist mein Eigentura.
MOJISAV, m, musko ime, koje hi moglo gla-
siti i Mojislav. Samo u dva cirilovska spomenika
neznana vremena: Starino 10,260.1^. Stojanovic
zap. i natp. 3, 1. U oba je spomenika zapisato
Moiicaiib, koje se mozc citati i Mo(j)isav i
Mojsav.
MOJISA, m. ime od mila mjesto Mojisav.
Samo u cirilovskijem spomenicima xiv vijeka :
Svotostof. hris. 33. Doc. hris. 41. 45. 51. Glasnik
24, 270. Svuda je zapisato Monuia, koje se moze
citati i Mofjjiisa i Mojsa.
M0JI;5lC, m. prezime izvedeno od imena Mo-
jiSa. Samo u jednom cirilovskom spomeniku ne-
znana crcmena: \i. Stojanovic zap. i natp. 3, 27.
Zapisato je upravo MoHuiiiKh, koje se moze ii-
tati i Mo(j)isic i Mojsic.
MOJITI. m6jrm, im])f. govoriti, da je sto moje.
Izmedu rjecnika samo u Vukovu (sagen, dass
oinnr [otwas] mein ist, mourn dico osso; dahor
das Zweidentige: ja ga i svojim i mojim, a on
se odri6e). Sta bi na to oni, koji svoje i moje
Dalmaciju? M. Pavlinovic razl. sp. 246.
MO.JlSEf>VICA, /. Samo u primjcru: Piso
Mojispovica (pot ki'iiga Mojsijovih). V. Vrcovid
niz 118.
MOJISI.IE, m. I
MOJI.SIJO, m. . t'jdi Mojsijo, Mojsijo, Mojzos.
MOJIZES, m. j
MOJKO, M(. ime od mila mjesto Mod isav.
Dcf. hris. 44.
MUJKOVAC, Mojkovca, m. selo u Novom
Pazaru blizu crnogorske granice kod vode Tare.
Letop. mat. sr. 153, 48. Akc. zabijezio V. Ijjesevic.
MOJKOVIC (jamacno je takav akc), m.
a) 2»'ezi7ne. Drz. kalend. (1905) 299. Zabijezeno
je XVIII vijeka. Letop. mat. sr. 112, 157. — It) selo
u Srbiji u okrugu podrinskom. S. Koturovic 446.
MOJKOVICI (jamacno je takav akc), m. pi.
a) zaselak u Bosni u okruzju sarajevskom. Popis
zit. bos. i here. 641. — b) zaselak u Srbiji u
okrugu uzickom. S. Koturovic 446.
1. MOJMILO, n. sto je meni milo, moja voja.
Ne tinim ja to od mojmila i obijesti, nego sto
moram. U Lici. J. Bogdanovid. — Bijec je ne-
obicno nacinena.
2. MOJMILO, n. brdo u Bosni blizu Sarajevo,
ogranak Trebevica. Etnogr. zborn. 11, 8. —
Bijec je neobicno nacmena.
MOJMILOVINE, /. pi. zemjiste u Hercegovini.
Etnogr. zborn. 5, 1237.
MOJMIR, m. musko ime zapisato u lot. is-
}>ravi XI vijeka. F. Eatki docum. 60. — Vidi
Momir.
MOJMUCa, /. isto sto mojemuca (vidi tamo).
Samo u primjeru: Po torn drivju bihu zmije i
mojmuce broz cisla. Starine 3, 306.
MOJNICI, m. pi. selo u Bosni u okruzju trav-
nickom. Popis zit. bos. i here. 641.
MOJO, m, ime od mila mjesto Mojsije. U rjec-
niku Vukovu. Mojo Medi6, spisate], koji se cesto
citira u ovome rjecniku.
MOJO VIC, m. prezime u Srbiji. Etnogr. zborn.
G, 640., 8, 920.
MOJSEJ, m. poznato jevrejsko ime, koje lat.
glasi MoysGs, a grcki Mi»v(T)]g. U rjecniku Da-
nicicevu s potvrdama iz xiv i xvii vijeka. Nom.
Mojsej. Dec. hris. 16. Korizra. 7b. Postila (1562)
III. A. Dalmatin apost. 13. Gen. Mojseja. Katek.
(1561) 2 i u rjecniku Danicicevu s potvrdom iz
rukopisa xvii vijeka. Dat. i lok. Mojseju. Korizm.
56b i u rjecniku Danicicevu s potvrdama iz xiv
i XVII vijeka.
MOJSEJEVIC, m. prezime. Statut vrb. 160.
MOJSEJSKf, adj. posses, od Mojsej. JJ rjec-
niku Danicicevu sa dvije potvrde. Ot desetyibb
slovb mojsojskago zakonopolozenija (iz pocetka
XVI vijeka). Safarik lotop. 63. U ovom je pri-
mjeru adv. : Ne mojsejski naucivb, iib Pavblovi
posleJuje. Stefan pam. saf. 26.
MOJSEOV, adj. 2}osses. prema nom. Mojseo,
kojemu nema potvrde. Sentoncija Mojsoova. Ivo^-
rizm. lb. Djaval oblk§i osobstvo Mojsoovo. 8.
Kozicic 12=*^.
MOJSEOVSKI, adj. posses, prema nom. JMojseo,
kojemu nema potvrde. Zakon mojsoovski. B.
Gradid djov. 15. 12.3. 160. Na sva tri mjesta
stoji jMoifooufki', gdje se jyrvo f po grajici toga
pisca moze citati i s i z.
MOJSES, m. ime isto koje i Blojsej. Nom.
Mojsos. M. A. Kejkovic sat. 153. A. Kalid tri
bos. 14. Gen. Mojsesa. J. Matovic 29. Dat. Moj-
sesu. 14.
MOJSIC, m. prezime u Srbiji u okrugu jago-
dinskom. Etnogr. zborn. 6, 340.
MOJSIJ, m. ime isto koje i Mojsej. U rjec-
niku Danicicevu s jednom potvrdom iz xiv vi-
jeka. Nom. Mojsij. Svotn.stef. hris. 44. Domen-
tijanb JS3. M. Divkovid nauk 216*. Na sva tri
mjesta zapisato je na kraju -cii mjesto -ciiu
MOJSIJA
905
MOKANIC
(t. j. -sij). — Drugi padezi, na pr. gen. Mojsija,
dat. Mojsiju i t. d. mogu biti ne samo prema
nom. Mojsij, nego i prema nom. Mojsije; vidi
tamo.
MOJSIJA, m. ime isto koje i Mojsej. Nom.
Mojsija. E. Pavi6 og\. 101. 103. A. Kanizlic
fran. 51. M. A. Ro|kovic sat. 113. I. Velikanovid
upuc. 1, 70. B. Leakovic nauk 55. — Gen. Moi-
sije. I. Velikanovic upn6. 3, 305. B. Leakovic
gov. 57. Dat. i lok. Mojsiji. E. Pavic ogl. 102.
A. Ka6i6 korab. 70. L. Vladmirovii 41 (stam-
pano , Mojsij'). I. Velikanovid upuc. 1, 11. B.
Leakovid gov. 57. — Akuz. Mojsiju. A. Kanizlic
utoo. 353. E. Pavic ogl. 101. A. itacic korab. 68.
— Instr. Mojsijom. E. Pavic ogl. 107. J. Bano-
vac razgov. 192. — Na jednome mjestii poradi
stiha naJazi se Mojisija: U to kneze Mojisija
dode. Ogled, sr. 69.
MOJSIJE, m. ime if^to koje i Mojsej. U rjec-
nikii Vukovu. Nom. Mojsije. I. Bandulavid 22^.
158'\ S. Margitic isp. 214! F. Lastric tost. 15a,
180b, svetn. 115'*. J. Banovac prod. 2, razgov. 8.
265. A. Kacic korab. 62. 69 Vuk mat. 8, 4. D.
Danicic 2 mojs. 3, 1., 4, 1. — Vok. Mojsije. M.
Divkovic nauk 216a. £). Danici6 2 mojs. 3, 4. —
0<tali padezi mogu biti i prema nom. Mojsije
i prema nom. Mojsij. Gen. i akuz. Mojsija. M.
Divkovic nauk 8a. I. Bandulavic 36''. P. Posi-
lovic nasi. 157a. L. ^^ubnski pisraa 27. F. Lastric
test. 309a ned. 41. D. Danicic 2 mojs. 10, 16.
— Bat. i lok. Mojsiju. M. Divkovi6 nauk 216a.
I. Bandulavid 36lJ. F. Lastric test. 297a, ned- 163.
A. Kafiic korab. 68. D. Danicic 2 mojs. 3, 14 ,
4, 19. — Instr. Mojsijem. L. ^ubuski pisma 44.
F. Lastric svetn. 1151'. j, Banovac razgov. 147.
Vuk jov. 9, 29. D. Danicic 2 mojs. 33, 9. —
Mjesto Mojsije nalazi se katkad Mojisijo, kako
ima J. Banovac razgov. 25. Poradi stiha je -ji-
tnjesto -j- 1' primjerima: Vjerna juba kneza
Mojisija. Pjev. crn 2.3* (= Ogled sr. 55). A na
ime kneza Mojisija. Ogled, sr. 68.
MOJSIJEV, adj. posses, od Mojsije (Hi od
Mojsij). Zakon Mojsijev. I. Ancic svitl. 69. A.
Ba6ic 52. 498. F. Lastric od' 175, ned. 2. Cudesa
Mojsijeva. M. Radnic 264b. G-. Pestalic 55. U
ksakonu Mojsijevu. S. Margitid isp. 2. I. Velika-
novi 6 3, 305. Sestra Mojsijeva. F. Lastric test.
180^- Po zakonu Mojsijevu. J. Banovac razgov.
265. Od sluzbe zakona Mojsijeva. I. Velikanovid
upu6. 1, 51. Mi suio ucenici Mojsijevi. Vuk jov.
9, 28. I uze Jotor tast Mojsijev Seforu, zenu
Mojsijevu. D. Danicic 2 mojs. 18, 2.
MOJSIJIN, adj. posses, od Mojsija. Sestra
Mojsijina. E. Pavic ogl. 116. Smrt Mojsijina. 164.
MOJSIJO, m. ime isto koje i Mojsije. Oblik
Mojsijo ima I. Anci6 vrata 9 (ali na, istoj strani
2 put Mojsije!). P. Posilovic nasi. 6b. — U Ka
cica korab. 61 nalazi se oblik Mojisijo (u istoj
knizi mnogo puta ima Mojsije!)
MOJSIL. m, isto sto Mojsije. Samo u Vukovu
rjccniku, gdje se kaze, da se u nekim narodnim
pripovijetkama spomine car Mojsil.
MOJSILO, m. isto sto Mojsil. U rjecniku Vu-
kovu (Mojsilo, Mojsije). Druge potvrde donose:
5. Novakovic pom. 83. Glasnik n, 1, 13. Nar.
pjos. vuk 2, 656 (medu jnenumerantima).
m6jSIL0VI6, m. prczime u nase vrijeme, kako
se dint, samo u Srba. Rat 179. Drz. kalend.
(1905) 299. Imonik (190G) 444. Etnogr. zborn.
5, 492., 6, 631.
MOJSINOVIC, m. pjrczitne u nase vrijeme u
Slaooniji. Rad jug. akad. 82, 112. — Prezime je
izvedeno od imena Mojsin {t. j. Mojsil, Mojsilo),
kojemu nenia potorde. Onamo govore Mojsinovic,
all pravi akc. bio bi mozda Mojsinovic.
MOJSINA, /. nekakav brijeg vajada u Fruskoj
Gori. Vt podkrilije gori Mojsine (iz xvi vijeka).
Ijj. Stojanovic zap. i natp. 1, 203.
MOJSINE, n. topogr. ime. a) selo u Srbiji u
okrugu rndnickom. S. Koturovi6 446. U okolnim
selima: Koiiovicima, Baluzi, Mojsinu. Etnogr.
zborn. 5, 51. — b) zasclak u Srbiji u okrugu
krusevackom. S. Koturovic 446.
MOJSKI, adv. na moj nacin, po mom obicaju.
U rjecniku Vukovu (nach meiner Art, ut ego
soleo). Ako Marku ne sudite vi selski, sudi6u
mu ja mojski. M. D. Milicevic zim. voc. 318.
MOJSO (jamacno je takao akc, ako se danas
gdje govori), m. ime od mila mjesto Mojsije.
Zabijezeno na pocetku xviii vijeka (,Moiico').
Glasnik ii, 3, 71 i 76.
MOJSTAR, mojstra, m. isto sto majstor i
istoga postana. Samo u primjeru : Si sut mojstri
ozurnikov (t. j. uciteli). Kolunid zborn. 232.
MOJSTARSTVO, n. majstorija. Samo u pri-
mjeru: Ki 6uju mojstarstvo djavje na svoje osu-
jenje. Kolunic zborn. 233.
MOJSTIR, m. isto sto manastir i istoga po-
stana. U rjecniku nijednom. Samo u cakavaca
(u cistih i u mjesooitih). Kapitul ima pojti
s krizem k tomu mojstiru. Arkiv 2, 84. Sud
Bozji skoro ima priti na ov mojstir. Transit 240.
Stojoci u pustiiii u mojstiru ubogu. Starine 1,
229. Jordan, muz duhovni, otac mojstira od
istoga grada. Ivan trog. 17b. Darovano ....
opatici mojstira Pustinskoga Jurja Dubravcica
na Bra6u. I. Ivanisevic 103. Ki su bill u moj-
stirih. P. Radovcic nac. 28. Ostavjajuci moj-
stire .... smibani jesu meju |udima. I. Zanotti i
ned. pris. 20. Ne cos nesklad, hoces mire, bjezi
zenstvo, htij mojstire. J. Kavani.a 170a. S onim,
sto ti dase, mojstir sgradil si. A. Vitajic ost. 412.
— Ispor. molstir, mostir.
MOJSTRO, n. nakaza. Iz tal. mostro (a ovo
iz lat. monstrum). Govori se u Dubrovniku. P.
Budmani rad jug, akad 65, 161 (gdjeje pored
mojstro zabilezeno i mojnstro i modstro) L.
Zore dubr. tud. 14.
MOJSTRA, /. topogr. ime. Vidi Mostra
(Mostre).
MOJZES, m. isio sto Mojses. Nom. Mojzes.
Bernardin .30. A. Kalic tri bes. 13. —Dat. Moj
zcsu. Bernardin 30. I. Akvilini 109. A. Kalid
tri bes. 13. — Akuz. Mojzesa. Bernardin 30. —
Na jednom se mjestu nalazi zapi^ato i Mojizes.
A. d. Costa 1, 24.
MOJZESOV, adj. posses, od Mojzes. Svrhu
stola Mojzesova siditi ce. Bernardin 37. U sta-
romu zakonu Mojzesovu. A. Gucetic roz. jez. 34.
MOJZEO, m. isto sto Mojzes. Samo u knizi
Blago turl. 2, 60 i 61 (nom. Mojzeo na oba
vijesta).
MOJZESOV, adj. isto sto Mojzesov. Samo «
primjeru: Zakon Mojzesov. I. T. Mrnavic
istum. 100.
MOKALO, n. zaselak u Dalmaciji u kotam
korculanskom. A. Masek 45. — Bice od istoga
korijena, koji je n mociti, mokar.
MOKAN, m. psovka muskome. Skoroteca 1844,
249. — Iz mag. mokany (prostak).
MOKAN16, m prezime nejasna postana zabi-
lezeno u spomeniku neznana vremena. ^j. Stoja-
novic zap. i natp. 2, 444.
MOKAE,
906
MOKRACA
MOKAE, mokra, adj. madidus, udus. Nazna-
ceni akc. ostajc u svijeni oblicima neodredenoya
pridjeva bez promjcne, nli po Hrvatskoj se
govori i mikar, m6kra, m6kro. N. Simic nast.
vjesn. 8, 108. U odredenom je pridjevu dvo-
jako: mokri, mokra i m6kr£, mokra. Nalazi se
u svim Slav, jezicima (samo za staroslov. nema
potvrde), na pr. slov. moker, rus. M0Kpi.n1, ces.
mokry, poj. mokry i t. d. Korijen je mok, od
kojega su i rijeci mociti, mocar i dr. U drugim
indoevr. jezicima nema rijeci etimologijom i zna-
cenem srodnijeh. Sa znacenem lat. madidus,
udus, tal. humido, bagnato, nem. nass nalazi se
u svijem rjecnicima osim Daniciceva (a i u
ovome .<e nalazi u geogr. imenima Mokra Po-
}ana, Mokri Del, koja su imena zapisata xiv
vijeka, i to su najstarije potvrde za pridjcv
mokar). — Komp. je m6kriji.
a. mokar je polit Hi prozet kakvom teku-
cinom, ponajvise vodom.
a) uopce. Nigda ne pribiva u mjestu
mokru, ma vazda u mjestu suhu. Zborn. (1520)
20*. Ne mogoh ga zgrabit, er mokar vas bjese.
A. Sasin 130. Na mokahne dodoh zale i s mo-
krome svom odjecom .... potajno se stanih u
Stan blaga gosta. G. Palmotic 1, 399. Sto mu
bise kosuja mokra. J. Banovac pred. l-li. Lice
mu se odma ?mraci, odma mokar nos pokuci.
V. Dosen 252b. Eun prosfcrt na otvorenu sad je
rosom mokar, a sve okolo suho, sad jo on sub,
a svo okolo mokro. A. Kali6 prop. 544. Mokroj
zemji malo dazda vaja. Nar. posl. vuk 182.
Nema raka bez mokrijcb ga6a. 204. Hladna
pecka, a mokri obojci. 342. Cio narodni promet
i suborn i mokrom medora. M. Pavlinovi6 razg.
47. Moram poc nutar, makar i glavu zgubil, ter
mi ju j' sejedno zgubit ovako mokru i lafinu
(govori pokisao covjek). Nar. prip. mikul. 2.
b) mokar od cega. Zomja, kud bojabu, od
suz mokra i od glasa bucase nihova. F. Gla-
vini6 cvit 113b. Kad se nabodase pod krizem
mokra od suza. J. Banovac prisv. ob. 58. Grcki
svestenici pustaju brade (stamp, bradu), koje su
ira od krvi Gospodina mokre, kada ju na litur-
giji piju. A. Kanizlic kam. 223. Tkala je Jana
to belo platno, sve joj je platno od suza mokro.
Nar. pjes. vuk 1, 491.
b. mokro kumsfcvo u juznijem krajevima
zove se ono, kojemu se kaze i krsteno, t. j. kad
se dijete po crkvenoj naredbi krsti vodom. U
rjecntku Vukovu (mokro kumstvo, t. j. krSteno,
die Patheschaft, necessitas baptismi). I da Dure
dade Jovu prvo kumstvo mokro, koje mu se
desi u kuci. PravdonoSa (1852) 1. Evo ti
prvo mokro kumstvo, koje mi se desi u ku6i.
Nar. prip. vr6. 1(37. Ima tri vrsti kumstva:
jedno se zove mokro, a dva suha. Mokro kum-
stvo zna6i krsteno, jedno suho vjencano, a drugo
S isano (u Hercegovini, u Crnoj Gori i u Boci).
V. Bogi§i6 zborn. 876.
c. mokro (neutr.). U rjedniku Vraniicevu
(mokro, humor), a) bez prijedloga. Kad ti nije
mrsko mokrim radit (t. j. u mokro vrijeme). J.
B. Ke)kovi(^ 218. -- h) s prijedlozima. Odluiih
onde le6 u mokro obuCen. £). Barakovi6 vila
288. Toga lista po mokru ne beri (t. j. po
mokru rirwenu). J. 8. Bejkovid 203. Bolo mlika
izpokojna daje krava nego u mokrom lezeca. 404.
-MOKARCE. Samo u primjeru : Po strni.stih i
iiiekotnh starih i praliujah ne (t. j. ovce) pa§a
no kvari, ve6 je dobra, jo§ knd nizka nije, jer
mokarce udo ovca brije. J. S. Rejkovid 231. iVe
maze se razabrati ni znacene ni oblik; ako je
mokarce isto sto mokrina, dakle imenica sr.
roda, onda je ,ovca' stamparska pogrjeska nijesta
ovcu Hi ovce; a mozda je mokarce akitz. plur.
od mokarac u znncenu mokra pasa, mokra livada
Hi slicno ; — udo je jamacno mjcsto budo (adv.).
MOKARSKI, adj. posses, od Mokro C<ielo). U
barama Mokarskim. Etnogr. zborn. 4, 370.
MOKAVKA, /. neka brasnava kruska u kaj-
kavaca. B. Sulek im, — Ispor. mokic 2)od b
mokovina.
MOKI6, n.
a) prezime u nase vrijeme. §em. mitr. (1900)
86. Bice postalo od Moko (t. j. Mojo, Mojsije),
kojemu imenu nema potvrde. Akc. je jamacno
M6kic.
b) m6ki6 (tako je zabifezen akc.) je smokva
(j)lod), kad se je istom raspupila. U hrv. Pri-
morju. I. Milcetid. — Ispor. mokavka.
MOKLA, /. zemjiste u Srbiji u okritgu ra-
levskom. Niva u Mokli. Sr. nov. 1867, 101.
MOKLIStA, n. pi. (vajada je to), a) mjesno
ime zapisato u pomeniku xvni vijeka. 1^. Sto-
janovic bris. 185. — b) ime 7nanastiru zapisato
XVIII vijeka (u zapisu bugarskom). ^. Stojanovic
zap. i natp. 2, 40.
MOKLiStE, m. selo u Srbiji u okrugu pirot-
skom. S. Koturovic 446.
MOKNUTI, moknem, impf. madefieri. Samo
u Bjelostjencevu rjecniku (gdje je samo prez.
moknem, mofiim se).
MOKOS, m. mjestance u Hrvatskoj u zupa-
niji zagrebackoj. Razdje}. hrv. i slav. 164.
MOKOS, m. prezime u Hrvatskoj xvii vijeka.
R. Lopasid urb. 374.
MOKOSANIN. m. covjek iz Mokosice kod
Dubrovnika. D. Danicid (nije zabilezio akc).
MOKOSICA, /. selo u Dalmaciji u kotaru
dubrovackom. A. Masek 84.
MOKOSKA, /. zena iz Mokosice kod Dubrov-
nika. D. Danidic (nije zabilezio akc).
MOKOVAC, Mokovca, m. mjestance u Dalma-
ciji II kotaru zadarskom. A. Masek 147.
MOKOVINA, /. neka kruska i neko grozde
(loza), oboje u kajkavaca. B. §ulek im. — Ispor.
mokavka, mokic pod b.
MOKRA, /. geogr. ime.
a) selo u Srbiji u okrugu pirotskom. S. Ko-
turovic 446.
b) planina u Crnoj Gori u Vasojevicima.
Etnogr. zborn. 5, 597, — vajada ista, koja se
zove i Mokra Planina (vidi tamo).
e) uvala u Crnoj Gori u Kucima. Etnogr.
zborn. 8, 15.
d) neka dolina vajada u Arbaniji. Posla
Murat ra Kastriotida vojsku i prid ninia Feree
pasu, koga doceka u dolini Mokra zvanuj, razbi
i isiCe vojsku negovu. A. Ka6i6 korab. 445.
m5kRA bar A, /. zemliste u Srbiji u okrugu
pozeskom. Branik kod Mokre Bare. Sr. nov.
1867. 283.
MOKRAC, /. mokrina, blato. Od ovo mokraci
ne mos nikud ni stope. U Lici. J. Bogdanovid.
M0KRa6a, /. pristojna rijec za onu vodu,
koja se zove i burez i pisaca. Izmedu rjecnika
samo ti V^ukovu (in der anstiindigen Rede, Urin,
' urina). Da piju svoju mokracu. D. Dani6ic is.
mokea6ani
907
MOKEIN
36, 12. Kom stane mokraca, tomu uzmlace vode.
M, D. Milidevic ziv. srb.'' 321.
M0KKa6aNI, m. pi. Samo u Sidekovu rjecn.
zn. naz. kao izraz iz podrucja kemije za hem.
harnsaure Salze, tal. urati.
MOKEACEVINA, /. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. za nem. Harnsaure, tal. acido urico.
Ima i pasja mokracevina za nem. Kynurensaure.
MOKRACIN, m. Samo u Sidekovu rjecn. zn.
naz. kao izraz iz podrucja kemije za nem. Harn-
stoif, tal. materia d' urina. — 0 nastavku -in
vidi kod medunin.
M0KRa6nI, adj. posses, od mokraca. Jezevu
kozu bace na u»}en pa nom kade mokracnu cev.
M. D. Milicevic ziv. srb.^ 321.
MOKRACNICA, /. Samo u Sulekovu rjecn.
zn. naz. kao izraz iz podrucja zoologije za lat.
ureter (sic! — vajada bi imalo hiti urethra),
nem. Harnleiter.
MOKEA GOEA, /. geogr. ime.
a) mjesto u Bosni u kotaru visegradskom.
F. Juki6 zem|. 44. U khizi Popis zit. bos. i here.
nema toga imena.
h) selo u Srbiji u okrugu uzickom. S. Ko-
turovic 446.
(;) planina u Staroj Srbiji. Etnogr. zborn.
4, 95.
MOKEAHAN, mokrahna, adj. dem. od mokar.
Samo u Stulicevu rjecniku, gdje se kaze, da je
isto sto mokrasan.
MOKEANI, m. pi. selo u staroj srpskoj drzavi
zabifezeno u dvije isprave xiv vijeka. Glasnik
24, 250. 254.
MOKEAN16, m. prezime. Eat 360.
MOKEANAC, Mokranca, m. upravo covjek iz
Mokraha; sluzi kao prezime. Drz. kalend.
(1905) 299.
MOKEAlSrCICA (tako je zabijezen akc.J, f. sje-
verni dio vode Mi\acke u Bosni nazvan po selu
Mokrom, blizu kojega tece. Glasnik 22, 59.
MOKEAI^E, m. selo u Srbiji u okrugu kra-
jinskom. S. Koturovic 446. Skola u Mokranu
Drz. kalend. (1905) 79.
MOKEANSKI, adj. posses, od mjesnoga imena
Mokrani. U dvije isprave xiv vijeka i otud u
Danicicevu rjecniku.
MOKEA PLANINA, /. ime planini u Grnoj
Gori u Vasojevicima. Letop. mat. sr. 153, 51.
Etnogr. zborn. 5, 595. — Vidi Mokra pod b.
MOKEA PO];iANA, /. selo u staroj srpskoj
drzavi zabijezeno u dvije isprave xiv vijeka i
otud u Danicicevu rjecniku.
MOKEA EAVAN, /. zem}iste u Srbiji u okrugu
va(evskom. Etnogr. zborn. 8, 761.
MOKEASaN, mokrasna, adj. dem. od mokar.
Samo u Stulicevu rjecniku (mokrasan, mokra-
han, humidulus).
MOKEA§NICA, /. bujica u Hercegovini.
Schem. herceg. 1873, 17.
MOKEENE, n. nom. verb, od mckriti. U rjec-
niku Stulicevu (mador, aspersio, humor) i u
Vukovu (1. das Netzen, madefactio, 2. das Har-
nen, to mejere).
MOKEES, m.
a. u jednom rukopisu xv vijeka izraz za
lat. aquarius, grc. vifgoxoog, t. j. vodehak u zo-
dijaku. Starine 10, 121. — Vidi mokros.
b. isto sto mokraca. Ako ureceni rece baja-
lici, da mu je erven mokres. U Otoku {u Slav.)..
Zbornik za nar. ziv. 7, 153. Govori se i u Bosni.
Zborn. 10, 242. i 11, 274.
c. topogr. ime. a) dva zaseoka u Bosni u
okruiju banoluckom. Popis zit. bos. i here. 641.
— r>J zaselak u Hrvatskoj u zupaniji modrusko-
rijeckoj. EazdjeJ. hrv. i slav. 164. — r) zem-
jiste u Srbiji u okrugu cuprijskom. jifiva u
Mokresu. Sr. nov. 1869, 222. — d) suma u Sla-
voniji kod sela UJanika. Sem. pakr. (189S) 50.
MOKEESI, m. pi. livada u Slavoniji kod sela
Dobrovica Sem. pakr. (1898) 53.
MOKEICA, /.
a) zivotinica, koja pripada medu rake. Iz-
medu rjecnika samo u Popovicevu (Ass?l, Iso-
pod). Vodena mokrica, Asellus aquaticus. Obicna
mokrica, Oniscus asellus. K. Crnogorac zool. 174.
b) ime bijki. Samo u Stidicevu rjecniku
(orecchio di topo, alsine s naznakom, da je iz
ruskoga rjecn.).
c)^ ime sumi kod sela Kesinaca u Slavoniji
zabijezeno na pocetku xvni vijeka. T. Smiciklas
spom. 332.
MOKEICE, /. pi. topogr. ime.
a. zaselak u Hercegovini: Popis zit. bos. i
here. 641.
b. dva sela u Hrvatskoj u zupaniji zagre-
backoj i jedno selo u zupaniji bjelovarsko-knze-
vacknj. Eazdje|. hrv. i slav. 164. Posjedne ovdje
spomenuto selo spomine se u kajk. pismu xvii
vijeka. E. Lopasic spom. 2, 308.
V. zemjiste, na kojem su nive. a) u Bosni
kod Sarajeva. Etnogr. zborn. 11, 158. — h) u
Dalmaciji (u Pojicima). Zborn. za nar. ziv. 8,
201. — c) u Hrvatskoj kod sela Done Kupcine.
D. Hire.
MOKEICKI BEIJEG, m selo u Hrvatskoj u
zupaniji zagrebackoj. Eazdje}. hrv. i slav. 164.
MOKEIC, m. prezime u Hrv. xvi i xvii vi-
jeka. E. Lopasi6 urb. 455.
MOKEICI, tn. pi. bice kakvo selo u Hrv.
Stipan s Mokric pridivkom Knavor (iz pocetka
XVI vijeka). Mon. croat. 184. Mozda se ima
citati Mokrisc (zapisato je [glagolicom] MoKpum),
a onda hi nom. (pi.) bio Mokrisca, t. j. Mokrista.
MOKEI DO, Mokroga dola, m. topogr. ime.
a) neko mjesto u staroj srpskoj drzavi zabi(e-
ieno u ispravi xiv vijeka i otud u Danicicevu
rjecniku. — b) jedno selo i jedan zaselak u
Hercegovini. Popis zit. bos. i here. 641. —
c) neko zemfiste u Hercegovini. Etnogr. zborn.
5, 1175 i 1277.
MOKEI KAMEN I m. mjesto, na kojem je
IVIOKEI KEEMEN / straiara, u Srbiji u
okrugu vrahskom. M. D. Milidevic kra). srb. 337.
MOKEI LUG, m. topogr. ime. a) selo i za-
selak u Bosni; selo je u okruzju banoluckom, a
zaselak u sarajevskom. Popis zit. bos. i here.
641. — b) dva sela u Srbiji u okrugu j)odu-
navskom, jedno se zove Mali M. L., a drugo
Veliki. S. Koturovi6 446. Nekad su se aba sela
zvala jednijem imenom Mokri Lugovi. Etnogr.
zborn. 5, 1039.
^ MOKEIN, Mokrina, m. a) selo u Banatu.
Sem. mitr. (1900) 274. Naznaceni akc. zabi}rzio
V. Arsenijevic. — b) neko mjesto u Arbaniji.
Od Kavaje, :^eba i Mokrina. Pjev. crn. 32 1^ i
Ogl. sr. 229. Oblik Mokrina mogao bi hiti i
prema nom. plur. Mokrine.
MOKEINA
908
mokro6a
MOKEINA, /. apstraktna imenica prema pri-
djcvu mokar. Mozda se akc. mijena u akuz.
sing, i u nom. i akuz. plur. mokrinu, mokrine.
U rjecniku Mikajinu (mador), u Belinu (humi-
dita, humore), xi Bjelostjtncevu (mador, humor,
udor), u Jambresicevu (mador u lat. dijelu), u
Voltigijinu (umidita, umidezza, Nasse), u Stu-
licevu (humor s potvrdom iz Hektorovica, koja
se i ovdje navodi pod a) i ti Vukovu (Nasse,
mador, udor).
a) mokrina je isto sto vlaga. Si me ... .
usahnu, jere nimaSe otavine ni mokrine (ispor.
u Vuka luk. 8, 6: jer nomaso vlage). Bernardin
21. Suncana toplina zemju rascvijeli, s kom
vlaga i mokrina svasma se razdijeli. M. Vetra-
nid 1, 162. Gdi sunce prizizo, kada je fusina,
znat ces, kako dvize mokrinu vruiina. P. Hek-
torovii 15. Ne moze nikadar ocutjeti .... mo-
krinu od dazda. A. Guceti6 roz. jez. 8. Zac u
'noj mokrini . . . . po svu no6 nocevah. D. Bara-
kovic vila 331. Ne imamo vinograda saditi u
barini i u mokrini. M. Divkovid bes. 209.
Stablo .... koje u mokrinu pruzi zile svoje. I.
Bandulavic 45a. XJ najvisoj kra|evini od hajera
....nije oblakova ni strijela, niti uzlazo mokrine
cd zemje. M. Eadnid 44'J. Ako je gdigodir grda
{t. j. crkva) c\i:s. starine ali mokrine, opeta noka
se obili. M. Bijankovic 82. Izniknuvsi usahnu
(t. j. sjeme), jere no ima§e mokrine. L. Terzic
311. Kad protefo kroz udo skrovito koja kapja
vlaznosti ol' mokrine. A. Kadcic 540. Ptice lete
po najnizjomu okolisu aera, gdi se takvo vodo
uzdizu i stoje, to jest mokrina iliti vlaga od
vode. A. Bacic 448. Zaludu se sadi i sije, jorbo
nejma mokrine. D. Eapi6 347. Legavsi zajodno
(t. j. viomak i djevojka) .... zaspase; medu to
se odveze (t. j. momku) zavoj od zile, poce teci
krv, da izdanu ne probudivsi se. Kad se prenu
zena, cu oko sobe mokrinu (t. j. od krvi) i budi
mladica. J. Banovac razgov. 150. Udi vodu od-
visja mokrina. J. S. Eejkovic 85. Ko bill lir,
komu svaki oblak, svaki potocic nerailom lako-
mostim svoju mokrinu nika. A. d. Bella razg.
113. Kazu, da i sad iz onijoh prozora, gdje su
siso bile izrao)ene, tcce nokaka mokrina, koja
se niza zid hvata kao krcc. Yuk nar. pjos. 2,
124. Govori se i u Jstri: mokrina, gen. mokrini,
udor. D. Nomanid (1884) 4G.
b) mokrina m tijelu, t.j. krv i drugi sokovi.
Mokrine tijola sasma se ganu§e i smutise (t. j.
u IsusH). P. Baksid 51. Veliko prolitje sveto
krvi moje zajedno s mokrinom (govori Isus). 1G4.
Jofek neprobavjon rada zle mokrine. M. Eadnic
54n. .Jcr ga (t. j. krnh) blagujemo za pokrijepiti
iivotnu mokrinu. J, Matovid 491.
c) sok u voca. Samo u prinijeru: Pafiek
tako sve mokrine iz jagoda (t. j. u grozda) izi-
doso, kroz sve sile i nafiino nista da iz^et ne
raogoso. P. Kanavelid 39.
MOKEINAC, Mokrinca, m. covjek iz Mokrina
(u liannlu). V. Arsonijevic.
MOKKINE, /. pi. topogr. ivie. a) selo u
liosni n okruzju snrojcvskom. Popis /.it. bos. i
here. (541. — h) selo it Dalmnciji u kotaru ko-
torskom. A. Masok 21. Spomiue se ii jednoj is-
pravi XV vijeka i otud u Daniiicevu rjehtiku.
m6kRINKA, MOKEINKINA, /. zena iz Mo-
krina 11 Jtitnalu. V. Ar.'^onijoviR.
MOKKINIJA, /. rijtc nejasna nnstavka i zna-
in'in. Snmo u prinijeru: Poatiino da ugasimo
mokriniju (.mokriniu'). F. Giavini6 cvit G3>>.
Jamaaio je u svezi s raokar, jer pred tijcm veli
pisac, da je ,podzimak mocan', pa zato da treba
u i)odzimak postiti, da ugasimo i t. d.
MOKEIS, m, hijka Apium graveolens. Ime
ovo ima B. Sulek im., ali iz nepouzdana izvora,
a otud ga je vajada uzeo Popovic u svoj rjecnik
(mokris, Selleriej. Mozda se ista bi^ka ima mi-
sliti u prinijeru: Venacac gizdavi od vrbe zelene
mokrisem vodenijem popleten ki bjese i osta-
lijem biljem svim, kraj vode ko ctjese. M. Ve-
tranic 2, 184.
MOKEIStA, n. pi. vidi Mokridi.
MOKEITI, mokrim, impf. madefacere, min-
gere.
ci) ciniti. da hude sto mokro, kvasiti. U
rjecniku Mika\inu (mokriti, kvasiti, madefacio),
u Belinu (bagnare, ammollare), u Voltigijinu
(bagnaro, umettare, inaffiars, benotzen, feucht
machen), u Stulicevu (madefacere, perfundere,
humectare) i u Vukovu (netzen, madefacio). Dim
sitnu rosicu, iz vedra ka pada ter mokri tra-
vicu. M. Vetranic 2, 278. Mladice .... nocom
pokri, danom odkri, i kad kisa mokri. J. S.
Eejkovic 45.
h) mizati, pisati. U tome znacenu ima i
mokriti i mokriti se. U rjecniku Mikajitiu (mo-
kriti se, vodu pustiti, raingo, mejo), u Stulicevu
(mokriti se, to jest mizati se) i u Vukocu (mo-
kriti i mokriti se, harnen, mejo, lotium reddo).
Kad vlase podstrizes, nad ustrizci ne stoj, i
nohte obrizes ni na lie mokrit poj. P. Hekto-
rovic 32. Da mu zabranivase ne samo mokriti,
dali i od sebo hoditi. J. Banovac pred. 149.
Ee6e detko u sali, kad hoce da mokri. Vuk aar.
posl. 54. Ako mu do zore od svega, sto ima,
ostavim i ono, sto mokri uza zid. D. Danici6
1 sam. 25, 22. Dok su se oni tako razgovarali,
navali se zeni, da mokri.... Sad ju (t. j. zenu)
covjok poce zaklinati, da se ne mokri, jerbo
cemo, veli joj, ludo pogubiti glave. Nar. prip.
bos. 108. Kad covek polazi kud na koiiu pa mu
kon mokri na polasku, nije dobro. M. D. Mili-
6evic ziv. srb.^ 62. Tezak ne smije u brazdu
mokriti, jer ce koiii osepavit. U Otoku (u Slav.).
Zborn. za nar. ziv. 7, 143.
MOKEIV, adj. socan. Samo u Stulicevu rjed-
niku (sugoso, succosus). — Nepouzdano.
MOKEO, n. topogr. ime.
a) selo n Bosni u okruzju sarajevskom.
Popis zit. bos. i hei-c. 641. Gen. je Mokroga.
Glasnik 20, 352. Frema tome je i lok. Mokrom
(Mokrome) i t. d.
h) selo u Crnoj Gori. Glasnik 40, 22. Te
uzapti sva sela Drobnacka od Mokroga do Do-
brijeh Sola. Nar. pjes. vuk 4, 490. Akc. Mokro
zal-ifeiio V. ^esovic.
c) dva scla u Hercegovini. Popis zit. bos. i
here. 641.
(/) nek&d selo u Hrvatskoj. Va vladanji i
va otacanstvi naSom Brinskom solo, ko se zovo
Mokro (iz svr§etka xv vijeka). Mon. croat. 163.
e) nckakvo mjesto, ne zna se, gdje, zabi[e-
zcno pod kraj xvii vijeka. \. Stojanovid zap. i
natp. A, 181.
MOKEOCA,
a) isto sto tckucina, zicina. Samo u pri-
mjeru: Ako bi kruh psonican smisan sa inu
vodu ali viuom ali mlikom ali ku inu mokro6u;
i tako govoru opceno od vsih mokro6. Na-
rucn. 20'i.
h) mokr66a isto sto mokraca. U Lici. J.
Bogdanovic.
MOKEOGORAC
909
MOLAJCINA, MOLAJTINA
MOKEOGOEAC, Mokr6g6rca (tako je zabi-
]ezen akc), vi. covjek iz sela Mokre Gore (u
Srbiji u oknigii uzickom). ^. Stojanovi6.
MOKEOGORCI, Mokrogoraca, m. pi. nekakvo
mjesno ime. S. Novakovid pom. 139.
MOKEOGOESKI (jamaino je takav akc), m.
adj. posses, od Mokra Gora. Opstiua mokro-
gorska. S. Koturovic 446.
MOKEOHLADAN, adj. mokar i hladan. Samo
u primjeru: Kada vrime mokroladno duse, tad
po nivah mravinci se tuse. J. S. Eejkovic 74.
MOKEOLUSKI (bice takav akc), adj. po^iscs.
od Mokri Lug. Mokroluski potok. Etnogr, zborn.
5, 1040.
MOKEONOGE, /. pi. mjesno ime.
a) tri sela u Bosni, jedno u okruzju sara-
jevskoni, a dva u travnickom. Popis zit. bos. i
here. 641.
h) selo u Novom Pazaru (u dolini Lima).
Etnogr. zborn. 4, 267.
MOKEONOZI, 711. pi. nekakvo mjesno ime. S.
Novakovic pom. 139.
MOKEOPOl^ANIN (bice takav akc.) m. upravo
covjek iz Mokroga Po(a; sluzi i kao prezime.
Nar. pjes. vuk 3, 432.
MOKEO POlriE, n. mjesno ime.
a), selo u Dalmaciji u kotarti kninskom. A.
Magek 54 (gdje pise: Mokropojo).
b) zemliste u Srbiji u okrugu sabackom
Zem|a u Mokrom Po}u. Sr. nov. 1871, 320. —
Tako se zove i nekakvo zemliste u okrugu rud-
nickom. Livada u Mokrom Po|u. Sr. nov.
1873, 991.
c) nekakvo zemjiste kod Stare Gradiske u
Slavoniji. Eegul. sav. 17.
MOKEO S, m. vodenak, lat. aquarius, grc.
viQo;!;6og u zodijaku. Zborn. (1520) 127*. 127b.
Na str. 127a dvlazi grijeskom i mokroz i modros.
— Ispor. mokros.
MOKROST, /. isto sto mokrina. Izmedu rjec-
nika samo u Stulicevu (mokrost, mokrina s na-
znakom, da je iz glag. brevijara). Ogan vodu
k sebi ne ce, mokrost su§u ne prijima. D. Ba-
rakovic jar. 6.
MOKEOS, w. vodenak, lat. aquarius, grc.
vSqo/oo^ u zodijaku. Starine 10, 119. Vidi mokres
i mokros.
MOKEOTA, /. isto sto mokrina, t. j. vlaga.
U rjecniku Stulicevu (succus s naznakom, da je
iz ruskoga rjecn.) i u Popovicevu (Nasse, Feuch-
tigkeit). Ot pota ili mokroti togoje groba videt
se preocita ^znaraenija, jegda vskore ima umriti
arhijerej. tS. Kozicic 22'». Izniknuvsi usahnu
(t. j. sjeme), jere ne imijase mokrote. Postila
(1562) 29. Koii zele iz sebo ocistiti giiilu mo-
krotu. J. Eajic pouc. 1, 53. Kad se sume po-
sijeku ili barem razrijede, onda prestane ona
mokrota i nezdravje. Vuk u Ivekovicevu rjecn.
s. V. mokrota. Govori se i u Istri: mokrota,
gen. mokriti, mador. D. Nemanic (1884) 40. —
V jednoga pisca mokrota znaci tekucina, lat.
liquor, nem. Fliissigkeit. Vino je . . . . takova
mokrota, koja se s rastopjonima i rastvorenima
vescma najlakse sastav|a, sliva i mesa. P. Bolic
viuod. 2, 103. Slabost vina obicno se p.^kazuje
po negovoj plesni, koja se ozgor po nemu, kao
i na drugoj svakoj mokroti, koja kisno, vata i
raste. 2, 260.
MOKEOTAN, mokrotna. adj. Samo u Stuli-
cevu rjecniku (mokrotan, mokriv). — Nepo-
iizdano.
MOKEOVSTAK, »«. prezime u kajk. ispravi
XVI vijeka, u kojoj upvavo p)ise Mokrovscak.
Mon. Croat. 290. Jamacno je ovo prezime izve-
deno od kakvoga nepotordenog nijesnog imcna,
na pr. Mokrovo, Mokrovsko ili kojega slicaog.
MOKSANDIJA, /. Rumunska, Vlaska. Simo
u dva zapisa, od kojih je jedan iz svrsetka xvi
vijeka, a drugi iz pocetka xvii i otud u Da-
nicicevu rjecniku. Togda popleni se slavna zemja
Mokbsandija. Vuk dan. 6. Porobise Tatary
vlasku zem|u Moksandiju. 31. Danicic pise: po
gradu Foksatiu (upravo nom. Foksani) tako se
zovo Vlaska.
MOKUGEICA, /. neka bijka zabijezena (mozda
pogrjesno) u jekarusi xix vijeka. M. Modic tri
[ok. 13 (gdje se misli, da je mozda Solanum
dulcamara).
MOKUNICA, /. neka bi}ka. Samo u Fopovi-
cevu rjecniku (Nachtschatton); a u nem.-srpskom
dijelu istoga rjccnika kod Nachtschatten stoji:
paskvica, pupator, Solanum. Bice uzeto iz Stu-
liceva rjccnika. u kojemu ima rijec mohuiiica za
bi(ku Solanum, pa je mjcsto h grijeskom zapi-
sato k.
MOKUVCICA, /. neka kruska u kajkavaca.
B r^ulek im. — Ispor. mokavka.
1. MOL, m. tiuea. Vidi moj.
2. MOL, m. morska riba, koja se zove i tovar,
lat. Merluccius vulgaris. D. Kolombatovic (1886)
14. Zborn. za nar. ziv. 8, 216 (u Po^iciina u
Dalni.). Bice tuda rijec; ispor. tal. mola (ili
pesce mola), Ortbagoriscus mola i muUo, MuUus
barbatus (obje su te ribe rnorske kao i mal).
MOLABAN, molabna, adj. posses, od molba.
Izmedu rjecnika samo u Danicicevu (molsbbub,
orationis) s potvrdama iz cirilovskijeh spomenika
XIII — XVI vijeka. Prinosive tvoja otb tvqjihb vb
molbbbnuju pamet naju. Mon. aerb. 11. Vbstaai
prezde recenaja i molbbbnaja prmose slovesa.
Sava glasn. 40, 138. Zapisajet zo svojeju rukoju
.... otbcu molbbnoje poslanije. Domentijanb 120.
Svetymb molbbnyje hrami vbzdvyze i obnovi.
Safarik letop. 58. — Adv. molbbbne: Vbspome-
nuso molbbne gospodstvu mi. Mon, serb. 437.
MOLABNIK, m. molitel, molilac. Izmedu rjec-
nika samo u Danicicevu (molbbbnikb, precans)
sa dvije potvrde iz xiv vijeka. Jeze (t. j. bogo-
lubije) imasi kb gospodu Bogu ... .1 kb namb
vbsemb Svetogorbcemb, molbbbnikomb tvojimb.
Domentijan^ 92. Igumena . . . . sb bratijami oda-
rovahb jakoze molbbniky jeze kb Bogu o nasemu
spaseniju. Mon. serb. 126. Carica .... dastb svo-
jeju rukoju si bozbstvbnyj hramb molbbniku
carstva mi preosvestenbnomu mitropolitu kirb
Jakovu (iz xiv vijeka). Glasnik 24, 244.
MOLAC, m. prezime u Hrvatskoj xvii vijeka.
E. LopaSic urb. 403. Zabi^ezeno je ,Molacz', a
kako cz tc doticnoj ispravi sluzi za glas c (za
c sluzi ch), zato nije dobro, sto se na str. 455
prepisuje Molac. — Gen. je jamacno Molca.
MOLAJCINA, MOLAJTINA, /. toplo vrijeme,
kad se kravi na po^u. Prvi se lik govori u Po-
licima (u Dalm.), a drugi na ostrvu Krku. Mo-
lajcina jo, kad se mraz rastopi, oglibavi put.
Zborn. za nar. ziv. 8, 209. S protuleta i na pod-
zimi bivaju molajtini; to je bonaca, nebo ob-
MOLAN
910
MOLBA
]acno, a vrime teplo. 4, 239. — Bice iz kojegn
iai. narjecja; ispor. tal. molle (tnek, mokar,
via z an).
MOLAN, molna, adj. onaj, koji moU. Jzmedu
rjccnika samo u Stulicevu (supplex s naznakom,
da *e nalazi v Bordica, alt u toga pisca w.je
se nasao nijedan primjer). Crkve nove puka
molna. J, Kavanin 524*. — U Stulica ima i
ado. (^tnolno, molbeno).
MOLAST, adj. pun mo]a (mojaca). Samo u
Javtbrcsicevu rjecniku (u lat. dijelu: tineosus,
molast, pun molov).
MOLAT, Molata. m. otok i selo u jadranskom
moru, pripada pod kotar zadarski; zove se i
Mulat. A. Masok 149. I'al. se zove Melada, a u
riiitsko doba je bilo ime Melta, Mellata, Me-
lita 282.
MOLBA, /. precatio. Akc. je postavjen prema
drucjim slicnim rijecma: borba, dv6jba, dvorba,
k^rba, zenba (ispor. boriti so, dv6jiti, dv6riti,
koriti, zeniti, kao sto je i molba; moliti). U
rjccmku Mikajinu i u Belinu zabilezeno je
,ni6lba', koje pa nihovu bi]ezenu maze znaciti
danasne molba i molba, ali kako ova dntgo ni
maJo nije rjerojatno, tako nema sumne, da Mi-
ka(ino i Belino ,m61ba' znaci danasne molba.
(J rjecniku Vrancicevu (molba, supplicatio), u
Mikafinu (molba, mojenje, precatio, obsecratio,
supplicatio), u Belinu (molba, orazione, pre-
gliiera), ii Jambresicevu (mojba, efflag-itatio —
u lat. dijelu), u Voltigijinu (molba, molitva),
u Stulicevu (molba, preces, supplicatio s nazna-
kom, da se nalazi u Bordica), u Vukovu (m6ba,
1. die Bitte, preces s primjerom iz nar. pjes.
vuk 2, 123: A kad vide tanana nevjesta, da joj
viho moba ne pomaze, — 2. vtdi pod 2, c) i u
iJanicicevu (molbba i moba preces s primjerima
iz XIII vijeka i dale). — Gen. pi. je molaba u
Danicica (vidi u Icekovicevu rjecniku s. v. molba),
inolba u Kalica (vidi niedu primjerima x)od 2, b),
molbi u Vuka (vidi viedu primjerima pod 2, b).
1. Likovi.
Najobidniji je lik molba, koji se nalazi
od najstarijih vremena do danas. — Lik moba
(danas mu je takav akc.) postao je poznatijem
nacinom od molba; liku moba ima potvrda u
M('n. Serb, xlv i xv vijeka (vidi medu j)riwjc-
rivia pod 2, b), u N. Bunine, u Pol. statuhi. u
iJivkovica, u Bose i u Dosena, zatijem u pisaca
i u narodnovi govoru xix vijeka (osobito u zna-
uiiu pod 2, c). — Jos ima i lik mo|ba, u ko-
jevni ■]- nije jasno; najobicniji je taj lik u
shivonsJcijeh pisaca, od kojih ya imaju: Panic,
Bdpic, Kanizlic, M. A. Befkovic, Katancic; a i
danas mojba govore ohi(no po Slavoniji katolici;
osini toga imaju lik mojba jos Divkovic, Maza-
rivic (na str. 41 i 57) i Jambresic,
2. Znacena.
a. molba je isto sto molitva Bogu i sve-
cinia. ]\]j(nto nmogijeh primjtra navodi se ovdje
ii'kolikit. Molby VL.silnase kb prt'milostivomu vla-
dyro. Kava jtom Jiaf. 2. Prostiremo mobe prid
obinzom tvqjim N. Eaniiia 51«i. Boze .... budi
ti URodno slisati molbo tvojih vornih. Transit
191. Ter so pokloiiismo u crkvici onoj i molbe
pvifiipmo Bvnk po obii'mj svoj. P. Hcktorovic H3.
Bogojubniini molbami vignoga Bo«a uzmcli. P.
ZinuiM 90. Kazmi&jaj, da tada no og primjone
bill molbe tvoje prid riime (I. j. pred Boijvm).
A. Qufetii roz. jez. 804. Poino<^i, koje "gosp.
B<'g,...po dostojonstvu i molbi Katarine divico
i i: uienico svojo dopusduje. Starino 1, 224. Po
mobi svetije svojije g. Bog prosti grijeh. M.
Divkovii nauk 123a. Da (Bog) po mo|bi i
po dostojanstvu dobrije prije oprosti zlijem.
bes. 202. Po mojbi svete Gospe bin oslo-
boden od muka paklenijeh. cud. 69*. Zasto
uslisa Visni s nebi glas me molbe ucvijene. I.
Gundulic 194. ISvemoguci vicni Doze .... primi
dobrostivo molbu uasu. I. Bandulavic 108^. Prvo
pocine molba Bogu, a zatim divici Mariji. M.
Jerkovic 11. S krepkom vjerom sadruzena molba
u rajske dvoro uleti i od Vishega bi primjena.
Gr. Palmotid 1, 25. Ona odluka ft. j. Bozja) .. . .
ne ucini se po dilih ali molbah nasih, nego za-
§to dobrota Bozja od sebe se potaknu. P. Ea-
dov6ic nac. 183. Moli za mene, Gospojo, da
pomozen budem od tvoje molbe (govori se Bo-
gorodici) P. Posilovii nasi. 73*. Stoga Bog me
jo osudio i odmetnuo molbe moje. J. Kavanin
399*. Pokle se dospiju molbe, neka bolesnik
devoto .... pojubi svete rane slavnoga propetja.
L. Terzic 45. Da bi oni rnolili niove boge, da
bi mu dali milost, da on more imati sinova; i
po tolici molba on ne mogase ji imati. P. Ma-
cukat 5. Jer on (t. j. Bog) moje molbe i vapaj
usliso je. I. Dordid salt. 95. Molbe, koje su na-
redene za hvale Bogu uzdati. A. Kadci6 96. Da
po molba niovije (t. j. svetaca) dostignut mo-
zemo ono, sto prosimo. A. Ba6i6 81. K tebi
dakle obradam govorene moje i molbu, o Isu-
krste propeti. F. Lastric test. 166*. Bog vojno
uslisi gorude molbe svoga Dominika. V. M. Gu-
cetic 122. Turci pocese ciniti molbe 'Bogu i
svomu svecu. A. Kaci6 razg. 159. Uslisa (Bog)
milostivno mojbu nogovu. E. Pavic ogl. 57.
Nama svoje obilno milosti dariva (t. j. IsusJ i
nase molbe slisa i prima. J. Banovac razgov. 42.
Sveta Bogorodico, nasima se mojbam ne oglusi
u potribah nasih. A. Kanizlic bogojubnost 347.
Moj Jezuse prijubjeni .... primi molbo sluge
tvoga. L. Radi6 27. Ti bo mislis, da Bog moJbu
sluSa. M. A. Eejkovic sat. 61. Nastojmo i mi
danaske cvu molbu istu za nime prid Bogom
ponoviti. B. Zuzeri 3. Te molite Boga za tri
dana, ako bi vi mobu prifatio. Nar. pjes. vuk
3, 70. O da bi mi se ispunila molba i da bi mi
Bog dao sto cekam ! D. Danicic jov 6, 8.
b. molba je nom. act. prema glag. mo-
liti. I ovdje ima mnogo pjrimjera, ali se uzima
samo nekoiiko. Glagojucenib imb ks mne sb umi-
jonijemb i molbboju .. . . i isplbnihb vbse pro-
senije ihb (iz pocetka xiv vijeka). Mon. sorb. 66.
I mi cuvse podobne i u svemb poctene prosiie i
mobe rccenihb vlasteo .... zapovidjesmo {u, is-
pravi bosanskoj iz svrsetka xiv vijeka). 230. Za
mobu i za jubavb vise reconbnijehb kneza i
vlastolb ucinibb inib za voju (iz isprive bosanske
XV vijeka). 377. Molbom ja moju, da me svak
zaluje. S. Menfietic 168. Tako od lakomca ne
mozes s molbome izeti ni konca. N. Dimitrovic 7.
Velike je molbe fiinio, da dodemo na negov pir.
M. Drzic 122. Ni za mobu vladikb ali I'ja. ho-
(^osb na sviti molbu da nikakorb inako ne ima
biti. Statut poj. 263. Smrt ne da so podmititi
ni prijetnom ni molbami. M. Orbin 40. Primi
od sina ponizeiia molbu i colov da mu tada
(t. j. otuc). I. Gunduli(S 251. _ Ako posred rati
blago molbo mjesta imaju. G. Palmotic 2, -102.
Pet stvari razbija pravdu, to jest: jiibav, ne-
navidost, mojba, strah i pla(!'a. K. Mazarovid 57.
Po molbi cosara grtkoga .... pusti ga zdrava
poci. A. Ka6ic razg. 49. Sluga Abramov s mol-
bam i razloziin velikim 6ini ih prignuti, da mu
dopusto. korab. 25. Na ovu mojbu ostade Jakov
jos cili sest godinah. E. Pavid ogl. 67. Misli
MOLBEN
911
MOLDAVIJA
Tiegove svokolike, molba i ponizna prosiia jesu
lailo u ozdravlenu slugs. D. Rapid 240. Niti je
potreba utjecat se na drugu povejti datu od
istoga Artasersa na mobo Nohomije Zudjela. S.
Ro3a 18. Prosua i molba il' su sve jedno, il'
ako ne sve jedno. josu vazda zajedno, zasto tko
prosi, prosi mcleci, a tko moli, moli doisto za
isprositi stogod. F. Lastric ned. 225. Po molbi
i ])onukovanu mnogi trgovaca .... eto ti na
ogled moj mali trud. M. Zoricic aritm. predg. 9.
Barda .... glub na sve nauke, (.poinono, molbe
i pritne ne dads se ni kronuti. A. Kanizlic kam.
34. No kti (t. j. papn) ni na mojbu Ludovika
cosara stolice povratiti dvima arcibiskupom. 91.
Bi ucii'iena molba od biskupa od Valencije kar-
■dinalom od sv. skujia .... da ocituju niovu
misao svrhu ovoga. M. Dobretic 116. Nije slo-
bodno .. . . mani se mojbe take. M. Katanci6 41.
Ne ce poslusat bez velikijeh molba i zaklotva.
A. Kalic prop. 393. Cestiti gospodar car mobu
prifati (iz pisma bosanskoga vezira pisanoga na
pocetku XIX vijekaj. Golubica 5, 133. Kad Jo van
i Vuica iskazu Turcima tu narodnn molbu,
Turci im dadu. Vuk grada 140. Opomenuvsi so
moji ustmeni i pismeni molbi .... dozovu svoga
pisara. Vuk nar. pjes. (183.8^ xiv. On je na moju
mobu preporucio; te su se prepisale (t. j. pjesme).
Vuk nar. pjes. 4, predgov. Velike gospode molba
po gotovu zapovijest. Nar. posl. vuk 33. Vi
moju molbu ne primiste, a ja se pokorih na-
rodnoj zeji. S. ^ubisa prip. 69. Najprije oblizne
nahije .... opreme svaka redom svoje mobe i
poklono (t. j. Scepanu). 101.
c. moba je tezacki posao, sto ga (iidi rade
home od drags vo(e Hi samo za hranu (ne za
placu), a maze znaciti i lude, koji taj posao
rade.
a) posao. Sili ime pridivaju (t. j. la-
komci) i nu mobom nazivaju, silom oni kupe
mobe, da slobodno puk porobe. V. Dosen 60^.
Joster jedan obicaj imade, tog Slavonac i ne-
setni znado, i ovaj se kod liih mo|ba zove. M.
A. Ee|kovi6 sat. 76. Ako sam ti na mojbu
dosao, ja ti nisam za novce posao. 79. Kod Srba
je obicaj, da idu }eti u neke svece, kad ne smiju
sebi raditi, gazdama na mobu, t. j. bez plate,
samo za jelo i za pice. Najvise idu na mobu te
-zanu (rijetko kose, kopaju kukuruze, kupe si-
jeno ill sjive, — kasto se i prede na mobu) ....
Vuk rjecn. s. v. moba. Ja sam dospevao svuda,
i na prela i na sela i na pozajmice i na mobe i
na sabore. M. D. Milicevic medudn. 89.
b) judi na mohi. Pa me pusti medu
tvoju moba, da ja vidim prosenu devojku. Nar.
pjes. vuk 1, 567. Moli mobu Kruzio gospodaru,
sto momaka, dvesta devojaka. 1, 605. Svi oni,
koji dodu pomagati kakvu presiiu radnu, zcvu
se umobnici, a svi ukupno moba. V. Bogisic
zborn. 483. Tko samodrug pokosi livadu, kojoj
se danas boce cijela moba. M. Pavlinovic razl.
sp. 54.
d. molba je danas u Hrvatskoj pravnicki
izraz za ono, sto se lat. izrazom veli instancija
(nem. Instanz), t. j. stepeni, u koje su razdije-
]ene oblasti. Govori se n. pr. kotarski sudovi
sude u prvoj molbi. Bice prema tal. rijeci
istanza, koja znaci i: molba (molbenica) i in-
stancija.
MOLBEN (jamacno je takav nkc), adj. koji
pripada molbi, koji moli. Jj rjecniku Stulicevu
(supplicans, supplex, ad preces spectans, — mol-
beno vrime, tempus preces fundendi, molbena
kniga, liber, in quo preces continentur; uz rijec
je molbou naznaceno, da se nalazi u Dordica,
— adv. molbeno, suppliciter s naznakom, da je
iz ruskoga rjecn., all u ruskom jez nema rijeci
uoMem.\vi, nego MoaeoHbiii) i u Popovicevu (mol-
ben, Bitt-). Bivsi toliko korisno i vitesko saz-
dane ono molbeno (t. j. cin molitve), prvu stvar,
koju ukaza Adam svojijem sinovom, bi 6iuiti
molitvu. M. Radnic 536b. Ah smiluj se sad i
meni ter uslisi glas molbeni. I. Dordic salt. 7.
Koja bi (t. j. kra(ica) knigu molbeau uzela i
prostila. A. Kanizlic utoc. 129. Kako vruca bi-
jahu nihova ona molbena uzdisana! 441. O da
budes sridom obedvi molbene ruke dizao k nemu !
kam. 275. Dize se kra|ica .... otido u sobu na
sa:: (stamp. ,shat') svoj molbeni. A. Knezovid
151. Ako koji .... uzmoli i knige molbene pri-
kaze. I. Velikanovid upud. 1, 416. Taki su pisali
po tolmacu molbeno pismo {iz svrsetka xvui
vijeka). Golubica 5, 218. — Ado. Molbeno i
vridno poslove spasona nasega naprav|ati ce.
P. Lastrid <est. 386^. Molbeno i ponizno ponu-
kova istog sina Bozijega. svetn. 133''.
MOLBENICA (jamacno Je takav akc), f. pis-
mena molba. U rjecniku Sulekovu (nem.-hrv.) i
u Popovicevu za nem. Bittschrift. Ja mislim,
da nije bilo vrijedno cak u Zagreb da pisete g.
Prici samo radi molbenice. Vuk a Ivekovicevu
rjecn. kod ove rijeci. Molbenica, Bittschrift,
Petitions-Schriffc. Jur. pol. terrain. 98. 385. Go-
vori se u Lici: Davno sam opravio m61benicu
za zenidbu, pa jos nikad nista. J. Bogdanovid.
— U Stulicevu je rjecniku zabi^ezeno, da mol-
benica znaci zenu, koja moli (quae rogat, sup-
plicat, s naznakom, da je iz ruskoga rjecn., ali
u ruskom jez. nije M0Ji6eHni],a, nego Mc^ieoHHi^a).
MOLBENIK, m. molilac, molitej. Izmedu rjec-
nika samo u Stulicevu (rogans, supplicans, ro-
gator s naznakom., da je iz ruskoga rjecn., ali
u ruskom jez. nije Mo.aoeHHK'B, nego jicAeoHHKT.).
Moli one, koji su pomilovani od kra|a, neka
govore zarad tebe uzamsi i(h) za molbenike. M.
Radnic 528b. (Mucenici) rasiriso svuda svitlost
svojih kripostih tako, da i isti oni, koji lii pro-
gonise, postadose istih kripostih mojbenici (po-
radi -\- mjesto -1- vidi kod molba). E. Pavid
ogl. 192.
MOLBICA, /. a) dem. od molba. Samo u
Stulicevu rjecniku (molbica, molitvica). — ■ b)
vidi Molvice.
MOLCISTE, n. zempste, na kojemu je pasnak,
u Staroj Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 420.
MOLDANOVIO, m. prezime u Banatu. Sem.
mitr. (1878) 47.
MOLDAVA, /.
a) zemja, koja se zove i Moldavija, t.j.sje-
verni dio kralevine Rumunske, prozoan po rijeci
istoga imena, koja name tece. U rjecniku Dani-
cicevu (s potvrdom iz xvi vijeka: U Moldavi).
Vlaska i Moldava. J. Rajic boj 93.
b) rijeka u Geskoj, koju Gesi zovu Vltava,
a Nijemci Moldau. Tad Moldavi vodi oni bite
s nime. A. Knezovid 207. Strmoglavee bacise ga
u potok Moldavu. A. Tomikovid gov. 110.
MOLDAVAC, Moldavca, m. covjek iz Mol-
davi je (ili Moldave). Grk, Albanez i Tatarin,
Vlah, Moldavac put pristize, gleda uros Kata-
rinin. J.Krmpotid katar. 124. Da je princip Kan-
timir .... isao sjediniti se sa svojima .... Mol-
davcima. A. Tomikovid ziv. 245.
MOLDAVIJA, /. zemla, koja se zove i Mol-
dava (vidi tamo pod a). Podemo se prikazati
IJ
MOLDAVSKI
912
MOLITAVAC
upravitelu varosi, jednom mladom gospodinu od
prvi familija bojarski u Moldaviji. D. Obra-
dovi6 bas. 389. Obecavao mu je, da ce se nemu
priloziti sa svom Moldavijom. A. Tomikovic
ziv. 243.
MOLDAVSKI, adj. })osses. od Moldaya (Mol-
davija). Arhiepiskopa moldavskoga sinovcem
lekcije na francezkom joziku predavao sam. D.
Obradovid bas. 390.
MOLDOVAN, 7)1. isto sto Moldaoac. Dva ka-
zaka i dva Moldovana. Djelovod. prot. 50.)
MOLDOVANIJA, /. isto sto Muldavija (Mol-
dova). Pa otalen Dusan polazio, kralevinu mlogu
zadobio, Karavlasku i KaraboD:dansku, Srijem
zemju i Moldovaniju. Nar. pjes, petr. 3, 87.
MOLDOVANKA, /. zena iz Moldavije (Mol-
dave). Tu se Moldovankom ozenio. M. Nena-
dovic mem. 107.
MOLDOVANSKI, adj. isto sto moldavsU.
Predemo u moldovansku \aros. M. Nenadovic
mem. 107.
MOLUOVSKI, adj. isto sto moldavski. U
rjecnikii Danicicevu s primjerima iz xvi i xvii
vijeka. Gospodarb zomji moldovskoj. Mou. serb.
5.5(). Pojde Mehuietb pasa na Stofana moldov-
skogo. Safarik lotop. 81. — Jos je potvrda: Mol-
dovhska zomja. S. Novakovic pom. 139.
MOLER, m. slikar. Iz nem. rijeci istoga zna-
cena Maler. Izmedu rjecnika samo u Vukovu
(Maler, pictor). Svuda su gotovo mjesta tako
lijepa, da ni moler iie bi mogao sto }epse iz-
misliti. Vuk dan. 2, 27. Moleru .se no gleda, bta
je namolovao, nego kako je namolovao. pisma
(J9. Oj molere, sto si namolovo ? (iz nar. pjesmc
slavonske). Zborn za nar. ziv. 7, 93. — Sluzi i
kao prezime: Vojvode^i razlicno druge pogla-
vice srpske .... Stojan Cupic, Petar Moler, Pavle
Cukid .... Vuk grada 86.
MOLERKA, /. zena molerova. U rjecniku
Popovicevu (Malersfrau). Molerka je i ime, sto
(ja mlada nadijeva a kuci mladem ztnskom.
Skoroteca 1844, 249. — Ifipor. 1 milojica i mi-
losta pod f.
MOLEROV, adj. posses, od moler. U rjecniku
Vukovu (des Malers, pictoris).
MOLE RO VIC A, /. sUkarica, zena molerova.
U rjecniku Vukovu (Malerin, Malersfrau, uxor
pictoris).
MOLEROVIO, w. prezime u Srbiji. D. Avra-
movic 236. Drz. kalend. (1905) 299. Etnogr.
zborn. 8, 615.
MOLERSKI, adj. 2iosses. od moler, sto pri-
pada molerima Hi moleru kojemugod. U rjec-
niku Vukovu (Maler-, pictorum).
MOLERSTVO, n. umjetnost, vjestina molerska.
Tu je akademija nauk, tu i akademija moler-
stva. S. Tolekija letcp. 119, 53.
MOLERUHE, /. pi. nekakvo mjesno ime. S.
Novakovii pom. 139. — Sasma tamno.
MOLESTATI, molestam, impf. dodijavati,
dosadivati. Iz tal. glag. istoga znacena mole-
stare. Aku u6o onoga, koga brane, da laze, vara,
molesta. I. Dr2i6 303.
MOLOKAN, wj. isto .Uo mogran (vidi tamo).
Molgraui bihu okol vaakoga. Proroci 139^.
MOLinoG, m. bogomo(ac. Sa^no u Vukovu
rjeiniku iz nekakve pripovijetke (komisch, in der
Anokdoto von der Turkin, die den serbischen
Mdnch 90 bezeichnet statt bogomolac).
MOLIC, m. prezime neznana postana zabije-
zeno XVIII vijeka. 1^. Stojanovic zap. i natp. 3
196. — Mozda se ima citati Mo]i6.
MOLIDBA, /. isto sto molitva. Samo u pri-
mjeru: A miju se (t. j. Turci) i klanaju costo
i molitbe prituzuju bojne i proroka vicu pomoc-
nika. Osvetn. 2, 77.
MOLIDBEN, adj. isto sto molitven (vidi tamo).
Izmedu rjecnika samo u Stulicevu (molidbon,
molben). Uzlit cu na dom Davidov .... duha
milostiva i molitbena. S. Rosa lla. Koja jo ovo
moja pamet, koja se skita po svijeh stranah u
vrijeme molitbeno? D. Basi6 216.
MOLIKA, /. ime drvetu. Izmedu rjecnika samo
u Popovicevu (Pinus pence, Baumart). Molika,
Pinus peuco. J. Pancic glasn. 30, 280. — Fostahe
tamno.
MOLILAC, milioca (jamacno je takar akc),
m. onaj, koji moli, molitel Izmedu rjecnika samo
u Stulicevu (molioc, molbonik). Takovijo mo-
lilac niti g. Bog cuti iiiti 6e i(h) uslisati. M.
Divkovic nauk 213^. Nikada Bog ne pomanka\a,
gdi je bogojubni i dovrseci molilac. bes. 534.
Prosimo .... da molioce tvoje dobrostivo uslisis
(govori se Bogu). nauk- 257. Jeda bi nas ucinio
(t. j. Bog) dostojne molioce i prijao nase mol be.
I. Ancic svitl. 2. U istom promisjanu . . . . ima se
stogod molioc zadrzati. M. Zorici6 osm. 1 13.
Milos stajase nepomican slusajuci taj vapaj....
i dizuci molioce poce govoriti. M. D. Milicevic
jurm. 68. Kadgod ti jave, da ima nekakav rno-
lilac uesto da trazi. zlos. 127. Kad se udijoli
potvrda, jedan so od tih primjeraka matico vraca
moliocima. V. Bogisic zakon. 246.
MOLI^jA (jamacno je takav akc), f. cna, koja
moli. DsL mi nisi vise dolazila! ciknu Lejla na
jadnu moli|u. M. D. Mili6evi6 zim. vec. 142.
Pogleda marjivo lepu moli|u. M. D. Milicevic
u Ivekovicevu rjecniku kod ove rijeci.
MOLINE, /. pi. topogr. ime, vidi Mol vice.
MOLINOV, adj. od molin (Hi molina?), kojoj
imenici nema potvrde, a znacehe joj je: dud
(drvo). Samo u primjeru: Rekli biste ka ovomu
molinovu drivu (ispor. lat. dicetis huic arbori
moro. luc. 17, 6). Ant. Dalm. nov. test. 1, 113b
(sa strane stoji: jagodnomu).
MOLIOXIK, m. isto sto molilac. Samo u Stu-
licevu rjecniku molionik, molbenik). — Nepo-
uzdano.
MOLITAN. molitna, adj. Samo u Stulicevu
rjecniku, gdje se kaze, da je isto sto molben. —
Nepouzdano.
MOLITAV, /. isto sto molitva. Osim nom. i
akuz. sing, ne nalaze se drugi oblici, zato se ne
zna, je li gen. sing, molitavi Hi molitvi. Samo
u starijeh cakavaca, a u rjecniku nijednom. Na
molitav grediso. Starine 23, 91. Molitav je pro-
senje govoreci k Bogu. Korizra. 5^. Postavi se
s velikira umijenstvom na molitav i devocion.
Mirakuli 22. Molitav je jedtio zolenje pameti
k Bogu vzdignuto. Nara6n. 97^. Petar .... obi-
kovase molitav; Otiie na§. S. Kozi6ic 6'. Mo-
litav tvoja usliSana jest. Ant. Dalm. nov. te§t.
1, 187b.
MOLITAVAC, molitavca, m. molitvena kniga,
molitvenik. Samo u primjeru: Imam libaraca
duhovnili i molitavac, mogu ih doma prostivati.
A. d. Bella razg. 171.
MOLITAVNIK
913
MOLITI
MOLITAVNIK, m.
a) covjek, koji sc Bogu moli. Izmeda
rjecnika samo u Danicicevu (molitvbnikb, pre-
caas sa tri primjera iz xiv— xvii vijeka).
Dragyj otbce nasb, bo;?oglase Simeone .... moli-
tvtnice bbdryj, otbCbstva ]ubbce. Domentijan''' 37.
Jako zreti jemu vbsegda svetyihb molitvbnikb
sluzestiihb vb svetej crbkbvi. 155. Jos se ova
rijec u istoga pisca nalazi na str. 54 i 73.
b) molitvena kniga, molitvenik. Dva moli-
tavnika srbska (iz pocetka xviii vijeka). Glasnik
II, 3, 52. Jedin psaU.ir srbski, oktoih pjatoglasnik
i molitavnik i casoslov. Glasnik 56, 142.
MOLITE^ (jamacno je takav akc.j, m. onaj,
koji moli, molilac. U rjecniku Mikalinu (orator,
precator), u Belinu (chi prega), u Bjelostjencevu
(molitel, orator, precator, rogator, supplicator),
u Jambresicevu (molitel, rogator, ti lat. dijelu),
u Voltigijinu (oratore, pregatore, Beter), u Stu-
licevu (molite|, molbenik s naznakovi, da je iz
riiskoga rjecn.J i u Fopovicevu (Peteut, Bitter).
Fratri receni .... moliteji da budu pred bozan-
stvenim velicastvom (is xv vijeka). Mon. croat.
144. Da ste prokleti od svetih proroka, moliteja
duha svetoga. J. Banovac blagos. 111. Glasna
molitva .... razize zudbu srca i vjeru molite}a.
J. Matovic 446. Svetitosti vase priponizni kod
Boga molite|i i sluge (potpisuju se ruski epi-
skopi u pismu papi rimskome). A. Kanizlic kam.
876. Prikoristno jest zazivati svete kako moli-
tele kod Isukrsta. I. Velikanovic upuc. 1, 416.
Molite], molilac, Bittsteller, Petent. Jur. polit.
terminol. 98. 385.
MOLITE^jAN, molite}na, adj. Samo u Stu-
licevu rjecniku (precandus, orandus, rogandus).
Nepouzdana je i sama rijec, a jos je nepouz-
danije postav^eno znacene, t. j. onaj, koga treba
moliti; kad bi to bila pouzdana rijec, znacila
hi isto sto molben.
MOLITE^^ICA, /. ona, koja moli. Samo u
rjeenicima, i to u Belinu (colei, che prega), u
Bjelostjencevu (oratrix, precatrix), u Voltigijinu
(oratrice, Beterin) i u Stulicevu (molitejica, mol-
benica).
MOLITE^NICA, /. isto sto molitejica. Izmedu
rjecnika samo u Danicicevu (precans femina
s potvrdom iz xiit vijeka). Molitelbnicu predb-
lagaju precistuju ti materb. Mod. serb. 9. Pre-
cista diva Marija budi odvitnica i pomocnica
i molite|nica pred .... sinom svojim (iz xv vi-
jeka). Mon. Croat. 143.
MOLITE^NIK, m. isto sto molitej. Samo u
primjeru: Nesmotrnos je htjeti bit propovije-
dalac Bogu, kad si samo molite] nik. S. llosa 76t>.
MOLITI, molim, impf. smjerno, lijepijem ri-
jecma iskati, traziti sto od koga. Glagol ovaj
s istijem znacenem imaju svi slavenski jezici, na
pr. staroslov. moliti, rus. mojihti,, ces. modliti,
poj. mcdlic. Putpuno slav. glagolu odgovara lit.
melsti (po glasovnom zakonu mjesto meld-ti,
moliti), maldyti (moliti); iz till se lit. oblika
vidi, da se u slav. jezicima dogodila metateza,
t. j. -Id- je pretvoreno u -dl-, pak se to -dl- sa-
cuvalo u zapadnoslav. jezicima (ces. modliti i t. d.),
a u ostalim je slav. jezicima d ispred 1 po za-
konu ispalo. Nije sigurno, ima li u drugim
indoevr. jezicima rijeci etimologijom i znacenem
srodnijch. Zajednicki slavensko-litavski korijen
je meld. U rjecniku Vranciccvu (moliti, obse-
crare, orare, precari, supplicare, moleci, supplex),
u Mikajinu (moliti, oro, obsecro, precor, — mo-
liti se za koga, deprecor, intercede), u Belinu
(moliti, orare, pregare, — moliti se, pregare),
u Bjelostj'incevu (molim, oro, supplico, obsecro,
rogo, — molim se za koga, intendo pro aliquo
apud aliquem, deprecor aliquem, — molec,
supplex: ako srce ni molece, zahman jezik sam
klepece), u Jambresicevu (molim, oro, precor,
— molim se, supplico, — oboje u lat. dijelu),
— u Voltigijinu (moliti, orare, pregare, suppli-
care, beten), u Stulicevu (moliti koga, moliti se
komu, orare, precari, deprecari s naznakom, da
se nalazi u Sordica), u Vukovu (moliti koga,
moliti se kome, bitten, rogo, — moliti se Bogu,
beten, precor) i u Danicicevu (moliti, moliti se,
precari s primjerima iz xiii i xiv vijeka).
1. moliti i moliti se u navedenom zna-
eenu. JRazlika je izmedu moliti i moliti se samo
u konstrukciji, a u znacenu je nema; ispor.
Eeci moli za nas ili moli se za nasto
razuma (t. j. smisla) ne privrde, zasto moli s e
cum dativo naski jest verbum deponens, i tako
moli Boga ili moli se Bogu sasvim je isti
razum. F. Lastric od' 4.
a. moliti Boga, moliti se Bogu.
a) moliti u akt. i pas. (u pas. s rijec-
com se).
<ia) rijec Bog kao objekt. Vnide v
crikvu posvecenu Boga moliti. Naruca. 26^.
Moledi svakom castju i priklonstvom .... Boga.
A. Guceti6 roz. mar. 30. Priska po krsdanskom
obicaju Boga moli. F. Glavinic cvit 21*. Al' je
mani molit Boga coeku tako otvrdnomu. J. Ka-
vanin 20a. Ona mi setase, visnega Boga mojase.
Nar. pjes. bog. 11. Uzamsi brvijar, u koji je
Boga molio. F. Lastric test. ad. lOSt*. Boga
moli, nigda ne pristaje. A. Kacic razg. 19. Kad
Boga molimo, vaja da se . . . . uzdignemo svrhu
svih stvari svitoviiih. J. Banovac razgov. 17.
Ali kada moli Boga, onda vece nije toga. V.
Dosen 156*. Sergijo povede Focija k sv. Joani-
ciju .... da svrhu riega Boga moli. A. Kanizlic
kam. 7. U isto vrime Boga moli s jezikom, a
srcem na srcbu zaziva. M. Dobretic 154. Sila
Boga ne moli. Nar. pjes. vuk 1, 2 (i posl. 284).
Boga mole Turci za tri dana. 3, 70. Turski kla-
nam, srpski Boga molim. 4, 168. Pio vode (t. j.
hajduk) . . . . i Boga molio. Osvetn. 2, 37.
hb) rijec Bog kao subjekt. Ne ide se
za drugo u crkvu, nego da se Bog moli. S. Mar-
gitic fala 145. Tako moli se Bog za gris-
nike, da se obrate i pokaju. A. Baci6 81. Sad
je potribitije rasirivat krcme nego crkve, gdi
se Bog moli. J. Banovac pripov. 142. U oficiju
djackomu moli se Bog za mrtve. P. Filipovic 38.
Zlamenuje crkvu gdi se Bog moli. F. Lastri6
ned. 98. Ne samo so Bog ne moli, svojoj srcbi
da odoli. V. Dosen 143''>'. Skupa se moli gospo-
din, da se dostoji ucuvat ga. Blago turl. 2, 212.
Moliti se ima Bog, da obrati nas k sebi. I. Ve-
likanovic upuc. 3, 74.
b) moliti se Bogu. Pripadaje moju ti se
Gospodi (iz xiH vijeka). Mon. serb. 9. Molio -se
jest Danio Gospodinu govoredi. N. Eanina SQb.
I Moli se Azarija Gospodinu govoreci. I. Bandu-
lavi6 73t>. Kad se za nas Bogu moli (t. j. papa).
J. Kavanin 223b. Ivan so Bogu moli i prosi
jakost. A. Knezovic 169. Nego radim pak se
molim Bogu. M. A. Ile|kovic sat. 61. Uranio
starac kaludere .... da s' umije i Bogu se moli.
Nar. pjes. vuk 2, 64. Pa uzese knige jevandeja,
oni cate i Bogu se mole. 3, 59. Skide kalpak i
zlatne celenke te se moli Bogu istinome. 4, 16.
Srbi se obicno mole Bogu triput ua dan. Vuk
58
MOLITI
914
MOLITI
rJGca. s. V. molitva. Otiso je k bjelu raanastiru
prifiestit se i Bogu moliti. Osvetn. 2, 5.
c) moliti i moliti so bez rijeci Bog,
koja se iz smisla razumije.
aa) moliti. Da ne umije moliti ni
ciniti ine pokore. Zborn. (1520) 9*. Hodu, da
muzi mole va svakom mestu. Ant. Dalm. nov.
test. 2, 106^. Tilu ne das pokoj na vrime mo-
ledi ne hajue mraz ui znoj. P. Hektorovid 57.
Prid kriz kleknu ter placuci poce moliti i molec
zaspa. F. Glavinid cvit 67l>. Kada skrovito ob
no6 hotijase moliti (t. j. Isus). P. Baksic 45.
Svaka, koja moleci prosite, virujte stanovito, da
dete prijati. P. Eadovcic nac. 192. Od potribe
jest do istine vazda moliti. P. Posilovic nasi.
153a. Juda vrtao znadijase buduc u neg do-
hodio ve6krat s mestrom i molio. P. Knezevid
muka 11. Brez pristanka molite. A. Kanizlid
fran. 174. Na tie licem prostrt moli. uzr. 224.
Moleci nemojte mnogo govoriti. J, Matovid 447.
Satir kaze Slavoncu, da je ovaj svit u tri stana
razdijen: u stane molede, hranece i branece M.
A. Eejkovid sat. 152. Kada je u crkvi molio i
ucio. I. Velikanovic upud. 1, 122. Gdje su bezi
petkom skupni bili, plandovali, posto su molili.
Osvetn. 4, 43.
bb) moliti se. Vijte Isusa va vrti se
moleca s veliku skrbju. Korizm. 91*. Da skup
svotijeh za n se moli. J. Kavanin 209*. Grisnik
.... utece se k mated Bozjoj, da se za n moli.
J. Banovac razgov. 11. Pode u pustu goru na-
stojat na molitvu sam, gdi svu no6 molio se je.
S. Rosa 68a. XJ ovoj crkvi ne jedan put moliti
se imase Isukrst za spasene |udsko. I. Velika-
novic upu6. 1, 122. Ucase .... nas svekolike,
kako se imamo moliti. B. Leakovic nauk 411.
Pa da ce im u pohode doci, da se moli po za-
konu svomu. Osvetn. 3. 16.
b. moliti koje delude, moliti se kojem
ie^adetu.
u,) moliti.
a^^) u akt. I otac liih izisad poce
moliti nega. N. Raiiina 59*. Sto 6u tuzan riti
tada, parca molit koga li 6u? M. Orbin 200.
Molih mnoge, al' zaludu. .J. Kava6in 107^. Da
86 ne bi tko uzdao molit kraja uvridena. V.
Dosen 142b. On te moli, pogodi mu. A. Kalic
prop. 315. Ako dode, terati ga ne cu, ako ne 6e,
moliti ga ne cu. Nar. pjes. vuk 1, 639. Koga
je moliti, nije ga srditi. Nar. posl. vuk 136,
Tomu se je priviknula raja pa ih (t. j. Turke)
Yi§e i ne moli klete. Osvetn. 1, 24.
bb) u j)as. Ako ne ce raojen, a on
ie gonen. Poslov. danife. Jesu li ispovidnici. ..
■vazda duzni slusati ispovidi, kad su mojeni od
pokornikah? A. Kaddic 239.
b) moliti ae.
aaj moliti se kome. Djevojka se je
majfiici molila. M. Drzi6 191. Neka im se (t. j.
svecima) mole kano prijate|om Bozijim i svojim
pomodnikom. I. Ancic vrata 147. Epuluni molit
6e se bijeduom Lazaru u pocribi. J. Kavahiti
56Hb. Molila se mlada Petra majka starom svatu
i vjenfiaiiom kumu. Nar. pjes. vuk 1, 16.
bh) moliti se koga (vcoma rijetko). Pa
80 molih Ivan kapetana, da mi dade do tri-
doset druga. Nar. pjos. juk. 351.
re) moliti so bez dativa defadeta, koje
se razumije iz smisla. Eto usijen car je oholi
.... da 8 darovira sad so moli, komu sablora
prijeti prijo. I. Gundulic 424. Molite se i pla-
cite, da se vratit bude k meni. G-. Palmotic 2,
58. Moli se cobanin pak joj progovara. Nar.
pjes. vuk 1, 171. Ali ude Zagorcic Nikola; kad
opazi !^uticu Bogdana, udari ga nogom i pa-
pufiom, al' se moli l^utica Bogdane 1, 541. Idi,
Leka, de ti sjedi seka, te se moli, dovedi je
amo. 2, 235.
C. moliti od koga Hi u koga. I one (t. j.
zene) pogajaju, ki od nib mole i pitaju. J. Ka-
vanin 358a. Prostene moli od Boga. A. Bacic
103. Ne samo od Boga molimo dobra duhovtia,
ddli jos i tilesna. L. Vladrairovid 43. Poradi
nike milosti, koju je molio od nega (t. j. od
krala). M. A.^ Rejkovic sabr. 2. I od Boga svima
moli sridu. S. Stefanac 48. — Sto smo duzni
u Boga moliti. J. Rajic u Danicicevoj sint. 316.
Sto u Boga molih, to dobih. Nar. pjes. here,
vuk 289.
d. moliti sto (veoma je rijetko moliti se
sto, kako je u primjerima: Molim se jednu
stvar tvojojzi radosti. S. Mencetid 133. Bog ira
dava, sto se mole. G. Palmotic 3, 136*),
a) spo^asni objekt. Molim te ovu stvar,
mojenje ti moje ne primi u nehar. S. Mendetid
94. Sad, nebo, uslisi, uslis'te bogovi, sto u glas
najvisi sad vas mojii ovi. I. Gundulid 178. E.e-
dovnici .... mole dobra iskrnima. J. Kavanin
365*. Da pogleda i poslisa, sto ce ga moliti. F.
Lastrid ned. 231. Sin rekne ocu, kad ga §to
vrlo moli. Vuk nar. pies. 1, 182. Sto molila, to
joj Bog i dao. Nar. pjes. vuk 1, 284. Ako je
ugodno caru, da mi da, sto zelim, i udini, sto
molim. D. Danicid jest. 5, 8. Vidi nekoliko pri-
nijera i pod c.
b) nutarni objekt. Molim tebe za bo-
lest tvoju prisvetu i molitvu, koju si molio za
nas na planiiii maslinskoj. P. Posilovic nasi.
154'^. Prid pricesdem luoli ovu molitvu. Pisa-
nica 81. Molidu vam molitvicu za sve kude
dobre srede. Nar. pjes. vuk 1, 138. Molbu (t. j.
molitvu) moled mojac mrakom bata. Osvetn. 4,
51. — Ooamo se mece i primjer, koji je nave-
den pod molba c, b: Moli mobu Kruzid gospo-
daru, sto momaka, dvesta devojaka. U toin je
primjeru mobu danas spojasni objekt, ali se
razvio iz nutarnega.
c) U ovijem se primjerima ne misli
pravo molene, vet vise govorene, izgovarane.
Mucenik viru, ku od ditinstva nauci, zavetno
iTioliti zace i poce pisati: credo in unum Deum.
F. Glavinid cvit 112. Psalme pokorno 6ini prida
se donit i suzami na ofciju zavotno moleci ih
.... dusu poda stvoriteju svomu. 297*. Moli,
ako znas, ocenas. Azbukvica 10. I carajud moli§
pozdrav|ene. M. A. Rpjkovid sat. 61. U crkvi
stojis .... molis Gospi korunicu. B. Zuzeri 346.
Sunce spalo, mjesec carevase, vrli zupnik ve-
cernu molase. Osvetn. 4, 51.
e. moliti, moliti so s instrumentalom rijeii
raolba, molitva. Svim molbam, kim mogu, tobi
SB ja moju sve kako mom Bogu. D. Ranina 137*>.
Tlija .... molitvom se moli, da ne bi dazdilo.
I. Bandulavid 148*. Da bismo molili Boga s ne-
pristajnijetn molbami. J. Matovid 420. Usli§io
sam .... molitvu tvoju, kojcm si me molio. D.
D;ini6ic 1 car. 9, 3.
f. moliti, moliti se s dopunama, koje stoje
u kakvom padezu s prijedlogom.
a) moliti na sto. Samo u primjeru: Ja
notar s reconimi svidoci bib navkup na to mo|en
i potribovan (iz xv vijeka). Mon. croat. 122.
MOLITI
915
MOLITI
b) moliti, moliti se o cemu. Molimo te
mnogo o sem. Starine 3, 318. Sve, sto radio i o
o 6emu se Bo^u molio, sve ti uzalud i naopako
obrsilo. Nar. prip. vuk 143.
c) moliti, moliti se za koga Hi 7,a^ sto.
aa) za koga, t. j. u negovu korist.
Jeze jestb na potrebu ... .hotestiimb moliti Boga
za dusu krajevbstva mi (iz xiv vijeka). Mon.
Serb. 80. Oni se obecase i prijase Boga moliti
za nasih prvih duse i za nase (iz xiv v.). Mon.
Croat. 45. Svoto i spasitejno je mislenjo moliti
za umrvse. Korizm. 20^. On grijehe mnozih
podnese i za grjesniko se moli. N. Ranina lOlb.
Andrijas se mo)ase basi . . . . ne toliko za sebe,
koliko za brata Lazara. Nar. pjes. u P. Hekto-
rovida 23. Kadno se Mojzes mojase ocu nebes-
komu za puk. A. Gucetic roz. mar. 5. K Pasi-
donu (sic!) bogu svomu pritekoso i za Nektenaba
molise se. Starino 3, 228. Ja se molim za nu
t' odi. I. Gundulic 91. Crikva sveta svaki dan
za duse moli umrse. F. Glavinid cvit 121^. Da
se u crkvi molit bude za nih duse vlas Visnega.
G. Palmotic 1, 55. Duh hrabreni pripraviste
molit Boga za zlotvore. J. Kavanin 384a, Vas
svekolike svete molimo za dusu ovoga nasega
brata. L. Torzic 115. AT se za n (t. j. za prijatela)
ne spominase molit Boga J. Banovac razgov.
12. On grijehe mnozijeh podaio je i za gresaike
molio se je. S. Rosa 12>i. Koji je za vas narod
covicanski na krizu molio. A. Kanizlic bogo-
Jubnost 101. Jakob .... ovako je za nih molio.
J. Matovic 19. Mole so Bogu za nas (t.j.kalu-
deri). D. Obradovic ziv. 61. Da molimo za nase
progoniteje i pogrditeje. M. Dobreti6 211. Ako
se mi za zivota sami za nas ne molimo. M. A.
Re}kovi6 sabr. 1'^. Kad ja lezem, molim Boga
za te. Nar. pjes. vuk 1, 639. Ja sam slusao,
kako so moja mati moli Bogu za mene i za mo-
jega brata. Vuk rjecn. s. v. molitva.
hb) za sto sa zelom, da hi se ono
dobilo Hi sacuvalo, sto se moli. Djelo od vri-
jodna nije junaka za zivot se molit paka zlom
silniku. G. Palmoti6 2, 493. Mojeni ste za to.
A. KadcJ6 269. Molitva ponizna usiluje Boga
ucinit ono, za sto ga moli sluga ponizni. J. Ba-
novac razgov. 19. Ima mlogo vrimena, kako
Boga molimo niki za jednu stvar, niki za drugu.
F. Lastric ned. 227. Ako bi molili za rasirene
Bv. vire. I. P. LuJ'iic. doctr. 56. Sadasnega vri-
mena dica ne mole za nase zdravje. M. A. ReJ-
kovic sabr. 18. Mujo se iznajpre stane moliti za
oprostene. Vuk dan. 5, 91. Moli Boga ti za
tvoje zdravje. Nar. pjes. vuk 2, 122. Kom do-
macinu polovica cejadi ne moli Boga za smrt,
a polovica za zivot, nije dobar domacin. Nar.
posl. vuk 146. Mole6i se za dopastene, da moze
ici. Vuk rjecn. s. v. namastir. — Ispor. jos:
Moliti svagda se govori za sto. Vuk pisma31.
cc) moliti za grijehe (zlohe, krivine) sa
zejom, da se opruste. Imo bi bit bo|i i velrai
rad zloba srdascem cviliti i u svako doba za no
se moliti. N. Dimitrovid 49. Grijesenja za moja
da molis ti Boga. 105. Ne moze moliti za kri-
vine ucinene. J. Matovic 444.
g. glag. moliti, moliti se ima za dopunu
recenice.
a) recenice, u kojima je imperativ.
act) pravi imperativ. Moju te . . . .
poslusaj glasa. Stefan pam saf. 19. Ni, premlbkni,
moJu ti se. Sava glasnik 40, 150. Molimo milostb
vasu, nase trbgovbce sbbjudite i pomozito (iz
svrsetka xiv vijeka). Spom. sr. 1, 9. MoJu te,
vazmi dusu moju. Bernardin 30. Tebi so ja
molira .... 6iu', malo da prodjim rok moga zi-
vota. M. Vetranic 1, 5. Moju te sad za tvu
Jubav veliku, meni zled nepravu ht[(j) prostit
gresniku. D. Raniua 146^. Cijec toga moju te,
pozri na me stanje. N. Dimitrovic 45. Ter va-
sega togaj blaga, molimo vas, ne stedito. N.
Najeskovic 1, 162. Kroz toj te molim sad, uzmi
me za roba. 1, 179. Molim se ja tebi .... sve
pravo rec' meni. M. Drzid 425. Moju se vam,
ua pomoc mani dojdite. Starine B, 294. Moju
te, procini .... ter praf sud ucini. D. Barakovi6
vila 252. Ah molim te, dod' do zala. I. Gun-
dulic 50. Ukazi, moju te, velicanstva tvoja. B.
Kasid nasi. 173. Molim ti se ja najprvi, vrh
nasijeh se tuga smili. G. Palmotic 2, 107. Nut
procinirao, molim vas, rici bozanstvenoga obe-
canja. F Lastric test. 22*5. Kazite mi, molim,
kada, koliko li puta ste kusali. od' 186. Dvi
stvari, moju te, ne zataji meni. J. Banovac
prod. 96. Poslusajte, sviju vas moju. A. Kne-
zovid 3b. Rastvofi mi, molu te, srco tvoje. I.
M. Mattel 84. Moli vam se zenikova majka, za-
rana joj snau dovedite. Nar. pjes vuk 1, 15.
Ve6 te molim, robino divojko, sastavi me g go-
spojicom tvojom. 2, 618. Molim ti se, paso
gospodine, daj ti meni moju railu snasu. 3, 92.
Uzmi, molim ti se, i moje imade u svoje ruke.
M. D. Milicevic omer 56.
bb) imperativ s rijecju neka. Rimski
poklisari .... Teuti krajici bijahu poslani, da jo
mole, neka bi pokarala svoje podloznike, koji
cihahu mnogo zla Latinom. A. Kacid razg. 4.
I sudinu stocim nude moled, neka za ni bude.
V. Dosen 6^^. Neg' molite vase obrstare i bis-
kupo, crkve poglavare, neka mole svitlu cesaricu
. . . . milostivo neka zapovidi. M. A. Rojkovid
sat. 50. A ja cu koga moliti, neka me banu
odvede. Nar. pjes. vuk 1, 592. Molidemo Boga
istinoga, nek nam dado kjuco od nebesa, 2, 2.
ccj imperativ s rijecju nemoj. Gospo-
dine care, molim se tvqjoj milosti, nemoj pogu-
biti mene. Zbora. (1520) 34t>. Povidase mi . . . .
da si se pozlovojil .... Nemoj, molim te. P.
Hoktorovic 54. A molim vas milo, nemoj vi bit
muka. N. Najeskovid 1, 221. Jos te, bane, s ja-
dom molim . . . . ti mo nemoj bandunati. Nar.
pjes vuk 1, 92. Ma te moli kukavica, ah nemoj
je bandunati. 1, 94.
b) recenice s veznikom da.
aa) da s prezentom. Molimo gospoda Boga
. ... da vamb ukrepi i umnozi kralovbstvo (iz
svrsetka xiv vijeka). Spom. sr. 1, 4. Tor moledi
moju tvoj razum izbrani, da mi spuni voju. P.
Hektorovid 58. Moj ju ogneni uzdah moli, da
me u trudu ved no hrani. I. Gundulic 224. Mo-
limo velicanstvo tvoje, da tvojom pomodju na
veliku starost pride. I. Bandulavid 29 1^. Ja so
snizen u toj brime mojah momu slobodniku, da
mi otkrije svoje ime. G. Palmotid 2, 183. Ne
ist' blaga, nego vjeru, moli Boga, da t' da boju.
J. Kavanin 46^. Niki moli Boga, da more imat
prigoda osvetit se. F. Lastrid test. 45\ Moled
sudca, da im prosti. V. Dosen 64a. Cesto ja
moja .mater .... da mi dozvoli podi u manastir.
G. Zelid 7. Majka joj Boga mojase, da puhne
vjetar s pianino. Nar. pjes. vuk 1, 333. Boga
moli Krajevidu Marko, da proslavi krsno ime
krasno. 2, 433. Molim ti se kako bratu momo,
da mo dades ovome junaku. 3, 485. Zato se
molim, da mi dopustite jos malo pogovoriti.
Vuk pisma 24. On so toliko puta molio caru,
da mu da kjuc. Nar. prip. vila (1868) 449.
MOLIT/
916
MOLITN I
Molio 36 becare Jovane, da on ode kolu i dje-
vojkam. Nar. pjes. petr. 1, 60. Naranca se vetru
moli, da joj kitu ne sprelomi. Nar. pjes. istr. 2,
68. — Ooamo se moze metnuti i primjer: Hod'-
mo .... inolit visne sve bo^ove, da oni budu ....
svrhu objavit. G. Palmotid 2, 97.
bb) da s kondicionalom. Molina Boga i
vas (stamp, vse), da biste me pod starost ne
poslali po tujih stranah (iz xv vijeka). Mon.
Croat. 1.57. I moli se nam, da bismo .... ucinili
i postavili s nim pravi rafiun (iz xvi v.). 172.
Jeda ti se sto mogu, zete dra^i, umoliti, da bi
mi se molio slavnomu Lazaru knezu, da bi meni
ostavio jednoga od Ugovica. Nar. pjes. bog. 5.
Vavek su Boga moliii, da bi liin dal kakovo
dite. Nar. pjes. mikul. 14. — Ovamo se stav]a
i primjer, u kojemu ispred da stoji jos rijec
kako; Moju kneza vasega i vast, kako da biste
u torn ne zbledovali (iz xiii vijeka). Mon.
serb. 54.
c) rdenice s veznikom (j)eda. Mnogo
ihb molismo, jeda bi hotelb koji poci (iz svr-
setka XIV vijeka). Spom. sr. 1, 9. Moliti se nam
poslase, jeda bi nam drago bilo s nim desnice
zdruzit nase, dr. Palmotic 2, 383. Idi moli Ma-
ksimiju majku, eda bi te privatila majka. Nar.
pjes. vuk 3, 38.
d) recenice s veznikom li. No se moli
gospodi Jerini, ne ce 1' ti ib ona pokloniti. Nar.
pjes. vuk 2, 500. Te molite svog mila ujaka, ne
bi li vam brata poklonio. 2, 510. Mili Boze, na
svem tebe fala! evo ima devet godin' dana, kako
s' molim tebe istinome, ne bi li se s Porcom
udesio. 2, 589. A dosao suzan u avliju moliti se
za Boga jednoga, ne bi li mu stogod darivala.
3, 416. Ja 6u molit Srbje oko sobo, ne bi li vas
kako izbavili. 4, 198.
h. moliti, moliti se s adverbima milo, po-
nizno (ponizeno), priklono, smjerno, srcano
(srfieno), umi}eno, vrlo. O mocna |ubavi . . . .
mo)u te ja milo, ne cini. D. Ranina 47b. Moju
te priklono sad molbam ovime. 81a'. Nega sa
svom mocju sr(5eno moleci. P. Hektorovic 66.
Cijed toga, Boze moj, molim te ja milo, ne 6in'.
N. Dimitrovic 38. Priklono te velmi moju. 42.
Jaoh ne htje cut sada, priklono gdi moju. N.
Najeskovic 1, 191. Priklono molim vas, hotjejte
slisati. 1, 223. I smjerno jos moju, nemoj me
sada oc. 1, 307. Molim te ja milo, hotjej me
povesti. 1, 817. Smirno se molim vam. 2, 23.
Molim te Boga rad priklono i smirno. 2, 26.
Molim ja vas milo, nu vid'te, sad meni sto se je
zgodilo. 2, lis. Molimo smjerno te. vjornijem
tvojim kaz'. I. Gundulic 85. Tebe umijeno mo-
limo. I. Bandulavic 193b. Tvoju dobrotu pri-
klono molimo. 194>i. Toliko milo i umijeno se
mojase ocu nebe.skomu. .M. .lerkovic 15. Cijeca
toga tebe sada umijeno moju, Bozo. J. E.. Gu-
6eti6 12. Srcano se tebi moju. G. Palmotic 1,
295. To vas vrlo molimo i svu gosjiodu (iz xvu
vijeka). Starine 11, 138. Poni?.ono molimo te. J.
Kavanin 332b. Molimo se Bogu vrlo. 506>i. Na
kolina padi doli ter se za nas vrlo moli. S.
Margiti6 ispov. 171. Molim ponizno dragojubnog
stioca. V. Doson ix. Sin rekne ocu, kad ga sto
vrlo moli. Vuk nar. pjes. 1, 182. Suze roni pro-
klota Jevrojka, vrlo inoli cara Kostadina. Nar.
pjes. vuk 2, 87. - Ima jo§ i drugijeh adv., koji
.sr zdniiuju s (jUig. moliti (so), ali rjcde nego li
do sad iiavedeni; ovdje se dodaje samo jos
j'riwjer: Pak ga lipo ona molit pojdo. M. A.
Kojkovii sat. 186. Govori se i pise i danaa po
Hrv. i Slao. molim lijepo, koje bi moglo biti
(ako ne svagda, a ono katkad) prema nem.
bitte schon.
i. moliti u svezi sa sinonimima.
a) moliti i prositi. Zato molim i pro-
sim vsib, ki budu va te knige steli (iz xv vi-
jeka). Mon. Croat. 129. Cesar rimski .... posla
posle i listove svoje g dostojnomu kraju Zvo-
nimiru proseie i molede .... Oto te molimo i
prosimo, da skupis k sebi svu gospodu. ^^etop.
dukj. 32. U svako pitanje, koje u tebe budu
prositi i moliti, uslisi glas nib. Starine 1, 224.
Zgledaj, gdi si, svid' se, tko ,si; ufaj, kaj se,
moli, prosi. I. Gundulic 235. Nega iz dubja ....
slisa sve, sto moli i prosi. 354. Molimo vas i
prosimo u gospodinu Isusu (iz lat. rogamus et
obsecramus vos in domino Jesu. 1 thessal. 4, 1).
I. Bandulavic 4lb. Molim i prosim vase sveti-
tejstvo, da mi pomoc date. A. Ba6i6 172. Kada
tko pristupi k jednomu gospodinu moliti i pro-
siti kojugod stvar, F. Lastric ned. 231. Ovo vas
svesrdno molim i prosim. A. Kanizlid kam. 319.
Nikako se ne da vanka, leh ga prosi i moli,
neka lioj da. Nar. prip. mikul. 50. Nije boje
prosit za te niti prosit ni moliti. Nar. pjes.
istr. 6, 8.
b) moliti i kumiti. U rjecniku Belinu
(moliti i kumiti, scongiurare, pregare stretta-
mente) i u Stulicevu (moliti i kumiti, obtestari
s naznakom, da je iz Belina rjecn.). Vidi ne-
koliko primjera s. v. kumiti pod c, a.
c) moliti i bogoraditi. Da celivas vla-
diku u ruke, da ga molis i bogoradis. S. ^ubisa
prip. 108. Vidje, gdje je, pa se stade moliti i
bogoraditi, da ga pustimo. M. D. Milidevi6 zim.
vec. 214.
2. neka osobita rijetka znacei'ia.
a. moliti je isto sto: moleci pitati. Sto
cinis? molim te. F. Lastric od' 66. Kad te ne
(5e ni moliti, hoce 1' iz tvog bisnog tila bit ze-
majska smradna gnila. V. Dosen 201*. Skupise
se mlogi svestenici. . . . mole sveca, kud ce svetac
poci. Nar. pjes. vuk 2, 75. Gospodaru, ja se
molim tebe, sto s' u obraz sjetno, neveselo? 2,
529. Molim vas, sta se ta plac u brodu vasem
6uje? Nar. prip. vuk^ 247.
b) hvaliti, zahva^ivati; samo u svezi
moli Boga, moli se Bogu. Moli Boga, sto su
sada ovi sv. dnevi (iz lat. gratias Deo age. quia
sumus in his sacris diebus). F. Lastric tost. 208a.
Mol' Boga, devojko, gde sam izboleo. Nar. pjes.
vuk 1, 121. Moli Boga krajico gospojo, da sam
tebi tvrdu viru zado, ja bi tebe danas pogubio.
1, 444. Moli Boga, Krajovidu Marko, de se ni-
sam probudila bila, dok je Musa u zivotu bio,
od tebe bi trista jada bilo. 2, 409. Moli se Bogu,
sto sam zaspala. Nar. prip. vuk 91. Moli Boga,
de so moja mater nije doma namjerila. 118.
Moli Boga, mila sele moja, mol'mo Boga i Ma-
riju divu, da ti nisam lisce objubija. Nar. pjes.
istr. 1, 21. — U ovome primjer it rijec Boga
bice gen.: Mol' se Boga, barjaktare Luka, jer se
meni sobet dogodio. Nar. pjes. juk. 156.
c) moliti koga, t. j. klanati mu se. U
rjecniku Stulicevu (adorare, venerari s nazna-
kom, da je iz glag. misala). Ki uisu moliii
bestije ni lie kipa (iz lat. qui non adoraverunt
bestiam neque imaginera eius. apocal. 20, 4).
Ant. Dalm. nov. test. 203b.
MOLITNI, adj. Samo u Stulicevu rjedniku
(molitan, molbon). — Nepouzdano.
MOLITNIK
MOLITNIK, OT. Saino u Stulicevu rjecniku
(molitnik, molbenik), — Nepouzdano.
MOLITSTVOVATI, moHtstvujem, impf. moliti.
Samo u primjeru: Vfasemb svetyimt crbnbcemi,
srbdbca prelozi jako molitbstvovati Hrista o
Sbpaseniji je^o. Domentijana 154. Isto se mjesto
nalazi u istoj knizi i na str. 53, samo sto mjesto
prelozi tamo stoji predblozi.
1. MOLITVA, /. isto sto molba pod a. Nalazi
se i u drugim slav. jezicima: staroslov. molitva,
pol. modlitwa i t. d. Sa znacenem hit. oratio,
preces, tal. orazione, preghiera, nem Gebet na-
lazi se u svijem rjeenicima ^u Stulicevu s na-
znakom, da se nalazi u Dimitrovica, a u Dani-
iicevu s potvrdama iz xni i xvii vijeka). Gen.
pi. je militava i xnolitvi (vidi medu primje-
rima).
a. molitva u navedenom znacenu uopce;
mjesto vrlo nmogijeh primjera navodi se samo
nekohko. Molitva jego ne pride k Bogu (iz glacj.
rukopisa g. 1468). Arkiv 9, 105. Hiza moja hiza
od molitve zvati se bude. Bernardin 29. Molitav
ne istu ni plama vostena. D. Ranina Tia. Cuj i
moga dunda molitvu. M. Drzic 274. Vece nijesu
dionici . . . . ni od misa ni od molitvih. M. Div-
koyic nauk 73b Molitva pravicnoga nebo pro-
haja. F. Glavinic cvit 3G2a. Molitva svijem sve-
tim i nebeskim dvoranom. I. Ancic svitl. 99.
Ti ne pogrdujes zavita i molitava od ponizni.
S. Margitic ispov. 68. Najboja i najprva od
svijuh molitavah jest otcenas. I. Grli6i6 21.
Jakov svrsivsi molitve svoje umoran otijase
pocivati. F. Lastric test. 368l>. Jere se ne na-
hodi sakramenat, koji se cini su vece molitavah.
J. Matovic 278. Koga on na samrti molitvama
pokripjivase. A. Kanizlic kam. 870. Iza molitava
ta bijase riihova zabava. J. S. Ee}kovi6 34.
Cesto idasmo na molitvu u oblizni manastir. D.
Danicic pisma 3. Moje ce te molitve pratiti do
groba. S. i^ubisa prip. 68.
b. molitva u svezi s pridjevima, kojima se
naznacuje nezina poboznost, smjernost i toplina.
Za teplyhb radi molitvb gospozde Bogorodice.
Sava glasn. 40, 177. Prostri molitve umi|ene, i
ja te ocu uslisati. Korizm. 5a. Gredise govoriti
svoje devote molitve Bogu. Mirakuli 143. I
6a}ahu k nemu (t. j. k Bogu) mojbe i vele vruce
molitve. M. Divkov"i6 bes. 70. K ispoviiedi mo-
litva bogojubna. S. Matijevic 96. Da vrucu mo-
litvu cini, kojom bi mogal od Boga dare duha
svetoga isprositi. A. Georgiceo pril. 6. Spome-
nujuci se od mene u svojijeh bcgojubnijeh mo-
litvah. R. Gamanic 3b. S vrucijema molitvami
visiie boge sve moleci. G. Palmoti6 2, 124. Ne
kratimo im pomo6 dati sada snizenijem molit-
vami. B. Bottera u N. G. Bunica 23. Kad se
plati Gospodinu dug poboznim molitvami. J.
Kavanin 335b. Goru6om molitvom prosi obranu
u Boga. I. Dordi6 salt. 232. Za priporucit ga
s vrucom molitvom Bogu. A. Kadcic 249. Tisteci
dnevom i nocu na vruci molitva. F. Lastric
test. 249b. Proslav}njuci ga s vru6im molitvama
1 zafalnostju na darovi. ned. 201. Tako je jaka
molitva ponizna, da ona usiluje Boga. J. Bano-
vac razgov. 19. Bozanstveno velicanstvo uslisa
molitve bogojubne. J. Matovid 430. Vrudu mo-
litvu k otcu svomu nobeskomu jest upravio.
I. P. Lucie razg. 120.
c. molitva kao objekt nekim osobitim gla-
golima ; uzimajii se i primjeri, gdje je glag. u
pasivu, pa onda molitva nije dakako objekt.
917 1. MOLITVA
a) od strane onoga, koji moli.
(Ki') catiti, citati. I dr2asG velika
denija i catise velike molitve. Nar. pjes. vuk 2
74. Vise nega Maksime vladika 6ati bratu sa-
mrtnu molitvu. 2, 576. Vajalo bi mu citati ve-
liku molitvu (kad koji sto ludo govori, kao da
nije pri sebi). Nar. posl. vuk 31. Kod Srba kad
se koje razboli, slabo traze Jekara, nego popa
ili kaludera, da mu 6ati molitvu malu ili veliku.
Vuk rjecn. s. v. molitva. Gdjekoji popovi i ka-
luderi nocu citajudi nekakve molitve od zakli-
naiia zaklinu davole. s. v. zaklinati. Ja cu o6itati
molitvu, a vi aminisite. S. J^ubisa prip. 245.
bb) ciniti, uciniti, tvoriti. U rjecniku
Belinu (fiiniti molitvu, orare, far orazione). Pre-
svetaja molitvu tvorase za greSnike (iz glag.
rukopisa g. 1468). Arkiv 9, HI. Bog prikloni
usi milosti svoje k molitvam udinenim (iz svr-
setka XV vijeka). Mon. croat. 165. Molitvu ci-
nahu popove, kada prikazivahu posvetilisce (iz
lat. orationem faciebant omnes sacerdotes, dum
consummaretur sacrificium. 2 machab. 1, 23).
Bernardin 34. Spasito} ucini molitvu ocu govo-
redi. Korizm. 92b. Prizovi popi, da molitvu
tvoret nad nim (iz lat. inducat presbyteros
ecclesiae et orent super eum. jac. 5, 14). Na-
rucn. 3b. Veli nam blagdan poctovati .... mo-
litve cineci. P. Hektorovid 46. Podimo u vrt,
da molitvu ucinimo. N. Najeskovic 1, 128. Isu-'
krst . . . opeta cini molitvu i povrada se poho-
diti apostole. A. Komulovid 61. Vele tuznijem
i zalosuijem glasom cinase molitvu. M. Orbia 60.
Molitvu 6inahu popovi, kada prikazovahu po-
svetiliste. I. Bandulavid 40b. Ka molitva ima
biti svim srcem ucinena. F. Glavinic cvit K5b.
Molitva od vernih po svih crikvah za n cinase
se. 251b, Divica .... ucinivsi molitvu izide na
dvor. M. Jerkovic 37. Kad je molitva na ovi
nafiin ucinena, ne moze biti da ne bude usli-
sana. I. Grlidid 20/21. Zlamenuju tri molitve,
koje spasite} ucini na krizu. A. Kadcid 104.
Tvoj mestar u vrtlu cini molitvu. F. Lastrid
test. 106b. Molitva ucinena od jedne duse pra-
vedne imade jakost prignufc Boga na milosrdje.
J. Banovac razgov. 16. Dopusti mi milost s uz-
ganim bogojubstvom molitvu diniti. A. Kanizlic
bogo}ubnost 92. Moze so dinit molitva mi§Ju,
djelom, ustrpjenstvom, mucanem i rijecju. I.
Nenadic nauk 202. Imaju se ciniti nepristajne
molitve Bogu. I. Matovic 448. Ima joj nare-
diti, da cesto cini molitvu prid Bogom. M. Do-
bretid 103. Molitvu ucinivsi svrhu npga pusti
ga u pustinu. I. Velikanovid 3, 317, Hocu dakle,
da molitve cine }udi na svakome mjestu (iz
crkvenoslav. xomy y6o, /^a mcihtbh TBopar-i. siy-
»cie Ha BCHKOMi, BiicTt), Vuk 1 tim. 2, 8.
cc) govoriti, reci. Sada Astories mo-
litvu govori. P. Hektorovid (?) 85. Da mu rijet
jedan cas molitve ne dase. N. Najeskovic 1, 255.
Va}a prvo pod molitvu rijet Bogu. M, Drzid
463. Ni bi mogao bogo|ubno molitvu govoriti.
A. Gucetid roz. jez. 23. Nemojte savise nasto-
jati mnogo molitava izgovoriti (stamp. ,iego-
voriti'). M. Divkovid nauk 80b. Kada ovu mo-
litvu govorimo, imamo se spomenuti prisastja
Gospodinova. I. Zanotti i ned. pris. 30. Posli
reci tvoje obidajne molitve. J, Banovac razgov.
78. Mogao bi bogojubno govoriti ove molitve
Bogu. J. Matovid 472. Koji . . . , udarase prsi
govoredi ovu molitvu. 505. Zabrani, da se za
nega ne govore molitve ni liturgije. A. Kanizlid
kam, 632. Ima misnik postaviti svrhu nega ruke
i mnoge molitve redi. M. Dobretid 50. Ona
1. MOLITVA
918
2. MOLITVA
slavna i blagodarna molitva, koju misnik go-
vori u isto vrime, kad pomazuje nemocnika. 262.
Nek molitva od sviju se rece, i to na glas. J.
S. Ee}kovi6 442-
dd) proaipati, prosuti. Negova mo-
litva vele vaja, tko za svoje neprijatele molitve
prosipa. M. Divkovic bes. 851. Da prospem mo-
litve va§e prid licem negovim (iz lat. ut pro-
sternerem preces vestras in conspectu eius.
jerem. 42, 9). I. Bandulavid 262l>.
ee) upraviti, upravjati. Komu se po-
glavito ima upraviti molitva? J. Matovic 441.
Uticemo se k pomodima svetijeh, kojijema ....
se imaju upravjati molitve. 441. Kada upravjamo
k otcu nebeskomu molitvu. A. Kanizlic kam. 750.
Vrudu molitvu k otcu svomu nebeskomu jest
upravio. I. P. Lucid razg 120.
b) od strane onoga, koji je ynojen.
aa) 6uti, sliisati, uslisati, usli§iti.
Blyzb bo Gospodb vbsehb bojestihb se jego, i
molitvu ihb uslySitb (iz xiii vijeka). Mon. serb. 9.
Da od gresnika .... jaoh molitvu ne 6es fiuti.
I. Gundulid 250. Usli§i .... molitvu sluge tvoga
i molenja negova. L Bandulavic 42b. Kad je
molitva na ovi nacin ufinena, ne moze biti, da
no bude uslisana. I. Grlicic 20/21. Ovi nesricni
nije otio slusati rici Bozjo za svoje spasene,
zato , . . . ni Isukrst ne ce slusati molitava za
Aega. F. Lastrid od' 20G. Bozanstveno velidan-
stvo uslisa molitve bogojubne. J. Matovid 430.
I Bog im je uslisa molitve. Nar. pjes. vuk 2, 6.
Ne boj se, Zarija, jer je uslisena tvoja molitva.
Vuk luk. 1, 13. Smiluj se na me i usliSi mo-
litvu moju. D. Danifcid psal. 4, 1.
ftb) primiti. Gospodin je duse moje
sad molitvu mu primio. I. Gundulid 194. Da
molitve va§e i moje visni Jove primio je. G.
Palmotid 1, 211.
d. molitva kao dopuna glagolima metauti
se, moliti (se) zaprositi, nastojati, stajati, stati,
stavlati, postaviti (se).
aa) u kojem padezu bez prijedloga. Ilija
.... molitvom so moli, da ne bi dazdilo. I. Ban-
dulavic 148*. Da ufa u Boga i da nastoji mo-
litvam i molenjem nod i dan (iz lat. speret in
Deum 6t instet obsecrationibus et orationibns
nocte ac die. 1 tim. 5, 5). 255b. Neka svi molitvi
naatoje F. Glavinid cvit 113b. gto pravoin mo-
litvom od nega zaprosimo I. Grlidid 21.
bb) u kojem padezu s prijedlogom.
Skrusono svak stani na svojoj molitvi. N. Na-
}o6kovid 1, 147. Kada se u vrtu krvavijem zno-
jora znojaso na molitvi stojedi. A. Gudetic roz.
jez. 181. Na molitvu stojedi mislo stvari nepo-
dobne. roz. mar. 202. Staso na molitvi na mjestu
skrovitu. B. KaSid nac. 56. Stojedi jeduu nod
na molitvi dostojna bi viditi dusu sv. Amanda,
per. 30. Kada ustojite na molitvi, oprostite, ako
imato koju stvar f rotiva komugodi. M. Divkovid
bes. 9. Andoo ponukova Tobiola, da za tri dni
stoji na molitvi. 510. Jednu nod ukaza mu so
angol na molitvi stojodemu. F. Glavinid cvit
258b. Stojedi on u molitvi sliSa jedan glas.
Michelangelo 6. Kada so stavjate na molitvu.
P. Radovfid na6. 193. Koji mlogo putah raalo
posteno stojiS u crkvi na molitvi. F. Lastrid
test 106b. obnod na molitvi stase i pokoru 6i-
iSafie. tost. ad. 62'^. Tada sv. otac metnu se na
molitvu aa avim pukom. nod. 265. Svi se met-
nu5e na molitvu, da \(h) Kog .... prosvitli.
BvotA. 14ft. Sta6o jodan sliiga Bozji na molitvi, i
ukaza niu so Bog. J. Banovac razgov. 64. Tuj
omrknu (t. j. Isus) i postavi se na molitvu. S.
Rosa 93b. Da bi u odludene dnevi nastojali na
molitvi. J. Matovid 274. Kada budete stojati na
molitvi, odpustite {iz lat. cum stabitis ad oran-
dum, dimittite. marc. 11, 25). 503. Isti redovnik
metnu se na molitvu. M. Zoricid zrc. 12. Bogo-
Jubni Benedik stase na molitvi. I. Dordid ben.
110. Pa stadose Bogu na molitvu, molise se tri
bijela dana. Nar. pjes. vuk 3, 64.
e. molitva je isto sto blagoslov .
a) Idi na molitvu, sich vorsegnen lassen
(von den "Wocbnerinen nach 40 Tagen), puri-
ficor. Vuk rjedn. s. v. molitva. Dakle idi na
molitvu znaci: ici na blagoslov. Znacene bla-
goslov ima rijec molitva i u napijanu, kad se
kome nazdrav(a i dobro mu se zeli. U Pastro-
vidima .... osim napijana ili molitve uza svaku
zdravicu imaju mali pi-ipjevi. Vuk nar. pjes. 1,
77. Ovamo idu i primjeri: Prazna casa molitve
ne ima. Poslov. danic. U koga je casa, u toga
i molitva. Nar. posl. vuk 332. U sva ta tri
primjera mogla bi se rijec molitva zamijeniti
rijecju zdravica. — Znaceci rijec molitva isto
sto zdravica tno£e znaciti i casu, kojom se na-
zdrav^a kome: Molitva, u Konavju bokarid na-
punen vina i nakiden vijencem od cvijeda, koje
u svatovima djeveri nose pred djevojkom, i koji
se zove jos i nevjestina casa: Izvila se
zlatna zica vrhom iz mora, savila se deverima
oko molitve. Vuk rjefin. s. v. molitva.
b) dobra molitva zove se blagoslov, sto
ga otac i mati i drugi rodaci drzeci u rukama
casu vina govore djevojci, kad je vec hoce sva-
tovi da povedu u crkvu na vjencane. Otac na pr.
daje ovaku dobru molitvu: „Scerce! da ti Bog
da svaku dobru sredu i svako dobro, kako bih
i sam sebe rad!" Hi: „Pomozi, Boze, i namjeri
se veliki dobri cas ! Ajde s Bogom, moja kderce!
Iz ovoga doma iz|egla u dobri das, a u drugi
dom ujegla u bo}i cas! Da Bog da, moja^kcerce,
da ti kresi i reusi (t. j. raste i napreduje) svaka
tvoja rabota kako voda o Bozidu, a list i trava
o Durdevu dne ! I da ti svaki tvoj brat i pri-
jate} zavidi na dobro! I da ti u ovi dom po-
vraika vise ne bude, ved ako go^tom kad dodes !
Vuk rjecn. s. v. dobra molitva. Otud se vidi, da
se u Vukovo vrijeme dobra molitva davala u
Boci Koturskoj, u Crnoj Gori i u Pastrovicima.
A i danas se jos daje u Prcanu: Dobra molitva,
das Zutrinken, bevor die Eraut aus dem Eltern-
hause in die Kirche sich begibt. M. Resetar,
§tok. dial. 252. Dobru molitvu daje Mihnjlo
Svilojevic svojoj sestri, kad je vodi Ugrin Janko
u Sibin, da se name tamo vjenia: Mihajlo ....
iz kamaro izvode Margaritu sestru svoju i pode
joj davati Bozju i svoju molitvu: „Podi s Bo-
gom, SGstrice, iz lijepe Ungarije, koja se je dosle
tobom didila i podnosila, odsle de so diciti si-
binske lijepe vladike! Da bi tebi, sestrice,
s Ugrin Jankom Bog pomogo, da bi s nim ro-
dila devet sina od srdasca; svi ti bili krajevi,
sele moja, i banovi!" Nar. pjes. bog. 69 (Mi-
hajlo govoreci dobru molitvu ne drzi nikakvu
ca§u u riici).
2. MOLITVA, /. topogr. ime u Srbiji. a) pole
kod scla Drace u okrugu kragiijcvackom. P. P.
Dordevid (zubifi'iio akc. Molitva) — b) zem\iHe
u okrugu rudniikom. Etnogr. zborn. 4, 191. —
c) nekakvo zemliste u okrugu §abackom. Sr. nov.
1867, 557. — dj brdo kod sela Bancvca u okrugu
podrinskom. \i. Stojanovid (zabi(ezio akc. M6-
litva). — (') brdo u okrugu rudnickom. Etnogr.
MOLITVAlJfE
919
MOLITVICA
Eborn. 11, 316. — Mozda sva ova imena znace
mjesta, na kojima su se (udi nekad Bogu molili.
MOLITVANE, n. nom. verb, od molitvati.
Turci .... pijahu kao i mi, samo bez nazdrav-
Javana i bez molitvana. M. D. Milicevic zlo-
sel. 169.
MOLITVATI, molitvam, impf. Izmedu rjec-
nika samo u Vukovu (beten, precor s naznakoin,
da se uzima u salt). U ovoine primjeru molitvati
znaci napijati, nazdrav}ati (vidi molitva pod
e, a) : Iza toga koji od gostiju uzme bukliju !i
molitva [ovako: „Gdje se buklija iznosila ove
godine, tu i do godine. Hvala, domadine ! sretan
ti sv, Luka; mi buklije pili, a u zdravju bili!"
M. D. Milicevic slave 55.
MOLITVEN, adj. koji pripada molitvi, koji
je u kakvnj svezi s molitvom. U rjedniku Stu-
licevu (molitven, molben) i u Vukovu (samo
m61itvena casa, cf. dobra molitva). Svrhu svih
stvarij tih bihu slafni Cherubini, ki pokrivahu
misto molitveno. Bernardin 138. Pak su molit-
vena mista uzorita, gdi sluzba crikvena svetinom
procvita. D. Barakovid vila 120. Svrhu nih bihu
Cherubini slave, koji pokrivahu misto molitveno.
I. Bandulavid 178*. Da druga svidocanstva od
kriposti molitvene ostavim, kako Saverijo tvrdo-
korne neznabozce na pravu viru obrati . . . . po
kriposti molitve. A. Kanizlic fran. 169. Jerbo se
ne nahodi u starih knizicah molitvenih. utoc.
618. Nacin osobiti uteci se k majci od utocista
.... koliko je koristno ovo molitveno uticene.
647. Svaki dan produzujuc molitveni s Bogom
razgovor. uzr. 160. Crkve i molitvene domove
svoje popraviti mogu. Nov. srb. 1831, 178. Posto
so svrsi dobra molitva, djever pusti djevojku,
to ostane opet u brata, a mustuluggija uzme
molitveni samun i ponese ga na vjencane, a
onamo ga poslije da popu. Vuk rjecn. s. v.
dobra molitva. Cuj molitveni glas moj, kad va-
pijem k tebi. D. Danicid psal. 28, 2. Razveselidu
ih u domu svojem molitvenom. is. .t6, 7. —
Molitvena je casa ona, koju s vinotn drzi u ruci
onaj, koji daje djevojci dobru molitvu (vidi kod
molitva e, b). Djever .... molitvenu fasu da
djevojci, te je ona ostavi u sebe. Vuk nar. pjes.
1, XI. Te uzima casu molitvenu sakovanu od
suvoga zlata, sto je ona od oca donela. Nar.
pjes. vuk 2, 627. Zavadi se kume i djovere oko
jedne case molitvene. Nar. pjes. petr. 1, 317. —
U ovome privijeru molitven kao da znaci: onaj^
koji moli: Koliko vecma budos molitven, toliko
vodma imas se bojati izprazno slave. M. Ead-
nid 33b.
MOLITVENICA, /. bogonw^a, t. j. prostorija,
ti kojoj se moli Bog. Samo u jedncga pisca. U
cemu postavjeno stoji dostojno svetim molitve-
nicam, to je kudnim kapelicam i crkvam po-
stene? I. Velikanovid upud. 3, 262. Od posobnih
kudni molitvenicah iliti kapelah. 3, 357. Ova i
druga opdeno nareduju biskupi u svojih saborih
za molitvenice kucne. 3, 359.
MOLITVENIK, m.
a) molitej, molilac. Samo u iwimjeru : Sve-
tago igumena i bratstvo odarovahb jako molit-
venniki jeze kb Bogu o nasemu spaseniju (iz xiv
vijeka). Mon. serb. 130 i otiid u Danicicevu
rjecniku (molitvenikb, precans), u kojemu se do-
daje: u prijepisu, koji je u narodnoj biblioteci
u Biogradu i iz kojega je prvi put stampano,
stoji molbbniky.
b) molitvena kniga. U rjecniku Viikovu
(Gebetbuch). Jedina kniga, koju je imao negov
otac, bijase nesto zamazanoga molitvenika. M.
Pavlinovid rad. 155.
MOLITVENiStE, n. bogomoja, t. j. prosto-
rija, u kojoj se moli Bog. Samo u j^rimjeru: U
koji gradovi jos od vika detvrtoga nahodile su
se mnoge crkve i molitvenisca. A. d. Costa 1, 46,
MOLITVENAK, m. bogomoja, t. j prostorija,
u kojoj se moli Bog. Samo u jednoga pisca.
Tako rece ona (t. j. Judita) cinedi molitvu
Bogu u svomu molitvenaku. M. Radnic 192^.
Ima mnogi mijer, tko se nasladuje unutra u
svomu molitvenaku i skupistu. 424*. Zapovidi
jim, da ucine jedno mjesto, koje da se zove
molitvenak. 537*.
MOLITVICA, /. dem. od molitva. Izmedu
rjecnika u Bjeloftjencevu, (petitiuncula), u Jam-
bresicevu (oratiuncula, u lat. dijelu) i u Stuli-
cevu (breves preces). Najstarija je potvrda u M.
Drzica (vidi pod a, c).
a. molitvica Bogu Hi svecima.
a) uopce. Svete molitvice Bogu uzdajuci.
D. Barakovid vila 243. Molitvica od priprave
za prositi prosvitjenje i milost. P. Eadovdid
nad. 8. Cine se usmi ali srcem nike molitvice.
P. Posilovid nasi. 175*. Mnogo je korisna ova
prisfeta molitva, zato govorite nu pomnijo i
bogojubnije, a ostavite neke molitvice. V. M.
Gucetid 71. Spomeni se od mene u molitvicah
tvojih. A. Kanizlid fran. 15. Nikoliko putah
rece molitvicu ,zdrava Marija'. uto6. 67. On
svaki dan .... triput svoje obidajne molitvice
izvrsivase. E. Pavic ogl. 409. U malo rici i
ukratku SpasiteJ sastavi ovu molitvicu. F. La-
strid od' 42. (Ispovidnici) narede nikoliko mo-
litvica, kadkad lemozinu, post, svetn. 127*.
Ufaju u isprazna bahorena .... blagosove i mo-
litvice isprazne za ozdraviti. I. Nenadid nauk
112. Bivsi ga ondi ostavio, da dovrsi onu kratku
molitvicu. B. Zuzeri 404.
b) molitvica u primjerima, kao sto su
oni kod molitva pod b. Ako priko dan k Bogu
cesto podignes tvoju pamot govoredi koju vrudu,
a kratku molitvicu. A. Kanizlid bogojubnost 2.
Blazena Agata .... ponav|ase goruce molitvice.
Misli krst. 50.
r) molitvica u primjerima, kao sto su
oni kod molitva pod c. Ovu molitvicu govorase
pokojna moja tetka. M. Drzid 274. K tomu ima
uciniti molitvicu. M. Divkovid nauk 132*. Iz-
govori molitvice potribne krstjaninu znat. I.
Grlicic 179. Ako bi bilo na vecu slavu Bozju . . . .
da se ne uslisa moja molitvica. A. Kanizlid
fran. 111. Govoriti du s osobitom vrudostju moje
obicajne molitvice. bogo|ubno3t 20. Gospodine
Isukrste. . . . primi u to ime nedostojnu molitvicu
moju. 180. Molitvice govorim i postim koji put.
F. Lastric nod. 23. Pokajavsi se i rekavsi koju
molitvicu 52/53. Sagrje.suju li . . . . molitvice go-
voredi? I. Nenadid nauk 113. Ova zona ....
molitvica izrekla je na stotine. B. Zuzeri 211.
Ove molitvice razumiju se, koje su od poboznih
i bogojubnih }udih slozite i govore se od puka
pravovirnoga. B. Leakovic nauk 411. Ne izmo-
liti one molitvice .... drzo za veliku krivinu. A.
d. Bella razgov. 70. Ja vam molim molitvicu
svako vece, svakc jutro. Nar. pjes. vuk 1, 142.
b. molitvica upravjena ludma. Samo u pri-
mjeru : Uopustite mi, otci i ovu jedinu molitvicu
nevojnoga starca uslisito. Molim vas, da amo
k meni pristupite. A. Kanizlic kam. 101.
MOLITVITI
920
MO]^
MOLITVITI, molitvim, impf. citati ynolitvu,
blagosilati. Govori se u Staroj Srbiji. Ako po-
rodi]a nema jos mleka, fonda tree svesteniku,
da joj ,o6ita vodu' (molitvu porodiji). PosLo
pop ,molitvi vodu' donesu je brzo porodiji i
daju joj, da se napije, da joj mleko nadode u
sise. Etnogr. zborn. 7, 361.
MOLITVI^ENE, n. nom. verb, od molitviti.
Govori se u Staroj Srbiji (ali ne molitvjene,
nego molitvene). Taj zna, da ona (t. j. zena)
ide za , molitvene vode'. Et'nogr. zborn. 7, 453.
MOLITVOSLOV, m. molitoena Icniga, molit-
venilc. Saino « Fopoincevu rjecniku (Gebetbuch).
Iz ruske rijeci istoga znacena mc^htboc^obi..
MOLITVOVATI, molitvujem, impf. isto sto
moliti. Izmedu rjecnika samo u Danicicevu s pri-
vijerom iz pisca pocetka xv vijeka. Junosu ....
kb svojemu jego gospodinu posla mnogo mo-
litvovavb i blagodarstvivb. Glasnik 11, 57. —
Jo§ ima i ovaj j^rimjer iz rukopisa xv vijeka:
Mnogo molitvovavb radostiju dubovnoju mnogo
vbzradova se. Glasnik 56, 71.
MOLIVDUZA, /. nekakvo mjesto (,kamen') u
Sv. Gori zapisato u dvije isprave xiv vijeka i
iz nih u Danidicevu rjecniku. Hijec je jamacno
yrcka ; ispor. /j.oXv'fiSoi (olovo).
MOLNAR, molnara, m. isto §to mornar. Go-
vori se u Bakru s akc. molnar, tjen. molnara.
S, Ivsid.
MOLNARIO, m. neka vodena ptica, a upravo
dem. od molnar. Govori se u Bakru s akc. mol-
naric. S. Iv§ic.
MOLNIK, m. molilac, molite]. U rjecniku Be-
linu (chi proga), u Voltigijinu (supplicante, chi
prega, domiithig bittend) i u Stulicevu (molnik,
molbenik). Kako duh sveti bude bogojubnoga
moloika liadahnuti. A. Gufietic roz. jez. 23.
MOLOKAVICA, /. brckavica, lapavica. Moli-
kavica so zove, kad pada kisa i .snijeg, pa se
vooma razblati, ili kad 2 — 3 dana kisa pada. L.
Stojanovic.
MOLOVANE, nom. verb, od molovati. U rjec-
niku Vukovu (das Malen, pictio).
MOLOVATI, molnjem, im})/. slikati. Iz nem.
glagola istoga znacena malen. U rjecniku Vu-
kovu (malen, pingo). Crkva je s kubetom ....
no nije molovata. Vuk dan. 1, 26. Sidi s duda,
luce molovano. Nar. pjes. vuk 1, 631. 6to se
Gr6ki kra} i krajica .... moluju u danasnemu
narodnome grckom odijelu. Vuk odg. na lazi 19.
Na vratima molovano bilo, molovano dva Arapa
crna. Nar. pjos. stojad. 2, 47. U Kijevu je neko
vremo ufiio crtati i molovati ikone. M. D. Mili-
ievi6 pom. 175. U mene je soba molovana (iz
nar. pjesme slaoonske). Zborn. za nar. ziv. 7, 93.
MOLOVI, m. pi. nekakvo mjesno ime. S. No-
vakovii pom. 139.
MOLOVIC, m. jrrezime nejasna postana. D.
Avramovid 272. 277. §em. mitr. (1900) 348.
Imenik (1906) 444. Znpisato je i xvu vijeka u
Hrvatskoj: R. LopaSid urb. 401.
MOLOVIN, Molovina, m. selo u Slavoniji u
iupaniji srijemskoj. RazijeJ. hrv. i slav. 164.
MOLSTIR, m. isto §to manastir i istoga
postana.
a) u navedenom znadenu. Samo u hrv. ruko-
pisima i knigama xm— xvi vijeka. Molbstyn.
6v. Joana jost velikb bylb prezde. Starine 13,
206. Ki imiso poimui od toga molstira. 23, 90.
Ki stave svoje sini, li6eri i mlajse v molstiri.
Kolunid zborn. 98. Za vse darovnike i pomoc-
nike crikve i molstira recenoga (iz svrSetka xv
vijeka). Mon. croat. 141. Ufiiniti almustvo ubo-
zim .... ali molstiru. Korizm. 10a. Ima pojti
V molstir. Narucn. 99^. Ziju cine6i crikve i
molstire cudno. Transit 76 Svrh crikav, opatij
vo}a molstirov obcinskih recenih gosp. bisknp
ne more .... zapovidati. Zak. vinod. 57. Dosta
molstirov, crikav i kapelanij jesu cinili uzidati.
Postila (1562) 157. — U Starinama 13 nalaze
se jos likovi molbsterb 207, molbsterb 208, molb-
stbr 209. — Ispor. mojstir, mostir.
b) neko selo u staroj srpskoj drzavi zabi-
\ezeno u ispravi xm vijeka. A se mede selu
crfakovnomu Molstyru. ^. Stojanovic hris. 6.
MOLSTIRSKI, adj. manastirski. Sawo u pri-
mjeru: Redovnici molstirsci protivu svojim opa-
tom. Starine 23, 72.
MOLTAR, m. isto sto mortar i istoga postana
(vidi tamo). Samo ii jednoj knizi. Pap;ir ali ine
specije drage rastlku se v moltari. Naruca. 49*.
Pomast, ka ozdrav|a, cini so od mnozih zejaj
trenih v moltari. 49t>.
MOLUHE, /. pi. zaselak u Bosni u okruSju
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 641.
MOLUKATI, impf. isto §to mojukati (vidi
tamo).
MOLUNAT, M61uDta, m. luka kod Dubrcv-
nika. U rjecniku Danicicevu s potvrdama \iz
dvije isprave, od kojih je jedna xm vijeka, a dru-
ga XIV ; na tri je mjesta zabijezen gen. Molunbta,
a na jednome nom. Molunatb; na jednom se
mjentu veli, da je Molunat pristaniste, a na
drugom, da je otok. Mon. serb. 42. 218. Jos se
moze navesti ova potvrda: ^Budvu on plijeoi,
Kotor tlaci, tre Molunat. G. Palmotic 1, 78.
Lat. se zvala ta luka Malontum, Maluntum. K.
Jirecek rom. 1, 60 Akc. M61unat bilezi Vuk u
rjccn. s. V. Ozin i L. Zore dubr. tud. 14; gen.
ce biti M61unta, preinda L. Zore bilezi M61unta.
MOLVANAO, Molvanca, ?n. upravo covjek iz
Moloa; na podetku xvm vijeka zabijezeno kao
prezime. T. Smiciklas spom. 123,
MOLVANSKI, adj. posses, od Molve. Mol-
vanski konaci, zaselak u Hrvatskoj u zupaniji
bjelovarsko-krizevackoj. Razdje}. hrv. i slav. 164.
MOLVE, /. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
bjelovarsko-krizevackoj ; tako se zove i nekakao
majur u Hrv. u iupaniji varazdinskoj. Razdje}.
hrv. i slav. 164. — Gen. plur. je (vafada)
Molva.
MOLVICE, /. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji
zagrebackoj (blizu Samobora) ; tako se zove i
zaselak u Hrv. u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj
(blizu IJurdevca). Razdje|. hrv. i slav. 164. —
I'rve Molvice hi}eze se Molbica u primjeru:
Vinobera u zelenoj Molbice dolini prikazana
vilam samoborskim. O zelena gorice, Molbice
lipa, ugodna! M. Katanci6 75. A one druge
Molvice bi^eze se u lat. pismu xvii vijeka ,Mo-
lyne prope Gyurgyovecz'. T. Smiciklas spom. 13.
MO^, m6]a, m. mali lepirid i negova gusje-
nica; zove se i grizica, grizlica, molac. Pored
moj, moja nalazi se gdjesto i mol, mola. Po-
stavleni akc. u nom. i gen. zabifezio (za liiko-
krbavsku zupaniju) V. Arsonijevid. Rijec se
istoga postana i znacena nalazi i u drugim
slav. jezicima, na pr. slov. moj, rus. Mo.ib (z.
roda), 6e§. mol, po(. m<')l. Iz drugih indoevr.
jezika ide ovamo nem. Milbo (prcgaj), got. maid
{moj). Sva je prilika, da su sve ove rijeci po-
A k
MO^jA
921
MO];.ENE
stale od kor. mel, koji je i u glag. m)eti, t. j.
ona je zivotinica svoje ime dobila po tome, sto
grizuci stvari pretvara ih u prah, koji je nalik
na mlivo, dakle kao da ih tne}e. Od Slavena su
svoju rijee istoga znacena moly uzeli Magari.
U rjecniku Vrancicevu (na str. 120 za mag.
moly), u Bjelostjencevu (mol i mo}, tinea, blatta
s naznakom za mol, da je ,dalmatinska^ rijec),
u Jambrelicevu (mol, tinea, u lat. dijelu), u Vol-
tigijinu (mol, tignuola, Schabe, Motte), u Stuli-
cevu ("mol, tinea, s naznakom, da je iz glag. mi-
sala) i u Popovicevu (moj, Schabe, Motte). I
mo| jib ce izgristi. Bernardin 74. Nazivaje ih
mo}e (moglo bi se citati i ,mole', kako je stam-
pano) i mise gospodskib hiz. 6. Kozicic?. 39!*.
Rja i mo} istoci. Ant. Dalm. nov. test. 1, 8,
Vase svite su moji strli. 2, 163. Jer mo}i je
hote strti kako svitu. Proroci 56. Ja sam Efraimu
mo} i kuci zidovskoj crv. 257. Srce joj mo} tare,
kad smisli mladosti. D. Barakovic vila 252. Ako
bi ju (t. j. knigu) odmah zatvorio i za hranu
gladnim mo}em u prasni kut zavrgao. A. Ka-
nizlic uzr. vii. Na jednoj opnici iliti kozicah
od mo}ah vece izidenih. kani. 370. Opravu mu
budu tkali plesnivo6a i vsi moli. Jacke 278.
Jedini pravovjerni um ne plasi se grizice ni
mo}a. M. Pavlinovio razl sp. 194. Govori se u
Istri s akc. m6}, plnr. mo}i, D. Nomanic (1883)
16, — n Crnoj Gori s akc. mo}, M. Besetar
Stok. dial. 252, — na ostrvu Krku (iipravo moj),
Zborn. za nar. ziv. 5, 73.
MO^A, /. molba. Same ti jednoga pisca. Ovo
je moj vapaj, ovo j' od suz mo}a. M Kuhacevic
114. Ovo j' moja ze}a, ovo j' mqja mo}a. 145.
Na oba mjesta rijec mo}a stoji u sroku s rijecju
vo]a.
MO^iAC, m6:^CA, m. isto sto moj. Akc. je
postavjen onako, kako se ta rijec govuri po Sla-
voniji (S. Ivsic), po Hrvatskoj (N. Simio nast.
vjesn. 8, 108), po Lici (J. Bogdanovic). U rjec-
niku Voltigijinu (tignuola, Schabe, Motte) i u
Vukovu (m6}ac, m6}ca, Motte, Schabe, tinea).
Gdi rda ni mo}ci ne grizu. N. Ranina 38a.
Mojci ne ce postediti ha}ine. J. Rajic puuc. 2,
129. Mojac, die Pelzmotte, tinea pellionella. G.
Lazic 86 Ha}ine vase pojedose mo}ci. Vuk jak.
5, 2. Rastocide se kao od mojaca krasota negova.
©. Danicic psal. 39, 11. Moju subu m6}ac svu
izio. U Lici. J. Bogdanovi6. Grina, zitni mo}ac,
tinea granella. K. Crnogorac zool. 151.
MO^^AC, mo}aca, m. molilac, molitej. Samo u
primjeru : Molbu molec mo}a6 mrakom bata.
Osvetn. 4, 51.
MO^jACAK, mo}acka, m. ime bi^ki. U rjecniku
Stulicevu (stoecas citrina). Mo}acak, stoechas
citrina. Z. Orfelin 49. Mo]acak, Helichrysum
stoechas. B. Sulek im.
MOi^AK, m6}ka, m. pregaj, mojac. Akc. je
postavjen onako, kako ga za Dubrovnik nazna-
cuje M. Milas rad jug. ak. 136, 236 (mojak,
m6}ka, plur. m6}ci, molaka). U rjecniku Belinu
(verme, che fa il cascio), u Stulicevu (vermes,
qui in caseo gignuntur s naznakom, da je iz
Belina rjecn.J i u Vukovu (m6}ak, molka, mo}ac
u siru i prsutu i t. d., Kiisemade, vermis case-
arius). Ne ima mojka, da trati svitu. M. Radnic
38a. Kakono mojak steti svitu i crv drvo 469*.
Da na nu brecu}a pane, bi se m' }ak ucinio. S.
]^ubisa prip. 243. M6jak, mo}ac. T. Brajkovic 20.
MO^iAKALICA, /. zensko, koje mojaka. U
Lici. j. Bogdanovic.
MOLAKA LO, m. (n), musko, koje mojaka.
.^ta trazi taj mo}akalo? U Lici. J. Bogdanovic.
MO^AKANE, n. nom. verb, od mo}akati. U
rjecniku Vukovu (das oftere Bitten, preces ite-
ratae). Nakon cetri godine dana mo}akana jedva
sklonu vojvodu. M. Pavlinovid rad. 78.
MO^AKATI, m6}akam, impf. cesto moliti
(malko u prezirnom smislu). U rjecniku Vukovu
(mehrraals bitten, iterare preces). Zalostno je
viditi toliko izucene mladosti molakati vladinu
sluzbicu. M. Pavlinovic rad. 147. — U Lici
govore mo}akati se (s takoijem akc) Nemoj se
vise molakati za lopatu, kupi je. J. Bogdanovic.
MO^AVA, /. nevrijeme, kao kad je kisa,
magla. U Sarajevu. D. Surmin rad jug. ak. 121,
208. — Rijec je tamna postana.
MO^AVATI, mo}avam, impf. iter, prema
moliti. Samo u primjeru: Redovnik .... bjese
obicajan mo}avati blazenu Gospu. M. Divkovii
cud. 41b,
MO^jCI, Mojaca, m.^ pi. selo u Hrvatskoj u
zupamji zagrebaekoj. Sem. mitr. (1900) 238. —
Pisu ga i Molci brdo. Razdje}. hrv. i slav. 164.
MO^ENIK, m. molilac, molitej. Samo u pri-
mjeru: Ne boj se . . . . zasto vjeran jest prijate}
svojijem mojenikom. Zborn. (1520) 153*. — Kako
je rijec mo}enik izvedena od pas. partic. mo}en,
oiekivalo bi se, da ce i ona imati pasivno zna-
cehe, a ima aktivno. Vidi o tome u T. Maretica
gram, i stil. 318—319 (u bijeski).
MO^ENE, n. nom. verb, od moliti. Fored
mo}ene (mo}enje) nalazi se i molede (molenje);
poradi nedostataka glag. pisma ne moze se znati,
je li zapisato -}e- Hi le-, jer se -le- u tome
pismu mi)ze doojako citati; to isto vrijedi i za
starije cirilovske spomenike, koji takoder pisu
-le- i za -le- i za -}e-. U rjecniku Mikajinu
(mo}enje, molba), u Belinu (mo}enje, oratione,
preghiera), u Bjelostjencevu (moleiie, molitva,
molba), u Jambresicevu (molene, efflagitatio,
imploratio u lat. dijelu), u Stulicevu (molene,
supplicatio, humilis et supplex deprecatio, pre-
ces . . . . s naznakom, da se nalazi u Gundulica ;
ima i moleiie, za koje se veli, da je iz glag.
brevijara), u Vukovu (das Beten, precatio) i u
Daniciccvu (mojenije, preces sa tri potvrde, i
to iz svrsetka xii vijeka, iz xiv i xv). — _ Kao
sto covjek moze moliti Boga i jude, tako i mo-
}ene moze biti upravjeno i Bogu i jadma; raz-
lika se ta razabira iz pojedinijeh primjera, ali
se prema noj primjeri ne cijepaju.
a) mo}ene uopce. Vladika moj ne prezrbre
mojenija (molenija?) stpleskanija svojego (iz
svrsetka xii vijeka) Mon. serb. 5. Ne prezrehf.
molenija (molenija?) ihb (t. j. kaludera, koji su
za nesta moliti kraja Milutina). ^i. Stojanovic
hris. 13. Poneze mojenijemb tvojimb prijehb
blagodetb otb Gospoda (iz xiv vijeka). Mon.
serb. 201. Da tvojim mo}enijem (molenijem?)
ot greh ocestu se. Starine 23, 100. Isus nas
kripi na mo}enje (molenje?) i di: prosite i pri-
mite. Korizm. 68*. £r mi je svo tvoje mo}enje
zapovid (govori pjesnik svojoj dragoj). S. \Ien-
cetic .214. Nebog digoh ja me ruci i moj glas i
moja mo}enja k tebi (govori se Bogu). N. Di-
mitrovic 79. Koje mo}enje .... jest potrebno
dusami nasijema. A. Gucetic roz. jez. 2. O Febo,
sad tebi pridavam ovo ja, sto imam pri sebi, a
toj su mo}enja. D. Zlataric 32a. Zezin ter mo-
lenje cin' da ne zabudes. A. Komulovic 70. Ni
prid sudom kud ute6i, a mo}enja sva su gluha.
MU^EVATI SE
922 MOMACKI
D. Barakovic draga 370. Smil' se mojim jur
molenjem (govori se Bogit). I. Bandulavic 270*.
Da se boji sotona vernih bderia, moleiia, posta.
F. Glavini6 cvit 19a. Trikrat ucinivsi ovu mo-
litvu (t. j. laus) na tretjemu mo|enju uhiti ga
tolika tuga i zalost. B. Kasic is. 44. Takvo mo-
lene nijo povojno, nego licumirno (niisli se mo-
(ene Bogu). A. Bacic 89. Cidomir (sic!) prignu
se na molene kraja Tjesimira. A. Kacic razg. 30.
Jos ne bise Ilija molenje svrsio, sade s neba
vatra. korab. 240. U osobnijem i priprostijem
mojenima (t. j. Bogu) svak u svoju potajnicu
ukloni se. S. Eosa 7Ga. Naciu molena (t. j.
Bogu) tada pe ima izustiti. J. Matovic 277.
Videci, da se sluze (t. j. misnici) molenem svrhu
pokornika. M. Dobretic 87. Tu sad nema mi-
losti niti pomaze mojone i laskane. Vuk u Ive-
kovicevu rjccn. s. v. mo}ene. Neka dode mo}ene
moje preda te. D. Danicic psal. 119, 170. —
Vrlo je neobican i sumniv ovaj primjer : Ustavja
ga (t. j. J^uticii Bogdana) Smederevac Duro,
radosno mu mo|enije daje: sjedi, brate, da se
nap^jimo. Nar. pjes. petr. 2, 481.
b) moleiie u primjerima, kao sto su oni
kod molitva ^jod b. Blazenoga Antuna bogo-
jubno i svedorno molene. J. Banovac iskaz. 36.
Saje s placem k Bogu svoje molene umijeno.
razgov. 117. Boze, koji . . . . milome moJenu slu-
sane prigibas. M. Zoricic osm. 157.
c) mojerie u prmjerima, kao sto su oni kod
molitva jjod c. Vbzdi smo mi radi vasemu ple-
menstvu dobru i pravu voju svrbsiti i ne pre-
slusati vsako vase mojeni.je (iz xv vijeka).
Spom. sr. 2, 81. Boze nas, uslisi molitvu sluge
tvoga i mojenja riegova. Bernardin 35. Uslisi
mo]enja nasa i milostiv budi (govori se Bogu).
N. Kanina 53*. Ne c 6ut vik mojenja od sluga
vernih tvih. D. Kanina 72b. Q Isuse milostivi,
ti molenje moje primi. P. Hektorovic (?) 121.
On (t. j. Bog) ce tva juveno uslisit mojenja. N.
Dimitrovic 37. Kakogodir rit mojonje mo umih,
hot\(j) ga usli§it. 88. Da rcku ista mojenja. 6.
Budinic ispr. 39. Bog dobrostiv, blag i mio me
mcjenje usliso je. I. Gundulic 194. Uslisi, Go-
.spodine Boze nas molitvu slugo tvoga i mole-
nja riegova. I. Bandulavic 42b. Gospodino Boze
....primi molenja nasa. 133a. Matere, koja uci
sinove na zao put, vrijodan sin odlufii molena
vik ne cut. G Palmotid 1, 142. Uslisaj, milo-
stivi Boze, mojenje tvojih sluga. A. Vitajid ost.
375. (Bog) fcuje nase molene. J. Banovac pred. 50.
MOT^EVATI SE, ivipf., iter, prema moliti se.
liumo u primjeru: Krstama se krs6avase i Bogu
so mojevaso (iz nar. jijesme s Kosova Bola).
Etnogr. zborn. 7, 325.
MU],.EVI(J, »j. prezime u C'rnoj Gori. Etnogr.
zborn. 4, 495. — Tavmo.
MOLE VINE, /. pi. zaselak u Dalmaciji u ko-
iaru dubrovackom. A. Magek 88. — Tamno.
MOI^ICA, /. isto hto mo], mofac. Samo u pri-
mjer u: Ncnavidosfc fioviJanska grize kao crv
drvo, hrda gvozdje, a mojica ajine. J. Banovac
prip. 232.
MOI^ICaV, adj. pun moja (mojaca, molica).
tiitmi) u primje.ru: tsto so Srbadija mari za va§u
tu liistoriju i za viiSo mojiJiave pergameno? M.
I'avlinovii razg. 4G.
MO^IC, »n. dcm. od moj. Govori se u Istri
.^ akc. mo]\6, gen. mojica (tinoola). D. Ncmanid
(1888) 38.
MO^NICA, /. zgrada, u kojoj se Bog molt.
Samo u Vukovu rjeeniku (mojnica, bogomoja).
MO^^UKATI, molukam, mojucem, impf., dem.
prema moliti. Samo u Stulicevu rjeeniku
(rogitare).
MOMA, /. djevojka, mldda. Bijec se osim na-
sega jezika nalazi jos samo u bugarskom (u
kojem je veoma obicna) ; to isto vrijedi i za
srodne rijeci momak, momce. Postane tamno.
U rjeeniku Mikajinu (moma, djevojka, puellla)
i u Vukovu (moma, djevojka s primjerom iz nar.
posl. vuk 326: Udala se moma, da je nije doma
i s jednim drugim: Ajde, moma, da idemo doma
i s dodatkom, da se moma u bug. jeziku uopce
govori mjesto djevojka). — Vrijedno je napo-
menuti, da se za rijec moma nije nasao nijedan
primjer iz junackih nar. pjesama, a u zenskima
se dosta cesto nalazi.
a) djevojka. Izrasla je vita jela, pod nom
moma ruzu zela. S. Mencetid — G. Drzic 507.
Pomozi Bog, moma, zi t' sreca, rec' pravo. M.
Vetranic 2, 323 (i M. Drzic 475). Uzdaha ti nose
tvoji druzbenici, mlade mome kose, a pisni
kniznici. P. Hektorovi6 62. Zajubiv momu jednu,
koj jime Klicija bise. P. Zoranic 48. Mnoz se
moma tuj davase. S. Bobajevid 225. Majkaveli:
dacu momu. M. Drzi6 145. Braca ti je objubila
j mlada moma Grkinica. Nar. pjes. u D. Bara-
kovica vila 201. Mloge su ga mome brale, ma
ga n'jesu odabrale. Nar. pjes. vuk 1, 6. Tud
prolazi mlada moma, progovara cobanine: de-
vojcice, belo lice, ko ti reza bornu suknu? 1,
114. Predi, momo, darove. 1, 167. Uzmi, moma,
tu jabuku, moja ces biti. 1. 420. A po tomu i
ja i ti, momo, nek vidimo. Osvetn. 1, 55. A na
noge i staro i mlado, mlade mome i Jubovce
vjerne. 3, 147. Moma ga je Juto klela, Juto klela
i proklela. Nar. pjes. u M. D. Milicevica kraj.
srb. 319.
b) zarucnica, vjerenica. To zacula mlada
moma skoro vjerena. Nar. pjes. vuk 1, 448.
c) mlada vdata zcna. Moma cedo ne nosi,
na svitlo ga ne rada, gdi tvu pomoc ne prosi.
I. T. Mrnavid osm. 147. Boje je bilo niz kli-
suru vratom ulomit neg' se ovako hudom mo-
mom jadan udomit. V. Mencetic app. not. 2, 275.
Stvari tri su, ke tjeraju b'jedne Jude iz svog
doma: dim i sljemo na podaju (?) i karjiva Juta
moma. J. Kavanin 406b. Momi ft. j. pjesma),
kad ju mladozeria na stan vodi. I. Dordio
pjes. 346.
d) Moma je zensko ime. U rjeeniku Vukovu
(Frauenname, ncmen feminae). Zabi(€Zeno je i u
S. Novakovica pom. 83.
MOMACKI, adj. posses, od momak.
a) sto pripada momku, dukle isto sto i
momkov. U rjeeniku Vukovu (.Tiinglings-, juve-
nilis). Djevojka i kon momafiki (uatpis pjesmi).
Vuk nar. pjes. 1, 299. U Srbiji dobjeglica dode
upravo momku u kucu, pa je oiida odvedu u
kakvu kucu momackom rodu. Vuk rjecn. s. v.
dobjeglica. Otmicari no smiju ici s djovojkom
momadkoj kuci nego jo odvedu u §umu. s. v.
otmica. Dodo odredeni dan, da djevojacki otac
odgovori ocu momackome. Vuk kovc. 44.
b) sto pripada momcima Hi momku kojrmu-
god. IJ rjeeniku Vukovu (Bursclien-, Knsppen-,
puororum). I dauas su onamo jo§ najobicnije
moma6ko igro: metario kamena, skakane, rvaAe
i gadano u nisan. Vuk dan. 2, 106. Z druge
straue uzdo sam so na na§o pu§ke i sabje i
MUMAK
923
MOMOAD
momacke ruke. S. Tekelija letop. 119, 41. Pogled
joj je (t. j. djevojci) momacki. Nar. pjes. vila
(1866) 646.
c) adv. plivati momacki (Vuk rjecn.), t. j.
plivati onako, kako pliva momak Hi kako pli-
vaju inomci.
MOMAK, m6mka, m. iuvenis, famulus, tiro, mi-
les. Akc. s€ mijena u vok. sing, momfie, u nom. plur.
momci (ali moze hiti i m6mci), u gen. plur.
momaka. 0 postanu vidi, sto je receno kod rijeci
moma. Nalazi se u vecini rjecnika (vidi daje),
a najstarije su potvrde iz xv vijeka (vidi pod c).
a) momak je isto sto mladie pod a, samo
je s rijecjti momak vise zdruzen pojam muske
jakosti i snage nego U s rijecju mladid. U rjec-
niku Belinu (ragazzo), ti Voltigijinu (uomo ro-
busto, valoroso, ein starker, tapferer Mensch)
i u Vukovii (Jiingling, Bursche, juvenis). Slo-
bodno nd nih nista nije, koni, momci, robje,
djeca. I. Gundulic 559. PobiSe se momci i
junaci svaki branec svoga gospodara. A. Kaci6
razg. 101. Bisno jato od momaka i tokorsni
divojaka. V. Dosen lG3a. Jar se momak' po
pedeset lati pak se oni igraju vukovah. M. A.
E,e|kovic sat. 43. Potribno bijase ovoga momka
uzvisiti. A. Kanizlid kam. 252. Devojka junaku
prsten povracala: naj ti prsten, momce, moj te
rod ne jubi. Nar. pjes. vuk 1, 438. Otud ide
mlad momak, ugleda ga djevojka. I, 440. Za
goricom selo pomaleno, kroza nga se pro6i ne
mogase od momaka i od devojaka. 1, 493. Kad
li dode momak pred vezira, triput mu se svezan
poklonio. 2, 607. Hode nasu zomlu poplaviti ....
odvest rob}e, momke i djovojke. Osvetn. 8, 99.
Kamo ti, momce? Nar. prip. mikul. 52. — II
ovome se primjeru momak uzima za covjeka,
koji je vec prosao momacke godine: Andelko je
onda, kad je ovu pesmu spevao, bio momak oko
35 godina. Vuk nar. jijes. (1883) 4, xxii. —
U ova pak dva primjeru veli se momak kao od
milosti covjeku, koji moze i ne biti momak:
Zasto na me ne pogledas? ne poznajes li me,
momfie (govori prijate} prijateju) ? A. Kanizlic
utoc. 135. Mloge stvari kazujes, Slavonce, meder
si se pobojsao, momce (govori Satir Slavoncu).
M. A. Eelkovic sat. 123.
b) momak je isto sto mladozena. Da parok
Livanski dojde u zupu Duvansku i dovede sobom
momka svoje zupo, koji uzima divojku iz Du-
vanske zupe i da ji onde vinca. M. Dobretic 569.
Tri ti suuca dvore obasjala, jedno sunce momak
i devojka, drugo sunce kume i devere, tre6e
sunce kiceni svatovi. Nar. pjes. vuk 1, 45. Kade
ide momak sa devojkom u loznicu, da ne nosi
sv'jece. 2, 551.
c) momak moze znaciti slvga; ne mora biti
prosti sluga, vtc moze biti gotovo kao dcoranin,
pratilac. U rjecniku 3Iika(in:t (momak, sluga,
famulus, servus, puer), u Belinu (servo, servi-
dore, staffiere, palafrenicre), u Bjelostjcncfvu
(momak, sluga), u Stalicevu (puer, famulus
s priwjerom iz Gundiilica, koji se i ovdje na-
vodi) i u Vukovu (Knappe, Knecht, puer, miles
S primjerima: kumovski momak, Kara-Dordijni
momci). Pobeze mi mombkb is ku6e moje u kucu
hegovu (iz prve polovine xv vijeka). li. Jirecek
spom. 76. Izidose . . . . sb Stepanomi., kneza
Guba momkomb i sb . . . . Ivanomb momhkomb
Marbtolico Grbbicica (iz druge polqviue xv v.).
87. Jedan trgovac aliti tko mu drago imajuci
momaka aliti najamnikov .... stogodi su sluge
aliti najamnici dobili. M. Divkovic bes. 322.
Od momaka i od dvorana svaki (t. j. vojvoda)
ograden uokolo. I. Gundulid 291. Tu se moj
momak Stanisa Velestovac rani (pise vladika
Damlo). Glasnik 17, 816. Sedamdeset ijada sluga
aliti momaka. koji donosabu majstorom. S. Mar-
giti6 fala 80. Ki su godi sad na svitu bolci,
Lucifereki vazda jesu monci (sic!) T. Babic 28.
Pobize Lot, zena mu, dvi 6eri i momci od kuce
negove. A. Kacic korab. 19. Dimitrije Dordi-
jevid .... bio mu je (t. j. knezu Milosu) prvi
momak i drug. Vuk grada 49. Ali-begu momci
govorahu: Prod' se, bego, barjaktar-devojke, jer
cemo te svi odustanuti. Mlad Ali-beg momkom
odgovara: Ne prodob se barjaktar-devojke, da
biste me svi odustanuli; duga Bosna, mene s'ugu
dosta. Nar. pjes. vuk 1, 420. Dao bib mu hijadu
ovaca, namjestio momke i robove, da mu cine
izmet do vijeka. 3, 145. Smailaga. . . . vikne na
momke, te ga (t. j. popa) jos i izbiju. Vuk nar.
pjes. 4, 461. Hitri momci odapr'jese vrata.
Osvetn. 1, 28 Rece Jonatan momku svojemu,
koji mu nosase oruzje. D. Danicic 1 sam. 14, 1.
Tu prinose monci (sic!) i monkine, dvore goste
oko sopre sv'jetle. Hrv. nar. pjes. 2, 104. — U
Lijevcu (u Srbiji) zovu se momci oni, koji pri
svadbi posluzuju, makar bili i ozeneni. Etnogr.
zborn. 7, 15.
d) momak moze biti isto sto kalfa, segrt ;
u primjerima se ne moze razabrati, koje je
gdje od ta dva znacena. Duzui su mestri i
uciteji svoje ucenike i momke nauciti onomu
nauku ili zanatu, koga su se poduzeli ni na-
uciti. F. Lastric ned. 182. Odvede me u Tamis-
var i dade me jednom majstoru kapamagiji i
trgovcu. Ovi je imao vsegda po pet sest mo-
maka, 3 kojima bi bodio po veliki pazari u Ba-
natu, a kad ne bi bilo pazara, davao bi im sii/i.
D. Obradovic ziv. 40. Domalo momak mogao
bi uciti svoga mestra. A. d. Bella razgov. 64.
Ali se ovaj (t. j. berberin) ufiini bolestan pa
posje svoga momka. Nar. prip. vuk 189.
i e) momak ja vojnik ili nopce oruzan covjek
u cijoj pratni Hi sluzbi. Pasini su momci (Leib-
garde) delije, sve kohici s dugackim kalpacima,
sluge su mu kavazi i causi. Vuk dan. 2, 84.
Ustalo je trideset momaka, na tri mesta sve po
i deset stalo (govor je o hajducima). Nar. pjes.
I vuk 2, 78. I on vodi bijadu momaka sve konika
j lutih oklopnika. 3, 259. Je li zdrava i vesela
j vojska, igraju li koni pod momcima? ?•, 562.
i Doceka ih (t. j. Turke) stotina momaka i pred
! nima Dakovidu Zivko. 4, 441. Pa ga (t. j. So-
\ lomuna car) sa svojim momcima i dvoranima
povede na po|e, da ga pogubi. Nar. prip. vuk
197. Sva je ova vojska brojila sto hijada mo-
maka. S. ^ubisa prip. 116. — Ovamo se moze
metnuti t pri)iijer: Evo vam jo drobena kniga,
momci (govori becka carica svojim generalima).
Nar. pjes. istr. 1, 40.
MOMA^TVO, n.stane momacko, t. j. kad je tko
momak (u znacenu te rijeci pod c i pod e). Al'c. je
postavlen onako, kako je u Vttka, ali se po Hrvat-
skoj govori i m6mastvo, a gdjesto i momdstvo.
N. Simic, na.-^t. vjesn. 8, 108. U rjecniku Vu-
kovu (Burschenstand, famulatus, militia: otisao
u momastvo). Milan .... uzme Milosa k sebi u
momastvo. Vuk grada 44. Koji se (t.j. Blagoje)
uz bunu predao Milosu i po torn kod hega u
momastvu stao. 180. Blagoje ostavi momastvo i
ode u Knic kuci. M. D. Milicevic pom. 719.
MOMCAD, momcadi, /. nom. coll. od momak.
U rjecniku Vukovu (die Burschen, puori, juve-
nes). — Dat., lok. i instr. ne glasi samo mom-
MOMCADIJA
924
MOMCIL, MOMCiLO
cadi, nego i momfiadma. Kad je momcad u re-
cenici subjekt, predikat iwtiajvise stoji u plur.
Od gospara momcad smigne, gdi ga zla 6es ka
dostigne. J. Kavanin 236'^. Jest prvi grih ob-
denski momSadma i divojkama .... grih od ne-
posluha svojima starijima. D. Eapic 91. Kad
8 momcadi obnoc visti (t. j. snasa). V. Dosea
156b. Dok se momcad s Turadma mucise, odonda
se psovat naucise. M. A. EeJkovi6 sat. 32. Jali
8U ova momcad budale, jali ima ovdi nika otaj-
no3t. sabr. 43. Kad to cuse srbski poglavari,
momcad mlada i junaci stari. J. Krmpotid pjes.
cm. 11. Zadocni se na vaskrsenije igrajuci
s momcadma u kolu. Vuk dan, 1, 71. Onde se
desi kaluder Neofit s troje cetvoro manastirske
mom6adi. grada 92. Govori .... momcadma kao
braci. 1 tim. 5, 1. Mlada momcad u sail izmedu
sebe napijaju jos smjesnije. kovc. 127. Jest
ovaca pedeset stotina, a cobana stotinu pusaka,
sve momcadi ka mrke vucadi. Ogl. sr. 39. E su
momcad na Turcina gibna i na turske glave i
oruzje. Nar. pjes. vuk 4, 116. Mlada momcad,
osobito 3 Negusa odmah spopadnu oruzje pa
ne cekajudi velike vojske potrfie pred Turke na
Grahovo. Medu ovom momcadi bio je rodeni
brat vladicin Joko (Vukove rijeci). 459. Nemoj
.... no se zeni u svomu jatu kao ostala pa-
strovska momcad. S, ^^ubisa prip. 35. Primi od
nih kone i predade momcadma. M. D. Milidevi6
jurm. 22. — Ispor. jos u Sulekovu rjecn. zq. naz.
Momcad, Bemannung (eines Schiffes), equipaggio.
MOMCADIJA,/. isto sto momdad. Samo u
rjecniku Vukovti (momfiadija, momcad, die Bur-
sohen, pueri, juvenes).
MOMCaK, momcka, ni. isto sto mom6ic. U
juznomoravskom narjedju (u Srbiji), gdje je akc.
momcdk. A. Belie 367.
1. MOMCE, m6m6eta, m. mlad momak u prvi-
jem godinama svoga momkovana. Izmedu rjec-
niku samo u Vukovu (Biirschlein, adolescentulus
8 primjerom iz nar. pjes. vuk 1, 415: Momce mi
promfie kroz selo).
a) u navedenom znacenu. Dojka mlikom
tuguje, gdi ni tvoje kriposti; momce mlicno
vrabkuje, gdi ni tvoje vridnosti. I. T. Mrna-
vi6 osm. 147. Molim za vrijedno momce,
Cvitovida na ime; momfieta ne imam (t. j. dru-
goga, — iz xvu vijeka). Starine 11, 102. Trgovci
pofcnu zvati momce zlotrgom. S. Margiti6 isp. vi.
On svakoga na mejdan zovise, al' mu niko izac
ne sroidaSe nego jedno momce golobrado. A.
Kafiid razg. 91. Ti jedno momce usudujes se^na
tako strasna 6ovika? E. Pavi6 ogl. 239. Koinu
se je lasrie spasiti, ili jednomu povelikomu
momCetu ili ditotu ili staromu coviku? prosv.
2, 18. Kad se zeni mom6e. M. A. Relkovid sat.
80. Dade zapovid, da se dovede na dvor jeduo
pristalo momdc. A. Konizlid kam. 252. Kad
6ovik uzme tudo mom6e ii' divojku sobi za sina
ir za kder. M. Dobretid 546. Prvi bise Malenica
Pero, lijepo momce, mlado i visoko. J. Krmpotid
™^^',^T* -^^""^l .... vidi tu momce, gdi okrece
razan i peva; zapita ga, zasto je tako veseo?
p. Obradovid bas. 245. Jedno momce iz naije
habafcke ri.ijv?se smo zato drzali u sluzbi, 5to
JO vrlo lopo znalo uz gusle pevati. Vuk nar.
pjos. (1833) 4, xi.r, Od jednoga moradeta iz Baica
(na CetiAu) 6uo sam .... no ono mi nije znalo
kazati, gta jo to. Vuk nar. pjes. 1, 1.52. Ufatige
ono mode ralado, Sto je liima bostan pogazio.
Nar. pjos. vuk 1, 898. Tu se nado tursko momde
mlado, ono ido pa§i na divana. 1, 598. Tursko
momce za Boga ne prima, ver je metnu za se
na konica, triputa je pasom pripasao, a cetvrti
od sabje kajasom. 1, 599. Momde kad to cuje,
stane plakati i moliti se, da on to ne moze uci-
niti. Nar. prip. vuk 82. To spazio sinak Niko-
lica, mlado momde od petnest godina. Nar.
pjes. juk 213. Layard jos momdetom putovao
po istoku. M. Pavliuovid rad. 45. Mimo ide
jedno mlado momde. Nar. pjes. mikul. 149.
b) momde je katkad vjerenik, katkad mlado -
zena. To zadulo mlado momde skoro vjereno.
Nar. pjes. vuk 1, 48. Dode vreme, da s' svedu
mladenci, da se svede momde i devojka. 2, 58.
2. MOMCE, Momda, n. ime dvjema selima u
Crnoj Gori, od kojih se jedno zove Done M , a
drugo Gorne M. Glasnik 40, 21. U selu Gornem
Momdu . . . . U Donem Momcu. . .. Etnogr. zborn.
8, 103. I onaj kraj, u kojem su ta dva sela,
zove se Momce. 8, 30. — Postane tamno.
MOMCEKANA, /. isto sto momcina, t. j.
augm. od momak. Samo u Vukovu rjecniku. —
Nastavak isti, koji i u rijeci stardekana.
MOMCENCE, n. dem. od momde. Govori se
u timocko -luznickom narjecju u Srbiji s akc.
momdence. A. Belie 378. Od desete do 15 go-
dine zove se (t. j. musko dijete) momdence ili
becarde. U Staroj Srbiji. Etnogr. zborn. 7, 377.
MOMCENE, n. nom. verb, od momciti se.
Samo u Vukovu rjecn.
MOMCETIJA, /. nom. coll. od momde, isto
sto momcad, viomcadija. Govori se u timocko-
luznickom narjecju u Srbiji s akc. momdetija.
A. Belie 396.
M0M6iC, m. dem. od momak. Izmedu rjec-
nika samo u Vukovu.
a) u navedenom znacenu. Motredi ovoga
momdida. E. Pavid ogl. 240. Evo ide David
momdid od ovaca. F. Lastrid ned. 75. Hode se
se^anski mladid ili momcid mlogo prije nauditi.
1. Jablanci 189. Negov sin, momdid od desetak
petnaest godina, isao pored nega pjesice. Vuk
dan. 3, 235. Momdid ide strandicom, nakiti se
grandicom. Nar. pjes. vuk 1, 344. Ali nas
momdid bijase od gradiva, od kojega postaju
umjetnici. M. Pavlinovid rad 67.
b) ime bi^ki. Polygala vulgaris. S, Petro-
vid 66.
MOMCIL, MOMCILO, tn. musko ime. U rje6-
niku Vukovu (Momdil, Momdilo, Mannsname,
nomen viri s primjerom iz nar. pjes. vuk 2,
106: Momdil ima kona Jabudila) i u Danicicevu
(Mombdilo aa dvije potvrde iz xvi vijeka). Tako
se zvao bugarski junak prve polovine xiv vijeka,
kojega spominu suvremeni vizantinski pisci, a
saiuvale su mu uspomenu i neke narodne junacke
jjjesme. Na vederi Momdil zadrimao. Nar. pjes.
bog. 266. Kako Momdil iz crkve izade. Pjev. .
crn. 266h. Mudar bjeSe vojvoda Momdilo. Nar.
pjes. vuk 2, 108. §to Moradilu bilo do kojena
2, 114. — Ima potvrda, da su se i drugi ]udi
tijem imenom zvali. Od Momcila Kaste)ano-
vica .... Da ne metoha Momdilo ni negov koji
Jubo rodimb (iz isprave druge polovine xiv t't-
jeka). Glasnik 24, 270. U jednom pomeniku xviii
vijeka pise Monbdilo. 1^. Stojanovid hris. 180;
tako je i: Mondilo Tucak {iz pocetka xviii vi-
jeka). T. Smitiklas spom. 289. — / danas gdje-
koji ludi imaju to ime: Momdilo Milosevic. Rat
335. Momdilo Ivanid. Drz. kalend. (1905) 276.
Momdil (u juznoj Srbiji). [M. D. Milidevid kral .
srb. 316.
MOMCILOV
925
MOMKOVANE
MOMCILOV, adj. posses, od Momcilo. Iznese
mu ruho Momcilovo. Nar. pjes. vuk 2., 114. —
Sluzi i kao prezime: Kosta Momcilovb (u ispravi
XIV vijeka). Glasnik 24, 245. 'i^(ikola) Momcilov.
Sem. mitr. (1878) 44.
M6mCILOVI6, m. prezime. Som. pakr. flSOB)
28. Drz. kalend. (1905j 299. Imenik (1906) 444.
Bosnak (1908) 126. Prezime M^mcilovic ima u
Liki. J. Bogdanovic.
MOMCILOVICI, m. pi. dva zaseoka u Hrvat-
skoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. Kazdje}. hrv.
i Slav. 164.
MOMCILOVO, jn. selo u Srbiji u okrugu
toplickom. S. Koturovic 446.
MOMCILUK, m. isto sto momastvo. Otisao u
mom6iluk, t. j. u sluzbu. M. Pavlinovid.
MOMCIN, m. prezime u Bosni. Schem. bosn.
(1864) XIV. — Bice upravo ime pa sluzi kao
prezime; ispor. Momcinovid.
MOMCINA, /. auym. od momak. Izmedu
rjecnika samo u Vukovu (momcina, moracekana).
Ne znam, il' mi je zgadnije bilo .. .. gledati . . . .
zdravu momfiinu ugladenu s dugim percinom.
D. Obradovic bas. 337. Skitnica je, nije za noga
postena zena, sta ce ti izderana momcina (kad
djevojci kude vwmka — u Lici). V. Bogisic
zborn. 175.
MOMCIN DO, Momcina Dola, m. nekakvo mjesto
u Staroj Srbiji. U Momcinom Dolu nalaze se
cetiri okna rudarska. Etnogr. zborn. 6, 417.
MOMCiNOVIC m. prezime u Bosni izvedeno
od imena Momcin (vidi tamo). Bosnak (1908)
126. — I Momcin i Momcinovic su prezimena
katolicima.
MOMCITI SE, momcim se, impf. vladati se,
drzati se kao momak. Izmedu rjecnika samo u
Vukovu (sich als ein momak betragen, afiecto
statum Tov momak). Govori se i u Dalmaciji. J.
Grupkovic.
MOMCIUjAK, momcu}ka, m. dem. od momak,
isto sto momcic. Izmedu rjecnika sa/iio u Vu-
kovu. Okolo stupa .... uhvatila se djevojacka
kola. Samo se gdjokoji momcujak umijesao. M.
Pavlinovic razl. sp, 66. Govori se u Turskoj
Hrvatskoj, — u Bukovici (u Dalm.). Zborn. za
nar. ziv. 6, 260 i 7, 270.
MOMCIJIIANA, /. isto sto momcekana. Govori
se u Lici. V. Arsenijevic.
MOMCUEl^AK, MOMCUZl^AK, w. isto sto
momculak. Govori se u timocko luznickom na-
rjecju u Srbiji s akc. -ak. A. Belid 363.
M OMEN A, /. zensko ime u ispravi kraja
Milutina. Udovica Momena i z decami si. ^.
Stojanovic hris. 12. — Ovo ime jamacno stoji u
svezi s imenicom moma, kao sto i ]\Iomcil (Mom-
cilo) stoji s imenicom momak.
MOMENIC, m. prezime izvedeno od imena
Momena, zabi}ezeno u ispravi xiv vijeka. Dra-
giko Momenid. Glasnik 24, 270.
MOMICA, /.
a) dem. od moma. U rjecnika Vukovu.
b) isto sto moma pod a, djevojka. U rjec-
iiiku Vukovu (momica, djevojka, s naznakom, da
se govori u Crnoj Gori). Ovdi se upada u zlo,
hcerce, momice, djevojko. M. Drzic 131.
c) sluskina. U rjecniku Vukovu s naznakom,
da se govori u Crmnici. Ali se govori i izvan
Crmnice po Crnoj Gori. M. Eesetar stok. dial.
252, — po Crnoj Gori i po Hercegovini. V.
Bogisic zborn. 145. Te je (t. j. tursku bulu)
uze doma za momicu, da joj decu u besiku sika.
Pjev. crn. 260^. U to pristupi jedna momica na-
tocenijem pivom. Pravda Bozja pomete slnskinu !
Bubica dopane otrovna casa. S. ^ubisa prip. 51.
Hajde za mnom, da zivis u mom dvoru kao
banica, gdje ce te momico dvoriti. pric. 58.
MOMIC, m. prezime. §em. pakr. (1898) 28.
Nalazi se u Lici (s naznacenijem akc). V. Ar-
senijevi6. J. Bogdanovic. Zabi^czeno je i prije
nasega vremena. T. Smi6iklas spom. 199.
MOMICI (bice takav akc), m. pi. mjestance u
Dalmaciji u kotaru metkovickom. A. Masek 74.
MOMINA KLISURA, /. neka klisura u Srbiji
u okrugu pirotskom. M. D. Milicevic zim. vec. 152.
MOMIN KAMEN, m. neka stijena u Srbiji u
okrugu aleksinackom. Pripovijeda se, da se otud
nekad bacila u bezdanu nekakva djevojka (moma),
kojoj otac nije dao, da uzme momka, kojega je
ona htjela. M. D. Milicevic knez. srb. 803.
MOMIK, m. musko ime. U rjecniku Vukovu
(Mannsname, nomen viri). Haste dete Naode
Momire. Nar. pjes. vuk 2, 157. Tako cemo
omrazit Momira. 2, 159. Zabi^ezeno je i prije
nasega vremena, ali s -e- mjesto -i-: Momerb.
S. Novakovic pom. 83. — Ime je ovo postalo
jamaino od Mojmir (vidi tamo), posto je ispalo
-j-, koji glas ispada s neznana uzroka i u drugim
nekim slozenim imenima ; ispor. Gomirje (mjesto
Gojmirje), Goslav (mjesto Gojslav), Moslavina
(mjesto Mojslavina).
MOMIRAC, Momirca (poradi akc. ispor. Go-
mirac), m. prezime u Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 325.
MOMIRKA, /. zensko ime. S. Novakovic pom.
83 (gdje upjravo pise Momertka).
MOMIROVI6, m. prezime. D. Avramovic 185.
263. §em. mitr. (1900) 349. Drz. kalend. (1905)
299. Imenik (1906) 445.
MOMKA, /. isto sto momica pod b i pod e.
a) djevojka. Znahu, da tretje momke }ub-
venik bise. P. Zoranic 19.
b) sluskina. I tvoj kosir oku brani znat,
gdi momke al' vladike, knezi al' kmeti su uko-
pani. J. Kavanin 388a.
MOMKINA, /. sluskina; ispor. momica pod
c i momka pod b. U rjecniku Vukovu (momkina,
sluskina s naznakom, da se govori u Imoskome).
Pomole se cetiri momkine: jedna nosi curak na
rukama, druga nosi cibuk na rukama, treca
nosi u rukam postole, a cotvrta mumu u ciraku.
Nar. pjes. horm. 1. 538. U dvoru mi momci i
momkine, hoce moga prostirat duseka. Hrv. nar.
pjes. 1, 386. Tu prinose, monci i monkine
(sic!), dvore goste oko sopre sv'jetle. 2, 104. Za
nome su cetiri momkine, skute nose, da se ne
orose (iz nar. pjesme bosanske). Zborn. za nar.
ziv. 4, 283. Govori se u tome znacenu oko Sina
u Dalmaciji. V. Bogisi6 zborn. 145 — i u Crnoj
Gori. Etnogr. zborn. 8, 141 i 320.
MOMKII^ICA, /. isto sto sluskinica. Samo u
primjeru : Boje ti je biti gospojica . . . . i imati
mladu momkinicu, koja ce ti izmet uciniti. Hrv.
nar. pjes. 5, 615 (pjesma je iz Bosne).
MOMKOV, adj. posses, od momak. U rjecniku
Vukovu (des momak, juvenis, pueri).
MOMKOVANE, n. nom. verb, od momkovati.
U rjecniku Vukovu (Junglingsstand, adolescentia,
status juvenilis). Momkovane i divovane je jed-
nako u svim kucama (po Turskoj Hrvatskoj).
Zborn. za nar. ziv. 6, 252.
MOMKOVATI
926
monaSterij
MOMKOVATI, m6mkujem, impf. hiti moinak.
U rjecniku Vukovu (ein momak sein, sum juve-
nis, puer, miles).
MOMKOVICA, /. momkina, sluskina. Govori
se u timockoluznickom narjecju u Srbiji (s akc.
momkovica). A. Belid 372.
MOMKOVIC, m. prezime. Eajcinb Mom'kovicii.
De6. hris. I'd.
MOMKOVO, n. selo u staroj srpakoj drzavi
zabi(ezeno xiv vijeka. \t. Stojanovic zap. i natp.
1, 54.
MOMONEVO, n. visoravnn u Crnoj Gori.
Etnogr. zborn. 8, 331 (gdje je zabilezen akc.
Momonevo). 12, 479.
MOMSTINA, /. isto sto viomcad, momcadija.
Govori se u timockoluznickom narjtcju u Srbiji
(s akc. mimstina). A. Belie 385.
MOMUSA, /. selo u staroj srpskoj drzavi za-
hi\i zeno u cetiri isprave, koje su od Nemane,
Milutina, Stefana Decanskog i od Diisana
i iz nih u Danictcevu rjecniku, gdje se kaze, da
je to selo bilo u jnizrenskoj oblasti.
MONACKI, adj. poss. od monak. Pride
djavao u prilici monackoj. I. Ancic ogl. IG.
MONAH, VI. kaluder. Iz arc. rijeci istoga zna-
cei'ia /.lova/og. U Danicicevu rjecniku (monahb,
moiiachus s polvrdom iz xiii vijeka). Synb . . . .
blazeno pocivbsega Stefana monaha. Mon. serb. 19.
MONAHICEVO, n. nekakvo mjesno itne u
staroj srpskoj drzavi. U rjecniku Danicicevu sa
dvije potvrde iz isprava xiv vijeka, od kojih u
jcdnoj stoji Monahicevo.
MONAHIJA, /. kaluderica. U rjecniku Dani-
iictvu (monahija, monacha sa dvije potrrde iz
pocetka xvi vijeka). Evgenija monahija. Safarik
letop. fi2. Ize bystb monahija. 72. Ocamo ide i
prinijer: Zitije .... blazenyje Jeleny monahije.
Danilo 54. Pored -ija nalazi se -iji u primjeru
iz svrsitka xiv vijeka: Efimija monahiji. Mon.
86rb. 245. — Mjesto -iji jnse se -i, -y: Anastasija
monahy. Dompntijan^ 39. Monahi Evgenija (iz
XIV vijeka). Mon. serb. 246. Monahy Eugenija
(oko pocetka xv vijeka). 262. Monahi Efrosini
(iz pocetka xv vijeka). 266.
MONAHINA, /. isto §to monahija. U rjecniku
Danicicevu (monahj^na, monacha s potvrdom iz
natjnsa pisanoga oko pocetka xv vijeka). Ooamo
ide i 2)riwjer: Nareiena bystb monahiria Jelena.
Danilo 84.
MONAK, Hi. isto sto monah. Iz tal. monaco.
Svi svoti monaci i pustinaci. I. Anfiic svitl. 115a.
Ni kaluderi ni monaci ni pustinaci. M. Do-
brotic 41.
MONAKA, /. kaluderica. Iz tal. monaca. U
crkvu sv. Sofije bise utekao patrijara, kaluderi,
8vi principi, sva gospoda, monako i sve gospoje.
A. Ka6i6 razg. 160.
MONARII, m^narha (bice takav akc), m.
vladalac, koji satn via da, a ne u drustvu s dru-
gima. Iz grcke rijedi istoga zna^cna fiavaQ/ag.
Onaj ae zove vladalac, gospodar, monarh, sajno-
drzac. Yuk u Ivekovicevu rjedn. kod te rijeci.
MONAIIHIJA (s takvijem se akc. govori), f.
zev}]a, kojoin vlada monarh, kao sto je na pr.
austrongarska monarhija.
MONAllHIJSKI (s takvijem sc akc. govori),
adj. po.sses. od monarhija. Govori se na pr. i
piSe: monarhijsko urodbo.
MONAEHINA, /. vladalica, koja sama vlada.
Iz rus. MOHapxHHH. Samo u primjeru : Monarhina
zeli pravoslavna .... da se listom na Turke
dignete (govori ruski knez Dolgorukov). P. Pe-
trovic seep. 128.
MONARKA, m. isto sto monarh. Iz lat. mo-
narcha Hi iz tal. monarea. Izmidu rjecnika
samo u Mikajinu (gospodar po sebi svrh svijeh,
monareha). Ej Filipe, od Spane monarko. A.
Ka6i6 razg. 333. Na koji bi nacin rocenoga
samodrzca aliti monarku pridobio. korab. 310.
Gdi su toliki svitovni monarke i vladaoei? E.
Pavic prosv. 2, 109. Ti ispovidi najposli, o mo-
narko od Spane. D. Rapic 138 S rados6u gledau
svoga najvecjog monarku i samovladaoca. M. A.
Rc}kovi6' sat. 119.
MONARKIJA, /. isto sto monarhija. Da su
uprav}ale cilimi krajestvi i monarkijama. M. A.
Re}kovi6 sabr. 19. — U Mikalinu je rjecniku
drugo znacene, t. j. vlada monarhijska (gospo-
stvo svrh svijeh, monarchia).
MONASTIR, monastira, m. isto sto manastir
i istoga postana. U rjecniku Voltigijinu (mona-
storo, Kloster), u Stulicevu (coenobium s na-
znakom, da je iz ruskoga rjecn.) i u Danicicevu
(monastirb, raonasterium sa cetiri potvrde, od
kojih su tri iz xiii vijeka, a jedna iz pocetka
xiv). Samb ze sbzda monastyre. Sava pam. saf. 2.
Vyse velikago monastyra vt gore sT>zda sth.pb
(iz XIII vijeka). Mon. serb. 49 Zelim, da svitiS
rabam Bozjim, ke su s tobom u monastiru.
Nauk brn. 19^. Priminu poglavnik onoga mona-
stira. F. Vrancic ziv. 74. Za ruku povedo ju u
monastir. 89. Da budu pedipsani od poglavnika
od monastira. M. Bijankovic 129. Zgradi ....
monastiro muzi, zona. J. Kavanin 261^. Ne imadu
ulazit u monastir koludrica. P. Filipovic 18.
Ne pla6u duzne dohodke i uvjete crkvami, mo-
nastirima. I. Nenadic nauk 138. Jer misli o
piru . . . . ne o monastiru, da ce duvna biti. A.
Kanizlic roz. 26. Zato je u monastiru .... tilo
svoje vazda placuci morila. G. Postalid 66. U
sutiskomu monastiru. Grgur iz Varesa 11. Kod
bijele crkve monastira. Nar. pjes. vuk 8, 317. —
V dubrovackom je govoru ijer. Iz monastijera
sfetoga Pavla odvede ju. B. Kasic per. 120.
Koje bjehu u monastijeru. 124. Pored s crkvom
gradi mu veliki monastijer. V. M. Gucotic 115.
Koga si ti u monastijeru .... sluzio. 221. Prije
nego do Prilipa dodem i ne podem crkvi mo-
nast'jeru. Hrv. nar. pjfcs. 2, 367 (pjesma je od
Dubrovnika). Lik monastijer ima i Stulic u
svoiiie rjecn. s. v. mostir.
MONASTIRSKI, adj. isto sto manastirski. U
rjecniku Stulicevu (coenobii, ad coenobium spec-
tans s naznakom, da je iz ruskoga rjecn.) i u
Danicicevu (monastirbskyj, monasterii sa dvije
potvrde iz xiv vijeka). Sk vinogrady .... blizb
selbb monastyrbskyihb. Mon. serb. 74. A po
ST.mrbti nasoj vse da jo Bozije i raonastirbsko.
(iz XV vijeka). J^. Stojanovic hris. 52. Nadhodjase
u monastirsknmu zakonu svi ostali. F. Vrancic
74. Odtud jo pofiotak monastirskih redovnikah.
J. S. Rolkovie 35. — Adv. Hodjase . . . . k onim
koji raonastirski zivjahu. F. Vranfiic 98.
MON A SE VIC, m. prezime nejasna postana.
Sem. mitr. (1900) 274. Istome covjcku bijczi se
prezime Monas u §em. mitr. (1878) 95.
MONA8TERIJ, m. isto sto manastir prema
lat. monaster! um. Samo u primjeru: Iz mona-
storija reda sv. o. Franceska. P. Knezovic osm.
377. Inaie se u toj knizi pise manastir.
MONCE
927
1. MORA
MONCE, n. mjestance u Dalmaciji u kotaru
zadarskom. Zove se i Muncijel. A. Masek 147.
— Jamacno tal. izvora.
MONDIN, m. kao da znaci nekakav zenski
plast Hi kabanicu. Samo u jednoga pisca. Ve-
ceru ti potez', Marusa, mondin (stamp. ,mondjin')
prim'. N. Najeskovic 1, 242. Sjemo mi daj mon-
din (,mondjin'). 268. O^r' (sic!) se mondinom
(,mondjinom'), pocu ja odzgara. 284. — Rijee je
tamna i jamacno tuda.
MONETA, /. novae. Iz lat. Hi tal. rijeci
istoga znacena moneta. Jerolim Vrbanic nam
je....bil dal v zlatu i v o3tali moneti gotovih
pinez rajnckih pet sto i osamdesefc (iz xvi vi-
jekaj. Mon. croat. 288.
MONICIJON, m. iz tal. munizione, koja rijec
znaci zaira i tvrdava. Prvo od ta dva znacena
je u primjeru: Je li prodal monicion is kastela,
6a je prah, pukse, picu i ostalo (iz xvi vijeka)'
Mon. Croat. 227. — Drugo je znacene u pri
mjeru: Ne znamo, zgodi li so z Bozjom vojom
da kamenje u nih lumbarde postavjeno da se
ali nad raonicijuni ali u mir vracase. Ivan
trog. 6.
MONIVRANA, /. seoce u Dalmaciji u kotaru
sinskom. A. Masek 107. — Tamno.
MONKO, m. mu^ko ime u jiiznoj Srbiji tamna
postana. M. D. Milidevic kra}. srb. 316.
MONOHOK, m. ime neknkvoj nivi ti ispravi
XIV vijeka. U istoj ispravi zove se druga neka
niva Monahorav. \t. Stojanovi6 hris. 37. — Jedno
je i drugo ime za cijelo grckoga izvora (mozda
od uovo/woiov kojoj rijeci nema potcrde, ali bi
mogla biti i znaciti: jedna Hi snma zemla).
MONSTRO, n. nakaza. Izbavi me od . . . .
svijeh inijeh monstara ponorskijeh. V. Andri-
jasevic put 71. Norn. sing, je postavjen prcma
rijedima istoga postana mojstro, monstro (vidi
tamo).
MONTANA, /. gora. Iz tal. rijeci istoga zna-
cena montagna. Govori se u Dubrovniku (s na-
znacenijem akc). P. Budmani rad jug. ak.
65, 166.
MONTOVIJERNA, /. brezujak nad Griizem
kod Dubrovnika. Iz lat. Mons Bertus. L. Zore
dubr. tud. 14. K. Jirecek rom. 1, 60.
MONARI, m. pi. selo u Bosni u okruzju sara-
jevskom. Popis zit. bos. i here. 641. — I nekakva
dolina u blizini zove se tako. Zborn. za nar.
ziv. 8, 80.
MONEN, m. bijka. Rhamnus Alaternus. D.
Lambl (1852) 55. — Tamno.
MONSTRO, n. vidi mojstro, monstro.
MOPSKI, adj. posses, od moba. Samo u pri-
mjeru: Na mobama se obicno pevaju deseto-
slozne pomane zenske pesme, zato ih onuda i
zovu ,mopske pesme', a pevaju se na ,mop3ki glas'.
B. Musicki nar. pes. predgov.
1. MOR, mora, m. smrt, umirane, kuga. Na-
lazi se s isttjem znacenem i u drugim slav. jezi-
cima, na pr. rus. Mopi., slov. i ces. mor, pol.
mor. Od korijena mer, koji je u glag. mrijeti.
TJ rjecniku Stulicevu (mor, kuga s naznakom,
da je iz ruskoga rjecn.) i u Vukovu (das Sterben,
obitus s primjerom iz nar. posl. vnk 74: De je tor,
tu je mor). Zac ta pomor be v grfikoj vojsko?....
Dokle je ne vrnes, dotle ne prestane ta mor (iz
glag. rukopisa g. 1468). Arkiv 9, ISO. Bisi tagda
va Italiji i maloman po vsem svitu glad i mor. S.
Kozicic 22b. Tolik bisi mor, da vsaki doseti
clovik jedva o?ta. 27b. Zato grad nas sa svim
pukom oslobodi tvojom rukom . . . . i od mora,
maca i glada. P. Hektorovi6 (?) 113. Buduci u
neki mesti kuzni mor, sam nisam smeo puto-
vati. D. Obradovic bas. 330. Mor morio, Stambol
pomorio. Hrv. nar. pjes. 5, 149. — Ispor. jos u
Sulekovu rjocn. zn. naz. mor, Mortalitat, Sterb-
lichkeit, mortalita.
2. MOR, m. Maurin, Crnac. Iz tal. rijeci
istoga znacena Moro (a ovo iz lat. Maurus, kako
su stari Rhnlani zvali covjeka iz Mauritanije,
zemje u sjevernoj Africi, gdje su ^udi bili crni).
aj u navedenom znacenu. Oni zivu pltenim
zakonom i necistim, kako su Zidove, Turki,
Mori. Korizm. 40b. Da me Turci ali Mori ne
povezu. M. Vetranic 1, 23. Oci tve otvori, pa-
meti bud' stare, trgujes jak s Mori, da te ne
privare. N. Dimitrovic 22. Zagovori s6....pojti
svetu zemju od Morov osloboditi. F. Glavinic
cvit 292a. Imavsi bit boj krstjani s Mori. I.
Drzic 212. Obrati pukove od Mora. B. Kasid
fran. 67. Varos su mi sad poseli, crnih Morov
na n naveli. I. Zanotti skaz. 8. Manu Vuce, sto
mu'snaga dava, te obori crna Arap Mora. Nar.
pjes. vuk 6, 103. — Katkad je nom. sing. Moro :
Donese je crni Arap Moro. Nar. pjes. bog. 199.
Nasa je (t. j. krunu) je crni Moro. Nar. pjes.
i.str. 2, 151.
b) mor u Lici znaci: crna boja. V. Arse-
nijevic. Isto ce znacene biti i u primjeru: Oblak
se navufie do po neba crn ka mor (u Bukovici
u Dalm.) Zborn. za nar. ziv. 7, 274. Imenica je
mor « torn znacenu nacinena prema tal. pri-
djevu moro, koji je istoga postana kao i ime-
nica Moro (vidi pod a), a znaci : crn, mrk.
3. MOR, adj. tamnomodar. Iz tur. pridjeva
istoga znacena mor, a za ovaj se turski pridjev
misli da je uzet iz tal. moro (crn, mrk). Iz-
medu rjecnika samo u Vukovu (mor, adj. indecl.
dunkelblau, fuscocaeruleus, cf. plav s primjerima
iz nar. pjes. vuk 1, 315 i 523 : Koji nosi mor
dolamu, — Mor dolamu na grbava leda). 6etvrti
(t. j. epitrahip od mor svile z granami. Glasnik
56, 205. Dacemo ti mor dolamu. Nar. pjes. vuk
1, 185. I dat cu rau toke i je6ermo, uz jecermu
mor coho caksire. Nar. pjes. juk. 390. Na no-
gama .... mor cohe fiaksire. Nar. pjes. horm.
1, 509.
1. MORA, /. ephialtes, incubus. Danas mora
znaci onaj neugodni pritisak, sto ga mnogi na
sebi osjecaju, kad spavaju, a uzrok mu je u rnz-
licnim tjelesnim pogrjeskama. Jos i danas narod
gdjesto misli, da je mora nekakvo zlo zensko
bice kao vjestica; nekad je — po svjedocanstvu
starijeh rjecnika — mora znacila kojekakve zle
duhove Hi zla bica. Akc. se mijena u vok. moro,
a kako rijee u plur. nije obicna, ne moze se reci,
kakav bi joj bio akc. u nom. i akuz. plur. Rijec
se istoga znacena i postana nalazi i u drugim
nekim slav. jezicima: slov. i po\. mora, ces. miira.
Korijen ce biti mer, isti, koji i glag. moriti (jer
mora kao da mori covjeka). U rjecniku Belinu
(spiriti, cioe anime dannate, che apparendo spa-
ventano, larvae s primjerom iz Palmoticeve krist.,
koji se i ovdje malo daje navodi), u Bjelostjen-
cevu (mora, nocnica, ali ove druge rijeci nema
u rjecniku na svome mjestu; kod rijeci nocni
beteg stoji mura, incubus), u Jambresicevu (u
lat. dijelu kod ephialtes stoji: bol nocna vu
snu cloveka kakti kakvo bremo pritiskajuca,
vulgo mura, mracnak), u Voltigijinu (strega,
spettro, Hexe, Zauberin), u Stulicevu (genus
spirituum, qui quasi ludentes in aere finguntur
2. MOKA
928
MORACICE
s primjerovi iz Palinoticeve krist., koji se i ovdje
da]e navodi) i u Vukovu (der Alp, ephialtes,
incubus). Koji vjeruju vrazam, farem, vijestem,
moram, vjesticam, vilam, vukodlakom. Zborn.
(1520) 163a. Da se puk privari lazom nasijeh
tastijeh cari, mora, uroka, vukodlaka. G. Pal-
moti6 1, 48. Posred kopna, posred mora sve §to
je vrazijeh grdobstina, pustolovic, uzma, mora,
vukodlaka, upirina. 3, 8. Pritisnuo me je kako
mora. Poslov. danic. Zapis . . . . ot vestice i ot
groznice i ot nocnice i ot more (iz rukopisa
prve polovine xix vijeka). Starine 10, 283. Pri-
tiska me sve nesrecna mora, kako zaspim, ne
da mi krknuti. P. Petrovic gor. vijen. 47, Kad
cu)u, da sto nocu lupa po kuci, pa misle, da je
vjestica ili mora. Vuk nar. posl. 98. Gdjekoji
pripovijedaju, da je mora vjestica, koja se po-
kajala i zarekla, da no ce vise |udi jesti, nego
ih samo nocu u spavanu pritiskuje i dihane im
zaustavja. Gdjekoji opet misle, da je djevojka,
koja ce postati vjestica, dok se uda. U Crnoj
Gori oni, koje mora pritiskuje i davi, kad lijezu
spavati, me(!;u pruzen pojas povrh pokrivaca. . ..
Pripovijeda se da je nekakvoga Sovjeka tako
morila mora, da ved najposlije nije mogao za-
spati. Vuk rjecn. s. v. mora. Govori se u Istri
s akc. mora ili mora (ephialtes, incubus). D.
Nemanic (1884) 20. 28. i na otoku Cresu {s akc.
mora). Zborn. za nar. ziv. 3, 271. — Govori se
zenama za iJorugu: Ne <^es mucat. stara mora
(govori muz zenij Jafiko 266. Tome je potvrda i u
Zborn. za nar. ziv. 6, 290 (za Tursku Hrvatsku).
2. MOEA, /. nekakav lepir. Samo u Sulekovu
rjecn. zn naz. plur. more, za hit. Noctuadae,
rie7n. Eulen, Eulenfaltor. — Kad hi ovo bilo
sigurno, moglo bi se reel, da je 2 mora ista
rijec, koja je i 1 mora, t. j. da se mora u ne-
kijem krajcvima pomis^a u liku nocnoga lepira.
3. MOEA, /. zensko ime u Srbiji u okrugii
knazevackom. Glasnik 49, 100. — Moglo bi biti
od mila mjesto Moravka, koja se rijec onamo
nalazi kao zensko ime.
4. MORA, m. prezime. Imenik (1906) 445. —
Tamno; da nije upravo nadimak, t. j. 1 mora?
5. MORA, / crna ovca. U Istri s akc. m6ra.
D. Nemanic (1884) 25. — Jamacno u szezi s tal.
pridjevom moro (cm, mrk).
1. MORAC, morca, m. poviorac, brodar. Samo
u Stulicevu rjecniku (navita, nauta). — Nepo-
uzdano.
2. MORAC, m6rca, ni. ptica, koja se zove i
budac, curak, tukac. U rje&niku Vukovu s na-
znnkom, da se govori u Dubrovniku ; ali M.
Milas, rad jug. ak. 136, 236 veli, da nije diibro-
I'acka rijed, nego hercegovacka. — Bice npravo :
ptica od mora.
3. MORAC, Morca, m. islo sto 2 Mor pod a.
Sumo u primjeru: Volila bim krunu zgubit leh
crtioga Morca Jubit. Nar. pjes. istr. 2, 80.
4. MORAC, morca, m. hi]ka. Pimpinella ani-
.sunj. Samo u Bjelostjenievii rjecniku (morac,
slatki janus, — a kod alatki jarus stoji: anisum).
Bice tt .'>rrzi s rijecju, koja sad dolazi.
1. MORAC, morafia, m. ime bilkama. Bice iz
tal. aruoraco (a ovo je iz lat. amoracum, a ovo
opet iz gri. uiuinaxov), koje znaci bifku pod a,
pa je ime prenescno i na bi{ku pod b; ncjasno
.1'-^ -6, mjesto kojega bi so (prema tat. rijedi)
ocekivalo -k.
u) hifka, koja se zove i mazurana. Govori
se u Dubrovniku s akc. m6ra6. P. Budmani rad
jug. ak. 65, 161. L. Zore dubr. tud. 14. — Po
svoj prilici idu ovamo primjeri: No ojdu mi
nigdir struka ni moraca ni bitvice. M. Vetrani6
1, 19. Kupi kupusca, a kupi larda . . . . kup' mo-
raca, kup' luka. M. Drzi6 133. U jednu bacvicu
slazo suhe smokve, a vrh svakog reda sip|e
po saku moraca i lovorova lisca. S. l^ubisa
pric. 144.
b) bijka, koja se zove i komorac, komorac,
koromac (vidi tamo, a vidi i konmorafi). U rjec-
niku Mika(inu (foeniculum, marathum, mara-
tbrum^ u Belinu (finocchio), u Stulicevu (mora6,
morada, trava, foeniculum, marathron s nazna-
kom, da je iz Belina rjedn.) i u Vukovu (m6rac,
mordca, Fenchel, feniculum). Druge su potvrde:
Morac ili mirodija, Anethum foeniculum, Fenchol.
D. Popovid pozn. robe 290. Foeniculum vulgare.
J. Pancid bot. 333. Feniculum officinale. B.
Sulek im. S Petrovid 166. Morac . . . . u Pastro-
vidima i u Crnoj Gori raste i kuha se s mesom
i sa slaninom. Vuk rjecn. s. v. morac. — Vidi i
matar, motar, motrika.
2. MORAC, Morafia, m. hrdo u Crnoj Gori.
Etnogr. zborn. 8, 96.
3. MORAC, m. Samo s prijedlogom pod: pod
morac, t. j. na silu. Govori se ii Lici. Ako ne's
dobre voje, a ti's pod morac. J. Bogdanovic. —
Ispor. moras.
1. MORACA, /. geogr. ime.
a) voda u Crnoj Gori, utjece u skadarsko
jezero. U rjecniku Vukovu i u Danicicevu, — u
ovome drugom s potvrdom iz svrsetka xiv vi-
jeka: Da posilato svoje trbgovce u Srbbja na
Morafiu i na Limb. Spom. sr. 1, 19. — Ovo je
ivie kao i ime Morava po svoj prilici izvedeno
od rijt'ci more, t. j. velika voda (kao kakvo —
dakako malo — more).
h) zewja oka te vode. U rjecniku Vukovu
(Moraca gorna i doiia, Umgegond von Moraca
s primjeroni iz nar. pjes. vuk 4, 369: Te je saje
u Moracu gornu). ^ajad^ovamo ide primjer iz
zapisa xv vijeka: Vb hramu .... Bogorodice u
Moraci. \t. Stojanovic hris. 211. Ispor jos: Ni-
kodime pope Dragovidu ! Pokupi mi obije Mo-
race. Nar. pjes. vuk 4, 418.
c) ime manastiru u Donoj Moraci. Dockau
dodo kaluder Dordije iz Morace carskog mana-
stira. Pjov. crn. 76b. Jma i u Vukovu rjecn.
d) selo u Dalmaciji u kotaru kotorskom.
A. Masek 34 (gdje upravo pise: Moraca niva).
2. M0Ra6a, /. isto sto morac pod b. Samo u
primjeru: Morade zelene i kiminb rastrenb . . . .
daj piti. Starine 10, 114.
MORACaC, moradca, 7n. dem. od morac. Samo
u Stulicevu rjecniku (moracac, mali morac, par-
vum feniculum).
MORACANIN, m. dovjek iz Morace. Izmedu
rjecnika samo u Vukovu (M6ra6anin, pi. M6raca.ni,
Einer von Moraca). Pisa§e sije ruka Makarija
udenika kirb Savatija Moracanina (iz xvii vijeka).
Stariuo 10, 2()D. Moracani, crn vam obraz bio!
Ogl. sr. 208. Pije vino Sundid kaludere, s nimo
pije tridest Moradana. Nar. pjes. vuk 4. 321
MORACEV, adj. posses, od morac. Morace vb
korenb rastlbci. Starire 10, 102 Moracevo listije
rastlbci. 109. Uzmi .... moraceva semena. Z.
Orfelin 446.
MORACICE, f. pi scoce u Crnoj Gori. Etnogr.
zborn. 12, 456. 469.
POPRAVCl I DODACI.
Sir. 8a kod leno treba reci, da je ta rijec u
novije vrijeme uzeta is ceskoga jez.
Str. 30a Jcod rijeci li u prist upu u primjeru
is F. Lastrica od' 330 mjesto Jubilimo mora biti
jubilmo (t. j. jubi-l'-mo).
Str. 91b icod 3 Lila neka se rece, da to zensko
imc bi(ezi (bez akc.) za juznu Srbiju M. D. Mi-
licevi6 kra}. srb. 316.
Str. 96a mcdu lindovan i lindovati neka se
umetne rijec lindovaniti « drugitn i trecim primje-
rom, koji se nalaze pod lindovati.
Str. 105b neka se rijec lisibaba brise i sto je
uz nu receno : mjesto toga n>ka se na str. 13ia
medu lizgar i lizica umetne: lizibaba, t.j. ribica
(a ne bi(k<i !) Somileptes taenia. 8. Brusiua rad
ju4?. ak. 171, 218; govori se u Sinu (u Dalm.J.
Vuk je krivo sabi(ezio -s- mjesto -z-. Postane
nejasno.
Str. 138a medu Lojola i lojtra treba umetnuti:
lojstro, n. so, sto se nalazi na staklima od pro-
zord, kad je velika morska oluja s juznijem
vjetrom. U Dubrovniku u nase vrijeme. P. Bud-
mani. Jamacno postaje od tal. ostro (s clankom
V ostro), juzni vjetar.
Str. 147b lead Lompinovic treba dodati, da je
iz tal. Lampini, de Lampino; tnko isto kod
Lomprid, da je iz tal. Lompri; hid Lompridic:
tal. Lampredii. K. Jirecek rom. 3, 35.
Str. 245a ]cod imena ^lepoje neka se doda, da
je i danas obicno u juznoj Srbiji. M. D. Mili-
cevic kra|. srb. 316.
Str. 252a kod 2 l^es neka se rece, da je to
upravo arnautsko ime od grc. "AXt'4tg. K. Jire-
cek rom. 1, 42.
Str. 262a iza jevane ima se umetnuti: }evara,
/. ivto sto levarnica. Samo u primjeru: Od
zdraka do mraka rabotao je u Jevari. M. Pavli-
novic rad. 73.
Str. 262a kod Leiovani6i neka se doda: Vidi
Letovaniii.
Str. 265a izmedu |ostura i Jotika neka se
umetne: Lota, ii)ie (ne razabira se, je li musko
Hi zensko) u juznoj Srbiji. M. f). Mili6evic
kraj. srb. 316.
Str. 267a rijeci 1 ^.ube i 2 ^ube imaju otud
doci na str. 278a iza 2 ^lubdra^.
Str. 2i>9b hid 3 ]^uban neka se rece, da je to
ime i danns obicno u juznoj Srbiji. M. D. Mi-
licevic kraj srb. 316.
Str. 283b mjesto Jubeziiivstvo treba da bude
Jubeznivstvo, kako se nalazi na oba navedena
mjesta u M. Radnica.
Str. 346 — 348 kod rijeci mac ispalo je grijei-
kom sve ono, sto bi imalo doci pod 2, a odgo-
varalo bi primjerima, koji se navode kod 2 mec
pod b i c.
Str. 355b kod 1 Mada neka se rece, da to ime
bijezi {bez akc.) za juznu Srbiju M. B. Milicevic
kra}. srb. 316.
Str. 358b iza madiluk neka se doda : Madin, m.
musko ime tamna postana u juznoj Srbiji. M.
D. Mili6evic kraj. srb. 316.
Str. 362a magareci popravi u magaredi.
Str. 362b kod rijeci magarica mjesto rijeci
vrebacke -staze u predzadnoj vrsti treba da stoji :
Podnozje vrebacke staze zove narod Magaricama
(Vrebac je selo u Licij.
Str. 362b iza magarina treba umetnuti : ma-
garis, vidi mogoris.
Str. 367b izmedu rijeci magnetan i magnit
neka se umetne: Magnic, m. prezime. Dec. hris.
61 (Mhr'HHKt).
Str. 37ia zadne rijeci kod Maguka: ,Postaje
od Magar' promijeni u : Vidi Manguka.
Str. 371a kod 1 mah rijeci: u Bjelostjencevu
.... mehen neka se brisu.
Str. 377a kod mabmuza treba dodati, da se
nalazi u rjecniku Belinu (sprone).
Str. 397a iza 2 Maka neka se doda: 3 Maka,
ime (/JO svoj prilici zensko) u juznoj Srbiji. M.
D. Milicevic kraJ. srb. 316.
Str. 404a iza Maksi6 neka se doda: Maksi-
jana, /. zensko ime u juznoj Srbiji. M. D. Mili-
cevic kraJ. srb. 316.
Str. 408b pod c, b parvum popravi u parum.
Str. 4 Ida iza 2 Malen neka se doda: 3 Malen,
m. musko ime u juznoj Srbiji. M. D. Mili6evi6
kra| srb. 316.
Str. 414b kod rijeci malenkovic ima se jos
reci, da je Malenkovic (s takvijem akc.) prezime
u nase vrijeme. T. Boca 24.
Str. 417a iza 3 Malin neka se doda : 4 Malin,
m. musko ime u juznoj Srbiji. M. ©. Milicevic
kraJ. srb. 316.
Str. 422b iza rijeci malosnazau ima se umet-
nuti: malosrce, n. isto sto malosrdnost. Samo u
Belinu rjecniku (pusiilanimita). Nepouzdano.
Str. 437a kod 3 Manasija i kod Manasije
treba dodati, da ta imena u juznoj Srbiji nijosu
59
gao
samo Jcaluderska, nego i svjetovna: M. D. Mili-
6evic kraj. srb. 316.
Str. 438^ 12a Manculov neka se doda: Manfia,
ime (valnda 7nusko od mila mjesto Manasija,
Manasije) u juznoj Srbiji. M. D. Milicevi6 kraj.
srb. 316.
Str. 477b iza marine neka se doda: Marisav,
musko ime u juznoj Srbiji. M. D. Milicevi6
kra). srb. 316.
Str. 484<i kod rijeci Markov pod a u zadnem
primjeru korake popravi u konake.
Str. 487a na kraju kod mars dodaj : vidi mrs.
— Rijec marsad neka se brise, isto tako i kod
marse na str. 487i> neka se brisu rijeci: Nema
.... (do kraja).
Str. 489a Jcod Martincev mjesto Starine 101
treba da bude: Starine 11, 101.
Str. 491a Jcod martolos pod a neka se doda,
da i u DaJmatinovu ap. 105 rijec martolosom
(dat. plur.) stoji kao tumacene rijeci sodo-
mitcem (dat. plur.).
Str. 496^ izmedu maskerata i masklin neka se
vmetnu rijeci maskica i maski6, koje se obje
nalaze u Stulicevu rjecniku (.mazkicca', ,maz-
kich') sa znaccnem : mazgic, mazgica.
Str. 496^ iza rijeci Maskovo ima se umetnuti:
masla, /. rupa, koja se u zemji iskopa, kad se
djeca, igraju ,cvrge\ U Otoku (u Slav.). Zborn.
za nar. ziv. 7, 60. Postane tamno.
Str. 496'> izmedu rijeci maslacik i masla^kov
neka se umetne glag. masla6iti, maslacim (toko
je zabi}ezen akc.) impf. tuci, udarati. Govori sc
u Korenici u Flrv. B. Lastavica nast. vjesn. 14,
7H4. Jamacno je u svezi s imenicom maslo,
a poradi znacena ispor. jeskova mast pod
1 mast a, c.
Str. 500^ izmedu maslogona i maslono§a neka
se umetne: Maslokapa, m. prezime (upravo nadi-
mak) ti Crnoj Gori. Etnogr. zborn. 4, 495.
Str. ."j04a kod rijeci 1 mastan pod b neka se
reie, da taj pridjev moze znaciti i gladak; vidi
kod mazan a, b.
Str. .504b iza Mastanovic neka se umetne:
Mastan, m. ime u tal, zapisu xiv vijekn : ,Mastanj
Bubanioh'. K. Jirecek spom. 32. Fostane tamno.
Str. .507* kod meiStomoTma, neka se doda : vidi
Stomorina, Stomorija (t. j. santa Maria). K.
Jirefcpk rom. 1, 58.
Str. 507* izmedu mastrinka i mastura neka se
umetne: Mastrojevic, m. prezime u tal. zapisu xv
vijeka. K. Jirefcek spom. 68.
Sir. 509b izmedu magfiica i maSfiina neka se
umetne: mae6i6, »n. m rjedniku Mika(inu (mala
raazga, hinnulus) i u Stulicevu (mali mazag,
parvus mulus). U oba je rjednika zapisano :
mazf id, ali se jamaino ima citati -§c-.
Str. 510b kod masimice neka se doda, da se
u istom znncenu gavori u Korenici u Hrv. s akc.
maSimice. B. Lastavica nast. vjesn. 14, 764.
Str. 51Ha kod maSkirata neka se doda: poradi
akc. ispor. maskerata.
Str. 515* kod maStela /. neka se rece, da .sc
la imenica u znaienu : mnla kaca (s akc. ma§tela)
govori u Dubrovniku. P. Budmani rad iui;. ak.
65, 166. -'
Sir. .")17a kud Matas neka se rede, da je ta
rijed potvrdena kao ime (ne prezime) u K. Jire-
fceka spom. 72 (u ispravi xv vijeka).
Str. 519a kod rijeci matematik neka se doda
primjer: Govore matematici aliti mirioci od ne-
besa. S. Margitid fala 32.
Str. 524a kod Matesic trebalo je reci, da bi to
prezime moglo biti izvedeno i od itnena Matesa.
Str. 524b pod b treba dodati i primjer: Mo-
gncje mati Bozje. M. Zoricic zrc. 51.
Str. 530a u dnu neka se doda prezime Mati-
jevkovic, sto ga ima A. Kacic korab 455 (u po-
pisu ,knezova i vlastele naroda slovinskoga')
izvedeno od imena Matijevko, kojemu nema
potvrde.
Str. 535a sto se kod rijeci Matunci veli 0 pre-
zimenu Jablanci, neka se brise, jer bi to moglo
biti magarsko Hi pomagareno prezime.
Str. 539b hod mazag treba reci, da se za nom.
sing, oblik mazak nalazi i u M. Vetranica
2, 180.
Str. 54 la kod 3 Mazarac neka se kaze, da je
to ime arnautskoga izvora. K. Jirecek rom. 3,
40 (41).
Str. 543b kod mazgar neka se rece, da se u
navedenom znacenu i danas govori s akc. mazgar
mazgara, kao sto se govori i mazgarica za zenu,
koja goni mazgu. L. Zore pajetk. 170, 211.
Str. .545^ iza 2 mazul neka se umetne: 3 ma-
zul, TO. kmet, nevo^nik, veliki siromah. Pored
mazul ima i mazol. Potvrde donosi R. Lopasic
M svojoj radhi Zumberak, crte mjestopisne i
povjestne (Zagreb 1881) str. 31 ; zatijem ima po-
tvrda u ,spomenicima hrv. krajine' od istoga
pisca 1, 79 i 213 (u nemackim ispravama xvi
vijeka). Na ovo je svratio paznu obradivaca
rjecnika u lubaznom pismu g. pomorski kapetan
D. Preradovid. — Postane tamno.
Str. 547a izmedu Mcar i Mciu neka se umetne
prezime Mcarevic (MbnapeBHKh), Dec. hris. 22.
Str. 547b kod meako treba dodati: Vidi miok.
Str. 552b za rijec medava pod c treba dodati
primjer: U jednomu varosu digla se bijase me-
dava tako strasna, da kisa, koja je tri sata pa-
dala, sva okolo po|a potopi i pokri. A. Kanizli6
utod. 49.
Str. 556a kod 1 modar pod a neka se rece, da
se nalazi i u Bjelosfjencevu rjecniku (medar,
meliturgus, mellarius, mellificium exercens).
Str. 561b kod 3 mednik triba dodati, da se
govori u Hercegovini: Etno:^r. zborn. 5, 698.
Str. 562a kod mediiak pod a treba mednaci
popraviti u mednaci.
Str. 575a izmedu h) i i) ima se umetnuti: mezu
(vidi tamo).
Str. 576a pod b, aa, neka se doda, da se u
Voltigijinu rjecniku nalazi metemtoga (t. j. med
tern toga, — frattanto, intanto, unterdessen).
Str. 578a pod h imaju se dodati j()§ primieri:
Bog hoti ukazati razlucene medu nima i medu
svomu puku. E. Pavid ogl. 1 14 Va}a znati, da
je veliko razludene medu Bogu i doviku. 124.
Ako jest znao razaznat meju dopuSdenomu i ne-
dopusdenomu. Blago turl. 2, 147. — S gen. stoji
medu u primjeru: Gdi su mista studenija i medu
brdina. J. S. Rejkovid 381.
Str. 582b pod f dodaj primjere: Pokloni mu
zivot na megdanu. Nar. pjes vuk 6, 539. Po-
kloni mi Xivot na mejdanu 8, 12. Pokloni im
zivot na mejdanu. Nar. pjes. petr. 2, 131.
Str. 590b kod Mekina treba da bude: Dec.
hris. 43. 58.
931
nam rr *''^,'^'^ ""'^^ '' ^^'^^^ ^« «^ kao
sif«ro; sr;;sA;oj dria^j; Ot Balsine nive pravo
m.J^rf ^^^' ' °* Crbveno-a Mela nads
Mlatista (u ispravi xiv ^>0>^-«).. Glasnik 24, 245.
5<r. 598a « dnu neka se doda: Melska Stiiena,
/. neico mjesto u staroj srpskoj drzavi zabilezeno
itn-^^f"""? ^l^.^^^-t^- u Mjalbsku Stjanu ^^ toj
\spiam sluzi -ja- ^a glasove -e- t -e-). L Sto-
janovic hris. 9. V ^'''^
5«r. 600a Z:o(? memorijal ^reftrt reci, da se na-
lazi I u Bjelostjencevu rjecniku: memorial na-
pomenek, memoriale, libellus memorialis s na-
znakom, da je ,dalmatinska' rijec.
Str. 600b kod men CUD treba dodati: Vidi
mincun.
Str. 602a iza menikar neka se doda: Menko
musko ime tamna postana u juznoj Srhtji M
D Milicevic kra}. srb. 316.
Str. 606b. Prva dva primjera kod merlici we
idu onamo, jer merlici znaci tu ono, sto i merli
pod a. Mjesto ona dva primjera treba da bude
ovaj: Nadperene jo§ mGrli(^o (,mrlice') u razlicih
nadi|ane stijenah .... vij. J. Kavanin 484b
Str. 676b iza Milka neka se doda: Milkan
Trb 3ir' "* ^''''''^ ^''^^'- ^^- ^' ^^^^^^^^ kraj.'
,■«,?''■ ^-^^ *'''^- ^ ™'l«jica irefia re«; rfa se to
ime pndijeva i mlademii muskinu. D. Prera-
dovic 110.
Str. 681a A;o£i milorance #re6a reel, da se to
tme pridijeva i mlademu muskinu. D. Prerado-
vic 110 (bi(ezi akc. mil6rance); a kod milo-
ranka treba dodati, da D. Preradovic 110 bilezi
zenskZe ' ^''''' '^'^ '' upotreb}ava za
Str. 607b ]cod rijeci merov mjesto- ,u Viro-
vitici' treba da bade: Jkavci'. Jus treba dodati-
Vidi mijerov.
Str. 608a kod mertucjiv neka se doda prim jer -
Ki b rad dugo biti zivo, neka 2ivo mertuclivo
P. Vitezovic priricii. 98.
Str. 608b kod mesar pod a mjesto: xv
treba da bude: xvi vijeka.
Str. 61 la kod meso u pristupu mjesto xxvii
treba da bude xxxvii.
Str. 612b izmedu mesojeda m. i mesojede /
pi. tmaseumetnuti: mesojeda, f. jedene mesa
Samo u primjeru: Kojima je povoljno sliditi
ustegnuce ne samo od mesojide, vede i od ostali
zabluderia. E. Pavic prosv. 1, 117.
Str. 634b pod bb (metnuti se u sto) neka se
doda primjer: Metnuo sam se u sumnu G
Zelic 311.
Str. 634b kod Metodije neka se rece, da se
to ime Ui juznoj Srbiji govori Metodije. M D
Milicevic kra}. srb. 316.
Str. 639b icod mezulanka neka se doda: Vidi
mozolanka.
Str. 643a neka se iza micaniee doda- Mice
(gen. Mica? ili Miceta?) musko ime u juznoj
Srbiji. M. D. Milicevid kra}. srb. 316. — Na
istoj str. iza micko neka se doda: Micko, 7nusko
tme u juznoj Srbiji. M. D. Mil. kr. srb. 316.
Str. 652a kod Mijac neka se doda, da tome
prezimenu tma potvrda i u J. Vladmirovica 4.
Str. fi57b kod mijerov treba da gen. sinq. ima
akc. mij^rova.
Str. 66la iza Mikaelo neka se doda: Mikailo
musko tme u juznoj Srbiji. M. D. Milidevi6
' kraj. srb. 316. I
Str. 665a iza 2 Milac neka se doda : Milacko
ynusko tme u juznoj Srbiji. M. D. Milicevid kral
srb. 316. — iVa tstoj str. iza mila6 neka se doda,
daje M.Ia6 (gen. va}ada Milada) musko ime u
juznoj Srbiji. M. D. Milicevid kra). srb. 316.
Str. 665a iza Miladi6 neka se umetne- mila-
dikina, /. tme, sto ga mlada pridijeva mlademu
ienskinu u kuci. D. Preradovid 111. Ispor
1 milojica.
Str. 69GB. pod h u primjeru iz I. Bandulavica
mjesto razhka mora biti razlita.
iJK' ^/5'> z>a Minci6 neka se doda: Minca,
tme (mjada musko od mila mjesto Mina) u juz-
noj Srbtjt. M. B. Milicevic kra}. srb. 316.
^'fr. 721b kod mini pod a treba reci, da se
tajpridjev (sa znaccnem: malij govori i na ostrvu
f»bu,na pr. mini prst. M. Kusar rad iuff. ak.
llo, o2.
Str. 726a pod cc rijec Zivot popravi u ^ivit.
^ Str. 728a kod Miona neka se rece, da je to
^»fo ime obicno i danas u juznoj Srbiji. M
B. Mihcevid kra}. srb. 316.
Str 754a kod misak treba reci, da u Mikalinu
rjecniku tma t lik mosak.
Str. 7 o7b pod f, a mjesto Men. serb. 107
treOa da bude: Mon. croat. 107.
Str. 758b „ zadne?n primjeru pod b treba da
stojt: M. Dobretic 128.
Str. 759a « prvom primjeru pod a prvu rijec
popravi u: Strah.
<S'^r. 761b kod MisUnei dodqj : u Dalmadji ima
t potok tstoga imena. A. Masek 271.
Str. 77 o^^ kod Mitan neka se rede, da je to
tme t danas obicno u juznoj Srbiji M D Mili-
cevic kra}. srb. 316.
Str. 780a iza Mitrasinovic neka se doda- Mi-
trasko. musko ime u juznoj Srbiji. M D Mili-
cevic kraj. srb. 316.
S^tr. 782i rijec miziti nije na svome mjestu,
treba da stoji na str. 782h medu Mizinovici i
MizoJ.
Str. 834b kod mlatan ima se reci, da se ne na-
lazi samo u rjecniku Stulicevu, nego % u Belinu
(mlatni udorac, martellata, colpo di martello)
liijec: ,Nepouzdano' neka se brise.
Str. 836a rijei mlatnuti izmedu Mlatkovi6 i
mlaz neka se brise i mjesto ne neka se umetne :
* *
*
MLATNICA, /.
aj ma(, cekic od drva na pr. za razbijane
lana, vune. U rjecniku Mikalinu (mlatnica,
tucka kom se predivo tuce, malleus stuparius)
u Behnu (maglio, strumento di legno in forma
di martello), u Bjelostjencevu (calcatoria, stupa)
I u Stultcevu (malleus stuparius). Ne razabira
se iwavo znacene u primjeru: Ogriz' tu mlatnicu,
jer je nepodobna. I. T. Mrnavi6 osm. 24.
6; f/ Sulekovu rjecn. zn. naz. kao izraz iz
podrudja tehnike za nem. Hammergaruste, franc
ordon, engl. frame- work.
MLATNUTI, mlatnem, vb. pf. (prema impf.
mlatitj), tidarttt, lupiti. Izmedu rjecnika samo u
yukovu (einen Schlag versetzen, percutio)
Marko .... spopadne jedno po jedno cobance te
mlatne o ledinu tako, da mu se nijedno vise
932
nije gmjelo prikuciti. Nar. prip. vila (1868) 112
Mlatnuse se malo pa se ope pomirise (u Lici).
J. Bogdanovic.
MLATNA (jnmacno je takav akc), f. num.
act. prenia mlatiti; ali tome znacenu nema po-
tvrdp, neyo clrugima: a) izmlaceno zito. Sumu
u- Sulekovu nemhrv rjecniku za tiem. Aus-
drusch. — b) mjfsto, g(ije se mlati zito. U Vrgorcu
(u Dalm). M. Pavlinovic. — c) vrijeme, Kod se
inlati zito. Samo u Popovicevu rjecniku za nem.
Drescbzeit.
MLATOBILAC, mlatobiica (mlatobioca ?), m.
onaj, koji mlatum bije. Samo u Stulicevu rjec-
niku (mlatobioc, qui malleo percutit s naznakom,
da je is glag. brtvijara). — Ne ouzdano.
MLATOVI, m. pi. nekakvo zem}iste u Herce-
govini. Etnogr. zborn. 5, 11P8. — Pustane tamno.
MLATOVISTE, n. drzak, drzalo mlata.
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Ham-
merhelm, Hammerstiel, tal. manico di martello.
— Bo(e hi bilo mlatiste; ispor. grabjiste, ko-
siste, sjekiriste.
MLATUKATI, mlatukam (tako ce biti u prez.),
vb. dem prema mlatiti. Samo u primjeru: Nije
mu se mnogo milila kniga, ali ti je uvijek
pilukao, mlatukao i sjekucao. M. Pavlinovic
rad. 136.
MLATU^iA, /. naprava, masina za mlacene.
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. (mlatilo,
mlatuja).
MLATUSa, /. neka mala koscica u uhu, koja
se lat. zuve malleus. Sumo u Sulekovu nem.-
hrv. rjecniku za nem. Hammermuschel (otud i
u Popovicevu).
MLAV, m. ime planini u Staroj Srbiji. Samo
u Vukovu rjicniku (planina izmedu Skopla i
Kacanika s primjerom iz nar. pje.s. vuk 3, 26:
Mlav- pianino i (ilanino Stara!). — Postane
tamno, nli ispor. 3 Mlava.
1. MLAVA,/. prut, siba. Govori se u Istri:
mjava, mjavica, vitak komad drva, obicno dug.
Nar. pje3. istr. 6, 51. MJiva, pertica. D. Nema-
ni6 (1884) 20; glas je 1 iza m presao u }; ispor.
u cakavskom govoru mlaka, mlohav (mjesto
mlaka, mlohav). Bijec mlava ima i u slov. je-
ziku sa znacenem : ^eskov prut za obruce. —
Postane tamno.
2. MLAVA, /. nom. appell i nom. propr. za
vodu, koja te6e.
a. rijeka uopce. Okrenu je niz vodu Bistricu,
neka gleda, kako te6e mlava. Nar. pjes. petr, 2,
482 GHjo zakuk.i kukavica sii'ia s toka Save do
Gabelske mlave Osvetn. 5, 7. Al' buzdohan ne
stizao Vuka, no rouuo u bare i mlave, pa 3U
mlave klok6ale krvavo. 7, 32. — Mozda je ova
rijec ista kao i lijed 1 mlava; t. j. voda, koja
tece, ako nije siroka, moie se ciniti nalik na
prut Hi sihu Hi granu; ispor. Sibenac (otoka
Drine u Mucvi), Hvojnica (Hi Fojmca, voda u
Bosni uz varosicu istoga imena, od hvoja, t. j.
grana); is/ior. i grana u znacenu: otoka.
b. dvije osobite vode.
a) potok u Bosni, utjece u Hvojnicu
(Fojnicu). Glasnik 22, .o9.
b) rijeka u Srbiji. V rjeiniku Vukovu
(Mlava, voda u iiahiji po&arevafekoj, koja izvire
u ()mo}u i kod Kostoca utjece u Dunavo, Name
-nnes Flusses) i u Daniiiievu (s potvrdom iz
isprave xiv vijeka). Selo na Mlavi . . . . i predb
Mlavu lugb. Mon. sorb. 1!)4.
C. zemla, kojom te6e voda Mlava (ona u
Srbiji). (J r,ecnikii Vukoou (Mlava. Gegeud an
deiiiselben Flusse). U Dnnidiceru rjfcniku pise:
Kao da je bilo i selo Mlaya, koje le car Lazar
dao crkvi bogorodidinoj u Zdrijelu branicevakom
i nnvodi tome potirrdu iz iste isprave, iz koje je
potvrda i za ime vode Mlave. Zglbdicb i Smol-
kovci, Mlava. Mon. serb. 194. Odmetnuse Gmzu
i Moravu, a pokraj hili Mlavu i Resavu. Nar.
pjes. vuk 4, 355. Bazlicna zein^ista u okrugu i .
pozarfvackum zovu se Mlava. Etnogr. zborn. 5, l/l/X
345. 35 1. 366. (/ "^ V
3. MLAVA, /. ime nekoj izmisfenoj planini
negdje blizu zemle Indije. Samo u jcdnoj na-
rodnoj pjesmi. Zdravo doso pod Mlavu planinu.
Nar pjes. juk. 492. — Ispor. Mlav.
MLAVIGA, /. dem. od 1 mlava, t. j. prutic,
prutak. Macka te6e stazicon, Stipan za non
z mjavicon (izdavac tumaci: mlatnicom, §capom).
Nar. pjes. istr. 4, 10. Govori se u Istri: mjavica,
perticula. D. Nemanic (1884) .35. — Poradi -]-
mjesto -1- vidi kod 1 mlava.
MLAVIC, m. zemfiste u Srbiji u okrugu po-
zarevackom. Branik u Mlaviiu Sr. nov. 1870, 37.
MLAVITI, mlavim, impf. btti, udarati. Glag.
je izvtden od imenice 1 mlava; ispor. batinati
(t. j. udarati batinom), §ibati (t. j. udarati
sibom). Izmedu rjecnika samo u Vukovu (schla-
gen, verbero s dodatijem primjerima : mlavi ga
kisa. mlaviti koga batinom). Onda oni....odmah
sjekirama pocmu ga mlaviti i na mjestu ga
ubiju. Nar. prip. bos. 28. Govori se i u Lici:
Ni se dvoe vavije mlave i koju ka dva pijevca.
J. Botrdanovic.
MLAV^iENE, n. nom. verb, od mlaviti. Samo
u Vukdvu rjeiniku (das Schlagen, verberatio).
MLAVSKI (bice takav akc), adj. posses, od
Mlava. Mlavski srez. S. Koturovi6 104 i Etnogr.
zborn. 5, 251.
*
Str. 845a kod mlitav mjesto rijeci : , U drugim
Slav, jezicima . . . . je tanino^ neka se rece: Rijec
po svoj prilici treba rastavlati u mlitav, gdje
je -tav nastavak (kno i u bju-tav) a mli- stoji
u svezi s rijecima drugih slav. jezika, koje ce se
sad navesti.
Str. 845b kod rijeci mloba mjesto: ,Rijec je
po svoj glasa -h ' neka se rece : mloba je po-
stalo od mdloba (a ovo od jos starijega mbdlo-
ba); ispor. ces. mdloba i malorus. MJio6a (sla-
b(ist), slov. medloba (slabost, mrsavost) ; ovamo
idu jos i rijeii: slov. medel, media (slab, mrsav),
medleti (yinuti, mrsaviti), rus. m.ihbuh (slab),
M.'ii.Tb (ginuti, padati u nesvijfst', malorus.
M^iaBHM (slab), ces. mdlost' Hi mdlota (slabost),
mdly (slab, mlitav), mdliti (slahitt), po} mdlo§6
(slabost, nesvijest), mdlawy (slab), mdli6 (sla-
biti). S>'e su ove rijici postale od nfgdasnega
mbdl- (Hi m^.dl ?), gdje 1 ne pripada korijenu.
U drugim indoevr. jezicima nema rijeci etimo-
logijom srodnijeh.
Str. 84Ha kod mlohav neka se rede, da je mlo-
hav po svoj prilici srodno s rijecju mloba t
s drugim slav. rijecima, s kojima je mloba
srodna ; to isto vrijedi i za mlahav.
Str. 852b kod mneroditi na kraju ima da
bude: (vidi 2 mnada).
Str. 877>* kod Mncila rijeci: ,jesu li f. plur.
Hi n. sing.' popravi u: .jesu li f. sing. Hi n. plur.^
Str. 885b pod aaa) iza treceya primjera treba
da stoji: Korizm. 50".
POPIS
kniga i rnkopisa iipotrebleiiih za rjecnik.
Akvilini I., Ofi6ice blazene djevice
Marije .... istoinafteno u jezk sinvinski
po ocu lekturu fra Inaciju Akvilini Du-
brovdaninu nd reda od pripovijedalaca. U
Mlecijem 1689.
Albertl M., Oficij b. Marije d
Matijem Alberti vlastelinom splitskim i
ucitelem iz latinskoga sada u slovinski
jazik virno prinesen. U Bnecih na 1017.
Anei<5 I., Liber secundus.quarta pars:
Porta coeli et vita aett^rna. Kni^^e druge
dio cetvrti : Vrata nebeska i zivitt vic^ni,
koje slozi i sastavi otac fra Ivan Anicio,
Dumlanin iz Lipe . . . . U Jakinu 1B78.
Da se pisac upravo zvao ^Ancic''\ ridi u
rjecniku hid toga imena.
— Lux Christiana et dulcedo aiiimae
.... Svitlost krstjanska i nasladenie du-
ovno .... koju slozi, sastavi i sabra otac
f. Ivan Anicio . . . . U Jakinu 1679.
— Speculum sacerdotale. Ogledalo mi-
snicko, koje sl(^zi f. Ivan Anicio, sin
dumanskoga biskupata . . . . U Jakinu 1081.
Andrijasevi<5 V., Devotioni po librijem
duhovnijem skuplene . . . u jezik dubro-
vacki slozene po ocu fra Vitalu Andrija-
sevidu iz Dubrnvnika . . . . U Mlecijem
na 1664.
— Pravi na?in za prositi milosti u go-
spodina Boga . . . . po ocu fra Vitalu An-
drijasevidu iz Dubrovnika U Mlecijem
na 1664.
— Put od raja najlasni dusam bogo-
lubnijem izramlen po ocu Vitalu Andriasi
iz Dubrovnika .... In Venetia 1686.
Archiv fiir slaviscbePbilologie, heraus-
gegeben von V. Jagic. Band iv. Berlin
1880, sfr. 428—433: Stenje zivota i muke
blazenoga i sfetoga Dujma (cakavski
rukopis u prozi valada is xvi vijeka,
izdao A. Leskien). Poceo upotrehlavati B.^
Arkiv za povjestnicu jugoslavensku,
uredio Ivan Kukulevid Sakcinski. U Za-
* Slovo B. u ovome „popisu" znaci Budmani;
tako se i drugi dojakosni obradivaci ovoga
rjecnika osnacuju pocetnijem slovima : D. V. M.
(t. j. Danici6, Valavac, Maretic).
grebu. hi, ii 1852, str. 79—85: Naredbe
kaptola senskoga od g. 1380 (rukopis lat.
slorinia iz xv vijeka) ; — sir. 86—89: Na-
redbe biskupije modruske od g. 1589
(rukopis hit. slovima is xvii vijeka).
Poceo upotre'ilarati B.
— kn. V. vidi: Statut pulif^ki.
— kh. IX. 1868, str. 65—151: Prilozi
k histcriji knizevnosti naroda hrvatsknga i
srbskoga. Izdao V Jagid. Tu sn stam-
j>ani ulomci is „Zb<)rnika" 1520 (vidi
tamo) i is glngolskoga jednoga rukopisa
pisanoga g. 1468.
Armolusi^ J., Slavazenskai protivni
odgOTor Jakova Armolusida Siben^anina
U Padui 1643.
Avram«»vi6 D., Cuera Tctpa ca crpane
nepp, xv,\o,Kecnia h iiom-'cniHue oiineaHa
^HMnTpHeAlTj ABpa.MOIUlhf'M F. >KHRO -
MMCHf^M'b. y HeorpiiAv 1848 UpotrcMena
su imena prenumeranta, kojih je veoma
mnogn (str. 181-278).
AzbuUvica, KpnTKa a36yKHHua H Kpa-
THK K|»CT[anCK'iI KHToJlHHaHfKH H.iyK ....
y T|.HHi{ii 1696.
Babi<^ T., Pisme duhovne izvadene iz
kniga oca fra Tnmasa Babida U Mleci
1736. Fisac je Da/matinac stokavac.
Ba^i<3 A., Istina katoli(^anska iliti ska-
zane upravleiia spasonosnoga zitka krst-
janskoga . . . . po ocu fra Antunu Ba6i6u
. . . . 1732 u Budimu. Pisac j" (sudeci po
jesiku) moroo hiti od nekud is Bosne.
FogrjeSno su ga D., V. i is pocetka B.
pisali Ba6i6.
Badri6S., Ukazaiieistine medu crkvom
istocnom i zapadiiom, koje sluzi .... otac
f. Stipan Badrid iz Drnisa .... biskupata
sibenidkog . . . U Mleci. 1745. Ova je
kniga prepisata is hhige K. Pejkica 1716
(ali se to nigdje ne kasef); sato je M.
citira samo ondje., gdje je kakva raslika
prema Pejkicevoj knisi.
— Pravi naCin za dovesti duse virni
na zivot vidiii, koji slozi .... otac f.
.Stipan Badrid iz Drnisa .... biskupata
§ibeni6kog . . . . U Mleci 1746.
934
Baksi<^ P., Bogolubna razmislanja od
otajstva odkuplenja 6ovi6anskoga s. Bo-
naventure kardinala prenesena u jezik
i slovinski trudom p. o. f. Petra Bogdana
Baksita, kustoda Bulgarije reda male
bratje .... Romae 1638. tl jezihi ovoga
pisca gdjesto ima stogod na biigarsJcu u
glasovima i u ohHcima; morao je dakle
hiti rodom Bugarin. Vidi u T. Maretica
istor. hrv. pravoj). 92.
6andu]avi<3 I., Novo istomaCenje pi-
stola i evandelih sa svimi, koja dnsad u
.slovinski jezik istomaCena mankaliu po
fra Ivanu Bandulavidu Skoplaninu (ja-
macno iz Skopla u Bosni, a ne iz onoga
u Staroj Srhiji). Na zadiioj strani hiiige
stoji u dnu: U Bneteih 162G.
Banovac J., Pripovidana na svetkovine
korizmene po otcu fra Jozipu Banovcu
pripovidaocu reda s. o. Franceska male
bratje . . . . u Dalmaciji . . . . U Mleci 1747.
— Predike od svetkovina dosasda Isu-
krstova . . . . po otcu fra Josipu Banovcu
U Mleci na 1759.
— Prisvete obitoli skazaiie .... izva-
deno iz razliCiti kriizica latinski, prineseno
i slozeno u hrvaski jezik po otcu fra Jo-
zipu Banovcu . . . . U Mleci na 1759.
— Izkazane saborah . . . . po ocu p.
f. Jozipu Bancjvcu. TJ Jakinu 1763.
— Razgovori dubovni . . . . po otcu
f. Josipu Banovcu . . . . U Jakinu 1763.
— Ubojstvo duse razlozite, zloea griha
smrtnoga . . . . U Jakinu 1763. Fisac se
potpisnje pod posvetom na sir. 33: ,Za-
vonab pisoj arf.' (t. j. fra Josip Banovac).
Ova je hhizica ispisata sva gotovo od
rijeci do rijeci iz knige A. Bacica (vidi
tamo), all to Banovac nigdje ne haze!
Str. 5 — 35 u Banovca = sir. 207 — 233 u
llacida; str. 35—41 u Ban. = str. 110 —
116 H Had.; str. 41 — 44 u Ban. =: str.
368-370 u Bod.; str. 44—48 u Ban.
= str. 60—64 u Bac. Zato M. knizicu
Banovcevu citira samo otidje, gdje je kakva
razUka prema Bacicevoj knizi.
— Blagosov od poja i zakliiiana zli
vrimena . . . . po o. f, Josipu Banovcu ....
U Jakinu 1767.
Barakovi<5 i)., Vila Slovinka Jurja
Barak()vi('a Zadranina u 6etare vr.sti petja
alozena In Venetia 1614. U eksemjdaru
toga izdat'ia, koji je u biblioteci jug. aka-
demije, nema nekoUko listova; §to fali,
ono se uzima iz izdaria g. 1682.
— Jarula ureSena cvitjem od Sest vikof
svita slozena u slovinski jazik po Jurju
Barakovidu Zadraninu. U Mnecije 1656..
Ovo je n izdahe; i je Uampano g. 1636.
— Draga, rabska pastirica. i<avodi se
po izdanu u xvii knizi ,,Starih pisaca
hrvatskih'-' .
Basi6D., Besjede krstjauske za nedjel-
nijeh i blazijeh dana od godista . . . . U
Mlecijeh 1765. Pisac se nigdje u knizi ne
imenuje, ali da je to bio £)uro Basic Du-
brovcanin (jezuit), to se kaze u knisi B.
Zuzerija bes. duh. vi. a kaze i Stulic u
svome rjecn. 2, 671. D. i V. su citirali:
Besjede krst.
Bcli<3A., ^'-'ja-^eKTH ncroHne ii jy'/Kne
Cp6MJ^', Beorija,^ 1905. Uzima se samo
ono, sto treba i cemu je znacehe zapisato
Hi se moze razabrati.
Beia (Bella), vidi Delia Bella.
Belo'vi6-Bern. J., Grada za tehnoloski
rje6nik zen^kog ruc^nog rada prikupila
Jelica Belovid-Bernadzikowska. Prestam-
pano iz sarajevskoga „Skolskoga Vjesntka'-^
1898—1906 Uzima se samo sto se cini
pouzdano. Poceo upotreblavati M.
Bernardin, Lekcioharij Bernardina
Spledanina po prvoin izdanu od g. 1495
izdala jugosl. akademija znan. i um. U
Zagrebu 1885. Pod predgovorom se pot-
pisnje kao izdavac T. Maretid. Poceo upo-
treblavati R, a D. i V. su citirali po
izdanu g. 1586.
Besjede krst., vidi D. Basic.
Bettera B., Oronta iz Cipra, spjevanje
slozeno i prineseno iz ital. u jezik slo-
vinski po Baru Betteri gradaninu dubro-
vafikomu. Godina 1699 stoji iza posvete.
— Cutjenja bogolubna vrhu sedam
pjesni od pokore Davidove .... slozeno po
Baru Betteri gradaninu dubrovadkomu.
God. 1 702 bilezi Kukulevic, bibl. hrv. 22.
— Jedna pjesma B. Bettere ^tampana
je u N. <'. Bunica ^.^Dubrovnikii" 1667.
Bijaukovi(^^ M., Naredbe od zbora
drzave splitske .... prinesene u slovinski
jazik od Mikule Bijankovida vikarija
splitskoga i apostol-skoga obranoga biskupa
od Makarske. In Venetia 1699.
Bjelostjenac I., loannis Belostenec
Gazophylacium seu Latino-Illyricorum ono-
matum aerarium .... Zagrabiae 1740. DJelo
je oro stampano poslije smrti pisca^ koji
je umro g. 1675. Vidi u KuJculevica^ kni-
zevnici u Hrv. 35.
BIamojevi6 A., Khinki, nikoji ko-
khinkinezijanski dogadaji drugima zem-
jam hasnoviti. Iz francuzkoga opata Coyer
935
i nimackoga prevoda na iliriSki jezik
prevede Adam Tadija Blagojevid od Val-
pova. U Be6u 1771".
— Pjesnik -putnik, nikoji dogadaji
prvo i posli puta J^sipa ii cesara rimsko-
nimaCkuga u^ Slavoniju, pjevao je A. T.
Blagojevie. Stampano u Be6u 1771.
Blag'o turl., Blago nauka krstjan-
skoga. trud glasoviti latinski pripostova-
noga Nikole Turlota .... prinesen iz dja6-
koga, pak u franceski jezik, napokon u
slovinski po jednduiu redovniku iz Dal-
macije .... Dil drugi . . . . U Mleci 1770.
Boba]<^vi<3 S., duhrovacU pisac xvi
vijeka^ stampan u viii kmsi ^Starih pi-
saca hrv."" : Sabo Misetid Bobalevid.
Boea Til., Bangs- und Eintheilungs-
Liste der Herren Stabs- und Ober-Offiziere
der k. k. Militargrenze. Agram 186<S.
Upotreh(eno poi adi prezimena.
Bo8:asuiovi6 P., Bet'a grada obkru-
zene od cara Mehmeta .... slozeno u pje-
san u jtzik plovinski po Petru Toma
Bogasinovica Dubrov6anina. U Lincu 1G84.
Bo^(laiii6 D., Dogodaji po Dan.
Emiru Bogdanidu. Dio i. U Bec^.u 1792.
Pisac (Slavonac) pi§e dosta rdavijem jezi-
kom^ Jcako i sam osjera na str. xv — xvi
veleci^ da je preko 20 godina izbivao iz
domovine i iiavio se matematikorii.
Bogisi6 v., Zbornik sadasnih pravnih
obiCaja u juznih Slovena. U Zagrebu 1874.
— Hapo;\He njecwe h3 CTapujnx Haj-
BHiiie npnMopcKHX aarmca. Bworpa^ 1878.
OniUTH HMOBHHC'KH SaKGHHK 3a Klta-
HceBHHv Il,|>Hy Topy. Ha ll,eTHft.y 1888.
Boli<3 P., C<»BepmeH'B BHHo^'fejiaij.'B.
I. II. y By^\HMy 1816.
— CjTonapij BMHO.T.'fejma. Y Bvahmv
1818. Poceo upotrehldvati M.
Bonaei(^ H., Nauk krstjanski s no-
vim naCinom u kratko iztqmaCen . . . .
slozen po pripostovanomu gospodinu D.
Hjerolimu Bonaci(^.u iz Bra6a. UMlecih 1743.
Bosauska vila, casopis u Sarajevu
1886 id. — B. tizimao po koji primjer
fiz razlicnijeh clanaka).
Bosaiiske narodne pripovijedke,
svezak i. Skupio i na svijetio izdao zbor re-
dovni6ke omladine bosanske. U Sisku 1870.
Bosanski prijatej, dasopis . . . .
UCrednik I. F. Jukid Banalucanin. Sve-
zak I. U Zagrebu 1850. Za rjecnik su
otud ispisivate nar. pjesme, ali te su
pjesme ponajviSe prestampate g. 1858 u
Jukicevu zhorniku.
BoSkovii-cva A., Razgovor pastirski
vrhu porudeiia Gospodinova jedne djevoj-
6ice Dubrovkine. U Mlecijeb 1758. Spi-
satelica se jwd posvetom potpisuje: Anica
Boskovic. Od he ima nekoliko pjesama u
khizi I. M. 3Iateica, srce iwisv. Jezusovo^
1783. str. 338 i d.
Bosiiak, kalendar za prestupnu go-
dinu 1908. Sarajevo 1907. Upotrehleu je
„sematizam svijeh oblasti u Bosni i Her-
cegovini".
Brajkovi6 T., Peraski dijalekat. Na-
pisao Tomo Brajkovid. Zagreb 1893.
Poceo upotrehlavati M.
Brtucevi<3 H., dvije pjesme Horten-
s'ja Brtucevica Hvaranina stampane su
medu Naleskovicevim lyjesmama u v khizi
„StariJi pisaca hrv.'"'^ str. 350—353.
Brasilia S., IlTHnexpBaTCKo-cpncKe.
Stampano g. 1888 i 1892 w i i w xn khizi
„Spomenika"' kr. srpske akademije. Gdje-
§to upotreblavao B.
— Naravoslovne crtice sa ^ sjevero-
istodue obale jadranskoga mora. Stampano
u 171 i 173 khizi „Rada jugosl. akade-
mije" 1907. 1908. Upotrehlena su imena
razlicnih . nizih Mvotiha, sto ih je pisac
sahrao po Dalmaciji i ohiizhim ostrvima.
Budiili<3 »S., Ispravnik za jereji,ispo-
vidnici i za pokornici .... tumaden s la-
tinskoga jazika u slovinski po popu
Simunu Budineu Zadraninu Na posledhoj
strani khige stoji: In Roma 1582.
— CyM.Ma .... HayKa xpHCxiaHCKora
.... H3b B.AamKora hjih .^laTUHCKora rasHKa
y cjioBMHCKM msMKb npoTyMaHio iecxb
nonb lUmviyHb By^HHeo 3aApf>HHHT>. Y
Phimj 1583 (mjesto i godina po Kuku-
levicu hiU. hrv. 9). U khizi su brojevima
vaznaceni listovi., i po listovima je citira
D. i B , a V. po stranama; M. do sad
citirao kao F., a odsele ce citirati kao
D. i B.
Budmaui P., Dubrovafiki dijalekat,
kako se sada govori. Stampano u 65 khizi
„Eada Jugosl. akademije" .
Budiuani S(imo). Od hega ima
rukopis iz god. 1759, u kojem se pre-
vode neke talijanske rijeci nana§ jezik. Vidi
0 tome Duhrovcaninu u B. Suleka im. xvii.
Buni6 M., dubrovacki pis«c xvi vi-
jeka^ itampan u xi knizi „Starih pisaca
hrv.": Miho Bunid Babulinov.
Buni6 N. (jf., Grad Dubrovnik vla-
stelom u tresiiu, pjesan gospodina Nika
Giva Bunica vlastelina dubrovadkoga. In
936
Ancona 1667. U Mizici su tri pjesme,
prva je od l-unica, druga od F. Kana-
velica („vlastelina korculanskoga") , a
treca od B. Betere.
6uili6 (jr. v., Mandalijena pokor-
nica gospodina Giva VuCida Buni6a, vla-
stelina dubrovadkoga. In Venetia 1705,
Po Kukiileviru hibl. hrv. 28 ovo je trece
izdahe „MandaUjene" ; prvo je stampano
g. IGoO, a drugo 1658.
Cos I a A., vidi Kosta.
CriU'gorac K., OpupoAHa ncxopHJa,
II ^co: lioTHHMKa, no .yinJHncy Hanncao
Kocxa Ll,pHoropai^,npoci>ecop. Beorpa/\ 1871.
— ripHp<v'\Ha HCTopuja, I ^eo'. 3oo-
jiorHJa 3a rHMHa.3njcKe yHtHHKe, xpeHe
H8^^aH>e. HaiiHcao Kocra L^pnoropai;, ;\h-
peKTop. Beorpa,'i 1874.
Cueeri, vidi Zuzeri.
Casopis desk, mnz., vidi D. Lambl.
Oestitosti s. Josefa . . . . U Fioren^i
i u Jakinu 1723. Bisac se nigdje ne ime-
nuje; narjecje je dubrovac/co.
CuI)ranoTi6 A., dubrovacJci pisac
prve 2)oiovine xvi vijeka; iiegova pjesma
„Jedupka" Uampana je u ym h'lizi „Sta-
rih pisaca hrv." : Andrija Cubranovid.
Dalmatill A., llpsH ;^eJ^b Honora
TeiuTiiMeHna . . . . ht, ca,^anjHn o6KeHM h
pasywHH xpnauKH ia3HKT> no Aht. /\^a,A-
MaTMHV H CxHUaHy McX[)MaHV . . . . HepHO
CX.flMaieHT. II C JiMpYJlUqcKHMH <*JlOim HaH-
HpBO ca,vi iiixaMnaHTj. B'b '^^yoHHPH 1563.
— ^P^'i"" A^«^i> Honora xenixaMPHra
.... H'b TvoHHTH 1563. Ni prvoga ni
drugoga dijela nema u Zagrehu*
— Apostoli pars. Tubingae 1563.
Primjeri su is}nsirani is nepotpuna
rhaemplara u muzealnoj I'iblioteci u Pragu
if Safari/, ove ostavine. Kniga je Uampana
I'irilicom : pravi joj se natpis ne xna.
Daiiica, casopis u Novom Sadit 1870,
Uzeto jc neko/il.o imena riba.
Danii'i<3 D., PjeHUMK ns KH>Hacen-
HHX CXapHHH CpIICKHX. I. IT. III. y BhO-
I pa,vy 1863—1864.
— Gner() niicMO (start zavjet). npe-
Heo 'la. /l,anMHnli. .Y Bworpa.'^y 1870.
— FIhcmci o c^y•AiCm B(»H<joj y iipa-
nocJiauHoj upKBH, Hanucao A. 11. Mypa-
BHJCB, c pycKora npeBeo 'B. 4aHHHKfe.
* Gdje se haze, dn knige nema u Zagrehu,
to znafi, da se primjeri iz ne ispisani ne mogu
kontrolirati ni prema potrebi rniiirivati.
3 HSAaHie. y BHorpa,iy 1867. Primjeri
se uzimaju iz Ivekoviceva rjecnika.
— McxopHJa cpncKora Hapo^a, na-
nHcao A. MaJKOB, c pycKora iipeseo Td.
/],HHHTMii. 2 H3,\aH>e. Y Bworpa^v 1^76.
Primjeri se uzimaju iz Ivekoviceiia rjecnika.
— Primjeri iz razlicnih clanaka Da-
nicicevih uzimaju se iz Ivekoviceva rjecnika.
Danilo (srpskoslovenski pisac xiv
vijeka), JKmboxh Kpa./beBa h apxHeiiHc-
Koiia cpncKMX, Haiincao apxiientiCKon
/3,aHHJio H ("^jtyrH, na cnnjex H3;\ao 'B.
4aHHHMii. y 3arpe6y 1866.
Decanske hrisovu}e, vidi Glasnik
II odjel., 12 kn.
Delia Bella, Dizionario italiano,
latino, illirico .... opera del p. Ardelio
Delia Bella della compagna di Giesu ....
In Venezia 1728. U rjecniku je narjecje
dnbrovacko. Gdjesto se navodi §togod iz
2 izdana stampanoga u dvije knige u
Dubrovniku g. 1785. Pisac se upravo zvao
„Della Bella", pa bi se take morao zcati
i u rjecniku, a ne „Bela", kako je poceo
pisati D., pa take i ostalo.
— Razgovori i pripovidana oca Ar-
delia Della Bella .... data na svitlost od
pripostovanoga D. Matija Oulida, kanunika
spliske crkve . . . . U Mleci. Godina nije
nigdje zabilezena ; Kukulevic bibl. hrv. '62
postavla: 1805. Kniga je puna stampar-
skih i druqih pogrjemka, koje cesto kvare
smisoo, a od cesti izlaze otud, sto je nevjesH
izdavac kojesta u Delahelinu jeziku mijehao.
Dlmitrovi6 N., dubrovacki pisac
XVI vijika stampon u v. kiiizi ,,Starih pi-
saca hrv." : Nikola Dimitrovi6.
Divkoyi^ M., HayK KapcTHancKH sa
Hapo4 cjioBMHCKH. Ohh HayK H3 /\Ha^Kora
He3HKa Hcnuca, npHBe^e h cjKtjKH y
tieSHK CJIOBHHCKH nOrofe.'lHy6HH 6orO('AO-
naub n. o. tpa Maxne /l,HBKOBniit H3
HeJianiaKb hs npouHHune Boene ApTKen-
THHe. ...y MnexuHP na Haiia,\y h uiecax
H ne,\HHOHaf^cx, U ki'/izi se hrojevima na-
znacuju listovi, a ne strane; D. i M. ci-
tiraju po listovima. V. po stranama, tako
je iz pocetka cifirao i jB., poslije po listo-
vima; prema tome na pr. brojevima 35,
36. kad sluze za atrane, odgovarajn bro-
jevi 18a, 18b za Ustove i t. d.
— Cxo Hy,^eca hjihxh 3.iaMeHna ....
AWBHue Mapiie .... y Mnenne 1611.
TJ h'lizi su brojevima naznaceni listovi,
a ne strane; D. i M. citiroju po listo-
vima^ V. i B. po stranama (vidi^ Uo je
receno uz knigu, kqja je pred ovom).
937
— Beone,'\e /l,MHKOBHha cBapxy ennH-
■ke^Ha He,\HehjiHHex npMKo CBera roAniina,
Kone 6ecneA*^ hs })a3JiMKMex /[imnKviexj
KiiHHra iipMHe.ie, Hcnwca h cjiojkh 6()ro-
iiJtyoHH 6or«)CJioBai; <i>pa Maxiie 4nnKonMii
H3 He.iaiUHK , . . . y MHernHPX 1616. V.
citirao po izdanu g. 1704, u kojem je pa-
ginacija druhcija (brojevi su stranama vecij.
HaVK KapCTliaHCKM C MH()3HeMH
CTBapH ,'\VX()BHHeMH .... CJ103KH 6orO-
i\jiv6HH (lor^oC/ioBaix *pa MaxHe /J,HBKOBMh
H3 MfjianiaK . . . . y MneuHe 1680. U
toj kniSici, koja je poslije smrti Div-
koviceve stampana, stoji najprije Plac b.
d. Marije (u Stihovima)^ onda Versi pri-
like Isukrstove. onda Katini versi, zatijem
razlicne kojekaLve pjesme i molltve i na-
pakon Nauk krdtjanski. Prtma tome I).
V. B. citiroju „plaf", „kat ' i t. d., a
M. sve. sto je u toj knizi, citira: nauk^.
Djelovod. prot., 4'^aoBoAHbiH npo-
TOKOJi'b <»,n> 1812 Mas 21 A" 181H aBry-
CTa 5. (is vremena vlade Kara-f)ordeve).
y Beorpa,\y 1848, Knige nema u Zagrehu.
Bobreti^ M., Kratko skupleiie (?udo-
redne iliti moraine bogoslovice .... pom-
livo slozeno i skupleno u slavni iliriCki
jezik .... od prisvitloga gospodina f.
Marka Dobretic^a .... vikara apostol>koga
u Bosni. U Ankoni na 1782.
Docum. hist., vidi F. Ra6ki.
Domentijan, a) JKhhot cb. CnmeyHa
H CB. C'aBH, HaiiHcao /l,OMeHTHJaH, na
CBHJPT H3,iao Ti. 4^HHiHii. Y Kiiorpa.iy
1865. Ovdje je izdano pravo djelo Do-
mentijana^ slovenskosrpskoga pisca xin vi-
jeka, koje se citira: Dtimentijan'*'.
— b) 3Kmb<)t cb. Cane, Hanncao /^o-
MCHTHjaH, Ha CBMJeT iis,\a.io ^/^pyniTP.o
CpoCKe CAOBeCHOCTH" TpV-^OM la. ^auM-
Hwlia. y Buor-pa^y I860. Ovo je upravo
preradeno djelo pravoga Domentijana, a
preradio ga je oko polovine xw vijeka
ktiluder Teodosije; to se preradeno djelo Do
mentijunovo citira: Domentijan''. 0 Teo-
dosiju vidi u khizi pred ooom navedenoj
str. X i u S. JSiovakovica, Starine 11, 1(32.
Dosen V., Azdaja sedmoglava boj-
nim kopjem udarena i nagrdena . . . .
sliCnoricno izpisa i na svitlo dade Vid
Dosen, Dalmatin od mora velebitskoga,
slavnoga biskupata zagrebskoga miwsnik,
zupe duboviCke u viteskoj krajini slavon-
sko] brodskoj dusevni upravitel i pastir.
U Zagrebu 1768.
Dragi^evi45 M., Izpitanja svru sveti
redova i sakramenata izvadena iz vi§e
kniga od fra Mije Dragidevica iz Vrgor-
ca . . . . u Dalmaciji. U Zadru 1800. Ova
e kniga ispisana od rijrci do rijeci iz
razlicnih mjesta „hogoslooja^ A. Kadcica
(all to se nigdje \ne kaze!). Zato je M.
ne upotrel'lava.
Drazi<5 I., Proslavlenje sv. Dujma
. . . . pnkfizano pjesnini slovinskima po
Ivanu Drazi(^u popii Spljecaninu . . . . U
Boech 1706. Napisano je „Drafiehju",
a to se mosr po graftci toga pisca citati
Drasiou Hi Drazi6u ; ali mozda ipak treba
citati Dvs^7^6\^. Pisac haze za se da je
S/ile aniriy ali on pise dubtovackijem na-
rjecjem.
Drii. kalend., 4p''^^""'^ Kajien.vip
KpH./b»-BiiHe C|»6m]V 3h ro.iHHv 1905. y
Beoi pa.iy 1905. Upotrehlen je §ematizani.
Drzi6 tf., duhrovacki pisac pocetka
XVI vije/ai. stampan u ii. /,nizi „Starih
pisaca hrv.^ : Gore Drzi6.
Drzi<? 1., Nauk duhovni za zivjeti i
umrijeti u milosti i prijatelstvu Bozjemu
. . . . izvaden iz svetijeh skupa, otaca i
nauCitela crkovnijeh po ocu Ivanu Qondinu
od druzbe Jezusuve u jezik spanuoski,
a sada istonovice istomai^en u dubrovacki.
. . . . U Lofetu 1637. Prevodilac se nigdje
ne imenuje ; da se zvao Ivan Drzid i da
je bio jezuit, to kaze Kukulemc bibl. hrv.
32, a vec prije nega Appendini not. 2, 303.
Drzi<^^ M., dubrovacki pisac druge
polovine. XVI vijeka stampan u vn. knizi
^Starih pis''Ca hni^ : Marin Drzid.
Dubro^nik, zabavnik za g. 1868 i
1870, vidi M. Vodopid.
Dukjania, Popa Duklanina letopis
. . . . po prepisu popa Jerolima Kaletida,
dao na svjetlo Dr. Ivan Crncid. U Kra-
levici 1874. (Kaleticev je prepis iz g.
1516).
Diisan,^ car.^ negov Zakonik citira se
po izdariu Sofarikovti (vidi kod Safarik),
a M. upotreblava, gdje treba, i Novako-
vicevo izdane (vidi kod S. Novakovic).
Bor(tevi<5 F., n^eaap, cnwcao <i>HJinn
^l30j'l)ei:Hli. 3' HoBOMB Ca,\y 1860.
Dordi<5 I., Uzdasi Mandalijene po-
kornice .... spjevani po D. liiaciju Dordi,
opatu melitenskomu. U Mlecijeh 1728.
— Saltijer slovinski od istoga u istom
mjestu 1729.
— Zivot s. Benedikta opata ....
slozen po D. Inaciju Dordi opatu meliten-
skomu .... Ragusa 1784.
938
— I. Durdic'.a Pjesni razlike izdate
po Dr. Ludevitu Gaju. U Zagrebu 1855.
Foceo upotrehlacati B.
EtllO^r. zboni,, CpncKH exHorpa*-
CKM aoopHHK, H3;\aje cpncKa Kjia^encKa
aKa,\eivinia. KH,Hra 4 — 14. y Beorpa^^y
19u2 — 1909. Poceo upotrehJavati M.
Ettiiificr J., Srijemsko-slavonsko-
hrvalske divje zivotiiie, zvijeri i ptice ....
Spisao Josip Ettinger . . . . U Zemunu 1857.
Farmak., Kj^aTKiii cacTaB-i, 4>apMa-
Konee ^ta C|'^)iK). (Y BeoipnAV 18G5).
7t> je dodatak zakonu o apateJcama.
Filii)0vi6 J., Pripovidaiie nauka
krstjanskoga. slozeno . . . . po o. f. Jerolimu
Filipovicu iz Rame .... a) Kriige prve ....
U IMleci 1750. — b) Kiiige trede . . . . U
Mletoih 1765. J)a je pisac bio rodom is
liame u Bosni (a ne is one u Dalmaciji)^
to se lease u „Bosanskom prijate/u" 2, 86.
Filipovi^ P., Kratko iztomaSene za-
povidi rcgule sv. Franceska skupleno i
slozeno zu uvizbati u obsluzeiiu isti zapo-
vidi djake novice .... provincije prisvetoga
odkiipitela u Dalmaciji po o. f. Petru
Filipovidu iste provincije ex-diffinituru. U
Mletci 1750.
Oaraiiiu I. L., Kiiiga pastirska pri-
svitloga goripodina Ivana Lu.k/Jt Garariina,
arkibiskupa splitskoga . . . . U Mletci 1779.
Gazarovii* M., Lubica, pastirsko raz-
govaranje slozeno po Marinu Gazaro-
vida .... In Venetia 1623. Na sfr. vii je
slika jjisrera i oko ne natpis: Marin Ga-
zarovid. hfarski vlastelin. Eksemplar iz
hihlioteke jugnsl. akadeinije rctavo je sa-
cuvan; pnginacija se same „Lul'ice^ po
dive sa sir. 17 pa ide do sir. 120; isa-
toga dolasi nova paginacija 97 — 143, i ta
Sf bilesi u rjecniku 97'^ i t d.
Georj?icco A., Od naslidovanja Isu-
krstova kriige 6etvere po bogolubnomu
Tomi od Kempisa u latinski jazik slozene,
a sada po Atanasiju Georgiceu u riegov
jazik obra(5ene i u pisni sastavlene. Pri-
tiskano u Be6u 1629. Fisac je cakaoac.
— Prilike i promislenja srca 6lovi-
Canskoga skuplena i slozena po Atanasiju
Georgiceu. U Be6u 1633.
(jilasiiik srpskog uCenog drustva,
/.//. 17, str. 315—316 pismo vladi/.e
Danila iz g. 1707, — str. 317 pismo srpskih
knezova iz g. 1804.*
* Tuj je knizi upruvo tiatpia: T-uichhk
ApyiiiTH.-i cpocKe f-ioBeciioiTii kao i knigama 10,
11, 13, 15. u kojima su stampani razlicni srpski
Hpoviemci. xiv-xvii vijekn; §to se otud navodi,
uzima se iz Daniciceva rjednika.
— kn. 19, str. 85 — 264 opis vracar-
skoga sreza od A. Bogica, — - str. 285 —
345 topografija okruga khazevackoga od
S. Macajn.
— kn. 20, str. 1 — 21 letopis rava-
nicki (iz xviu vijeka). izdao M. 1^. Sapca-
niii., — str. 132 — 135 sindelija mitro-
polita Joakima. Mateja Nenadovicu iz g.
1793, izdao M. B. Milicecic.
— kh. 21. str. 1 — 98 opis manasttra
u Srhiji od M. B. Miliceiica., — str.
157 — 165 zivot kneza Lazara po riiko-
pisu XVII vijeka, izdao S. Novakovic.
— kn. 22. str. 49 — 66 fopogr. rjec-
nik Bosne i Hercegovjne (od neimenova-
noga pisca) ; u torn je rjecniku mnogo
kojesta kriro zahilezend, zato primajuci
§to is fiega treha biti na oprezu ; — str.
209 — 232 zitije cara Urosd od patrijarha
Pajsija., po rukopisu g. 1642 izdao I.
Ruvarac.
— kh. 24, str. 166—230 tipili hi-
landarski od sv. Save, po rukopisu xiii (?)
vijeka izdao arhim. Leonid; ovo je izdane
puno pogrjesaka ; na srecu se tekst po-
najvise ponavla ii dohru izdahu studenlf-
koga tipika stampanoga u „Glasniku''' 40,
pa se prema tome izdahu mogu pogrjeske
ispraviti i uhvatiti smisao pojcdini eh
mjesta, — str. 231 — 296 nekoliko hriso-
vula iz XIV i xv lijeka od arhim. Leo-
nid a ; i u tome izdanu ima pogrjesaka.^
koje je i( eksemplaru za rjecnik upotreb-
Jenom sa strane isprado B. Danicu-.
— kh. 25, str. 19 — 63 razlicni eland
iz rukopisa xvii rijeka.^ izdao S. Nova-
kovic, — str. 64 — 99 zapisi iz pocetka
XIX vijeka, izdao F. Sreckovi''\ — str.
307 — 309 pismo sv. Save j)0 rukopisu xiv
vijeka.^ izdao S. Novakovic.
— kh. 27, str. 285 — 296 dvije origi-
nalne hrisovti^e cara Du§ana. prvu izdao
S. Sovakovic, drugu arhim. Leonid.
— kh. 28, str. 366 — 428 zivot de-
spota Stef'ana, po rukopisu druge polovine
XV vijeha izdao J. Safarik: upotreblena
su samo vlastita imena.
— kii. 29, str. 158—189 srpske sta-
rine u Bosni od S. Kosanovica; upotreb-
lena su samo vlastita, imena.
— kh. 31, str. 292—310 put Jerotija
Jiacanina u Jerusalim g. 1704, izdao S.
Novakovic.
— kh. 32, str. 248—277 hronngraf
.Htonmlicki, po rukopisu xvii vijeka izdao
N. Ducic.
939
— h). 35, sir. 121 — 122 nrnla isprava
iz XIV vijeka izdao J. oafarik.
— kn. 40, str. 1 — 120 opis Crne Gore
od N. Ducica, — str. 13S — 181 tipik
studenicki sv. Save po rukopisu iz g. Iul9
izdao J. K. Jirecek. Vidi. sto je receno
0 izdanu hilandars/.oga tipika u ^Glus-
niku" 24.
— kn. 42, str. 1 — 152 raslicni pome-
nici, vidi kod: S. Novakovie, — str. 244 —
328 Mvot despota Stefana od Konstnntina
filosofa 10 rukopisu xv vijeka izdao V.
Jagic ; uzima se samo po koja rijec.
— kn. 43, str. 261 — 34li ojris Mlave
i Peka (u Srbiji) od Dragasevica.
— kn. 49, str. 11 — 13 hileska mitro-
polita Janicija iz g. 1734 od I. Ruvarca,
— str. 53 — 124 opis khasetackoga okruga
od J. Mishovica (loceo upotrrhlarati JiJ,
— str. 3u0 — 366 hrisovula iz g. 1326 od
I. Jastrehova.
— kn. 56, str. 07 — 77 zivot starca
Isaije iz xv vijeka, izdao N. Duci'\ —
str. 123 - 185 izvje§taj Maksima Batko-
vica g. 1733, izdao G. Vitkoric (jezik je
ruskodovenski., ali ima po gdjekoja dobra
narodna rijec).
— kn. 61, str. 1 — 202 topogr. rjecnik
jagodinskoga okruga od J. Mi^kovica.
Poceo upotrelilavati M. kao i:
— kn. 73, str. 1 — 186 opis crno-
rijeckoga okruga (u Srhiji) od S. Macaja.
Glasuik sr. uc. dr., ii odjelak,
kn. 1, ll])OTOK<)ji luaoaHKor Marw-
CTpaxa o;^ 1808 ,\o 1812 ro.'^HHe.
— kn. 3 t 4. CnoMeHHi^H hs ()y\v\m-
cKor H neiiiTaHCKor apxHBa (iz svrsetka
XVII * iz prve polovine xviii vijeka), \\\m-
Kynno, nciincao m iij)Hpe,i,no P. BhtkobhIj.
— kn. 12, /l.^'iaHCKe xpncop.yjbe
(upravo su dvije, obje iz prve polovine
XIV vijeka), izdane priredili S. Novakovie
i N. Ducic.
Criasnik zemalskoga muzeja, Sarajevo
1902. 1903. Poceo upotrehlavati M.
— kh. 14, str. 150—157 nekoliko
imena holesfi u stoke (iz Hercegovine).
— kh. 15, str. 153 — 180 nekoliko
imena ludskijeh holesti (iz Hercegovine).
GrlaYiiiii^ F., Cvit svetih, to jest
zivot svetih . . . . po o. f. Francisku Gla-
vinidu Istrijaninu .... Venetiis 1628.
Ispred samoga „zivota svetih" (str. 1 —
456) ima „prihod u zivot svetih" (str.
1 — 18). Dakle hrojevi 1 — 18 dolaze dvaput.
— Oetiri poslidna 6lovika, t. j. od
smrti, suda pakla i kralestva nebeskoga
. . . . slozeno po o. f. Francisku Glavinidu
Istrijaninu . . . . U Benetcili 1628.
— Svitlost duse verne .... sabrano
slozeno po o. f. Francisku Glavinidu Istri-
janinu .... In Venetia 1632.
Crlettevi6 A., duhrovacki pisac svr-
setka XVII * pocetka xviii vijeka, stampan
u XV khizi „Starih pisaca hrv."" : Antun
Gledevic.
Grolubica, rojiy6Hna ct> nBeroM-b
KHbii>KecTBa cpocKort. v. 1843. 1844. V
Beoi pa.-iv. Upotreblena su sa str. 127—
297 ^iswa Karadordijevih vremena („llpii-
J103H 3a HCTOpilO CpOCKV").
Oradi6 B., a) Libarce od djevstva
i djevi^.koga bitja....In Venetia 1567. —
h) Libarce vele duhovno i bogolubno od
molitve .... In Venetia 1567. U obje
khizice potpisuje se pisac Dubrovcanin
pod jyosvetom: Dum Basilijo Gradic.'
Gri'di^- Bjelokosi6 L., imena oruzja
stampana g. Ib98 u ni khizi mostarskdyh
casopisa „Zore^' (Bopa, jihct aa .saoaRy h
noyKv) str. 37 i d. Poceo upotrtbJauati M.
Crrg'ur iz Varesa, Vrhu kralestva
Marijina govorena .... dana prija, iia svit-
lost u talijanski jezik.... a sada prvi put
u slovinski jezik prinesena . . . . od gospo-
dina Grgura iz Varesa, biskupa ruspskoga
i namisnika apcstolskoga u svoj Bosni i
Hercegovini. IJ Dubrovniku 1799.
Grlici<3 I., Put nebeski u kratku
obilato i razborito istomaCen u jezik bo-
sanr^ki po D Ivanu Grli6idu, zupniku'djako-
vaSkomu .... vele koristan ne samo ludem
svitovnim, nego jos istim zuj^nikom jezika
bosanskoga .... Venetiis 1707,-.;
Griieetic A., a) Rozario s druzbom
prislavnoga imena Jezusa spasitela nasega,
slozeno po . . . . fra Arkandelu Gu6eti(5u
Dubrov6aninu. Na kraju khige stoji: U
Rimu 1597. — b) Rozario b. d. Marije.
U Rimu 1597 (natpis ove druge khige ne
mole se sasvijem tocno navesti, jer je
nema u Zagrebu).
Gueeti6 J. R., Drugi dio od moli-
tava duhovnijeh . . . od gnsp. Jera Rafa
GuSetica vlastelina dubrovadkoga. In Na-
poli 1639.
Gueeti6 V. M., (list, na kojem je
natpis khizi, nije sacuvat u eksemplaru
jugosl. akademije ; mjesto nat/nsa ispisuje
se ovdje ono, §to stoji na druqom listu-
ispod kazala sadrzaja) : Ove poll vale jesu
940
savrsene, slozene od mene otca fra Vin-
^enca Marija „Gozze" DubrovCanina . . . .
U Napuli 175o.
(Juoeti6- BendeTisevi<5 S., dnhro-
vacki pisac driige polovine xvi vijeka Mam-
pan u XVI knisi „Siarih j^isaca hrv}'- :
Savko Gu6eti6-Bendevisevi6.
Ganduli<3 1., duhrovacJci pisac prve
polovine xvn vijeka stampan u ix kni^i
„Starih pisaca hrv/': Djela Iva Frana
Gundulida.
Ofamanie R., Nauk za pisati dobro
latiiiskijeraa sloviraa . . . . po m. p. ocu f.
Rajinundu Gamanidu DubrovCaninu. In
Venetia 1689.
Hajdenak A., Nema^ko-hrvatsko na-
zivle pri poduCavanu zenskoga ru6noga
posla. U Zagrebu 1877. M. ne upotreh-
/ava tu /cniMcu, jer je hez vrijednosti.
Hektorovii^ P., f'akavski pisac xvi
vijeka, rodom Hvaranin, Mampan u vi
knizi „Starih pisaca hrv.": Petar Hekto-
rovi6. U toj je khizi na str. 79 - 171
Mampano Prikazanje zivota sv. Lovrinca
kao djelo Heldorovicevo ; ali kako je ve-
lika sumivi, dali je to prikazafie napisao
Hehtorovic, zato pri citatima otud uz ime
Hektorovicevo B. i M. stavlaju znak ?
Hormann K., Narodne pjesme Mu-
hamed(jvaca u Bosni i Hercegovini. i. n.
Sarajevo 1888. 1889.
Hrvatske narodne pjesme, skupila
i izdala „Matica hrvatska", kniga i. n.
iir. IV. u Zagrebu 1896—1899, — kii. v.
« Zagrebu 1909.
Imenik dostojanstvenika, cinovnika
i javnih sluzbenika kralevina Hrvatske i
Slavonije 1906. Izdala kr. hrv.-slav.-dalm.
zcmalska vlada. Zagreb 1906.
Ivan troff., Zivot si\ Ivana hiskupa
frogirskoga. Rukopis iz g. 1»>I8 caka'ski,
latinskijem slovima, bio nekad u bihlioteci
jugosl. akademije pa se inguhio.
lvanis<'vi<3 I., Kita cvitja razlikova
gosp. Ivana Ivanisevi('a vlast. braskoga ....
U Bnecih 1642.
Ivanisevic J. F., MweHMK Hapo.v
HHJex naamta po,\nnHe h cpo/^^nne. Ca-
pajf^i!') 1906. Pisac f.Jovan Fil. I.J kaze
u predgovorn. da se radio na Cetinii i
mladost tamo proveo.
lvanovi6 T., Nauk krstjanski u
kratko istoma?en i sluvinskoga jezika
krstjaiiom sn'ano priporuc^en, a slavnnga
grada i dr/.ave dubrovacke djeci duzan i
poklonen od D. Toraa Ivanovid, popa
Dubrov6anina. Kagusa 1784.
lvekovi<5 F., Rje6nik hrvatskoga
jezika, skupili i obradili Dr. F. Ivekovid
i Dr. Ivan Broz. i. ii. U Zagrebu 1901.
Ivsi6 S., Saptinova6ko narje^je.
Stamp. M 168 khizi „Uada jugosl. akad."
(Saptinovac je selo u Slavoniji u zupaniji
rirovitickoj hlizu Nasica).
Jablancl I., Priru6na kniga za sla-
vonsku selansku mladez ... . iz nimaCkog
jezika u slavonski priobratio Ignatija
Jablanci, svijetle varmegiie pozeske neg-
dasni notar. U Be6u 1772. Pisac ne zna
dohro jezika., hojim pise, zato ima u hega
dosfa pogrjesaka ; on veli o sebi u pred-
govoru, da je rodom Magarin i da je
nekad dobro znao „slavonslii" jezik, a
poslije ziveci medu Magarima i Nijem-
cima dosta ga zaboravio.
Jadke ili narodne pjesme prostoga i
neprostoga puka hrvatskoga po zupah So-
prunskoj, moSonskoj i zeleznoj na Ugrih,
skupio Fran Kurelac. U Zagrebu 1871.
Jambresi<5 A., Lexieon I^atinum in-
terpretatione lUyrica, Germanica et Hun-
garica .... ab Andrea Jambressich so-
cietatis Jesu sacerdote. Oroata Zagoriensi.
Zagrabiae 1742. Iza lat. rjecn. (sir. 1 —
10o8) dolazi krafak „ Index Illyrico- sive
Croatico-Latiuus", ti kojem se navode hrv.
rijeci s lat. znacehem ; ali kako je taj
,,index" nepotpun, upotreblai-a M, pored
hega i latinski dio rjecnika^ koji se prije
nije upotreblavao.
Javor, zahavni casopis u Novom Sadii.
Vidi kod S. Pelivanovic i J. Zivanovic.
Jedupka ueznana pje^nika Diibrov-
6anina Slant/), u viii khizi „Starih pi-
saca hrv.''.
Jerkovi<3 M., Bogolubna razmisla-
nja . . . . Matij Jerkovi<ia Hvaranin. In
Venetia 16;)4.
Jireeek K., CnoMeHHUH cpncKw,
CKVHHo KoHCT. jHpeMeK. Y BeorpaAJ
1892 (stamp, u xi kh. „Spomenika" sr/)-
ske kr. akademije). Poceo upotreblavati M.
— Die Romanen in den Stadten Dal-
matiens wiihrend des Mittelalters. Wien
1902. 1904 (§tamp. n 48 i 49 kh. „Devk-
schriften der kais. Akademie'^. i to i dio
n 48 kh.. <i ii i m u 49).
Jovanovi6 K., Pe^nHK cBnjy na-
poniH, na|>oiuiiua, ce^a y Cp<'>iij". y Beo-
ipaw 1872. M. ne upotreblava, nego khigu
S. Kotiirovira (vidi tamo).
941
Jovanon^-Batut M., rpal)a sa me-
^;htihhckv TP|».MMHO.i.i)rHJv, Stamp. 1886
1887. u „Letopisu matice srpske" kn.
146 — 149. Uzima se samo sto se cini po-
usdano. Poceo upotreUacati M.
Juki<3 F., Zemli'pis i povjestnica
Bosne od Slavnluba Bosnaka (pseiidonim
mjesto F. J.ikidj. U Zagrebu 1851. D.
citirao: Zemlop. bos.
— Narodne pjesme bosanvske i herce-
govaCke, skupio Ivan Frano Jukid i Lu-
bomir Hercegovac . . . . U Osijeku 1858.
Juridisch-politische Terini iiolos: ie
fiir die slavischen Sprachen Oesterreichs
(deutsch-kroatische. serbische uiid slove-
nische Ausgabe). Wien 1853.
Jurinac A. a) O ribah u Dravi,
Plitvici i Bedni, stamp, u izvjesru gimna-
zije varaMinske 1880 (neholiko riblih
imena). — h) Prilog hrvatskoj fauni ogu-
linsko-sliinske okolice stamp, u 83. kn.
„Rada jugosl. akad." {neholiko .Hvotihskih
imena).
Krtcic A., Razgovor ugodni naroda
slovinskoga .... izvaden iz razlifiiti kniga
i slozen u jezik sinvinski po fra Andriji
Kaci(*.u iz Brista . . . . U Mieci na 1 759.
Po torn, izdanu citira M., a D. i V . po
jakinskom isdafm g. 1780, po torn iBdatm
i B. u 2., 3. i 4. dijelu rjecnika^ a u b.
dijelu poceo je citirati po izd. 1759.
— Korablica pisma svetoga i svih
vikovah svita dogadajih poglavitih ....
prine^ena . . . . u jezik bosanski po fra
Andriji Kacidu iz Brista U Mlecih 17uO.
Kadci<3 A., Theologia moral is ....
Bogoslovje diloredno oliti rukovod slo-
vinski na poznai'ie svetoga reda upravlen
od Antona Kad(^i6a, biskupa trogirskoga
.... Bononiae 1729.
Kaleudar, a) K;iaeH,\ap ea lupaia-
TH3MOIV1 KKbajKecTBa Cp6MJe 3H ro,\. 18^1,
— h) Ka.fl<'H,\ap .... 3a \o,\. 1^82. y
BeorpHAv. Upotrehhn je sam > §en>atizam.
Ealie A., Redovnika dominikana
Dubrovfanina Tri besjede Dubrovniku u
stcahu od kuge re^ene .... Ragusa 1784.
Pisac se nigdje nc imenuje, ali da se zvao
Arhandeo Kalic*., to pise Append Ini not.
2, 30o i Kukulevic bibl. hrv. 63. Poceo
citirati M.
— (). Arkandela Kah'6a, Dubrovj^a-
nina, reda sv. Dominika Korizmene pro-
povijedi . . . . na svijet izdao S Skurla.
U Dubrovniku 1873 If ovii su h'lign (na
sfr. 562 — 606) unesene i one „tri besjede",
sto ih je sam Kalic na svijet izdao g.
1784; kid se pogleda., kako je S. Skurla
isdao te „tri besjede", onda se vidi, da
je on u jezihu Kalii'evu l>ojeHa mijenao
i satirao du>>rovacke osohine ; sato M.
„tri bes " ne citira iz Skurlina izdana^
nego iz Kaliceva.
Kanavcli(3 P., Sv. Ivan biskup tro-
girski i krai Koloman, pjesan Petra {stamp.
Ivana !) Kanavelida, vlastelina korcJulan-
skoga (stamp, bvarskoga!) . . . . U Osijeku
1858. Pod uvodom potpisuje se kao izda-
vac J. Jurkovid. — Nnrjec/e je duhrovacko.
— Jedna pjesma P. Kanavelica
stampanajeu ^Duhrovniku^^ N. G. Bunida
(vidi tamo). — I tu je narjecje dubrovacko.
Kanizli<3 A., Uto6iste blazenoj di-
vici Mariji . . . . po Antunu Kanislidu*
druzbe Isusove misniku ukazano . . . . U
Mnecih 1759.
^ Bogolubstvo na post«iie svetoga
Franceska Saverije . . . . U Trnavi 1759.
Pisac se potpisuje pod posvetom: Antun
Kanisli(i.
— Primogu6i i srdce nadvladajudi
uzroci . . . . za lubiti gospodina Isukrsta ....
najprije u francuski, posli u nima6ki jezik
na svitli) dati, a sada u iiiridki iliti sla-
vonski prineseni .... po Antunu Kanislidu
. . . . U Zagrebu 1760.
— Bogolubnost molitvena na posteiie
prisvete trojice .... slo^cena i prikazana
sv. Alojsiji od Antuna Kanisli6a . . . . U
Trnavi 1766.
— Kamen pravi smutne velike iliti
poCetak i uzmk istiniti rastavlena crkve
istoftne od zapadne po mnogo postovanomu
gospodinu Antunu Kanisli(5u .... jurve
pokojnomu za zivota obilato ispisan ....
U Osiku 1780.
— Sveta Ro^alija, panormitanska
divica. nakidena i izpivana po Antunu
Kanisli(^u Puzezaninu. U BeCu 1780.
Kapetanoviij \i. M., Narodno blago,
sakupio i izdao Mehmed beg Kapetanovid
Lubusak po Bosni, Hercegovini i susjed-
nim krajevima . . . . U Sarajevu .... 1887.
Kira^i6 V. 8., t.j. Vuk Stefanovic
Karagid, vidi kod Vuk.
Kara^i6, Kapai^Hfe, .ihct sa cpricKH
Hapo,\HH JKHIJOT, ooMHaje H iipeAatfae,
ro.v II. A.AeKCHHan 1900. Uzet<i su sa
* Prezime ovoga pisca u svim negovim dje-
limn zdpisnto j'' sasvijein jasno i sigurno Ka-
nislic; ali kad gn svi danas zovu KanizHc, pise
se taico i u rjeeniku.
942
dr. lo — 17 narodna imena domare stoke
u Lljevcu (u Srh.). Foceo upoirehlavati M.
KasumOTi^ 1., Pabir6erie po Ive-
kovic-Brozovu rje6niku hrv. jezika (til je
zhirJca narodnih rijeci sabranih po Lici).
Stampaiio u ,,Nastavnom vjesniku'-^ (1904)
kn. 12.
Kasi<3 B., Nacin kratak za Ciniti
.molitvu pametju (to stoji uvrh str. 5, ^)a
se to ispisuje, jer list, na Jcojemu je bio
natpis, nije sacuvat u eksemplaru jiigosl.
akademije. Na kraju posvete stoji:) Iz
Rima na 1. novembra 1613 Bartulnmeo Ka-
sid BogdaniCid od reda druzbe Jezusove.
— Zivot sv. Iiiacija (po Kukulet'ica
hibl. hrv. 65 ; u eksemplaru jugosl. aka-
demije nije sacuvat list, na kojem je bio
natpis ; na kraju posvete je mbilesena
god. 1623 i pisac se potpisuje : Bartolomeo
Kasic).
— Perivoj od djevstva ili zivoti od
djevica slovinskijeni iezikom iz talijan-
skoga napisan po podt. ocu Bartolomeu
Kasidu od reda druzbe Jezusove. In Ve-
netia 1628.
— Zrcalo nauka krstjanskoga . . . .
po po6t. ocu Bartolomeu KaSidu . . . . U
Rimu 1631.
— Zivot sfetoga Frandeska Saverija
(to stoji uvrh str. 1, pa se to ispisuje, jer
list, na Jcojemu je bio natpis, nije se sa-
cuvao u eksemplaru jugosl. akademije. Na
kraju posvete stoji:) tj Rimu na 25. se-
tembra 1637 .... Bartolomeo Kasic
— Zivot gospodina nasega Isukrsta
.... upisa ga Bartolomeo Kasid Pazanin*
. ... In Roma 1638.
— Ritual rimski istomaSen slovinski
po Bartolomeu Ka.^idu U Rimu 1640.
Strane 1 — 82 dolaze dvaput, t. j. im 82
sirane dolazi opet 1, 2, 3, 4 450
Gdje prvi put dolazi 1—82, to se u rjec-
niku nasnacuje 1*, 2*, 3* 82*.
— Tome Kempisa o naslidovanju
Isukrsta. U Rimu 1641 (natpis po Kuku-
leviru bihl. hrr. 66).
Katan^'i<' M. P., Fructu.s auctum-
nales .... vate Math. Petro Katandid Pa-
nonnio. Zagrabiae 1794.
Katrkizain, Katekizmus, jedna ma-
lahiia kniga, u koj jesu vele potribni i
konstni nauci U Tubiiigi 1561. (gla-
(folicom). U knisici se bilrse listovi (ne
strane) slorima A^, Aa, ' A, . . . . Ag
\\. ■ .. C, ly^i t. d. do Gi— Gg. U
* Knsid nije daJcle Dubrovcanin, alt on
naatoji puati dnbrovaiki.
rjecniku se naznacuju strane pocevH
od one, na k< joj je natpis, brojevima 1,
2, 3 112.' ■
Kavanin J., Dr. Jerolima Kavanina,
vlastelina spletsk<ig i trogirskoga Bog.itstvo
i uboztvo .... U Zagrebu 1861. Isdane
su priredili I. Ki(kulevic i V. Babukic.
Djelo je pisano oko pocetka xviii vijeka,
a puno je svakqjakih jezicnih pogrjesaka,
koje je pisac nacinio poradi stiha i sroka ;
k tome je izdane rdavo.
Kaziioni zakon o zlodinstvih, pre-
stupcih i prekrsajih, uredovno prirudno
izdane. Bed 1853. Upotreblavao B.
Knezovid A., Zivot svetog Ivana od
Nepomuka .... naskim, to jest slavnim
ilindkim jezikom na verse .... ujedno
skupi i sastavi Antun Josip Knezovid,
crkve metropolitanske kolodke kanouik
1759. U Pesti. Toj su khizi dodatak od
istoga pisca : Versi od himbenog i lazlivog
svita. To drngo djelo citira M. brojevima
P, 2^, 3'^ i t. d.
Kiieze\i<^ P., Muka. gospodina nasega
Isukrsta i plad matere negove slozen od
o. f. Petra Knezevida iz Knina . . . . U
Mleci 1753.
— Zivoti detiriju svetaca dudotvori-
tela....u kratko sastavleni od o. f. Petra
Knezevida iz Knina . . . . U Mleci 1759.
— Pisme duhovne razlike sastavlene
od o. f. Petra Knezevida iz Knina ....
U Mletcih 1765.
— Osmina redovnidka .... najpri
sastavlena u djadki jezik od jednoga re-
dovnika a u naski iliridki prinesena od
o. f. Petra Knezevida. ... U Mletcih 1766.
Kolombatovi6 B., Gli uccelli della
Dalmazia par Giorgio Kolombatovid.
Stamp, u programu spletske realke 1880.
— Pesci delle acque di Spalato.
Stamp, u programu iste realke 1881.
— Mammiferi, anfibi e rettili e pet-ci
rari e nuovi per 1' Adriatico. Stamp, u
programu isle realke 1882.
— Imenik krale>naka Dalmacije. i
dio, sisavci i ptice. Napisao Juro Kolomba-
tovid. Stamp, u programu iste realke 1885.
— Imenik kralesnaka Dalmacije. ii
dio, dvozivci, gmazovi i ptice. Napisao Juro
Kobimbatovid. §tamp. u programu iste
realke 1886.
— 0 medi (Mollusca cephalopoda
dibranchiata) pomorskog okruzja Spleta u
Dalmaciji. Napisao Duro Kolombatovid.
Stamp, u programu iste realke 1890.
913
KoluniC', Kolunidev zbornik, gla-
golski rukopis od g. 148(3. Latinicom na
svijet izdala jugosl. akademija. U Za-
grebu 1892. Pod predgovorom se potpi-
suje Jcao isdavac M. Valavac. Foceo upo-
trehlavati M.
Komulovi6 A., Zrcalo od ispovi-
iesti (to stoji uvrh sir. 5, ^w se to ispi-
suje, jer list, na kojemu je h'w nntpis,
nije sacuvat u eltsempJarn. jugosl. nJcade-
mije; na Jcraju JcniMce je lat. dopuMeite
slampava od B. Kanica, gd/e se kaze :)
Speculum oonfessionis in lingua raea rna-
terna confectura a r p. Alexandre) Co-
moleo .... Romae 1605. U J. Kavahina
101^ spomine se Komulovic medu slavni-
jem SpJecanima, ali on pise stoJcavski (ne
cakarski).
Eorizmefiak, glagolska kidga stam-
pana u Sei'm g. 1508. Pocine s rijecma:
Va ime Bozje i devi Marije. amen. Po-
cine Korizmeiiak, novi prolog fra Ruberta
kralu Ferantu z Napole. A is hilemka na
krajii knige vidi se, da je prevedena iz
lat. jesikn i razalnra se, gdje je i kada
ie stampana. Paceo tipotreh/avati D.. ali
ne od pocetka rjefnika.
Kosi6 15., Ribe dubrovacke, napisao
Baldo Kosic. Stamp, u 155 kiiizi ^Rada
jugosl. akademije " .
— Dubrovacke zmije. Stamp, u 3
knizi duhrovarkoga casopisa ^Srcfa'''' (1904),
str. 783 i d.
Kosta A., Zakon crkovni slozen i
upravlen za naucenije i prosvitlenije re-
do vnikov hrvaskoga naroda od Andela
dalla Costa .... popa crkve prvostolne
spliske. Knige i. ii. U Mneci 1778.
KoturOYii; S., PeHHHK Mecra y Kpa-
^eBHHH CpoHJM, no cayacneHHM no,\ai;wMa
iiapa^Ho Ctcb. M. KoTvpoBnli. Y Beo-
rTpa.,\y 1892. Poceo tipotrehlavati M.
Kovacevi<3 T., Omic Boene h Xep-
i^eroBHHB. II H.34. y BnorpaAy 1879. M.
ovu knigu ne upotrehlava, jer nije drugo
nego sa mnogijem pogrjt^skama prepisani
Jukicev ^Zemlopis^, i ako ju je Kovacevic
izdao kao svoje pravo djelo.
Kozici6 8., Simuna Kozicida Zadra-
nina, biskupa modruskoga : Od zitija rim-
skih arhijereov i cesarov (to stoji uvrh 3
lista, pa se otud prepisuje, jer list, na
kojemu je bio natpis, nije se sacuvao u
eksemplaru jugosl.^ akademije). Stampano
„V Rici V hizah Simuna biskupa modrus-
ioga 1531." Yjpo Knkulemcu hihl. hrv. 5).
Sva je khiga stampana qlagolicom. Poceo
upotreblavatiD., ali ne od pocetka rjecnika.
Kra}i6 I., Pribogolubne molitve....
iz djackoga u slovinski stomafiene po D.
Ivanu Kralicu od otoka vejskoga,* a ka-
stela Dubasnice - . . . U Bnecih god. 1734.
Kras hrvatske Krajine, napisao Josip
Wessely. Zagreb 1876. Das Karstgebiet
Militar - Kroatiens (hemacki original i
lirvatski prijevod teku jedan pore t drtigo-
ga). Upotreh^ena su samo gdjekoja topogr.
imena.
Krasi6 V., CpncKe Hapo,T,He njecMe,
cKyiiHo B.iaAWMHp Kpacnli. LlaHHeijo 1880.
Krmpoti6 J., Joso Malenica . . . . iz-
pivan* po Josi Krmpotidu, Li6aninu, mi-
sniku . . . . U BeCu 1783.
— Pjesraa Crnogorcem izpjevana
po Josi Krmpotidu, vojniCkomu svesteniku.
U Be6u 1788.
— Katarine 11 i Jose 11 put u Krim
izpjevan po Jnsi Krmpotidu. svjetomisniku,
Licaninu. U Be6u 1788.
Krnaruti6 R.. Vazetje Sigeta grada
slozeno po Brni Krnaruticu Zadraninu. In
Venetia 1584. Foceo upotrehlavati ilf.,
a prije se upotreblavalo izdahe F. Fodro-
cija od g. 1(361 (?). U prvom je izdahu
mnogo stamparskijeh pogrjesaka^ te se po-
radi hih cesto ne moze uhvatiti pravi
smisao ; u tom slaho pomaze drugo izdane
kao i izdaiie V. Gaja u Zagrehu 1806.
Krsiiavi I., Dr. Isidor Krsnavi, Li-
stovi iz Slavonije. U Zagrebu 1882. Upo-
trehlena su samo narodna imena za raz-
licne rucne radm (na pr. vezivo i t. d.),
sto ih je pisac zahilezio u Slavoniji.
Kuhaeevi6 M., Zivot i djela Senanina
Matese Ant. Kuha6evi6a hrvatskoga pje-
snika xviii vijeka, na svijet izdao Mile
Magdi6. U Senu 1878.
Karelac F., Imena vlastita i splosna
domadih zivotin .... Muka Frana Kurelca.
U Zagrebu 18(57.
Kusar 31., uzete su rijeci iz nego-
vijeh clanaka 0 lastovskom i 0 liimba-
radskom narjecju u „Nastavnom Vjes?iiku"
(1893 i 1895) kn. 1 i 3. Poceo upotreb-
lavati M.
— uzete su rijeci iz negova clanka 0
narjecju rapskom u ^Radu jugosl. akad.",
kn. 118. Poceo upotrehlavati M.
* t. j. vejskoga (tal. Veglia = Krk).
944
Litmbl D., Nastin flory dalmatinsk^
a sezDam ro.-tlin ptidle jmen prostonarod
nich, Mampano g 1852. u ^Casopisu ce-
sMho museum".
— Ryby adriatiatick^; seznam ryb a
a jinych zivof'ichiiv podle prostonamdnich
jmen na mofi adriatick^m, stampano u
isfom casopisii g. l'^54.
Lastavica B., nekolilo rijeci is iiegova
clanJca o narjecju korenickom stampnnoga
g. 1906. u 14 h). ^Nastavnoga Vjesnika''^.
La"«tri<3 F., Testimonium bilabium
seu sermones panegyrico-do^matico mora-
les a patre Philippo ab „Ocbievia"
provinciae Bosnae Argentinae. Venetiis
1755. l^a str. 398 dolazi dodatak (,ad-
ditio'l propovijedima s novom paglnaci-
jom; sto se otud usima^ naznacuje se:
test. ad. IS'i ovdje ni u drngim svojim
khigama pisac ne hileH svoje prezime;
da se svao Lastric, to se vidi is „Bosan-
skoga piijate/a'' 2, 87 i iz Kukulevica
bihl. hrv. 84.
— Od' uza me o. f. Filipa iz
0(ievije prikazano kapelanom i misio-
iiarom bosa,nskim . . . . U Mieci 1765.
— Nedilnik dvostruk o. f. Filipa iz
06evije .... to jest po dva govorena za
za svaku nedilu priko godine .... data
na svitlost 1766 u Mleci.
— Svetnak o. f. Filipa iz Odevije
.... to jest govorena od svetije .... data
na svitlost 1766 u Mleci.
Iia/;i<3 (x., npoera HapaBHa hcto-
pHJa. y ByAMMy 1836.
Leakovi<5 B., Govorena za sve ne-
dile godisue .... sastavita po otcu Fra
Bernardinu Leakovi6 .... sluzbeoiku zape
sarengradske. U Osiku 1795.
— Nauk od poglavitih stvarih krstjan-
sko-katolicanskih po o. fra Bernardinu
Leakovi(«. . . . . U Budimu 1798.
Lc;kusi6 M., B(;golubna razmislauja
od otajstva odkupJenja 6ovi<5anskoga s.
Konaventure kardinala prije mnogo vri-
inena u jezik slovinski prinesena, a sada
iznova trudom otca fra Marijana Leku-
si(*.a iz Mostara .... pristampana . . . . U
Mletci 1730. Ova je kriiga gotovo od rijeci
do rijeci prestampana iz l.iiige P. Baksica
(vidi tamo); zato kiiigtt Lekusiceru upo-
freblaia M. samo ondje^ gdje je kakva
razlika prema ISalcHcevoj.
Lctopis mat. srpske, CpocKa ('Tai)a
iiiicMa, od M. Litdaica (iz svr^etka xvii
vijeka i is xviii), stampana u 112 kmzi.
— Fpa^a sa hf'orpa^wjv IJ,pHe Fope
od Z. Dragovi^a. stampano u kn. 153 — 156.
Lopasi<3 B., Spomenici hrvatske Kra-
jine I. Ji. Ill- U Zagrebu 1884. 1885.
1889. Uzimaju se samo imena (udsUi i
geogroficka. Foceo tipotreblavati M.
— Hrvatski urbari. U Zagrebu 1894.
Uzima se samo ono, sto se mose niisUti,
da je dobro procitano i stampano. Foceo
tipotreblavati 31.
Luci<3 H., cakavski pisac proepolovine
XVI vijeka rodom Hvaranin., S'ampan u vi
knizi „ Star ih pisaca hrv.'': Hanibal Lucid.
Lll6i<!5 I. P., Deset pokorni razgo-
vora .... slozeui od pripostovanoga gospo-
dina Ivan a Jozipa Pavlovida Lucica, Maka-
ranina U Jakinu god. 17^5.
— Bitje crkovno .... knizice iz tali-
janskoga u slavni slovinski iezik prinesene
. . . . od pripost. gosp. Ivana Jozipa Pavlo-
vi6a Lu6ica, Makaranina U Mleci 1788.
— Prisvetoga i opcenoga tridentin-
skoga sabora naredbe .... Sacrosancti
et oecumenici Tridentini concilii .... de-
creta . . . . ab Jo. Josepho presl)ytero Pau-
lovich Lucich .... in lUyricum versa ....
Venetiis 1790.
— Doctrina cliristiana .... auctore
Joanne Josepho Paulo vichio Lucich ....
Venetiis 1792.
— Kratko izkazane zivota, kriposti
i fiudesa .... Nikole Bijankovida, biskupa
makarskoga sakup|eno . . . . od pripo§t.
gosp. Ivana Jozipa nau6itela Pavlovida
Lucica U Mleci 1798.
XVI
Lukarevi(3 F., duhrovacki pisac
vijeka^ stampan u x knizi „Starih pisaca
hrv.": Frano Lukarevid Burina.
^iUbisa S., Pripovijesti crnogorske i
primorske. skupio, slozio i pregl^dao
Sdepan Mitrov Lubisa. U Dubrovniku 1875.
— llpMHaH>a ByKa 4'*j^^*''"^^^7 ^^y~
nno H CJiojKMo Crjen-iH MinpoH ,/t>v<iHiiia.
y Beny 1877 (prestampano iz casopisa
„CpucKa B(>})a")
][iUbuski L., Pisma od pakla ....
izvede u (stamp, i) hrvaski jezik pivaiie
otac {. Lovro iz (stamp, hez iz) Lubus-
koga, reda s. o. Franeeska drzave Bosne
Ardentine stioc i pripovidaoc . . . . U Mneci
jrod. 1727.*
" Prezime ovome ph<cu posiarla se u „Bo-
snnskom prijatefu" 2, 85: Sitovic, pa se kaze,
da je roden u turskoj vjeri, alt se mlad krstio,
postao fratar, zivio u Dalmaciji i umro g. 1729.
945
— List nauka krstjanskoga . . . . po
otcu fr. Lovri iz Lubuskoga . . . . U Bne-
cih 1752.
Macukat P., Zivot sv. Dosafata —
pisan (stamf). pisane) prvi put u talijanski
jezik, a sada prinesen i istuma^en (§tamp.
prinesene i istumacene) u slovinski jezik
po Petru Macukatu. pucaninu splitskomu.
In Venetia 1708. Fi>^ac /e stokavac.
Mag;aziii, CpocK()vi,a.AMaTHHCKn Ma-
ra.sHH; iz toga casopisa upotreblene su
nar. pjesme i pripovijeilce^ a i drugi gdje-
koji eland iz raslicnih khiga do g. 1873;
knigu iz ove zadhe godine poceo upotreh-
avati M.
Mag-arovi6 K., vidi Mazarovid.
Maksimovi<3 A., HoRwiii uneiapb. y
By^HxMy 1810. Te kiiige nema u Zagrebu.
Mardi X., Zivot i pokora svete Ma-
rije Edipkine slozeni u ses pjesni jezika
slavinskoga po Nikoli MarCi, popu Du-
brovdaninu. U Dubrovniku 1791.
Margiti<5 S., HanoBHeA KapcxHaH-
CKa .... n8Ba:^eHo hs pa3.yiHKH KliHtira
jiarHHCKH .... ciojKeHo y nesHK 6ocaHCKH
aJiHTH H^npMHKH 110 ooFolijiynHOM V ooro-
c./ioBuy (i>pa C'rHiiany HaHHaHHHy 04
MapKOBai; ajinTH MaprHTwii . . . . y Mjie-
HHe 1704.
— <i>ajia 0,1, CBCTH .... HCTOManeHO
H3 pa3.inKH KtiHHra jiaTHHCKii H c^oaceHo
V ne3HK HJlHpHHKH IIO florohjlyOHOMy
6orocjioBnv <>. 11. <t>pa C'rHnaHv Manqa-
HHHy MapKOBnv ajiHTH MaprHTHky h3
KpatiJiecTBa ^ocancKora. y Mjienn 1708,
Mar.janovi<3 L., Hrvatske narodne
pjesme, sto se pjevaju u gornoj hrvatskoj
Krajini i u Turskoj Hrvatskoj, sabrao
Luka Marjanovid. U Zagrebu 18G4.
Marki I., Misli krstjanske za svaki
dan od miseca pisane prvi put u fran-
ceski jezik od otca Bours druzbe Isusove,
a sada prinesene i istumaCene u slovinski
jezik po knezu Ivanu Petru Marki
(jMarchi'), vlastelinu splitskomu. In Ve-
netia 1704. Pisac piie stohav.<ki.
Maruli6 M., cakavski pisac prve po-
lovine xvi vijeka stampan u 1 knizi„ Sta-
rih pisaca Jinatskih": Marko Maruli6.
Masek A. (L.), a) Repertorio delle
localita del regno di Dalmazia. Zara 1872 ;
— b) Geographisch-statistisches Reperto-
rium der bewohnten Orte im Konigreiche
Dalmatien. Zara 1888. Foceo upotreh(avati
M., a prije hega se upotrehlaoalo izdane
pod a).
Matei<5, vidi Mattei.
Mati<3 F., Jezgra istomaCena stvari
najpotribitiji nasega spasena .... data na
svitlost po o. f. Frani Matidu iz L'av(»-
glava stiocu .... drzave prisv. odkupitela
u Dalmaciji. U Mleci 1762. '
Matijevi(^ S., McnoBie,;aoHHK, ca-
opaH .... no n. o. MeuJTpy HepoHHMy
naHopMHTUHy .... iipiineceH y ieawK 60-
caHCKH Tpy^oM n. o. c&pa Cxienana Ma-
xwieBHha CojiHHiaHiiHa pe/\a c. <I>paH-
qecKa .... /^apacaBe Bocne ApfeeHXHHe
npHnoBie/i,aoi;a. In Roma 1630.
MatOTi6 J., Katekism rimski ....
istomaCen i priobracen iz latinskoga u sla-
vinskomu jeziku po D. Josefu Matovidu iz
Dobrote drzave kotorske. U Mlecijeb 1775.
Mattei I. M., Srce prisveto Jezu-
sovo... U Bneeijeh 1783. Pisac se ime-
nuje na pocethu posvete: Giammaria Mattei.
Do sad se pisalo u rjecniku Mattei, a od
sad ce se pisati Mateid.
Mazarovic K., Cvijet od kriposti
prinesen u slovinska slova iz jezika tali-
janskoga po prisv. i pripostovanomu go-
spod. fra Pavln Posilovidu, bisk, skradinsk.
a opeta priponeseu i pripisan, kako se
vidi, za pogoditi opdenoj pozudi, navla-
stito onezijem, koji ne umiju stiti slov.
slovim, po Kristu Mazarovidu, vlast. pe-
rask U Bneci 1712- Mazarovic nije
od rijeci do rijeci vjerno pre§tampao Po-
silovicev „cvijet" ; gotovo u svakoj recenici
je po koja razlika u glasovima Hi u ohli-
cima Hi u pojedinim rijecmn. Ovoga
pisca M. pi§e Mazarovid drzeci se J, Ka-
vanina 133'' i V. Bogisica nar. pjes.
(predgov.) 133 — 135, gdje se jasno hilezi
prezime jedne porodice u Ferastu Maza-
rovid; prije M. pisalo se u ovome rjec-
niku Magarovid; sam se pi>tac pise ,Ma-
xarovich', koje hi se }>o negovoj grafici
upraro imalo citati Mazarovid, ali ce hiti
grijeskom §tampano -x- 2a glas z.
Medid M., npHnoc Hapo/\Hoj xep-
MHH()./lOrHJH OH^I.aKa H >KI1BOXHtt.a. Ha-
nHcao Mojo Me/i,Hti. Stamp, u „Letopisu
mat. srpske" kh. 139. Poceo upotrebfavati
M. (kao i sve druge ovdje navedene radne
istoga pisca).
— KbeKe HapoAHe mpe. Stamp. U
„Letopisu mat. srpske^, kn. 140.
60
946
— Oner HeKOJiHKo Ha|)0,i,HHX nrapa.
Stamj). u „Letopisu mat. srpske", kn.
153. 154.
— ^o^^raK npHpoAouMCHOj h mb^h-
i;nHOKoj HOMeHKJiarvpH. Stamp, u „Leto-
pisu mat. srpske'^, kii. 159, 160
— Fpa^a 3a ripHpo^oiiHCHV^ homch-
KJTa'iypy h .sa pH6apcK() opy])e. Stamp, u
„Letopisu mat. srpsJce", kn. 166.
— Bw^tapcTBeHH na6Hpi;n. Stamp,
u „Leto/jisu mat. srpske^'j kn. 172.
— 4oAaTaK ipa^H 8a npHpo,'\onncHy
HOMeHKaaxypy h aa pHoapcKO opy^e.
Stamp, u „Letopisu mat. srpske", kn. 181.
— 4pyi'M AOA^TaK rpa^H 3a iipnpo-
^oiiHCHy^ H(tMeHKJiaTypy h aa pvioapcKo
opyt^e. Stamp, u „Letopisu mat. srpske",
kn'. 184. 1H8.
— Dodatak opanCarskim nazivima.
Stamp, u „Radu jugosl. akademije".
kn. 125.
— Ihtioloske bileske. Stamp, u „Radu
jugosl. akademije", kn. 126.
— Drugo kolo ihtioloskih bilezaka.
Stamp, u „Radu jugosl. akademije" , kn. 147.
— TpH jbeKaipyiue. Stamp, u „GlaS"
niku zem. muzeja zaBosnu i Hercegovinu''^ ,
kn. 16.
— Cetiri jekaruse. Stamp, u „Zhor-
niku za zivot i ohicaje juznih Slavena"^
kn. 14.
Meii6eti<5 S., dubrovacki pisac po-
cetka XVI vijeka §tampan u ii knizi
„Starih pisaca hrv." : Sisko Men6eti(^.
Menceti(3 V., jedna pjesma duhro-
vackoga pjesnika Vladislava Mencetica
(oho sredine xvii vijeka) stampana u
djelu F. M. Appendinijo „Notizie istorico-
critiche" (18U3), 2. 275—277.
Michelangelo, Bogojubna razmisla-
nja svrhu muke Isukrstove .... od posto-
vanoga otca fra Mikel Angela Bnefianina
male bratje, reda kapucinov, hrvaskim
jazikom tuinaCena od jednoga nedostojnoga
aluge Isukrstova. In Venetia 1641. Ne-
znani prevodilac je cakavac.
Mikaja J., Blago jezika slovinskoga
ili slovnik, u komu izgovaraju se rijeCi
slovinske latinski i djaf.ki. Thesaurus lin-
guae lUyricue sive dictionarium lllyricum
labore p. Jacobi Micalia societ. Jesu col-
lectum. Lavreti 1649. Nijesu upotrehlene
samo rijeci, kojc stoje na svome mjestu po
azhucnom redu, nego i one, ko/ih na svome
mjetitu nema., vvc stoje kod koje druge
rijeci.
MikIosi6 F., Beitrage zur Kenntniss
der slavischen Volkspoesie. i. Die Volks-
epik der Kroaten. Stomp, u Becu 1870
u 19 knizi „Denkscliriften der kais. Aka-
demie". Sve pjesme osim one pod br. 5
(str. 17 — 19) §tampane su poslije u Bo-
gi§icevu zborniku nar. pjesama, pa ih M.
citira po tome izdahu.
Mikulidi<3 F., Narodne pripovijetke
i pjesme iz hrvatskoga primorja, pobilezio
ih 6akav§tinom Fran Mikuli6i(^. U Krale-
vici 1876. Na kraju khige je paginacija
pobrkana, a u rjecniku ^e nat'odi, kako
bi trebalo da bude.
Mil as M., Danasiii trpanski dijalekat.*
Stamp, u „Radu jugosl. akademije", kn.
103. Poceo upotreblavati M.
— Ispravci dubrovaSkijeh rijedi u
Vukovu rjedniku. Stamp, u „Radu jugosl.
akademije",kn. 136. Poceo upotreblavati M.
— Danasni mostarski dijalekat. Stamp,
u ^Radu jugosl. akademije".^ kh. 153.
Poceo upotreblavati M.
Milcctic 1., Cakavstina kvarnerskih
otoka. Stamp), u „Radii jugosl. akademije",
kn. 121. Poceo upotreblavati M.
Mili<5eTi6 M. B., JKhbot Cp6a ce-
.^ana. Stampano u 22, 37, 45 kmzi„ Glas-
nika srpskog uc. drustva''^. Drugo izdahe
te radne izaslo je 1894 g. pod istijem
natpisom kao i khiga „ Srpskog etnograf-
skog zbornika" . M. citira po torn drugom
izdanu, a prvo izd. navodi samo ondje,
gdje je kakva razlika prema drugome.
— KneMceBMHa Cponja. Y Beorp-d^y
1876.
— Kpa.i>eBHHa CpoHJa. y Beorpa,-^v
1884.
— C.iaBe y (Jpna. Y Bf^orpa^y 1877
Stamp, u I. kh. „Godi§hice" Nikole Gupic".
Citira se po odUampanoj khizici.
— OniuTHHe y Cp^iHJii. Y Be()rpa,\v
1878. Stamp, u ii knizi „Godi§mce^ N.
Cupica. Citira se po odstampanoj khizici.
— SHMffce BeiepH, upme h3 na-
po,i,Hoi' jKHHOxa V CpoMjH. Y Beo^pa,■^v
1879.
— .JypMyca u fI>aTnivia. Y Be()rpa,iv
1879.
— ^eTH>e BenepH, iipwHe na na
po/^Hor- jKHBoxa y CpoHJM. Y Beorpa,\v
1880.
— Ce;io 3jioceJiHna n ymre./b Mn-
jiHBOJe. y Beorpa,\y 1880.
* Trpan (gen. Trpna) je varosica na polii-
oatrvu Pe^e§cu.
947
— 4^ceT napa, npH^a hs jkhboth
J BapoiuH. y BeorpaA.V 1881.
— C 4yHaBa na^ DHHiby, 6ejieniKe
yn nvT. Y BeorpaA;" 1H82. Stamp, u
„Godi§hici''^ N. Cupica kn. iv. Citira se
po oditampanoj hnizici.
— Me^YAHeBHua, nHcn^a, npHie h
cJiHKe H3 atHBOTR y Cp6HJn. y BeorpaAV
1885.
— OiMep-qejienHJa, npHiioaeTKa hs
atMBora cpiicKora napoAa. y BeorpaAV
1886.
nOMeHHK .SHaMCHHTHX ^liJAH J
cpncKoi' HapoAa HOBHJera Aooa. Y Beo-
rpaAj 1888.
— IIlKoaHna .sa rpaJ^ancKa upasa m
AysKHocTH. II H3AaH.e. y BeorpaAy 1889.
MilOTanov L., ^yKe MnjioBanoBa
oiiMT HacTaB^eft.a k epocKoj canHHopeH-
HOCTH .... H3Aao BvK C Tc*. Kapa^Hii. Y
BeHv 1833.
miiraknli, glagolska Tcnizica stam-
pana jamacno u Senu oho g. 1508. Po-
cihe se s rijecma : Po6inu mirakuli slavne
deve Marije. Svrsetak nije sacuvan u
eksemplaru jugosl. aJcademije. Poceo upo-
trehlavati D., ali ne od pocetha rjecnika.
Misli krstjanske iz zabava duhov-
nijeh sv. Inacija Lojole izabrane po jed-
nomu ocu druzbe Jezusove. Prvo pritjestene
^ubrovaCko. U Dubrovniku 1789.
Mon. Croat. Monumenta historica
Slavorum meridionalium. Povjestni spo-
menici juznih Slavena. Izdaje Ivan Ku-
kulevid Sakcinski. Kniga i. Listine hrvat-
ske. Acta croatica. U Zagrebu 1863.
Monumenta rat^usina, libri refor-
mationura. Tomus i. ii. Zagrabiae 1879.
1882. I^ tih lat. spomenika xiv vijeka
upotrehlena su samo imena. Prvu je knigu
poceo upotreblavati J>., a drugu M.
Monumenta serbiea spectautia hi-
storiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, edidit
Fr. Miklosich. Viennae 1858.
Mon. za^r. vidi I. Tkal6i6.
Mrka} S., Cajio Aeoe^iora (}')epa .ihoo
aa^yKonpoTpec. y ByAWMy rpaAy 1810.
Pisac (Sava Mrkal) potpisuje se pod pred-
govorom slovima C. M.
Mrnavi<3 I. T., OsmanSdica, sloga
Ivana Tomka Mrnavida. U Rimu 1631.
— IstumaCene obilnije nauka krstjan-
skoga .... Ivana Tomka Mrnavida, Bosna-
nina, kanonika sibenskoga i zagrebskoga
. . . . U Bnecih 1699. Ovo je jamacno
drugo izdane; prvo je stampano u Rimu
1627 (po Kukulevicu bibl. hro. 92j.
— Nauk krstjanski .... In Venetia
1702. Pisac se imenuje na str. 29. Ovo
sacijelo nije prvo izdane^ ali se ne mose
rasahrati^ koje je.
— Zivot Magdalene od knezov Zi-
rova plemena Budri§i6a . . . . U Zadru 1863.
Upotrehlavao gdjesto B.^ a M. odbacio, jer
je isdane nepouzdano, a pravoga isdana
Mrnaviceva (od g. 1626) nema u Zagrebu.
Musicki B., CpncKe napoAHe necMe,
CKvnHO Hx no CpeMv B. M. HaHneBO
1^75. Da to B. M. snaci: Branko Mu-
sicki, to se vidi is „Letop. mat. srpske",
kn. 148, str. 65. Prije M. citiralo se:
Nar. pjes. srem.
Nadodane glavni dogadaja razgo-
voru ugodnomu naroda slovinskoga . . . . u
verse slozeno po jednomu sinu sv. Frane
1768 u Pesti. Neimenovani pisac pi§e
slavonskijem narjecjem.
Na|eskovi6 M., dubrovacki pisac
XVI vijeka stampan u v i viii knisi „Starih
pisaca hrvatskih" : Nikola Naleskovid.
Mjesto brojeva v i viii uzimaju se u cita-
tima brojevi I i 2. Citate iz kn. viii is-
prav^a M., gdje treba, prema bile§kama
M. Pesetara .stampanima u „Radu jugosl.
akademije", kh. 119.
Nar. pjes. istr. Hrvatske narodne
pjesme, sto se pjevaju po Istri i kvar-
nerskih otocih. U Trstu 1879. Kniga ima
sest odjelaka., svaki s osobitom paginaci-
jom. Poceo upotreblavati D., ali ne od
pocetka rjecnika.
Nar. pjes. srem. vidi kod: Musicki.
Narod^ak, novine, izlazile g. 1877
u Vinkovcima. Iz br. 14 na str. 136
uzeto je nekoliko imena botanickih.
Narucnik. Na kraju ove glagolske
knige ispred kazala stoji: Ove knige, ke
se zovu Naru6nik plebanusev, bise stam-
pane v Seni . . . . v letih spasitela nasego
1507. U knizi se ne bileze brojevima ni
listovi ni strane, nego samo tahaci; kod
primjera uzetijeh u rjecnik naznacuju
se brojevima listovi, a slovima a, b strane
na pojedinijem listovima; prema tome 1*
znaci prvu stranu prvoga tabaka, 1^ drugu
stranu, 2* trecu stranu i t. d. Poceo upo-
treblavati Ik, ali ne od pocetka rjecnika.
Nasa sloga, novine u Trstu 1870
i d. ; u nima je bilo narodnih pjesama
i drugih razlicnih sitnica u istarskom
narjecju. GdjeMo upotreblavao B.
948
Nauke zivota redovniskoga, ke pi§e
blazeni sfeti Brnard sestri svojoj. Hukopis
u hihlioteci jugosl. akademije (negda u
Kukulevicevoj pod hr. 642). Na posledhoj
strani ima zapis mladom rukom: Marko
Prodid nakon 1595 u Kotoru.
^'emanic 1)., Cakavisch-kroatische
Studien. Wien 1883. 1884 (i Fortsetzung).
1885 (u Fortsetzungj Odstampano is
^Sitzungsberichte der kais. Akademie".
Citira se po oditatnpanim l.nizicama.
Foglavifo je pisac ohrndio narjecje sjeverne
Istre. ali i siisjednih ostrvn i primorja;
had se dakle uz potvrde iz D. Nemanica
knze: u Istri, to ne znaci uvijek samo
Istru. nego je receno krntkoce radi. Pisac
upotrelilava samo dva akcenta, kahovi su
na pr. u rijecma kmfet, grad ; to po Vukovu
i Danicicevii hilezehu i po bilezenu ovoga
rjecnika upravo znaci: kmet, grad i t. d.
Poceo upotreldavati B.
Ncnadii^ 1., Sambek* satarisan s Boz-
jom desnicom .... spjevane slozeno po D.
Ivanu Ant. Nenadi(^u iz Perasta. sada pa-
roku duhovnaku crkve slavnoga muCenika
svetoga Stasije u Dobrotu . . . . U Mle-
cima 1757.
— Nauk krstjanski .... slozen ....
od D. Ivana A Nenadida iz Perasta ....
U Mlecijeh 1708.
NenadOYid M., IlpoxoKd niicaMa o
paTonaH,y Kpaj 4p"He r. 1811, 1812 h
1813. BeorpsiA 1861. Ni ove ni iduce
knige nema u Zagrehu.
— MeMoapM Mareja HeHa^OBwha.
y BeDrpa^y 1867.
Norini, Pripisane poCetka kralestva
bosanskoga . . . . po gospodinu Noriiiiju
starogradaninu neretvanskomu . . . . U
Mleoi 1775.
NovakoYi<5 S., CpncKH noMeHHua
XV— XVIII neKa o,^ CTojaHa HonaKomiiia.
Stamp, u 42 knizi „Glasnika srp)Skog
ucenog druStva".
— CpncKe napo,\He saroneTKe, y pe^^HO
H H3,\ao CTojan HoHaKOBHh. Beorpa,; w
riaiiHeno. 1877.
— 3eM./tiiiUTe pa,^it>e HcMaibHHe. Y
BeorpaAy 1877. §tamp. u i kn. „Godis-
nice'* Nikole Cupi6a. Citira se po odstam-
panoj knizi.
— llpnnoBeTKH o AjieKcaH,;py Be-
.iniCOM y CTa|)()j CpnCKoj KH,HH^eiitlOCTM,
y BeorpaAy 1878.
* „Sambek'- se zvala velika turska ratna
liida. Vidi u A. Kaiica korah. 491.
— GpncKe oojiacTH x h xii Bena iipe-
BJia^^e HewaifcHHe. Stamp, u 48 knizi
y^Glasnika srpskog ucenog drustva". Citira
se po odstampunoj knizi.
— Hobo Bp^^o h BpaifcCKo noMopaB.a>e
y HCTopuJH cpncKoj XIV H XV BeKa. Y
BeorpaAy 1880. Stamp, u iii knizi „Go-
disnice"' N. Cupica. Citira se po odstam-
panoj knizi.
— SaKOHHK Cre<i>aHa /^ymaHa i;aj)a
cpncKor 1349 h 1354, HanoBO Ha^ao n
onjacHiio CiojaH HoBaKOBiiii. Y Beorpa,'\y
1898. Poceo upotreblavati M. Ova je
upravo II izdahe; prci put je S. Nova-
kovic Du§anov zakonik izdao g. 1870.
Nov. sr. HoBHHe cpocKe 1834. 1835^
Drugo su : Srpske novine (vidi tamo).
Obradovi<5 D., /Khbot-b h npuK.110-
HeniH ^iiMHTpia 06pa,\0BHHa, Hapeqenora
y Kajiy tepcTBy /^ocneea. cV»7lannciKy 1783-
— CoB-bTH 3,i,pai'-aro ])a3viMa. y ^awii-
ciKv 1784. Poceo upotrehlavati B.., ali ne od
pocetka svoga ohrad/vana rjecnika. Kako
toga izdaha nema u Zagrehu, od sad cc se
upotreblavati budimsko izdahe g. 18' '6.
— Esonose h npoHHXij pa3HHX'i>
oaoHOTBopi^eBTj .... oacne. y ^/taiinciKv
1788.
Ogled, sr., Orjie^a.io cpocKo. Y
Beorpa,T,y 1845. Namdne i x>olunarodne
pjesme 0 crnogorskijem boj^vima s Turcima.
Oliva, Zivot od Olive hdere Julijana
cesara. U Bnecih 1702. Neznani pisac
pise cakavuki.
Op6i austrijanski gradanski zakonik.
Dio I. II. III. U Be6u 1853. Upotrehlavao B.
Orbin M., Zrcalo dubovno .... isto-
maCeno iz jezika italijanskoga u dubro-
va6ki po D. Mavru Orbinu, DubrovCaninu,
opatu In Venetia. Ovo je druyo izdahe
„Zrcala" iz god. 1621, kako se vidi iz-
dopu^teha, da se moze stampati,
Orfelin Z., McKycHbiM iio^pyiwajrt-
. . . . Bt B-feH-b 1783.
Osvetilici, i. Obrenov, dogadaj iz.
g. 1857 od IS'enada Poznanovida (jiscudo-
nim kao i kasnije „RadovaB" mjesto : fra
Grgo Martic). U Zagrebu 1861. — 11. Luka
Vukalovid i boj na Grabovcu, pjesma od
Radovana. U Zagrebu 1862. — in. Boj
turski i crnogorski god. 1862, pjesma od
Radovana. U Zagrebu 1865. — iv. Kiko
i Zelid, pjesma od Radovana. U Osijeku
1876. — v. Ustanak u Bosni i Hercego-
vini g. 1876 — 8 i bojevi srbski i crno-
949
gorski, pjesma od Radovana. U Zagrebu
1881. — VI. Hagi-Lojina krajina, spomen
Sarajevu g. 1878, pjesma od Radovana.
U Dakovu 1881. — vii. Posjednude Bosne
i Hercegovine g. 1878, pjesma od Rado-
vana. Zagreb 1883.
Otag'bina, 0Tay6nHa, KH>njKeBHocT,
«ayKa, /i,pyuiTBeBH jkhbot. 4pjr''i ro,\nHa,
K*Hra leTBpra. Y Beorpa,\y 1880. UfO-
trehlena su fopogr. imena iz clanaka M.
Hakica („H3 hobc Cponje").
Palikuc-a N., Himbenost pritankog
veleznanstva Nasradinova izvadeno iz
talijanskog u rvaski jezik po Nikoli Pali-
ku(5i iz Proklana {§tamp. Pruklana). U Ja-
kinu 1771. Pisac je Dalmatinac §tokavac.
Palmoti6 Cr., duhrovachi pisac xvii
vijeka stampan u xii, xm / xiv knizi
„Starih pisaca hro.'' : (jon Palmotic*. Mjesto
brojeva xn, xiii i xiv uzimaju se u cHa-
tima hrojevi 1, 2, 3. Soe tri khige poceo
upotrehhivati B; D. i V. su upotrthlavali
^Kristijadu" {koja je w xiv h'nzi) po rim-
skom izdaini g. 1670 ; a V. osim toga jos i
1 /' 2 h'iigu (on je iz „Kristi]ade" u cita-
tima ka§lo mjesto strana naznacivao pje-
vana i strofe). Citate iz kit. xiv ispra/^a
M., gdje treha, prema hileskama I. Broza
u p)redgov<>ru x\x kn. „Starih pisaca hrv.".
Palmoti(5 J., Dubrovnik ponovlen i
Didone, spjevao Jaketa Palmotid Donoric
vlastelin dubrovaSki. Za tisak priredio i
rastumaCio S. Skurla U Dubrovniku 1878.
J. Falntotic je pisac druge polovine xvii
vijeka. V. je naznacivao u citatima pje-
vafia i strofe (ne strane).
Paiiei<3 J., Piioe y CpoHJu, uanHcao
/Ip. JocH* IlaHHnii. y Beorpa,\v 1860.
Stampano u xii knizi „Glasnika dru§tva
srbske slovesnosti-' . Citirasepo odstampanoj
knizi.
— llxiiue y CpoHJH. y Beorpa^yv 1867.
— BoTaHHKa no UIjiaj^eHy. y Beo-
rpa,iy 1868.
— LUyMCKO ,'\pBei3e h^ mHUvte y
CpoHJu. y BeorpaAy 1871. Stamp, h xxx
knizi „Gla^nika srpskog vcenog druSfva".
Citira se po odS/ampanoj knizi.
— SdOJinrHJa. y Beorpa^'iy 1872.
— <l»jiopa KHea<eBHHe Cp^nje. y
Beorpa^y 1874.
— <l>jiopa y OKojiHHH 6eorpaACKoi.
Tpefee H3^'^aH,e. y Beorpa^y I8b2. D.
upotrebhvao prvo izdane (1865), a B.
drugo (1878).
Paoli A., jedna pjesma toga Duhrov-
canina (iz g. 1752) itampana je u Matei-
6evoj knizi str. 364—373.
Parcid F., Dvostruka rukovet ....
po D. Frani „Parchychiu" SibenCaninu ....
In Venezia 1709. Pisac je cakavac. Nije
sigurno, ima li se citati „Par6i6", jer ch
u tog 'I. pisca ne sluzi za ylas 6, nego za 6
i (kaMo) za k; ali je Par6i6 stainpano u
J. Kavanina 94''.
PaTiC' E., Ogledalo temela vire ....
iliti jezgra sviju dogadajah staroga i no-
voga zakona .... najpri u francuzki jezik
. . . . slozena, zatim nimafiki primistita, a
sada u nas slavni, uludni i krasni iliri6ki
jezik prinesena po ecu fra Emeriku Pa-
vidu . . . . U gradu Budimu 1759.
— Prosvitlerie i ogrijane iliti ne-
dilne i svedane predike ... slozene po ocu
fr. Emeriku Pavidu .... in. U Budimu
1762. Poceo upotrehlavaii M.
— Jezgra rimskoga pravovirnoga na-
uka . . . . u nimadki jezik na svitlost dana,
sada pak . . . . u slovinski iliti iliriSki jali
dalmatinski jezik prinesena 1769 u Bu-
dimu. Da je prevodilac E. Pavic, to se oidi
iz dopuiteua. da se knizica moze §tampati.
Pavisi<$ M., Ispis od najzadne na-
redbe s. Bernardina istumaCen iz tali-
janskoga jezika u rvaski . . . . od mene
Marka Pavisida gradanina spliskoga. U
Mneeih 1760. Pisac je §tokavac.
Pavlinovf^ M., Radisu Bog pomaze.
Self-help Smilesa preradio Mihovio Pavli-
novid. Zadar 1871.
— Razlifiiti spisi Mihovila Pavlino-
vida. U Zadru 1875.
— Razgovor o slavenstvu, jugosla-
venstvu, srbo-hrvatstvu. Trede izdane. Za-
dar 1876.
Pavlovi6 B., Pripravlene za dostojno
redi svetu misu .... iztomadeno iz mnogi
.... kniga i u hrvaski jezik pomlivo i
virno privedeno po ocu fra Bernardinu
Pavlovidu iz Dubrovnika . . . . U Mleci
1747. Ako i kaze pisac, da je iz Dubrov-
nika^ ali on ne pi§e dubrovackij'm na-
rjec/em, nrgo kao i drugi §tok 'vci-ikavci
iz Dalmacije.
Pejki<5 K., SapuHJio McxuHe me,\
upKne MCTOHHe H .3ana,i,feHe o;\ aom Kpcxy
rieHKHha o/\ TiHopoBai;, KanoHHica ne-
HVHCKora. y MneuHe na 1716. Pisac je
rodom Bugarin\ sam se pod lat. posvetom
potpisujf Christophorus Peichieh Bulgarus,
a i u tat. (/opu§tcnu, da se knizica moze
stampati, kaie se : Christophoro Peichieh
Bulgaro. To se vidi i otud, §to pi-ac ne
iimije valano upotrebjavati padeze (vec u
natpisu ima tome potvrda).
960
Pelegrinovjd M., Hvaranin, pisac
XVI vijeka, stampan u vin hiizi „Starih
pisaca lirv. " : Misa Pelegrinovid.
PeIivanoTi<5 S. I., uzete su narodne
rijeci iz negovih clanaJca Stampanih u
novosadskom zahavniku „Javoru" g. 1880
i 1881.
Pestali^ (jr., Utisene ozalosdenih
slozeno od Grgura Festalica, s. Franciska
serafinsko^ redovnika U Budimu 1797.
Pisac 7«'^e slavonsJcijem narjecjem svoga
vremena.
Petranovi^ B., Ru6na kniga naj-
nuznijih pravdoslovnih rijeCi. Zadar 18(32.
Poceo upolrehlarati B.
PetranoTi<5 B., CpncKe Hapo/\He
njecMe hs Bocae, cKyimo hx h hh CBHJer
H-s.-^ao jepoMOHRX Jyorojbyo rieTpaHOBMfe,
yHHxe^. KhjHih i, Y CapajeB)^ 1867. —
CpncKe HHpo,'\He njeeme hs Bocne h Xep-
ueroBHHe, CKynHo Boro.Bjo ITeTpaHOBufe,
KvbHra II. III. y BnorpaAy 1867. 1870.
PetrOTl<3 P., ropcKi'H Bienan'b, . ..
coHHHCHie n. n. H. BJia^tiKe npnorop-
CKora. y Beiy 1847.
— JlajKHH uap lUfeenaH MajiH ....
njecMOTBopje IleTpa OeTpoBHiia H>eroma.
BJia/^HKe H rocno,;apa I^pnerope. Y 3a-
rpe6y 1851. Uzima se saino gdjehoja rijec.
Petrovi6 S., (CpncKH apxnB an u,eAo-
KyiiHo jieKapcTBo, o;\e^aK ^pyrn, KK.Hra
xvi). JleKOBHTo 6vijbe y Cp6HJH oa 4p-
Case llerpoBniia. Y Beorpa^y 1883.
Podeo upotreblavaii M.
Pisanica duhovna krstjanskoga na-
uka . . . . po jednomu misniku od druzbe
Isusove i za uzkrs poklonena plemenitoj
gospodi senatorom, purgarom i svemu po-
glavitomu varoSu pozezkomu . . . . U Be6u
1734. Kuizica je pisana slavonsJcijem na-
rjecjem.
Pjev. cm., IHiBaHHiH nepnoropcKa
H xepnerouaHKa ca')paHa HyopoMij 4oh-
KOBMlieM'b . . . . y A'dimnviiy 1837.
Podunayka, no^yHaBKa, 4oAaTaK'b ki,
CpocKMM'b UoBMHaMa. Y Beorpa,i,y 184^^,
hr. 13 — 17; otud je upotrehlen clandk
CpncKe pe'iH od Jovana Baluggica.
Popis J5it. Glavni rezultati popisa
zitelstva u Bosni i Hercegovini Izdala
zemajska vlada za Bosnu i Hercegovinu.
Sarajevo 1896. (isto cirilicom i nemacici:
Hauptreaultate der VolkszJthlung i t. d.).
Poceo upotreh(aiati M.. a prije se upo-
treh(avala: Statistika .... (vidi tamo).
Popovi6 ©., nosHaBaH'fe pooe H-ui
HayKa o po6H TproBaHKoii. .V B'borpH,\y
1852. Knige nema u Zagrehu.
— PeqHHK cpncKora ii neaiaHKora
jesMKa, cacxaBHO Xop^e IIonoBHii. n.
CpncKo-neMaHKH /;eo. u HSAaae. IlaH-
HeBo 1895. Poceo upotrehlavati B. TJzima
se samo ono, sto je pouzdano i cega nema
u Vuka.
— TypcKe H Apyi^e HCTOMancKe peiH
V nameM jesHKy. Y Beorpa.iy 1884.
Stamp, u 59 knizi „GlasniJca srpslog\ucenog
dru§tva". Cilira se po odstampanoj knizi.
Posilovi(5 P., Hac.4aiieHne AyxoBHo
.... no *pa DaBJiy lloCH./i()BHliy us Fjia-
Mona. pe/i,a cb. 4>paH!i,eiuKa vih npoBHHUHe
6ocaHCKe. y MneuHe 1682. Odo je (po
hukulevicu hihl. hrv. 12) dnigo izdane;
prvo je stampano g. 1639.
— LI,BHeT 0^ KpunocTH . . . . y MneuMe
1701. Ovo je drugo izda e, prvo je (po
Kukulevicu bibl. hrv. 12) stampano g. 1647.
Poslovice, na svijet izdao D. Dani-
6id. U Zagrebu 1871. Tu su Uampane
poslovice iz rukopisa duhrovackoga i zayre-
backoga (prvi je iz svrsetka xvii vijeka., a
driigi vatada iz prve polovine xvin) i iz
dvije stampane kinge dubrovacke xviii vi-
jeka. B. je slovinia D / Z w primjerima
naznncivao ona dva rukopisa.
Post i la, to jest kratko istlmaCenje
vsih nedelskih evanjeliov sada najprvo
hrvatskimi slovi stampana. V Tobingi
1562. Utoj glagolskoj h'nzi Jnleze se tabaci
latinskijem slovima i rimskijem brojevima
I — IV, ali se bileSe i listovi {ne strane)
glagolskijem brojevima 1,',2, 3 .... 234. D.
i M. naznacuju u citatima listove, a V.
i B. tabake.
Pravdonosa, jaridicki casopis u
Zadru y. 1851. 1852. 1855. Upotrefdeni
si( neki clanci o narodnom sivotu juznijeh
krajeva, koliko jc u svezi sa pravom. Cifre
uz citate ne znace strane ni listove, nego
brojevc casopisa, koji je izlazio svake
subote.
Pi'Cgled politi6koga i sudbenoga raz-
dielena kralevina Hrvatske i Slavonije. U
Zagrebu 1877. Upotreblavaii D. V. i (iz
pocetka) B. Vidi Razdjelene ....
Preradovi<3 D., HeKOJiHKo cpncKHx
psHH, KOJHX HeMa y ByKOBy pennHKy,
CKyiiHO Hx 110 CpeMy m pacryiwaHHO
4aMJaH IlpepaAOBHfe. Stamp, u 184 h'/izi
„Letopisa mat. srpske", sir. 83 — 111
(azbucnijem redom), I'oceo upotreblavaii M.
961
Program, Ilporpaivi ueAUKe THMHa-
SHJe Kajj^ioBaHKe aa iukimckv ro^HHy
1878. Na str. 41 ima nekoliko oko god.
1840 zdbilezenih imena morskijeh riba.
Proroci staroga zavjeta prevedeni
na hrvatski jezik u xvi vijeku. Veteris
testamenti prophetarum interpretatio istro-
croatica saec. xvi .... edidit V. Jagid. Vin-
dobonae — Berolini 1897. Jedini sacuvani
ek^emplar, iz kojega je Jagicevo izdahe
preMampano, nema lista, na kojemu je bio
natpis knisi; zalo se ne zna pravo ni
godina Uampana, ah ce po svoj prilici
bill 1564. Khiga je Mainpana i prestam-
pana lafiuicom, a prevedena je iz neniac-
koga (Luterovn) teksta.
Protokol sab. mag., vidi „Glasnik
srpskog u6. drugtva ii odel, kn. 1.
Racki F., Documenta historiae Cro-
aticae period um antiquam illustrantia. Za-
grabiae 1877. Uzima se gdjekoje ime, koje
se sigurno moSe procitati.
Bad jugosl. akademije,
kn. 1, str. 174 — 188 BaimcH us ne-
KOJiHKo pvKonHca (xiv — xvixi vijeka), izdao
B. Danicic.
kn. 82, str. 69 — 154 clatuik o na-
rodnim itnenima i presimenima u Hrvata
i Srba, napisao T. Maretic.
Radi6evi6 B., FTecMe BpanKa Pa,^H-
leBHiia. llameBO 1880. Pocco upotrebla-
vati B.
Radi6 L., Rukolisti duhovni . . . . po
f. Ludoviku Radidu . . . . U Livornu 1776.
Pisac pi§e dubrovackijem narjtcjem.
Radman F., Zivot s. Jurja mu6enika
prinesen iz latinskoga u slovinski jezik po
otcu fra Frani Radmanu red a s. o. Fran-
ceska . . . . u Dalmaciji. U Mletci 1769.
Kadili<3 M., Pogrdene izpraznosti od
svijeta .... slozeno i izvadeno u jezik slo-
vinski i bosanski . . . . po fra Mihajlu Rad-
nidu BaCaninu. pripovijedaocu .... provin-
cije Bosne Ardentine. Romae 1683.
Radojevi<5 J., Skazanje. kako go-
spodin Bog vazda ]e providio svojim vir-
nim slugam .... slozeno po meni vojvodi
Juri Radojevid Gizdelinu . . . . u Padui 1686.
Pisac piie dalmatinsko-stokavski.
Radovci6 P., Na6in za dobro umriti
postovanoga otca Ivana Jesu Maria istu-
maCen u dalmatinski jazik po Petru Gau-
denciju Radov6idu Splicaninu, biskupu
rabskomu. U Rimu 1657. Pisac je caka-
vac. Po Kukulevicu bibl. hrv. 139 ovo je
drugo izdane, prvo je itompano g. 1653.
— IstumaCenje simbola apostolskoga,
to jest virovanja .... prineseno u slovinski
jazik po prisvitlomu gospodinu Petru
Gaudenciju ali RadovCidu Splidaninu, bi-
skupu rabskomu. U Rimu 1662.
Raji<3 J., Boil 3Maa ca opjioBbi. Bt>
BieHH-b 1791.
— Coopanie pa.suHxt ne^'b.^Hbixb
.... noyHenift i. n. m. Hi, BieHH-fe 1793.
Ovoga djela nema ii Zagrebu.
Raiiina X., rukopis Nikole Panino iz
g. 1508 u hihlioteci Jugosl. akadetnije, na
svijet izdan u knizi: Zadarski i Raninin
lekcionar, za stampu priredio Milan Re-
setar. U Zagrebu 1894. Pisac rukopisa je
Duhrovcanin, ali u negocu jeziku ima ko-
jeita. §to nije po dubrovackom narjf'cju,
vec je uzeto iz starijih nedubrovackih lekci-
onara ; osiin toga ima u Ratline i mno§tvo
razUcnijeh pogrje§aka.
Raiiina D., Pjesni razlike Dinka
Ranine, vlastelina dubrova6koga .... In
Fiorenza 1563.
Rapi<3 D., Svakomu po malo iliti
predike nedilne . . . . po p. f. £)uri Rapid
Gradisdaninu .... 1762 u Pesti.
Rat, Pax CpoHJe ca TypCKOM aa
ocMo6o^eH>e h HeaaBHCHocT .... y Beo-
rpa,\v 1879. Upofreblena su mnogohrojna
imena i prezimena vojnika.
Razdje}., Politidko i sudbeno raz-
djelene i repertorij prebivalista kralevina
j Hrvatske i Slavonije .... izdala kr. hrv.-
1 slav.-dalm. zemalska vlada .... Zagreb
I 1903. Poceo upotreblavati M. Ranije iz-
dahe pod istijem, natpisom iz g. 1889 upo-
treblavao B. — Drugo je: Politidko i sud-
beno razdjelene hrvatsko - slavonske kra-
jine. U Zagrebu 1876. Upotreblavali U.
V. i (iz pocetka) B. Vidi Pregled ....
Rcgalacija Save .... pod rukopis
tiskano i izdano po naredbi c kr. glav-
noga zapovjednidtva u Zagrebu, k jednu
zemalske upravne oblasti hrvatsko-siavon-
ske vojnidke krajine. U Zagrebu 1876.
Die Regulirung des Saveflusses ....
(thmacki original i hrvatski prijevod teku
jedan uz drugij. Upotreblena su samo gdje-
koja gpogr. imena.
ReJkoYi<5 M. A., Matije Antuna Rel-
kovida Satir iliti divji dovik . . . . U Osiku
1779. U toj knizi. nijesu bilezene strarw
ni listovi, nego tabaci s/ovima A, B i t. d.,
a uz slova se na pojedinim listovima dodaju
brojevi, na pr. Aj A2 i t d. B. navodi
citate po tome bilezenu, a D. V. i M. na-
952
vode ih po strnna>i>a pocevsi od one, na
kojoj je natpis.
— Mat. Ant. Relkovida, Nek je svasta
iliti sabrane pametnih ri6ih i kripostnih
dilah U Osiku 1795.
Relkovi^ J. S., Kudnik sto sva-
koga miseca priko godine .... 6initi i kako
zdravje razloznu uzdrzati ima . . . . u slavon-
skomu glasu izdade Josip Stipan Relkovi6
parnk u Vinkovcih. U Osiku 1796 *
Kcsetar M.. Der stukavische Dialekt.
Wien 11)07. Stamp, u vui knizi zhorniha:
Die Schriften der Balkankommission.
Rosa S., Zivot gospodina Jezusa Kri-
sta — U Mnecih 1764. Pisac se nigdje ne
imenuje, ali da se zrao Stijepo Rosa, da
je bio pop i Dubrovcanin, to haze Stulic
u svome rjtcn. 2, 673, a haze i Appendini
not. 2, 305. Khiga je puna Mamp. po-
grje§al,a.
Sabjar V., Mjestopisni rjeSnik kra-
levina Dalmacije. Hrvatske i Slavonije. U
Zagrebu 1866. Upotreblavali V. i B.
Sasiii A., dubroracki pisac druye poJo-
vine XVI vijeka stampaa u xvi Jcnizi „Sla-
rih pisaca lirv." : Antun Sasin.
Sara st., srpftkosloven^ki pisac xm
vijeka. a) Zivot Stefana Nemane (Sime-
una) itanipan (po rukopi^u xvii vijfka) u
kmzi r. J. Safnrika: Pamatky drevniho
pisemnictvi Jiboslovanviv. V Praze 1851.
— b) Tipik hilandarski i .<tudenicki, stam-
pani u „Glasnikn srpskog uc. druUva'',
kh. 24 i 40 (vidi tamo). — c) Tipil: ora-
hovicki izdan ad B. Danicica g. 1866 u
T,Knizevniku" zagrebackom ucenom caso-
pisu III, str. 139—142 po i.repisu iz xix
vijeka (ali vrto dobru).
8chcm., vidi Sem.
H\m\<i N., 0 bilezenu akoenta ....
Prilf>g stokav.skcj akcentuaciji. Stamp, u
VIII knizi „Nastavnoga Vjesnika'', .str.
103—114. Poceo upotreb/avati M.
Sitzuii^^sbcrichte derkais. Akademie
der VVissenschaften, pbilosopbiseb-histori-
sche Classe, Rand 112. Wien 18^6. Tu je
izdao F. MikUMr 7 pi^ama Skender-bega
Crnojevi/a duMu i drugoj nekoj gospodi
u Mlecima iz g. 1523 (cirilicom).
Skor()tr;r*a, llcin rancKo - nv,\HMCKiii
('K-<.|Mm'Ma, g. 1844, hr. 42. Tu je clanak:
ll'i.e prMji :i;i cpiicKoi'i. .ieKCMKorj)a<i>a
'' J ako su ne oba Re\kovica sami pisali sa
-1-, u rjecniku se pi§u sa -]-, jer im preeime do-
laei od imena Rejko, a to od Re|a.
(str. 248 — 250), mala zbirka rijeci iz
juzne Ugarske, koje se govore od mila i
u psovanu. Poceo upotrebJavati D., ali
ne od pocetka rjecnika.
Skurla S., Sveti Vlaho .... dubro-
vaCki obranitel. Priopdio kanonik Stijepo
Skurla. U Dubrovniku 1871. Upotrebleno
je samo ono, §to je na str. 119 — 133.
SlOTinac, list za knizevnost, umjet-
nost i obrtnost. U Dubrovniku 1880. 1881.
1884 (zbirke cakavskih i stokavskih rijeci
iz razlicnih krajeva).
Smailaj2:i6 Meho, pjesan nasih Muha-
medovaca, zabilezio Dr. Friedrich Krauss.
U Dubrovniku' 1886.
Smiciklas T., Dvjestogodisniea oslo-
bodena Slavonije. Dragi dio: Spomenici o
Slavoniji u xvn vijeku (1640 — 1702).
Skupio Tade SmiCiklas. U Zagrebu 1891.
Upotreblena su samo topogr. i licna ime-
na. Poceo npotrehlavati M.
SorkoeeTi<3 P., dubrovacki pisac iz
svrsetka xvm vijeka itampan u ix kr'iizi
„Starih pisaca hrv." kao popunac Gun-
duliceva „Osmana^ : Petar Sorko6evi6.
Spom. sr., CnoMeHHUH cp6eKn ....
iipenHcao e ,i,v6poi3aHKe apx^ne Knea Me,;<)
Ilyi^Mli. I. II. y BnorpaAv 1858. 1862.
Sre<5kovi6 P., 3nopHHK nona 4pa-
rc/ba, ,T,o ca,v» HajcT;ipHJii .snopHHK cpii-
CKe nHCMeHOCTM iipBe HeTupniHe Xlll BCKa.
Stamp. M V kriizi ,,Spomenika^ srpske kr.
akademije. Upotrehlavao B., a M. ne
upotreh/avn , jer je jezik sasvijem crkveno-
slavenski, tekst je vrlo cesto nejasan, a
izdaiie je slaho pouzdano.
Srpska zora. beletristicki casopis
izlazio u Becu u 10-im godinama xix vi-
jeka. B. uzimao po koji primjer.
Srpske novine u Biogradu 1861 —
1879. Uziniaju se topogr. imena, za koja
se moze misliti da su dohro zabilezena
(jer ih ima mnogo i nepouzdanih).
Stara baba .... dana na svitlost po
jednomu Zadraninu, koji svoje ime taji
U Bnecih 1801.
Stariiie, na svijet izdaje jugoslaven-
ska akademija znanosti i umjetnosti.
— k/i. 1, str. 1 — 43, Kniga Koustan-
tina filosofa o pravopisu od D. Danicica
(po rukopisu XV Hi xvi vijeka), — str.
44 — 8.0, Riikdpis Vladislava gramatika
pisan g 1469, od B. Danicica, — str.
216 — 236. Ogledi stare hrvatske proze
izdao V. Jagic (po rukopisima valada xvi
vijeka).
953
— h). 2, str. 261—310, Indijske
priCe prozvane Stefanit i Ihnilat, — str.
311 — 312, Muka blazenoga Grozdija, oha
spomenika po rukopisima xvii vijeha izdao
I). Danicic.
— hi. 3, str. 218—329, Zivot Alek-
sandra velikoga, izdao V. Jagic (po riiko-
pisu XVI vijeJca).
— M. 4, str. 63 — 80, Tri stare pri6e
od B. Danicica (po ruJcopisu xvi vijeJca),
— str. 81 — 85, Prorostvo despota Stefana
Lazarevi^a od D. Danicica (po riikojnsu
iz pocetka xvjii vijekaj, — str. 110 — 118,
Tondal od D. Danicica (po rukopisu xvi
vijeka).
— h'(. 5, str. 109 — 288 razlicne
lat. isprave xiv — xvi vijeka izdane od 31.
Mesica; iz nih se uzimaju imena (ludska
i topogr.).
— kn. 10, str. 1 — 43, razlicne cir.
isprave xv — xvm vijeka izdane od S. Lu-
hica, — str. 44—60, Clanci hronografa
trojadika o Srbima i Bugarima od S. No-
vakovica (po rukopisu valada xvi vijeka),
— str. 81 — 126, Sredovijedni lijekovi,
gatana i vra^ana od V. Jagica (po ruko-
pisu XV vijeka)., — str. 257 — 293, neko-
liko cir. natpisa i W.ezaka iz razlicnih
vremena od L. Kovacevica.
— kn. 11, str. 77—152, Dopisi iz-
medu krajiskih turskih i hrvatskih cast-
nika od F. Backoga (pisnta su pisana u
XV 11 vijekii hosanskom clrilicom), — str.
171-203, Physiologus od S. Novakovica
(po cir. rukopisu xvi Hi xvii vijeka).
- kt'i. 12, str. 1 — 41, Dopisi izmedu
krajiskih turskih i hrvatskih castnika od
F. Backoga (pisma su pisana u xvii vi-
jeku i na pocetkii xvm, ponajvise hosan-
skom ciriliconi, samo nekoliko latinicom).
— kn. 13, str. 205 — 210, cir. isprava
pisana g. 1250 na ostrvu Bracu, izdao
F. Backi.
— kn. 23. str. 39 — 153, Prilozi za
literaturu hrvatskih glagolskih spomenika
od I. Milcetica (pivi je prilog „Ivanfii6ev
zbornik", glag. rukopis valada iz prve
polovine xv vijeka, a drugi je „Spovid
opdena", stampana glag. knizica iz g.
1496).
Statistika (upravo : Statistika) mjesta
i pu6anstva Bosne i Hercegovine. Sarajevo
1880 (i pod nem. natpisom : Ortschafts-
und BevolkeruDgs- Statistik von Bosnien
und Hercegovina). Upotreblavali D. V. i B.
Statuta hngua Croatica conscripta,
Hrvatski pisani zakoni .... uredili Dr. F.
Radki, Dr. V. Jagid, Dr. I. Crn6i6. U
Zagrebu 1890 (stampano kao iv khiga
zhornika Monumenta historico-iuridica Sla-
vorum meridionalium). Otud su upotrebleni
za rjecnik: Statut kastavski, str. 181—207
(iz g. 1490 s kasnijim dodacima), —
Statut veprina6ki, str. 211 — 227 (iz g.
1507), — Statut vrbanski (t j. vrhnicki,
po rukopisu xvi vijeka), str. 145 — 172.
Statut krcki §tampan u Kuku^evi-
cevu „Arkivu za pov. jug.", kn. ii, str.
211 — 307. Ovo je isti statut, koji je u
khizi Statuta lingua Croatica conscripta
— Hrvatski pisani zakoni hole izdan
pod imenom „vrhanskoga" statuta. M. ne
upotrehlava izdana u „Arkivu", a vec je
i B. poceo mjesto nega upotrehlavati
„vrhanski^' statut.
Statut poJiCki {upravo: Poli6ki sta-
tut), cir. spomenik izdao M. Mesic u v
knizi Kuhuleviceva „Arkiva za pov. jug.",
str. 225 — 318 (jjo rukopisu xvi vijeka, a
nesto i po kasnijima).
Stefan kral (Prvovjencani) srpsko-
slovenski pisac xm vijeka. Od nega je:
Zivot Stefana Nemane (sv. Simeuna),
stampan (p)0 rukoxnsu xm vijeka) u knizi
P. J. Safarika Pamatky .... (vidi kod
Sava).
Stefanac, vidi Stefanac.
Stoja(linOYi<5 B., CpncKe napoAHe
necMe, CKynno hx h na cbbt H.s^ao Bjiaroje
CToja^HHOBnh. i. n. Y BeorpaAV 1869.
StOJanOTi(3 \i. Cxapa cpncKH xpuco-
ByjbH, aiCTH, oiiorpaoHJe, ^eTonHCn, th-
HHUH, uoiweHHUH, saiiMCH H ^\\)., npHopuo
HX Jiyy6. CTojaHOunh. y Beoi^pa^y 1890.
Stampano kao m kniga „ Spomenika"
srpske kr. akademije. Upotreh/ena su samo
imena. Poceo upotrehlavati B.
— CxapH cpncKH aanncM h HaTancK,
CKyiiHO HX H cpeAHO Jby6. CTojaHOBHh.
I. ii. III. BeorpHA 1902. 1903. 1905. Poceo
upotrehlavati M.
Stojanovid M., Sbirka narodnih po-
slovica, rijefii i izraza od Mijata Stoja-
novida. U Zagrebu lb66. Upotrehlena je
samo po koja rijec.
Stuli<^ J., Joakima Stulli Dubrov-
6anina, svedenika reda sv. Frauceska Rje-
doslozje Illir.-ital.-Iat. i. ii. U Dubrov-
niku 1806. U torn se rjecniku nalazi go-
lemo mnostvo sasma nepouzdanih i vrlo
rdavo nacinenih rijeci; takve je rijeci M.
slaho uzimao u rjecnik, a od sad ih ne ce
nikako uzimati.
954
Svetostef. hris., CBeTocTe<i>aHCKH
xpHCOB>vb Kpa^i>a Cre^aHa ypoina n.
MnjiyTMHa y Benj 1890. Pod pred-
govorom se potpisiije Jcao isdavac V. Jagic.
Safarik P. J., Serbische Lesekorner
. . . von P. J. SchafTarik. Pesth 1833.
— Pamatky .... (vidi hod Sava).
Tu su jos: „Listine, pisma i natpisi", —
„ Zakonik cara Stjepana Du§ana " i
„Kratki letopisi srpsU"' (sve troje pod
osobitim natpisom: Okazky obCansk^ho
pisemnictvi).
Sapcanin M. P., iz i/egovijeh pripo-
vijedaka uzimao po koju rijec B.
iSem., to jest „seraatizam" (lat. sche-
matismus). Upotrehlmi su poradi prezi-
mena §ematizmi dijeceza katolickih i pra-
voslavnih ; sematizmi onih prvih pisani su
latinski, a ovih drugih nasijem jezikom.
a) Sematizmi kat. dijeceza: duhro-
vacke (schem. rag.) 1876, — dakovacke
(schem. diac.) 1877, — goricke (schem.
gor.) 1876, — hvarske (schem. phar.) 1874,
— kotorske (schem. cath.) 187(3, — kri-
zevacke (upravo je imijatska: schem. cris.)
1868, — kfcke (schem. vegl.) 1876, —
pecujske (schem. q. eccl.) 1874, — po-
recko-pulske (shcem. par.-pol.) 1876, —
se/iske (schem. segn.) 1871. 1881, —
spletske (schem. spal.) 1862, — sihenicke
(schem. siben.) 1875, — trstanske (schem.
terg.) 1876, — zadarske (schem. iad.)
1876, — zagrehacke (schem. zagr.) 1875.
1880. Neklma od ovijeh kiiiga ne stoji u
natpisii rijec „achemati3mus", nego „sta-
tus" (gor., hvar., por., sib., trst., zad.), —
a u natpisu knige kotorske dljeceze mjesto
nSchematismus" stoji „catalogus". Ovdje
se dodaju jos: iematizam provincije ho-
sanske male brace (schem. bos.) 18(54 i
vikarijata apost. u Hercegovini (schem.
herceg.) 1873.
b) Sematizmi jyravosl. dijeceza: boko-
kotorske 1880. 1882, — goriiokarlovacke
1880, — pakracke 1898 — i mitropolije
karlovacke 1878. 1900. IJ §em. pakr. ima
i veliko mnoStvo topogr. imena (bregova,
izvora, §uma i t. d.). Taj ^ematizam kao
i onaj mitropolije karl. 1900 j^oceo upo-
treb(avati M.
Sloser J., Fauna kornaSa trojedne
kralevine. i. ii. iii. U Zagrebu 1877. 1H7.S.
1879. Upotreblavali 1). i V.
Sloscr I VukotinoviCv Flora Croa-
tica auctoribus Dr. Jos. Schlosser et Lud.
Farka3-Vuk otinovid, Zagrabiae 1869. Upo-
treblavali I), i v., a i.z pocetka i B.
8tefanac 8., Pisma od Ivana Salko-
vida silnog viteza i junaka . . . . U Osiku
1781. Pisac ove slavonskijem narjecjem
ispjevane pjesmjs imenuje se na str. 6 i 7
u akrostihu: Simun Stefanac, Slunanin
parok vrhova6ki polak istine. . . . i). i B.
pisali su grijeskom Stefanac.
8tit suproc kuzi. tresrii i svakoj inoj
bijedi . . . . U Dubrovniku 1783.
Sulek B., Deutsch-kroatisches Worter-
buch von Bogoslav Sulek. NemaCko-
hrvatski rjecnik. i. ii. U Zagrebu 1860.
Poceo B. uzimati po koju rijec.
— Hrvatsko-iiemacko-talijanski rje6-
iiik znanstvenoga nazivla. i. ii. U Zagrebu
1874. Poceo B. uzimati po koju rijec.
— Jugoslavenski imenik bila. U Za-
grebu 1879. Poceo upotreblavali B., a
M. uzima samo ono, sto se cini sigurno.
Surmin B., uzimaju se rijeci iz ne-
govijeh clanaka o govoru hercegovackom
(stamp, u „Nastavnom Vjesniku", kn. 3),
i 0 sarajevskom (stamp, u „Radu jugosl.
akademije"' , kii. 121.) Poceo upotrebla-
vati M.
Tekelija S., ABTOonorpa^HJa Case
TeKejiHJp pisana oko g. 1840, a stam-
pana u „Letopisu mat. srpske'\ kn. 119
/ 120.
Terzid L., Pokriplenje umirudi ....
po D. Luci Terzidu popu od skupsdine s.
Filipa Nerija Bisdaninu provincije polidke,
splitske drzave .... In Venetia (godina je
1704 zabilezena pod tal. dopuiteiiem §tam-
pana). Gdjesto je iipotrebleno i drugo iz-
daiie (iz g. 1747) te k/iige od fra B.
Pavlovica.
Tkalci<3 1., Monumenta historica epis-
copatus Zagrabiensis. Povjestni spomenici
zagrebadke biskupije, objelodanio ih Ivan
K. Tkaldic. i. ji. U Zagrebu 1873. 1874.
Spomenici su svi latinski, a potjecu iz
XI 1 i XIII vijeka (a prvoj ki'nzi) i iz xiv
(u drugoj). Uzimaju se samo imena, i to
koja se sigurno mogu procitati.
Tomikovi<5 A., Zivot Petra Velikoga,
cara Rusije izpisan od arkimandrite An-
tonije Katifora i tredi put na svitlo dan
u jezik talijanski, a sada prinesen u ili-
ricki slavonski od o. f. Aleksandra Tomi-
kovida . . . . U Osiku 1794.
— Sveta govorena .... priko godine
slozena. U Osiku 1797. Pisac se imenuje
pod posvetom : Od priponiznoga sluge fra
Aleksandra Tomikovida.
955
Tordinac N., is negove huge nar.
pripovijedaka i pjesama hosansJcih uzimao
po koji primjer B.
Transit, glagolska ta knizica ima na
kraju hi/esku : Svrsene bise knige sije, ke
se zovu Transit svetoga Jerolima v Seni
stampane v letih gospodnih 1508.
Poceo upotreh/avati D., all ne od pocetka
rjecnika.
Velikanovi<5 I., Prikazaiie . . . . svete
Margarite iz Kortone. U Osiku 1780.
Fisac se potpisuje pod predgovorom : fra
Ivan Velikanovid.
— Upudena katoliCanska u razgovore
slozena . . . . po Francesku Amatu Pouget
. . . . u jezik franceski skuplena i od istoga
u latinski prinesena, a iz ovoga u iliri(^ki
privedena i na svitlost dana od otca f.
Ivana Velikanovica, Brodanina. i. ii. U
Osiku 1787. III. U Osiku 1788. U drugom
i u trecem dijelu n i lu knige paginacija
je pohrkana, a rjecniku se navodi, kako
hi trehalo da bude.
Vetrani<3 M., dubrovacki pisac xvi
vijeka §tampan u m i iv kmsi „Starih
pisaca hrv." : Mavro Vetranid. Mjesto m.
jv hileze se uz citate hrojevi 1, 2.
Vidali J., Jedna pjesnia Jana Vida-
lija Krkranina iz g. 1564 §tampana je
medu Nafeskovicevim pjesmama u v kmzi
„Starih jnsaca hrv.''', str. 351 — 352.
Vijenac, iz toga zagrehackog hele-
tristickog casopisa uzeto je nekoliko rijeci,
i to iz hr. 43 g. 1878 (rijeci su iz na-
rjecja ugarskijeh Hrvata).
Vila, iz toga hiogradskog beletristic-
kog casopisa g. 18(30, 1867, 1868 upo-
trehlene sit na^-odne pjesme i pripovijetke.
Vitaji6 A., Istuma?enje pisnih Davi-
dovih u spivanja slovinska slozeno . . . . po
popu Andriji Vitalidu Visaninu iz Komize
U Bnecih 1703.
— Ostan Bozje lubavi . . • . u slovinske
pisni sastavleno . . . . po popu Andriji
Vitalidu Visaninu iz Komize. U Bnecih
1712.
Vitezoyi^ P., Pav. Vitezovi6a od
Sena odilenja sigetskoga prva 6etiri dila,
drugod sada na svitlo dana . . . . U Be6u
1685.
— Kronika aliti spomen vsega svi-
jeta vikov .... slozen i na svitlo dan po
Pavlu Vitezovidu — U Zagrebu 1696.
— Priricnik aliti razlike mudrosti
cvetje . . . . U Zagrebu 1703.
— SejnCica aliti dja5ka od sejnskoga
na moru junastva u^inenoga leta teku-
dega 1704. po g. P. V.
VladiiiiroTi<5 J., Likarije pripro-
stite . . . . po gospodiuu knezu i vitezu
Jurju Vladmirovidu . . . . U Mleci 1775.
Jezik je dalmatinsko-stokavski.
Vladmirovi<5 L., Slavodobitje kr-
stjansko po o. f. Luci Vladmirovidu ....
provincije prisvetoga odkupitela u Dal-
maciji . . . . U Mleci 1765.
Vodopid M., a) Tuzna Jele, povijest
gruska Mata Vodopida, stamp, u zahav-
niku „I)uhrovnikii" za g. 1868, str. 173 —
253. — b) Marija, povijest konavoska,
stamp, u istom zahavniku za g. 1870, str.
3 — 26. — c) imena ptica it casopisu „Slo-
vincu" g. 1880 str. 30 * d.
Vodopi6 v., jedna pjesina Vlaha
Vodopica stampana je medic Nale^kovice-
vim pjesmama u v h'lizi „Starih pisaca
hrv.'' str. 346-347.
Voltig-Ija J., Ridoslovnik iliridkoga,
italijanskoga i niraadkoga jezika . . . . od
Jose Voltiggi Istrijanina. U Bedu 1803.
Vraiici<5 F., Dictionarium quinque no-
bilissimarum Europae linguarum, Latinae,
Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Un-
garicae. Venetiis 1595. Pisac se imenuje
u natpisu lat. pjesme, koja dolazi ispred
samoga rjecnika : Dictionarium nobilis
et praeclari viri Fausti Verantii.
— Zivot nikoliko izabranih divic po
Faustu Vrandidu, biskupu danadskomu,
vidniku cesarovu iztumaden. Romae 1606.
Jezik je cakavski.
Vreevi6 V., Cpnr-Ke Hapo^'^ne npH-
noBHJexKe, noHaJBume KpaxKC h majbHue,
CKyoHo BjK Bp^eBHli. 1868 y BHorpa,;y.
— CpncKB Hapo.'^He Hrpe. 1868 y
BHorpa/iy.
— Hh3 cpiicKHx npHnoBHJe^aKa BvKa
BUT. BpieBHfea BefewHOM O HapO,'\HOM cv-
^eft.y no Bokh, IJ,pHOJ Popu h Xepr^e-
roBHHH. IlaHHeBo 1881. Uzima se samo
po koja rijec.
Vuk (Stef. Karagid),
razlicni eland Vukovi iz „Novina
srpskih'' g. 1817, 1818, 1821 ; primjeri se
uzimaju iz Ivekoviceva rjecnika.
— ^o;(aTaiK k caHKTneTep6yprcKMM
cpaBHHTe./bHHM pje^HHi^HMa . . . . y Beny
1822.
— Hapo/\He epncKe njecMe ....
KibHra npBa, Y JIhohchh 1824. Kifcnra
956
HpxBpTa. y Beny 1838. Upotreb(eni sii
samo predgovori.
— 4^Hnua, saoaBHUK sa r. 1826,
1827. 1828, 1829, 1834 (m prve tri go-
dine i za petu u Becu, sa cetvrtu u Bu-
dimii). Mjesto godina pisti se iiz citate
hrojevi 1 — 5.
— MuAoiu OopeHOBHh viAvi rpal)a
aa cpncKV HcropHJy Hameia npe.MeHa. Y
ByA^MV 1828.
— OniiT, vidi hod Milovanov. Pri-
mjeri se uzimaju iz Ivekoviceva rjecniJm.
— Cv'OBOp Ha cHTHHne jesHKocjioime.
y Be^y 1839.
— CpiiCKe Hapo,i!ie iijecaie. y Beny.
1. KfbHra 1841, ii. 1845, jii. 1846, iv. 186'2,
V. 1865.
— CpncKe Hapo^iie iijecMe us Xep-
ii,eroBHHe. y Beny 1866.
— CpncKe Hap(),vi(^ iijecMe. Y Biio-
rpaAy.Kii.. v. 1898, vi. 1899,'vii. i viii. 1900.
— O.V'oiJO}' Ha yxyK. y Beny ls43.
— (),i,roB()p iia .lajKH m oiia^T,ahhe. Y
BeMy 1844.
— nwcivia IIjiaTOHv AiaHanKoiiHiiv.
y Beny 1845.
— HoBH aaBJex. Y Be'iy 1847. Citira
se skraceno po natpisima pojedinijeh hhiga.
— CpiicKe Hap(),'\He nocjiOBmte. Y
Beny 1849.
— KoBiesKufe. y Beqy 1849.
— Vtikovi eland u MikloSicevoj slav.
hiblioteci („SIavische Bibliothek" i. ii.
1851, 1858) ; primjeri se uzimaju iz Ive-
koviceva rjecnlka.
— CpncKH pjeTHUK. y Benv lb52.
y BHorpa^y 1898.
— CpricKe iKipoAHP iipinioHHJeTKe.
y Beny 1853. Upotrehleno je i drugo iz-
dat'ie iz g. 1870.
— Ilj)Hsije|)ii cpiicKo- cjiaBeHCKorH
jfaHKa. y BeMy 1857.
— npaBH'r(MCTyK)iil,iH coB'hT'i, cepo-
ckIh. y I>(My 1860.
— 0,;6paHa i),\ py^ie.Hia ii Kyi)en.a.
y r>n()ipa,i,v. 1861. Primjeri se uzimaju
iz Ivekovlnvd rjecnika.
— Ilpinipaiia aa iKrropiijv cnera
CBI1 jf-ra pa,\ii ,\j<'Ue. IIpeBeo c iheivtaMKora
4- B.ia,vicai!.i.t*nHtj, a nper.Ae,^a<i u Ha
CBnJHT n8,\ao ByK C're*. Kapaywh. Y
TJcMv 1864. Primjeri se nzimaiu iz Jve-
kovi6eva rjecn.
— JKhbot II ooHsaJH Hapo^a cpn-
cKora. y Beqy 1867. Koji su eland u
toj knizi pod sum>'/om, da nijesu od Vuka,
tamo uz primjere stavljaju B. i M. znak ?
— CKyn.4.eHK rpaMaxHHKH h nojie-
MHHKH CHHCH ByKa Cre*. Kapai^Hfea. i.
II. III. y Bworpa^^y 1894 — 1896. Primjeri
se uzimaju iz Ivekoviceva rjecn.
— ByKoBa npeiiHCKa. i. n. m. Y
Beoi^pa,'i,y 1907 — 1909. Uzimaju se rijeci
samo iz pisama^ §to ih je Vuk kome pisao.
Vuleti<5 P., Osip pravedni .... slo-
zen u cetiri pivauja po popu Petru Vu-
leti(^u Kastelaninu. In Venetia 1706.
Zadraniu, vidi: Stara baba.
Zakon vinodolski od leta ^1280.
Priopcen od prof. Aiit. Mazuranida. Stamp.
u 111 knizl casopisa „Kolo''. U Zagrehu
1843. Rukopis je iz xvi vijeka.
Zanici6 I., Kratkopis po^lavitiji
dogadajah .... slozi Dun Ivan Zanicid,
erkve sv. Katarine u Dubrovniku uadpop.
. . . . U Pesti 17()2. Pisac ove knige
upravo je slavonski fratar Jos. Pavisevi6,
a „Ivan Zanicic" je pseudoyiim ; khiga
nije ni pisana duhrovaekim narjecjem,
nego slavonskim. Vidi n B. Drechslera,
Slavonska kiiizevnost u xviii vijeku, Zagreb
1907, sir. 75.
Zanotti 1., Eneide Virgilija kniga
druga novo u slovinski jezik istomafiena
i u pjesmah slozena po Ivanu Zanottu
naufiitelu i pridstolne zadarske kanoniku
. . . . U Bnetke 1688.
— Kratka, dali koristna upitovanja
. . . . iz kiiig priuzvigenoga gospodina kar-
dinala Toleda .... iztomaCene u slovinski
jezik po Ivanu Zanottu nau6. i kanoniku
zadarskomu. U Bnetke 1688.
— U prvu nedilu prisastja gospodi-
nova . . . . po ra. p. otcu fra Ivanu Royardu,
a sada novo po Ivanu Zanottu ill Tan-
elingeru . . . . u slovinski jezik istoma(!^eno
. . . . U Bnetke 1690.
— Skazovanje od Cudnovate rati, ka
je bila pod Maltom .... po Jivanu Zadra-
ninu. U Bnecih 1724. f)a je t'lj ^Zadra-
nin" upravo I. Zanotti, o tome vidi u
„Gradi za pov. h'liz. hrv." 5, str. 48 i d.
Zbornik razlicnih stvari, rukopis
pisan cirilicom god. 1520 u Dubrovniku.
U biblioteci jugosl. akademije.
Zbornik za narodni zivot i obiftaje
juznih Slavena, izdaje jugoslavenska aka-
demija. Kri.1-11. UZagrebu 1896—1906.
957
Zeli<3 U., 'Mnvvie cHp-fenb pojK;i,eHie
BocnHxaHie . . . . h cxpa/^anifl Fepaciaia
Sejintia apxHMaH,'\pHTa. Bt By/\HM'b 1823,
Zeinjak, novine izlazile u Novom
Sadu (jf. 1871. Is hr. 2 i '6 udmaju se
neke narodne rijeci.
Zemjopis i pov. Bosne, vidi F.
Juki(i.
Zg'Ode od boja, ke slijedise oko Spuza
i Zablaka godista 1788 siozene u pjesan
po G. F. Be0 godine i mjesta stampana ;
narjecje je dubrovacko.
Zlatari6 D., Elektra trag-edija, Lub-
mir. pripovijes pastirska i lubav i srart
Pirama i Tisbe . . . . po Dominku Zlataddu.
U Bnecijeh 1597.
Zorani6 P., Planine, ke zdrze u
sebi pisni pete po pastirih . . . . i mnoge
ostale stvari siozene po Petru Zoranidu
Ninaninu. In Venetia 15G9. Po tome su
izdanu citirali D. V. i B., a M. citira
po izdaim u xvi h'l. „Starih pisaca lirv."'
Zore L., 0 ribanu po dubrova6koj
okolici. Stamp, g. 18G9 ii x h'lizi Kuku-
leviceva „ArMva za pov. jug.'-'' Clanak je
nagrden mnoUvom Stamp, pogrjesaka, sato
se mora upotrehlavati s oprezom.
— Paletkovane. Veliki zhornik na-
rodnijeh rijeci sahran po juznijem kraje-
vima. Stamp, u „Radu jngosl. akademije^ ,
kn. 108, 110, 114, 115, 138, 170. Akc.
ne 6e biti svuda dobro zabilezen. Poceo
upotreb^avatl M.
— 4y"P^i^^^^6 Tyj^HHKe, Stamp, u
26 kit. „Spomenika" kr. srpske akademije.
Poceo upotreblavati M.
Zorici6 M.. Osmina dilovana duhov-
noga .... sastavlena iz razli6iti kniga u
slavni jezik iliriSki i na svitk)st data po
F. Mati ZoriCidu reda male bratje ....
drzave prisvetog odkupitela u Dalmaciji
U Jakinu 1765.
— Aritmetika u slavni jezik iliriCki
sastavlena . . . . po f. Mati Zoridicu U
Jakinu 1766.
— Zrcalo razli6iti dogadaji olti pri-
lika .... skuplene i prinesene iz razlifiiti
kniga u slavni iezik iliriSki i na svitlost
date po f. Mati Zoridic^u. Knige prve. U
Mleci 1780.
Zuzeri B., Besjede duhovne oca
Bernardina Zuzzeri Dubrov6anina druzbe
Jezusove . . . . U Diibrovniku 1793. Kniga
je stampana 31 godinu poslije smrti
piSceve, kako se vidi iz predgovora. D. i
V. su pisali Cuceri.
!^ivanOvi6 J., CpncKw pjennHK .s;i
KoiiaHytije. Stamp, u novosadskom „Ja-
voru'' g. 1877 (i dio) % 1879 (n dio).
^iT. is., vidi S. Rosa.
POPIS
prinosnika u narodu skupjeniti rijeci.^
A^i<5 S. (ucitel u Trstenilm u Srhiji)
poslao nesto rijeci.
Arsenijevii^ V. (profesor u Kar-
lovcu), od hega je velika zbirka rijeci.
Bogdanovi6 J. (paroh u Bivoselu
it LiciJ posJao veliku zbirku.
Boffisii^ v., od nega je nekoliko rijeci.
Boskovi^ J. (profesor u Biogradu)
poslao nesto rijeci.
Brantner P. (zupnik u Topolovm u
Hrv.) poslao nekoliko rijeci.
Bndmani P. dok je obradivao rjec-
nik., unio je u n dosta rijeci, osobito iz
Dubrovnika.
* Uz neke je prinosnike zabi]ezena godina,
kad su dali ili poslali rijeci; kod kojih nema
godine, oni su ih dali ili poslali Danicicu.
Crnogorac K. (profesor u Biogradu)^
od hega je nekoliko rijeci.
Daiiici6 D. prilozio malu zbirku.
Danilo I. (svestenik u Zadru) poslao
nesto rijeci.
Duci6 N. (arhimandrit) poslao rijeci
iz Hercegovine.
Bordevi^ P. P. (glmn. ucitel u Kra-
gujevcu), od hega je prilicna zbirka.
Durovid M". (gimn. ucitel u Leskovcu
u Srbiji) poslao nesto rijeci.
()rrupkovi<5 J. (profesor u Sinu)
poslao ovelikn zbirku rijeci sakuplenih oko
Sina u Dalmaciji (dakle ne bas u sjever-
noj Dalmaciji, kako se veli kaUo u rjec-
niku).
956
Hefele F. (ucitel u Sishi), od nega
je mnogo rijeci skuplenih po Hrvatskoj.
1900.
Hire D. (ucitel u Zagrehu) dao
veliJcu shirhu rijeci (ponajvi§e imena sivo-
tina i tila) is HrvatsJce, Slavonije i iz
Bosne. 1895. B. is pocetJca nije stavlao
ime prinosnika, vec samo mjesto, othle je
rijec.
Ibrovac M. (gimn. ucitel u UMcu),
od nega je mala shirha.
Ili6 V. poslao rijeci is Srhije.
lYSLn\6 M. (gimn. ucitel u Biogradu)
poslao neSto rijeci.
Ivsi6 S., (prije student, a sada gimn.
ucitel u Zagrehu) dao dosta rijeci is Hr-
vatske i Slavonije. 1905.
Jovieevi<^ A. (ucitel u Rijeci Crno-
jevica), od nega je velika shirka is rijecke
nnhije n Crnoj Gori. 1907.
Ko7a?evi6 \i. fprofesor i akademik
u Biogradu) p>oslao neUo rijeci.
Kiilisi<3 K. dao malu shirku s ostrva
Krka.
Kurelac F., is velike uegove shirke
usimaju se samo one rijeci, koje je cuo
u narodu (najveci dio rijeci u toj shirci
je ispisan is starije knisevnosti).
Lazarevi6 L. K. poslao is Sapca
ni'du shirku.
^jesevi(3 V. (is Five u Crnoj Gori)
poslao jmlicnu shirku osohito geogr. imena.
Mareti6 T. prilosio nekoliko rijeci
is Slavonije. 1907.
Markovi<5 P. J. (profesor u Kar-
lovcima) poslao nekoliko rijeci.
]IIarti6 G. dao neUo rijeci is Bosne.
M«Mli6 iM. (jirofesor u Zemunu) po-
slao vclikti shirku is Like.
Mcs!<5 M. (profesor i akademik u
Xugrchu) dao nekoliko rijeci.
Milas M. (student u Zagrehu) dao
podosta rijeci is Stona u Dalmaciji. 1894.
Mll^'ftti^ 1. ilao prilicnu shirku
s ostrva Krka.
Mrazovi<3 L. (cinovnik u Zagrehu)
dao nekoliko rijeci.
Mnsicki B. poslao nekoliko rijeci is
Srijema.
Nenadovi^ \i. poslao ne§to rijeci is
Dalmaclje i Crne Gore.
NoTakovi<^ S. poslao dosta rijeci.
Ostojid A. (student) poslao prilicnu
shirku rijeci ponajvise s ostrva Braca.
Tanci^ J. poslao nekoliko rijeci.
Pavici<5 S. (student u Zagrehu)
dao veliku shirku iz Vinkovaca i okoline.
1908.
Pavlinovid M., od nega je velika
shirka rijeci sakuplenih oko Makarske u
Dalmaciji.
Pavlovii^ I. poslao malu sbirku is
Srhije.
Pelivanovi6 S. I. (profesor u Nisu)
poslao podosta rijeci is Srhije.
Pilepi(5 F., advokat u (Sehskoj) Rijeci^
poslao malu shirku rijeci odande.
Popovi^ T. K. poslao nekoliko rijeci
iz Boke.
Radoiii<3 ^. (sveUenik uSrhiji) poslao
dosta rijeci sakuplenih oko Sapca u Srhiji.
Ituzici<^ BI. poslao podosta rijeci is
Srhije.
Sinidi6 F., od iiega je mala shirka
rijeci iz Istre. 1900.
Stojanovi6 ^j. (gimn. ucitel) poslao
veliku sbirku iz Srhije.
Skari6 B. (profesor u Zagrehu) dao
podosta rijeci iz Like. 1907.
vSurmin B. (profesor u Zagrehu) dao
dosta rijeci is Bosne. 1895.
Tomi<5 v., od nega ima neSto rijeci
s ostrva Braca.
Torbar J. (profesor i akademik u
Zagrehu) dao nekoliko rijeci.
Trstefiak B. (ucitel u Karlovcu)
poslao dosta rijeci is Hrv.
Vulovl<5 S. (profesor u Biogradu)
poslao nekoliko rijeci.
Biieska. ^^^° ^'J^^^^ ^^ " rjeCmku citiraju knige i prinosnici.
kojih nema ni u prvom ni u drugom ovdje gtampanom
»popisu«, Takvijoli kni^cra i prinosnika ima samo nekoliko- nije dakle
Steta, Sto ih u popisima nema.
OBJAVA
0 dalem obradivanu rjecnika.
Oada nakon trideset godina, kako rjeCnik izlazi na svijet. sasvijem se jasno
vidi, da 6e vrlo dobro biti, ako se u gdjeCemu skrati te se tako ustedi stogod i
prostora i vremena, pa i troskova nuznijeh za negovo izdane. Na pitaiie, kako
rjednik treba od sad skradivati, nije tezak odgovor: svatko 6e lako uvidjeti, da bi
radikalno skradivarie donijelo sa sobom preveliku razliku izmedu rjeCnika, kakav
je bio do sad i kakav bi od sad bio. Ta bi razlika previse udarala u o6i i bila
bi neprijatna kao i kod svakoga drugoga velikog djela, u kojemu ]e jedan dio
izraden po jednoj (jsnovi, a drugi po drugoj. Ovaj se dakle rjeCnik moze skra-
divati samo tako, da se tijem ne dira u samu osnovu, po kojoj je dosele obrAdivan.
Evo kako 6e se to Ciniti.
Cesto se dogada, da za ovaj ili onaj odjelak ove ili one rije6i ima golemo mnostvo
potvrda i u danasnem i u starijem jeziku. U takvijem dogadajima sadaSni obra-
divaC nije htio gomilati primjere, ve6 se zadovolavao, da ih navede samo nekoliko,
i to tako, da budu zastupani svi vijekovi i svi krajevi, iz kojih ima potvrda, pa
da kaze ono, sto je rekao na pr. kod imenice mjesto pod a, a, kod pridjeva mlad
pod 1, a, a. kod glagola modi pod 11, a, h, aa i drugdje. Od sad se u takvijem
odijelcima ne de ni toliko primjera navoditi, ved najvise oko desetak, a da bi
ditateli znali, da za koju porabu ove ili one rijedi ima veoma mnogo potvrda,
dodavade se iza poslednega primjera naznaka i t. d., i t. d. Kad se na takvome
mjestu nade naznaka i t. d. (ne dvaput), to de znaditi, da potvrda ima jos mnogo
(ali ne bas golema mnozina). Gdje se ne nade ni jedna ni druga od navedenijeh
naznaka, to de znaditi, da potvrda ili nema vise, ili da ih ima samo jos nekoliko.
Ako koji odjelak pored svega velikoga broja primjera, §to se za n naslo, nije
obidan u svijem vijekovima i u svijem krajevima, svuda de se to izrijekom
spomenuti.
Sadasni de obradivad i u napredak samo onoliko cijepati rijedi u razlidne
odijelke, koliko doista treba, ne zalazedi u prevelike i nepotrebne tankode.
Osim svega ovoga sadasni de obradivad nastojati, da u pristupima pojedinijeh
rijedi i u svojim objasnavanima bude i odsele sto kradi klonedi se svake zalisnosti.
Tako n. pr. nije nuzno, da se akcenatske promjene u oblicima svuda navode pot-
puno; kojim su ditatelima poznata bar glavna pravila o tijem promjenama u
danasnemu knizevnom nasem jeziku, nima je vrlo desto dosta, da se navedu samo
dva oblika koje rijedi (nom. i gen. imenica, m. i f. pridjeva, inf. i 1 lice prez.
glagola), pa da odmah otud znadu akc. i svih drugih oblika; takve su rijedi na pr.
mlhlcdr — mleMra. mldd — mldda, moliti — moUm i t. d. A desto je redenijem
ditatelima dosta znati akc. samo jednoga oblika koje rijedi, pa da po nemu odmah
960
znadu. kakvi su akcenti u svim drugim oblicima; takve su rije6i na pr. mdtika,
mreza, mirdvati, niisUti i t. d.
Ako 86 navedenijem nacinima bude rjeCnik od sad pa sve do negova svrsetka
skradivao, onda ne 6e modi u nemu biti preko mjere dugijeh rije6i, kakve su do
sad neke bile, kojih dulina jama6no nije rje6niku na korist.
Do sad je ovaj rje6nik sve vise nerazmjerno rastao, §to je vise napredovao,
jer su se stali jedan za drugijem upotreblavati novi izvori, koji nijesu od po6etka
rjeCnika upotrebleni. To dodavane novijeh izvora uzrokuje vcliku razliku medu
pojedinijem slovima; izvori na pr. koji su se poCeli upotreblavati, kad je rje?nik
ved bio u slovu M, sadrzavaju u sebi mnoge rijeCi, koje se poCinu sa slovima
yl— ^, a nijedne od nih nema u rjedniku (to dakako vrijedi i za odijelke pojedi-
nijeb rije6i). Iz dodavana dakle novijeh izvora, sad ovoga, sad onoga, izlaze za
rjeGnik dva zla: on se sve vise rasiruje, i pojedina slova obilem upotrebjenijeh
rijeCi sve se vise razlikuju medu sobom. U torn je pogledu na pr. velika razlika medu
slovora M s jedne strane i medu slovima A, B, C a druge strane. Kad bi se i u
napredak neprestano dodavali novi izvori, onda bi na pr. izmedu slova V i M
bila tolika razlika, kolika je sada medu Jf i ^ ili B. Da bi se i jednome i drugom
pomenutom zlu doskoSilo, ne 6e se odsele vise nikakav novi izvor uzimati. Ni
jedan ni drugi pred ovom „objavom" stampani „popis" ne de se dakle vise umno-
zavati. Prema tome sto izide odsele na svijet vrijedno, da ude u rje6nik, to 6e se
morati ostaviti za dodatak ovome djelu, koji de se stampati, posto se djelo svrsi ;
to isto vrijedi dakako i za rukopisnu gradu, sto de je akademija dobiti od kojega
prinosnika.
Sve ovo, Sto je ovdje razlozeno o dajemu obradivanu rjednika, podede se
diniti od podetka VII dijela.
U Zagrebu mjeseca decembra 1910.
lugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
?G
L374
R5
dio 6
Jugoslavenska akadeinija
znanoGti i umjetnosti
Rjecnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika
PLEASE DO NOT REMOVE
CARDS OR SLIPS FROM THIS POCKET
UNIVERSITY OF TORONTO LIBRARY
Live Music Archive
Librivox Free Audio
Metropolitan Museum
Cleveland Museum of Art
Internet Arcade
Console Living Room
Books to Borrow
Open Library
TV News
Understanding 9/11