(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Obraduje D. Danicic"

RJECNIK 



HRVAT8K0GA ILI SRP8K0GA JEZIKA 



NA SVIJET IZDAJE 



9 ^U 



JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA 

^ ZNANOSTI I UMJETNOSTl 

OBRADUJE ' 

T. MARETIO 

( SVEZAK 30 

1 SEDMOGA DIJELA ^ 

MOEAC16 - N aCi , - A/fP- /:> o /?7 /• ' '^ ay , 




U ZAGREBU 1911 

U KNi2AENICI JUGOSLAVEN8KE AKADEMIJE (DIONICKB TISKARK) 

(Duro Trpinac) 

TISAK DIONICeK TISKABE. 



Popravei. 



Str. 24* izmedu raotacica i Motajica ima se 
uinetnuti rijec: Motaj, m. ono, cim se sto mota; 
kao da je to u ■pri)aj(:ru: Kako Jute rane, kih 
nado raztvori, postave vezane pak motaj zatvori, 
bolesti skrovite pod krovom borave. I. T. Mr- 
navic osm. 16. 

Str. 25b kod moticica pod a mjesto Vala treba 
da bude Va)a. 

Str. 33^ rijeci mozdene i mozdrkavoi treba da 
zamijene svoja mjesta. 

Str. 47a kod Mrazovic mjesto rijeci: ,i paroh 
.... knlgu Pcelar' treba da bude: skolski nad- 
sornik somborski. A. Maksimovic 216 (medu pre- 
nuynerantima). 

Str. 47b prva rijec ima biti napisana : mra- 
zovnik. 

Str. 63b ]iod mrkao pod b u drugom primjeru 
iz I. GunduUca mjesto svijet treba da bude 
Bvijeti. 

Str. 101 a pod b u prvom primjeru mjesto boji 
treba da bude boli. 

Str. 110i> kod muce pod a u drugom primjeru 
mjesto suma 111 treba da bude: suma 111*. 

Str. 120^ kod mudande mjesto : ostvu treba da 
lude : ostrvu. 

Str. 120b pod bb u primjeru iz M. A. B€\ko- 
vica znaci popravi u: znati. 

Str. 122b u trecem retku odozdo iza brojeva 
XV — XVII ima se umetnuti rijec: vijeka. 

Str. 144b kod muklom u trecem primjeru je- 
ziku popravi u: jaziku. ^ 

Str. 159a kod murecef treba murecep popraviti 
u murecep. 

Str. 170a Jcod muSiv, musivac treba musivem 
popraviti u : musivcem. 



Str. 175b kod mustralica treba primjeru do- 
dati : J. Bogdanovic. 

Str. 178b rijeci mutarati treba dodati: Ispor. 
mutiti pod h. 

Str. 190b kod muzevnost treba da je akc. 
u gen.' muzevnosti. 

Str. 201b primjer pod 18, a, a iz M. Pavli- 
novica treba metnuti pod 18, b (na str. 202 a). 

Str. 206a kod nabava tal. formimento popravi 
u: fornimento. 

Str. 207a mjesto nabiflati treba da bude na- 
biflati. 

Str. 208b kod nabi|eziti treba da je u prez. 
nabijezim (mjesto nabijezim). 

Str. 214a kod nabrciti u drugom retku glavi- 
cinu popravi u: glavcinu. 

Str. 220a iza 2 nabusiti se treba da stoji rijec 
3 nabusiti. 

Str. 238a pod cc u prvom primjeru vazise 
popravi u: vazize. 

Str. 240b pod h, c u cetvrtom retku najdem 
popravi u: najdem. 



U VI. dijelu „Rjecniha" nasle su se 
jos ove pogrjeshe: 

Str. 677a kod Milna^od c treba da stcji: dva 
seoca u kotaru hvarskom. 

Str. 748b kod mironosica prvi primjer neka 
se brise; vidi kod muronosica. 

Str. 878b rijec Mocuriste neka se brise, jer 
to mjesto nije u Srbiji, nego u Bugarskoj. 



MORACIC 



MORATI 



MORACiO, »!. dem. od morac. Samo u Stu- 
licevu rjecniku ',mora6ic, mali morac, parvum 
foeniculum). 

MORACIXA, /. tine bijki. U rjecniku Mika- 
linn (moracina ali trava od zmije, peiicedanuiu) 
i u Stidici'vu (.moracina, trava od zmije, peuee- 
danus, peucodnnum s naznakom, da je iz Mika- 
(ina^ rjecn.). Moracina, Peucedanum officinale. 
B. Sulek im. 

IVrORACINA NIVA, /. zaselak u Bosni u 
okruzju bihackom. Popis zit. bos. i here. 641. — 
Ispor. 1 Morafia pod d. 

MORACKI, adj. poftnes. od Moraca. U rjec- 
niku, VukovH (s primjerom iz nar. pjes. vuk 4, 
382: Pa odose niz morafike strano). On okupi 
moracke ^lavare. 0»1. sr. 253. Iz sela Tusinine, 
kojo je nakraj Drobnaka ^otovo do Moracko 
i;ranice. Vuk nar. pjos. 4, 460. 

MORACNI DO. Moracnoo:a Dola, in. seoce u 
Dnlmaciji u kotaru metkorickom. A. Masek 78. 

MORACXIK, m. ostrvce n Skadarskom Jezent. 
Etno^r. zborn. 13, 159. IGO. 

MORACOV, adj. islo sto moracev (vidi tamo). 
Moracovb koreni.. Starine 10, 85 (da nije gri- 
jeskom -o- injesto -e-?). 

MORAKOVO, m. selo u Crnoj Gori. Glasnik 
40. 19 , 

1. MORAL, morala, m. pravila za vladane 
prema Bogu i drugijem judma. Iz nem. die Mo- 
ral (a ovo iz franc, la morale). — Govori se 
i pise u nase vrijeme, na pr. To je pravi moral, 
— )udi bez morala — I] ovome prinijeru kao 
da znaci: iicitef nvtrala: Od ovi cetiriju odluka 
ninogo obicaju morali besiditi. M. Zoricic osm. G. 

2. MORAL, adj. moralan; iz tal. morale. Da 
su vjesti od istorija, od svotijeh i filozofa mo- 
ralijeh. I. Drzic 267. Razs:ovori morali svrhu 
svetih sakramenatab. J. Banovac razg. in. 

MORALA, /. isto sto 1 moral, iz tal. la mo- 
rale. Ako zelis jos stogod vise znati od isti 
odluka, sti nauciteje od morale. M. Zoricic 
osm. 6. 

MORALAN, moralna, adj. sto pripada mo- 
ralu, sto je po moralii. Tako se to govori .... 
i za moraine pogrjeske. Vuk nar. posl. 163. TJ 
prenesenom smislu o moralnoj cistoti. D. Da- 
nicic u ovome rjecniku s. v. bijejeti. 

MORALIJA, m. covjek iz Moreje, Morejac. 
Posle je dosao na to mesto za bujubasu neki 
Mehmed Moralija (po tome je Turcinu prozvana 
tako i neka karaula u Srbiji u okrugu niskom). 
M. D. Milicevic kra}. srb. 73. 

MORALIST, m. ucite] morala. Iz tal. rijeci 
istoga znacena moralista. Sa'mo u primj^ru: 
Kako djeloizpravnici aliti morali.sti pripovii'edaju. 
I. Dordic uzd. vii. 

MORALNOST (s takvijem se akc. govori). f. 
apstr. imenica prema pridjeou moralan. IJ Su- 
lekovu rjecn. zn. naz. za nem. Sittlichkeit, Mo- 
ralitat, tal. moralita i kao sinonim rijecma cudo- 
redba, cudorede. Neka to uzme kao srecni dokaz 
zrelije decine svesti i jace niliove moralnosti. M. 
D. Milicevic zlos. 202. 

i. MORAN, morna, adj. 
a) moran je koji mori, t. j. koji zadaje 
smrt. Samo u jednoga pisca. U malahno njesto 
moda izmijesano \e, jaoh, nemilo skrovenoga 
morna jeda preotrovno zlo gorcilo. J. Kavaiiin 
48a. Svrzi od sebe morna jada ne do jutra, 
sada, sada! 426b. Morne dajuc mu trude. 565^. 



b) moran je isto sto umoran, t. j. trudan. 
Samo u primjeru (u kojemuje tako poradi stiha) : 
Ovdi dijete dosav morno tiraju6i zviradi spusti 
se na travicu. M. Katancic 48. 

2. MORAN, morna, adj. isto sto morski. Tko 
bi taj mramoran, da ne bi protrnul, jakino val 
moran gdi bih so uzvrnul? IS. Mencetid 281. 
— Mozda ovamo ide i primjer: Kazuc, sto se 
zgaja meu nam sa saptanim mornim vunam. .T. 
Kavanin 461*. 

MORANAC, moranca, m. neka Jina koza. Po- 
staite nejasno, ali ispor. tal. marrochino fjina 
koza iz zevile, koja se tal. zove Marrocco). Samo 
u primjeru : Da si nosi lepo svite, po-itolcico od 
moranca (izdavac kaze, da je moranac isto sto 
kordovan). Nar. pjes. istr. 2, 81. 

MORANCANI, m. pi. zaselak u Bosni u 
okruzju tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 641. 

MORANI, m. p>l. neko mjesno ime zabi]ezeno 
u pomeniku xviii vijeka. 1^. Stojanovic hris. 185. 

MORANCI, Moranaca, m. pi. dva sela (Doni 
i Gorni M.) u Bosni u okruzju tuzlanskom. Po- 
pis zit. bos. i here. 641. — Mozda ovamo ide i 
Moranbci. S. Novakovic pom. 139 (gdje se -nb- 
moEe citati i -n- i -n-). 

MORANE, n. nom. verb, od morati. U rjec- 
niku Vukovu (das Muss, necessitas s naznakom, 
da se govori u vojvodstvu i s primjerom : ako 
ne ce sam od svoje vo}e, a on hoce pod morane, 
kojemu se dodaje: n Srbiji bi kazali : hoce, ako 
mu se i ne ce). To ce selo pod morane platiti. 
Glasnik ii, 1, 18. 

MORAST, adj. isto sto 3 mor, t. j. tamno- 
modar. U rjecniku Vukovu (morast, mor). Epe- 
trahila dva, jedan od svile, a drugi od musula 
morastog. Glasnik 56, 164. Do 30 pevcika 
u dugacki morasti hajina obuceni stojahu. 
S. Tekelija letop. 119, 58. Dado riemu morastu 
malvutu. Hrv. nar. pjes. 3, .325. 

MORAS, upravo 2. lice sing. prez. od morati, 
ali se uzima kao imenica u znac. moraiie, na pr. 
ucinio je pod moras (t. j. pod morane), — moras 
je najveci gospodar. Govori se oko Vinkovaca. 
S. Pavicic. 

MORASCE, n. dem. od more. Triput jeste 
more posestrila: Oj morasce, moja posestrimo, 
nemoj mene daleko zaniti. Hrv. nar. pjes. 5, 512. 

MORAT, m. tursko ime, koje obicnije glasi 
Murat. U rjecniku Danicicevu s potvrdarna iz 
XVI vijeka. Iz istoga vijeka i u J^. Stojanovica 
hris. 132. 

MORATI, moram, im})/. debere. Izmed:u dru- 
gih Slav, jezika nalazi se glag. morati samo jos 
u slovenskom. Postane je tamno ; cini se doduse, 
da je u svezi s oblicima morem, mores od moci, 
ali nije lako razabrati prave sveze, koje vezu te 
oblike s morati. V rjecniku Bjelostjencevu (debeo, 
cogor), u Jambresicevu (debeo u lat. dijelu), u 
Voltigijinu (dovere, miissen), u Stulicevu (debere 
s naznakom, da se nalazi u kajk. pisca Muliha 
i s 2)rimjerom: moramo dobru odluku uciniti) 
i u Vukovu (miissen, oportet me, cogor s na- 
znakom, da se govtri u vojvodstvu, i s napome- 
nom: u Srbiji, u Bosni i u Here, govori se 
mjesto mora — vaja, treba, na p. va)a mi ici, 
treba ici, treba da bude i t. d.). Najstarije su 
potvrde iz xvi vijeka (vidi pod a, a), ali ih je 
iz XVI i iz XVII vijeka vrlo malo; tek u xviii 
vijeku postaje morati malo obicnija rijec. Danas 



VII 



MORATI 



MORATI 



kao da je morati poznato po svemu podrucju 
nasega jezika, ali do pocetka xix vijeka ne na- 
lazi mu se potvrda iz Bosne i iz Dalmacije sa 
Dubrovnikoin (sto je u M. Drzica 1-46 stnmpano 
rQora(t)e, na to se ne mozemo osloniti, jer dolazi 
nn injestu, koje je rdavo sacuvatoj. 

1. Oblici. Mjesto moram glasi kasto prez. 
moradnem u perf. znacenu : moradne. Nar. prip. 
Vila (1867) 322. M. D. Milicevic pom. 18a. JS^a- 
lazi se i 1. I. prez. morem. Jacke 85, za koji 
oblik veli izdavac, da se cesto medu ugarskiiem 
Hrvatima cuje mjesto moram kao i u Slovenaca. 
Aor. u slavonskijeh pisaca glasi kasto moradoh. 
T. Marotid rad jug. akad. 180, 192. — U imperf. 
nalnzi se oblik moradijaSe. I. Zanicic 141. — 
Sasma je nepouzdan pas. partic. moran u Jam- 
bresicevu rjecniku (u lat. dijelu s. v. necessarius 
kao sinonim pridjevima potreben, potrebjiv). 

2. Znacena. 

a. morati je isto sto biti nagonen, prinu- 
davan, usi(avan na sto. 

a) spo\asnom nuzdom. 

tia) morati ima dopunii u inf. Ki se 
rodi, mora umriti. Korizm. 28a. Moram prodati 
jedan lapat zem|e (iz xvi vijeka). Mon. croat. 
2'i9. Umrit mora sto se rodi. P. Vitezovic priricn. 
21. Za ovim umrlim zivotom moramo uvik ziviti 
ali u raju ali u paklu. Pisanica 11. I da duzncst 
s vrata skine, da vojevat vec ne mora. V. Dosen 
127b. Mlogi misle, naredba je Bozja, da to mora 
SVG onako biti. A. Blagojevic pjesn. 41. II' nam 
se ode ili ne de, moramo putovati. D. Obradovic 
bas. 104. Babilonija ne mogase ovomu naporu 
odoliti, vece morase poniziti se. D. Bogdaaic 27. 
Koji mu (t. j. vladaocu) na sluzbu pod oruzjem 
vazda morahu biti. 56. Morati demo razlog pri- 
davati od svijuh dilah nasih. B. Leakovid nauk 
90. Staresine su morale u sancevima drzati po 
nesto rane. Vuk grada 11. Otprije su morali 
s Turcima udarati na Crnu Goru. Vuk nar. pjes. 
4, 12. Slavno mrite, kad mrijet morate. P. Pe- 
trovid gor. vijen. 96. Mlad moze, a star mora 
umrijeti. Nar. posl. vuk 180. Sad ti jadan po- 
ginuti moras. Nar. pjes. petr. 3. 94. Kao sluge 
moramo vrsiti stariju naredbu. S. Lubisa prip. 77. 

bb) inf. idi (podi) ostaje neizrecen. 
Zar ti nisi znao, da ti i sam moras na posao? 
M. A. E.e}kovid sat. 73. Znas, ne zuas, ti moras 
8 nama. Nar. prip. vuk' 224. Na bos:omo}u mo- 
rate, a na igru, ako milujete. M. D. Milidevid 
slave 64. 

cc) morati ima dopunu u recenici 
s veznikom da. Tko ne mora da ga pazi. V. 
Dosen 180b. Kao da Bog rad milosti nima mora 
da oprosti. 224^. Mora jadna kada da mu kaze. 
Nar. pjes. vuk 3, 438. Mora jadna da ustane 
kada. 3, 439. S rodom mora da se miri (t. j. 
krvnik), jer de ubiti i oni nega. Vuk rjecn. s. v. 
krvnina. 

b) nutarnom nnzdom. 

cm) morati ima dopunu u inf. To- 
liko vam moram na znanje dati (iz sredine 
xvji vijeka). Starine 11, 92. Odkud neg' teskode 
moramo se nadat. P. Vitezovid odil. 18. Zato ne 
mogu ino udiniti, moram ja dite ovde ostaviti. 
A. Knezovid 12. Jer promisjat kada stane .... 
mora mu se omraziti vas dobitak i slatkoda. V. 
Dosen 53b. fcjvitar nije nista u onomu dnevu 
radio, jer on morale idi na jedno gosdene. A. 
Blagojevid khin. 26. Slidi, da je Bog poslidna 
svrha covicja, kojoj mora togliti, da ju dostigne. 



B. Leakovid nauk viir. Mislira, da svaki pametan 
dovjek mora priznati, da osim Kara-Dordija ni- 
kakav Srbin nije zasluzeniji . . . . od Milosa. Vuk 
odg. na lazi i op. 31. On (t. j. spisate}) mora 
jednako imati pred ocima savrsenstvo u svome 
djelu, t. j. mora se starati i truditi, da ono bude 
sasvijem savrseno. Vuk pisma 64. Sabrase se 
oko riega |udi mnogi, takn da mora udi u ladu 
i sjesti. Vuk mat. 13, 2. ."^to mota biti, biti de. 
Nar. pjes. vuk 1, 289. Ko besjedi sta hode, mora 
slusati sta ne de. Nar. posl. vuk 135. Ako 1' 
mene suden danak nade .... svak me za to po- 
zaliti mora. Nar. pjes. petr. 3, 83. Moram biti 
tuzan i zalostan, zac je meni na vojnicu pojti. 
Nar. pjes. istr. 1, 25. 

bb) morati ima dopunu u recenici 
s veznikom da. Drugoj marvi ti napravjas sina 
.... ali svinam, koje sina ne de, mora covik da 
kukuruz mede. M. A. Kejkovic sat. 106. Gdje se 
carev stap ustavi, ondje mora trja svoj stap da 
zamjesti. Vuk rjecn. s. v. banati se. 

cj logickom nuzdom. Mi smo mislili, da 
J6 Baal iz one rici balare, igrati, nacinen, ali 
se to drugaciJG nahodi, jer kada bi to tako bilo, 
zasto igraci, kad na bal idu, oblace na sebe 
Satirovu odidu, medu negov obraz s dugackim, 
a grbavim nosom, s bradom i s rogovi ? . . . . 
Mora dakle tude onoga Baala stogod masla biti, 
koji .<5virace i igrace u hrpu kupi. M. A. Kej- 
kovid sat. 14. Idudi, kul ne zna, mora u celom 
zivotu zlopolucan biti (t. j. covjek). D. Obra- 
dovid ziv. 31. Sam u prevari bududi s najbojim 
svojim srcem i namerenijem morao nas je pre- 
variti. bas. 81. Matica nije ostala ono, (za) sto 
je postala. ... a bududi da su Maticari. . . . najvise 

prosti judi zato je ona .... morala biti orude 

jednoga ili liekolika svoja clana. Vuk pis. 5. 
Koji stogod od slavenske istorije upravo po- 
znaje, onaj mora znati, da su Srbi s tijem ime- 
nom u nase zemje dosli. kovc. 8. Eodofinik je 
mogao sve ovo vladici vrlo lasno vjerovati : 
jedno sto Grci sve ostale Judo drze za neznalice 
i varvare, a drugo, sto su Srbi prema nemu 
zaista bili svi prostaci, i nemu su se mnoge 
nihove uredbe morale varvarske ciniti. prav. 
sov. 26. 

b. morati se uzima za ono, sto se misli, 
da jamacno jest. Nebo mora to imati, sto ne 
more zem|a dati. V. Dosen 77<i. Moro te je ko- 
god nauciti, vede kazuj, ko te naucio. Nar. pjes. 
vuk 2, 244. ^lorao je zivjeti oko polovine xvri 
vijeka. Vuk nar. pjes. 3, 107. Nije mogude, da 
je ova rijec i onda ondje bila, pa da je ja ni- 
jesam cuo, nego je morala poslije postati. Vuk 
rjecn. predgov. i. Gdje bi se bukagije same od 
sebe otvorile, ondje mora biti raskovnik. rjecn. 
s. V. raskovnik. Gde bi god videla rupicu na 
putu, odmah bi rekla: ,,ovde mora biti kaka 
bubica", pak bi joj usula mleka. Nar. prip. vuk 
104. Neko alkom kuca na kapiji .... mora da je 
ruka od hajduka. Nar. pjes. stojad. 1, 117. 

c. morati je kasto u svome znacenu osla- 
bilo, te se u svezi s inf. uzima za ono, sto znaci 
glagol, od kojega je inf., samo se nialko jaee 
znacene toga glag. istice. Ima stanovito zlo ve- 
liko biti, sto ja moram okom svaki dan viditi. 
A. Knezovid 99. Bilo je oko dvadeset korabje- 
nika, svi Greci do jednoga, a ja greceski nigde 
ni§ta; razsudite, kako mi je moralo biti! D. 
Obradovic bas. 332. Gdi su morali biti, ako ne 
na svitu? A. Tomikovid gov. 68. Sad svatko 
moze sebi lasno predstaviti, kako je Suleman- 
pasa morao gledati svoga kneza. Vuk grada 56. 



MORATIC 



1. MORAVICA 



■On mora svuda nosom zabosti (t. j. svuda za- 
hada, obicava zahadati). Nar. posl. vuk 239. 

d. morati ,je isto sto dugovati ; samo u 
primjeru: Podlozan jest zakonu, ne jerbo on 
stogod zakonu mora, vece samo za moci nas 
odkupiti (ovo je inevedeno iz lat. citata: sub- 
iectus est legi, non quia ipse legi quidquam 
deberet, sed ut nos redimeret). A. Tomikovic 
gov. 5. 

.MORATIC, m. prezime zabijezeno u nem. is- 
pravi xv; vijeka. R. Lopasic spom. 3, 397. — 
Da nije mjesto Muratid? Vidi Morat. 

1. MORAY, m. neka trava. Saytio u primjeru : 
Ooni krave vanka na morav, na kersin (ii bi- 
jeski se kaze, da su i morav i kersin nekakve 
trave). Nar. pjes. istr. 4, 20. — Vidi 2 moravica. 

2. MORAV, adj. isto sto 3 mor, morast. Samo 
u primjeru: Na junaka tri jeleka, jedan morav, 
drugi zelen . . . . (u nar. pjesmi iz pirotskoga 
okruga). M. D. Milicevic kra}. srb. 258. 

1. MORAV A, /. geogr. ime. 1 

o) voda u Srbiji, koja se take — t. j. na- I 
prosto Morava — zove od sela Stalaca u kru- j 
scvackorn okrugu pa do svoga utoka u Dunavo; 
kud Stalaca se sastaju dvije Morave : zapadna j 
t istocna ; prva izvire u uzickom okrugu, a druga ; 
u Staroj Srbiji u planini Crnoj Gori te se zove 
i Bugarska Morava i Binca Morava (vidi tamo). 
Postana istoga, kojega je i ime Moraca (vidi 
tamo). U rjecniku Mikajinu (Morava, rijeka u 
Daciji [sic!], Cibatus, Ciambrus), u Vukovu 
(voda, sto tece kroz Srbiju i utjece u Dunavo 
kod Kulica nize Smedereva) i u Danicicevu 
(s potvrdama iz pocctka xvi vjjeka). Stracimirb 
(sbzida) na Morave hramb. Safarik letop. 68. 
Ter Murata s neizmjernima silam razbi na Mo- 
Tavi. I. Gundulic 383. Kud Morava plaha ne da 
gazom prici drugom kraju. J. Palmotic 179. Cara 
razbi pri Moravi. J. Kavaniu 23413. U rirnsko 
doba Morava se zvala Margus. P. J. Safarik 
slov. staroz. 614. 

b) voda u austrijskoj zemli istoga imena, 
utjece u Dunavo blizu Pozuna; i Cesi je zovic 
Morava, a Nijemei March. U austrijanskomu 
vilaetu, navlastito pak pokraj rijeke Morave. I. 
Jablanci 102. 

c) zem^a oka vode Morave (one pod a). U 
rjecniku Vukovu (die Umgegend der Morava 
s primjerom iz neke nar. pjesme: Odvrgose 
Gruzu i Moravu) i u Danicicevu (s potvrdama 
tz XIII — XV vijeka). I sije zupe prilozihomb pod 
oblastt sije crbkvi : Krusilnicu, Moravu, BorbCb 
.... (iz xm vijeka). Mon. serb. 13. U Morave 
selo Zegra i sb medami (iz xiv vijeka). 565. I 
u Morave selo Smira (iz xiv v.). L. Stojanovic 
liris. 14. Nikad ne cu vojstit na Moravu. (Tome 
stihu dodaje Vuk bi^esku: Juzni Srbi iza nahije 
uzicke i pozeske sve amo preko planina k sje- 
veru zovu Morava, na pr. otisao u Moravu, 
dosao iz Morave). Nar. pjes. vuk 4, 320. — I 
citava Srbija zove se gdjesto Morava : Mnogi Kuci, 
osobito stariji, zovu i sad Srbiju Moravom. Etnogr. 
zborn. 8, 267. 

d) austrijska zemja, kojom tece Morava 
(jyod b) ; i Cesi je zovu Morava, Nijemei Mahren, 
a lat. joj je ime Moravia. U rjecniku Bjelostjen- 
cevu (Morava, Moravia), u Voltigijinu (Morava, 
Moravia, Mahren). Metod, pastir od Morave. J. 
Kavanin 297*'-. 

2. MORAVA, /. zensko ime. Samo u Vukovu 
rjecniku (Frauenname, nomen feminae). — Vidi 
2 Moravka. 



MORAVAC, Moravca (bice takav akc), m. 

a) covjek iz Morave (u znacenu te rijeci 
pod c). Moravci zovu ono vreme ,,Kocinom 
Krajinom". M. Nenadovii mem. 13. Samo u iz- 
vesno vreme oni (t. j. Folanicani) to 6ine, a 
Moravci uvek, kada su bez rada. Etnogr. zborn. 
6, 128. 

b) covjek iz Morave (u znacenu te rijeci 
pod d). U rjecniku Bjelostjencevu (Moravec, 
Moravus) i u Voltigijinu (Moravac, Moravo, 
Mahrer). Rim|ani vojuju suprot Moravcem. P. 
Vitezovic kron. 30. Rim|ani vojevali jesu suprot 
Sloviiianom Moravcem. A. Kacic korab. 360. 
Joj Pemu, Moravcu, joj Austrije puku! M. Ku- 
hacevic 125. 

c) nekakav tanac, pies u Srbiji. M. D. Mi- 
licevic knez. srb. 171. 302. — Ispor. moravcica, 
moravica, moravka. 

d) nekakav vjetar od istoka. U juznoj Srbiji. 
Etnogr. zborn. 6, 30. 

e) zemliste u Srbiji u okrugu biogradskom. 
Livada na Moravcu. Sr. nov. 1863, 156., — 
drugo je mjesto u okrugu cacanskom. Zemje u 
Moravcu. Sr. nov. 1873, 107. 

MORAVAGKI, adj. 

a) sto pripada selu Moravcima (u Srbiji). 
Opstina moravacka. S. Koturovic 446. 

b) sto pripada selu Moravcu u Hrv. Pri 
sv. Ivane u moraveckom kotaru (u kajk. ispravi 
iz svrsetka xvi vijeka). Mon. croat. 300. 

MORAVCI, Moravaca, m. pi. topogr. ^ ime. 
a) zaselak u Bosni u okruzju hanoluckom. 
Popis zit. bos. i here. 641. — b) dva sela u 
Hrv., od kojih je jedno u zupaniji zagrebackoj, 
a drugo u modrusko-rijeckoj. Razdje}. hrv. i 
Slav. 164. — c) selo u Srbiji u okrugu rudnic- 
kom. S. Koturovic 446. U istom okrugu ima i 
manastir istoga imena zabijezen u rjecniku Vu- 
kovu (Moravci, M6ravaca m. pi. manastir u 
Srbiji s primjerom iz nar. pjes. vuk 4, 144: 
Moravcima crkvi dopadose i tu agi-Deru pogu- 
bise ; — u izd. toga rjecnika g. 1898 veli se, da 
su Moravci u okrugu rudnickom). 

MORAVCANIN, m. covjek iz Moravica u 
Hrv. V. Arsenijevic (od koga je i postav]eni akc). 

MORAVCANKA, /. zensko iz Moravica u 
Hrv. V. Arsenijevic (od koga je i postav^eni akc). 

MORAVCE, n. selo it Hrv. u zupaniji zagre- 
backoj. Razdje|. hrv. i slav. 164. Plebanus cirkve 
sv. Ivana na Moravci (u kajk. ispravi iz svrsetka 
XVI vijeka). Mon. croat. 300. 

MORAVCEVIC, m. prezime izvedeno od imenice 
Moravac. Rat 315. 

MORAVCICA, /. nekakav tanac, pies u Srbiji. 
M. D. Milicevic knez. srb. 416. — Ispor. mo- 
ravac, moravica. 

JNIORAVCIC, m. prezime u jugozapadnoj 
Srbiji. Fjtnogr. zborn. 6, 658. — Ispor. Morav6evi6. 

MORAVCINA, /. u Srbiji u okrugu jagodin- 
skom nekakav vrb]ak nazvan po tome, sto je 
tuda nekad Morava tekla. Glasnik 61, 133. 

1. MORAVICA, /. geogr. ime. 

a) voda u Staroj Srbiji, utjece u Moravu. 
S. Novakovic novo b. 43. Spomine se u zapisu 
xvii vijeka. \i. Stojanovic zap. i natp. 1, 364. 

b) Moravica se zove zapadna Morava u 
svome gornem tijeku. M. D. Milicevi6 knez. srb. 
580. U rjecniku Vukovu (Moravica, juzna Mo- 
rava, koja se nize Karanovca sastaje s Ibrom 



2. MOEAVICA 



1. MOEE 



s primjerom iz nar. pjes. vuk 2, 169; Niz Bje- 1 ^ 3. MORAVKA, /. hilka Arnica tnontana. B. 
lieu i niz Moravicu, — Icrico veli ovdje Vuk Sulek im. 

juzna M. mjesto zapadna). MORAVKIC, m. prezime u Srbiji u Lijevcu. 
c) zemja oko vode Moravice (one pod a). S. j Etnogr. zborn. 5, 490. — Bice izvedeno od zen- 
Novakovic novo b. 49. Etnogr. zborn. 5, '"'^ ' "'• -"^-"- tv*^^„„i.„ 



49. Etnogr. zborn. 5, 156. 

d) zemliste u Srbiji u okrugu kragujevackom. 
Niva u Moravici. Sr. nov. 1875, 146. 

e) selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrehackoj. 
Sem. mitr. (1900) 238. Bice krivo zapisato mjesto 
Moravci (vidi tamo). 

f) nekokav tanac, pies u Srbiji. M. D. Mi- 
licevic knez. srb. 636. — Ispor. moravac, mo- 
ravcica. 

2. MORAYICA, /. upravo moravioa mina, 
bilka Plantago subulata. U Istri. B. §ulek im. 
— Vidi 1 morav. 

MOEAVICE, /. pi. topogr. ime. 

a) selo u Hrvatskoj u zupaniji modrusko- 
rijeckoj. Zabijezeno u hrv. i.<ipravi xvi vijeka. 
U Moravicah gornih i doliiih. R. Lopasic urb. 
385. Da S6 nasele na recene Moravice. 386. 
U jednoj ispravi iz xvii vijeka pi.ie se Muravice. 
393. — jbanaa se to selo zove sluzbeno Komorske 
JMoravice (ali narod kaze naprosto Moravice). 
Eazdje}. hrv. i slav. 26. 

h) zenija oko vode Moravice (u znacenu 
pod b). U rjecniku Daniciceou s potvrdama iz 
XIV vijeka i daje: U Moravicahb, a na jednom 
tnjestu za istu zemlu zapisato je: u Moravici. 

MOEAVJCANIN, jn. zapadni rjetar, koji obicno 
kisu donosi, upravo vjetar od vode Moravice 
(one pod a). U Vranskoj Fcini, gdje isti vjetar 
zovti i Arnautlija, Karadacanin , Crnogorac. 
Etnogr. zborn. 5, 105. 

MOEAVICKI, adj. sto pripada selu Moravi- 
cama. V. Arsenijevic. Nalazi se i u Danicicevn 
rjecniku s potvrdom iz xv vijeka: Episkopb 
moravicbskyj (i moravicbkyj), t. j. sto jjrijiada 
zem^i Moravicama. 

MOEAVIJA, /. austrijska zemja, koja se zove i 
Morava (vidi tamo); Moravija je iz lat. U rjec- 
niku Mikalinu (Moravija, drzava). Od zapadne 
strane stoji Moravija i Stirija. P. Kanavelic 12. 
Moravijo! vele crna, lijepa ti 1' si orla srila. J. 
Kavaiiin 284=^. Kakono je u zemji magarskoj, 
Moraviji i u zemji ceskoj. M. A. Ee|kovic 
sat. 51. 

MOEAVIN, m. isto sto Moravac (u znacenu 
te rijeci pod b). Imenovahu se . . • . Moravi od 
rike Morave, Pojaki od po|a. F. Glavinic cvit 
XV. Bojni Ugri i Moravi . . . . u mnogoj de hvalit 
slavi. G. Paimotic 1, 111. 

MOEAVl&TE, n. Tako se u Srbiji u okrugu 
jagodinskom zove pod nivama prostor na istocnoj 
strani sela Medvede. Glasnik 61, 133. U istom 
okrugu zovu se moravista bare pored Morave. 
Etnogr. zborn. 6, 252. 

1. MOEAVKA (jamacno je takav akc), f. 
a) zensko iz zemje Morave (u znacenu pod c). 

Pa se misli skoro o?eniti ja Moravkom jali 
^umadinkom. Nar. pjes. vuk 4, 356. Boga moli 
Moravka devojka. Nar. pjes. vila (1866) 274. 

h) nekakav tanac, pies u Srbiji. M. D. Mi- 
lidevic knez. srb. 930. — Ispor. moravac. 

c) vodenica na vodi Moravi. U jagodinskom 
okrugu u Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 251 i 10, 36. 

2. MOEAVKA, /. zensko ime u Srbiji u okrugu 
kna-tvackom. Glasnik 49, 100. — Vidi 2 Morava. 



skoga imcna Moravka (vidi 2 Moravka). 

MORAVNIK, m. potok u Slavoniji bli~u 
Bruda, tttjece u Savu. Eegul. save 189. 250. 

MOEAVSKI (jamacno je takav akc), adj. 

a) sto pripada zemji Moravi u Srbiji. U rjec- 
niku Danicicevu (s potvrdama iz xiv i xv vijeka: 
Episkopb moravbsky. Igumenb moravbskago 
Gradcal. Udara(h)u po poju siroku po zelenu 
lugu moravskome. Nar. pjes. vuk 4, 222. — 

b) sto pripada austrijskoj zemji Moravi. U rjec- 
niku Bjelustjencevu (Moravicus). Po austrijan- 
skomu i moravskomu vilaetu. I. Jablanci 173. 
Od moravskog i od moskovskoga .... jezika. 
M. A. Eejkovic sat. 2?. Brat sv. Metodija arci- 
biskupa moravskoga. A. Kanizlic kam. 31. 

MOECE, n. morski zaliv. Samo u Stulicevu 
rjecniku (fretum, sinus maris). — Nepouzdano. 

MOECE, selo u Hercegovini. Popis zit. bos. i 
'ixQxc.Q'kl.— Nerazabira se ni rod ni broj imenu. 

MORCIC, m. crna mindusa. Govori se u Istri 
s akc. m6rcic, plur. m6rcici (inauris nigra). D. 
Nemanic (1883) 32. — Jamacno je u svezi s tal. 
pridjevom moro (cm). Vidi 2 morica pod d. 

MORDA, adv. isto sto mozda, postalo od more 
biti da. Izmedu rjecnika samo u Popovicevu 
(etwa, vielleicht). Mozda s' cula, de Turci divane. 
Nar. pjes. marjan. 78. Morda j' kniga od Kru- 
sevca grada. Hrv. nar. pjes. 1, 202. — Govori 
se u Lici (s naznacenijem akc). N. Simic uast. 
vjesn. 8, 108. I. Kasumovic 12, 349. / u Istri 
(m6rda, fortasse). D. Nemanic (1885) 61. 

1. MORE, n. mare. Pored more nalazi se kasto 

i morje (kako je u kajkavaca) • taj se lik nalazi 

II rjecniku Bjelostjencevu, Janibresicevu (u lat, 

dijelu s. v. mare pored more), u Voltigijinu 

(pored more), u Stulicevu (s naznakom, da je iz 

Habdeliceva rjecnika, — ali ima i more) i u 

Danicicevu (pored more; za morje — upravo za 

gen. morja — navode se dvije putvrde iz pocetka 

XIV vijeka). Lik morje (morja, morju, morjem) 

imaju jos: B. Kasic rit. 233, P. Vitezovic kron. 

1, 15, 67, priricn. 50, 146, E. Pavic ogl, 2, I. 

Velikanovic upud. 1, 21, G. Pestalic 45, A. d. 

Bella razgov. 195, 205, Nar. pjes. mus. 36. Akc. 

je postavjen onako, kako je u Vukovu rjecn., ali 

se po Hrvatskoj govori i more. N. Simic nast. 

vjesn. 8, 108. I)a je -o- u sturini bilo kratko, to 

He potvrduje pisanem ,morre', ,morra' i t. d., 

kako nalazimo na pr. u rjecniku Mikajinu i u 

Stulicevu, tako pisu i B. Ka§ic fran. 143, 166, 

B. Bettera or. 27, 28, M. Radnic 10* 258^, L, 

Terzic 330, I. Dordi6 uzd. 17, 114, 161. salt. 222. 

L. Radio 31, B. Zuzeri 276, 395, 396. Bijec more 

imaju u istom znacenu svi slav. jezici, na pr. 

staroslov. morje, rus. jiope, ces. moie, poj. morze, 

a i neki drugi indoevropski: lat. mare, nem. 

Meer (staronem. mari), lit. mares (plur. tant., 

poveee jezero). Temejno znacene nije poznato niti 

se moze korijen postaviti. Sa znacenem lat. mare, 

pontus, tal. mare, nem. Meer nalazi se rije6 

more u svijem rjecnicima, a potvrda joj u jeziku 

ima od najstarijih vremena. — Katkad instr. 

sing, glasi morom, kako je u Grliciea 266, u 

Rose 73h, u Kanizlica kam. 274; ovamo ide i 

oblik morome u D. Banine 9b. Jedan pisac (B. 

Zuzeri) ima u plur. morija (nom. i g^n.) 274. 

395. 408; jamacno je akc. morija, morija. ^'^■■'■' 

Vuk nar. posl. xxxvii. 



Vidi 



1. MOEE 



1. MOEE 



a. moro je golema ona mnozina vode, lioja 
cJmhvaca ~emlu, all oincno se misli samo koji 
dio te vode. 

a) uopce. Otb Svetyjo Gory i do zapadb- 
naago mora. Domentijaaa ilO. Ucenici videci 
Isusa hodoci svrhu mora. Bernardin 26. Gdi 
more prozdira i blago i |udi. M. Vetrani6 1, 
165. Gospodin Boff otvori more, i sta isto more 
kakono zidovi. M. Divkovii bes. 76. Sto su sva 
tvoja ^odista .... negoli kako jodna kap}a vode 
na prstu pri svijera morima? V. Audrijasevic 
put 293. Toliki se ne nahodi broj przine pokraj 
mora. I. Dordic uzd. 161. Omisani . . . . po moru 
voievase. A. Kacic korab. 427. So u more ne 

sipjemo. V. Doson 37*. Turci i s kopna i od 

mora na zidove navalise. A. Kanizlic kam. 825. 
Sire je nebo od mora. Nar. pjes. vuk 1, 196. 
i t. d., i t. d. 

b) more u svezi s nekijem pridjevima, koji 
se mogu pridijevati svakome moru ; ovdje se uzi- 
maju samo pridjevi, .:a kuje su se u svezi s ri- 
jecju more nasla bar tri privijera. 

aa) debeo (t. j. dubok). Koja ide na 
more debelo. Nar. pjes. vuk 3, 214. Kad on 
pode s mora dpbeloga. 3, 313. Limun ode moru 
debelome. 3, 453. Junastvo .... kojega se ho6e 
vojniku i pomorcu na bojnom polu i na debelom 
moru. M. Pavlinovic rad. 27. Vise primjera vidi 
kod rijeci debeo pod 2, e. 

bb) dubok. I odose morem dubokijem. 
Nar. pjes. vuk 5, 289. Vise primjera vidi kod 
rijeci dubok 2)od I, 2, a, b. 

cc) gnevan (samo u dubr. pjesnika). 
S krajem tvori mir more, ko gnivno bi. D. Ea- 
niua 3a. Molit uze gnevno more, vjetre plahe. 

1. Gundulic 363. Pokli oholo gnevno more zloga 
kra}a ne dostignu. G. Palmotic 1, 12. Bez bro- 
dara koja (t. j. plav) u gnivnom moru osfcane. 
3, r2a. Nosi i vraca gnivno more na pr2inu . . .;. 
mrtva tijela. B. Bettera or. 28. 

dd) sini. Ki brode strasne i pogibne 
dubine sinega mora. D. Ranina vii*. Hi u sine 
more zade. I. Gundulic 27. Budu6i nasrid pucine 
sina mora. F. Glavinic cvit 248*. Iz pucine mora 
sina. J. Kavaiiin 189''''. Da pogljedas hitre rijeke. 
sine more. A. Vitajic ost. 6. U sine je more 
uplivao. A. Kacic razg. 28 Gledajuci .sine more. 
Nar. pjes. vuk 1, 263. Naveze se u to siiie moro 

2, ICO. Bacise ih preko mora sineg. 3, 85. U 
sine se more zavozio. 3, 536. Vidi jos pod c, ee. 

ee) slan. Zasto vrhu slanijeh mora pod- 
zidane nemu stavi. I. Akviliai 21. I uzese duzdu 
prijate|u svu Moriju medu more slano. Pjev. 
crn. 2la. Bad' prostrana slana mora. Nar. pjes. 
vuk 1, 191. Cmije raste pokraj mora slana. 1, 
268. Pale su patke u slano more. 1, 318. Po 
przini pokraj mora slana. 2, 61. U slano ga 
more zanijola. 4, 36. 

//) smucon (uzmucen). U rjecniku Be- 
linu (smuceno more, mare fluttuoso, ondeggiante). 
Ako li vidis more smuceno i valovito (t. j. u 
snu), toj prilikuje srditosfc. Zborn. (1520) 134b. 
Ah nije zivot jucki drugo neg' smudeno jedno 
more. I. Gundulic 233. Ah sto vidjeh sine more, 
gdi smuceno vri na caso. 241. Ako more uzmu- 
ceno nima potop popriti. Blago turl. 2, 98. 

fjff) strasan, strasiv. Ni vas strasi strasno 
more. D. Eanina 50^. Izdavsi me bjezis sade 
priko strasna gorka mora. S. Bobalevic 227. 
Medu vami priko svega svijeta strasna mora 
stoje. I. Gundulic 451. Bijesni vali crljene se 



i strasivo more uzhodi. B. Bettera or. 27. Tvrda 
zem)a, nebo je visoko, sine more strasno i du- 
boko. A. Kaci6 razg. 314 Prozdrlo te strasno 
more ! V. Dosen 39i>. Galijota na hijade straSno 
more sad imade. 121*. 

Jilt) Sirolr. Eika se nadima tekuc u 
siroko more, ko ju prima. H. Lucie 288. Siroko 
toj more nikako mimo svoj kraj uzit ne more. 
N. Najeskovic 1, 112. Kapjii .... sajem moru 
tvojem siroku. J. Kavanin 513^. Oko vecerne 
doba bili smo vec u sirokom mcru. D. Obra- 
dovic bas. 347. Jednu (t j. vojskuj posla morem 
sirokijem. Nar. pjes. vuk 5, 200. 

//; tih. U rjecniku Mika{inu (more tiho, 
mare tranquillum) i u Belinu (tiho moro, mare 
abbonacciato). Ako vidis (t j. u snu) more tiho, 
toj prilikuje radost. Zborn. (1520) 134b. u tihu 
tko moru dan i no6 sve stoji. D. Eanina '82'^' 
Plavju obrnuse na tihomu moru. P. Hektorovic 
26. Tiho more vik po sebi ne uzrasti. I. Gun- 
dulic 483. Dmenje vjetra .... tiho more smuti. 
J. Kavanin 246^. Bududi pristao vitar i ucinilo 
se tiho kao mliko more. A. Ka6ic razg. 157. 

/yV valovit. U rjecniku Mikajinu (more 
valovito, mare turbatum et agitatum) i u Be- 
linu (valovito more, mare fluttuoso, ondeggiante). 
Zemju gdi pase valovito more. H. Lucid 287. 
II' je tiho il' valovito more, hval' ga sve- 
jednako. M. Pelegrinovid 185. Skrusena grcsnika 
priko valovita mora od smudena i smetena svi- 
jeta mogu .... privesti i dovesti u zemju od 
obocanja. I. Gundulic 192. Tu sred mora valo- 
vita ucini se (t. j. sgoda). J. Kavanin 213*. 

c) more u svezi s pridjevima, koji se mogu 
pridijevati samo kojemu odredenom moru, te 
citava sve.:a sluzi kao vlastito ime; ponajvise 
su te svese nacinene prema drugijem jezicima, 

aa) Bijelo More, t. j. Egejsko. Ispor. 
tur. Ak-deniz. U rjecniku Belinu (Bijelo More, 
Arcipelago, Mare Aogeum) i u Stulicevu (Bijelo 
More, Arcipelago, Mare Aegeum s naznakom, 
da je iz Belina rjecn). S jedne strane k nemu 
{t. j. carskome saraju u Garigradu) slazi Bijelo 
More, s druge shode crni vali. I. Gundulid 531. 
Carigrad med Crnim i Belim Morjem graden be. 
P. Vitezovid kron. 14. Na Egejskom aliti Belom 

Morju. 154. Kariji stajahu na otocijeh Bije- 

loga Mora (Mare Aegeum). D. Bogdanic 106. — 
Danas se Bijelo More zove dio sjevernoga Le- 
denog Mora, koji se ruski zove lit^ioe Mope 
nem. Weisses Meer. 

bb) Crno More. Ispor. rus. Hepnoe Mope, 
tur. Kara-deniz, novogrc. MavQij d-Alaaac.. U 
rjecniku Mikalinu (More Crno, Pontus Euxinus). 
I Crno sve More .... branit se ne more. M. 
Vetranic 1, 45. Priko Crna Mora doni Osman 
sabju vrh krstjana. I. Gundulid 421. Ono misto, 
gdi Dunav ulazi u Crno More. K. Pejkid 42. 
Iza Crnoga Mora opet jedan slovinski narod 
dode. A. Kacic razg. 7. 

cc) Crveno (cr|eno) More; ispor. grc. 
'Eqv^qcc ^c'ckaaaa. lat. Mare Eubrum. U rjecniku 
Mikajinu (Moro Crleno, Arabicus sinus. Mare 
Erythraeum, Mare Eubrum). Ki hega zgubjena 
u vodi sred Mora Crjena zle smrti slobodi. D. 
Eanina 149'>. Farauna s vojskom negovom u 
Moru Crvenomu potopi. A. Gucetic roz. jez. 191. 
Prebrodi Crjenoga preko Mora. J. Kavanin 493'. 
Kra} Faraun i vojska negova u More Cr}eno bi 
utopjen. A. Kacid korab. 73. Al' ga vitar naglo 
potopi u More Cr|eno. F. Lastrid test. 251 a. — 
Vidi jos primjera kod 1 crjen c, g. 



2. MOKE 



1. MOEENE 



dd) Ledeno more ; ispor. rus. JeAOBHToe 
Mope, nem. Eismeer. Davura cu zajmit preko 
mora, nagnati ga Moru Ledenome (iz pjesme, 
Tioja nije narodna). Pjev. crn. 84b. Vise primjera 
vidi kod leden pod 1, a. 

ee) Sine More zove jedan pisac ono, 
koje se inace zove Jadransko. Buecani Sine More 
kra}u pustise. P. Vitezovic kron. 108. Zanesena 
bi u adrijansko aliti Sine More. 168. 

d) more u prenesenom smislu o onome, 
cega je vrlo mno(jo. Jaoh placne oci moje, gdi 
su od groznijeh suza mora? I. Gundulic 243. 
U tugah i u valovib od ovoga mora sfitovnoga. 
M. Jerkovic 54. U prilici trijcska ogiiena udri 
n more turske krvi. J. Kavaniu 264^. Raspet 
na drvo kriza, na kojem je kako u jednomu 
moru od bolestih .... umro. I. Grlicic 11. Ostat 
ce tako mirna i radosna, da ce plivat u moru 
od svijeh dragosti. D. Basic 31. Jedno more 
ogna prizestokoga u peci paklenoj. F. Lastrid 
ned. 92. Vazda bo su zamisjeni .... jer na moru 
od poslova uvik pliva hum nihova. V. Dosen 
26*. Nebo mora to imati, sto ne more zem]a 
dati, za da nase ze}e more zaobilit uvik more. 
77b. Jer kad drugi neg raz^ute, srcbe more u 
nem mute. I95b. Jedno kuhajude more od vatre 
i goruceg plamena digne se pomalo u vedrine 
nebeske. M. A. E.e|kovic sat. 172. Scinahu, da 
ce....Focija nadvladati i u sladko crveno more 
(t. j. u vino) utopiti. A. Kanizlic kam. 111. U 
nacin slabe plavi putujete priko mora nekrep- 
koga razlicijeh zgoda svjetovnijeh. B. Zuzeri 276. 

b. more je mar ska voda, koje moze i sasma 
mala biti, na pr. « kakvom sudu. U rjecniku 
Belinu (acqua di mare) i u Vukovu (das Meer- 
■wasser, aqua marina sa primjerima: Donesi mi 
mora, da se okupam, — popij jednu casu mora, 
— more se ne moze piti i s naznakom, da se 
govori u Dubrovniku). Vze vedricu i bote morja 
zajeti (iz (/log. rukopisa xv vijeka). Arkiv 9, 
185. Sijane livade polivat morome. D. Eanina 
9b. Uzmi polak mora, a polak vode , . . . i ovom 
mlakom vodom peri noge. J. Vladmirovic 27. 
Oci kada pokrvave, peri ji morem oli osoli vode, 
pak onom vodom peri. 80. Potopi noge u more 
ili u slanu vodu. 48. Da izliju vodu u riihove 
sudove, a u negov sud da naliju mora. Nar. 
prip. vuk- 242. Uze pa}, da ispod podnice crepa 
more, sto je silni vjetar s krme ulijevao. S. 
!]^ubisa prip. 49. 

2. MORE, interj., koja se obicno govori ostri- 
jim tonom i znaci, da je onaj, koji govori, jaci 
ili stariji ili mogucniji od onoga, kome govori; 
katkad se bez ostrine u tonu more govori od 
mila, gotovo kao da se rece: brate. Jz grc. fuoo;', 
koja je rijec upravo vok. sing, i znaci: budalo ! 
all danasni Grci upotrebjavaju tu rijec n smislu 
posve hlagome, gotovo kao : muj dragi! U rjec- 
niku Vukovu (more! interj. ovom se rijefii 
pokazuje kao neko starje^instvo [kao malo mane 
nego sa bre]. Kad re6e jednak jednakome 
more!, nnda gdjekoji [osobito djeca i momcad] 
odgovori: „More ti do ko}ena, a g .... a do 
usiju". A kad rece mladi starijemu more! onda 
onaj pita: ,,ko je tvoj more?" pa hode onoga 
gakom za vrat. Dodati su za prim jer .•<tihovi iz 
nar. pjes. vuk 2, 439 : More, Marko ! ne ori dru- 
moval More, Turci! ne gaz'te orana!). Prije xix 
vijeka naila su se samo dva primjera. liijec se 
more ponajviie upotreblava ijrema jednome mus- 
kom, rjede prema muskinu, a jos rjede prema 
jednome zenskom. 



a) prema jednome muskom. Tamburasu^ 
kukavico more . . . . ja te pitam. A. Blagojevid 
pjesn. 62. Daj te novce, more. M. A. Rejkovic 
sat. 135. Ustaj, more, ^utica Bogdane! Nar. 
pjes. vuk 1, 544. More, cu li? Vukasine kra|u ! 
2, 117. More, care, izvodi devojku (vice zulumcar 
Arapin caru). 2, 389. Kud ces tamo, Dema 
Brdanine? Evo, more, Krajovica Marka ! 2,413 
Oj sokole, Jaksicu Todore ! jesi li se, more, 
ozenio (govori kra^ica budimska)? 2, 592. Cujes, 
more, barjaktar Jovane, sto je moja s?ka ne- 
vesela? 3, 207. Sto me pitas, more poturico? 
4, 233. More, sta si ti oglasio narodu za mene 
(pita car berberina)? Nar. prip. vuk 191. Kazi, 
more, sto se tamo pise. Osvetn. 1, 64. Hoj, more, 
mornaru, priblizi se kraju. Nar. pjes. istr. 
2, 7. i t. d. 

b) prema muskinu. Drzite, more, to je pasa, 
ali nemojte da ga ubijete (govori 31ilos Obre- 
novic svojim vojnicima). Vuk grada 116. A mi, 
more, nide ne gradimo (govori car Lazar svojim 
iwjvodama). Nar. pjes. vuk 2, 204. More, drustvo! 
ajd' da putujemo (govore Turci medu sobom). 
2, 436. More, Turci ! sed'te, pijte vino. 2, 437. 
More, sluge! tamo pasce bac"te. 4, 139. 
Bicemo so, more, do jednoga (govori Kara- 
Bordije Turcima). 4, 150. Ko ce, more, cuvat 
Parasnicu (govori Zeko buluhasa svojim drugo- 
vimaj ? 4, 277. 

c) prema jednome zenskom. I tu Vuce uzeo 
tu Barbaru za |ubovcu, bre more divojko. Nar. 
pjes. bog. 40. Stani more, kaurkino djevojko! 
Nar. pjes. vuk 1, 386. Gleda je (t. j. djevojku) 
momce sa grada, na nu se baca jabukom: De- 
vojko, more, devojko, odigni camu od zem|e. 
Nar. pjes. here, vuk 232. 

MOREA, /. juzna Grcka, Peloponez. Iz tal. 
Morea. U rjecniku Belinu i u Bjelostjencevu. 
Pise se i Moreja. V grckoj zemji, ku sada 
Talijani i mornari Moreju imenuju. A. Dal- 
matin ap. 23. 

MOREC, m. neka izmislena pjlatiina. Samo u 
primjeru: Nema ovde bana Brdanina, eno nega, 
u Morec planini. Nar. pjes. vila (1867) 447. 

MOREKANE, n. nam. verb, od morekati. 
Samo u Vukovu rjecniku (das more-sagen, usur- 
patio vocabuli more). 

MOREKATI SE, morekam se, impf. govoriti 
rijec 2 more. Samo u Vukovu rjecniku (more- 
sagen, usurpo vocabulum more). 

MOREMiS^jE, n. selo u Bosni u okruzju sara- 
jevskom. Popis zit. bos. i here. 641. — Ime je 
jamacno slozeno, ali je postane i znacene iamno. 

1. MORENE, n. nom. verb, od m6riti. U rjec- 
niku Blikajinu (morenje, izmorenje, defatigatio, 
lassitude, — morenje, ubijanje, necatio, inter- 
feetio, occisio), u Belinu {V angustiare, oxcru- 
ciatio), u Bjelostjencevu (mortificatio, izmorene, 
ubijane), u Jambresieevu (caedes, mactatio, u lat. 
dijelu), u Stulicevu (lassitude, fatigatio, defati- 
gatio, — cupiditatum, libidinum refrenatio s na- 
znakom, da se nalazi u Lastrica) i u Vukovu 
(das Todten, trucidatio, — das Ermiiden, defa- 
tigatio). U primjerima, koji dolaze, morene 
znaci: mudene, ubijane tijela (na pr. bijenem, 
postom). Naglavnik zlamenuje jakost za ispuniti 
posle bozanstvene, kosuja cistodu zivota, pas 
morenje puti. A. Kadci6 36. Zestinom od mo- 
renja i pokorah ima se pitomiti (t. j. tijelo). F. 
Lastric test. 71a-. U srcu nosides kriz moj .... 
po karanu i morenu tila tvoga pokorama. ned. 
181. Po ovoj pomasti moreiio tila naSega zla- 



2. MORENE 



MOEIJIN 



menuje se (prevedeno iz lat. per myrrham carnis 
nostrae mortificatio figuratur). svetn. 10b. (Isus) 
pokusa sva morena, koja bjese pritrpio Ivan 
Krstite} u svoje dnevi zivotuju6 za morem po 
pustosi. S. Rosa 47b. U ovom priwjeru je mo- 
reiio isto sto trud, muka: Koje misli, koje 
pomne, koja morena ne strate se za prikupit 
ih {t. j. svjetovna imana)? B. Zuzeri 177. 

2. MORENE, n. nom. verb, od m6riti. Govori 
se u Lici. J. Bogdanovic. 

MOEEPLOVSTVO, n. plovlene po mom. Samo 
u primjerii : Da se osnuje .... skola srpskoga i 
talijanskoga jezika i moreplovstva. M. D. Mili- 
cevic pom. 45. -- Nacineno prema rus. siope- 
ujiaBaHie Hi prema nem. Seefahrt. 

MORESAK, moreska, m. isto sto 2 Mor (vidi 
tamo). Iz tal. pridjeva moresco, koji je naciiien 
prema imenici Moro i upravo znaci: maurski. 
Samo u jednoga pisca. Ere je sfejer mucnije 
priobracenje od Moreska. B. Kasic fran. 6fi. Od 
jednoga trgovca Moreska od Meke sfidcci se 
da bise platio. 164. 

MORES, TO. ime jarcu. F. Kurelac dom. ziv. 
38. — Bice od tal. moro (cm). 

MORESa, /. ime kozi. U rjecniku Vukovit 
(ein Ziegenname, nomen caprae indi solitum 
s naznakom, da se govori u GrhjuJ. Ima i F. 
Kurelac dom. ziv. 38. — Za postane ispor. mores. 

MORESKA, /. neka igra macima Hi u kolu. Iz 
tal. (upravo mletackoga) moresca, sto upravo znaci: 
maurska igra.K. Strekel Denkschr. d. kais.Akad. 
50, 40. Odi cinu medu nima moresku s macima. 
G. Palmotic 2, 402, Na Korculi je od davnih vre- 
mena obicaj igrati pri nekim svetkovinama ne- 
kakvo kolo poput skrime, a uz igrane biva i 
nekakvo dramaticko recitovane balade. To igrane 
i pjevane sve ujedno zove se moreska. V. Bo- 
gisic nar. pjos. 106 (predgov.J. 

MORE.^KI, adj. maurski. U rjecniku Belinu 
(moreski tanac, moresca, specie di ballo). Ni 
moreska ni turacka ono nijesu jedra bijela. A. 
Sasin 169'^. 

MOREUZ, m. usko more medu dvije zem]e. 
Izmedu rjecnika samo u Popovicevu (moreuz ra. 
Meerenge). Ako bi se u moreuz nasilnim naci- 
nom u6i hotelo. Nov. sr. 1835, 99. — Nacineno 
prema nem. rijeci. 

MORGOVANE, n. nom. verb, od morgovati. 
Samo u rjecniku Bjelostjencevii (susurrus, susur- 
ratio) i u Jambresicevu (murmur, u lat. dijelu); 
u oba je upravo morguvaiie. 

MORGOVATI, morgujem, impf. mrm]aii, 
mrngati, gundati. Iz mag. glag. istoga znacena 
morogni. U rjecniku Bjelostjencevu (morgujem, 
susurro, ringo), u Jambresicevu (morgujem, mur- 
murare, u lat. dijelu) i u Stulicevu (morguvati, 
mrmiiati s naznakom, da je iz Bjelostjenceva 
rjecn.J. Heretik niki .... ocito od nega, da jest 
hinac, morgovase. F. Glavinic cvit 830. Zidovi 
morgovahu proti Bozjemu proskrblenu. cet. 
posl. 57. Ako bi morgoval proti postenu dru- 
goga. svitl. 77. Da ti na tu psenicu tak jako 
morgujes. Jacke 217. 

MORHAN, •);?.. bifka. Berberis vulgaris. B. 
Sulek im. (s naznakom, da se govori u Bosni). 
— Tamno. 

MORI, interj. Samo u primjeru : Poledaj, mori 
devojko! Nar. pjes. vuk 1, 5. Vajada je grijes- 
kom -i mjesto -e, dakle isto sto 2 more. 



1. MORICA, /. mlada neudata zena, koja je 
vjestica i mori tnalu djecu. L. Zore rib. 345. 

2. MORICA, /. nesto, sto je crno. Iz tal. 
moro (cm). 

a) crna ovca. Na Trpnu ; akc. morica. M. 
Milas. 

b) ime psetu. U Pojicima. Zborn. za nar. 
ziv. 9, 110. 

c) neka crna sniokva. U Vrbniku (na ostrvu 
Krkii). Zborn. za nar. ziv. 5, 69. Govori se i u 
Rijeci. B. Sulek im. 

<l) mala mindusa, sto je muskine non u 
desnom uliu. Na Pagu. J. Belovid-Bern. 81 
(supl.). — Vidi morcic. 

MORICaNIN, m. prezime. Doko Moricanin. 
T. iSmiciklas spom. ISO. — Nije sigurno, da je 
-C-, moglo bi biti i -c- (zapisato je -ch-). 

MORIC, TO. prezime Muhamedovcu. Od bijola 
sera Saiajeva dva Mori6a, dva Alil-basica Nar. 
pjes. vuk 3, 565. Molio se Morid Ibro, molio se 
Dizdar agi. Nar. pjes. potr. 1, 320. Zabifezeno i 
u Etno.gr. zborn. 12, 377. 

MORICI, m. pi. zaselak u Dalmaciji u kotaru 
benkovackom. A. Masek 6 (gdje upravo pise M. 
pod ceste). 

1. MORIJA, /. kuga, pomor. Moglo bi se mi- 
sliti, da je morija prava narodna rijec od iskona, 
ali buduci da je nema ni u jednom drugom slav. 
jeziku, veca je priUka' da je uzeta iz tal. rijeci 
istoga znacena moria. TJ rjecniku Stulieevu\{Tao- 
rija, kuga s naznakom, da je iz glag. brevijara), 
u Vukovu (morija, kuga s primjerom iz neke 
nar. pjesme: Kad morija Mostar pomorila i 
s naznakom, da je ,stajaca' t. j. pjesnicka rijec) 
i u Danicicevu (morija, pestilontia s primjerom, 
koji sad dolazi na prvom mjestu). Odb morije 
razbegli se su (iz g. 1400). Spom. sr. 1, 30. 
Kako pobigosmo iz Rudnika odb morije (napi- 
sano ,moriju'). K. Jirecek spom. 81 {iz xv vi- 
jeka). Tresna velika bade po mjestijeh i morije 
i glad (iz lat. terraemotus magni erunt per loca et 
pestilentiae et fames, luc. 21, 11). N. Ranina 214b. 
Moramo pomisliti na ovi veliki grozoviti bic, 
koji jest Bog nalozil . .. .svake vrsti nevo)e, kuge, 
morije. Postila (1562) 61. Turska vojska kuda 
prolazase, onda kuga morija morase. A. Kacic 
razg. 231. Ja Bog pusca od sebe moriju, te po- 
mori devet milih brata. Nar. pjes. vuk 2, 42. 
Ne bi li nas i Bog pomogao .... zaklonio kuge 
i morije. Nar. pjes. juk. 224. Da pustimo mi 
kugu moriju (t. j. na jude). Hrv. nar. pjes. 1, 
11. — U katolickoj molitvi, koja se govori iza 
litanija, nalaze se rijeci: Oda svake nemoci, 
kuge i morije .... cilovito i zdravo sarani. P. 
Posilovid nasi. 82a. s. Margitic isp. 279. Te ri- 
jeci imaju jos : M. Divkovic nauk- 415, I. T. 
Mrnavic nauk 35, L. Terzic 351, F- Lastrid od' 
82, samo sto ti pisci izmedu rijeci kuge — mo- 
rije nemaju rijecce i. 

2. MORIJA, /. zemja, koja se zove i Morea 
(vidi tamo) i istoga postana. Kralevstvo je i 
ovd' bilo, ko Morijom sfom vladase. M. Gaza- 
rovid 64. Lav (t. j. Mleci) skoci na noge, on 
bode Moriju. J. Radojevid 38. Kra}stvo od Mo- 
rije. J. Kavanin 386a. i uzese duzdu prijateju 
svu Moriju medu more slano. Pjev. crn. 2la. 

MORIJIN, adj. posses, od morija. Narod (u 
novopazarskom sangaku) prica o teskim mori- 
jama, koje su citava sela opustosavale, i poka- 
zuje mnoga grob}a, koja se morijina grobja 
zovu. Etnogr. zborn. 4, 273. 



MOEILO 



8 



1. MORITI 



MORILO, n. stroj, kojim se mori, t. j. crno 
bojadise. U Lici (s naznacenijem akc). J. Bog- 
danovic. 

MOEUjA, /. zena, koja mori, t. j. crno boja- 
dise. U Lici (s naznacenijem akc). V. Arseni- 
jevi6 i J. Bogdanovid. 

1. MOEINA, /. more, kad je nemirno. U rjec- 
niku Vukovu (morina, augm. v. more s nazna- 
kom, da se govori u Dubrovniku ; .inacene nije 
pravo receno, a ni akc. ne ce biti 2}ravi). Kada 
je zestoko (t. j. more), kazu; morina kao kuca. 
L. Zore rib. 323. Plaha vjetrusina i uzbur- 
kana morina. S. l^jubisa pric. 115. M6rina 
je nemirno more; govore u 8tonu: Lijepo je 
vrijeme, da nije ovliko morine. M. Milas. 

2. MORINA, /. upravo augm. od 1 mora, a 
znaci i vjeHicetina. Ne vec vila i bozica, neg' 
morina i vjeStica. J. Kavanin 43«. Ah,ono pro- 
svjeta nije, nego Juta mora. Narodni sinovi tu 
su crnu morinu pred narodom razgalili. M. 
Pavlinovic razl. sp. 344. Morina je noudata 
zena, koja ob no6 mori cejad ; govore na Trpnu 
na pr. nocas me je morila morina. M. Milas. 

3. MORINA, /. morska riba, koja se zove i 
murina i muruna (vidi tamo). U rjecniku Stu- 
licevu (morina, murina s naznakom, da je iz 
glag. brcvijara). Govori se u Pu}icima (u Dalm). 
Zborn. za nar. ziv. 8, 216. 

4. MORINA, /. planina u Hercegovini. .Jedan 
(t. j. vuk) vije s planine Morine iznad kobna 
poja Nevesina. Osvetn. .5, 31. Uskini mi s Mo- 
rine kovija. 5, 62. — Ima zabilezeno i Morine 
(dakle plur.), planina u Gacku. V. LeSevic. 

MORINAC, Morinca, m. selo u Bosni u okruzju 
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 641. 

MORINAR, »t. mornar. Iz tal. mariuaro. 
Samo u Jjanicicecu rjecn. (morinarb, srl. m;iri- 
narius, nauta s potvrdom iz pocetka xv vijeka). 
Tbdi su uzeli na platu odh nasibb morinara. 
Spom. sr. 1, 38. 

MORINKA, m. zensko iz Morina; pravije bi 
bilo Moriiika. Samo u prinijeru: Ter mi tamo 
odjezdi ka Morinu I'jepu gradu; na vratijem 
nahodi Morinke mlade djevojke. Nar. pjes. 
bog. 117. 

MORINOVIC, m. prezime u Hrv. xvi vijeka 
(ako je dohro procitano). R. Lopasid urb. 16. 

MORINSKI, adj. posses, od Morin. Da je 
mlada robina u bana u morinskoga (pravije bi 
hilo morinskoga). Nar. pjes. bog. 117. Zenske 
pjesmice moriiiske. Nar. pjes. vuk 5 (1898) 22. 

MORIN, Morina, m. selo u Dahnaciji u kotaru 
kotorskom. A. Masek 37 (ima i ohlik Morine). 
V rjecniku Vukovu (1898 u dodatku: M6rin, 
selo u Boci) i u Danicicevu (s potvrdom iz 
isjirave xv vijeka). Darivamb. . .. svu zupu Dra- 
fievicu Sntorinomb i s Morinom. Mon. serb. 449. 
Ter mi tamo odjezdi ka Morinu I'jopu gradu. 
Nar. pjos bog. 117. 

MORINANIN, m. covjek iz Morina. Tu mi 
Niko svate skupja i svu bracu Morinane. Nar. 
pjes. vuk (1898; 22. 

MORINE, /. pi. neko mjesto u Dahnaciji za- 
pisano xviii vijeka. Prikazani i posvoceni .... 
kanoniku stolne crkve sibonicke i opatu sv. 
Lovre u Morina. J. Banovac razg. (na strani, 
na kojoj je natpis). Ucinise vas i -stavise za 
vladaoca i upravite]a crkve i dobarah sv. Lovrinca 
u Morine. viii. 



MORIS, m. rijeka u Ugarskoj, utjece u Tisn • 
mag. se zove Maros. U rjecniku 3Iika}inu (Moris, 
rijeka u Ungariji, Marusius) i u Vukovu (Ma- 
rosch, Marisus). Poznati ce . . . . braniteja naseg 
okolisa od Dunava tija do Morisa. Nadod. 47. 
Rano rane sedam devojaka, da zaite vode na 
Morisu. Nar. pjes. vuk 2, 639. 

MORISKI, adj. maurski. Iz tal. moresco (vidi 
kod moresak). Samo u pjrimjerti : Moriskimi 
slovi toj hti upisati. P. Hektorovic 26. 

1. MORISTE, n. viorska kotlina. Samo u Su- 
lekovu rjecn. zn. naz. kao geogr. izraz za nem. 
Meeresbecken. 

2. MORISTE, n. zemfiste u Srbiji u okrugu 
uzickum. Niva u Moristu. Sr. nov. 1873, 991. 

1. MORITI, m6rim, impf. necare, excruciare, 
fatigare. llpravo je moriti kauzativan glag. 
prema mrijeti (t. j. moriti upravo znaci: uzro- 
kovati, ciniti, da tko mre), te je dakako i od 
istoga korijena. ]Sla.lazi se i u drugim slao. jezi- 
cima, na pr. slov. moriti, ces. moriti, pol. morzyc. 
U svijem rjecnicima osim Vranciceva i Danici- 
eeva (vidi dale). Najstarije su potvrde is xvi 
vijeka, ali se glagol jamacno od pamtivijeka ti 
narodu govorio, kao sto se i danas govori. 

a. moriti je isto sto ubijati u fjelesnom i u 
dusevnom smislu. U rjecniku 31ika(inu (moriti, 
ubijati, occido, macto, interficio, neco), u Belinii 
(uccidere, ammazzare), u Bjelostjencevu (morim, 
macto, neco, occido), u Jambresicevu (morim, 
occido u lat. dijelu), u Volttgijinu (ammazzare, 
umbringen), u Stulicevu (occidere, mortem vel 
necem afterre) i u Vukovu (tiJdten, interimo). 
a) ubijati u tjelesnom smislu. 

aa) uopce. Kakono gladan vuk da mori, 
da koje (t. j. ide oru^an Turcin). B. Krnarutic 
5b. Koji nahvalice u utrobi more i gnave 
djetcicu. M. Divkovic bes. 104. Vidi, gdi ga 
pripogrdnom mukom muce i smrtju more. 355. 
Sabjom nesmijenom nase vojske sijece i mori. 
Gr. Palmotic i, 209. Nemoj sebe sam moriti 
(veli se covjeku, koji hoce inaccm da se probode). 
1, 349. Koji (t. j. Akab) morase proroke Gospo- 
dinove. I. Zanotti i ned. pris. 12. Ondi (t. j. na 
Kalvariji) obicavahu moriti zlocince. F. Lastric 
test. 184^. Kada moreci andeo pocme prilaziti 
priko Egipta. E. Pavi6 ogl. 109. Obrati, Gospo- 
dine, mac prama meni i ku6i mojqj, nemoj puka 
moriti cica griha mojih. A. Kacic korab. 216. 
Ako kore, ne more. Nar. posl. vuk 5. Tusiti 
caure od svilenijeh buba, t. j. moriti (u vrucoj 
peci). Vuk rjecn. s. v. tusiti. Svaki Srbin mori 
po Turcina (/. ;". u boju). Nar. pjes. vuk 4, 174. 
Vede brze opravi delije, da donesu cedo Grgu- 
rovo, mori nega smrcu, kojom znades. Nar. pjos. 
petr. 2, 511. Zato posla na liih lavove, koji ih 
etc more. D. Danicid 2 car. 17, 26. 

bh) moriti ynoze smrt Hi kuga; objekt 
moze biti izrecen i neizrecen ; ako i nije izrccen, 
misle se \udi. Smrt mori zle i dobre. N. Najes- 
kovic 2, 125. Smrt mi je (t. j. moj sin), a ne 
sin, mori me na prjesu. M. Drzic 247. Sad 
opaka smrt nas mori. I. Gundulic 272. Moraise 
kuga u Rimti tim nacinom, da svaki dan neiz- 
brojeno umirase mnoztvo }udi. F. Glavinid cvit 
74a. To leto morila je kuga na Ugrih. P. Vite- 
zovic kron. 194. Kuga morase u grckoj zemji. 
J. Banovac pripov. 62. Da je posteno u svako 
vrime krajinom vladao i nu od kuge, koja mo- 
rase po Dalmaciji, branio. A. Kacic razg. 205. 
Poce dakle moriti kuga sutradan, i umori u 
inalo vrimona sedamdoset ijada. korab. 216. Koji 



1. MORITI 



9 



1. MORITI 



je (t. j. grijeh) kuga najgora, koja trujo dusu i 
mori. F. Lastric od' 359. Imaju dvi vrste smrti ; 
prva se zove vrimenita, druga se zove vi6na, 
zasto ima u vike vika moriti, a nigda umoriti. 
ned. 3(34. Jer smrt, koja tiho mori, neboskomo 
kralu dvori. V. Dosen 180=1. Mnogovrstne kugo 
more. 259^. Kad se covik nalazi . . . . u mistu, 
gdi kuga mori, M. Dobretic 178. Niti gori (t.j. 
Travnik) nit ga kuga mori. Nar. pjes. vuk 1, 
485. I dosad su kuge prehodilo, ali nisu morile 
Zubaca. Os%'etn. 2, 81. Kuga mori Dalmaciju, 
kuga opustila Neretvu. M. Pavlinovi6 razl. sp. 
382. Iduci 6uma po svetu i muredi jude. M. E). 
Milidevic ziv. srb.- 323. 

b) uhijati u dusevnom smislu. Smrtni, jaoh, 
poraz da mori mene vik. M. Drzic 11. Pogledaj, 
ki poraz mori me dan i noc. D. Zlataric 102^. 
Tako duse strijeja i mori ma ^.ubica svojim 
pogledom. I. Dordid pjes. 27. Koga teska hrda 
mori. V. Dosen 210=^. Da ga svijot mori prije- 
korom. P. Petrovic gor. vijen. 40. 

b. moriti je isto sto guhiti, satirati. uniita- 
vati. U rjecniku 3Iika(inii (moriti, gristi, con- 
ficio) i u Stulicevu (affligere, conficere). Da ti, 
koga mori jezik nepravdeni, znaj, da Bog go- 
vori : Blazen progoneni. M. Marulic 86. Jer 
zivot moj more lie liCca s kosama. o. Mencetid 
10. Kroz duge boje i trude zaman snagu ti ne 
mori. G. Palmotic 2, 46. Zamani more i trate 
po valovijeh moc i snagu, a ne stjecu trudu 
plate. 3, 214*. Ah! sto tako svu cast moris? ka 
li ludost tobom vlada? J. Palmoti6 447. Tri sa 
zla koreaa, ka otrovnim sokom more. J. Kava- 
nin 362a. Hi je (t. j. maalinu) mori susa ili 
steti kisa ili truje vitar. J. Banovac pred. 58. 
Kakve cini pak pokore i cucena mori svoja? 
P. Knezevic ziv. 30. Koliko vecma jedan bogo- 
Jubac .... pozelena svoja mori, toliko je blizji 
Bogu. A. Kanizlic uzr. 215. 

e. moriti je isto sfo muciti koga, kiniti ga, 
dosadivati mu u fjelesnom i u dusevnom sviislu. 
V rjecniku Belinu (aftannare, dar attano, afliigere, 
dar afflizione, angustiare, annojare, infastidire, 
tormentare, dar tormento. — moriti se, acco- 
rarsi. ricever atfanno, alVannarsi, star molto sol- 
lecito), ti \ oltigijinu ^tormentare, qualen) i u 
Stulicevu (cruciare, exoruciare, molestia afficero , 
molestiam afferre, vexare, — moriti se od srgbe, 
tacita ira aestuare s naznakoni, da se nalazi u 
Dordica, ali je sumnivo, dali se nalazi. 
a) u tjelesnom smislu. 

aa) moriti u akt. i pas. (u pas. i s ri- 
jeccom se). 

(taa) itopce. Sejani vrl'je naravi, 

ner li su u gori vukovi i lavi, kada ih glad 
mori. M. Vetranic 1, 220. Toli velika muka ga 
moraSe, od smrti da slika meni se cinase. D. 
Ranina 134^. Prem Bog zene cic pokore zacic 
nase na svijet stvori, da nas tuznijeh vazda 
more. N. Najeskovic 1, 156. Kad jedan drugoga 
nemilostivo bije, udara, mori. A. Kadcic 520. 
Kih mora,se bol nemila. A. Vitajic istum. Bt>. 
Pomaga onoga nemocnika, koga kam mori. V. 
M. Gucetic 163. Onega sunce prli, a onega mori 
zima. D. Basic 36. Put neharnu sad morimo. 
P. Knezevic osm. 5. I zeda ga jace mori. V. 
Dosen 74'>. U cerau ti sakrivi blagi Jezus, cijem 
li te ozlovoji, da ga tako moris, krsis, skon- 
cavas ? I. M. Mateic 322. Bulgari . . . . od neiz- 
kazana glada moreni .... odlucise podloziti se. 
A. Kanizlic kam. 145. Anticu Ivulica morase 
svederna bolest glave. I. P. Lucie, izk. 37. Gosp. 



Bog pecaloci i moreci nas to bi ucinio. A. d. 
Bella razg. 133. iSrce mi gori, muka me mori. 
Nar. pjes. vuk 1, 419. Mori me lutina. Vuk 
rjecn. s. v. |utina. Red me je bilo pregoriti kus 
moga dijelka, premda me glad morio. M. Pavli- 
novic rad. 156. Jos mu je selidbu prije6ila |uta 
glad, sto je narod morila. S. ^ubisa prip. 52. 
Da ga mori veli glad i zeja. Nar. prip.mikul. 112. 

bhb) moriti koga cini. Oni put smra- 
dom morase (t. j. drokun). Zborn. (1520) 47=*. 
Na pameti mi su prazni lonci i glad, kojijem 
nas moris. M. Drzid 193. Da te prli, zeze, gla- 
dom mori. A. Gucetic roz. jez. 806. Neka ju 
gladom i zajom morili i mucili budu. Starine 
1, 222. Publijo muz lie mori nu gladom. B. 
Kasic per. 204. Svijot .... mori gladom svoje i 
tjera yi(h) iz kuce s stapovma. M. Radnic 305''. 
Kako prinevojne duse .... duhovi pakleni .... 
svakom mukom brez pristanka more. I. Grlicic 
128. Ako je druga zatvorivSi mlogo putah i 
mlogo vrimena brez rano gladom morio. A. 
Ba6ic 420. U lioj (t. j. u tamnici) ti ga moraso 
i gladinom i zediiiom. Nar. pjes. bog. 36. Za 
dobiti napasti djavaoske potribito je moriti tilo 
nase postom i gladom. F. Lastric od' 195. Po 
postu razumiju se ostala sva dila, kojim se 
tijelo mori i pedipsaje. ned. 80. Gladom morase 
i cesto bicase bezgrisno tilo. P. Knezevic ziv. 
56. Nikoji su s nevirnici zatvoreni gladom i 
zodom raoreni. A. Kanizlid kam. 299. 0.strijem 
kostretima morase svoje tijelo. I. Dordic ben. 18. 
Svoje tijelo morase vrucinom, studeni, gladom 
i tegom svakdanijem. 30. Zato si dostojan pe- 
dipse vrimenite, s kojom tilo tvoje moriti jesi 
duzan. I. P. Lucie razg. 27. Mucio te je i gladu 
te morio. D. Danicid 5 mojs. 8, 3. Jadnu je 
Ruzu prczirala i mucila, gladinom i bosotinom 
morila (t. j. maceha). S. J^ubisa prip. 38. 

hb) moriti se (reflex.), t. j. muciti se, 
truditi se. Blago vami, o pastiri, ki zivete bez 
zlijeh voja .... nijedan vas se it ne mori oko 
vrata zlijeh gradana. D. Ranina 50a. Harna 
mu, dim, budi i zimi i liti, mori se i trudi za 
nemu zgoditi. P. Hektorovic 60. Nemoj se cijec 
toga, majcice, moriti. M. Drzic 464. Sradi stvari 
tih koli se sve morih! M. Bunic 42. Jesu li drzani 
postiti tezaci . . . . koji se more tijelom i teskijeiii 
trudom? B. Kasic zrc. 121. To je zeda, kom se 
mori (t. j. Isus). A. Vitajic ost. 312. Gledaj, ko 
se muci i mori, vene, gine i uzdise (t. j. Isus 
na krstu). G. V. Bunic 32. Ivan Krstitej. mo- 
rase se postenem do cuda. S. Rosa 64a. Jfe iste 
od onijeh, koji se more velicijem trudima. D, 
Basic 34. I podpiru6 (t. j. kladu) nek se mori 
(t. j. opcina), da se klada ne obori. V. Dosen 
219a. Vi se morite, mislite dan i noc, ceznete. 
A. d. Bella razg. 165. Ne mori se, ne gubi se, 
Mirko! Osvetn. 3, 159. 

b) u dusevnom smislu. 
aa) moriti u akt. i j^f^s. 

aaa) uopce. Ter ki nas sad more, 
strahov nas obaruj. M. Marulid 20. Misli ju zle 
more. M. Vetranic 2, 397 i D. Zlataric 88^. 
Vecma ga (t. j. pastira) vile plac morase u 
gori neg' rana, koju mac prem bridak satvori. 
D. Ranina 23a. On pjesni ne tvori .... koga 
zalos mori. P. Hektorovic 70. Omraza i |ubav 
. . . . more me i trude. F. Lukarevic 20. Ze|e me 
zlo more, da bih ga vidjela. M. Bunic 12. Li 
mori cara jid. D. Barakovic vila 62. Vece tebe 
mori zeda nasega spasenja nego li sva muka i 
tesko6a prigorkoga i teskoga kr iza. M. Divkovic 



1. MOEITI 



10 



MOEMENEVIS 



bes. 388. Er svu zalos, ka te mori, ostavices u 
toj vodi. I. Gundulic 115. ^lubav mori ne^a. M. 
Gazarovic 66. Da m dugo kojagod tuga i zalost 
topi i mori. B. Kasic per. 30. Dokle nas jedna 
napast mori, druga nadstupi. nasi. 21. Kad naj- 
veca zalost pravednoga mori. I. T. Mrnavic 
osm. 79. Strah ledeni sved ga mori. G-. Pal- 
motic 1, 285. Tesko misli nu me more, da te 
tuzna ne izgubim. 2, 13. Ni ga tude dobro mori 
ni inijeh blago jed mu uzroci. P. Kanavelic 155. 
Ko ga mori gorka briga. J. Kavanin 41111. 
Grize te i mori nutarni crv dusevnoga spoznaria. 
A. KanizlifS utoc. 38. Sudac neki . . . . dosadnijem 
cestijem molbami od jedne udovice bijase moren, 
za da bi joj piavdu ucinio. S. Rosa 124». Digni 
teskocu tvqje vlastite vo]e, koja te toliko muci 
i mori. M. Zoricic osm. 124. Kad te more tuge 
i pecali. I. M. Mateic 181. Sva sam gola, sram 
me mori .... kako tnogu ja ikako k tebi stupit 
gola ovako? N. Marci 95. Koliko puta nena- 
vidost ga mori, ere vidi svoga suprotivnika sebi 
jednaka. A. d. Bella razg. 167. Sve sam izgubio 
osim svijesti zlocina, koja me mori danonocno. 
S. i^ubita prip. 88. Nije mone sunce obrvalo 
lov loveci gori po zelenoj, neg' me mori krajica 
budimska. L'jepa ti je, milosan moj dundo ! Da 
bi meni Bog i sreca dala, da mi bude moja vje- 
renica! Hrv. nar. pjes. 2, 303. 

bhbj moriti koga cim. Jaca i sminija biti 
ces nad slugom i ve^om neg' prija moriti me 
tugom. H. Lucie 216. Turska vlas prem dalek 
da stase, ne pristav jedan ca* strahom nas mo- 
rase. P. Hcktorovic 72. Vazda predna lie nevira 
morice te zlom sumnome. G. Palmotic 1, 270. 
bb) moriti se (reflex.). Trpim tolik jad 
velmi se moreci od jada i truda. M. Vetranic 2, 
10. Zatoj se ne brini, moj sinko, ni mori. 2, 296. 
Ne mori se vec suzami. F. Lukarevic 257. Eda 
se sto mucis rad meno i moris? N. Najeskovic 
1, 314. Posao svoj mece svak sada za pleci, a 
tudijem dvas vece more se misleci. 1, 324, Srce 
mi sve gori u zivoj zeravi, a dusa so mori, da 
se tijela izbavi. M. Drzic 93. Dusa se ma mori 
pogleda cijec tvoga, i srce me gori od ogna 
zivoga. A. Sasin 131. Morit .se razlcg ni toliko, 
lijepa ma, tastome bojazni i mislim jadnima. I. 
Gundulic 77. Pecali se, grize i mori mislec, da 
svijet vas okolo tudom hvalom liega kori. 287. 
A ja .se zalostju ijednom ne morim, ner svakom 
radostju srce moje dvorim. 1. T. Jlrnavic 
osm. 179. 

(1. moriti znaci: umarati, utrudioati. U 
rjecmku Mikalinu (moriti, izmoriti, umoriti, 
fatigo, defatigo, laxo, — moriti se, izmoriti se, 
laxor, defatigor), u Belinu (moriti, stancare, 
straccare, — moriti se, stancarsi, divenir stanco 
o lasso), u Bjelostjencevu (morim, fatigo, de- 
fatigo), u Voltigijinu (moriti, straccare, stan- 
care, ermiiden), u Stulicevu (moriti, fatigare, 
defatigare, lassare, delassare, — moriti se, las- 
sum fieri, defatigari s priinjerom iz Na^eskovica 
1, 324, koji je naprijed naveden pod c, h, bb) i 
u Vukovu (moriti, ermiiden, fatigo). 

a) moriti. Cemu hrabro kona mori? IS. 
Mencetid — G. Drzic 507. Mogo bih govorit i 
pamet dan i noc o temu ja morit, nu nigda na 
vrh doc. N. Najeskovic 2, 22. Gdi me san mo- 
rase i dobudise, ondi padih i lezih na golu 
zemju. Starine 1, 229. Tko putem sije, volove 
mori, a sjeme gubi. Poslov. dani6. Siono mori 
lahta oba mlateci se gorko vele. J. Kavaiiin 
308b. A od pisma sto cu govoriti i sam sebe 
toliko moriti? M. A. Rejkovic sat. 34. San me 



lomi, san me mori, san zaspat ne mogu. Nar. 
pjes. vuk 1, 378. Hej polako, Kladusanin Mujo, 
der ne mori svog dobra dogata. Nar. pjes. 
juk. 430. 

bj moriti se (reflex.). Trud je i muka tva 
mucati, ne moris se govoreci. I. Ivanisevic 172. 
Sto se ovdi mi morimo s natjecanem od be- 
sjeda? Djelima senatjecimo! G. Palmotic 1. 211. 
Jesmo isli i otisli moreci se po putovije od no- 
pravde (is lat. lassati sumus in via iniquitatis. 
lib. sap. 5, 7). M. Eadnic 207a. Dotrazi pas, ki 
se trazit ne mori. Poslov. danic. Molbe dopi- 
raju hitrim letom na visine, nit se more, nit se 
haju, sto dugovit pat ucine. J. Kavanin 20*. 
Sto se morim toliko (t. j. propovijedajuei) ? D. 
Rapid 48. Onde bo se vec ne mori (t. j. davoj, 
u zlo linca dok obori. V. Dosen 255*. Lajav 
jezik sto vise zbori, mane se mori. Nar. posl. 
vuk 165. Djeca se more i sustaju, a mladici 
padaju. D. Danicic is. 40, 30. Poco sam se vec 
od velikog posla moriti. U Lici. J. Bogdauovic. 

2. MORITI, morim, impf. crno bojadisati. 
Govori se u Lici (s naznacenijem akc). V. Ar- 
.senijevid. Imam sila kancela moriti. J. Bogda- 
novic. — Vidi 2 mor b. 

MORJANI, m. pi. nekakvo selo u staroj srp- 
skoj drzavi. Selo Morjani. Svetostef. hris. 23. 

MORJUGA, /. nekakav zaselak u staroj srp- 
skoj drzavi zabifezen u ispravi xiii vijeka. 1^. 
Stojanovic hris. 9 (ti registru na str. 222 pise 
izdavac Moruga). 

MORKAN, m. ime brdti i seocu na ostrvii 
Kurculi. A. Masek 39. 

MORKAST, adj. isto sto nwra-^t, 2 morav 
(vidi tamo). Samo u primjeru: A po tokam 
morkasto dolame. Nar. pjes. juk. 601. 

MORKINA, /. isto sto primorkina. Samo u 
primjeru: Bog ga stvori na moru biserom, 
kapile ga morkiiie djevojke. Nar. pjes. vila 
(1868) 559. 

MORKINICA, /. isto sto viorkina. I u igrah 
danke traju mlade vile morkinice. I. Dordid 
pjes. 212. 

MORKOLAB, m. iz mag. morkolab, a ovo iz 
nem. Markgraf. Tako sebe naziva kra] Janos 
Zapoja u tri svoje isprove pisane nasijem jezi- 
kom g. 1537: .Janosb krajb ugrbski,... luzacski 
morkolabb. Mon. serb. 553. 554. 555; otud %i 
Danicicevu rjecniku s postavjenijem znacenem. 
— Ispor. porkolab. 

MORLACIC, m. prezime u Hrv. zabijezeno 
XVI vijeka (,Morlachych'). R. Lopasid urb. 98. 
Izdavac na str. 455 pise Morlakid, 

MORLAK, Morlaka, m. upravo crni Vlali, 
prema mletackome Morlacco. Izmedii rjecnika 
samo u Vukovu, gdje stoji: Morlak, cf. Vlah, 
a kod rijeci Vlah (pod 3) pise: U Dalmaciji 
gradani i varosani i ostrvjani zovu V 1 a h o m 
svakoga sejaka sa suhe zemje, koje mu drago 
vjere, i sto se nasijem jezikom onamo zove 
Vlah, ono se Talijanskijem i po ovome Nemafi- 
kijem zove Morlak (Morlacco), — Jer su Mle- 
cici .... postavili ga serdarom nad Morlacima. 
Vuk nar. pjes. 3, 107. — Vidi Morovlah. 

MORMENEVI6, adj. indecl. tamno }ubicast, 
slozeno od 3 mor i od menevis (vidi tamo). 
Samo u Vukovu rjecniku (violet t, violaceus 
s primjerom iz nar. pjes. vuk 1, 153: Na liemu 
je mormenevis dolama). 



MORMOCATI 



MORMOCATI, mormodam, impf. mnnjati, 
gundati. Bice prema tal. glngolu istoga znacena 
mormorare. Samo u primjeru : Poceso mormo6ati 
protiva Mojsiju. A. Kacic korab. 94. 

MORMORACTJON, m. klevetane, opadane. Is 
tal. rijeci istoga znacena mormorazione. Pitahu 
u sudca osvGtu od negovijeh mormoracijoni. I. 
Drzid 179. Kletve, mormoracijoni i druge zle 
rici. I. Ancic vrata 76. Zasto sam dobrovojno 
slusala rijeci ucpostene, plane pogane i mormo- 
racijone. S. Margitic isp. 79. Vidi tolika svoja 
dila opaka, tolike rici nepostene, tolike zakletve, 
psosti, mormoracijone. J. Filipovic 1, 129b. 

MORMORALAC, mormoraoca, m. onaj, koji 
mormora. Samo u primjeru : Sricna Mandalino, 
koja si zadobila takvoga branite|a protiva tvo- 
jima mormoraocem! A. Tomikovic gov. 102. 

MORMORANE, «. nom. verb, od mormorati. 
a) mrm(ane, gundane. Radi mormoranja puckoga 
n'e dade ulisti Mojsiju i Aronu u zemju obecanu. 
I. Ancic ogl. 161. Kad se slusa s inadom i 
mormoranem, onda oni posluh nista nije Bogu 
drag. J. Banovac pred. 83. -■ b) klevetane, 
opadane. Zloba od mormor;inja i tracanja .... 
{•ini velike stete. I. Drzic 179. Mormoraiie jest 
veliko uvridene Bozje. A. Bacic 100. Bog za- 

brariuje krivo svidocanstvo, lazi, mormorane, 

premda je ono istina. Pisanica 28. Mormorane 
jest ubojstvo tudega postena govoredi za nim 
lazno. J. Banovac razg. 116. Uztezuci se od 
morinorana, od dizaiia pcstena svoga iskrnega. 
D. Rapi6 234. feto ima ucinit oni, koji ne bi 
botio slisat mormorane? .... duzan je pokazat, 
da mu je zao, da se prid nim drugomu u po- 
stene tice. F. Matic 72. Podniti^ dragovo}no 
psovke, mormoi-ana, rugaiia, pisana, protivna. 
M. Zoricic osm. 98. 

MORMORATI, mormoram, iinpf. mrmlati, 
opadati. Iz tal. glagola mormorare, koji ima 
obadva ta znacena. U rjecnilcu nijednom. Pored 
mormorati itna i murmurati (vidi tamo). 

a. mrmlati, gundati. Vi mormorate, zasto 
sam rekao, da su mu grisi oprosceni. I. Ancid 
vrata 5. Pripovidaoci mnogi .... produze govo- 
rene. da pofine puk spavat all mormorat. S. 
Margitic fala ni. Kada Bog dade Zudijam manu, 
ranu andeosku, pocese mormorati. 146. Buduci 
mormorali sinovi izraelski protiva Bogu. A. 
Ba6i6 100. Udi} ce|ad pocese mormorati, da su 
ono stekle necistim dilom. J. Banovac pred. 55. 
Vicujvapiju i mormoraju sluge protiva Faraunu. 
D. Rapid 60. Mormoraju sestre protiva braci 
govoreci, da jo na nib dvaputa visje otao po- 
trosio. 134. Ti u dobru slusas i slavis Boga^. ^. 
ali u protivstini mormoras, tuzis se i ne slusas. 
M. Zoricic osm. 122. 

b. klevetati, opadati. 

a) uopce. Mnogi ubijaju rijecju zao glas 
iznosedi na drugoga i mormorajuci. S. Margitid 
isp. 32. Jedna zena pogana izgubila je Boga, 
dusu, cistocu .... kiti se, mormora, nenavidi. 
fala 134. Bo|e je jezik no imati nego s nime 
mormorati zloglasedi iskrnega. J. Banovac pri- 
pov. 148. Kad se sastanes s onom druzinom, 
mormoras i svako zlo govoris. pred. 124. Gdi 
zna, ili da ce se opit ili zaklet ili mormorat ili 
drugi koji grih ucinit. J. Filipovic 1, 48*. Niti 
se mormora nit se s kime svada (obadva su 
glag. u pas.). A. Knezovic 97. Na pijaca i na 
dudani, gdi se prodaje, gdi se zaludu sidi, gdi 
se mormora i postefie mlogima uzima. D. Rapid 
80. Ne imas ici u mehanu, zasto ces se opet 



11 MORNA BARA 

opiti, ni onamo, gdi si mormorao. F. Lastric 
ned. 311. Ko bije zenu, daje mormorat susidom. 
N. Palikuca 65. Siromasna Mandalina od vla- 
stite sestre mormorata i protresata. A. Tomi- 
kovic gov. 102. 



b) mormorati od koga i o kome. Mormo- 
ratur tri na jedan mah rani, to jest sebe, onoga, 
od koga mormora, i onoga, prid kijem mormora. 
A. Bacic 101. Pak vec ondi vas dan mormoraju 
o drugomu i ogovaraju. M- A. Rejkovic sat. 52. 

c) mormorati za kim. Ako mormora za 
druzim i drugo zlo govori. I. Ancid vrata 156. 
Bog zabrani svakomu mormorati za negovim 
misnicim. svitl. 66. Za onim mormora i ne moze 
viditi dobara liegovi. S. Margitic isp. 31. Tko 
mormora za bratom, mormora za zakonom (iZ 
lat. qui detrahit fratri, detrabit legi. iac. 4, 11). 
J. Banovac pripov. 147. Pedipsa Bog s gubom 
Mariju, zasto je mormorala za misaikom. 265. 
Zapovidi zemji, da prozdre Kora, Datana i Abi- 
rona, jer mormorase za Mojsijom i Aronom. 

razgov. 192. Ter du ja za drugim mormorat, 

rici nepostene izuscivat? J. Filipovic 146*. Za 
nima mormoraju, niova pomankanja drugim 
kazu, niove gribe ispovidaju. 3. 25la. Prokleta 
bila usta, koja su svaku neciatocu |ubila,^ u 
svaki cas za drugim mormorala ! D. Rapid H. 

Da nisi za drugim u negovo postene ticajudi 

mormorao i govorio? A. Kanizlid bogojubnost 
133. Jer ti za mnom uvike mormoras i sirotu 
mene ogovaras. M. A. Rejkovic sat. 59. 

MORMORATUR, w. klevetnik, opadac. Iz tal. 
rijeci istoga znacena mormoratore. U rjecniku 
nijednom. t?to veli od dva mormoratura ali tra- 
davca. I. Drzic 179. Poce se ziv muciti u ognu 
kakono ce uvijek sa svom druzinom svojom 
pankavci, muzuviri, mormoraturi i zlogovornici 
u paklu. I. Ancid svitl. 24. Mormoraturi ne idu 
prid Boga. ogl. xxx. Mormoraturi da vide sto- 
tinu dobri dila od svoga izkrnega ali od redov- 
nika, muco; ako vide malo pomankane, ocito 
govore, jos primicu. S. Margitid fala 234. Bu- 
duci mormoratur ubojica od postena.^ A. Badid 
100. Mormoratur ne prasca staru ni mladu ni 
mrtvim u grebu. J. Banovac pripov. 150. Bog 
na vece mista iz sv. pisma priti mormoraturom, 
da ce ji odagnati od svoga kra|estva. razgov. 
120. Ako je stariji, duzan je pokarat mormora- 
tura. F. Matic 72. S mormoraturima iliti ogo- 
varaocima ne misaj se. B. Leakovid nauk 366. 

MORMORATURSKI, adj. posses, od mormo- 
ratur. Samo u primjeru: Sva usta laz|iva, neisti- 
nita, mormoraturska i zlo dilujuda zove Isus 
vrata paklena. I. Andid vrata 32. 

MORMORA VAC, mormoravca, m. isto sto 
mormoratur. Samo u primjeru: Gdi ste sada 
ozlogovornici, mormoravci i zlocesti (h)mci? 
T. Babid 29. 

MORMORITI, mormorim, impf. mrmjati, gun- 
dati. Samo u rjecniku Belinu ^brontolare, bor- 
bottare, susurrare, far susurro) i u Stulicevu 
(murmurare s naztiakom, da je iz Belina rjecn.). 
— Onomatop. rijec. 

MORMOROSATI, mormorosam, impf. isto^ sto 
mormoriti. Samo u primjeru: Nikada. nismo cuh, 
da bi od blagdana, koga svetkovasmo, stogod 
govorio, nego bi . . . . izprazne beside mormo- 
rosao. A. Kanizlid kam. 112. 

MORNA BARA, /. nekakva hara u Srbiji u 
okrugu jagodinskom. Glasnik 61, 133. 



MOENAR 



12 



MOROKVASA 



MOENAR, mornara, m. brodar na mora. Iz 
tal. rijeci istoga znacena marinaro. Pored mor- 
nar ima i mrnar (vidi tamo). V rjecnilcu Vran- 
cicevu (nauclerus, nauta), u Mika\inu (mornar, 
mrnar, brodar, nauta, uaviculator, navicularius), 
u Bjelostjencevu (naviculator, nauclerus), u 
Voltigijinu (marinaro, marinajo, marino, See- 
mann, Schiffmann) i u Stulicevu (mornar, morac 
s naznakom, da sc nalazi u glag. hrevijaru). 
Mornar hoteci oblahcati plav. Korizm. 98*. 
Mornar jidra popust upije ter hiti. M. MaruHc 
17. A mornar, ki je lin, on kruha °;laduje. D. 
Barakovic vila 65. Mornari kada vide, da su na 
po^ibili u moru. M. Divkovic bes. 197. Putni- 
kom povracenje, nemocnim zdravje, mornarom 
priscaniste dnpusti. I. Bandulavic lOS'^'. Bise 
mornari usilovani odbaciti svaku stvar u more. 
P. Posilovid nasi. 52*. Cesar odgovori, da ce 
zapoviditi jednomu mornaru, da odsice glavu 
Vasilije. K. Pejki6 30. Mornari niovu zvizdu 
gledajuci sriino putuju. J. Filipovic prip. 1, 
521b. Mornare i ostale, koji se tada u portu na- 
do§e, posice. A. Kacic korab. 335. Mornari u 
onoj smrtnoj pogibli kud 11 6e, kamo li ce? A. 
Kanizlic fran. 74. Tu mornari zvizdu paze. V. 
Doseu 266a. Zamoli, da ga primu u mornare. M. 
Pavlinovic rad. 12. i t. d. — U djelima dubro- 
vackijeh pisaca [nasao se same ovaj prirnjer: 
Ona zvizda, mornarom ka je svim shranenje 
i gizda. G. Drzid 439. 

MOENARENE, n. nom. verb, od mornariti. 
Saino u Stulicevu rjecniku (mornarene, mor- 
narstvo). 

MOENAEEV, adj. posses, od mornar. Samo 
u Stulicevu rjecniku (mornarev, mornarov). 

MOENAEICA (s takvijem se akc. govori), f. 
Ta se rijec u novije vnjeme upotreblava u lire, 
knizevnosti sa znacenem: pomorska sila koje 
drzave (u brodovima i mornarima). U Sulekovu 
rjecn. zn. naz. za vem. Marine, Seemacht, ial. 
marina. Nakon vise vromena moje sluzbe 
u mornarici. M. Pavlinovic rad. 122. Vidi 
mrnarica. 

MOENAEIC, m. 

a) dem. od mornar. Mornarici moji, mor- 
narici dragi ! Nar. prip. mikul. 171. Mladi mor- 
narici svi od Punta grada na izber mladici. 
Nar. pjes. istr. 2, 99. 

b) plica modrokos, lot. Monticola cyanea. 
U Bakru (u Hrv.). D. Hire. 

c) bi\ka Muscari racemosum. B. Sulek im. 
(gdje uprnvo jnse plur. mornarici!). 

MOENAEINA. m. augm. od raornar. U Pali- 
cima (u iJalm.) Zborn. za nar. ziv. 8, 239. — 
Ispor. mrnariua. 

MOENAEITI, mornarim impf. hiti mornar, 
broditi i>o moru. Jzmedu rjecnika samo u Stu- 
licevu (mtornariti, mornarovati). Tko costo pu- 
tuje, mornarit nastoji. D. Barakovic vila 66. 
Vitri posluSati da bi me hotili .... lasno bih ti 
smio more mornariti. 1. T. Mrnavi6 osm. 109. 

MOENAEOV, adj. jwsses. od raornar. Samo 
u Stulicevu rjecniku (nautao, ad nautam spec- 
tans). — Vidi mornarev. 

MOENAEOVATI, mornarujem, impf. isto sto 
mornariti. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu 
(nautae munus exercere). Dokle ja mornarujem 
u ovomu strasnomu moru ovoga svita. P. Posi- 
lovic nasi, 76a. Ove (t. j. kreposii) saj svijet 
mornaruju. J. Kavaain 368*. 



MOENAESKI, adj. jyosses. od mornar. U rjec- 
niku Mika(inu (mornarski [stamp, mornarskoj, 
od mornara, nauticus) i u Stulicevu (naufcicus). 
Mornarskim naukom naucen u moru. S. Bara- 
kovi6 vila 66. — Ispor. mrnarski. 

MOENAESTVO, n. mornarska sluzha. Samo 
u Stulicevu rjecniku (nautae munus). 

MOENAK, m. vjetar, sto duva od mora. U 
Herctgovini. Etnogr. zborn. 12, 191. 

MORNAKOVIC, m. prezime u nar. pjesmi. 
]^uba Jova Mornakovida. Nar. pjes. vuk 1, 565. 

MORO, m. a) vidi 2 Mor pod a. — h) ime 
})setu u Po^icima (u Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 
9, 110. Vidi 2 morica jjod b. 

MORODAK, m. hijka Asphodelus ramosus. 
D. Lambl (1852) 55. B. Sulek im. — Postane 
tamno; ne razabira se, kako je gen., dali -daka 
Hi -tka. 

MORODAVITI, moridavim (bice takav akc), 
impf. daviti i uopce muciti, kao mora lead davi 
(muci). Govori se u Crnoj Guri. Morodavi me 
od pouoci, t. j. pritisiiuje me mora. M. Jova- 
novicBatut. Govori se i u Srbiji. Z. Radonic. 

MORODAVIIjE, n. isto sto mora, morodav(ene. 
Govori se u Crnoj Gori. M. Jovanovic-Batut. 

— Ne cini se dosta pouzdano. 
MORODAV^ENE, n. nom. verb, od moro- 

daviti. Govori se u Srbiji. Z. Radonic. 

MORODOLAC, Mor6d61ca (bice takav akc), 
m. prezime. Sem. pakr. (1898) 28. 

MOROGELSO, n. neko drvo.]Samo u primjeru^: 
Uzljeze na jedan arbuo od morogelsa, koji bjese 
suh (iz lat. ascendit in arborem sycomorum luc. 
19, 4; prevodilac je citao: siccoxaorwva. i zato je 
dodao rijeci: koji bjese suh, kojih nema w lat. 
tekstu). N. Ranina 223*. Bijec je slozena od tal. 
moro (cm) i od gelso (dud). 

MOROGALO, m. covjek,koji moroga. U Srbiji. 
Z. Radonic. 

MOEOGANE, n. nam. verb, od morogati. U 
Srbiji. Z. Eadonic. 

MOEOGATI, morogam, impf. isto sto mor- 
govati (vidi tamo) i istoga postana. Izmedu 
rjecnika samo u Popovicevu (brummen). Govori 
se u Srbiji. Z. Eadoni6. 

MOEOG^IV, adj. onaj, koji cesto moroga. 
Govori se u Srbiji. Z. Radonic. 

MOROJIDE, /. 2)1. bolest su^evi. Iz tal. rijeci 
istoga znacena moroide (Hi emorroide), a ova 
je iz grc. aiaoQQoi'Sn. Moroidam lik. J. Vladmi- 
rovic 26. Govori se u Duhrovniku (s naznace- 
nijem akc). M. Milas rad jug. akad. 136, 245. 

MOROKAZ, m. Samo u Sulekovu rjefin. zn. 
naz. kao geogr. izraz za nem. Seekarte, Meer- 
karte, tal. carta marina, carta di mare. 

MOROKLINAC, moroklinca, m. Samo n Vu- 
kovu rjecniku (klinac, kojim se sina prikiva). 

— liice pjostalo od morok- klinac; vidi kod 
morokvasa. 

MOROKOSNA, /. isto sto morokvasa i istoga 
postana. U Srbiji. L. K. Lazarevi6. 

MOROKVaSa, /. ono gvozde, kojim je oko- 
vana osovina. Izmedu rjecnika samo u Vukovu 
(morokvasa u kola, dor Deckel, munimentum 
axi.-^ s naznakom, da se govori u vojvodstvu). 
Sejak, dobar domacin, ima svoja volujska kola. 
Kolima su delovi: cetiri tocka, dva prediia i 
dva strazna . . . . rukavac, onaj kraj osovino, koji 
ulazi u glavcinu. ... morokvasa (pijavica) gvoz- 
dena na rukavcu. M. D. Milicevii ziv. srb.'^ 24. 

— Iz mag. rijeci istoga znacena kao i u Vuka 



M0R0KVA§l6 



13 



MORSKA EEPA 



marokvas, koja je slozena od marok (sakn) i od 
vas (gvozde), — ono gvoMe drzi osovinu kao 
saka. Protumacio obradivacu rjecnika prof. K. 
Greksa. 

MOROKVAISI6, m. prezime izvcdeno od osnove, 
koja je u morokvaya. D. Avramovic 274. 

MOEOLIK, 711. neki dragi kamen. Samo u Su- 
lekovu nem.-hrv. rjecniku za nem. Aquamarin. 

MOKOPIS, wi. Snmo u Sulekoru rjecn. zn. 
naz. kao gevgr. izraz za nem. Oceano^raphie, 
tal. oceanografia. 

MOROUMIT, adj. rjeSt rnoru. Samo u pri- 
mjerii: Vim noizbrojni broj pjesnika .... moro- 
umitih, zemjomjerac. J. Kavanin 205b. — Rdava 
rijec. 

MOROVATI, morujem, impf. isto sto morati. 
Govori se u timocko-luznickom narjecju 11 Srbiji. 
A. Belie 500. 

MOROVI6, m. 

a) prezime izvedeno od romanskoga imena 
Moro {=lat. Maurus). Tako se zvala dubro- 
vacka jedna porodica xiv vijeka. K. Jirecek 
rom. 3, 44. — htoga bi postai'ia moglo biti pre- 
zime Morovic zabi(ezeno u knigama: A. Kacic 
korab. 455 (Morovic od Zvornika, u popisu 
knezova i vlastele naroda slovinskoga). Sem. 
pakr. (1898) 28. Imenik (1906) 445. 

b) Morivic, selo ii Slavoniji u zupaniji sri- 
jemskoj. Razdje|. hrv. i slav, 164. — U Vukovu 
rjecn, (1898) medu dodacima stoji: Morovic, 
zidine od staroga gradica u Srijemu. 

c) nekakav izvor u Slavoniji kod Daruvara. 
Sem. pakr. (1898) 48. 

MOROVICANIN, m. corjek iz Morovica u 
Srijemu. V. Arsenijevic. 

MOROVICANKA. /. zensko ce^ade iz Moro- 
vica u Srijemu. V. Arsenijevic. 

MOROVICKI, adj. poS'ies. od Morovic. Bijase 
Slavonija razdilita . . . . u tri krajine: gradisku, 
brodsku i morovicku. M. A. Rejkovic sat. 22. 

MOROVICKINA, /. isto sto Morovicanka. V. 
Arsenijevic. 

MOEOVLAH, m. isto sto Crni Vlali, Rumicn, 
iz grc. Mavfjo'iiXa/O'; (od /.lavQog, cm i od JjI('./o>;, 
VUih); isto znnci i Karavlah, gdje je prvi dio 
tur. kara (cm). Od Morovlah je postalo tal. 
Morlacco, samo je sa Bumuna preneseno na dal- 
matinske vlahe, t. j. na tamosni prosti narod 
nasega jezika. Zasto su Bumuni prozvani Crni 
Vlasi, nije poznato. — Pobediv Trajan tu zemju 
(t. j. danasnu Vla^kii) naseli ju Rimjan; ceso 
radi i nine tvrdet Morovlasi, da Rimjane sut. 

S. Kozicic 35a. Mehmet umuci razboji i ple- 

nenjem Bugare i Morovlahe. 50'i. Kao zbila da 
smo mi udomazeceni Morovlasi (morlacchi). S. 
^ubisa pric. 99. 

MOROVLA§IC, m. prezime. A. Kacic korab. 
455 (u popisu knezova i vlastele naroda slo- 
vinskoga). 

MOROVLASKI, adj. posses, od Morovlah. U 
rjecniku Mikalinu (morovlaska zem|a, Moesia 
inferior, Dacia), u Bjelostjencevu (morovlaska 
zemja, Dacia, Moesia inferior), u Voltigijinu 
(morovlaska [sic!] zemja, Mesia, Mesien) i u 
Stulicevu (morovlaska zem}a, Mesia inferior, 
Dacia). Sazida (t. j. car Trajan) most kamen 
na Dunaju, po riemze gredijaliu R'm}ane od 
srbske zem]e na rdejsku zem}u i morovlasku. 
S. Kozicic 35*. Vaze siloju kastele nike v moro- 
vlaskoj zom^i. 50^. 



MOROVOJA, m. kao da je admiral. Samo 11 
primjeru : Vitez Petar Ohmucevic bijase spa- 
nolsJii morovoja. M. Pavlinovi6 rad. 7. 

MOROVRAX, morovrana (bice takav akc), 
m. morski vran (gavran). Lat. ime hi(e,^e: Carbo 
cormoranus. M. Vodopid slov. 1880, 32. i L. 
Zore pajetk. 110, 227 (gdje se bijezi akc. ra6ro- 
vran, m6rovrana, ali to ce biti krivo). Phala- 
crocorax graculus. S. Brusina rad jug. ak. 173, 

26. I gdi capje, morovrani oko mene svuda lete. 
M. Vetranic 1, 14. Bez obude bosi gaze, vazda 
mokri i okupani, kako da su morovrani. A. 
Sasin 171». 

MOROZ, adj. spor, dugotrajan. Iz tal. moroso. 
Samo a primjeru: Grijeh od nasladena moroza 
i po voji. I. Drzic 123. 

MOROZVIZD, m. selo u staroj srpskoj drzavi 
spomenuto u ispravi xiv vijeka. Mon. serb. 
565 i otud u JDanicicevu rjecniku. U jednoj 
ispravi istoga vijeka spomine se Morozvizd i 
veli se izrijekoyn, da je selo. Glasnik 27, 290. 
Nekakav Morozvizd se spomine i u pomeniku 
xviii vijeka. ]^. Stojanovic hris. 185. — Postane 
tamno. 

MOROZVIZDANIN, m. covjek iz Morozvizda. 
Samo u jednoj ispravi xiv vijeka: Da si drbzi 
vsaki svoju bastinu .... Morozvizdane u Zrbnov- 
stici, a Zrbnovstane u Morozvizde. Glasnik 

27, 292. 

MOROZVIZDSKI, adj. posses, od Morozvizd. 
Samo u jednoj ispravi xiv vijeka : Obretosmo 
vt> oblasti to] episkopiju morozvizdbsku. Glasnik 
27, 290. 

MORPOLACA, /. selo u Dalmaciji u kotaru 
benkovackom; negda se pisalo (tal.) Morlach 
Polazza. A. Masek 4. 282. 

MORSKACA, /. bi^ka, koja se zove i morska 
repa, Helianthus tuberosus. U Lici. V. Arse- 
nijevic. 

MORSKA K0K6§, /. ime ptici. Sayno u Vu- 
kovu rjecniku (Perlhuhn, Numida meleagris). 

MORSKA KUDJE^jA. /. bilka, koja se nem. 
zove Wunderbaum, a lat. Ricinus communis. G. 
Lazic 160. 

MORSKA LASTA, /. ptica, koja se nem. zove 
Seeschwalbe, a lat. Sterna hirundo. G. Lazic 67. 
— Ovamo ide i morska lastavica. Sterna mi- 
nuta. M. Vodopic slov. 1880, 30. 

MORSKA LISICA, /. riba, koja se zove i 
morski mis, lat. Alopecias vulpes. B. Kosic I'ad 
jug. ak. 155, 6. 

MORSKA !^UBICA, /. neka bilka, kojom se 
kite u Duvnu (u Bosni). Zborn. za nar. ziv. 
4, 255. 

MORSKA PATKA, /. ptica, koja se zove nem. 
Bisamente, a lat. Anas moschata. G. Lazic 68. 

MORSKA PJENA, /. neka morska zivotina, 
koja se nem. zove Sepienbein, a lat. Os sepiae. 
Farmak. 121. 

MORSKA PRASICA, /. neka riba. U Vrbniku 
(na Krku). Zborn. za nar. ziv. 5, 73. 

MORSKA REPA, /. bi^ka, koja se lat. zove 
Helianthus tuberosus. G. Lazic 154. J. Pancic 
bot. 356. K. Crnogorac bot. 60. Ima i Vukov 
rjecnik (Art kartofielahnliche Piianze sa dodat- 
kom : Morska repa raste u visinu vrlo visoka, a 
u zemji ima kao krompire, koji se jedu neku- 
vani i vrlo su vodeni; — u izd. 1898 postav- 
(eno je lat. ime Helianthus tuberosus). — Vidi 
morskaca. 



MOESKA SKORNACA 



U 



MORSKI GAK 



MORSKA SKORNACA, /. riba, koja se lat. 
zove Thalassochelj's corticata. G. Kolombatovic 
<1881) 29. 

MORSKA SVJNA, /. zivotina, koja se zove i 
pliskavica. U rje.cniku Stulicevu (morska sviua, 
zvijer, delphinus) i u Vukovu (Delphin, Tummler, 
delphinus s naznakom, da se govori u Dubrov- 
niku, ah M. Milas rad jug. ak. 136, 236 kaze, 
da se u Dubrovniku ne govori). 

MORSKA SVRAKA, /. ptica, koja se nem. 
zove Meerelster, a lat. Haematopus ostralegus. 
G. La^ic 66. 

MORSKAS, morskasa, m. neka bundeva, koja 
se zove i beskorka. U Stupniku (u Slav.). S. 
Ivsic. 

MORSKA SEVA, /. ptica, koja se nem. zove 
Seelerche, a lat. Charadrius biaticula. G.Lazic66. 

MORSKA TRAVA, /. bilka Zostora marina. 
J. Pancic bot. 146. Va(ada je ista bi(ka i ona, 
sto se pod imenom morska trava iz Vrbnika (na 
Krku) spomine u Zborn. za nar. ziv. 5, 69. 

:\i6rSKA ZMI.JA, /. 7ieka riba, kojoj G. Ko- 
lombatovic (1881) 23 bi^eii lat. ime Myrus 
vulgaris, a B. Kosic rad jug. ak. 156, 16: 
Ophicbtbys serpens. 

MORSKI, adj. marinus. U rjecniku Vranci- 
cevu (marinus), u Mikalinu (marinus, maritimus), 
« Belinu (marino, di mare), u Bjelostjencevu 
(marinus, maritimus, pelagicus), u Janibresicevu 
(marinus u lat. dijeluj, u Voltigijinu (marittimo, 
was aus dom Meere kommt), u Stulicevu (ma- 
rinus, maritimus, pelagicus), u Vukovu (Meer-, 
See-, marinus) i u Danicicevu (morbskyj, mari- 
timus sa dva primjera iz xii — xiii vijeka). 

a. morski znaci kakvo pripadanje moru, t. j. 
stoji mjesto adnominalnoga genitiva. 

a.) uopce. Aste mozetb kbto izbcisti zvezdi 
nebesbnyje i pesbkb morbskyj. Stefan pam. saf. 
24. Brzo si prisal v glubinu morsku. Korizm. 57*. 
Mirno da se brodih po morskoj pucini. H. Lu- 
cie 188. Makar u morske pucine da ju vrze. M. 
Drzic 191. Sred morskijeb se rodi vala. I. Gun- 
dulic 406. Morske kraje svo cuvajte. G. Palmotic 
2, 58. Da je velicina morska neizmirna. F. 
Lastrid test. 98*. Voda morska .... ako se ulije 
u sud od biloga voska ucinen. A. Kanizlic 
uto6. 206. Trgovac predaje sebe morskomu ta- 
lasu. J. Rajio pouc. 1, 13'\ Voda, koja sa voli- 
kom bukom pada u zaliv morski. Vuk pis. 80. 
A jesu li izisli svatovi, boce V brate, u morsku 
otoku? Nar. pjes. vuk 3, 153. Svi 6e knezovi morski 
sici s prijestola svojib (ispor. lat. descendent de 
sedibus suis omnes principes maris). D. Danicic 
jezek. 26, 16. i t. d., i t. (1. 

h) morski stoji mjesto subjehtivnoga gen. 
Cica straha bucenja morskoga. Eernardin 1. 
Ludem smucenim od buka morskoga. N. Ranina 
13a. Ako Visni . . . . od morskoga huda giieva 
danas bude sabranio .... drijeva. G. Palmo- 
tic 1, 39. 

b. morski je onaj, koji je u kakvojgod svezi 
s inorem, koji je na moru, nad morem, od 
mora i t. d. 

(i) morski je onaj, koji je na moru. Plav 
morska, svaki cas po moru koja gre. D. Ranini. 
97a. Galeb je morski. M. Drzic 268. Vjest( 
morski gusari ovi lecahu uz mir ko dvijc ptice. 
I. Gundulic 522. Vojske morske u istoku pri- 
dostojnomu vojevodi. I. Zanotti en. 1. S onim 
blagom, koje posred morske pogibjeli istok i 
zapad nemu dijeli. J. Kavauin 192^. Morske 



vjetre kad na ri pusti. 322*. Protiva morskim 
gusarima i lupezom, koji robe i kradu na moru. 
A. Kadcic 283. Poslusaj, moj mill brajene, da 
ti kazem morske mejdangije. A. Kacic razg. 317. 
Morske razbojnike ukrotise Rimlani. korab. 319. 
Neprijateji nasi i razbojnici morski. A. Kanizlic 
utoc. 408. Pustaiju morskog pita. V. Dosen 57^. 
Bijase jedan lupez morski. M. Zoricic zrc. 133. 
Hotio je biti nadcelni vojvoda od moi'ske 
vojske. A. Tomikovic ziv. 71. Ne mozes vece 
trpjet crnce lupeze morske. A. Kalic prop. 547. 
Ukjeva se suha prodaje u Kotor i odande na 
morske lade. Vuk rjecn. s. v. uk}eva. Dosta 
zemje . . . . i gradova i morskih brodova. O-svetn. 
1, 14. 

b) morski je onaj, koji je nad morem (u 
pravom i u prencsenom smislu). O prisvitla 
morska zvizdo, majko Bozja pricestita! A. Ko- 
mulovic 74. Zdravo, morska zvizdo, majko 
Bozja castna! M. Alberti 76. Ovo ime Marija 
reci ce joste i zvizda morska. J. Banovac razg. 
49. I tu ubi dva banova sina i cetiri morska 
generala. Nar. pjes. vuk 2, 213. 

c) morski je onaj, koji je od mora. I 
druga boleznb morbskaja kb temb prilozi se. 
Domentijan* 326. 

d) morski je onaj, koji je po moru. 
sbstviji morbskomb preosvestenaago. Domen- 
tijan* 298. Znati, koliko fatib okrug zema|ski u 
sebi sadrzsje ili znati putove morske. B. Lea- 
kovic gov. 248. A ja sam junak morski trgovac. 
Nar. pjes. vuk 1, 324. 

e) morski je onaj, kojije preko ili ispreko 
mora. Ali vino spreko mora mnokrat krcme 
nam zatvora. Zakoni su svi jednaci, u svakome 
nasem gradu da se morsko vino baci. J. Ka- 
vanin 167b. XJ Grckoj, Italijanskoj, Francuzskoj 
i Spanskoj zemji obicaj imaju zrele jagode 
grozda iztija susiti, u burad metati, sabijati i 
prodavati, koje nam je poznato pod imenom 
kupovnog ili morskog grozda. P. Bolic vinod. 
1, 2. Te mu jedno vece donesu najlepsega mor- 
skog vina, pa se dobro napije. Vuk dan. 5, 93. 

f) morski je onaj, koji je pri moru. Pri- 
obretohb od morbske zemje Zetu i sb gradovy 
(iz svrsetka xii vijeka). Mon. serb. 4. Da ona 
kruna (t. j. Hristova) bjese od morske drace. 
M. Divkovic bes. 381. Oj devojko, morska trni- 
nice! Nar. pjes. vuk 1, 455. Kadjabijah morski 
gelebgija, a ti bjese morski dumruggija. 3, 449. 

f/) morski je onaj, koji jeji moru. Ribi 
vodnije i morskije .... pogibose. S. Kozicic 24^. 
Perso zao boj bi s nakazni morskome. D. Ra- 
nina 10^. U ke lipotu Protej. jodan morski bog, 
}ubafju zamamiv se. P. Zoranic 37. Ter uho 
me ne dab morskojzi Sireni. N. Dimitrovic 57. 
ObrvicG, morske pijavice. Nar. pjes. vuk 1. 219. 
Volim biti morskim ribam rana. 1, 536. Ovde 
se misli veliki morski rak. Vuk nar. posl. 169. 
Dokle je god zem|a taka bila, moglo je biti 
samo morske zivotitie i morskog bija. Vuk u 
Ivekovicevu rjecn. s. v. morski. 

MORSKI CIKOV, m. riba, koja se nem. zove 
Scbleimfiscb. a lat. Blennius viviparus. G. La- 
zic 77. 

MORSKI DAVO, m. riba, koja se nem. zove 
Froscbfiscb, a lat. Lophius piscatorius. G. La- 
zi6 76. 

MORSKI GAK, m. ptica, koja se lat. zove 
Columbus septeutrionalis. G. Kolombatovid 
(1880) 49. 



MOESKI GAVRAN 



If. 



MOESKI GAVRAN, m. ptica, I'oja se lot. 
zove Phalacrocorax carbo. G. Kolombatovic 
(1880) 47. ^ 

MORSKI JUNAC, m. zivotina, koja se nem. 
eove Seekalb, a lat. Phoca vitulina. G. Lazic 42. 
— Vidi morsko tele. 

MORSKI KON, in. isto sto morski konic. 
Samo ti Bjelostjencevu rjecniku (hippocampus). 

MORSKI KONIC, m, riha, koja se nem. zovc 
Seeraupe, Seopferdchen, a lat. Syngnatus hippo- 
campus. G. Lazic 77. Ima i ti IStulicevu rjec- 
niku (hypocampus JsidJ). Govori se u Pojicima 
(u Dalm.) Zborn. za nar. 2iv. 8, 216. 

MORSKI KOS, m. ptica, koja se zove i modro- 
kos. Snino u Mikalinu rjecniku (vidi kod 
modrokos). 

MORSKI KRUMPIR, m. bi\ka, koja se lat. 
eove Heliaathus tuberosus. B. Sulek im. — Vidi 
morska repa. 

MORSKI KURJAK, m. riba, koja se nem. 
zove Klippfisch, a lat. Anarrhichas lupus. G. 
Lazic 77. 

MORSKI LAV. m. zivotina, koja se nem. zove 
Seelowe, a lat. Phoca iubata. G. Lazid 43. 

MORSKI MEDVJED, in. zivotina, koja se 
nem. zove Seebar, a lat. Phoca ursina. G. Lazic 
43. — Ne zna se, koja se zivotina inisli u pri- 
mjeru : Oloferne .... zaspa vecma gori nego 
morski medvid. M. Marulic 50. 

MORSKI MIS, in. ime nekim morskim zivo- 
tinama. 

a) riba, koja se zove i morska lisica (vidi 
tamo), Alopecias vulpes. B. Kosic rad jug. ak. 
155, 6. Ovamo bi mogao ici primjer: Misi morski 
kao predhode veloribe. J. Kavanin b^. 

h) bodjikava morska zivotina, koja se lat. 
zove Spatangus purpureas. Govori se na ostrvu 
Pasmanu. S. Brusina rad jug. ak. 171, 59. 

c) morski mis je nekakav sisavac u primje- 
rima: Na devojci gace od kadive postavjene 
(stamp, postavlane) sa raisom morskijem. Nar. 
pjes. stojad. 1, 18. Jos kake su gace na devojci ! 
sve morskijem misem postav|ene. Nar. pjes. 
vuk 6, 131. 

MORSKI ORAO, in. neka ptica. A izmedu 
ptica ove da su vam gadne i da ih ne jedete ; 
orao i jastrijeb i morski orao. D. Danicic 3 
mojs. 11, 13. U lat. tekstu stoji haliaeetus, a u 
nem. Fischaar. 

MORSKI PIJETAO, m. ptica, koja se nem. 
zove Kampfhahn, a lat. Tringa pugnax. G. 
Lazic 66. 

MORSKI V6, m. neka zivotina. U rjecniku 
Bjelostjencevu (morski vol, phoca) i u Vukovu 
(morski vo, morsko tele, Meerkalb, vitulus ma- 
rinus; u izd. 1898 stoji jos: Robbe. Seehund, 
Phoca vitulina). 

MORSKO GROZDE, n. bijka, koja se nem. 
zove Johannisbeere, Stachelbeerstrauch, a lat. 
Ribes grossularia. line Ribes grossularia imaju 
za morsko grozde i J. Pancid bot. 320. S. Pe- 
trovid 149. — Jme Ribes rubrum za morsko 
grozde ima J. Pancic glasn. 30, 221. 

MORSKO PERCE, n. nekakav polip. lat. 
Plumularia myriophyllum. S. Brusina rad iug. 
ak. 169, 243. 

MORSKO PRASE, n. zivotina, koja se nem. 
eove Meerschweinchen, a lat. Cavia porcellus. 
G. Lazic 21. 



MORU];.A 

MORSKO SVilsfCE, n. zivotina, koja se nem. 
zove Sbachelschwein, a lat. Hysfcrix cristata. G. 
Lazic 23. 

MORSKO TELE, n. zivotina, koja se zove i 
morski vo (vidi tamo). U rjecniku Stulicevu 
(phoca, vitulus marinus) i u Vukovu (morski 
vo, morsko tele). Koja (t. j. moskovska trgovina) 
stoji .... u kozama zivinah, morskih telicah i 
kordovanu. A. Tomikovic ziv. 4. 

MORSKO ZE^iE, n. bijka, koja se lat. zove 
Convolvulus soldanella. D. Lambl (1852) 64. 
Ima i u Mika]inu rjecniku (morsko zelje, morski 
kupus, brassica marina, olus marinum) i u Stu- 
licevu (morski kupus, morsko zele, trava, bras- 
sica marina). 

MORSKOVACA, /. spanolska trska (Spani- 
sches Rohr). Govori se u Backoj. V. Arsenijevic. 
— Upravo: trska ispreko mora. 

MORSTVO, n. umorstvo, ubistvo. Samo u 
rjecniku Voltigijinu (sconfitta, massacro, macello, 
Niederlage) i u Stulicevu (occisio, caedes, stra- 
ges, clades). -- Nepouzdano. 

MORSTINA, /. neka vinova loza u okolini 
zagrebackoj. B. 8ulek im. (gdje upravo^ pise 
morsina i moscina, ali je oboje pogrjeska, a 
pogrjeska je i mursina). Ima i u slov. jeziku : 
morscina (neka trta, Pletersnik slov.); t. j. 
morska, prekomorska loza. Kako je u slov. -§c-, 
tako mora biti i u kajkavaca, a u stokavaca bi 
hilo -St-. 

MORTAR, mortara, in. avan, stupa. Iz inlet. 
mortar (u knizevnom je tal. jeziku mortajo iz 
lat. mortarium). U rjecniku Mikal'tnu (morta- 
rium, pila). Bo}e mi se je k nima vratiti .... 
negoli s onizijem vodu u mortaru tuci. B. Gra- 
dic djev. 84. Tucemo vodu u mortaru. M. Drzic 
408. Zapovijedaju, ali glusijem zapovijedaju; 
tuku, ali tuku vodu u mortaru. A. Kaiic prop. 
368. — Fraza, sto je vidimo u ta tri primjera, 
uzeta je iz tal. jezika : battere 1' acqua nel mor- 
tajo, t. j. raditi posao, od kojega nema nikakve 
koristi. Rijec mortar (s naznacenijem akc.) go- 
vori se i dana^ u Dubrovniku. L Zore dubr. 
tud. 14, — i u Perastu (s istijem akc). T. Braj- 
kovic 16, — i na Rabu (s akc. mortar, gen. 
mortara). M. Kusar rad jug. ak. 118, 17. 

MORTARI6, m. dem. od mortar. L. Zore 
dubr. tud. 14. 

MORTORIJ, in. pogreb, pokop, iikop. Iz tal. 
rijeci istoga znacena mortorio. Govori se na 
Babu. M. Kusar rad jug. ak. 118, 21. 

MORTIFIKACIJON, /. ubijane, morene. Iz 
tal. mortificazione. Samo u jednoga pisc'a. Umi- 
lenstvo, molitva, pos, pokora i mortifikacijon od 
zlijeh pozuda nijesu put za poluvjerstva. I. Drzic 
113. Bog scijenase toliko onu mortifikacijon 
dobrovo|nu. 199. 

MORTIFIKATI, mortifikam, impf. ubijati, 
moriti. Iz tal. Hi iz lat. mortificare. Samo u 
primjeru: Veoma je drago Bogu, da mortifikamo 
i potlacimo nase tijelo. I. Drzic 198. 

MORTIJBAKA, /. Samo u Vukovu rjecniku (ne- 
kakva tikva, bundeva, eine Art Kiirbiss, cucur- 
bita quaedam, tikva mortubaka s naznakom, da 
se govori u Grbju). — Postane tamno. 

MORU^iA, /. ptica, koja se zove i budija, 
curka, pura, tuka. Govori se u Hercegovini 
{s naznacenijem akc). M. Milas rad jug. ak. 136, 
236. — Vidi 2 morac. 



MOEUNA 



16 



MOSKOV 



MORUNA, /. neka riba. Iz lat. (Hi iz tal.) 
murena, a uvo iz grc. /.ivQcuia. Lat. (i tal.) i 
grc. ime sluzi za osobitu morsku ribu, koja se u 
nauci zove Murena helena; to znacene nasoj 
rijeci moruna zabi^rzeno je u Miknlinu i u Stu- 
licevii rjecniku (u prvome: moruna, mana riba, 
murena, fluta, — u drugume: moruna, muraena 
s naznakom, da je iz Mikajina rjecn.). Inace 
moruna znaci drugu, nasvijem razlicnu ribu, koja 
zivi u tnoru i u rijekama, a uceno joj je lat. 
ime Acipenser huso, kako bijeze G. Lazic 76 
(pored nem. Hausen) i J. Pancid ribe 156. Ovo 
drugo znacene imaju jos rjecnici Mikaltn (mo- 
runa, viz, velika riba, huso, mario), Bjelostjencev 
(moruna, viza, a kod ore drnge rijeci stoji huso) 
i Vukov (der Hauson, ;icipenser huso). liijec 
moruna ima J. Kavanin 22->-, ali se ne moze ra- 
zabrati, koju ribu 7nisli. U primjeru Kesega 
pobije cijenu raoruni (nar. posl. vuk 133 1 ja- 
macno se misli Acipenser haso. Mane je to 
sigurno u primjerima: Drugog cemo (t.j.lovca) 
mi poslati u more, nek ulovi jednu ribu mo- 
runu. Nar. pjes. vuk 1, 317. Pa on posla po 
moru alase, da ulove u moru morunu. 6, 27. 

MORIJNAC, morunca, m. nekakav kriipan 
orah. \i. Stojauovic. — Bice upravo: morski 
orah. 

MORUNAR, morunara (jamacno je takav akc). I 
m. ribar, koji lovi morune. M. Medic letop. 
184, 25. 

MORUNAS, morunasa, m. riba, koja se nem. 
zove Kaslinp:, a lat. Chondrostoma nasus. J. 
Pancic ribe 126. 

MORUNICA, /. dem. od moruna. Savio u Vu- 
kovu rjecniku. 

MORUNIKA, /. bice isto sto i moruna. Daje 
nojzi riba morunika. Hrv. nar. pjes. 5, 437. 

MORUNA, /. isto sto i moruna. Samo u M. 
D. Mili6evica slav. 29 (iiko nije grijeskom -n- 
mjesto -n-). 

MORUNI, adj. posses, od moruna. Samo u 
Vukovu rjecn. ^Hausen-, husonis). 

M0RU8A, /. line kozi. F. Kurelac dora. ziv. 
38. — Vidi moresa. 

MORUSTINA (jamacno je takav akc), f. muka 
od more, t. j. kad koga muci mora. Govori se 
u Otoku (u Slav.). Zborn. za nar. ziv. 7, 175. 

MORUZGA, /. nekakav polip. U Bakru (u 
Hrv.) D. Hire; 

MORUZGVA, /. neka zivotina, va]ada morska. 
U Vrbniku (na ostrvu Krku). Zborn. za nar. 
ziv. 5,-73. 

MORVE, /. ptl. zasdak u Hrvatskoj, u zupa- 
niji licku-krbavskoj. Razdje}. hrv. i slav. 164. 

1. MOS, m. mjesto moz, a to mjesto mozak. 
Samo u dva pisca. Neg' je sve to praznos, koja 
vam zavrati kakono volu mos, kad ne ima orati. 
N. Na}efkovic 1, 185. Sejanka .... neobiknuta 
na zestocinu onijeh vona ocutje, mos da joj se 
mantra i mozdani da pucaju. B. Zuzeri 194. — 
Bela u svome rjecniku ima ,m6s', gen. raosti, m. 
cervello e eerebro. ima i , moos' smeten, vorti- 
gine, debolezza di testa. Oblik za gen. sing. 
mosti zacijelo je pogrjesan ; taj oblik nije druk- 
cije mogao glasiti nego mozga. Iz Bele je pre- 
itzeo rijec mos Stulic, samo joj kao nom. po- 
stavla oblik most i veli, da je zenskoga roda, a 
znacene pise cerebrum i kize, da se nalazi u 
G. Drz'ia. 



2. MOS, rijec tamna znacena i postana. Samo 
u primjerima: Tolike videci milosti i hvale po 
dobroj mos sreci da mi su dopale. D. Ranina 
45a. Grubisa, nu ti mos. M. Drzic 32. Ne va^, 
da ja tako mojom casti igram cinit mos tako 
od djevojaka. 409. 

1. MOSAK, moska, m. isto sto misak i isioga 
postana (vidi tamo). Izmedu rjecnikajamo u Mi- 
kalinu (mosak, musak, muscus). Ceinu bijel© 
rukavice i od moska miris lijepi? M. Vetranic 
1, 31. — Vidi 1 mosak. 

2. MOSAK, m. Muskov, Bus. Potvrda se na- 
lazi samo za akuz. pi. Moske u jednoga pisca. 
Sismund .... Turke i Moske ki obkoli. J. Kavanin. 
264*. Svojo strclce sje i Moske (t. j. Petar Ve- 
liki). 268b. Mozdaje zlo stampano mjesto Moske ; 
vidi 3 Mosak. 

MOSEC, m. selo u Dalmaciji u kotaru knin- 
skom i tri mjestanca u kotaru spjetskom. A. 
Masok 236. — Fostanc tamno. 

MOSIJE, in. ime isto koje i Mojsije. Samo a 
primjeru: Negoli negda Mosije (imade razlog 
reci). F. Lastric test. 99*. 

MOSJAZ, m. rijec tamna znacena i postana. 
Samo u primjeru: Zlatn.a puca s obadvije strane, 
na pucama feudasti mosjazi (u opisu junackoga 
ruha). Pjev. crn. 81 1^. 

MOSKA, /. isto sto Moskva prema tal. Mosca. 
Izmedu rjecnika samo u Vukovu (s primjerom 
■>z neke nar. pjesme: Pa on dode nadno Moske 
ravne). Nij' mu dosti stat u Moski. J. Kavanin 
291b. Jedva je dosao blizu Moske. A. Tomi- 
kovic ziv. 14. Vidili su se u Moski. 27. Da 
pos)em u Mosku. Djelovod prot. 27. Ode kniga 
u Mosku prostranu. Pjev. crn. 296*. 

MOSKA^j, Moskaja, m. Moskov, Bus. Samo u 
Vukovu rjecn. — Ispor. po}. Moskal. 

MOSKAN , moskana, 2^<^^- Vartic. (od glag. 
moskati, kojemu nema potcrde), pun moska (di 
iniska). Samo u Belinu rjecniku (muscato e 
muschiato). 

MOSKAR, moskara, m. mahalica, lepeze. Iz- 
medu rjecnika samo u Miknlinu (moskar, ma- 
halo, muscarium [grijeskom stamp, mulcariumj, 
flabellum). Govori se i danas u Dubrovniku (s na- 
znacenijem akc). P. Budmani rad jug. ak. 65, 
169. L. Zore dubr. tud. 14. — Iz lat. musca- 
rium (upravo mahalica za muhe) prcko tal. ri- 
jeci moscaro, koje danas nema u tal. jeziku, ali 
je mogla negda biti u kojem narjecju. 

MOSKO, Moskoga, 7i. selo u Hercegovini. Po- 
pis zit. bos. i here. 641. Akc. i gen. zabilezio V. 
^^esevic. Ali ispor. Opisi predmota nadenih na 
Mosku. Etnogr. zborn. 12, 26. — Fostane tamno. 

MOSKOCiRCKI, adj. moskovskogrcki, rusko- 
grcki. Samo m primjeru: U komu stanu nahodi 
so crkva moskogrcka. A. Kanizlid kam. 856. 

MOSKOV, iMosk6va, m. covjek iz moskovske 
zem(e. Bus. Izmedu rjecnika samo u Vukovu 
(dor Russe, Moskowiter, Russus). Kada pasa cic 
Moskova toke zamke bise im snova. J. Kava- 
nin 135b. Jezik samom Moskovu, da kamoli 

jednomu inostrancu, tezak razumeti. A. Blago- 
jevic khin. ix. Kada su se Moskovi na pravu 
viru obratili. A. Kanizli6 kam. 471. Koga i sada 
slide Moskovi. 857. Leopold podtice Moskove 
protiva Turcinu. A. Tomikovi6 ziv. 35. Obadva 
Moskova od plemenita kolina. 71. Kad mi 
bjesmo u rat s Moskovima. Pjev. crn. 20*. Da 
se Moskov s Turkom umirio. 257*. Moskovi su 
od boja junaci. Nar. pjes. vuk 2, 480. Prijateju, 



MOSKOVIC 



17 



MOSLAVINA 



od Moskova kraju! 3, 47. Zavadi se cetinski 
vladika sa Moskovom, Bogom pobi'atimom ; 
ovako mu Moskov govorio. 4, 340. Moskovi ti 
carstvo razorili. G, 288. — V ovome se primjeru 
uzima, da su Moskovi drugo nego JRusi. Niti 
trape Eusi ni Moskovi. A. Baci6 189. — U 
jednoj pjesini izmedu -o- i -s- umetnuto je -j-: 
Al' Mojskovi na nogu su brzi. Nar. pjes. kras. 
71. Vidi kod Moskovic i moskovski. — Mosk6vi 
pi. zove se neka porodica u sarajevskom po^u. 
Etnogr. zborn. 11, 368. 873. 

MOSKOVIC, m. u j)jesmama isto sto Moskov. 
Brani nega iz Beca cesare, s druge strane Mos- 
kovic Mihajlo. Nar. pjes. marjan. 163. O moj 
brate, Moskovic Jovaue! povedi mi hijadu sva- 
tova. Nar. pjes. kras. 5. — U jednoj pjesmi iz- 
medu -o- i -s- umetnuto je -j-: Knigu stije Moj- 
skovid Jovane. Nar. pjes. kras. 70. — Ne raza- 
bira se, kako u nem.. zapisu iz xvi vijeka treba 
citati prezime ,Mosskhouit3ch' dali Moskovic 
Hi Moskovic. R. Lopasic spom. 3, 406. 

MOSKOVIJA, /. moskovska zemfa, Busija. Iz- 
medu rjecnika samo u Vukovu (Moskovija, Mos- 
kovska s primjerom iz uar. pjes. 3, 561: Pole- 
cela dva vrana gavrana od Ozije preko Mosko- 
vije). Sarmatija uzdrzi u sebi Poloniju .... 
Moskoviju, Prusiju. F. Glavinic cvit xiv. Mosko- 
vije .... kazat .... cara. J. Kavanin 267a. Ako 
u Moskoviji i drze, kako drze Grci, Moskoviti 
Grci nisu. J. Filipovi6 1, 167"'. Jezik slovinski 
.... pod sobom uzdrzi .... veliku zem)u Mosko- 
viju. A.Kacid korab. 12. Ivan horceg od Mosko- 
vije, ubojica vlastitoga sina svoga. D. Iiapi6 30. 
U Eusiji iliti Moskoviji. A. Kanizlic kam. 809. 
Onda su odabrali recenoga Mihaila, sina .... 
ondasnega patrijarke u Moskoviji. A. Tomikovic 
ziv. 18. Sinu muna preko Moskovije. Pjov. crn. 
93b. Preo zein}e Moskovije puste. Osvetn. 3, 18. 
Po Srbiji vojsku pokupio, po Srbiji i po Mosko- 
viji. Nar. pjes. petr. 2, 118. 

MOSKOVIT, m. Moskov, Bus. Izmedu rjec- 
nika samo u Vukovu (s primjerom iz ncke nar. 
pjesme: Prijatoju Moskovit Jovauu). Moskoviti 
Grci nisu, nego Ilirici. J. Filipovic 1, 167*. — 
Ispor. tal. Moscovita, nem. Moskowiter. 

MOSKOVITI, mosk6vim, im}:)/. ciniti koga 
Moskovom. Samo u Vukovu rjecniku (russisiron, 
facio esse Russum). U istome rjecniku ima i 
moskoviti se (t.j. postajati Moskov), ali je rdavo 
protumaceno nem. i lat. (moskoviti se, russi- 
siren, russizo). 

MOSKOVITSKI, adj. posses, od Moskovit. 
Samo u jednoga pisca, koji pise bez -t-: Mosko- 
viske kadno u strane sveti cacko bise odlucio 
nega poslati. J. Kavanin 98a. Moskoviski dvo- 
glavati zlatan oro sv'jet razgleda 291b. 

MOSKOVKA, /. Buskina. Samo u primjeru : 
Eascera mu Moskovke devojke. Pjev. crn. 307a. 
M0Sk6v;^ENE, n. nom. verb, od moskoviti. 
Samo u Vukovu rjecniku (das Kussisiren). 

MOSKOV^jEV, adj. piosses. od Moskov. Samo 
u Vukovu rjecniku (des Moskov, Kussi). 

M0SK6v;^EVIC (jamacno je takav akc). m. 
a) sin moskov^ev, mladi Moskov. Samo u pri- 
mjeru: Cak iz zera}e moskovske dva brata 
Nikola i Mijailo nastanise se tu i ostavise po 
sebi rod Moskov|evica. M. D. Milicevic zim. 
vec. 3. — b) prezime. Drz. kalend. (1905) 299. 
MOSKOVSKA, /. zem]a, u kojoj zive Moskovi, 
Busija. Izmedu rjecnika samo u Vukovu (Russ- 
laad, Russia). Koji kaze, da je bio u Moskov- 



skoj. A. Tomikovic ziv. vi. Da je Moskovska 
Olandiji ono, sto je nigda Sicilija bila Rimu. 2. 
A ti podaj od Moskovske kraju. Nar. pjes. vuk 
2, 480. Ua je Visoki Stefan po smrti oca svo- 
jega pobjegao u Moskovsku. Vuk rjecn. s. v. 
Visoki Stefan. 

MOSKOVSKI, adj. posses, od Moskov (ne od 
Moskva, jer otud bi bilo moskavski). JJ rjecniku 
Stulicevu (moscoviticus s naznakom, da je iz 
ruskoga rjedn.), u Vukovu (russisch, russicus) i 
u Danicicevu (moskovbskyj, mjesto ruski sa dva 
primjera iz svrsetka xvii vijeka). Vb leto 1698 
dojde Petarh carb moskovski u Bee. Safarik 
letop. 88. Odseta moskovskomu caru. J. Kava- 
nin 187b. Car Petar poglavar moskovski .... 
ne bi bio poslao. K. Pejkid 83. Sto vidimo ne 
samo u Francuzkoj, Anglijanskoj i Nimackoj, 
vede jos i u moskovskoj zem]i. A. Blagojevi6 
khin. IX. Od moravskog i od moskovskoga .... 
dalmatinskog i srbskog jezika. M. A. Re}kovi6 
sat. 28. Ukazase ze}u ujedineiia crkve moskovske 
s rimskom. A. Kanizli6 kam. 857. Tako se zove 
u jezik moskovski. A. Tomikovic ziv. 34. Da 
ugode caru moskovskome. Pjev. crn. 20*. Ono 
su ti moskovski barjaci. Nar. pjes. vuk 3, 49. 
Kaki su mu dari dopanuli od velikog cara 
moskovskoga. 3. 79. Ja pobjegoh u zom|u 
moskovsku. 3, 566. Bojne lade velikoga cara 
moskovskoga. Osvetn. 2, 103. — U jednoj pjesmi 
umetnuto je -j- izmedu -o- i -s-: Kniga dode u 
zom|u mojskovsku. Nar. pjes. kras. 70. — Adv. : 
Ako li znadu stogod moskovski procatiti. A. 
Kanizlic kam. 229. 

MOSKVA,/, veliki grad u Busiji, koji sei 
ruski tako zove. U rjecniku Stulicevu (Moschovia 
s naznakom, da je iz ruskoga rjecn.) i u Vukovu 
(Moscau, Moscovia). I od Moskve cara vrla. J. 
Kavanin 250b. Preprati ga . . . . na dvorove od 
Moskve krajici. Pjev. crn. 26a. Evo knige od 
Moskve prostrane. Nar. pjes. vuk 3, 78. 

MOSKVACKI, adj. isto .sto moskovski. Samo 
u primjeru : Do zemje moskvacke. I. T. Mrnavic 
osm. 38. Bice samo poradi sroka (s rijecju 
Nimacke). 

MOSKVOVITISKI, adj. isto sto moskovitski. 
Samo u primjeru: Kad Lehi rvase moskvovitiski 
dom. I. T. Mrnavic osm. 41. Vokal -i- izmedu 
-t- i -s- bice samo poradi stiha. 

MOSLAVAC, Moslavca, m. prezime m Hrv. 
XVII vijeka (upravo kajk. -ec). R. Lopasic urb. 
455. — Bice upravo: covjek iz Moslavine. 

MOSLAVACA, /. neko grozde u pozeskom poju 
(u Slav.), nem. weisser Mosler; ispor. Mosler- 
wein (vino, koje rodi uz vodu Mosel u Ne- 
mackoj). B. Sulek im. 

MOSLAVINA, /. topogr. ime postalo od Moj - 
slavina, kao sto je od Mojmir postalo Momir 
(vidi tamo); a Mojslavina je izvedeno od imena 
Mojslav, te znaci: selo, grad, zemja, sto pripada 
kakome Mojslavu (ispor. knezina, vojvodina od 
knez, vojvoda). — a) selo u Slavoniji u zupa- 
niji virovitickoj. Razdje}. hrv. i slav. 164. — 
b) gora u Hrvatskoj, u juznom dijelu zupanije 
bjelovarsko-krizevacke; a po gori Moslavini ^rovc 
se tako i sav onaj kraj. U rjecniku Vukovu 
(Moslavina u Hrvatskoj, na slavonskoj granici, 
nekoliko sela i tri gradida, eine Gegend in Kroa- 
tien, regio quaedam). Taj se kraj misli u ispravi 
xvu v.: U drzanju grada nasega Novoga u ko- 
taru Moslavine. R. Lopasi6 urb. 398. U toj se 
ispravi i u jednoj drugoj (na str. 401) veli zaprta 
gora Moslavina a kako se to ima razumjcti, to 



VII 



MOSLAVKA 



18 



1. MOST 



je protiimacio V. Klaic u ,Vjesniku hrv. arheol. 
drustva' 9, 18(i. V onom je kraju negda bio 
utvrden grad Moslavina : 1515. ^rad Moslaviou 
Turci uzese. P. Vitezovic kron. 145. 

MOSLAVKA, /. neka kruska vajada iz Mo- 
slavine. B. ^ulek im. (s naznakom, da se govori 
u Orahovici u Slav.). 

MOSNA, /. selo u Srbiji u okriigu krajin- 
skom. S. Koturovic 446. bkola u Mosni. Drz. 
kalend. (1905) 79- 

MOSNA STIJENA, /. izmedu Kablara i Ov- 
cara pod namastirom Blagovjestenijem nasred 
Morave veliki stanac (preko kojega ]e po svoj 
prilici negda most bio ondje). Vuk rjocn. Ima 
i M. D. Milicevic knez. srb. 318. 

MOSNI, ndj. posses, od most. Samo u Stu- 
licevu rjecniku (mo3taa, mosni. mosna zastava, 
mosni potpor, sublica). Govori se i danas, na 
pr. mosni stupovi. 

MOSNICA, /. a) mosnica je daska od mosta. 
Govori se u Hrv. Ivekovid rjecn. — i u Sla- 
vcniji (s naznacenijem akc.) T. Maretid. Ima i 
u Bjelostjencevu rjecniku (ali samo u pliir. 
mostnice, plancae). — b) isto Uo hrv, brvina, 
t. j. brvno Hi daska preko kakvoga potoka, da 
viogu (udi prolaziti. Govori se u Lid s akc. 
mosnica. J. Bogdanovid. 

MOSNIK, m. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here, 641. 

MOSO^j, m. guste sline u nosu. Govori se u 
Leskovcu (u Srbiji). M. Durovic. — Vidi mosur. 

MOSO^CI, mosojaka, m. pi. isto sto mosoj. U 
Leskovcu. M. Durovic. 

MOSOE, m. topogr. ime. 

a) planina u Dalmaciji u kotaru sp]etskom. 
A. Masek 128 Izmedu rjecnika samo u Vukovu 
(velika kamenita planina u Dalmatinskom pri- 
morju izmedu rijeke Zrnovnice i Cetine). Pri 
planini od Mosora. J. Kavanin 306*. — Planina 
se ova u sredovijecnim lat. izvorima zove Massa- 
rum (Massarus). F. Racki docum. 520. Da se 
lat. nekad zvala Mons aureus, kako neki hoce 
(n. pr. A. Masek 282), tome nema, 6ini se, si- 
gurne potvrde. 

b) planina u Bosni u okruzju travni6kom. 
F. Jukic zem}. 22. 

e) selo u Bosni u istom okruzju. Popis zit. 
bos. i here. 641. 

tl) selo u Crnoj Gori. Etnogr. zboru. 8, 29. 

MOSOEJE, n. zaselak u Hercegovini. Popis 
2it. bos. i here. 641. 

MOSORKA, /. zensko od Mosora. Onde su 
planinke i hitre Mosorke i nase Slovinke. D. 
Barakovic vila (1682) 67. 

MOSOROVAC, Mosorovca, m. zaselak u Bosni 
tt okruzju tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 641. 

MOSOROVICI, m. pi. selo u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 641. 

1. MOST, mosta, m. put od drveta Hi od ka- 
mena Hi od gvozda preko kakve vode Hi dubine. 
U dubrovackom i u crnogorskom narjecju ne 
izgovara se -t, kad stoji na kraju; potrrde liku 
mos imaju Vetranic 2, 15, Sasin 156, Gundulic 
319, 325, 363, nar. jyjes. vuk 4, 338. Akc. se 
mijena u lok. sing.: in6stu. Rijec se most 
nalazi i u drugim slav. jezicima, ali u drugim 
je indoevr. jezicima nema, niti joj se moze ko- 
rijen postaviti. Sa znacenem lat. pons, tal. 
ponte, nem. Briicke nalazi se rijei most u svi ■ 



jem rjecnicima, a potvrda joj ima od xui vijeka. 

I IJ plur. je mosti i m6stovi (vidi medu primje- 

I rima). 

I a. most M navedenom znaccnu. 

I a) uopce. Da imb se ne vezbmetb nikore 

danbje ni na vratehb ni na moste ni na brodo 
(iz XIII vijeka). Mon. sorb. 37. Ako vidis (t. j. 

, u snuj, da most razbijen prohodis, toj prilikuje 
strah. Zborn. (1520) 137''. Zasjedi mu ti mostove 
priko Pruta i Nestera. I. Gundulid 419. Jos6e da 
se tvrde po gradu svi mosti, jer nam bote priti 
plemeniti gosti. Oliva 54. Stvar, koja je u op- 
cinu potribita, kako uciniti pute, moste, dovesti 
vodu. A. Bacic 114. Na 1694. razvalise most na 
Struzi. A. Kacic razg. 204. Koja su za korist 
opcenu kako puti, mostovi. F. Lastric ued. 134. 
Mostove tvrde i negibfuco postavi. M. A. Re}- 
kovic sat. 117. Jovo koha na mostu kovase. 
Nar. pjes. vuk 1, 462. Dodii na jednu vodu i na 
noj nadu most te brze predu na onu stranu. 
Nar. prip. vuk 175. i t. d., i t. d. 

b) most kao ohjekt glagolima, koji znace 
ciniti ga, graditi i dr. Udavi vraga Bozija i 
izbranyjo jego, prezb se mostb sbtvori i istopi 
je. Domentijana 20. I tbj (t. j. Blaksentije) pre- 
mo jemu (t. j. caru Konstantinu) ugotovjajetb 
se, Ibstivnyj mostb ustrajajetb na rece mne se 
na nemb caru pogreznuti (iz pocetka xvi vijeka). 
Safarik letop. 55. Cari> Mustafa pade na Tisu i 
nacini mostb onde (iz svrsetka xvii vijeka). 87. 
A kad se brojahu sklopiv moste nike, deset dan 
zbrojahu brodec se prik rike. M. Marulii 15. 
Julij .... most stvorivsi na Renu riki preido na 
Nimce. S. Kozicic SIS'. Da mi Hasam-beg prik 
ne (t. j. preko Drave) most nacini. B. Krna- 
rutic 7b. Ako most ne sklopi tuj (t. j beg preko 
Drave) .... Idu k raboti prik Drave most 
klopec. 8^. Most na rici rece u6initi. Starine 3, 
277. Sklopili dva mosta, da projdu prik rike. D. 
Barakovic vila 37. Gdje zlameuja mjesto hrani, 
jos i ostatke male njoke od mostova, koje lani 
car prostrije priko rijeke. I. Gundulid 320. Jusuf 
Bosnak iz Maglaja, ki prostrije mos prostrani 
priko rijeke od Dunaja. 325. Vrhu nega (t. j. 
mora) mos veliki on (t. j. ,Serse', Kserkso) na- 
sloni. 363. Da vrh Save i Drave.... u pospjehu 
moste stave. P. Kanavelid 19. Ovi cesar ufiini 
most priko rike Dunaja. A. Kacid korab. 399. 
Zapovidi, da se metne sedammiest mostovah 
svrhu potoka. I. Zanicic 126. Posli su, da upale 
svoje moste, koje svrhu recene vode bijau uci- 
nili. 227. Poce prvi krciti sirje putove i praviti 
tvrde mostove. M. A. Rejkovic sat. 27. I nafiini 
na Dravi mostove. Nar. pjes. vuk 3, 46. A ja 
ne dam ter ne dam, dok ne zgradim arebrn most. 
Nar. pjes. here, vuk 262. Kako bi boz velika 
troska prebacio preko Tweeda most. M. Pavli- 
novic rad. 51. Da bi se po isti nacin mogao 
zgraditi most zicami olti verugami gvozdenimi. 
.52. On jo zatim novih puta krcio, mlinica gradio, 
mostova prebacivao. 166. 

c) ciniti kome zlatan most, t. j. davati 
mu lijepu zgodu, da moze sto uciniti, na pr. 

I svladani neprijate} da moze pobjeci. Samo u 
I primjcru : Kada noprijatej jaci bizi, ne samo 
I nejma se tirati, negoli mu jostor most od zlata 
I uciniti, ueka laSne i brze mogu prici. A. Kafiic 
j razg. 140. — Ova fraza nije nasa narodna : 
j ispor. tal. fare il ponte d' oro ad alcuno; franc. 
I faire un pout d'or a quelq'un; t'lcm. einem gol- 
j dene Briicke bauen. 

b. mostovi je isto sto stube, skalini. Pri- 
I mjera sc naslo samo u nar. pjesmama. Hitro 



IL^ i4lef^^f>^j£:^^f 



o- •■jpr*- 



^ v- I. )t.7~-«:;_„.«,e^ tAer- 



2. MOST 

sade niz mostove kuli i unide u podrum dog-atu. 
Nar. pjes. juk. 91r. Vodi koiia kuli do mostova, 
kad doveo pod kulske mostove, ustavio pelivan- 
do^^ata. Nar. pjes. marjan. 151. Pa so meco 
kuli uz moslovG, sva rnu s' kula po temeju 
}u}a. Nar. pjes. kras. 25. Ugleda ill Grujicina 
|ub;i pa saloti kuli niz mostove u bijelu 
kamonu avliju. 28. Kad uzide uz tri mosta kuli 
te unide u halvat odaju. Hrv. nar. pjes. 4, 100. 
Ban okrenu kuli niz mostove. 4, 578. 

d. Most liao topogr. ime. a) zaselak u 
Hercegovini. Popis zit. bos. i here. 641. — 
b) potocic u Srbiji u okrugu knazevackom. 
Glasnik 49, 61. 

2. MOST, m. isto sto mast, lat. mustum. Iz 
tal. rijcci istuga znacena mosto. Izmedu rjec- 
nika samo u Voltigijinu (mosto, Most). Govori 
se u Prcanu s akc. most, gen. mosta. M. E,e- 
setar stok. dial. 252. i u Hercegovini. Etnogr. 
zborn. 10, 85. 

3. MOST, adc. isto sto mozda, maze biti da ; 
postalo od mozd, ovo od mozda, a ovo od mozi 
biti da. Ispor. kajk. mozibiti, mozbit kod mo6i 
pod I, 2, b. Samo u primjeru. Ali si most pe|as 

// prevernu }ubavcu ? Jacke 173. 



19 1. MOSTI6 



/^^ 



7 MOSTAC, m. 

a. dem. od most. U rjecniku Mika]inu (mo- 
stac, mali most, ponticulus), u Bjelostjencevu 
(mostec, ponticulus) i u Stulicevu (ponticulus). 
V ovome zadnem rjecniku zabi}ezen je gen. 
mosca; ali mostaca je u primjeru: Nacinil je 
. . . . u dragi polag mostaca .... jedne hize (iz 
XVI vijeka). Mon. croat. 265. M6stac, gen. mo- 
staca govore u Lici. I. Kasumovic nast. vjesn. 
12, 438. M. Medic cet. |ek. 194. 

b. topogr. ime. a) ime potoku (Mostbcb) 
negdje u juznoj Dalmaciji sabi^ezeno u ispravi 
iz pocetka xiv vijeka i otud u Danicicevu rjec- 
niku. — h) zaselak u Hrvatskoj u zupaniji 
modrusko-rijeckoj. Eazdje}. hrv. i slav. 164. — 
cj ime livadi kod sela Do(a7ia (blizu Daruvara) 
u Slav. Sem. pakr. (1898) 49. 

MOSTACI, m. pi. selo u Hercegovini. Popis 
iit. bos. i here. 641. Etnogr. zborn. 5, 1207. — 
Postane tamno. 

MOSTA JNICr, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bus. i here. 641. — Bice 
upravo prezime ]udma, koji su najprije ondje 
sjedili. 

MOSTAK, m. dem. od most. Samo u Stulicevu 
rjecniku (mostak, moska, ponticulus). 

MOSTALA, /. zemjiste u Srbiji u okrugu po- 
zarevackom. Niva u Mostali. Sr. nov. 1873, 479. 

MOSTANE, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji 
zagrebackoj. Eazdjej. hrv. i slav. 164. Da je ovo 
ime sing. n. (a ne plur. f.), to potvrduju judi 
iz onoga kraja, koji kazu, da je u mjestana akc. 
Mostane (kajk.) ; prema tome bi u stokavaca bilo 
M63tane. 

MOSTAE, Mostara, m. topogr. ime. 

a) grad u Hercegovini. I] rjecniku Mikalinu 
(Andevium, Andecrium), u Belinu (citta in Her- 
zegovina, Andecrium, 500*) i u Vukovu (Stadt 
in der Herzegovina). U nar. pjesmama ima epitete 
bijeli, kameni; Ode zdravo bijelu Mostaru. Nar. 
pjes. vuk 3, 476. Trec'iu posla bijelu Mostaru. 4, 
240. To je ciler bijelu Mostaru. 4; 433. Te je 
saje kamenu Mostaru. 4, 467. Dode kniga ka- 
menu Mostaru. 4, 469. Pa se fati kamena Mo- 
stara. Bos. pr. 40. 



b) mjesto u Turskoj blizu Dreyiopo}a. Samo 
je ova potvrda : Prehodetb do mesta rekomago 
Crbmenisky Lugovi blizb Andrijana Poja, dbub 
hoda i poboJ§e zovomo Mostarb, posledi imenova 
so Mustafa -pa§ina Cuprija (iz xvn vijeka). 
Glasnik 22, 224. 

c) zaselak u Bosni u okruzju tuzlanskom. 
Popis zit. bos. i here. 641. 

d) mjestance u Dalmaciji u kotaru zadar- 
skom. A. Masek 152. 

e) pusta u Slavoniji u zupaniji srijemskoj. 
Eazdjej. hrv. i slav. 164. 

MOSTARAC, mostarca, m. 

a) covjek iz Mostara. U rjecniku Vukovu 
(s primjerom iz nar. pjes. vuk 4, 240: Na Mo- 
starce do mora junake). A Mostarci najboji 
junaci. Nar. pjes. vuk 3, 567. 

b) prezime. Bosnak (1908) 126. 

c) mostarsko vino. Osobito se hvaZi vino 
mostarac i brocanac. P. Juki6 zem}. 53. 

MOSTAEANIN, m. covjek iz Mostara. U rjec- 
niku Vukovu (s primjerom iz nar. pjes. vuk 4, 
238; Mostarano do mora junake). Nima vino 
sluzase dvanaest Turak Mostarana. Nar. pjes. 
bog. 139. Knigu pisu Turci Mostarani. A. Kafiic 
razg. 302. Moj |ubimi Lazar Slavujevi6 Mosta- 
ranin. D. Obradovic bas. 362. Pofatase tri sta 
Mostarana. Bos. pr. 40. To zacuse Mostarani. 
Nar. pjes. petr. 1, 101. 

MOSTARI, m. pi. selo u Hrvatskoj u zupaniji 
bjelovarskokrizevadkoj. Eazdje}. hrv. i slav. 164. 

MOSTAEICA, m. prezime n Hercegovini. 
Bosnak (1908) 80. Etnogr. zborn. 12, 279. 287. 

MOSTAEIC, m. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 641. 

MOSTAEINA (jamacno je takav akc.), f. sto 
se placa za prelazene Hi prevozene preko mosta. 
Naplacivane ove mostarine velika je tegoba za 
|ude. M. D. Milicevic kraj. srb. 162. Govori se 
u Bakru i okolini. S. Ivsic. 

MOSTAEKA (jamacno je takav akc.),f. zensko 
iz Mostara. Milosa je Mostarkom zenila. Pjev. 
crn. 8'i. 

MOSTAEKINA (jamacno je takav akc), f. 
isto sto Mostarka. Iz Mostara Mare Mostar- 
kina. Nar. pjes. marjan. 53. 

MOSTAELIJA, m. isto sto Mostaranin s tur- 
skijem nast. -lija. U rjecniku Vukovu. Tu mi 
sjedi Mostarlija Niko. Nar. pjes. petr. 1, 262. 

MOSTAESKI, adj. posses, od Mostar. U rjec- 
niku Vukovu. Vatio se po|a mostarskoga. Nar. 
pjes. vuk 3, 536. I mostarske na glasu delije. 
4, 292. 

MOSTAESKO BLATO, n. ravnica blizu Mo- 
stara (na zapadu). Schem. herceg. (1873) 78. 

MOSTI, jn. pi. tri sela u Hrvatskoj m zupa- 
niji bjelovarsko-krizevackoj ; jednome je ime 
Gorni M., drugome Doiii, trecemu Sredni. Eaz- 
djej. hrv. i slav. 164. 

1. MOSTIC (bice takav akc.) m. dem. od most. 
U rjecniku Belinu (ppnticello, ponte piccolo), 
u Voltigijinu (ponticino, ponticello, Steg), u 
Stulicevu (mostic, mostac s naznakom, da je iz 
Belina rjecn.) i u Popovicevu (kleine Briicke). 
To je pomalo poceo taj mostic utonavati. S. 
Tekelija. letop. 119, 71. On da ide na oblizni 
mostid. Nar. prip. vila (1868) 187. — U Lici 
govore m6stic, gen. mostica. J. Bogdanovic. 



A. ^: 



2. MOSTIC 20 

2. MOSTIO, m. prezime. D. Avramovic 191. 
202. Dr2. kalend. (1905) 299. Bosnak (1908) 126 

— Mozda je, od Mosto (vidi tamo), i onda jc 
akc. Mostic. 

M0STI(!;AK, mosticka, m. vrlo mali most 
Govori se u Lici s akc. mosticak, gen. mosticka. 
J. Bogdanovic. 

MOSTINA, /. 

a) augm. od most. Bih li mogao prijeci ovo 
mo3tine zmurke. S. ^^ubisa pric. 106. Govori si- 
te Lici (s naznacenijem akc). J. Bogdanovid. 

b) topogr. ime. a) M6stina, u Rijeci Crno- 
jevica velika stijena, preko koje je po svoj pri- 
lici negda bio most (kao na Moravi preko 
Mosne), a mislim, da je i sad opet naciiien. 
Vuk rjecn. (1898). — b) zaselak n Bosni u 
okruzju sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 641. 

— c) zemliste n Srbiji u okrugu pozarevackom. 
Niva u Mostini. Sr. nov. 1873, 579; — drugo 
zemliste u okrugu jagodinskom. Glasnik 61, 133. 

MOSTINE, /. pi., topogr. ime. a) seoce u 
Dalmaciji u kotaru metkovickom, . A. Masek 75. 

— b) nekakvo zemliste u Srbiji u okolini hio- 
gradskoj. Etnogr. zborn. 5, 1006; zemliste istoga 
imena ima i u okrugu rudnickom : Niva u Mo 
stinama. Sr. nov. 1872, 682. 

MOSTINE (tako je zabijezen akc), brezulak 
u Policima (u Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 186. 
190. Spomine ga i Statut po}. 311, veleci, da je 
niz vodu Cetinu. — Ne razabira se, je li. neutr. 
sing. Hi je fern. pi. 

MOSTIE, m. isto sto manastir i istoga po 
stana. Nalazi se gotovo samo u cakavaca. Iz 
medu rjecnika samo u Stulicevu (mostir, mona- 
stijer s naznakom, da se nalazi u knizi, koja se 
naznacuje ,Kemp.'). Naredi . . . . ju prignati iz 
mostira. Starine 23, 90. Ponese je v mostir. 
Korizm. 35**. Fratri budu6i nasasti mrtvi i prne- 
seni V mostir. Mirakuli 48. Da pojde v mostir. 
Narucn. 99b. Pride k vratom od mostira. Tran- 
sit. 14. Kim pristoji obitati v mostirih. S. Bu- 
dinic ispr. 137. Pode sluziti istomu gospodinu 
u mostiru. B. Kasic per. 27. Da uvedu . . . . u 
svojo crkve, mostire, skupstine. rit. xxxiv. 
Mnogopostovanoj opatici mostira sv. Mikule u 
Zadru. Michelangelo iii. Koje nzrokuje u mo- 
stirih reformanih. P. Radovcic nac. 24. Nikomur 
ne pravi, da s' spal u mostiru Oliva 36. Idase 
.... kao izvan sebe po mostiru govoreci. J. Ba 
novae razgov. 42. V mostir koludrica. Nar. pjes 
istr. 2, 8. — Govori se u Istri s akc. mostir, 
gen. mostira. D. Nemanid (1883) 43; i «a Kabu 
s akc. mostir. M. Kusar rad jug. ak. 118, 17. — 
Ispor. mojstir, molstir. 

MOSTIRSKI, adj. posses, od mostir. Meu 
miri mostirskimi. Nauk brn. 67b. Koji su dosta 
stijesnuti pod mostirskim zivjenjem. B. Ka§ic 
nasi. 58. 

MOSTIStE, n. 

a) miesto, na kojem je kakav most. Samo ti 
Sulekovu rjecn. zn. naz. kao graditefski izraz za 
nem. Briicken9telle,/ra«c. emplacement d'un pont. 

b) topogr. ime. aa) nekakvo zemliste u 
staroj srpskoj drzavi spomenuto u dvije isprave 
XIV vijcka i otud u Danicicevu rjecniku. — 
bb) nekakvo mjeto u Hrvatskoj zabilezeno u lat. 
ispravi xiv vijeka (,Mozti3che'). I. Tkalcid mon. 
2, 56. — ec) mjestance u Hrvatskoj u zupaniji. 
varazdinskoj (mjestani govore -s6e). Hazdjej. 
hrv. i slav. 164. 



MOSUR 



MOSTITI, m63tim, impf. 

a) ciniti, graditi most. U rjecniku Stulicevu 
(pontem construere s naznakom, da je iz ruskoga 
rjecn.) i u Popovicevu (iiberbriicken) ; ima i u 
Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. iiberbriicken. 
tal. far ponte. — U ovom je primjeru mostiti 
uzeto u prenesenom znacenu: ugadati, 6initi po 
volt (kao sto covjek ugada kome, kad mu nacini 
most, da moze prijeci) : Sili se mora mostiti. M. 
D. Milicevid zim. vec. 199. Ispor. umostiti. 

b) prolaziti preko mosta. Vet (t. j. vec) 
mostite Dunaj vode hladae, privezite kone i 
topove. Nar. pjes. bog. 320. S tijem se znacenem 
(i s naznacenijem akc.) govori u Lici: E da 
mi nije sad pro ove klizave mosnice mostiti! J. 
Bogdanovic. 

MOSTO, m. od mila i kao nadimak mjesto 
Mostarac. Da plati Mosti i Jovanu 94 grosa. 
Glasnik ii, 1, 7. Poznao kona svoga u Ilij& 
Moste. 21. Da Mosto drzi kucu koliko i Nikola. 
125. Agi-Mosto namah obumrije .... Mutap 
Mostu odsijece glavu. Nar. pjes. vuk 4, 207. 

MOSTOVAC, Mostovca, m. prezime. Imenik 
(1906) 445. 

MOSTOVaCa, /. zemliste u Srbiji u okrugu 
pozarevackom. Niva pod Mostovacom. Sr. nov. 
1873, 836 

MOSTOVINA (bice takav akc), f. isto sto 
mostarina. TJ rjecniku Bjelostjencevu (vectigal, 
portorium pontis), u Voltigijina (pedaggio, 
Briickenmauth), u Stulicevu (portorium pro 
ponte transeundo s naznakom, da je iz Belina 
rjecn.) i u Popovicevu (Briickenzoll). Mostovina, 
Briickengebiihr. Jur. pol. termin. 102. 

MOSTOVNI, adj. posses, od most. Samo u 
Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Brlicken-, tal. 
di ponte, na pr. mostovni naslnn, svod, stub. 

MOSTRA, /. ogled, proba. Iz tal. rijeci istoga 
znacena mostra. Kad je pogodeno. da ce stvar 
biti prema ogledu ili mostri. V. Bogisic zakon. 
91. — Pijec moze znaciti jos: gajtancic spleten 
od cetiri konca ; ima lice sa svih strana. J. 
Belovic-Bern. 193. Jos znaci mostra: vez, nakit 
za hercegovacku kosuju; ali tako no vele sojaci, 
nego seherski |udi. 81 (supl.). 

MOSUR, mosura, m. cijev i drugi neki pred- 
meti, koji su nalik na cijev. Akc je u lok. sing. 
mosiiru. Iz tur. masur (cijev, kalem, kamis, 
cibuk), otkle je i novogrc. uaaovoi (cijev, kalem). 
U rjecniku Vrancicevu, Belinu, Bjelostjencevu, 
Voltigijinu, Stulic&vu i u Vukovu (vidi daje). 

a. cijev. 

a) uopce. U rjecniku Vrancicevu (mosur, 
civ, calamus) i u Bjelostjencevu (mosur, cev). 

b) kalem. t. j. cijev za namotavane prede. 
U rjecniku Vukovu (velika cijev od drva, sto zene 
na nu motaju predu, kad hode da snuju). S vre- 
tena so predica mota na rasak u struke (180 
zica). Preda se obijoli pa na vitao metne, a 
s nega na cekrk. Na ovom je lotka ili letenica, 
a na nu se natakno mosur (Spule), na koji se 
preda suce. I. Krsnavi 61. Govori se i u Tur- 
skoj Hrvatskoj. Zborn. za nar. ziv. 6, 107. 

b. mosur moze znaciti predu na cijev (t. j. 
na mosur u znacenu pod a, b) namotanu. 
C u n a k je opde poznata rijec, a lijepa je 
srdasce u Cunku, u kojem je nataknut mosur 
sa poucicom. I. Krsnavi 44. JMosur je na cijevi 
navita preda, sto dolazi u cunak. U Lici. F. 
Hofele. Ovamo idu mozda primjeri: I njoke 



MOSURAC 



21 



moSenska TRAVA 



mohune jos dubja taj plode, u kih se od vune 
mosuri nahode. M. Vetranid 2, 281. Na mosure 
i na reso. J. Kavai'iiii 414^. 

e. kukuruzni klip. U rjedniku Stulicevu 
(mosur golokudni, iiiappa del granturcho, globus 
ex fagopyro) i u Vukuvu (kukuruzni klip s na- 
znakom, da se govori u Novome it Boci). 

(1. dugu(ast(i bundeva. Samo it Bjelostjencevu 
rjedniku (cucurbita oblonga). 

e. ledenica, siijeca od leda. U rjecnikit Be- 
linu (acqua ghiacciata pendente, ghiaccio, clie 
pende dai coppi o da fontane), u Bjelostjencevu 
(strosina zmrziiena) i u Stulicevu (mosur ledeni, 
stiria). S mosuri ledeni i u nih je tamo mniz u 
zimiie studeni. M. Vetranic 1, 124. Ostine kako 
mraz i mosur ledeni. 2, 247. Vidis niz klisure 
ledne visjet tuj mosure. N. Marci 79. Mosur 
(gen. mosura) je led, koji visi, liem. Eiszapfen. 
Govori se u Stonu: Vise mosuri. zima je! M. 
Milas. Govori se u Dubrovnika i Prcanu. M. 
Resetar stok. dial. 252. U Lici je akc. m6sur, 
geii. mosura, a zriaci: ledena ona svijeca, sto se 
nacini na strehi. I. Kasumovic nast. vjesn. 12, 
438. Potvrdiije i J. Bogdanovic. 

f. hale, sline, kad vise kome iz nosa (kao 
ledenica s krova '.). U rjecnikit Belinu (moccio, 
mocci, escremento del naso), u Bjelostjencevu 
(mosur, smrkel), u Voltigijinu (moccio, scolo di 
naso, Rotz) i u Stulicevu fmucus, nasi pituita). 
Gle, koliki mu mosur iz nosa viri ! U Lici. J. 
Bogdanovic. Mosur ti visi iz nosa. U Stonu. M. 
Milas. Mosur, ein festeres, herabbangendes Stiick 
Nasenschleim. U Dubrovniku i u Prcanu. M. 
Resetar stok. dial. 252. — Ovamo pristaje i 
znacene: suze, sto se cijede od svijece (osobito 
lojane), kad gori. U Stulicevu rjecniku (stillici- 
dium, urentis candelae pars effluens). 

g. nos It pure, tuke. Govori se u Suni u 
Hrv. D. Hire. 

MOSURAC, I ge)i. mosurca, mosurka, upravo 
MOSURAK, ) dem. od mosur. Samo u Stu- 
licevu rjecniku sa znacer'iern, koje je receno za 
mosur pod f pri kraju: urentis candelae per- 
exigua pars effluens, mosurac, to jest utarcac. 

1. MOSURAN, mosurana, m. musko dijete 
jmno mosura, balavo. Usekui se, mosuraue. U 
Stonu. M. Milas. 

2. MOSURAN, mosurna, adj. halav. Samo u 
Stulicevu rjecniku (mucosus). 

MOSURAST, adj. balav. Samo u rjecniku 
Voltigijinu (moccioso, rotzig) i u Stulicevu 
(mucosus). 

MOSURATI, mosuram, impf. motati na mo- 
sur (u znacenu pod a, b). Samo u primjeru : 
Vitao strmit, s koga motila od po fati dugacka 
izlaze i s nega opet mogu se mosurati. J. S. 
Rejkovic 104. 

MOSURAV, mosurava, adj. halav. Samo u 
Stulicevu rjedniku (mucosus). 

MOSURAVAG, mosura vca, m. balavac. Samo 
u Stulicevu rjecniku (mucosus). 

MOSURAVICA, /. balavica. Samo u Stulicevu 
rjecniku (mucosus, grijeskom mjesto mucosa). 

MOSURCIC, m. dem. od mosur. Samo u Stu- 
licevu rjecniku. 

MOSURIC, m. dem. od mosur. U rjecniku 
Stulicevu i u Vukovu. Govori se u Lici: Otari 
taj mosuric ispod nosa. J. Bogdanovic. 



MOSTIRINA, /. augm. od mosur. U rjecniku 
Belinu (moccaccio, escremento del naso), u Jam- 
bresicevu (mucus, it lat. dijelu, grijeskom -s- 
mjesto -S-), u Stulicevu (magnus mucus s nazna- 
kom, da je iz Belina rjecn.) i u Vukovu (mosu- 
rina, ovr§ina, t. j. kukuruzna resa s naznakom, 
da se govori u Boci). Govori se u Lici: Kolika 
mu mosurina ispod nosa viri! Gledaj, kolike su 
se mosurine na streama uvatile. J. Bogdanovic. 

MOSURITI, mosuri, impf. ispadati, curiti (o 
balama, slinama). Samo u Stulicevu rjecniku 
(decidere alicui e naribus mucum'. 

MOSUEKE, /. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. G41. 

MOSUROVIC, m. prezime u Srbiji. Etnogr. 
zborn. 8, 676. 

1. MOSAK, moska, m. isto sto 1 mosak i 
istoga postana (vidi tamo). U rjecniku Belinu 
(muschio, materia odorifera nota) i u Stulicevu 
(muscus s naznakom, da je iz Belina rjecn.). 
Se|anka .... ocutje von od moska i od ambre. 
B. Zuzeri 194. Mosak ili mosus. D. Popovic 
pozn. lobe lb. 

2. MOtSAK, m. bi^ka Tanacetum vulgare. B. 
Sulek im. — Gen. sing, bice va^ada moska. 

3. MOSAK, Moska, m. Moskov. Bus. Satno u 
jednoga pisca. Lesci, Moski, Pomerani. G. Pal- 
motic 1, 111. Moski, Rusi i Po|aci. 2, 162. U 
dritgom primjeru razlikuju se dakle Moski od 
Rusa. — Vidi 2 Mosak. 

MOSALNA, /. neka jabuka it kajkavaca (ako 
je dobro zahi^ezeno). B. Sulek im. 

MOSANCI, Mosanaca, m. pi. selo u Hrvatskoj 
a zupaniji zagrebackoj. Razdje}. hrv. i slav. 164. 

MOSaR, m. zemjiste u Srbiji u okrugu kra- 
gujevackom. Sr. nov. 1869, 243. 

MoScaNI, m. pi. selo it Bosni u okruzju 
travnickom. Popis zit. bos. i here. 641. 

M0§CENICA, /. geogr. ime. 

a) selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. 
RazdjeJ. hrv. i slav. 164. 

b) potok u Hrvatskoj blizu sela istoga 
imena. Spomine se u lat. ispravi iz svrsetka 
XVII vijeka (,Moscheniza'). R. Lopasic spom. 2, 
393. Nekakav potok toga imena spomine se u 
lat. ispravama xiii i xiv vijeka. I. Tkalcic 
monum. 1, 14 (,Mosceniza'), 62 (,Moschenicha'), 
135 (,Moschenizam'), 2, 121 (,Moschenicha'). 

MOScENICE, /. pi. varos u Istri. Moscenice 
gradu, ke ste na vrsicu, nutri je moj dragi v 
crnem klobucicu. Nar. pjes. istr. 2, 87. Spomine 
se u ispravi iz svrsetka xiv vijeka: Meju Koz- 
lakom i takoje meju Moscenicami. Mon. croat. 46. 

MOSCENTNKA, /. zensko iz varosi Moscenica. 
Lovranka je odrezala, Mos6eninka ocistila. Nar. 
pjes. istr. 2, 42. 

m6s6eI^E, n. nom. verb, od mostiti. Pazi pri 
mosdenu pro brvna, da se ne okliznes u vodu. 
U Lici. J. Bogdanovic. 

MOSENSKA TRAVA, /. 7ieka bi]ka. U rjec- 
niku Mikajinu (halicacabus, vesicaria, grijeskom 
■pise mosenski t. mjesto -a) i u Stulicevu (hali- 
cabum [sic!] vesicaria s naznakom, da je iz 
Mikalina rjecn.). JJceno lat. ime Physalis Al- 
kekengi daje to; bijki B. §ulek im. — Mikala 
je pridjev mosenski morao uzeti iz ceskoga je- 
zika, u kojemu je on izveden od imenice mosna 
(t. j. mosna, a ona hijka ima svoj plod, t. j. 
jagode, obavit kao u mosnicama, zato se u na- 



MOSEVAG 



22 



MOSNA 



sem jeziTiu i zove takoder mohunica, mjehurica). 
O Mika^inu uzimanu ceskijeh rijeci vidi u ovome 
rjecniku kod midlo. 

MOSEVAC, Mosevca, m. selo u Bosni u 
okruzju tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 641. 

MOSeVICI, m. pi. selo u Hercegovini i dva 
zaseoka u Bosni u okruzju sarajevskom. Popis 
zit. bos. i here. 641. 

MOSIC, m. 

(I) prezime. Sem. mitr. (1878) 66. Rat 341. 
Izvedeno od imena Moso, kojemu nema potvrde, 
a bice istoga postana, kojega i Moco (vidi tamo) ; 
pretna tome je akc. M6sic. 

b) selo u Bosni « okruzju sarajevskom. 
Popis zit. bos. i here. 641. 

MOSICI, w. pi. dva zaseoka u Bosni, jedan 
II okruzju sarajevskom, a drugi u tuzlanskom. 
Popis zit. bos. i here. 641. 

MOtSINO POl^E (jamacno je takov akc), n. 
zem^iste u Srbiji u okrugu sabackom. Ztmja u 
Mosinu Poju. Sr. nov. 1875, 467. — Pridjev 
Mosin izveden je od imena Moso, o kojemu vidi 
kod Mosic pod a. 

MOSKAN, moskana, adj. Samo u Stulicevu 
rjecniku] (musco imbutus s naznakom, da je iz 
Belina rjecn., nli tamo stoji moskan). 

MO^KAT, m. isto sto moikatio. Hi ce mo§kata 
zobat. Nar. pjes. istr. 2, 42. 

MOSKATIO, moskatjola, m. neko groMe rni- 
risavo kao po mosku (misku). Iz tal. moscatello. 
koje se govori pored moscadello. Samo u rjec- 
nicima, i to u Mika(inu (moskatio, muskatio, 
uva apiana), u Belinu (moscadello, specie d' uva 
molto dolce), u Voltigijinu (moskatio, moska- 
tela, moscadello, Muskateler) i u Stulicevu 
(moskatio, moskatjela, vrsta od vina, uva apiana). 

MOSKAVAC, moskavca, m. neka morska zivo- 
tina (glavonozac), kojoj je uceno lat. ime Mos- 
chites moschata, tal. moscardino; zove se i 
mozgavac. S. Brusina rad jug. ak. 171, 162. 

MOSKET, m. ime bijki. U rjecniku Stulicevu 
(moskat, moskoreg, bulbus vomitum ciens) i u 
Vukovu (Art Zwiebelge^vachs, bulbus vomitum 
ciens s naznakom, da se govori u DubrovnikuJ. 
Uceno je lat. ime Muscari moschatum. B. Sulek 
im. Vuk rjecn. (1898). 

MO.SKI, adj. moskovski, ruski. Samo u pri- 
mjeru: Koga cacko svu drzavu, moske i ruske 
zemje svlada. G. Palmotic 2, 299. — Vidi 
'6 Mo§ak. 

MOSKOEEG, m. Saino u Stulicevu rjecniku, 
gdje se kaze, da je isto sto mosket. — Sasma 
nepouzdano ; prije bi se ocekivalo mo§korig, t. j. 
bi(ka, od koje se riga (.bulbus vomitum ciens'). 

MO^KOV, m. 

a) bijka Lathyrus ocLrus. B. Sulek im. 
Jamacno je u svezi s imenicom 1 mosak. 

b) isto sto Moskov. Prijate|u Petre od 
Moskova! Nar. pjes. bog. 320. U istoj pjesmi 
nekoliko se puta nalazi Moskova. 

MOSKOVAC, moSkovca, m. nekakav bob. Go- 
vori se (s naznacenijem akc.) u dubrovadkoj oko- 
lini. M. Ee§etar stok. dial. 252. — Jamacno 
istoga postana, kojega i moskov pod a. 

MOSkOVIJA, /. isto sto Moskovija (vidi 
tamo). Samo u primjeru: Koji danas MoSko- 
vijom vladaju. S. ]^ubisa prip. 106. 

MO§KOVIT, m. isto sto moskovit (vidi tamo). 
Samo u primjeru: Ta Moskovit ocrni nam 
obraz. S. ]^ubi§a prip. 125. 



MOSKOVSKI, adj. isto sto mo-fkovski. Na 
susjestvu moskovskoga carstva ti ie velicina. 
I. Gundulic 434. Kra}evase i Vasiju, oarovicu 
moskovskomu. 535. Moskovskijeh od lisica lije- 
pijem kozam postavjena. J. Palmotic 301. Da 
moskovske on bez broja cete u mnogo razbi 
zgoda. P. Sorkocevic 584a. Preprati ga uzem^i 
moskovskoj. Pjev. crn. 26*. Da se .Scepan 
proglasi carem moskovskim. S. ^ubisa prip. 
99. Sto su sa mnom bodili u Petrov grad na 
poklon caru moskovskome. 106. 

MOSKUL, m. isto sto maskul i istoga postana 
(vidi tamo). Samo u primjeru: Pa opali sibe i 
moskule. Nar. pjes. vuk 4, 441. 

MOo^IN, mosjina, m. isto sto masjin {vidi 
tamo). U rjecniku Vukovu ('mosjin, trnokop 
s naznakom, da se govori oko Knina). 

MOSNA, /. isto sto moSna. Samo u jednoga 
pisca. Pinez u mosnah. Ant. Dalm. nov. test. 
1, 13b. Mosnu imijase (t. j. za novce). 152^, 

MOSNICA, /. isto sto mosnica. U rjecniku 
Mikalinu, ali ne u azbucnome redu na svome 
mjestu, ncgo s. v. spag (spag, zep, mosnica, sac- 
culus). U plur. sa znacenem lat. scrotum : Otekle 
mosnice obavijaju krpama iz bladne vode. M. 
D. Milicevid ziv.- 321. 

MOSNA, /. isto sto kesa. Nalazi se s istijem 
znacenem i u drugim slav. jezicima: rus. MouiHa 
Hi MomHii, ces. mosna, po}. moszna j t. d., ali 
u drugim indoevr. jezicima nema rijeci etimo- 
logijom srodnijeh. Fostane tamno. U svijem 
rjecnicima osim Daniciceva (vidi daje). 

a) kesa u pravom smislu za razlicne po- 
trebe. U rjecniku Vrancicevu (loculus, marsu- 
pium), « Mikalinu (mosi'ia, tobolac, marsupium, 
sacculus, crumena, loculus, theca nummaria), 
u Bjelostjencevu (mosna, kesa, marsupium, cru- 
mena, loculus, sacculus, theca nummaria s na- 
znakom, daje jdalmatinska' rijec), u Jambresicevu 
(crumena u lat. dijelu) i u Voltigijinu (borsa, tasca, 
Beutel). On, ki jo lakom .... zive po zapovidi 
mosne. Starine 23, 73. Zac mu da mosnu zbirati 
almusstvo? Kolunic zborn. 170. Mosne jimase, 
u kih nosaso ono, ca se Isusu davase. Bernardin 
75. Napokon posezes v mosnu i das mu almu- 
stvo. Korizm. 8a. Ov grih .... vzimje drugomu 
glas, ispraznuje mosnu. Transit 83. Da je nosil 
....list V mosni vece tri leta. Mon. croat. 191. 
Ako ti je odpal' z dinari mosna taj. M. Marulic 
156. Mosnu mu otribe, a zivot izmore. H. Lucie 
276. l^i'mu je takoje nad liih mosne i shrambe 
i isde, da gospoduje nad liih blagom. Proroci 
228. U mosnu mu stavih nikoko dinari. P. Hek- 
torovic 23. Ne cu od tebe, duso, blaga ni za 
moSnu da se sezeS. M. Pelegrinovic 179. Ke 
mu (t. j. zlice) pri bedri u mosni od lanetje 
§are kozice visahu. P. Zoranid 59. V mosni 
avojej prsten iskase. Starine 3, 269. Mosne ima- 
judi i ona, koja se sajihu. 1. Bandulavid 89b. 
Simon Magus .... mosiiu pinez donese Petru. 
F. Glavinid cvit 203b. Izvadivsi tobolac ili 
mo§nu poda mu k]uc od sfoje skrine. B. Kasid 
fran. 146. Eazborita u nicemu (t. j. zla zena) 
zivot skrati, mosnu otribi. I. Ivanisevid 185. 
Lud pjeneze u razdrtu mosnu stoze. J. Kavanin 
66b. JBo|e cuvaj rici zavez nego mo§nu punu 
pinez. P. Vitezovic priricn. 161. Postavivsi ga 
u mosni. I. Krajic 69. Mosiia i zep bude pra- 
zan. Jadke 219. Ja imam jednu mosnu, s ke 
moren vavek znimati bedi, i sejedno ostane- 
vavek puna. Nar. prip. mikul. 40. 



MO^NACA 



23 



MOSTRANSKI 



0) dio muskoga tijela, u kojemu su jaja, 
danas obicno u plur. mo§ne. U rjecnikii Belinii 
(raolna, coglia, borsa di testicoli), ?< Stulicevu 
(mosna, scrotum) i u Vukovu (iiiosue, luosana, 
der Hodensack, scrotum). Zrno mu iz pisto|a 
dohvati malo kora od sab}e i rani ^a u moshe. 
Vuk prav. sov. 31. Govori se (u plur.) u Bosni, 
u Folicima (Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 4, 257., 
8, 237, — (u sing.) u Crnoj Gori i u Bakru (u 
Hrv.). A. Jovidevic. S. Ivsic. 

c) mahuna, mohuna, t. j. kesa, u kojoj je 
plod koje bilke. D. Lambl (18.52) 55. Mosne su 
i u boba. M. Pavlinovic. Govori se i net ostrvu 
Krku (mosna, mosnica). Zborn. za nar. ziv. 5, 69. 

d) nekakvo jelo od tijesta nnlik na kesice, 
u kotaru ogulmskom. Zborn. za nar. ziv. 5, 198. 

MOSnaCA, /. isto sto masalica u znacenu 
pod a. L. Stojanovid. 

MOSNAK, mosuaka, m. bi}ka, kojoj plod stoji 
u mvknama. U rjecniku Stulicevu (borsa di pa- 
store, horbae species s naznakom, da je iz Be- 
lina rjecnika, ali u tome rjecniku za borsa di 
pastore stoji gusomaca). Uceno je lat. ime Cap- 
sella bursa pastoris. B. Sulek im. (gdje se na- 
vodi rus. mouiohomhhkt. sa istu bi(ku i po\. 
moszenka za nekii drugu). 

MOSnaNIN, m. covjek iz sela Mosne u 
Srbiji. Moshani .... drze po jedan krst. M. D. 
Milicevio zim. vec. 90. 

MOSNANSKI, adj. posses, od Mosna (selo u 
SrbijiJ. Toponickom kmetu bilo je ime Nede|ko, 
a mosiianskom Stevan. M. D. Mili(^evic zim. 
vec. 90. 

MO§NAR, mo§nara, m. a) covjek, koji pravi 
mosne. Samo u rjecnicima, i to u Bjdostjencevu 
(marsupiarius, crumenarius), u Jambresicevu 
(crumenarius u lat. dijelu), u Voltigijinu (bor- 
sajo, borsiero, Beutler) i u Stulicevu (scrotorum 
opifex s naznakom, da je iz Habdeliceva rjecn.J. 
— h) covjek, koji drugima krade novce iz mosne. 
Samo u Bjelostjencevu rjecniku (saccularius, 
manticularius, sector zonarius, crumeniseca, pe- 
renticida). 

MOSNARICA, /. zena mosnara (u znacenu te 
rijeci pod a). Samo u Bjelostjencevu rjecniku 
(marsupiaria, crumenaria). 

MOSr<fARKA, /. neka ptica izmedu sjenica. 
Samo u Popovicevu rjeiniku (Beutelmeise). 

MOSnICA, /. dem. od mosna. 

a) dem. prema mosna u znacenu pod a. U 
rjecniku Bjelostjencevu (mosnica penezna, cru- 
menula. marsipiolum, locellus) i u Voltigijinu 
(borsino, borsetta, Beutelchen). Va mosnici je 
sto dukat. Nar. pjes. istr. 3, 16. Govori se u 
tome znacenu na ostrvu Krku. Zborn. za nar. 
ziv. 6, 161, u Grizanima (u Hrv.). S. Ivsi6. 

h) dem. prema mosna u znacenu pod b. V 
rjecniku Bjelostjencevu (mosnica kozloveh jajec, 
suffiscus, folliculus testium arietinorum, scro- 
tum) i u Vukovu (mosnice, f. pi.). Pruzivsi ruku 
svoju uhvatila bi ga (t. j. zena covjeka) za 
mosnice. D. Danicic 5 mojs. 25, 11. 

c) dem. prema mosna u znacenu pod c. U 
rjecniku Bjelostjencevu (mo§nica, vu koje jederko 
ali zrno jagode, grozdja etc stoji, lupina, — 
mosnica zrna psenicnoga, gluma) i u Jambre- 
sicevu (mosnica, komoska, mallo, u lat. dijelu). 
U znacenu: mahuna govori se na ostrvu Rabu 
s akc. mosnica. M. Kusar rad jug. ak. 118, 52, 
na ostrvu Krku. Zborn- za nar. ziv. 5, 69 i 6, 30, 
u Saptinovcu (akc. mosnica). S. Ivsic rad jug. ak. 
168, 157, u Bakru (u Hrv. s akc. mosnica). S. Ivsid. 



MOSNICE, /. pi. neka suma u Po]icima (ti 
Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 200. 

MOSON, m. varosica u Ugarskoj, mag. Mo- 
aony, nein. Wieselburg. U rjecniku Vukovu. 

MoSt, m6sta, m. isto sto 2 mast. Iz nem. 
Most. U rjecniku Bjelostjencevu (mustum) i u 
Jambresicevu (mustum u lat. dijelu). J danas 
govore kajkavci, a govore i stokavei po Slavo- 
niji s naznacenijem akc. T. Mareti6. S. Ivsic. 
U Vinkovcima i dofe na istok po Srijemu akc. 
je most, gen. mosta. S. Pavifeic, 

moStanica, /. 

a brv, brvina preko kakve vode, da mogu 
judi prelaziti. Izmedu rjecnika samo u Vukovu 
(mostanica, brvina). I tom moltanicom lagacko 
su prelazili na drugi breg. M. D. Milidevic 
pom. 2. 

b. geogr. ime. 

a) ime selima. aa) u staroj srpskoj 
drzavi selo zabi^ezeno u ispravi xiv vijeka i 
otud u Danieicevu rjecniku. — bb) dva zaseoka 
u Bosni u okruzju banoluckom i jedno selo u 
okruzju bihackom. Popis zit. bos. i here. 641. — 
cc) selo u Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. 
Razdje}. hrv. i slav, 164. — (Id) selo u Srbiji 
u okrugu vranskom, zatijem dva sela u okrugu 
podunavskom, od kojih se jedno zove Mala M., 
a drugo Velika M. S. Koturovic 446. — ee) Ne 
razabira se, je li selo Hi je voda Mostanica u 
Svetostef. hris. 21, ali je svakako u staroj srp- 
skoj drzavi. 

b) ime vodama. aa) Mostanica, potok u 
Bosni u planini Kozari. M. Ruzicic. — bh) ri- 
jeka u Crnoj Gori. Letop. mat. sr. 156. 80. Dok 
dodose vodi Mostanici. Pjev. crn. 246^, — 
cc) voda u Srbiji u okrugu biogradskom. Vode- 
nica na reki Mostanici. Sr. nov. 1870, 3.54. 

c) ime manastiru u Bosni tiz vodu istoga 
imena. U rjecniku Vukovu (manastir u Bosni 
pod planinom Kozarom s primjerom iz nar. pjes. 
vuk 2, 103: Mostanicu u Krajini Jutoj). Vuk 
bifezi akc. Mostanica, ali ispor. M6stanica, ma- 
nastir u Kozari. M. Ruzicic. Spomine se u ruko- 
pisu XVII vijeka. Rad jug. ak. 1, 179. Pise se i 
u plur. obliku Mostanice. S. Novakovic pom. 139. 

MOSTANIK, w. potok u Slavoniji kod Broda. 
Regul. sav. 189. 

MOSTANE, n. zemjiste u Srbiji u okrugu kra- 
gujevackom. IsTiva u Mostanu. Sr. nov. 1861, 442. 
Vinograd u Mostanu. Sr. nov. 1875, 72. Da nije 
nom. Mostan, »«.? 

MOSTEN, adj. izveden od imenice most. Samo 
u Bjelostjencevu rjecniku (musteus, mustulentus). 
Ovo je kajkavski lik, koji bi u stokavaca glasio 
mostan, kako je i suncan, zemjan prema kajk. 
suncen, zemjen i t. d. 

MOSTENICA, /. Samo u Mikajinu rjecn. 
(Mostenica grad, Mossolon cita, Cyrinum). — 
Ne razabira se, koji se grad misli. 

MOSTRA, /. selo u Bosni. F. Juki6 zem}. 34. 
Danas su upravo dva sela toga imena i govore 
se u plur. Done i Gorne Mostre, oba su u okruzju 
sarajevskom. Popis zit, bos. i here. 641 Gorne 
Mo§tre spomine i Zborn. za nar. ziv. 8,';79. — 
U jednoj ispravi iz svrsetka xiv vijeka stoji 
,na Mojstre' i otud u Danieicevu rjecniku, gdje 
se kaze: neko mjesto u Bosni. — Postane tamno. 

MOStRANSKI, adj. posses, od mjesnoga 
imena Mostra (Mostre). Mostransko vrelo. Zborn. 
za nar. ziv. 8, 81. 



moStuluk 



24 



MOTATI 



MOSTULUK, m. isto sto mustuluk. Samo u 
primjeru: Jer ja idem na mostuluk majci. Nar. 
pjes. vuk 7, 289. 

MOSU^ (tako je zahilezen ake.), m. planina 
u istocnoj Bosni. Glasnik 22, 59. 

1. MOSUX, »n. staja, tor. Govori se na ostrvu 
Rabu s akc. mosun, gen. mosuna. M. Kusar rad 
jug. ak. 118, 20, gdje se kaze, da je iz mlet. 
rijeci istoga znacena mason (prema knizevnom 
tal. mansione, Stan, kuca). — Vtdi mosuna. 

2. MOSUN, m. selo u JJrvatakoj u zupaniji 
modrusko-rijeckoj. Razdje}. hrv. i slav. 164. 

MOSUNA, /. isto ito 1 mosun i istoga po- 
stana. Od mosune i od zita pozganja. Zak. 
vinod. 59. Ni mozi nigdor nijed'nb drmun v re- 
cenom zaroci ni drzati ni zagraditi ni mosuni. 
Statut vrb. 157 1.58. Mosuna (na Krku), ovcja 
staja. r. Kurelac dom. ziv. 31. Mosuna, stabulum 
cum tecto in medio aperto, gen. mosuni. D. 
Nemanic (1884) 40. Za Krk potvrduje ovu rijec 
i Zborn. za nar. ziv. 5, 249, gdje se kaze, da 
mosuna nije samo za ovce, nego i za drugu stoku. 

MOSUNE, /. ^jZ. zaselak u Hrvatskoj u zu- 
paniji modrusko-rijeckoj . Razdje}. hrv. i slav. 164. 

MOSUNICA, /. detn. od mosuna. Govori se 
na Krku. Zborn. za nar. ziv. 5, 250. 

MOSUN, m. dva sela u Bosni u okruzju trav- 
nickom; jedno se zove Mali M., a drugo Veliki 
M. Popis zit. bos. i here. 641. 

MOSUNANIN, m. eovjek iz Mosuna. Koji jest 
vazda pomniv bio ponukovati .... fra Pavla 
Mosunanina. P. Posilovic nasi. xl. 

MOSUS, m. isto sto mosak (vidi tamo), po 
nemackom izgovoru grcke rijeci /noa/o^-. Mosak 
ili mosus. D. Popovic pozn. robe 25. 

MOSUTE, /. pi. zaselak u Srbiji u okrugu 
kruscvackom. S. Koturovic 446. 

MOT, m. gibane, kretane. Iz tal. rijeci istoga 
znacena motto. Kanoniki dvaputa s motom od 
kadiliiaka jimaju biti pokadeni. I. Kra|ic 74. 
Govori se u Istri (s akc. m6t, gen. mota). D. 
Nemanic (1883) 8, — u Perastu (s okc. mot). 
T. Brajkovic 17,/ — u Pojicima (a Dalm.). 
Zborn. za nar. ziv. 8, 251. 

MOTAC, motaca (jamacno je takav akc), m, 
tko mota (namotava) predu. Samo u rjecniku 
(nem.-hrv.) §ulekovu i u Fopovicevu za nem. 
Hasp(e)ler. 

MOTACICA (jamacno je takav akc.j.f. zensko, 
koje mota (namotava) predu. Samo u Sulekovu 
nem.-hrv. rjecniku za nem. Abhasplerin. 

MOTA JICA, /. geogr. ime. a) zaselak u Bosni 
u okruzju banoluckotii. Popis zifc. bos. i here. 
641. — b) planina u sjevernoj Bosni. U rjec- 
niku Vukovu (Motaica, planina na desnom bri- 
jegu Save vi§e Broda, Name eines Berges, 
mentis nomen). Akc. M6tajica zabi(ezen je u 
Glasniku 22, 59, a tako je slusao i S. Ivsic. — 
Vidi 1 Motavica. 

MOTAK, motka (jamacno je tako gen. sing.), 
m. isto sto kancelo. Samo u Sultlcovu rjefin. zn. 
naz. za nem. Strahu, Strang, tal. matassa. — 
Vidi moLilo. 

MOTA LAC, motaoca, m. onaj, koji mota. 
Samo u Stulicevu rjeiniku (glomerans). 

MOTA]^KA, /. zavoj. Samo u ^ulekovu rjefin. 
zn.w naz. za nem. Schneckenlinie, Schrauben- 
linie, tal. elica. 



MOTANE, n. nom. verb, od motati. U rjec- 
niku Mikajinu (glomeratio), u Belinu (aggomi- 
tolamento, I'aggomitolare, il gomitolare, T in- 
volgere), u Bjelostjencevu (glomeratio, involutio, 
intricatio), u Stulicevu (^glomeratio, agglome- 
ratio, involutio, obvolutio) i u Vukovu (das 
Haspeln, ductio filorum in rhombum). 

MOTAONICA, /. naprava za motane. Samo 
u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Seidenmlihle, 
tal, filatojo. 

MOTAE, motra, m. bijka, koja se zove i 
matar, i istoga je postana (vidi tamo). U rjec- 
niku Mikalfinu (motar, matar, sculac, chritha- 
mum, chrithmum, saxifraga, saxifragum), u Be- 
linu (sassifragio, erba nota, finocchio marino) 
i u Stulicevu (motar, motra, trava feniculum 
marinum s naznakom, da je iz Belina rjecn.). 
Nije modi trpjet glada, zac nije motra ni mo- 
raca. M. Vetranic I, 15. Gdi se tac propiua 
(t. j. nemirno more) ter motar pokriva po kraju 
vrh stina. 1, 127. Govori se u nase vrijeme u 
Trpnu: motar, motra, neka trava, sto raste kraj 
mora. M. Milas. Ueeno je lat. ime: Chrithmum 
maritimum. B. Sulek im. — Vidi motrika. 

MOTATI, motam, imjif. glomerare, involvere. 
;S' i'itim osnovnim znacenem nalazi se ovaj glagol 
i u drugim slav. jezicima, na pr. rus. MoxaTb, 
ces. motati, poj. motac; ali u drugim indoevr. 
jezicima nema rijeci etimologijom srodnijeh. U 
rjecniku Vrancicevu (glomerare, plicare), u Mi- 
ka]inu (involvere, circumago, circumduco), u 
Belinu (gomitolare, aggomitolare, involgere, in- 
voltare), u Bjelostjencevu (glomero, agglomero, 
involve, complieo) u Jambresicevu (glomero), u 
Voltigijitiu (aggomitolare, aggomicciolare, in- 
aspare, auf einen Knaul winden), u Stulicevu 
(glomerare, agglomerare, involvere, obvolvere, 
in gyrum agere, s naznakom, da je iz Belina 
rjecn., — motati se, verti, volutari -s naznakom, 
da je iz glarj. brevijara) i u Vukovu (haspeln, 
duco fila in rhombum). Najstarije su potvrde iz _ 
XVI vijeka. — Neobican je prez. motajem u Ba- 
novca blagos. 283; isto je tako neobican i prez. 
mocem u J. S. Be^kovica 104. 212 (na oba 
mjesta u sroku!). 

1. motati bez rijecce se, ti akt. i u pus. (u 
pas. i s torn rijeccom). 

a. motati znaci: vrteci micati, navijati, 
savijati. 

a) u pravom smislu. Od ove su vrste 
carko i bajauja .... nike rici govoreci, konce 
motajuci od drva do drva. F. Lastric ned. 324. 
Preda . . . . posli se na vitao boje nego na rasak 
mota. J. S. B,e]kovic 104. S druge strane konci 
nemotani. Vuk rjo6n. s. v. nemotan {iz neke 
nar. pjesme). Ja cu kudeju uzimati u usta i 
zvatati, pa ce se na moje uho pomoliti zica, a 
ti uhvati pa odmah motaj na kokosku. Nar. 
prip. vuk 158. Na cast redi, sto se bo}e ima, 
cini. . . . motat pite, natociti piva. Osvotn. 4, 51. 
Zimi po svu no6 brdom udaram, cijevnake mo- 
tam, vratilom okredem. S. l^ubisa prip. 266. 

b) u prenesenom smislu. Takoj rifii mota 
Judita vesela. M. Marulic 46. 

h. kretati, vijati. 

a) u pravom smislu. Kuda se odvede 
noge potipaju i kipom, kud ne de, zanosed mo- 
taju. P. Hektorovic 67. Privradajud sobom mota, 
sada leze, sad ustaje (t. j. bolesnik). D. Bara- 
kovid vila 213. Koji probudujete, uzbucujete. 



MOTAV 



25 



1. MOTIKA 



lipite, motato oblake, grade, vitre, vihare. J. 
Banovac blagos. 2(J0. Zrvni, sto vitri motaju, 
ako jim nestade zita za trt, sami sebe taru i 
grizu. Blago turl. 2, 157. Val je (t. j. plav) 
krece, vihar mota i primece. N. Marci 17. Kad 
stanu (t. j. rojeoi) niatice uaotati i daviti, matice 
zacnu beJati na po}e. F. Dordevic 31. 

b) u prenescnom smislu. Sad iias bijes, 
sad nas branis, i mogucstvo tvoje nas mota 
{govori se Bo/ju). J. Kavanin 24"'. Ne znam, 
jer mi zloca mqja pamet mota, a svist ko|e. P. 
Knezevic ziv. 50. Kako dana.s Zadrom mota pet 
sest prekomorskih dotepuba. M. Pavlinovi6 razl. 
sp. 310. 

c. hacati. Pak cemo bogojubno prekrizit 
se . . . . a ne motajuci rukom ukratko i sasma 
brzo. I. Nenadic nauk 211. 

d. varati. Evo treca godina, da motal 
brastvo zacepicama. S. ^jubisa prip. 207. U tome 
znacenu govori se na Hvnru (isto ko hiniti, ali 
ima mane vrijedjivo znaceiie). Slovinac (1880) 389. 

2. motati se (refleks.). 

a. viti se. Ceste tmine, crni dimi motaju 
se meju svimi. J. Kavaiiiu 39tib. Koji (t. j. lav) 
prezi ter se mota zelec nega uhvatiti. SOSa^. Svi 
svatovi koiie pojasili, najposlijo zmija sarovita, 
pa se dogi o unkasu svija i mota so dogi oko 
vrata. Nar. pjes. juk. 124. 

b. kretati se, vrtjeti se. 

a) u pravom smislu. Tu i Ision kolom 
svrta, s kim se i mota u obrucu. J. Kavanin 449*. 
Kolo slipo kad se mota. V. Dosea l'i4^. Jurisise 
mladi Crogorci . . . . u ordiju juris ucinise ; sme- 
tose se dva veja vezira i liibova velika ordija, 
motase se do zore bijele ka' oblaci, kad ib vibar 
muci. Ogled, sr. 171. Krivopere motaju se corde 
vijuci se do vitib rebara. Osvetn. 2, 142. Stevan 
. . . . se po kuci motao, kao da jo nesto izgubio. 
S. ]^ubisa prip. 32. As su mu se nogi po tlu 
motale. Nar. prip. mikul. 144. 

b) u prenesenom smislu. Kad su ti se 
motale okolo pameti te misli. Blago turl. 2, 142. 
Kad bi legao, sve bi mu so u glavi motale 
slike i osnove. M. Pavlinovic rad. 73. 

C. bjezati, trcati. Motabu t' se ureda ska- 
cuci nogami (t. j koni). M. Marulic 14. Zvir, 
ka prid lovcarom bizi, ki ju slidi, skrovnom se 
privarom ni brine ni stidi, ner bitrim pobigom 
mota prik livade, sad rovom, sad brigom slid- 
niku se krade. I. T. Mrnavic osm. 48. 

d. lutati, tumarati. Sve simo, sve tamo 
motab se vrteci, ne znab kud ni kamo. D. Ba- 
rakovic vila 320. Toliko ce se godistab po pu- 
stinam tamo amo motati, dok svi ne pomru. A. 
Ka6ic korab. 88. 

MOTAV, adj. koji se daje motati. Samo u 
Stulicevu rjecniku (cbe facilmente si attortiglia, 
nexilis). — Nepouzdano. 

MOTAVAC, motavca, m. onaj, tko mota. 
Samo u rjecnicima, i to u Bjelostjencevu (mo- 
tavec, glomerarius), u Jambresicevu (motavec, 
glomerator, u lat. dijelu) i u Stulicevu (motavec, 
motaoc s naznakom, da je iz Bjelostjenceva 
rjecnika. 

1. MOTAVICA. /. hosanska planina, koja se 
zove i Motajica (vidi tamo). Eegul. sav. 150. 
Govori se u slavonskoj Posavini (s naznacenijem 
akc). S. Ivsic. 

2. MOTAVICA, /. linija, koja se mota, vijuga. 
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao gradite]ski 



izraz za nem. scblangenformiger Lauf, Serpen- 
tine (eines Flusses), tal. serpeggiamento, 

MOTICAK, moticka, m. dem od motika. Go- 
vori se u Stonu. M. Milas, — u Dubrovniku. 
M. Kesotar stok. dial. 252. U obojice je nazna- 
ceni akc. 

MOTICAN, m. nekakvo mjesto u staroj srpskoj 
driavi zabi^ezeno u ispravi xiv vijeka i otud u 
Danicicevu rjecniku (Motycanb). 

MOTICANKA, /. neka s^iva. B. Sulok im. 
(s naznakom, da se govori u Nasicama u Slav.). 

MOTlfiiCA, /. 

a) dem. od motika. U rjecniku Belinu (zap- 
peta, dim. di zappa), u Bjelostjencevu (sarculus, 
sarculum), u Jambresicevu (mateola u lat. dijelu), 
u Stulicevu (sarculum) i u Vukovu (dim. v. mo- 
tika). Vala .... uzamsi spodobnu moticicu iliti 
trnokop iskopati ga. F. Lastric ned. 18. 

b) dio tijela (udskoga. V ustib je zajik, 
zubi na lalokab gorinib i dolinib. Kadi se laloka 
derzi laloki, ondi je moticica, a kadi se pre- 
gibju, su labi. U Vrbniku (na Krku). Zborn. za 
nar. ziv. 5, 80. 

1. MOTICINA, /. a) augm. od motika. Go- 
vori se u Lici. J. Bogdanovic. — b) nekakav 
danak, koji se nekad placao vlasteli (spahijama) 
od motike za vinograde. Vinogradi obtere6eni 
dacom moticine. Zborn. zak. 1853, 171. 

2. MOTICINA, /. tako se zovu dva sela u 
Slavoniji u zupaniji virovitickoj ; jedno je Dona 
M., a drugo je Gorna M. Eazdjej. hrv. i slav. 
164. U T. Smiciklasa spom. 11. 69 stoji Moticna. 

MOTICIStE. n. drzalo u motike. Govori se 
Gracu u Slav, (upravo moticisce). D. Hire. 

MOTICKI GAJ, m. selo u Cmoj Gori. Etnogr. 
zborn. 4, 430. Iz prezimena Motika (vidi tamoj. 

MOTICNA, /. vidi 2 Moticina. 

MOTICNI, adj. posses, od motika. Izmedu 
rjecnika samo u Vukovu (moticni, n. p. usi, 
drzalica, der Haue, ligonis). Neg' te zena bubala 
.... drzalom moticnim. Nar. pjes. vuk 1, 89. 

MOTICNICKI, adj. posses, od Moticnica, 
kojemu imenu nema potvrde, a mjesto je to bilo 
a staroj srpskoj drzavi. Pridjev se moticnicki 
nalazi u dvije isprave xiv vijeka i otud u Da- 
nicicevu rjecniku. 

1. MOTIKA, /. orude za kopane. Bijec ovu 
s istijem znacenem imaju i drugi slav. jezici, 
na pr. rus. MOTtiKa, ces., po}. motyka i t. d., 
ali u drugim indoevr. jezicima nema rijeci eti- 
mologijom srodnijeh, niti se moze korijen po- 
staviti. Sa znacenem lat. ligo, sarculum, tal. 
zappa, nevi, Hacke, Haue nalazi se motika u 
svijem rjecnicima osim Daniciceva. Najstarije 
su potvrde iz xvi vijeka. 

a) u navedenom znacenu. Na svijeti ne 
bjese rodil se jos nitkor, skovati da umje§e mo- 
tiku ni kosor. M. Vetranic 1, 7. Taj nosil mo- 
tiku, taj lopatu nosil. B. Krnarutic 7a'. Ne 
jimase ni motiku ni lopatu. F. Vrancic ziv. 111. 
Koju (t. j. tustinu zemajsku) tezak ili orac ora- 
lom al' motikom razmece. A. Vita|ic ist. 506. 
Tezaci kad booe divju sumu izkorinit • • •_ ; 
velikom snagom i motikom udaraju. S. Margitic 
fala 163. Oce se trnokopi i motike za izkopati 
trne i dracje izkrciti. F. Lastric ned. 35. Za 
uzdarje sa^e mu ralo, lemis i motiku. A. Kafiic 
razg. 133. Motika je za te, sikira, plug .... a 
nisu knige. A. Kanizlic utoc. 239. Jarak .... 



2. MOTIKA 



26 



MOTORUGA 



kako motika nosi, kopa so. J. S. Ee}kovi6 149. 
I daj nima lagane motike. Nar. pjes. vuk 2, 370. 
Ealo i motika svijet hrani. Nar. posl. vuk 269. 
Ostajem ti pobratimom, dok nas motika raz- 
dvoji. S. l^ubisa prip. 136 i t. d. 

b) u metonimickom smislii motika znaci : 
tezak, t. j. covjek, koji radi motikom i od ne zivi : 
samo u svezi : kuka i motika, gdje se uzivta sing, 
mjesto plur. Kad ustane kuka i motika, biio 
Turkom po Mediji muka. Nar. pies, vuk 4, 135 
Kad kaluderi dignu kuku i motiku. S. Lubisa 
prip. 73. 

c) motika vinograda takoder u nieton. smisla 
znafii onoliko, koliko jedna motika, t. j. jedau 
tezak moze za dan uskopati. M. Pavlinovic. — 
Jerej Nikolaj Petrovic .... imat vinograda 12 
motika. Glasnik 56, 137. Otb svoga izdivenija 
dadosmo za vinogradi u Gnioni Turkom za 2(^ 
motika 200 grosa (u zapisii xviii vijeka). Rad 
jug. ak. 1, 183. Pri doset hijada motika vino- 
grada pijem dalmatinsko vino. S. ^^ubisa prip. 
207. (Stekao je) vinogradac od svojib desetak 
motika. M. D. Milicovic pom. 656. — Ispor. 
kod rijeei ralo znacene: onoliko zemje, koliko gc 
za dan moze ralom uzorati. 

2. MOTIKA, /. geogr. ime. u) seoce u Dal- 
maciji u kotaru kninskom. A. Masek 54. — 
b) brdo i zaselak it Sumadiji (u Srhiji). Etnogr. 
zborn. 6, 830. 

3. MOTIKA, m. prezime u Drnhnacima (n 
Crnoj Gori). Etnogr. zborn. 4, 495 i 11, 114. 
Na oba je nrjesta zabijezen plur. Motike, ali 
jednome covjeku jamacno se veil Motika. 

MOTIKE, /. p)l. tri sela u Bosni, jedno je u 
okruzju banoluckom, a dva u travnickom. Popis 
zit. bo3. i here. 641. 

MOTIKVA, /. rijec nacinena u sali. Samo 
u Vukovu rjecniku (die Auflosung des Eathsels, 
motika und tikva auf einmal zu sagen. A. Reel 
mi u jedan put tikva i motika. B. Motikva). 

MOTIKVAS, m. rijec nacinena u salt. A. Sta 
je to motikvas? B. To je motika, tikva i kvas. 
Zagonetka u Lici. D. Skaric. 

MOTILO, n. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. 
kao sinonim rijeei motak (vidi tamo). 

1. MOTINA, /. isto sto motka. U timoiJko-luz- 
nickom narjecju u Srbiji, gdje upravo govore 
matina (kao i matika mjesto motika i t. d.J. 
A. Belie 40. 

2. MOTINA, /. brdo u Srbiji u okrugii vran- 
skom. M. £>. Milicevid kral. srb. 275. Etnogr. 
zborn. 5, 101. 

MOTISnaK, MotiSnaka, m. zaselak u Herce- 
govini. Etnogr. zborn. 12, 383. 

1. MOTKA, /. podebeo, ponajvise upravan, 
kolac, upotreblavan za razlicne poslove. U dru- 
gim Slav, jezicima nema rijeei, koje bi ovoj nasoj 
glasovima i znacenem odgovarale. Bice od kori- 
jena mot, koji je u glag. motati, t. j. moze se 
misliti, da je motka iznajprije znacila kolac, 
oko kojega se sto motalo. U rjecniku Mikalinu 
(pertica), u Belinu (pertica, bastone lungo), u 
Bjelosfjencevu (motka, drug), u Voltigijinu (ma- 
novella, Stange), u Stulicevu (pertica ; — jos ima 
i ove rijeei: terminus, finis, limes, confinium, 
t. j. granica, meda, ali tome znacenu nema 
nigdje nikakve potvrde) i u Vukovu (Stange, 
pertica). V knizevnosti (izvan rjeinika) najsta- 
rije su potvrde tek iz druge ptolovine xviii vi- 
jeka. — Dat. i lok. sing, je moci u Vuka rjein. 
s. V. kosor, vitilaca, u Daniiica 4 mojs. 13, 24, 



inace'motki (vidi medu primjerimn) ; gen. plur. 
je motki i motaka (vidi medu primjeriina). 

a) u navedenom znacenu. Dcnesose na 
motki jedan veliki grozd. A. Kanizlic utoc. 471. 
Znaj, da cemo .... knigu na motki obisenu .... 
sazeci. kam. 154. Na daske s jedne i druge 
strane koturi bijau postav|eni, kroz koje dugacke 
i zlatom oblozene motke provucene bijau. E. 
Pavic ogl. 133. Niti motka, kad ju ti u ruci 
drzis, more stresti vise voca, nego li ti o6es. 
F. Lastric ned. 214. Grozd, koji je toliko velik 
bio, da su ga dvojica na motki nosili. I. Veli- 
kanovic upuc. 1, 76. Ribnak, u komu je cinio 
usaditi naokolo vise motkili. A. Tomikovic ziv. 
283. Ter po motkah il' po plotu steri (t. j. 
predu). J. S. Rejkovic 105. Pak na motki di- 
gavsi (t. j. skropilo) ne (t. j. pcele) skropi. 238. 
l^udi, koji ubiju vuka, nabiju mu kozu suhu na 
motku. Vuk nar. pjes. 1, 501. Dugacka motka, 
kojom n. p. djeca mlate sa zemle voce. Vuk 
rjecn. s. v. spruja. Nacini Mojsije zmiju od 
mjedi i metnu je na motku. D. Danicic 4 mojs. 
21, 9. Ode u sumu i usijece cetiri jaka stozera 
rasjasta, a toliko i motaka (sprula) te ih zasadi 
i motke u nihove ras)e metne. Nar. prip. bos. 134. 

bj motka moze biti i posve tanka te zna- 
citi isto sto batina, stap. U rjecniku Vukovu 
(motka, batina). Ovamo ide vajada i primjer: 
Nije hotio ne (t. j. moje kone) istirati na onomu 
mistu, gdi su unisli (t. j. u zito), nego bio rie 
motkom tirajuci po zitu. M. A. Rejkovic sabr. 70. 

c) motka moze biti jos tana i od batine te 
znaciti: siba. To znacene ima motka m Lici. V. 
Arsenijevic. J. Bogdanovic. 

d) motka je u Srbiji neka mjera za zemje. 
Tako mi presudismo, da Mijailo dado Petru 
4-tu motku zita . . . . i u livadi, §to su zajedno 
ogradivali, da mu da za ovu godinu 4-tu motku 
trave. Glasnik ii, 1, 205. Koliko koji ima dana 
orana zemje u potesu, toliko mu motaka deonice 
dolazi da zagraduje, a motka je bila nesto duza 
od danasneg ln^ata. M. D. Milicevic opst. 17. 
— I lat. rijec pertica, kaja upravo znaci motka, 
moze znaciti i neku mjeru za zemle. 

2. MOTKA,/. zaselak u Bosni u okruzju sa- 
rajevskom. Popis zit. bos. i here. 641. 

MOTKATI, motkam, impf. ogradivati kakvu 
zem^u (na pr. nivu) tnotkama. U Lici. J. Bog- 
danovic. 

MOTKOVIC, m. prezime nejasna postana. 
Samo u primjeru: I on ubi popa Motkovica. 
Nar. pjes. vuk 8, 179. 

MOTKOVINA, /. poreza za upotrebu motaka 
(u rudarstvu), nem. Gestiingsteuer (im Berg- 
werk). Jur. polit. term. 249. 

MOTKOV;^E, n. nom. coll. od motka. Samo 
u Sulekovu rje6n. zn. naz. za nem. Gestiiuge, 
franc, pieux et ais. 

MOTMORAN, Motmorana, m. mjesto u Istri 
spomenuto nekoliko puta u spomeniku xiii vijeka 
sacuvanom u prijepisu xvi i'. Od Motmorana. 
Mon. Croat. 33. 

MOTORUGA, /. na kolu vodenicnome one 
motke, za koje su pribijene lapacke. Vuk rjecn . 
(s naznakom, da se govori u Srijemu). — jPj- 
stane tamno ; u slov. jez. ima rijec motoroga, koja 
znaci isto sto motovilo, zatijem palac u mlin- 
skoga kola i druge neke racvaste predmete; po- 
radi toga se moze misliti, da je drugi dio 
ove svakako slozene rijeei u svezi s imenicom 
rog (rogovi na pr. u goveceta imaju racvast 



MOTOVILAC 



27 



MOTRITI 



ohlik); ali sta je prvi dio? Vidi jos matoroga, 
matoruga. 

MOTOVILAC, raotoviica, m. ime bi'lki. IJ 
rjecniku Bjelostjencevu (Hioracium, motovilec, 
salata polska, u lat. dijelu). 13. CSulek im. dnjc 
lat. ime Fedia olitoria (ali sa znakom ?) i na- 
vodi iz cts. jez. bi}ku motovidlec (Teucrium 
chamaedrys). — Vidi matovilac. 

MOTOVILNAK, m. Samo u Sulekovu rjecn. 
zn. naz. za nem. Spillenrad, Winde, Garnwinde, 
Haspel, Garnhaspel , franc, guinde, campane, 
devidoir, tal. aspo, naspo. 

1. MOTOVILO, n. sprava za motane prcde, 
zove se i rasak. Rijec iatoga znacena imaju i 
drugi slav. jczici: slov. motovilo, rus. MOTomiao, 
6es. motovidlo, po}. motowidlo. Bez sumne jc 
ovo slozena rijec od korijena, koji se nalaze u 
glag. motati i viti, ali je tesko naci piravu svezu 
u smislu ; da nije ono, na ito se preda mota i 
vije? U rjecniku Belinu (naspo, naspatojo, stro- 
mento noto), u Vultigijinu (naspo, Haspel), u 
Stuliccvu (alabrum s naznakom, da je iz BeUna 
rjein.) i u Vukovu (Haspel, Woife, rhombus). — 
a) u iiavedenatn znacenu: Uciuit cu se dubro- 
vafika godisnica s kudje|om, s motovjolom (sic!), 
s kosicem na glavi. M. Drzi6 152. Fabrika u 
Paracinu izgoni iz nasih kuca: vretena, vitlide, 
motovila. M. D. Milicevic medudn 2*)7. — h) u 
metonim. smislu: motovilo prede, t. j. sedam 
pasma, ein Stiick Garn. Vuk rjecn. 

2. MOTOVILO, n. nekakvo mjesto u Srbiji na 
pocetku XIX vijeka. Da mu je preoteo zem|u na 
Motovilu. Glasnik ii, 1, 178. Ima i pridjev 
motovilski: .Dodose k sudu kmetovi moto- 
vilski. 145. 

3. MOTOVILO, m. dovjek nepostojan, pre- 
vrfjiv, t. j. koji se mota i vije ovamo i onamo. 
Govori se u Istri: motovilo, homo versabilis. 
D. Nemauid (.884) 12. 

MOTOVIOCE, n. detn. od motovilo. Samo u 
Vukovu rjecniku. 

MOTOVO, n. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 641. 

MOTOVUN, m. mjesto u Istri. Meju Blzetom 
. . . . i Motovunom (u ispravi xiii vijeka sacuvanoj 
u prijepisu xvi vijeka). Mon. croat. 3. Hodi kud 
ti drago, prit ti je v Motovun. Nar. pjes. istr. 
2, 168. — Bice tude ime; ne moze se misliti, da 
-vun stoji u svezi s rijecju vuna, jer onda bi u 
onoj ispravi mjesto -u- bilo -I-. — U istoj 
ispravi nalaze se i izvedene rijeci: motovunski, 
Motovunac : Da pise list komunu motovunskomu. 
5. Idose Motovunci. 6. 

MOTRACA, /. bijka. Pimpinella saxifraga. B. 
Sulek im. — Ispor. motar, motrika. 

MOTRENIK, m. isto sto motrilac. Samo u 
jednoga pisca, koji dosta rdavo pise. Prvi mo- 
trenici neba i dakle prvi zvizdoznanci. D. Bog- 
danic 17. Bijahu oni prvi motrenici neba. 41. 

MOTRENE, n. nom. verb, od motriti. a) prema 
znacenu glag. motriti pod a. U rjecniku Vu- 
kovu (die Aufsicht, das Sehen auf etwas, in- 
spectio). Po istomu naravnomu motrenu i po- 
znanu poznade, da je zacela. A. Kanizlic uto6. 
593. S ovakim se motrenem cuva dobrota vina. 
P. Bolic vinod. 2, 97. Prikupio je neizmjerno 
blago znana na prostranom poju motrena i ku- 
sana. M. Pavlinovi6 rad. 12. — h) prema zna- 
cenu glag. motriti pod c. U rjecniku Belinu 
(concerto cio6 ordinatura, fintione, inventione, 
il machinaro iuganni, il tramare) i u Stulicevu 



(dolus, fi'aus, machinatio, insidiae). Jur 6o obilnu 
platu dati za motreuja sva himbena. G. Pal- 
motic 3, 40a. Pakjena sva motrenja .... odbijona 
su. 141a. Motrenja, himbe, zavidosti .... jesu li 
plod? A. d. BeUa razgov. 83. Ostavito kletve, 
motrene, himbenosti, izdajstva. A. Kalic prop. 
446. Rad nasijeh psovaka, kletva, motrena. 448. 

MOTRIC, Motrica, m. selo u Srbiji u okrugu 
moravskom. K. .Tovanovi6 110. Glasnik 61, 133. 
Pisu ga i Motrice, n. S. Koturovid 446. Etnogr. 
zborn. 5, 490. 

MOTRIKA, /. ime bilkama. a) bijka, koja 
se zove i motar (vidi tamo). U rjecniku Stuli- 
cevu (motrika, motar). - b) bi^ka, koja se zove 
i morac (vidi tamo). U rjecniku Vukovu (Meer- 
fenchol, feniculum s naznakom, da se govori u 
Dubrovmku). 

MOTRILAC, m6trioca, m. onaj, tko motri. 
a) u znacenu prema glag. motriti pod a. Sunce 
samo kad pomrca, motrioca ima. F. Lastric ned. 
349. Posto se fecepan nagleda ove carovne pito- 
mine .... koja plijeni svojom prirodnom kraso- 
tom motrioca. S. ^ubisa prip. 96. — b) prema 
glag. motriti pod c. Samo u rjecnicima, i to w 
Belinu (fingitore, inventore di cose non vore, 
machinatore d' inganni) i u Stulicevu (motrilac,. 
motrite|, fictor). 

MOTRIONICA, /. zgrada, iz koje se sto 
motri, na pr. zvijezde. Samo u Sulekovu rjecn. 
zn. naz. za nem Observatorium, tal. ossorva- 
torio. Pored motrionica ima u istom rjecniku 
i motriona, koje ne vaja. 

• MOTRISTE, n. mjesto, otkle se sto motri u 
konkretnom i u apstraktnom smislu. Samo u 
Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Beobachtungs- 
ort, Beobachtungspunkt, Standpunkt, za tal. 
luogo d'osservazione. 

MOTRITE^, m. isto sto motrilac. Potvrda se 
naslo samo sa znacene, sto ga ima motrilac 
pod b. U rjecniku Belinu (fingitore, inventore 
di cose non vere, machinatore d' inganni) i u 
Stulicevu (motrilac, motritej, fictor). Hudobskomu 
motrite|u zgrade opali. I. Dordic uzd. 199. 
Zaside izdajnika i varke od motriteja. A. d.. 
Bella razgov. 72. 

MOTRITI, mitrim, impf. spectare, moliri. 
Nalazi se jos u staroslov. jeziku: s-bmotriti 
(gledati) i u ruskom cMorpiTb (gledati). Srodan 
je i lit. glag. matyti (gledati), po kojemu sudeci 
motriti je glag. izveden od imenice mot-rt (t. j. 
gledane), kojoj nema potvrde, ali ima u rus. 
cMOTpt (gledane). Dva su osnovna znacena: 
gledati i misliti (smis]ati); prvome, koje je sva- 
kako starije, ima potvrda tek od pocetka xviii 
vijeka, a drugome ih ima u xvii i xvin vijeku.^ 
a. motriti, t. j. gledati. Izmedu rjecnika 
samo u Vukovu (zusehen, intueor). 

a) apsolutno. Kad su metali (t. j. ranene 
Turke), motrili su }udi (iz g. 1717). Glasnik ii, 
3, 203. Stoje6i onda i motreci opazi, da ga . . . . 
poziva k sebi. A. Kanizlic fran. 81. Sece majka 
od jele do jele, svuda gleda, motri i razgleda, 
ne bi 1' sinka gdigod pripazila. Nar. pjes. vuk 
6, 75. 

b) motriti koga Hi sto (konkretno Hi 
apstraktno). Motri nega i slusaj glas hegov (iz 
lat. observa eum et audi vocem eius. ex. 23, 21). 
A. Bacic 474. Da blago, pleme i ostala imana 
.... samo jednime okom vaja motriti. E. Pavie 
ogled. 55. Dosavsi oni (t. j. sinovi) k nemu 
po6e jednog po jednog motriti. 237. ^ubav sama 
ono motri, sto je najboje i najlipse. 529. Motri 



MOTEITI 



28 



MOVITI 



ove rane, gledaj ovu krv. D. Rapic 16. Andeli 
nasi strazani dobro motre nase raisli, dila i rici. 
r. Lastri6 od' 253, Vidio sam tebe prosasti dana 
vrlo porusena .... pak sam te danas motrio vele 
vesela i nakicena. ned. 266. Ne razumje da pazi 
svoga postenja i motri korist i svrhu svoju. ned. 
285. Kozu s lica skinut podaj pak se motri i ogledaj. 
V. Do§en 21b. On mrtvaoki hrpu kosti stade 
motrit. 44*. Motrio sam cilu Slavoniju, al' ue 
vidi(h) ja priliku tvoju. A. Blagqjevic pjesn. 51. 
I po sobi nisto motrit pojdo('/ij. M. A. Bejkovic 
sat. 68. Ti to vidi . . . . i jos motri posadeno 
vode. 117. Covjeka u ovijeh dogodajih kako 
covjeka motrim. D. Bogdanic xi. Motrice i(h) 
(t. j. svatove) Budimke divqjke. M. Katancic 70. 
Prolazeci i motreci vase svotine nadoh i oltar. 
Vuk djela ap. 17, 23. .Starci motre mladez i 
svatove. Nar. pjes. juk. 326. Serdan motri cuda 
svakojaka. Osvetn. 3, 108. Ja sam tu cetvoricu 
pomhivo motrio i slusao. M. Pavlinovic razg. 4. 
c) motriti ua koga Hi na sto. Kod ovoga 
posla vajade istom na to jedino motriti i paziti, 
da se sjeme.. . .prije ne posjeje. I. Jablanci 101. 
Stalno na me motri nit s mene pogled nosi. M. 
Katancic 73. Oni motrahu na nega. Vuk luk. 
14, 1. Kad se ona dugo mojase pred Gospodom, 
Ilije motrase na usta nezina. D. Danicic 1 sam. 
1, 12. Ti ces moja kobit djelovana, a motriti 
na dva ziska zarka. Osvetn. 2, 27. Nude dobro 
motri na Iliju, kud on obnoc odlazi od kuce. 
U Lici. J. Bogdanovic. 

fl) moti-iti u sto. Sv. Stipan .... motreci 
u nebo i ugledavsi slavu Bozju .... izrece. E. 
Pavic prosv. 1, 4. 

e) motriti za kim. I motrahu za liim, ne 
ce li ga iscijeliti. Vuk mar. 3, 2. 

/) motriti ima za dopunu kakovu rece- 
nicu. Da kod vode ostane i da motri, sto ce se 
od nega uciniti. E. Pavic ogl. 98. Obnoc cineci 
se, da spava, motrase, sto co ciniti Francesko. 
A. Kanizlic uzr. 205. Ako je Hanckio stio ispi- 
sane zivota Ignatije obilato od Nicete uciiieno 
i motrio, slo on pise, mogao ]b smotriti, kako 
on....kam. 54. Koji motri, gdi sto stoji, kakva 
su vrata, brave. F. Lastric ned. 302. Nu 
mudrane. motri sada, tamni linac sta dopada. 
V. Dosen 243*. Motri, kako ovo biva. 2601^. 
— Ovamo se mecu i primjeri, u kojima motriti 
ima uza se jos i objekt: Ako ocete poznati co- 
vika Boga bojeca, motrite ga, kako stuje svoje 
roditeje. F. Lastric ned. 58. Bog .... pomjivo 
motri grisnike, kako idu uz ove listve. 153. Nu 
svak motri svoja dila, jesu 1' u svem Bogu mila. 
V. Dosen 232''. Ko se ne da poznati, motri ga, 
3 kim se mijesa. Nar. posl. vuk 154. 

f/) motriti se u pas. Znaceno je ncjasno 
u primjeru : Mnokrat u tijolu istomu motri nam 
se bliza smrt i nespoznana. B. Zuzeri 156. 
b. motriti je isto sto misliti. 

a) misliti u znacenu pod 1, a. Ivan motri 
-dobro, sto ima fiiniti. A. Knezovic 150. Na tugu 
ne motrit zudim; nije korist, to voc sve se 
tuga ponavja. M. Katancid 56. 

b) misliti u znaienu pod 1, b. Koji kalfa 
motri majstor biti, duzan jeste .... dve godine 
poslovati (iz g. 1695j. Gl.^snik ii, 3, 16. Koji 
nije u rufetu, a motri se u rufetu upisati (iz 
iste god.). 3, 20. 

e. motriti znaci: smislati, snovati (kakovo 
zlo kome). U rjtcniku Mikalinu (motriti,' misliti, 
molior, machinor, struo), u Belinu (consertare 
-overo concertare, metaf. inteso d' un fatto e ne- 



gotio, ordirlo, — fingere, inventare, — tramare, 
machinare, — zlo motriti, esser di mal animo 
o intenzione o mente, — motriti razliku miso, 
fingere e simulare, — motriti varke, inventar 
inganni, — motriti zasjede, machinare qualche 
inganno o astuzia), u Bjelostjencevu 'motrim, 
izmisjam), u Voltigijinu (machinare, ordire, tra- 
mare, weben, anzetteln) i u Stulicevu (machi- 
nari, insidias moliri, — zaludna motriti, inania 
fingere, — razliku miso motriti, fingere; navodi 
se jos i primjer iz Pulmotica 3, 109b). Ali u 
nacin da se opaki sve zamesti bude prije, motri, 
pleti, cini svaki sve sto moze i umije. I. Gun- 
duli6 479. Stari neprijate} . . . . i u dne i u noci 
teske motri zancice. B. Kasic nasi. 181. Zaro- 
vito motre i rade, jeda mene s rimskijem pukom 
kakogodi smetu i svade. G. Palmotic 3, .'31». 
Himbeno srce opako mctri misao prem razliku. 
3, 109b U miru s nim govore, a u srcu motre 
i snuju raspe. I. Dordic salt. 84. S pobunom ■ 
motre i zbore nepravedni, da me umore. 206. 
Izdajnik . . . . ne motri drugo, nego kako ce vas 
privariti. D. Basic 9. Koji ti motri dignut du- 
hovni zivot. 100. Komu (nenavidnik) ili zudi 
smrt ili mu je joste motri. A. d. Bella razgov. 54. 

MOTRUZNICA, /. nekakvo mjesto na polu- 
ostrvu Pe^eseu spomenuto u ispravi xiii vijeka 
i otud u Danicicevu rjeeniku. 

MOTUL, 7n. musko ime tamna postana. Dec. 
hris. 51, gdje je zapisato Motulb, a to bi se 
moglo eitati i Motu}. 

MOTUZ, m. konopac, uzica. Istoga postaiia, 
ko]ega i matuzica (vidi tamo). 11 rjeeniku Mi- 
kajinu (motuzi, vezi, ligamen, ligamentum, liga- 
culum), u Belinu (motuz, fune di lana s nazna- 
kom, da je rijec ,barbarska\ t. j. dijalekticna), 
u Bjelostjencevu (motuz, vuze), u Stulicevu (mo- 
tuzi, ligamen, vinculum, nexus). Navezase na 
motuzi konske uzde. D. Barakovic draga 378. 
— Govori se i danas na ostrvu Bracu, ali u 
znacenu: klupko, tal. gomitolo, nem. Knauel i 
sa -s mjesto -z: motus (tako je zabi(ezen akc). 
V. Tomic. U Krizevcima pak (u Hrv) goco're 
motvuz, ,nekakav nakit na platnu'. F. Hefele. 

MOTUZICA, /. uzica. Istoga postana, kojega 
i motuz. Zlatnu motuzicu na kose povije. D. 
Barakovic vila 267. Govori se u rijeckoj nahiji 
(u Crnoj Gorij: motuzica (tako je zabilezen 
akc), uzica; a kazo se i covjeku novajalu, koji 
nije ni za sto. A. Jovicevic. Ispor. nem. Galgen- 
strick (t. j. objesenak). 

MOVAR, Movra (tako ce biti gen. sing.), m. 
ime brdu u Dalmaciji u kotaru spjetskom. A. 
Masek 136. Tako se zove i zaselak na ostrvcu 
Ploii u istom kotaru. 140. — Da nije u svezi 
s imenom Mavar (t. j. Maurus)':' Ispor. Movran. 

MOVISINE, /. pi. brdasce u Dalmaciji u ko- 
taru zadarskom. A. Masek 120. — Postane 
tamno. 

MOVATI, movam, impf. gibati, kretuti. Iz 
lat. movere ili tal. muovere. JSamo u jednoj 
knizi. Njekqje se duse dugimi mijeslima (sic!) 
. , . . kretaju ili movaju. B. Kasic na6. 9. Kad 
nas isti Bog nu to kreta ili mova. 10. 

MOVITI, movim, impf. isto sto movati i 
istoga postana. Vina jima se prijeti .... a ako 
ni ga je toliko, tada se movi ono, §tn jest po 
kalezu, cica da so opere sve ono, gdi je posve- 
ceno pocivalo. I. Kra|i6 68. — Grovori se u 
Perastu (s akc. moviti). T. Brajkovid 18, — na 
Rabu: moviti se, muoversi. M. Kusar rad jug. 
ak. 118, 25. 



MOVRACE 



29 



1. MOZAK 



MOVRACE, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji 
vnrazdinskoj. Razdjej. hrv. i slav. 164. U Schem. 
zagr. (1875) 103 i (1880) 192 pise Movrac. — 
Za postane vidi Movar. 

MOVEAN, m. brdo u Dalmaciji u kotaru 
spjetskom i zaselak u hlisini. A. Masek 126. 

MOVRES16, m. duhrovacko prezimc u ispravi 
XIII vijeka i otud u Danieicevu rjecnikii (Mo- 
vreSidb). Izvedeno od imena Movrosa, kojemu 
nema potvrde, a postalo je od tal. Mauressa. K. 
Jirefek rom. 3, 44. 

MOZ, mozga, m. vidi mozak. 

1. MOZAK, mozga, m. cerebrum, medulla. 
Akc. je u lok. sing, mbzgu. Imenica istoga po- 
stana i znacena nalazi se i u drugim slav. 
jezicima : slov. i poj. mozg, rus. nosri,, 6es. 
mozek i t. d., a iz driigih indoevr. jezika idu 
ovamo imenice: staroind. majjan, avest. mazga, 
nem. Mark. Korijen se ne moze postavifi. Bljec 
je mozak u svijem rjeinicima (vidi da\e), a po- 
tvrda joj ima od najstarijih vremena. 

1. Oblici. U nom. (i akuz.) sing, najobicniji 
je oblik mozak; mnogo su rjedi drukciji oblici: 
mozag II rjecniku Bjelostjencevu i Stulieevu, — 
mozg u rjecniku Vraneicevu i u Bjelostjencivu, 
u Starinama 3, 314. u Kavanina 55*, 398a, 515Vj 
i u D. Nemanica (1883) 10, — moz u D. Manine 
79^, 119b, u Dimitrovica 55 i u M. Drzica 85, 
133, — mos, vidi pod 1 mos U gen. sing, je 
mozga i t. d., ali se nalazi i moska, i to u 
poslov. danic. 72, u J. Vladmirovira 6; ovo isto, 
ali pisano mozka u Obradovica has. 18. 45 
i u Voltigijinu rjecn. Katkad se nalazi i pilur. : 
mozgi « Marulica 193 (ttpravo akuz. mozga); 
mozgovi u Domcntijana^ 208 (upravo gen. moz- 
govb), M Radnica 8^ (upravo gen. mozgova) i 
u Magazivu (1864) 88. Gen. j)l. mozaka ima Zu- 

zeri 120. 333 i M. Pavlinovic rad. 9. 

2. Znacena. 

a. mozak je osobita meka siipstancija u 
glavi covjeka Hi zivotine. 

a) u pravom smislu. U rjecniku Belinu 
(cervello, cerebro), u Voltigijinu (cervello, Ge- 
hirn), u Stulieevu (cerebrum), u Vukovu (Hirn, 
cerebrum s primjerom iz nar. posl. vuk 216 : 
Nijo mu vrana mozak popila) i u Danieicevu 
(mozbkh, cerebrum s jednijem primjerom). Iz- 
ostreno obojudu ostreje mbca razdejaje do moz- 
govb i do clanovb. Domentijan* 208. Probode i 
noge cavli gvozdenimi i od glave mozge dra- 
carai ostrimi. M. Marulic 193. Koju (t. j. rosu) 
c piti trikrat na dan, koja ce ti u svu mjeru 
svrucit mozak velmi hladan. M. Pelegrinovic 199. 
Okrunen jednom krunom od dracah zostokije, 
koje mu prodose i ulizose tja do raozga. P. 
Posilovic nasi. 134^. Da su najplemenitija mista 
u tilu mozak, gigerica i srce. A. Badic 470. Da 
mu igla mozak takne (t. j. covjeku), od tog vaja 
da se smakne. V. Dosen 177b. Pa ih Boze sunce 
izgorelo, gorelo ih tri godine dana, dok uzavre 
mozak u junako. Nar. pjes. vuk 2, 5. Kud ce 
vise bruke od starosti? noge klonu, a oci iz- 
daju, uzbluti se mozak u tikvini. P. Petrovid 
gor. vijen. 38. 

b) mozak se shvaca kao sjediste pameti 
i kao sama pamet. Ako to, sto t' ja rih, uz- 
budes ti znati, u istinu mozak ces neraao imati. 
D. Ranina 122*. ^ubav nemu .... do uajnutre- 
nega 'rozga plam uzgala bise. P. Zoranic 25. 
Da mi so moz smete toliko pribadajuci. M. 
Di'zid 133. Kako c.e^\(h) raztrest i razabrat jedan 



mozak brez nauka? I. Anci6 svitl. xi. Ufaiie u 
vlastiti mozak cinilo je zaci mnoge. M. Radnic 
127<'^. Za ponukovati te sasvijem i uvrtiti u mozak, 
da s privelikom pomriom imas bjezati od rijeci 
brezposlenije i dangubnije, zadosta je bilo, sto 
je rekao gospodin. 427-1. Da mu je po§la od 
o6iju svaka svitlost, a iz glave mozak. J. Ba- 
novac pripov. 148. O budalastih ricih! o praznih 
brez mozga tikvetinali! A. Kanizlic uto6. 239. 
Od srcbe zestoke .... krenuo mu se mozak i 
brez sumne pomeo. kam. 130. Kojigod i malo 
mozga ima, iz ovoga vaja da poznade, da je 
Bog sam moguc. E. Pavi6 ogl. 100. 11' ne ima 
prave vire u srcu il' u glavi zdrava mozga. F. 
Lastrii nod. 83. Mnogom srcba mozgom gane, 
posve bisan da ostane. V. Doson 191b. Vidis, da 
si bez mozka; sto ce ti vise mreza, kad je sva 
riba ulovjena? D. Obradovic bas. 18. Zavrti mu 
se mozak na taj nacin, da ne pogodi onoga 
puta. M. A. Rejkovid sabr. 58. Kogod ima zdrav 
|udski mozak u glavi, onaj moze videti. Vuk dau. 
5, 81. Sve mi se vrti po mozgu (t. j. bez prestanka 
mislim tome). Nar. posl. vuk 280. U muki se 
mozgovi cijene. Magazin (1864) 88. Nekakvu 
momku. dode vakat, da se zeni, a muha u 
mozak, da nije kadar bio izabrati za sebe zenu. 
Nar. prip. vrc. 50. Cuvaj, Boze, i nas . . . . od 
nazora iz tudih mozaka ispijanih. M. Pavlinovic 
rad. 9. Stane snovati, sto je ve6 u mozak uvrtio. 
S. ^ubisa prip. 95. 

e) mozak je katkad isto sto cud. Koji 
pokarajucega sebe otvrdnutijem mozgom pogrdi. 
M. Divkovic bes. 232. Vidim, da je ovi puok 
tvrda mozga, pusti me, da i(h) smaknem. 510. 
Ovo je narod opak i tvrda mozga; pusti me, da 
ih satarem. S. Margitic fala 71. Govoreci, da su 
ona dilovana igre sajiva mozga za razveseliti 
cara. A. Kanizlic kam. 112. 

b. mozak je osobita meka supstancija u 
kostima ludskim Hi sivotinskim. U rjecniku 
Vraneicevu (medulla), u Mika]inu (medulla), 
u Belinu (miduUa e medolla) , u Bjelostjen- 
cevu (medulla, — mozg v kosti brbtisca, 
dorsago, medulla dorsi, spinalis), u Jambresi- 
cevu (medulla, u lat. dijelu), u Voltigijinu (mi- 
dolla, Mark), u Stulieevu (medulla), u Vukovu 
(mozak, mozdina s naznakom, da se govori u 
Dubrovniku) i it Danieicevu (mozbkb, medulla 
s primjerom iz xiv vijeka). Moz pije iz kosti zla 
vo|a cloviku. D. Ranina 79b. Komu moz nenavis 
sve pije iz kosti. 119b. Jer tuzne me kosti, u 
kojijeh moz vene i sahae, velmi su smucene. 
N. Dimitrovi6 55. Otb lisice mozbkb, jeze jestb 
vb kostehb, mazi boleznb. Starine 10, 112. Kosti 
moje ususile su se ne imajuce vece u sebi ni 
soka ni mozga. A. Vitajic istum. 340. Kosti brez 
mozga .... rdava je cast. S. Margitid fala 225. 
Uzmi .... moska iz kosirica praseci. J. Vlad- 
mirovic 6. Koji umedose .... bednom i udru- 
cenom narodu i mozak iz kostiju sisati. D. 
Obradovic bas. 183. Grijesi ce ti se usred kosti 
do mozaka usaditi. B. Zuzeri 120. Mozak ce 
vriti u kostih, mozdani u glavi, srce u prsih 
(t. j. grjesnicima u paklu). A. d. Bella razgov. 
34. M6zg, gen. m6zga, medulla. D. Nemanid 
(1883) 10. Mozak iz govedih nogu. M. Medic 
cet. }ek. 236. 

c. mozak je sok u drvecu (mezgra) i u 
zemji. U rjecniku Bjelostjencevu (mozg v drevu, 
kocenu, matrix, pulpa, cor, medulla). Da sunce 
namisto smladiti s vrucinom ugodnom zem|u, 
ispije vas riezin mozak s priuzganim svojim 
zracima. I. P. Ludid razg. 105. 



2. MOZAK 



30 



MOZAN 



d. jezgra ; kao da je to u primjeru : U 
■zakonu ne gleda se kora, to jest rijeci, neg' 
mozak, to jest svijest uautarna. S. Rosa 74a. 

2. MOZAK, mozga, m. Vanski kolut tocka sa- 
stavjen je od vise jednakijeh dijelova, koji svi 
Zajedno cine okrug, a spaja ih medusobno (dva 
po dva) klin zabit u jedan i drugi dio; ti kli- 
novi se zovu m o z g i. U Dubasnici na ostrvu 
Krku. I Milcetic. — Poradi znacena i postana 
vidi mozdanik. 

MOZGACA.^/. 'b<jlest u mozgu. Govori se u 
Sarajevu. D. Surmin rad jug. ak. 121, 208. 

MOZGAN, mczgana, adj. sto pripada mozgu, 
sto je od mozga. Samo u Stulicevu rjecniku 
(medullae, ex medulla). — Nepouzdano. 

MOZGANE, n. nom. verb, od mozgati U rjec- 
niku Popovicevu, u Ivekovicevu i u Sulekovu 
zn. naz. (a ovome za nem. das Griibeln, tal. il 
mulinare). 

MOZGATI, mozgam (jamacno je takav akc), 
impf. mozgotn raditi, t. j. razinis]ati. U rjecniku 
Popovicevu (griibeln) i u Ivekovicevu (nach- 
griibeln, perscrutari s naznakom, da se govori 
u Hrv.). Dobro mozgaj, sto ti veju, Luko, pa 
promisli do posljedka svoga. Osvotu. 3, 78. 

MOZGA V, adj. u cemu ima mozga. Izmedu 
rjecnika samo u Stulicevu (sa znacenem krivo 
postavjenim: medulla abundans, t. j. pun mozga). 
Hocemo ti mi mozgava posvecenja prikazati Ci^ 
lat. holocausta medullata offeram tibi. psal. 65, 
15). A. Vitajic istum. 192. 

MOZGAVAC, mozgavca, m. morska zivotina 
(glavonozae), koja se zove i moskavae (vidi tamo). 
D. Kolombatovic (1890) 10. daje lat. ime Eledne 
moschata i kaze, da se zove takoder mrkucid. 

MOZGE, /. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
sarajevskotn. Popis zit. bos. i here 641. — Ispor. 
Mozgovo. 

MOZGOV, adj. sto pripada mozgu. Samo u 
Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Him-, tal. 
cerebrale. 

MOZGOV, 7». isto sto Moskov. Samo u pri- 
mjeru: Pa Mozgov jim podamide blago. Osvetn. 
2, 74. 

MOZGOVANE, n. nom. verb, od mozgovati, 
Jcojemii glag. nema potvrde, a znacene hi bilo 
isto sto i mozgati. Samo u primjeru: Ove 
Joknine rijeci strmoglavi&e Micuna u beskrajne 
misli. Sve je mozgovane na jedan tocak naveo, 
hoce da pridomazeti Boza. V. Vrcevic niz 217. 

MOZGOViStE, n. Samo u Sulekovu rjecn. 
zn. naz. za nem. Schadelhohle, lat, cavum cranii. 

MOZGOVO, n. selo u Srbiji u okrugu kruse- 
vackom. S. Koturovid 446. U Vukovu rjecn. 
stoji, da je Mozgovo brdo kod Deligrada, ali u 
izd. 1898 popravjena je rijec brdo u selo. — 
Maze se misliti, da ovo mjesno ime stoji u svezi 
s rijecju 2 mozak (mozdanik) i da je tako pro- 
zvano selo, sto je po svome polozaju nalik na 
klin; sinonimna su mjesna imena Cavli, Klin, 
Klinac, Klinci, Klinovo; a vidi i imena Mozge, 
Mozdenac. 

MOZGOVSKI, adj. posses, od Mozgovo. U 
niozgovskom prisoju sunco grejase toplo. M. D. 
Milicevic jurm. 16. 

MOZLINICA, /. ime bifkama Daphne Meze- 
reum i Daphne alpina. D. Lambl (1852) 55. — 
Jamacno grijeskom mjesto maslinica (vidi tamo). 

MOZOL, m. ulcus, callus, pustula. Pored mozol 
govori se i mozo}, mozoj (na caku%vsku), mozu}. 



Sa znacenima, koja navedenima odgovaraju, na- 
lazi se ova imenica i u drugim slav. jezicima: 
slov. mozo|, rus. Moao.ib ces. i po^. mozol i t. d., 
ali u drugim indoevr. jezicima nema rijeci eti- 
mologijom srodnijek. Korijen se ne moze posta- 
viti. U rjecniku Bjelostjencevu (ulcus, suppuratio, 
suppuratum, purulentia, abscessus, anthrax, fistula 
putris), u Jambresicevu (ulcus, u lat. dijelu), u 
Voltigijinu (bruffolo, Hitzblatterchen) i u Stu- 
licevu (pustula, verruca [ovome drugom znacenu, 
t. j. bradavica, nema od drukud potvrde] s na- 
znakom, da je iz ruskoga rjecn.). 

a) cir. Tebi rane moje kazem i duse moje 
mozole odkrivam. Pisanica 81. Tada nek se sime 

laneno na nezrile mozole pritisne, da dozriju. 

G. Pestalic 243. 

b) zu\. Na noge i na ruke nabreknu zuji i 
mozuji. S. !^ubisa prip. 266. Najednom pocne 
teci rucak svojim mozu}ima. pric. 105. Govori 
se na ostrvu Korculi (mozoj i. Slovinac (1880) 87. 
M. Kusar nast. vjesn. 3, 338, — u Prcanu i u 
Ozrinicima (u Crnoj Gori), gdje je akc. mozo}. 
M. Eesetar stok. dial. 252. 

MOZOLAN, mozolna, adj. pun mozola. Samo 
u Stulicevu rjecniku (pustulosus, verrucosus 
s naznakom, da je iz ruskoga rjecn.). 

MOZOLANKA, /. nesto od zenskog odijela. 
Samo u primjeru: Dao mi je mozolanku od pet 
marijasa i prsluk Cp/se zena). Glasnik ir, 3, 67 
(iz pocetka xviii vijekaj. Vidi mezulanka, mu- 
sulin, musur. 

MOZOLIC, m. prezime u Bosni zabifezeno u 
ispravama xv vijeka i otud u Danicicevu rjec- 
niku. Mozda bi se moglo citati Mozojic. 

MOZOE, m. isto sto mosur pod e, t. j. lede- 
nica, svijeca od leda. Samo u jednoj knizi. 
Smrzli se istocnici zive vode, a niz revotocine, 
zjebove i potoke visili mozori. S. l^ubisa pric. 
155. Ovamo ide iz iste knige i ovo: Mozori, kao 
od klaka, sto vise u spilama i pod svodovima. 
42. — Nepouzdano. 

MOZU^^ICA, /. isto sto mozol, mozu] (vidi 
tamo). V ova dva primjera znaci sto mozol 
pod a, t. j. cir: Udri po debelome, de ce joj se 
poznavati mozujice. Nar. prip. vrc. 19. Pu§ta 
ih obje (t. j. zene) u krvi obliveno i s mozu|i- 
cama po zivotu. V. Vrcevic niz 312. — U ovome 
pak primjeru znacene ce hiti: bubulica, cibujica : 
Po inoci same mozujice, ko da su je klale ko- 
marice (u nar. pjesmi iz Otoka u Slav.), Zborn. 
za nar. ziv. 7, 109. 

MOZAN, mozna (bice takav akc), adj. potens, 
possibilis. Nalazi se i u drugim .slav. jezicima : 
slov. mozcn, rus. (adv.) momug, ces. moznf, po(. 
mozny. U rjecniku Mika\inu- (mozno, uzmozno, 
stvar, koja se moze uciniti, possibilis) i u Stu- 
licevu (mozan, mozni, quod fieri potest s nazna- 
kom, da je iz ruskoga rjecnika), 

a) mozan je isto sto moguc pod a. Lubi- 
drag . . . . od najumicnijih i poglavitijih i moz- 
nijih pastirof bise. P. Zoranic 49. Nebom mozna 
Juno .... molim milost tvoju. 53. Araan, care, 
mozan gospodare. Osvetn. 2, 183. Koliko su oni 
(t. j. carevi) mozni bili. 3, 17. 

b) isto sto mognc pod f. Ako mozno jest, 
da mimojde od mene muka ovaj. N. Ranina 971). 
Tebe izpuno i razlozno meni hvalit ne bi mozno. 
J. Kuvanin 227. Mozno je reci. J. Rajic pouc. 1,2b. 

c) isto Sto moguc pod g. Da nitkore zbrojit 
nega ne bi mozan. M. Marulic 22. Ako car je 
uzet mo^an nije, nek nam rekne, pa sto ura- 
dimo. Osvetn. 3, 27. 



MOZANSTVO 



31 



MOZDANI 



MOZANSTVO, n. isto sto mogucnost. Samo 
u Vrancicevu rjecniku (valentia). 

1. MOZAR, mozdra, m. avan, prangija. Iz 
mag. mozsdr (ovo iz nem. Mcirser, a ovo iz lat. 
mortarium). IJ rjeiniku Bjelostjencevu (mozar, 
mortar, mortarium, sagana, piso, tryblium, — 
ima jos i znacene: tukac, t. j. tucak, tiicalo, nli 
tome znacenu nevia od drukud potvrde : jos ima 
naznakn, da je mozar ,dalmatinska' rijec) i u 
Voltigijinu (mortajo, mortaro, Morser). Fo Bje- 
lostjencu moze znaciti mozar samo avan, a po 
Voltifjiji i avan i prangija. Oco je drugo zna- 
ieiie u primjerima: Kad se dim razajde od toga 
mozara, na vratih se najde noseci dundara Lo- 
vreuac. B. Krnarutic 19^. Pa mi sabje pripa- 
suju na se i pale mi na larmu mozare. Nar. 
pjes. kras. 99. Po potece kuli na tavane, on 
opali dva tanka mo2ara; kad na kuli pukli mo- 
zarovi....po gradovih pucaju topovi, po kulama 
plamte mozarovi. Hrv. nar. pjes. 3, 425. Govori 
se u Lici (s naznacenijem akc). J. Bogdanovi6. 
— Vidi mortar, muzar. 

2. MOZAR, m. prezime zabilezeno xvii vijeka. 
E. Lopasid urb. 239. 

MOZARIO, wi. dem. od mozar. Samo u Bje- 
lostjencevu rjecniku (mortariolum). 

MOZDA adv. isto sto morda, postalo od moze 
biti da. U rjecniku Vukovu (s naznakom, da se 
govori u vojvodstvu), zi Sulekovu nem. -hrv. (za 
nem. vielleicbt) i u Popovicevu (-vielleicht). A 
mozda si jodinac u majke, pa ces, brate, tamo 
poginuti. Nar. pjes. vuk 2, 420. Mozda ne bi ni 
manko. Osvetn. 4, 59. Mozda ce ih doneti ko da 
proda. M. £). Milicevic medudn. 294. Govori se 
u Lici s akc. mozda. I. Kasumovic nast. vjesn. 
12, 439. — U jednoj pjesmi (vufada stiha radi) 
mjesto mozda stoji moze da: Moze da si nasao 
devojku. Nar. pjes. vuk 2, 420. 

1. MOZDAC, mozdaca, m. Govori se u Bakru 
(u Hrv.) : mozjac, gen. mozjaca, t. j. mozak. S. 
Ivsid. 

2. MOZDAC, mozdaca, vi. isto sto mozdanik 
(vidi tamo) i istoga postana. Govori se u Dal- 
maciji. J. Grupkovic. I u Lici (s naznacenijem 
akc): Klin, koji veze po sredini gobeju s gobe- 
|om, zove se mozdac. Kad se kuca od brvana 
pravi, onda se i brvna po sredini mozdacem 
sapinu; tako i duge od kace po vrhu se moz- 
dacem sapinu. J. Bogdanovic. 

MOZDAK, mozdaka (vajada je takav akc), 
m. klinac drven ili gvozden, koji se zabija u 
daske jali u stijene, da ih spoji. M. Pavlinovic 
(bilezi upravo mozdak, plur. mozdaci). — U 
Sulekovu rjecn. zn. naz. kaze se, da je , mozdak' 
isto sto i mozdenak (vidi tamo). 

MOZDA;^, m. Samo u Sulekovu rjecn. zu. naz. 
kao izraz iz tehnicke struke za nem. Hirnende, 
Hirnflacbe (des Holzes;, tal. testata, franc cote 
de la moelle. 

1. MOZDAN, mozdana, jh. Samo u Voltigi- 
jinu rjecniku (cervello , Gehirn) , gdje pored 
mozdan ima i mozjan i mozjan. — Sve je sasma 
nepouzdano. 

2. MOZDAN, mozdana, adj. koji ima mozga, 
koji je pametan. U rjecniku Stulicevu (prudens, 
acri iudicio vir, homo magni iudicii, acutae 
naris, sapiens) * u Sulekovu zn. naz. za nem. 
einsichtsvoll, tal. perspicace, penetrante ; u tome 
rjecniku pisu se jos znacena nem. vermogend 
(etwas zu thun), tal. potente, possente, ali to je 



jamacno grijeskom mjesto mozan. — Adj. mozdan 
ana i u Bjelostjencevu rjecniku, ali ne na svome 
iDJestu, nego kao tumacene adj. mozdanast. Lna 
i u Popovicevu rjecniku za nem. Hirn-, Mark-, 
t. j. ono, sto pripada mozgu (samo u odredenom 
(ibliku : mozdani, koje je zapisato mozdani). 

MOZDANAST, adj. koji ima mozga, mozdana. 
Samo u Bjelostjencevu rjecniku, gdje upravo 
stoji mozdanast (eerebricosus, corebrosus, mozdan 
s- naznakom, da je ,dalmatini'ka^ rijec). 

MOZDANCI, mozdanaca, m. pi. isto sto mozak, 
mozdani. Govori se u rijeckoj nahiji (u Crnoj 
(rori). Meni su oko toga mozdanci (tako je za- 
Injezen akc.) pucali, t. j. imao sam veliki trud. 
-V. Jovicevic. Ima i u Popovicevu rjecniku 
(mozdanci, mozdani). — U Stulicevu se rjecniku 
uzima, da je ovo dem. od mozdani (mozdanci, 
mozdanca [sic!], cerebellum), a otud je va^ada 
(islo to u Sulekov rjecn. zn. naz. za lat. cere- 
bellum, nem. kleines Gehirn, tal. cervelletto. 

m5zDANI, mozdana, m. j)l- ^sto sto 1 mozak 
i istoga postana (t. j. mozg-jani). Pored mozdani 
nalazi se i mozdani i mozjani (vidi dale pod a). 
fj rjecniku Vrancicevu (mozdani, cerebrum), u 
Mikalinu (mozdani, cerebrum, cerebellum), u 
Belinu (mozdani, cervello e cerebro), u Bjelo- 
stjencevu (mozdani, mozdani, cerebrum s nazna- 
kom za mozdani, da je ,dalmatinska^ t'ijec), u 
'Tambresicevu (mozdani, cerebrum, u lat. dijelu), 
a Stulicevu (mozdani, cerebrum) i u Vukovu 
(mozdani, Hirn, cerebrum s naznakom, da se 
govori u Duhrovniku). Najstarije su potvrde iz 
pocetka xvi vijeka. — Imenica je ova muskoga 
roda, vrlo rijetko zenskoga, kako je u Baksica 
i u Kanizlica (vidi medu primjerima pod a; a 
vidi tamo i primjer iz ,mirakula') ; u Stulica je 
zahifezeno, da je mozdani muskoga i zenskoga 
roda; u prvom slucaju da je gen. mozdanijeh 
(sic!), u drugome da je mozdani. — U Ivani- 
sevica 101. 105 instr. je mozjami, koji je oblik 
nacinen kao Bosnami, Dubrovcami u Danicica 
ist. obi. 118. 

a. Likovi (gdje ne stoji naznaka knige ni 
broj strane, to znaci, da ona potvrda dolazi 
daje medu primjerima). 

a) mozdani u rjecniku Mikalinu, Belinu, 
Bjelostjencevu (pored -zd-), u Stulicevu i u Vu- 
kovu; k tome u N. Ranine, u M. Drzica, u 
Divkovica nauk - 15, u Orbina , Gundulica, 
Baksica 185, Kasica, Posilovica, u poslov. danic. 
1. 121, u Banovca pripov. 183, u Knezevica 
muka 30, u Lastrica (pored -zd-), u Kacica, 
Rapica, Rose, Basica 56, Dosena, Palikuce (na 
str. 33 ima grijeskom , mozdani' gen. mjesto 
.mozdani'), Marcija 52, Zuzerija 194, u A. d. 
Belle razg. 34, u jednoj nar. pjesmi, u Danicica 
i u J^ubise. 

b) mozdani u rjecniku Vrancicevu, Bjelo- 
stjencevu (pored -zd-) i u Jambresicevu, k tome 
u statutu poj., u Glavinica cvit 120^ (pored -zj-), 
a Kadcica, Lastrica test. 114a (pored -zd-), 
Kanizlica uzr. 97, Lucica doctr. 42 i u Paoli- 
Hovica; govori se u Pvjicima (u Dalm.). Zborn. 
za nar. ziv. 8, 226. 

c) mozjani u korizmenaku, u mirakulima, 
u transitu, u Hektorovica (?) 137, tt Glavinic't 
cvit 430a, (pored -zd-), Mrnavica osm. 26, Iva- 
nisevica 93, Vitajica est. 170 i u Bonacica ; iz 
danasnega dakavskoga govora potvrduju taj lik 
D. Nemanic (1883) 29 (mozjani, gen. mozjan) i 
S. Ivsi6 za Bakar (mozjani). 



MOZDANICAR 



32 



1. MOZDITI 



b. Znacena, 

a) into sto mozak pod a, a. Glava (t. j. 
Isusova) okrunena trnijem, ki trni minovahu 
mozjane. Korizm. 86^. Nosase v rukah mozjane, 
ke mu ispadose iz glave (ovdje je grijeskom ill 
mozjane ili ke; trebalo l)i mozjani, ke Hi moz- 
jane, ki). Mirakuli 144. Mneci, da ona to go- 
vori po preobraceniju mozjani. Transit 240. 
Trnovu krunicu jos pletu i viju, koja ce tuj 
glavu .... probit do mozdan. M. Drzid 456. Da 
se vide kosti ali pluca ali mozdani. Statut po}. 
256. Trnje od krune prode kosti glave Isusove 
i otide tja do mozdanih. M. Divkovic bea. 381. I 
Glava ali mozdani uzdvizu .sfe tijelo i napunajn j 
sfa oducenja. M. Orbin 207. (Sokolica) stuce j 
Ostoji bocom glavu i mozdani sve mu proli. I. i 
Gundulic 410. Koje cudo jest dakle, ako se sve j 
majcine mozdani priobracahu u suze? P. Baksic i 
140. Vrlo mu zabijahu dracevnu kruuu u glavu | 
tja do mozdana. B. Kasic is. 58. Tako joj bise i 
razbijene sve kosti i mozdani. P. Posilovic nasi, j 
129a. Koja (t. j. zena) nemu .... smrt ucini 
s jednim cavlom probivsi temple i mozjane ne- 
gove. A. Vitajic istum. 272. Buduci osobito pri- j 
bivaliste duse glava oliti mozdani. A. Kad6ic 
130. Drace mu bihu dosle s bolju mnogom tja ! 
do inozjanih. H. Bonacic 130. Seset trnova . . . . ' 
tja mu do mozdani prode. F. Lastric test. 159*5. ■ 
Kad soko ufati pticu, najpri joj izvadi mozdane. j 
J. Banovac pred. 14. Likar .... kroz ranu iste 1 
mozdani ugledavsi od zivota negova svekoliko 
ufane izgubi. A. Kanizlic utoc. 44. Buduci mu 1 
(t. j. stina) prolomila kost i u mozdane se za- ! 
dila. A. Kacic korab. 163. Nije li trnom tija do 
mozdana (grijeskom ,mozdaha) bila probodena 
(t. j. glava Isusova) ? D. Eapic 221. Prsi su se 
osusile .... a mozdani vec smuceni. V. Dosen 
176*'. Ma se dobro vidi, da ti nojmas mozdani 
u glavi i da si budala. N- Palikuca 17. Koji 
psovaocima jezik kroz mozdane izguliti naredi. 
I. P. Luci6 razg. 105. Dedu vino zavrti moz- 
dane. Nar. pjes. here, vuk 220. Dosta me glava 
boli od domacega posla, pak mi ne treba moz- 
dani prepuriati besposlicama. S. i^ubisa prip. 135. 
h) isto sto mozak pod a, 6. Tako se 
mozdani izmore i na brzu ruku prekrcaju koje- 
cim. M. Pavlinovic rad. 147. 

c) isto sto mozak pod a, c. Puok ovi 
tvrdijeh mozdani jest. 'N. Banina 72a. Nevo^a 
.... omekcaje mozjane od stine. I. Ivanisevic 
289. Malo je u Galileji .... cudesa tvarati prid 
pukom debelijeh mozdani. S. Kosa IIB*. 

d) isto sto mozak pod b. Gospod de uni- 
niti .... gozbu od pretila mesa s mozdanima. 
D. Danifiic is. 25, 6. 

MOZDANICAR, m. svrdao, kojim se vrte rupe 
za mozdanike. M. D. Milicevid ziv. srb.'^ 26. 

MOZDANICI, W2. pi. dem. od mozdani. Samo 
u rjecnikii Bclinu (cervelletto, cervellino, cer- 
vello piccolo) i u Stulicevu (mozdani6i, mozdanci). 

MOZDANIK, mozdanika, m. onaj klin, sto 
drzi naplatke jedan za drugi. Vuk rjecn. Moz- 
danici, ima ih nekoliko, koliko i gobeja i sjubjuju 
goboju s gobejom. Magazin (1873) 125. — Po- 
stalo od mozg-janik, ali korijen ne moze hiti 
onaj, koji je u rijeci 1 mozak, jer se ne vidi 
sveza u znaceim, nego ce hiti od indoevr. pra- 
jezicnoga korijena mezg, koji je znacio ptesti, 
vezati, a od nega su postale rijeci: lit. mezgu 
(vezetn, plttem), mazgas (vcz, cvor) i nem. Masche 
(petia, spona). Prema tome hi se dakle mozdanik 
shvacao kao klin, koji v e z e naplatke. Ooamo 



idu i rijeci istoga korijena i znacena : slov. 
moznik, po}. mozdzen. — Vidi i 2 mozak, 
2 mozdac. 

MOZDANOHEPTENICnI, adj. Samo u §u- 
lekovu rjecn. zn. naz. za nem. cerebrospinal. 

MOZDEN, adj. 

a) sto pripada mozgu u znacenu pod b. 
Samo u primjeru: Vazmi . . . . i kuhaj mozjene 
kuse, i neka srcno zavru, i mozjene kuse dobro 
kuhaj (iz nem. nimm .... Marktstiicke zu kochen, 
und lass es getrost siedon, und die Marktstiicke 
darin wohl kochen. ezech. 24, 5). Proroci 178. 

b) onaj, koji ima mnogo mozga u kostima, 
t. j. krepak, jak. Jedri momci ko strzevi koci, 
na nih mesa nema ni za mrsa . . . . al' su custi 
i mozdeni pusti. Osvetn. 2, 104. Pa do nega 
junafiina drevna, i riem rusi obinili brci .... 
jos je mozden u ple6a junacka. 3, 66. Cejadi 
zdravoj i mozdenoj tesko je ^istocu sahraniti u 
besposlici. M. Pavlinovi6 rad. 135. U kolo se, 
mladezi, skokni i zapjevaj, da se okolo tebe 
pribere i savije sve, sto je duhata, mladahna i 
mozdena, da ... . brani svoju otagbinu. razl. 
sp. 309. Mozden, govori se o ce}adetu krepku; 
govori se i o zem^i teskoj i plodnoj. M. Pavli- 
novi6. — Ispor. u nem. markig, koje znaci ne 
samo ono, sto ima mnogo mozga (u kostima), 
nego i: jak, krepak, na pr. eine markige Stimme ; 
isto znacene ima i franc, moelleux {od moelle, 
mozak). 

MOZDENA, n. pi. isto sto mozdani, mozak. 
Govori se (upravo mozjena) u Vrbniku (na otoku 
Krku). Zborn. za nar. ziv. 5, 81 i 6, 5. 

MOZDENAC, Mozdenca, m. selo u Hrvatskoj 
u zupaniji varazdinskoj ; mjestani (kajkavci) 
upravo govore Mozdenec. RazdjeJ. hrv. i slav. 164. 
— Za postane vidi Mozgovo. 

MOZDENAST, adj. pun mozga. Samo u Vol- 
tigijinu rjecniku (cervelloso, voll Gehirn). — 
Nepouzdano. 

MOZDENCA. n. pi. dem. od mozdena (vidi 
tamo). Govori se {upravo mozjenca) u Vrhniku. 
Zborn. za nar. ziv. 5, 81. 

MOZDENKA, /. Samo u Sulekovu rjefin. zn. 
naz. kao izraz iz podrucja tehnike za nem. ■ 
Hirnleiste, franc, eraboiture, listel de travers. 

MOZDEISTAK, mozdenaka, m. a) nekakav 
svrdao. U Salekovu i-jecn. zn. naz. za nem. 
Bandbohrer, Dobelbohrer, Ringelbohrer, franc. 
laceret; ispor. mozdanicar. — h) klin, sto spaja 
dvije daske ili dvije diige, da so 6vrsto drze. 
U Posavini (gdje upravo govore mozdenak, 
mozdenaka). F. Hefele. Ispor. mozdanik. 

MOZDILO, n. tiaprava, kojom se sto mozdi. 
Samo u Sulekovu rjefen. zn. naz. za nem. 
Quetscher. 

MOZDINA, /. upravo avgm. od mozak, ali 
znaii isto sto 1 mozak pod h. Izmcdu rjecnika 
samo u Vukovii (mozdina, mozak iz kostiju, das 
Knochenmark, medulla ossis). Mozdina kifimena, 
medulla spinalis, — mozdina zduzena, medulla 
oblongata. J. Pancic zool. 61. Muzlice su mu 
pune mlijeka, i kosti su mu vlazne od mozdina. 
D. Danicic jov 21, 24. 

1. MOZDITI, m6zdim, iwj;/. gneciti, mujati. 
Glagol je izveden od osnove imenice 1 mozak, 
i osnovno mu je znacene: gneciti sto tako, da 
postane meko kao mozak (mozditi od mozg-iti 



2. MOZDITI 



33 



MRACAN 



s promjenom (fla^ova -zg- u -M-). Izmedu rjec- 
nika samo u V^ukovu ('mozditi, mujati [grozde] 
s naznakom, da se govori u Hrv.). U ovom je 
primjeru znacene udarati: Srb}anin koraci, 
Ma^-ara bije i mozdi i tlaci. B. Radicevic (1880) 
217. — Ne rnzabira se znacene u primjeru: 
Nisu borci, koji bjezat kane .... ve6 se mozde, 
da se kruto brano. Osvetn. 2, 131. 

2. MOZDITI, mozdim, impf. utvrdivati kli- 
nivia. Samo u Sulrkovu rjecn. zn. naz. za nun. 
dobeln, diibelu, franc, cheviller. Za postane 
ispor. mozdanik. 

MOZDIVO, n. sitpstancija mozga. Samo u 
Sulekovu rjecn. zn. naz. kao izraz iz podrucja 
zoologije za nem. Marksubstanz. 

MOZDOV, m. sud za utnivane, umivaonica. 
Iz mag. rijeci istoga znacena n)osd6. U rjec- 
niku BjelostjencevH (mozdov, umivalo, mallu- 
viuru, polubrum) i u Stulicevu (ali Stiilic nije 
Bjelostjencevo ,mosdov', t. j. , mozdov' dobro pro- 
citao te je unio u svoj rjecnik ,mosdov', za koju 
rijec veil, da je iz Bjelostjenceva rjecnika i da 
znaci umivalo). 

MOZDENE, n, a) nam. verb, od 1 mozditi. 
U rjecniku Vukovu (mozdene, mu}ane). — 
b) nom. verb, od 2 mozditi, Samo ti primjeru 
(u kojem je rijec uzeta u prenesenom znacenu) : 
^iubav je uz obite} najtvrdi mozdak u mozdenu, 
najnasporniji pritop u stap|anu ko}ena, plemena 
i pukil. M. Pavlinovic razl. sp. 162. 

MOZDRKAVCI, mozdrkavaca, m. pi. Govori 
se u Poficima (u Dalm.), ali sa -d- mjesfo -d-: 
Mrzdavci ili mozdrkavci jesii unutrene supjine 
od nosa do u grlo. Zborn. za nar. ziv. 8, 226. 
— Postane nejasno ; ispor. mezgravci, mrzdalica. 

MOZENE, n. nom. verb, od moci. Izmedu 
rjecnika samo u Stulizevu (mozeiie. moznost) i 
samo u primjeru: Sva svoja mozenja meni je 
prikazal. G. Drzic 443. 

MOZNARIC, m. jnezime nejasna postaha za- 
bijezeno xvi vijeka. R. Lopasi6 urb. 16. 

MOZNOST, /. mogucnost, mogucstvo. U rjec- 
niku Stulicevu (potentia, virtus, efficacia s na- 
znakom, da se mlazi u kajk. pisca Muliha, — 
moznosti pi. potestates, vox eccl. vocantur aliqui 
coelestes spiritus s naznakom, da se nalazi ii 
Kacica, ali u gradi za ovaj rjecnik sakupjenoj 
nije se iz Kacica nasao nijedan primjer) i u 
Popovicevu (Moglichkeit). Da bi mogao.. .. virno 
i po moznosti mojoj dostojno obsluzivati. I. 
Jablanci 4. Da se se|anske opcine ujedinenom 
vojom i moznostjom sastanu pak zbija rade. 73. 

MOZORIN, m. zemjiste u Srbiji u okrugu 
kragujevackom. Livada u Mozorinu. Sr. nov. 
1863, 466. — Ispor. Mozura. 

MOZUL, m. casa. Iz lat. modiolus preko ko- 
jega tal. narjecja (u furlanskom je na pr. mu- 
zul). Istoga su ^postana t rijeci cmula, cmulica, 
mzul, zmuo, zmu| (vidi tamo) ; ovamo ide svojim 
postunem i znaccnem i slov. rijec muzol. U du- 
brovackijem ispravama iz pocetka sv vijeka. 
Mozulovb devetb belihii. Spom. sr. 2, 49 i 56. 
Mozulb jedini, velikh s pokrivacemb pozlaceiib. 
K. Jirecek spom. 58. Mozulovb devetb srebrbnehb 
malehb. 62. 

MOZUL, m. cir od udarca sibo jali .stapa. M. 
Pavlinovic. Sijec je jamacno ista, koja i mozol, 
samo je naslonena na zu} poradi srodna znacena. 

MOZUIjjAC, mozu|ca, m. hubulica, cibujica. 
Govori se u Istri: mozujac, gen. mozujca (pu- 

Vll 



stula). D. jSTemanic (1883) 56. — Postane vidi 
kod raozuj, cemu je mozujac upravo dem. 

MOZUT^ICA, /. dem. od mozu}. M. Pavlinovid. 

MOZURA, /. planina u Grnoj Gori izmedu 
Bara i Ulcina. Letop. mat. sr. 153, 61. Akc. 
zabi^ezio V. ^jelevic. — Is^jor. Mozorin. 

MRACEl^, HJ. topogr. ime tamna postana. 
fi) zaselak u Bosni u okruzju banoluckom. 
Popis zit. bos. i here. 641. — b) selo u Hrvat- 
skoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. RazdjeJ. hrv. 
i Slav. 164. §em, mitr. (1878) 68. Pisu ga i 
Mracel: Schem. segn. (1871) 59 i (1881) 58. 

MRACLIN, m. selo u Hrvatskoj u zupaniji 
zagrebackoj (upravo dva sela Doni M. i Gorni 
M). Razdjej. hrv. i slav. 164. — Postane tamno, 
ali ce stajati u soezi s imenom Mracej. 

MRACA, /. isto Ho mrak. Sarno u primjeru: 
Sve je po|e prekrilila mraca (iz neke umjetne 
pjesme). Magazin (1863) 87. 

MRACAJ, m. 

<i) ptica, koja se lat. zove Caprimulgus 
punctatus. U Slunu (u Hrv.). D. Hire. Ispor. 
nem. ime te ptiee: Nachtschwalbo Hi Nacht- 
schatten. Vidi mracna ptica, mracnica, mracnak. 

b) ime konu. U Bruvnu (u Hrv.) D. Hire. 
Jamacno kon mrke dlake. 

c) topogr. ime. aa) nekoliko sela i zaselaka 
u Bosni u razlicnijem okruzjima. Popis zit. bos. 
1 here. 641. bb) tri sela u Hrv. u razlicnijem 
zupanijama; ima i zaselak toga imena u zupa- 
niji zagrebackoj. Razdje]. hrv. i slav. 161. — 
cc) neka planina u Hrv. Samo u primjeru : 
Misli misli, kud bi okrenuo, bi 1' na Gracac 
preko Vucijaka al' na Plavno kroz Mracaj pla- 
ninu. Nar. pjes. marjan. 81. 

d) mracaj (tako je zabijezen akc.) govore 
u Dobroselu (u Lici), kad se s koje strane nebo 
navuce crnijem oblacima; na pr. vidi se veliki 
mracaj od Lapca, bojati se kise. M. Medic. 

MRACAK, mracka, m. dem. od mrak. Izmedu 
rjecnika samo u Vukovu (gdje grijeskom stoji 
,hyp.' mjesto ,dem.'). U tom mracak pade na 
zemjicu. Nar. pjes. juk. 120. 

MRACAN, mracna, adj. mrakom obuzet, ne- 
rasvijet(en, taman. U odredenim je oblicima akc. 
mracni, mracna, u adv. mracno. U rjecniku 
3Iika(inu (obscurus, tenebrosus, — adv. mracno, 
obscure), u Belinu (tenebrosoi, ti Bjelostjencevu 
(obscurus, tenebrosus, — mracna noe, nox ob- 
ducta, adv. mracno, obscure), u Voltigijinu (bajo, 
imbrunito, gedammert), u Stulicevu (obscurus, 
tenebrosus, — adv. mracno, obscure s naznakom 
— za adv. — da je iz glag. brevijara), u Vukovu 
(finster, obscurus) i u Danicicevu (mracbub, ca- 
liginosus s jednijem primjerom iz xiv vijeka). 
Komp. je mracniji. 

a. u pravom smislu. 

a) adj. Zac se jur noc mracna i tmasta 
pripravi. M. Vetranic 1, 263. Zac de biti vezani 
u tamnice mracne paklene. P. Radovcic ist. 115. 
Preko magle i oblaka, preko mraSne nocne 
.sjeni. J. Kavanin 467*. Pristoji se pokriti po- 
nistre s kojom svitom, neka jo crikva malo 
mracna. L. Terzic 335. U paklu su mrafinije 
tamnosti, negono su u Egiptu bile. L. Ijjubuski 
pis. 50. Posli se ucini mracna grobnica neiz- 
brojenih mrtvaca. J. Banovac pripov. 198. Cini 
tolike u pustinu pobignuti ter jib zive u mracne 
spije zakopavat. pred. 2. Pakao jest jedno raisto 
sasvim mracno. J. Filipovi6 1, 235;'. k>to nas 

3 



MEACANIN 



3-i 



MEACITI 



gleda i trpi u mracnoj ovoj tavnicil F. Lasfcric 
test. 104*. Koji ie ostav)ea u tmina toliko mrac- 
iiije, da mu nikakva svitlost nije dopustena. 272a. 
Nije zadosta ogledati se u ovo ogledalo s mracnu 
stranu samo i grubu. svetn. Jl.^a. Ugleda u 
jednoj mracnoj tamnici siromaha Vladimira. A. 
Kacic razg. 34. Biti ce dan prilican noci, mra- 
can kakono i noc. D. Eapic 14. Mracne jame 
rad pokoja majka (t. j. planina) plahom jatu 
(t. j. zivotinama) dade, utociste da imade, V. 
Dosen 151^. Zatvoreni u mracni tamnica. A. d. 
Costa 1, 201. Oli posti oli mracni zatvor. I. P. 
Lucie razg. 25. Vuku ga u jednu mracnu tav- 
nicu. A. Tomikovic gov. i08. Vodi kone u 
mracne podrume, a druzinu na bijelu kulu. 
Ogl. sr. 497. A kad dode do mracne tavnico, na 
tavnici otvorio vrata. Nar. pjes. petr. 2, 364. 
Ostavjaju prave pute, da idu pntovima mracni- 
jem. D. Danicic price sol. 2, 13. Bila nod mracna, 
a vrijeme stravicno. S. J^ubisa prip. 192. Da ga 
prenesu u jednu mracnu izbu. 214. — Ooamo 
pristaje i primjer : Setovannymi i mracnymi 
odezdami (t.j. crnijem /ia|mamaj.Domentijanb 20. 

b) adv. Vedro i oblacno zgada se jos tamo 
i jasno i mracno kakono ovamo. M. Vetranic 1, 
124. Misa se prva (t. j. na hozic) govori u po- 
noci, kad je mracno. A. Kadcid 84. Kuda se 
rasprsase (t.j. ovce), kad bijase oblacno i mracno. 
D. Danicic jezek. 34, 12. 

1). u prenesenom smislu. 

a) cm, taman. Brata i bliznega svoga iz 
mracnoga novezestva izvesti i prosvetiti. D. 
Obradovic ."ov. 57. 

h) nejasan, nerazumliv, taman. Mracna i 
mucna sva prosinu ft. j. Aristotel). J. Kavanin 
96b. Da se grisi bistro izreku no umotajuci 
jib. u rici mracne i sumnate. A. Kadci6 205. 
Focijo ucini jednu historiju slovim mracnim 
aleksandrinskim. K. Pejkid 43. Zasto niki istinu 
mracnu laste viruju nego ocitu? F. Lastric 
ned. 165. Izvodu se na svitlost stvari zamrsene 
i mracne. A. d. Costa 1, 185. Kazlozi strane 
protivne jesu mracni. 2, 79. Ostavi svoje mracne 
i visoke nauke. M. Zorifiic zrc. 30. Nego je on 
(t. j. koran) takoder basnoslovnim i mracnim 
stilom spisan. Nov. srb. 1835, 188. 

C. pojedinacna rijetka znacena. aa) mutan 
(o ocima). Prsten ovi u pomoc je mracnim i 
tavnim ocima. A. Kanizlic utoc. 500. — hb) zlo- 
volan. Ja . . . . tuzan i mracan s veseljem razdi- 
jejen skrio se bjeh. M. Vetranic 2, 120. Svi 
junaci mracni i Jutiti, kako da ce glave pogu- 
biti. Nar. pjes. petr. 2, 182. — re) zao, stramn; 
kao da je to u primjeru : Da ne bi prisla k hemu 
koja mracna nakazan, koja bi mogla izbuditi u 
nemu ogan Jubavi svitovne. A. Kadcic 243. — 
(Id) neznatan, nepoznat, neslavan. Kad svit 
mracni cuje imo, da se linac dici nime. V. Do- 
sen 239a. 

MEACANIN, m. tako su zvali za vojne kra- 
jine covjeka, koji je strazio ob noc u opcini. 
U Vinkovcima i okolini. S. Pavicic. 

MEACANE, n. nom. verb, od mracati. Samo 
u Stulicevu rjecniku. 

MRACATI, mracam, impf. into -sto mraciti. 
Samo u Stulicevu rjecniku (obscurare, obumbrare, 
inumbrare). 

MEACENE, n. nom. verb, od mrafiiti * mra- 
citi se. Sa7no u rjecnicima, i to u Belinu (I'an- 
nottarsi), u Bjelostjenccvu (obscuratio), u Volti- 
gijitiu (imbrunimcnto, das Dammern), u Stuli- 



cevu (obscuratio, obscuritas, tenebrae) i u Vubovu 
(das Finsterwerden, obscuratio). 

MEACEVIC, m. prezime u Hercegovini. Etiiogr. 
zborn. 5, 1170. 
MEACIC, m. 

a) dem. od mrak. iSamo u primjeru: Ako 
ja mlad umrem vecer po mracicu. Nar. pjes. 
istr. 2, 84. 

b) prezime. Schem. zagr. (1875) 267. Eat 
.S91. Zabilezeno je vee xvi vijeka : E. Lopasii 
urb. 16. 

1. MEACILO, m. ime jarcu. F. Kurelac dom. 
ziv. 38. 

2. MEa6iL0. n. isto sto mrak. Samo u pri- 
mjeru: Da razabere, gdje je umje, gdje je mra- 
cilo i neuarodni duh. M. Pavlinovic razl. sp. 255. 

MEaCiN, m. selo u Hrvatskoj u supaniji 
zagrebackoj. EazdjeJ. hrv. i slav. 164. Zapisato 
je u ispravi xvi vijeka: Opet smo mu pridali 
senokosu malu v Mracinu polag (stamp. ,polghy') 
vode Dobre. Mon. croat. 272. 

MEACITE!]^, m. onaj, tko mraci. Samo u 
Jambresicevu rjecniku (u lat. dijelu s. v. fusca- 
tor), gdje upravo stoji mracitel. 

MEACITI, mracim, impf. obscurare. 

a. mraciti (bez rijecce so), t. j. ciniti, da 
bude sto mracno, zamracivati. U rjecniku Belinu 
(oscurare, ottenebrarej, u Bjelostjenccvu (obscuro, 
tenebro, contenebro) i u Stulicevu (mraciti, mra- 
cati, — mracu6, mracuci, opacans). 

u) u jjravom smislu. I noc, ka mraci, ima 
slasti svoje. M. Maruli6 157. Nocas, kada gluho 
noc zemju mracase .... ustah i otidoh. I. T. 
Mrnavic osm. 58. Gdje ne mraci nocna tmina 
ni crn oblak sunce krije. A. Vitajic ost. 158. 
I kalpakom mraci oci (t. j. turski vojnik), da 
nit gleda niti pazi, dokle na boj ne nagazi. V. 
Dosen 184^. (Pijanstvo) cini tilo nakazno, mlo- 
havo i podlozno pod mnoge nemoci, mraci vid, 
Tismrdava dah, uvriduje razum. Blago turl. 2, 
147. Hercegovu krsnu zem]u mraci (t. j. oblak). 
Osveta. 5, 64. 

b) u prenesenom smislu. Mrace i potara- 
uuju svedenje nase (t. j. grijesi). fi. Budinic 
suma 144a. Svaki grih .... suprotivi se dobroti 
Bozjoj, mraci neizmirnost Bozju. P. Knezevic 
osm. 119. Nisu bogocascena, nego pridana ludska 
mraceci nauk od milosti i pravo bogocascene. 
I. P. Lucie nar. 20. U toj muci, koja drazi cut, 
a mraci um, poce da klapina. S. ^jubisa prip. 94. 
Bolest, koja mu mraci ili skra6uje dane. M. D. 
Milicovic skol. 9. 

c) mraciti ili mrciti, t. j. opadati, kleve- 
tati; govore ugarski Hrvati. F. Kurelac jac. 129. 
— Ispor. ocrhivati. 

1). mraditi se, t. j. biti ili postajati mracan. 
U rjecniku Mika^inu (mraciti se, ciniti se mrak, 
tenebresco), u Belinu (annottare overo annot- 
tarsi, oscurarsi, farsi oscuro), m Bjelostjenievu 
(tenebresco, contenebresco, noctesco, conte- 
uebror), u Voltigijinu (oscurarsi, imbrunirsi, 
annottarsi, dammern), u Stulicevu (vesperascere, 
obscurari) i u Vukovu (finster warden, obscurer, 
tenebrae ingruunt). 

a) u pravom smislu. Tamo nam dobre 
srice svanuse, gdino noc p6 godisia mra6i se. 
I. T. Mrnavid osm. 82. Kako granuvsi sunce, 
zvizde uklaiiaju so, tako ukazavsi se Marija, sva 
liostojanstva sveti(h) mrace se i ne vide se. P. 
Knezevic osm. 344. 



MEACIV 



35 



1. MRAK 



h) u prenesenom smislu. Grih nemoc jest, 
po kojoj se razum mraci, razbor se oblaci. P. 
Knezevic osm. 121. Jasna vire slava sja niti se 
mraci. A. Kanizlic roz. 91. Da mu ni tad ne 
mraci se slava. Osvetn. 1, 10. 

MRACIV, adj. isto ito mracan. Savio u pri- 
mjeru: Po vedrom danu, po mra6ivoj nodi. B. 
Eadicevic (1880) 333. 

MEACKI, adj. Samo u primjeru xiv vijeka : 
Crbkvb svetago Nikoli mrafcbskoga. Mon. serb. 
116. i otiid w Danicicevu rjeiniku. — Nejasno 
i postane i znacene. 

MEAC^IV, adj. isto sto mracan. Samo u rjec- 
Micima, i to u Vraniicevu (opacus), u Bjelo- 
stjencevu (opacus), u Voltigijitiu (bujo, scuretto, 
dunkel, finster) i u Stulicevu (mracjiv, mracau). 

MEACNA PTICA, /. ptica, koja se zove i 
mrocaj, mracnica, mracnak (vidi tamo), lat. 
Caprimulgus punctatus. D. Hire (s naznakom, 
da se govori u SeliHu, selu u Moslavini). 

MEACNA TRAVA, /. bUka, koja se lat. zove 
Solanum nigrum. B, §ulek im. Ne cini se dosta 
pouzdano. — Ispor. nem. line Nachtschatten. 
Vidi i mracnak. 

MEACNICA, /. ptica, koja se zove i mrafiaj 
(vidi tamo). D. Tr.stenak (s naznakom, da se 
govori u hrv. Zagorju). 

MEACNI DO, Mracnoga Dola, m. zaselak u 
Bosni u okruiju sarajevskom. Popis zit. bos. i 
here. 641. 

MEACNOST, f. isto sto mrak, tama. Imenica 
je izvedena od pridjeva mracan. U rjecniku 
Bjelosfjencevu (mracnost, mrak, crepusculum 
vespertinum, obscuratio, obscuritas) i u Stuli- 
cevu (obscuritas, tenebrae, caligo ^ naznakom, 
da je iz ruskoga rjecn.). 

a) u pravom smislu. Mracnost, smrad, gor- 
kost, viciii ogan (u paklu). S. Badric pr. nac. 
31. Pakla mracnosti izcistivsi odnese plina smrti 
(t. j. Isus). J. Banovac blag. 74. Okrug mracan 
on gledase dugo, a od Ive svitlost izhodase, 
koja mracnost onu rasvit|ase. Nadod, 32. Misao 
zacima se . . . . cistocu i bilocu krscenoga ru6i- 
nika obratiti u nesricnu paklenu mracnost i 
crnilo. I. P. Lucie razg. 13. U mracnost lepi 
zraci ti tonedu. B. Eadicevic (1880) 340. 

b) V. prenesenom smislu. Eazagni tamnosti 
iznutarne duse moje zrakom tvoje svitlosti, neka 
mracnost moji zloca digne se. J. Banovac prisv. 
ob. 67. Bog .... mracnost i zatup}ene nase pa- 
meti pogrduje. E. Pavic ogl. 509. Eazum . . . . 
u mracnosti svoji tmina prosvitjon zio svako od 
dobra razluci. I. P. Lucie razg. 34. 

c) onome, sto je tesko Hi sto nije moguce 
dokuciti, razumjeti. Da nas ovi nauci, kojino 
su i u svojoj mracnosti veoma kripostni, prignu. 
E. Pavic ogl. 690. Neka stvari ne poginu i ne 
izgube se radi mracnosti i zapletenja. A. d. 
Costa 2, 89. 

MEACNA K, mracnaka, m. 

a) neprijatej prosvjete. Bijec je nacinena u 
novije vrijeme prema nem. Finsterling, (a ovo 
previa franc, obscurant). JJ Sulekovu nem.-hrv. 
rjecniku i u Popovicevu za nem. Finsterling. 
Govori se s akc. mracnak, gen. mracnaka. 

b) nevajao, rdav covjek. Samo u Jambresi- 
cevu rjecniku (u lat. dijelu za lat. nebulo). — 
Nepouzdajio. 

c) ptica, koja se zove i mracaj; mracnica 
(vidi tamo). Govori se u hrv. Zagorju D. Hire, 
D. Trstenak. — i u Plo&i (u Lici). D. Hire. 



(I) isto sto mora. Samo u Jambresicevu 
rjecniku. Vidi kod 1 mora. 

e) bilka, koja se zove i mracna trava (vidi 
tamo). B. kSulek im. — Ne cini se dosta po- 
uzdano. 

f) mala mracna sohica. Govori se u Lici 
s akc. mracnak, gen. mracnaka. J. Bogdanovi6. 

MEACNA ST VO, n. posao }udi mracnaka (vidi 
mracnak pod a). Samo u Popovicevu rjecniku 
za nem. Eeactionarismus (bole bi bilo : Obsku- 
rantismus). 

MEAHOEOVI61, m. pi. zaselak u Bosni u 
okruzju tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 641. 

— Tamno. 

MEAHOVO POI^jE, n. zaselak u Bosni u 
okruzju banoluckom. Popis zit. bos. i here. 641. 

— Tamno. 

MEAJANIK, m. planina u Crnoj Gori. Letop. 
mat. sr. 153, 61. 63. Pise se i Mravjanik (vidi 
tamo). 

1. MEAK, mraka, m. tenebrae, crepusculum. 
Akc. je u lok. sing, mraku. Nalazi se i u dru- 
gim Slav, jezicima: staroslov. i rus. MpaKi., ces. 
mrak (sumrak), poj. mrok (sumrak) ; a iz drugih 
indoevr. jezika ide ovamo staroind. marka-s (po- 
nircina sunca), a valada i lit. glag. merkiu — 
merkti (zatvorati oci, dime se vid pomracuje). 
Korijen je merk (isti, sto ga imamo i u mrk, 
mrknuti). Imenicu mrak fmaju svi rjecnici (vidi 
da(e), a potvrda joj ima od najstarijih vremena. 

a. mrak je stane bez svjetlosti. U rjecniku 
Vrancicevu (obscuritas), u Mika^inu (obscuratio, 
obscuritas, tenebrae), u Belinu (oscurita, tenebre), 
(( Bjelostjencevu (mrak, mracnost, inrklost, ob- 
scuratio, caligo, tenebrae), u Stulicevu (obscu^ 
ritas, caligo, tenebrae s naznakom, da se nalazi 
u Gundulica, — mrak debeli, tenebrae densae), 
u Vukovu (Finsterniss, tenebrae) i u Danicicevu 
(caligo sa dva primjera iz xiii i xiv vijeka). 

<i) uopce. Kako kad istece od slnca svital 
trak, po vas svit potece ginuci pred nim mrak. 
Transit 283. Jur zora progna mrak. M. Vetra- 
nic 2, 292. Jak da mrakom vodi tanac. D. Ba- 
rakovic vila 172. Posred mraka vjecne noci 
istem svjetlos mu jedinu. I. Gundulid 10.5. 
Tmina gluhe noci vec prosipa mrake svoje. Gr. 
Palmotic 1, 336. Jur danice svijetle zdrake pro- 
stirase od istoka i tjerajuc nocne mrake otva- 
rase Judska oka. J. Kavanin 4l9a. Ovi mrak 
taki ce bit, da ne ce nisto drugo mod vidit, 
nego samo ono, sto de im vecu muku zadavat. 
J. Filipovid 1, 235*. Prikazujudi pogrde niove 
nodne, koje su mrakom pokrivali i cinili pod- 
muce. F. Lastrid nod. 8. Tko grih dinit hode, 
iste mraka i samode. V. Dosen 145^. Srbi izginu 
gotovo svi, samo ji nekoliko mrak sakrije medu 
mrtvaeima. Vuk dan. 3, 183. Tavna noci puna 
ti si mraka ! Nar. pjes. vuk 1, 225. Stevan .... 
mrakom izade iz Skadra. S. l^ubisa prip. 63. 
i t. d. 

h) mrak u svezi s pridjevima ern, debeo, 
inrkao, sini, taman, tmast. Sunac zrak s neba 
vik od zgoru prosvitja tamni mrak. D. Eanina 
74b. Obujmi tmasti mrak svitle moje dni. ISO*. 
O sunce. . . .tebi se sad prima na zaios vil take 
obujmit tamnima mracima tve zrake. 140*. I 
stogod sunac zrak na zapad ne otide, nikada 
tmasti mrak od nodi ne pride. 141b. Prid kom 
crni gluhe noci mrak pogine. L Gundulid 183. 
Nod prilozi mrake sine kijem svijet bjese pri- 
klopila. 240. Cari ako su nih viline zrake tmi- 



1. MRAK 



36 



4. MRAK 



nom jake smesti, dau pocrnjet i navesti vrhu 
sunca mrake sine. G. Palmotic 2, 28. (Noc) crna 
iz krila svud prosipa mrake sine. 2, 327. Zemju 
ima za odicu, ima crni mrak za svidu (t. j. 
covjek u grohu). V. Dosen -iQa. 8to^od vidi, to 
razsine {t. j. sunce) i mrak crni s nega skine. 
260*. Pa jih dase mraku debelomu. Osvetn. 1, 
24. A ne moze poznat ni prvoga od mrkloga iz I 
topova mraka. 2, 131. Gani, vihre, crn mrak iza 
strane! 2,176. Zizak zmiri u debelu mraku. 3, 3. 
Kano zv'jezda preo neba zarka ili muna preo 
mrkla mraka. 3, 90. Vrnula sam se kuci u de- 
beli mrak. M. Vodopic dubr. (1870) 5. Ima jos 
i drugijeli pridjeva, Sto dolaze u svezi s ime- 
nicom mrak, alt ovdje su uzeti samo oni, kojima 
su se u gradi za ovaj rjecnik sabranoj nasle 
bar dvije potvrde. 

c) mrak s jyrijedlozima iz, po, u (s oinjem 
u akuz. i Ink.). Po mraku kad pode. M. Drzic 
466. Ko je obicaj nasa opcena po nocnomu 
letjet mraku. G. Palmotic 1, 45. Potece, da mu 
vode donese, al' hiteci u mraku posrnu. F. 
Lastric od' 54. Otide po mraku k bunaru, da 
vode izvadi. ned. 292. Od muza se mnoga stidi, 
a divera u mrak slidi. V. Dosen 159a. Da 
opazis, kamo u torn mraku gazis. 197*, Asikujuc 
divane u mraku. M. A- Rejkovic sat. 53 Starac 
odide nikamo u mrak. sabr. 39. Da so ja od 
vas nisam nikuda u mrak odmicao. 60. Priobuce 
se brzo i . . . . po mraku sricno izmace. A. Ka- 
nizlic kam. 108. Laz je, da se zato sirce kvari, 
bto se po mraku toci. J. S. Rejkovic 248. Ne 
donose vostane svijece, vec po mraku izvode 
devojku Nar. pjes. vuk 2, 134. A u kule na- 
bavja gebanu i po mraku topove privlaci. 4, 141 
Nit bijase zv'jezde ni mjeseca, ali Mutap i po 
mraku vidi. 4, 300. A krv se prol'jeva, ne pro- 
I'jeva ko rosa iz mraka Osvetn. 2, 133. Pognase j 
se po mraku uemaui. 4, 4. Ej Juricu ! — iz 
mraka povicu. 4, 51. Iz pusaka ognem u mrak | 
krese. 4, 68. Izidemo u voce i smotrimo ih u 
mraku. M. D. Milicevic zim. vec. 279. 

b. mrak mocS hiti isto sto i sumrak, t. j. 
vrijeme, kad se na vecer mrak hvata. U rjec- 
niku Belinu (V annottarsi, — do mraka lino a 
notte, ad vesperam), u Bjelostjencevu (crepuscu- 
lum vespertinum), u Jambresicevii (crepusculum 
vespertinum), u Voltigijinu (crepuscolo, imbru- 
nimento, Dammerung) i u Stulicevu (po mraku, 
za mraka, crepusculo). 

a) uoiice. Prije mraka vidjeies .... Izaka. 
M. Drzic 468. Zasto se evo mrak fata, skoro ce 
se smrknuti. F. Lastri6 od' 317. Da ufati (t. j. 
inladez) .... slipo kolo, kad mrak bane, i poigra. 
dok se svane. V. Dosen 163a. Tako su se bili 
do mraka.. Pred noc Turcima pridode pomoc iz 
Jane. Vuk dan. 3, 183. Mrak na zemju pade. 
svakom pokoj dade. Nar. pjes. vuk 1, 392. Sunce 
zade, mrak na zemlu pade. 1, 424. Kad Budimu 
dolazili bili, crni mrace pade na zemjicu Nar. 
pjes. juk. 125. B'jel dan usnu, crn mrak na tie 
pade. Osvetn. 1, 60. Tako putujuci zaidu u 
jednu planinu i cijeli dau putovase. Kad se 
mrak uvrti, oni se dogovore, da .... Nar. prip 
vuk2 187. 

b) Mjesto mrak veli se u ovome smislu 
tocnije prvi mrak. U rjecniku Mika\inu (u prvi 
mrak, prima nocte, prima vigilia na str. 731*), 
^^ Belinu (prvi mrak, il principio della notte) 
i u Stulicevu (prvi mrak, noctis initium, u prvi 
mrak, prima nocte). V prvi mrak bi tolik mrmor 
V recenoj crikvi. Transit 259. Isti ovi dau prvi- 
jem mrakom podignuvsi so sila strasna od vje- 



tara drivo tursko potopi se. B. Kasic in. 29. 

Rece se u Crnoj Gori pri prvome mraku. Vuk 
nar. posl. 62. U prvomu mraku .... dodu pred 
kudu Kanosevu. S. ^iubisa prip. 22. U prvi 
mrak sjetan i zlomisaon prispije doma. 33. 
Koji mu se podnhvate, da 6e preuijeti u Budvu 
prvijem mrakom. 251. A. U koje doba od dana 
obicno napadate? B. U prvi sumrak. C. Da, u 
prvi mrak. M. D. Milicevic zim. vec. 184. 

c) mrak s prijedlozima do, od. Od mraka 
prvoga do zore rumene krila se iz tvoga drag 
vitez ne krene. G. Palmotic 2, 9. Ima ova strana. 
cekati do mraka. Statut po|. 279. Pusti mlade 
po vojsci telare, da telare od jutra do mraka, 
a od mraka do bijela danka. A. Kacid razg. 27. 
Buduci do mrkloga mraka sikli i tirali uepri- 
jatela. korab. 155. Zneli su psenicu od jutra do 
mraka. Nar. pjes. vuk 1, 171. Od svauuca do 
mrkloga mraka ni sjedose niti vode pise. Ogl. 
sr. 172. Stono traje od jutra do mraka. Osvetn. 
2, 23. To je sve obnoc cinic, jer od zdraka do 
mraka rabotao je u jevari. M. Pavlinovid rad. 
73. Ostarah prije reda ... od jada, sto na srce 
slijevam od zraka do mraka. S. Lubisa prip. 266. 
Savak sila od mraka do zore. Nar. pjes. istr. 
1, 63. 

c. mrak je isto sto prozorje, t. j. zadni 
mrak u jutra. Samo u Stulicevu rjecniku (mrak 
pridzorni, crepusculum matutinum). 

d. mrak, umbra, sjen. Samo u jednoga pisca. 
U hladan skrih se mrak od dubja sred gore. 
D. Kanina 23'i. O huda dubravo z dubjem tim 
tvojime mrak 6iuis nepravo ocima mojime. 41^. 

e. mrak u jirenesenom smislu. Mrakb duse 
i uma ocistivb. Domentijan'> 1. Dali je smrtni 
mrak obujmil dvije oci . . . . i tamno bljedilo 
obraz taj pokrilo? (govori se o smrti). D. Zla- 
taric 90t>. Vrijeme mrakom od zabiti care i 
carska krije imena. I. Gundulic 319. Zivu u 
crnilu, u mraku i u tminah od nevirnosti i od 
ostalih svojih grihov. A. Vita}ic istum. 447. A 
u kome kripost siva, od daleka viden biva, i 
drugi mu u svom mraku (t. j. u svvjoj neziiat- 
nosti) od kriposti vidi zraku. V. Dosen 134^. 
Nije preminula blagost Boj;ja .... razganati 
strasni onaj zabluzdefia mrak. J. Hajic pouc. 3, 
4a. Pade junak u zelenu travu .... a vjecni mu 
mrak oci zal'jepi. Osvotu. 3, 50. Crkva pro- 
svjete, napredka, jednakosti, slobode i medu- 
narodnoga bratimstva .... gusi mrak (t. j. var- 
varstvo), natrazriactvo, pcpovstvo, kaluderstvo. 
M. Pavlinovic razg. 4. 

f. rijetka pojedinacna znacena. a) kokosiiii 
mrak, kao ociha bolest, od koje covjek u vece 
ne vidi nista, Art Augenkrankheit, morbus qui- 
dam oculorura. Vuk rjecn. s. v. kokosiiii ; — u 
izd. 1898 dodaju se jus rijeci: Nachtblindheit, 
bemeralopia. — b) nocna straza u opc'ini: otisao 
na mrak, t. j. na strazu. ZJ Vinkovcima i oko- 
lini. S. Pavicic. 

2. MRAK, Mraka, m. inezimt. Imenik (1906) 
445. Ispor. jos: I Maricu Mrakovu miluje M. 
A. Rejkovii sat. 53. -- Vidi Mrakovic. 

3. MRAK, mraka, m. bilka. Pimpiuella saxi- 
fraga, B. Sulek im. s potvrdavia iz xviii vijeka. 

4. MRAK, mraka, adj. mracan, mrk, kao da 
je to u primjeru: Steres ruho mrako na srebro 
vedreno. I. T. Mrnavid istum. 183. Rijec mrako 
stoji u sroku, pa bi mogla bili samo poradi 
sruku mjcstu mrko. 



1. MRAKA 



87 



MEAMOR 



1. MRAKA, f. isto sto 1 mrak. Izmedu rjec- 
nika samo u Stuliccvu (obscuritas. tenebrae, ca- 
ligo « naznnkom, da rijec ima I. 31. Blateic, ali 
u gradi za ovaj rjecnik sabranoj nije se naSao 
nijedan primjer iz toya pisca). Ter inu je (t. j. 
slijepcu) jednaka i svitlos i mraka, tmasta noc 
i bil dan. M. Vetranid 2. 5. F nocni mrkli mraci 
to kazaso. P. Zorani6 73. 

2. MRAKA,/. sitnica, malenkost. Rijec neznana 
postana ; sa strane glasova moglo bi se uzimati, 
da je iz tal. marca Hi nem. Mark; nli tome ne 
odgovara znacetie, jer tal. i neni. rijec ne znaci 
kakovu sitnici Hi malenkost, nego mjrru za zlato 
i srehro (polovinu negdasne funte). Izmedu rjec- 
nika samo u Vukovii (die kleinste Menge, 
drachma? s primjerovi iz nar. posl. vuk 204: 
Nema ni mrake, t. j. ni mala). 

a) u navedcrtom znacenu. Ni susjedstvo nije 
mraka mala. Osvetn. 3, 119. Sjerotina jos ne- 
vojna cv'jeli, a sjerotska suza mraka nije. 4, 52. 
Ja ne velim rad zivota moga, moja glava to je 
mraka mala. 7, 12. Zeteoci .... treba da ostav- 
Jaju navlas po koji klas u strnici te da siro- 
masi, kad dodu, da pabirce za nima, nadu koju 
mraku za sebe. M. D. Milicovic zlosel. 231. — 
Ovamo se maze inetnuti iz Sulekova rjecn. zn. 
naz. mraka kao izraz iz podrucja fizike za nem. 
Molekvil, tal. molecola. 

b) sitan novae, novcie. Kupac placajuci ugo- 
vorenu cijenu .... casti jelom i picem prodavca 
ili mu dade na srec'u koju mraku, koji novci6 
(ii Srijemu). V. Bogisic zborn. 466. Pop pristane 
da primi neku mraku, a da izgubi dusu. M. D. 
Milicevic zim. vec. 209. Mahnu glavom, pruzi 
joj (t. j. Ciganki) neku mraku u saku pa se 
Idpzo udaji. raedudn. 71. 

8. MRAKA, /. nekakvo mjesto u staroj hii- 
garskoj drzavi. Pride na mesto glagolemo Mraku. 
Danilo 193. 

4. MRAKA, /. rijec neznana postana, a ni 
znacene joj se ne moze rnzabrati. Samo u nekih 
dubrovackih pisaca xvi i xvii vijeka, a u rjec- 
niku nijednom. Imenica se ova iipotrehlava samo 
u svezi s pridjevima hud i zao. Jos je njeka 
huda mraka i boljezni i tuzice, gdi obsinu iz 
oblaka nad pucinom pijavioe, ter se more ognem 
stvori. M. Vetranic 1, 16. Zivina zac svaka, u 
bludu ka stoji, u noj se zla mraka njeguje i 
goji. 2, 170. Zac vuei iz gore napiru na stada 
. . . . sve ."^tado zla mraka raznijese (stamp. ,vaz- 
miese') do kusa. 2, 310. Ovi bat ozdrav^a od 
nemoci svake, jubavi izbavla i svake zle mrake. 
M. Drzic 83. A. Ja ino ne zelim, junaci, nego 
mir. B. I ja mu se veselim, zla mraka uzmi 
nemir! 120. Njeku je zlu mraku u ognistu skrio. 
194. Stranom du ja svakom trag slidit vil moje, 
a ti pod' zlom mrakom, od kuda i dode. I. Gun- 
dulic 142. Sve gospodo sa zlom mrakom kad 
ovaku cud imaju, kad s^ nevjerom toli opakom 
svoje vjerne izdavaju. G. Palmotic 1, 349. A 
zlom mrakom vrgoh s strane objetelicu. V. 
Mencetic app. not. 2, 276. Bjeze i uklanaju se 
sve zle bijede i mrake i zlo svako. V. Andri- 
jasevic put 117. 

MRAKACA, /. nekakav bauk iz mraka. Ja 
ue smem cstati sama, bojim se mrakace. D. 
Preradovic. 

MRAKAN, m. isto sto mrakaca. Mir, deco, 
eto mrakana ! D. Preradovic. Zabi^ezio (s isti- 
jem znacenem i akc.) za Vinkovce i okolinu S. 
Pavicic. 



1. MRAK ATI, mrakam, impf. nociti; kao da 
je to u (jedinom) primjeru : Gdigod sunce dni 
i mraka, avijet vaskolik ukrotise. J. Kavanin 
275*. Rijec mraka stoji u sroku ! 

2. MRAKATI, mracem, impf. psovati. U za- 
povijed sve produze Nijemci, a mradu na Ma- 
dare. J. Kavanin 263». Ne prestaju ricat, plakat, 
vapit, skukat, skripat, mrakat (t. j. grjesnici u 
paklii). 408a. Mrakati, increpare. U Dalmaciji. 
J. Grupkovic. — Postane tamno. 

MRAKICI, w. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 641. 

MRAKOC, m. ime nekakvoga izmis^enog grada. 
Samo u primjeru: Kad su bili do Mrakoca 
grada, do Mrakoca grada arapskoga. Nar. pjes. 
petr. 3, 424. 

MRAKODO, Mrakodola, m. selo u Bosni u 
okruzju banoluckoni. Popis zit. bos. i here 641. 
(gdje pise kao i na str. 174 nom. Mrakodo). — 
Ispor. Mracni Do. 

MRAKOVACKO SELO, n. zaselak u Hrvat- 
skoj u zupaniji zagrebackoj. Razdjej. hrv. i slav. 
164 (gdje ujjvavo stoji Mrakovecko s., kako mje- 
stani — kajkavci — govore). 

MRAKOVI, m. pi. selo u Bosni u okruzju 
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 641. 

MRAKOVIC, m. prezime. T. Smiciklas spom. 
134 (iz pocetka xviii vijeka). T. Boca 41. 
Sem. mitr (1878) 71. Sem. pakr. (1898) 28. — 
Vidi 2 Mr;ik. 

MRAKOVO, n. ime dvjema selima, od kojih 
je iedno u Bosni u okruzju sarajevskom, a drugo 
je u Hercegonini. Popis zit. bos. i here. 641. 

MRAKOVStICA, /. zemjiste u juznoj Srbiji. 
Etnogr. zborn. 6, 145. 159. Narod prica, da je 
ime otud, sto je tamo nekad uhvatio mrak cara 
Lazara. 6, 84. Izvedeno od Mrakovska, kojemu 
imenu nema potvrde. 

MRAKUZIC, m. prezime nejasna postana. 
Imenik (1906) 445. 

MRAMOR, mramora, m. poznati fini kamen 
vapnenac. Nalazi se i u druyim nekim slav. 
jezicima: slov. i ees. mramor, rus. jipaMopt. Iz 
lat. marmor (a ovo iz grc. /.mQuaoog). Nalazi 
se u svijem rjecnicima, a najstarije su potvrde 
iz XIV vijeka. — U plur. je mramori i mramo- 
rovi. — Vidi mermer. 

a. « navedenom znacenu. Sa znacenem lat. 
marmor, tal. marmo, nem. Marmorstein nalazi 
se M svijem rjecnicima osim Vukova, u kojemu 
je samo znacene, koje se ovdje navodi pod h, 
ali se ipak dodaje; ef. mermer; u Stulicevu se 
rjecn. jos dodaje: bijeli, prozracni mramor, 
onyx, alabastrites. 

a) uopce. Nacese zdati .... mramory ubo 
cfcstbny i mnogorazlicbny tvore§te i sije pola- 
gajuste vb shzidanije takovyje crbkbve. Danilo 
203. Grob, ki bise vas od mramora. Transit 273. 
Jedan toran od velike vrijednosti vidise mra- 
morom vas zidan. Zborn. (1520) 82b. Tko li ce 
.... mramor djelati, prilike da cini, pod' isti 
Apela .... ali Praksitela. M. Vetranid 1, 113. 
Resijase carske dvore mramor bijeli. I. Gun- 
dulid 366. Prikaza mu se Marija stojed na jed- 
nomu kamenu mramoru. I. Ancid ogl. 13. Pladi, 
sva se u plac smisi, ako mramor tvrdi nisi. P. 
Vuletic 89. Ucini pristolje lipo . . . . od cistoga 
mramora. A. Kacic korab. 227. Nikoji su . . . . 
gladom i zedom moreni, nikoji, da mramor si- 
cemo, osudoni. A. Kanizlic kam. 299. Grad tvo- 



MRAMOR 



38 



MRAMOEAN 



ren samim mramorom na stari nacin. M. Ka- 
tancic 62. Sto su bili devet milih sina, to ces 
nadi devet kamenova; a sto su ti devet milih 
snaha, to ces naci devet mramorova. Nar. pjes. 
mus. 76. Ta kuca j' visoka, sa je od raramora. 
Nar. pies. istr. 2, 54 i t. d. 

b) mramor se cesto upotrebjava tt pored 
bama i u drugim pjesnickim i govornickim sli- 
kama, kad se hoce da osobito naznaci bescutnosi 
(okrutnost), bjelina, muk, studen, tvrdina. Ona 
oneme i be podobna k mramoru (iz glag. ruko- 
pisa XV vijeka). Arkiv 9, 135. More se zvat kamen 
i mramor studeni, tkogodi sad plamen ne cuti 
juveni. S. Mencetic 91. Svezav ju vodahu gusari 
nemili i tac nom trudahu, da mramor procvili. 
G. Drzic 403. Pak so sva oklopi (t. j. gospoda) 
mramorom i ledom no hteci da topi mu tugu 
pogledom. H. Lucie 245. Tko grlo iz bila mra 
mora i ruke i prsi izdila z dvi drage jabuke 
(u opisu ~enske jepotej? 208. tvrdi mramore. 
kako od me bolesti plac te vik ne more na 
milos dovesti (govuri se }epotici) ? D. Ranina 80*. 
Bjeja si negli lir i mramor pribili (govori sc 
(epotici). N. Dimitrovic 45. Od zalosti da bi suzo 
vidivsi me pustil mramor. S. Bobajevic 213. 
Zac ce taj tvrdi bit neg' mramor od gore, er 
zalos na saj svit veca bit ne more. N. Na]es- 
kovic 1, 113. Kad dodu prid tuj vil, ne smim 
re6, neg' mucu, jak mramor da bih bil. 2, 6 
Ruke ne pribile, mnah, mramor da bjehu. 2, 19. 
A ja tvrd kako mramor ne imam nista (govori 
tvrdica o sebi) M. Drzic 196. Tvoji ucenici, koji 
prije bjehu studeniji od mramora, sada su vruci 
negoli ogan. A. Gucetic roz. jez. 270. Oduso 
moja studenija . . . . od leda i mramora ! roz. 
mar. 135. Tko nije srca od mramora, odi iz- 
dahni od zalosti. I. Gundulic 273. (Djevojka) 
sva se ucini od mramora pri govoru gorkom 
tomu. G. Palmotic 1, 372. Plakale bi zviri 
strasne posridu gor, plakal bi dijamant cuvsi to 
i mramor. Oliva 47. Gvozda u nacin tvrd se 
najde al' kao. mramor stanoviti (t. j. sv. Petar). 
A. Vitajic ost. 142. Srce jo negovo kako tvrdi 
mramor. A. Knezovic 126. Na ovi glas tuzna 
majka ostaje kako stop od mramora tere pada 
na tie. £). Basic 5. Gorko cviled, dok plac }uti 
bude mramor razpuknuti. A. Paoli u I. M. Ma- 
teica 366. Ne isce se, da budemo ko stup od 
mramora, koji nigta ne cuti. A. d. Bella raz- 
gov. 211. 

b. mramor moze znaciti: tesan kamen udaren 
u zemju, da bude cemu znak, a taj kamen ne 
mora biti mramor u pravom smislu, vec maze 
biti i prostiji kakav kamen. U rjecniku Vukovit 
(mramor, kamen udaren u zem|u) i u Danidi- 
cevu (mramorb, tesan kamen, mede .selima idu 
na n s potvrdama iz xiv vijeka). 

a) grobni kamen, spomenik. Tvoj zli umor, 
jaoh, hotje na sviti pod jedan tvrd mramor 
liposti ove skriti (govori se smrti). D. Ranina 
132b. Ovi sad mramor bil i ploca nemila po- 
kriva onu vil, ka bi cvit svih vila. 140b. Tko 
ce bit sad meni u tuzi razgovor, kad tebe stu- 
deni poklopi tac mramor? N. Najeskovid 2, 110. 
Ko da radi svojim suzami tvrdi mramor da 
razbije (t. j. na grobu). I. Dordic uzd. 3. Na 
mramoru popa Radosava, koji bjese skoro po- 
ginuo .... ter mu divno mramor okitise. Nar. 
pjes. vuk 5 (1865) 419. Pa se Turcin tvrdo za- 
klinabe, da ce sutra u nedeju doci, zakopati 
kosti Jovanove .... a pepeo u vjetar turiti, da 
mu nema groba ni mramora. 6, 36. U tome zna- 
cenu govori se mramor u Srbiji (u okrugu rud- 



nickom, — plur. mramorovi), u Crnoj Gori i if 
Bosni (oko Sarajeva, — plur. mramorovi). Etnogr^ 
zborn. 4, 76, 8, 46., 11, 59. 

b) karaen na medi, mednik. Na putb, koji 
ishodi izb l^iubolicb na mramorb ; drugi mramorb 
nasredb dubrave na nivu izlazece (iz xiv vi- 
jeka). Mon. serb. 92 i Dec. hris. 11. A mede 
mu ot Mlin'noga puti u mramorb i u glogb. 
Svetostef. hris. 9. Kako Cerovi potokb upada u 
Psinu i nizb Psiiiu prema belomb kamenu, na 
onu stranu, i ot beloga mramora pravo putemb 
u Petbkovu crbkvb (iz xiv vijeka). Glasnik 24, 
245. U torn znacenu govori se u Hercegovini. 
Etnogr. zborn. 5, 698; a po svoj prilici idu 
ovamo i primjeri: Sve Kosovo sila pritisnula 
od mramora do suva javora. Nar. pjes. vuk 2, 
265. Ja sve hodah po turskoj ordiji (misli se 
na Kosovu) i ne nadoh kraja ni hosapa od mra- 
mora do suha javora. 2, 312. 

e. Mramor kao geogr. ime. a) brdo u Crnoj 
Gori izmedu Pive i Golije. V, ^jesevid.^ — 

i b) brdo u Hrvatskoj kod sela Mikleuske. >Sem. 

I pakr. (1898) 57. — c) brda toga imena ima u 
Srbiji. i to u okrugu pirotskom, u toplickom i 
u rudnickom. M. D. Milicevic kra|. srb. 167. 
341. Etnogr. zborn. 4, 201. — d) dva sela u 
Bosni, jedno u okruzju sarajevskom, drugo u 
titzlanskom, i zaselak u Hercegovini. Popis zit. 
bos. i here. 641. — e) selo u Srbiji u okrugu 
iopdickom. S. Koturovic 447; zaselak u okrugu 
rudnickom. Etnogr. zborn. 4, 141. 
MRAMORAC, mramorca, m. 

a) dem. od mramor. Samo u Stulicevu rjec- 
niku (mramorac, mramorcac). 

b) selo u Srbiji u okrugu pcdunnvskom. S, 
Koturovic 447. 

MRAMORACKI, adj. posses, od Mramorak 
(selo u Banatu). Akc. zabi^ezio V. Arsenijevic. 

MRAMORAK, mramorka, m. 

a. dem. od mramor. Izmedu rjecnika samo 
u Stulicevu (mramorak, mramorcac). Vapjenje 
kad moje .... razluci na dvoje mramorak pri- 
bijeli. M. Vetranic 1, 190. Salamandra jur obrati 
u mramorak u studeni. 1, 410, Svijem vilam ki 
je bil razgovor luveni, ovdi je priklopil mra- 
morak studeni. M. Vetranic u knizi Stari pisci 
hrv. 5, 105. 

b. topogr. ime. a) selo u Banatu. Sem. 
mitr. (1900) 153. Akc. Mramorak, gen. Mra- 
m6rka zabijezio V. Arsenijevic. — h) selo i za- 
selak u Bosni u okruzju tiizlanskom. Popis zit. 
bos. i here. 641. — c) zemjiUte u Srbiji u okrugu 
uzickom. Livada u Mramorku. Sr. nov. 1869, l48. 

MRAMORAN, mramorna (jamacno je takav 
akc), adj. koji je od mramora. U rjecniku Mi- 
kajinu (mramoran, od mramora, marmoreus), 
u Belinu (mramorni, di marmo), u Bjelostjen- 
cevu (mramorni, marmoratus), u Jnmbresicevu 
(mramorni, marmoreus u lat. dijelu), u Voltigi- 
jinu (mramorni, marmoreo, di marmo. von Mar- 
mor). n Stulicevu (mramoran, mramorni, mar- 
moreus s naznakom, da se nalazi u G. Palmo- 
tica), u Danicicevu (mramorbnb, marmoreus 
s primjerom iz xiv vijeka) i u Popovicevu (mra- 
morni, Marmor-). 

fi) u pravom smislu. Abije nzrese mra- 
mornyj .'^vetago grobb. Domentijan'' 71. Bise- 
jedan stol mramoran. Korizm. 91 J>. Tiberij .... 
vzre na mramornej taraci kriz. !:?. Kozifiic 423'. 
Priliku Enija spjevaoca cini u jedan kami mra- 
moran urezat. D. Ranina ivb. Suzami polivam. 



MRAMORANI 



39 



MRAMOKJE 



inramoini grob ovi. 61^. Hladna i bistra vru- 
}ica iz mramorne i zivieo stine izvirajuci. P. 
Zoranid 16. Da umriti imah ze|u. jur bih obra 
za po3telu na mramorni mrazni ploci. D. Bara- 
kovic Vila 219. Priprosta mu jo kucarica mra- 
mornoga mjesto hrama. I. Gunduli6 377. Na 
mramornijeh stupijeh .... naslonena grada stoji. 
426. U mramornu suda zlatu .... bjese kupila 
drage masti. G. Palmotic 3, 14^. Drobnijcm 
plocam mramornima tie gledaju pokriveno. 3. 
'23a. Tebe Otac nebeski u mukam tako pokri- 
jepi, da kako kelomna mramorna moze sve pod- 
nijeti. V. Audrija§evic put 1.58. Vrh mramornih 
sedam .stupi. J. Kavahin 367b. Zaman castit ti 
pripravi mene otarim mramornima. I. Dordid 
uzd. 53. Nadgrobnica udjejana je na mramornoj 
plo6i prid grobom. ben. 62. Gdi su sluge, gdi 
dvorani tvoji, gdi mramorne trpeze? A. Ka- 
nizlic utoc. 135. Sveto tilo . . . . u mramornoj 
grobnici sarani§e. kam. 375. Ne vidite li oni 
mramorni pod? I. P. Lucie razg. 29. Ista mra- 
morna tvrdos, ista gvozdena jakos jesu pri nemu 
kako .... tanka magla. A. d. Bella razg. 5. 
Zavjesi bijeli . . . . na stupovima mramornijem. 
D. Danicic jest. 1, 6. Stavi savak na mramornu 
stenu. Nar. pjes. istr. 2. 6. 

h) u prcnesenom smislu (vidi mramor pod 
a, b). Tko bi taj mramoran, da ne bi protrnul? 
S. Mencetic 281. Tko je tac mramoran .... da 
nije pridvoran? G. Drzic 382. Mnim. da bi 
mramorno srdacce toj bilo, da ne bi jadovno i 
grozno cvililo. M. Vetranic 1, 3. Tuj poznah 
jadovan i Krista i Lalu ter ostah mramoran 
(t. j. od zalosti). 1, 76. Nigdar rie mramorno 
srdacce omehcati mogoh. P. Zoranic 6. Ab jaoh 
dila od mramorne nemilosti ! I. Gundulic 22. 
Mramorne i kamene oci. usti, ruke i noge (t. j. 
mrtvoj Kalandrici). 267. Ovo tvrdi nas gospo- 
din, ki mramorne prsi imase. M. Gazarovic 120. 
Da se ustave tolika bezakonja. kojijem tolika 
ledena aliti mramorna srca sramote te i vridaju. 
I. M. Mateic 132. I u kripostma i u protivsti- 
nama kakono jedno srdce mramorno .... uka- 
zuje. A. Tomikovic gov. 202. 

MKAMORANI, m. pi. neko mjesto u staroj 
srpskoj drzavi zabilezeno u ispravi xiv vijeka i 
otud u Danicicevu rjecniku (,Mramorane-). U 
drugoj ispravi istoga vijeka mjesto -a- stoji -e-: 
vb Mramorenehb. Glasnik 11, 132., prema tome 
je u istoj ispraiH i pridjev mramorenbsku (ace. 
sing. f.). 

MRAMORAE, m. covjek, koji ohraduje mra- 
mor. Samo u rjecnicima, i to « Jamhresicevu 
(marmorarius, u lat. dijelu) i u Stulicevu (qui 
marmor elaborat ac polit). 

MEAMORAST, adj. nalik na mramor. Samo 
u Sulekovu rjecn. zn. naz. za lat. marmoratus, 
nem. marmorirt. 

MRAMORCANIN, m. covjek iz Mramorka 
(sela u Banatu). V. Arsenijevic. 

MRAMORCaNKA, /. zena iz Mramorka 
(sela u Banatu). V. Arsenijevi6. 

MRAMORCiC, m. dem. od mramor. Samo u 
Stulicevu rjecniku. 

MRAMOREN, adj. ~sto sto mramoran. Iz- 
medu rjecnika samo u Jamhresicevu (marmoreus) 
i u Stulicevu (marmoratus). Is tvrtdaago kamene 
mramorena potekose vody. Domentijan* 87. 

MRAMORENE, n. nom. verb, od mramoriti i 
mramoriti se. Samo u rjecnicima, i to ii Bjelo- 
stjencevu (marmoratio), u Jamhresicevu (mramo- 
rene, zidane iz mramora, marmoratio, u lat. di- 



jelu) , u Stulicevu (marmoratum . marmorato, 
intonacatura marmorina) i u Vukovu (das zu 
mramor werden, lo marmoreum fieri). 

MRAMORICA. /. neka riha. Samo u rjecni- 
cima, i to u Mika^inu (mramorica, riba, mor- 
mylu3\ u Bjelostjen6evu (mramorica. riba morska, 
mormyra, mormylus) i u Stulicevu (mramorica, 
riba, mormyris). 

MRAMORIO, m. isto ito mramorcic. Samo u 
Stulicevu rjecniku. 

MRAMORIK, w. mjesto, gdje se mramor sijeee. 
Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Marmor- 
bruch, franc, marbriere, engl. marble-quarry. 

MRAMORINE, /. pi. neko zem{iste, na kom 
je staro groh(e u Bosni u okruzju sarajevskom. 
Etnogr. zborn. 5, 627. — Ispar. mramor pod h, a. 

MRAMORIT, adj. isto sto mramoran. U rjec- 
niku Mikalinu (marmoratus, — mramoriti po- 
krov, marmoratum), u Belinu (di marmo, co- 
perto di marmo, marmoreus, marmoratus) i u 
Stulicevu (mramorit, mramoren). 

a) u pravom smislu. U tamnicu mramoritu 
vrz'te nega. P. Hektorovic (?) 90. U kamenu 
mramoritu cudna djela slavnijeh }udi. B. Bettera 
or. 22. I trpeza mramorita. J. Kavanin 320^. 
U pustini otvorio mramoritu stinu bise. A. Vi- 
ta|ic istum. 2'i5'i. Svi se liemu poklonise mra- 
moriti stupi tvrdi. ost. 120. Stupu mramoritu 
(natpis pjesmi). P. Vuletic 89. Kogano ce (t. j. 
suca) noge i gnati biti stupi mramoriti. J. Ba- 
novac pripov. 22. A dva stupa mramorita .... 
kazivat ce. J. Krmpotic katar. 83. I usadi ru- 
zicu rumenu na studenu plocu mramoritu. Hrv. 
nar. pjes. 5, 340. On je ploca mramorita, er ist 
vorschwiegen wie ein Grabstein. U Prcanu. M. 
Resetar stok. dial. 252 (gdje je zahi^ezen akc. 
mram6rit). 

b) u prenesenom smislu. Omehsaj, molim te, 
mramorito srce moje rosom od kriposti tvoje. 
M. Jerkovic 87. Hrabrene venu misice, kolina 
vise mramorita (govor je o rnzapetome Isusu). I. 
Ivanisevid 106. — Adv. Tad se baci na pojanu 
i zamuknu mramorito. J. Kavanin 445^. 

MRAMORITI, mramorim, impf. 

a) hez rijecce se. Znacenc je: ciniti, da bude 
sto mramorno {a pravom i u prenesenom smislu). 
U rjecniku Bjelostjencevu (marmoro\ u Volti- 
gijinu (marmorizzare, marmare, marmoriren) i 
u Vukovu (u kojem je zabilezeno znacene. kojega 
nikako ne hismo ocekivali, t. j. negovati. nem. 
pflegen, lat. euro, i potcrduje se to primjerom 
iz ntke nar. pjesme : Mramori mi pretila dogina 
1 daji mu bjelice senice). Pace ca vec dvorim i 
vece dostoju. tim ve6e mramorim neharnu go- 
spoju (t. j. cinim, da bude bescutna kao mra- 
mor). H. Lucie 247. 

b) mramoriti se, postajati mramor. U rjec- 
niku Belinu (divenir marmo), u Bjelostjencevu 
(marmoresco), u Stulicevu (marmor fieri) i u 
Vukovu (zu mramor werden, marmoreus fio 
s primjerom iz neke nar. pjesme: Mramorom se 
mramorila, a kamenom kamenila!). Od svakoga 
placna bjezi, kameni se i mramori. J. Palmotic 
394. Na po mrtav od zalosti kameni se i mra- 
mori. J. Krmpotic katar. 135. 

MRAMORJE, n. nom. coll. od mramor. U 
rjecniku Vukovu (s primjerima iz nar. pjes. vuk 
1, 276., 2, 205 i 3, 357: Sedlom bije o javorje, 
a kopitom o mramorje, — a oko ne borje i 
mramorje, — ja [stamp, da] se bije more o 
mramorje) i ti Danicicevu (sa dva primjera is 
siv i XVI vijeka). 



MEAMOEKOME 



40 



MEATINOVIC 



a) mramorje od mramor u pravom smislu 
(lat, marmor). Crbkov ze jego .... sbzda se mra- 
morijemb (iz xvi vijekaj. Safarik letop. 61. 
Imise sirok stan mramorjem sazidan. M. Ma- 
rulic 77. 

h) kamene zabijeno u zem(u, da znaei medu 
Hi da hude grobni spomenik (vidi mramor pod b). 
Preko poja u belege, kude postavismo mramo- 
rije (iz xiv vijekaj. Glasnik 15, 274. I danas je 
pobjeno mramorje divne slave Crnojevic kneza. 
P. Petrovic gor. vijen. 23. Kao sto se dogodilo 
od svijeh onijeh mladica, sto vidis onamo dupke 
okamenene, rekao bi covjek, da je mramorje. 
Nar. prip. vuk- 221. Dokle je pobito mrtvacko 
mramorje nad grobjem. S. Lubisa prip. 196. 
U znaienii: grohno kamene gbvori >>e mramorje 
u Srhiji (u okrugu rudnickom) i u Bosni (u 
okruzju sarojevskom). Etnogr. zborn. 4, 76 i 
5, 627. 

c) topogr. iine. aa) u Bosni u okruzju sa- 
rojevskom jedan zaselak, a tri u okruzju tuzlan- 
skom. Popis zit. bos. i here. 641. — bb) brdo 
u Crnoj Gori u Drobnaku. Etnogr. zborn. 4, 
360. 368. — cc) brdo u Srhiji u okrugu sabac- 
kom. M. D. Milicevic knez. srb. 419. — lid) zem- 
}iste ti Srhiji u okrugu kragujevackom. Niva u 
Mramorju. Sr. nov. 1875, 415. 

MEAMOEKOME, adv. poput mramora, kao 
mramor. Upjravo je instr. sing, od mramorak, 
koja je imenica sama sobom potvrdena samo kao 
deminutiv prema mramor; drugi su takvi adverhi 
(t. j. koji su svojim postanem upravo instr. sing) : 
kradom, krisom, poredom, pripadom, sirom, 
tajom ; samo je u mramorkome gotovu obliku jos 
dodato -e (kao i u cime, time, pored cim, tim). 
Izmedu rjecnika samo u Stulieevu (marmoris 
instar s naznakom, da se nalazi u Dordica). 
Primjera se naslo samo u stihovima, a i tu samo 
u sroku. Eic mu umre usred usti, ter se stvori 
vas od mraza i zamuknu mramorkome. A. Cu- 
branovic 154. I od muke svenu u lieu i za- 
muknu KYumorkome. I. G-undulic 164. Poniknute 
lijepe vile zamukle su mramorkome. I. Gundulic 
384. Al' mu sahne rijec u usti i ostaje mramor- 
kome. J. Kavanin 253b. Al'joj tuznoj nije snage, 
tijem umuknu mramorkome. G-. V. Bunic 16. I 
nas stupaj sam sobome ne umije kud ni kamo, 
zatrnuo mramorkome. I. Dordic uzd. 81. Spi 
usikan mramorkome. pjes. 292. Smrtna Turad 
muce mramorkome. Osvetn. 1, 66. 

MEAMOENICA, /. 

a) umjetno obradivane mramora. Samo u 
Stulieevu rjeiniku (ars caelandi sculpendive 
marmor). — Sasma nepouzdano. 

b) isto sto mramorik (vidi tamo). Samo u 
Popovicevu rjecniku za nem. Marmorbruch. 

c) brdo u Srhiji u okrugu jagodinskom. 
Glasnik 61, 132. 

MEAMOENIK, m. isto sto mramorar (vidi 
tamo). Izmedu rjecnika u Stulieevu (mramornik, 
mramorar) i u Danicicevu (mramorbnikb sa dva 
primjera iz xiv i xvi vijeka). Be bo (t. j. sv. 
SavaJ i mnogyilib delatelb zdbcb i mramornikb 
iskusnybb privelb iz grfacbskyje zem|G. Domen- 
tijan'' 98. Isto se govori o sv. Savi i u druga 
dva stara rukopisa, pa i tu dolard rijec mra- 
mornik: Glasnik 32, 251. Starine 10, 54. 

MEAMOEOIZVAJAN, adj.^ izvajan iz mra- 
mora. Samo u Danicicevu rjecniku s jjotvrdom 
iz XV vijeka. Mramoroizvajannyimi stltp}' pod- 
drbzimu. Glasnik 11, 70. 



MEAMOESKA, /. zemfiste u Srhiji u okrugu 
rudnickom. Niva u Mramorskoj. Sr. nov. 1869, 88. 

MEAMOESKI, adj. isto sto mramoran. Samo 
u }}rimjeru : Vase drimane jest mramorsko 
otvrdnuce (govori se grjesnicima). J. Banovac 
pred. 108. 

MEAMOESKO PO^iE, n. poje u Slavoniji 
kod sela Vrbovjana. Sem. pakr. (1898) 55. Eegul. 
sav. 17. 72. 

MEAMUEKA, /. neka bi\ka, mozda Solanum 
nigrum. U kajkavaca. B. Sulek im. 

MEAOVAC, Mraovca, m. geogr. ime. a) za- 
selak u Bosni u okruzju bihaekom. Popis zit. 
bos. i here. 641. -- b) izvor u Srhiji u vkrugu 
rudnickom. Etnogr. zborn. 4, 126. 

MEAOVCICA, /. dem. od mraovka (vidi tamo). 
Govori se u Lici (s naznacenim akc). J. Bog- 
danovic. 

MEAOVIC (s takvijem se akc. govori), m. pre- 
zime neznana postana. T. Boca 43. Kalend. srb. 
(1882) 145. Imenik (1906) 445. 

MEAOVKA, /. ime ovci. Govori se u Lici 
(s naznacenim akc). J. Bogdanovic. — Postalo 
od mravovka (vidi tamo). 

MEASAV. mrasava, adj. isto -Uo ospicav. 
Samo u Vukovu rjecniku (maserig [stamp, ma- 
sig] im Gesicbto. maculosus, verrucosus). 

MEASE, mrasa, /. j)l. isto sto ospice. Samo u 
Vukovu rjecniku Maseru [stamp. Masen], ina- 
culae, verrueae). — Postane tamno. 

MEASNICA, /. 6ibu}ica, za koju kazu da na- 
raste, kad se preko mokrace prode. U Bosni. D. 
Surmin. — Bice srodno sa mrase. 

MEATA, m. ime isto koje Martin, lat. Mar- 
tinus. Govori se samo o sv. Martina. Izmedu 
rjecnika samo u Vukovu, u kojem je znacene 
netocno receno, t. j. da znaci dan sv. Martina 
(Mrata, hyp. v. Mratin dan s dodatom za pri- 
mjer nar. posl. vuk 281 : Sveti Mrata snijeg za 
vrata). Koji slave .... svetog Mratu (11 no- 
vembra). M. D. Milicevic slave 13. 

MEATIC (jamacno je takav akc), m. prezime 
izvedeno od Mrata. Eat 92. 232. 

1. MEATIN", m. zaselak u Bosni u okruzju 
travnickom. Popis zit. bos. i here. 642. 

2. MEATIN, adj. posses, od Mrata. Samo u 
Vukovu rjecniku (Mratin dan, der Tag des h. 
Martinus [11. Novemb.], dies s. Martino festus). 
Akc, kako ga je Vuk zabi^ezio, vrijedice samo 
za svezu Mratin dan, a inace je Mratin. 

MEATINAC, mratinca, m. isto sto mratinStak. 
Izmedu rjecnika samo u Vukovu (mratinac, mra- 
tinstak). Od jednog Mratinca u Beogradu cuo 
sam. M. D. Milicevic slave 13. 

MEATINCI, Mratinaea C&ice takav akc), m.pl. 

a) Vreme od sv. Arandela Mihaila (14 no 
vembra) p.i do bozicnih poklaJa zove se Mra- 
tinci (u Srbiji u srezu bojevackom). Etnogr. 
zborn. 14, 10. 

b) selo u Bosni u okruzju tuzlanskom. Po- 
pis zit. bos. i here. 642. 

MEATINICI (bice takav akc), m. pi. selo u 
Bosni u okruzju sarajevskom. Popis zit. bos. i 
here. 642. 

MEATINOVIC, m. prezime izvedeno od imena 
Mratin, kojemu nema potvrde, a isto je, koje i 
Martin (vidi Mrata). Vucibna Mratinovic (u 



MRATIN POTOK 



41 



MRAVA 



ispravi jjisawcy g. 1400 i otud u Danicicevu 
rjecnikit. Stipan Mratinovid (u tal. ispravi xvi 
vijeka). E. Lopasic spom. 1, 82. 

MKATIN POTOK, »i. neko mjesto u staroj 
srpskoj drzavi. Ot studen'ca na onu stranu . . . . 
uz' Mratin' potok'. Svetostof. hris. 11. 

MEATINSKI, ailj. posses, od JMrata. Izmcdu 
rjecnika sumo ti. Vukovu (mratinske du^'e noci, 
gegeu ilratiii dan, — mratinske poklade, bo- 
zicne poklado, t. j. poklade, koje padaju na 
Mralin dan s naznakom, da se govori u Crnoj 
Gori). Vjeru daju i daju bijegu, bijega je Mtm- 
tinske poklade, tade s Turcim da zametnu kavgu. 
Pjev. crn. 17^*. Iz Boke mi pise pozranik, da 
onamo mratiuski dani znaci svo dano od 11 no- 
vembra do 6 decembra, t. j. do Nikola dne. D. 
Danicic. 

MEATINStAK, m. covjek, koji slavi Mratin 
dan, dor den h. Martinus zum Hauspatron hat, 
cliens s. Martini. Vuk rjccn. — Ispor, mratinac. 

1. MEATIN. n. potok u Crnoj Gori, utjece u 
Piuu. Letop. mat. sr. 156, 77. — Ispor. Mratiiie. 

2. IVIEATIN, adj. isto Mratin. Izmedu rjec- 
nika samo u Danicicevu sa dva primjera iz xiv 
•»" XV vijeka. Na Mratinu crbkvt (u naznaci meda 
nekakvome selu u staroj srjjskoj drzavi). Glasnik 
15, 281. Da imate dojti....do Mratina dne. Sr. 

spom. 1, 104. Na Mratin dan zapoceSe pucati. 

V. Vr6evic niz 232. U iSrbiji (u srezu bo{evac- 
kom) novembar zovu mratini mesec. Etnogr. 
zborn. 14, 5. — Pridjev Mratin izveden je od 
imenice Mratin (vidi kod Mratinovic) s nastavkom 
- j ; ispor. Ivan. Niko}, Stjepaii. 

MEATINE, n. selo u Pivi. V. Lesevic. — 
Ispor. 1 Mratin. 

MEATINSKI, adj. isto sto mratinski. Samo 
u printjeru: Leto je minulo, jesen nastupila, a 
mratinsko se Jeto pojavilo nikad ugodnije. V. 
Vrcevic niz 232. — Pridjev je ovaj s nastavkom 
-ski izveden da(e od pridjeva Mratin; ispor. 
ivanski, nikojski. 

MEATISANSKA EIJEKA, /. ^ potok i vrelo 

MEATISANSKO VEELO, n. ) u Srbiji kod 
sela Mratisida. Etnogr. zborn. 8, 392. 

MEATlSiC, m. selo u Srbiji u okrugu valev- 
skom. S. Koturovi6 447. — Ime je ovo izvedeno 
od imena Mratisa, kojemu nema potvrde, a isto 
je sto i Mrata. 

MEATNACA, /. zaselak u Hercegovini. Popis 
zit. bos. i here. 642. — Stajace u svezi s imenom 
Mrata. 

MEATNEVACA, /. brdo u Bosni blizu Sa- 
rajevo. Etnogr. zborn. 1], 173. — Za postane 
ispor. Mratnaea. 

MEATOVIC, m. prezime izvedeno od imena 
Mrato, kojemu nema potvrde, a isto je sto 
Mrata. Samo u primjeru: Pred drugom (t. j. 
vojskom) je Mratovica Jelo. Nar. pjes. vuk 4, 85. 

MEATOVOj n. selo u Dalmaciji u kotaru 
kninskom ; razlikuje se Done M. i Gorne M. A. 
Masek 287. — Bice od imena Mrato (vidi kod 
Mratovic). 

MEAV, mrava, m. poznata zivotinica medu 
insektima. Akc. se mijena u gen. plur. mravi. 
Mijec imaju i drugi Slav, jezici: slov. mrav, rus. 
MypaBeii (s nejasmjem -y-), ces. mravenec, pel. 
mr6wka i t. d. ; iz drugih indoevr. jezika ide 
ovamo grc. /uvq^uij^, lat. formica. Korijen se ne 
moze postaviti. Sa znaccnem lat. i tal. formica, 
nem. Ameise nalazi se rijec mrav u svijtm rjec- 



nicima osim Daniciceva, a najstarije su potvrde 
iz XVI vijeka. — liijec je mrav muskoga roda, 
samo u Vetranica je zenskoga (vidi prva dva 
primjera pod a). U gen. plur. je obicno mravi : 
osim potvrda, koje se nalaze medu primjerima 
pod a, mogu se dodati jos ove: Barakovic jar. 
58, Poslov. danic. 66, Marki 76, J. Filipovic 1, 
60^, Banovac pred. 16, Basic 117, Zuzeri 18, J. 
S. Be^kovic 74, 374, Nar. prip. mikul. 78; jos 
se gen. pi. mravi nalazi u rjecniku Mikalinu i 
a Vukovu. Mnogo je rjedi za gen. plur. oblik 
mrava, koji se nalazi u Barakovica vila 121 (u 
sroku), u Kanavelica 582, i u Osvetn. 3, 135 (u 
sroku). Veoma je rijedak gen. plur. mravov, sto 
ga ima Glavinic cvit 'JSa^. 198*; osim toga 
oblika nije se nasao nijedan drugi, gdje bi u 
plur. bilo -OV-. 

a) mrav itopcc. Pak se tuj u gori tutako 
mrav svaka od zlata satvori. M. Vetranic 2, 86. 
Te mravi zlacone neka su u stogu. 2, 163. Idu 
da nose domome kako mrav. M. Drzic 89. Prije 
ko mrav odasvuda svak nosase sebi hrauu. I. 
Guudulic 143. Jedno tijesno giiizdo mravi. M. 
Eadnic 9^. Kad mnoz mrava stupi na hrpu od 
zita. P. Kanavelic 582. Saje mudri dangulanoga 
linca k mravu. J. Banovac pripov. 242. Mrav 
od sebe bit ne more, kako indi vas svit more? 
V. Dosen 263*. Uzmi nauk od malenih mravi. 
M. A. Ee}kovic sat. 147. Cvrcak dode u zimne 
doba k mravom. D. Obradovic bas. 100. Koji 
ore pa sirote rani^i sirote i crva i mrava. Nar. 
pjes. vuk 1, 138. Sto si mi se tu smeo ko mrav 
na glavni? M. Pavlinovid razg. 44. i t. *l. 

b) osobite vrste mravi. Za konske mrave 
poznajem one, koji se po iivadah i su- 
marcih nahode : crni i krupni. J. S. Ee|kovic 
280. -Mrav zuti (bo(e bi bilo: zuti mravi, for- 
mica flava. J. Pancii zool. 124. Tu su se klali 
kao zuti mravi ne samo narod s narodom, nego 
i brat s bratom. M. D. Milice%'ic zlos. 163. Beli 
mrav, Termes fatale. K. Crnogox'ac zool. 156. 

c) Kad se covjeku jezi koza (ponajvise od 
straha), cini mu se, kao da mu pod nom vrve 
mravi. U crkvi smo na liturgiji, kad eto ti u}eze 
mlad momak, podidu me mravi. D. Obradovic 
bas. 325. Ti sam vidis, kako mi kosti strepu, 
mravi me prolaze, koza mi jezi. G. Pestalic 52. 
Kad rece; „zove te car", prodose me mravi od 
pete do percina. M. Nonadovic mem. 10. Kad 
dodosmo na Stambol - Kapiju, mene tek tada 
poduzese mravi. M. D. Miliievic zlos. 9. Izmili 
jedna debela dugacka zmijurina .... Nas podi- 
lazahu mravi. medudn. 279. - U ovome pri- 
mjeru ne podilaze mravi od strnha, nego od 
cuda : O da cudna }u}uskana, da t' podidu mravi ! 
B. Eadicevic (1880) 24. — Drukcije je opet ovo: 
Mravi su mi u nogu ili u ruku dosli, t. j. noga 
mi je ili ruka utrnula. Govore u Eijeci. F. 
Pilepic. 

d) Mrav prezime u nase vrijeme u Bosni. 
Nar. pjes. petr. 1, 356 (medu prenumerantima). 
— Ispor. i: Stipan pridivkom Mrav (iz xv vi- 
jeka). Mon. Croat. 62. 

e) mrav se zove oko Zadra zmija Zamenis 
gemonensis. S. Brusina rad jug. ak. 173, 15. — 
Ispor. mravak pod c. 

MEAVA, /. 

<i) ime ovci. F. Kurelac dom. ziv. 32. D. 
Hire (s naznakom, da se govori u Slavoniji oko 
Daruvara i u Bosni oko Krupe). Bice upravo 
uvea, koja ima po gubtci erne male pjege nalik 
na mrave. Zbornik za nar. ziv. 1, 308 (gdje — 



MRAVAC 



-12 



MRAVINCI 



valada grijeskom — inse nom. sing, mrave). 
Akc. ce bid mrava. — Vidi mravovka. 

fj) Mrava. zemjiste u Srbiji u okrngu rud 
nickom. Etnogr. zborn. 4, 200. 

MEAVAC, ruravca, 7M. 

a) isto sto mrav. Govori se gdjesto po Sla- 
voniji s akc. mravac, mrdvca, plur. mravoi, 
mravaca. Govori se i u Istri s akc. mrilvac, 
mravca. D. Nemanic (1883) 27. „Koliko ovde 
mravaca, toliko u mene prosaca!" ^ovore dje- 
vojke u Lici na Durdev dan razbaciijuci mrave 
oko sebe. V. Arsenijevic (hilezi akc. mra- 
vaca). ^- Idu mi mravci po cijelom tijelu, go- 
vore po Slavoniji ft. j. podilaze me mravi, — 
vidi mrav pod c). S. Pavicic. 

h) dem. od mrav. Same u Stulicevu rjec- 
niku (exigua formica). 

MEAVAK, mravka, m. dem. od mrav. 

a) u navedenom znacenu. U rjecniku Belinu 
(formichetta, formica piccola), u Yoltigijinu 
(formicliptta, eine kleine Ameise), u Stulicevu 
(exigua formica) i u Vukovu (gdje se grijeskom 
kaze, da je :byp.' mjesto .dem.'). Mali crvak kad 
bi podgrizao .... mali mravak kad bi prilizao. 
T. Babic 25. Tak' bo cini covik, kad s' uplasi, 
kog tad jedan zemje mravak plasi. I. Zanicic 136. 
Ajme! sto sam ja mravak, ja prasak ucinio pro 
tiva tvomu neizmirnomu velicanstvu ! A. Kanizlic 
bogo)iibnost 134. Ne bi rado uvrediti ui mravka 
u travi. D. Obradovic bas. 150. Samo sunco 
trepti, kad ko zraiju bije, i raduje se govoreci: 
kako moj mravak azdaju bije! Nar. posl. vuk 
274. Kada mravak more prede. Nar. pjes. here. 
vuk 324. Plod je one ustrp|ive po.stojanosti, 
kojom mravak sabire svoju potrebicu. M. Pavli- 
novic rad. 56. To docuje mali mravak, pa on 
musi govorio (iz nar. pjesme hosanske). D. fSur- 
min. Glas i pisak starcu bejase takav, da sino- 
vima podose mravci uz kozu. M. D. Milicevic 
medudn. 312. S ovim zadnim primjerom ispor. 
mrav pod c, mravac pcd a. 

b) Mravak, ]}rezimc u nase vrijeme. Imenik 
(1906) 445. 

c) mravak se zove oko Duhrovnika zmija 
Zamenis viridiflavus. B. Kosic srd 3, 1144. — 
Ispor. mrav pod e. 

d) ime bi}ki. Izmedu rjecnika samo u Stu- 
licevu (mravak, trava, suhovrh). Mravak, Cha- 
maedrys. Z. Orfelin 492. Mravak, Teucrium 
chamaedrys. B. Sulek im. 

MRAVAL, mravja, m. isto .sto mrav. Govori 
se tt Ozrinicima u Crnoj Gori. M. Eosetar stok. 
dial. 253. Ispor. rus. MypaB.it, gen. Mypaa.iH 
(s nejasnijem, -y- kao i u wypaBeti). 

MEAVAE, mravara, m. neka ptica, koja pri- 
pada mtdu djetlove. U rjecniku Vukovu: zelena 
tica, kao sredai golub velika koja jede mrave 
pruzivsi svoj dugi jezik u mravinak pa na nega 
nakupivsi puno mravi. Art Vogel, avis quaedam. 
IJ izd. 1898 stoji: Picus spec, — oko Zadra 
Wendehals, Jynx torquilla. 

MEAVCE, mravCeta, n. dem. od mrav. Samo 
u primjeru: Da je Ivka . . . . marjiva kao mravfie. 
S. J^ubisa pric. 118. 

MEAVCIC, m. dem. od mrav. Samo u Stuli- 
cevtt rjecniku. 

MEAVEN6i6, m. bi]ka Galium silvestre. B. 
Suiek im. (s naznakom, da se govori u Istri). 



MEAVI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 642. — Ispor. 
prezime Mrav kod mrav pod d. 

1. MEAVICA, /. isto sto mrav. Izmedu rjec- 
nika samo u Bjelostjencetu (plur. mravice, gra- 
niferum agmen). Koliko je letustih pticicah, 
koliko li malahni mravicah i koliko prisitnih 

musicah. L. ^jubu.ski pis. 60. Koliko je na 

svitu mravica. T. Babic 23. 

2. MEAVICA, /. dva sela u Bosni u okruzju 
banoluckom, jedno se zove Srpska, a drugo 
Turska M. Popis zit. bos. i here. 642. 

MEAVIC, m. Samo u Vukovu rjecniku: ne- 
kakva trava, eine Art Pflanze, herba quaedam 
s primjerom iz neke nar. pjesme: I bjezeci 
mravi c travu nade. — Ispor. mravak pod d, 
mravinac. 

MEAVIC161, m. pi. zaselak u Dalmaciji u 
koturu makarskom. A. Masek 237. 
MEAVIC. m. 

a) dem. od mrav. Samo u rjecniku Vukovu 
(s akc. mravic). 

b) prezime u Backoj (s akc. Mravic). V. 
Arsenijevic — i u Bosni. Nar. pjes. petr. 1, 353 
(medu prenumerantima). 

c) vidi 1 mrvic. 

MEAVICI, »i. pi. selo u Bosni u okruzju 
banoluckom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MEAVINA, /. brdo u Dalmaciji na polu- 
ostrvu Fe(e.scu. A. Masek 192. 

MRAVINAC, mravinca, m. 

a) isto sto mrav. Govori se u Istri: mra- 
vinac, formica, pAur. mravinci. D. Nemani6 
(1883) 53. Mravinac, mravinca, mrav. u Fuzini. 
D. Danicic. 

b) isto .sto mravinak. Tad po nivah mra- 
vinci se tuse. J. 8. Eejkovic 74. Govori se i 
danas u Saptinovcu. S. Ivsic rad jug. ak. 
168, 157. 

c) prezime u Hrvatskoj zabi(ezeno xvii vi- 
jeka. E Lopasic urb. 268. Ima i danas u Hrv. 
S. Ivsic. 

d) bilka Origanum vulgare. U rjecniku Mi- 
kajinu (mravinac, trava, origanum, heracleati- 
cum, — materina dusica. vidi tamo), u Belinu 
(origano, pianta nota) i u Stulicevu (mravinac, 
trava, origanum, omitis). Mravinac, Origanum 
vulgare (Ominimum virens, smyrnaeum). D. 
Lambl (1852) 55. Govori se u Po^icima (u Dalm.) 
u znacenu Origanum vulgare. Zborn. za nar. 
ziv. 8, 211. — Zove se i mravinac (vidi tamo). 

e) topogr. ime. aa) selo u Dalmaciji. koje 
se danas zove Mravinica, spomenuto u ispravi 
iz svrsetka xiv vijeka i otud u iJanicirevu rjec- 
niku. — bb) neko zemliSte u Po^icima (u Dalm.). 
Zborn. za nar. ziv. 8, 201. 

MEAVINAST, adj. pun mravi. Samo u rjec- 
nicima, i to u Mika(inu (mravinast, pun mravij 
formieosus), u Belinu (formicoso), u Voltigijinu 
(formicoso, vol! Ameisen, — grijeskom stamp. 
mravinost) i u Stulicevu (formieosus s nazna- 
kom, da je iz Belina rjecn.). 

MEAVINAV, adj. isto sto mravinast. Samo 
u Stulicevu rjecniku (formieosus). 

MEAVINCI, Mravinaea, m. pi. topogr. ime. 
a) dva zaseoka u Bosni, jedan u okruzju 
sarajevskom, drugi u tuzlanskom. Popis zit. bos. 
i here. 642. 



MRAVINAC 



43 



MRAVNICA 



h) hrdo i selo u Dalmaciji u kotaru spjet- 
skom. A. Masok 237. Zborn. za nar. ziv. 8, 18(''. 
192 (oviJje se veil, da se hrdo zato tako zovc, 
sto je okrenuto k siincu, te iz nega rano pocnu 
izlaziti mravi). Na oba je mjesta zabilezen nom. 
Mravince nijesto pravilnoga Mravinci. Akc. jf 
Mravince, u Mravincima. 

c) po]e u Srbiji u okrugu va\evskom. M. P. 
Milicevic knez. srb. 401. Pise se i Mravinci. 
Etnogr. zborn. 8, 350. 

MEAVINAC, raraviiica, m. 

a) hHkn, knja se zove i mravinac (vidi tamo 
pod d). U rjeiniku btidicevu (mravinac, mra- 
vinac). More§ metnuti mravinca. J. Vladmi 
rovic 17. 

h) ime selima. aa) selo u Bosni u okruzju 
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. fi42. — 
bb) selo a Dalmaciji u kotaru dubrovackoin. 
A. Masek 237. 

c) isto sto mravinak pod a. Samo u pri- 
mjeru: Koliko je u mraviricu mrava. Osvetn. 
3, 135. 

MRAVINAK, mravinaka, m. 

a) mravine gnijezdo, u kojem zive i radc 
mravi. U rjecniku Belinu (formicajo), u Jambre 
sicevu (formicarium, u lat. dijelu). u Voltigijinii 
(formicajo, Amoisenhaufe), u Stulicevu (formi 
carum nidus s naznakom, da je iz Be Una rjec 
nika) i u Vukovu (Ameisenhaufe, acervus for- 
miciniis). Pogrduj one mravinake od svijeta. M. 
Radnid Q'k^. Jeste li vidjeli skulu djece? . . . . 
Reko bi ih vrveii mravinak. B. Zuzeri 7. Gdi 
livadom jesu mravinaci. J. S. Re|kovic 176. 
Vuk se preokrene n mravinak. Nar. prip. vuk- 
222. U gradu i u selu . . . . i na svakom guvnu, 
gdi mravinak |udski vrse. M. Pavlinovic rad. 9. 
Ka da je legao na mravinak. S. ^iubisa prip. 
269. Oko crkve, a i oko porte vri sabor kao 
mravinak. M. D. Milicevid zim. vec. 178. 

b) ptica Jynx torquilia. D. Kolombatovic 
(1885) 15. — Vidi mravar. 

c) izvor u Sumadiji. Etnogr. liborn. 6, 811. 
MRAVINCI, m. pi. vidi Mravinci. 
MRAVINE. n. nom. coll. od mrav. Samo u 

primjeru : S listopada vrimenom mravine po|em 
}udi i livadom kiiie zbijajuc ga, tkogod cime 
more, jerbo mravi mlogo stete tvore. J. S. ReJ- 
kovic 374. 

MRAVINI, adj. posses, od mrav, — koji pri- 
pada mracima. Samo u Vukovu rjecniku 
(Ameisen-, formicae). 

MRAVINICA, /. selo u Dalmaciji u kotaru 
dubrovackotn. A. Ma§ek 237. — Vidi Mravinac 
pod e, aa. 

MRAVINKA, /. isto sto mrav. Govori se u 
Staroj Srbiji na Kosovu Poju. Etnogr. zborn. 
7, 267. 329. 

MRAVI§TE, n. isto sto mravinak pod a). 
Samo u Jambresicevu rjecniku, gdje upravo 
stoji mravisce (formicarium, u lat. dijelu). 

MRAVJANIK, m. planina u Crnoj Gori. 
Otkrenu se Martinovii Save i otide vrhom 
Mravjanika. Nar. pjes. vuk 8, 401. — Vidi 
Mrajanik. 

MRAVl^A, /. isto sto mrav. Izmedu rjecnika 
samo u Jambresicevu (formica, « lat. dijelu). 
Navade se . . . . drobne mravje i krilate. M. Vetra- 

nic 1, 20. Vid' narav od mravja tko im hranu 

pripravja. 1, 356. Od zlata gonase mravaja velik 
broj. 2, 157. Mojemuca .... dobata pod borak 



zeleni s mravjami od zlata. 2, 158. — Ima i ii 
slov. jez. mrav|a. 

MRAVLACA, /. selo u Bosni u okruzju sara- 
jevskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRAVJ^ACE, /. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRAV^jANI, m. pi. Samo u Sulekovu rjecn. 
zn. naz kao izraz iz podrucja kemije za nem. 
ameisensauere Salze, tal. formiati, franc, for- 
miates. — Bijec je rdavo nacinena, jer bi joj 
sing, bio mravjanin, a po svome nastavku ne 
moze ta rijec znaciti stvar (nego dejade). 

MRAVl^E, n. nom. coll. od mrav. Samo u Sule- 
kovu rjoen. zn. naz. kao izraz iz podrucja zoo- 
logije za nem. Amoisen, tal. iorm.\c(h)Q. 

MRAVJ^EVINA, /. Samo u Sulekovu rjocn. 
zn. naz. kao izraz iz podrucja kemije za mrav|a 
kiselina, nem. Formylsaure, Ameisensiiure, tal. 
aeido formico. 

MRAVJ^I, adj. isto sto mravini. U rjecniku 
Belinu (di formica), u Bjelostjencevu (formici- 
nus), u Voltigijinu (formicino, di formiche, von 
Ameisen), u Stulicevu (mrav|i, mravan s nazna- 
kom, da je iz Belina rjtcn.) i u Popovicevu 
(Ameisen-). Mravla kiselina. J. Pancic bot. 10. 
Mrav|i eter, Ameisenather, — mrav|a kiselina, 
mravjevina. B. Sulek rjecn. zn. naz. Mravja 
kost (ili mrtva kost), /. neka izrastao na tijelu, 
lat. (grc.) ganglion, nem. Uberbein. Na ostrvu 
Bracu. A. Ostojic. Zame mravju nogu i puhne 
va nu. Nar. prip, mikul. 78. 

MRAVINICA, /. isto sto mrav, mravla. Samo 
u rjecnicima, i to u Bjelostjencevu (.mravliea', 
mrav, formica), u Jambresicevu (mrav|ica, for- 
mica), i u Stulicevu (,mravlica', mrav s nazna- 
kom, da je iz Habdeliceva rjecn.). 

MRAVJ^IN, wi. Samo u Sulekovu rjecn. zn. 
naz. kao izraz iz podrucja kemije za nem. 
Formyl. 

MRAV^iINCAST, adj. pun mravi, mravinast. 
Samo u rjecnicima, i to u Bjelostjencevu (,mrav- 
lincast', formi cos us ) i u Stulicevu (.mravlincasf, 
mravinast s naznakom, da je iz Bjelostjencevu 
rjecn.). 

MRAV:^INOSOLIS, m. Samo u Sulekovu rjecn. 
zn. naz. za nem. Chlorformyl, Chloroform. 

MRAVI^jINSKI, adj. isto sto mravji. Samo u 
rjecnicima, i to^ u .Jambresicevu (formicinus, u 
lat. dijelu) i u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. 
Formyl- (mravlinski solis, Formylchlorid, — 
m. jodis, Formyliodid, — m. sumporis, Formyl- 
sulfid). 

MRAVl^INAK, m. Samo u Bjelostjencevu 
rjecniku: ,mravlinak': 1. grumus formicarius, 
formicarum cavea, dakle isto .sto mravinak 
pod a, — 2. bi}ka, koja se zove i babina du- 
sica ; ispor. mravinac pod d. 

MRAVLIStE, n. isto sto mravinak pod a. 
Govori se u Istri: mruvjisce, acervus formicinus. 
D. Nemanic (1884) 13. — Ispor. mraviste. 

MRAV:^IV, adj. u kojemu ili po kojemu ima 
mravi; na pr. mravjiv hrast. Govori se po 
Hrvatskoj. F. Hefele. 

MRAVNI, adj. isto sto mravji. Samo u Stu- 
licevu rjecniku (mravan, mravni, formicinus). 
— Nepouzdano. 

MRAVNICA, /. mjestance u Dalmaciji u ko- 
taru sibenickom. A. Masek 237. 



MEAVNAK 



44 



1. MRAZ 



MEAVNAK, m, isto sto mravinak pod a. 
Izmedu rjecnika samo u Jambresicevu (formi- 
carium u lat. dijelu). Da se . . . . krtnaci i 
mravnaci izravnaju, razvlace i pojednace. I. 
Jablanci 36. 

MEAVOVCICA, /. dem. od mravovka. U Lici. 
J. Bogdanovic. 

MEAVOJCIC, m. ime ovnu u selu Bastajima 
(u Slav.). D. Hire. — Ispor. mravovka i rijec, 
koja sad dolazi. 

MEAVOKA, /. ime ovci u Policima (u Dalm.). 
Zborn. za iiar. ziv. 9, 109. — Ispor. mravovka. 

MEAVOE, in. guster. koji se zove i blavor, 
Pseudopus apus. D. Kolombatovic (188t>) 5. 

3IEAV0VIC, m. prezime zahifezeno xvi vijeka. 
E. Lopasic urb. 16 — i xvii vijeka. Starine 11, 83. 

MEAVOVKA, /. ime ovci u Lici. J. Bogda- 
novic. Poradi postana vidi mrava pod a. 

MEAVOZUB, m. ime ptici. Sareni mravozub, 
Picus maior ili viridis. Crni mravozub. Picus 
martius. L. Zore pajetk. 110, 227. Akc. je po- 
stavjen mravozub, ali po svoj prilici ho\e hi 
bilo mravozub. 

MEAVOZDEE (to je jamacno pjravi akc), in. 
juznoamericki sisavac, koji se zove lat Myrmeco- 
phaga iubata, a nem. Ameisenbar ili Ameisen- 
fresser. G. Lazic 34. B. Sulek nem.-hrv. rjecn. 
i Popovic rjecn. 

MEAVOZDEEKA, /. Samo u Sulekovu nem.- 
hrv. rjtcniku za neku zmiju, koja se nem. zove 
Ameisennater. 

MEAVSKI, adj. isto mravini, inravli. Samo 
u Stulicevu rjecniku (mravski, mravan). — ^e- 
pouzdano. 

MEAVULAK, mravulka, m. mala hrpica sijena 
ili bujadi. Govori se u Lici (s naznacenim 
akc). J. Bogdanovic — i u Slunu (u Hrv.). D. 
Hire. — Pijec je valada otud, sto je stvar nalik 
na mravinak. 

MEAVUJ^CENE, n. nom. verb, od mravu].citi. 
U Lici. J. Bogdanovic. 

MEAVU^iCITI, mravujcim, impf. zbijati u 
male hrpice, u mravujke; govori se i u smislii: 
jesti na male zalogaje. U Lici (s naznacenim 
akc). J. Bogdanovic. 

MEAVULICA, /. mali mravii^ak sijena ili 
bujadi. U Lici. J. Bogdanovic. 

MEAVUNAC, Mravunca, m. prezime. Imenik 
(1906) 44.0. 

MEAVUNAK, mravunka, m. isto sto mra- 
vu^ak. M. Ivanic. 

MEAVUf^KA, /. krilati mrav. Samo u Stile- 
kovu rjecn. zn. naz. za nem. gefliigelte Ameise. 

1. MEAZ, mraza, m. frigus, pruina, glacies. 
Akc. se mijena samo u gen. plur. mraza. Eijei^, 
se istijeh znaeena nalazi u svim slav. jezicima: 
staroslor. mrazt, rus. Mopoat, ces. mrdz, po}. 
mr6z. Korijen je merz, koji je i u glag. mrznuti 
(vidi tamo). U svijem rjecnicima: u Vrancicevu 
(algor, gelu, pruina), u Mikal-ina (mraz, led, 
gelu, gelicidiumj, u Belinu (gelata, caduta del 
gelo, — ghiaccio), u Bjelostjencevu (pruina, gelu, 
res concretum, gelicidium), u Jambresicevu (pru- 
ina), ic Voltigijinu, (brina, Eeifj, it Stulicevu 
(gelus, gelum, gelu s primjeroin iz Palmotica: 
slab, blijed. leden mrtvijem mrazom, ali taj se 
priiHJcr nije nasao u gradi za ovaj rjecnik sa- 
kup^enoj), n Vukovu (Frost, gelu) i u Daniei- 
^evu (frigus .s primjerom iz xiv vijeka). — Vrlo 



je rijetko mraz zenskoga roda ; potvrda je tome 
samo u Sasina (vidi medu primjerima pod a, a) 
i mozda na nejasnu mjestu u Barakovica vila 
252 : s koga me sramna mraz do srca sad grije. 

a. mrazj'e isto sto stilden, zima. 

(I) itopce. Zimqju ze i mrazoms pomrbza- 

juste ubozi bebu i nisti. Domentijan^ 24. Pocase 

se i u mraz, toko bise pritil. M. Marulic 13. 

Zestoci mrazi i snijezi i slane i studena dihanja. 

Zborn. (1520; 161b. Spravni sabje pasat po 

mrazu, po znoju (t. j. vojnici). B, Krnarutic 6*. 

O bozicu pak tolike bise mrazi i studeni. A. 

Sasin 181b. Srce ti ozebo prez mraza i vitra. 

D. Barakovic vila (1682) 39. Kada bijahu velike 

zime i mrazi, ulazase u vodu. M. Divkovic bes. 

185. Snayna srca, smione obraze kazahoto pod- 

noseci Ijetna sunca, zimne mraze. I. Gundulic 

288. Suliman, car ogneni, koga je silu silom 

odbio s pojskijeh kraja mraz ledeni. 448. Pjesice 

neobicajaijemi trudijemi po suigovijeh i po 

mrazijeh priostrijeh putovavsi. B. Kasic iu. 29. 

j Nih (t. j. vojnike) ue lede zimni mrazi, Ijetno 

i sunce nih ne pece. P. Kanaveiic 91. Koga 

I (t. j. Isusa) griju dvije zivine, da ga zimni 

{ mraz ne umori. I. Dordic uzd. 138. Hlap u 

mraz najpreci zmiju u svoj skut prija. 149. Na 

najvecoj zimi i mrazu dostojao si se tiit za- 

; motan i povijen u odicu siromasku. J. Banovac 

prisv. ob. 22. Ondi nije mrkle noci .... nije 

mraza, koji nam se cini trestit, nije vrucine. 

j koja nam se cini znojit. D. Basic 86. Viditi 

I cete obraz svega okolisa, koga je mraz zimni 

I bio pogrubio. F. Lastric ned, 137. U zestini 

I ledenoga mraza i u tegoci litne suse. I. P Lucie 

I razg. 132. U zimna doba .... nista ne branase 

I od studenoga mraza svoje tilo. izkaz. 15. Isu- 

krst polozen na tie medu dvije zivinice .... 

na mrazu i mahu od vjetara. B. Zuzeri 25. 
Trpi zimne mraze, litrie vrucine. A. d. Bella 
razgov. 230. Kako je pas skupivsi se u klupko 
na mrazu od zime rekao, da druge zime ne do 
cekati bez kuce. Vuk nar. posl. xi. 

h) mraz moze znaciti onu studen, koju 
covjek u tijelu osjeca, kad ga groza hvata. Samo 
u jednoga pisca. Svu me mraz popada, sva sam 
mraz ledeni, tresem se od jada, nije duha u 
meni. G. Palmotid 2, 64. Mraz ledeni nu me 
obtjece i bojezan tre nemila. 2, 218. 

c) mraz se u prenesenom smislu uzima za 
nejubavnost. Koj (t. j. vili) moji ogneni uzdasi 
ne imaso .... mod zgrijat studen mraz. D. Ea- 
nina 34^. Tko moze bit toliko srcem mraz, da 
no do u plam it pozrivsi tvoj obraz V M. Drzic 
14. Ne mraz ogai'i moj razgara, ne gniv }ubav 
moju uzmnaza. I. Gundulic 222. I da uzeze 
(t. j. Bog) svom Jubavi mraz zestoki srca tvoga. 
A. Vitajid ost. 217. Moje srce, kqje suproc tebi 
mraz je sve i nehajstvo. I. M. Mateid 252. 
Easuj plame ognenoga srca tvoga na neharnike, 
raztopi mraz nihovijeh srca. 820. 

b. mraz je smrzla rosa, slana. 

a) u pravom f'mislu. Ne bih ja sada rad 
kopniti kako mraz. !§. Mencetic 35. Kada mraz 
i slana naglo se objavi ter se tuj pojana zelen- 
com rastavi. M. Votranid 1, 56. Slana ga (t. j. 
cvijet) oprudi i mraz ga opali. 2, 286. Livada, 
ku sunce no obsja u zimu nikada, neg' po noj 
od mraza povonu sva cvijetja. N. Najeskovid 2, 
58. Gdi u lodu i u mrazu val se s valom sved 
razbija, slididemo vo]\i tvoju. I. Gundulic 14. 

Vidih lednu stranu, gdi su mrazi, dazd, snijeg, 

tuca. J. Kavanin 46Gb. Jos se je mane bojati 



2. MRAZ 



45 



1. MEAZAN 



zime, mraza i leda. F. Lastric test. 254l>. Nek 
ti mraz jos nega (t. j. mak) u klicah opali. A. 
Kanizlic roz. B4. I vrime se od mrazov' osnazi. 
J. S. Re}kovi6 175. U noj (t. j. u planini) su 
sa'jezi i mrazi u svaka doba godiSta, Xar. pjes. 
vuk 1, lyO. Mrazovnik, trava, koja cvati u jesen 
pred mrazoviraa po livadama. Vuk rjecn. s. v. 
mrazovnik. Kad opali mraz ili plamenaca sto 
mlado. s. v. oprhnuti. i t. d. 

b) u prenesenom sinislu veli sc, da mraz 
pada kome na obraz, kad mu se boja u lieu 
promijeni, kad poblijedi od stida ili od straha. 
Pade mu mraz na obraz (kad mu to i to rekoh, 
t. j. zastide se, promijeni s(> u lieu ili smete se). 
Nar. posl. vuk 245. Kako mu to kaza ili kako 
to vidje, pade mu mraz na obraz, t. j. zastidjo 
se, popla§i se. Vuk rjecn. s. v. mraz. Kad ja 
■vidje, da idemo opet u ordiju, pade mi mraz na 
obraz (od straha). M. Nenadovic mem. 155. 

c. mraz je smrzla voda, led. Sasma rijetko 
Ivanove priuzo^ane }ubavi .... nijedan mraz od 
straha ne utrnu (iz lat. nulla glacies timoris 
extinxit). F. Lastric tost. ad. 36b. Deva .... kad 
ima priti priko jedne rike smrznute .... dobro 
izvidi, more li je mraz ol'ti led podniti i nezinu 
tezinu uzdrzati .... znade, ako pod nom mraz 
pukne, da ce se posve izgubiti, da je ne ce niko 
oslobcditi. M. Zoricic osm. 57. — Vidi ovo zna- 
cene i u nekijem rjecnieima (naprijed u pristupu). 

2. MRAZ, m. presime u nase vrijeme. Imenik 
(1906) 445. 

3. MRAZ, m. isto sto mrzna, omraza. Savio 
u primjerima: I sam djaval .... ima v mraz i 
V mrzost onih, ki cine on grih. Koluni6 zborn. 
247. Koji ima mraz, ugruscenje i nenavidosl 
na stvari bozastvene. S. Budinii ispr. 53. Kako 
Bozja |ubav tvojega brata jest ucinila mojega 
vernika, tako mraz idolov tebe jest ucinil mo- 
jega brata. F. Vrancic ziv. 20. — Na zadna 
dva wjesta stampano je ,mraaz', a to hi se danas 
zapisalo mraz. 

MRAZA, /. isto sto mrzna, omraza. Izmedu 
rjpcnika- samo ii Stulicern (odium, aversatio, mo- 
lestia, fastidium, malevolentia .... .s riaznakom, 
da se nalazi u Gundulica, ali u gradi za ovaj 
rjccnik sakup^enoj nijc se is toga pisca nasao 
nijedan prirajer). Samo u jcdnoga pisca. Toliku 
nenavis, toliku mrazu sad vazima moja svis na 
|ubav i lie jad. S. Mencetic 329. Cic togaj ne 
."^tavi, za zivot clovjece, na zenu ^ubavi, nu 
mrazu najprjece, nu svaku nenavis. 331. 

1. MRAZAN, mrazna, adj. pun mraza, studen. 
U rjecniku Vrancicevu (algidus). n Mika]inu 
(mrazan, studen, gelidus, cougelatus, frigore con- 
cretus. — adv. mrazno, ledeno, gelido), u Belinu 
(gelato, ghiaccesco, ghiacoiato, — adv. mrazno, 
gelatamente), u Bjelostjencevn (mrazen, prninosus, 
gelidus, algidus). u Jambresicevu (mrazen, mrazu 
podvrzen, mraza pun, pruinosus, u lat. dijelu), 
n Voltigijinu (brinoso, beroift) i u Stulicevu 
(glaciatus, frigidus, congelatus . . . . s primjerom 
iz Palmotica 3, 93b, }iQji se i ovdje navodi pod 
a. a). Rijec se nalazi samo u knizevnosti xvt, 
y.vii i xviii vijeka. 

a. mrazan je isto sto studen. 

a.) stvarma, hoje su same sobom, pc 
naravi svojoj studene, kao sto su led, sjever. 
zima. Ti se ludem is pocela vublec kazes sLntkim 
medom, pak se stvoris mraznim lodom. D. Bara 
kovic- vila 249. Po nebesijeh tako oblake . . . . 
tjera i zgoni .... mrazni sjever, jug dazdivi. I. 
Gundulic 240. Mraznoj zimi dode svrha s prima- 



Ijetna jur dohoda. 311. Prve vojske .... posla> 
sjever mrazni. Gr. Palmotic 1, 3. Mraznijem 
ledom oruzana. 2, 198. Sila plaha vlaznijeh juga, 
vihar mraznijeh. 2, 527. Na zaglavu mrazne 
zime. 3, 93b. Zima bjese mrazno vrijeme i go- 
dinu zlu donijela. J. Palmotic 327. Jesen blaga 
bjeso vece mraznoj zimi mjesto dala. P. Kana- 
velic 40. Pako utrnu mraznijem ledom, morera 
krenu rados ziva. I. Dordic uzd. 136. Ti satvori 
iz nicesa mrazni sjever, jug zlosrdi. salt. 308. 
Od Ijetnijeh zestocina, od mrazne studeni. ben. 84. 
Za mraznu zimu .... pokrotiti grijaso se. S. 
Rosa 154b. Po6et de dimat studeni vjetri i 
mrazni sjever. D. Basic 174. Izabra roditi se 
mrazne sred zime u jednoj spili. I. M. Mateic 75. 
Ter kad mrazni pak sjeveri ve6 ne prse po 
luzima. N. Marci 31. Ne strasi me mrazni sjever 
ni ogneno poludne. A. Kalic prop. 498. Prima- 
Ijece kad se objavi nakon truda mrazne zime. 
P. Sorkocevic 594^'. Zima tako ostra i mx'azna, 
da malomane nije sasma korene osusila. A. d. 
Bella razgov. 72. 

b) stvarma, koje ne morafu same sobom 
biti studene, nego su studene, kad ncmaju topline. 
aa) mjestima. Pace u sjever posred 
zime jezdec mrazno Podunavje. I. Gundulid 289. 
Plahi sjever kada priko mraznijeh gora ulijota. 
513. TJ sjovernoj mraznoj strani .... narod nas 
obrani. G. Palmotic 2,256. Sjever vrli . . . . |uti 
zadme i zaprli iz zejezne strane mrazne. 3, 22^ 
(i P. Sorkocevic 588*). Dvor mu bjese mrazna 
spila, grad planine i dubrave. 3, 125^. Grob ih 
mrazni za vijek krije. J. Palmotic 192. Izasavsi 
s mraznijeh strana. J. Kavanin 283^. Mrazne 
ostav srijedu spile. 445. 

bb) tijelu ludskom i Mvotinskom. 
Salamandra .... ledena i mrazna . . . . u vrijeme 
u svako provodi zivot svoj. M. Vetraaid 1, 276. 
Slavna svoja put mrazna se pozima i trepti 
kako prut (t.j. od zime). M. Drzic421. Mrazniju 
od mraza i leda zmiju ima sred desnice. P. Ka- 
navolic 503. Kad me bolna utjesiste .... mrazna 
prijaste, naga odiste. J. Kavanin 572a. — Ovamo 
sc mece i primjer: Koga od prije mrazni Goti i 
gusari oborise (t. j. Goti s mraznoga sjevera). 
G. Palmotic 1, 8. V jednorn rukopisu mjesto 
mrazni stoji mnozi. 

cc) razlicnim driigivi stvarma. Na 
mramorni mrazni ploci. D. Barakovic vila 219. 
Suncanica sprva od straha, ucini se mrazna 
stijena. I. Gundulic 392. Otkli Vitos mrazni, 
otkoli Kunovica ledna nice. G. Palmotic 1, 21. 
Cud, koja pridobiva tvrdo gvozdje, mraznu sti- 
jenu. 2, 68. Kad studeni vjetri puste i omeksaju 
mrazne vode. 3, 10b. Placna dikla . . . . u vaju 
se omramori i stvori se mrazna stijena. J. Pal- 
motic 193. Ostah slican mraznoj stijeni. P. Ka- 
navelic 165. S mrazna krila majke opcene sje- 
ver se oStri radajuci. I. Drazic 26. Nije li tolika 
necut}ivost prikladna mraznijem stijenam? I. M. 
Mateic 254. 

1). mrazan je onaj, koga hvata mraz (u zna- 
cenu te rijeci pod a, b). Tijem leuen i mrazan 
.... zastranih sebe van dalece svijes moju. M. 
Vetranic 2, 82. A ja ostah sred jama i dubja 
divjega i mrazna i s;ima u gori bez liega (go- 
vori satiriea a svome satiru). I. Gundulic 144. 
Mnozi mraznom, mnozi ogrienom teskom zledi 
bolujuci. G. Palmotic 3, 17b. Placnoj dikli ruke 
C'drijesi i od bojazni teske mraznu sladkom 
rijecim blag utjesi. 3, 30^ Prid riim puci blijedi 
i mrazni zdrhcite se cijec bojazni. I- Dordic 



2. MRAZAN 



46 



MRAZIV 



salt. 334. — Adv. Ogari, koji mrazno ledi u 
tisucu srca ufacje (govor je o velikom pozaru). 
B. Bettera or. 28. 

C. mrazau u prenesenom smislu. 
a) fitrahu i sumni, t. j. kad covjek od 
straha ill od sumne osjeca nutarnii studen. 
Sred srdacca jaoh sumniva mrazan njeki strah 
boravi, ki v;is zivot obujmiva. I. Gundulic 29. 
S ko (t. j. vile) moj zivot cezne i u mraznoj 
sumni stine. 160. Svijet neka se vas saj stresa 
i u mraznomu strabu true. G. Palmotic 2, 826. 
Smutih se, rijec i glas sveza mi strah mrazni. 
I. Dordic salt. 256. 

bb) cudi, dusi i o srcu, kad se misli 
nihova ne{ubavnost. Da mraz mrazne cudi svoje 
u |ubavi plam obrati. A. Gledevic 138a. Sto u 
meni dobro ugleda .... nego srce mrazno od 
leda i od stanca od kamena? G. V. Bunid 28. 
Dusa .... mrazna, crna, gola. I. Dordic uzd. 42. 
Plemenita ona glamna, koja razeze mrazno i 
ledeno Jucko srce. A. Kalic prop. 495. 

c) ukocen, okamenen, kao sto je ukoceno 
i okameneno ono, sto se smrzlo. Sasma rijetko, 
Mramorne su i kamene oci, usti, ruke i noge, 
mrazne, vajmeli, i ledene nib milosti stoje mnoge 
(govor je o mrtvoj Kalandrici). I. Gundulic 267. 
Kad prid lice doci budu strasna sudca i po- 
nosna, ko ce biti srca mrazna, ko smetene sasma 
svijesti ! G. Palmotic 3, 153b. 

(1. mrazan je onaj, koji je od mraza. Samo 
u primjeru: Mrazni biser dok se travom gusti. 
J. 8. Eejkovic 363. 

e. Kasto se ne moze razabrati pravo sna- 
cene. Stase u glavi ponosita vrla oholas u ne- 
scjeni. ... a na obrazu blijedo i mrazno bezocan- 
stvo bezobrazno. I. Gundulic 225. Volim mila 
,|ubavnica mlada krala ja se zvati neg' bit 
mrazna hotimica. G. Palmotid 1, 82. Cim poraze 
mrazne sretas. A. Gledevic 138b. 

2. MEAZAN, mrazna, adj. isto sto mrzak. 
Sasma rijetko. Nije stvari vece mrazne ni vec 
nenavidjene pri Bogu nere grih. 6. Budinid 
suma lll'^. Ar to je mrazno: kupit, pak va pol 
leti ne platit (iz pisma pisanoga y. 1839 na- 
rjecjem ugarskijeh HrvataJ. Jacke xxvii. 

MRAZEK, VI. kajkavsko (da nije cesko?) pre- 
zinie. Imenik (1906) 445. — Ispor. 2 Mraz. 

MRAZGATI SE, mrazgam se (tako je zahi- 
]ezen akc), impf. Mrazgaju so drva zelena gorec. 
M. Pavlinovic. To je see, sto je zabi^ezeno, a iz 
toga se ne razahira pravo znacene, pa se dakako 
ni postanu ne moze nista reci. 

MEAZICA, /. nekakva morska riba. Samo u 
primjeru: Obnoc lovim ribu, popunom skakve 
mrazice. S. ;^ubi§a prip. 266. — Fostane tamno. 

MEAZISTE, n. Samo u Sulekovu rjecn. zn. 
naz. kao izraz iz podrucja kemije i fizike za 
nem. Frostpunkt, Gefrierpunkt, Eispunkt, tal. 
punto di gelo, punto di ghiaccio, franc, point 
de froid. 

MEAZITEJ^, in. koji koga mrazi s kirn. Samo 
u Stulicevu rjecniku (dissensiones. diacordias 
excitans). 

MEAZITEl^ICA, /. ona, koja mrazi koga 
s kim. Samo u Stulicevu rjecniku (quae dissen- 
siones, discordias excitat). 

MEAZITI, mrazim, impf. odiosum reddero. 
Od korijenu merz, koji je i u mrziti. U rjec- 
niku Belinu (mraziti se, farsi odiare), u Volti- 
gijinu (mraziti se, inimicarsi, discutarsi, sich 



verfeinden), u Stulicevu (mraziti koga,. odium 
in aliquem concitare s jednijem primjerom iz 
Palmotica, ali u gradi za ovaj rjecnik sakup- 
(enoj nije se nasao nijedan primjer iz toga 
pisca, — mraziti se, odium sibi conciliaro) i u 
Vukovii (mraziti koga s kim, kome, sto, ver- 
feinden, inimicum reddo, — mraziti se s kim, 
sich mit jemand verfeinden, cum aliquo inimi- 
citias suscipio). 

a. mraziti. 

aj einiti sto mrsko. Zakara se Isus na 
Petra, sto mu smrt mrazase. J. Banovac pripov. 
220. Zloporaba nije kadra mraziti stvar u sebi 
pravednu i na dobro namijenenu. M. Pavlinovic 
razl. sp. 162. 

b) mrziti. Tvrdi lav, ki mrazi zivot moj. 
S. Mencetid 38. Cijed }ubavi, ka mrazi zivot 
moj. 170. Podloznike ti ima.s pazit i isti zitak 
tvoj s nih mrazit. J. Kavanin 358b. Gdje me 
psuju svako u vrijeme, kore, mraze, progone me. 
I. Dordic salt. 142. — fj prva tri primjera zna- 
cene nije sigurno. 

c) opadati, klevetati (jer opadane Hi kle- 
vetane cini omrazu medu {udmaj. Ki je (t. j. 
Vuk BrankovicJ . . . . Milosa. Kobilic'a zeta Laza- 
rovoga pri Lazaru mrazil. P. Vitezovic kron. 111. 
Stase mrazit materinu zlatu a onoga celebiju 
Imbra, da je Imbro roda horjatskoga. Nar. pjes. 
vuk 1, 472. No pocese mraziti Dordiju i u knaza 
nega opadati. 5 (1865) 54. Tesko onoj svakoj 
jadnoj dusi. ko mrazio iciju devojku. 6, 266. 

d) svadati, zavadati (jer i svada cini 
omrazu medu ^udma). Kako vstanu, tako lazu 
ter dva draga skupa mrazu. Jacke 4. 

1). mraziti se. 

a) biti mrzak. Jazik nerazborit svakomu 
se mrazi. M. Marulic 109. 

b) postajati mrzak, zamjeravati se. Da 
sam se mrazi' cic tebe vecekrat onim, ki su 
drazi bili mi kako brat. I. Ivanisevic 275. No 
mraz'te se Mamuli Lazaru. Nar. pjes. vuk 5 
(1865), 2. Ko so komsiji mrazi, on obraz gazi 
(nar. poslovica). V. Bogisid zborn. 390. 

C-) graditi omrazu medu ^obom i drugijem. 
Ne mraz' se s clovikom. M. Marulic 108. Od holosti 
to dolazi, da se marii s vecim mrazi. V. Dosen 41b. 
To so znade . . . . i kad voju Bozju gaze, da se 
onda s Bogom mraze. 184a. Kad zivine tko ne 
pazi, s gospodarom on se mrazi. 221*. No mrazi 
so s tvojima bliznima. M. A. Ee|kovic sat. 180. 
Nit se s kime priricuj ni mrazi. A. Kanizlid 
roz. 10. Nijednome od ovih poglavica nije bilo 
za nevo}u, da se mrazi oko toga s Crnim Dor- 
dijem. Vuk dan. 3, 217. Te se ja ne bih za ovo 
morao mraziti s Judma. Vuk odg. na ut. 27. 
Druga dusa grijesna, s komsijom se mrazila. 
Nar. pjes. vuk 1, 135. Pa se scahu namah mrazit 
s nime. Osvetn. 3, 82. Kaze . . . . da se ne vaja 
s vladom mraziti. M. Pavlinovid razl. sp. 281. 
Ta me je nesreca naderala, da se svadam s ruko- 
davnicima. a s vami mrazim. S. !^ubisa prip. 260. 

d) U nekijem se primjerima ne moze ra- 
zabrati pravo znacene. No mnij, da mrazu ovoj 
se tebe. e. Mencetid 270. Lasne ulazi (t. j. u 
raj) ki zezina, ki se mrazi. J. Kavanin 367b. 
Kra^ice, tvoj ti se drag mrazi. I. Dordid pjes. 
45. — U priom i trecem privijeru kao da znaci: 
srditi se, a u drugom : mrziti na se. 

MRAZIV, adj. mrzak. Samo u Stulicevu rjec- 
niku (odio dignus). — Nepouzdano. 



MRAZNICA 



47 



MRCIX 



MRAZNICA, /. 

a) nirsko, mrzno zensko. Samo u primjeru : 
Nisam ja nit divicica nit 2ena nit udovica, vsak 
mi veli : ti mraznica! Jacke 280. 

h) neka gjiva, koja raste uz mrazove. U 
hrv. Zagorju. D. Hire. 

MRAZNIV, adj. koji se maze smrsnitti. Samo 
u rjecniku Belmic {cosa, che pu6 gelarsi) i u 
Stulicevti (glat-ialis). — Nepouzdano. 

MRAZNUOE, n. nom. verb, od mraznuti i 
mraznuti se. Samo u Stulicevu rjecniku (con- 
gelatio). 

MRAZNUTI, mraznem, impf. smrzavati se. 
Samo u rjecnicima, i to u Belinii (gelare. con- 
gelare, gbiacciare), ti Bjelostjencevu (gelo, con- 
gelo, gelasco), u VoHigijinu (brinare, gelare, 
frieren) i u Stulicevu (glaciari, in glaciem con- 
verti s naznakom, da je iz Belina rjecniku). — 
U Belinu rjecniku ima i mraznuti se (gelarsi, 
divenir gelato). 

MRAZOBITNAK, mraz6bitnaka, m. ono, sto 
je mraz pobio, na pr. duvan, pasul, kukui'uz. U 
bosanskoj Krajini. M. Ruzicic. 

MRAZOPUC, »H. ona pukotina, sto od mraza 
usred drvota pukne. Z. Radonic. — Akc. ce biti 
mrazopuc, geti. mrazopiica. 

MRAZOPUC^IV, adj. kad koje drvo od mraza 
ispuca, kaze se, da je mrazopucjivo. Z. Radonic. 

MRAZOST, /. isto Ho mraza. Samo u Stuli- 
cevu rjecniku (mrazost, mraza). — Nepouzdano. 

MRAZOVAC, mrazovca m. 

a. prezime u nase vrijeme. Imenik (1906) 445. 

b. topogr. ime. ti) u Bosni selo i zaselak, 
selo je u okruzju bihackom, a zaselak u sara- 
jevskom. Popis zit. bos. i here. 642. — b) selo 
u Hrvatskoj u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj . 
Razdjej. hrv. i slav. 164. — c) tako se zove 
nekakvo selo u Hrv. blizu Kostajnice u pismu 
iz svrsetka xvii vijeka. R. Lopasic spom. 3, 1 ; 
isto se selo u drugom pisma iz istoga vremena 
zove Mrazovci (vidi tamo). — (1) ime nekom 
selu. S. Novakovic pom. 139. 

e. bi(ka, koja se zove i mrazovnik i mra- 
zova sestrica. U rjecniku Vukovii (mrazovac, 
mrazovnik s naznakom, da se govori u Barani). 
Mrazovac, Colchicum autumnale. J. Pancic flora 
beogr.^ 502. S. Petrovic 429. 

MRAZOVA SESTRICA, /. bi^ka, koja se zove 
i mrazovac. Mrazova sestrica, die Herbstzeit- 
lose, Colchicum autumnale. G. Lazic 125; tako 
je i u Vukovu rjecniku (s naznakom, da se go- 
vori i( Srijemu). 

MRAZOVCI, Mrazovaca (jamacno je takav 
akc), m. 1)1. a) selo u Bosni u okruzju bano- 
luckom. Popis zit. bos. i here. 642. — h) tako 
se zvalo neko selo u Hrvatskoj blizu Kostajnice, 
koje se zvalo i Mrazovac (vidi kod te rijeci pod 
h, c). Starine 12, 24. 

MRAZOVCA N, m. prezime u pismu iz svrsetka 
xvn vijeka. Koju mi je uzeo Stako Mrazov- 
canb. Starine 12, 6. — Mrazovcan mjesto Mra- 
zovcanin upravo covjek iz Mrazovca Hi iz Mra- 
zovaca, pa sluzi kao prezime. 

MRAZOVIC (s takvijem se akc. govori). m. 
prezime. Imenik (1906) 445. Mrazovid (Avram) 
zvao se i par oh somborski, koji je god. ISIO 
napisao knigu ,Pcelar'. 

MRAZOVIT, adj. ^Jim mraza, studen. Samo 
u Vukovu rjecniku (mrazovit, n. pr. zima, kalt, 
frigidus, z. B. Winter). 



MRAZOVNIK, m. ime bi^ki, koja se zove i 
mrazovac i mrazova sestrica. Izmedu rjecnika 
samo n Vukovu (trava, koja cvati u jesen pred 
inrazovima po livadama . . . . s naznakom, da se 
'lovori u Barani; u izd. 1898 dudaje se lat.ime 
('olchicum autumnale). Mrazovac, mrazovnik, 
Colchicum autumnale. S. Petrovic 429. 

MRAZOVO (jamacno je takav akc), n. dva 
zaseoka u Bosni u okruzju bihackom. Pox)is zit. 
bos. i here. 642. 

MRAZ, /. isto sto mrzna. Samo u primjeru : 
Sto jest linost? Jest uodragost ili mraz (,mraax') 
dobra duhovnoga. I. Zanotti upit. 16. — Jamacno 
je imenica zenskoga r. 

MRAZENE, /. nom. verb, od mraziti i od 
mraziti se. Satno u Vukovu rjecniku (das Ver- 
t'einden, inimicitiarum susceptio aut oxcitatio). 

MRAZNA, /. isto sto mrazene. Izmedu rjec- 
nika samo u Vukovu (die Verfeindung, inimi- 
citiae susceptae aut excitatae). Nikola .... laze i 
medu nami dvima jednu mraznu gradi (iz pisma 
pisanoga oko g. 1700). Starine 12, 25. Srcba, 
koja se goji i drzi u srcu, porodi zlobu i mraznu, 
a ova ubojstvo. F. Lastric ned. 289. Ne radimo 
niti o razdvajanu niti o mrazni, nego o sjedi- 
lienu i o bratinskoj }ubavi. M. Pavlinovic razl. 
sp. 8. 

MRCAJLO, m. ludsko ime nejasna postana. 
Glasnik ii, 1, 8. 

MRCAJLO VAC, Mrcajlovca, m. zem(iste u 
Srbiji u okrugu biogradskom. Sr. nov. 1869, 547. 

MRCAJLOVli, m. prezime. D. Avramovic 198. 
Kalond. srb. (1882) 145. 

MRCARIJA, /. ducan. Iz tal, merceria (ducan 
sitne robe). Nejasno je -c-. Samo u j^rimjeru: 
U mrcariji pod insenom liljana. P. Posilovic 
nasi. I i cvit i. — Vidi mrcarija. 

MRCARITI, mrcarim, impf. isto sto mrcva- 
riti. Govore u Bosni. Pekli ga i mrcarili. Zborn . 
za nar. ziv. 6, 125. 

MRCATI, mrcam, impf. isto sto mrknuti. Samo 
u primjeru: Komu svetb mrtca pred ocima. 
Starine 10, 92. 

MRCE, adv. isto sto mrvice. Samo u primjeru : 
Ne 6es danas ni mrce okusit. M. Vodopi6 dubr. 
(1868) 193. Fisac u bileski dodaje: mrce mjesto 
mrvice, obifiajno u dubrovafikomu. 

MRCE^E, zaselak u Bosni u okruzju bihac- 
kom. Popis zit. bos. i here. 642. — Ne razabira 
se ni rod ni broj imenice. 

MRCETINE, /. pi. seoee u Dalmaciji u ko- 
taru metkovickom. A. Masek 237, 

MRCIN, adj. koji pripada mrcini. Postalo od 
mrcin-n, mrcin-na kao istin, stran ■ od istin-n, 
stran-n. Izmedu rjecnika samo u Vtikovu (von 
verrecktem Vieh, morticinus). Kad ja pristanem 
pripovidati, da vi pocmete na mrcini gTi(h) se 
povracati. J. Banovac pripov. 122. Oni jedu i 
mrcino. Vuk dan. 2, 125. Nista mrcino ne jedite. 
D. Danicic 5 mojs. 14, 21. Nijesam jeo mrcinoga 
ni sto bi zvjerka razdrla. jezek. 4, 14. — Adv. 
Mrcino nam krunu ne upusti, kad padisi stade 
pod vilice (t. j. sramotno, kukavicki; govor je 
o Milosu Obilicu). P. Petrovic gor. vijen. 72. 
Da mrcino ovde ne ginemo. Nar. pjes. vuk 5 
(1865) 94. — Ne razabira se znacene u pri- 
mjeru : Gradski knez .... preseli na sami bijeli 
petak mrcin s ovoga svijeta. S. l^ubisa pric. 156. 
Fisac sam dodaje bijesku: da ne doceka voskresni 
omrsak. 



MRCINA 



48 



MECINITI 



MECINA, /. mrtvo tijelo, strvinn, svngda « 
prezirnom smislu kao crkotina. Izmedu driigih 
slav. jezika nalazi se jos samo u slov. i u bug. 
JRijec je jamacno od korijena mer, koji je u 
mrijeti, mrtav, ali je tamno -cina; ako bi se 
reklo, da mrcina stoji mjesto mrtcina, t, j. da 
je od osnove, koja je u mrtac (gen. mrca), bilo 
bi nejasno -c-, jer bi se ocekivalo -c-; tspor, lisi- 
ijina, ovcina, zecina od lisica, ovca, zee. Nalazi 
se u svijem rjecnicima osim Daniciceva : u Vran- 
cicevu (cadaver) 7i Mika\inu (mrcina, telesina, 
cadaver, mrcina meso, caro morticina), u Belinu 
(animale morto da se), u Bjelostjencenu (mrcina, 
mrha), u Jambresiceim (cadaver), u Voltigijinu 
(carcame, carogna, Aas), u StuHcevu (cadaver 
jam foetens, res putris) i u Vukovu (Aas, 
cadaver). 

a) mrcina znaci najcesce: mrtvo tijelo zivo- 
tinsko, strvina. Jisti lakomo .... kako i pas? 
mrcinu (iz glag. rukopisa xv vijeka). Starine 23. 
73. Nase mrtvce imamo lipo i pocteno zakopati, 
a ne tja vrici kako jednu mrcinu. Pcstila (1562) 
139. Jer nisam nijedne mrcine od zvirov raz- 
drte do danasnega dne jil. Proroci 154b. Qve 
ptice idu na voii od mrcine. B. Kasic zrc. 40. 
Ako si vran, mrcine cekaj. Poslov. danic. Muha I 
na med leti rada. na mrcinu takoj pada. P. Vi- I 
tezovic priricn. 157. Oni uzivaju ovi svit, ali | 
jesu smrdeci Bogu voce nego jedna mrcina. P. 
Macukat 40. Brez duse ostane tilo kako mrcina 
ne gibludi se ni razlozeci. A. Baci6 461. Gavran 
ocuti i doleti jisti onu mrcina. J. Banovac | 
pripov. 122. Tako joj je sukrvica .... tekla i ] 
smrdila, da su nezini kucani od zalosti jadno ! 
plakali i od lie kako od mrcine bizali. D. Eapic 
188. Yece prid Bogom smrdis .... nego prid < 
]udm? smrdi jedna mrcina sva crvjiva (govori j 
se grjesniku). J. Filipovic 3, 160^. Golubica | 
Noeva ne kti pocinuti na mrcina iliti mrtvim 
tilesi. F. Lastric sveti'i, 70*. Pas kad cuti smrad j 
mrcine, ne prileze nit pocine, dokle na nu ne I 
napane. V. Dosen 84b. Kot gladan lav na lov, j 
oral na mrcinu, tako on (t. j. pruski kraj) na | 
rusku gorase krvinu. M. Kuhacovic 118. Ako 
se je mrcine dotaknuo. A. Kanizlic kam. 513. 
Pohitise se i za mrcine od usmrdenijeh zivina. 
I. Dordic ben. 1-22. Ne moguci razdrpiti koju 
cistu golubica trazio si ob dan i ob noc vran 
pogani koju mrcinu za moc u jioj napasti se. 
B. Zuzeri 88. Golubica, koja nikada nije nogu 
svoju stavila na gnilu i smrdjivu mrciun griha. 
A. Tomikovic gov. 361. Orli .... upiru oci put 
zem|e za ugledati joste iz daleka koju mrcinu 
za nora nasitit se. A. d. Bella razgov. 148. 
Tebi glas zivih koiia, a meni trupla mrcina. M. 
Pavlinovic razg. 53. 

b) mrcina o mrtvom tijelu ludskom mnogo 
se rjede v])otreb(ava. Ne mogaSe mu nijedna 
stvar .... vede biti trudna ni mucnija nego se 
naboditi u jednomu ospedalu punu zivijeh 
mrcina i smrdecijeh. B. Kasic fran. 19. Posta- 
vili su mrcine sluga tvojih pi6u letustima od 
neba (iz lat. posuerunt morticina servorum 
tuorum escas volatilibus caeli. psal. 78, 2). rit. 
341. Davicu te tako staru, dok u tebi dutim 
paru, da mroinom tu postanes (govori baha babi 
u svadij. V. Dosen 125b. 

c) mrcina kao psovka cejadetu Hi zivotini. 
Bise se pomamio jedan mladac putonom jubavi; 
sfaku noc .... hojavaso k jednoj mrcini i zlici 
(inisli se rdava zenaj. B. Kasic in. 87. Zivi 
s jednom necistom zenom, da ne recem smrdji- 
vom mrcinom. D. Eapic 236. Reci ce ti (t. j. 



konu) : stan', mrcino ! V. Dosen 64b. Did ip pra- 
did sto ostavi, lini unuk ne popravi ; mrcina bo 
ova lina ne promini jos ni klina. 204b. Slidit 
vaja gospodina, a ne lina bit mrcina. 231b. Ca 
mi je po tebi, mrcina paklenska ! (govori sestri 
nemilontiva sestra). Jacke 165. — I danas se 
govori cesto kao velika psovka Hi uvreda celadi: 
Odlazi, uezahvalna mrcino ! Tako i treba onoj 
staroj mrcini. S onakijem se mrcinama ja ne 
druzim. 

(I) Ne razabira se pravo znacene u pri- 
mjeru: Zasto cuje bo}e i vidi svitlije, gdi se 
clovicanska mrcina zadije (iz lat. quia sentit 
melius et videt clarius humanae corruptionis 
defectus). A. Georgiceo nasi. 52. 

MECINAC, Mrcinca, n. zemliste u Srbiji u 
okrugti pozarevackotn. Livada u Mrcincu. Sr. 
nov. 1873, 467. 

MRCINA DEAGA, /. seoce u Dalmaciji u 
kotaru sibenickom. A. Masek 237. 

MECINAhf, m. nadimak onome, koji zdere 
mrcinu; tako po Bosni Turci i Hriscani zovu 
katolike, jer jedu zabe. M. Pavlinovid. — Mozda 
bi boje bilo mrciiias (vidi tamo). 

MECINAV, adj. isto sto mrcin. Samo u pri- 
mjeru : Stogod Cifutin zakoje, ono je po narod- 
nom misjenu mrcinavo (u Bosni i Hercegovini). 
Zborn. za nar. ziv. 11, 293. 

MECINAVITI, mrcinavim, impf. ka}ati, po- 
ganiti (kao kad se dira u mrcinu). Da mi Jovu 
ni potreba nije svoje britke mrcinavit corde. 
Hrv. nar. pjes. 1, 1.50. Nemoj, suro, mrcinavit 
(tako je zabilezen ake.) dvore, nemoj kule krvju 
okajati (iz nar. pjesmc bosanske). D. Surmin. — 
Vidi mrciniti pod a, b. 

MECINE, /. 2^1- s^^^ " Dalmaciji u kotaru 
dubrovackom ; upravo su dvoje Mrcine: Done M. 
i Goriie M. A. Masek 237. Spomine se vec xvij 
vijeka : A vojska se sva pasina priko Zubac i 
Mrcina u Konavli zatijem stani. J. Palmotid 141. 

MECINIC, m. prezime Dubrovcaninu u isprav'i 
XV vijeka. K. Jirecek spom. 73. 

MECINI DO, Mi'cinoga Dola, m. zemjiste u 
Hercegovini. Etnogr. zborn. 5, 1209. 

MECININA, /. augm. od mrcina. Samo u 
■rjecniku StuHcevu (idem ac praec. [t.j. mrcina], 
sed multo peius) i u Suhkovii nem.-hrv. za netn. 
Aasgeruch, t. j. von od mrcine. 

MRCINISTE, n. mjesto, kamo se baca mrcina. 
Samo u Sulekovu nem.-hrv. rjecniku za nem. 
Aasgrube. 

MECINITI, mi'cinlm, impf. klati, kajati. U 
rjecniku Stulieevu (mrciniti, omrciniti, izgnusiti) 
i u Vukovu (zum Aase macbeu, reddo cadaver). 
a. mrciniti. 

a) klati, ne iiopce, nego rdavo Hi preko 
mjere krvolocno. Nemoj mrciniti to zivince, nego 
ga Judski zakoji (kad ko sto rdavo ko|e). Vuk 
rjecn. s. v. mrciniti. Jer udrise iz skripovn vuci 
pa mu ovne mrcinili tovne. Osvetn. 5, 51. 

b) ka^ati, jjoganiti; vidi mrcinaviti. Nej- 
mam na sto grijesiti ruke, nejmam o sto dordu 
mrciniti. Pjev. crn. .307* Ja ne mogu grijesiti 
duse niti moje mrciniti dorde. Nar. pjes. vila 
(1867) .362. Ne mrcinite noZeve o zenetini. V. 
Vrcevid niz 212. Ne mozemo .•^abje mrciniti, sad 
bi ludo izgubio glavu. Nar. pjes. vnk 6, 535. 
Da ja o te sabju ne mrcinim. Hrv. nar. pjes. 
4, 703. Nemoj mi mrciniti ku6u (t.j. ubiti koga 
u lioj). M. Pavlinovic. 



MRCINACA 



49 



1. MRCAN 



b. mrciniti se. a) postajati mrcina. Samo 
■II Vukovu rjecniku (zum Aase werden, fieri ca- 
daver). — b) klati se, ubijati se (reeipr.). Ta 
se sva su mjesta mrcinila, bilo jada i tamo i 
aino. OsvetD. 4, 3(). — c) ka\ati se, poganiti se. 
S tudom zenom tko s' mrcini, najpri smradnu 
bludnost cini. V. Dosen lOSl*. 

MECII^aCa, /. lijena zena. Govori se u Lici 
(s naznacenim akc). J. Bogdanovic. — Vidi 
mrcina pod c. 

MRCINAK, mrcinaka, m. 

a) onaj, koji jede mrcinu. Sove i jeji letuc 
s orli mrcinaci. P. Zoranic 73. §ta se bojis 
mrciiiaka vuka i* Hrv. nar. pjes. 3, 257. To ce 
znacene biti i u primjeru : I od svete crkve od- 
padoste, drzite nas (t. j. Latine) kano mrcinake 

neposteuo Latine psujete: Latini 6e izgubiti 

duso jiduc ^abe i balave spuze (pise papa Grci- 
ma). A. Kaci6 razg. 161. — Vidi mrcinas. 

b) psovka nevafalii i lijenu covjeku. Govori 
se (s naznacenim akc.) u Stonu i u Lici. L. 
Zore paletk. 170, 212. J. Bogdanovic. — Vidi 
mrciua pod c. 

cj zem^iste u Pojiciina (u Dalm.). Zborn. za 
nar. ziv. 8, 201. 

MRCINARICA, /. ptica, koja se sove i mrci- 
nas. Gyps fulvus. D. Kolombatovi6 (1885) 11. 

MECINAST, adj. isto sto mrcin. Samo u 
Jambresicevu rjecniku (morticinus, u lat. dijelu). 

MECINAS, mrciiiasa, m. 

a) psovka covjeku lijenu i drukcije nevajalu. 
Govori se u Lici (s naznacenim akc). J. Bog- 
danovic. M. Medic. — U ovovi je primjeru 
mrcinas covjek krvopija, krvolok: Ne samo da 
se ludo trosimo, nego vabimo na nas mrcinase, 
da nas glodu i da nam sve dubje u srdce zaba- 
daju zalac medusobne zlobe. M. Pavlinovic razl. 
sp. 41. — U ovom pak primjeru naprosto je 
psovka (kao mrcina pod c): Mrcinasu, zalosna 
ti majka I Hrv. nar. pjes. 4, 263. 

b) mrcinas je grabez(iva ptica, koja zdere 
mrcinu, Gyps fulvus. D. Kolombatovic (1880) 5 
i (1885) 11. Zbornik za nar. ziv. 8, 214. — 
Moze se reci i svakome orlu : oto s' vijaju orli 
mrcinasi? Nar. pjes. juk. 147. Vijaju se orli 
mrcinasi. 297. 

MRCKEJ^ATI, micke}am, impf. polagano i 
lijeno raditi. U rjecniku Popovicevu (etwas las- 
sig, oberliachlich thun). U Orahovici (u Slav J 
i u Srijemu mrckejati (mrckejam) se govori, 
kad tko sporo i lijeno jede, kao da mu se ne ce. 
Sta mrcke|as? jedi Judski. S. Ivsic. — Bice od 
kor. mer, koji je u miijeti, mrtav (dakle: mrtvo 
raditi sto); ali je nejasno -c-; ispor. mrcina (u 
pristupu). 

ME.CU, adv. malo, mrvicc, mrvce, mrvke. Uzela 
je malo juhe, mrcu pojecala, mrcu podrijemala, 
a nekoliko i poplakala. M. Vodopic dubr. (1868) 
194. — Naznaceni akc i znacene bi^ezi M. Re- 
setar stok. dial. 253 dodajuci, da se govori u 
Uubrovniku. Bez sumne je mrcu postalo od 
mrvcD, posto je ispalo -v-; a sto se tice padeza 
(akuz. sing.), ispor. mrvicku. 

MRCVARINA, /. pokof, kad se sto mrcvari. 
Samo u primjeru: Tatari naprli su s jedne 
strane na Moskove i bili bi ucinili veliku mrcva- 
rinu, da ne bude dotrcao Ruka. A. Tomikovic 
ziv. 45. 

MRCVARIVI, mrcvarim, itnpf. krvolocno klati, 
ubijati, mrciniti. U rjecniku Bjelostjencevu (ex- 

VII 



carnifico, dilanio, in frusta discerpo), u Jambre- 
sicevu (excarnifico) , u Ivekovicevu (mrcvariti 
koga, biti ga na mrtvo ime, da bude sav ispre- 
bijan s naznakom, da se govori u Hrv.) i u 
Popovicevu (motzeln). Nike su....sibali s gvoz- 
denima i ostrima sibama i mrcvarili s gvozde- 
niraa singiri ona tilesa. A. Tomikovid gov. 340. 
— U Lici mrcvariti znaci naprosto klati (bez 
krvolostva), na pr. jance Hi telice pa sjeci meso 
(i prodavati). J. Bogdanovid. 

1. MRCA, /. isto sto mrcina, erkotina. 11 oko- 
lini vinkovackoj. S. Pavicic. — Jamacno je isti 
korijen, koji i u mrcina {vidi tamo), ali je ne- 
jasno -ca. 

2. MrCA, /. selo u Srbiji u okrugu toplickom. 
S. Koturovic. — Postarie tamno. 

3. MRCA, /. drvce, koje se lat. zove myrtus. 
Bez surtne je mrca postalo od tal. mirto (ovo 
od lat. myrtus, a ovo od grc. /nvQTog), ali je ne- 
jasno -c- ; istoga je postaiia i mrta, gdje je -t- 
potpuno jasno (vidi tamo). U rjecniku Mika^inu 
(myrtus), u Belinu (morteila e mirto), u Stuli- 
cevu (myrtus) i u Vukovu (Myrte, myrtus s na- 
znakom, da se govori u Dubrovniku). Mrca, 
Myrtus communis. J. Pancic bot. 316. B. oulek 
im. (ovdje se daje jos znacene Pistacia lentiscus). 

Perivoj lovorjem opleten i mrcom gizdavom. 

M. Vetranic 2, 107. Mrca i lovorika gdje raste 
jednaga 2, 289. Mrce vi zelene s javori upored 
krunite sad mene. F. Lukarevic 1^3. A. Pod 
kojijem dubom zateko si ih, gdje govore? 
B. Pod mrcom. B Zuzeri 375. 

4. MRCA, /. neka gorska trava, koja se zove 
i mrtva. L. Zore rib. ark. 10, 368. 

MRCaCEVI6, m. prezime izvedeno od imena 
Mrca6, kojemu nema potvrde, zabi^ezeno xvii 
vijeka. R. Lopasic urb. 268. 

MRCAJ, mrcaja, m. ime mrku psu, mrkov. F. 
Kurelac dom. ziv. 46. Magazin (1867) 71 (s na- 
znakom, da se govori u Hercegovini. Mircaj, ein 
brauner, bosartiger Hund (s naznakom, da se 
govori u dubrovackoj okolini). M. Resetar stok. 
dial. 253. 

MRCAJEVAC, Mrcajevca, m. topogr. ime. 

a) zem]iste u Srbiji u okrugu kragujevackum. 
Vinograd u Mrcajevcu. Sr. nov. 1867, 412. — 

b) suma u Srbiji u okrugu rudnickom. Etnogr. 
zborn. 11, 328. 

MRCAJEVCI, Alrcajevaca, m. pi. selo u Srbiji 
u okrugu rudnickom. S. Koturovic 447. 

MRCAJEVICI, m. pi. mjestance u Dalmaciji 
na poluostrvu Pe^escu. A. Masek 237. 

MRCAKINA, /. neka vrsta masline. B. Sulek 
im. — Ne cini se dosta pouzdano. 

MRCA^, m. ime mrku konu, mrkov. Ve6 sto 
mrtav sa mrcaja pade. Nar. pjes. horm. 2, 404. 
Kad al' Marka kod mrcaja nema. Hrv. nar. pjes. 
4, 509. 

MRCAN, m. rijec tamna znacena i postana. 
Samo u primjeru: Tast mu daje suru bedeviju 
. . . . a punica pod mrcanom dordu. Nar. pjes. 
vuk 6, 272. — Po svoj prilici je rijec rdavo 
zapisata. 

1. MRCAN, mrfina, adj. mrk, mracan. Izmedu 
rjecnika samo u Vukovu (mrcan, mrk s primje- 
rom iz nar. pjes. vuk 6, 194: Jeknu Novak kako 
mrcni vuce). U ovome primjeru mrcan znaci 
mracan: Vede je odvede nis planinu u jednu 
mrcna jamu. J. Banovac razg. 94. — Mozda 
ovamo ide i primjer: Ako nasa miso bude pri- 



2. MRCAN 



50 



mrCeta 



prosta prid Bogom na sudu, nase dilo no ce 
biti mrcno (pisano .raarchno', t. j. virkno, ja- 
viacno grijeskom). Nauk brn. 60b. 

2. MRCAN, mrcana, adj. Samo u primjeru . 
Izjedose (t. j. vjestice) od mrcano^a ustapa do 
prepolovne sriiede trinaestero djece. S. !^ubisa 
prip. 203. — Bice pogrjeska injesto marcanoga 
od marcan (vidi tamo). 

MRCANSKA PLANINA, /. planina u Srbiji 
viedu okrugom podrinskim i va(evskim. M. i). 
Milicevic knez. srb. 518. 

MRCANE, n. nam. verb, od mrcati. U rjec- 
nikii Bjelostjencecu (mrcaiie, potamneue, obscu- 
ritas, — deliquium =olis, lunae, eclipsis, de- 
fectus soils auc lunae, — hirritus), m Stulicevu 
(obscuratio) i u Vukoni (ein kleines Kopfweh, 
dolor capitis, — das Ubel-zu-sprechen-sein auf 
wen, der Groll, simultas). 

MRCARICA, m. I prezime istome covjeku u 
MRCaRIC, m. i dvije razlicne pjesme. Po- 
gibe mi do devet delijah . . . . i sokole Mrcarica 
Pero. Pjev. crn. 144*1. Puce druga puska od 
Turaka te pogodi Mrcarica Peja. Nar. pjes. 
vuk 4, 35. 

MRCARIJA, /. sitna roba. Iz tnl. rijeci istoga 
znacena merceria. Izinedu rjecnika samo u Da- 
nicicevu s primjerom iz xv vijeka. Po malehb 
trgovehb, gdeno se nosi svila i mrtcarija jiro- 
davati. Spom. sr, 1, 138. — Isto bi znacene 
moglo 'oiti t u primjeru: A nas daleko kuCa od 
tijezijoh obraza od mrcarije. M. Drzic 244. — 
Vidi mrcarija. 

1. MRCATI, mfcim, imj)/- obscurari. Akc. je 
postav(en prema pomfcati, pomfclm. U rjecnika 
Belinu (oscurarsi, farsi oscuro), u Bjelostjencevu 
(mrcim, potemnujem; da je inf. mrcati, to se 
aigurno razabira iz glag. imenice mrcane) i u 
Stuliceim (lam advesperascere s primjerom iz 
Falmotica 3, 72l>). 

a) isto sto smrkavati se. Tek od zvizd i 
kako mrce i cim svite, misalju izkusevase. P. 
Zoranic 70. Oholi se pako stresa, mrci suncan 
fcrak uresni. G. Palmotic 2, 310. Sunce i mjesec 
sto ne mrce, sto se bijeli dan ne smrkne? 3, 72t>. 
Pod oblakom .... nebo rurci crnijem mrakom. 
3, 178b. Usred tmina tve nevoje mrci svijetli 
dati od svijesti. J. Palmotic 264. Mrci u nami 
Bozja slika. I. Dordic uzd. 11. Eto mi oci mrce 
od tebe izgledajuc me spaseiie. salt. 421. Da 
slicna nebesim tva Ijepos hvajena gubi se medu 
liim i mrci ko sjena. pjes. 14. Poznane Boga 
poce malo po malo u narodu covjecan.skomu 
slabiti, poce lurcat uspomena Bozijeh djela. 8. 
Rosa 4b. Ako ne tamni sunce, mjesec ne mrca 
(grijeskom vijesto mrci), no pucaju hridi. A. 
Kalic prop. 213. — Mje^to mrcati nalazi se kasto 
mrcati se. Tako mi se ne mrcati, kako istinu 
kazivati (govori mjesec). Nar. pjes. bog. 120. 
Prid kojijem tamni sunce i mrci se sva nebeska 
svjetlos. A. Kalic prop. 461. Tamni fiesto nebo 
1 mrci se. 501. — U jednoga je pisca grijeskom 
zabi}ezeno ,mrhcati': Odsfud mu mrbcati bude 
dan potamnen. P. Zoranic 8. 

b) mrcati, slabo svijetliti: svijeca mrci, kad 
je malo uja: mjesec mrci iza oblacica. M. Pavli- 
novic. Bugarska svijeca sve jeduako mrci (u 
jnenesenom smislu, t. j. Bugari su je.dnako na 
muci od Turaka). M. Pavlinovic razl. sp. 225. 
2. MRCaTI, mr6im, impf. kvrcati, mrstati 
(0 psu Hi drugoj kojoj zivotitU). liijec je 
onomatopejska. 



a) u naredenom znacenu. U Bjelostjencevu 
rjecniku (mrcim, hrcim kot pes, hirrio; d<i je 
inf. mrcati, to se sigurno razabira iz glag. ime- 
nice mrcane). Ocamo po svoj prilici ide primjer : 
Ako V selo idem, kucki na me laju, secom 
V ravno poje, mrcu na me ptice. Jacke 107. 

h) u prenesenom znacenu: mrcati na koga 
kao mrm^ati srdito na n. Izmedu rjecnika samo 
u Vukovu (mrci na nega, er ist iibel auf ihn 
zu sprechen, succenset illij. Ooamo hi mogao ici 
primjer: Jarko sunce zapr'je na pucini mrcec 
na zlo, sto se tu pncini; ma ni sunca istog po- 
mrcina ne ustavi turskih opacina. Osvetn. 4, 46. 

c) mrci mi glava, mein Kopf ist nicht ganz 
wohl, dolet caput. Vuk rjecn. s. v. mrcati. Zar 
da bismo vam mi pustili Boku? Mrci vam glava. 
M. Pavlinovic razg. 60. — Ooo se znacene va- 
lada razvilo otud, sto covjeka glana holi, kad 
mu u noj sumi, zuji; ispor. znacene pud a. 

MRCAVA, /. stogod mrko, tamno. 

n) velika gusta suma, gdje se ne vidi sunca, 
das Dickicht, locus crebris condensus arboribus. 
Vuk rjecn. (s naznakom, da se govori u Crno] 
Gori). 

h) crni oblak, Samo u primjeru: Dubno 
silna vjetrusina sa zapada, johnu se erne mrcave 
kao kule i bregovi i pregone se po vazduhu. S. 
Ijiubisa pric. 160. 

c) dim, cada ; jedno od toga dvoga je u 
primjeru : Zapali se brod . . . . po sata bjuvao je 
tmuse i mrcave kao dimnak kakve tvornice. S. 
]^ubisa pric. 20. 

mrCe, 

ti) ime mrku konu. Samo u primjeru: Je 1' 
mi ioste na jaslaraa mrce? Hrv. nar. pjes. 4, 
.507. Ne razabira se rod ni deklinacija, t.j.je li 
gen. sing, mrca tli mrceta. 

b) zaselak u Bosni u okruzju sarajevskom. 
Popis zit. bos. i here. 642. — Ne razabira se 
ni rod ni broj. 

MRCELA, /. drvo, koje se zove i simsir. Iz- 
medu rjecnika samo u Vukovu (mrcela, simsir 
s naznakom, da se govori u Pastrovicima). 
Mrcela, simsir, buxus. S. Petrovic b60. — Po- 
stane tamno. 

MRCEXEGA, /. neko mjesto u Istri zabijezeno 
u ispravi sacuvanoj u prijeiiisn xvi vijeka. Ki 
su (t. j. kumfini) meju Sovinakom i Vrhom i 
meju Blzetom i Kostelom i Mrcenegu. Mon. 
croat. 3. Idose napred starci od Vrha i Mrce- 
negi V Teplak. 7. — Postane tamno; mozda se 
mjesto -n- ima citati -n-. Ima i pridjcv mrce- 
ne.ski : I tu najdose znameuja, ke pokazase 
mrceneski starci. 7. 

MRCENE, n. nom. verb, od mrciti. U rjec- 
nika Belinu (il tegnere), u Stulicevu (actus ma- 
culandi atramonto vel carbone) i u Vukovu (das 
Schwarzen, denigratio). Imaju ustegnut (t. j. zene) 
pozudu od nacihanja i mrcenja. I. Drzid 290. 

MRCETA, m. musko ime zabifezeno u zapisu 
XIV vijeka i otud u Danicicevu rjecniku (gdje 
je uzet nominativni oblik Mrbce). Pisa se rukoju 
gresnago inoka Nikodima Mrhfiete i Prijaka. 
Mon. Serb. 212 i \i. Stojanovic zap. i natp. 1, 
50. — Ispor. Mrfeko, Mrko, Mrkoje, Mrkoiia, 
Mrksa. Sva su ta imena projilakticna, t.j. svrha 
im je, da odhijaju od celadtta vjestice Hi druga 
zla bica ; takovo je profilakticno ime i Vuk, t. j. 

! da plasi zla bica. Vidi u T. Maretica rad jug. 

i ak. 81, 97—98. — Ispor. i Mrda, Mrgud. 



MRCEV 



51 



1. MRCITI 



MRCEV, adj. posses, od mrca. Samo u rjec- 
nicima, i to u Belinu (mrceva ja^oda, mirtillo, 
bacca e coccola di mortella) i u Stulicevu 
(mrcev, mrcan, t. j. tnrcni). 

MRCEVAC. Mrcevca. m. topogr. iine. a) za- 
selak u Bosni u okruzju tuzlunskom. Popis zit. 
bos. i here. G42. — b) xelo u Dalmaciji u kotaru 
kotorskom. A. Masek 237. 

MRCEVCr, Mrcevaca, m. pi. selo u Bosni u 
okruzju banolutkom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRCEV DO, Mrcova Dola, m. selo u Herce- 
^ovini. Popis zit. bos. i here. 642. 

:\rRCEVICA, /. zemliste u Srbiji u okriigu 
kragnjevackom. Livada u Mrdevici. Sr. nov. 
(1875) 72. 

MRCEVIC, m. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRCEVICI. m. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRCEVO, n. 

a) mjesto, na kojem rastu mrce. U riecniku 
Belinu (mirteto, luo»o piantato di mirto) i u 
Stulicevu (tnrcevo, mrciste). 

b) Mrcevo, selo u Dalmaciji u kotaru du- 
broiackom. A. Masek 237. Spomine se u ispravi 
2)ii<anoj na koncu xiv vijeka (Mon. serb. 234) 
i otud u Danicicevu rjecniku. 

c) nekakvo mjesto u staroj srpskoj drzavi 
zabilezeno u ispravi xin vijeka. ^j. Stojanoyid 
hris. 10. 

MRCEVO POI^E, n. raynina u Grbju (u 
juznoj Dalm.). Vuk rjecn. Citavo Mrcevo Poje 
bijase rano prekriveno grbajskih radnika. V. 
Vrcovic niz 196. 

MRCICA (jamacno je takav akc.J, f. 

a) imc viagarici (t. j. mrka). F. Kurelac 
dom. ziv. 60. 

b) isto sto mrca, t. j. bilka Myrtus eom- 
munis. B. Sulek im. Pri stupu trisjice, drijena 
i zelenike i od krasne mrcice. M. Vetranic 2, 284. 

MRCIC, m. 

a) prezime. Bosnak (1908) 126. Zabijezeno 
je i prije nasega vremena u zapisu neznana 
vremena. all ne ce biti stariji od xviii vijeka. 
J^. Stojanovic zap. i natp. 3, 19. 

b) selo u Srbiji u okrugu vajevskom. S. Ko- 
turovic 447. 

MRCICr, m. pi. topogr. ime. <i) zaselak u 
Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. Razdjel. hrv. 
i slav. 33. — b) selo u Srbiji u okrugu uzic- 
kom. S. Koturovic 447. 

MRCIKA, /. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. 
kao hot. izraz za bijke mrce: Mrfiike (f. pi.) 
Myrtaceao, Myrtengewachse. 

MRCILO, n. mrka boja. Saino u primjeru: 
Strah me, da ces izmrcena bez mrcila danas 
biti. G. Palmotic 2, o68. 

MRCINA, /., TO. 

a) isto sto mrak. Samo u jednoj knizi. Dok 
i dugu ne dodija danu, ter on ernu mrcinu na- 
vucc, da se i on odmori s gledana. Osvetn. 5, 
108. Dize vojsku i mrcinom zade, pa do zore 
pod Barom se nade. 5, 129. — Ako se rijec 
doista gdje govori, akc. joj je mrcina. 

h) mrcina, zenska crna ha}ina, eine Art 
schwarzes Frauenkleid, vestis muliebris genus. 
Vuk rjecn. (s naznakom, da se govori u Hrvat- 
skoj). U Hercegovini se tako zove neka zenska 



suknena ha^ina mrke boje s rukavima. Etnogr. 
zborn. 5, 1163. 

c) mrcina je neko mrko prosto sukno, koje 
se zove i mrkadina. M. Pavlinovic. 

fl) prezime zabi(ezeno u ispravi xiv vijeka 
I otud u Danicicevu rjecniku. 

e) neka trava. Samo u Stulicevu rjecniku 
(mrcina divja, trava, herbao genus). 

f)'Ne razabira .se pravo znacene u primje- 
rima: U najvecu zimu ucinit mrcinu. Poslov. 
danic. More .... kad u pinive valove uzavri, 
tad .... sva gnila drva, sve mrcine vide se plu- 
tati. A. d. Bella razgov. 17. 

MRCINAC, mrcinca, m. Samo u Stulicevu 
rjecniku (mrcinac, trava, iris silvestris). Jamacno 
je ovo pogrjeska mjesto macinac, kako istu bi^ku 
Stulic na svome mjestu zove. 

MRCINCI, TO. pi. nekakvo mjesto hlizu Val- 
pova zabilezeno u lat. ispravi iz svrsetka xvn 
vijeka (,Merchinczy'). T. Smiciklas spom. 68. 

MRCiNE, /. jjI. tri zaseoka u Bosni u okruzju 
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRCINKA, /. zemliste u Srbiji u okrugu 
jagodinskom, koje se zove i Peskusa. Glasnik 
61, 133. 

MRCINKO, m. ime volu u Bruvnu u Hrv. 
D. Hire. 

MRCISTE, n. mjesto, na kojemu rastu mrce. 
Satno u Stulicevu rjecniku (myrtetum, myrteta). 

1. MRCITI, mircim, impf. nigrum reddere, in- 
quinare. U rjecniku Mikajinu (rarciti, omrciti, 
tingo, nigro, denigro, nigrum facio), u Belinu 
(annprare, annerire, far nero, — tegnere, imbrat- 
tare col nero), u Voltigijinu (tignere, colorare. 
farben), u Stulicevu (atramento vel earbone ma- 
culare) i u Vukovu (schwarzen, nigrum reddo 
s dodatijem primjerom: Hi kuj il' ne mrci gaca). 
a. mrciti (u akt. i pas.). 

a) mrciti znaci ciniti sto mrko, crniti, 
gariti, mrko (crnoj bojadisati. Kako oblacine 
kad mrce po gori. M. Marulic 15. Da ih mrce- 
nijeh gledaju. M. Drzic 179. Na svijecu cklo 
pale i mrce, crnima obrve opale cadami od 
dima. I. Gundulic 145. Becir-hadum .... mrci i 
lasti dlake sijede. 459. Jer i ona usti opruhle, 
da se ucini Ijepsa, masti, mrci kose. J. Kava- 
nin 11a. Momce mlado, jako mrce brci. O.-'vetn. 
2, 46. O kakav lonac omrci ruke, sto najviise 
moze, i vrati se u odaju te pocne svakoga 
mrciti taknuvsi nekoga u nos, nekoga u obraz, 
u celo i t. d. V. Vrcevic igre 49. 

b) kajati, prjati (jer mrceneni postaju 
predmeti ka}avi). 

aa) M pravom smislu. Mrcase negovom 
krvju ruke, prsi i obraz svoj .... mrtva sina 
celijuci. M. Jerkovic 71. — Ovamo pristaju 
primjeri, u kojima stoji : knige (Hi papir) mrciti 
u prezirnom smislu za ruzno Hi nepotrebno pi- 
sane Hi slikane. Zato nije potrebno vece knige 
mreit. R. Gamani6 20y-. Jos djetetom sve je 
nesto mrcio i crtao. M. Pavlinovic rad. 65. 
Mrciti perom jali kicicom, t. j. zlo pisati, zlo 
slikati. M. Pavlinovid. 

bbj u prenesenom smislu. Koji (t. j. 
,poluvirci') ga (t. j. biskupa) paklenimi ricmi 
mrcahu. B. £asi6 is. 116. Nista ne mrci ui 
zaplita srce od flovika kakono necista Jubav 
(iz lat. nil sic maculat et implicat cor hominis 
sicut impurus amor), nasi. 65. Zao jezik .... 
mrci glas drugoga, trujo posteiie, prosipa po- 



2. MRCITI 



52 



MED ATI 



grde. S. Margitid fala 255. S ricima necistim 
Boga pogrdujuci ili mrcedi dusu. I. P. Lucid 
razg. 30. Maca, koja pamet mrci. G. Pestalic 15. 
Ciju uspomenu nisu htjele ceri mrciti kakviin 
nedjelom. M. Pavlinovic rad. 161. — Mrciti ili 
mraciti, t. j. ocrnivati, klevetati govore ugarski 
Hrvati. F. Kurelac jac. 129. 
b. mrciti se. 

a) u pravom smislu. Mr6i se kip oba n, 
neto ga dotice. D. Barakovic jar. 114. Grijese 
li zene, koje se cersaju i bjakaju i mrce? B. 
Kasic zrc. 110. Cigainn se mrci (t. j. kujiici), 
da mu je boje. Nar. posl. vuk 344. Ko kuje, taj 
se mrdi. U Lici. J. Bogdanovid. 

b) kajati se, prjati se. Gdi se covjek mno- 
zimi grijesimi mrci (iz lat. ubi homo multis 
peccatis inquinatur). B. Kasic nasi. 198. Mrci 
se posteiie riegova (t. j. duhovnikova) pedata. I. 
P. Lucid bit. 47. 

2. MRCITI, mrcim, pf. uhiti. Samo u Vukovu 
rjecniku (mrciti koga puskom, t. j. ubiti ga iz 
puske, erschiessen, trajicio s naznakom, da se 
govori u Crnoj Gori). — Postaue tamnu; moze 
se misliti, da je mrciti od istoga korijena, koji 
je u mrk, mrak, jer tko hude ubijen, nemu 
mrkne pred ocima, — a moze se misliti i to, da 
mrditi stoji mjesto mrtciti, t. j. da je od osnove, 
koja je u mrtac (gen. mrca mjesto mftca), dakle 
da mrciti znaci: uciniti mrcem. I to je nejasno, 
zasto je glag. perfektivan. 

MRCkATI, mrckam, i7npf. hrckati po kakvom 
jelu i tijem ga mrjati. Govori se u Orahurici 
(u Slav.). Ne cu ja to jesti, to je neko mrcko 
(veli se, kada tko ne ce da jede cijih ostataka). 
S. Ivsic. — Rijec je po svomc 2>ostanu onoma- 
topejska, kao sto su i druge neke rijeci, kojima 
se izrice sto ruzno; vidi u T. Maretica gram, 
i stil. 46. 

MRCKAV, adj. bolestati, necist (o oku). Go- 
vori se u timoeko-luznickom narjecju n Srbiji 
(s akc. mfckav). A. Belid 436. 

MRCKI, Mrckoga, m. zaselak u Srbiji u 
ckrugu podrinskom. S. Koturovid 447. Osobito 
se pomine Mrcki, na kom je sanac bio jako 
utvrden. M. D. Milidevic knez. srb. 553. — 
Frije se to mjesto zvalo Mrcko: Podajte torn 
momku pismo u Mrcko. Golubica 5, 183. Svu 
rezervu izvedemo u Mrcko. 5, 223. 

MRCkO, Mrcka, m. a) \udsko ime. Starine 
13, 208. Ispor. Mrceta. — b) ime psu. F. Kurelac 
dom. ziv. 46. 

MRCKOVAC, Mrdkovca, wj. selo u Srbiji u 
okrugu pozarevackom. S. Koturovid 447. 

MRCKU, adv. vrlo malo. Ulide mi mrcku 
vode u ovo vino. U Lici. J. Bogdanovic. — 
Bice pokraceno od mrvidku (vidi tamo). 

MRCNI, adj. sto pripada mrcama. Samo u 
Stulicevu rjecniku ( mrcan , mrcna , mrdno , 
myrteus). 

MRCNAK, mrcnaka, m. neka bi^ka u kajka- 
vaca. B. Sulek im. 

MRCO (jamacno je takav akc), m. ime mrku 
konu. Kada Marjan zajahao mrca. Nar. pjes. 
hcrm. 2, 404. Tvoj je mrco maraan na jaslama. 
Hrv. nar. pjes 4, 507. 

MRCUK, adv. vrlo malo. Postalo od mrvcuk 
ili mrviduk Izmedu rjfcnika samo u Stulicevu 
(mrcuk, 'malahno s naznakom, da se nalazi u 
Lastrica, ali u gradi za ovaj rjecnik sabranoj 
nije se nasao nijedan primjcr iz toga pisca) i 



samo u jednoga pisca. Nut Fermera mrcuk pro- 
motrito. I. Zanicid 155. Ja bi t', pobre, mrcuk 
jos zapjevo. 246. 

MRCI, mrknem, pf. vidi mrknuti. 

MRDA, m. prczime, upravo nadimak (u svezi 
s glag. mrdati). Mrde se zove porodica u sara- 
jevskoj okolini, a jednome se covjekit te porodice 
jamacno veli Mrda. Etnogr. zborn. 11, 190. 236. 

MRDAKOVICA, /. seoce u Dalmaciji u ko- 
taru sibenickom. A. Masek 237. — Istoga po- 
stana, kojega i rijec, sto sada dolazi. 

MRDAKOVIC, m. prezime izvedeno od imena 
Mrdak, kojemu nema potvrde. Drz. kalend. (1905) 
299. Etnogr. zborn. 4, 107. — Za postane ispor. 
Mrda. 

MRDALO, m., n. decade, koje mrda. Samo u 
rjecnicima, i to u Stulicevu (mrdalo, n. nugas 
agens, nugator) i u Vtikovu (mrdalo, m. koji 
mrda, der ungeschickt arbeitet, inhabilis), 

MRDAL, Mrdaja, m. prezime (upravo nadi- 
mak) u Lici. J. Bogdanovic. — Za postane ispor. 
Mrda. 

MRDALCICA, /. ptica, koja se zove i gove- 
darka, pliska, lat. Motacilla alba. U selu Bro- 
dancima (u Slav). D. Hire. — Pravo je zna- 
ccne: koja mrda (t. j. mice ovamo i onamo) 
repom. Ispor. lat. ime motacilla (od movere i 
cillere, sto oboje znaci: micati) i nem. Wedel- 
schwanz (u nekijem krajevima mjesto Bachstolze). 
Imenica je upravo dem. od mrdajka, cema nema 
potvrde. 

1. MRDAN, Mrdana, m. zaselak u Bosni u 
okruzju bihackom. Popis zit. bos. i here. 642. 

2. MRDAN, mfdna, adj. spar, tezak, zametan. 
Mrdan je to posao, schwer, langsam, difficilis. 
Vuk rjecn. Mrdno adv. isto sto zametno. I. 
Pavlovid. 

MRDANICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
bihackom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRDANE, n. nom. verb, od mrdati. U rjec- 
niku Stulicevu (naucum, naucus) i u Vukovu 
(das ungeschickto Arbeiten, ineptia). 

MRDaR, m. planina u Staroj Srbiji blizu 
vode Brvcnice; iz te planine izvire Kosanicn. 
Eat 192. Otagbina 4, 19. — Onamo ima i selo 
istoga imena. 

MRDARI, m. pi. topogr. ime. a) zaselak u 
Dalmaciji u kotaru kotorskom. A. Masek 2'M. — 
b) seliste u Srbiji u okrugu toplickom. M. I>. 
Milidovid kraj. srb. 392. 416. 

MRDATI, mrdam, impf. micati (se.), vrpo}iti 
se, seprt^iti. Sa znadenem micati, mahati nalazi 
se ovaj glag. i u drugim slav. jezicima, na jir. 
slov. i ces. mrdati, bug. jip-bAaM, po{. mardad, 
zato se to znacene ima za nas jezik staviti na 
prvo mjesto kao prvobitno. Iz srodnih indoevr. 
jczika mogao bi ovamo ici lit. glag. murdyti 
(tresti, drmati). Izmedu rjecnika samo u Stuli- 
cevu I u Vukovu (vidi pod c). Najstarija je 
potvrda iz Mrnnvica (vidi pod b). 

a. mrdati znaci micati (se), i to hrzo. 

a) micati. Sav rad svoj svrsuje on jedina 
ocima svojim, jjri cam no mrda nicim drugim. 
osem trepavicama. M. D. Milidevid medudn. 35. 
A Rade upravo mrda nogama. 223. 

b) micati se. Nema ni duse ni tijela, a 
po vas dan mrda kao zivo (odgonetlaj: sahat). 
Nar. zag. novak. 199. Oku so desto ucini, da 
su to zivotino zive, da mrdaju, da so igraju. M. 



MRDAV 



53 



MRDE 



D. Milicevic zim. vec. 136. Ovamo ce ici i 
primjer: AV zla (t. j. zena, djevojka) znutar, a 
zvaa grda, malo gdo za takvom mrda. P. Vite- 
zovi6 pririfin. 78. 

b. vrtjeti se, vrpoliti se, brzo se micati ovamo 
i onamo. Mrda kra}6 tamo i ovarao (t. j. ii ne- 
prilici je, ne zna, sta hi odgooorio). Nar. pjea. 
vuk 2, 53. Rcak Peja mrda oko sedla, dok Kal- 
vine po sancu prebroji. 3, 559. — Mozda ovamo 
idu i primjcri: Na jur ovu glavnu .... cemu 
mrdas na nu .... primi ter razari. I. T. Mrnavic 
osm. 22 Djovojke mrdahu (stamp, .mardjahu') 
i drukahu okolo nega do toliko, da so ocuti 
mladac velo smucen. Stulic rjefin. s. v. mrdati 
iz nekakve dubrovacke knige (ill rukopisa) na- 
znaienc slovima ,Jos.' 

0. seprl^iti, t. j. raditi sto nevjeHo ; ova je 
znacene izislo iz onoga pod a, h, t. j. micati se 
naprazno oko kakvoga posla ne razumijuci ga. 
U rjecniku Stulicevu (nugari, nugas agere, nugis 
tempus terere s primjerom navedenim pod b) i 
u Vukovu (ungeschickt arbeiten, inepte laboro). 
(Nevjeste) mrdajuci oko glave njeke cicke od 
kosa savijajuci. M. Drzi6 212. Koji Boga hvalis 
i slavis, ne mrdaj, nego cisto ga slavi. I. Ancic 
svitl. 224. Mrda kao bolestan oko nezdrava. Nar. 
posl. vuk 183. Rekavsi, da hoco da brani do- 
pisnika, mrda oko Svetica. D. Danicic a Iceko- 
vicevu rjecn. Ovo se rece, kada tko oko svijece 
ili lampe sto mrda, pak je nehotimice utrne. 
Nar. bl. kapet. 306. 

d. mrdati gdjesto po Slavoniji (na pr. u 
Pozegi, u Orahovici) znaci lat. futuere. S Ivsic. 
Isto znacene imu ovaj glag. i u slov. jeziku. 

MRDAV, adj. onaj, koji sepriji (vidi mrdati 
pod c). Samo u primjeru: Zac su drazi svudi 
^ . . . ki su lipi }udi .... zasto je milije s nimi 
govoriti, ner ki su mrdavi, neslani i tromi? P. 
Hektorovid 30. 

MRDAVICA, /. dobra zemja, koja se mrda o 
motiku i lijepi se. Govori se na ostrvu Korculi. 
Slovinac (1880) 87 i otud u L. Zore pajetk. 110, 
227. — Ne razabira se, sto a tome tumacenu 
znaci glag. mrdati. (L. Zore pise mrdi od mrditi, 
ali ni tome se smisao ne razabira). Jamacno je 
iz Slovinca: mrdavica, Humuserde tislo u Po- 
povicev rjecn. 

MRDE^^ACA, /. zena, koja muze, muzi^a. 
Samo u jednoj nar. zagonetki : Ja podoh po 
aopotu, a stadoh na grebotu, pozvah mrdejace. 
Vuk rjecn. s. v. vazli-trave i Nar. zag. novak. 
238. — • Rijec jamacno izmis}ena, koje u jeziku 
nema. 

MRDE^jE, (po svoj prilici) f. pi. zaselak u 
Bosni u okrnzju bihackom. Popis zit. bos. i 
here. 642. 

MRDESA, /. niusko ime zabi(ezeno xiv vijeka 
(,Merdessa'). Mon. ragus. 2, 344. — Za postane 
ispor. Mrda 

MRDEZ, m. zaselak u Bosni u okruzju sara- 
jevskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRDIC, m. prezime 'u Srbiji. Etnogr. zborn. 
8, 735. — Za postane ispor. Mrda. 

MRDICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRDITI SE, mrdim se, impf. isto sto mrgo- 
diti se. Postane tainno. Izmedu rjecnika samo 
u Stulicevu (mrditi se, uamrditi se t. j. frontem 
contrahere) i u Popovicevu (finsteres Gesicht 
machen). Na posle sve kucne mrdi se i gadi 
(t. j. zena). I. Gundulic 147. Da nije nitkor, 



tko se mrdi. J. Kavanin lOS^*. Da so zaman 
fiovjek mrdi. 475a. Snagu podava dusam nasim 
. . . . kazivat se zlovojni u obrazu i mrdit se 
(t. j. kad pred nama tko koga opada). Blago 
turl. 2, 192. Mrdjeti se, mrdim se, mijenati se 
u lieu od gneva, ne htjeti sto. Govori se u 
Stonu; Ne mrdi se, kako zla godina Ja mu da- 
vam, a on se mrdi. Mrdi se uzeti. M. Milas. 
Mrditi so, mirdilm se, v. impf. ein finsteres Ge- 
sicht machon; mrditi so na koga. M Resetar 
stok. dial. 253 (a naznakom, da se govori u 
Dubrovniku i u Frcanu). 

MRD^ATI, mi-djam (tako je zabi^ezen akc), 
impf. isto sto mrdati pod c. Govori se u Lid. 
Vavije nesto mrdja, a nikad nije' kadar svrSiti. 
J. Boirdanovic. 

MRD^jIV, adj. isto sto 2 mrdan. Govori se u 
Lici. Ovaj posa nije tezak, ali je nekud mrdjiv. 
J. Bogdanovi6. 

MRDNAT, mrdnata, adj. koji je pamecu senuo. 
Govori se u Staroj Srbiji (upravo u Skopskoj 
Grnoj Gori). Ako se desi, da neko u kuci po- 
meri pamecu, onda se za noga kaze da jo palav 
ili da je ,mrdnat od pamot', na pr. palav 6ovek, 
palava zena, mrdnato dete od pamet. Etnogr. 
zborn. 7, 346. Nede|ko 'e mrdnat od pamet. 7, 
403. — Vidi rijec, koja sad dolazi. 

MRDNUTI, mi-dnem, upravo vb. pf. prema 
impf. mrdati. 

a) maknuti se. U rjecniku Vukovu (mrdauti, 
vrdnuti, t. j. ausweichen, declinare) i u Popo- 
vicevu (einmal ausweichen). On se ukocio kao 
kolac pa ne sme da mrdne. M. D. Milicevic ziv. 
3rb.2 180. 

b) pomjeriti pamecu, senuti (a i to upravo 
znaci: pomaknuti). Govori se u ^Staroj Srbiji 
(upravo u Skopskoj Grnoj Gori). Cim zadrugari 
primete, da noki clan zadruge , mrdne od pamet', 
vode ga u manastir. Etnogr. zborn. 7, 346. 

MRDNA, /. nom act., isto sto mrdane od 
mrdati (u znacenu pod c). Samo u Stulicevu 
rjecniku (occupationes minima©, leves). 

MRDU^A, /. Samo u Vukovu rjecniku: malo 
ostrvce oi kamena kod Spjeta kraj Braca. 

MRDU^aS, m. prezime. Bosiiak (1908) 126. 

MRDUN, m. ime (mozda prezime). Pokojni 
glavar Mrdun .... nagnu nahiju. S. Lubisa 
pric. 94. — Za postane ispor. Mrda. 

1. Mrda, m. musko ime u Sp}etu i u Zadru 
xni vijeka. K. Jirecek rom. 2, 74. Ovo mi po- 
vidi bratb moj Mrda (u ispravi xv vijeka). K. 
Jirecek spom. 82. Danas sluzikao prezime. 'a&m, 
pakr. (1898) 28. Bosdak (1908) 126. J. Bogda- 
novic (s naznacenim akc. za Liku). — Bice 
od Mrd-ja u svezi s glag. mrditi se, dakle kao: 
jut, srdit. Ispor. Mrcota, Mrgud. 

2. MRDA, /. izvor u Srbiji u okrugu rud- 
nickom. Etnogr. zborn. 4, 117. 

MRDAN, m. prezime. Sem. mitr. (1900) 122. 
— Pice upravo ime, pa sluzi kao prezime. Za 
postane ispor. 1 Mrda. 

MRDANICI, m. pi. selo u Bosni u okruzju 
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRDANOVCI, Mrdanovaca, m. pi. selo i za- 
selak u Bosni u okruzju travmekom; jedan za- 
selak toga imena ima i u okruzju banoluckom. 
Popis zit. bos. i here. 642. 

MRDE, selo u Bosni u okruzju travnickom. 
Popis zit. bos. i here. 642. — Ne razabira sc 
ni rod ni broj imena. 



MEDEBAEE 



54 



y. MKENA 



MEDEBAEE, selo u Bosni u okruzju travnic- 
kom. Popis zit. bos. i here. 642. — Ne razabira 
se ni rod ni broj ovuga posve tamnog imena. 

1. MRDELA, m. mmko ime zabi^ezeno u 
ispravi xin vijeka i otud u Danicicevu rjecniku. 
— Za postane ispor. Mrda. 

2. MEDELA, /. gmiza, dinduha, biser od 
stakla. Govori se i s umetnutim -n-: mrndela. 
Oboje u Vukovu rjecniku (Glasperle, s nazna- 
ko7n, da se govori u Dahnaciji). — Postane 
tamno; rijec je svakako tuda, mozda je istoga 
postana, kojega je i rijec mergan. Knko s istijem 
znacenem ima i rijec »rmjela (vidi tamo), pa 
kako se ni toj rijeci ne zna postane, ne maze se 
reci, koje je od kojega postalo, t. j. dali mrdela 
od grmjela Hi obryiuto; ali svakako je -d- u 
mrdela postalo od -gj-. 

MEDELICA (jamacno je takav akc), f- stvar 
od mrdele, a buduci da mrdela vrlo malo vri- 
jedi, zato se mrdelica govori i za stvari, koje 
nemajii vrijednosti. Pretrgovac razdao iglica, 
mrdelica ili pocelica (sam pisac dodaje tome 
bi(esku: igle, koje si zenske zati6u oko cela, 
je;^u pocelice; ostale su mrdelice). Osvetn. 4, 10. 
To su Marine mrdelice (t. j. stvar veoma ne- 
znatne vrijednosti i besposlica). Nar. bl. kapet. 
262. Mrdelice, to su oni mali stakleni bopci, 
kojima se odijela kite, a sejanko ih mecu rado 
oko ruke i vrata. J. Belovic-Bern. 81 (supl.). 
To su prave mrdelice, kaze se za stvari male 
vrijednosti i neznatne. U Bosni. D. Surmiu. — 
Govori se i mrndelica (ispor. mrudela pored 

mrdela\ Devojke ne povezuju glavo, ne nose 

pregace, cisce se nose, vise mrndelica (t. j. 
tmadu). v. Bogisic zborn. 129 (s naznakom, da 
je tako tt Bosni). — Kao sto se pored mrdela 
govori grmjela, tako se i pored mrdelica govori 
grmjelica (vidi tamo). 

MEDELICI, m. pi. selo u Bosni u okruzju 
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 642. •- JJpravo 
prezime izvedeno od imena Mrdela. 

1. MEDEN, »i. musko ime. Izmedu rjecnika 
samo u Vukovu (Mannsname, nomen vivi), Po 
tvrde donose jos: Ogl. sr. 470. Nar. pjes. vuk 
5, 39., 8, 223. V. Vrcevic niz 11. Ima potvrda 
i prije nasega vremena: S. Novakovic pom. 83. 
Glasnik ii, 3, 75 (iz pocetka xviii vijeka). T. 
Smiciklas spom. 218. — Za postane ispor 
1 Mrda. 

2. MEDEN, m. neko mjesno ime. S. Novakovic 
pom. 139. Da nije kakva grijeska? 

MRDENI, J«. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
travnickom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MEDENOVAC, Mrdenovca, m. selo u Srbiji 
u okrugu podrinskom. S. Koturovic 447. Neko 
selo toga imena zabi{ezeno je i prije nasega 
vremena. S. Novakovic pom. 139. — Akc. zabi- 
lezio S. Novakovic. 

MEDENOVI6, m. a) prezime Sem. pakr. 
(1898) 28. Imenik (1906) 445. Nalazi se u Lici 
(s naznacenim akc). V. Arseuijevi6. J. Bogda- 
novic. — Zabi{ezeno je i prije nasega vremena : 
K. Jirecek spom. 64. 70 (u ispraiama xv vijeka). 
T. Smiciklas spom. 137. — b) zaselak u Bosni 
u okruzju banoluckom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MEDENOVICI, m. pi. selo u Bosni u okruzju 
sarajevskom, zaselak u Hercegovini. Popis zit. 
bos. i here. 612. 

MEDESA, m. prezime xiv vijeka na ostrvu 
Rabu. K. Jirecek rom. 2; 74. — Za i^ostane 
ispor. Mrda. 



MEDICA, m. ime od mila mjesto Mrda (vidi 
tamo). Popb Mrdica (,Mpi.rima') sb bratjomb. 
Dec. hris. 101. 

MEDIC, m. prezime. Sera. pakr. (1898) 28. 
Zabijezeno je i pjrije nasega vremena: Mon. serb. 
34 (iZ xiii vijeka) i otud u Danicicevu rjecniku. 
1^. Stojanovic zap. i natp. 3, 14 (tt zapisu ve- 
znana vremena, ali ne ce biti stariji od pocetka 
XVIII vijeka). Glas je -d- tu (kao i u Mon. serb. 
34) zapisat slovom -ti-, koje u starim cir. spo- 
menicima sluzi i za -c- i za -d-. Krivo u J^. 
Stojanovica zap. i natp. 3, 385 stoji Mrcic, jer 
to tie moze nista znaciti, a Mrdic ie od tste 
osnove, od koje i Mrda, Mrden, Mrdesa. — Ne 
zna se, dali ,Merghich' u tal. zapisu xv vijeka 
treba citati Mrdic ili Mrgid. K. Jirecek spom. 70. 

MEDILO, m. ime jarcu. Govori se u Lici 
(s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MEDIN, m. isto sto mrgin. Samo u V. Bogi- 
sica zborn. 434 za sabacki okrug u Srbiji. Po 
svoj p)rilici je grijeskom zapisano ili stampano 
-d- mjesto -g-, 

MEDIN DO, Mrdina Dola, m. zaselak u Bosni 
u okruzju bihackom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MEDO, m. musko ime isto, koje i Mrden. Naci 
cete Mrda kapetana. Nar. pjes. vuk 5 (1865), 109. 

MEECKA, /. isto sto smrt. Govori se u juzno- 
moravkom narjecju u Srbiji (s naznacenim akc). 
A. Belie 369. 

MEEK A VAC, mrekavca, m. Tako u selu Cur- 
lovcu (u bjelovarsko-krizevackoj zupaniji) zovu 
kajkavca, mozda po kajk. rijeci (ne) mrem, t. j. 
(ne) mogu. M. Eesotar stok. dial. 253. 

MEEKNUTI, mreknem, pf. isto sto udariti. 
Govori se u selu Hercegovcu (u bjelovarsko- 
krizevackoj zupaniji), na pr. mreknuse koni 
rudom o duvar, — mreknuti s kim o zemju. P. 
Brantner. — Postane tamno. 

MEEN, mreaa, m. riba, koja se zove i mrena. 
Mren, Flussbarbe, Barme, Cyprinus barbus. G. 
Lazic 78. Mren, Barbus liuviatilis. M. Medid rad 
jug. ak. 126, 100. — Postavleni akc. (za\nom. sing.) 
zabifezili J. Boskovic i M. Eesetar stok. dial. 
253 (ovaj s naznakom, da se govori u Jajcu u 
Bosni). 

1. MEENA, /. zensko ime. Samo u Vukovu 
rjecniku (Frauenname, nomen feminae). — Po- 
stane tamno. 

2. MEENA, /. rible ime. U rjecniku Bjelo- 
stjencevu (mrena, riba, murena, pluta, saxatilis 
piscis), u Jambresicevu (mulus fluviatilis) i u 
Vukovu (Flussbarbe, Barme, Cj'prinus barbus, 
— u izd. 18QS stoji jos: gemeine Barbo, barb. Hu- 
viatilis). Mrina (dakle kao po zapadnom govorii), 
Muraona helena. D. Kolombatovic (1881) 23, 
(1886) 17. Mrena, Bai'batus fluviatilis. J. Pancid 
ribe 80. M. Medic rad jug. ak. 126, 100. Miklosic 
u svome etim. rjecn. 202 drzi, da je mrena kao 
rib^e ime istoga postana, kojega i moruna (vidi 
tamo), ali ne tumaci, kako je narod mogao 
sasvijem razlicne ribe nazvati imenima, koja 
potjecu iz jedne iste lat. rijeci. 

3. MEENA (s takvijein se akc. govori), f. isto 
sto bio7ia. Upravo mrena znaci tanku kakvu 
kozicu, opnu, pa buduci da se misli, da ocna 
biona dolazi od tanke kozicc, koja se na oko 
navukla, upotreb^ava se mrena i za bionu. U 
rjecniku Bjelostjencevu (mrona ili mezdra na 
oku, albugo), u Voltigijinu (albume d' occhio o 
cataratta, Staar) i u Stulicevu (albugo s nazna- 
kom, da je iz Bjelostjencevu rjecn.). Ima i u 



4. MKENA 5 

Sulekovu rjecn. zn. naz. kao izraz iz podrucja 
zoologije za nem. Zellgewobe, zatijem za lat. 
cataracta, nem. Staar, dor schivarze Staar, tal. 
cateratta, skiuuti mrenu, den Staar stechen. 
Mrena, mrenica, Augenstaar, cataracta. M. 
Jovanovic-Batut. Guvori se i u Istri: mrona, 
albugo. D. Kemanic (1884) 20. Gdjesto po 
Hrv. i Slav, yovori se mrena za onu tanku 
kozicu u jajetu pod luskoni. T. Maretic. Ispor. 
u slov. mrena, eine feine Haut, Hiiutchen. 
Pleter&nik slov. — Fostane je rijeci 3 mrena 
tatnno; ito Mikloiic u svome etim. rjecn. 204 
kaze, da je iz lat. membrana, to se ne moze 
primiti. 

4 JMEEXA, /. Tatnno je znacene n primjeru: 
Koji cijelu prijeti svijetu tve kriposti kazat 
mrjonu. J. Krmpotic katar. 30. 

MRENICA, /. dem. od mrena. 

a) od 2 mrena. Izmedu rjecnika samo u 
Vukovu. Mrenica, Gobi tis taenia. M. Medic letop. 
166, 73. 

b) od 3 mrena. U rjecniku Bjelostjencevu 
(pia mater, i. e. pellicula, quae cranio intrin- 
secua adliaeret) i u Jambresicevu (mrenica nad 
mozgani, pia mater, — mrenica ocna, retina). 
Mrena, mrenica, Augenstaar, cataracta. M. Jo- 
vauovic-Batut. Gdjesto po Hrv. govori se mre- 
nica za onu tanku kozicu oko jezgre od oraha. 
D. Hire. 

MHENITI SE, mrenim se, impf. o nebu, kad 
se stanu po nemu navlaciti tanki oblacici (kao 
mrena, t. j. tanna kozica). Mreniti se isto je sto 
mezgriti se (vidi tamo). U Lici. J. Bogdanovic. 
Kad je dan lip, pak se pocme oblacit, onda se 
veli. da se nebo mreni. U Hrv. oko Ogulina. 
Zborn. za nar. ziv. 5, 169. 

ME.ENAK, mrenaka, m. riba, koja se zove i 
mren i mrena, Barbus iiuviatilis. Oko Zagreha. 
D. Hire. 

MEENE. n. nom. verb, od mrijeti Premda se 
ustavi tijek od sunca.. . . sasvijem tezijem ne ce 
se ista nase mrene ustaviti. B. Zuzeri 213. 
Govori se u timocko-luznickom narjec/u u Srbiji 
(s naznacenim akc). A. Belie 387. 

MEENENE, n. nom. verb, od mreniti se. Go- 
vori se u Lici (upravo: mrenene). J. Bogdanovic. 

MRESTILO (jamacno je takav akc), n. mjesto, 
gdje se riba mrijesti. U selu Ferkovcima u Slav. 
D. Hire. 

MBeSkA, /. bora, nabor, na pr. na kosuji. 
Lijepo ona zna mreske delati. V Lici. J. Bog- 
danovid. — mreska od mrezka, jer su nabor i 
7ialik na mrezu ■ zato bi gen. plur. morao gJasiti 
mrezaka, ali u Lici govore mresaka, na pr. kik|a 
puna mresaka. J. Bogdanovic. 

MEESKACA, /. nabor oko ruke u se^acke ko- 
suje. U Srba po Bosni. J. Belovid - Bern. 81 
(sijpL). — Ispor. mreska, mreskati. 

MEEt?KANE, n. nom. verb, od mreskati. U 
Lici. J. Bogdanovic. — U Sulekovu rjecn. zn. 
naz. kao izraz iz podrucja teJmike za nem. 
Kreuzschraffirung, franc, centre hacbures, t. j. 
crtane nnakrst, koje ima oblik mreze. 

MREk^KAST, adj. nalik na mrezu. Samo u 
Sulekovu rjecn. zn. naz. kao izraz iz podrucja 
hotanike za lat. cancellatus, gegittert, tal. gra- 
ticolato, reticolato. 

MEESKATI, mreskam, impf. praviti mreske, 
t. j. nabore, na pr. na kosuji. Kako ti lijepo 
mreskas kosu|u ! U Lici. J. Bogdanovi6, 



MREZA 

MEEZGA, /. nabor, mrska (na hajini ili na 
lieu). U rijeckoj nahiji u Crnoj Gori (s akc. 
mrezga). A. Jovicevi6. Govori se i u Bosni: 
Nabori (mrezge) po celu. Zborn. za nar. ziv. 6, 
154. — Fostane tamno. 

MEEZGEA,/. jsio sto mezgra. Samo u Vukovti 
rjecniku. — V prvi je slog umetnuto -r- (t. j. 
upravo je udvojeno) kao i u mrezgravci pored 
mezgravci (vidi tamo). 

MEEZA, /. rete, cassis. Vokal je -e- postao od 
negdasnega i, zato je u zapadnom govoru mriza. 
a u juznom gdjesto mrjoza. Jiijec se ova nalazi 
u svim slav. jezicima, na pr. staroslov. mreza, 
rus. jipeyKa (luepeiKa, .iiepera), slov. mreza, ces. 
mi'ize (resetka), i t. d., ali u drugim indoevr. 
jezicima ne nalazi se rijeci etimologijom srodnijeh. 
Foradi ruskoga lika Mcpeia moze se misliti, da 
je mreza postalo od merg-ja; ali korijenu merg 
ne moze se postaviti znacene. Bijec se nalazi u 
svijem rjecnicima (vidi dale) osim Daniciceva; 
a najstarija je potvrda iz xiu vijeka (vidi 
pod a, d). 

a. mreza je naprava od niti narijetko sve- 
zanijeh medu sobom za lov(ene ribe i drugijeh 
zivotina. U rjecniku Vrancicevu (mriza, cassis, 
rete), u Mika^inu (mreza, mriza, rete, sagena, 
cassis, — zaplesti mrezom, obretio), u Belinu 
(mreza, rete, — mreza za ptice ili pticja mreza, 
rete da prender uceelli, ragna da uecellare), u 
Bjelostjencevu (mreza, rote, hamus, — zverinska, 
cassis, plagae, — pticja, i^antheron), u Jambre- 
iticevu (mreza, rote, — mreza za opstrene loze, 
indago), u Voltigijinu (mreza, rete, Netz), u 
Stulicevu (mreza, rete, cassos, plagae s nazna- 
kom, da se nalazi u Gundulica, — mreza pro- 
stiea, rete simplex, — mreza popunica, rete 
duplex, — u mrezu uveznuti se, zaplesti se, 
upasti, in rete incidero) i u Vukovu (mreza , 
Netz, rete). 

a) mreza za ribu. Zapasase veliko mnostvo 
rib, take da pucabu mrize. Bernardin 125. Ei- 
bari bihu nasli 1 kus leda v mrezah. Korizm. 
22a. Petar i Andrij ostavise mrize. Transit 50. 
Mrizom bo lovise tuj ribe. P. Hektorovic 5. 
Imaju. . . . trato i mrize zgubit. Statut vrb 166. 
Cesto riba .... kraje okastoj razdre mrezi ter 
izlazi tuda i bjezi. I. Gundulic 20. Blagoslov 
mrize na lov ribe. L. Terzic 278. Tako i riba 
k plamu tece, ki je u lovne mreze uvodi. A. 
Vita|ic est. 23. Prilikuje ju (t. j. crkvu) mrizi 

stavjenoj u more. J. Filipovic 1, 190a. Nije 

mriza nbarskije kao drugi apostoli imao osta- 
viti. F. Lastric od' 142. Ostavivsi mrize nasli- 
dovao jest vicnega zivota davaoca. J. Banovac 
blagos. 118. Navale uk|eve te ib Crnogorei hva- 
taju u mreze. Vuk rjecn. s. v. oko. i t. d. 

b) za druge zivotine. Golube ali jine .... 
ptice mrizami pritiskajuci u sfakom lovu sricni 
bibu. P. Zoranic 42. I mrezam ga (t.^ j. gaj) sa 
svijeh kraja i psim lovnijem opkruzili. G. Palmotic 
1, 301. Ptice, koje lete u visinu, jesu proste od 
upadnutja u mrize i zamko na zemji. M. Eadni6 
191b. Evo zvijeri nesmijene .... ulovi ju tvoja 
mreza. G. V. Bunic 21. Kad se ptica ufati u 
mrizu. J. Banovac pripov. 94. Tica. sto se vise 
dize .... lako pazi, da u mrize ne nagazi. V. 
Dosen 17b. — Ocamo se moze metnuti i pnmjcr 
za mrezu, u koju je uluv(cna ce(ad (upravo bog 
i bogina u p)rilici ^udskoj): S Venerom svojome 
Marte . . . . mrezome jednome poklopjeu tvrdo bi. 
D. Eanina 10^. 



MREZA 



56 



MREZA 



c) mreza o paucini. U paukovoj mrezi 
samo male muhe ostaju. Poslov. danic. Kad su 
mreze od pauka i za muhu i komara. J. Kava- 
ain 344a. Tri sta je }eta .... pauk svqje mreze 
pleo na pustos prevlackoga manastira. S. i^ubisa 
prip. 277. 

(IJ mreza u prenesenom smislu. Eastrbza 
(t. j. sv. Suva) mreze pregrady sbmrbtbnyje. 
Domentijanfi 297. Ov greh ima mrizu i stupicu 
djavju. Transit 83. Razume Ivan .... da veden 
bise slovesi v mrizu. S. Kozicic 57. Gdi napast 
ni mriza ne lovi paklena. D. Barakovic vila 9. 
Ona, ka me vidi i pozna u ne mrezu uveznuta, 
kaze mi se nemilosna (govori dragi svojoj 
dragoj). I. Gundulic 222. U svoje mrizo me za- 
plete (t. j. grijeh). I. Ivanisevic 304. Ko da ludu 
jubovniku, koji u mrezu nih 't. j. vilemca) na- 
srne, cas i zivot ne pocrne. G. Palmotic 2, 28. 
Zasto ste se ufiinili kano mriza i zamcica dja- 
vaocka? I. Ancic svitl. 64. One (t. j. bludnice) 
u bijesu I'lega (t. j, bogataia) tove, dok ga u 
mrezu svu ulove. J. Kavanin A8^. Pak ju (t. j. 
moju kcer) osmradi zalosnicu, sklopi u mreze 
svijet himbeni. A. Vita|ic osfc. 3b8. I tko zeli 
vidit zenu .... sebe mece u vrazje mrize. P. 
Macukat 88. Ovo je zanat neprijatela duse nase, 
da mu se ne otme iz mrizah negovi. F. Lastri6 
od' 106. Metnuce u mrize noge svoje (t .j. grjes- 
nik), to jest u mrize svojih opacina, i sveza6e 
ga kao jednoga suzna. J. Banovac pred. 8. Koga 
bludne smrse mrize, sve k propasti ide blize. 
V. Dosen 85^. Ti si mriza, po kojoj ja mnoge 
duse fatam (govori davo rdavoj djevojci). M. 
Zoricid zrc. 98. One isti vrag bijase u covicjoj 

kozi, koji osam dusa bio jest zapasao u svoju 

mrizu. M. A. Rejkovic sabr. 45. Da je krivo- 
kletno obijedio prave |udo pak i mene upleo u 
tu mrezu. S. J^ubisa prip. 232. 

c) mreza kao objekt Hi kao subjekt uz 
neke glagole, u pravom i u prenesenom smislu. 
an) uz glagole, koji znace gradene, 
prav]€ne mreze; ti su glagoli plesti, isplesti. 
Djavao plete drugu mri/'u. P. Posilovic nasi. 87h. 
Nama sam se metnuo bio u sumnu, da tu mora 
sto biti i da se nova mreza okolo mene plete. 
G. Zelic 311. Tri devojke cvece posejale, brdom 
smi|e, a dolom bosije; navadi se momce neze- 
fieno te pocupa cvece devojkama; al' devojke 
mrezu ispletose, uvatise momce nezeneno. Nar. 
pjes. vuk 1, 396. Da ja pletem mrezu sarovitu, 
da ja trazim po moru devojku (koja je umrla 
pa bacena u mure). 2, 23. Pa bi plela mrezu 
plemenitu, mrezu zlatnu, a vrlo lijepu. Nar. 
pjes. juk. IIG. Sad pocme ona mrezu plest. Nar. 
prip. mikul. 144. 

hh) uz glagole, kojima se naznacuje 
radna mreiom, kad se lovi Hi se hoce da lovi. 

aaa) baciti. U ime tvoje bacicu 
mrize u more. M. Radnic 241*^. Bacio bi mrezu 
u Dunavo, ujtio (t. j. uhitio) bi ribu u Dunavu. 
Nar. pjes. juk. 117. Vise primjera vidi kod 
baciti pod 1, a. 

bbh) istegnuti, poteguuti, potezati, 
pritegnuti. Istegnuti mrezu, tirar la rete, — po- 
tegnuti mrezu, tirar la rete, — potezati, istezati 
mrezu, tirar la rete. Bela rjecn. Potegnu mrjeXu 
na zem|u punu velicijeh riba. N. Ranina 127*. 
Tolikoj veliko mnostvo riba zavrgoso, (da) 
mrjeza ne mogabu potegnuti iz mora. Zborn. 
(1520) 119a. Oka su u mrizi, ku kad iztegnu 
van, kroz ne more bizi. P. Hektorovic 7. Pri- 
tegni i ti s onimi ribari mrizu. Vitajic istum. 10. 



cccj metnuti, zametnuti. Metnuti 
mrezu, gettar la rete in mare. Bela rjecn. 
Mrezu mecem, jacio rete. Bjelostjenae rjecn. 
Kalvin onda zametnu svoje prihitre i otrovne 
privare kako lovnu mrezu za pogubjenje pukova. 
D. Basic 217. Zametnuti kome mrezu (kao da 
bi ga uhvatio u nu, t. j. namjestiti pletke). Nar. 
posl. vuk 84. Oholi mi namjestise zamke i 
prugla, metnuse mi mrezu na put. D. Danicic 
psal. 140, 5. Vise primjera vidi kod metati 2}od 
II, 1, a, a, cc i kod metnuti pod II, 1, a, a, bb. 

ddd) namjestiti, zamjestiti. Izvadi 
me iz mreze, koju mi tajno zamjestise. D Da- 
nicid psal 31, 4. Mreza, koju je namjestio, neka 
ulovi nega, neka on u nu padne na pogibao. 
psal. 35, 8. 

eee) pustiti, spustati. Jer mrizu 
zadise .... pojdose (t. j. ribari) naprida opet ju 
spuscaju6. P. Hektorovic 5. Vozi u dubinu i 
pustite mrize vase na lov|enje. L. Terzic 283. 
Vozi na dubinu i spustajte vase mreze na lov. 
S. Rosa 61h. 

fff) raspefci, raspinati, sapeti, zapeti, 
zapinati. Zapet mrizu, tendere plagas. Mikaja 
rjecn. Raspeti mrezu, stender le reti, — zapeti 
mrezu, stender le reti, — zapeti mrezu, tendere 
la ragna, — zapinati mrezu, stender le reti. 
Bela rjecn. Mrezu raspinam, plagas dispono, — 
mrezu zapinam za ptice, tendo pantherum. Bjelo- 
stjenae rjecn. Mrezu zapeti, pripinati, rete ex- 
plicare. Stulic rjecn. Vaskolik razgovor moj 
bjese .... mreze istom zapeti i tanke hvojice 
svud veskom namazat. D. Zlataric 39b. Toliko 
ga vece napastuje (t. j. davo covjeka) i mreze 
mu zapina, da bi ga kako uhitio. M. Divkovic 
bes. 257. Tko besjedi s rije6ma ugodnijem i 
licumjernijem, zapina mrize svomu iskriiemu 
(iz lat. homo, qui blandis fictisque sermonibus 
loquitur amico suo, rete expandit gressibus 
eius. prov. 29, 5). M. Radnic 318b. Lovac ve6 
put mrize svoje razpine, dok mozo dobiti 
kojegod lovine. A. Knezovic 123. Da je (t. j. 
mrezu) zapne moru na izvoru, da uvati ribu 
od ses krilah. Nar. pjes. vuk 2, 61. 

gf/g) sterati, prostrijeti, prostirati. 
Prostriti mrizu od ptica, zapeti mrizu, tendere 
plagas. Mikala rjecn. s. v. prostriti. Prostrijeti 
mrezu, tendere la ragna, — prostrijeti mreze, 
stender le reti. Bela rjecn. Mrezu prostrijeti, 
rete explicare. Stulic rjecn. Mrezu, ka ne hita, 
sve zaman prostira. D. Ranina 109^. On prostire 
mrize svaki dan za zaseci dobra zemajska. P. 
Radovcic nac. 80. Ziv svom bratu stere mreze. 
J. Kavanin 442 \ On prostr svoje mrize i bise 
sredan. A. Blagojevic khin. 17. 

hhh) vrdi, zavrci. Vrci mrezu, za- 
vrci mrezu, gettar la rete in mare. Bela rjecn. 
Mrezu vrci, rete jaeere. Stulic rjecn. Po rici 
tvojoj hocu vridi mrize. Bernardin 125. Vrzite 
na desnu od plavi mreze i naci dete. N. Ra- 
nina 127!i. Hleped na tuja lovisda vrici mrize. 
M. Marulid 11. Mrize u loviuu rib vrzi tvoje. 
F. Glavinid cvit 201*. Vrzite mrize na desnu 
plavcice. L. Terzid 278. 

b. mreza u razlicnim drugim znacenima. 

a) reietka. Izmedu rjecnika samo u Vran- 
cicevii (mriza, caucelli, transona). U ispovidnici 
.... hodemo da budu mrize od gvozdja s utli- 
nami cestima. M. Bijankovid 53. — Mozda ovamo 
ide i primjer: Crkvene se mreze popletose. Nar. 
pjes. petr. 2, 57. 



MREZAGE 



57 



2. MREZICA 



b) nekakav zenski nakit. Izmedu rjecnika 
samo u Vukovu (mreza od bisera, zenski nakit) 
i samo u nar. 2)jesmama. IzvedoSe kona zplenog:a 
i na konu Rosandu devojku obasutu mrezom od 
bisera. Nar. pjes. vuk 2, 583. Oko grla (t. j. 
metnu) tri sitna derdana i cotvrtu mrezu od 
bisera (govori se, kako je djevojka Ikonija ohla- 
cila svoga pobratima Grujicii u itnsko rtiho). 
3, 19. I dade joj mrezu od bisera : naj to tebe, 
moja mila snaho ! 3, 366. — U jednoj pjesmi 
veli se mreza od bisera za praini mrezu, kujom 
se riba lovi; pjevac te pjesme ocevidno nije znao, 
sta upravo znaci mreza od bisera. Da ponese 
mrezu od bisera, da je zapne moru na izvoru, 
da ufati ribu od ses krilah. Nar. pjes. vuk 2, 61. 

c) rosti}, t. j. osohita naprava, na kojoj 
se sto pece, nalik na mrezu. Samo u primjeru: 
Prostrt lezi (t. j. sv. Lovrjenac) na g-vozdenoj 
mrezi, poda n goruca zerava prli, pece, zeze. 
A. Kalic prop. 290. 

d) pleter. Sai7W u Belinu rjecniku 
(mreza trstena, cannicio, graticcio di caune). 

e) mreza isto sto mrcna (na oku). 
Mreza, tal. cateratta, pala mu je mreza na oci 
L. Zore pajetk. IIO. 227. — Nepouzdano ; mozda 
grijeskom zabifezeno mjesto mrena. 

MREZAGE, mrezaga, /. pZ. Izmedu rjecnika 
samo u Vukovu, i to u izdanu g. 1898 (ispri- 
jecano kao mroza, te se u nemu slama nosi, 
krosne). Mrezage, krosne. Podunavka 1848, 58. 
— U izdanu g. 1852 mjesto mrezage stoji gri- 
jeskom mrezale. 

MREZAN, mrezna, adj. sto pripada mrezi. 
Izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (mrezni, reta- 
rius, — mrezno vuze gorne i dolno, epidromis, 
plagae) i u Stulicevu (mrezan, mrezni, retium, 
reticulatus). Sija rekb nacetb misb glodati uzy 
mreznije. Starine 2, 289. Kragu} kad razmakne 
mrezna oka. J. Kavanin 344a. 

MREZAR, mrezara (jamacno je takav akc), m. 

a) covjek, koji pravi, plete mreze. Samo u 
rjecnicima, i to u Mika\inu (mrizar, koji cini 
mrize, reticularius), u Belinu (mrezar, facitor di 
rete), u Bjelostjencevu (mrezar, retiarius, reticu- 
larius), u Jambresicevu (mrezar, retiarius, u lat. 
dijelu) i u Stulicevu (mrezar, retium textor). 

b) ribar, koji mrezom (a ne na pr. iidicom) 
lovi ribu. U Crnoj Gori. Etnogr. zborn. 13, 207. 

c) krap (riba), koji se lovi mrezom (a ne 
na pr. udicomj. U Crnoj Gori. Etnogr. zborn. 
13, 198. 

(I) nekakav pauk (jer pravi mreze, vidi 
mreza pod a, c). Samo u Sulekovu rjecn. zn. 
naz. kao izraz iz podrucja zoologije za lat. Se- 
deutariae, nem. AVeberspinnen (samo ^^Zar. 
mrezari). 

MREZAREV, adj. postes. od mrezar (Hi od 
Mrezar, nom. propr.?). Samo u primjeru: St 
r'ta niz dels na laze mrezarjeve. Svetostef. hris. 9. 

MREZARI, m. pi. brdo u Slavoniji kod sela 
Drenovca (blizu Vocina). §em. pakr. (1898) 53. 

MREZARICA, /. a) ladica, iz koje se mrezom 
riba lovi; kao da je to u primjeru: Pi-igoda mi 
se pojti . . . . do onoga slavnoga grada. . ..s nikimi 
rodjaci i s prijate|i mojimi u ormanu brigentinu 
s jednom mrizaricom pod zapovid nasu. P. Hek- 
torovic 53. 

b) riba, koja se mrezom (a ne na pr. iidi- 
com) ulovi. U Crnoj Gori. Etnogr. zborn 13, 207. 



MREZAST (jamacno je takav akc), adj. nalik 
na mrezu. U rjecniku Mikajinu (mrizast, ucineii 
na naoin od mrize, reticulatus), ti Bdinu (mre- 
zast, fcitto a modo d^i rote), u Stulicevu (mre- 
zast, rpticulatus), u Sulekovu rjecn. zn. naz. (kao 
butanicki izraz za lat. reticularis, reticulatus, 
nem. netzformig, netzaderig, tal. _reticolare) i u 
Popovicevu (mrezast, netzartig). Celijca (u bijaj 
biva .... mrezasta. J. Pancic bot. 14. 

MKEZATI, mrezam, impf. pdesti sto mrezasto. 
Samo u primjeru : Kako da se ne divimo vestini, 
s k'ljoin pauk mreza svoju pau6inu'? M. D. Mili- 
cevic .skol. 25. 

MREZATICA, /. Satno u Sulekovu rjecn. zn. 
naz. kao bot. izraz za lat. vas reticulare, nem. 
netzformiges Gefass. 

MREZAVAC, mrezavca, m. dina mrezaste kore. 
Goron se (s naznacenim akc.) u Dubrovmku 
i u Prcanu. M. Resetar stok. dial. 253. 

MREZAVICA, /. 

a) veca mreza. Samo u Stulicevu rjecniku 
(rete, quo majores pisces capiuntur). — Ne- 
pjouzdano. 

b) ime bUkam/^: Statice cancellata, — Sta- 
tice articulata. B. oulek im. 

MREZENE, n. nom. verb, od mreziti. Samo 
u Stulicevu rjecniku (dolus vel insidiae retibus 
paratap, — dakle od mreziti u prenesenom zna- 
cenu, koje tome glag. nije Stulic zabijezio). 

MREZETINA, /. augm. od mreza. U Lici 
(s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MREZGRAVGI, mrezgravaca, m. pi. isto sto 
mezgravci (vidi tamo). Pomravi su crvi, koji so 
nalaze u nosu u mrezgravcima (kod ovaca). 
Glasnik zem. muz. 14, 155. — Vidi i mrzgavci. 

1. MREZICA, /. dem. od mreza. 

a) mala mreza u znacenu te rijeci pod a. 
U rjecniku Mika(inu (mrizica, mala mriza, reti- 
culum), u Belinu (mrezica, rete piccola), « Bje- 
lostjencevu (mrezica, reticulum, implagium), u 
Jambresicevu (mrezica, reticulum), u Stulicevu 
(mrezica, reticulum) i u Vukovu (das Netzchen, 
reticulum). Nosec . . . . staru mrizicu, kom jezinf> 
lovi. P. Hektorovic 5. Buduci uhitili .... tri 
ribe velike u jednu tanahnu mrizicu. P. Radov- 
ci6 ist. 63. Kakono ptica u gabiji aliti u mrizica 
zatvorena. 8. Margitic fala 258. (Mare) uplete 
mrizicu pak jeme ribicu. Nar. pjes. istr. 3, 22. 

h) reietka (vidi mreza pod b, a). Sidisce 
.... kakono s povrcenim gratakezom ili mrezi- 
j com meju pokoruikorn govoreiim i uhom od 
misnika. B. Kasic rit. 51. 

f) nekakav vez u Slavoniji (,vr3ta ukrasnih 
zabodaka'l. J. Belovic-Bern. 81 (supl ). 

d) tanka kozica, e>pna oko cega ili na cemu. 
U rjecniku Mika]inu (mrezica oko utrobe, 
opnica, omentum). Uzmi svo salo po crijevima 

i mrezicu na jetri i zapali na oltaru. E>. Da- 

nicic 2 mojs. 29, 13. Ispor. jos: Mrezica, Netz- 
magen, omento u Sulekovu rjecn. zn. naz. Mre- 
zica, Netzhaut u Popovicevu rjecn. 

e) ime bi^kama: Statice furfuracea, Statice 
cancellata. D. Lambl (1852) 55 Statice forulacea. 
B. Sulek im. I Lambl i Sulek imaju upravo 
mrizica. 

2. MREZICA,/. topogr. ime. a) nekakvo zem- 
\iste u staroj srpskoj drzavi zabi}ezeno u ispravi 
XIV vijeka (.Mrezica') i otud u Danicicevu rjec- 
niku. — b) selo u Hercegovini. Popis zit. bos. 
i here. 642. 



meeziSni 



MRGINAS 



MREZlSXI, adj. sto pripadn mrezistu. Samo 
u primjern: Krstinica ima biti . . . . ujudno ure- 
sena i o,E^rajena stupcimi mrezistnimi. utvrdona 
bravom i k|ucem. B. Kasir- rit. 8 Imenici rnre- 
ziste, iz koje je ovaj pridjev izveden, netna po- 
tvrde, a znacene joj je: resetka; vidi mreza pod 
b, a i 1 mrezica pod b. 

MREZIT, adj. nalik na mrezu. Samo u Su- 
lekovu rjecD. zn. naz. kao izraz iz podrucja 
hotanike za lat. reticularis i kao sinonim pri- 
djevu mreskast. 

^ MEEZITI, mrozim, impf. hvatati u mrezu. 
S((mo u rjecnicima, i to u Voltigijinu (mreziti, 
irrptire, irretare, mit Netzen fan^en, verwickeln) i 
u 6tulicevu (mreziti, in jaciendis retibus esse [ovo 
je znacene, t. j. bacati mreze, jamacno po- 
grjesno], — mreziti, tn jest umreziti, s nazna- 
kom, da se nalazi it S. Mencetica, ali u gradi 
za ovaj rjecnik sabranoj nije se iz toga pisca 
nasan nijedan primjer, — mrezen, irretitus). Jma 
i u S'ulekuvu rjecn. zn. naz. kao matematicki 
tzraz za nem. eetzen, tal. retare (t. j. praviti 
crte 7ialik na mreze, u opisnoj geometriji). 

MREZJE, n. nom. coll. od mreza u znacenu: 
resetka. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem, 
Gitterwerk, franc, frette, tal. reticolamento. 

MEEZNA GREDICA, /. suma u Hrvatskoj 
kod sela Trebarjeva. Zborn. za nar. ziv. 5, 93, 

ME.EZNI, adj. vidi mrezan. 

1. MREZXICA, /. kozica, opna nalik na 
mrezu. U Sulckovu rjecn. zn. naz. kao izraz iz 
podrucja zoologije za nem. Nerveuhaut, Netz- 
haut (des Auges), lat. tunica nervosa, retina. 
Ima i u Popovicevii rjecniku: Mreznica, mrez- 
liaca, Xetzhaut. 

2. MREZNICA, /. zaselak u Bosni u okruzju 
liihackom. Popis zit. bos. i here. 642. — Mozda 
bi bole bilo pisati Mrijeznica (vidi tamo). 

MREZNIK, m. covjek, koji nosi mrezu. Samo 
u Stulicevu rjecniku (mreznik, reziario, gladia- 
tore, che portava sotto lo scudo una rete per 
involgervi il suo aversario, retiarius). 

MREZNACa, /. Samo u Popovicevu rjecniku, 
vidi 1 mreznica. 

MREZNAK, 7)1. mreza napeta na obrucu, na 
cemu se susi riba. Na ostrvu Losinu (gdje uprovo 
govore mriznak). I. Milcetic. 

MREZOKRILAC, mrezokrilca, m. leprr, koji 
ima krila nalik na mrezu. Samo u Sulekovu 
rjecn. zn. naz., ali samo u plur. mrezokrioci za 
lat. neuroptera, nem. Netzfliigler, Gitterfiii^ler. 
iJa je ovo narodna rijec, ne bi se govorilo 
mrezokrioci, nego mrezokrilci (s takvijem akc). 

MREZUKRILI, m. Samo u Popovicevu rjec- 
niku (mrezokrili, m. pi. Neuroptera). Vidi rijec, 
koja je pred ovom. 

MREZONOSAC, mrezonosca, m. covjek, koji 
nosi mrezu. Samo u Jambresicevu rjecniku (mro- 
zonosec, retiarius). 

MREZOPLET, m. vez nalik na mrezu. Mrezo- 
plet, Netz, das Netzen, Filetstickerei, das Aus- 
niihen der Netzarbeit. J. Belovid-Bern. 194 i 
81 (supl.). 

MREZOTINA, /. born, nabor U rjecniku 
Vukova (Runzol, ruga'. Ima i u Sulekovu T]ecn. 
zn. naz. (sa znacenem : pletivo) za «e/H. Netzwerk, 
franc, ontrelacs, nattes, treillis. Ima i J. Be- 
]ovic-Bern. 194 za nem. Netz (u vezenu i pie- 
tehuj. — Ispor. mreska, mreskati. 



MRGAN, m. prezime u Hercegovini (mulia- 
medovacko). Etnogr. zborn. 12, 293. 309. — Tamno. 

MRGANIC, m. prezime zabijezeno u ispravi 
XVI vijeka. Men. croat. 210. 

MRGAN, mrgaua, m. isto sto mrgin i istoga 
postana (vidi tamo). Govori se u Dubrovniku. 
P Budmani rad jug. jug. ak. G5, 162, — u 
Konavlima. V. Bogisic zborn. 433. — Ispor. jos: 
Mrgaii, mrgaiia, ein kleiner Kanal, der zum 
Abfluss des Regenwassers auf den Feldern ge- 
graben wird (u dubrovackoj okulini). M. Resetar 
stok. dial. 253. 

MRGANE, zaselak n Bosni u okruzju sara- 
jevskom. Popis zit. bos. i here. 642. — Ne ra- 
zabira se ni rod ni broj imena. 

MRGAR, mrgara, m. isto sto mrgan, mrgin i 
istoga postana. Govori se na ostrvu Rabu s akc. 
mrgar, mrgara. M. Kusar rad jug. akad. 118, 
15. Mozda xe ta rijec nalazi u primjeru : Treti 

kumfin do drazice v koj je mrgar [ako nije 

Mrgar, t. j. kakovo injesno ime). Mon. croat. 105 
(u ispravi xv vijeka). 

MRGI6, m. prezime, Sem. pakr. (1898) 28. — 
Jamacno srodno s Mrgud. Vidi Mrdic. 

MRGIN, mrgina, m. meda, granica. Govori 
se i s glasom n: mrgin, mrgiiia. Iz negdasnega 
dalmatinsko-romanskoga narjecja, u kojemu se 
g ispred i izgovaralo kao g, a ne palatalno, 
kako je u danasnemu tal. jeztku, na pr. u rijeci 
margine (kraj, rub) od lat. margo. ge7i. margi- 
nis ; iz tal. te rijeci, moralo bi u nasem jeziku 
nastati mrdin (mrdiii). onome dalm.-rom. na- 
rjecju vidi kod funkjela, kimak, lukijerna. Iz- 
medu rjecniku samo u Vukovu (mrgiii, 1. krtic- 
nak, 2. mravinak, 3. male umcice uacinene za 
bijezene granice po livadama, Grenzhiigel, collis 
terminalis, 4. ono zemje, sto se izmedu dvije 
liive ostavi neuzorauo kao meda, die Grenze, 
limes s naznnkom za prva tri znacena, da se 
govori u Srijemu, a za cetvrto, da se govori u 
u Crnoj Gori i u Dalmaciji; za ona prva tri 
znacena nema od drukud jjotvrde. 

a) mrgin. Moze biti, da sam i ja koju (t. j. 
pripovijetku) ovdje nastampao te pro mrgina 
stidjivosti uskofiio. V. Vrfievid nar. prip. vii. 
Kao da je jedan od nih preorao preko mrgina 
pa hoce da privati zemje onoga drugoga. igre. 21. 
Narod .... pobaca medase i mrgine. S. ^ubisa 
pric. 98. Ovaj je lik zabijezen za okolinu Sina 
(u Dalm.), za Hercegovinu, Crnu Goru i za 
Boku kotorsku u V. Bogisica zboin. 433. 

h) mrgin. Grifone smo jos vidjeli na 
mrgiiiu, koji dijeli Albeniju (sic!) od Indije. 
M. Vetranic 1, 234. A tko tuj prihodi, gdi je 
stav|en mrgiii taj. 1, 269. Dovrsenje tretjega 
puta . . . . ki je pravi mrgin i svrha nasega bla- 
zonstva. B. Gradic duh. 26. Stavio si mrgine, 
koje ne ce prici (iz lat. constituisti terminos 
eius, qui praeteriri non poterunt. iob. 14, 5',. 
M. Orbin 56. Ako je u pustina ali u mrgini. 
L. Terzic 242. Postavices mrgiii oliti mejas 
blizu planine. A. Kafiic korab. 77. Koje je ono 
mjesto, gdje se najvece podizu pravdaiia, smece 
i natjecana? Znate li, koje? Mjesto od granica 
i mrgina. B. Zuzeri 298. Na sofri mrgiiia nejma. 
Nar. bl. kapet. 133. Mrgiii se govori u Herce- 
govini i u Crnoj Gori. V. Bogisic zborn. 434, 
— i(. Dubrovniku. P. Budmani rad jug. ak. 
65, 162. 

MRGINA.S, mrgiuasa, m. onaj, koji s kirn 
granici, medasi. Samo u primjeru : Jer sam joj 



MEGIR 



59 



MRIJEST 



ja mrginas i najblizi s kucom. V. Vrcevic niz 
334. — IJ Vukova rjecit. (1898 na str. xxxvu) 
■Stoji mrginas (koji s kiiue granici, medas s na- 
znakom, da se govori u Crnoj Gori). 

MRGIR, mrgira, m. isto sto mrgin Hi mrgiii 
i istoga postana. Govori se u Fiperimu u Crnoj 
Gori gdje je akc. upravo mrgir, gen. mrgira. 
M. Resetar stok. dial. 253. 

MRGIT, VI. isto sto mrgin Hi virgin, brazda 
medu zemjama. M. Pavlinovic (zabi^ezio i na- 
znaceni akc). 

MRG^iA, /. krpica, sto so prisijo na razdrtoj 
cizmi. Punat na Krku. I. Milcetic (zabi(ezio 
akc. rargja). — Postane tamno. 

MRGODA, m. namrgoden covjek. Samo u Po- 
povicevu rjecniku (der gewohnlich finster drein- 
sieht). Korijen mrg, koji je u ovoj rijeci, nalazi 
se jos u rijecima, sto iza ove dolaze (sve do 
Mrgudovid), a n drugim slav. i indoevr. jezicima 
ne nalazi se rijeci^ koje hi glasovima i znacenem 
odgovarale. Tesko je ic etimol. svezu dovoditi 
rus. Mopraxb, MoprH^-Th, pol. mrugac, koji gla- 
goli znace zmiriti (a srodni su if lit. mirgeti, 
sijevati pred ocinia), jcr nije lako naci svezu 
u znncenu (drugo je zmiriti, a drugo mrko gle- 
dati!) Poradi znacena viogao bi tko misliti, da 
je mrgoda, mrgodast, mrgoditi se i t. d. od 
istoga korijena, koji je u mrk, mrknuti, mrkona 
i t. d., ali je sasvijem tamno, zasto bi k preslo u g. 

MRGODAN, mrgodna, adj. isto sto mrgodast. 
iSawJO u Popovictvu rjecniku (duster). 

MRGODAST, adj. mrk, koji mrko gleda. 'U 
rjecniku Vukovu (duster, tetricus). Po Hrvatskoj 
se govori mrgodast. N. Simic nast. vjesn. 8, 108. 

MRGODICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
travnickom. Popis zit. bos. i here. 642. — Ovo 
je upravo inezime izvedeno od imena Mrgod, 
kojemu nema potcrde, a isto je sto i Mi-gud. 

MRGODITI SE, mi-godim se, impf. mrstiti se, 
mrko gledati. Jj rjecniku Vukovu (ein finsteres 
Gesicht machen, obscuro vultum). Ona nojzi 
odgovara (brecajuci se i mrgodeci se). Nar. pjes. 
vuk 5 (1898) 363. Po Hrvatskoj govore mrgoditi 
se, mrgodim se. N. Simic nast. vjesn. 8, 108. 
Isti akc. za Orahovicu (u Slav.) bi^ezi S. Ivsic. 

MRGODENE, n. nam. verb, od mrgoditi se. 
V rjecniku Vukovu (das Finstersehen, vultus 
obscurus). Po Hrvatskoj govore mi-godene. N. 
Simid nast. vjesn. 8, 108. 

MRGOST, /. mrgodast, mrk oblik. Samo u 
primjeru: Tumacio sam muklost stanovnika i 
mrgost oblicja nihova. M. Pavlinovic razl. sp. 
411. — Nepouzdano. 

MRGUD, m. musko ime. Izmedu rjecnika samo 
u Vukovu (muski nadimak s naznakom, da se 
govori u Crnoj Gori). No kad vide Markisi6 
Mrgude. Pjev. crn. 142^. Eazgovarali se dva 
sejanina Kecun i Mrgud. Nar. prip. vrc. 156. 
Ovo ime upravo znaci: namrgoden, lut. Ispor. 
1 Mrda, Alrden, Mrksa. U Popovicevu je rjec- 
niku mrgud islo sto mrgoda (vidi tamo). 

MRGUDA, /. a) psovka zeni (ne razabira 
se, sta upravo znaci). Skoroteca 1844, 250. — 
b) ime ovci u Bruvnu u Hrv. D. Hire. Bice 
isto sto mrka. 

MRGUDI61. Hi. pi. selo u Bosni u okruzju 
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRGUDOVIO, m. prezime. Samo u primjeru: 
I na ovce Mrgudovid Gojka. Ogl. sr. 45. 



MRGEP, VI. mjestance u Dalmaciji u kotaru 
kotorskoiii. A. Masok 237. Ima i u Vukovu rjec- 
niku (u Boci nadno Markova vrta zidine, gdje 
se govori da je sjedio Bajo Pivjaniu, Name 
einer Ruine, parietinae quaodam). 

1. MRHA, /. virtvo tijelo, strvina, mrcina. 
Rijec se s istijem znadenem nalazi i u drugim 
nekim slav. jezicima: slov. mrha, ces. mrcha, 
pol. marcha ; sve je ovo od korijena mer, koji je 
u mrijeti, mrtav i u mrcina. U rjecniku Bjelo- 
stjcnccvu (cadaver). Govori se po Istri: mrha 
(tako je zabi(ezen akc), cadaver. D. Nemanic 
(1881) 20. 

2. MRHA, /. pecus, mers. Iz stnronem. meriha, 
marha (kobila, danas Miihi-e), koja je rijec bila 
fern, jirema masc. marah, marh (kon). Slaveni 
su dakle znacene generalizirali, t. j. od ,kobila' 
prenijeli su ga na ,stoka', a iz ovoga se lako 
moglo razviti znacene: ruba, jer se stokom 
trguje. — Vidi marha. 

a) stoka. U rjecniku Bjelostjencevu (pecus) 
i ti Jambresicevu (pecus). Mrha skace i pastiri. 
Jacke 225. Mrha u znacenu stoka govori se u 
liijeci. F. Pilepic. 

b) roba. Samo u primjeru: Ki ste hinbu 
svud cinili lazom, rotom obznanuje mrhe, keno 
bihu huje; riste, da je dobra roba, ka ne bise 
vridna boba (govori se trgovcima). M. Marulic 
288. Mozda se mjesto mrhe ima citati marhe. 

MRHA^j, m. jagne prve godine. Govori se na 
ostrvu Rabu (s akc. mrba[, gen. mrhala). M. 
Kusar rad jug. ak. 118, 52 — Da nije grijeskom 
staynpano -h- mjesto -k- ? Vidi mrka|. 

MRHAV, adj. isto sto mrsav. Govori se u 
Fuzini (u Hrv.). D. Danicic. 

MRIJEC, m. ime bijki. Tamarix gallica. B. 
Sulek im. Ima i u rjecniku Mika]inu (mric, 
tamaric. tamarix myrica) i u Stuhcevu (mrijec, 
m. dub, myrica). liijec je jamacno tuda, bice iz 
kojega tal. narjecja (u knizevnorn tal. jeziku se 
ona bi^ka zove tamerice, tamarigio). 

MRIJESNICA, /. neka riba u Bosni. Zborn. 
za nar. ziv. 8, 85. Mjesto mrijostnica od mrijest. 

MRIJEST, mrijesti, /. sitna ikra. Bijec se na- 
lazi i u drugim nekim slav. jezicima : slov. mrest 
(f., vrijeme, kad se ribe mrijeste), rus. Hspci,, 
HepecTt (isto sto slov. mrest). Od kor. ners, ko- 
jemu se moze postaviti znacene: rasplodivati, 
otkle su i rijeci narast, narastiti, nerast (vidi 
tamo) ; po tome je m u mrijest postalo od n po- 
radi laksega izgovora, jer je nr tesko izgovarati, 
lakse se izgovara mr. Izmedu rjecnika samo u 
Vukovu (mrijest, f. der Rogen von kleinen 
Fischen, ova pisciculorum). Najsitnija ikra zove 
se mrest. D. Popovid pozn. robe 419. U ovome 
primjeru uzima se mrijest za guje i jakrepe: 
Crnih guja mrijest i akrapa. Osvetn. J, 37. jYie 
razabira se znacene u primjeru: A s tetiva 
oklize se siba kano muna iz mrijesta }uta. 
Osvetn. 1, 41. U torn je dakle primjeru mrijest 
masc, tako je i u ovome : Avgutar, suh rib|i 
mrijest, koji se vadi iz ribe skakavice. Vuk 
rjecn. s. v. avgutar. Na svome mjestu s. v. mri- 
jest bi(ezi Vuk uz tu rijec f. (t. j. fern.). U izd. 
1898 popravlaju se rijeci suh rib)i .... koji u 
suha rib|a .... koja ; ali po svoj prilici nije tre- 
balo popravlati, t.j. imenica moze biti i muskoga 
i zenskog roda, te joj je gen. mrijesta i mrijesti, 
lok. mrijestu i mrijesti i t. d. 



MEIJESTITI SE 



60 



MRIJETI 



MEIJESTITI SE, mrijestim se, impf. mijesati 
se tjelesno rasploctena radi. Govori se samo o 
zivotinama, ponajvise o zivadi. U rjecniku Bjelo- 
stjencevu (inrestira se, ceveo, venerea operor) i 
u Vukovu (sich begatten, coeo, von Hiibnern, 
Enten). U loekovicevu rjecn. s. v. mrijestiti se 
stoji, da u Hro. mrijestiti se govore i za ribe, 
a i Danicic upotreijava mrijestiti se za ribe u 
ovome rjecniku s. v. biti in, 3, b, aa : Kibe se 
biju, hoce reci mrijeste se. 

MEIJESCENE, n. nom. verb, od mrijestiti se 
i od mrijestiti se. U rjecniku Vukovu (das Be- 
gatten [der Hiihnerj, coitus). 

:\IEIJE6tITI se, mnjestim se, impf. Samo 
u Vukovu rjecniku (sich begaten [von Fischen]. 
coeo s naznakom, da se govori u Hercegovini). 
Poradi -s- mjesto -s- ispor. pustiti pored pustiti. 

MEIJETI, mrem, impf. mori. Akc. je u prez. 
mrem, mres, mre, mremo, mrdte, mru ; irnper. 
mri, mrimo, mrite; aor. mrijeh, mrije, mrijesmo, 
mrijeste, mrijese: impfkt. mrab, mrase, mrasmo, 
mraste, mrahu ; partic. prcz, mruci, partic. pret. 
I. mivsi, n. mif-o, mrla, mflo. Glagol istoga ko- 
rijena (mer) i znacena nalazi se u svim slav. 
jezicima: staroslov. mreti, rus. JiepeTt, ces. miiti, 
poj. mrzec i t. d., a i u drugim indoevr. jezi- 
cima tialazi se rijeci od istoga korijena, na j^r. 
staroind. mrta-s (mrtav), grc. jSooto; (mjesto 
uooxog, mrtav), lat. morior, mors, mortuus, lit. 
mirti (mrijeti), nem. Mord i t. d. U rjecniku 
3Iikalinu, Belinu, Voltigijinu, Stulicevu i u 
Vukovu (vidi dale). Najstarije su potvrde iz 
svrsetka xv vijeka (iz Koluniceva zborn. i iz 
Bernardina, — vidi medu primjerima). 

1. Oblici. Ovdje ce se spomenuti samo^oblici, 
u kojima je sto osobito. 

a. inf. je ponajvise mrijeti (mreti, mriti) ; 
sasma je rijedak oblik mrti, koji se nalazi u 
Stulicevu rjecn. (pored mrijeti), u Dosena 47'^, 
183a, u Osvetn. 1, 51., 2, 80. 

b. prez. gJasi mrem, mres...., vrlo rijetko 
mrijem : mrije (3 sing.). Osvetn. 4, 20. 70, mri- 
jemo. Milicevic omer 125, mriju. Osvetn. 2, 138. 

C partic. pre2. ima katkad -e- mjesto -u-: 
mreci Gundulic 255, Gledevic 142b, Kavaiiin 512*^, 
mre6 Kavaniu 402=^, mreca Kavanin 333^, mre- 
cega Kasic rit. 115. 

2. Znacena. 

a. mrijeti znaci prestajati zivjeti; uzima 
se u aktivu i u pasivu (u pas. s rijeccom se). 
U rjecniku Mikajinu (mrijeti, umirati, morior, 
agere auimam), u Belinu (mrijeti, morire, finir 
la vita), M Voltigijinu (mriti, mrijeti, morire, 
sterben), u Stulicevu (mriti, mrijeti, mrti, mori, 
in extremis esse, agere animam s primjerom 
jednim iz Bunica-Babulinovica i s jednim iz 
G. Palmotica — mruc. moriens, moribundus) i 
u Vukovu (mrijeti, sterben, morior : kao da je 
mro pa ozivjeo (kad je ko rdav u lieu). 
a) uopce. 

aa) cejadma. Ako zivemo, zivemo 
Bogu, ako mrerao, umiramo Bogu. Transit 94. 
Mnostvo od }udi, koji mrahu. Zborn. (1520) 77b. 
Gdi tijelo mqje mre.... i u crnu zemju gre. M. 
Vetranic 1, 2(jl. Svikoliki, koji mru u smrtnomu 
grijehu. M. Divkovic bes 40 I srod ovijeh ne- 
tom tmina coek se rodi, mrijet pocina. I. Gun- 
dulid 233. A. Er bez rajske tve Ijeposti tuznu 
mi je sila umriti. B. No mri, dragi moj zivotu. 
G. Palmotid 1, 261. Ja so cesarici, kad mrase, 
obecah. Oliva 5. Da on vazda mre zivuci i ne 



umre umiruci. A. Kanizlic fran. 228. Mrijese, 
nije vele vremena, jedan biskup, koji bijase na 
glasu i cijei dobrote i cijed znanja. D. Basic 

268. Da je indi strasno mrti ne bi 1' svakom 

bilo bo}e, da ga rano smrt zakoje ? V. Dosen 
183'i. Kad bi bilo po redu mrijeti, na tebi bi 
ostanulo carstvo. Nar. pjes. vuk 2, 209. Kome 
su deca prije mrla. Vuk nar. posl. 350 i t. d., 
i t. d. 

bb) zivotinama (sasma rijetko). 
Prase kad mre silom, ine tjesi svojim pretilom. 
J. Kavanin 36'*. Zena jedna imadijase mnoge 
cele, i bivsi dosa na no pomor....sve slidijahu 
mriti. M. Zoricic zrc. 164. Vec ga viice kano 
jare vuce, dok dovuce, gdje je mjesto svuci, 
dotle jare na po skapa mruci. Osvetn. 4, 11. 

b) mrijeti s dopunom u kojem padezu 
samom Hi zdruzenu s prijedlogovi. 

aa) mrijeti smrcu. Za tvoj uzrok 
mrem ovu uepoctenu smrtju. Korizm. 44* Tko 
vjecnom smrti mre. N. Dimitrovic 56. Nahodec 
se clovik na casu ili hipu od smrti tako na- 
rafske, kako silne, to jest tako kada bi svojom 
smrtju mri, kako kada bi osuden na smrt. S. 
Budinic ispr. 11. 

bb) mrijeti s dopunom, koja znaci 
uzrok. 

aaa) s dopunom h instr. Sta mnogije 
dni trpeci veliku teskocu toliko, da mrase gla- 
dom. Kolunic zborn. 8. Zac samo tko pozre 
angelski lie obraz, oni cas zejom mre. S. Men- 
cetic 59. Ter ja s nom zajedno zacid ne strahom 
mrah. 255. Napitaj mrucago gladom. Narucn. 
94b. Puscaju je mriti gladom. Transit. 78. Ja 
gladom mru. N. Eanina 58b. I tamo strahom 
mre i misli o bijegu. M. Vetranic 1, 103. Cujera 
ter tuzna strahom mrem. D. Zlataric 34*. Ako 
ne napitas onoga, koji gladoui mre, ti ga ubijas. 
M. Divkovic nauk 119b. Moj sluga mre gladom 
u spili. I. Dordic ben. 24. 

bbb) s dopunom u gen. s prijedlo- 
gom od. U rjecniku Mikajinu (mrijeti od glada, 
confici inedia, mrijeti od zede, siti confici) i u 
Stulicevu (mrijeti od glada, fame confici). A ja 
ofde sada od glada mru. Bernardin 42. One 
praskve, ke onamo rajahu, od nih se mrase. 
Narucn. 25b. Pocese mrijeti od glada. Zborn. 
(1520) 27*. Eahena ter sad mrem od truda ne 
mala i u crnu zemJu grem. M. Vetranic 1, 93. 
Sad se mre od zeje. M. Orbin 74. A ja od glala 
mrem pun tuge sred pustosne ove strane. I. 
Gundulid 219. To slisavsi mru od straha. I. 
Bandulavic 273*. Zarad vojske, koja mrase od 
zede. M. Eadnic 123b. Od zestoke vrle muke 
mre. P. Kanavelic 121. Zivine mru od stidi i 
od vrucine. J. Kavanin 166*. Mrli od glada, i 
ne bilo koga, komu bude ih milo ! A. Vitajic 
ist. 387b. Kad bi bila kuga, od koje se na pricac 
mre. L. Terzic 142. Videci (t. j. sv. Dominik) 
ovi grad mrijet od glada ganu se na milosrdje. 
V. M. GucGtic 109. Od straha mrahu. J. Bano- 
vac pred. 91. Sve zivuce od glada i zede mrase. 
A. Kacic korab. 238 Niovi rodite|i .... mru od 
glada i od svake tuge i potribe. M. Dobretic 
.501. Premda su mrli od pomora nekog. Vuk 
rjecn. s. v. mirucati. Ja sam .... mro od straa. 
Vukova prep. 2, 632. Eibe nihove .... mru od 
zedi. D. Danicic is. 50, 2. Pri tolikoj zaludnoj 
muci mrasmo od gladi. S. !^ubisa prip. 166. 

rcc) s dopunom u gen. s prijedlo- 
gam s (rijetko). U rjecniku Belinu (mrijeti s tuge, 
bolesti, affligersi o star afflitto s primjerom iz 



MRIJEZNICA 



61 



5. MRK 



Gundulica, koji se i ovdje navodi na drugome 
mjestu). Tad ga zled porazi, da s tuge smrtno 
mre. D. Eanina 37a. prosti mi, ludos je mrijet 
s tega. I. Gundulic IHl. Ma nesrecna staros 
neka mre s hudega sved poraza. 392. 

b. mrijeti u prenesenom smisltt kao ginuti, 
propadati, nestojati (gotovo samo u piesmama). 
U rjecniku Belmu (mrijeti, mancare, calare, 
sceioare). 

<i) od jiibavi. Tko z;\ nom da ne mre? 
tko srca noj ne da? §. Menceti6 62. Od tebe, 
za kom mrem, nimam bit odtiscen. H. Lucie 191. 
Sad mru zeleci cic tebe }ubavi. P. Zoranid 8. 
Da ne mrem juveno ja za rie (t. j. vile) lipotom. 
N. Najeskovii 2, 57. Za nim mrase njeka go- 
disnica. M. Drzi6 31. Hoce mlada (t.j. Kalinka) 
da izusti, kako ona mre za nome (t. j. za Kruno- 
slavom). I. Guudulic 461. Ma mlados mre za 
liome. G. Palmotic 2, 194. Orfeo istuc dragu, 
za kom mrase. 2, 465. Kad bi dragoj da izusti, 
ko mlajahan mre za nome. J. Kavaiiin 253b. 
Jeste li djegod vidjeli moga pridragoga vjere- 
nika, da mu recete, da ja ginem za nim, mrem 
od }ubavi? V. M. Gucetid 187. Da mru za nom 
od Jubavi (t. j. mladici). N. Marci 73. 

h) inace. Da mu ri6 studena sred usta 
vazda mre. D. Eanina 9=^. Mru krajestva, mru 
gradovi, i nih plemstvo trava krije. I. Gundulic 
234. Hoce mlada da izusti . . . . ali rijec joj mre 
sred usti. I. Gundulid 461. Sad nevidom tva 
mcc gine .... mru viteske tve vrline. G. Pal- 
motic 1, 124. Cudna svjetlos i vedrina izhodi- 
jase nemu iz oci, prid kom mrase nodna tmina. 
3, 103b. Mre i mramor, mru i stine i pod tvrd 
zub od vremena tuc zestoki isti gine. J. Ka- 
vanin 30b. Hoce opeta da izusti .... ma rijec 
mre joj usred usti. G. V. Bunic 33. Moj te 
pogled iste i zeli i tve lice sved ce iskati; ah 
jednom ga k meni obrati, za kijem na dan 
mrem stokrati. I. Dordid salt. 82. Dan od plama 
tvoj istjece , tvoj mre u moru (govuri se 
Bogu). 247. 

C. holovati. Samo n Mika]inu rjecniku 
(mrijeti, zlo stati, male valeo, aegroto, laborare 
morbo). — Nepouzdano. 

d. hivati uhijenu. 

a) uopce (rijetko). Gine od maca, tko 
mafi vadi, i mre u boju tko boj Jubi. G. Pal- 
motid 3, 71b. Koji staresina ne misli napred 
udariti pred svojom vojskom. onaj neka ne mre 
od mene bez nevoje. Vuk grada 108. Kad demo 
vezani zenski mrijeti od niovi gelata. dan. 3, 

157. Sletise se Turci k ciganinu: mrijet des, 

brate! kazi po istini. Osvetn. 4, 43. 

b) na bojnom po/w. u hitki. Ja zaista 
nemam nikud, nego mi vaja ovde mreti. Vuk 
grada 107. JBo|e je da mremo junacki kao }udi, 
barem da zamijenimo svoje glave. dan. 3, 157. 
Slavno mrite, kad mrijet morale. P. Petrovic 
gor. vijen. 96. Pomislise na stare junake, kako 
va|a mrijet na mejdanu. Nar. pjes. vuk 4, 231. 
Porobit ce, jer su naviknuli, a udrit ce, jer ne 
zale mrti Osvetn. 2, 80. Slava onima, sto su za 
krst i slobodu mrli. 5, 92. Ima i danas tisuca 
momaka, sto bi mrli, da uduvaju posjetku slo- 
bodu. S. ^jubisa prip. 16. 

MEIJE^NICA, /. geogr. ime. 

a. ime vodama. Mozda je Mreznica voda, 
koja cini ovdje ondje male bare, koje su nalik 
na oka u mreze. T. Marotid nast. vjesn. 1, 22. 
Ispor. Mepea:a, neka voda u Rusiji. 



(f) ime potoku u Bosni u kotaru bihac- 
kom ; po tamosncm je govoru Mriznica. Etnogr. 
zborn. 6, 54. 

h) voda u Hrvatskoj. U rjecniku Vukovu 
(voda u Hrvatskoj, koja vise Karlovca utjece u 
Koranu). Turci karlovacke Nimce izvabiise na 
busiju, natirase u Mriznicu, gdi vnogi potonuse. 
P. Vitezovid kron. 179. 

b. ime dijema selima ii Hrvatskoj ii zupa- 
niji modrusko-rijeckoj, jedno je u kutaru slai'i- 
skom, drugo u vojnickom. EazdjeJ. hrv. i slav. 
1(^4 (gdje upravo piise Mreznica). Jedno od tijeh 
sela spomine se u ispravi iz svrsetka xvi vijeka: 
Na Lipi i na Mriznici. Mon. Croat. 304. 

MEIJEZNICANIN, m. covjek iz Mrijeznice. 
V. Arsenijevid. 

MEIJEZNICANKA, /. zena iz Mrijeznice. V. 
Arseuijevid. 

MEI.TEZNICKI, adj. sto pripada Mrijeznici. 
V. Arsenijevid. 

MEIIriUl^, m. rijec tamna znacena i postana, 
a mozdaje i rdavo stampana. Samo u primjeru: 
Mri}u} pitomi i grlice, koje sam onomadne izeo 
iz gnijezda, i saru|a moja ovcica, sve ti na 
darov. M. Drzic 127. Svakako je neka Mvotina. 

MEIN, m. Samo u Danicicevti rjecniku iz is- 
prave xv vijeka. Dasmo imb i darovasmo .... 
u Sani Mrinb i poda n varosb. Mon. serb. 439. 
Danicic pise za Mrin: kao da bjese grad u 
Sani (t. j. u oblasti oko rijeke Sane u Bosni). 

1. MEK, m. ime volu, mrkona. F. Kurelac 
dom. ziv. 25. — Ne cini se dosta pouzdano. 

2. MEK, m. morska zivotina, koja ide medti 
glavonosce, a uceno joj je lat. ime Moschites 
moschata. Govori se u Novom (u hrv. primorju). 
Ista se zivotina u Bagu zove mrkac, u Spjetu 
mrkacic, mrkucid. S. Brusina rad jug. ak. 171, 162. 

3. MEK, mfka, m. cin ovna i ovce, kad se 
mrcu. Fostane tamno. U rjecniku Vukovu (das 
Begatten der Schafe, coitus ovium). Na mrk, na 
mrk! vice doban, kad pusti praza u ovce. M. 
Pavlinovic. Da se mrk govori i za onaj cin u 
koza, to potvrduje F. Kurelac dom. ziv. 37. Za 
mijeiane covjeka sa zenom ima primjer: Nije 
mrka bez ovakog brka iz neke nar. pjesme u 
Ivekovicevu rjecn. s. v. mrk. 

4. MEK, in. kao da znaci mrmjane; ispor. 
2 mrcati pod a. Samo u primjeru: Ni krka ni 
mrka od nega (kada tko tvrdo spavaj. Govori 
se u Istri. D. Nemanid (1883) 8 (gdje se bi^ezi 
akc. mi'k, gen. mrka). 

5. MEK, mi-ka, adj. cm, ali nije svagda sa- 
svijem isto sto i cm, nego vise kao smed. Fu- 
stavjeni akc. imaju svi oblici neodredenoga pri- 
djeva; za odredeni pridjev postav^a Vuk akc. 
mi'kx, mi-ka, mrko, ali po Hrvatskoj se govori 
mi-ki, mrka, mrko. N. Simid nast. vjesn. 8, 
108. V drugim slav. jezicima nema pndjeva, 
koji bi tvorbom i znacenem odgovarao nasemu 
mrk. Korijen je isti, koji je i u mrak (vtdi 
tamo). U rjecniku Belinu (abbrunito, dive- 
nuto fosco; Bela upravo pise: mrk, mrkla, 
mrklo), u Voltigijinu (,mark, markli' abbru- 
nito, fosco, bujo, dunkel, finster, — ,merk, merka, 
merko', bruno, fosco, nereggiante, braun), u 
Stulicevu (mrk, mrkli, nigollu.1, morulus, obscu- 
rus, subuiger, fuscus, tenebrosus) i u Vukovu 
(schwarz, ater; tu je zabijezen i kompar. mrci). 
Najstarije su potvrde iz Vetranica (vidi medu 
priwjerima). 



0. MRK 



62 



MRKAOIC 



a. mrk u pridjevnoj i priloznoj sluzbi. 
a) u pravom smislu. 

(la) ce(adma. Od naravi mrk bijase 
(t. j. sv. Frano u tijelu) P. Knezevic ziv. 16. 
Ti u zo cas vjerovao za se mrku Vlahu Cerovic 
Novici. Nar. pjes. vuk 4, 499. No ako se jesi 
prepanuo, e si mrke Vlahe ugledao. 5i.l. Vino 
piju mrki Crnogorci. 5,411. Povadise dva Arapa 
crna, dva Arapa, dva mrka gelata. Nar. pjes. 
petr. S, 191. Vicu hoge iza svega glasa . . . . i 
zlatari i mrci (sic !j kovaci. Osveta. 6, 29. 

bb) zivotinama. Udari na nega, all 
se namiri na mrkoga vuka. koji mu svojom 
rukom glavu odsice. A. Kacic razg. 52. Do tri 
mrka zavijase vuka. Pjev. crn. 149^. Jer otcka 
nigda nije sama brez hajduka ja broz mrka 
vuka. Nar. pjes. vuk 3, 159. Mrke im je vaske 
pridrazio. 4, 48. Ama sto je vojska kod vladike, 
to su mrki od planine vuci. 4, 75. Cudan bih 
mu prinos donijela, mrko bravce, krvave kolace. 
Nar. pjes. petr. 1, 236. Zavijala dva mrka kur- 
jaka. Osvetn. 5, 31. 

re) dijelovima tijela judskoga i zivo- 
tinsJcog. Seva, mila pticica, krotka. mirna, pi- 
toma....mrko perje odilo, a na glavi kukmica. 
M. Katancic 73. Kakvi li su oni mrki brci! 
Nar. pjes. vuk 2, 228. Mrke brke nisko objesio, 
mrki brci j^ali na rametia. 2. 267 i 528. Da te 
vidim mrkijem ocima. 3, 98. Garila ga (t. j. 
momka) mrka nausnica. 3, 155. To je bio stra- 
san tucak junak mrka brka, a krvava oka. 3, 
407. £da Bog da, dva vrana gavrana. to vi mrka 
opanula krila. 4, 350. Dok ugloda mrkijem 
ocima. 6, 96. Mrki su mi zasukani brci, mrki 
percin bio vrat prekrio. Nar. pjes. here, vuk 103. 

dff) razlicnijem stvarma. Misnik 
zaogrnut pluvijalom mrkim. I. Bandulavic 110'^ 
Na se stavi jednu mrku vricu, a konopooi opasa 
se. P. Knezevic ziv. 8. Mrke svite vi kupite i 
meui je donesite. Nadod. 32. Zemja lanu mora 
biti krka, nit pisku}a niti vrlo mrka. J. S. ReJ- 
kovic 128. Te se viju ka mrki oblaci. Pjev. crn. 
254*. iStade Pero mrku kavu peci. Nar. pjes. 
vuk 1, 126. Nesta Jovu mrka mureiepa. 1, 197. 
Nek prigrcu mrkim mededinam'. 2, 269. Te se 
mrka ponapise vina. 2, 334. Marko sjede piti mrko 
vino. 2, 416. A on osta mrko piti vino. 3, 117. 
Kad se mrka nakitise vina. 3, 289. Sve s' vijaju 
po poju barjaci kano mrki j)0 nebu oblaci. 4, 
242. Kon do kona, junak do junaka, sve barjaci 
ka mrki oblaci. 4, 441. Pa je mrku kavu pri- 
jarila. 4, 449. A mrku rau kavu natocio. 4, 471. 
Mrko kave i bistre rakije, a po tome svake 
dakonije (t. j. dade). 6, 267. De mu mrko ispi- 
jaju vino. Ogl. sr. 486. Mrka kapa zla prilika. 
Mrko gace zli bijezi. Nar. posl. vuk 183. Na 
nog' mode mrke mededine. Nar. pjes. marjan. 21. 
Starac sjedi u mrku od'jelu. O.svetn. 2, 18. Dva 
se mrka povila oblaka. 5, 64. U mantiju mrku 
zamotana. 7, 37. Donesu .... mrkog luka. M. 
Nenadovid mem. 280. Sedi Mijat, pije mrko vino. 
Nar. pjes. stojad. 1, 105. Sad se dogovore da 
posade najprije mrki luk. Nar. prip. vuk' 275. 
Kakvi su se mrki oblaci nad nasom siromasnom 
zemjom svili. S. ^jubisa prip. 98. 

ee) noci, sut07iu. Jos nije onaj mrki 
suton . . . . sasvim ni uklonio se. M. A. JRejkovic 
sat. 172. Dok u vece mrka nojca dode. Nar. 
pjes. vuk 4, 419. 

//) boji. Covik visok on ne bise, 
dali sridni, mrke masti. P. Knezevic ziv. 20. 
Zob'. . . . se za najboju drzi ona, koja jest mrke 
boje. I. Jablanci 72. 



b) u prenesenom smislu. 

aa) mrk kao zao, nemio, strasan. Jos 
tuge razlike daju te dubrave, mrke kanibale, 
kojih je velik broj. M. Vetranid 1, 160. Otruje 
se (t. j. stuka) i zatim izcrkn, ta kucniku pri- 
lika je mrka. J. S. Ee}kovic 293. Mrke vo}e 
Sarac ko i Marko. Pjev. crn. 9'^. Nisi V cuo 
za Kra[evid Marka, a za mrka moga dusmanina? 
Nar. pjes. juk. 66. Covjek mrka pogleda, t. j. 
strasaa. Vuk rjecn. s. v. mrk. Tuzbe su mi 
mloge dodijale na Nikolu, mrka kaurina Nar. 
pjos. petr. 3, 524. — Ado. Silezski oro oci upira 
mrko u sunce. J. Kavanin 284^. Kada vodka 
voda ne da, gospodar je mrko gleda. V. Dosen 
67'*. Sto des Marka gledat manitoga, sto sve 
gleda mrko poprijeko? Pjev. crn. 55a. Nesto na 
me mrko pogleda. U Lici. J. Bogdanovid. Ino- 
cina marama u dike, mrke svile, pa mrko i zive. 
S. Pavicid (iz neke nar. pjesme slavonske). 

bb) mrk kao sramotan. Sami se ruzite 
mrk obraz nosedi. M. Vetranid 1, 222. Ispor. 
crn obraz kod rijeci crn pod 2, /5, b, bb. 

b. mrk u imenickoj sluzbi. Svatko nosi 
mrko na glavama. Nar. pjes. juk. 413. Pa se 
majka u mrko zavija, Nar. pjes. petr. 1, 333. 
Zastri moje sve u mrko dvore. Nar. bl. kapet. 
335. (iz nar. pjesme). A svi dvori mrkim za- 
strveni. Hrv. nar. pjes. 5, 322. 

1. MRKA, /. ime nekim domacim zenskim 
zivotinama, koje su mrke boje. 

a) ime kobili. F. Kurelac dom. ziv. 10. 

b) ime kokosi. Samo u jednoj zagonetki: 
Trci m5rka (tako je zabi(ezen akc.) preko po)a. 
Nar. zag. novak. 93. 

c) kozi. Govori se u Lici. Zborn. za nar. 
ziv. 5, 139, — M Bosni. D. Hire. 

d) kravi. F. Kurelac dom. ziv. 25. 

e) ovci. F. Kurelac dom. ziv. 32. Zovi ovce 
na Cerove doce pa pomuzi mrku i vranoku. 
Hrv. nar. pjes. 5, 576. Govori se u Lici. J. Bog- 
danovid (zabi^ezio akc. mrka). Zborn. za nar. 
ziv. 5, 1.39, — u Bosni. Zborn. za nar. ziv. 6, 
97. D. Hire. 

2. MRKA, m. prezime. Sve su ono Mrke od 
Niksida; a najprvi, sto je pred ovcama, ono ti 
je Mrka Usejine. Ogl. sr. 150. Da udaris na 
niksicke ovce, a na Mrke i Paripovide. 404. 

3. MRKA, /. male, nausnica. Mrka, luda 
dlaka, Flaumhaar, lanugo. M. Jovanovid-Batut 
(.s vaznakom, da je od S. I^ubise). — Ne cini 
se dosta pouzdano. 

MRKA ADA, /. selo u Bostii u okruzjti tuz- 
lanskovi. Popis zit. bos. i here. 642. 

1. MRKAC, mrkaca, m. a) neka riba. U 
rjedniku Bjelostjencevu (mrkac, riba morska, 
chelidon, biscomins). Mrkac, vrsta ribe u Stonu. 
F. Hefele. — b) glavonozac Moschites moschata; 
govori se u Bogu, a zove se i mrk, mrkacid, 
mrkucid. S. Brusina rad jug. ak. 171, 162. Go- 
vori se i na ostrvu Krku. I. Mildetid (koji je 
zabilezio tamosni akc. mrkac). Zborn. za nar. 
ziv. 5, 73. 

2. MRKAC, m. ime jarcu F. Kurelac dom. 
ziv. 37. Ispor. 3 mrk i 1 mrka pod c. 

3. MRKAC, wi. krumpir dug i deheo. U Lepo- 
glavi (u Hrv). D. Hire. 

MRKACIC, m. morska zivotina. Moschites 
moschata; govori se u Sp^etu. S. Brusina rad 
jug. ak. 171, 162. — Vidi 1 mrk pod b. 



MRKADINA 



63 



MRKAO 



ME.KADINA. /. nelco mrko prosto sukno,koje 
se zove i mrcina. M. Pavlinovid (zahi^ezio i na- 
gnaceni akc.j. Srce posteno moze stati pod 
mrkadinom tezackom ka pod gospodskom svi- 
toiu. M. Pavlinovic rad. 173. 

MEKA.IA, /. prcz'me u Bosni oko Snrnjeva. 
Etnogr. zborii. 11, 1(3'.). Upravo je nadimak pa 
vzet za prezitne. 

MRKA(J)l6, wi. prrzitne izvedeno od nadimkn 
Mrkaja. Pjev. crn. 6»^. (JOn- (pjevac nekijeh pje.- 
sama u taj knizi rodom iz Jlercegovinc). (Has 
-j- se maze izgorarati, ali se ne mora. 

MRKA(J)ILO, m. prezime u Lici. J. Bogjda- 
novi6 (zabilezK) Mrkailol. iSem. pakr. (1898) 28 
(zabi{ezeno Mrkajilo). Upravo je nadimak pa 
sluzi za preziine. Glas -j- se moze izgovarati, 
ali se ne mora 

MRKAJLOVIC, m. prezime izvedeno od na- 
dimka Mrkajlo, koji se jamacno gdjegod govori 
pored .\Irka'(j)ilo. Sem. pakr. (1898) 28. Nasta- 
■vak ajlo nalazi se i u imenu Vukajlo, a valada 
je uzet iz imena Mihajlo (Mihailo). 

MRKA^, mrkaja, m. 

(i) pri'Zime ( upravo nadimak pa uzet za 
prezime; ispor. Mrkaja, Mrkajilo). Izmedu rjec- 
nika samo u Danicicevu (kao prezime Dubrov- 
caninu s potcrdutn iz isprave xv vijeka). Po- 
slasmo cloveka naspga Milcina Mrbkaja. Spom. 
sr. 1, 130. Nalazi se i danas u Hrv. kao pre- 
zime Srbima. Imenik (190B) 445. Akc. je Mrka}, 
gen. Mrka}a. N. Simic nast. vjesn. 8, 108. 

b) ime jarcu. J. Bogdanovic (zabi^ezio akc. 
mirkaj, gen. mrkaja). D. Hire (s nnznakom, da 
se govori u Orahurcu ii Bosni). 

c) ime ovnu. Izmedu rjecnika samo u Vu- 
kovu (mrkaj, mrkala, ime ovnu ein Widdername, 
nomen arieti indi solitiim s primjerom iz Ogl. 
sr. 139: [a Ture se jedno zagonilo] na mrkaja 
ovna debeloga). I ved s nima nigda niko nema 
do pedeset susa i mrkaja (stamp, mrkama). Nar. 
pjes. vuk 4, 422. On uvati Nikcina mrkaja, sto 
mu nosi na grlu caktara. 8, 105. Potvrde do- 
nose jus: F. Kurelac dom. ziv. 31 i D. Hire (za 
Orahovac u Bosni). 

(I) ime konu. On zakroci pomamna mrkaja. 
Nar. pjes. vuk 5 (1865), 104. Jase Peko na kona 
mrkaja. 279. Dobar mrkaj pred jednim cado- 
rom. Nar. pjes. horm. 2, 364. Jamacno ovo ime 
znaci mrka kotm; pa tako ce mrkaJ pod b i 
pod c znaciti mrka jarca i mrka ovna, t. j. 
mrkaJ kao ime jarcu i ovnu ne mora se dovoditi 
u svezu s imenicom 3 mrk i s glag. mrkati se. 
MRKA^^E, /. pi. ime selima u Bosni; dva su 
M okruzju sarajevskom, jedno u bihackom i jedno 
u tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRKAJ^I, m. pi. zaselak u Rercegovini. Popis 
zit. bos. i here. 642. 

MRKA^^IC, m. ime main mrku konu. U Lici. 
J. Bogdanovic. 

MRKA^USA, /. 7ieka kruska u Bosni i Here. 
Etnogr. zborn. 10, 86. 

1. MRK AN, mrkana, m. ime domacim mnskim 
zivotinama mrke boje ; ispor. mrkaJ. 

a) ime jarcu. U Lici. J. Bogdanovic (s na- 
znacenim akc). 

b) ime koiui. Ufati Zanic Huskan-bajraktara 
i negova velikog mrkana. Hrv. nar. pjes. 4, 434. 

c) ime ovnu. F. Kurelac dom. ziv. 31. Go- 
vori se a Lici (s naznacenim akc). V. Arse- 
nijevii. J. Bogdanovic, — n Turskoj Hrcatskoj, 
Zborn. za nar. ziv. 6, 97. 

d) ime vola. F. Kurelac dom. ziv. 61. 



2. MRKAN, Mrkana, m. malo ostrvo Dubrov- 
niku na jugu. Tal. mu je ime Mercana. Vele, da 
je na liemu bila (;rkva sv. Marka. L. Zoro dubr. 
tud. 14 (od koga je i naznaceni akc). Kad hi 
ime ostrva stnjalo u svezi s imenom sv. Marka, 
ne bi hilo Mrkan, nego Markau, a i tal. bi bilo 
Marcaria. T plijuci .... na tvrd Mrkan (stamji. 
Markan). G. Palmotic 2, 171. Prije co se sastat 
Mrkan i Bobara. Poslov. danie. Palmotic je 
drzao, da .su. Mrkan i Bobara bill nekad vile- 
nici: Na grobove podoh stare glasovitijeh vilo- 
nika hitra Mrkana i Bobare. 1, 76. 

MRKANAT, mrkant;i, m. trgovac Iz tal. ri- 
jeci istoga znacena mpreante. Govori se u Istri 
(s akc. mrkanat, (/en. mrkauta). D. Nemanic 
(1883) 52. 

MRKANCIJA, /. trgovina. Iz tal. rijeci istoga 
znacena mercanzia. Govori se u Istri (s akc 
mrkanclja). D. Nemanid (1884) 61. 

MRKANE, n. nom. wr&. od mrkati se. U rjec- 
niku Stidicevu (V atidar in amore doUe poeore, 
luxuriari [de ovibus]) i H Vukovu (das Bogatteu 
der Schafe, coitus ovium). 

MRKAO, mrkla, adj. isto sto mrk. Upravo je 
parttc. pret. ii od glag. mrci Hi mrkuuti, ali se 
upoirebjava snsvijem kao pridjev. U rjecniku Be- 
linu (mrkli, abbrunito, divenuto fosco, oscuro, te 
nebroso, — adv. mrklo, oscuramente, con oscuritat, 
u Stulicevu imrkli, mrk s naznakom, da se na- 
lazi u Gradica, ali u gradi za ovaj rjccnik sa- 
branoj nije se nasao nijedan primjer iz toga 
pisca, — adv. mrklo, obscure s naznakom, da 
je 12 Belina rjecn.) i u Vukovu (mrkli, schwarz, 
ater: mrkli mrak). Naj^tarije su potvrde iz po- 
cetka XVI vijeka. — - Komp. je mrkliji (potvrdii 
vidi u primjeru iz Dordica pod a). 

a) adj. mrkao se upotreb}nva najvise o noci. 
S tim se vijahu dan, a mrkla no6 bihu; tako 
bise neznan nih grih, ki imihu. M. Marulic 80. 
Mrklf)m nocu jos cinis me, da tuzu. D. Ranina 
403'. Gdi je mrkla vazda noc i vjecna jos boles. 
N. Dimitrovi6 13. Jur bise mrkla no6, kad vikat 
pristase. B. Krnarutie 15<i. Kad u tuje grade 
pride ter ga mrkla noc obide. D. Barakovic 
vila 172. Posrijed mrkle noci posla joj gospodin. 
B. Kasic per. 41. fSvijetli danci, mrkle noci. I. 
Akvilini 41. Casom sire (t. j. zvijezda) ter pro- 
leti pak mrkliju noc ostavi. I. Bordic uzd. 158. 
Mrkla se nojca u svitlo obrati. T. Babic 43. 
A ne bi ga ni on utekao, vece ga je mrkla noc 
otela. A. Kacic razg. 32. U onoj mrkloj i stu- 
denoj noci. V. Dosen ix. I svu mrklu noccu pre- 
nocise. Nar. pjes. vuk 1, 460. i t. d. 

b) mraku, jnrklosti, tmini i t.d. Gdi 
moze^ sunacce mrkloj tmi ne udit? G. Drzic 
371. oto cu ja vajmeh red.... kad budem mrtav 
lee u mrkloj mrklosti? M. Vetranic 1, 104. U 
mrklom tamnilu dreselo stojte. 1, 152. F nocni 
mrkli mraci to kazase. P. Zoranic 73. U kih se 
sad odi tmastinah mrklijeh prem nas razum na- 
hodi! F. Lukarevic 194. A ovi bigahu po mrklom 
sutoru (sic! u sroku mjesto satonu). R. Bara- 
kovic jar. 44. S prosulijem stase vlasim .... 
prid vladaocom mrkle sjene (t. j. pred bogom 
Plutonom). I. Gundulic 66. Da bijeli dan meni 
u mrkloj tamnosti ne svijet .77. Ako u mrkloj 
3 tobom tmini srce i dusa ma pribiva. 351. Put 
zapada tris mrkloga, tris na istok jasni pazim. 
G. Palmotic 1, 50. I tvoj stuje prut oblasni 
mrkli zapad, istok jasni. I. Dordic salt. 4. 
Sikose ji(hj do mrkloga mraka. A. Kacic razg. 
122. Sunce pomrca i mrkla tmina priklopi 
zemju. S. Rosa 162b. Sunce krijo mrklijom 



MEKA PO;.AXA 



G4 



MEKATUNA 



tminam svoj u zraku. L. Eadic 60. Strasnodrzac 

mrkle tmine gromoviti glas podire. N. Marci 

59. Ako suncu mrkla tmina zarki oteti zrak ne 
more. P. Sorkocevic 585*. Od zorice do mrkloga 
mraka. Pjev. crn. 249^. Od svanuca uo mrklos:a 
mraka ni sjedose niti vode pise. Ogl. sr. 172. 
Traja vatra do mrkloga mraka. Nar. pjes. vuk 
5 (1865) 335. Vijalo se sve do mrkla mraka. 
Osvetn. 7, 78. 

v) predmetima, kojih nutrasnost zamima 
veci Hi mani prostor. U onizijeh mrklijeh i 
tamnijeh mjestijeh bjese devoti otac Simeon. 
Zborn. (1520) 94a. Kada bi u tamnici mrkloj 
Jozep. 105a. Da mene izbavi od mrklijeh du- 
bina. M. Vetranic 1, 459. Sad mrkli te grob 
zatvora, cim ti zalos zivot skrati. I. Gundulic 
271. Trikrat na istok, trikrat gledam na zapadne 
mrkle dvore. G-. Palmotic 2, 432. U tavnici stati 

mrkloj. P. Posilovic nasi. 202b. Mrkla spila 

liu primeci osta rada. I. Dordic uzd. 4. Koji ga 
.... ukopa u dno mrkle i priduboke tamnice. 
ben. 197. Kad oni u tavnicu budu postaviti, 
koja ce biti mrkla. A. Knezovic 178 Smrtni 
odkos da postanes i da tvoga mrklog stana 
groba budei smradna hrana. V. Dosen 51^. U 
mrklijem spilam zasto se ti zatvoras? A. Kalic 
prop. 254. Korevskoga . . . . iz mrkloga taj cas 
stana tva zapovijed mocna izbavi. P. Sorkocevic 
oHSb. Da se ukopan ziv nahodi u dubokom 
mrklu jazu (t. j. u tamnici). 591b. Vidite li, 
gdje nam zivit nema ni u mrklu lugu jelovomu. 
Osvetn. 2, 67. Metat cu ga u mrklu tavnicu. 
Hrv. nar. pjes. 1, 410. 

d) drugijem jiredmetima. Tmasta noc.... 
mrklijem oblakom tuj zvijezdu zasloni. M. Ve- 
tranid 1, 128. I mrak crni no6ne sjeni moje 
sunce mrklo stvara. J. Palmotic 395 Da se spo- 
n;enes od one tijesne i mrkle posteje, u kojoj 
imas biti ukopan i ostavjen do dneva sudiiega 
M. Kadnic lOlb. Mrkla tri lava (u grhu). J. Ka 
variin 282^. Nije ogan (t. j. u pakluj ko svje- 
tovni .... blijed je, mrkao, bez svjetline. 397b. 
Sve tijelo tvoje bit 6e mrklo. S. Rosa 77a. To 
li oko tvoje bude mrklo, sve ce ti se cinit 
mrklo i tminavo. 109b. Mrkli dimi zameteni 
crnijem maglam sve prikrise. N Marci 61. 

e) n prenesenom smislti o cemu apstraktnom. 
Tijem ufanje bivsi boje oni u svijesti svoj 
zaceli videc mrkle sred nevoje, ko da poce danak 

bijeli. J. Palmotic 250. Dokle ti ne prosines 

. . . . za prosvitliti mrklu i tamnu pamet nasu. 
A. Kanizlic uzr. 18. Koliko je mrklo moje slje- 
pilo, da istinito pravo moje dobro ugledat no 
mogu ! I. M. Mateic 92. U pokladno mrklo ovo 
vrijeme cim se tolici odmecu sljedbe Jezu- 
sove. 835. 

fj mrkao kao jadan, zalostan. Vjernos i 
pobrinutje za prijateja u to mrklo doba bijeze 
nosumnivo zestoku lubav. I M. Mateic 811. U 
crnoj planini mrklo prebivaiie (u pjesmi, koja 
nije narodna). Nar. pjes. istr. 2, 178. 

f/) Ne vioze se razahrati pravo znacene u 
primjeru: Travicu tiij beru za sunca po vas 
dan, dokoli k veceru izajde mrkli san, clovefijoj 
naravi da malo po malo ua ce|us postavi i uzdu 
i zvalo, ter mrkli taj sanak, koji svijet krajiije, 
ukroti bio danak, na posluh da mu jo. M. Ve- 
tranic 1. 155. 

MRKA PO^jANA, /. nekakvo zemliste n Srbiji 
u okruga vranskom. M. D. Milicevic kraj. 
srb. 282. 

MRKAS, w. jwe ^wm. Samo u primjeru: Jes 
Mrkov, jes Mrkas i njeka kucina i ujeki velik 
pas kneza Vukasina. A. Sasin 115. 



MRKAST (jamacno je takav akc), adj. isto 
sto mrk, alt znacene kao da je malo xtnaneno. 
U rjecnikii Belinii (abbrunito, divenuto fosco), 
u Voltigijinu (abbrunito, fosco, bujo, dunkel, 
finster) i u Stulicevic (obscurus, tenebrosus). 
Potok .... zvan zudijelskijom jezikom Cedron, sto 
rijet boce mrkast. S. Eosa l.'^lb. Zraci, po kojima 
se poznaje, je li koja duga sudovnoga vkusa, 
jesu sledujuci : 1. po nezinom mrkastijem i tam- 
nijem lieu. P. Bolic vinod. 2, 108. Kremena ima 
svakojaka, neki je zuckast, neki sivast, neki 
mrkast. D. Popovid pozn. robe 53. Podnebje 
ostro i vrtjivo, mrkasto nebo, zimni cic za dva 
dijela godine. M. Pavlinovid rad. 8. Govori se 
II, Duhasnici (na ostrvn Krku) n znacenu: uprjan, 
ali sajno o lieu. I. Milcetid. Govori se i it Lici, 
na pr. mrkasta krava. J. Bogdanovic. 

MEKA STIJENA, /. vrh planine Jelice ic 
Srbiji a okrug k rudnickom. Etnogr. zborn. 11, 
315. Ispor. jos: Najznatnije presedli jesu : Ploca 
.... Eajac . . . . i Mrka Stena (a opisu planine 
Jelice). M. D. Milicevic knez. srb. 645. 

MEKAS, m. ime ovnu. U Orahovici u Bosni. 
D. Hire. — Ispor. mrka| pod c. 

1. MEKATI, mrkam, iinpf. upa\ivati se (o 
mackama). Satno u primjeru: Krava se vodi, / 
kobila pase, kucka dera, madka mrka, cora prasi. 

S. ;^ubisa pric. 105. Jamacno je istoga postana, 
kojega i glag. mrkati se. 

2. MEKATI, glag. tamna postana i znacena. 
Samo u primjeru: Kada pride hlapac o mlade 
lete z ovcami gospodari, a ni se onde mrkal ; 
ali ako bi o Mihoju prisal, a ni ondi leta pasal, 
ni dlzan desetine ni marak. Statut vepr. 215. 
Jamacno je mjesto, gdje su rijeci gospodari — 
mrkal, pukvareno i sato ne daje smisla. 

MEKATI SE, mrcem se, impf. exardescere 
(desiderio coitus) coire (o zivotinama). Postane 
je tamno (kao i imenici 3 mrk). 

a. npalivati se (o ovcama). V rjecniku Stu- 
licevH (mrkati se, mrka se, mrkala se, andar in 
amore riferito alle pecore, luxuriari [de ovibus]). 
Glagol istoga pjostana i znacena nalazi se u slov. 
jeziku (mrkati se, mrkam se); isto znaiene gla- 
gola mrijkati potvrduje Miklosic u. svorne staro- 
slov. rjecniku iz nekoga crkvenoslavenskog spo- 
menika. — Vidi 1 mrkati. 

b. mijesati se tjelesno rasplodena radi. 

a) ovcama. U rjecniku Vukovu (mrkati 
se, mrde se, t. j. ovca, sich begatten, coco). Ovce 
se mrcu. F. Kurelac dom. ziv. 31. I. Milcetic 
(s naznakotn, da se govori na ostrvii Krku). 
Govori se i u Lici. D. Trstenak. 

b) kozama. Koze se prcaju, teku. mrcu 
i przkaju. F. Kurelac dom. ziv. 37. Govori se 
u Lici. D. Trstenak. 

c) ribama. Mrkaju se ribe (kad se pare). 
U Tordincima ((( Slav.). D. Hire. Dakle isto sto 
mrijestiti se. 

MEKATUNA, /. duna, guna (drro i voce). 
Iz tal. rijeci istoga znacena mela cotogna. Baz- 
voj ce biti ovaj : melkatuiia, merkatuha, mrka- 
tuna. U rjecniku Voltigijinu (cotogno, albero, 
Quittenbaum), u Stulicevii (mrkatuna, duna) i n 
Vukovu (mrkatuna, guna, duna ,s naznakom, da 
se govori u Dnbrovniku). Za Dubrovnik potvr- 
duju ovu rijic (s naznacenim akc.) P. Budmani 
rad jug. ak. 65, 164 i L. Zore dubr. tud. 14. 
Potvrde donose jos: B. Sulek im. i S. Petrovic 
134 postav(ajuci uceno lat. ime Cydonia vulgaris. 



MRKAVA 



65 



MRKLINA 



MKKAVA (bice takav akc), f. ime mrkoj 
kobili i kravi. a) kobili. F. Kure]ac dom. ziv. 10. 
— b) kravi. 35. 

MRKAVCA, /. dem. od mrkva. Samo u rjec- 
nikii BjelostjencevK (mrkva, mrkevca) i it Jam- 
bresiceva (mrkevca divja, pastinaca). 

MRKAVKA, /. Samo u Sulekovtc rje6n. zn. 
naz. kao izraz iz podrucja mineralogije za nem. 
Pyrrholusit, prismatisches Mano^anerz, Weich- 
manganerz, Weichbrauustein, tal. pirolusite. 

MRKE, /. pi. selo u Crnoj Gori. Glasnik 
40, 20. 

MRKE^A, JM. prezime u Liei. J. Bogdanovic 
(zabi^ezio naznaceni akc). Potvrdu donosi i 
§em. pakr. (1898) 28. 

MRKE^^INO BRDO, n. zaselak u Bosni u 
okruzju banolackom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRKES, m. domaca muska zivotinja mrke 
dlake. Govori se k Istri (s akc. mi-kes, gen. 
mi-kesa). D. Nemanic (1883) 32 (mrkes, nigris 
maculis, aries, bos etc.). Mrkes za ovna jjotvrduje 
F. Kurelac dom. ziv. 31. 

MRKESA, /. ime mrkoj kozi Hi ovci. Govori 
se u Lici (s naznacenim akc). a) ime kozi. 
J. Bogdanovic. — b) ime ovci. V. Arsenijevic. 

MRKESIC, m. isto sto mrkes. Govori se u 
Istri. F. Kurelac dom. ziv. H3 (gdje se kaze, da 
je to ovan mrkast okolo gubice). Da se govori 
u Istri, to potvrduje i D. Nemauic (1883) 58, 
koji postav^a akc mi-kesic i kaze, da se govori 
za ovna i vola s mrkijem ^jye^ama (nigris ma- 
culis, bos, aries) i za uprfana djecaka (puer 
sordidus). 

1. MRKIGA, m. prezime. Schem. siben. (1875) 27. 

2. MRKIGA, /. 

a. ime kobili Hi ovci mrkaste dlake. a) ko- 
bili. U Lici. J. Bogdanovic (zabi^ezio naznaceni 
akc). — b) ovci. F. Kurelac dom. ziv. 32. Za 
Liku potvrduje to (s naznacenim akc.) D. 
okarid. 

b. bi}ka zucanica. Nu je Licaninu mrkica 
die Cichorie. F. Kurelac dom. ziv. 20. 

MRKIC, m. prezime izvednio od imena Mrko. 
rotvrde donose: Rat 336. Sem pakr. (1898) 28. 
Imenik (1906), 445. Etnogr. zborn. 12, 273 (za 
Hercegovinu). J. Bogdanovic (za Liku s nazna- 
ienim akc). 

MRKI DO, Mrkoga dola, m. topogr. ime. 
u) neko mjesto u staroj srpskoj drzavi. Staromb 
medomb do Mrbkoga Dola. De6. hris. 40. Ima i 
u Danicicevti rjecnikio (Mrbkyj Dolb) s potvr- 
dom iz isprave xiv vijeka. — b) dva zaseoka u 
Bosni u okruzju tnzlanskom. Popis zit. bos. i 
here. 642. — Vidi Mrkodo. 

MRKIJENTA, /. hrid (cini se samo u morn). 
Mjesto -ije- nalazi se kasto -e- Hi -i- (vidi medu 
jirimjerima). Postane je tamno ; da nije iz neg- 
dashega dalmatinsko-romanskoga narjecja ? to se 
moze naslucivati poradi glasa k nepromijenenoga 
ispred -ije- ; ispor. lukijerna, mrgin. U rjecnika 
Belinu (mrkijenta, scoglio, sasso elevato in mare), 
11 Voltigijinu (mrkenta, scoglio, rupe, Klippe, 
Fels) i u Stulicevu (mrkijenta, secca marina, 
brevia, dakle seka, plicina, ali tome znacenic 
nema potvrde). Bijec se nalazi gotovo samo u 

dubrovaiknm govoru. Nu galebak dojde bili 

na mrkijenti pak se krili. M. Vetranic 1, 15. 
XJcini se toliko velika fortuna (t. j. na mora), 
da ono prokleto tijelo izvrze u njeke mrkijente. 
I. Drzic 162. Zasto je ovo seka i mrkijenta, dje 

VII 



se je razbilo i potopilo vale dumana. 261. Po- 
ginu meju mrkintami. B. Kasic fran. 10. Dri- 

jevo nasuka se posred oceana na mrkinte ili 

grebene. 207. Udri (t.j. lada) sa svijem tijekom 
na mrkijente. J. Palraotic 357. Tvrda i studona 
mrkijenta i stijena. V. Andrijasevi6 put 41. 
Hrid, mrkijenta, }ut i gora ne bi ikada ustavili 
vojsku ovu. P. Karaaveli6 97. Drzi se lupar 
mrkijente. Poslov. danic. Po ovom smrtnom moru 
punom sika i mrkenta. J. Kavauin 160l>. Pri- 
tvrda mrkijenta usred mora. V. M. Gucetid 210. 
Tko udro u jednu mrkijentu, a tko u drugu. 
B. Zuzeri 117. Morski val izmetnuo ga na golu 
hrid, a negove kosti u mrkijentu ulupio. A. 
Kalid prop. 360. Mestar Miho, spametna morska 
mrkijenta, gahne se malahno. M. Vodopic dubr. 
(1868) 245. Uzavrelo more na valove . . . . o 
mrk'jente razbija valove (u pjesmi od Dubrov- 
nika). Hrv. nar. pjes. 1, 117. Mrkijenta, hrid. 
P. Budmani rad jug. ak. 65, 169 i L. Zore dubr. 
tud. 14. 

MRKIJENTAST ( adj. Samo u Stulicevu 

MRKIJENTAV i rjecniku, gdje se kaze, da 
je isto sto i grebenit. 

MRKIJENTICA, /. dem. od mrkijenta. Samo 
u Stulicevu rjecn. (brevia; poradi znadena vidi, 
sto je za Stulicev rjecnik receno kod mrkijenta). 

MRKILO, m. ime ovnu. Govori se u Lici 
(s naznacenim akc). J. Bogdanovic. Ispor. 
mrka|, mrkas. 

MRKIN, m. ime ovnii. F. Kurelac dom. ziv. 32. 

MRKINE, /. pi. izvor n Srbiji (x Sumadiji). 
Etnogr. zborn. 6, 807. 

MRKIN, m. isto sto mrgin. Samo u Stulicevu 
rjecniku (sulcus plurium agros dividens). — Ne- 
poiizdano. 

MRKINA, /. 

a.) ime mrkoj ovci. Govori se u Srbiji u 
okrugu nzickom (s akc. mi-kina). S. I. Pelivanovic. 
b) Mrkiria, jagoda od mrce, myrti bacca. 
Stulic rjecn. 

MRKI SARAG, mrkoga sarca, m. ptica, koja 
se ueenim lat. imenom zove Lanius meridionalis. 
D. Kolombatovic (1880) 12 i (1885) 15. 

MRKLIGA, /. tenebrae. Izmedu rjecnika samo 
i( Vitkovu (mrklica, mrak, pomrcina s nazna- 
kom, da se govori u Boci). U vece u s'amu 
mrklicu .... istrci mu mater. Nar. prip. vuk" 229. 
O aksamu u Zadar s}egao, a mrklicom u dvor 
usetao. Nar. pjes. vuk 7, 388. 

MRKLIC, m. prezime zabijezeno u ispravi xv 
vijeka. R. Lopasic urb. 55. 

MRKLILO, n. mrak, pomrcina. Samo u pri- 
mjeru: Sve mrklilo u svjetlosti sinulo bi, znam, 
pred nime. I. Dordic salt. 465. 

MRKLINA, /. mrak, pomrcina. U rjecniku 
Belinu (tenebre, privazion di luce), u Jambre- 
sicevu (obscuritas, u lat. dijelu), u Voltigijinu 
(mrklina, mrklost, tenebra, bujo, Damraerung, 
Dunkelheit) i u Stulicevu (mrklina, mrklost 
s naznakom, da je iz Belina rjecn.). Izljezite na 
dvor iz ove mrkline proklete. Zborn. (1520) 98b. 
Vas svijet osta u tamnosti od boljezni i zalosti, 
i mrkline svud nastase. M. Vetranic 1, 341. 
Suzice. . . . prolijevam roneci u tmastoj mrklini. 
2, 41. Od mucede tamne nodi u najvedoj u 
mrklini. G. Palmotid 1, 209. Iz mrkline komu 
(t. j. Dubrovniku) tmaste svjetja sinu cas vesela. 
J. Palmotid 1. Moj vjerenik eto gine . . . . u 
tamnici sred mrkline. 395. Sunce stamni, a 



MRKLITI SE 



66 



MRKODO 



mrkline skrise zem^u. G. V. Bunic 34. Gdi 
mrklina jos najcrna. I. Dordic salt. 465. Bise 
svikolici .... straseni mrklinom od tamnica. 
ben. 36. Da bu vid'lo dvanaest kovacev u 
mrklini kone potkovati. Hrv. nar. pjes. 2, 335. 

MRKLITI SE. mrklim se, impf. mraciti se. 
Samo u Voltigijimi rjecnikK (imbrunire. imbu- 
jare. annotarai, dammern). — Slabo pouzdano. 

MRKLOST, /. mrak, pnmrcina. U rjecniku 
Belinit (mrklos, oscurita, tenebrosita. tenebre, 
privazion di luce), u Bjelostjencevu (mrklost, 
mrak s naznakom, da je ,dalmatinska' rijec). u 
Jambresicevu (mrklost, obscuritas, u lat. dijelu) 
i u Stulicevn (mrklost, teuebrae, umbra, caligo, 
obscuritas). Primjera %ma samo iz duhrovackijeh 
pisaca. Kad budem mrtav lee u mrkloj mrklosti. 
M. Vetranic 1, 104. Dusa, ka pada u done 
mrklosti, vece se ne nada pric k visnoj svitlosti. 
1, 371. Izvede meoe van iz tmaste mrklosti. 2, 6. 
Ali ne vidite mrklosti unutarne, kojom ste 
zaslijepjene? B. Gradic djev. 116. U mrklosti 
nocne sjeni. F. Lukarevic 235. Pri neg' nas 
smrtna no6 obujmi mrklosti. M. Drzi6 5. Kim 
(t. j. iignima) tamna noc prosvijet}a mrklosti. 
D. Zlataric 87a. Sesta ura bit mogase, kad na 
zemji posta mrklos. I. Akvilini 257. Ako dakle 
svjetlos, koja je u tebi, jest mrklos, ta mrklost 
kolika bit ce? S. Rosa 77a. 

MRKLINA, /. bUka Daucus silvestris. B. 
Sulek im. Ima i u Popovicevn rjecniku za nem. 
Gelbriibe. — Bice mjestn mrkvjina. 

MRK^^IXE, /. pi. neku zemliste u Hercegovini. 
Etnogr. zborn. 5, 1171. 

MRKNU6e, n. noni. verb, od mrknuti. Samo 
II primjeni : Da ga mozes dostignuti prije 
mrknutja noci. Zborn. (1520) 151*. 

MRKNUTI, miknem, mraciti se. Glagol istoga 
postana i znacena nalazi se i k drugim nekim 
Slav, jezieima : slov. mrknoti, nis. MepKHyxb, ces. 
mrknouti fu start im. jezikii), pn]. mierzchniic. 
Korijen je merk (isti, koji i n mrak, mrk). 
rjecniku Stxlicevti (mrknuti, obseurari, obum- 
brari, obnubilari, noctem fieri, — za prez. se 
p(istav\a tiblik mrkniva, kao da je inf. mrkni- 
vati, knjega n rjecniku nema) i u Viikovu 
(mrknuti, mrkne, v. pf. I. smrci se s primje- 
rom iz Ogl. sr. 110: A kad mrce i tamna noc 
dode, — 2. mrce mi pred ocima. dunkel werden, 
obseurari. mrce mi svijest, ohnmachtig werden, 
animus me relinquit; — mici, mice, v. pf. 
mrknuti s primjerom iz neke nar. pjesme: A 
kad mrce i pocinu sunce). Inf. je i mrknuti i 
mrdi (ispor. smrknuti se i smrci se); prez. je 
samo mrknem (dakle je jyogrjeska u Vukovu 
rjecnik/i mr6e kan 3 I. prez. od mrci) ; imper. je 
samo mrkni ; aor. je i mrknuh, mrknu . . . . i 
mrkoh, mrce ..... impf. je (ako se gdje nalazi) 
mrknah; partic. prez. mrknuci; partic. pret. i 
mrknuv(§ii i mrkav(§i): partic. pret. ii mrknuo, 
mrknula i mrkao, mrkla. — Po Viikovoj na- 
znaci u rjecn. (v. pf.) bio bi glag. mrknuti — 
mrdi samo perfektivan- ali iz nekijeh se pri- 
mjera vidi, da moze biti i imperfektivan. 

a) u recenicama sa subjektom. Ka cini. moj 
obraz da mrkne i suzi. S. Mencetic 283. Sunce 
hoce mrknuti. Ant. Dalm. nov. test. 1, 38. Tad 
mrfie noc druga. D. Barakovic vila 258. K tomu 
ce . . . . pri svrhu dati. ner mrkne druga noc. I. 
T. Mrnavic osm. 58. .Jer mi mrce sfitlo sunce. 
M. Jerkovic 53. No kad mrknu i preminu sunce. 
Pjev. cm. 92b. Dokle mrce i pocinu sunce. Ogl. 



sr. 91. Ko rani, ne mrkne. Xar. posl. vuk 152. 
Pa kad mrce i pocinu sunce. Nar. pjes. vuk 5, 
118. Kako mrce i zapade sunce, otolen se opet 
podignuli 8, 380. Biva, braco, da je bjelodano : 
svanut krste. a mrknut mjesece. Osvetn. 6. 4. 

— Ne razabira se pravo znacene u primjern : 
Jer sve mu se nesto prividava, sto mu mrkne 
svega jutra glava. Osvetn. 2, 47. 

b) II recetiicama bez snbjekta. Er kad svjetlos 
zade tima .... tad i nami mrkne s nima. M. 
Bunic 17. O priludi hudi starce, danaska ti 
sasvim mrce. pokli tolik grih nam stvori. P. 
Hektorovid (?) 106. Na sve strane Turke sice .... 
hteci, Turkom svim da mrkne. D. Barakovic 
vila (1682) 140. Mrknulo je u Nove Pazare, a 
svanulo vise Biograda. Nar. pjes. vuk 2, 617. 
Sad ui mrce, da ne svice. 5, 459. U jednu se 
kucu sakupjahu, posto mrkni i posto veceraj. 
P. Petrovic gor. vijen. 60. Sad ne mrkne, nego 
svice. Nar. posl. vuk 273. Kada mrklo i kad 
sunce zaslo. Nar. pjes. magaz. (1863) 88. Kad 
mrkne. objeduju, a pred zoru lijegaju. S. .^ubisa 
prip. 11. 

MRKNENE, n. nom. verb, od mrknuti. Samo 
11 Jamhresicevii rjecniku (mrknene sunca, eclipsis). 

MRKO (jamacno je takav akc), w. 

a. niusko ime. Ali veli Mrko Markovicu. 
Ogl. sr. 149. Kad Mrko napuni petnaestu go- 
dinu. S. ^ubisa pric. 44. Pogubi mi Duraskovic 
Mrka. Nar. pjes. vuk 8, 348. Ispor. Mrceta. 

1). irne nekim domacim zivotinama. 

a) ime jarcti. U Po]icima (u Dalm.). 
Zborn. za nar. ziv. 9, llO. — b) ime magarcii. 
F. Kurelac dom. ziv. 60. — f^) ime volu. Onda 
viknu na n (t. j. na volaj: ustu mrko! Nar. prip. 
vrc. 184. 

MEKOBARA, /. ime kozi. (rovori se u Lici 
(s naznacenim akc). J. Bogdanovic. U Bosni i 
Here, zove se tako koza, koja je s jedne strane 
bijela, a s druge crna. Zborn. za nar. ziv. 1, 309. 

— Bijec je jamacno slozena, ali je dmgi dio 
taman : ispor. ipak 1 bara. 

MEKOBARAN, mrkobarna (bice takav akc), 
adj. koji je s jedne strane bijel, a s druge ern, 
n. pr. jarac. Zborn. za nar. ziv. 1, 309. J. Be- 
lovic-Bern. 194 (kaze, da se govori o jagnecoj 
kozi). 

MRKOBJELKAST, adj. mrk i bjetkast. Samo 
u primjern : U koga su oci sarovite, mrko- 
bilkaste (u govoru polickom u Dalm.). Zborn. za 
nar. ziv. 8, 231. 

MRKOBRAD, Mrkobrada, m. prezime a Lici 
(s naznacenim akc). J. Bogdanovic. Upravo je 
nadimak pa sluzi za prezime. 

MRKOBRADA. m. prezime (upravo nadimak). 
D. Avramovic 196. Imenik (1906) 445. 

MRKOBRAT, m. prezime. Imenik (1906) 445. 
Bice upravo ime jya sluzi za prezime. 

MRKOCRNKAST, adj. mrk i crnkast. Samo 
II primjeru: Lice mrkocrnkastim postajo. P. 
Bolic vinod. 2, 282. 

MRKODIN, m. mrk kon. Samo u primjeru: 
Napred ide Smijanic Ilija a na svomu mrkodinu 
dori. Nar. pjes. juk. 447. 

MEKODO, Mikodola (bice takav akc), m. 
topogr. ime. a) selo n Bosni >i okruzju trav- 
nicknm. Popis zit. bos. i here. 642. — b) izvor 
II Bosni II okolini sarajevskoj. Etnogr. zborn. 
11, 197. — Vidi Mrki Do. 



MRKOGLAVKA 

MRKOGLAVKA, /. Soma u Sulekovu rjecn. 
^n. naz. kao izraz iz podnicja mineralogije za 
iiem. roter Glaskopf, faaerigor Roteisenstein, 
franc, fer oligiste rouge iibreux; zapisaUi je i 
(kao sinonim) mrka svjetloglavka. 

MRKOGLEDA, m. iovjek, hiji mrko gleda. 
Saino It Vukovu rjecniku (finstern Ge.sichts, 
horridus). — Za drngi dio ove slozenice ispor. 
strmogleda. 

MRKOJA. m. ime nekome kmetu n Btisni h 
okolini sarajevskaj. Etnogr. zborn. 11, 215. 

MKKOJE (jnmacno je takav akc), m. musko 
ime. B'jole ovce Mrkoja serdara. Ogl. sr. 243. 
Prvu (t. j. kidgii) sa)e u plemo Pje§ivce na 
junaka Mrkoja serdara: O Mrkoje, moja vjerna 
slugo! Nar. pjes. vuk 4, 371. Ispor. Mrceta. 

MRKOJEV16 (jamacno je takav^ akc), m. 
prezime. T. Sraiciklas spom. 183. Sem. pakr. 
(1898) 28. Teodosije Mrkojevic. P. Petrovic seep. 6. 

MRKOJEVICI, m. pi. 

a. pleiiie u Crnnj O'ari. Interesantno je po- 
turceno pleme Mrkojevici, koje je u onoj uz- 
duznoj ,vali' izmedu Ucina i Bara. Etnogr. zborn. 
4, cci. Spnmenuto je u zapisu iz svrsetka xvii 
vijeka: Dako Nikolicb ot plemene MrbkoJ6vi6b. 
\i. Stojanovic zap. i natp. 1, 447. — Vidi 
Mrkovici. 

b. ime selima. a) dva sela u Bosni ti 
okruzjii sarajevskiim. Popis zit. bos. i here. 642. 
— h) seld u Crnoj Gori blizn Bara. V. J^esevic 
(zabi(ezio i naznaceni akc). — c) neko selo toga 
imena zapisato je i n S. Novakovica pom. 139. 

MEKOLAST, adj. isto sto mrkast. Izmedu 
rjecnika samo 11 Vukovu (schwarzlich, nigellus, 
subniger). Sivasto ili mrkolasto. D. Popovic 
pozn. robe. 72. Ima i F. Kurelac dom. ziv. 10 
(za kiit'ia i kobilii). — Nastavak -olast kao u 
■davolast, vragolast. 

MRKONELA, /. vidi mrkorela. 

MRKON, m. hrdo u juznoj Srhiji. Ofcagbina 
4, 361. — Vidi i Mrkona pttd c 

MEKONA (jamacno je takav akc. n svijem 
snacenima). 

a) m. ime i j^re^ime. A trace je Mrkona 
serdare. Nar. pjes vuk 3, 143. Sto uradi Mrkona 
serdare, sto ti dade sa dva rama glavu (iz neke 
nar. pjesme hosanske) ? D. Surmin (kaze, da je 
Mrkona i prezime u Hrvatskoj u kotarn krii- 
k(im). Fntorda je jos: ,Peter Mrkonia' (ime i 
prezime selakn iz pocetka xvin vijeka). T. Smi- 
ciklas spom. 102. Ispor. Mrceta. 

b) m. ime mrkii volii. Izmedu rjecnika samo 
>i Vnkovii (mrkona, der braune Ochs, bos ater). 
Bi\eze jos: F. Kurelac dom. ziv. 25. V. Vrcevic 
nar. prip. 184. D. Nemani6 (1884) 35 (s akc. 
mikona). Zborn. za nar. ziv. 1, 310 (za Bosnu 
i Here), 5, 102 (za Srbiju), 9, 109 (za Folica u 
Balm.). J. Bogdanovic i B. 6karic (obojica za 
Liku s akc kao n Vnka). D. Hire (za Bosnn, 
za Liku i za Srijem). 

c) f. selo u Srbiji u' okrug n vranskom. S. Ko- 
turovic 447. Ispor. Neko su vreme probavili u 
Mrkonu (po tome bi dakle nom. bio Mrkon). 
Etnogr. zborn. 6. 149. Vidi Mrkon. 

MRKONICA, m, dem. od mrkona 11 znacenn 
pod b. Govori se n Lici. J. Bogdanovic. Plavo- 
liica mrkonicu lize (odgunetjaj: plamen i kotao). 
Nar. zag. novak. 169. 



67 MRKOUG^iEVNI 

MRKONIC (jamacno je takav akc), in. 

a) prezime. U tamnici Petra Mrkonica. Nar. 
pJGs. vuk 2, 96. Svome pobri Petru Mrkonicu. 
Nar. pjes. juk. 161. Al' velide Petre Mrkonicu. 
Nar. pjes. marjan. 71. Potvrde ovome prezimenu 
donosejos: Rat 814. Drz. kalend. (1905) 299. 
Bosiiak (1908) 126. Sem. pakr. (1898) 28 (ovdje 
je stampano -n- mjesto -n-i. 

b) mrkoiiic se veli virkii vukii. Samo k pri- 
mjerii : Jeknu gora od junaSkog glasa, a iz ne 
se odazvase druzi mrkonici po primetih vuci. 
Osvetn. 2, 32. 

c) zaselak u Bosni x okrnzjn tiizlanskom. 
Popis zit. bos. i here. 642. 

Mrkonici. Mikonida, m. pi. jedno selo n- 
Bosni (11 vkritzjii sarajevskom), a jedno u Her- 
cegovini. Popis iit. bos. i here. 642 (bosansko 
je selo stampano sa -n- mjesto -a). 

MRKONIN, adj. posses, od mrkona. Samo u 
ViikovK rjecniku (des mrkona, bovis atri). 

MRKOPAl^, Mrkopja, m. selo 11 Hrvatskoj 11 
ziipaniji modniskorijeckoj. Razdje|. hrv. i slav. 
164. Naznaceni akc (pored cak. Mrkopal) za- 
bi}ezio D. Danicic, od kojega je ostala i ova 
bi^eska : Mjesto M r k o p a } stari |udi govore 
Bi-kopaj, i misli se. da je to ime od nekakih 
spanolskili o«^aca. koje je ondje drzala carica 
Marija Terezija, a zvale su se b r k e (ispor. 
birka). Ovo je dovijane tesko prihvatiti, jer bi 
ono moralo vrijediti i za ime Mrkopje ; ne maze 
se lako dopiistiti, da f/>. birk- slozno ineslo n 
mrk- na dva razlicna dosta iidajena mjesta, x 
kojima se govori razlicnijem narjecjima : k tome 
jos treba pomisliti, da je magarska rijec birka 
(t. j. ovca) slabo poznata u narodu, osobito h 
ononie, koji je podaleko od Magara. 

MRK6pa:^AC. Mrk6pa}ca. m. covjek iz 
Mrkopja. D. Danicic (s naznacenim akc). 

MRKOP^jE. 71. selo It Slavoniji u hipaniji 
pozeskoj. Razdjej. hrv. i slav. 164. Zabijezeno 
je i II lat. spomenikii iz svrietka xvii vijeka. T. 
Smiciklas spom. 70. — Poitane tamno • ispor. 
Mrkopa}. 

MRKORELA. /. bijka Mercurialis annua. U 
cakacaca (s akc. -re-). Slovinac (1881) 418. Ima 
i B. Sulek im., ali pise mrkonela (koje ce biti 
stamp, pogrjeska) te kaze, da je iz tal. merco- 
rella i da se govori h Istri. 

MRKOSIC, m. ime jarcii. F. Kurelac dom. 
ziv. 38. 

MRKOSIN BRIJEG, m. pasnak u Hercego- 
vini. Etnogr. zborn. 5, 1222. 

MRKOSITI SE, mrkosim se. impf. zlovojiti 
se, mrgoditi se. M. Pavliuovic. 

MRKOTICA (tako je zabi\ezen akc), m. Samo 
11 primjerii: Plavotica mrkoticu lize (odgonetjaj : 
plamen i kotao). Nar. zag. novak. 169. — Ispor. 
mrkonica. 

MRKOTNICA. /. samo 11 nar. zagonetki za 
ovcii. Nar. zag. novak. 6. 

MRKOTIC, m. 

a) prezime izvedeno od imena Mrkota, ko- 
jemii nema potvrde. Samo u Danicicevu rjecniku 
s potvrdom iz isprave xiii vijeka. 

b) selo 11 Bosni v okruzjii banoluckom. 
Popis zit. bos. i here. 642. 

MRKOUG^EVNI. adj. posses, od mrki uga|. 
Samo If Siilekovii rjefin. zn. naz. kao izraz iz 
podnicja geologije za nem. Braunkohlen-, na pr. 
mrkouglevni sloj, Braunkohlenlager. 



MRKOV 



f)8 



MRKtflNSKI 



1. MRKOV, m. 

a) mrk Icon. Izmedti rjecnika samo a Vii- 
JcoVH (mfkov, mrk6va, der Braune, equus ater). 
I vi vase objas'te mrkove. I. Zanici6 197. Po- 

sjekose hagi-Musa na kona mrkova. Ogl. sr. 

239. I dade joj kosnata mrkova. Nar. pjes. vuk 
3, 294. Sabjom s'jece, a mrkovom gazi. 4. 190. 
Mrkov ga je glavom zaklonio. 5, 390. Od ovog 
zdrebeta postane mrkov sarac. Nar. prip. vila 
(1868) 112. Na mrkovu konu velikome. Nar. 
pjea. horm. 2. 232. Fotvrde donose jos: F. Ku- 
relac dom. ziv. 10. Zborn. za nar. ziv. 6, 97 
(za Tiirskii Hrvatsku), 9, 109 (za Polica n 
Dalm.). J. Bogdanovic i D. §karic (obojica za 
Liku s akc , kako je a Vnka). 

b) mrk pas. Izmedit rjecnika samo u Vu- 
kovH (mi-kov, mrk6va, ime psetu s naznakom, 
da se gowri u Grbjx). Jes Mrkov, jes Mrkas i 
njeka kucina i njeki velik pas kneza Vukasina. 
A. Sasin 115. Evo idu dvojica k nama .... nas 
sarov i mrkov. Nar. prip. vrc. 193. Fotvrde do- 
nose jos: F. Kurelac dom. ziv. 64. Zborn. za 
nar. ziv. 9, 110 (za Pojica u Dalm.). J. Bog- 
danovic (za Liku s akc. kao pod a). 

c) Mrkov jelselo u Bosni u okruzjn tiizlan- 
skom. Popis zit. bos. i here. 642. 

2. MEKOV, adj. 

a) Mrkov je adj. 2^osses. od Mfko, koje je 
Judsko ime (vidi tamo pod a). To su Mrkovi 
posli. S. ^ubisa pric. 44. 

b) isto sto mrk; vajada je to n primjeric 
Prva iz vojvoda smrkav oci uz mrkove brke .... 
pod grlom mu puce pozvecalo. Osvetn. 5, 23. — 
Nejasno i nepomdano. 

MEKOVA. /. mrka krava. V. Arsenijevic i 
J. Bogdanovi6 (potvrdnjn za Liku s naznacenim 
akc). Ima i F. Kurelac dom. ziv. 25. 

MRKOVAC, mrkovca, 7n. 

a. topogr. ime. a) brdo u Lici kod Divo- 
sela. J. Bogdanovid (zabi^ezio akc. Mrkovac, 
Mirkovca). — b) vrh kod Delnica u Hrv. D. 
Hire. — c) zem^iste u Srbiji u okrugii pozare- 
vackom. Livada u Mrkovcu. Sr. nov. 1866, 495. 

b. bijka Thalictrum angustifolium. B. §ulek 
im. (upravo n kajk. oblika mrkovec). 

MEKOVACA, /. Samo u §iilekovu rjecn. zn. 
naz. kao ime za mineral, kuji se zove .umbra", 
franc, terre d' ombre. 

MEKOVI, m. pi. topogr. ime. a) zaselak u 
Bosni u okruzjn sarajevskom. Popis zit. bos. i 
here. 642. — b) selo u Dalmaciji u kotaru ko- 
torskom. A. Masek 237. 

MEKOVICA, /. 

a) dem. od mrkova. Govori se it Lici (s akc. 
mrkovica). J. Bogdanovic. 

b) mrka mazga. Govoui se u diibrovackoj 
okolini (s akc. mrkovica). M. Eesetar §tok. 
dial. 253. 

MEKOVIC, m. 

a) prezime; bice izvedenn od imena Mrko 
t previa tome ce akc. biti Mikovic; ali ispor. 
Mrkovici. No namjera bjese namjerila ludo 
momce Marka Mrkovica. Nar. pjes. vuk 4, 514. 
Svjetovne stvari vodio je Todosije Mrkovic, 
kaluder rodom Mabina, a starinom Baranin. S. 
j^ubisa prip. 102. Potvrdii [donosi i T. Smici- 
klas spom. 107. 

b) zaselak u Bosni u okruzju sarajevskom. 
Popis zit. bos. i here. 642. 



MEKOVI CI, m. pi. knezina u nahiji Barskoj,. 
u kojoj zive Srbi zakona Turskoga, ali ne samo 
slave krsna imena, nego i o Troj\c,(i)n\i dne 
nose krsta na goru Eumiju. Vuk rjecn. — Vidi 
Mrkojevici. 

MEKOVINA, /. 

a) aagm. od mrkov (pas). Govori se u Lici 
(s akc. -6-). J. Bogdanovic. 

b) dvije bi^ke: Centaurea iacea i Verbascum 
blattaria. B. .Sulek im. 

MEEOVINE, /. pi. zaselak u Bosni u okruzjn 
bihackom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MEKOV^EV, adj. posses, od mrkov. Samo u 
Vukovu rjecniku (des mrkov, equi atri). Jamacno 
se govori o mrkom i konu i psu, premda je u 
Vuka zabilezeno saino za kona. 

MEKOVO BEDO, n. zaselak u Bosni u okruzju 
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MEKOVOl^KA, /. Samo u Popovicevu rjec- 
niku za p)ticu, koja se mm. zove Braunkehlchen. 
Rijec je nacinena prema zutovojka. 

MEKOZUCKAST, adj. mrk i zuckast. Samo 
u primjeru: Grozd s jagodama mrkozuckastima 
sredrie velifiine. P. Bolic vinod. 1, 50. 

MEKfeA, m. musko ime. U rjecniku Vukovu 
(Mannsname, nomen viri) i u Danicicevu (s po- 
tvrdama iz xv vijeka). Mrksa Zarkovi6 spomine- 
se u dvije isprave pisane oko g. 1400 u K. Jire- 
ceka spom. 45. 50. Danas sluzi Mrksa kao pre- 
zime. Imenik (1906) 445. Ispor. Mrceta. 

MEKSiC, m. prezime izvedeno od imena 
Mrksa. U rjecniku Danicicevu (s potvrdom ix 
XV vijeka). Fotvrde donose jos: Starine 11, 85 
(iz jiolovine xvii vijeka). 1^. Stojanovic zap. i 
natp. 8, 196 (iz xviii vijeka). §em. pakr. (1898) 
28. Drz. kalend. (1905) 299. Imenik (1906) 445. 
U Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MEKSIN, adj. posses, od Mrksa. Samo u Da- 
nicicevu rjecniku (s potvrdom iz xv vijeka: zeaa 
Mrbksina, zetb Mrbksinb). 

MEKSINA CEKVA, /. Tako seu xvi vijeku 
zvao manastir (sa crkvom) u danasnem uzickom 
okrugu u Srbiji (u srezn crnogorskom). Utome je 
manastiru bila stamparija, u kojoj je jeromonah 
Mardarije stampao (g. 1562 i 1566) dvije crkvene 
knige .Hrpskuslovenske: jevandele i pentikostar 
(triod). Vidi u T^. Stojanovica, stare srpske 
stamparije (prestampano iz ,Srpskog khiz. Glas- 
nika' 1902) str. 35—36; a vidi i u M. B. Mili- 
cevica knez. srb. 587. Vec se i Vuk u knizi 
Primjeri srpskoslav. jez. 18 domis^ao, da je 
Mrkgina crkva bila u danasnoj Srbiji. U rjec- 
niku Dfinicicevu (Mrbksina crbkva) s potvrdama 
iz stampanijeh kniga xvi vijeka uzetima iz na- 
vedene Vukove knige; iz tih istih kniga donosi 
potvrde i \. Stojanovic zap. i natp. 1, 181. 196 
i 204: Jer^cjmouuhb Mardarije o(t) monastyra 
glagolemago Mrbksina crbkva, ize ]es(th) blyzb 
Crbnije Gori (iz jevande\a stampanoga u Bio- 
gradu g. 1552); — pri hramu svetago vbznese- 
uija, jeze ]es(th) Mrbksina crbkva, vb podbkrilije 
Crbnije Gory (iz jevandela stampanoga g. 1562 
u Mrksinoj crkvi) ; — pri hramu svetago vtzne- 
seuija, jeze im(tb) Mrbksina crbkva (iz penti- 
kostara stampanoga g. 1566 u Mrksinoj crkvi). 
Iko je bio Mrksa, pw kojemu je prozvan ma- 
nastir sa crkvom, kad li je zivio, to se ne zna. 

MEKSiNSKI, adj. posses. p)rema imenu 
Mrksina crkva. U Danicicevu rjecniku (Mrbkb- 
sinbskyj) s potvrdom in pentikostara stampanoga 



MEKUCIC 



69 



MRKVINA 



^. 1566: Pri igumenu mrtkSinbskomu (u Vuka 
primjeri 18 t m ]^j. Stojanoviea zap. i natp. 205). 

MEKUC16, m. morska zivotina, koja prijjnda 
medu glavonosce. Eledone moschata. D. Kolom- 
batovic (1890) 10. Moschites moschata. S. Bru- 
sina rad jug. ak. 171, 162 (s naznakom, da se 
^ovori u Spjetu). — Vidi 2 mrk. 

MEKUL16, m. preziine u Crnoj Gori. Etnogr. 
zborn. 8, 132. Mozda hi upravq trebalo pisati 
Mrkujid (kako se na pr. pise, a i govori Vukeli6 
mjesto Vukejic od Vukela), a to hi bilo izvedeno 
od imena Mrku} (vidi tamo). 

MRKULITI, mrkulim, impf. Same u Stuli- 
cevu rjecniku, gdje se nista drugo ne veli nego: 
V. (t. j. vide) izmrkuliti. — Tamno. 

MRKU^, m. 

a) upravo imc, ali sluzi za prezime u oko- 
lini sarajevskoj. Etnogr. zborn. 11, 136. Poradi 
znacena vidi kod Mrceta. 

b) dvije p)tice, koje se ucenim lat. imenom, 
ZOVU Phalacrocorax cristatus i Silvia hortensis 
D. Kolombatovi6 (1880) 47 i (1885) 17. 

MEKUJ^A, /. 

a) ime mrkoj kravi. Izmedu rjecnika samo 
u Vitkovu (eine braune Kuh, vacca nigra). Dvoje 
prasadi i krava mrkuja. Nar. prip. vrc. 124. 
Potvrde donose jos: F. Kurelac dom. ziv. 25. 
Zborn. za nar. ziv. 6, 97 (za Tursku, Hrvatsku). 
D. Hire (za Liku). 

h) nekakva loza. B. §ulek im. (gdje se kaze, 
da je ta loza bijela grozdal — s naznakom, 
da se govori n- Dalmaciji). 

MEKU^ilCA (bice takav akc), f. 
a) ptica, kojoj je uceno lat. ime Alauda 
arvensis. D. Kolombatovic (1885) 19. 

h) riba, kojoj je uceno lat. ime Scyllium 
stellare. D. Kolombatovic (1886) 19 (gdje upravo 
stoji: macka mrku|ica). 

MEKU;^IN, adj. posses, od mrku|a. Samo u 
Vukovii rjecniku (der braunen Kuh, vaccae 
atrae). 

MEKUE, m. Mercurius, tnnsko ime, koje glasi 
i Merkurij, Merkurije (vidi tamo). S. Novakovic 
pom. 88. 

MEKUSA; /. 

a) uprjana zena. Govori se u Istri. D. Ng- 
mani6 (1884) 43 (s akc. mrkusa). 

b) ime mrkoj kobili. Izmedu rjecnika samo 
u Vitkovu (braune Stute, equa nigra). Potvrdu 
donosi i F. Kurelac dom. ziv. 10. 

c) ime mrkoj kokosi. Govori se u Po(icima 
/w Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 9. 110 — i u 
Bosni. D. Hire. 

d) ime kozi. U Pojicima. Zborn. za nar. 
ziv. 9, 110. 

e) kravi, koja je posuta crnijem pjegama. 
U Istri. D. Nemanic (1884) 43 (s akc. kao pod aj. 

f) kucki. Nijednoga nije s nami na stanu 
od pasa .... neg' samo mrkusa lezi u zeze}u. 
M. Vetranic 2, 325. 

ff) ovci. F. Kurelac dom. ziv. 32. Govori se 
u Istri za ovca posutu crnijem pjegama. D. Ne- 
manic (1884) 43 (s akc. kao pod a). 

h) ptica, koja se ucenim lat. imenom zove 
Anas boseas. D. Kolombatovic (1880) 43. 

i) neka morska riba. Sarno u Sulekovu rjecn. 
zn. naz. (mrkuse, pi., lat. Sciaenoidei). 



MEKUSAST, adj. isto sto mrkaU. Izmedu rjec- 
nika samo u Stuliceva (mrkusast, mrkusastan, 
mrkusav, mrkfahan). Ne dedeli mnogo, rdo 
mrkusasta (govori pastir sluskini Kujaci). M. 
Vetranic 2, 329 (u jednom rukopisu: mrkusata). 
U Istri mrkusast znaci : posut crnijem pjegama, 
maculosus. D. Nemanic (1885) 48 (s akc. mrku- 
sast, mrkusasta). 

MEKUSASTAN, mrkusasna, adj. isto sto 
mrkusast. Izmedu rjecnika samo a Stulicevu 
(vidi kod mrkusast) i samo u primjeru : Oto ti 
prida mnom .... jedan covjek mrkusastan, kako 
da bude ugjevjar. M. Drzic 415. 

MEKUSAT, adj. isto sto mrkusast. A mrnari 
nijesu lotri . . . . i vazda su mrkusati, izgnuseni 
i omazani u katranu erne masti. A. Sasin 171^1. 
Vidi i primjer iz M, Vetranica kod mrkusast. 

MEKUSAV, adj. isto sto mrkusast. Samo u 
Stulicevu rjecn. (vidi kod mrkusast). 

MEKUSiN, adj. posses, od mrkusa. Samo u 
Vukovu rjecniku (der mrkusa, equae atrae). 

MEKVA, /. bi^ka, kojoj je uceno lat. ime 
Daucus carota. B. Sulek im. S. Petrovic 175. 
Nalazi se i u drugim slav. jezicima, na pr. slov. 
mrkva, ^ rus. MopKOBt, ces. mrkev, mrkva, po^. 
marchew. Sve je ovo uzeto iz staronem. morha 
Hi moraha (otkle je u danasnem jeziku Mohre). 
U rjecniku Vrancicevu (napus, pastinaca), u 
Mikajinu (pastinaca, cara radix, — mrkva divja, 
pastinaca erratica), u Belinu (aavone, specie di 
rapa lunga, — pastinaca, sorte di radice, — 
mrkva zuta, navone di colDr d' oro), u Bjelo- 
stjencevu (napus, pastinaca alba, pastinaca sa- 
tiva, — mrkva divja, pastinaca erratica), u 
Jambresicevu (mrkva, napus, u lat. dijelu), 
u Voltigijinu (pastinaca, Pastinatwurzel), u 
Stulicevu (trava, pastinaca s naznakom, da je 
iz Belina rjecnika) i u Vukovu (die gelbe 
Eiibe, Mohrriibe, daucus). U knizevnosti ima 
potvrda tek od druge polovine xviii vijeka. 
Kada se . . . . goveda priko zime .... zutom i 
bijelom mrkvom, ripom, krumpijerom i s dru- 
gom vrtjarinom .... hrane. I. Jablanci 30. Zejer, 
mrkva s nim sadena vride. J. S. Eelkovic 11. 
Ke}, kelerabu, mrkvu (zutu ropu) i spanac go- 
tovo uiko i ne poznaje. Vuk dan. 2, 103. Kad 
im mrkva rodi. Jacke 244. Ne prodaje se vise 
mrkva za rodakvu. M. Pavlinovic razg. 18. 

MEKVAC, mrkvaca, m. isto sto mrkva, Daucus 
carota. B. Sulek im. (s naznakom, da se govori 
u Istri). 

MEKVAST, adj. nalik na mrkvu. Samo u 
Sulekovu rjecn. zn. naz. kao botanicki izraz za 
lat. conicus, nem. mohrenformig. 

MEKVELA, /. vidi mrkvjela. 

MEKVE:^, m. hilka Laserpitium. B. §ulek im. 
(otkle je mrkve] uslo i u Popovieev rjecnik za 
nem. Laserkraut). 

1. MEKVICA, /. isto sto mrkva. Izmedu rjei- 
nika samo u Jambresicevu (pastinaca, « lat. 
dijelu). Mrkvica, Daucus carota. B. Sulek im. 
Govori se u Vrbniku (na Krku). Zborn. za nar. 
ziv. 5, 69 (gdje se postavja znacene: daucus). 

2. MEKVICA, /. mjestance u Dalmaciji u 
kotaru kotorskom. A. Masek 237. 

MEKVINA, /. isto sto mrkva. Govori se u 
Vrbniku (na Krku). Zborn. za nar. ziv. 5, 69 
(gdje se iiOstav]a znacene: pastinaca). 



MRKVISTE 70 

MRKVI§TE, w. mjestance u Hrvatskoj u zu- 
paniji licko-krbavskoj. RazdjeJ. hrv. i slav. 164. 
— Tako se zove i neki vrh kod sela Fuzine u 
Hrv. (mjestani (jovore -see). D. Hire. 

MRKVJELA, /. isto sto mrkva i istoga po- 
stana (samo je nejasan nastavak). U rjecniku 
^[ika}inu (mrkvela [dakle ne mrkvjela], mrkva), 
u JBelinit (mrkvjela, navone, specie di rapa 
lunga, — pastinaca, sorte di radice), ii Stulicevu 
(mrkva, mrkvjela, — mrkvjela od srca, trava, 
mercurialis) i ii Vukovu (mrkvjela, mrkva s na- 
znakom, da se govori u Dubrovniku). Mrkvjela, 
Daucus maximus. B. Sulek im. 

MRKVJELINA, /. bice isto sto i mrkva, 
mrkvjela. Izmedii rjecnika samo u Stulicevu 
(mrkvjelina, trava, daucus, pastinaca silvestris). 
Mrkvjelina, Daucus carota. B. Sulek im. 

MRKVJELNI , adj. izveden od mrkvjela. 
Samo u Stulicevu rjecniku (mrkvjelan, mrkvjelni, 
ex pastinacis). 

MKKVUKOVIO, m. prezime izvedeno od imena 
Mrkvuk, kojemu nema potvrde. Nar. pjes. petr. 
1, 358 (medu prenumerantima). Sto u imenu 
Mrkvuk nema -o- medu k i \, s tijem ispor. 
imena Milbrat, Milgost, Vukmir (mjesto Milo- 
brat i t. d.). 

MRLAC, mrlca, m. kukac, kojemu je uceno 
lat. ime Gryllotalpa vulgaris. Govori se u selu 
Barilovicu u Hrv. D. Hire. 

MRLEDINA, /. a) isto sto crkanica. II rjec- 
niku Vukovu (koza od zivinceta, koje lipse, em 
Fell von einem verrecktem Vieh, pellis morti- 
eini animalis). Ima i F. Kurelae dom. ziv. 9. — 
b) Staro mrsavo govece zovu u Lici mrledina; 
istu rijec uzimaju i za mrsavu, zilavu govedinu, 
na pr. ja ne bi te mrledine ijo, pa da se nikad 
ne omrsim. J. Bogdanovid. — c) Mrledina go- 
vore u Dobroselu (u Lici) za zivince, koje lipsa. 
M. Medic. 

MRLI, adj. (upravo partic. pret. ii od glag. 
mrijeti), smrtan, lat. mortalis. Samo u primjeru: 
A neumrli da ju spase, mrlu odjedu primi na 
se. J. Kavanin 48b. Sice xwradi stiha mjesto 
umrlu. 

MRLICE, /. pi. sluzba Bozja za mrtve. Go- 
vori se u Istri: mrlici, gen. mrlic (officium di- 
vinum pro mortuis). D. Nemanid (1884) 43. 

MRLIC, m. mrtvac. Govori se u Frigorju (u 
Hrv). F. Hefele. — Sto u J. Kavanina 484*^ 
stoji mrlice (,mji,rlice', akuz. plur.), to je upravo 
merlice ; vidi merlici u rjecniku na svome mjestu 
i na kraju vi dijela medu popravcima. 

MRLIN, mrlina, »i. ladeno use. Govori se u 
Dnbrovnikii (s naznacenim akc). L. Zore dubr. 
tud. 14 (gdje se kaze, da je iz tal. merlino). 

MRLINA, /. cadaver, animal moribundum. 
U rjecniku nijednom. 

a) mrtvo tijelo jiidsko. Zove se covik, a 
nije nego mrlina brez duse, koja druzim pocne 
smrditi. I. Ancic ogl. 57. Mrlina Elizeova 
mrtaca, tkoga se dodi, cudnovato ozivi. Blago 
turl. 2, 269. Od mrlina niovih uziti ce smrad 
(iz lat. de cadaveribus eorum ascendet foetor. 
is. 34, 3). 2, 312. 

h) mrtvo tijelo zivotinsko, mrcina, strvina. 
Ne ima se prodavati na trgu meso nemocno ali 
mrlina. Statut po}. 295. Gavran najprija mrlini 
izvadi oko, paka ostalo zdere. I. Ancic vrata 
194. Ne ces gavran jakno vrani, gdje mrlinu 
lezat videc da se bacas na po]ani, neg' uzlijetas 
na visoko. J. Kavanin 124*. Gavrani su pogani. 



koji na mrline padaju. S. Margitic fala 136. 
Golubica . . . . ne ce nikad pasti na mrlinu ni 
stvari pogane. 208. Mrlina (tako je zabi(ezen 
akc). mreina, slabo i nevajalo meso. M. Pavli- 
novic. — Vidi mr|ina. 

c) lipsanica. Tko kjuse izmijeni kouem vi- 
tezom, tko mrlinu zamijeni volom vitorogom. 
M. Pavlinovic razl. sp. 54. 

MRLINCAD, /. nom. coll. od mrlince. (rorori 
se II Lici, na pr. ostalo mi od svega blaga samo 
ovo malo mrlincadi. J. Bogdanovic. 

MRLINCe, mrlinceta, n. isto sto lipsanica. 
Govori se a Lici, na pr. ne ce niko da kupi 
ovo mrlince. J. Bogdanovic. 

MRLISATI, mrlisem, im})/. isto sto mirlisati, 
mirisati. Samo a primjeru: Netom ti je ruzu 
mrlisala. Hrv. nar. pjes. 1, 154. 

MRLUTINA, /. Samo ii Vukovu rjecniku: 
kaze se slabu i boles|ivu celadetu, i znaci mala 
mane od strvina (kao da jo vec mrlo jedan 
put), eine schwachliche Person, invalidus. 

MR]^, m. isto sto mr(a f. Samo n. rjecniku 
Belinu (mrj, mr^a, m. macchia, lordura) i n Stu- 
licevu (mr}, m. macula, sordes, spurcitia s na- 
znakom, da je iz Belina rjecn.). 

MRX^A, /. maca, pjega (kad se sto nmrja). 
Izmedn rjecnika samo u Fopovicevn (mrja, f^ 
Klecks, Tintenklecks). Sve ove materije imaju 
to svojstvo, da ostavjaju na hartiji masnu mrju. 
J. Paneid bot. 7. 

MRl^AK, Mr}ka (tako je va^ada ii gen.), m. 
selo a Srbiji a okrugii toplickom. S. Koturo- 
vic 447. 

MR^iAN, Mrjana, m. tniisko ime. Samo u Da- 
nicicevu rjecniku s potvrdom iz isprave xiv vijeka. 

MR^ANE, Mrjana, /. pi. mjestame u Dalma- 
ciji n kotarn zaclarskom. A. Masek 237. Mozda 
je oblik Mrjane mjesto pravilnijega Mrjani; a 
ako je tako, onda je ime mnskoga roda; ispor. 
Mravinci. 

MRl^ANI, m. pi. neko mjesno ime. S. No- 
vakovid pom. 139. 

MR^jANE, n. nom. verb, od mr}ati. T' rjec- 
niku Stulicevu (trieae, impedimenta, molestiae) 
i II Vukovu (das Durehstreichen, deletio, scripti 
inductio). 

MK^ATI, mrjam, impf. kajati. Pored mr}ati 
govori se n istom znacenu i brjati i prjati. Bo- 
radi razlicnijeh glasova na pocetkn najprilicnije 
ce biti reci, da su sva tri lika upravo onoma- 
topejske rijeci, i da se nima nasjedovao prirodni 
zvuk, koji se ciije, kad se po blatu Hi po cemu 
driigome necistom brcka pa se uza to da- 
kako kala tijelo Hi odjeca. Tome se mislena moze 
za potvrdu navesti, sto brlati znaiii jos i isto, 
sto burjati, t. j. po canku prstima ili kasikom 
premetati (tako da se cuje) ; a i u slov. jeziku 
brjati znaci nem. stobern (dakle premetati), 
k tome znaci i >'iem. pritscheln (t. j. prskali 
vodom ; i s tijem je znadenem skopcano naslje- 
dovane prirodnoga zvuka, koji se cuje, kad s& 
vodom prska). U drugim slav. jezicima nema ni 
brjati ni rarjati ni prjati (ni u slov. nema 
mrljati ni prjati). U rjecniku Belinu (imbrat- 
tare, lordare, insozzare), u Voltigijinu (imbrat- 
tare, lordare, insozzare, impillaccherare, be- 
sudoln), u Stulicevu (ici|uinare, conspureare 
s primjerom iz Palmctica, koji se i ovdje na- 
vodi pod a; jos ima Stulic i znacene: mrsiti, 
zamrsivati, lat. implicare, intricare s naznakom. 



MR^AV 



da se to znacene nalazi it Dordica, ali k gradi 
za ovaj rjecnik sabranoj nije se za glag. rnrjati 
nasao nijedan primjer iz toga pisca), n Vakovn 
(durchstreichon, deleo scrlptiim, t. j. kad covjek 
pise pa koja rijec Hi vise rijeci pre v nee izbri- 
SKJaci ill tijem ; radeci tako covjek ka^a ono, 
■ito je napisato, ali Vnk je mrjati xzeo k pre- 
tijesnom smishi) i n Popovicevit (mrjati, klecksen, 
durchstreichen das Geachriebene, — ovoje dnigo 
znacene jamacno iizpto iz Vnkova rjecn). 

<() mrjati. Pricisto mu tijelo sade sve mrjaju 
gnusnijem prahom. G. Palmotic 3, 167^. Ne mrja 
al'ti kaja covika, sto jido, nego ga ruze zli cini. 
I. An6i6 vrata 65. Rijeci izprazne .... otjerivaju 
b(>go}ubstvo, mrjaju vijest i smucuju iskrne. M. 
Eadnic pogr. 428'*. Ako su grisi prilicni pakle- 
nima zvirinama, kojeno sva mr|aju E. Pavic 
prosv. 2, 89. Grisi prostni dusu mr|aju. P. Kne- 
zevic osm. 119. Nije trijeba mrjat i gnusit ruke 
u nihovoj krvi. A. Kalio prop. 206. Prisadnica, 
koja ti zakrja, kad ju kora starolika mrja, nu 

mladi. J. S. Rejkovic 273. (rovori se ii Liri, 

na pr. nomoj, sinko ici w blato, da novu robicu 
ne mrjas. J. Bogdanovid, — i po Slavoniji, na pr. 
zasto mr|as tu novu knigu? T. Maretic. S. Ivsic. 
T}) mrjati se (reHe.r.J. U rjecnikn Popovicevn 
(sich beschmieren). U krv tako potistenu ne mrja 
se ruka moja. G. Palmotic 2, 109. 

MR^AV (jamacno je takav akc), adj. ka]av, 
pr^av, itmrlan. Izmedn rjecnika samo n, Stnli- 
cevH (implexus, intricatus, implicatus .... t. j. 
zamrien, s naznakom, da se nalazi n Dordica, 
ali It gradi za ovaj rjecnik sabranoj nije se 
nasao nijedan primjer iz toga pisca). Da joj 
rece, je li joj lice mrlavo stogodi. B. Zuzeri 1'48. 
Crijevo je mrjavo, al' je i ono oprano vajano. 
Nar. bl. kapet. 303. Ruke su vam mrjave od 
bratske krvi. M. D. Milicevic pom. 758. Nalazi 
se i II Siilekovii rjecn. zn. naz. kao bat. izraz 
za lat. sordidus, nem. schmutzig. Govori se n 
Liei, na pr. mrjavu robu ruzno e videti. J. 
Bogdanovic. 

MR^AVAC, m. prezime. Vidi rijec, koja sad 
dolazi. 

MRl^AVCEVIC, m. prezime. Kujani, koji su 
se doselili prije 200 godina od Kolasina, gdje 
su se zvali Mrjavci ili Mrjavcevici. Etnogr. 
zborn. 11, 176. — Vidi Mriiavcevic. 

MRXjAVITI, mi-Javim, impf. rdavo klati, mni- 
niti. Ne zna da zakoje pile, nego ga mrjavi. Y. 
Ilic (zabilezio i naznaceni akc). 

MR^AVKO, m. covjek mlitav i mlak. V. Ilic 
(zabilezio i naznaceni akc). 

MR:^EN0VAC, Mrlenovca, m. zaselak n Her- 
cegovini. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRIjjETINA, /. isto sto mrlutina. Samo it 
primjer II : Nije ovo mrjetina, vece moja Judesina. 
Nar. pjes. marian. 202. 

MR^jEVICI, in. pi. zaselak a Bosni a okriiz:jii 
tiizlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRLEZGALO, m. i n. ce]ade, koje mrjezga. 
L. K. Lazarevic (zabilezio i naznaceni akc.). 

MR^EZGATI, mrjezgam, impf. mnogo pro- 
birati jelo. L. K. Lazarevic fzabi(ezio i nazna- 
ceni akc). Ispor. u slov. mrlezgati ili mrlizgati, 
lijeno i sporo jesti, kao kad se covjekn ne ce, 
mrckejati. — U Orahovici (n Slav.) mrlezgati 
znaci: govoriti sporo zateznci, aciti se. S. Ivsic. 
Glag. ce biti onomatopejski, t. j. isprvicno ce 
mil znacene biti: sporo, mrtvo sto raditi (na 
pr. govoriti, jesti) ; ispor. gnevetati, tajizgati, koje 
si( takoder onomatop. glagoli. 



71 MRMElji 

MRLINA, /. isto sto mrlina pod b, mrcina, 
strvina. U rjecnikn nijednom. On (t. j. gavran) 
nade mrjine iliti mrtva tilesa plivajuda po vodi. 
F. Lastrid ned. 387. Muve ne idu li na mrjino? 
N. Palikuca 11. Orlina i svraka uvik idu za 
mrjinom. 27. Kao orli gdje spaze mrjinu. Nar. 
pjes. juk. 186. Koji su (/. ;'. psi) oko vola op- 
trkivali kao orlovi oko mrjine. Nar. prip. bos. 
57. A gavrani zagraktali gladni, svakomu je na 
mrjinu drago. Osvetn. 7, 45. 

MR^jINAS, m. isto sto inrcinas pod b. Samo 
II primjer II : Dok je on lezao, letali su orlovi 
povrh nega, i to oni veliki mrjinas. Nar. prip. 
bos. 26. 

MR^IN BROD, m. neko zemjiste, na kom sn 
nive, II okolini sarajevskoj. Etnogr. zborn. 11, 125. 

MR^IV, adj. spor. Potvrda ima za adv. 
mrlivo, t. j. sporo. Kad se po skrapam ide, vaja 
polagano i pomjivo hoditi, to jest mrjivo. M. 
Pavlinovic. — Postane tamno. 

MRLUHATI, mrjuham, impf. tiiziti se, kad 
covjekn slo nije po vo\i, kad ga sto boli. U 
cakavaca (koji npravo imajn -j- mjesto -J-). Slo- 
vinac (1881) 418 (gdje je zabi^ezen akc. za inf. 
mrjuhat, mrjuhat). — Ispor. mrlunuti. 

MR^UNCE, mrjunceta, n. isto sto mrlince, 
lipsanira. M. Ruzicic (zabilezio i naznaceni akc) . 

MRl^UNUTI, mijunem, pf. lipsati. M. Ruzicic 
(zabilezio i naznaceni akc). — Mozda se govori 
tako mjesto mrjuhnuti; ispor. mrjuhati. 

MRMA, m. ime i prezime tamna postana. 
a) ime. Medu sobom su vodili vezana sejaka 
Mi-mu Goloskokovica .... Mrma iduci vezan 
cutase i gledase preda se. M. D. Milidevic zim. 
vec. 273. — b) prezime it Hercegovini. Etnogr. 
zborn. 12, 246. — Ispor. ime Mrmor i prezime 
Mrmos. 

1. MRMAK, mimka, m. nekakav kiikac (ne 
mo^e se odrediti, koji npravo). Bice rijec ono- 
matopejska, t. j. najprije je mrmak znacilo zivo- 
tinicn, koja mrmfa, mrmori, pa je ime pomalo 
preneseno i na drage zivotiniie ; ispor. mrmjac. 

F rjecnikn Vnkovn (mrmak, mrmojak) i n Po- 
povicevn (Maulwurfsgrille, — n ovome je rjec- 
nikn jos zabi^ezeno i znacene Froschbrut, t. j. 
zabic; vidi mrmojak). Mrmak zavr2;en u sviti 
steti istu svitu (stamp. ,mrimaz' grijeskom sa 
z mjesto k; u toj knizi ne slnzi z za glas c, 
dakle se ne nioze citati ,mrmac', a dosta je n 
noj stamp, pogrjesaka). M. Radnic 4*. Crvotok 
skoncava drvo, a mrmak svitu, a hrda gvozdje. 
279a, Kad mrmak vice ,kr!', bit ce kise. U 
Otoku (n Slav.). Zboru. za nar. ziv. 7, 144. 
Mrmak, neki crv u gnoju. S. Ivsid rad jug. ak. 
168, 157. 

2. MRMAK, Mfmka (jainacno je takav akc), 
m. prezime. Sem. pakr. (1898) 28. Imenik (1906) 
445. Mozda je upravo nadimak, t. j. 1 mrmak ; 
ali bi moglo biti i u svezi s imenicama Mrma, 
Mrmor, Mrmos. 

MRMA^ANE, n. isto sto mrmlane. Samo u 
primjeru: Govori, da je onda od Boga posluh 
primjen i Judma sladak, kad se slusa brez po- 
govora i mrmajana. J. Banovac pred. 83. 

MRMA^jATI, mrmajam, impf. isto sto mrmjati. 
Samo u primjeru: Ako li sam i poslusao, i to 
sa zlom, mrmajajuci. S. Margitic isp. 14. 

MRME;^, m. cejade, koje mrmja. Govori se u 
Istri s akc mvmej (murmurator). D. Nemanic 
(1883) 35. 



1. MRMICA 



72 



MRMNATI 



vidi mrmnane, mrmnati. 



1. MRMICA, /. nekakav kukac, koji se drzi 
na kupusu (dok jos raste). U Bosni. Zborn. za 
nar. ziv. 4, 256. 

2. MEMICA, /. ime ovci i kozi. U Bruvnu 
(ii Hrv.). D. Hire. 

MEMIC, m. prezime. Imenik (1906) 445. — 
Ispor. Mrma, Mrmor, Mrmos. 

MEMLAI^E, n. 1 .,. 

,,^,,T . rr,T ■ /• } v^a^ mrmnane, mrmnati. 

MEMLATI, mf. J 

MEMl^AC, mrmjaca, m. isto sto 1 mrmak. 
Samo u primjeru: Kako crv grizo drvo i mrm}^ac 
ajine. P. Posilovic cvijet 4:-} i K. Mazarovic 25. 
V iste se dvije knige nalazi i mrmnac (vidi 
tamo). Mozda je mrmjac zapisano, ali je krivo 
procitano i stampano mrmjak u primjeru: 
Mrm|ak kudi stvnri tuje u tmi, mnogo kad ne 
vidi, i pri inijeh rado truje. J. Kavanin 79*. 

MEMJ^AK, mrmjaka, m. vidi mrmjac. 

MEM^ALAC, 7)1. vidi mrmnalac. 

MEM^jALICA, /. zensko, koje 7nrmja. Govori 
se u Lid (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MEM^ALO, m. covjek, koji mrmja. Govori se 
u Lici (s naznacetiim akc), na pr. Taj mrmjalo 
vavije ne.sto mrm(a, bilo mu pravo ili krivo. J. 
Bogdanovic. 

MEMJ^ANE, n. 
MEM]^ATI, inf. 

MEMLAV, adj. 1 .,. 

,,^,,T ,/ ^ ) vtdi mrmnav, mrmnavac. 

MEM^AVAC, wi.j ' 

MEMLENE, n. ] 

,,-^,,J^r,,, ■ /. ) ^i^di mrmuene, mrmmti. 

MEM^ilTI, inf. J ' 

MEM^IV, adj. onaj, koji mrmja. Izmedu rjec- 
nika samo u Vrancicevu (morosus). Kad se po- 
kazuju (t. j. zupnici) pocekjivi, dugi, mrmjivi 
oli se okasaju na svoje ovcice. A. Kadcic 240. 

MEM^IVAC, mrmjivca, m. covjek, koji mrmja. 
Samo u primjeru: Zatrni usi tvoje, da ne slusas 
mrmjivacah. G. Lastrid ned. 419. 

MEMNAC, mrmnaca, m. isto sto mrmjac (vidi 
tamo). Samo u primjeru: Kako od bajina rada 
se mrmnac, tako fci od zene rada se nepravda. 
P. Posilovic cvijet 36 i K. Mazarovid 22 (u ovoga 
grijeskom ,mrminac'). 

MEMNALAC, mrmnaoca, m. covjek, koji 
mrmna. Nalazi se i s glasom -\- mjesto -n- (vidi 
mrmnati). Izmedu rjecnika samo u Stulicevu 
(mrmnalac, mrmnavac). Na ovi nacin zatvorices 
usta mrmnaocem. M- Eadnid 14^. Jezik mrmnaoca 

ponizi uas. 142*. Juda bi mrmjalac, pak pro- 

dade gospodina, a najposlije ubi sam sebe. 311*. 
Mrm]alac dobre i zle progoni sa svojijera jozi- 
kom. 429*. Jezik je mrmjaoca kao britki mac 
ili ostra strila .... mrmjaoci su kao bisni psi i 
gladni. J. Banovac razgov. 118. U trecem je pri- 
mjeru znacene: onaj, koji mrmja na sto, prigo- 
vara, zabuvja cemu; u ostala je tri primjera 
znacene: opadac. 

MEMNANE, n. nom. verb, od mrmnati. Lik 
-na- nalazi se u cakavskijem knigama xv t xvi 
vijeka. onda u Komulovica, Kasica rit. 402 i 
u Mrnavica, a lik -ja- nalazi se u N. Jlanine 
65*, u Zborn. (1520) 131b, u Bandulavica 55*, 
« Badnica 429*, Terzica 68, Bacica 31, P. Fi- 
lipovica 14, Kanizlica kam. 554 i u Leakovica 
gov. 147. 255 i jos u nekijeh pisaca, kako se 
vidi iz primjera daje navedenih. Lik se mrm|ane 
razvio iz lika mrmAane, tj. ovaj je stariji (vidi 
kod mrmnati). Jos se nalaze likovi mrmlane i 



mrmjane, 2^?"yt u Vukovu rjecn., a drugi u knizi 
Blago turl. 2, 193. U glagolici se upravo pise 
-na- (na pr. u Narucniku 85*), ali se to po 
svojstvu glagolice ima citati -na-. JJ rjecniku 
Mikajinu, Belinu, Stulicevu i u Vukovu (vidi 
daje), a najstarije su potvrde iz Kolunica i 
Bernardina. 

a) mrmnane (mrm|ane) je isto sto gundane 
(kad covjek govori sto vise ili mane nerazumjivo, 
kao na po usta i zlovojno). D rjecniku Mikajinu 
(mrm|ane, susurrus, susurratio), u Stulicevu 
(mrmnane, mrmnene s naznakom, da se nalazi 
u Komulovica) i u Vukovu (mrmjane, mrmlane, 
das Murmeln, murmuratio). Da .... pristane nih 
mrmiianje (iz lat. ut cesset murmuratio eorum. 
num. 20, 6). Bernardin 48. Kolika je lipa ric posluh 
brz, dobrovolan prez mrmnanja. Kurizm. 35*. 
Da upadem . . . . u napast od bjasteme i psosti 
ali mrm|anja protiva Bogu. P. Eadovcic nac. 
387. Uzmloza Elizeo i kruh . . . . ne mareci za 
mrm|ane i protivjene Giezino. E. Pavic ogl. 320. 
Spasite} na.s ne marivsi za mrmjane farizainsko 
cesto k sebi ocitnike i grisniko prizivase. B. 
Leakovic gov. 147. Budite gostojubivi medu 
sobom bez mrmjana. Vuk 1 petr. 4, 9. i t. d. 

h) opadane, klevetane. U ijecniku Belinu 
(mrmnanje, zlorecenje, zlogovorenje, il dir male, 
maledictio s primjerom iz Komulovica). Drugi 
zub, kim ti razdiras i poziras meso tvoga 
iskrnega, jest mrmnanje, a to jest, kada se ti 
vazda deletas zlo govoriti ot del tvoga iskrnega. 
Kolunic zborn. 134. Mrmnanje jo jedno govo- 
renje, ko ishodi od zavidosci i pogrjuje druzim 
dobar glas otajnim zakonom. Korizm. 52*. 
(Iskusenje) od mrmnanja i zloglasenja suprot 
iskrnemu. A. Komulovic 39. Covik slisa .... 
tastine svitovne i lazi i mrmjanja i zloglasenja 
svoga iskrnega. P. Posilovic nasi. 4G*. Ovo je 
grih zavidosti i porada mnozi grisi, kakono su- 
denje opacno, veselje radi zla tujega, mrmnanje 
i kievetanje. I. T. Mrnavic ist. 170. Od svakoga 
griha smrtnoga. od pijanstva, od zle druzbe, od 
mrmjana, ozloglasena i prilicnih. A. Kadcic 250.- 
Vidice se sve tvoje zakletve isprazne .... sva 
mrmlana i ozloglasena svog iskrnega. F. Lastrid 
ned. 31. Je li . . . . ne samo krivo svidocanstvo, 
vede jos i ogovarane iliti mrmjane zabraneno? 
E. Pavic jezg. 101. 

MEMNATE^, m. covjek, koji mrmna. Samo 
u primjeru: Mrmriatej od dviju jaziku proklet 
je (iz lat. susurro et bilinguis maledictus. eccli. 
28, 15). Korizm. 52l>. 

MEMNATELAN, adj. onaj, koji mrmna, t. j. 
opada, klevece. Samo u primjeru: jazice raz- 
vratni, o pse mrmnatelni, ti jis vazda meso i 
pijes krv iskrnih, kih ozloglasis. Korizm. 53*. 

MEMNATI, mrmnam, impf. murmurare, ca- 
lumniari. Lik -na- nalazi se osobito u starijih 
cakavaca i u gdjekojih stokavaca (potvrdama, 
kojih ima daje medu primjerima, dodaju se jos : 
Ant. Dalm. nov. test. 1, 72^, Mrnavic ist. 55); 
lik -ja- ima najprije N. Ranina (vidi medu 
primjerima pod a, d), a poslije nega i drugi 
stokavci xvii vijeka i daje ; rijedak je taj lik u 
cakavaca; ovdje se za lik -ja- navode jjotvrde: 
Margitic fala 234, Leakovic gov. 147; a druge 
potvrde iz .stokavskih i iz cakavskih kniga vidi 
medu primjerima. Bijetki su pisci, koji imaju i 
-na- i -ja-; to su N. Ranina, Radnic, A. d. 
Bella (u kojega se -ja- nalazi na str. 243) * 
Stulic. Ni -na- ni -ja-, nego -ja- imaju Bonacic 
i Blago turl. Lik -la- moze se potvrditi samo 



MRMNATI 



73 



MRMNATI 



Vukovijem rjecnikom i jednijem priinjerom iz 
Danicica. Vrijedno je zabi}eziti, da se glagolu 
mrmnati (mrm)ati) nije u gradi za ovaj rjecnik 
sabranoj na.Ha nijedna j^otvrda iz dubrovackijeh 
pisaca izuzevsi N. lianinu i Stiilica, koji su ga 
jamacno uzeli iz dntgijeh pisaca) ; ovo vrijedi i 
za imenicu mrmnane (mrmlaue) ; tnjesto jednoga 
i drugog nalazi se u dubr. pisaca mrmditi, 
mrmnene (vidi tamo). Sva je prilika, da je life 
-na- stariji od lika -|a-; za prelazene glasa n 
« I iza m ispoj\ dimjak, pom|a, pom|iv, sumja, 
sumjiv, sura|ati od diranak, pomna .... a ispor. 
i imperf. rajah od rnnah (vidi kod 'mniti nieda 
oblicima). liijec je bez sumne onomatopejska, kao 
§to je i lat, glagol istoga znacena murmurare i 
nem. murmeln. U rjecniku Vrancicevu, Mika^inu, 
Stidicevu i u Vukovu (vidi daje), a nnjstarije 
su potvrde iz Kolunica i iz Bernardina. 

1. Oblici. Ponajvise se ovaj glag. spreze po 
1. razredu v. vrste, daklc na pr. prez. mrmnam, 
mrmnas . . . ., imper. mrmnaj . . . ., partic. prez. 
mrmnajuci (Hi mrmjaoi .... mrmjaj .... mrm}a- 
juci); mnogo rjede po 2. razredu recene vrste: 
prez. mrmnes. Kolunic .58, 133, mrm}os. Zoricic 
zrc. 102, — mrmne. Marulic 22, Proroci 23, 
Nauk brn. 53a, Kasic nasi. 126, Vitezovic priricn. 
102, mrmje. Mika(a 856a. Kavanin 172b, Kne- 
zevic osm. 210, — mrmnemo. Proroci 63, Nauk 
brn. 52b, — mrmnu. Korizm. 52*, Kasic nasi. 14, 
mrmju. A. d. Bella 53 ; — imper. mrmni. Transit 
107, — mrmnite. Ant. Dalm. nov. test. 1, 141*; 
partic. prez. mrmnuci. Kolunic 134, Marulic 29, 
Zoranic 82, mrmjudi. Nauk brn. 52'J, Knezevic 
osm. 19, Zoricic osm. 121, zrc. 58. Dodati treba, 
da za imper. mrmni, mrmnite nije sigurno, ide 
It ovamo, jer bi to mogli biti oblici i prema inf. 
mrmniti. 

2. Znacena i poraba. 

a. gundati, t. j. govoriii sto vise Hi 
mane nerazum}ivo, kao na po usta i zlovojno. 
U rjecniku Vrancicevu (mrmjati, murmurare), 
u Mikalinu (mrm|ati, govoriti izmedu zubi, 
musso, mussito, susurro, insusurro, murmuro), u 
Stulicevu (mrmjati, mrmnati, murmurare, mus- 
sare, mussitare s naznakom, da se nalazi u Ko- 
tnulovica) i u Vukovu (mrm|ati, mi-mjam, mrmlati, 
mrmlam, murmeln, murmuro). 

<i) uopce. Nemojte mrmnati, kako 
njeci od nih mrmnase i pogibose (iz lat. neque 
murmuraveritis, sicut quidam eorum murmura- 
verunt et perierunt. 1 cor. 10, 10). N. Ranina 
153a. Dinara .... cudne rici mrmnuci. P. Zo- 
rani6 82. U koliko zlo upada, kada^ cica stvari 
vremenih mrmiie. Nauk brn. 52b. Cinedi neve- 
selim obrazom, to jest mrmjajuci. P. Posilovi6 
cvijet 177- Pijan malo v glavu zimje, ill mrmne 
ili drimje. P. Vitezovic priricn. 102. Tilo covika 
mrtva . . . . ne mice se, ne mrmle . . . . ne tuzi se. 
P. Knezevic osm. 210 Ne dadu nam (mrmja 
jedan nedokuc|ivi naselac) gospoda .... sici sumu. 
M. A. Rejkovic sat. 103. Pitajte vrace i gatare, 
koji sapcu i mrmlaju. D. Danicic is. 8, 19 
i t. d., i t. d. 

b) m. na koga. Vazda budi ugodan 
Bogu i nigdare ne mrmni na nega. Transit 107. 
Tako se srjahu, tako zeguci rog na nega mrm- 
nahu. M. Maruli6 25. Zato mrmiie srce moje na 
Moaba. Proroci 23a. Tuj Paskoj na me ja govore 
mrmnati. P. Hektorovic 23. Toliko vece mrm|ahu 
na nu i zdvizahu glas svoj ka nebu. F. Vrancic 
ziv. 87. Mrmnati ce tad na Boga. A. Vitajic 
ist. 176a. Radi toga pocese mrmjati na oca od 
obitili {iz lat. murmurabant adversus patrem 



familias. mattli. 20, 11). E. Pavic ogl. 584. Zato 
na gospodara mrmju, vikaju, rezu. A. d. Bella 
razg. 53. 

c) m. od koga. Samo u jednoga pisca. 
Zudjeli .... mrmnase od liega (t. j. Isusa) i 
smutise se od negova nauka. M. Radnic 283t>. 
Mnogi govore zlo od svijeta i s sramotami i ru- 
gami mrmnaj u od nega. 307a. Mrmnase Aron i 
Marija od Mojsija, zaSto se bijase ozenio jednom 
Harapkinom. 377b. 

(I) m. proti, protiva (suproc, suprot, 
.suprotiva) kome. Kada ti mrmues proti gospo- 
dinu Bogu. Kolunic zborn. 58. I poca mrmiiati 
fsa skupsdina sinov izraelskih suprotiva Moj- 
zesu (iz lat. et murmuravit omnis congregatio 
filiorum Israel contra Moysen. ex. 16, 2). Ber- 
nardin 68. Vas plk mrmnase suprot gospodinu 
Bogu. Korizm. 5Bb. Mrm|ahu protiva otcu ce[adi. 
N. Ranina o4a. Mrmuahu suprotiva otcu od obi- 
teli. Postila (1562) 27a. Je li bjastemao ili 
mrmriao suprot Bogu, divici Mariji i sfetim ? 
A. Komulovic 39. Mrmjaju protiva Bogu govo- 
reci; zasto nam ovo Bog saje? M. Divkovic 
nauk 86b. Da ne mogu mrmiiati suprotiva re- 
cenoj osudi. M. Orbin 241. I mrmtia sva skup- 
stina sinov izraelskih protiva Mojsiju. I. Ban- 
dulavic 77b. Juda .... poce mrmiiati protiva 
Mandalini. M. Radnic 269*. Izraeli6ani mrmjase 
suprot Mojsiji i Aronu govoredi : vi pogubiste 
puk Gospodinov. J. Banovac pripov. 67. Pocese 
protiva Mojsiji mrmnati i kriviti ga. E. Pavic 
ogl. 116. Gradani pocese protiva redovnikom 
mrm|at. J. Filipovic 3, 233a. Al' zato ne imate 
mrmlati suprot Bogu. F. Lastric od' 125. Jesi 
li suprotiva Bogu mrmlao? P. Knezevic osm. 15. 
Trikrat na onomu putu protiva Mojsiji mrm|ali 
su. I. Velikanovic 1, 64. Dobro privida, da mnozi 
imadu .... mrmnati suproc hemu. A. d. Bella 
razg. 242. 

e) m. za kim. Promisli dakle .... da 
nisi za Bogom mrmjao, da se zaboravio od tebe. 
F. Lastric od' 70. 

b. mrmnati (mrm}ati) je isto sto rikati, 
vikati (rijetko). Tko je, ki ne mrmna, kad ga 
naskoci zvir? M. Marulic 131. Mi mrmnemo 
vsi kako medvidi. Proroci 63. Herud .... poce 
....zubi skripati, jadnimi ocima obracati i kako 
rahen medvid mrm|ati. F. Glavinic cvit 427b. 
Udi} mu posla jednoga lava, koji mrmnase na h. 
P. Macukat 78. 

c. zuboriti (0 potoku, rijeci). Samo u 
jednoga pisca. Potok niz livadu mrmnuci tecise. 
M. Marulic 29. Niz livadu vode tecihu mrmha- 
juc. 195. 

d. mrmiiati (mrm|ati) je isto sto kleve- 
tati, opadati. Izmedu rjecnika samo u Mika^nu 
(zloglasiti, mrmlati, detraho, obtrecto, — tko zlo- 
glasi, tko mrmje, obtrectator, detractor, str. 856a). 

a) uopce. Kada ti reces laz od koga 
ili mrmnes, ti sagrisas. Koluni6 zborn. 133. 
Kada se ti vazda deletas zlo govoriti ot del 
tvoga iskrhega i gres mrmnuci pred liega pri- 
jateli i neprijateji. 134. Ki mrmiiu i zal glas 
dvizu, dostojni su umriti. Korizm. 52a. Da ni 
grih prisegati, psovati, imiti zavidosc, mrmiiati, 
krasti. 84b. Zasto zlobno mrmnas i govoris zlo 
od zivota A.6bvi]Q(h). M. Radnid 16b. 

b) m. od koga. Kada ti zal glas dyizes 
na tvoga iskniega .... kada ti mrmnes od liega. 
Kolunic zborn. 133. Mrmjati od iskniega govo- 
reci od nega zlo.. . . grijeh jest smrtni. S. Mati- 
jevic 88. Kad negov brat i sestra bijahu mrmhali 



MEMNAV 



74 



MRMOEITI 



cd liega. M. Eadnic 2Sb. Ovu korist kusamo, 
koju nam cine neprijateji i oni, koji mrm|aju 
od nas. 388lJ. 

r) m. protiva kome. Mrmjati protiva 
iskrnemu i protresati I'leg^ovo postenje . . . . ki je 
grib? H. Bonacic 76. Kad podloinici mrmjaju 
protiva svojim starisinam .... govorec zlo svrh 
nijova zivjenja. Blago turl. 2, 193. 

«l) m. za kim. Kada mrmiiase za I'lim 
negovi jednorodeni. ^I. Eadnic 218b. Da za dru- 
gim mrm|ase ili da bise ohole, nepostene. J. 
Filipovic 3, 283b. Ako vam je dosad bilo mrsko 
cut mrm|ati za vasim iskrnijem, sada vi isti zlo 
govorite i odkrivate pomankana tuda . . . . za ozlo- 
glasiti iskrnega. F. Lastric od' 180. Koji mor- 
moraju ili rcrmjaju po nuglovi i u razgovorma 
za svojim iskniim. ned. 417. Jesi li iskrriega 
svoga uvridio .... suprot nemu klevetajuci, za 
I'lim mrmjuci? P. Knezevic 03m. 19. Kad tko 
drugoga ogovara i za nim mrmja, tada po niki 
nacin svidoci krivo. E. Pavic jezg. 101. 

MEMNAV, adj. onaj, koji mrmna. Izmedu 
rjecnika samo u Stulicevu (mrmnav, rimbrotte- 
vole, contumeliosus, dakle: onaj, koji kori, grdi, 
a ta S'l znaceria krivo postav]cna; ispor. mrm- 
nane, mrmriati). U pisaca se naslo potcrda saiuo 
za lik mrm}av. Ako si imal misli .... mroijave 
mrmjuci i tnzeci se 11 sreu svomu od kojegod 
stvari ali od kogagod clovika. P. Eadovcic nac. 
536. S tvojim jezikom mrm|avim ubijas postene 
iskrnega tvoga. D. Eapic 360. Krotki imenuju 
se, koji nisu karjivi, svadjivi, tuzjivi, mrm}avi. 
I. Velikanovic upuc. 3, 525. 

MEMNAVAC, mrmnavca, m. covjek, koji 
mrmita. Kalazi se potorda i za lik sa -}-. U 
rjccniku Mikalinu (mrmjavac, susurro, susur- 
rator) t 11 Stulicevu (mrmnavac, mussitans, 
mutiens). 

(i) onaj, koji mrmna u smislu toga glagola 
pod a. Prilika onoga staroga puka zudijskoga, 
koji bise neposlusan i mrmnavac. A. Vitajic 
istum. 320. Zapovidi puku, da se svikolici raz- 
luce od oviziju mrm|avaca. E. Pavic ogl. 156. 
Ostale mrmjavce vatra poslana od Boga jest 
sazegla. I. Velikanovic ujmc. 1, 75. Ovi su 
mrmjavci tuzeci se (iz lot. hi sunt murmura- 
tores fjuerulosi. iud. 16). 1, 257. 

b) onaj, koji mrmna u smislu toga glagola 
pod d. Jezik mrmnavca u skupscini jest zlo 
puno jida smrtnoga. Nauk brn. 53='. I)opu§ta 
bozanstveno providene, da smo naklani od 
mrmnavaca. M. Eadnic 142*. Veil, da je gori 
jezik mrrajavca nego li pakao. 429*. To raniva, 
ubija i zakopava jezik opakoga mormoratura 
aliti mrmlavca. .T. Banovac pripov. 149. Nesricni 
mrmjavce, sto ces, kad uzbudes umirati, a izadu 
tolike duSe suprot tebe osvetu iskati rad po- 
steria, koje si im ukinuo? 1.^2. Kako cine .... 
mrmjavci, koji tlace dobar glas iskrnega svoga. 
F. Lastric ned. 417. 

MEMNAVICA, /. zensko, koje mrmna. Samo 
n Stulicevu rjecniku (mrmriavica, quae mussitat). 

MEMNENE, n. nam. verb, od mrmniti. Izmedu 
rjecnika samo u Stulicevu (mrranene, susurrus, 
susurratio, mutitio, mussitatio). Jma potvrda i 
za lik sa •]-. Kadi umilenja tej psovke nih^ne 
cuh ni mane mrmnenja. N. Dimitrovic 64. Cul 
sam i turacko rad hazne mrmjenje. I. T. Mrna- 
vic osm. 96. 

ilEMNITI, mrmnim, impf. isto sto mrmnati. 
Nalazi se potvrda i za lik sa -|-. U rjecnika 
nijednom. 



a) u znacenu glagola mrmnati pud a. Slu- 
sajuci oni mladac ovu rijec dijeli se mrmnedL 
(ispor. lat. cum audisset adolescens verbum, 
abiit tristis. matth. 19, 22). N. Eanina 228a, 
Velike proc meni rekli jesu laze meu sobom 
mrmjeci jak more pri kraju i pcele leteci. N. 
Dimitrovic 64. Tuj vas dan cine6i u sapteh bili 
bi (t. j. Piram i Tizba), ki tiho mrmneci kroz 
taj mir prosli bi. D. Zlataric 86b. Koji starje- 
sinu ne ce poslusati ter od nega mrmni. Nauk 
brn. 22b. Da covjek ima uztrpjenstvo i da se 
ne tuzi ni mrmi'ii prema Bogu. M. Orbin 83. 
Hodi, brime nosi i poteze, kako i kada gospodar 
hoce nisce zato suproc gospodaru ne mrmneci. 
A. Vitajic istum. 228. 

b) u znacenu glagola mrmnati pod d. Ca 
je ozloglasenje drugoga govoredi otajno i 
mrmneci po kantunih. Korizm. 37^1. Sastajuci se. 
s torn druzbom vazda mrmni od svoga iskrnega. 
A. Kad6ic 250. Kadgodi promislam opacine 
onoga, koji mrmji za svojim iskrriim. J. Bano- 
vac pripov. 147. 

MEMOLAK. m'rmojka, m. U rjecniku Vukovu 
(u vodi nekaka mala zivotina s naznakom, da 
se govori u Srijemu i u Barani; u izd. 1898 
dodaje se: Wassereidechse. Triton vulgaris) i u 
Popoviccvu (1. Froschbrut, 2. Wassormolch). 
Mimo|ak, mimojka, punoglavac (zabli). U Banatu. 
V. Arsenijevic. Ispor. mrmak, mrm}ac. 

MEMONA, m. musko ime. Dujam Mlnicevid 
i Mrmona bratuced negov [iz svrsetka xiv vijeka). 
Mon. Croat. 45. Podvize Mrmonu (,Mrmonu', iz 
XV vijeka). 58. Bice upravo nadimak, ispor. 
Mrma, Mrmak, Mrmor, Mrmos. 

MRMONIC, m. prezime izvedeno od imena 
Mrmona. .Simun Mrmonic (iz xv vijeka). Mon. 
Croat. 71. Juraj Mrmonic (iz pocetka xvi vi- 
jeka). 198. 

1. MEMOR, m. mrmnane, gundane. Izmedu 
rjecnika .samo u Popovicevu '^Murmeln). Najdose 
na puti 2 clovika mrtva, ki se ne mogahu znati, 
gdo ih ubi, s cesa to solo sta na mrmor. Transit 
232. Koludrice staso s kapitula s mnogira mrmo- 
rom. 239. Mrmor je svuda vril, smete se vas 
okol. M. Marulic 56. Zacuje na jedan put jedan 
inrmor blizu sumi. Nar. prip. mikul. 39. Govori 
se u latri s akc. mimor ili mrm6r (gen. mi-mora 
ili mrmora) u znacenu lat. murmur. D. Ne- 
manic (1883) 29. 43. — U ovome primjeru 
mrmor je isto Sto buka : V prvi mrak bi tolik 
mrmor v recenoj crikvi, da se vsi Judi od grada 
vzbudise. Transit 259. 

2. MEMOE, m. musko ime. Dec. hris. 14. 82. 
Ispor. Mrmona. 

MEMOEATI, mrmoram, impf. isto .ito mrma 
riti, mrmnati. Samo u 
mrmoral, da ga Bog ni 
23, 138. 

MEMOEENE, n. nam. 
Izmedu rjecnika samo u 
susurratio, mutitio, mussitfitio). Podnesimo us- 
trpjivo .... bez mrioorenja. B. Gradic duh. 38. 
Eeptanje ili mrmorenje. S. Budinic suma 122b. 

MEMOEITI, mrmorim, impf. murmurare. 
Rije6 je onomatopejskn kao i Pirmnati (vidi 
tamo). 

•A. mrraoriti je isto sto mrmnati a znacenu 
pod a. U rjecniku Belinu (parlar tra denti cioe 
imperfettamente, raussare), /( Voltigijinu (bar- 
bottare, biabigliare. brentolare, brummen, mur- 
ron), u Stulicevu (mrmoriti, mrmriati s nazna- 



primjeru : Jo§6e je 
ucinil lipa. Starine 



verb, od 
Stulicevu 



mrmoriti. 
(susurrus, 



MRMORIV 



MRMOSlTI 



Jcom, da je iz Belina rjecn.) i a Popovicevu 
(murmeln). 

a) uopce. Cineci ju (t. j. molitvi() sa zlom 
vo)om, a to jest mrmoredi i govoreci nemilo- 
stive rijeci. Zborn. (1520) li^. Nistor nam ne 
mankajuci tuzimo se iia svak cas i mrmorimo. 
B. Gradic djev. 181. Marusa uzam k(uc mrmori. 
N. Naje§kovic 1, 257. Njesto mrmori u sebi, ne 
mogu cut, sto govori. M. Drzic 218. Ako su 
klevetali, mrmorili ili poreptovali. S. Budinic 
ispr. 87. Ne htjej ti slisat toj, sto ova mrmori. 
D. Zlataric 16*. Gnivna s toga mrmoreoi da 
izrece. I. Gundulic 24. Najmane je tadar nihovo 
pomankaue bez pristanka rarmoriti; reko bi ih 
vrveci mravinak ali roj zamorni osa nabune- 
nijeh (govori se o djeci u skoli, prije nego dode 
ucite]). B. Zuzeri 7. Mrmoriti sa znacehem: 
mrmnati govori se u timockoluznickuiu narjecju 
u Srbiji (s naznacenim akc). A. Belie 534. 

bj mrmoriti s dopunom u kojem pade'^u, 
pred kojim je kakav prijedlog (vidi mrmnati 
pod a, b-e). Ni na lijek se tuzi ni od lijecnika 
mrmori. B. Gradic djev. 5. Koji reptaje ili 
mrmori protiva Bogu, jere mu ne dopusca. S. 
Budinic ispr. 53. Podloznici, koji .... reptaju i 
mrmore na nih (t. j. na gospodare). suma SSh-. 
Za grijeh, koji bjese ucinila mrmoreci nepodobno 
suprotiva bratu svomu. A. Gucetic roz. jez. 49. 
Mrmorit su svi poceli suprotiva kraju kletom. 
G. Palmotic 1, 48. Kad pade odluka, prot sudcu 
mrmori. M. Kuhacevic 99. 

b. mrmoriti je isto stO rikati (vidi mrmnati 
pod b). Samo u primjeru: Eukaju kako lavi i 
kako mladi lavici mrmore (iz nem. sie briillcn 
wie Lowen und briilJen wie junge Lowen. is. 5, 
29). Proroci 13. 

c. krktati, krkoriti. Samo u primjeru: Kad 
voda zakuvuje, veli se, da broji, mrmori (u ko- 
taru ogulinskom). Zborn. za nar. ziv. 5, 199. 

MRMOEIV, adj. onaj, koji mrmori. Samo u 
Stulicevii rjecniku (contumeliosus, objurgiosus). 
— Nepouzdano. 

ME.MORJE, n. nom coll. isto sto crvi. Govori 
se u timockolHznickom narjecju u Srbiji (s na- 
znacenim akc). A. Belie 145. Jamacno je rijec 
u svezi s imenii ama mrmak, mrmojak ; isprva 
je morala znaciti zivotinice, koje mrmore, pa je 
znacene pomalo preneseno na crve. 

1. MRMOS, m. prezime. Sem. pakr. (1898) 28. 
Bice upravo nadimak: tspor. Mrmona. 

2. MEMOS, VI. mjesno ime. a) mjestance u 
Hrvatskoj u zupaniji hjelovarsko-krizevackoj. 
Razdjel. hrv. i slav. 164. — b) selo u Srbiji u 
okrugu krusevackom. S. Koturovic 447. 

MRMO§AJ. m. i f. isto sto mrmosene. Samo 
u Stulicevu rjecniku. — Nepouzdano. 

MRMOSALAC, mrmosaoca, m. klevetnik, opa- 
dac. Samo u primjeru: Koji se imaju postaviti 
u broju od mrraosaocah i zloglasnikah? J. Ma- 
tovic 409. 

MRMoSaNIN, m. covjek iz Mrmosa. Sluzi i 
kao prezime. Rat 362. 

MRMOSaNE, n. nom. verb, od mrmosati, t. j. 
klevetati, opadati. Izmedu rjecnika samo u Stu- 
licevu (mrmosaj, mrmosane). Vase psovke, kletve, 
mrmosane nijesu li pogrdene Josuzovo? A. Kalic 
prop. 450. Mucno ti se cini .... stati u crkvi 
s krotkostim i bogojubnostim, u skupscina bez 
mrmosanja. A. d. Bella razg. 197. 

MRMOSATI, mrmosam, impf. isto sto mrmo- 
.iiti, t. j. klevetati, opadati. Samo u primjeru : 



Mrmosa sam vrhu moga izkrnega. A. d. Bella, 
razg. 186. 

MRMOSA VAC, m. isto sto mrmosalac (vidi 
tamo). Ovi se razlozito zove mrmosavac i zlo- 
govornik iliti zloglasnik. J. Matovid 409. Jesi 
li mrmosio ali sluso dobrovojno mrmosavce i 
izpitivo ih? T. Ivanovic 152. 

MRMOSENE, n. nom. verb, od mrmositi. 

<i) isto sto mrmnane pod a. Samo u Belinu 
rjecniku (bisbiglio, i[uel suono, che risulta dal 
bisbigliare, brontolamento, borbottamento). 

b) isto sto mrmnane pod b, t. j. klevetane, 
opadane. Od psovaka, kletava, mrmosenja, tu- 
zonja etc. suprot Bogu. B. Kasic zrc. 30. Aka 

tebe valovi od mrmosenja, nenavidosti liipaju 

i tope. is. 114. Gdje jezike proc noj plazo himbe, 
ubojstva, suprotive, mrmosenja i omraze. P. 
Kanavelic 489. Odvrze se od svoga obranito|a 
velekrati ter ga vrijeda mrraosenem, neposlu- 
hom i hudovjernosti. I. Dordic salt. 268. Je li 
grijeh slusati dobrovojno mrmosena, prebirana 
i ozloglasena? I. Nenadic nauk 141. Zabraiiuje 
se mrska pozuda i obicaj mrmosena za drugijem. 
J. Matovic 409. Zuci toliko gorkom razjuti-se 
usta Jozusova tolika mrmosenja i nefiista govo- 
renja. I. M. Mateic 322. Sto su drzani oni, koji 
se namjeraju slusati ta mrmosena? T. Ivanovic 
62. S hudijem mrmosenem protiva tudoj fiasti 
govorase. Misli krst. 41. Jezik .... koji drpi 
tamo i amo svakdanijem mrmosenem svakoga. 
B. Zuzeri 35. Kamate, omraze, bludi, mrmosena, 
nepravde, osvete kamo vode? A. d. Bella razg. 37. 

MRMOSILAC, mrmosioca, m. tko mrmosi. 
Samo u Stulicevu rjecniku (obtrectator, oblo- 
cutor, maledicus, susurro, detractor). 

MRMOSILICA, /. zensko, koje mrmosi. 
Samo u Stulicevu rjecniku (quae obtrectat, ob- 
loquitur). 

MRMOSITEl^j, m. isto sto mrmosilac Izmedu. 
rjecnika samo u Stulicevu (obtrectator, oblo- 
cutor, maledicus, susurro, detractor). Neka mrmo- 
site|i od Malake ne reku nam, da krstjani ni- 
jesmo. B. Zuzeri 407. Bog mrzi na mrmositefe 
(stamp, .mrmositeje'), kad ovi jos pomankanja 
unutarna i skrovita od izkrnega svoga odkri- 
vaju. A. d. Bella razg. 192. 

MRMOSITE^ICA, /. isto sto mrmosilica. 
Samo u Stulicevu rjecniku (grijeskom ,mrmosi- 
tejca', quae obtrectat, obloquitur). 

MRMOSITI, mi-mosim, impf. murmurare. 
Bijec je onomatopejska kao i mrmoriti (vidi 
tamo). 

a. mrmositi je isto sto mrmoriti u znacenu 
pod a. U rjecniku Mikajinu (mrmositi, mrm)ati, 
govoriti izmedu zubi), u Belinu (bisbigliare, 
favellare sotto voce, brontolare e borbottare> 
parlar tra dente cioe imperfettamente), « Volti- 
gijinu (mrmositi, mrmoriti) i u Stulicevu (mur- 
murare, susurr.are, mussare . . . . s naznakom, da 
je iz Belina rjecn.). 

a) uopce. Mrmose u puku ne samo |udi 
sfjetovni, nego i duhovni. B. Kasic per. 74. 
Mrmositi ce put, ali ce se vrucinom dusevnom 
obuzdati (iz lat. remurmurabit caro, sed fervor© 
spiritus frenabitur). nasi. 125. Vas^ puk cuti 
smrtnu zedu i razsrden zlo mrmosi. G. Palmotic 
3, 63a. Zasto ovu klevedudi rijec mrmose? P. 
Kanavelic 460. Nemoj gudati ali mrmositi. K. 
Mazarovic 41. Mrmosit ce gnevno tade, sto im 
u vjetar vas trud pade. I. Dordii salt. 192. 
Poradi toga mrmosahu Fariseji i kniznici. S. 



MEMOSKI 



MRNAESKI 



Kosa 63^. Ako jedan misnik nepodobno govori 
s. misu, to jest pospisno i pribrzivsi vece misu 
istu mrmoseci nego li je stijuci. I. P. Lufiic 
bit. 52. 

b) mrmositi s dopunom u kojem padezu, 
pred Tcojim^ je kakav prijedlog (vidi mrmoriti 
pod a, bj. Cuo sam joster, da te Zidovi nona- 
vide, mrmose od dila tvojih. B. Kasic is. 35. 
Mrmosahu i rogoborahu na starjesinu. I. Dordic 
ben. 185. Zudjeli nakon ovoga mrmosahu o ueiuu 
porad onoga, sto bjese reko. S. Hosa 95*. Marija 
bijase suproc istomu Mojzesu mrmosila. A. d. 
Bella razg. 191. 

b. mrmositi je isto sto mrmnati pod d, t. j. 
klevetati, opadati. 

(i) tiojice. Ako si mrmosio, tracio, po- 
tvarao s stetom od casti. B. Kasic zrc. 59. 
Mrmositi, prebirati i protresati tudu cast .... 
i dobro ime .... tkoji je grijeh? I. Nenadic 
nauk 139. Jesi li mrmosio ali sluso dobrovojno 
mrmoSavce i izpitivo ih? T. Ivanovic 152. ^udi 
i zene svi mrmose, dobra cejad sude i kore. N. 
Mar6i 33. Govori se i danas u Duhrovniku : 
Mrmositi, zlo na koga govoriti. P. Budmani rad 
jug. ak. 65, 166. 

h) mrmositi s dopunom u kojem padezu, 
pred kojim je kakav prijedlog. Za nim mrmosi 
i zloglasi. I. Nenadic nauk 145. Jesi li mrzio 
na oca, mater? .... jesi li mrmosio za liima? 
T. Ivanovid 143. Ako ih je potvoro, grdio i za 
nima mrmosio. Misli krst. 29. Mrmo.se bez ob- 
zira .... protiva svojijem rodite|ima. A. Kalic 
prop. 342. Po komu je ona zena izgubila casno 
ime ? Po slazbi, koja je mrmosila na ne prija- 
tejstva. 397. Vele krat ko od druzi mrmosi, gori 
je neg' oni, o komu se mrmosi. A. d. Bella 
razg. 193. 

MEMOSKI, adj. posses, od 2 Mrmos. Opstina 
mrmoska. S. Koturovid 447. 

MEMOT, m. isto sto mrmotane. Samo u jed- 
noga pisca. Mrmot, zli govori. J. Kavaiiin 19*. 
Pako mrmot nih da slisa. 4513'. 

MEMOTANE, n. nom. verb, od mrmotati. 
Samo u primjerima : Vase vjecno mrmotanje. 
J. Kavanin 59b. Qqo sam mrmotanje puka, da 
mu je manna dodijala. A. Kacic korab. 85. 

MEMOTATI, itnpf. isto sto mrmositi, mrmnati, 
t. j. gundati. Samo u primjeru: Buduci se pofieli 
tuziti i mrmotati mnogi protiva Bogu. A. Kacic 
korab. 84. Ne razabira se, kako je prez., dali 
mrmotam Hi mrmocem. 

MEMOTAVAC, mrmotavca, m. murmurator. 
Sa7no n primjeru: Carovnici, zrlci, otid'te mrmo- 
tavci. J. Kavanin 568*. 

MEMOTIV, adj. murmurans. Samo u jjrimjeru : 
Ohol ta§t je . . . . licumjeran i mrmotiv. J. 
Kavanin 59l>. 

MEMEANE, n. nom. verb, od mrmrati. U 
rjecniku Bjelostjencevu (murmur, murmuratio 
.... susurratio) i u Jambresicevu (fremitus, 
murmur). Eadi ctenja i mrmranja od mis 
(stamp, mir). Postila (1562) 39. Mrmranje, na- 
dimanje, smutne. Ant. Dalm. nov. te§t. 2, 61* 
(2 kor. 12, 20). Vsaka cinite prez mrmranja. 2, 
86a (fiiip. 2, 14). 

MEMEATI, mrmram, impf. isto sto mrmnati, 
t. j. gundati. U rjecniku Bjelostjencevu (mrm- 
ram, murmuro, susurro . . . .) i u Jambresicevu 
(mrmram, susurro). On nima suprot Bogu mrm- 
rati. Postila (1562) 170. Ovi mrmraju. Ant. Dalm. 
nov. test. 2. 165a (jud. 16). Klape, mrmraju. 



posteae trzaju, izkrnega svoga ime erne. A. 
Kanizlic uzr. 194. 

MEMEAVAC, mrmravca, m. onaj, koji mrmra. 
Samo II rjeHniku Bjelostjencevu i u Jambresi- 
cevu (u oba mrmravec, murmurator). 

MEMEAVKA, /. ona, koja mrmra. Samo u 
Bjelostjencevu rjecniku (murmuratrix). 

MENAE, mrnara, m. isto sto mornar i istoga 
2)0stana (vidi tamo). U rjecniku Mikajinu (mor- 
nar, mrnar) i u Vukovu (der Matrose, homo 
nauticus s primjerima iz nar. pjesama: Za dva 
plava ne bih grosa dala, za mrnara ne bih ni 
dinara, — Na galiji dvanaest mrnara i s nazna- 
kom, da se govori u Boci). Potvrda ima najvise 
iz dubrovackoga govora. Zac mrnar ne more 
trpjeti tuj pjesan. M. Vetranic 1, 164. Mrnari 
padahu, nebo se orase. P. Hektorovid 72. Mrnar, 
ki plav svoju vidi u pucini .... iSte se pomoci 
sam isti po sebi. F. Lukarevid 216. Smisjaje 
sirinu duboke pucine, mrnari gdi ginu, mni i 
on da gine. N. Najeskovic 1, 335. U fortuni se 
dobar mrnar poznava. M. Drzic 302. Mrnari su 
kako lavi, hrabreni su i zamijerni. A. Sasin 169^. 
Minari buduci veliko vrijeme brodili i hodili 
po moru. M. Orbin 108. Ne imajudi mrnari 
slatke vode. B. Kasic fran. 165. U tisini svak 
je mrnar. Poslov. danic. Da je na svakoj (t. j. 
ladi) seset junaka golemijeh osvem vozac i 
mrnara. B. Zuzeri 398. N'jesam mrnar, da po 
moru setam. Nar. pjes. vuk 1, 624. Mlad mrnar 
star prosjak. Nar. posl. vuk 180. Da zatvorim 

dubinske dubine oslobodim ua moru mrnare. 

Nar. pjes. here, vuk 320. Mrnari ga nazivju.... 
Bonifacia. M. Vodopic dubr. (1868) 212. Zapita 
mrnare na turskome brodu. Nar. prip. vuk'^ 247. 
Jedan deo turskih mrnara izide na suvo. M. D. 
Alilicevic pom. 844. 

1. MENAEICA, /. isto sto mornarica (vidi 
tamo). Dubrovacka je mrnarica don patrona i 
kra|ica od svijeh plavi. M. Vetranic 1, 225. 
Kapetan je sveti Vlasi, mrnaricu ki tu vlada, 
po svem svijetu ka se glasi od istoka do zapada. 
A. Sasin 170«. Mrnari idu sami na mrnaricu. S. 
;^ubi.sa prip. 17. Najjepse ti se upisati u duzdevu 
mrnaricu. pric. 7. Govori se u Dubrovniku (s na- 
znacenim akc). L. Zore dubr. tud. 14 (gdje se 

', kaze, da je rijee iz tal. marinezza). 

2. MENAEICA, /. nekakva igra (pies, tanac). 
Samo u Vukovu rjecniku (Art Tanz, cboreae ge- 
nus s naznakom, da se govori u Kotoru). — 
Posiane nejasno. Istom se rijecju u Kotoru zone 
i sastanak (dernek, sabor) kod crkoe na dan so. 
Trifuna. V. Bogisic zborn. 531. 

1. MENAEKJ, m. ladarski momak. Mjesecina 
kako dan, sveti Niko kapetan, andeli su mrnarici, 
svi su zdravi kako tici (djecja pjesmica u Cav- 
tatu). L. Zore rib. 349. Kamarot, rarnaric, koji 
sluzi u sobi kapetanovoj. M. Vodopic dubr. (1868) 
247. — Ispor. mornarii. 

2. MENAEI6, j«. prezime. A. Kafiic korab. 
455 (medu ,knezovima i vlastelom naroda slo- 
vinskoga'). 

MENAEINA, m. augm. od mrnar. Govori se 
u Dubrovniku (s naznacenim akc.) i u Prcanu. 
M. Eesetar stok. dial. 253. — Ispor. mornarina. 

MEXAESKI, adj. posses, od mrnar. U rje6- 
niku nijednom. I\lrnarski najboji moze se svjet 
riti, ki u nih nevoji bude se priiuiti. N. Dimi- 
trovic 9. Er je trijeba bilo mnoStvo drijeva 
ugotovit, cete skupit neizbrojne i vojnifike i 
mrnarske druzbe. B. Zuzeri 104. Mrnarska zena 



MRNATEi;. 



1. MRl^AVCl6 



tada sada vesela. Poslov. danic. ,Fatte bonora' 
rijec mrnarska, kojom so odgovara na zapovijed. 
M. Vodopid dubr. (18(58) 173. — Ispor. mornarski. 

ME-NATE^, m. murmurator. Samo u primjeru: 
O mrnatG|i prokleti, o jazici jadoviti! Korizm. 
77a. Nije sigurno, da se Una citati -n-, moglo bi 
se citati i -n- (vidi o na i na u glagolici kod 
mniti pod 1, e). 

MRNAVCIC, m. prezime. J. Kavanin 9ya. 375a. 
Vidi rijec, koja sad dolazi. 

MKNAVIC, m, prezime poznatome hrv. piscu 
XVII vijelca : Osman§6ica, sloga Ivana Tomka 
Mrnavica. osm. 1. Ivan Tomko Mrnavic, arhi- 
zakan stolni zagrebski. 3. Velike caeti dostoj- 
nomu dom Ivanu Mrnavica, plemenitomu Bosna- 
ninu i kanoniku cestitoga Sibenika. M. Gaza- 
rovic 134'^. Ziv Mrnavic Ivan Tomko. J. Kava- 
nin 94'^. Taj I. T. Mrnavic u predgovora ,osman- 
scice' izvodi svoju lozu od Gojka , Mrnavica', 
hrata kraju Vukasinu, i dokazuje to diplomom 
kra(a Matije, ali mii dokazivane slabo vrijedi; 
ono je izislo iz tezne, da se nosioci imena 
Mrnavic i MrnavSevic (vidi tamo) dovedu u 
rodbinsku svezu. U ,osmanscici' 84 mjesto Mrnav- 
cevici kaze se upravo Mrnavici : Suliman, negov 
sin, cime krajevice smoze bojera jednim silne 
Mrnavice? Prezime Mrnavic vioglo bi biti izve- 
deno od imena Mrnava, kojemii nema potvrde, 
a moze se misliti, da je u svezi s glag. mrnati 
(t. j. mrmnati, mrmoriti), kojemu takoder nema 
potvrde (ali ispor. mrnatej); prema tome bi 
Mrnava bilo sinonimno ime s imenima Mrmona, 
Mrmor (vidi tamo). — Vidi i Mrnavid. 

MRNCINA, m. prezime. J. Vladmirovid 5. 
Upravo je nadimak kao i Mrmona (vidi tamo), 
izveden kao augm. od Mrnac, kojemu nema po- 
tvrde; ali vidi, sto je receno o imenu Mrnava 
kod Mrnavic. 

MRNDELA, MRNDELICA, /. vidi mrdela, 
mrdelica. 

MENDIC, m. prezime u Hercegovini. Etnogr. 
zborn. 12, 243. — Postane nejasno. 

MENGALICA, /. zensko, koje cesto mrnga. 
Govori se u Lici. J. Bogdanovic (zabijezio akc. 
mrngalica). 

MENGALO, m. musko, koje cesto mrnga. 
Govori se ic Lici. J. Bogdanovic (zabijezio akc. 
mfngalo). 

MENGANE, m. notn. verb, od mrngati. Samo 
u rjecniku Vukovii (das unverstandliche Plappern, 
z. B. des stammelnden Kindes, des Sprachfrem- 
den, blateratio). 

MENGATI, mrngam, impf. isto sto mrmnati, 
gundati, osobito kad se hoce jace da istakne 
nerazumjivost onoga, sto se mrmnn. Izmedu rjec- 
niku samo u Vukovu (unverstandlich daher- 
plappern, blatero). Mrnga, mrnga cerek sahat, 
pa daj deset dukati (govori se o popu, kad vjen- 
cava ; to govori covjek, koji ne zna dobro srpski, 
nego zanosi na bugarski). M. D. Milidevic let. 
vec. 9.5. Ne mrngaj, nego Judski govori. U Sla- 
voniji. T. Maretic. S. Ivsic. 

MENA, m. musko ime. Mon. ragus. 2, 159. 225 
(na oba mjesta ,Mergna'). Bice upravo nadimak 
kao i Mrmona (vidi tamo) ; ispor. glag. mrnati. 

1. MENAK, mfnka, m. hrskavicavi dio nosa. 
M. Euzicic. — Postane tamno. 

2. MENAK, mi'nka, m. onaj dio salinca sprijed, 
sto je svinut gore. U Oraliovici (u Slav.). S. 
Ivsic (zabijezio i plur. mirhkovi, mrnkova). — 
Postane tamno. 



MRNAKOVA LUKA, /. zemjiste, na kom sit 
nive, u okolini sarajevskoj. Etnogr. zborn. 11, 
189. — Imenu Mrnak, od koga je izveden pridjev 
Mrhakov, nema potvrde; ali ispor. imena Mriia,^ 
Mriian, Mrnas. 

MEN AN, m. musko ivne. Samo u Danicieevu 
rjecniku s potvrdom iz xiii vijeka. Kaznbcs. 
Mriian (.MpbuaHb'). Mon. serb. 56. — Ispor. ime 
Mriia i ime, koje sad dolazi. 

MENA8, m. musko ime. Samo u Vukovu rjei-^ 
niku (muski nadimak s naznakom, da se go- 
vori u Crnoj Gori). — Ispor. imena Mrna,. 
Mrnan. 

MENATE^, m. vidi mrnate}. 

MRNATI, mrnam, impf. rikati, vikati; ispor. 
mrmnat.i pod b. Samo u primjeru : Kada zafiit 
silau care .... kako medvjed ja mrnati. I. Za- 
notti skaz. 4. — Nije nuzno uzimati, da je 
mrnati postalo od mrmnati ; moze se misliti, da 
je mrnati osobiti onomat. glagol; i u slov. jeziku 
ima glag. mriiati (u znac. lat. murmurare); a 
imaju i rijeci mrnav (murmurans), mriiavec 
(murmurator). 

MRNAVCI, Mrnavaca, m. pi. mjestance u 
Dalmaciji u kotaru imoskom. A. Masek 237. — 
J^udskom imenu Mriiavac, od kojega je ovo- 
postalo, nema potvrde; moze se misliti, da je 
upravo bilo nadimak kao i imena Mrmona, Mrna, 
Mriias i dr. Vidi i ime, koje sad dolazi. 

MENAVCEVA GRADINA, /. zidine n Austrij- 
skoj Hercegovini u selu Lovrecu (izmedu Sina 
i Imoskoga). Onuda se pripovijeda, da se ondje 
rodio otac Krajevi6a Marka .... Vuk rjecn. — 
Po tome pridanu dakle otac kraja Vukasina 
(koji je otac Marka Krajcvica) zvao se Mrnavac; 
vidi tome imenu kod rijeci Mrnavci. Ispor. i 
slov. mrnavec (murmurator), otkle se vidi, da je 
Mrnavac upravo nadimak; vidi i mrnati. 

MEI^AVCEVIC, m. prezime izvedeno od imena 
Mrnavac, kojemu nema potvrde; ali vidi, sto je 
nemu. receno kod Mrnavci i Mriiavceva Gra- 
dina. Po narodnome pricanu Mriiavcevic je pre- 
zime krafu Vukasinu i negovoj braci Ugjesi i 
Gojku; da su se oni tako zvali, tome nema po- 
tvrde starije od one, koja se malo daje navodi 
iz Daniciceva rjecn. U rjecniku Vukovu (Familien- 
name des Konigs Wukaschin, cognomen regia 
Vukasini s primjerom iz nar. pjes. vuk 2, 190: 
Bratijenca tri Mrnavcevica) i u Danicieevu 
(s potvrdom iz jetopisa pisanoga oko g. 1500) : 

Urosb otb bojarh Mrbnavcevica ubieni. bystb. 

Safarik letop. 71. Druge su potvrde: Mrnavcevic 
od Ercegovine. Bi od ovoga plemena Krajevic 
Marko, kako se nahodi u istorijam slovinskim. 
A. Kacic korab. 455. Ema rece Gojko Mriiav- 
cevic. Pjev. crn. 117^. I dodose tri Mriiavcevida, 
dolazio Gojko i Ugjesa, joste s nima kraje Vu- 
kasine. 284b. Makos' vojsku tri Mrnavcevica : 
ban Ugjesa i vojvoda Gojko i sa nima Vukasine 
krale. Nar. pjes. vuk 2, 297. — Pored Mriiav- 
cevi6 nalazi se u pjesmama i Mrlavcevid: Do 
tri brata tri Mrjavcevica. Nar. pies, vuk 2, 115. 
Crkvu grade dva Mrjavcevica 2, 203. A za nima. 
tri Mrlavcevica. Nar. pjes. petr. 2, 170 (u istoj 
pjesmi nalazi se na str. 157 i 162 ovo prezime 
i bez -V- ispred -c- : Mr|acevic). 

1. MENAVCIC (s takvijem se akc. govori), m. 
prezime izvedeno od imena Mrnavac (vidi kod 
Mriiavcevic). Jedan hrv. plemic toga prezimena 
spomine se u lat. ispravi iz g. 1525. Starine 5. 
285. Ot plemena Mrnavcica. 1^. Stojanovic zap., 
i natp. 2, 109 (iz g. 1737). I u tiase vrijeme:^ 



2. MENAVCIC 



78 



MRSAN 



Imenik (1906) 445. Mrnavcici se zove hratstvo u 
Kucima (u Crnoj Gori). Etnogr. zbora. 8, 136. 
U jednoj pjesmi kaze se Mrnavcic mjesto Mruav- 
cevic poradi stiha: Pa govori Gojko Mrnavcicu. 
Pjev. crn. 118^. 

2. MRNAVCIC, m. u jednoj zagonetki mjesto : 
tnrav. Mrnavcici pojem kose, a iz poja do ma 
nose. Nar. zag. novak. 138. 

MRNAVICKO BR DO, n. zaselak u Bosni u 
okruzju banoluckom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRNAV16, m. prezime, koje glasi i Mrna- 
vic (vidi tamo). Vitesku jakoat pokaza Vuk 
Mrriavic. P. Vitezovic kron. 187 ^na str. 188 ' 
stoji: Vuk Mrnavcic). Ivan Tomko Mrnavic. 189. 
Kad hi Mrnavic bilo sasvijem pouzdano, moglo 
bi se misliti, da je izvedeno od imena Mrnava, 
kojemii nema potvrde, a istovetno je s iinenom 
Mriiavac, kojemn vidi kod Mrriavci. 

MRNAV, adj. slab, lockav. Samo u primjeru: 
Stable .... mn'iavo, protivno krutome, kad se 
sobom u.spraviti ne luoze. J. Pancic flora beogr.'' 
12. Na sir. 48i kaze se: mrnavo, tlaccidum. — 
l^ostane tamno. 

MRNE, samo n primjeru : Propiiie se ^?arac 
od mejdana, po nemu se polozio Marko, pak 
nacero mriie na obrve, a obrve na mrke brkove, 
a brkovi niz prsi panuli. Nar. pjes. petr. 3, 349. 
- Ne razabira se ni rod ni broj imenice; tamno 
joj je i postane i znacene. 

MRjS'ICI, m. pi. zaselak ti Hercegovini. Popis 
zit. bos. i here. 642. Ime (prezime) Mriiic je 
istoga postana, kojega sit i imena Mriia, Mriian, 
Mrna§. 

MKNKALICA, /. isto sto mrngalica. Govori 
se u Lici. J. Bogdanovid (zabHezio akc. mfiikalica). 

MRNKALO, m. isto sto mrngalo. Govori se u 
Jjici. J. Bogdanovic (zabHezio akc. mfukalo). 

MRNKANE. n. nom. verb, od mrnkati. Samo 
u Vukovu rjecniku, gdje se kaze, da je isto sto 
mrmlane. 

MRNKATI, mrnkam, impf. Samo tc Vukovu 
rjecniku, gdje se kaze, da isto znaci sto i mrmlati. 
Bice upravo dem. od mrnati (u znacenu: mrm- 
iiati) ; ispor. kopkati, stipkati, turkati i t. d. 

MRI^ORITI, mn'iorim, impf. mrmnati, mrngati. 
Samo u primjeru: A. Ja vidu ovdi malo. B. Sto 
mriioris? M. Drzic 223. 

MROGANO SELO, n. zaselak u Dalmaciji u 
kotaru benkovackom. A. Masok 237. — Tamno. 

MROMORITI, mromorim, impf. isto sto mrmo- 
riti u znaienu jjod a. Samo u primjeru: Poca.^e 
se blizu cuti tanci glasi naromoreci. I. Ivanisevic 
197. — Onomatop. rijec. 

MROStANSKI (tako je zahilezen akc), adj. 
posses, od mjesnoga imena Mrovska. S. Nova- 
kovic. Ispred -st- ispalo je -v- poradi laksega 
i:.govora ; ispor. Noscica mjesto Novscica. 

MROVSKA, /. selo u Srbiji u okrugic po- 
drinskom S. Koturovic 447. Akc. zabife^io S. 
I^ovakovid. — Postane tamno. 

MROZ, m. morska zivotina, koja se nem. zove 
Wallross, a lat. Trichechus rosmarus. I] Side- 
kovu nem.-hrv. rjecniku i u Popovicevu za nem. 
Wallross. — Jamacno je Sulek uzeo ovu rijec 
iz ceskoga jezika, u kojemu se pomenuta zivotina 
zove mroz i mrz (ohndva ova lika ima i Sulek 
za recenti nem. rijei) ; a (est su svoje mroz (Hi 
mrz) uzeli iz ruskoga jezika, u kojemu se ona 
zivotina zove MopHcx. 



1. MRS, mfsa, »i. mrsno jelo, mrsno vrijeme. 
Akc. je u lok. sing, mi'su. Flur. nije u obicaju. 
Izmedu drugih slav. jezika nalazi se imenica 
istoga postana i znacena samo jos u slovenskom 
(mfsi. Korijen je isti, koji u glag. 1 mrsiti (vidi 
tamo). Najstarija je potvrda u Mikalinu rjec- 
niku (vidi p>od a), iza toga nema potvrde do 
prve polovine xviu vijeka. 

a) mrs je kakovo mrsno jelo, koje se uz post 
(po crkvenijem naredbama) ne smije jesti. V 
rjecniku Mika\inu (mrs, pritilost, tustina, pin- 
guedo), II Stulicevu (pinguedo) i u Vukovu 
(Fleischspeise im Gegensatz der Fastenspeise, 
cibus carnarius: Nema nikaka mrsa u kuci). 
Ni do uskrsa mlogom nista ne dotece mrsa. 
J. S. Re|kovic 68. Sirce vaja rad mrsa i 
posta. 248. Ali je siromasima vrlo rado davao, 
n. pr. uz belu nedeju sira, o vaskrseniju opet 
kaka mrsa. Vuk dan. 4, 5. Da im se da konma 
zob, a I'lima leba i mrsa. Djelovod prot. 4. Da 
je citavi trijem kuce .... bio prestrt vinom, 
u|em, rakijom, medom, maslom, vunom i svako- 
jakijem mrsom. S. ^ubisa prip. 92. U pustoj 
kuci .... nema mrsa ni misu. 205. Donese po 
nesto malo jediva: kruha, sira ili malo mrsa (u 
juznijem krajevima). V. Bogisic zborn. 486. 
Govori se n Istri: mrs, gen. mrsa (caro porcina). 
D. Nemanic (1883) 8. — V ovome primjeru 
uzima se mrs za onaj dio kakvoga ploda, koji 
je dobar za jelo : Sadenica {t. j. repa) za trbuh 
i prsa jeste dobra, kad je na noj mrsa (jamacno 
samo poradi sroka). J. S. Rejkovic 135. 

b) mrs je vrijeme, kad se smije mrsiti. U 

I rjecniku Popovicevu (u mrs, wahrend der Zeit 
der Fleischspeisen). Vlasi .... mrse uz post kako 
i uz mrs. Glasnik 56, 140. Al' imado i sluzkinah 
dosta, ke ne paze ni mrsa ni posta. M. A. Rej- 
kovic sat. 60. Sejaci .... godinu dele na vreme 

posta i vreme mrsa Godina ima cetiri posta 

i cetiri mrsa Mrs od vaskrsa do Potrovih 

poklada .... mrs od Petrova dne do Gospodiuih 
poklada; mrs od Velike Gospodo do bozidnih 
poklada; mrs od bozica do mesnili poklada, koji 
se obicno zove mesojede. M. D. Milicevic ziv. 
srb.2 89. 

2. MRS, m. stoyod zamrseno, na pr. racun. 
Mrs, brutta copia; imademo racune u mrs, al' 
jos nismo u cisto stavili. J. Grupkovic. Ovaino 
bi mogao ici i primjer : No mogu se svitle casti 
pobrajati od ne roda ni plemenstvo ne ishoda, 
tko u mrsu ne ce pasti. D. Barakovic vila 182. 

MRSAC, Mrsaca, m. selo u Srbiji u okrugu 
rudnickom. S. Koturovic 447. 

MRSACSKI, adj. posses, od Mrsac. Opstina 
mrsacska. S. Koturovic 447. 

MJiSAK, mrska, jn. dan, u koji se smije mrsiti. 
Jzmedu rjecnika samo u Vukovu (ein Fleischtag, 
dies carnarius). Srpska je obicna rana uz post 
gra i luk, a na mrsku zimi kiseo kupus i sla- 
nina, a jeti mlijeko, sir i jaja. Vuk dan. 2, 103. 
Moba se obicno kupi na mrsku, i domadin treba 
da je casti, kao kad slavi krsno ime. rjefin. s. v. 
moba. Svaki dan im je sijao hranu, i to, kad 
je petak posno, a kad je mrsak, mrsno. Nar. 
prip. vila (1867) 750. Da joj je vada o mrsku 
do iducog praznika. Nar. prip. vrc. 214. 

MRSAN, mrsna, adj. prema imenici mrs. Na- 
znaceni akc. ostaje hez promjene u svim neod- 
redenim oblicima, a u odredenim je oblicima 
mrsni, misna, kako postav\a Vuk u svome rjecn., 
ali po Hrvatskoj se govori misni, mfsna. N. 
Simic nast. vjesn. 8, 108. U rjecniku Stulicevu 



MRSAV 



79 



1. MRSITI 



(dni mrsni, dies, quibus carnibus vesci licitum) 
■t u Vukovii (mrsan, n. pr. lonac, jelo, zu Fleisch- 
speisen gehorig s dodatom za primjer nar. po- 
slovicom: Ne yali majka mrsuo, iiego rortvo; 
u nar. posl. vuk 194: mjesto mrano — mrtvo 
stoji mrsna — mrtva ; — mrsni, na pr. dan, 
Fleischtag im Gegensatz von Fasttag, dies 
crassa)! 

a. mrsan je onaj, koji mrsi. 

a) u pravom smislu. Ne zali majka mrsna, 
nego mrtva (t. j. ne zali majka onoga [sma], 
koji se otnrsio, nego onoga, koji je umro; bo(e 
je omrsiti se nego uinrijeti). Nar. posl. vuk 194. 

h) u prenesenom smislu : koji se kao omrsio 
na kakovo zlo djelo pa je na n kao lakom. Samo 
u primjer u: Tako snasa goloprsna i na bludni 
vec lov mrsna lovit paklu ne pristane (mozda 
poradi sroka). V. Dosen lOb^K 

b. onome, sto pripada mrsu,sto je u kakvoj 
svezi s mrsom. Misati ne haju s ribotn mrsne 
stvari. P. Hektorovic 8. Ako su jili mrsno pro- 
tiva zapovidem. S. Budinic ispr. 87 Uzdrzimo 

se od brasna mrsna. suma 149*. Ne blagovati 

meso, jaja ali stvari mrsne. I. T. Mrnavic istum. 
140. (Crkva) zabranuje mrsni smok jist. I. Grli- 
cic 77. Ustaviti se od jizbine mrsne. A. Kad6ic 
75. Svak je drzan ne blagovati mrsno odlis dice. 
H. Bonacic 80. U te diievi ne jedahu rarsna. S. 
Rosa 76*'. Zasve da se mogabu sluzit mrsnom 
(stamp, mrznom) jestojskom u vrijeme koriz- 
meuo. D. Basic 34. Ne blaguje se mrsno i bla- 
guje se jedan put na dan. I. Nenadic nauk 148, 
S blagosovom pastira duhovnoga mogu jisti 
mrsno. F. Lastrid ned. 137. Da u vas zivot 
mrsna ne okusis. I. Dordic ben. 116. Da opogani 
tu svetu gozbu mrsna jezbina. 162. U post ne 
mogu se blagovati jese mrsno. T. Ivanovic 67. 
Zivad je u kuci za postnu i mrsnu hranu po- 
tribna. J. S. E.e|kovic 62. Dvije kasike (posna 
i mrsna), koje se sklope jedna u drugu. Vuk 
rjecn. s. v. sklopnice. S Turcima sam mrsno 
vecerao, vecerao mrsno i rucao. Nar. pjes. vuk 
4, 168. Mrsna ili blazna jela. M. D. Milicevic 
knez. srb. 854. 

C- mrsan je isto ito mastan (u pravome 
smislu). Cesto cure vinom pol'jevaju i jos mrs- 
nom sa kupusa corbom. Nar. pjes. juk, 592. 
Mrsno belilo, belo mastilo, Biei^^ eissalbe, unguen- 
tum Cerussae. Uzimaju ga zene i devojke za 
belilo. M. Jovanovic-Batut letop. mat. sr. 146, 67. 

d. mrsan je tnastan, t. j. necist, uprjan. 

a) u pravom smislu. Jos ti vuci ne umili 
ruke nit mrsnijeh presvukli kosuja. Osvetn. 2, 
185. Tu pomaze mesarina mrsna. 6, 41. Mrsne 
ruke, t. j. masne, prjave, na pr. vuna mrsnim 
rukama predena. S. Novakovic. 

b) u prenesenom smislu. I vrime je od 
milosti, da se mrsnu krivcu prosti. V. Dosen 69b. 

MRSAV, adj. isto sto inrsav. Samo u jednoga 
pisca. Vase gore jesu tasce, prazne i mrsave. 
A. Vitajic istum. 202. Zac su uda tva blazena 
sva mrsava"? 542t>. 

MRSEN, adj. isto sto mrsan. Samo u Stuli- 
cevu rjecniku. Vidi rijec, koja sad dolazi. 

MRSENINA, /. isto 1 mrs (a znacenu pod a). 
Govori se ti Stonu (s naznacenim akc), na pr. 
danas smo imali mrsenine. M. Milas. 

MRSICAK, mrsicka, m. mrsni dan. Samo u 
primjeru: U kuci je zivad mlogo vrstna . . . . u 
mrsicak ne meso vajade. J S. Re|kovic 62. 



MRSICI, m. zaselak « Bosni u okruzju hi- 
hackom. Popis zit. bos. i here. 642. — Od pre- 
zimena Mrsic, kojemu inace nema potvrde. 

MESIKA, /. sevar. trska u kakom blatu. M. 
Pavlinovic. — Fostane tamno. 

MRSIN, Miisil^, m. topogr. ime. a) Mirsin, 
Mrsina, m. brdo u Lici vise Korjenice. J. Bog- 
danovic (zahHezio i akc). Mi-sin, Mrsina, m. u 
otockoj regemeati (blizu Udbine) planina i u 
noj zidine od staroga grada. Vuk rjecn. — 
b) negdasni grad u blizini hrda istoga imena. 
Bosanski basa .... sada tvrdi Udvinu, Mrsin i 
Komi6 (iz g. 1527). Mon. croat. 222. Da on ode 
do Mrsina grada. Nar. pjes. marjan. 65. Al' 
govori Osme od Mrsina. 66. 

MRSINSKI, adj. posses, od Mrsiri. On s" otiste 
mrsinskom bunaru. Nar. pjes. marjan. 6G. 

MRSIPETAK, misipetka, m. isto sto 7nrsi- 
petka. Govori se u Lici (s naznacenim akc). J. 
Bogdanovic. 

MESIPETKA, m. i f. ce^ade, koje u jjetak 
mrsi. Samo u Vukovu rjecniku (der am Freitage 
Fleisch isst, qui die Veneris non abstinet a 
carnibus). 

1. MRSITI, mfsim, impf. carnes odere, nutrire, 
Isti se glag. nalazi u sloe, jeziku, kao sto se u 
tome jeziku nalazi i imenica mrs i pridjev mrsen ; 
od istoga je korijena i bug. pridjev Mp-bcen 
(kajav, uprian, a prvobitno ce znacene hiti : 
mastan; vidi mrsan jjod di. U drugim slav.jezi- 
cima nema rijeci etimologijom i znacenem srod- 
nijeh, a nema ih ni u drugim indoevr. jezicima. 

a. jesti mrs. U istom se znacenu pored 
mrsiti nalazi i mrsiti se, U rjecniku Mika}inu 
(mrsiti se, edere cibos paschales), u Stulicevu 
(carnes edere) i u Vukovu (mrsiti, Fleischspeiseu 
essen, vescor carnibus, — mrsiti se, P'leisch 
essen, vesci carnibus). 

a) mrsiti. PonajviSe se uzima kao nepre- 
lazan glag., rijetko kao prelazan. Sagrisio bi, 
tko bi mrsio na svrsi koga posta. I. Griifiic 191. 
Vlasi .... mrse uz post kako i uz mrs. Glasnik 56, 
140. Gospodini se posti najtvrde drze. Ko liih 
mrsi, sve jedno je, kao da mrsi i velike posts. 
M. D. Milicevic ziv. srb. glasn. 22, 107 (u ii. 
izd. 139 : Ko uih omrsi, kao da je i velike poste 
omrsio). Uz casni post mrsite sirooi i ribom, 
S. Lubisa prip. 208. Govori se po Slavoniji, na 
pr. Mrsite Ii vi danas? Ko bi danas mrsio! 

b) mrsiti se. Koji se u postove ne dadu 
mrsiti nemocnikom. I. Ancic vrata 18. Govore, 
da im se potreba mrsit. D. Basic 34. Zene, koje 
doje. ako im je potreba, mogu blagosov uzeti 
od pastira duhovnoga pak se mrsiti slobodno za 
moci dojiti dite. F. Lastric ned. 137. Mrsio sam 
se u dneve zabranene, dali po naredbi likara. 
Blago turl. 2, 286. Zasto u petak i subotu ne 
mrsimo se? A. d. Costa 1, x. Nije dopusteno 
mrsit se u post. T. Ivauovic 67. Nije se mrsio 
u dni posne. B. Zuzeri 210. Ne mrsit se u utor- 
nik ili u sridu drze za veliku krivinu. A. d. 
Bella razg. 70. 

b. mrsiti koga, t. j. hraniti ga (dime dobrim 
i slasnim). U rjecniku Vukovu (mrsiti koze, 
ovce, ihnen [.stamp, ihm] Salz zu lecken geben, 
dare sal lambendum). Kaze ptieu, ka raspira 
ostrijem kjunom svoje prsi i svqm krvim bez 
obzira drage ptice pita i mrsi. G-. Palmotic 3, 
27b. Evo ima u mojoj pletivaci neSto soli, sto 
je preteklo, kad sam mrsila ovce. Nar. prip. 
vuk 7. — Preneseno je znacene u primjeru: 



2. MESITI 



80 



mksko6a 



Gdi sva sila kaze prsi, onde babo dordu mrsi. 
V. Dosen 35b. 

2. MRSITI, mfsim, impf. intricare, delere. Iz 
drugih slav. jezika ide ovamo malorus. oMepcHVTH 
CH (pomesti se). Mazda je ovaj glag. istovetan 
s 1 mrsiti, ali je tesko nhvatiti pravu svezu u 
znacenima. 

a. zamrsivati. remetiti. U rjecniku Vukovu 
(mrsiti konce, Zwirn verwickeln, verwirren, in- 
trico). Vec joj mrsi kite i solufe. Nar. pjos. juk. 
196. A kad bi se na suncu cesjale (t.j. djevojke), 
jedna r'jesi, druga vlase mrsi. Osvetn. 1, 4. Sto 
su ti kose mrsene bas kano svila predenaV Nar. 
pjes. petr. 1, 202. A. Ne gor' Marko, zutu kosu 
moju, mnogo si ju pomrsio puta. B. Mrsio 
sam, ali sam nevjernu. Nar. pjes. istr. 1, 70. 
Nego mrsi tragove, izmisjaj i to i ovo i ono. 
M. Pavlinovic razl. sp. 96. — Ovamo hi mogao 
ici i primjer: Pustih goru u zaplece . . . . ne 
iit\(h) na nil gjedat vece, zac mi pogled puta 
mrsi. D. Barakovic draga 356. 

b. pomitati, zabunivati. 

a) mrsiti. To nas pocelo .... zlovojiti 
i mrsiti. M. Pavlinovic razl. sp. 306. 

b) mrsiti se. Ivan .... nifito se ne mrsi, 
svaka tuj vidivsi .... toli tanko pise. H. Lucie 

278. O tebi se Lucie mrsi. J. Kavanin 328^. 

Kad jedan drugomu otvoreno kazemo, sto mi- 
slimo, kad li tad li sporazumit cemo se ; inace 
mrsit cemo se, dangubit cemo. M. Pavlinovic 
razg. 18. 

C. brisati, unistavati, zatirati. Ovo je zna- 
cene izislo iz onoga pod a: kad se sto zamrsuje 
Hi remeti (na pr. tragovi), ono se tijem i brise, 
unistava. Izmedu rjecnika samo u Stulicevii 
(delere, obliterare). Tako smrt svijeh hara, misi. 
J. Kavanin 108'^ Obecane zlocino .... mrsim i 
pomrsujem oblascu sv. matere crkve. J. Bano- 
vac blagos. 239. Izprosi .... milost za primiti 
pravo sakramente, po kojih grisi smrtni mrse 
se i ciste se. I. Velikanovic upuc. 3, 280. Ime 
negovo mrsilo bi se iz dvokniga. 3, 424. Ja 
.sam, koji mrsim i zbrisujem nepravde tvoje (iz 
lat. ego sum, qui deleo iniquitates tuas. is. 43, 
25). B. Leakovic nauk 120. Krstene mrsi u 
nami svake vrsti grihe i pedipse zasluzite. 167. 

3. MRSITI, mrsim, impf. isto sto mrmnati, 
mrngati. (rovori se u Lici na pr. nemoj tu 
mrsiti kao prosjak. I. Kasu movie nast. vjesn. 
12, 439. — Fostane tamno. 

MRSIV, adj. Samo u Stulicevii rjecniku (1 
delebilis [t. j. onaj, koji se moze mrsiti, vidi 2 
mrsiti pod c], 2 isto sto mrsan). — Nejiouzdano. 

MRSIVO, n. isto sto mrs, mrsno jelo. Samo 
u primjeru: Po vas dugi bi dan .... pokraj 
kotlace (lonca), u kojoj so mrsivo vari, sjedili 
(iz govora bosansko-hercegovackoga). Zborn. za 
nar. 2iv. 6, 309. 

MRSKA, /. bora, nabor (na ruhu i na lieu). 
Etimologijom srodnijeh rijeci ima i u drugim 
nekim slav. jezicima, na jjr. rus. MO[)mitHa (mrska), 
MopmnTh (nabirati), ce§. mrstina (mrska), poj. 
marsk (mrska), marszczjc (nabirati). U drugim 
indoevr. jezicima nema rijeci, koje bi ovamo pri- 
padale. U rjecniku Vukovu (Runzel, ruga: na- 
cinila se mrska, kad se n. pr. sroza dokolenica 
s naznakom, da se govori u Crnoj Gori) i u 
Popovicevu (Falte). I 6elo visoko brizjivijem 
mrskam nabrazdano. Osvetn. 3, 65. Govori se u 
Konavlima (u Dalm.) : mrske, misaka, vrsta 
bora u svenu kosule zenske. L. Zore pajetk. 
110, 227. 



MRSKA LA (tako je zabi}ezen akc), f. suknoi 
sa mrskama. U Lici. J. Bogdanovic. 

MRSKANE, n. nom. verb, od mrskati. Samo 
u Stulicevu rjecniku (actus crispandi). 

MRSKATI, mrskam, itnpf. nabirati. Izmedu. 
rjecnika samo u Stulicevu (mrskati, mrskam, 
corrugare, mrskan, mrskana, corrugatus). I jezik 
je izgubila, celo mrska, lice kupi. A. Gledevic 
31b. (Muhamed) celo mrska, oci dreci, napiiie 
se da govori. J. Krmpotid katar. 27. Bijeli so 
pamuk, kali se nado, cisti se slador, posude se 
mrska na svake cvjetove. M. Pavlinovic rad. 149. 
— U ovome primjeru znaci: mrstiti se (sto ne 
ce biti pouzdano) : Jer se znade, da mrskaju 
Judi, kad se zbijna bacanija gudi. Osvetn. 6, 89. 

MRSKA VIC A, /. isto sto mrzdavica (vidi 
tamo). Poradi postana vidi kad mrstalica. 

iMRSKOCA, /. apstraktna imenica izvedena od 
osnove pridjeva mrzak. U rjecniku Pjelostjen- 
cevu, Jambresicevu i u Voltigijinu (vidi pod d). 
Potvrda se naslo samo iz pisaca xvii i sviir 
vijeka. 

a) mrskoca je isto sto mrzna, t. j. nom. 
act. prema glag. mrziti. Imati mrskocu i bolest 
od nih (t. j. od grijeha). P. Posilovic nasi. 129b. 
A za grustom porada se i mrskoca (stamp. 
mriskoca) i omraza. J. Kavanin 41*. Rada bi.. ., 
imati bolest pravu i mrskocu na grihe. L. Ter- 
zic 82. Pokora....je bolest i mrzkoca od griha. 
uciiienijeh. A. Bacic 364. Narav Bozja .... ima 
jednu neizmirnu mrskocu i nenavidost na grihe 
smrtne. J. Banovac pripov. 68. Za.sto ne usadl 
u srce tvoje mrskocu na grih? M. Zoricic osm. 
23. Pokajarie jest bolest iliti zalost srdca i mrs- 
koda na grihe uciriene. A. Kanizlic bogojubnost 
118. Svaki put nepravedni imao sam u mrskodi 
(iz lat. omnem viam iniquam odio habui. psal. 
118, 128). F. Lastric ned. 376. 

b) mrskoda je isto sto zavist. Od vedega. 
naudena jest |ubeznivstvo nego nenavidost ali 
mrskoca. M. Raduic 142*. Tko ima mrskocu, 
jest prilican k djavlu, po koga nenavidosti ulize 
smrt u svijet. 278b. Koji ne mogu viditi dobra 
i napridka svog iskrnega brez zalosti i mrskode. 
F. Lastric ned. 109. Koliko je Bogu mrzak 
djavao, toliko i nenavidost. Ovu mrskodu po- 
kara (stamp, pokaza) Bog u Kainu. 112. Zloba 
jest jedno zlo oteiie i mrskoda, koju zelimo i ' 
nosimo iskriiemu nasemu. M. Dobretic 209. 

c) mrskoda je ono, sto covjeka mrzi, sto mu 
je protivno. Lijenost je njeka mrskoda djelovati 
i cstinutje duha. M. Divkovic nauk 276^1. Dodi 
de ti u mrskocu i dosadu raskosja i nasladeria, 
koja te sada pokrep}uju. M. Radnic 172*. Na^a. 
narav .... jos uzdrzi mnoge mrskode na grih i 
I'lemu se suprotivi. J. Banovac pred. 8. Zona 
bludnostju goruda jest vridna i dostojna svake 
odurnosti i mrskodo. D. Rapid 20. Ufam se, da 
cete veliku odurnost i mrzkodu protiva onoj 
opacini uzeti. 448. Ono dite§ce . . . . od niki od- 
vrada obraz i pokazuje mrskocu. F. Lastrid ned. 
266. Nije se otilo drogo za odraniti dicu s tolikim 
trudom i mukom brez mrskode i svakoga zgrdana. 
402. Polak toga jost ima misli svete .... rad 
mrzkode, koja ima sa^mnom u grihu ziviti. .1. 
Velikanovid prik. 36. Sto je linost? Mrzkoda na 
dobro od Boga nami zapovideno. upud 1, 357. 
Lincina porad mrskode duhovnih stvarili na 
izvanska tegli za nasladiti se u liima. B. Lea- 
kovid nauk 455. 



MESKOST 



81 



MRSAV 



d) mrskoca je ono, sto je mrsko (ii znncenu 
te rijeci pod c), t. j. ruzno, dakle rugoba. U 
rjecniku Bjelostjencevii (turpitudo, foeditas, de- 
formitas, scurrilitas), u Jambresicevu (turpitudo) 
i u Voltigijinu (brutezza, nauseabilita, Hiisslich- 
keit, Abscheulichkoit). Mrskoca iste nezafal- 
nosti moze nas probuditi, da se zafalni Bogu 
ukazujemo, jerbo je ruzno dilo nezafalnost. B. 
Leakovii gov. 205. 

MRSKOST, /. apstroktna imcnica izvedena od 
pridjeva mrzak (kao i mrskoca). 

a) isto sto mrskoca pod a. U rjecniku Stu- 
licevu (mrzkost, mrzene). Imi ju (t. j. muz zenu) 
V tolici nenavisti i mrskosti, da ju veco ne mo- 
gase viditi. Mirakuli 99. Imi takoje v mrskost 
klerike ali redovnike zle. Transit 19. Ka ft. j. 
kohidrica) imise ta grih u veliki mrskosti. 237. 
Nenavidil bi ju i mrskost nosil bi na nu i t'oliko 
omrazila ti bi se, da ... . P. Eadovcic ist. 177. 
Prikazuje zdvora mrskost oliti pogrdnost protiva 
grihu. M. Dobretic 182. 

h) isto sto mrskoca pod c. Mladic .... po- 
raaza se tako, da se ucini vas gubav i buduci 
tako mrzak ide k gospoji toj . . . . ona ga tada 
videvsi .... pride joj v toliku mrskost, da tudje 
pobize. Mirakuli 83. Boju se, da bih ne zadal 
mrskosti ctacem dlgim govorenjem. Transit 32. 

c) isto sto mrskoca pod d. Kada blazeni 
Jerolim bi svlcen iz mrskosti i necistote od plti. 
Transit 165. 2>[e gledajudi nijednoga postena aliti 
sramote, ni state ni koristi, ni dragosti ni mrs- 
kosti od zene, koju on }ubi. P. Posilovic cvijet 25. 

MRSk6v6:^AN. mrsk6v6|na, adj. isto sto 
mrzovo}ast (vidi tamo). Govori se u Lici. On se 
samo cini mrsk6vo|an, ali jo dobra srca. J. 
Bogdanovic. 

MRSNIVATI, mrsnujem, vh. impf. prema 
mrsnuti. Samo u ovome priwjeru: Kadgod mrsni- 
vase (t. j. Isiis) u susjedne gradove za i nima 
rijec Bozju udijeliti. S. Rosa 59'^. 

MRSNUTI, mrsnem, pf. munuti, smuknuti, 
tumariti, t. j. brzo, naglo otici, uteci, pohjeci. U 
rjecniku nijednom. Jezus u toliko sakri se i 
medu nih prohodeci mrsnu iz templa. S. Rosa 
122*. Bi odluceno smrt zadat Jezusu, koji za 
uklonit se za vrijeme od izvrsena toga svijecana 
mrsnu u Efrem. 127b. — U ovome primjeru 
nije znacene dosta jasno: Tkomu srce od 
strata trne od lavi6a stoprv okocena, kako ce 
smiti na n mrsnuti, kad ga vidi jur lavom? A. 
d. Bella razgov. 159. — Govori se oko Sina (u 
Dalm.) : Ja odem s covikom pogadat, a moj vo 
nikud mrsne, pa nigda od neg ni strvi ni krvi 
ft. j. pobjezc, utece). J. Grupkovic. Govori se i 
mrsnuti (vidi tamo). — Postane tamno. 

1. MRSO^j, m. bijka, koja se zove i eurcija 
kresta, lat. Polygonum orientale. Govori se u 
okrugu niskom u Srbiji s akc. mrso}. S. I. Peli- 
vanovic. I u bug. jeziku neka se bi^ka (vajada 
trator) zove Jvipi.co.'i'B Hi Mpi.cy..ii.. — Tamno. 

2. MRSO^, m. selo u Srbiji u okrugu kruse- 
vackom. S. Koturovic 447. — Tamno. 

3. MRSO]^, m. bale, sline. Samo u Stulicevu 
rjecniku (mucus, humor e naribus diffluens). 
Ispor. u bug. jeziku rijec istoga znacena mp'bco.i'b 
Hi Mpi.cy.TB; ali vidi i moso}. — Tamno. 

MRSOTIC, m. prezime zabi^ezeno u nem. is- 
pravi iz polovine xvi vijeka. R. Lopasic spom. 
3, 407. 

MRSOVO, n. selo u Bosni ti okruzjii sarajev- 
skom. Popis zit. bos. i here. 642. 

VII 



MRSUNA (s takvijem se akc. govori), f. potok 
kod Broda u Slavoniji, utjece u Savu. Regul. 
sav. 21. Imc je postalo od imena Marsonia, kako 
se u ritnsko doba zvao Brod. V. Klaic ii ,Vje9- 
niku hrv. arheol. drustva' 9, 186. 

1. MRS, /. mrcina, strvina. Samo u primjeru: 
Gde jest mrbsb sbtvorila se, da se najastt. Sta- 
rine 11, 19(). Tri nrste pred tijem mjesto mrs 
stoji mrsa (vidi tamo), 

2. MrS, interj., koja se govori, kada tko koga 
otkud goni. Govori se t* rijeckoj nahiji u Crnoj 
Gori. A. Jovicevic. — Postalo od m'irs I fodlazi! 
tornaj se !), kako se govori po Hrv. i Slav., a 
uzeto je iz nem. interj. istoga znacena marsch ! 
a ovo iz franc, imper. marche I 

1. MrSa, /. isto sto mrcina i 1 mrha i od 
istoga korijena. Ista se rijec s istijem znacenem 
nalazi i u bugarskom jeziku. a nalazi se i u 
maloruskom (Mepiiia). U rjecniku Stulicevu (mrsa, 
mrcina) i u Vukovu (mrsa, strvina s naznakom, 
da se govori u Crnoj Gori). Jegda obrestetb 
mrbsu (t. j. neka ptica). Starine 11, 196. Govori 
se s istijem znacenem u timocko-luznickom na- 
rjecju u Srbiji (gdje je akc. mrsa). A. Belie 349. 

— U ovome primjeru uzima se mrsa u prezir- 
nom smislu za mrsavo govece (ispor. mrcina 
pod c) : Tko ie kupit, kad je mrsa gola? J. S. 
Re^kovic 94. 

2. MRSA, /. isto sto mrsavost. Bice od istoga 
korijena, koji je u mrijeti, mrtav, t. j. mrsa se 
misli kao stane, koje je znak umirana. Ista se 
rijec s istijem znacenem nalazi i u bugarskom 
jeziku. U rjecniku Vukovu (mrsa, Magerkeit, 
macies). Moja mrsa podize se na me. D. Danicic 
jov 16, 8. Zato ce gospod nad vojskama pustiti 
na pretile negove mrsu. is. 10, 16. — Govori 
se s istijem znacenem i akc. u Istri. F. Simcic. 

3. MRSA, /, mrsavo zensko. U rjecniku Vu- 
kovu (mrsa, die Magere, macra). Govori se u 
Lici (s akc. mrsa). J. Bogdanovic. — Nije jasno 
znacene : djevojce, sto ga ima rijec mrsa (s takvi- 
jem akc.) II timocko-luznickom narjecju u Srbiji. 
A. Belid 349. 

4. MRSA, m. musko ime zapisato u ispravama 
XIV vijeka. U rjecniku Danicicevu. Mon. serb. 
564. Dec. hris. 18. Svetostef. hris. 32. — Upravo 
je nadimak kao i Mrsko (vidi tamo). 

5. MESA, /. zaklano i ocisceno jagne Hi jare. 
Govori se u Staroj Srbiji. Etnogr. zborn. 7, 473. 

— Postane tamno. 

MRSaNE, n. nom. verb, od mrsati. U rjec- 
niku Vukovu (das Abmagern, macies). 

MRSaTI, mrsam, impf. isto sto mrsaviti, t. j. 
postajati mrsav. U rjecniku Vukovu (mager 
werden, macesco). Kon, koji lasno mrsa, t. j. 
spadne u mesu. Vuk rje^n. s. v. spadjiv. Gospo- 
darev at stane dan od dana mrsati (iz nar. pri' 
cana). Nar. pjes. horm. 1, 581. 

MRSAV, adj. macer. Isti se pridjev s istijem 
znacenem nalazi jos u slovenskom i u bugarskom 
jeziku. Od istoga korijena, od kojega je i imenica 
2 mrsa (vidi tamo). U rjecniku Vrancicevu (macer, 
strigosus), M Mikajinu (mrsav, mledan, macer, 
tenuis, macilentus), u Belinu (scarno, smagrito, 

— adv. mrsavo, magramente s naznakom, da je 
,varvarska' [t. j. dijalekticka] rijec), u Bjelo- 
stjencevu (mrsav, mleden, macer, strigosus, ex- 
haustus ....), u Jambresicevu (macer), u Volti- 
gijinu (magro, macilento, mager, elend), u Stu- 
licevu (macilentus, macer . . . ., adv. mrsavo, exi- 





MRSAV 



82 



MR&EVAC 



liter s naznakom, da je iz Mikalina rjecn.) i u 
Vukovu {msLger, macer). Najatarije su potvrde iz 
druge polovine xvi vijeka. 

a. mrsav je onaj, na kome je malo mesa i 
viasti. 

a) cejadma. 

aa) uopce. Bo^e je tustu mater sisat 
pri mrsavoj nego uzdisat. J. Kavanin 168*. 
Dosafat .... bijaso pritio i mladiSav, a ti si 
mrsav i suh. P. Macukat 80. Ako koja (t. j. 
(jospoja) s unutarne zledi mrsava je ter na lieu 
blijedi. I. Dordic pjes. 195. Oni (t. j. mladici) 
ne postaju mrsaviji i blidi. E. Pavi6 ogl. 399. 
Kao da so ui ua bozic nije h|eba uaio (kad je 
ko suh i mrsav). Nar. posl. vuk IbO. Palissy 
.... blijed, opecen .... mr.sav kao smrt jos se 
Tiadao. M. Pavlinovic rad. 24. — V ovoni pri- 
vijeru misli se glad kao cejade, pa se i nemu 
veli mrsav: Da ju mrsav slidi glad cm, sube 
koze. A. Kanizlic roz. 106. 

bb) tijelu i o dijelovima tijcla u ce- 
^adi. Onako, kako mogosmo nasom mrsavom i 
nejakom rukom se podpisasmo (iz druge polovine 
XVI vijeka). Mon. croat. 268. Tilo tvoje uzdrzi 
mrsavo, a no pritilo. Nauk brn. 28b. Zdrav Je- 
zuse, vicni i dobri .... uda tvoja ah mrsava ne- 
milo su raztegnuta. B. Kasic nac. 53. S 6elom 
oznojenim i s ocimam modrim .... obraz mrsav. 
P. Posilovic nasi. 50a. Premda su nika tilesa 
pravednih krupna i debela, nika su sitna i 
mrsava. B. Leakovic nauk 128. Tavno mu je i 
mrsavo lice, erne su mu oci pomuceno. Nar. 
pjes. petr. 1, 201. 

b) zivotinama, Jagriicu mrsavu darovat 
da bude. I. Gundulic 155. Mis mrsav i ogladnio 
ulize u kubinu kroz jeduu supjinu veoma tijesnu. 

M. Eadnic 263*. Kos zimi jest jiritio, a |eti 

mrsav. 297^. Josef razklada sane Faraonu od 
krav tusteh i mrsaveh. P. Vitezovic kron. 6. 
Na mrsava kona muhe sjedaju. Pvislov. danic. 
Sedam krava pak mrsavih izhodahu vanka rike. 
P. Vuletic 36. Priliku da nam -svoto pismo u 
sedam bivolica pritilih, a sedam mrsavih. F. 
Parcic 7. Yidi svrhu glavo I'legove jednu golu- 
bicu cadavu, mrsavu, ruznu i smrdecu. J. Fili- 
povic 1, 169a. Zatim ugleda sedam mrsavi i 
hrdavi krava. E. Pavic ogl. 81. Izade drugi 
sedam krava toliko mrsavih, da se gore ni jad- 
nije ne mogase. A. Kacic korab. 41. Koji (t. j. 
volori) od truda nisu mrsavi, nego dobro ugo- 
jeni i debeli. D. E,apic 28G. Sjedase na blijedu 
konu i mrsavu. B. Zuzeri 333. Mr§av kon ne 
zaigrava se. Nar. posl. vuk 183 Podsmijeh mrsavu 
marvincetu. Vuk rjefin. s. v. izmetati. Iz rijeke 
izade sedam drugih krava, ruznijeh i mrsavijeh. 
D. Dani6ic 1 mojs. 41, 3. 

b. mrsiiv je isto sto jalov, neplodan (o zemji). 
Joste je gnoj aliti skotina dobra i korisna 
mrsavu zemju pognojiti. M. Divkovid bos. 465. 
Koja zemla jest mrsava i slabo rodi. I. Jablanci 
17. Znas li, kakvu zem)u trazi? Ne mrsavu; 
jedva na noj simo sija6 natrag od takove prime. 
J. S. E,e)kovic 117. Zemja .^e dugim vremenom 
isplace i mrsavom postaje. P. Bolic vinod. 1, 65. 
Oprjusa, mrsava zemJa. Vuk rjefin. s. v. oprjusa. 

C. mr§av je kao slab, stur. Po drugih 
stranah .... zita rijetka, tanka i mrsava jesu. 1. 
Jablanci 16. Drugi nafiin mrsavu kosuicu s dobrom 
sojediniti jest ovaj. A. Maksimovic 155. Kosnici, 
koja malo pcela ima, dodati mozno dva ill tri 
mrsava roja. 197. 

d. mrsav u preyicsenom smislu nzima se za 
ono, sto je slabo, neznatno, sto malo koriali, 



malo vrijedi. Prije nego mrsava godista dodose. 
A. Kacic korab. 43. Nomoj dakle spasenje tvoje 
o koncu visati mrsave one beside ,moze biti'. 
P. Knezevic osm. 155. Bo|a je mrsava pogodba 
nego pretila pravda. Nar. posl. vuk 21. Bo|i je 
i mrsav mir nego debeo proces. 27. — Adv. 
Zalostno je viditi toliko izucene mladosti mola- 
kati vladinu .<»luzbicu mrlavo placenu. M. Pavli- 
novic rad. 147. 

MKSAVAC, mrsavca, m. onaj, koji je mrsav. 
Gdi se vama pokazuje mnozastvo mnogo slepaca, 
hromaca, mrsavaca. J. Rajic pouc. 2, 53a. (Kon) 
mlcdnik ill mrsavac. F. Kurelac dom. ziv. 9. 
Govori se u Lici o mrsavu covjeku (s naznace- 
nim. akc). J. Bogdanovid. 

MESAVICA, /. mrsava, t. j. jalova, neplodna 
zemja. (Jovori se u Lici (s naznacenim akc). 
J. Bogdanovic. 

MESAVILO, n. isto sto 2 mrsa, mrsavost. 
Govori se u Stonu (u Dalm.), na pr. Nije dobro 
ni mrsavilo ni debejiua. M. Milas. 

MEt^AVINA, /. isto sto i rijec, koja je pred 
ovom. Samo u Voltigijinu rjecniku (magrezza, 
Magerkeit). 

MESAVI TEGr, Mrsavoga Tega, m. ime nekom 
pasnak%i u Hercegovini. Etnogr. zborn. 5, 1184. 

MeSaVITI, mrsavim, impf. isto sto mrsati, 
t. j. postajati mrsav. U rjecniku Mikalinu 
(mrsaviti, mledniti, macresco, tabosco), u Belinu 
(smagrare e smagrire). u Bjelostjencevu (mrsa- 
vom, mlednom), u Stulicevu (macere, macescere) 
i u Vukovu (mrsaviti, mrsati). Tilo tvoje mrsa- 
voci kastigaj. Nauk brn. 28^. 

MeSaV^ENE, n. nom. verb, od mrsaviti. U 
rjecniku Stulicevu (mrsavjene, mrsavost) i u 
Vukovu (das Abmagern, macies). 

MeSaVOST, mi«avosti (jamacno je takav 
akc), f. apstraktna imenica prema pridjevn 
mrsav. U rjecniku Mikalinu (mrsavost, mlod- 
nost, macies, gracilitas corporis), u Belinu (nra- 
grozza s naznakom, da je ,varvarska' [t. j. dija- 
lekticka] rijec), it Stulicevu (mrSavost, mrsav- 
stvo, mrso6a, macritas, macritudo, macies . . . .) 
i u Popovicevu (Magerkeit). Uvek su se putnici 
zalili na skupocu jelovnika, a gostionicki raomci 
na mrsavost gostinske napojnico (ovdje je mrsa- 
vost u prenesenom smislu prema mr.sav i^od d). 
M. -D. Milicovic medudn. 37. 

MESaVSTVO, n. isto sto mrsavost. Samo u 
Stulicevu rjecniku; vidi kod mrsavost. 

MESE, mrsota, n. vajada je isto sto marse 
(vidi tamo). Samo u j)rimjeru: Ter povedu na 
sudiju mrse .... pa se prije za lovjeno mrse, e 
bi bilo na ispasu dano. Osvetn. 5, 11. — Ispor. 
2 mrha. 

MESE^, selo u Srbiji u okrugu topUckom. 
S. Koturovic 447. — Ne razabira se, je li niasc. 
Hi fern., je li gen. Mrsela Hi Mrisoji. 

MESe^I, /. pi. selo u Srbiji u okrugu uzic- 
kom. S. Koturovid 447. Iz Mrseji. Etnogr. zborn. 
8, 552. 746. 

ME^ENE, n. nom. verb, od mrsiti. U rjecniku 
Stulicevu (mrseue, carnium esus) i u Vukovu 
(das Fleischossen, esus carnium, — das Salz zu 
leckon gebon, to dare sal lambendum, — das 
Verwirron, intricatio). 

MeSeVAC, Mrsevca, m. zemjiste u Srbiji u 
okrugu biogradskom. Niva u Mrsevcu. Sr. nov. 
1863, 156 i 1865, 273. 



MRCSEVO 



83 



1. MRT 



MRSEVO, n. neJco mjesno ime. S. Novakovic 
pom. 189. 
MRSIC, m. 

a) prezime, koje bi se za starije vrijeme 
moglo izvoditi od imena 4 Mr§a (vidi tamo). 
Mrsica kad Stanca s Radunom poctismo. M. 
Drzi6 450. Potvrde donose jos: ^. Stojanovic 
zap. i natp. 3, l'J7 (iz xviii vijeka). Schem. bosn. 
(1864) XVIII. Drz. kalend. (1905) 299. Etnogr. 
zborn. 12, 374 (ovdje za Hercegovinu). U naie 
vrijeme moglo bi ovo prezime biti izvedeno od 
osnove imenice mi^o, te bi po tome akc. bio 
Mfsic. 

b) zaselah u Bosni u okruzju banoluckom. 
Popis zit. bos. i here. 642. 

MR§l6l, m. pi. selo 'it Bosni u okrugu tiizlan- 
skom; zaselak jedan u okragn banoluckom, driigi 
u bihackom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MRSiNCI, Mrsinaca, m. pi. selo n Srbiji u 
okrugu riidnickom. S. Koturovid 447. 

MR§IN DO, Mrsina dola, m. seoce u Dalma- 
ciji u kotaru metkovickom. A. Masek 237. — 
Mr.sin bi mogao biti adj. posses, od imena 
4 Mrsa. 

MRSiNO BRDO, n. zemjiite u Srbiji u okrugu 
uzickom. Zabran u Mrsinu Brdu. Sr. nov, 1873, 
991. pridjevu Mrsin vidi kod imena, koje je 
pred ovijem. 

MRSKO, m. musko ime. Samo u Viikovu rjec- 
niku, gdje se kaze, da je nadimak i da se go- 
vori u Crnoj Gori. Ispor. Mrsa i rimsko ime 
Macer (macer, mrsav). 

MRSl^AGA, /. Potvrda je samo : u mrs}agu, 
t. j. uopdeno, na oko; pogodija sam sino nako 
u mrsjagu. J, Grupkovic. Prinosnik je tocno 
zabi]ezio nom. mrsjaga, dakle je ono u mrsjagu 
akuzativ, a ne lok. Imenica mrsjaga stoji va{ada 
u svezi s imenicom 2 mrs (vidi tamo); a poradi 
nastavka ispor. imenice : mutjag, miitlaga, prtjag, 
prtjaga. 

MRSl^AK, m. isto sto 1 mrsa, t. j. mrcina. 
Govori se u timocko-luznickom narjecju u Srbiji 
(s akc. mrs|ak). A. Belie 363. 

MRSNUTI, mrsnem, pf. uteci, pobjeci. Govori 
se u rijeckoj naliiji u Crnoj Gori. Onamo znaci 
taj glagol i istjerati, odagnati. A. Jovicevic. 
Poradi prvoga znacena ispor. mrsauti, a poradi 
drugoga 2 mrs. 

MRSo, VI. mrsav covjek. U rjecniku Vukovu 
(ein magerer Mensch, macer). U istocnom je go- 
voru: mrsa, m. — U ovom je primjeru mrso 
ime konu: Neka mece rarsu u kolane. Nar. pjes. 
horm. 1, 303. 

MRS06a, /. isto sto mrsavost. Samo u Stuli- 
cevu rjecniku (vidi kod mrsavost). 

MRSoTINA, /. mrsav covjek. Govore u Lici, 
na pr. sta ce ona kukava mrsotina! J. Bog- 
danovid. 

MRSOVIC (jamacno je takav akc), m. pre- 
zime u Srbiji izvedeno od imenice mfso. Etnogr. 
zborn. 8, 542. 987. 

MrStALICA, /. meka kost, na j)r. u nosu. 
Samo u Vukovu rjecniku (mrstalica, n. p. u nosu, 
der Knorpel, eartilago). Imenica ce ova stajati 
u svezi s glag. smfskati, razmfskati, t. j. znacice 
upravo kost, koja se lako moze smrskati (raz- 
mrskati). To se moze misliti poradi sinonimnijeh 
imenica griska, rskavica, koje ocevidno znace 
(meku) kost, koja se moze gristi, rskati, a moze 
se misliti i poradi sinonimne imenice mrskavica. 



kojoj je sveza s onijem glagolima ocevidna. Sto rijec 
mrstaliea, koja je nastavkom -ica izvedena od 
aktivnoga participa, ima po onome, sto je raz- 
lozeno, pasivno znacene, to je doduse malko ne- 
obicno, ali ima i drugih tako postalih imenica 
s pasiv7iijem znaeenem; takove su: lomilica, ne- 
videlica, pregledalica, vjesalica. Glagolu mrstati 
sa znaeenem lomiti, trgati nema potvrde, ali se 
mogao nekad u jeziku nalaziti. a mozda se i 
sada gdjegod nalazi ; poradi odnosaja glasova 
-St- (mrstati) prema -sk- (smrskati) ispor. tistati 
prema tiskati. 

MR8TANI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu 
vranskom. S. Koturovic 447, gdje upravo stoji 
kao nom. Mrstane, koje ne moze biti sing., nego 
plur. rnjesto Mrstani (kao na pr. % Mirosevce 
mjesto Mirosevci); tako, t. j. Mrstane, ima i M. 
D. Milicevic kra|. srb. 123. Prema tome bi dakle 
bilo : u Mrstanima, ali ispor. Skola u Mrstanu. 
Drz. kalend. (1905) 75, prema cemu bi nom. 
glasio Mrstan. 

MRSTATI, mrstim, impf. krcati; kvrcati. Samo 
u Vukovu rjecniku (knurren, murmuro s doda- 
tijem primjerom: nesto mi trbuh mrsti i s na- 
znakom, da se govori u Srijemu). — Ovo ce biti 
upravo onomatopejska rijec. 

MRSTEN, m. musko ime. Dec. hris. 10. — 
Upravo ce biti pas. partic. prema glag. mrstiti 
i sinonim imenu Mrdon (vidi tamo). 

MRSTENAC, Mrstenca, m. ime livadi kod 
sela Dobrovica u Slav. Sem. pakr. (1898) 53. 

MRSTENE, n. nom. verb, od mrstiti se. Samo 
u Vukovu rjecniku (das Runzeln der Stirne, to 
frontem contrahere). 

MRSTIN, m. zemjiste u Srbiji u okrugu kna- 
zevackom. llfiva u Mrstiuu. Sr. nov. 1868, 169. 

MRSTIN A (bice takav akc.),f. isto sto mrska 
i istoga postana (vidi tamo). Da je metne preda 
se slavnu crkvu, koja nema mane ni mrstine. 
Vuk efes. 5, 27 (ispor. lat. ut exhiboret ipse sibi 
gloriosam ecclesiam non habentem maculam aut 
rugam). Navukao si na me mrstine za svjedo- 
canstvo. D. Danicid jov 16, 8. Ima i u Popo- 
vicevu rjecniku (mrstina, Runzel). 

MRSTITI SE, mrstim se, ivipf. mrske navla- 
citi na celu. Glag. je izveden od osnove imenice 
mrska (sa zakonitom p)romjenom glasova -sk- u 
-st- ispred i). Izmedu rjeinika samo u Vukovu 
(die Stirne runzeln, frcntem contraho). Prijetedi 
i mrstedi se namignuti na koga, da sto ne cini. 
Vuk rjecn. s. v. pomrknuti. Milunko .... smeje 
se, kad se oni smeju, a mrsti se, kad se oui 
Jute. M. D. Milicevic jurm. 3. Ne samo nije 
trazio od mene, da pesacim, nego se joste 
mrstio, kad sam god hteo sici s kola, medudn. 2. 
— Govori se i u Rijeci, ali s promijenenim 
znaeenem: mrsciti se, nausearsi, t. j. gaditi se, 
grstiti se. F. Pilepid. 

MrSuT, m. musko ime. Samo u primjeru: 
Sakupi mi cevske harambase . . . . sa Zamoda 
Mrtovic Mrsuta. Nar. pjes. vuk 5 (1865) 65. — 
Bice sinonim s imenima Mrsa, Mrsko i upravo 
nadimak, kao sto su i ta imena. 

1. MRT, mrta, adj. (upravo pas. partic. od 

mrijeti), isto sto mrtav. U rjecniku nijednom. 

Niki mrt, niki ziv u hlapstvo idise. M. Marulid 

23. Zif sam f zlobi sfakoj, mrtaf u radosti, mrt 

u pidi slatkoj, a zif u gorkosti, zif sam u za- 

j losti, mrt u veselenju. P. Zoranid 25. Govori se 

j i danas u Istri pored mrtav (s akc. mi-t). D. 

' Nemanid (1885) 12. 



2. MET 



84 



MRTAV 



2. MET, adv. U govoru ugarskijeh Hrtata | 
cuje se mrt u znacenu: morebit. mordn, t'lem. 
vielleicht. Jacke 98 (bileska F. Kurelca). 

3. MET, vidi muc pod h. 

1. META, /. lilka, koja se zove i mrca i 
istoga postana (vidi 3 mrca). Gdi bise .... aV 
smrika al' mrta, projdise svud lovac. D. Bara- 
kovic Vila 76. Zelene mrte lug uzbuja restuci. 
310. Dupini po travi i pitomoj mrti, svak bizi 
od smrti (u vrijeme potopa). jar. 18. Mrta, Myr- 
tus communis. B. Sulek (s naznakom, da se go- 
vori u Sp{etu). 

2. META, /. nekakvo zemjiste u Vojicima (u 
Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 200. 

METAC, mica, m. mortuus. mors. Akc. ce u 
gen. plur. biti mrtaca. Imcnica je izvedena od 
Xjas. partic. mrt (vidi 1 mrt) nastavkotn -ac. 

a) mrtav covjek. U rjecniku Mikapnu (mor- 
tuus, defunctus), ii Beliyiu (cadavere o cadavero. 
propriamento corpo d'uomo morto), M \ olhgi- 
jinu (morto, cadavere, Leiche, todter Korper), 
u Stulicevu (cadaver, mortuus) i u Vukovu (der 
Todte, die Leiche, funus). Potvrda ima iz cakav- 
skoga govora i iz stokavskoga (iz ovoga odasvud 
osim iz Slavonije). Dobitkb onoga mbrbca cinimo 
napisati (iz xiii vijeka). Mon. serb. 37. Ako 
vidis (t. j. u snii) da dajes mrtcu koju satvar, 
prilikuje stetu. Zbornik (1520) 130a. TJ komgodir 
misti mrtac bude lezat. M. Marulic 1.52. Da 
vam se ukaze samo jedan mrtac u noci, ostali 
biste kako mrtvi od tolikoga straha. M. Div- 
kovic bes. 178. I od mrtaca odasvudi podigla 
se gomila je. I. Gundulic .524. Grob mramorni 
ka sagradi .... gdje se stavi mrtac gadni. J. 
Kavanin 29*. Od kuge i od glada po svoj Bosni 
po putu mrci lezau. S. Margitic fala 204. Po- 
vede ju u istu crkvicu, da vidi onoga nesricnoga 
mrca. J. Banovac razg. 150. Oni mrtac, koji po 
sreci unesen u grob Elisea onCas ozivje. J. Ma- 
tovic 333. Da je (t. j. sah]u) o ovoga mrca ogle- 
damo. Nar. prip. vuk 217 (pripovijetka je slo- 
zena istocnijem govorom). Eeci cemo popu, da 
ga ne pise medu mrcima u citulu. S. If-ubisa 
prip. 150. i t. d., i t. d. — Osobit je ovaj primjer, 
u kojemu akuz. sing, glasi mrtac (a ne mrc&, 
jer znaci nesto nezivo, ali bi to moglu biti po- 
radi sroka) : Tuj bjese grob jedan nov i cis, a 
blizu, gdi mrtac nijedan stavili jos nisu. N. 
Najeskovic 1, 145. — L ovome primjeru mrtac 
se uzima za mrtvu z&nu: Kada jest mrtac zena, 
na mistu ,sluga' imas reci ,sluzbenica'. P. Posi- 
lovic nasi. 168a. 

b) ubiti Hi udariti koga na mrtac t. j. na 
smrt, tako da umre. Hotivsi ie onako Jut udriti, 
ne smiri nu, vec nehote dite u ne rukami po 
glavi i ubi ga na mrtac. J. Banovac pred. 146. 
Lovac rad zivu uhitit zvijer ne mogudi uikako 
je dostignut, nateze luk, nu tako smjera. da bi 
istom ranio, ne na mrtac udario. A. Kalic prop. 
814. Udariti koga na rnrtac. Zemjak 3. Ubiti 
koga na mrtac, jemanden totschlagen. M. Eesetar 
stok. dial. 253 (s naznakom, da se govori u Du- 
brovniku i u Prcanu). 

METACAC, rartaCca, \ m. dein. od mrtac. 
METACIC, j Oboje samo u Stuli- 

cevu rjecniku (exiguum cadaver). — Nepouzdano. 

METACKI, adj. posses, od mrtac t. j. sto pri- 
pada mrcima Hi mrcu kojemugod. U rjecniku 
Mikajinu (funebris), u Belinu (funebre, di morto 
ovvero pertinente a morto), ti Voltigijinu (fune- 
rale, mortorio, cadaveroso, leichenartig), u Stu- 



licevu (funebris, funereus) i u Vukovu (mrtackf,^ 
mrtvacki). Najstarije su potvrde iz xvi vijeka. 
U cakavskom govoru mjesto -c- je -s- (kao i u 
driigijeh rijeci ispred k). Glava mrtaska govori. 
M. Marulic 232. Cini, na bil dan mrtacke da 
kosti ishode groba van. M. Vetranic 2, 172. Da 
ga mogose iz mrtackoga odra izeti. B. Gradic 
djev. 140. Oficij mrtaski govori se vas. M. Al- 
bert! 237. Uzdvignuvsi glavu iz odra mrtackoga. 
M. Orbin 97. A nije ih strah ni sram za gadnu 
napravu mrtacki stavit pram iz groba na glavu. 
I. Gundulid 145. Koji bihu jurve pokriveni 
odjecami mrtackijemi i stavjeni na odar mrtacki. 
B. Kasic fran. 123. Kada se zvoni zdrava Ma- 
rija mrtaska. P. Eadovcic nac. 65. Koji jeste 
prilicni grobnicami popenganim zdvora, a unutra 
jeste puni kosti mrtackije. M. Eadnic 74a. Go- 
vore se salmi graduali ali od oficija mrtackoga. 
L. Terzic 156. Cijem mrtacki pram hitreci vjesto 
na svoj pram prisade. I. Dordic uzd. 176. U 
kojoj ga (t. j. nemoci) tako san mrtaski posi- 
dujo, da se ne moze od nega oslobcditi. A. 
Kadcic 130. Dumnice .... postavjaju u odar 
mrtacki ne mrtvo tijelo. V. M. Gucetic 201. 
Tko scini, da je uskrsnuo, a nije se sasvim 
rastavio s grisi .... jest joste u grobnici mrtac- 
koj. J. Banovac razgov. 166. Izasao je obicaj 
pokopati tilesa mrtaska. A. d. Costa 1, 194. Ako 
ne bi reko u taj dan mrtacke mise. M. Dobretic 
875. Nemocnik s mrtackim glasom zapoce izgo- 
varati. I. P. Lucie razg. 100. Primio sam ove 
nauke . . . . u jednom odru mrtackomu. B. Zu- 
zeri 6. Te mrtacko grobje iskopase. Nar. pjes. 
vuk (1865) 119. Skupi se selo i stave zenu u 
mrtacki odar. Nar. prip. vrc. 50. Mjesto blaga 
nadu Turci tijelo mrtacko. S. ^(Ubisa prip. 85. 
Kad hijade kajalica uz brek mrtafikog zvona 
zavapiju pokoj dusam. M. Pavlinovii razl. sp. 424. 

METAKULA, /. isto sto mrkatuna i istoga 
postana (vidi tamo). Govori se na poluostrvu 
Pejescu (u Dalm). M. Medic tri ]ek. 19. 

METAY, mitva, adj. mortuus. Akc. je neodr. 
pridjeva postavfen onako, kako je zabijezen' u 
Vukovu rjecniku, ali po Hrvatskoj se govori i 
mrtav, mrtva. N. Simic nast. vjesn. 8, 108 {tako 
je i u Sarajeva. D. Surmin) ; kad je j)ridjev od- 
reden, onda je akc. mrtvi, mrtva. Pridjev se 
ovaj nalazi i u drugim slav. jezicima: staroslov. 
mr-^fctvi, rus. jieprBMH, ces. mrtvy, po]. martwy 
i t. d. Korijen je isti, koji u glag. mrijeti. Sa 
znacenem lat. mortuus, defunctus, tal. morto, 
inanimato, nem. gestorben, todt nalazi se mrtav 
u svijem rjecnicima osim Vranciceva: u Volti- 
gijinu je jcs zabifezeno tal. znacene letargico 
i nem. schlafsiichtig, a u Stulicevu ima adv. 
mrtvo sa znacenem lat. leviter, tal. freddamente, 
cemu ni jednome ni drugom nema od drukud 
potvrde. U knizevnosti se nalazi mrtav od naj- 
starijih vremena. Komp. je mrtviji, alt samo u 
prenesenom znacenu ; potvrdu ima Banovac 
razg. 166. 

1. mrtav je onaj, koji je zivio pa umro. 
a. kao pridjev. 
a) ce]adi. 
aa) u pravom smislu. 

nna) uopce. Ako mi ne poves, sada 
si mrtav (iz glag. rukopisa xv vijeka). Arkiv 9, 
130. Neka nas mrtvijeh u jedan grob stave. N. 
Najeskovic 1, 193. Plese onijeh mrtvijeh sada, 
kih najve(!;e zivijeh gleda. I. Guuduli6 336. Bo- 

naventura u jedan velik pade beteg, da likari 

za mrtva odlucihu ga. F. Glavinic cvit 217*. 



METAV 



85 



METAV 



Gdi te slidi mrtva majka vec neo;' ziva. G. V. 
Bunic 31. Prija nego dodose, nadose ga. (t. j. 
Vladislava) mrtva. A. Kacic razg. 35. Mrtav 
junak u duseku lezi. Nar. pjes. vuk 2, 59. Neka 
znade, da jo mrtav Marko. 2, 442. Med mrtve 
je svate zagazila. 3, 504. Mestar vaje mrtav 
ostane. Nar. prip. mikul. 80. i t. d., i t. d. 

bhh) mrtav pasti (padati). Kad bi 
1 od nas videl djavla .... pal bi od straha 
mrtav. Korizm. 26*. On tamriak prijamsi sveto 
tilo pade mrtav. Narucn. 33^. Heli od tuge pade 
mrtav (s) svoga pristoja. I. Ancic ogl. xiv. 

Jedan covik koseci seno prisice zmiju kosom 

koja ga ujide, i udi} mrtav pade. J. Banovac 
pred. 15. Puce pu>ka iz bijela grada .... mrtav 
junak crnoj zemji pade. A. Kacic razg. 142. 
Nesricni Saul razumivsi te jadne glase .... 
pade na po mrtav na zem}u. korab. 180. Da naj- 
mane kad se nada, mnogi casom mrtav pada. 
V. Dosen 49^. Mrtva Mera crnoj zem)i pala. 
Nar. pjes. vuk 1, 247. Udari se posred srea ziva, 
mrtav pade na zemjicu crnu. 3, 56. Mrtva 
majka na zem|icu pade. 3, 172. Stanu igrati u 
kaci dotle, dok oboje mrtvo ne popada. Nar. 
prip. vila (1867) 705. Na tie pade mrtav Urem- 
aga. Osvetn. 4, 32. — Ovamo se moze metnuti i 
primjer: Nosec kriz na rame nic padoh za mrtva. 
M. Marulic 209. 

bh) t( prenesenom smislu. 
ciaa) mrtav kome Hi cemu (nije 
narodno). On je istino pravdan, koga je zivot 
svitu mrtav. Transit 74. Tako triba mrtav da 
sasvima budes prijaznosti judskoj (iz lat. ita 
mortuus debes esse talibus aflectionibus dilec- 
torum hominum). A. Georgiceo nasi. 221. Irud 
.... jur Bogu bise mrtav, a Luciferu ziv. J. 
Banovac pred. 7. Zivio sam mrtav svijetu. B. 
Zuzeri 162. Drzite sebe da ste mrtvi grijehu, a 
zivi Bogu (iz crkvenoslav. noMhim.iaiiTe cede 
MepTBtixT. yoo rpixy, jkhblixx ace BoroBii. a ovo 
iz grc. Xoyi<iad-e savTov; Pfxoov,- ah' tivac t^ 
icjU-UQTui. ^wi'Tu; di TO) Giw). Vuk rim. 6, 11. 
Kaluderi .... novorodeni redu, a mrtvi svijetu. 
S. ^ubisa prip. 252. 

bbb) mrtav u cemu Hi na sto. Vi 
ste mrtvi vece u krivinam i zlobami. P. Kana- 
velic 122. Mrtvi sasma na sve bludi ocistili 
grijeh su hudi. B. Bettera cut. 21. Onim, koji 
su mrtvi u milosti Bozjoj. M. Dobretic 16. Kad 
je covik u smrtnomu grihu, on je mrtav u 
dusi. 196. 

bj zivotinama (samo u pravom smislu). 
aa) nopce. Toko se saznahu koko 
mrtav tovar (govor je o pijanicama). M. Marulic 
49. Kadno \(h) se jato spravi grob opivat mrtvoj 
kravi. V. Dosen 1563'. Jarci, krmci i ovnovi .... 
to je nima mrtvo milo (t. j. zaklano). 170l>. 
Mrtav pusnik (t. j. kon) pade u travicu. Nar. 
pjes. vuk 3. 310. Mrtvu se kurjaku rep mjeri. 
Nar. posl. vuk 183. Od mrtva koiia potkove. 234. 
Nasred sobe velika gomila mrtvih miseva i pa- 
cova. Nar. prip. vuk 53. 

bb) mrtav pasti. Kobac na zem|u 
mrtav pado. A. Kanizlic utoc. 396. Ne jide zeca, 
ako li po vratu rukom udaren brez krvave rane 
mrtav pade. kam. 559. One zivine .... gobjene 
padose mrtve na zemju. I. P. Lucie izkciz. 20. 
c) tijelu i dijelovima tijela. 

aa) tijelu. Sa znacenem lat. cada- 
ver zabi\ezeno je mrtvo tijelo u rjecniku Mika- 
linu, Bjelostjencevu, JamhreHcevu i u Stulicevu. 
Nastojahu telesa mrtva kopati. Zborn. (1520) SSfJ. 



Tilo mrtvo v zemji mrtvoj ostane i tu rasiple 
se. Starine 3, 313. Ali kad se zvire smakne, ne 
ce ga se da dotakne (t. j. lav), sram kanda bi 
nega bilo na mrtvo se svratit tilo. V. Dosen 1291^. 
Eirajani su negda znali. ... mrtvo tilo da narese. 
150b. — Ovamo pristaje i primjer: On prevrce 
te leseve mrtve. Nar. pjes. vuk 2, 562. 

bb) o glavi. Sv. Makarijo hodeci po 
jednoj pustii'ii nade jednu mrtvu glavu. M. Div- 
kovic nauk l"^. Za zrcalo i zabavu vele bi ti 
bilo boje, da si uzela _ mrtvu glavu, da znas, 
kako smrt nas ko}e. G. V. Bunic 29. Dok ne 
vidim tvoga brata glave, de se mrtva po avliji 
va}a. Nar. pjes. vuk 2, 44. Kad od mrtve glave 
poigravas. 2, 410. I bez rane i bez mrtve glave 
svezase mu ruke naopako. 3, 121. Nosi Tale 
sedam mrtvih glava u zobnici o kulasu svome. 
3, 264. Kako dode Belo barjaktaru, pred vla- 
diku mrtve turi glave. 4, 339. — Ovamo printaje 
i primjer: Opet vidis kraj Dunava .... gdje mu 
mrtva pade glava. P. Kanaveli6 378. 

cc) drugijem dijelovima tijela. Vidio 
sam i zivoga vuka, a kamo li mrtvu vucetinu 
(t. j. kozu). Nar. pjes. vuk 3, 32. Ja s' ne bojim 
ni ziva kurjaka, a kamo li mrtvi kozetina. 3, 
392, Mrtva usta ne govore. Nar. posl. vuk 183. 
Tako me u mrtve oci ne |ubili ! 299. 

b. kao imenica (samo o ce]adi). 

aa) sing. Jakoze .... jestb obycaj 
omyti telo mrbtvaago vodoju. Danilo 51. Kda 
bi se cinila sluzba nad mrtvim (iz xv vijeka). 
Men. croat. 135. S mahnitijera nitkore ne ima 
govorit, govorit jer s nime o mudroj stvari koj 
i s kijemgod mrtvime, sve ti je jedno toj. N. Di- 
mitrovic 10. Da rodbina mrtvog svoga ne bi u 
grob vrgla tila. V. Dosen 171a. Kako koja zna, 
nastavi hvalu mrtvome. Vuk nar. pjes. 1, 89. 
Mrtvoga vec zubi ne bole. Nar. posl. vuk 183. 
bb) plur. 

aaa) uopce. Vb subotu pojemb pa- 
nahide za mrbtvyje. Sava glasn. 40, 160. Slepije 
prosvecajet, hromije celit, mrtvije vskresajet 
(iz glag. rukopisa xv vijeka). Arkiv 9, 102. 
Kada mrtvi slisati budu glas sina Bozja. Ber- 
nardin 182. Ah u mrtve, brajo, ne tici. M. Drzic 
143. Isusova dila i mrtvim u grebi ocita su bila. 
D. Barakovic jar. 99. Nije li dosta tvoj pozudi, 
nad mrtvijeme da gospodim (govori bog Pluton) ? 
I. Gundulic 68. Mrtvim pokoj, zivim zdravje 
lipo i na svitu imo glasovito. A. Kacic razg. 
212. Jer mrtvacke kosti gledas, jer li mrtvim 
pokoj ne das? V. Dosen 44a. Vec podeli i na- 
meni, svoje mrtve sve spomeni. Nar. pjes. vuk 
1, 138. Pregleduje Turke niz planinu, kako nose 
mrtve i ranene. 4, 412. i t. d. Na ostrvu Bracu 
govore mrtvi za dan 2 novembra, koji se zove i 
mrtvi dan (vidi daje pod 5), na pr. prekosutra 
su mrtvi, — to je bilo na mrtve. A. Ostojic. 

bbb) od mrtvijeh. Ako tko od 
mrtvih uskrsne (iz lat. si quis ex mortuis resur- 
rexerit. luc. 16, 31). Bernardia 39. Usta gospoda od 
mrtvijeh. Zborn. (1520) 3la. Isukrst od mrtvih 
uskrsnul jest. Starine 1, 221. Ako tko od mrtvih 
uskrsnet. I. Bandulavic 45b. {Isus) probudi od 
mrtvih mladica. A. Kanizlic utoc. 202. Dok 
tilesa nihova ne ustauu od mrtvih. kam. 654. 
Isukrst ustavsi od mrtvih vise ne umira. B. 
Leakovic nauk 186. 

ecc) iz mrtvijeh. Milos sad dode u 
Srbiju kao iz mrtvih. Vuk grada 121. Tad se 
Jovo iz mrtvih povrati pa mrtvackim progovara 
glasom. Nar. pjes. vuk 2, 576. On ustade iz 



metaV 



86 



MRTAY 



mrtvijeh. Tuk mat. li, 2. Da ko i iz mrtvijeh 
ustane. luk. 16, 30. 

C. adv. namrtvo. Jost trojicunamrtvo ubise 
i Sestinu ranom obranise. Ogl. sr. 480. Dohvatih 
pi§to| i skresah u nega, ali . . . . kao da ga ne 
pogodih na mrtvo. M. D. Milicevic let. vec. 85. 
— Ovamo se mece i priwjer: Izbili ga na mrtvo 
ime (tiichtig, vehementer). Vuk rjecn. s. v. ime. 
U torn se i^rimjeru ne razumije pravo znacene 
rijeci ime. 

2. mrtav je onaj, koji je gotov iwirijeti, lat. 
moribundus. 

a. uopce. Pace gdi s' sad mrtva, brizna i 
svenula u toj boli. A. Cubranovic 149. 

b. mrtav od cega ili za cim (za kim). 
Mrtav od glada, aifamatissimo, sopra modo fa- 
melico. Bela rjecn. Mrtav biti od truda. prae 
nimio laboro obrui, defessum esse. Stulic rjecn. 
Tuj majka od suza mrtva se proteze placuci 
Jezusa. N. Najeakovid 1, 133. Mrtav sam za 
tobom (amore tui flagro, ardeo, t. j. ginem). 
Stulic rjefin. Vladalac od grada skup i mrtav 
za tudijem. I. Dordic ben. 173. Negov je um 

bio bistar a on vas mrtav za svojim zanatom. 

M. Pavlinovic rad. 27. 

C. mrtav u svezi s pridjevima gladan, 
pijan, umoran o onome, koji je gotov umrijeti 
od teskoga glada, pica, nmora. Lisica mrtva 
gladna vidi iz daleka petla s kokosima. D. 
Obradovic bas. 197. Ugledam crkvu i kod lie 
liekoliko }udi . . . . svi mrtvi pijani. G. Zeli6 41. 
Hajd'mo da veceramo, ja sam mrtav gladan. 
Nar. prip. vila (]867) 705. Imas li stogod da 
jedemo? ja sam mrtav gladan. Nar. prip. bos. 
130. Cesto sam vidio, kako nih dvojica dodu 
mrtvi umorni. U Sarajevu. D. Surmin. 

3. mrtav o cemu nezivu. 

a. cemu konkretnom (o stvarma). 

aa) u pridjevnoj slitzbi. Bo}e se moze 
sve opraviti zivom besidom nego mrtvom kiii- 
gom. F, Vrancic ziv. 78. Kada Bog stvori clo- 
vika, najprvo uze zom}u mrtvu u ruke svoje ter 
u nu duhom dahnuvsi svojim bi ucinen clovik u 
duhu zivuc. F. Glavinic cvit 16Sa. Tebe (t. j. 
sliku) uza se mrtvu uziva. I. Dordic pjes. 15. 
Gdjekoja imena mladih zivotina i drveia, a i 
mrtvih malih stvari. Vuk dan. 3, 31. I mrtvu 
je pusku posestrio. Pjev. cm. 325a. Zivot vise 

nego mrtva kniga tezi na obnavjane Judstva. 

M. Pavlinovic rad. 9. Nek Eus ne misli, da 

smo mu mi mrtvo gradivo za veliku Eusiju. 

razg. 9. 

bb) n imenickoj sluzbi. Da se ne uzme 
nifibto u meste semb svetemb unutrb crbkve ili 
izvbnb ili u zive ili u mrbtve (misli se stoka i 
stvari). Mon. serb 18 (iz xiii vijeka). On ima 
ziva i mrtva (t. j. stoke i drugih stvari). J. 
Grupkovic. 

b. iemu apstraktnom. Visekrat je sti- 
veiie mrtvo upijaiie najbojih misli, jer se u tom 
poslu um ne napihe. M. Pavlinovid rad. 144. 

4. mrtav o onome, cega vise nema, a negda 
je bilo. Ilirci, to je mrtvo i tamno ime. Vuk 
kovc. 8. Da ce se . . . . na6i obretnici vo6 mrtva 
jezika i davno zakopane povijesti babilonske. 
M. Pavlinovic rad. 45. 

5. mrtav je isto sto mrtvacki. Cesto na kosti 
mrtve se oziraj. M. Yetranic 1, 267. Muz oni 
nijesam ja mrtvoga znaj doma. D. Eanina G8a. 
Odkoli odovuda (t. j. s ovoga svijeta) izidoste i 
otidoste, mrtvu sluzbu vam daju, livan i tamjan. 



Starine 3, 250. A njekomu nac se zgodi svojijeh 
dragijeh mrtve kosti. J. Palmotic 42. Da pogana 
shrani, zva ga s mrtvijeh strana. J. Kavaiiin 
463a. — Ovamo idu i primjeri: Sad gdi je mrtvi 
dan (t, j. dan 2 novemhra, kad se u ri^nskoj 
crkvi cini spomen mrtviina), ovi t' svit daju moj. 
D. Eanina 74a. Mrvi dan, il di de' morti. Bela 
rjecn. Mrtvi dan, tal. giorno de' morti. No. 
Bracu. A. Ostojic. 

6. mrtav je isto Ho smrtni, samrtni. 

a. ztioj. Poce ju od muke mrtvi znoj 
topiti. M. Yetranic 2, 324. Ter mi tuj potec© 
niz lice mrtvi znoj. M. Drzic 435. Poce ju po- 
livati po sfemu tilu divicanskomu mrtvi znoj. 
B. Kasic is. 63. Grozive prepun smuti, ka u mrtvi 
znoj obrati me. J. Kavanin 4311". Obuzme me 
neki mrtvi znoj. G. Zelic 155. Tako me mrtvi 
znoj ne popao! Nar. posl. vuk 299. 

b. voda u znaeenu: znoj. Gorki uzdab tad 
ispusti (t. j. cesar), i svijeh poli (stamp, pobi) 
mrtva voda. P. Bogasinovic 19. Mrtva ju je 
(t. j. Hajkunu) voda popanula. Pjev. crn. 315b» 
Mrtva voda, Todesschwoiss. M. Jovanovic-Batut 
(s naznakom, da se govori u Crnoj Gori). 

7. mrtav o onome, sto koga mori ili ga cini 
nalik na mrtva. 

a. glad. Vaj, ne znam, sto cu sad, kud li 
bib otiso, vece mi je mrtvi glad do nosa uziso. 
I. Gundulic 151. Proda sva libra za prihraniti 
uboge u mrtvomu gladu. Y. M. Gucetic 109. 
Jer nas hrani (t. j. zemja) i od mrtvog glada 
brani. Y. Doseu 14b. Ne ce da se hranec brani 
od slaboce mrtvog glada 181a. 

b. strah, strava. Jato koza od mrtvoga 

straha preda. Y. Dosen 123a. Mjesti sna osjeni 
ga mrtva strava (stamp, straha). S. ]^ubisa 
prip, 269. 

c. rda (t. j. bijeda, nevoja), ubostvo, ne- 
znane, zeja. Znam, da mnoge gospodare vojska 
robi i satare, brez svog blaga da ostanu i na 
hrdu mrtvu panu. Y. Dosen 151^. Otac mu je 
propao i dosao na mrtvo ubostvo. M. Pavlinovic 

rad. 11, Izgubi ono nesto glavnice i pad© na 

mrtvo uboitvo. 32. Tim se je zapustala (t. j. 
mladez) u mrtvome neznanu svega, sto je od 
koristi. 136, Mrtva me zela od tebe, amore tui 
flagro, ardeo. Stulic rjecn. 

(I. san. U rjecniku Mika}inu (mrtvi san, 
lethargus, veternus), u Jambresicevu (mrtvi sen, 
lethargus) i u Stulicevu (mrtvi me san probija, 
flagro cupiditate dormiendi). Te misli misleci 
stize me mrtvi san, M. Vetranid 2, 165. Od 
truda njeki san mrtvi me se prima. M. Drzid 96. 
Mrtvi mi, bratjo, san trudahnu domori. 431. 
Naide na me .... glavoboja s takvim, mo2e se 
redi, mrtvim snom, da de bi se nasao, tu bi 
morao i zaspati i ne bi se sam mogao nikako 
probuditi, G. Zelic 5. Oj devojko, mrtvi san 
zaspala! Nar. pjes. vuk 3, 105. jere spavas, 
mrtvi san zaspao! Nar. pjes. horm. 2, 247, — 
U jednoga pisca mrtvi san isto znaei sto i stmt. 
Da budu mrtvi san u grobu zaspati. M. Vetranid 
1, 265. Kad zaspim mrtvi san i ostavim taman 
svijet. 1, 383, 

8, mrtav je isto Ho mlitav, slab, bez zivota. 
Vera prez dil mrtva je. Transit 69. Jer se 
mrtva zove onaj, viruj, vira, ke dilo ne slove. 

M. Marulid 99. Ufanje mrtvo je tebjo, a zive 

svim inim. M. Drzid 76. Mrtav razbor, svijes 
je slijopa, na zlo srnem, ko me cijepa, I. Gun- 
dulic 224. Nigdar ni ucinil te atte, ali ako je 
ke ucinil, toliko su bili mrtvi i mlaci, da ... . 



MRTAV 



MRTAVAN 



P. Eadovcid nac. 62. Vjera sama itirtva ostaje, 
kad k noj poso ne pristaje. J. Kavanin 3361'. 
Zasto je vira mrtva brez djola. F. Lastrid test. 
60^. Ovaka iapovid ne uskrisuje dusu, ve6e 
mrtviju 6ini (stamp, cine). J. Banovac razg. 166. 
Kadno si mrtav na molitvi, na promisjaai i na 
sluzbi. M. Zoricid osm. 52. Mrtvo dakle tvoje 
hotjenje nije mocna nika i zbijna voja. P. Kne- 
zevic osm. 28-1. §to zadobi....do starosti mrtve 
hranu. V. Dosen 1691^. Mrtvi korak sveij pro- 
mini. 212^. Da je ona zena male i mrtvo vire 
bila. A. Kanizlic kam. 550. Koji toliko su lijeni 
i mrtvi prema svetomu pricestu. I. M. Mateic 
126. Negovo (t. j. lakomcevo) kameno i ledeno 
srdce k svem je drugom necuvstveno i mrtvo. 
D. Obradovic sov. 112. Tako je ostala moja 
revnost mrtva i trucl do danas besplodan. G. 
Zolic 433. Uz mrtvu jiigovinu naveze se i pre- 
gleda otok. M. Pavlinovic 86. Ako li se mrtva 
vlada mletacka ne obrati i nas vlastelu ne 
obrani. S. ^^ubisa prip. 50. — Adv. Turci mrtvo 
ogaii oborise. Nar. pjes. vuk 4, 284. 

9. mrtav je isto sto vrlo tih, miran. 
Mrtvijem mukom fcer umuknu. P. Kanaveli6 258. 
Mrtvo doba nodi, sve spava. P. Petrovic gor. 
vijen. 49. Svud vlada mrtva tisina, stravicna 
samo6a. S. X^ubisa prip. 196. 

10, mrtav u svezi s razlicnijem irnenicama. 

a. mrtvi cvijet (cvit) govore na Hvaru o 
umjetno nacinenom cvijetu (na pr. za kakav nakit) ; 
u istom znacenu govore u Slavoniji mrtvo cvi- 
jece (cvice). J. Belovic-Bern. 194. To potvrduje 
i L. Zore pa|etk. 170, 212 (za Duhrovnik). Ispor. 
jos: A u ruci vijenac mrtva cvijeca. S. !!^ubisa 
pric. 156. 

b. mrtvi cvor, t. j. cvrsti. Vezati mrtvi 
cvor, t. j. bez seputa, da se ne moze lasno od- 
resiti. M. Jovanovic-Batut. 

e. mrtvi dio: Ko nije dosao na lov niti 
je kome prodao svoj dio, skupstina proda taj 
dio, komu se namjeri, a novce sam kupac daje 
onome, kome idu. Tako se nejav^eni na skup- 
stini dio zove mrtvi dio (govor je o Ceklinanima 
i nihovu riholovu na Skadarskom jezcru). V. 
Bogisic zborn. 496. 

d. mrtva djela u bogoslovnom smislu: 
Dobra dila mrtva ona su, koja su ucinena od 
jednoga, kad se nahodi u grihu smrtnomu. A. 
Kadcic 351. Ne more primiti oprostena od griha 
.... zasto su negova dila mrtva prid Bogom. 
M. Dobretic 234. Sto se zove dobro djelo 
mrtvo? Ono, koje je ucineno s smrtnijem gri- 
jehom. T. Ivanovic 30. 

e. mrtva jesen je svrsetak jeseni pred 
zimu, kad je priroda sva vec kao mrtva. U rjec- 
niku Vvkovu (mrtva jesen, in der Eedensart: 
do mrtve jeseni, Spatherbst, auctumnus praeceps). 
Lezao pod drijenom cekajuci do mrtve jeseni. 
Vuk nar. posl. xi. Kad bi ve6 u mrtvu jesen, 
eto ti Glise. M. D. Milicevic pom. 382. 

f. mrtvi katran je katran s kolskih tockova, 
koji je vec upotreh]en. U Kosovu Po}u. Etnogr. 
zborn. 7, 329. 

g". mrtva kola su volujske dvokolice (zato, 
sto idu sporo). Gredeji .... upotrebjavaju se kao 
sastavni deo mrtvih kola (volujske dvokolice). 
U Staroj Srbiji. Etnogr. zborn. 7, 396. 

h. mrtva krv je ubojstvo, umorstvo, t. j. 
kad se prolije cija krv, pa on ostane mrtav (a 
ziva krv je, kad ostane samo ranen). Ucinise 
meju sobomb 7 mrbtvihb krbvij na viri gospodb- 



skoj (iz svrsetka xiv vijeka). Mon. serb. 226. 
Ako bi tko u6inio krvb mrtvu ili zivu pri svomu 
imanbja ali pri kuci. Statut poj. 254. — Vidi 
krv 8, b. 

i. mrtva ograda je protivna zivoj ogradi, 
zivici. Ovakva siguniost more se dobiti ili s zi- 
vom ili mrtvom ogradorn ili plotom ; ziva ograda 
naciiia se ili iz trnaka ili grmja, mrtva pak 
nastavi se ili iz zida jal' duvara, il' se sklopi 
iz dasakah ili iz tarabe il' se splete iz plota. 
I. Jablanci 178. 

j. mrtvo sjecivo, t. j. tupo. Mnoge zeno 
ne seku pokrov makazama ili nozem, vec obicno 
ostrim kamenom, jer drze, da ce doticno secivo 
biti posle toga uvek tupo (mrtvo). lI Lijevcu 
(u Srbiji). Etnogr. zborn. 7, 75. 

k. mrtva straza je ona, koja je na mjestu 
vrlo opasnu, gdje je strazeci lako izgubiti glavu. 
M. Medic. Ja sam mrtve postavio straze, dva 
Mandida i dva Vujacica. Pjev. crn, 324^. Pa 
mu mrtve straze postavismo, tajne straze, vjerne 
perjanike. Nar. pjes. vuk 5 (1865) 58. — Jos 
je mrtva straza ona, koja strazi ondje, gdje je 
vec sve propalo i izgub|eno, strazi samo obicaja 
radi. M. Medic. 

1. mrtvi ugjen je onaj, koji se ngasio te 
ne zeze vise; tako i uglevje; protivno: zivi 
ugjen (ug}ev|e). Ug}ev}e mrtvo stavjeno medu 
zivo brzo se uzeze. M. Eadnic 314^. Mrtav 
ugjen da se ucinim. J. Kavanin 462b. Ako ga 
(t. j. tamjan) na mrtvo ug|evJo stavis, ne ce 
mirisa dati. P. Knezevic osm. 139. 

111. mrtva voda, t. j. koja stoji, ne tece; 
tako i blato (t. j. hara). Od cistoce ja vir zivi, 
ti od gnusobe mrtvo blato. I. Gundulic 249. 
Voda od rik ziva je, zac tece, a voda od blatih 
jest mrtva, zac stoji na mistu. P. Radovcid ist. 
114. Govori se . , , . voda ziva ona, koja izvira, 
jere se mice, a ona od blata zove se mrtva, jere 
se ne mice, I. T. Mrnavic istum. 47. Mrtva 
voda smradna blata. J. Kavanin 59*. On je 
(t. j. pijanac) jedno jezero, gdi voda stoji mrtva. 
i bara puna smrada. F. Lastric ned. 426. — 
Ovamo se mecu i primjeri: Kojoj se dno uzvidi 
kako u mrtvom moru na Lokrumnu, kad je bu- 
naca. M. Drzic 261. Nij' zaludno u tisini stat, 
ko stoji mrtvo more, ko se smrdno svejer cini, 
er se kretat samo ne more, nagle vjetre a od- 
mece, ki s inima morim krece. J. Kavanin 377^. 
11. primjeri tamna znacena rijeci mrtav, 
Ti nevjeste mladce vodis nartvim plamom zave- 
zane. I. Gundulic 230 (u izdanu ,3uza sina raz- 
metnoga' od g. 1622 mjesto plamom stoji pra- 
mom). Brizni mornari suze roneci drug drugu 
mrtvi glas povidase. F. Glavinic cvit 402t>. Dano 
mu je od novoga roka mesec dan mrtva roka 10 
(iz kajkavskoga pisma g. 1694). Starine 12, 2. 
Zametnuli pravdu, pa im je palo na mrtvo (bez 
ikakve pos|edice). Divojka momka privarila, pa 
je to palo na mrtvo. M. Pavlinovic. 

METAVAC, mrtavca, m. isto sto mrtvac. Kto 
bi (stamp, mi) tuj vodu pilb, mrtavacb (stamp. 
mritavacb) bi bilb. Starine 11, 201. Duzan jestb 
.... mrtavca u grobt ottpratiti (iz svrsetka 
XVII vijeka). Glasnik ii, 3, 22. Govori se u sla- 
vonskoj Posavini (s naznacenim akc). S. Ivsic, 
— u Staroj Srbiji. Etnogr. zborn. 7, 480. 

METAVAN, mrtavna, adj. smrtan (lat. mor- 
talis, Tiem. sterblich). Samo u jednoga pisca. 
Da ne carbstvujetb grehb vb mrbtvbnej plbti 
nasej. Danilo 34. Veliku milostb filovekojubija 
pokazavbsu na mrbtvbnemb tele jego. 160. 



METAVSTINA 



88 



metvaCki 



METAVSTINA,/. Samo u Vukovu rjecniku: 
1. kao crce lece, sto n bolesnika pred smrt 
izide po tijelu, — 2. udara na mrtavstinu, 
Todtengeruch, odor mortuorum (dakle mrtvacka 
vona). 

MKTEK, miteka, m. cabrun, t. j. greda, koja 
s jedne i s druge strane drzi sjeine od kuce. L. 
Zore pa]etk. 138, 61. — Poradi postana vidi 
mertek j^od a. 

METE^^NI, adj. smrtni. Samo u rjecniku 
Bjelostjencevu (mrtelni, umrli, mortalis) t u 
Jambresicevu (mrtelni, mortalis). U Bjelostjenca 
ima i adv. mrtelno (mortaliter). 

METE^NOST, /. smrtnost. Samo u Bjelo- 
stjencevu rjecniku (mrtelnost, mortalitas). 

METIN, in. kukuruz. Zea mays. B. Sulek im. 
(s naznakom, da se govori u Boci). — i\^e cini 
se dosta pouzdano. Postana istoga, kojega i fer- 
mentun, frmentin, furmetin, rumetin, urmetiu. 

METIXA. /. ime bilkama. U rjecniku Stiili- 
cevu (mrtina, stabar, leutiscus). Mrtina.^l. Myr- 
tus communis, 2. Pistacia lentiscus. B. Sulek im. 
— Iz tal. mortina (t. j. mrca). Vidi 1 mrta. 

METINE, /. 2il- hrdo u Dalmaciji u kotaru 
spjetskom. A. Masek 192. 

METINKA, /. bi]ka, koja se zove i mrta, 
mrtina, mrca. Samo u B. Suleka im. 

METLOK, m. ime nekoj lokvi ua ostrvu 
Cresu, za koju ne pamte da je kad presahla; 
bice postalo od ,mrtva lokva'. I. Milcetic. 

METOLOS, m. zaselak u Bosni u okruzju 
bihackom. Popis zit. bos. i here. 642. — Jamacno 
stoji ovo ime u svezi s rijecju martolos (vidi 
tamo). 

METOUZICE (jamacno je takav akc), adv. 
isto sto mrtvouzice (vidi tamo). Govori se u Bosni. 
Onda ih vaja mrtouzice (da se nikako ne mogu 
odrijesiti, upravo gordijski) svezati. Zborn. za 
nar. ziv. 6, 296. 

METOVIC, m. prezime nejasna postana. Samo 
u pjrimjeru navedenome kod Mrsut. 

METOVLASI, m. pi. selo u Slavoniji u zu- 
paniji pozeskoj. Eazdje}. hrv. i slav. 164. Spo- 
mine se i u lot. ispravi iz svrsetka xvii vijeka 
(.Mertoffiazi'). T. Smiciklas spom. 70. — Po- 
stana istoga, kojega i martolos, Mrtolos {vidi 
tamo), samo je mjesto -losi nzeto -vlasi po prosto- 
narodnoj etimologiji. Gen. je Mrt6vlaha,, ahiz. 
Mrtivlahe. S. Ivsic. 

METOVNICA, /. bi]ka mrca, mrta. Samo u 
primjeru: Venascem od slatkomirisne i udi} ze- 
lene mrtofnice .... okruni. P. Zoranic 69. 

1. METVA, /. ime zemlistu u Srbiji, jedno je 
u okrugu pjozaievackom, drugo u cuprijskom. 
Livada u Mrtvoj. Sr. nov. 1864, 406. Niva u 
Mrtvoj. Sr. nov. 1866, 443. 

2. METVA, /. bi\ka, koja se zove mrta, mrca. 
Okrune gorskom travom, koju u Dubrovniku 
zovu mrca, a u Vranicu mitva. L. Zore rib. 368. 
Mrtva, Myrtus communis. B. Sulek im. (s na- 
znakom, da se govori u Sinu i u Spletu). — 
Nc razahira se, sklana li se ova rijec kao ime- 
nica Hi kao p)ridjev, je li na pr. dat. i lok. sing. 
mrtvi Hi mrtvoj. 

METVA ADA, /. zem]iste u Srbiji u okrugu 
pozarevackom. Branik u Mrtvoj Adi. Sr. nov. 
1861, 168. 

METVA BABA, /. dio sela Mejnice u Srbiji. 
U Mrtvoj Babi. Etnogr. zborn. 5, 404. 



METVAC, mrtvaca, m. mortuus, mors. 

a) isto sto mrtae jiod a, t. j. mrlav covjek. 
U rjecniku Bjelostjencevu (mrtvec, mortuus), u 
Voltigijinu (morto, cadavere, Leiche), u Vukovu 
(mrtvac, mrtac) i u Danicicevu (mrtvbcb, mor- 
tuus s potvrdom iz pocetka xv vijeka). Ne obre- 
taase se dvorb bezb plaSa, vb nembze ne be 
mrbtvbca. Domentijan^ 98. Mrbtvbca bo pogre- 
bena sulcj azb jesmb. Danilo 165. I be videti.... 
podobno mrbtvLcu izdavna byvsomu i sbgniv- 
somu. Glasnik 11, 92. More se misa .... sluziti 

cica mrtvaca. Narucn. 25^. Buduci prnesena 

telesa recenih mrtvac. Transit 190. Tudje mrt- 
vaca uskrisi. F. Glavinic cvit 13*. Azb .... prvi 
mrbtVLCb na rati sej budu. Glasnik 32, 269. 
Nemodnike ne pohodi, a mrtvace ne sprovodi. 

J. Kavanin 9b. Ne bise vrimena ciniti spro- 

vode ni zaliti one mrtvace ubivene. A. Vita|ic 
ist. 254. Otide u crkvu, ali ne sam, jerbo ga 
mlostvo slidase kaono mrtvaca sprovodeci. A. 
Kanizlic fran. 37. Nastoji biti prilican rartvacu. 
uzr. 215. A sad mrtvac ziv se dize. P. Knezevic 
ziv. 32. Nosau judi nikoga drugoga mrtvaca na 
ukop. E. Pavic ogl. 334. Mrtvace gledate svaki 
dan il' bari pricesto ociuia umrlim. F. Lastrid 
ued. 366. Kada Lazar tko postane, da ne more 
da se gane, mnogi sudi i govori, od mrtvaca 
da je gori. V. Dosen ]90a. Nad mrtvaca kad 
dvor Judi skupi. J. S. Eejkovic 437. Pristupivsi 
k mrtvacu .... nastavi hvalu. Vuk nar. pjes. 
1, 89. Pa me nosi za mrtvacem onim, poredo 
nam rake iskopajte. Nar. pjes. vuk 1, 239. 
Kad ustase u jutru, a to sve sami mrtvaci. 
D. Danicic "2 car. 19, 35. — U ovome primjeru 
mrtvac se uzima za mrtvu zenu: Dajte mi da 
imam grob kod vas, da pogrebem mrtvaca svo- 
jega (govori Avram o mrtvoj zeni svojoj Sari). 
D. Danicic 1 mojs. 23, 4. 

b) ubiti koga na mrtvac isto sto «a mrtac 
(vidi tamo pod b). Panulo ono drvo te ga odma 
ubilo na mrtvac. Magazin (1867) 48. Ubo Simo 
Todora na mitvac. U Lici. J. Bogdanovic. 

METVACA, /. bilka, koja se zove i mrtva 
kopriva, Lamium. B. Sulek im. (s naznakom, da 
govore kajkavci). 

METVACaC, mrtvacca, m. dem. od mrtvac. 
Samo u Stulicevu rjecniku. 

METVA CATENA, /. neka voda u Hcrcego- 
vini. Etnogr, zborn. 5, 814. 

METVACE, /. pi. neko zemjiste, na kojem su 
nive, u okolini Sarajevo. Etnogr. zborn. 11, ISO. 

METVA CINA, /. ono, sto se placa za mrtvaca, 
na pr. popu i crkvi za opijelo i zvonene. Samo 
il Vukovu rjecniku (Leichengebiihr, morces fu- 
neris s naznakom, da se govori u Dalmaciji). 

MKTVACKI, adj. posses, od mrtvac, t. j. sto 
pripada mrtvacima Hi mrtvacu kojemugod. V 
rjecniku Voltigijinu (mrtvafiki, mrtafiki), u Stu- 
licevu (mrtvacki, mrtacki) »' u Vukovu (Leiclien-, 
Todteu-, funebris). U jednoga cakavca mjesto 
-c- nalazi se -s- (vidi medu primjerima). Najde 
jednu glavu mrtvacku. Korizm. 24^ i IMirakuli 
53. Puni mrtvackih kosti (mat. 23, 27). Ant. 
Dalm. nov. test. 36. Clovicke naravi ne osta u 

meni, ric se okameni, smutise se oci rika se 

li toci niz mrtvacka lisca. D. Barakovid vila 271. 
Drze na misto, gdi Boga mole, mrtvasku glavu. 
P. Eadovcic nac. 23. Na pristupu od mise mrt- 
vacke. I. Krajic 57. Niki covik .... zadrzavase 
se u mrtvackima grobnicama. E. Pavid ogl. 518. 
Vidi iz daloka, gdi idase jedan procesion od bra- 
tinstva mrtvackoga s jednim praznim mrtvackim 



MRTVAfiKI POTOK 



89 



MRTVICA 



sandukom. £). Rapid 271. On mrtvacki hrpu 
kosti stade motrit. V. Dosen 44*. Na mrtvacki 
mramorni sanduk .... uzdigose. A. Kanizlic kam. 
105. Cine se pripovidana, koja se zovu pridike 
pokopne iliti mrtvacke. I. Velikanovic upuc. 3, 
354. Bila je ukopana sa svim velicaastvom i 
obicajom mrtvackim, koji 8G liezinomu stauu 
pristoji. A. Tomikovic ziv. 274. Tad so Jovo iz 
mrtvih povrati pa mrtvackim pro^ovara glasom. 
Nar. pjes. vuk 2, 576. Unutra su puai kostiju 
mrtvackijeh. Vuk mat. 23, 27. Video sam veliki 
kazan gde kjuca i u nemu glave mrtvacke. 
Nar. prip. vuk 113. U dnu crkve nado mrtvacka 
nosila. S. ^ubisa prip. 196. U toj stravi (stamp. 
strahi) i muci oblije ga mrtvacki znoj. 271. — 
Ado. Kada k liemu (t. j. cam) zajde ta Soko- 
lovic beg, lezeci ga najdo mrtva&ki se proteg. 
B. Krnarutic 17-^. Spati mrtvacki, profunde dor- 
mire, — mrtvacki koga hvaliti, vix aliijuem 
commendare. Stulid rjecn. (ovaj drugi j^rimjer 
nije pouzdan ; mjesto mrtvacki bo(e bi tii hilo 
mrtvo). 

MRTVACKI POTOK, m. ime nekoj vodi u 
staroj srpskoj drzavi. Kako grede hridh nad 
Rupu, pravo u MrbtvbCbky Potokb i Mrbtvcky 
Potokb kako upada u gvozdb (iz xiii vijeka). Jj. 
Stojanovic hris. 11. MrbtvbCbkyj Potokb se spo- 
mine i u jedno.j ispravi xiv vijeka, iz koje je 
iineseno ime u Danicicev rjecnik. Ne moze se 
pravo razahrati, je li taj Mrtvacki Potok isto- 
vetan s onijem u J^. Stojanovica. 

MRTVaCnICA (to ce biti pravi akc), f. 
tako se danas u Hrv. zove zgrada, u kojoj leze 
mrtvi u sanducima, prije nego se sahrane, nem. 
Todtenkammer, Leichenhalle. 

MRTVAJA, 

a. m. mrtvan, t. j. covjek trom i kao bez 
zivota. frovori se u Lici s akc. mrtvaja. J. 
Bogdanovic. 

b. Staro recno korito, iz koga je voda od- 
vradena, posle se zove starenik ili mrtvaja. M. 
D. Milicevic ziv. srb.- 29. 

c. nom. propr. u Srbiji. a) semliste, na 
kojem su nive, s obje strane potoka ,Mala Obrsina^ 
u okrugu jagodinskom; u istom okrugu imaju 
jos dva zemjista toga imeyia. Glasnik 61, 133. — 
b) zemjiste u okrugu pozarevackom i u smede- 
revskoni. Livada u Mrtvaji. Sr. nov. 1865, 435. 
Niva kod Mrtvaje. Sr. nov. 1870, 396. — c) potok 
u okrugu pozarevackom, — ,zove se ovim ime- 
nom stoga, sto umrtvi sve, sto dohvati, kad 
nadode'. Etnogr. zborn. 5, 420. Ime ce potoku 
prije biti otud, Sto mrtvo, t. j. sporo, tece, kad 
je malo vode, na pr. ]eti. 

MRTVAJE, /. pi. zemjiste kod sela Velike 
Pisanice u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj. Sem. 
pakr. (1898) 58. 

MRTVAJICA (tako je zabijezen akc), f. ona 
horizontalna gredica u vodenici, na kojoj stoji 
ono kolo, sto ga okrece mlaz vode iz badna. 
U Srbiji u okrugu eacanskom. M. Ruzicic. — 
Ime je vajada otud, sto ona gredica miruje, t. j. 
mrtva je (a kolo se na noj okrece). 

MRTVAK, mrtvaka, ?n. mrtvac. Govori se u 
juznomoravskom narjecju u Srbiji (s akc. mrtvak). 
A. Belie 362. 

MRTVA KOPRIVA, /. bi]ka, kojoj je uceno 
lat. ime Lamium purpureum. G. Lazi6 140. J. 
Pancic flora biogr.^ 502. U rjecniku Blikafinu 
(lamium), u Stulicevu (urtica mitior s nazna- 
kom, da je i: Mikalina rjecn.) i u Vukovu 



(Taubnessel, lamium). Bijka se zato tako zove, 
sto je nalik 7ia koprivu, alt ne zeze. Vuk u 
rjecn. s. v. mrtav kaze, da se i pravoj koprivi 
moze reci, da je mrtva, kad uvene pa vise 
ne bode. 

MRTVA KOST, /. osobita neka tvrda izrastao 
na tijelu pod kozom. U rjecniku Vukovu (tjber- 
bein, ganglion s ovijem dodatkom : da mrtvu 
kost u pocetku obzine posmrce, kazu, da bi 
prosla). Isto znacene, koje je u Vuka, bi\ezi i 
M. Jovanovic-Batut, ali on dodaje jos i ova: 
Breigeschwulst, atheroma (t. j. neka oteklina, u 
kojoj su zrnca kao kasa). Mrtva kost ili mrav}a 
kost (vidi tamo) govori se u Dalm. oko Makarske. 
A. Ostojic. 

MRTVA MUHA, /. muha, koja se zove i zla- 
tar a, zlatnica, nem. Fleischfliege. Govori se u 
Valpovu (u Slav.). D. Hire. — Ispor. mrtvara. 

MRTVAN, mi-tvana, m. covjek trom i kao bez 
zivota. Same u Vukovu rjecniku (ein schlaffer 
Menscb, ohne Kraft und Leben, socors). — Ispor. 
mrtvik, mrtvopuhalo. 

MRTVARA, /. muha, koja se nem. zove Fleisch- 
fliege. Govori se u selima Gracu i Tornu (u 
zupaniji pozeskoj). D. Hire. — Ispor. mrtva 
muha. 

MRTVARINA (jamacno je takav akc), f. isto 
sto mrtvacina (vidi tamo). Mrtvarina, Mortuar, 
Sterbegelder. Jur. polit. termin. 352. 481. Ima 
i u Popovicevu rjecniku za nem. Mortuar, 
Leichengebiihr. 

MRTVARITI, mi'tvarim (tako je zabijezen 
akc), impf. a) cejade zivo mrtvari, kad je 
slabo i bolesjivo. M. Pavlinovic. — b) u ovome 
primjeru kao da znaci: biti trom kao mrtvan: 
Danu, mlaja ma gospodo, sto nesvijesno mrtva- 
rite? zasto vece svi slobodno vase jubi ne vo- 
dite (t. j. zasto se ne zenite)? J. Kavanin lOb^. 
— c) vrijeme mrtvari, kad stoji naoblaceno i 
mirno bez kise. M. Pavlinovic. 

MRTVA STRANA, /. ime nekoga potoka u 
juznoj Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 17. 152. 

MRTVAISTINA, /. daca, karmina, t. j. gozba 
u spomen kojemu mrtvom. Govori se u Stupniku 
(u Slav.) s naznacenim akc. S. Ivaic. 

MRTVENIK, m. nekakvo zemjiste u Sumadiji 
(u Srbiji). Izvori pod Mrtveuikom. Etnogr. 
zborn. 6, 805. 

MRTVENAK, mrtvenaka, m. nekakav kukae, 
koji se drzi strvina. Samo u Popovicevu rjec- 
niku za nem. Aaskafer. 

MRTVEZ, 7n. isto sto mrtvilo. Samo u jed- 
noga pisca. Pored svih dicnih sposobnosti 
mnogih crkovnaka i tamo i amo u crkvi nam 
je pred o6ima mrtvez i tromost. M. Pavlinovic 
razl. sp. 225. Mrtvez i truhlez, to su nadpisi 
vecemu broju starih nasih obciaa. 244. 

MRTVICA, /. 
a. nom. appell. 
a) cejadi. 

aa) mrtvo zensko. U rjecniku Belinu 
(morta, cioe donna morta), u Bjelostjencevu (de- 
functa) i u Stulicevu (raulier defuncta). Surlavci 
i sviraoci .... bijahu u kuci mrtvice. Ne ulize 
Isukrst uskrijesiti onu mrtvicu, dokle ne iza- 
dose vanka spivaoci. M. Radnic 320*. Katarina 
od duge i teske nemoci vidi so mrtvica sasma 
mledaa, zuta, crna .... dumnice s suzami na 
ocima postavjaju u odar mrtafiki ne mrtvo 
tijelo. Y. M. Gucetic 201. Uljeze unutra (t. j. 



1. METVICE 



90 



MRTVILO 



Isus), gii bjeSe mrtvica. S. Rosa 89a. Govori 
se u Prcanii: mrtvica, eine tote Frau. M. Re- 
setar stok. dial. 253. 

bb) zensko tromo i kao bee zivota. Go- 
vori se tt Lici (s naznacenim akc). J. Bogda- 
novic. — Ispor. mrtvan. 

b) Eivotinama. U rjedniku Vukovu 
(Schimpfwort fiir oin Hausthier, convicium in 
pecudem). — Ispor. mrcina pod c, mrtvusa. 
e) stvarma. 

aa) hi\u. ^ aaa) isto sto mrtva ko- 
priva, Lamium. B. Sulek am. (s naznakom, da 
govore kajkavci). — bbb) isto sto mrta, inrca, 
Myrtus communis. B. Sulek im. 
bb) drugijem stvarma. 

aaa) jalova, neplodna zem]a. Mirtvica, 
zem}a, koja nema druge vrste zemje ispod sebe. 
L. Zore pajetk. 170, 212 (s naznakom, da se 
govori u Stonu). Mrtvica je u nas oranica, koja 
nije kadra nikakva ploda donijeti; takvoj zem^i 
kazu i mrsavica. U Lici. J. Bogdanovic. Mrtvica 
se u torn znacenu govori i u Srbiji. Etnogr. 
zborn. 6, 43 i 8, 413. 

bbb) isto sto mrtvaenica fvidi tamo). 
Govori se (s naznacenim akc.) u Dubrovniku. 
M. Kesetar stok. dial. 253 i u Stonu. L. Zore 
paletk. 170, 212. 

ccc) neka greda u vodenici. M. D. Mili- 
cevic ziv. srb.- 80. Bice ista, koja se zove i 
mrtvajica (vidi tamo). 

(Iclfl) mrtvica, ueka vrsta groznice bez 
zime, ein Fieber ohne Froststadium. M. Jova- 
novic-Batut (s naznakom, da se govori u Crnoj 
Gori). 

eee) mrtvice, petechie. P. Budmani. To 
SIC sitne pjege po tijelu u nekijem groznicama. 
b. 7iom. propr. 

a) selo u Srbiji u okrugu vranskom. S. 
Koturovic 447. 

b) ime vodama. aa) dva potoka u Bosni, 
jedan kod Lijevna, drugi u sarajevskom poju. 
F. Jukic zemj. 28. Etnogr. zborn. 11, 11. — 
bb) rjecica u Rovcima (u Crnoj Gori). U rjec- 
niku Vukovu (Mrtvica, voda u Rovcima). Po- 
tvrde donose jos (s naznakom, da utjece u Mo- 
racu) : Glasnik 40, 34. Letop. mat. sr. 153, 54. 

— cc) rijeka u Crmnici izmedu Sotonica i Bo- 
jevica. Vuk rjecn. — fid) neka voda u Hrvat- 
skoj zabilezena u lat. ispravi xiii vijeka. I. 
Tkalcic mon. 1, 34. (,Mertuwice'). — ee) neka 
voda u staroj sr2)skoj drzavi : Pravo na Mrbtvicu 
reku. Svetostef. hris. 20. 

cj suma u juznoj Srbiji. Etnogr. zborn. 
5, 198. 

d) razlicna zemjista u Srbiji. Vinograd 
u Mrtvici (u okrugu knazevackom). Sr. nov. 
1867, 308. Livada u Mrtvici (u , okrugu smede- 
revskom). Sr. nov. 1869, 313. Niva u Mrtvici 
(u okrugu pozarevaikom). Sr. nov. 1874, 179. 
Mrtvica je nekakav pasnak u juznoj Srbiji. 
Etnogr. zborn. 6, 160. 

1. MRTVICE, /. pi. selo u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

2. MRTViCE (tako je zabijezen akc), adv. 
isto sto na mrtvo (vidi mrtav pod 1, c). Govori 
se u Lici, na pr. na mrtvice ujoska ga. Onamo 
se govori i u znacenu : veoma, vrlo ; na pr. Janko 
mrtvice navalio, da ga zenim. J. Bogdanovic. 

— Ovo drugo znacene bice isto, kao da se rece: 
do mrtva, t. j. Janko je tako navalio, da je 



gotov umrijeti, ako ga ne ozenim. Ispor. smrti- 
mice (na pr. kazu, da ga je to smrtimice po- 
moglo. M. Pavlinovic rad. 32) i rus. CMepTs u 
istom znacenu; na pr. CMepTb .iiou.iio (veoma, 
vrlo luhim). 

MRTVICAD, /. no7n. coll. od mrtvice. Samo 
u Vtikovu rjecniku (schlechte Haustbiere, con- 
vicium in pecudem s naznakom, da se govori u 
Crnoj Gori). 

MRTVICAV (bice takav akc), adj. Mrtvicavo 
je uopste mesto, koje jo okrenuto prema severu. 
Govori se u juznoj Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 43. 
— Mrtvicavo ilo je isto sto mrtvica (u znacenu 
te rijeci pod a, c, bb, aaa). Etnogr. zborn. 8, 413. 

MRTVICE, mi-tvicota, n. Samo u Vukovu rjec- 
niku (rdavo zivince, ein schlechtes Thier, con- 
vicium in pecudem s naznakom, da se govori 
u Crnoj Gori). Jamacno se misli zivince, koje 
je tako slabo, da je gotovo mrtvo. — Ispor. 
mrtvica pod a, b i mrtvusa. 

MRTVICICA, /. potok u Hrvatskoj u zupa- 
niji zagrebaekoj, utjece u Savu. Regul. sav. 71. 

MRTVICINA, /. 

a) psovka zenskom, koje je tromo i kao bez 
zivota. Samo u Vukovu rjecniku (mrtvifiina, 
augm. V. mrtvica, als Schimpfwort gegen oin 
Frauenzimmer, convicium in feminam). 

b) plur. mrtvicine, t. j. mrtvacke pjege po 
tijelu. Govori se u Otoku (u Slav.) : Ako se na 
bnlesniku mrtvifiine pokazu, umrit ce. Zborn. za 
nar. ziv. 7, 143. — Ispor. mrtavstina. 

c) mrtvo tijelo. Samo u jednoga pisca. 
Mrtvicina Jezusova bila je jur pogrobjena. S. 
Rosa 161b. Mrtvicina Jezusa Hrista ukradena 
od negovijeh ucenika iz groba. 168a. 

d) mrtvicina je mrtva zemla, ledina. M. 
Pavlinovic. Ispor. mrtvica pod a, c, bb, aaa. 

MRTVICKA DOLINA, /. neko zemliste u 
juznoj Srbiji. Etnogr. zborn. 6, 180.\ 

MRTVIK, mrtvika, m. isto sto mrtvan. Iz- 
medu rjecniku samo u Vukovu (mrtvik, mrtvan)." 
Govori se u rijeckoj nahiji u Crnoj Gori: mrtvik, 
trom i lijen covjek. A. Jovidevic, 

MRTVILO, n. stane, kad je tko mrtav Hi kao 
mrtav. 

a. stane, kad je tko mrtav. Nije moc iz 
mrtvila ni uzdahom ni suzami povratiti togaj 
tila. M. Vetranic 1, 29. Ta otkud i ti tu, dali 
iz mrtvila? Dal' moja t' puska lose pogodila? 
B. Radicevic (1880) 244. Vise se primjera nije 
naslo. 

b. bescutno stane, kad je tko kao mrtav. 

a) judma. Samo ti ova dva primjera: 
Toliki mu je (t. j. carevicu) strah u srdce unisao, 
da je u svima cucenih niko zavijane dobio i 
pao u jedno mrtvilo. A. Tomikovic ziv. 303. 

Grujo ostade kao u nekom dubokom mrtvilu 

i slabini. S. Ijjubisa prip. 142. 

b) zivotinama i stvarma. U mrtvilu 
}uta zmija isprid mraza cim se vuce, zvizd 
ustavja, krug ne svija. G. Palmoti6 3, 54*. 
Crvak zamata se i u mrtvilu lezi ob zimu. G. 
Pestalid 229. Usiv lezi . . . . u mrtvilu jedva za 
se znade (misli se: zimi). J. S. Rejkovic 420. 

c. letargija, t. j. bolesno stane, kada tko 
tvrdo i jednako spava, kao da je mrtav. U rjec- 
niku Belinu (letargo, veternus), u Bjelostjencevu 
(mrtvilo, mrtvi sen, letargus, veternus), u Jambre- 
sicevu (veternus, u lat. dijelu), u Voltigijinu 



1. MRTVINA 



91 



MRTVOKAST 



(letargo, letargia, Todesschlaf), u Sttdicevu (le- 
thargia, morbi species s naznakom, da je iz Belina 
rjecn.) i u Vukovii (Scblafsucht, lethargia). 

il) u pravom stiiisln. Da od boli i od straha 
prinemagamo u rartvilu. J. Kavaiiin 409*. A. Sto 
se u snu dogada, je li grih? B. To istinito 
govore6 nije grisno buduci tad u mrtvilu i spu- 
6ena sluzba razbora i vo}o. Blago turl. 2, 1B9. 
Poslije upali su ili u nesvijest ili u smrtno 
mrtvilo. T. Ivanovic 133. Jeda ne moze biti 
tvoi'a najposledna nemoc jodno mrtvilo, koje 6e 
te u priduboki san zakopatiV A. d. Bella razg. 
159. Kad se Ivo iz mrtvila vrati, mrtvackijem 
govorio glasom. Jz nar. pjcsme bosanske. 
I). Surmin. 

b) u prenesenom smislu. U drzavnom bicu 
Srbije dvoja sii glavna doba: staro od xii vi- 
jeka do xiv, novo od 1804. Sto je po srijedi, to 
je jad, robstvo i mrtvilo. M. Pavlinovid rad. 98. 
Puk se dizao iz mrtvila i pitao za svoja staro- 
drevna prava. 183. Ovdje ie mrtvilo, a tamo je 
zivot. D. Danicic u Ivekovicevu rjecn. kod oce 
rijeci. 

d. nemar, neatost, lijenost. U rjecniku Belinu 
(lentezza, tardita), u Bjelustjencevit (lentitudo) i 
u Voltigijinu (tardita, lentezza, Langsamkeit). 
Dokli ovako u mrtvilu podnosit nam sudeno je 
plijen opceni, smrt nemilu, bezakone, zlo sva- 
koje? I. Gundulic 515. Uskrsni mene iz mrtvila 
od grijeha. V. Andrijasevic dev. 29. Duse se 
uskrisuju od mrtvila grisnoga. E. Pavic ogl. 334. 
Ali bi mu (t. j. covjeku) bilo vajalo lezati u 
mrtvilu svomu. prosv. 2, 122. Koji s nikim 
mrtvilom, s linosfcju i s nepomjom cini dilo du- 
hovno. M. Zoricic osm. 50. Sto ce navesti |udsku 
tromost, sto ce ganut mrtvilo srca nasijeh, da 
se to sve opravi? I. M. Mateic 217. Usi zatvo- 
ras .... da ne cujes, da se ne probudis, da ne 
krenes, da ti u tvomu mrtvilu ostanes. A. Kalic 
prop. 25. Neka se probude (t. j. grjesnici) od 
mrtvila, u komu leze. A. d. Bella razg. 137. 

e. daca, karmina. Samo u primjeru: I ti 
meni na mrtvilo dodi, tu se mores vina napojiti. 
Hrv. nar. pjes. 4, 703. 

f. Mrtvilo, topogr. ime. Zemliste u Srbiji u 
okrugu crnorijeckom. Sr. nov. 1875, 812, — u 
okrugu knazevackom 1869, 234. Na oba je mjesta : 
Niva u Mrtvilu. 

1. MRTVINA, /. 

U'J U rjecniku Vukovu mi-tvina i mrtvina; 
za ono prvo stoji da znaci danak, sto se placa 
kad .umre domacin (u manastiru Krci pripo- 
vijeda se, da se ondje placala mrtvina Turcima 
za .-jvakoga kaludera), Abgabe fiir den Tod des 
Familienvaters (s naznakom, da se govori u 
Dalmaciji), — a za drugo stoji: sto se placa 
popu za mrtvoga, die Leichengebiihr, merces 
funeris (s naznakom, da se govori u Lici). I^udi 
u Krajini davali su . . . . na godinu .... mrtvine 
po 1 gros i 22 pare. Vuk rjecn. predgov. iii. 
U Lici rijec mrtvina vec izumire, jer se vise 
ne placa. J. Bogdanovic. 

b) isto sto mrtvilo pod c. Samo u Stiili- 
cevu rjecniku (somnolentia, lethargus [stamp. 
letharcus]). 

c) nepokretno imane. Govori se u Istri s akc. 
mrtvina (bona immobilia). D. Nemanic (1884) 40. 

d) topogr. ime: zemliste u Srbiji u okrugu 
crnorijeckom. Zabran u Mrtvini. , Sr. nov. lSb5, 
442, -:- u okrugu knazevackom. Kiva u Mrtvini. 
Sr. nov. 1872, 256. 



2. MRTVINA, /. bot. ime. U rjecniku Mika- 
jinu (lentiscus) i u Stulicevu (lentiscus). Uzmi 
u}a od mrtvine ucinena. J. Vladmirovic 41. 
Mrtvina, Pistacia lentiscus. D. Lambl (1852) 55. 

— b) Mrtvina, Myrtus communis. B. §ulek im. 

— Ispor. 3 mrca, mrta. 

MRTVINSKI, adj. posses, od 2 mrtvina. Samo 
u Stulicevu rjecniku (lentiscinus). 

MRTVISTE, n. Samo u Stulicevu rjecniku 
(mrtviste, mjesto od mrtvih, sedes silentum). — 
Nepouzdano. 

MRTVITI, mrtvim, impf. ciniti koga mrtva, 
uhijati ga. Izmectu rjecnika samo u Stulicevu 
(mrtviti, obiurgare, contemnere, affiictare ali- 
quem [prva dva lat. glagola rdavo su uzetaj, — 
mrtviti se, semet affiictare s naznakom za oboje, 
da se nalazi u nekakvoj knizi, koja se bilezi 
znakom ,Kemp.'; u istom rjecn. ima i mrtvjeti 
se, oblijeniti se s naznakom, da je iz ruskoga 
rjecn., ali rus. glag. MepxBliTt ne znaci , oblije- 
niti se', nego: postajati mrtav). Radi tebe mrtvi- 
mo se svaki dan (iz lat. propter te mortificamur 
tota die. rom. 8, 36). I. Bandulavic 193a. Kadi 
on (t. j. covjek) sam sebe najveco dobije i u 
duhu svomu mrtvi i razbije (iz lat. homo .... 
ubi magis se ipsum vincit et in spiritu morti- 
ficat). A. Georgiceo nasi. 68. Moje govorenje ne 
mrtvi clovika. I. T. Mrnavic osm. 77. Ne j^ubec 
nega {t. j. iski'nega) ne Jubimo ni Boga, dakle 
mi mrtvimo nasu sv. viru. J. Bauovac pred. 57. 

MRTV^iENE, n. nom. verb, od mrtviti. Iz- 
medu rjecnika s%mo u Stulicevu (gdje upravo 
stoji: mrtvene, corporis vel animi afflictatio). 
Kada je u rici'a niskih zabav|erie, a malo se ima 
od tila mrtvjenje (iz lat. quia in signis et sen- 
silibus rebus statur et parum de perfecta morti- 
ficatione habotur). A. Georgiceo nasi. 198. Cistoca 
ne rada se uiti se rani nego medu ostrinom od 
zivota i u inrtvjenu putenomu. M. Radnic 364^. 

MRTVOCA, /. Samo u Stulicevu rjecn. (mrt- 
voca, mrtvilo). 

MRTVODER, m. Samo u Mika]inu rjecn., 
gdje se kaze : mrtvoder vidi greboder. 

MRTVO DUBOKO, Mrtvoga Dubokoga, n. 
selo u Crnoj Gori. Odakle su se naselili u pie- 
menu Rovcima u selu Mrtvom Dubokom. Etnogr. 
zborn. 8, 150. 

METVOGLAVAC, mrtv6glavca (jamacno je 
takao akc), m. lepir, kojemu je uceno lat.^ ime 
Acberontia atropos. K. Crnogorac zool. 147. — 
Ispor. nem. Totenkopf. 

MRTVOGLAVCE (jamacno je takav akc), 
adv. Samo u primjeru : Mrtvoglavce tr6eci jedva 
umakose. J. Rajic boj 72. Znacene ce biti: 
trceci bez obzira, kao da su bill mrtve glave. — 
Vidi rijec, koja sad dolazi. 

MRTVOGLAVICE, adv. Govori se u Lici sa 
znacenem: zestoko (kao da je onaj, o kome se 
govori, mrtve glave te nista ne misli). On je 
mrtvoglavice navalio, da Milieu uzme. Tvoj pas 
scoria mrtvoglavice, da me uje. J. Bogdanovi6. 
— Vidi rijec, koja je pred ovom. 

MRTVOKA (tako je zabi]ezen akc), f. zensko 
mrtva pogleda (upravo oka): hajde, mrtvoko 
jedna! M. Pavlinovic. 

MRTVOKAST (tako je zabijezen akc), adj. 
koji je mrtva pogleda (upravo oka). M. Pavli- 
novic. Kad sam vidio te glupe i mrtvokaste 
sejake. M. Pavlinovic razl. sp. 416. 



METYOLINA 



92 



MEVA 



METTOLIXA. iSamo u Stulicevii rjecniku, 

gdje se kaze, da je c. ff. (t. j. communis generis, 

viasc. i fern.) i da znaci lat. vappa (t. j. covjek 
j)ropalica, nistavac). 

METVOPUHALICA, /. zensko slaho i kao hez 
zivota. Govori se u Lici (mrtvopualica Hi mrtvo- 
puvalica). J. Bogdanovic. — Vidi rijec, koja sad 
dolazi. 

METVOPUHALO, m. cejade slaho i kao hez 
zivota (u dusevnom i u tjelesnom smislu), t. j. 
koje je mrtvo, ah ijjak puse (t. j. disc). Izmedn 
rjecnika same u Vukovu (mrtvopualo, mrtvo- 
puhalo, ein schlaffer Mensch, ohne Kraft und 
Leben, socors). Govori se u Lici (mrtvopualo 
Hi mrtvopuvalo). J. Bogdanovic. 

METVOEEZAN, mrtvorezna, adj. koji mrtvo 
reze, t. j. slaho, nikako, dakle tup. Samo u pri- 
mjeru : Pokrov za mrtvaca mnogi ne ce da seku 
ni nozem ni noznicama, vec ostrim kamenom. 
Kazu, da bi secivo, kojim bi se sokao pokrov, 
ostalo mrtvorezno. to jest ne bi se moglo na- 
ostriti. M. D. Milicevic ziv. srb.- 340. 

METVOEIJ, m. pokop, sprovod. Govori se u 
Liimbardi. M. Kusar nast. vjesn. 3, 337 (gdje 
se kaze, da je iz tal. rijeci istoga znacena mor- 
torio i jwstavfa se akc. mrtvorij). 

METVOSAX, mrtvosna, adj. koji je u mrtvu 
snu. Samo u Stulicevu rjecniku (lethargicus). — 
Vidi mrtvi san kod mrtav 2^od 7, d. 

METVOSANAC, mrtvosanca, m. tko je u virtvu 
sn«. Samo u Stulicevu rjecniku (lethargicus). — 
Vidi rijec, koja je pred ovom. 

METVOST, mrtvosti (hice takav akc.J, f. 
stane, kad je tko mrtav, mrtvilo. Samo u pri- 
nijeru: (Avram) ne pogleda ni na svoje vec 
umoreno tijelo ni na mrtvost Sarine materice. 
Vuk rim. 4, 19. — U predgov. nov. zav. vii 
reli Vuk, da ta rijec pripada medu one, koje je 
sam nacinio. 

METVOUSKE, | adv., na pr. svezati sto 

METVOUZACKI, m., to jest: mrtvijem 

METVOUZICE, I cvoro7n (vidi kod mrtav 
]}od 10, b). Izmedu rjeinika samo u Vukovu 
(n. p. svezati sto, einen Knopf ohne Masche 
binden). Kad nije na zamku svezano, onda je 
mrtvouzice. Vuk rjecn. s. v. zamka. 

MRTVOUZLICE (jamacno je takav akc), adv. 
isto sto mrtvouske. Pa sve zavezu mrtvouzlice u 
kakvu necistu krpetinu. Magazin (1867) 54. 

MRTVU^A, /. zensko, kojemu se veli i mrt- 
vica (vidi tamo p(jd a, bh). Govori se u Lici 
(s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

METVUJ^AV, adj. trom i kao hez zivota. 
Govori se u Lici (s naznacenim akc). Y. Arse- 
niievic. J. Bogdanovic. 

METVUl^AVAC, mrtvu]avca, m. isto sto 
mrtvaja pod a. Govori se u Lici (s naznaienim 
akc). J. Bogdanovic. 

METVilJ^AVICA, /. isto Ho mrtvu]a. Govori 
se u Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

METVUSA, /. isto sto mrcina, mrtvica. Samo 
u Vukovu rjecniku s naznakom, da se govori a 
Cmoj Gori. 

MEUCA, /. umiraiie. Samo u primjeru: Evo 
sve u krizu stoji stanovito i u roruci lezi svako 
nase mito (iz lat. ecce in cruce totum constat 
et in moriendo totum iacet). A. Georgiceo nasi. 
]07. — Jamacno je rijec uzcta samo poradi stiha. 



JMEVA, /. mica, frustum. Nalazi se i u dru- 
gim nekim slav. jezicima: slov. mrva, bug. Mp7.Ba, 
ces. mrva ((run), jiol- mierzwa (oklepine, trine). 
JRijee hi mogla biti od korijena mer, koji je u 
mrijeti, mrtav, dakle mrva {t.j. mr-va) hi hilo ono, 
sto je zdrobjeno, smrvjeno i kao unisteno (umrt- 
v^eno). U rjecniku Vrancicevu (mica), ti 3Iikalinu 
(mrva, mrvica, — mrva od koje stvari, fragmen, 
fragmentum, — mrve, ostaci, reliquiae), u 
Belinu (briccia, bricciola, cioe minuzzolo, cbe 
casca dalle cose, che si mangiano, — frag- 
mento, pezzetto come pane e simili, — mi- 
nuzzeria, pezzi minuti), u Voltigijinu (bricia, 
briciola, minuzzolo, Brosame, Krume), u Stuli- 
cevu (fragmentum, fragmen, mica s naznakom, 
da je iz Belina rjecn., — mrva h|eba, mica 
panis, — mrvu po mrvu, per micas, — ima i 
plur. mrve, reliquiae, residua) i u Vukovu (ein 
Brosamen, micula s p)rimjerom : zameti te mrve, 
da se ne gaze). Najstarija je potvrda iz Ber- 
nardina (vidi prvi primjer pod a, a). 

a. mrva kao imenica : mali komadic, mali 
dijelak cega. 

a) mrva h^eha i drugoga, sto se moze 
mrviti, drohiti. I scenci jidu mrve, ke padaju od 
stola gospode svoje. Bernardin 32. Skupite mrve, 
koje izostase, da ne poginu. IST. Eanina 70^. 
Blazeno toj tijelo, gdi je sam Bog zivuci, koje 
je sve cijelo, a u mrvah buduci. M. Vetranic 1, 
391. Dvignuse, sto bise ostalo od mrv, dvana- 
deste kosnic punih. Ant. Dalm. nov. test. 1, 21b. I 
stenci jedu od mrva, koje padaju s stola gospode 
nih. I. Bandulavic 38^. Drobnijem mrvam po tie 
palijera napunise dvanaes kosa. G. Palmotic 3, 
132^. A ti nijesi dat mi htio od trpeze mrva 
tvoje. P. Kanaveli6 126^ Da bi . . . . mrva kruha 
bile. J. Kavanin 400=1. Cinase ih brati mrve pod 
trpezu. S. Margitic fala 147. Nemoj srca bit 
sumniva, kad se prices slomi u cemu, pokli 
Jezus, znaj, pribiva vas u mrvi, vas u svemu. 
I. Dordic uzd. 125. Komu oni ne tise jednu 
mrvu kruha udiliti. J. Banovac pripov. 229. 
Dominik .... cini, da se izmrve dva hjebca, on 
blagosivja ove mrve. V. M. Gucetic 113. Mrve 
kruha jesu posvecene bile. J. Matovic 209. Euku 
pruzi za primiti koju mrvu kruha. B, Zuzeri 79. 

Ako ti je savise udijelit cio hleb mrve istem, 

zelim i prosim. A. Kalic prop. 302. I psi jedu 
od mrva, sto padaju s trpeze liihovijeh gospo- 
dara. Vuk mat. 15, 27. Okr'jepio dusu mrvom 
b'jela hjeba psenicnoga i kapjicom piva lozo- 
voga. Osvetn. 2, 22. Dali su nan koru kruha, 
mrvu sira. Nar. pjes. istr. 2, 169. Govori se u 
Istri s akc. mi-va. D. Nemanic (1884) 20. 

b) mrva drugoga cega (konkretnog). 
aa) nopce. Stvar taka . . . . od nista, ku 

cijeni vil svaka za mrvu smetlista. N. Nales- 
kovic 1, 218. Ako onr. plav noraila od mora se ne 
prozdrije, o kuk li se ne razbije u tisucu mrva 
i dila. I. Gundulic 38. Uze jednu mrvu od ha- 
)ine (sv. Ii'tacija). B. Kasic in. 81. Na zemju 
padahu iste puti djevicanske mrve. per. 104. 
Gledat mnis gdi vrve u prilici snijega gusta 
sgar letedi drobne mrve. G. Palmotic 3, 63a. 
Ku§cic kriza. mrva krune (t. j. Isusove). J. Ka- 
vanin 330^. Dica vele: nije drva, da bi samo 
mala mrva. V. Do§en 209^. Trijeb i slama, od 
sve koje nijedna mrva na svijet drugi ne pro- 
hodi. B. Zuzeri 12. Zivac kami .... razpuknut 
na sto mrva, vas u sebi razkrsi se. 137. 

bh) na mrve, t. j. na male komadice na 
pr. rezati, sjeci. U rjehiiku Belinu (na mrve, 



MRVA 



93 



1. MRVAC 



minutamente, in parti minute, — izrezati na 
mrve, na malo, na pecice, minuzzare, sminuz- 
zare, fare in pezzi). Hoces li, ma draga, da t' 
sluga ostane prid tobom i da ga na mrvo izrane? 
S. Gucetic-Bendevisevic 241. Justin za kuse, 
Stater na mrve .... rasiceni bihu. F. Glavinic 
cvit 2261'. Kip .... nade se na mrve skrsen i 
razbijen. B. Kasid per. 114. Dobrzo ga tako 
stize hte(5i . . . . na mrve da ga isijece. J. Pal- 
motic 107. Ter ta miso moni bjese vele veie od 
zalosti, neg' na mrve da mo reze kleti silnik 
bez milosti. 215. Premda u mrve rasicene kosti 
nihe od zlih budu. A. Vitajic ist. lOQb. Za ovim 
se pile ispero i soce na mrve. Etnogr. zborn. 
10, 24. — Ovanio pristaje i primjer: Idol on 
na male razdrobi se mrve. F. Glavinic cvit 137b. 

c) mrva cega apstraktnog. Od slave tve 
mrva rekla se vik no bi, zasto si ti prva kon 
Boga na nebi. N. Najeskovic 1, 114. Zasto mi 
ostala nije mrva zivota. 2, 94. Dokle budes 
mrvu dostojan imati il' kapju milosti spasene 
prijati (iz lat. donee merearis micam aut gut- 
tam gratiae salutaris accipere). A. Georgiceo 

nasi. 328. Tvoje ziv|enje ni se moze jednom 

najmaiiom mrvom od pravoga puta .... odiliti 

Ako sam ku malu mrvu dobra u6inil. Michel- 
angelo 69. Moje make, kim nij' kraja ali mrve 
pocivaja. J. Kavanin 400^. Nit vase srdco more 
dati jednu mrvu od harnosti. J. Banovac razg. 
158. Jedna sama i najmaiia mrva milosti zadosti 
jest podat nam snagu. Blago turl. 2, 164. Ne- 
mojte sobi uhranit ni mrve vlasti nad sobom. 
I. M. Mateid 242. Oni mogu ne imati mrve 
covjestva. ]\I. Pavlinovic rad. 128. Bice blago- 
sijan svud, doklegod dopre mrva negovoga 
dobrocinstva. M. D. Milicevic pom. 27. 

b. mrva kao prilog. 

a) mrva, t. j. malo, malko. Govoricu 
s nome mrva. M. Divkovic nauk- 121. Kada se 
mrva napi, ocuti, da je vino gorko. A. Kanizlic 
fran. 35. Umoran od posla hotijase mrva opo- 
cinuti. uzr. 75. Odgovori, da od velike bolesti 
mucno govori ; ali kako se mrva podigne, da ce 
u sinod doci. A. Kanizlic kam. 404. Nisto b' 
rekla, jos mi fali mrva. JM. A. Ee|kovic sat. 65. 
A ti, Luka, otidi u drva, jer jih, sinko, ved 
imamo mrva. 74 (u toga pisca samo u sroku). 
Gospndine, ja dotaknuh mrva tvojih dilah; ti se 
vise hrva. §. Stefanac 30. Al' se zile ne masaj 
ni mrva. J. S. Relkovic 47, Ved ga pusti otvo- 
rena mrva. 125. Za ped sici i ogniste drva, kad 
jih imas na drvniku mrva. 422 (i u toga pisca 
samo u sroku). Nesto mrva potrosio praha, liesto 
lakih zadobio rana. Osvetn. 2, 96. Nije lose, da 
mrva ceknemo, da vidimo, kud de udrit Turci. 
3, 68. Ja umijem mrva po gilitu. Nar. pjes. 
horm. 2, 538. 

b) mrve (upravo gen. sing.), t. j. malo, 
malko. 

aa) i(02'jce. Znamo, da te briga rve . . . . 
ni da blaga imas mrve. J. Armolusid 7. Mrve 
im je muke i nevo}e. Nar. pjes. juk. 606. E sta 
bi vam dugo besjedio? nekad bilo, sad se spo- 
minalo, od mene vam mrve razgovora. Smailag. 
meh. 155. I udari momka po plecima i mrve mu 
t'jela zahvatila. Nar. pjes. horm. 1, 392. 

bb) i mrve, t. j. i malo, iole. Je li 
daklen mogude, da vi, koji lazete i krivo se 
kuneta, imate i mrve stra i |ubavi Bozje? J. 
Banovac pripov. 165. Ako imamo i mrve Jubavi 
pram nemu. razg. 23. Nit se i mrve bi imale 
sramovat. Blago turl. 2, 158. 



cc) ni mrve, t. j. ni malo. U rjecnikii 
Vdkovu (n. p. nema ni mrve, gar nichts, kein 
Brosamen, auch keinen Tropfen, ne mica qui- 
dem; jo.s se. navodi i primjer iz nar. pjes. vuk 

1, 236, koji se ovdje nalazi dq(e pod d). Gdje se 
ni mrve no mari ni boji. G. Drzic 440. Kibe 
ne uhitise ni mrve (t. j. ribari). Zborn. (1520) 
119a. Ne vidali ni mrve. D. Barakovid vila 2.55. 
Niti se krenuvsi ni mrve, kad ga prizestokom 
mukom mudahu. B. Kasid in. 9. Ne omrznuvsi 
ni mrvo ona ista Jubav. is. 43. Nas ni mrvo 
strah no smeta. J. Palmotid 407. Ni mrve se 
ne bojimo negove pravde. J. Banovac pripov. 71. 
Ja ni mrvo ne marim za stvari svitovne. prisv. 
ob. 34. Ovi strah nije dobar niti je koristan, jer 
ni mrve na Boga ne gleda. J. Filipovid 1, 253'i. 
Da se malo oli i ni mrve zalazi s puta u dilo- 
vaiiu redovnickom. M. Zoricid osm. 49. Malo 
oli ni mrve ispunase duznosti redovnicke. zrc. 60. 
Porad sta ih duaa ni mrve ne grize. Blago turl. 

2, 179. Ti ne imas ni mrve covistva ni posteiia. 
N. Palikuda 38. Ne sumjite u tomu ni mrve. 
M. A. Re|kovid sat. 27. Podskakuju ni mrve 
straha ne kazuci. B. Zuzeri 209. A u nemu 
nema ni mrve srebra. D. Popovid pozn. robe 168. 
Ni mrve srebra ne dobise. D. Danicid sud. 5, 
19. Ne ubi se ni mrve, no prebi trbuhe. Nar. 
zag. novak. 154. Govori se ti Istri: ni mrve 
(Hi ni mrv^), nihil omnino. D. Nemanid (1885) 
61. — Ovamo se mogu staviti i primjer i: Videci, 
da ne more ni male mrve napridovati u nauku. 

A. Kanizlic utoc. 58. Koji ni male mrve nisu 
mislili ni nastojali. 86. 

c) mrvu (upravo akuz. sing). Uzmi me 
svega .... da nisam mrvu moj. M. Drzid 136. 
Ne uz pristolje papino, nego mrvu nize. S. 
Badrid ukaz. 71. Ona ovaki odgovor primivsi 
mrvu se zacudi. M. Zoricid zrc. 47. Eto srita 
mrvu poslija i sina. 234. Ev' Strain se |uto 
najedio, a ijedak i s puta dosao, pak mu samo 
mrvu trebovase. Pjev. crn. 280*. Tad se Ture 
mrvu zabavilo. Nar. pjes. marjan. 134. Ja se 
spustah, da mrvu pospavam. 183. Sada sam ja 
mrvu veksi. Jacke 6. Poglej neg' mrvu ^'zpod 
oka. 36. — Ovamo pristaje i primjer: Sto li 
vas pomagaju ona tancana od poklada, koja ste 
izveli.. . . Ako dete redi istinito, nista, nista, ni 
jednu mrvu. E. Zuzeri 336. — Ovaj primjer 
nije dosta jasan: Pod nega (t. j. Isusa) tuj 
mrvu nista ne stavise, neg' gola na drvu golu 
led cinise. N. Na|eskovid 1, 140. 

(I) do mrve, t. j. do zadne mrve, do kraja, 
sasvijem. Nu slusaj, kako se od prve ulazi spila 
taj, pametuj do mrve. N. Najeskovid 1, 188. 
Er du do mrve stavit im na razlog. 1, 250. Sva 
cista do mrve. D. Barakovid vila 17. Sve zabih 
do mrve, a sidim kako nim. 30. Oznojih se vas 

do mrve. draga 368. Ja vjerujem do najmane 

mrve sto se uzdrzi u dvanaes cjanaka od "vjere 
krstjanske. M. Orbin 84. Da se izvrsi sve do 
mrve, sto mod svoja zapovidi. J. Kavanin 536a. 
Pladat demo i najmana pomankana sve do mrve. 

B. Zuzeri 145. Dok ne smetnu gnus do mrve 
ter ne sinu sasvijem ciste (t. j. duse). A. Kalid 
prop. 179. Do mrve im odnijese blago, riscanske 
im poharase crkve. Pjev. cm. 93b. Kakve su im 
sainove obrve ! zanijese moju pamet do mrve. 
Nar. pjes. vuk 1, 236. Stojsa kad to vidi, pre- 
krsti noge pa sve opucka do mrve. Nar. prip. 
vuk 36. 

1. MRVAC, mrvca, m. isto sto mo} Hi mo}ac. 
Samo u primjera: Ocuvati, da mo} ili mrvac 
robu ne ije (iz rukopisa xix vijeka). M. Medid 
tri lek. 12. 



2. MEVAC 



94 



MRVICAK 



2. MBVAC, Mrvea, m. zaselak u Bosni u ko- 
taru sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MEVA]^, Mivaja, m. muski nadimak. Izmedu 
rjecnika samo u Vukovu (s naznakom, da se 
govori u Crnoj Gori). Pos^i mene .... Mrvaja 
Vukotu. Pjev. crn. 173*. — Znacene ce upravo 
biti: covjek sitan kao mrva. 

MEVAl^ClC, 771. prezime zahjezeno u ial. is- 
pravi XVII vijeka (,Mervalcich'). E,. Lopasic 
spom. 2, 73. — Izvedeno od imena Mrva|ac, 
kojemu nema potvrde. 

MEVA^jEVIC (bice takav akc), m. prezime u 
Crnoj Gori. Tuj prebise .... Sijercica za Mrva- 
}evi6a. Pjev. cm. 23b. Mrvajevic Drasko i Vu- 
kota. Ogl. sr. 37. Vukota Mrva^evid. P. Petrovid 
gor. vijen. 36. 

MRVAljjICA, /. isto sto mrva, virvica. Samo 
u primjeru: Psi izpod negove trpeze kupise 
mrvajice i hranise se. D. Eapic 380. — Da nije 
grijeskom (stam2)arsko}n, kakvijeh dosta ima u 
toj knizi) mjesto mrvojice? ispor. mrvolak. 

MRVAT, m. rijec tamna postana i znacena. 
Samo u jjrimjerii: A bise mu vranac u catalim; 
iz mrvata vranca izvadio. Nar. pjes. juk. 526. 

MRVATI, mrvam, impf. raditi polagano, mrvu 
po mrvu. J. Grupkovic. 

MRVCE, adv. vialo. Samo u Vukovu rjecn. 
s primjerom: cuje se samo mrvce i s naznakom, 
da 86 govori u Dubrovniku. Vuk bifezi akc. 
mfvce, all M. Milas rad jug. ak. 136, 236 kaze, 
da je mrvce Hi (bez v) mrce: Ne dam ti ni 
mree. — Postalo od mrvice (vidi tamo) ; ispor. 
hotimce, strmoglavce, ustopce pored hotimice, 
strmoglavice, ustopice. 

ilRVCICE, adv. malo. Samo u Vukovu rjec- 
niku, gdje se kaze, da je dem. prema adv. mrvke. 
Imenici mrvcica, od koje je adv. mrvcice upravo 
gen. sing, (ispor. mrve kod mrva 2^od h, h) nema 
potvrde. 

MRVE, /. zensko ime. Samo u jednoga pisca. 
Hudosrecna Mrve .... Tuzna Mrve. M. Drzi6 
409. — Znacene je vajada: zensko sitno kao 
mrva; ispor. MrvaJ, Zrna, Zrnka. 

MRVEb, m. zaselak u Srbiji u okrugu vran- 
skom. S. Koturovic 447. U Otagb. 4, 363 bi^ezi 
se naznaceni akc. i kaze se, da je to selo 
arnautsko. 

MRVETA, m. muski nadimak. Samo u Vulcovu 
rjecniku s naznakom, da se govori u Crnoj Gori, 
Poradi znacena ispor. Mrvaj^. 

MRVICA, /. dem. od mrva. U rjecniku Mika- 
jinu (mrva kruha, mica), ti Belinu (briccia, brie- 
ciola, cioe minuzzolo, che casca dalle cose, cbe 
si mangiano, — fragmento, pezzotto come di 
pane e simili), u Voltigijinu (briciolino, pochino, 
pochettino, Brockon, Brosamo. Brodbrosel), u 
Stulicevu (mica s naznakom, da je iz Belina 
rjecn. i s dodatijem j^rimjerom : mrvice tvoje po 
Spagu tvomu prije neg' koga uskosis [jezikom], 
popipaj, qui in alium paratus est dicere, omui 
culpa carere debet) i u Vukovu (s dodatom nar. 
post. Ko ne kupi mrvice, ne ce stedi punice). 
Najstarija je potvrda iz Kolunica (vidi prut 
primjer pod a). 

a. p^rimjeri, koji odgovaraju onima kod 
mrva pod a, a. I zelise nasititi se od mrvic, ke 
padahu ot stola toga bogatca. Kolunic zborn. 14. 
Psi jidu mrvice, ke padaju od stola. Korizm. 71^. 
U najmansemu krhatku ili mrvici (stamp, mer- 
vici') oStije posveceno. §. Budinid suma 83*. Da 
bi se nasitio mrvica, koje upadahu od trpeze 



bogatca. M. Divkovic bes. 175. Kupe se mrvice 
(t. j. od hostije) s korporala pomnivo. I. Ancic 
svitl. 260. Ako vidi, da su ostale mrvice od 
ostije posvecene. A. Bacic 321. Nista no zelase 

nego mrvice, koje s trpeze padase. E. Pavic 

ogl. 579. Zasto sve one mrvice cine jedno po- 
svetiliste. J. Banovac razg. 233. Ni mrvice ne- 
gove izpod stola nije mu dao kupiti. M. A. Re}- 
kovid sabr. 73. Lazar je prosio mrvice, sto su 
padalo s trpeze. A. Kalic prop. 351. Ispade mi 
mrvica, izjela je grlica. Nar. pjes. petr. 1, 291. 
S tvojega mi stola podili mrvice. jacke 165. i t. d. 
b. primjeri kao oni kod mrva pod a, b. 

a) uopce. Ako se ogledalo razbije.... 
drvo i covjek vide se u svakoj onoj mrvici 
ogledala. M. Divkovic bes. H09. Mrvice od pri- 
svetoga kriza biti ce skupjene. M. Orbin 235. 
Mnozi odstrizahu mrvice od one vrece. B. Kasic 

in. 17. Da se pospe primalahuijemi mrvicami 

od kamicaka. per. 42. Nih kipi ce biti skrseni 
u najmane mrvice. is. 19. Svi su prid obrazom 
Bozjim kano mala mrvica praha. S. Margitic 
fala 230. Da bijase imala srce dijamantsko, bilo 
bi otislo u mrvice. D. Basic 162. Zlatari male 
mrvice kupe i strugotine i malo po malo . . . . 
komad zlata saliju. P. Knezevic osm. 198. Zile, 
koje u sebi imadu zlatne mrvice. J. Rajic 
pouc. 1, 50^. 

b) na mrvice ; indi na mrve kod mrva 
pod a, b, bb Da budu sva moja uda na mrvice 
isjecena. V. M. Gucetic 120. — Ovamo se mece i 
primjer: Osobito je ukusan cervis. Za ovo se 
meso prvo obari pa se iskida na najsitnije 
mrvice. Etnogr. zborn. 10, 30. 

C. primjeri kao oni kod mrva i^od a, c. 
Sto je receno, da uzdrzi godiste trista sesdeset 
i pet dana i oko sest ura, ima se razumiti, da 
nisu cile one sest ura ili doba, jere u nih manka 
za ispuniti ih nikoliko mrvica. B. Kasic rit. 1*. 
Docijem budes dostojan kapjicu ili mrvicu mi- 
losti spasitojne primiti. nasi. 281 (vidi primjer 
iz Georgicea kod mrva pod a, c). 

d. 2)rimjcri kao oni kod mrva pod b. 

a) mrvice (upravo gen. sing). U rjecniku 
~Vukovu (mrvice, ein kleinwenig, pauxillum 
s primjerom, koji se ovdje navodi na drugom 
mjestu). All se vec ni mrvice ne odili od hotinja 
Bozjega. B. Kasic is. 68. Ukraj puta rastu sitno 
vrbice, pomakni se, duso, k mene mrvice. Nar. 
pjes. vuk 5 (1898) 345. 

h) mrvicu (upravo akuz. sing). Ni mrvicu 
u vjeri ne prominivsi se odnesena bi u tamnicu. 
B. Kasic per. 3. A jesi li ti, tuznice, mrvicu 
trenula? M. Vodopic dubr. (1868) 183. — Ovdje 
se moze dodati i primjer: Da ne de uzivati ni 
ciglu mrvicu mira i odahnuca. Misli krst. 44. 

c) do mrvice ; vidi do mrve kod mrva 
pod b, d. Ho6e, .sve da mu se plati do mrvice; 
B. Zuzeri 46. Ovi je Inpez .... ruka hitiio po- 
hitnijeh, da gdje uljeze, u jedau cas sve oplijeni 
do mrvice. 342. 

MRVICAK, mrvifika, m. dem. od mrva (upravo 
od mrvik, cemu nema potvrde). 

a) mrvicak kao imenica, t. j. mala mrva, 
mrvica. Odklo dake tako hitno i nenadano 
uljezla je ova sila mrvicaka sprasenijeh? B. 
Zuzeri 305. 

h) mrvicak kao adv., t. j. malo, vrlo malo; 
ne moze se znati, je li ovo po svojem obliku 
nam. sing, (ispor. mrva pod b, a) ili je akuz. 
(ispor. mrvu kod mrva pod b, c i mrvicu kod 



MEVICAN 



95 



MRVOl^AK 



mrvica pod d, b). U rjecnikit Belinu (un tantino), 
It Bjelostjencevu (mrvo, mrviSek, paululum), 
H Stulicevu (tantillum) i u Vukovu (mrvice, 
mrvicak, mrvicku, mrvke, ein kleinwenig, pau- 
xillum). Ja cu leci ovdje na klupu i mrvicak 
pospavati (iz nekakve prevedene drame). Magazin 
(1863) 125. 

MRVICA N, mrvicna, adj. sitan kao mrvica. 
U rjecniku Belinu (tantino, cioe molto poco o 
picciolo) i n Stulicevu (minimus s naznakom, da 
se nalazi u Hose). 6ineci se mrvicni jakno ono 
dijete. S. Rosa 102"-. 

MRVICICA, /. dem. od mrvica. U rjecniku 
Belinu (bricciolino, bricciolo piccolo), u Volti- 
(jijinu (mrvica, mrvicica) i u Stulicevu (parva 
mica). Govori se u Islri s akc. mrvicica (mica). 
D. Nemanic (1884) 51, — u Stonu: Daj mi 
mrvicicu kruha! M. Milas. 

MRVICKU, adv. malo, vrlo malo. Samo u Vu- 
kovu rjecniku (mrvice, mrvicak, mrvicku, mrvke, 
oiu kleinwenig, pauxillum). UpiTavo je akuz. 
sing, od imentce mrvicka, kujoj nema potvrde. 

1. MRVIC, m. U Vrbniku (na ostrvu Krku) 
zovu tako malo kakvo zemjiste; pored mrvi6 
govore i mravic. Zborn. za nar. ziv. 4, 242. Ne 
razabira se znacene u primjerii: Koli vam je 
mrvidi, toliko vam Bog dal starih. Nar. pjes. 
istr. 3, 20. 

2. MRV16, m. prezime. Drz. kalend. (1905) 299. 

— Ispor. Mrva}, Mrvos. 

MRVICI, m. p)l. selo u Bosni u okrusju sara- 
jevskom, — zaselak u Hercegovini. Popis zit. 
bos. i here. 642. 

1. MRVINA, /. 

(l) isto sto mrva, mrvica. Izmedu rjecnika 
samo XI Bjelostjencevu (mrvina, drobtina). U 
ouoga prosis kap|icu vodico, komu si mrvine 
kruha zanikao. A. d. Bella razg. 219. 

h) isto sto opijci. U rjecniku Bjelostjencevu 
(mrvina vsakojacka od pileua, vrtana, scobina, 
scobis) i u Jambresicevu (quisquiliae). 

2. MRVINA, /. topogr. ime. a) brezujak ic 
Poficima (u Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 192.. 

— b) Zim^ste u Srbiji u okrugu crnorijeckom. 
Livada kod Mrviue. Sr, nov. 1875, 316. 

MRVINICA, /. dem. od mrvina, isto sto mrva, 
mrvica. Samo u j)rimjeru: Bog vam neka plati 
kruha mrvinice. Jacke 124. 

MRVITI, mivim, impjf. friare, comminuere. U 
rjecniku Mika'^inu (frio, minutim contero, com- 
minuo ,...), u Belinu (minuzzare, sminuzzare, 
fare in pezzi, — mrviti se, sminuzzarsi), u Bjelo- 
stjencevu (comminuo, frio, contero), u Jambre- 
sicevu (comminuo), u Voltigijinu (sminuzzare, 
sbriciolare, stritolare, zerbrockeln, kriimeln), u 
Stulicevu (rumpere, miiiutatim concidore, — 
mrviti se, minutatim concidi s naznakom, da se 
nalazi u Belinu rjecniku) i u Vukovu (broseln, 
frio, — mrviti se s. v. trositi se, zerfallen, 
dilabi). 

a. mrviti (bes rijecce se). 
a) drobiti, trgati u inrve. Davajte joj 
prvi dil jistve i kruha, ki se meni mrvi. M. 
Marulic 45. Papra zrno ca vec se mrvi, to od 
sebe duh ili mirisanje podaje bole. F. Glavinid 
svitl. 134. Kad je potriba malahnim kruh da- 
vati, vaja ga mrviti. H. Bonacic 10. Kruh jim 
(t. j. prascicima) mrvi il' kuvaj jecmena. J. S. 
Rfjkovic 98. Da su b'jele glave secerove, ne bi 
slade mrvio ih puste. Osvetn. 2, 187. Al' eto ti 



jednoga petla, koji stane skakati za pogacom, a 
ona mu stane po malo mrviti. Nar. prip. vuk 169. 

b) krsiti, lomiti ne bas u mrve, nego u 
komade. Misnike rejase, crikve zijase, altare 
graja§e, idole mrvjaso. F. Grlavini6 cvit 116^. 
Zapovida po svim svitu krsdanske zidati crikve, 
a poganske razoriti, idole mrviti 431^. Planine 
udarajuci se medu sobom jedna ce drugu mrvit. 
I. Grlifiic 262. 

c) gneciti. I pogleda, je 1' pod nima crvih, 
ne izmice i nogama mrvi. J. S. Re|kovic 163. 
Brzo onda treba mujalom mrviti (t. j. sace). F. 
Dordevid 43. 

d) mrviti kukuruze mjesto komiti, kruniti, 
runiti: govore u Baniji (u Hrv.). Ivekovid 
rjecii. 

e) u prenesenom smislu. aa) krsiti, pre- 
stupati. Tko svoga ne stuje, sam sebe ostrvi, 
zakona ne cuje, a zapovid mrvi. D. Barakovic 

vila 118. I od vica ko poganom snagu mrvi. 

180. — bb) piobijati. Vidio je . . . . kako u pri- 
govaranu lomi i mrvi razloge odmetnidke. A. 
Kanizlic kam. 634. 

b. mrviti se (rejlex.). a) drobiti se, trgati 
se. Ter se draca jos ne mrvi. D. Barakovid 
draga 352. — b) raspadati se. Pop Fran Ku- 
hacevid . . . . da s' u raki mrvi. M. Kuhacevic 81. 
Hrpe se te komadaju i mrve na vise strana 
(govor je politickijem partajama). M. Pavli- 
novid razl. sp. 39. 

MRVIV, adj. isto sto mrvjiv (vidi tamo). 

MRVKE, adv. Samo xi Vukovu rjecniku 
(mrvice, mrvicak, mrvicku, mrvke, ein klein- 
wenig, pauxillum). 

MRV^jENE, nom. verb, od mrviti. Samo u 
rjecnicirna, i to u Mikajinu (friatio), u Bjelo- 
stjencevu (mrvleiio, comminutio, friatio), u Stic- 
licevu (mrvjeiie, concisio, contritio) i u Vukovu 
(das Broseln, friatio). 

MRV]^IV, adj. koji se mrvi. U rjecniku Be- 
linu (friabile) i u Stulicevu (mrv]iv, mrviv, 
friabilis). S takvim nacinom zemja se mrvj-iva i 
sitna nacini. I. Jablanci 55. 

MRV:^OTINE, /. pi. Samo u Stulicevu rjec- 
niku, gdje se kaze, da je isto sto mrvo|ci (vidi 
kod mrvo]ak). — Nepouzdano. 

MRVNICA, /. sizak, crv u zitu (koji ga mrvi) ; 
kao da je to u primjeru: Jer zito, sto ga imaju 
po magaziniJG .... izije mrvnica. U Bukovici (u 
Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 7, 275. 

MRVO, adv. malo. U rjecniku Bjelostjencevu 
(mrvo, mrvicek, paululum), u Stulicevu (mrvo, 
mrvicak) i u Vukovu (mrvo, mrvke s dodatijem 
primjerima: podi mrvo u napredak, — pocekaj 
dok mrvo pospavam). Va|a ovu zemju opet treci 
put, ali mrvo dubje .... orati. I. Jablanci 99. 
Ako slanu vodu skuha pak u noj mrvo zobi 
skvasi. 131. Dok nima kratka vuna opet mrvo 
naraste. 138. Pa se mrvo izmaknuo bane. Hrv. 
nar. pjes. 4, 232. Govori se u Istri: mrvo (pa- 
rum).' D. Nemanic (1885) 61, — u Lici: Od- 
lomide mi mrvo kruva, — mii-vo ne ulomi vrata 
sa one kruske, — mrvo ga davo ne odnese. J. 
Bogdanovid. 

IMRVOLAK, mrvojka, ni. isto sto mrva, mrvica. 
U rjecniku Mikajinu (mrvolki, pezzi minuti, mi- 
nutia) i u Stulicevu (mrvo|ci, mrvojaka, minu- 
tarum partium congeries, minutiae). Kreposti 
jesu darovi Bozji i mrvo|ci, koji padaju s liegove 
trpeze, s kojijem pravedni uzdrze se u ovomu 



MKVONA 



96 



MRZAK 



zivotu. M. Eadnic 4931*. Da vec jato sve oglode 
i mrvojke sve pokupi. V. Dosen 166^. Nije istina, 
da je razdije|ena radna, nego su }udi razdije}eni 
i rastavjeni u male kusove i u mrvo|ke zivota. 
M. Pavlinovic rad. 149. Da bi tako mogli gdje- 
gdje brknuti koji mrvo|ak znaiia. 155. 
MEYONA, »«. 

a) iine ovnu u selu Bastajima kod Daruvara 
(u Slav.). D. Hire. Bice ovan, koji ima po gu- 
hici sitne lijege kao mrve; ispor. mrvovka. 

b) H nar. pripovijetki iine covjeku, koji je 
bio tako jak, da je sve mogao smrviti. U Bukovici 
(u Dalm.) Zborn. za nar. ziv. 7, 263. 

ME.VOS, Mrvosa, m. prezime u Hrv. (upravo 
nadimak; ispor. MrvaJ). Sem. mitr. (1900) 216. 
Imenik (1906) 445. — Naznaeeni akc. zabi}e2io 
V. Arsenijevic. 

MRVOS16, m. x>Teziyne izvedeno od naditnka 
Mrvos, zahi^ezeno u ispravi iz svrsetka svii vi- 
jeka. E.. Lopasic spom. 3, 120. 

oVIRVOVCICA, /. dem. od mrvovka. U Lici. 
J. Bogdanovic. 

MRVOVKA, f. ime ovci. Govori se u Lici 
(s naznacenim akc). J. Bogdanovic. — Ispor. 
mrvoiia pod a. 

MRVU^ICA, /. isto sto mrva, mrvojak. Sa)no 
u primjeru: Od krusne srjedine va|a na irendi 
mrvu)ice naciniti (t. j. za male guscice i tijem 
ih hraniti). I. Jablanci. 148. 

1. MRZA, onaj, na koga mrze, Hi ona, na 
koju mrze. Samo u lirimjeru: Na mrzi kuca 
ostaje (nar. poslovica). S. Novakovic (nije za- 
bilezio rod, ali je zabijezio akc. mrza). — Ispor. 
mrzec, mrzilo. 

2. MRZA, /. zensko ime. Zemjak 1871, 3. 
Mrza, zensko ime u diptibu manastira Gomirja 
iz XVIII vijeka. V. Arsenijevic. Ovo ce ime biti 
projUakticno kao i Mrksa (vidi tamo), t.j. daje 
se zenskom djetetu, da bi iilo sigurno od mrzne 
i zlobe zlijeh bica, koja ne ce (misli se) htjeti da 
ude celadetu mrsku Hi nirznu (vec prije kakvoj 
Milici, kakvome Srecku i t. d.). — Vidi Mrzen. 

3. MRZA, /. neka bolest (u kojoj covjek osjeca, 
kao da se mrzne?). Govori se u Staroj Srbiji. 
Kad se pocne zneti, krije se srp, da ga ne bi 
videla trudna zena, jer ce je hvatati mrza (neka 
bolest kao umor). Etnogr. zborn. 7, 452. 

MRZAK, mrska, adj. odiosus, molestus, turpis. 
Akc. je postavlen onako, kako je u Vukovu rjei- 
niku, ali po Hrvatskoj govore mrzak, mrska. N. 
Simic nast. vjesn. 8, 108; u odredenim je obli- 
cima mrski, mrska i u adv. mrsko. JSalazi se u 
svijem rjecnicima (vidi da^e), a najstarija je 
potvrda iz xiii vijeka (vidi prvi primjer pod 1, 
c). — Komp. je mrici, katkad mrskiji (mrzkiji 
Bela rjecn. piii odiato, mrzkije A. Bacic 116, 
najmrskije B. Leakovic nauk 450) ; sto se u A. 
Kalica prop. 140 nalazi mrziji, bice po svoj 
prilici pogrjeska izdavaca. U nom. pi. m. je 
mrski, vrlo rijetko mrsci, kako je u Ancica 
ogl. 117. 136. 
1. adj. 

a. mrzak je onaj, koji je dostojan, vrijedan 
mrzne. U rjecniku Vrancicevu (exosus, odiosus), 
u jllikajinu (mrzak, mrzec, exosus, odiosus, odio 
dignus). H Belinu (abbominato, abborrito, odiato, 
odioso, — adv. mrsko, odiosamente), u Bjelo- 
stjencevu (mrzek, nedrag, oduren, exosus, odiosus), 
u Stulicevu (odiosus, molestus s primjerom iz 
Najeskovica, koji se i ovdje mala dale navodi) 
i u Vukovu (zuwider, molestus). 



ft) cejadma. Paralitici .... videci, da 
su vsemu gradu mrski i teski. Korizm. 35^. 
Jer se nahaja toj : ki muzu jest }ubak i s kim 
ima pokoj, zeni da je mrzak (iz lat. saepe etenim 
mulier, quem coniux diligit, odit). M.Marulic 127. 
.Vladafcu nebeskomu grih nijedan jini ni tuko 
kuko nesaznanje mrsko. P. Zoranic 15. Nikomu 
vik ne bi on mrzak, neg'li drag. N. Najeskovic 
2, 119. Kolici silni padose se 3 pritce vlhven- 
stva mrske zene. Starine 3, 250. Radi mrzka 
cara sad agu zalimo. I. T. Mrnavic osm. 168. 
Ne bi bila draga (t. j. Marija), pace mrzka 
vjeciiem lubovniku. J. Kavanin 518''. Dakle je 
ovi {t. j. puk) najgori i najmrzi gospodinu Bogu. 
S. Margitic lala 125. O covice, da tebe vidis, 
ti bi meni bio drag, a tebi bio bi mrzak, ali 
zasto tebe ne vidis, tebi si drag, a meni si 
mrzak. J. Filipovic 1, 3421^. Anatolijo . . . . se 
ucini |udma i Bogu mrzak. A. Kanizlic utoc. 104. 
Zato mu je mrzak bio prid ocima (t. j. Abel 
Kainu) za toliko, dokle ga nije umorio. D. 
Rapid 31. Zlobio bi sve, koji diluju nepravdu, 
to jest mrski su ti i gniv imas suprot nima. F. 
Lastric ned. 360. Da u sudu tog ne trazi, tko 
je mrzi, tko li drazi. V. Dosen H^^. Sve pre- 
ziruci i za nista sprama sebe drzeci (t. j. oholica) 
mora svima nesnosan i mrzak biti. D. Obradovic 
sov. 109. Uzmi s milijetn, nek mu je vise, a 
s mrskijem, nek mu je mane. Nar. posl. vuk 831. 
Mrski su Gospodu, koji su opaka srca, a mili 
su mu, koji su bezazleni na svom putu. D. Da- 
nicic price sol. 11, 20. 

bj zivotinama. Tamnica sviju ptica 
necistijeh i mrskii'eh. Vuk otkr. jov. 18, 2 (11 
grc. tekstu stoji ^uiuiGyjjUU-og, a lat, odibilis, u 
crkvenoslav. HeHaBn/\uM'i.). 

c) stvarma. Takova posvetilisca i 
zrtve ne malo jesu mrske Bogu. Transit 79. 
Sveto pismo mrsko mu bise, zac ne bise slatkim 
govorenjem nareseno. Starine 1, 226. Zato su 
zvona mrska nekrstenim i djavlom. I. Ancic 
svitl. 189. Mjera kriva jest mrska prid Bogom 
(iz lat. statera dolosa abominatio est apud Do-, 
minum. prov. 11, 1). M. Radnic 241b. Ovomu 
jesu gnusna i mrska sva imaca, bogastva i mo- 
gujstva. J. Matovic 472. Koliko je Grkom draga 
duga brada .... toliko je liima mrska obrijana 
brada. A. Kanizlic kam. 222. Niti ce mu se ona 
(t. j. zrtva) primiti, nego ce biti mrska. D. 
Danicic 3 mojs. 7, 18. Lazna su mjerila mrska 
Gospodu. price sol. 11, 1. 

fl) cemu besfjelesnom i apstraktnom. 
Mrsko mi je jure ziv}enje. Transit 144. Kakono 
ti je posluh drag Bogu, tako neposluh mrzak 
mu je. Starine 1, 2.32. Toliko je grijeb te^i, 
Bogu mrzi. M. Divkovic nauk I2la, Nije Bogu 
mrzega grija, nego je, kad bi se grisnik i ne- 
dostojan obrao za misnika. I. An6ic ogl. 117. 
I mrska mu jest taka misao. P. Posilovic nasi. 
27b. Ne ima djavlom stvari mucnije ni mrze.... 
od izpovijedi. S. Margitic isp. 84. Koliko je 
mr.ska osveta Bogu. A. Ba6ic 103. Da mu je 
mrzi smrad duso u grihu smrtnomu nego li 
ikakova necisto6a tilesna. F. Lastric ned. 274. 
Za prikazati velicinu onoga mrskoga grijeba. 
J. Matovic 381. Veseje, koje bez grijeba bude, 
nije mi mrzko. B. Zuzeri 367. Pjesma pjeva 
mrzke dogadaje, zlobu Turak, a zlopatnu raje. 
Osvetn. 4, 1. i t. d. 

b. mrzak je isto sto neprijatan, nengodan. 
Mozda bi gdjckoji primjer bole pristajao pod a. 
Ako zgubi o6i ali ruke ali noge, ali ca drugo 
nemu mrsko pride. Narucn. 60a. Da mu je noc 



MRZAK 



97 



MEZAK 



mila i mrzak dan bijeli. M. Vetranic 2, 130. 
Da je meni .... mrsko svako pocinutje, koje je 
bez tebe. M. Divkovic nauk" 244. Razdijonje 
duse od tila jest mnofjo gorko i svakomu, ki 
zive, vele rursko. P. Radov6i6 ist. 49. Poce§e 
Jubiti stvari najinrze od svijeta, a nenaviditi 
najdraze. S. Margitic fala 218. Jer bi ti se inako 
ispovid s razlogom mnogo teska uCinila i mrska. 
A. Kadcic213. Samuelu mrsko bise riiovo pitanje. 

A. Kacic korab. 146. Da ti je drago zdravje, bi 
ti bila mrska bolest. D. Eapic 68. Majka (t. j. 
vatra) daje milu svitlost, a sin (t. j. dim) daje 
mrsku slipost. V. Dosen 30^. Glas tanak Talije 
i Sumske mandare nek vam mrzak nije. M. Ka- 
tan6ic 78. Smrt svi za najvede i najmrskije zlo 
procinuju. B. Leakovid nauk 4.50. Dokazujuci, 
da je sve ono i Bogu mrsko, sto liima nije po 
voji. Vuk u Ivekovicevu rjecn. kod ove rijeei. 
Eto pisma .... komu mrzka, i mrza mu bila! 
Kar. pjes. juk. 80. Miles procu, da pasam ne bi 
bio mrzak dogovor. M. PavUnovic rad. 101. 

c. mrzak je isto sto gadan, odiiran. Mozda 
bi gdjekoji primjer ho]e hilo metnuti pod a. U 
rjecniku Mika^nu (mrzak, gnusan, horridus, in- 
cultus), u Bjelostjencevu (.mrzek, turpis, deformis), 
a JambresicevH (mrzek, turpis), to Voltigijinu 
(brutto, nauseabile, abbominevole, hasslich, gar- 
stig) i u Danicicevu (mrbzbkb, turpis sa tri pri- 
injera iz xni i xiv vijekaj. Ne mogusti trbpeti 
smrada gluhiht kumirb i mrtzbkyje jeresi. Stefan 
pam. saf. 7. Otb skvrbnnyhb ustbnb, otb mri>s- 
kago srbdca, otb necistago jezyka .... primi 
mo|enije (iz svrsetka xiv vijeka). Men. serb. 245. 
Pomaza se tako, da se ucini vas gubav, i buduci 
tako mrzak ide k gospoji toj. Mirakuli 83. Mrske 
rane rubom od glave svoje tarise im. F. Gla- 
vini6 cvit 376*. Nikim gnusom mrskim (t. j. 
crvima) izruci ga (t. j. smrt covjekaj. cet. posl. 11. 
Pozejenja i dila od griha puteni koliko ie stvar 
pogana i mrska Bogu svemogucemu. S. Mar- 
gitic isp. 38. Lice gledec, jesi svetac, jer je lipo 
tvoje drzane, iznutra pak si mrzak tepac. D. 
Eapic 89. Kada nebo ja pogledam, kako mrska 
jesi i ruzna, zera}o tuzna! A. Kanizlic bogojub- 
nost 415. Da budu zdruzena s cisto6om ona 
smijesana telosa, koja bi bila osud|iva i mrska 
izvan zenidbe. J. Matovic 314. Zabranuje se ne 
samo krivo svjedocanstvo, dali jost mrska po- 
zuda i obicaj mrmoseiia za drugijem. 409. Je 1' 
to pravo trpit skule turske u krstjanstvu i ha- 
dete mrske? M. A. Ee|kovic sat. 43. Znamo, da 
je nezafalnost i kod nas Judih ruzna i mrska. 

B. Leakovic gov, 97. Niti de ova tilesa (t. j. 
grjesnicka) imati koju svitlost u sebi, uego jedne 
guste tmine, niti ce hitra i lagana biti, nego 
mrska i teska. nauk 137. Slozise se lesi po plo6- 
niku, a za mrzki porug krsceniku. Osvetn. 4, 64. 
— Ovamo bi viogao ici i primjer: Mihovil . . . . 
ot niske ^i mrske ruke rojon . . . • na cesarastvo 
postupi. S. Kozicic 44^. 

d. mrzak je isto sto nemio. Mrskim okom 
na knige nihove gledajuci. A. Kanizlic utoc. 239. 
Nenavidase ga toliko, da ga mrskim okom gle- 
dase. E. Pavic ogl. 243. Sjeli druzi .... mrske 
brazde na celo navlace. Osvetn. 2, 45. — Ispor. 
mrsko komu biti stogod, injucundum esse ali- 
quid alicui, pigere. Stulid rjecn. 

e. mrzak je isto sto nerad (ceniu). Samo 
u primjeru: Niti vec covik ovakvi razumije ona, 
koja su Bozja i duhovna, i tako postane mrzak 
i lin na svako dobro dilo. B. Leakovic gov. 36. 
Vidi pod 2, c, c. 



2. adv. 

a. prema znacenu pridjeva pod a i b. 

a) u recenicama bez subjekta. Za6 mi 
mrzko bjese samomu bez druga. M. Vetranid 2, 
176. Kad vidi (t. j. zavid^ivac), da ima (t. j. 
drugi) prijateje, i Bog mu dobra daje, onda se 
zalosti i mrzko mu je. A. Badid 231. 

h) Subjekt su zamjenice ono, to, sto. 
Ca jednomu to i drugomu ali drago ali mrsko 

bise. P. Zoranic 38. Sfe one vazda mu posli 

bivase grko i mrsko. B. Kasic nac. 61. ]^ubio 
je sve tastine, joste zemajske opacine, sto je 
Bogu vele mrsko. P. Posilovid nasi. 197a, Sto 
je tebi drago i ugodno, bude i mani, a sto je 
tebi mrsko, bude i meni nemilo. J. Banovac 
prisv. ob. 40. Kome (t. j. Bogu) dosta puta jest 
drago ono, sto je nama mrsko. D. Eapid 108. 
Gdi se more sagrisiti i ufiiniti ono, sto je mrsko 
Bogu. F. Lastrid od' 394. To je Nuki vrlo mrsko 
bilo. Nar. pjes. vuk 3, 234. To je nemu vrlo 
mrsko bilo. Nar. pjes. p3tr. 2, 160. 

c) Subjekt je inf. V toliku vpadosmo 
zalost, da nam mrsko bise ziviti. Transit 188. 
Toliko brzo uklanamo se od prvoga uzezenja, 
ter je mrsko ziviti jur cijed izmorenja i mla- 
kosti (iz lat. tarn cito declinamus a pristino 
fervore et iam taedet vivere prae lassitudine et 
tepore). B. Kasic nasi. 31. Bise mu najmrze 
vidit redovnike. J. Armolusid 27. Komu je mrsko 
dugo u knige gledati. I. Ancid vrata 71. Kada 
mu je vede govoriti mrsko. P. Posilovid nasi. 7a. 
Drugomu mrsko je izadi. M. Eadnid 5401*. Vaja 
.... ukazati na oblicju, da mu je mrsko slisati. 
H. Bonacid 77. Tko je oni covik, koji ce prid 
ocimam svoga poglavice, svoga kraja ucinit ono, 
sto je poglavici mrsko? J. Filipovid 1, 364l>. 
Komu je mrsko umriti. J. Banovac pred. 89. 
Nikomu dakle to nejma mrzko biti ni sramovat 
se. A. Kacid razg. 336. Idu prositi lemozinu, 
zasto im je mrsko raditi. F. Lastrid od' 250. 
Neka ti ne bude mrsko pripovidati. A. Kanizlic 
kam. 397. Meni nije mrzko bilo putovati. D. 
Obradovid ziv. 97. Kad je mrsko na posao se 
didi. J. S. Ee|kovid 430. Znam, da vam je mrsko 
ovo slisati, kakono je mrzko i meni govoriti. B. 
Leakovid nauk 336. Ko sto je mrzko gledati 
golotrba, gdi se razmede. M. Pavlinovid razl. 
sp. 13. Borne mi je mrsko k nemu idi (u Lici). 
J. Bogdanovid. 

d) Za subjekt sliizi kakva recenica. 
Jost bi im mrskije bilo, da im se oteto ne vrati. 
A. Badid 116. Bududi primnogo mrsko opdeuoj 
naravi }udckoj, da bi se blagovala put covje- 
canska. J. Matovid 214. Bi im vrlo mrsko, sto 
dode covjek. D. Danidid nem. 2, 10. 

b. mrsko je isto sto nemilo. Vzbojase se 
i V Frijuli Turkom mrsko tarudim zemju onu. 
§. Kozidid 50b. Zato na Abela on (t. j. Kain) 
mrsko gledase. A. Knezovid 227. Svi |udi tada 
Farizea s zacudenem gledau, gdi ga Bog mrsko 
gledase. E. Pavic ogl. 583. — Ovamo se mogu 
metnuti i primjeri : Bijeze Latini, da se je ovde 
Focijo mrsko zarekao. A. Kanizlic kam. 898. 
Zavadio se s nime vele mrsko bijase. 478. 

c. rijetka liojedinacna znacena. 

a) gadno, odurno. U rjecniku Stulicevu 
(mrsko, turpiter). Ako bi gdo poznal niku (t. j. 
zenti) suprot naturi, to bi mrsko bilo i grisno. 
Narucn. 68b. Mrsko j' popu trgovati, a jo§ mrze 
jest lagati. P. Vitezovid priricn. 138. 



vn 



1. MEZAN 



98 



MEZEC 



h) zao. Samo u rjecniku Mikalinu 
(mrsko biti, zao biti, displiceo) i u primjeru : Ima 
mu mrsko biti, da je sa^risil. NaruSn. 52*^. 

c) nerado. Na sfijet veselo i rado idu, 
a u manastir mrsko i zlovojno. B. Gradic djev. 
150. — Ovamo ce ici primjer: Konstantin . . . . 
dva carigradska arhijereja mrsko imevsi preje 
i tesko zmucivsi posice. S. Kozicid 44*. — 
Ispor. rado imati koga. 

d) Napokon se dodaju ovdje primjer i, 
n kojima se ono, sto je kome mrsko, izrice geni- 
tivom Hi akuzativom s prijedlogom na. Dusi 
mojoj mrsko jest zivota moga. P. Posilovid nasi. 
43b. Mrsko je Bogu na onoga, koji iste utjesene 
u slabijem stvorenma. M. Eadnic 321^. Pa 
cesaru na to mrsko bilo. Osvetn. 5, 58. 

1. MEZAN, 711. onaj, na koga mrze. Na mrzanu 
kuca ostaje (nar. poslovica u Srbiji). S. Agi6. 
L. K. Lazarevic. S. Novakovic (2abi}ezio na- 
znaceni akc). Za mrzana po§la (u Srbijij. J. 
BoSkovic. 

2. MEZAN, m. musko ime. S. Novakovic pom. 
83. Poradi znacena vidi, sto je receno kod 
2 mrza. 

3. MEZAN, mrzna, adj. isto sto mrzak, t. j. 
onaj, koji zasluzuje mrzhu. Urjeiniku Stulicevu 
(mrzan, mrzni, mrski) i u Vukovu (mrzan, mrzak 
s dodatijem primjerom: to mi je najmrznije). 
Sto je zlocestije i mrznije nego nenavidjeti .... 
istinu? J. Matovic 340. Nevjerni strazani stvarih 
pace su jo§t toliko vecma mrzniji nego ostali 
lupezi. 397. Ovo su mjesta nami najgrda i naj- 
mrznija na svijetu. A. Kalic prop. 199. Mrznij' 
su mi oni nego Turci. P. Petrovic gor. vijen. 75. 
Mrzna narav prijateja ne tece. Nar. posl. vuk 
183. Kad ti je pop najmiliji, kad li najmrzniji? 
Nar. prip. vr6. 213. Ne ce moci vise ni milome 
ni mrznome zlo uraditi. V. Vrfievic niz 97. 
Mrzni posao, da te od nega Bog uklonil S. ^u- 
bisa pric. 90. Mehova majka bjese mi mrzna 
kao kakva kamenica, sto se prica, da jede zive 
}ude! M. D. Milicevic omer 21. 

4. MEZAN, mrzna, adj. studen, liladan. Od 
istoga korijena, koji je u mraz, mrznuti se. Osta 
vele mrzan, kad od jedne zene smrtju bi po- 
vrzan ft. j. Oloferno). M. Marulic 52. I noj 
nade u prsima dvije smrtne rane Jute .... mrz- 
nom krvi ogreznute. P. Kanavelid 258. Dva su 
srca ukopana u skut ove mrzne stijene. 264. — 
U prenesenom smislu : Sto to s mrznim srcem 
zivot provodis? M. Zoricid osm. 62. 

MEZANSTVO, n. mrzna. Samo m primjeru : 
Imaj od sfijeh gnjeha uopceno mrzanstvo (iz lat. 
habeas displicentiam omnium peccatorum tuorum 
in generali). B. Kasic nasi. 263. 

MEZANE , n. nom. verb, od glag. mrzati 
(mrzati se?), kojemu nema i)0tvrde, taedium, (. j. 
osjecane, koje covjek ima, kad mu je sto mrsko, 
gadno. Samo u dva pisca. Sto je skrusene od 
grihah? .... Bolest od srca i mrzade na grih 
uciiien. A. KadCic .340. Bolest u srcu radi uvri- 
dena Bozjega i mrzane na grisno dilo. I. P. 
Lucid razg. 16. Da se. . . .izistini medu vami . . . . 
mrzane na izustjene svetogrdno rici psostni. 109. 
S mrzanem na grisni prosasni zivot. doctr. 12. 

1. MRZAO, mfzli, /. mraz. Govori se u Lici, 
na pr. ova de nam mfza (po tamosnem govoru 
tnjesto mfzao) svu ozim iskvariti. J. Bogdanovic. 
— Ispor. smfzao, gen. smfzli. 

2. MEZAO, mrzla (jamaino je takav akc), 
frigidus, gelidus. Upravo je partic. pret. 11 od 



mrznuti ft. j. smrzavati se), ali se osjeca sasvijem 
kao pridjev te moze imati i komp. (mrzliji). TI 
rjecniku Vranciceva (mrzal, gelidus), a Bjelo- 
stjencevH (mrzel, frigidus, gelidus, algidus, — 
mrzla zim|ica, febris rapida, — adv. mrzlo, fri- 
gide, gelide, algide), u Jambresicevu (mrzel, fri- 
gidus, — adv. mrzlo, frigide) i u Stulicevu 
(mrzo, mrzli, gelatus, gelidus, frigidus s nazna- 
kom, da se nalazi u S. Menietica). Slabo se na- 
lazi u stokavaca, vise u cakavaca i u kajkavaca. 

a. hladan, studen. 

a) u pravom smislu. V Indiji je 1 stu- 
denac toliko mrzal. Korizm. 25». Postavise 
V jedan sud pin mrzlo vode. 94*. Ojme da prez 
glave ostasmo mrzal trup I M. Marulic 65. Vas 
u mrzlu potu bile. P. Zoranid 39. I meni ti 
mnokrat pride s mrzle nodi boles vrla, M. Pe- 
legrinovic 198. Vina se ne okusase, nere mrzlu 
vodu pijase. Starine 1, 234. Ter ti ga je na- 
pojila mrzle vode zabitjive. Nar. pjes. u D. Ba- 
rakovida vila 202. Protolitje jest teplo, leto 

I susno .... a zima mrzla. F. Glavinid cvit 63t>. Kako 
iz tvrdoga kamika mrzlim zelizom ogajn izkrese 
se. 392b. koliki znoj mrzli i ku nevoju dutiti 
de grisnik! P. Eadovcid ist. 78. Smrt mrzlu 
nogu svak cas blize mece. P. Vitezovid odil. 6. 
Sto groznicu mrzlu rodi? od sta 1' vruda bolest 
hodi? V. Dosen 174^. Mrzli vitar da na ne ne 
duha. J. S. Eejkovic 98. Sunce mi je mrzlo, a 
misec ne sviti. Jacke 115. Nasal sam divojku 
na mrzlom studencu. Nar. pjes. istr. 2, 14. Da 
des ti mane mrzlom vodicom napajati. 5, 11. 

b) u prenesenom smislu. Oni, ki nima obi 
jajci, ali ki je naturalo mrzal, ne more se o2e- 
niti. Narucn. 61*. Na rabotu vazda mrzli, a na 
praznost vele hrli. M. Marulic 297. Beside mrzle 
moje. I. Zanotti on. 20. Koga misal je u grihu, 
mrzlu voju ima k smihu. P. Vitezovid priricn. 
93. Lasno bi se zauzdali no potvorat tudeg 
zida, da im mrzlu slavu prida, V. Dosen 31^. 

b. mrzao je isto sto smrzao. Samo u pri- 
mjeru : Od vina mrzla razlicito govore nauciteji-; 
niki drze, de se vino smrzlo moze posvetiti. A. 
Badid 310. 

C. isto sto ozebao. Za stepliti jednoga, ki 
ni vele mrzal, malo je ogna tribi. Korizm. 51*. 
Jur sunce otide, a pride slana nod, koja ga (t. j. 
cvijetj ohide ter mrzal zgubi mod. S. Mencetid 
111. Zeledi .... jak sunce mrzal cvit. 198. Sto 
po dvoru mrzla stoka vrodi. Osvetn. 1, 20. Stade 
mrzlo milovati ruke. 1, 59. 

MEZAV, mrzavi, /. isto sto mrzna. Samo u 
primjeru: Pokaja^e ako je pravo, ima poroditi 
u srcu i u voji .... mrzav suprot grihu. F. 
Lastrid od' 104. 

MEZBATI TE, mi-zbam se (tako je zabi\ezen 
akc), otezati se, kao da se na §to mrzi, nedkati 
se s mrzne, na pr. ne vaja se mrzbati piti lik. 
M. Pavlinovid. Isti taj prinosnik upotreb\ava 
mrzbati se s dat. u znacenu: tuditi se, odvra- 
cati se od cega. Kad bi vise vrijedilo to zastup- 
nictvo, mi bi mu se mrzbali kao pravomu na- 
zadku. razl. sp. 123. Mi da se mrzbamo jeziku 

onih pjesama, koje najvode su cudo od omir- 

skih do nasih vremena? 400. 

MEZE6, mrzeda, adj. isto §to mrzak. Upravo 
jc partic j)rez. od glag. impers. mrziti (kad se 
na pr. veli mrzi me pjevati t t. d.) ; dakle 
mrzed znaci ono, sto koga mrzi. Ovaj je partic. 
postao pravi pridjev, zato se ne slaze s akuz. 
(kao sto se slaze impers. glag. mrziti), a moze 
imati i komparativ (vidi medu prim jerima). Dok 



MRZEC 99 

se rijec govorila, bio je akc. u neodredenim ob- 
lieima inrzec, mrz^ca . . . ., a u odredenima 
mrzeii, mrzeia.... U rjeiniku Mikajinu {mrza,k, 
mrzec), u Belinu (mrzeci, abbominando, abbo- 
minato, abborrito, de^no d' esser abborrito, in- 
ffrato cioe disgustevole, odiato, odioso, — mrzece 
biti, tediarsi. sentir tedin), u Stulicevii (mrze6, 
odiosus s pritnjerom iz G. Palmotica 3, 3^ i jos 
s ovijem: mrze6 na brasno, stomachi malacia 
laborans, koji bi npravo isao pod glag. mrziti) 
i u Vukovit (mi-zedi in dem Sprichworte : na 
mrzecemu kuca ostaje, der Gehasste, odiosus; 
primjer je iz nar. posl. vuk 189). Zadne su po- 
tvrde iz svrsetka xviii vijeka, dakle se vec odavno 
rijec ne govori; sto se ona nalazi u nar. poslo- 
vici, koju Vuk navodi u svome rjecniku, to ne 
dokazuje, da se doista govori, vec se saiuvala u 
2ioslovici iz starine. Najvise ima potvrda iz 
dubrovackijeh pisaca, nei^to ih ima iz cakavskih 
i iz dalmatinskih stokavskih; iz drugijeh kra- 
Jeva nije se nasla nijedna potvrda. 

a) ti navedenom znacenu uopce. Koliko grih 
jest ve6e tezak i ve6e mrzec, toliko jest vece 
us:odna Bogu spovid. Koluni6 zborn. 247. Da 
nih lica ne vidil bih, ko toliko grdo je i mrzece 
(iz lat. ne eorum aspectum cernerem, qui tarn 
■turpis et terribilis est). Starine 23, 109. Toliko 
mrzecu onu ric izrece. S. Mencetic 337. Mene 
strl dan je ovi mrzeci. D. Zlataric 16*. Tezeo 
.... izvaden na smrtni red mrzecega ugovora. I. 
Gundulic 3. Kako, vajmeh, da ne smete vidjenje 
me sej mrzece? 105. Bolest i zalost .... svrhu 
svijeh stvari mrzecijeh. B. Kasic zrc. 11. Iz 
mrzeca segaj tila ovu dusu istiskate. G. Pal- 
motic 2, 68. Sred mrzece kijeh tamnosti grijeh 
staroga ca6ka svede. .3, 3a. JSTu kako je mnoga 
sreca jubi svoju vrijednu imati, tako je opet 6es 
mrzeca, kad se budes zlom sastati. J. Palmotic 
122. Nu istinu govoreci ne imam zato mrzec biti. 
136. Ova miso cini, da ubostvo nije mrzece. V. 
Andrijasevic put 288. U srce me zabi se strijela 
otrovna i mrzeca. P. Kanavelic 227. Da mrzecu 
glavu odsijece zatocnika nemiloga. 277. Da od 
mrzecih nizih glava krvno ucini svetiliste. J. 
Kavanin 182*. Kijem potrati zejni zivot smrt 
mrzeia. A. Vitajic ost. 242. Ime mi je ne mrzece. 
A. Gledevic 134b. Ter u ruke stiste naglo bic 
krvavi i hrabrene puna odluke put mrzecu bit 
se stavi. I. Dordic uzd. 44. Zavezuju sebe istijeh 
s mrzedijem grijebom. J. Matovic 352. Supro6 
nemu kako suproc najmrzecijemu neprijateju 
obracat se. B. Zuzeri 260^. 

b) mrzed s dat. Clovik laziv je mrzec Bogu. 
Transit 90. Jedan se mogu red, nekim sam velmi 
drag, a nekim zlo mrzed. D. Kanina 122^. Ka 
je svetija i ioste bo}a svim, ta je mrzecija 
(staynp. mrzecija) svekrvam nemilim. M. Drzic 92. 
A. Draze bit sto more vjerenik negli mlad? 
S. Vec meni jes mrzec napasnik ner hudi. S. 
Guceti6-Bendevisevic 251. Zlobni ne bi nigdar 
hotjeli, da prides suditi saj svijet, jer je nimi 
mrzed oni dan. A. Gucetic roz. jez. 303. Znaj, 
da mi ni mrzed toliko zivot tvoj. D. Zlataric 23b. 
Djevci .... koliko su Bogu drazi, toliko su vra- 
govom mrzeciji. B. Kasic nac. 87. Kad ocima ti 
mojima mrzeca ie§ biti mo6i. I. Gundulic 109. 
Vided .... zgode mrzecega meni toli trojanskoga 
vojevode. G. Palmotid 2, 80. Nam je andelom 
laz mrzeda. 3, 93b. Safiuvaj me . . . . od obolasti, 
od najmrzecijega grijeha gospodinu Bogu. V. 
Andrijasevic put 88. Plod je zlobne neharnosti, 
ku mrzecu vidim nebu, vidim svijetu. P. Kana- 
velid 524. Tovaristvo od vragova toli svim je 



MRZITE^ 



pak mrzece. J. Kavanin 409*. Ne uraije ni zna 
kako skriti svoje sramote svim mrzode. B. Bet- 
tera cut. 41. Nije pod suncem vede hvale, neg' 
bit mrzec zloj dejadi. I. Dordid uzd. 159. Pri- 
stupate i razbijate korizmu .... erbo su vam 
mrzece (stamp, mrzce) posne jestojske. D BaSid 
34. Neka ispovid ne bude nikomu mrzeda. A. d. 
Costa 1, 141. Kazali bismo, da nam nijesu mrzedi 
grijesi. T. Ivanovid 84. Tac mu biva sved mrzeda 
himba, nemir, svaka smeda. N. Marci 22. — 
Adv. Odagni od mene sve ono, sto je tvojijem 
ocima mrzede. V. Andrijasevid dev. 172. Kad mi 
zivjet jes mrzede. P. Kavanin 259. Ako tebi nije 
mrzede usi na mu rijec prignuti. 380. Neka ista 
ne uzreS u jnomu srcu, sto ti je mrzede. I. M. 
Mateic 273. Kad grijesis, cinis, Sto je Bozjoj 
svetini najmrzedije i neugodno. A. Kalid prop. 
324325. 

c) mrzec pri kome. Samo u i)rimjeru: Tri 
su stvari bas mrzede i pri Bogu i pri |udi. J. 
Kavanin 6*. 

MEZECA, /. isto sto tnrzna. Samo u pri- 
mjer u: Nije sasma pomankao pokornik ni u iz- 
brojenu grijehah ni u bolijesti, u mrzedi na nih. 
J. Matovid 264. Fo svoj prilici je nekakva po- 
grjeska u tome primjeru; mozda bi trebalo ispred 
mrzedi brisati u, pa bi onda mrzeci bio partic. 
prez. Ako nema nikakve poyrjeske. onda bi prema 
lok. mrzeci mogao noni. biti i mrzec, gen. mrzedi. 

MRZEN, m. musko ime zabijezeno u ispravi 
pisanoj oko g. 1300 (Mrbzenb) i otud u Dani- 
cicevu rjecniku. — Vidi 2 Mrza. 

MEZENICA, /. selo ii Srbiji u okrugu krtt- 
sevackom. S. Koturovid 447. 

MRZENE, n. vidi mrzene. 

MEZGAVCI, mrzgavaca, m. pi. isto sto mez- 
gravci, mrezgravci (vidi tamo). U Bosni i Here. 
Zborn. za nar. ziv. 1, 273. — Vidi mrzdalica, 
mrzgalica. 

MEZIC, m. prezime. Sem. pakr, (1898) 28. — 
Vidi Mrzen. 

MEZIKUCA (tako je zabijezen akc), m., f. 
kaze se ce|adetu, koje za kudu ne mari. Iz sv. 
Andrije (u Ugarskoj). S. Novakovid. 

MEZILO (bice takav akc), m. onaj, na koga 
mrze. Samo u priwjeru: Na mrzilu kuca ostaje. 
Nar. posl. vuk 189. Ista se poslovica govori i 
s rijecima mrza, mrzan, mrzec (vidi kod tijeh 
rijeci). 

MEZINA, /. isto sto mrzost, mrzna. Izmedii 
rjecnika samo u Stulicevu (mrzina, mrzene 
s naznakom, da se nalazi u Mateica). Dohodis 
nadi slatkosti u gorkostima i mrzinami od ovoga 
n6vo|noga i tuznoga svijeta. M. Eadnid 182*. 
Ne bi mogao svrsiti stiditi se sam u sebi od 
ruznosti i mrzina putenije. 366* Ti bi se za- 
ludu bolio od tvojijeh krivina i na ne mrzio, da 
svesveto ovo srce nije prijo tebe se nima bo- 
Ijelo s mrzinom privelikom. I. M. Mateid 96. 
Utvori u meni mrzinu priveliku i strah svake 
tvojo i najmane uvrjede. 281. One mrzine, one 
navidosti, oni nemiri, kojijem se gasi }ubav bra- 
tinska, a bude i goje neprijatejstva. 322. Er je 
trijeba k nem se upravit grijehe mrzed, a u 
dragoci nega jubed sa svom modi. Nu mrzina 
ta i dragoda srcu u nasem vik ne nidu. CStit 2. 
MEZITE]^ (jamacno je takav akc), m. covjek, 
koji mrzi. U rjecniku Belinu (abbominatore, 
schifatore), u Bjelostjeneevu (mrzitel, abomina- 
tor, aspernator), u Jambresicevu (mrzitel, invi- 
sor) » u Stulicevu (abominator). Da su biskupi 



MEZITE^ICA 



100 



MEZITI 



najprvi dazni izgledom prednaciti. . . . ne obziruc 
se na mrzite|e. M. Pavlinovic razl. sp. 351. 

MEZITE^^ICA, /. zensko, koje mrzi. Satno u 
rjecniku Belinu (abbominatrice) i u Bjelostjen- 
cevu (abominatrix). 

MEZITI, mfzim, impf. odisse, taedere. Korijen 
je merz, od kojega ima rijeii u svim slav. jezi- 
cima (kao sto su u nas mrzost, mrzak i dr.); 
ali samo u nasem i u slov. jeziku glagol od 
toga korijena znaci lat. odisse, a u drugim slav. 
jezicima znacene mu je taedere (kao kad mi ka- 
zemo: to me mrzi i t. d.): rus. MepskTb, ces. 
mrzeti, pof. mierzied i t. d. Otud izlazi dakle, 
da je ova drugo znacene starije- tome odgovara 
cinenica, sto je u jedinom primjeru, koji se nasao 
iz vremena ^9r?|7e xvi vijeka, znaiene taedere 
(primjer je iz sv. Save, vidi pod e, a, aa). U 
drugim indoevr. jezicima nema rijeii etimolo- 
gijom srodnijeh. U rjecniku Mika}inu (mrziti, 
zlobiti, zlo hotiti, odi, odium habeo, — mrziti 
vele na koga, male odisse, — mrziti na stenje 
al' na inu stvar, abhorrere). u Belinu (mrzjeti, 
mrziti, abbominare, abborrire, cioe odiare o 
fuffffire una cosa, haver in horrore, schifare, — 
mrziti na brasno, haver inappetenza), u Bjelo- 
stjencevu (mrzim, odurjavam, abominor, detestor, 
execror, respuo, — mrzim na koga, odio habeo, 
— mrzim na jeliz, stomachi malacia laboro), 
u Voltigijinu (mrziti, mrzjeti, nauseare, det«- 
stare. fastidiro, verabscheuen, ekeln), u Stuli- 
cevu (mrzjeti, mrziti koga, na koga, abominari, 
detestari, aversari, odisse, — mrziti na brasno, 
na jestojsku, stomachi malacia laborare, cibum 
fastidire) i u Vukovu (mrziti na koga, eineu 
hassen, odi, — to me mrzi, das ist mir zuAvider 
8 primjerom iz nar. posl. vuk 183: Mrzi ga kao 
slijepca para). — Glagol ide i po iii vrsti, t. j. 
ivf. mu maze glasiti i mrzjeti, aor. mrzjeh, 
partic. pret. n mrzjela, mrzjelo. Tijem ohlicima 
najvise ima potvrda iz duhrovackijeh pisaca, 
zatijem iz Divkovica, Nenadica i Matovica, a 
nalazi se potvrda i u narodnijem pripovijetkama 
i pjesmama iz juznijeh krajeva (ivia ih i u rjec- 
niku Belinu, Voltigijinu i u Stulicevu). 

a. mrziti znaii: imati Hi osjecati mrznu na 
koga Hi na sto. 

a) mrziti u akt. i pas. (u pas. i s rijec- 
com se). 

aa) u apsolutnoj sluzbi, t. j. ne veli se, 
sto Hi na sto tko mrzi. Ako koga vidi, da je 
tko s nim jednak aliti od nega visi, tudje se 
poena boljeti i mrzjeti. M. Divkovic nauk 273*1. 
Medna je rijecca, srce otrovno, oci ognene, prsi 
od leda, jubit kaze, mrzi skrovno. I. Gundulic 
222. Smjet i ne smjet, mrzjet, zudit, ne znat 
reda u zivotu .... |ubovnika je zivot mlada. I. 
Dordic uzd. 166. 

bb) mrziti koga Hi sto. 

aaa) ie}ad. U6ini, da mrzn sam sebe 
i morim. S. Mencetic 33. A maceha oca moga 
da od pastorka mrzi sina, fiudit mi se nije od 
toga. I. Gundulic 310. Kako bi . . . . umrloga 
covjesa .... mrzjele i bjezale. V. Andrija§evic 
put 83. Zadosta je samo ne mrzjeti svoga ne- 
prijate}a. V, M. Gucetic 64. Ne moze svijet vas 
mrzjeti, a mene mrzi. S. Rosa 118b. Kcji brata 
svoga mrzi. J. Matovid 385. Koji jesu od nih 
bili primnogo mrzjeni ! (sic!) 403. Samo znane, 
da jes, ko te mrzi i mrzi na smrt, covjeku dize 
svaku radost. A. Kalic prop. 82. Snahu su veoma 
mrzjele (stamp, -z-) i nenavidele. Nar. prip. vila 
1968) 651. Koja je mrzjela sina svojega. Nar. 



prip. vuk- 229. On me vazda mrzio i progenia 
(govori brat a bratu). V. Vr6evic niz 2. Strike 
Duro, nemoj me mrzjeti! Nar. pjes vuk 8, 411. 
— Ovamo se moze metnuti i primjer: Usto Bog 
i razpr§ali se neprijate]i negovi i pobjegnuli, 
koji su ga mrzjeli, izprid lica negoval T. Iva- 
novic 114. 

bbb) stvari. Da promislis ova dobra 
nebeska .... mrzila bi ti dobra zema|ska. M. 
Eadnic 439^. Imamo primnogo mrzjeti one stvari, 
koje nas odajuju od Boga. J. Matovic 245. Pri- 
visni stvori od zem)e Ijekariju, i Covjek razborit 
ne ce mrzjeti nu (iz lat. Altissimus creavit de 
terra medicamenta, et vir prudens non abhor- 
rebit ilia, eccli. 38, 4). 520. Nije zdravja za 
onijeh, koji mrze lijeke. A. Kalic prop. 119. 

ccc) staged bestjelesno i npstraktno. 
Ead toga ja mrzah sve ine radosti. S. Menceti6 
139. Clovik pokoran grdi i mrzi grihe. S. Bu- 
dinic ispr. 4. Tim ako su blage cudi {t. j. kra}i) 
ter krvnicku mrze zeju. I. Gundulic 482. Ovo 
je pastijer, ki pokoje vece mrzi nego muke. J. 
Kavanin 159*. Da vidivsi Bozju spravu mrzim. 
svaku tascu slavu. 466t>. Nijesi mrzio molbe 
onima, obicajni ki grijesiti ne dostoje tve smi- 
Ijenje. B. Bettera cut. 80. Grijeh mrzi, Boga 
}ubi. G. V. Bunic 4. Neka budemo^. . . . mrzjeti 
tolike i toliko teske nase grijehe. Cestitosti 34. 
Ah mrzim vec sva moja djela opaka. I. Nenadi6 
nauk 214. Ovdi se ima mrzjeti bludnost, a po- 
faliti se ima ustegnuce. J. Matovid xxvii*. Da 
bi mrzjeli onu opaku besjedu hudobe. 491. Spo- 
meuujud ova cudesa tlacim i mrzim svaku rados. 
L. Eadid 18. Crkva. ... vazda je recene zenidbe 

mrzila i zabranila (iz lat. ecclesia matrimonia 

ilia semper detestata est et prohibuit). M. Do- 
bretic 464. Mrzim zlobu srca moga. I. M. Mateic 
374. Koliko je istinito, da Bog mrzi grijeh od 
vika. N. Marci 28. — Ovamo pristaju i primjeri: 
Zivudi ti u puti umrloj mrzje sve, sto svijet jubi. 
V. Andrijasevic put 147. Nista ciniti (t. j. ne 
bi smio coijek), §to se mrzi od bozanstvene, 
vo]e. J. Matovic 483. Sto jedno hoce, drugo ne 
mrzi (natpis pjesmi). Vuk nar. pjes. 1, 427. 

cc) mrziti na koga Hi na sto. 

aaa) na cejad. 1 uzmem mrzjeti na 
nega (t. j. na Lovorka) ja vede neg' na smrt. 
F. Lukarevid 21. Na cara mrzahu. D. Barakovic 

vila 321. Ako mrzis na me i ja na te s mojo 

strane mrzjeh prijeka i nemila i na ostale sve 

krstjane. G. Palmotic 2, 435. Vjeruj da Bog 

mrzi na krvnika. P. Kanavelid 424. Ko mrzi na 
iskrnega, ubojica jest. I. Marki 89. Kad se raz- 
dili Lot svojim stricem Abramom .... vehoma 
mrzijase na strica. J. Banovac razg. 177. Oni 
mrze na svostenike po zakonitomu vincanu zdru- 
zene. A. Kanizlid kam. 209. Na ovu istu 2enu 
sveti Ciril veoma mrzaSe. D. Obradovic bas. 277. 
Na gubavca mrzi se. A. d. Bella razg. 38. Ma- 
ceha stane odmah mrziti na svoju pastorku. 
Nar. prip. vuk 158. i t. d. — Ovamo se moze 
metnuti i jyrimjer: I na Boga mrzit stane (t. j. 
lakomac). V. DoSen 53*. 

bhb) na stvari. Nit ce nasiceni na 
jistvinu mrziti. A. Georgiceo pril. 86. Ja no 
znam, zasto mi Dubrovcani mrzimo (za rijeti 
ovakoj na ovo slovo. E. Gamanid 18. Mrzi na 
idole, odvrzi kipe i prilike. B. Kagid rit. 26. 
Blago onomu, koji mrzi na ovi svijet. M. Eadnid 
258b. Na darove mrzit demo, ki smetaju pravdu 
svetu. P. Kanavelid 108. Puk izraelski poce se. 
linit i na manu mrzit. J. Banovac pred. 49. Na. 



MRZITI 



101 



MEZLETINA 



moje mrzides knizice i po^rdivat trudno dilo 
starca Mjelovana (sic!). A. Kacic razg. 1. Onda 
iete mrzjet na svijet i ostavit 6ete ffa.. D. Basi6 
12. ^ubilino (t. j. }ubi-l'-mo) ga mrzedi na svaku 
stvar zlu, knja je suprotna postenu Bozjemu. 
F. Lastric od' 330. Ni§tonemane na nih (t. j. na 
}ekari}e) mrzu. J. Mutovic 520. Mrze na narav 
istu. A. Kanizlid kam. 616. Vodopije, koji od 
naravi na vino mrze. I. Velikanovi6 upu6. 3, 63. 
U isto doba, u koje Alois dojde na poznanje od 
svita, pofie na li mrziti. A. d. Bella razg. 112. 
Da sam ja ono ucinio od bespoalice ili zato, sto 
na jedno slovo mrzim, a drugo volim. Vuk odg. 
na ut. 27. 

ccej na stogod bestjelesno i apstraktno. 
Kad bi . . . . na sfjetovne raskose narzjeli. B. 
Gradic djev. 151. Ov greh blazeni apustoli ka- 
raju i ista narav mrzi na n. S. Budinic suma 
138b. Znas, da ja mrzim na ovi bilig od oholije. 

P. Eadovci6 nac. 53. Danojla na lie zlu 6ud 

mrzje veoma. J. Palmotid 115. Dusa moja mrzi 
na svako utjesene. M. Eadni6 272^. Ista narav 
osobitim naSinom mrzi na takovu necistocu. A. 
Kadcii 212. Mrzim na svaki grih kako na naj- 
vece zlo. A. Kanizlic fran. 109. Ostavise bludnos 
i uzese na nu mrzjet. D. Basic 3. U isto vrime 
mores mrziti na svoju ruznocu. M. Zoricid 
osm. 18. Pokajati se od svijeh grijeha i na nih 
mrzjeti. I. Nenadic nauk 36. Ja na zle obicaje 
mrzim. D. Obradovii ziv. 69. Svaki, koji zlo 
cini, mrzi na vidjelo. Vuk jov. 3, 20. i t. d. — 
Ovamo j)ristaju i primjeri: Na sve toj mrzah, 
sto druzijem ugodno znah. D. Zlataric 40*. Mrzi 
na ono, na sto ja mrzim. J. Filipovic 3, 143^. 
Jer ne bi sebe pedipsavao ni mrzio na ono, sto 
je protiva Bogu. J. Banovac razg. 242. Zaradi 
linosti oli po istoj linosti na sva kolika mrzi. 
M. Dobretid 210. 

(Id) mrziti suprot kome. Samo u pri- 
mjeru: Vecma u zlu nasliduju i suprot Bogu 
mrze. J. Banovac pred. 108. 

T>) mrziti se (u recipr. sluzbi). Srdce me 
moje boji, koliki posteni i fiistosrdecni narod u 
Dalmaciji .... mrzi se, ukorava se, goni se (govor 
je krscanima i o hriscanima). D. Obradovic 
sov. 81. Da se izmedu sebe malo mrze (t. j. 
Arnauti). Vuk kovc. 3. Bo}o se iz daleka }ubiti 
nego se izbliza mrziti. Nar. posl. vuk 26. Zasto 
se ni dva mrze ka pas i macka? TJ Lici. J. 
Bogdanovic. 

b. mrziti s dopunom u inf. kao ustezati se. 
Pod tvim carstvom mozo biti on ne mrzje dosle 
stati. I. Gunduli6 496. Za covjeka sloboditi 
mrzio nijesi srjed utrobe od djevice zacet biti. 
J. E. Gucetic 12. Ako mrzis na me svrnut 
draga zrak pogleda. G. Palmotic 2, 427. U 
kojijeh dusu nije se kratio ni mrzio ulesti. J. 
Matovic 218. Tko te casti upraviti mrzi slavnom 
srcu ovemu, ne zna, sto je haran biti. A. Bosko- 
viceva u I. M. Mateica 353. 

c. mrziti s dopunom u inf. znaci: nerado 
ciniti (ono, sto znaci inf.). Ptica ohola sred vi- 
sine plemenita jata tjera i na vrste mane ine 
mrzi trudit brza pera. I. Gunduli6 407. Ako te 
je boja zeja tere mrzis pocivati. 453. Bez go- 
spostva zivjet mrzi. 513. Srda ognena . . . . ka u 
svakomu vidjet mrzi djela casna i korisna. P. 
Kanavelic 557. Mrzijah cut ku vilu lipom zvati. 
I. Dordic uzd. 19. Mrzjeh gledat krivo dilo. 
salt. 339. Svaki mrzi sluziti nima iz daleka . . . . 
nego svaki hoce, da nima sluzi izbliza. D. 
Eapi6 166. 



d. ne trpjeti (s dopunom u kakvoj recenici). 
Sto mrzis, da se tebi u6ini, gledaj, da ti kadgod 
ne ucinis drugomu. F. Lastric ned. 288. Turci 
mrze, kad Hriscanin i sam sebi lijepu kucu na- 
6ini. Vuk u Ivekovicevu rjecn. s. v. mrziti. 

e. mrziti kao verb, impers. znaii : mrzak biti. 

a) s dopunom u dat. 

an) subj. je kakva imenica Hi zamje- 
nica. Jeze Bogu mrbzi, no bojisi li se? Sava 
glasn. 40, 150. Bogu to mnogo mrzi. Korizm. 
33b. Konxu (t.j. Bogu) mrzi vsako zlo.... Smisja 
sam V sebi, mnoga zla da je ucinil, ka mrze 
bozastvenoj dobroti. Narufin. 54b. a nas jadi 
hudi more ter nam zivot mrzit cine. D. Eanina 
52a. Ka boles stegnula tebe jes, da t' mrzi zivot 
tvoj ? M. DrXic 75. Kojemu se grusti i mrzi of 
zivot. 8. Budinid ispr. 71. Odnesi od mene sfe 
ono, sto ocima i (stamp, bez i) divstvu tvomu 
mrzi. M. Jerkovic 53. Kojima u prodiki nije po 
vo}i drugo nego ono, sto mrzi Bogu. D. Eapic 
350. Odbacuje ona, koja mu pravedno i dostojuo 
mrze. I. Velikanovic upud. 1, 355. 

bb) subj. je inf. Ve6e nam mrzi povrnuti 
zlo vzetje. Korizm. 81*. 

b) s dopunom u akuz. 

aa) subj. je imenica ili zamjenica. Taj 
te dar sad mrzi. N. Najeskovi6 2, 76. Mudra si 
zadosti, nu me strah mrzi tvoj. D. Zlataric 23t). 
Zasto ovi tQ mrzi dar i nime rug tvoris? 51*. 
Da mene mrzi veselje, koje jest bez tebe. M. 
Divkovic nauk- 244. To me mrzi. Mrzi ga kao 
slijepca para. Vuk rjecn. 

bb) subj. je inf. Ku (t. j. mater) mrzi 
viditi, da stojim u luzih. D. Zlataric 38a. Iz 
krvave mrzi je (t. j. Sokolicu) rati s Turcima 
se pobjeguda prid Po]acim ukazati. I. Gundulic 
396. Nijednoga i iz dubreta ne mrzi zlato i 
drago kamenje vaditi. B. Leakovic gov. 155. 
Da me ne mrzi dosadivati citatejima sad na- 

novo. Vuk dan. 1, 103. Ajduci su se otpadili 

od kucevnoga posla pa ii(h) mrzi raditi. dan. 2, 
94. Mrzi me se ovde raspasivat. Nar. pjes. 
vuk 2, 345. 

cc) Mjesto inf. stoji recenica s veznikom 
da : Kad vas ne bi mrzilo da pisete proti ze- 
munskom. Vuk u Ivekovicevu rjecn. s. v. mrziti. 

MEZIV, adj. mrzak. Samo u Jambresicevu 
rjecniku (odiosicus, omraz|iv, oduren, protiven, 
mrzek, mrziv, tezek u lat. dijelu). 

MEZJENSTVO, n. isto sto mrzna. Samo u 
primjeru : Ako .... mrzjenstvo na iskrnega ne 
izagnemo sasvijem iz nasega srdca. S. Eosa 104*. 
— Nepouzdano. 

MEZJENE, n. nom. verb, od mrzjeti. Izmedu 
rjecnika samo u Stulicevu (mrzjene, mrzene). 
Suze, koje su izvedene . . . . od mrzjena neprija- 
te}a. S. Rosa 69*. Od te krivine mrzjena .... 
razlog imamo Bogu dati. 104*. 

MEZLA VODICA, /. selo u Hrvatskoj u zu- 
paniji modrusko-rijeckoj. Eazdje}. hrv. i slav. 164. 

MEZLE DEAGE, /. pi. zaselak u Hrvatskoj 
u zupaniji modrusko-rijeckoj. EazdjeJ. hrv. i 
slav. 165. 

MEZLETINA, /. jelo, koje se zove i hladetina, 
hladnetina, drhtalice. U rjecniku Bjelostjencevu 
(galreda, gelatina, decoctum gelatum), u Stulicevu 
(mrzletina, hladetina s naznakom, da se nalazi 
u Habdelicevu rjecniku, ali tt, tome rjecn. nema 
rijeci mrzletina) i u Ivekovicevu (s naznakom, 
da se govori u bjelovarsko-krizevackoj zupaniji, 
i s naznacenim akc). 



MEZLICA 



102 



1. MEZNUTI 



MEZLICA, /. groznica, lead je dejadetu mrzlo 
(studenoj. Samo u rjecniku Bjelostjencevu (mrzlica, 
mrzla zimjica, febris rapida et quercera) i u 
Popovicevu (kaltes Fieber). 

MEZLI DO, Mrzloga Dola, m. selo u Hrvat- 
skoj u zupaniji licko-krbavskoj . Eazdje}. hrv. i 
Slav. 165. — Istome selu bi(ezi se ime Mrzli 
Dolci u Schem. segn. 1871, 17 i 1881, 15. 

MEZLINA, /. stilden, zima. U rjecniku Bjelo- 
stjencevu (frigiditas, frigedo, algor), u Jambre- 
Sicevu (frigiditas) i u Stulicevtt (mrzlina, mrzlost 
s naznakom, da je iz Bjelostjenceva rjecn.). Od 
ogna toplina . . . . ni od vode mrzlina. M. Vetra- 
nic 1, 178. Fade u razlicite betege, t. j. u glad, 
u zeju, u vrucinu, u mrzline . . . . i napokon u 
smrt. F. Glavinic cvit 60^. Ondi ni vrucine, 
ondi ni mrzline. cet. posl. 74. Franklin .... pro- 
diruc mrzline i oluje do stozera. M. Pavlinovid 
rad. 18. Mrzlina, studen. Na Eijeci. F. Pilepic. 

MEZLITI, mrzlim, impf. hladiti. Samo u 
Bjelostjencevu rjecniku (mrzlim, hladim, frige- 
facio, frigefacto, frigero, — mrzlim se, mrzel 
postajem). 

MEZLO^A, /. isto sto mrzlina. Samo u pri- 
mjeru • A da vince duh mu ogrijava u mrzloci 
grjesna djelovana. Osvetn. 2, 22. 

MEZLOKEVAN, adj. koji je od mrzle krvi. 
Samo u primjeru : Euke zalivene krvavim po- 
tokom, noge oblipjene mrzlokrvnim sokom. I. 
T. Mrnavic istum. 182. 

MEZLONOS, adj. koji mrzlinu nosi. Samo u 
Bjelostjencevu rjecniku (mrzlonos, kaj mrzlinu 
donasa, frigorificus, algificus). — Nepouzdano. 

MEZLO PO^E, Mrzloga P6}a, n. cetiri sela 
u Hrvatskoj u zupanijama zagrebackoj, varaz- 
dinskoj i u modrusko-rijeikoj. Eazdje^. hrv. i 
Slav. 165. 

MEZLOPO^SKI, adj. posses, od Mrzlo Poje. 
V. Arsenijevid (zabi^ezio i naznaceni akc). 

MEZLOST, /. isto sto mrzlina. U rjecniku 
Bjelostjencevu (mrzlost, mrzlina) i u Stulicevu 
(frigedo, algor s naznakom, da je iz Bjelostjen- 
ceva rjecnika). U ovom primjeru uzima se 
mrzlost u jiTenesenom smislu: Kako je mrzlost 
V muzi, tesnost v zeni (govor je o tjelesnom 
opeenu muskoga i zenskog). Narucn. 68b. 

MEZLOVI6, m. onaj, koji mrzli, hladi. Samo 
u primjeru: Ko kad plaha jugovina puhne . . . . 
a sretne je sjever mrzlovidu. Osvetn. 3, 28. 

MEZLUK (bice takav akc), m. mrzost, mrzna. 
Od korijena, koji je u glag. mrziti s turskijem 
nastarkom -luk. Samo a jjrimjeru : Ujegao je 
mrzluk u nas. Nar. posl. vuk 333 (poslovica je 
crnogorska). 

MEZl^iAK, Mizjaka (s takvijem se akc. govori), 
m. prezime u Hrvatskoj. Imenik (1906) 445. 
Botvrdeno je xvii vijeka (sa -z- mjesto -z-): 
Mrzjak. E. Lopasic urb. 265. 

MEZ^ACI, Mrzjaka, m. pA. dva sela n zupa- 
niji zagrebackoj i zaselak u zupaniji modruiko- 
rijeckoj. EazdjeJ. hrv. i slav. 165. Mjestani svuda 
govore u nom. Mrzjaki. 

MEZ^jIV, adj. isto sto mrzak. D rjeiniku Mi- 
kalinu (detestabilis, abominandus), « Belinu 
(abbominando), u Voltigijinu (di-sgustoso, nau- 
seabile, abscheulich, ekelhaft) i u Stulicevu (abo- 
minabilis, odio dignus, detestabilis). Nejasan je 
primjer : Ubozstvo jedno dobro mrzjivo, mater 
nasicena, razlu6ene misl), uposlovane brez stete 
i cestitost brez peca|ena. M. Eadnic 554*^. 



MEZl^IVOST, /. apstr. imenica prema pri~ 
djevu mrzjiv. Samo u Voltigijinu rjecniku 
(nauseabilita, detestazione , svogliatezza, das 
Ekeln). 

MKZNA BOLEST, /. bolest padavica. Mrzna 
bolest, velika bolest, Fallsueht, epilepsia. M. 
Jovanovid-Batut (s naznakom, da se govori u 
Crnoj Gori u Bananima). 

MEZNOST, /. apstr. imenica prema pridjevu 
mrzan, isto sto mrzost, mrzna. U rjecniku ni- 
jednom. Tko ju (t. j. jubav) ima, ima Boga i 
svitlost od dobra svakoga, a mrznost od grija. 
I. Ancic ogl. 5. Iz nenavidosti radaju se mrznost, 
podbunene, porugane. A. Bacic 231. Ovaka 
djavao sije mrznost na pokoru. B. Leakovic 
gov. 47. Zalost duse i mrznost na grihe ucinite. 
78. Nenavidost i mrznost na cijegod kriposti. 
nauk 101. Kad bi tko imao mrznost na Boga i 
na Bozje stvari. 282. 

MEZNOVO^iAVAC, mrznov6}avca, m. covjek 
mrzne (t. j. hladne, rdave) vole. Samo u Vukovu 
rjecniku (ein iibellauniger Mensch, morosus s na- 
znakom, da se govori u Crnoj Gori). — Ispor. 
mrzovojast. 

MEZNOV6:^AV6lNA, m. augm. od mrzno- 
vojavac. Samo u Vukovu rjecniku, gdje grijes- 
kom stoji, da je zenskoga roda (f. mjesto m.). 

MEZNIJCE (bice takav akc), n. nom. verb, od 
mrznuti se. Saino u Sulekovu rjecn. zn. naz. 
za tal. gelamento. 

1. MEZNUTI, mrznem, impf. isto sto smrza- 
vati se (kad se hvata mraz i led). Glagol je od 
istoga korijena, od kojega je i imenica 1 mraz 
(vidi tamo), a nalazi se i u drugim slav. jezi- 
cima: slov. mrzniti, rus. BiepsnyTb, ces. mrznouti, 
poj. marznad. Bez promjene u znacenu upotreb- 
fava se mrznuti i mrznuti se. U rjecniku Mika- 
]inu (ne na svome mjestu po azbucnom redu, 
nego na str. 267b; ciniti se mraz, mrznuti, ge- 
lasco, — fiiniti mrznuti, gelo, congelo), u Beltnu 
(mrznuti, ghiacciare), u Voltigijinu (mrznuti, 
gelare, ghiacciare, frieren), u Stulicevu (mrznuti, 
gelascere, rigescere, congelascere, — mrznuti se, 
gelascere s naznakom, da se nalazi u nekakvoj 
knizi, koja se naznacuje: Purg., — mrznut, 
mrzli) i « Vukovu (mrznuti se, frieren, congelor). 
a) mrznuti (bez rijecce se). Zimiiu no6 ne 
hajes ni pomnjs o sebi, na ^snigu ostajes, ki 
mrzne o tebi. G. Drzii^. 389. Cinit ce ti jos tva 
vila mrznut zimi, gorjet liti. I. Dordid uzd. 164. 
Samo promisjajudi vikovifinost paklenu cini mi 
iezit vlase na glavi, mrznuti krv u zilah. J. 
Banovac pripov. 208. Kada mu se tuzase Ivan, 
da od velike zime true i mrzne. A. Kanizlic 
uzr. 162. Ako luta dogodi se zima, da te smrzli 
u podrumih ima, kojom mrzne pice i korene. 
J. S. Eejkovid 427. Ne daj, Boze, za sprovodom 
iti, krv ce mi-znut, ijed se u nu sliti. Osvetn. 
4, 62. — JV^e razabira se, ide li ovamo Hi pod b 
primjer: Prinema^e se, i krv u nemu ledeni se 
i mrzue. F. Lastric svetn. 92b. 

h) mrznuti se. U jezero vas go ulazase ka- 
kono led ter se vas mrziiase. L. l^ubuski pis. 67. 
Sva mi se krv po zivotu mrzne. J. Banovac 
pred. 93. §to ce redi, da se mrznem usrid vatre 
duhovne? M. Zoricic osm. 52. Nad strasnom bo 
stajat smrti krv se mrzne, svist se vrti. V. 
Dosen 230a. Koji (t. j. potok) zimom ne mrzne 
se, vece nepristance vretenom okrece. J. S. 
Eejkovic 65. U Studenom ako se ne mrzne. 
396. Pred zoru se mrzne. Nar. posl. vuk 260. 
On (t. j. vosak) se cedi, a kad malo zaladni, 



2. MRZNUTI 



103 



MEZOTIC 



onda se po6ine mrznuti i ne moze dobro da 
se iscedi. F. Dordevic 45. U Italiji zamr- 
zavalo se vino u bafivama jos za Virgilijeva 
vremena, a sada se ve6 ne mrzne. Vuk a 
Ivekovieevu rjecn. kod ove rijeci. Mrzle bi se 
(t. j. suze), da se hladna ticu pa bi sjale ko ka- 
mene drago. Osvetn. 2, 44. Prekrstim ruke pa 
se mrznem od cuda gledajuci ih, 6to rade. Nar. 
prip. vr6. 26. 

2. MRZNUTI, mrznem (jamaeno je takav akc), 
impf. postajati mrzak. Korijen je isti, koji i gleg- 
mrziti. U rjecniku Belinu (tediarsi, sentir tedio) 
i )o Stulicevu (mrznuti komu koja stvar, taedere). 
Nepravbdu vbznenavidehb i mrtze (tako je u 
jednom rukopisu, u drugom je: omrbze) mi. 
Danilo 12. Slavnoj devi Mariji mrzne modno 
uzura. Mirakuli 115. Mrzne mi sto Jubim, sto 
ne cu, s\'e imam. M. Vetranic 1, 481. Tako mi 
mrznu (stamp. ,marnu') zit, kad ^ubcicu zgubih. 
P. Zoranid 8. Komu bi mrznulo dobro i pravda. 
I. Ancid ogl. 103. Ovako ne inako svaki imao 
bi diniti krstjanin, da mu zivot mrzne, a smrt 
bade im slatka. P. Posilovic nasi. 45*. Ovo zlo 
.... dini, da mrzne ozbijan rad. M. Pavlinovic 
rad. 141. Kad je meni .... znao omiliti nauk, 
jedali na svijetu (ima) mladida, kojemu moze 
mrznuti? 156. 

MEZOCA, /, isto sto mrzost, mrzna. U rjec- 
niku 3Iika]inu (mrzoca, mrzenje) i u Stulicevu 
(mrzoca, mrzost, mrzene s naznakom, da je iz 
glag. brevijara). V skrusenju je dvoja bolezan: 
jedna bolezan je koje pogrjenje ali mrzoca od 
vo}e. Narudn. 52*. Ako si se obeselio od smrti 
negove za imati blago, ili za mrzodu ili zavi- 
dost (stamp, zavjedosf). B. Kasic zrc. 59. Sklad- 
nost od ciste cudi, od kniga Jubav, mrzoda na 
zlo. fran. 7. S ovimi potaknutji na mrzodu i 
proklinanje. P. Eadovdid nac. 209. Nonavidost, 
mrzoda, polepjenje noso sobom kriz. M. Eadnid 
51a. Dusa ista s tve mrzoce, plam u plame od- 
nijet bode. J. Kavanin 39b. Pokora....je bolest 
i mrzoda na grijehe uciiiene. J. Banovac raz- 
gov. 241. S unutrne neke vrle mrzode na samu 
sebe i od silovitoga skrusenja padase nica. I. 
M. Mateid 97. 

MEZOMIN, m. neka vinova loza crna grozda. 
B. Sulek im. (s naznakom, da se govori u TJal- 
macijij. Iz tal. rijeci istoga znacena marzamina. 
MEZOST, mfzosti, /. odium, abominatio. U 
rjecniku Stulicevu (mrzost, mrzoda, mrzene 
5 naznakom, da je iz ruskoga rjecn.), u Vukovu 
(Hass, odium s primjerom iz nar. posl. vuk 183 : 
Mrzost na stranu, a korist preda se) i a Dani- 
cicevu (mrbzostt, abominatio sa dva primjera, 
od kojih je jedan iz xm, drugi iz xiv vijeka). 
a) u suhjektivnom ili aktivnom smislu isto 
sto mrzna. Kada uljeze mrzost i cmraza meu 
zarucnika i meu zarucnicu. M. Divkovid nauk 
252**. Sve su ove stvari obiljezje i ukazanje 
mrzosti, nenavidosti i ne|ubavi. bes. 851. 
Nastojedi jemati u svakoj ispovidi jednu veliku 
bolest i mrzost na grihe zivota mimosastnoga. 
P. Eadovcid nac. 113. Zeleci zla drugomu ali 
imijudi mrzost na drugoga. 535. Da mi isprosis 
.... mrzost na stvari svjetovne i telesne, jubav 
i sladost na stvari nebeske i duhovne. I. Ne- 
nadid nauk 227. Skrusene jest bolijest srca i 
mrzost na grijeh ucinen. J. Matovid 243. Neka 
ne bude usilovan od mrzosti ali od lubavi ali 
od ikakva drugoga smucena srca. 346. Pokva- 
rena i pakostna srdca clovek .... biva nepra- 
vedan....pun mrzosti i lukavstva. D. Obradovid 
sov. 13. Sad te zovem, da se pobratimo, staru 



mrzos da vec pobacimo. Pjev. cm. 233b. Samo 
g. Sv. u svojoj mrzosti na mene mo2e kazati, 
da ... . Vuk odg. na lazi 23. Zasto je kod nas 
mogla u ovome dogadaju postati ovaka mrzost, 
da narod i na ime svoje omrzne. Vuk kovc. 4. 
Mrzost zamede svade, a Jubav prikriva sve pri- 
jetne. D. Danicid price sol. 10, 12. Arbandelov 
zlatokrug znamenuje vjeru, Jubav i nadane, a 
vrazji rozi znace izdajnistvo, mrzost i ocajaiie. 
S. ^ubisa prip. 272. Svestenici rimski mrzost 
na bradu, koja su u staroj vjeri zaostala, pod- 
hranivali su. M. Pavlinovid razg. 4. Od mrzosti 
cari i veziri od mrzosti ne mogu gledati. Iz nar. 
pjesme slavonske. D. Surmin. 

b) mrzost u ohjektivnom ili pasivnom smislu 
je one, sto je kome mrsko, lat. abominatio, nem. 
Abscheu, Grauel. Priide dbsti jedinogo velbmozb 

obrucena byvbsi za muzb otb krivoverbnyhb 

tehb i susti vb niht i sbbjudbsi necistyje mrb- 
zosti ihb. Stefan pam. saf. 7. Da ne ubo nikolize 
sbvrbseny imejusto umb izvolite, jeze mrbzostb 
byti predb Bogomb. Sava glasnik 40, 149. Blago-. 
dbstivyj Stefan skrbbese . . . . vb mrbzostb i jeze 
kb nemu bratstvo pomysjaase. Domentijanb 107. 
A jest veliko neugodstvo i mrzost Bogu, da 
clovik cini svoga boga u jednoj vridici plni 
gnoja. Kolunid zborn. 247. Mrzost jest g. Bogu 
usta lazjiva (iz lat. abominatio est Domino labia 
mendacia. proverb. 12, 22). M. Divkovid nauk 
28b. Mrzost jest prid Gospodinom utez i utez 
(iz lat. pondus et pondus .... abominabile est 
apud Deum. proverb. 20, 10). J. Matovid 397. 
Koji s mrzosti opdenoga jestiva i pica slijedu 
izabrane i izvrsne jezbine i vina. 490. Oni su 
se sa zli svoji i nepraveini deli pocrnili i vecnoj 
mrzosti i hujenu podpali. D. Obradovid sov. 98. 
Kad dakle ugledate mrzost opusdena, gdje stoji 
na mjestu svetome. Vuk mat. 24, 15. Imase 
casu u ruci svojoj punu mizosti i poganstine. 
otkr. 17, 4. Po svoj prilici je Vuk na ovijem 
mjestima uzeo rijec mrzost iz crkvenoslav. teksta, 
u kojemu stoji mepaocTt, grc. j3ds.(vy/uu, lat. 
abominatio, nem. Grauel. Ovamo hi mogla ici i 
nar. poslovica, koju navodi Vuk u svome rjec- 
niku (vidi naprijed u pristupu). 

MEZOSTAN, mrzosna, adj. dostojan, vrijedan 
mrzosti. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu 
(execrandus, detestabilis s naznakom, da je iz 
glag, brevijara). Koja polza ucenu biti i vrednu, 
a imati srdce pokvareno, lukavo, preko mere 
interesirato i mrzosfcno (bice iz ruskoga Mep- 
socTHtiu). D. Obradovid sov. 77. 

MEZOTA, /. 

a) isto sto mrzost pod a. Samo u Stulicevu 
rjecniku (mrzota, mrzene s naznakom, da je iz 
glag. brevijara). 

h) isto sto mrzost pod b. Kada budete videli 
mrzotu razcinenja, ko receno jest po Danielu 
proroku. Postila (1562) 162a. Kada budete vidili 
mrzotu zapusdenja. Ant. Dalm. nov. test 37b 
(matth. 24, 15). Petar pun mrzote. 198b (apoc. 
17, 4). I mnoge mrzote vnutri nas imamo. Ant. 
Dalm. ap. e 1. I mrzota jest, ki vas izabra (iz 
nem. und euch wahlen ist ein Grauel. is. 41, 24). 
Proroci 46. 

MEZOTAN, mrzotna, adj. isto sto mrzostan 
(vidi tamo). Samo u primjeru : Nevernim i 
mrzotnim (iz lat. incredulis et execratis. apoc. 
21, 8). Ant. Dalm. nov. test. 2, 205*. 

MEZOTIC, m. prezime zapisato u ispravi iz 
pocetka xvi vijeka, izvedeno od imena Mrzota, 
kojemxi, nema potvrde. Mon. croat. 193. — Ispor. 
Mrzan, Mrzen. 



MEZOVIC 



104 



2. MUANAT 



MEZOVld;, 7)1. selo u Slavoniji u iupaniji 
virovitickoj. RazdjeJ. hrv. i slav. 165. Spomine 
se i u zapisii iz pucetka xviii vijeka: U konsi- 
luku 3 pustarom Mrzovi6. T. Smiciklas spom. 
333. — Ispor. Mrzli Do, Mrzlo Poje. 

MEZOVI61, m. pi. selo u Novom Pazaru. 
Etnogr. zborn. 4, 2G8. — Ispor. ime, koje je 
pred ovijem. 

MEZ6V0;^AST, adj. onaj, koji je mrzne (t.j. 
hladne, rdave) vole. Saino u Vukovu rjecniku 
(iibellaunig', morosus s naznakom, da se govori 
u Crnoj Gori). — Ispor. mrznovo}avac, mrzno- 
vojavcina. 

MRZDALICA, /. meka kost, koja se zove i 
mrstalica, rskavica. Mrzdalica, mrzgalica, Knor- 
pel, cartilage. M. Jovanovic-Batut. — Mijec 
jamacno stoji u svezi s mezgravci (mrezgravci) 
Hi s mrstalica, ali je ta sveza poradi promjene 
glasova nejasna. Vidi jos rijeci mozdrkavci, 
mrzgavci, mrzgalica, a vidi i rijeci, koje sad 
dolaze. 

MEZDAVCI, mrzdavaca, m. 2)1. isto sto mrz- 
dalica. M. Medi6 letop. 139, 97. — Vidi mrzdavci. 

MEZDAVICA, /. isto sto mrzdalica. Mrzda- 
vica, mrskavica. Zemjak 3. — Vidi mrzdavica. 

MEZDEEITI, ^ mfzderim, mizdorim, impf. 

ME^DOEITI, / sipiti (0 sitnoj ki.si). Go- 
vori se oboje u timocko luznickom narjecju u 
Srbiji (s naznacenim akc). A. Belie 16. Glagol 
hi ovaj mogao stajati u svezi s rus. sioposra 
(sitna kisaj, MoposacHxt (sipiti). 

MEZDAVCI, mrzdavaca, m. pi. isto sto mrz- 
davci. Govori se u Dalmaciji. M. Pavlinovic. 
Zborn. za nar. ziv. 8, 226. — Vidi mozdrkavci. 

MEZDAVICA, /. isto sto mrzdavci. M. Pa- 
vlinovic. 

MEZENE, n. nom. verb, od mrziti. Potvrda 
ima, i to jos vise, takoder za lik mrzeue, koji 
je nacinen prema pas. partic. mrzen ; taj je 
oblik mrzen ijogrjesno nacinen mjesto mrzen; 
potvrde su mu to rjecniku Belinn (abbominato) 
i u Voltigijinu (abborrito, detestato, verabscheuet). 
a) mrzene. TJ rjecniku Mikafinu (mrzenje, 
odium, abominatio), u Belinu (mrzene, abbomi- 
namento, abbominazione, abbominio), u Bjelo- 
stjencevu (mrzene, abominatio, detestatio, asper- 
natio, execratio), u Jambreiicevu Cmrzehe, odium 
u lat. dijelu), u Voltigijinu (mrzene, nausea, 
svogliamento, Eckel, — abbominazione, odiosita, 
Hasslichkeit) i u Slulieevu (execratio, detestatio, 
aversatio, odium, abominatio ; — u istom rjecn. 
zabi{ezeno je i znacene congelatio, t. j. smrza- 
vatie, sto je jamacno ^^o^rjes/caj. Ni mrzenja 
imaju na nib. §. Budinic suma 141*. Dr?e6i se 
to za zlamenje neprijate|3ko i za mrzenje. B. 
Kasic zrc. 118. Mrzenjem nopravim mrzise na 

mene. rit. 198. Unutrna mrzeria na iskrnega 

grijesi su prid Bogom. S. Eosa 71*. Ovo je 
mrzenje u istinu prikoredno. D. BaSic 157. Od 
potribe je zafieti u srdcu mrzenje protiva gri- 
bom. J. Filipovi6 3, 143^^. Dila .... dostojna 
mrzena BoJjega. I. P. Lucid nar. 5. Zadahnite 
u nib )ubov na trude i radiiu i mrzene na 
prazdnost i lenost. J. Eajid pouc. 3, 74*^ Zaradi 
koga uzroka imao je car otajno mrzene na 
receni dvor. A. Tomikovid 2iv. 279. 

b) mrzene. Izmedu rjecnika samo u Vukovu 
(das Hassen, odium). Nenavido3t jest zalost i 
mrzene na dobro i napridak svoga iskrnega. F. 
Lastrid ned. 109. 



MEZGALICA, /. isto sto mrzdalica (vidi tamo). 
M. Jovanovid-Batut. — Vidi i mrzgavci. 

ME^NA. /. nom. act. od mrziti. Izmedu rjec- 
nika samo u Vukovu (Hass, odium). 

a) u navedenom znacenu. Ne imajudi Jubavi, 
nego mrznu, zlobu il' nenavidost u srcu suprot 
iskrnemu. F. Lastrid ned. 290. Mrzna jest srcba 
davnasna ukorijenenau srcu suprot iskrnemu. 360. 
Ova mrzna, s kojom Nikola tlacase dobra svi- 
tovna. I. P. Lucid izkaz 14. Da se nije dao za- 
slijepiti mrznom na mene mojijeh neprijate|a. 
Vuk odbr. od ruz. 15. Mrzna, kojom mrzase na 
nu, bjese veda od lubavi, kojom je prije Jubjase. 
D. Danicid 2 sam. 13, 15. Sve je dolazilo od 
licne negove mrzne na Lazarevide. istor. 114. 
Kad mu panu na vrat rad i duznosti zivota, 
tad ga popade srzba i mrzfia. M. Pavlinovid 
rad. 150. Da mu u dusi podzize mrznu na vla- 
stiti rod. razg. 65. Iza tvojijeh leda neko sije 
razdor i mrznu, kako ce ti djecu zavaditi. S. 
^j^ubisa prip. 230. Na nu mrznu potad baje. 
Osvetn. 4, 1. 

b) mrzna je mrsko stane, kad je celadetu 
mucno, kad mu se stuz^'je. Samo u primjeru: 
More onomu, koji putuje, s uzbucanem (sic!) 
svoji valova u^rokuje uznemirene iznutreno, 
rigavicu i mrznu (sic!); po isti nacin skrusene 
tribuje da srce uznemiri po bolesti, da usta 
otrov grija izrigaju i da se na zivot grisni pro- 
sasti mrzi. I. P. Lucid doctr. 13. 

1. MU, enkl. oblik za dat. sing. masc. i neut. 
zamjenice trecega lica prema punome obliku 
nemu. — U ovome primjeru dodata je rijecca 
mu bez prave potrebe vezniku ili (onako, kako 
se bez prave potrebe dodaje i rijecca ti istome 
vezniku, te biva iliti): Biti de svjedoci od svijeh 
stvarih, koje smo ucinili ili mu skrovito ili mu 
ocito. M. Divkovic bes. 34t>. Tako je i m ovijem 
primjerima: Bududi da su Bogu u negovoj vid- 
iosti svaka sadana, il' mu se nam cinila do§asta 
il' prosasta. F. Lastrid test. 347*. Svaka, koja 
se upravjaju na spasenje duse, il' mu bila dobra, 
koja se imaju ciniti, il' mu zla, koja se imaju 
trpiti. tost. ad. 1261^. Da prikaze svaki, kako je 
cinio il' mu dobro il' mu zlo. ned. 119. Vise 
ovakijeh primjera iz F. Lastrica vidi kod ili. 
— Vrlo je neobicno, sto se u jednom primjeru 
nalazi mur (t. j. mu-r od mu-re, mu-ze) mjesto 
samoga mu: Tere vojsku pobijase i nitko mur 
suprot stase. Nar. pjes. bog. 121. 

2. MU, onomatop. rijecca za glas kravji: Za- 
videm : Eoge I Eoge ! dok ona iz nekakve pro- 
doli muu! muu ! Pravdonosa (1851) 31. 

3. MU. Ne umije ni bu ni mu. Poslov. dan. 
tome primjeru vidi kod bu. 

MUAMETAN, adj. isto sto muanetan (vidi 
tamo). 

1. MUANAT, »i. covjek uporan, zestok. Istoga 
postana, kojega je i pridjev muanat. Saino u 
Vukovu rjecniku (muhanat bez znacena, a s })ri- 
mjerom iz neke nar. pjesme: Id' odatle, jedan 
muhanate !). 

2. MUANAT , adj. uporan, ■ zestok. Iz tur. 
(arap.) mu'anid (samovofan, tvrdoglav). Govori 
se i s glasom h izmedu u t a. 

a. u navedenom znacenu: Mubanat kon, 
cheval rdtif, stutziges Pferd. F. Kurelac dom. 
ziv. 21. Muhanata je to zena, ne mozes ti s nom 
govoriti. Bjezi daleko od mazge, jer je muha- 
nata. y Slonu. M. Milas. Muanat, t. j. drnovit, 
obesan, goropadan. I. Pavlovid. Ovo 6e znacene 



MUANETAN 



105 



MUCICA 



(u prenesenom smislu) biti i ii primjeru: Pro- 
buden od muanate u Betsabeu Jubavi. G. Pestalic 
16. Grijeskom je ,muhonat' u primjeru: KoUko 
je god bio Golub (ime covjeku) muhonat i pre- 
vrt|iv. S. !^ubisa pric. 121. 

b. neka pojedinacna znacena bes jasne sveze 
sa prvobitnijem znacenem. a) osjet(iv, slab. U 
rjedniku Vukovu (muanat, n. pr. od zime, od 
vrucine, zu empfindlich [gegeu Kalte, Hitze], 
impatiens frigoris, caloris). I zato sam svaki dan 
svo muanatiji od cuga i od nazebe. Vukova prep. 
2, 96. — b) tezak, mucan. Da se danas selo okupi, 
eda ovoj mu6noj raboti lijeka nademo, jer .... 
u nas je ovaki posao muanat (delikatan). Y. 
Vrcevi6 niz 12. — c) U Dubrovniku mubanat 
se govori o ce}adetu, koje ima svoje musice, tal. 
estroso. L. Zore pajetk. 110, 227. To se znacene 
razvilo otud, sto se pravo znacene zaboravilo, 
pa se pridjev muhanat doveo u svezii s rijecju 
muha (t. j. musica, tal. estro, capriccio). 

C. Ne razabira se pravo znacene u primjeru : 
Bogom brate, krvavi gelate ! na mene su toke 
pozlacene, sviici mi ih, da ih ne krvavis, e od 
krvi muhanato zlato. Ogl. sr. 492. 

MUANETAN, muanetna, adj. govori se u Lici 
sa znacenem, sto ga ima muanat pod a. Kani ga 
se, ta vidis, da je muanetan. Moj je zekoha 
muanetan, bode da bode. Pored muanetan govori 
se onamo i muametan. J. Bogdanovic. 

MUASERA, /. vidi mubasera. 

MUBAEE6, MUBAEECL adj. indecl. sretan, 
cestit. Iz tur. (arap.) miibarec (blagosloven). 
Mubareci sa Kladuse Mujo, eno Rade ubi ha- 
rambasu. Nar. pjes. borm. 2, 232. A to biva 
vazda uz mubarec (svete) dane, uz ramazan. 
Zborn. za nar. ziv. 6, 136. Nalazi se i bumba- 
redi (vidi tamo). 

MUBASIR, m. poslanik. Iz tur. (arap.) rijeci 
istoga znacena miibasir. Kako je bio za mubasira 
tain ucinio (iz pisma pisanoga g. 1678). Starine 
11, 115. Pasa izasaje svoga mubasira (izasla- 
nika), da ispita dogadaj. Nar. bl. kapet. 137. 
Nalazi se i bumbasir (vidi tamo). 

MUG, interj. a) u poslovici: Sto kuc, to muc 
(t. j. sto se zaradi, sto se skuca, to se i pojede). 
Nar. posl. vuk 357 i otud u Vukova rjecn. (was 
einkommt, wird aucb gleicb verzebrt). Eijecca 
je ova okrnak od negdasnega glag. mucati, koji 
je znacio: gutati, prozdirati ; vidi 2 mucati. — 
b) u frazi: tiic miic, koja se govori, kad se 
hoce naznaciti, kako je tko u neprilici i zabuni 
ne znajuci, sta bi rekao, stao stogod natucati i 
mucati. Tu je muc okrnak od glag. 1 mucati. 
Isto sto tuc muc Znaci i fraza trt mrt, ?f kojoj 
bi trt moglo biti okrnak od glag. trtositi (t. j. 
hrzo i nejasno blebetati, cavr}ati), a mrt hi 
mogla biti rijec bez korijena nacinena poradi 
sroka s rijecju trt, da se nome naznaci zabu- 
neno mucane. 

1. MUCA, /. zensko, koje muca. Samo u Vu- 
kovu rjecniku (Stotterin, femina balba). U istoc- 
nom govoru je muca mjesto muco, m. 

2. MUCA, /. ime kravi. F. Kurelac dom. ziv, 
25. Govori se u Lici. V. Arsenijevic (koji je 
zabi^ezio i naznaceni akc). — Bijec je nacirena 
od mila (mu-ca) prema glag. mukati (mucem). 

3. MUCA, /. ime macki. F. Kurelac dom. ziv. 
49. Bice onomatop. rijec; ispor. maukati. Ima i 
u slov. jeziku: muc, mucek (macak). 

MUCALICA (bice takav akc), f. neka okrug- 
lasta sliva. M. Medic letop. mat. sr. 160, 79 



(s naznakom, da se govori u Srijemu). Ima i u 
Popovicevii rjecniku (mucalica, mucavica. Art 
runder Zwetscbken). — Postane tamno. Ispor. 
mucavac. 

1. MUCALO (tako je zahilezen akc), m. covjek 
mucav. Govori se u Policima (u Dalm.). Zborn. 
za nar. ziv. 8, 235. 

2. MUCALO, n. Samo u primjeru, u kojemu 
se ne razabira pravo znacene: Izmed dva jezera 
zuto mucalo lezi od oba jezera teze (zagonetka 
za jaje). Nar. zag. novak. 74. 

MUCALOVICI, m. pi. selo u Hercegovini (do- 
bilo ime od muhamedovaeke porodice istoga 
imena). Etnogr. zborn. 12, 214. 438, 

MUCAN, m. ime macku. F. Kurelac dom. ziv. 
50. — Vidi 3 muca. 

MUCANE, n. nom. verb, od mucati. U rjec- 
niku Mikajinu (mucanje, mucnutje, ingurgitatio, 
voratio), u Stulicevn (actus ingurgitandi, b. e. 
cum intemperanter cibo ac potui indulgemus) 
i u Vukovu (das Stottern, balbutitio). — U ovome 
primjeru znaci mucane isto sto mukane (lat. 
rugitus) : Nika mucanja zviroobrazna sritose ga. 
Starine 3, 304. Da bi glag. mucati znacio isto 
sto mukati (lat. rugire), tome nema potvrde. 

1, MUCATI, miicam, impf. govoriti prekinuto 
i zapinuci. Od istoga korijena, koji je u miik, 
mu6ati (jer cejade mucajuci svaki cas kao da 
wnukne). Izmedu rjecnika samo u Vukovu (stot- 
tern, balbutio). Oni kao nimac muca, oni u prag 
fielom tuca. V. Dosen 155'^. Ali kada moli Boga, 
onda vecje nije toga, dal' u svakoj rici muca. 
156b. Ko u sudu muca, poslije zaludu kuca. 
Pravdonosa (1852) 10. Te 6es oboren govoriti 
sa zem}e i iz praba ces mucati. D. Danicic 
is. 29, 4. 

2. MUCATI, mucam, impf. giUati, prozdirati. 
Postane tamno- Samo u rjecniku Mikajinu (mu- 
cati, mucnuti, zaloziti se, ingurgito, voro) i u 
Stulicevu (mucati, mucam, ingurgitare s nazna- 
kom, da je iz Mika^ina rjecn.). — Do danas je 
sacuvan trag ovome glagolu samo u interj. muc 
(vidi tamo). 

MUCAV, miicava, adj. onaj, koji muca, jecav, 
mutav. Izmedu rjecnika samo u Vukovu (stot- 
ternd. balbus). Mojsije svakako nastojase, da 
tamo ne ide izvitujuci se, da je mucav i da 
nejma bitra govorenja. A. Kacic korab. 64. 
Govori se u Poficima (u Dalm.). Zborn. za nar. 
ziv. 8, 235. 

MUCAVA, /, ime kravi. F. Kurelac dom. ziv. 
25. — Vidi 2 muca. 

MUCAVAC, miicavca, m. neka okruglasta s^iva. 
Samo u Vukovu rjecniku (Art runder Zwetscbken 
s naznakom, da se govori u Fruskoj Gori). — 
Vidi rijec, koja sad dolazi. 

MUCAVICA, /. isto sto mucalica (vidi tamo). 
Samo u Popovicevu rjecniku. 

MUCE, m. isto sto miico. Govori se u Mostaru 
(s naznacenim akc). M. Milas rad jug. ak. 153, 88. 

MUCE§A, m. musko, koje muca. Govori se u 
Lici. Sto taj miicesa tu muca? J. Bogdanovi6. 

MUCESkA, /. zensko, koje muca. Govori se u 
Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovid. 

MUCeSkO, m. isto sto mucesa. Govori se u 
Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovid. 

MUCICA, /. ime macki. F. Kurelac dom, ziv. 
50. — Vidi 3 muca. 



MUCIC 



106 



1. MUCAN 



MUCIC, m. prezime. Sem. pakr. (1898) 28. 
Etno^r. zborn. 12, 438 (s potvrdom za Herce- 
govinu). Bice od osnove, I'oja je u muco i prema 
tome akc. Miicic; ispor. 66ric, Cisic, Mfsi6 od 
66ro, t.6so, mfso. 

MUCKATI, muckam (jamacno je takav akc), 
impf. isto sto 1 mucati (tnozda « deminut. smislu). 
Samo u jednoga pisca. Kad na kletvi, opet stade 
da mucka i da izmife. S. ^<ubisa prip. 216. 
(JBokijeJ) odmite i mucka, kako mi ne ce dati 
nista. pric. 21. 

MUCKO, m. ime macku. F. Kurelac dom. ziv. 
50, — Vidi 3 muca, mucica. 

MUCNUCE, n. nom. verb, od mucnuti. Satno 
u Mikafinii rjecniku (mucanje, mucnutje, ingur- 
gitatio, voratio). 

1. MUCNUTI, mucnem, pf. progutati, pojesti, 
prema impf. 2 mucati, Izmedu rjecnika samo u 
Mikalinu (mucati, mucnuti, zaloziti se, ingurgito, 
voro, — mucnut, ingurgitatus, voratus). U§nuli 
mu su prjesnacic, a bogme ga bez mene Eado 
ne c mucnut; bijedan, prije bi izdahao, neg' bi 
bez mene vragutijem se bokunom zalozio. M. 
Dr2i6 185. 

2. MUCNUTI, mucnem, pf. Govori se u 
timocko-Iuznickom narjeciu u Srbiji: prez. 
mlcnem (Hi mlsnem), a znaci: munuti, udariti 
laktom. A. Belie xviii, 105. 

MUCO, m. musko, koje muca. Imenica od mila. 
Izmedu rjecnika samo n Vukovu (der Stotterer, 
balbus s naznakom, da je po jiiznom govoru). 
Govori se u Lici (s naznacenim akc). J. Bog- 
danovic — i u Turskoj Hrvatskoj. Zborn. za 
nar. ziv. 6, 60. 

MUCONA, VI. isto sto muco. Govori se u Lici 
(s naznacenim akc). J. Bogdanovid, 

MUCOVIC (jamacno je takav akc), m. pre- 
zime izvedeno od imenice muco. Bosnak (1908) 126, 

MUCA, m. ime neznana postana. Samo u 
jednoj nar. pjesmi (crnogorskoj). No ju zacu 
Muca Eaicevid. Nar. pjes. vuk 4, 122, Te pogodi 
Mucu Baifieva. 4, 123. 

MUCAHAN, mucahna, adj. pomucan, dosta 
mucan. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu (sub- 
difficilis). Ostre i mucahne u pccelo jesu kre- 
posti, M. Eadnic 476^. 

MUCALAC, mucaoca, m. onaj, tko much Samo 
u Stulicevu rjecniku (taciturnus, qui silet). 

MUCALAN, adj. onaj, koji mi'icl, tih. Izmedu 
rjecnika samo u Danicicevu (mli>(5albnb, taci- 
turnus s primjerom, koji se ovdje navodi na 
drugom mjestu). Videvs.. .. mlbcalbna i postbna 
meata. Domentijan* 222. Prebyvsu ze vreme do- 
vojno vb prbvoj ize vb Karei mlbialnoj kelii. 
Domentijant* 117. 

1, MUCALICA (jamacno je takav akc), m. 
prezime (upravo nadimak kao lat. Tacitus). Dr2. 
kalend. (1905) 299. 

2. MUCALICA, /. zensko, koje mail. Izmedu 
rjecnika samo u Stulicevu (taciturna, quae silet). 
Govori se u Lici (s naznacenim akc) J. Bog- 
danovic. 

MUCaLNIK, m. onaj, tko mini. Izmedu rjec- 
nika samo u Stulicevu (taciturnus s naznakom, 
da je iz ruskoga rjein.). Hote navyknuti izve- 
stbno vbse jeze otb prbvyihb mlb6albniki. istinbno 
crbnbcbstvujustiihb. Domentijana 809. 

MUCALO, m. musko, koje muci. Govori se u 
Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 



MUCALOV, m. prezime u Ugarskoj. §em, 
mitr. (1900) 257. 

MUCALOVICI, m. pi. selo u Hercegovini. 
Popis zit. bos. i here. 642. 

MUCALSTVOVATI, mucalstvujem, impf. isto 
mucati. Samo u Danicicevu rjecniku (mlbcalb- 
stvovati, vitam taciturnam agere s primjerom :) 
Vbsa Vb pustyni mlbcalstvuju^ta,. . . jego preby- 
vanija izsledivb. Domentijanb 168. 

MUCA^IV, adj. onaj, koji mucl. Izmedu rjec- 
nika u Danicicevu (mlbcalivb, taciturnus s po- 
tvrdama iz pisca xiv vijeka) i ti Popovicevu 
(verschwiegen). Sladosti pustynnago, postnago i 
mlbfalivaago zitija ne mogs otbtrbgnuti se. 
Domentijanb 119, U toga se pisca nalazi i adv.: 
Prebyvanije .... mlbcalive zivustihb. 7. Ideze 
mlbcalivo sede. 47. U sva tri navedena primjera 
-li- stoji mjesto -]\-. Ovaj se pridjev (s nazna- 
cenim akc) govori u Lici. Nije ona ka druge 
zene, ona ti je muCaJiva. J. Bogdanovic. Pri- 
nosnik je po svoj prilici ovu rijec u Lici cuo 
od cejadeta, koje ju je uzelo iz kakve novije 
knige; sto danas knizevnici upotreh\avaju pri- 
djev mucajiv, to je iz rus. Mo.i'ia.iHBLifi ; 
istoga je izvora i rijec, koja sad dolazi. 

MUCA];.IV6st (Hce takav akc), f. apstr. 
imenica izvedena od pridjeva mufiajiv. Nalazi 
se u Popovicevu rieiniku (Verschwiegenheit), u 
koji je uzeta iz Sulekova nem.-hrv. rjecn. (kao 
sto je iz istoga rjecnika uzet i pridjev mucajiv). 
Iz rus. iJOAHRAaBocTb. Dosta se nalazi u danas- 
nijeh knizevnika. 

1. MUCAN, miicna, adj. acerbus, difficilis, 
miser, sollicitus. U svijevi rjednicima osim Vran- 
ciceva (vidi daje). Najstarije su potvrde iz xv 
vijeka (vidi medu primjerima). 

a. mucan (u aktivnom Hi subjektivnom 
smislu) je onaj, koji zadaje miiku (u znacenu te 
rijeci pod a). 

a) uopce. 

ua) adj. U rjecniku Vukovu (miican, 
peinlich, schwer, gravisj. Nictoze mucnije, nic- 
toze strasnije misliti se mozet (iz lat. nihil poe- 
nosius nilve horribilius excogitari potest). Sta- 

rine 23, 114. Nigdare ni bila nijedna bolezan 

gora ni podobna ni voce mucna nego bolezan 
Isusova. Korizm. 86a. Tom ricju cesarica ukrip- 
}ena u mucnom branju i borenju Stariue 1, 223. 
U ono vrijeme najveda, najmucnija i najpogrd- 
nija smrt bijase, koga bi propeli na krizu. M. 
Divkovid bes. 11. Slobodi me, gospodine, muk i 
tmin paklenih, ogha gorudega, dima mucnoga. 
M- Jerkovid 96. Bududi bol smrtna najmudnija 
i najtezja, jest takojer najkradja. A. Kanizlid utoc. 
822. Ako kriz i muku nasega spasitela promi- 
slimo, nije moguce, da se nase protivstine mogu 
viditi raucne. D. Eapid 224. Kad udara Strahi- 
nicu bane mudnu alu, silna Vlah-AIiju. Nar. 
pjes. vuk 2, 282. Iza nega bolest udarila, mudna 
bolest, one kraste veje. 2, 528. Sto se s mudnom 
rve boju, cini ti se, ni pribolit ne ce. Osvetn. 
1, 32. 

bb) adv. U rjecniku Stulicevu (mudno 
biti komu stogod, displicere, taedere). Ki doj- 

doste mudno izmoriti te hrabreue ude. P. Vi- 

tezovic odil. 37. Zene, koje poradaju mudno i 
s pogibilju od nihova zivota. L. Terzic 147. 
S ufanem dodij se (t. j. na tijeluj, gdi se mudno 
dujes. J. Banovac pred. 149. Janko ti se mudno 
razbolio. Nar. pjes. vuk 3, 222. 



1. muCan 



107 



1. muCan 



b) §to zadaje muku, ono moze biti nepri- 
jatno, neugodno. 

aa) adj. Buduci .... slisali recene 
glasi velo mu6ne. Transit 259. Mucno bi Zido- 
vom ovo pismo. B. Kasic is. 65. I ti tvoj (stamp. 
jtvoih') glas mucan mi je. S. Margitid isp. 195. 
Obra vrime najmucnije od godiSta. J. Filipovic 
1, 80*. To je kraju vrlo mu6no bilo. A. Kacic 
razg. 30. Tolika slava i pofala kraju Juri bise 
vrlo mucna. 45. Bise mucna Davidu ta naredba, 
ali ne moguci drugo u6initi povrati se. korab. 
181. I ova mu (t. j. Isusu) se izdaja veoma 
mu6na ukazala. J, Banovac razg. 159. Likarijam 
mucnim i jadovitim niko nije podlozan. A. d. 
Costa 2, 162. Tako bi se ispovid ufiinila mucna 
i nenavidjiva. M. Dobreti6 124. Pijan dervis 
okom razgledaSe pa mu mucnu rijec progovara. 
Nar. pjes. vuk 2, 273. Euzno si se glavom na- 
slonio, a mucno si ne§to pomislio. 2, 542. Bez 
pozdrava su mucnu rec poveli. B. Eadicevic 
(1880) 238. Zadesise me dani mu6ni. D. Danicic 
jov 30, 27. Turci sute, sveg ih }eta mute mucne 
misli na snu i na javi. Osvetn. 4, 34. 

bb) adv. Ne budi vam mucno sada 
dat za malo mjesto i meni. I. Gundulic 385. 
Ho6e li bit mucno opakim cut ove rici? Hoce 
primucno. J. Filipovic 1, 159*. Ne budi vam 
mucno cut, sto su ove zabave duhovno. D. Basic 
250. Kad to vide postidan Stojane, to je nemu 
vrlo mucno bilo. Nar. pjes. vuk 1, 469. Simeuna 
popustilo vino, te on vide, sto je ucinio, Simeunu 
vrlo mucno bilo. 2, 68. A car Marku baksise 
poklana; to Turcima vrlo mucno bilo, pa govore 
caru cestitome. 2, ^365. Kada Marko bio na Ur- 
vinu, poce nemu Sarac posrtati . . . . to je Marku 
vrlo mucno bilo. 2, 439. Kad to vidi Nina od 
Kostura, to je nemu vrlo mucno bilo. Nar. pjes. 
juk. 67. 

b. mucau (u akt. Hi subj. smishi) je onaj, 
koji zadaje muku (u znacenu te rijeci pod c), 
t. j. trud. U rjecniku Mikalinu (mucan, diffi- 
cilis, arduus, operosus. mucna stvar, mucno 
djelo, arduum opus, — adv. mucno, ardue, dif- 
ficile, difficulter, magno negotio, aegre, multo 
labors, mu6no mi je, ne mogu podnit, grave 
mihi duco, gravor, moleste fero, mucno biti, 
taedet, piget), m JBelinu (mucan, faticoso, pien 
di fatica, grave cioe molesto, mucni, difficile, 
laborioso, — adv. mucno, difficilmente, penosa- 
mente, con pena), t< Bjelostjencevu (mucan, ar- 
duus, tezek, — adv. mucno, ardue, aegre, multo 
labore, magno negotio, tesko), u Jambresicevu 
(mucni, difficilis, u lat. dijelu), u VoUigijinu 
(mucni, laborioso, fatichevole, miihsam, — adv. 
mucno, difficilmente, stentatamente, schwerlich), 
u Stulieevu (mucan, difficilis, — adv. mucno, 
difficilmente, difficulter, aegre, moleste s nazna- 
kom, da se nalazi u nekakvoj dubrovackoj 
knizi ,Jos.') i u Danicicevu (mucbnb, difficilis 
sa dva primjera iz xiv vijeka). 
a) uopce. 

aa) adj. O tomb je mu6no i nezgodno 
zgovaranbje (iz xiv vijeka). Spom. sr. 1, 157. 
Gdje prvi najdes brijeg, ki je velnii kamenit i 
mucan i trudan. M. Vetranic 2, 190. I pockni 
tko stvorit ku mucnu stvar spravja. D. Zlataric 
8*. Tri su stvari meni mucne, a cetvrte sasvijem 
ne znam (iz lat. tria sunt difficilia mihi et quar- 
tum penitus ignore, prov. 30, 18). M. Divkovic 
bes. 65. Ja te bjeh upitao svrhu jedne stvari, 
koja po mom sudu bjese odvece mucna. M. 
Orbin 13. Stvar je mucna, ali to je, sto ugodno 
vam bit ima. I. Gundulic 505. Priko pakla er 
su puti mu6ni, tmasti. G. Palmotid 2, 470. On 



vam otajstva bozanstvena odkrivase i najmucnije 
zakone tomaCase. V. Andrijasevic put 155. Ne 
ima mu6nije stvari uego na6i pravoga prijateja. 
S. Margitic fala 91. Topova zaradi duga i mucna 
puta dovezao ne bi§e. A. Kacic razg. 111. Mucna 
je ovo stvar, ali nije s pomodju Bozjom neuz- 
mozna. A. Kanizlid fran. 161. Kripost ova .... 
kako je mu6na, tako je i plemenita. uto6. 635. 
Je li ovo mucna zapovid? F. Matid 21. koliko 
zestok i mucan za sva ova davati des razlog ! 
F. Lastrid ned. 384. Nije ikakva stvar mucna 
onomu, koji Jubi. J. Matovic 322. U posli mudni 
opat svituje se s koludrima. A. d. Costa 1, 112. 
Sto se kasa poznanstva sebe, pravda, da je vrlo 
mufina stvar. D. Obradovid ziv. 8. Nejma na 
svitu mucnije stvari ito uporaviti prikorednu 
vo\u. I. P. Lucid razg. 117. Al' da ti Pana re- 
cem pismice, mufina molis. M. Katancid 41. 

Galija poslije duge i mucne plovidbe dohvati 

se kraja. S. l^ubisa prip. 65. 

bb) adv. Mucno bi imb (stamp, bimb) 
zime cekatb (iz poietka xv vijeka). Spom. sr. 1, 
96. Svu nod stojite u odru, i poslije mucno vam 
je ustati. Zborn. (1520) 56a, Svakomu mucno je 
sama sebe znati, a zatim lahko je druzih po- 
karati. P. Hektorovid 28. Jednomu zlocincu pravi 
sud mucnije oprasta drugo i tretje ubojstvo .... 
negoli prvo. M. Divkovic bes. 803. Dvjema 
sabjam na dvije strane mucno vlada jedna ruka. 
I. Gundulid 307. Ovo od muke mucno bise viro- 
vati. P. Radovdid ist. 47. Idu, da se malo projdu 
i provitre, jerbo jim je mucno doma za poslom 
siditi. A. Kanizlid utoc. 458. I ovo je najmucnije 
znati. M. Dobretid 65. Mnogo ga je (t.j. naroda) 
i mucno ga je sloziti. D. Obradovic ziv. 67. 
Lasno se ozeniti, al' se mucno razeniti. Nar. 
posl. vuk 168. No je bilo mucno dodi do Sdepana 
praznoruku. S. l^ubisa prip. 100. Kako des me, 
hcerko ostaviti? — Tesko, mudno, mila majko 
moja. Nar. pjes. istr. 2, 65. i t. d., i t. d. — 
Sasma rijetko stoji adv. mucno ispred kakvoga 
pridjeva : Krivovirstvo jest jedna bolest mudno 
izliciva. A. Kanizlid kam. 837. 

b) adj. mucan i adv. mucno s dopunama. 
aa) s doptunom u infinitivu, koji ima 
pasivno znacene; inf. moze biti sam, a moze 
imati j^red sobom i prijedlog za. Bijase naredio 
njeke zapovijedi, koje im parahu mucne mnogo 
obsluzevati. Zborn. (1520) 8b. Veliko je i siroko 
poje ovo .... lasno, vjeruj, za uljesti, a mucno 
za na dvor opeta iziti. D. Eanina viii^. Kada 
se u clanih od vire najde ka stvar mucna za 
razumiti. P. Kadovcid nac. 153. Druge stvari 
nisu mucno virovat od onih, ki viruju otajstvo 
od upucenja. ist. 47. Nas jezik premda je mucan 
nauciti svakomu. S. Margitid isp. iv. Opacina 
.... druga mlogo veda i mucnija za podniti se. 
F. Lastrid test. 160b. Ako vam se jos cini mu- 
can zakon Bozji za ispuniti se cilovito. ned. 377. 
O krvava razloga i mucna za dati se ! ned. 380. 
Da je ovi nauk mucan nauciti. M. Zoricid aritm. 
10 (predgov.). Jesu neka mucna za razumjeti 
(iz lat. sunt quaedam difficilia intellectu. 2 petr. 
.3, 16). J. Matovid 351. 

bb) s drukcijim dopunama. Likurgo 
bijase naredio druge nike zakone puku svomu, 
koji se cinahu veoma mucni, da se mogu ob- 
sluziti. P. Posilovid cvijet 151. — Al' se mlogim 
cini tezak ovi zakon i zapovidi mucne na ob- 
sluzene. F. Lastrid ned. 375. 

c. mucan m,jestu, u kojem ima mukd. Da 
oni ne pridu na 'vo mesto mucnoje (iz lat. ne 
et ipsi veniant in hunc locum tormentorum. 
luc. 16, 28). Kolunic zborn. 15. Duse osuzdenih 



1. MUCAN 



108 



1. MUCAN 



V jednom meste mufinom mu6et se {iz lat. ani- 
mae damnatorum in uno consistunt poenarum 
loco). Starine 23, 113. Kada jej pokaza mucna 
mesta od pakla. Mirakuli 43. Da se izvadi iz 
mjesta mucnijeh i pogibionijeh i da se najde na 
mjestu slobodnu. B. Kasic fran. 31. Jaoh Mucnu, 
mucan ti si! Nar. posl. vuk 54. — Ovamo se 
mece i primjer: Drugo misto jest purgatorij . . . . 
to je misto malo mane mucno (stamp, muceno) 
nego prvo (t. j. pakao). P. E,adovfcic ist. 58. 

d. mucan (u pasivnom Hi objektivnom smislu) 
je onaj, koji trpi kakvu mi'cku, koji je mucen. 
U rjecniku Voltigijinu (tormentato, faticato e 
faticoso, gequalt u. miihsam) i u Stulicevu (sol- 
licitus, aeger, maestus, afdictus s primjerom: 
da u svagdanem u trudu traje zivot mucan i 
cemeran). 

a) uopce (u navedenom smislu). Deva 
Marija vshote pohoditi mSsta mucnih i videti 
vse muke (iz glag. rukopisa xv vijeka). Arkiv 
9, 110. Dobri ote vskrsnuti s telesi neumrtelni 
i nemucnimi, a zali s mucnimi. Korizm. 1023'. 
Zac pogrjen toko, Isuse moj, stojis na krizu 
visoko ter se mucan bolis? M. Marulic 169. I 
tvojo rucice cavli probodene i mucne nozice 
krizu prigvozdene. ISO. Mucan Lovrinac cesaru 
govori. P. Hektorovic (?) 136. Ovo pisah bivsi 
mucan, slab i trudan rad bolesti, koju imah. S. 
Bobajevic 219. Vidim te, da s' trudan i vele da 
a' mucan uceci nih vas dan. N. Najeskovid 1, 
123. Nahodeci se on s jednim svojim drugom 
mucni od privelike zede. J. Banovac pred. 137. 
Miican govori se o coveku, koji ima gorsku 
bolest (padavicu). Z. Eadonic. 

h) mucan je kao bijedan, jadan, nevojan. 
zivot negov mucan i pin vsakoga stuzenja. 
Transit 28. Zatoj sam sad mucan nada sve na 
sviti ter sam pun dreselja. S. Mencetic 298. 
Toliko c sad mucna i gnivna, znaj, biti videci, 
er te vec ne hocu Jubiti. D. Ranina 91*. Ako 
grubu (t. j. zenu) najde, mucan je sasvima, jer u 
tugu zajde, ka lika ne ima. P. Hektorovi6 31. 
On pjesni ne tvori, ki mucan pribiva, koga 
zalos mori. 70. Videci tvoj ures, gospoje izabrana, 
gdi toli mucan jes i trudan s svih strana. N. 
Naje^kovic 2, 124. Jer je vrlo siromah, duzan i 

V nasoj zem}e i vrlo mufian (u pismu xvii vi- 
jeka). Starine II, 134. Imaju zivot provoditi ne 
kako opceno Judi zivu, mekoputno, nasladjivo i 
razkosno, nego .... zivot trudan, mucan i ostar. 
I. Velikanovid upu6. 3, 165. — Adv. K>)ji mucno 
2ivu, nesrice i zalosti podnose. F. Lastrid od' 371. 

c) brizan, zabrinut, uznemiren. Kros toj 
sam mucna i u misleh sva stojim. M. Drzic 420. 
Tijem nije.sam ja mucna ni cu bit nikadar s ve- 
seljem razlucna, jer stvorih taku stvar. D. Zla- 
taric 13b. Za sve da je mucna u srcu cica toga 
(t. j. Suyicanica), poslusna se kazat haje zapo- 
vijedira cacka svoga. I. Gundulic 380. Zli Vuci- 
strah kazudi se mucan dosta dode nega pohoditi. 
6. Palmotid 2, 176. (David) sumniv i mucan 
vise svoga spasena moli boSanstveno milosrde. 
I. Dordid salt. 84. Mucna u srcu, sva smetena 
u pameti ne zna . . . . §to de mislit, 5to de rijeti. 
N. Marci 43. A momci mucne u n uprli o6i. B. 
Eadicevic (1880) 238. — Neobicno je adj. mucan 
u ovom primjeru zdruzen s inf.: Lijepa Begum 
uza n stase mucna gledat rat nemilu. I. Gun- 
dulid 538. 

d) zlovojan, jutit. Pomisli, ki (t. j. sultan) 
svudi dobivat jest ucan, tratec prah i Judi za- 
man je 1' mudan? H. Lucid 273. Vradaju se 
sramni vele Ugri i prem mucni u sebi, da za- 



darske mire bijele uzeti im dano ne bi. P. Ka- 
navelid 248. Otide (t. j. Isus) mucan iz onoga 
svoga grada, sto ondi ne imahu ni vire ni ufana. 
S. itosa 891j. Mlado momce mucan od ukora, 
stid mu Jucki zazeze obraze, pa se brzo natrag 
povratio. Nar. pjes. vuk 6, 245. 

e. mucan je onaj, s kojim je tesko slagati 
se, zivjeti, koji je nepogodan, neugod^iv. Izmedu 
rjecnika samo u Vukovu (mudan dovjek, unver- 
traglich, difficilis). 

a) uopce. Da je pokornik tvrde glave, 
mucne naravi, strabjiv i prilicna. A. Kaddid 320. 
Imadu se pokazat Jubeznivi, a ne sumjivi i 
mucni u dopusdeiiu. P. Filipovid 32. Tako se 
receni kraj Bogor promini, koji inacije bijase 
mucan i zestok. F. Lastrid ned. 32. O Ivane, 
nasa poglavice .... kad si mucan i kad si ne- 
vjeran, more! du ti dara pokloniti. Nar. pjes. 
vuk 2, 556. Zasto je danas krsan zeman, a mu- 
can svi^et; kome se uzajmi, nikad ne plati. 
Nar. prip. vrc. 74. Mudan covik, t. j. s kojim 
se je muka slozit. J. Grupkovic. — Mozda ovamo 
ide i primjer: Mudan je i lijen na svako dobro 
dilo. I. Andid svitl. 2. 

b) s dopunom u inf. Koji su prignuti na 
tastine svitovne .... srditi, mucni primiti nauk 
sveti. S. Margitid fala 94. Jedan (t. j. covjek) 
posve mucan prostiti poradi imena Isusova prosti. 
M. Zoridid zrc. 2. Jedan od ni(h), koji bija§e 
mudniji pomiriti se, razbaja se. 183. 

f. mucno (adv.) o onome, sto je nevjero- 
jatno Hi slabo vjerojatno, nem. schwerlich. Kad 
zlo gdje uljeze, mucno opet izljeze. F. Luka- 
revic 305. Nu se strasim_ objubiti mladca, ki 
moj mudno moze biti. G. Palmotid 1, 259. 
Mucna varka i novjera bez pedepse moze biti. 
2, 57. Mucno de se tu pivati, vede tuzno svaki 
vijati. P. Posilovic nasi. 200^. Tko prazan ide, 
mucno pogine. Poslov. danid. I tko slusa u svem 
nega, mucno moze poginuti. A. Gledevid 286^. 
Malo dite tu bi (t. j. u spili) jedva stalo, mucno 
bi se u noj i pruzilo. S. Lubuski pis. 70. Mucno ■ 
se moze namiriti ta dogodaj. A. Kaddid 51. Ako 

s ovoga svita pode (t. j. moj sin), ja mucno du 
ostat. J. Filipovid 1, 292^. Osiromasi tako, da 
se mudno nevojniji od nega itko naodase (iz lat. 
ita depauperatus est, ut vix miserior eo repe- 
riretur ullus). F. Lastrid test. ad. 130*. Zasto 
razum i pamet tada mucno o Bozijem stvarma 
misli. ned. 426. Dakle se bojati, da ti ^\(h) 
mudno vec dade. J. Banovac pred. 124. Zasto 
bi se mudno uzdrzalo (t. j. prijate\stvo), && je 
vede zena ujedno. razgov. 266. Da ne bise Culida 
konika, mucno bismo Sin grad obranili. A. Kacid 
razg. 215. Sto se mudno igda moze udiniti bez 
pogibili. J. Matovid 38. Mucno dete ukazati .... 
da se nigdi ne nahodi pripis Simeonove knige. 
A. Kanizlic kam. 9. Sasud dim iznova napojen 
budne, takav miris ved mudno de iz nega izidi. 
J. Eajid pouc. 3, 26b. Mudno bi ostao moj za- 
vezaj u torbi. D. Obradovic sov. 36. U dejade, 
koje je nemarjivo, mudno de so tko pouzdati. 
M. Pavlinovid rad. 107. 

g. razlicna pojedinacna i rijetka znadena. 
a) mudno je statiu, kad se cejadetu 

grsti, stuzuje. Izmedu rjecnika samo u Vukovu 
(mudno mi je, mir ist iibel, nauseo). Mudno mi 
dode, pogiboh. Nar. pjes. vuk 1, 415. Posve 
obicno u nase vrijeme. 

h) mudan je onaj, koji je u neprilici (vidi 
miika pod e, d). Veoma se nahodi mudan jedan 
besjednik, kad . . . . ne zna, sto de govoriti. D. 



2. muCan 



109 



MUCATI 



Basic 224. Mucniji sam ja, da nema vrimena 
nego ti. M. Pavliaovic. 

c) mu6an grijeh je teiak. Gri§nik spovi 
grih mufian i velik. NaruCn. 84b. More li se 
mu6niji grih imenovati '? J. Banovac pripov. 173. 

(I) Ne razabira se pravo znacene u pri- 
mjerima: Ako bi se imao iskorenuti kojigod 
sumnivi ili mucan zao obi^aj. I. P. Lucie nar. 
33. Mucno dode, a mu6nijo kaze. Nar. pjes. vuk 
3, 195 i 306. Vuk doduse u svotne rjecn. tumaci 
adv. u tome primjeru rijedma: schwer, schlimm, 
dura (sic!), ali otud se ne razabira pravo zna 
cene. — Ovamo se stavfa i ovo : Narod (u Srbiji 
u okrugu crnorijeckom) veruje, da se u ove daue 
(t. j. 13 — 24 decembra) zamufiila sv. Bogorodica, 
da rodi. Zato trudne zene u ove dane nista ne 
rade. Ovi se dani zovu jos i mucni dani. 
Etnogr. zborn. 14, 77. 

2. MUCaN, mucna, adj. onaj, koji milct, tih. 
Izmedu rjecnika samo u Stulicevu (mucan, mu6ni, 
taciturnus, silens s naznakom, da se nalazi u 
glag. brevijaru). Koju molitvu govori misnik 
glasom mucnim. I. Velikanovic upuc. 3, 409. 

3. MUCAN, adj. od twienice muka,t'tdt mu6ni. 
MUCaNSTVO, n. isto sto milka, milcene. 

Samo u primjerima: Sudec tagda Petar, da bi 
recena sija od jego mucanstva, vzvrati se v Rim. 
S. Kozicic 4b. Jedan krsianin .... ima jakosti 
zadovojne za podniti jos isto mucanstvo. I. 
Marki 53. 

MUCAI^, Mu^na, m. planina n Srbiji u okrugu 
uzickom. M. D. Milicevic knez. srb. 578. Ima i 
Vuk u svome rjecn. (s naznaceniin akc. i s pri- 
rnjerom uzetim iz nar. posl. vuk 54: Jaoh, 
Muciiu, mucan ti si! O Javore, jadan ti si!). 

MUCANE, n. nom. verb, od mucati. U Divko- 
vica nauk 282^ nalazi se muocanje (kao sto se 
u nega nalazi i muocati, — vidi tamo), ali ima 
i mucanje (vidi rnedu primjerima pod a). Sa 
znacenem lat. silentium, taciturnitas, tal. silenzio, 
taciturnita , nem. Schweigen, Stillschweigen 
nalazi se ova rijec u svijem rjecnicima (u Da- 
nicicevu je mlbcanije s potvrdom iz xiv vijeka). 
a) mucane uopce. Sb mlbcanijemb sedi i 
blagodarenijemb. Sava glasnik 24, 191 i 40, 149. 
A on da ima k tomu vecno mucanje (u ispravi 
pisanoj g. 1500). Mon. croat. 182. Navijestih 
vojsci svoj mucanje, mir, posluh; tuj on cas na 
glas moj umuknu svaki duh. M. Vetranic 2, 
440. Jest vrijeme od mucanja i jest vrijeme od 
govorenja. M. Divkovic bes. 436. Odveza se 
jazik meni od uzalca od miicenja (grijeskom je 
-e- mjesto -a-). M. Gazarovid 27. Odkrij joj se, 
kad ju |ubis, s neprilicna da mufiana i riu i 
tebe ne izgubis. G. Palmotid 2, 213. U tomu 
dogodaju bimbeno mufiane ispovidnikovo nepra- 
vedno uvriduje razlog i pravicu. A. Kadcic 260. 
Dobro je coviku cekati s mucanem spasene od 
Gospodina. E. Pavic prosv. 2, 45. Po nekolikom 
mucanu opet bi poceo govoriti. D. Obradovic 
ziv. 26. Od mucana glava ne boli. Nar. posl. 
vuk 234. Novak .... poslije poduzeg mucana 
proprti: Znate li vi? S. ^^ubisa prip. 220. i t. d. 
— U navedenim primjerima mucane je isto sto 
negovorene ; kasto znaci ta rijec tisinu uopce, 
kako je u primjeru: Najezenje radi nocnijeh 
tmina, mucanje od one pustine. B. Kasic in. 88. 
h) duboko mu6ahe je isto sto potpuno. U 
rjecniku JBjelostjencevu (mucane gluboko, silen- 
tium altum). Kada svaka bijahu u duboku mu- 
6anu, u glubo doba oko ponoci. F. Lastri6 od' 384. 
Stijahu se knige duhovne stojeci svak medu to 



u mucanu pridubokomu. I. P. Lu6i6 izkaz. 20. 
— Mjesto duboko mu6ane nnn jedan pisac 
visoko mucane jamacno prema lat. altum silen- 
tium (samo je pisac pridjev altus h'ivo razumio 
uzevsi ga u znacenu visok mjesto dubok, jer 
altus moze i jedno i drugo znaditi). Pe6at is- 
povidi razumi se ono visoko mucane, koga je 
duzan misnik drzati u svemu, sto je razumio i 
cuo na ispovidi. J. Banovac razg. 254. 

c) raskinuti, prekinuti mucane. Sto bode 
djavao cinedi ti raskinuti mucane. M. Kadnic 
426». Jednome padue na um, da prekine mucane. 
Vuk dan. 2, 124. 

d) proci (prolaziti) sto mufianem u dva 
pisca je uzeto prema lat. silentio praeterire, 
t. j. ne spominati sto. Niti je dostojno mufianem 
proci ono, sto pise Baronijo. A. Bacid 170. Jo§ 
je jedan osobiti obicaj, koga ne mogu mucanem 
proci. A. Kanizlic bogojubnost 286. Ne mogu 
ni onu ludost mucanem proci. kam. 229. Sva 
ova mucanem prolazim. 363. Grcki pisaoci .... 
mucanem prolaze ovi sinod. 413. U Stulicevu 
rjecn. stoji: mucanem stogod mimoiti, mimo- 
hoditi, silentio aliquid involvere, praeterire 
(s naznakom, da se nalazi u glag. brevijaru). 

e) ostaviti sto u mucanu, t. j. ne spomenuti 
sto. Samo u jednoj knizi. Ma gdi sam ostavio 
u mucanju svidocanstvo nauciteja od naroda? 
(iz lat. sed quid taceo doctoris gentium testi- 
monium?). F. Lastric test. 228t>. Ostavio sam u 
mucanju sunce i misec (iz lat. solem eram ob- 
litus et lunam). test. ad. 111*. 

MUCAR, mucara, m. prodavac mnkc, brasna. 
Samo u Stulicevu rjecniku (farinajuolo, farina© 
institor). 

MUCAST, adj. vidi mucav. 

MUCASAN, mucasna, adj. isto sto mucahau 
{vidi tamo). Samo u Stulicevu rjecniku — Slabo 
pouzdano. 

MUCATI, mucim, impf. ne govoriti, ne izda- 
vati glasa od sebe. U najstarije vrijeme glasila 
je ova rijec mlcati (s vokalnijem -1-); to se na- 
lazi u so. Save, u Korizmenaku, Narucniku, u 
Transitu i u Statutu vrb. (vidi potvrde medu 
primjerima) ; zatijem u Kolunicevu zborn. 56, 
u AHrakulima 95 i m Prorocima 61^. Mjesto -1- 
nalazi se kasto i -uo- (dakle muocati), kako je 
u N. Banine 91b, u M. Divkovica nauk 13a, 
164a, u B. Kasica rit. 83, nasi. 36, 191; ali u 
N. Banine 37* ima i mucati, tako je i u M. 
Divkovica bes. (vidi medu primjerima). Akc. se 
mijena u imper. miici (tako je zabi]ezeno u Vu- 
kovu rjecn. 1898). Glag. istoga znacena i po- 
stana nalazi se u svim slav. jezicitna, na pr. 
staroslov. mltcati, rus. Mo.iiaTb, ces. mlceti, j>o|. 
milczed i t. d., ali u drugim indoevr. jezicima 
nema rijeci etimologijom srodnijeh. Sa znacenem 
lat. tacere, silere, tal. tacere, stare cheto, nem. 
schweigen nalazi se glag. mucati u svijem rjec- 
nicima osim Daniciceva, a najstarija je potvrda 
iz xm vijeka (vidi prvi primjer pod a, a). 
a. mu6ati bez rijecce se. 

a) mucati ye isto sto ne govoriti (o ce^adma). 

Zapovedaju ubo semu sije tvoriti ili mlb6ati. 

Sava glasnik 40, 166. A otac tu stvar mucedi 
razmisjevase. Bernardin 89. Nikola .... vas taj 
put mucavsi fiesto krat uzdise. P. Hektorovid 27. 
I koji odluci od sada jak kami do smrti da 
muci. N. Najeskovid 2, 33. Ovo si 6inio, i 
mueao sam. M. Divkovid bes. 31. Esorcista .... 
de zapovidati necistomu duhu, da muofii. B. 



muCati 



110 



MUCE 



Kasic rit. 358. Tko ne zna mucati, ne sahranuje 
prijateja. M. Eadnic 29^. Muci Lazar, ne govori 
nista. A. Kaci6 razg. 60. Buduci mu niki rekli, 
da muci i ne dosaduje sa svojom vikom. F. 
Lastric od' 190. Gdi se na sud blago vuce, 
pravdoznanci onde mu6e. V. Dosen 62''. Muc", 
ne luduj, draga Jele moja ! Nar. pjes. vuk 1, 
242. Muci raja ko zelena trava. Nar. pjes. horm. 
1, 26. i t. d., i t. d. 

b) mufiati je isto sto ne izdavati glasa (o 

razlicnijem predmetima). Ni se boj da se sva 

ova zemja, ka sad muci, cic dila takova dopo- 
kon uzbu6i. H. Lucie 197. Pusta gora od svud 
muci. M. Drzic 111. Ako bi sve recene stvari 
Ct. j. nebo, zemja, voda, sunce, mjesee) muocale. 
M. Divkovic nauk 60<"^. Ptica u dubu, zvijer u 
lugu, u pokoju sve mucaso. I. Gundulio 240. 
Duboka je rijeka, ka muci. Poslov. danic. Pri- 
lipa vefier doli smija se k naravi i sve muca, 
sam zefir lad davase travi. M. Katancic 73. 

cj mucati kao prelazan glag. Kada se ti 
gres spovidati i za sram mlcis jedan grib. 
Korizm. 60*. Ako vi mlcite istinu pred }udmi. 
Transit 52. Ob zatoj svak muci ter imaj strpjenje 
i mucat odluci Juveno zejenje. S. Mencetic 140. 
Jezik moj tolika veselja. . . . muci. H. Lucie 221. 
Sva mu bti pobrojit (t. j. pisma), jedno mucat 
ne ce. P. Hektorovi6 35. Nu nijes' ti nikako 
imala mucati u sebi zlo take. F. Lukarevic 57. 
Ispovidnik ima .... mucati grihe pokornib. S. 
Budinic ispr. 15. Veliki je grijeh govorenje 
Bozjo muocati .... Jao onijem, koji muoce 
pravdu i nauk onijem, kojijem su drzani. M. 
Divkovic bes. 461. Jaob, a zasto pun tamnosti 
muco ja sam grijeb moj budi? I. Gundulic 195. 
No cu mucat zle nacine, kim me bitje izkorijepi. 
220. Darovim zavezan jezik tud grijeb mu6i. 
G. Palmotic 1, 370. Ne cu mucati jedan nauk 
zao i Sudan. P. Posilovic nasi. 8^>. Koji kazuje 
svoje stvari, kako ce mucati one drugijef/i^ ? 
M. Eadnic 29b. Ako vide u nami kojugod 
krjepos i dostojnos od bvale, muce je i taje. I. 
Dordic salt. 202. Ne bi zadosti bilo ispoviditi 
tu budu opacinu muceci okolovinu. A. Kadcid 
502. Mu6a6u lipotu Kleopatre krajice. F. Lastric 
test. 354*. Mucim ostala junastva nogova. ned. 
75. Mucacu i ja cudesa niova i zlamena .... 
mucat snagu u razsirenu i slobodu u pripovi- 
danu sv. vire. svetn. 101b. Mucavsi prid kra|em 
on svetu izpovid na krajeve dare svoj zatvori 
vid. A. Knezovic 243. §to pismo sveto i crkva 
katolifianska mu6i, budi nam ugodno ne znati. 
S. Eosa V. Mucedi brez broja mnoge pustinake 
imenujem Davida. M. Zoricic osm. 137. Da je 
duzan mucati ono, sto mu je prikazano skrovito. 
M. Dobretic 135. Iz xix vijeka nije se nasao 
nijedan primjer. 

(I) mucati od koga Hi od cega. Zato od 
nib (t. j. od besjeda) ml6u. Narucn. 39*. Nima 
mlfiati od bvale nega. Transit 159. Od kijeb 
stida radi boje je mucati nego o6ito govoriti. 
Zbornik (1520) 167a, Tko sebe istoga pomnivo 

ogleda, lastno od inijeb muo6i (iz lat faci- 

liter de aliis tacet). B. Kasid nasi. 71. Od osta- 
lijeb eretika da mucim. A. Badic 152. Mufiim 
takoder i od drugoga (t. j. otajstva). F. Lastrid 
test. 60a. Nije slobodno pastirom i pripovi- 
daocem od nega sasvim mudati. 271*. Mucim od 
onizi, koji pokazuju Jubodije u sebi. ned. 302. 
Od pirova ne mogu mucati. M. A. Rejkovid 
sat. 80. Veoma bo od ove stvari muci sveto 
pismo. L Velikanovic upuc. 3, 305. Iz y.ix vijeka 
nije se nasao nijedan primjer. 



e) mucati na sto prema: govoriti, odgo- 
varati na sto. Na to tvoje toliko visoko pitanje 
mucacu ja za sada. M. Orbin 228. Na to sve 
mucaso Jezus. S. Kosa 155b. 

/) mucati o cemu Samo u rjecnicima, i 
to u Belinu (mucati o kojoj stvari, passar sotto 
silenzio) i u Stulicevu (mudati o kojoj stvari, 
primucati). 

g) mucati svrbu cega. Samo u primjeru : 
Tko muci svrbu jedne stvari, koja se prid nim 
za nega dini. M. Dobretic 416. 

h) mudati kome, t. j. ne odgovarati mu. 
Za dugo mu Marko ne mudao. Nar. pjes. vuk 
2, 233. — Ne razabira se pravo znacene u pri- 
mjeru: Ab vitezi moji mili, svi li ste me osta- 
vili, svi li caru svomu muce? I. Gundulid 568. 

i) mucati s dopunom u inf. Samo u pri- 
mjerima: Ne cu mlcati bvaliti presvetoga Jero- 
lima vsimi mojimi silami. Transit 159. Tko nije 
pripovidalac, neka muci u crkvi govoriti. L 
Andic vrata 83. 

b. mudati se (u pas. znacenu). Spovid go- 
vori se prez smrsenja nike falsije, dokle se ue 
mldi istina. Narucn. 80b. Za nike besedi, ke se 
s'da mice. Statut vrb. 156. Pak svakomu da se 
muci miso ovoga dogovora. I. Gundulic 296. 
Kolikrat za judem zgoditi jistina se muci, a 
laz se govori. Micbelangelo .33. 

MUCAV, adj. Samo u Stulicevu rjecniku (mu- 
cast, mucav, farinam abundanter producens, fa- 
rina abundans). Ako su se ta dva pridjeva had- 
god govorila, nije im znacene bilo, koje im daje 
Stulic, nego au znacili isto sto brasnav. 

MUCE, adv. tacite, occulte. Upravo je neg- 
dasni partic. prez. (gerundij) ,od glag. mudati; 
ispor. mimogrede, nebote. Mjesto -u- ima Div- 
kovic -uo- (oidi medii primjerima) ; to ima i 
Kasic ill. 26, fran. 1.39, rit. 61, ali taj pisac ima 
i -u- (vidi medu primjerima). U rjecnicima 
Vrancicevu, Mikajinu, Belinu, Bjelostjencevu i 
u Stulicevu (vidi daje). Najstarije su potvrde iz- 
XVI vijeka. Pored muce nalazi se i mudem, 
ispodmuce, podmude (vidi tamo). 

a) mudeci, suteci, mukom. TJ rjecniku Mi- 
kajimi (muce, mudedi, mukom, tacite, silentio), 
u Belinu (tacitamente, con silenzio), « Bjelo- 
stjencevu (mude, muded, mukom) i u Stulicevu 
(muce, muded, tacite, silentio s naznakom, da se 
nalazi u Zlatarica, ali u gradi za ovaj rjecnik 
sakupjenoj nije se iz toga pisca nasao nijedan 
pritnjer). Britke je rane trpiti i mudo izdibati. 
H. Lucid 214. Prijatjem reda svetib najman 
mude zavecase i svidokovase botiti uzdrzati 
divstvo. S. Budinic suma 111. Dokle redovnik 
skrovito i muode u sebi govori. M. Divkovid 
nauk 164a. Namisto vola, ki poteze muce, stanu 
§kripat kola. D. Barakovic vila 165. Podi, liste 
moj luveni, noj dos .... mu smrt mude objaviti. 
I. Gundulid 254. Da mude na molitvi pametnoj 
postoje. B. Kasic rit. 61. Uzdisase . . . , i mude 
plakase boleznivo. P. Baksic 96. Ter sta molit 
cacka svoga mude, a teskoj u 2alosti. G. Pal- 
motid 3, 16a. Kanon se govori skrovito i muce 
. . . . zato misnik ima se skupit .... ter molit 
mislju samo. L Andid svitl. 154. I tako mude 
tebe de ponukovati (t. j. davo) i redi de na usi 
tvomu srcu. P. Posilovic nasi. 122b. Ostalo reci 
mude. 157a i s. Margitic isp. 278. Posli toga 
misnik za se i za puk mude govori molitvn. A. 
Kanizlid bogojubnost 76. Stvari sobom pleme- 
nite ne ce da se lazma kite, mude vridnost jer 
besidi, da se nima cina vidi. V. Dosen 40b. 



muCec 



111 



muCem 



Kada oni leze muce (t. j. Ujenstine), a vuk 
pusto stado vuce. 233*. Mu6e se parokima na- 
pomenuje, da se ne ima ostaviti. J. Matovic 275. 
Ako ri6i iste molitve mu6e uzgovori. I. Veli- 
kanovid upu6. 3, 438. Jedni vi6uc, druzi mriju 
muce. Osvetn. 2, 138. Kad se najam mufie pro- 
du5i. V. BogiSic zakon. 115. 

b) tiho, mirno. Zato molitn milo, stanite svi 
muce. H. Lucid 227. Nistar mane sfaki muce 
sta§e. P. Zoranid 19. Nut ih mirno poslu§ajte i 
muce se svak namjesti. N. Najeskovic 1, 158. 
Izbrani moj cvite, sto muce lezis tad? 1, 193. 
Kad ka bude od potrebe, mude istom zazovi ju. 
Jedupka nezn. pjesn. 240. Sta muce milosrdje 
Bo2je do porodenja pravednoga spasite}a. A. 
Gudetid roz. jez. 102. Muoce slisaj, sto imas go- 
voriti i odgovoriti onomu, tko te pita. M. Div- 
kovic nauk 30. Zazva Mariju sostru svoju muce 
govoredi: me§tar je dosao i zove tebe (iz lat. 
vocavit Mariam sororem suam silentio dicens ; 
magister adest efc vocat te. ioan. 11, 28; u grc- 
kom je tekstu A«.9^p«, t. j. tajno, prema tome je 
i u nem. Luterovu prijevodu heimlich, m Vu- 
kovu tajno). I. Bandulavid 67l>. Hod', da ukazem 
mjesto tebi, gdje sakriven ima§ biti, odkle ti je 
muce trijebi ova djela sva paziti. G. Palmotic 
1, 332. Pa se muce kroz lugove vuce (t. j. 
Petar Mrkonic). Nar. pjes. juk. 173. 

c) kradom, krisonu tajno. U rjecmkn Vran- 
cicevu (occulta), u Mika(inu (muce, potajno, 
skrovito, clam, occulte, ex occulto, furtim), u 
Belinu (celatamente . nascostamente, coperta- 
mente, secretamente) i u Stulicevu (clam, oc- 
culte, furtim). Morfej mladida ostavif muce 
otide. P. Zoranid 50. Juda pas . . . . k Zidovom 
u dvor muce se odpravi. N. Najeskovic 1, 125. 
I tuj se on mude kako pas od lova k Jezusu 
dovuce. 1, 129. Ali posred nocue sjeni jaoh Sto 
mi se muce ukrade (t. j. Tezeo) ? I. Gundulid 30. 
Zapovidi, da se noj muce u kudi glava odsijece. 
B. Kasid per. 114. Ako si ukrao muce tuju stvar. 
zrc. 69. A satora polag moga dvije svijece kad 
vidite bez krsmanja nijednoga muce vojsku 
uputite. P. Kanavelid 235. Ka te (t. j. zmija) 
hode ranit muce zlijem cemerom jidnijeh zuba. 
A. Vitajid est. 25. Bi mogao redi muce i potajno 
vladaocu. A. Kadcic 325. Tada ce vajati muce 
cinit dojti pastira....i potajno u loznici uciniti 
rukovane. 486. Nije nagla, ide muce tihom no- 
gom, budno pazi, nit tko cuje, kad se uvuce. 
A. Kanizlid uzr. 235. Vojnici pridose muce priko 
zidovah. kam. 603. Sofrouija ukrade se i muce 
otide u ErdeJ. 887. Obnod, kad kra| spavase, 
muce unide u negovu komoru. J. Filipovid 3, 
250*. Pas, koji se tiho vuce, da zadade ranu 

mude. V. Dosen 118*. Dilo cini mnogo gore 

neg' kad lupez krade muce. 137^1. Koji dobra 
ista odnasaju ili muce kraduci ih ili silom gra- 
bedi ih. B. Zuzeri 342. Na to su se Turki jako 
prestrasili ter po nodi tabor muce ostavili. 
Jadke 213. — Ovdje se jos dodaje iz rjecnika 
Mikalina: muce od meno, clam me, muce od 
nas, clam nos vel clam nobis, — iz Belina : 
muce od mene, di nascosto da me, — iz Stuli- 
ceva: mude od nas, clam nos vel nobis. Drugih 
takovih potvrda (t. j. mude od koga ili od dega) 
nije se naslo. 

MUCEC, mudeda, adj. tacitus, occultus. Upravo 
je partic. prez. od glag. mudati, ali sluzi sasvijem 
kao pridjev, od kojega se uzima i komparativ 
(vidi jednu potvrdu medu primjerima pod a). 
Nalazi se u svijem rjecnicima osim Vukova i 
Daniiiceva (vidi da]e). Najstarija je potvrda iz 
pocetka xv vijeka. 



a) muced je onaj, koji mnei, koji je tih. U 
rjecniku Vrancicevu (mucedi, taciturnus), u Mi- 
kalinu (mudedi, koji male govori, taciturnus), 
w Jielinu (mudedi, cheto e quieto, che non fa 
rumore, tacito, quegli che tace, s dodatom po- 
slovicom: Mudedega djeteta ni svoja majka ne 
razumije, — adv. mucedi, tacitamente, con si- 
lenzio), u Bjelostjencevu (muced, taciturnus, silen- 
tiarius, tacitus, silens s dodatom poslovicom: 
Mudedega deteta ni svoja majka ne pozna, — 
adv. muced, mukom, tacite, silentio, muced 
prejti, silentio praeterire, omittere), u Jam- 
bresicevu (mudedi, taciturnus), u Voltigijinu 
(mudedi, taciturno, silenzioso, still, — adv. muced, 
tacitamente, still) i u Stulicevu (muded, tacens, 
taciturnus, tacitus, silens, quietus, tranquillus, 
— adv. tacite, silentio). Muldedim (sic!) zako- 
nom mo}ase slavnu devu Mariju. Mirakuli 95. 
Od mudeda Jubovnika i poklisar muded da je. 
I. Gundulid 254. Ni se stavi od gorude, nu mu- 
ceco i otajne me Jubavi. 260. Zene .... imaju 
bit veoma mudece i ustrpjene. I. Drzic 289. Od 
mucede tamne nodi u najvedoj u mrklini. G-. 
Palmotid 1, 209. Mucedemu znaj djetetu ni sva 
majka razumije. 2, 173. Jezus .... rijedi ne za- 
mede mudediji od mramora. 3, 163*1. U to i nodi 
svijem mucede tmina u tminu dan zatvori. P. 
Kanavelid 19. Mucedemu djetetu ni svoja mati 
ne razumije. Poslov. danid. Mucedijem zudbami 
potrebnijeh Bog priskace. J. Matovid 431. — 
Adv. Ter se tuzi ne daj, neg' trpi mudede. M. 
Marulid 147. Ki mudede bez ne zive i umrije. 
I. Gundulid 255. 

b) potajan. U rjecnicima se nalazi to zna- 
cene samo za adv., i to u Bjelostjencevu (muded, 
clam, occulte), u Jamhresicevu (muced, occulte, 
clam, facile, — ova treca lat. rijec ne daje smisla 
na ovome inje^tu), u Voltigijinu (muced, di sop- 
piatto, heimlich) i u Stulicevu (muced, clam, 
occulte, furtim). Neprijate}a mudedega boj se, 
kad te casti odvise. I. Gundulid 510. Podizase 
se mudede pomrzenje na onu sluzbu. B. Kassid 
fran. 20. Dragom bracu svom odkrila misli 
otajne i mucede. G. Palmotid 2, 209. Ovi nadin 
govorenja u sebi uzdrzi niko mucede pokaranje 
nasega mlohava ufanja. P. Eadovdid nad. 192. 

MUCEM, adv. tacite, occulte. Rijec je postala 
od adv. muce, kojemu se dodalo -m; takvo do- 
dato -m imaju i druge neke rijeei, na pr. daklem, 
doklem, vecem (pored dakle, dokle, vece); vidi 
tome u T. Maretiea gram, i stil. 85. U rjec- 
niku nijednom. Pored mudem nalazi se i pod- 
mudem (vidi tamo). 

a) isto sto muce pod a. Mucem i ne lajudi 
nogom ju (t. j. zvijer) lovcu pokazuju (t.j.psi). 
E. Pavid prosv. 2, 59. Pa ni divnih tu nije 
gusala, no mucim (sic! s nejasnijem i) se rujno 
pije pivo. Osvetn. 1, 46. 

bj isto sto mude pod h. Podize se Gedeon 
i ode mucem po mraku. E.'Tavid ogl. 190. Oti- 
savsi oni mudem i na vrh planine popevsi se. 
253. A on mudem here roda bijede. Osvetn. 5, 6. 

c) isto sto muce pod c. Obnod pobigose iz- 
pod grada, ma tako mudem i potajno, da ... . 
A. Kacid razg. 140. Oni mucem poslase g Da- 
vidu Jonatu i Akimasa. korab. 207. Jo§ on pazi 
pretila dogata, da ga Komnen mudem ne odjasi. 
Nar. pjes. juk. 329. Mudem (tako je zahHezen 
akc.J, kridimice, ne javivsi nikomu. M. Pavli- 
novic. — Ovamo ide i primjer: Jer od kad je 
na Drobnaku straza, djevojke se muodim udaju. 
Osvetn. 1, 33. Tu je muodim jamacno isto sto 



muCenica 



112 



MUCENIK 



muSeiri, samo je pisac u prvom slogu iizeo -uo- 
vafada prema adv. muoce (mjesto muce) u M. 
Divkovica (pisca bosanskoga, kao sto je i pisac 
„osvetnika'^), a -i- « drugom slogu je nejasno 
kao i u mu5im (vidi pod a). 

MUf ENICA, in. i f. cejade, koje se muci, koje 
je muceno. Sto ova imenica moze biti takoder 
muskoga roda (ali samo u znacenu pod c), 
s tijem ispor. druge neke imenice s nastavkom 
-ica, koje se upotreblavaju kao rijeci muskoga 
roda, na pr. cutalica. izjelica, propalica, varalica. 

a. zensko, koje se muci, koje mnogo trpi i 
pati. One, koje vidis .... raztrkane, jesu tuzne 
selankii'io od muke i od truda muconice. B. Zu- 
zeri 78. Jaoh tuzna! ti si prava mucenica, kako 
trpis onu sekrvu usionu, muza onega tako huda? 
189. Govori se i u nase vrijeme na pr. za kakvu 
siromasicu, udovicu sa mnogo djece Hi za bo- 
lesnicu, koja dugo i tesko boluje. 

b. muCenica u krscanskom smislit je zensko, 
kcje je muceno i ubijeno poradi vjere. U rjec- 
niku Belinu (martire, quegli, che patisce o ha 
patito il martirio), u Bjelostjencevu (martyr), u 
Voltigijinu (donna martire, Martirina [sic!]), u 
Stulicevu (quae Christi religionem sanguine te- 
statur), u Vukovii (die Martyrerin, martyr s pri- 
mjerom iz nar. posl. vuk 303; Tako mi ove mu- 
cenice ! ali taj pritnjer upravo ide pod d) i u 
Danicicevu (martyr femina s primjerom, koji 
sad odmah dolazi). Ott negoze bystb mucena 
dbsti jego Irina mucenica. Safarik letop. 68 (iz 
pocetka xvi vijekaj. Po dostojanstvu i molbi 
Katarine divice i mucenice. Starine 1, 224, Bla- 

zena gospa bi vede negoli mucenica. M. Div- 

kovid bes. 353. Na svetu Katarinu divicu i mu- 
cenica. S. Margitid fala 103. Sv. Susana divica 
i mucenica. A. Kafiic razg. 11. S onom krvju, 
koju su prolili svi sveti mucenici i mucenice. 
J. Banovac blagos. 85. Sto su podnili svi muce- 
nici i mucenice. A. d. Bella razg. 227. Sutra je 
sv. Varvara mucenica, koja je svoju krv za 
vjeru prolila. S. l^ubisa prip. 25. i t. d. 

e. muCenica je cejade, koje je obuzeto i mu- 
ceno od zloga duha. a) fern. Kcer svoju od 
duba paklenoga obsidenu k pustinaku Guarinu 
dovede; duh necisti iz mucenice govorase, da 
ga nitko drugi ne moze istirati nego Guarin. 
A. Kanizlid utoc. 72. Gdi biiase mucenica, iz 
koje poce djava vapiti . . . . Ti si djavle, budalast, 
zasto mucis tu divojku dobru i pravednu. M. 
Zoricid zrc. 102. — b) masc. Drakuni . . . . bi iz 
mucenica samo cuv§i ime Antunovo bizali (iz 
lat. daemones .... audito nomine dumtaxat An- 
tonii fugiebant a corporibus obsessorum). F. 
Lastric test. ad. 19a. Buduci niki zalosni covik 
posidovan od drakuna .... Spasite} ovoga zalo- 
snoga oprosti i djavla istira.... Meduto nadose 
se niki, koji govorahu, da SpasiteJ bijase oslo- 
bodio onu mudenicu po kriposti vrazjoj. od' 199. 
Koji prode dobro cineci, mucenice opraStajudi 
i ozdravlajudi bolesnike (iz lat. qui pertransiit 
beneficiendo et sanando opprossos a diabolo. act. 
ap. 10, 38). ned. 176. Kadano niki dovede mu- 
denicu, to jest sina k Isusu, da ga ozdravi, koga 
drakuna apo§toli ne mogose istirati. svetn. 43b. 
— Tako ce po svoj prilici biti i u ova dva 
primjera: Tko pita djavla u mucenica za sto- 
godi. I. Aucic vrata 27. Govori Zlatousti, da je 
grijeb gori od djavla, za§to kad mufienica ozdravi, 
stidi se, a grisnik . . . . ne stidi se. S. Margitid 
fala 177. — Ne razabira se, je li m. Hi f. u 
primjeru: Bivsi mu prizvana jedna mucenica, 



da bi je izHcio .... Djava re6e : o koliko bi drago- 
vo|no izasa iz ove mucenice ! M. Zoricid zrc. 1. 
d. mudenica se govori i za rakiju, U rjec- 
niku Vukovu (u zaklinanu i rakija se zove mu- 
denica, vajada zato, §to onako u kuhanu postaje 
i kroz lulu prolazi) i u Popovicevu (Brannt- 
wein). Tako mi ove mucenice! Pri rakiji (t. j. 
zaklinu se). Nar. posl. vuk 303. Oko Viokovaca 
zovu rakiju mucenicom zato, jer dovjeka sasvim 
izmuci. S. Pavicid. 

MUCENICIN, adj. posses, od mucenica. Samo 
u Stulicevu rjecniku (ad eam, quae Christi reli- 
gionem sanguine testatur, spectans). 

MUCENICJI, adj. posses, od mucenik. Samo 
u Stulicevu rjecniku (mucenicji, mucenidki). 

MUCENICKI, adj. posses, od mucenik, sto- 
pripada mucenicima Hi muceniku kojemugod. 
U rjecniku Stulicevu (ad eos, qui Christi reli- 
gionem sanguine suo testati sunt, spectans) i u 
Danicicevu (mucenictskb, martyris sa dva pri- 
mjera, koji ovdje sad odmah dolaze). Se bo 
jestb .... mucenicbskoje pobednoje venbcanije. 
Stefan pam. saf. 16. Nina ze dospevsi zitija jego 
povemt konbcb mudenicbskb byti (iz pocetka xv 
vijeka). Glasnik 11, 76. Tebe Ift. j. Boga) hvali 
vrhu svega mucenicka cista deta. I. Dordic 
uzd. 192. Ja sam se poturcio ne imavsi mude- 
nicke kreposti. S. ]^ubisa prip. 87. 

MUCENICNI, adj. isto sto mucenicki. Samo 
u Danicicevu rjecniku (mucenicbnb, martyris 
s jednijem primjerom iz xiii vijeka). Jako krbviju 
mucenidbnoju oblijavb se sibzami svojimi. Stefan 
pam. saf. 25. 

MUCENIG, m. Samo u primjeru: Svakomu 
koscu se ima dati jedan mudenig (iz pocetka 
xvii vijeka). E,. Lopasic urb. 155. Izdavac kaze^ 
da je to novae, koji je kovan u vrijeme mlet^ 
duzda Moceniga (dva mletacka duzda toga 
imena bila su u xv vijeku). — Ispor. Po kojih 
Mudenig Petar se uznasa, bnetadki kino stig po 
moru pronasa. H. Lucid 285. 

MUCENIK, miicenika, m. musko, koje se muciy 
koje je muceno. Danas je gen. pi. samo miice- 
nika, a u nekim starim knigama ima potvrda 
za oblike mudenikov i mucenikova; prvo se na- 
lazi u Arch. slav. phil. 4, 427, u Bandulavica 
239b, u Glavinica cvit xvir, u Katanina 306a 
i u Kadcica 88, — a drugo u Zborn. (1520) 
126a t u Posilovica nasi. 74a, 164b. 

a) rnusko, koje se muci, koje mnogo trpi i 
pati. Kransko zvono i arbanaska zena i gradsko 
magare, to su najveci mucenici na ovome svi- 
jetu. Nar. posl. vuk 160. Spopa straza hajduke 
pospate, jedni vezu, drugi uzem steiu, mudenici 
dokle speti sezu. Osvetu. 4, 61. Ja sam pravi 
mudenik na svijetu (reci ce kakav tezak Hi za- 
natnik, koji mnogo i tesko radi, a malo zasluzi,. 
a reci ce i bolesnik, koji dugo i tesko boluje). 

b) mudenik u krscanskom smislu je musko, 
koje je muceno i ubijeno poradi vjere. U rjec- 
niku Mikajinu (mudenik Bozji, martyr), ic Be- 
linu (martire, quegli, che patisce o ha patito il 
martirio), u Bjelostjencevu i u Jambresiievu 
(martyr), u Voltigijinu {muTtire, Ma.itiTer /sic! J), 
u Stulicevu (qui Christi religionem sanguine suo 
testatur s naznakom, da je iz Belina rjecn.), u 
Vukovu (Martyrer, martyr) i u Danicicevu 
(martyr sa dva primjera iz xm vijeka i s jed- 
nijem iz xiv). Hramb svetago i preslavbnago i 
velikago mudenika Hristova Georgija. Stefan 
pam. saf. 5. Vse mnozastvo mudenik svetih. 



MUCENIKO^iUBIV 



113 



MUCENSTVO 



Korizm. 71^. Ka i kolika su trpili sveti muce- 
nici. Narufin. 101*. Toj ti su trpili i svi 
mucenici. A. Komulovic 73. Sfi sfeti muce- 
nici molite za nega. B. Kasi6 rit. 117. Na 
svetoga Lovrinca mufienika. S. Margitid fala 63. 
Sveti Kajo papa i mu6enik. A. Ka6ic lazg. 11. 
Za svetkovinu sv. Stipana prvoga mufienika. 
E. Pavi(! prosv. 2, 74. Al' se sama ogradila 
crkva, a u crkvu tri sta svetiteja, to su, braco, 
mladi mucenici. Nar. pjes. vuk 2,. 128. i t. d., 
i t. (l. — Ovdje se jos dodaje: Miifienici, m. 
pi., das Fest der 40 Martyrer den 9 Marz, 
festum 40 martyrum. Gdjekoji kazu, da na mu- 
fionike treba popiti 40 casa. Mnogi na mucenike 
napaluju rasadnike,. . . Yuk rjefn. kod te rijeci. 
U Becu na mucenike 1841. Vuk nar. pjes. 1, xiv. 

— Ne razabira se pravo, zasto u Srbiji 12 dana 
pred bozic zovu petozarni mucenici (mozda zato, 
sto su vecina svetaca, kojima uspomena pada u 
te dane, bili mucenici?) Etnogr. zborn. 14, 76. 

cj mu5enik je musko, koje je obuzeto i mu- 
eeno od zloga duha. U riecniku Mikajinu (mu- 
cenik, mucen od zla duha, lymphatus .... ob- 
sessus, daemoniacus). Za poznati, je li koji mu- 
cen od udobe .... cini usiti u jaku od a|ine ovi 
zapis (a da ne zna mucenik). L. Terzic 262. 
Bi§e jedan mucenik podaleko, koga sotona obi- 
cavala bi udarat. M. Zoricic zrc. 119. Videci je 
sotona iz jeduoga mucenika poce joj se smijati. 
125. Duznost zaklinaoca jest postaviti ruke svrhu 
mucenika od duha necistoga. M. Dobreti<^. 273. 

(I) mucenik je isto sto mucitel. Sartio u pri- 
wjeru: Easrdivse se gospodar negov prida nega 
mucenikom (iz lat. iratus dominus eius tradidit 
eum tortoribus. matth. 38, 34). N. Eanina 168a. 

— Sasma nepouzdano. 

e) mucenici se zove neka djecija igra u 
Bosni i Hercegovini, koja stoji u bacanu i hva- 
tanu pi}aka. Etnogr. zborn. 9, 140. 

MUCENIKO^UBIV, adj. koji ]ubi mucenike. 
Samo u Danicicevu rjecniku (martyrum amans 
s primjerom iz pocetka xv vijekaj. Nepstevahb 
.... vasimb predloziti sluhomb jako hristojubi- 
vomb ze sustemb i muceniko^ubivomb. Glasnik 
11, 80. 

MUCENIKOV, adj. posses, od mucenik. U 
rjecniku Stulieevu i u Danicicevu (u ovome 
s primjerom iz pocetka xv vijeka: Drbzosti mu- 
cenikovi). Govori se i danas na pr. mucenika vo 
postcjanstvo. 

MUCENISTE, n. Samo u Stulieevu rjecniku 
sa znacenem : mjesto, gdje se muce mucenici 
(locus, in quo excruciantur ii, qui Christi reli- 
gionem sanguine suo testantur). — Nepouzdano. 

MUCENISTVO (jamacno je takav akc), n. 
stane mucenika Hi mucenice, U rjecniku Dani- 
cicevu (mucenicbstvo, martyrium s primjerom iz 
pocetka xv vijeka) i u Popovicevu (Martyrium); 
ima i u Stulieevu rjecn., ali sa znacenem krivo 
postavjenim, jer se veli, da je mucenistvo isto 
sto mucenigte (vidi tamo). Jedinb zdreby jestb 
mucenicbstva. Glasnik 11, 80. Taj ze ubo muce- 
nifistva venbcb prijetb. Glasnik 32, 268. Ne moze 
dostignuti zeje od mucenistva medu nevirnici 
(iz lat. martyrium, quod affectaverat, consequi 
non potuit). F. Lastric test. ad. 62*. Najposli 
buduci mlogo trpio i trudio za sv. viru zadobi 
krunu od mucenistva. od' 369. On buduci toliko 

zejan mu6eni§tva uzdisase. A. Kanizlic fran. 

195. Nadodavsi jos trojicu okrunena krunom 
mufienistva. kam. 5. Koji dragovojno na mu6e- 
nifitvo jesu isli. E. Pavic ogl. 609. Sv. Stipan 



bi kamenovat, i po jakomu trpjenu mucenistva 
ja ne dvojim, da nije bio osobitim prijatejom 
Bozjim postao. prosv. 1, 4. Radi cesa prolazi i 
vise godina .... da se ne vidi u crkvi sv. prosjati 
jedna jedina kruna mucenistva. Grgur iz Va- 
resa 102. Tvojih druga mucenictvo tuzno. Osvetn. 
2, 169. Tr6e6i s radoscu kao na mufienistvo. D. 
Danici6 u Ivekovicevu rjecn. — Jedan pisac pise 
mucenicstvo, a u jednoga je grijeskom muce- 
nistvo: Podnositi progonstvo i Jubiti nenavide- 
cega sebe jest njeko skrovito mucenicstvo. M. 
Divkovid bes. 88. Na slavodobitnu krunu doprije 
od mucenistva. F. Lastric svetn. 183^. 

MUCeNIV, adj., koji moze biti mucen. Samo 
u primjeru: Bozju narav .... pripovidahu mu- 
cenivu i umrlu. B. Kasic rit. 76*. — Nepo- 
uzdano. 

MUCENO ZE:^E, n. ime bijki. Izmedu rjec- 
nika samo u Vukovu (miiceno zeje, Art Pflanze, 
herbae genus s naznakom, da se govori u Du- 
brovniku). Koja je upravo to bi^ka, to se ne 
kaze ni u B. ouleka im., gdje se navodi rus. 
jiyHHiiKi,, Chenopodium, i ces. mucenka, Passiflora. 

MUCENSTVO, n. cruciatns, martyrium. Iz- 
medu rjecnika samo u Belinu (vidi dale), a 
potvrda u knizevnosti ima samo iz pisaca xvn 
i xviii vijeka. 

a) mucenstvo je isto sto milka, mucene. U 
rjecniku Belinu (passione, cruciato). Niti je tebi 
skrovito .... da je nad tobom dan sudhi, dan od 
mucenstva vikuvicnoga. B. Kasic rit. 37. Po- 
gledaj na moju muku i od inijeh mojijeh sfetaca 
mucenstvo (iz lat. considerata mea et aliorum 
Sanctorum passione). nasi. 137. Za zle stoje pri- 
pravne muke i mucenstva. M. Eadnic 563^. Sad 
pogleda me snizenstvo milostivo oko tvoje, trud, 
strah, rugu i mucenstvo. I. Akvilini 312. Izlici, 
gospodine, glavu, srdce, od bolesti i mucenstva 
sva razvezi i rastavi. L. Terzi6 244. Jesam pri- 
pravan podniti svaku muku i mucenstvo od 
smrti. P. Macukat 48. Ova iznutarna vrucost 
i ze|a trpiti (t. j. u Isusu) pritece srcbu i mu- 
censtva zudinska. A. Kanizlic uzr. 97. Da se po 
tolikomu mucenstvu .... mrtav ne najde (t. j. 
sin, koji se sam mucio). 219. Porugan s razli- 
cijem pogrdama i s mucenstvima najposlije na 
krizu uzdignut bi (t. j. Isus). J. Matovic 43. 
S kojijem zlima i mucenstvima imaju biti opaki 
muceni. 113. Ne co zato uzdrzati u sebi samo 
mucenstvo (t. j. ogan u paklu) .... nego sve 
bolesti od svake stvari mucede. A. d. Bella 
razg. 34. 

b) mucenstvo je isto sto mucenistvo (vidi 
tamo). U rjecniku Belinu (martirio). S krunom 
dvojom od djevstva i od mucenstva uzide na 
nebesa. B. Kasic per. 51. Vas zivot Isukrstov 
bio je kriz i mucenstvo (iz lat. tota vita Christi 
crux fuit et martyrium). nasi. 91. Cut 6es u 
naprida od svetaca druzijeh mnostvo, u jakosti 
ko se prida na mucenstvo i ubostvo. J. Kavanin 
306*. Tri stvari, kojim se imadu krune u raju: 
divicanstvom, naucite|stvom, mucenstvom. S. 
Badric pr. nac. 31. Ima li divica krunu od mu- 
censtva? A. Kanizlic uto6. 606. Zivot redov- 
nicki jest mucenstvo. M. Zorici6 osm. 94. Sad 
nije vrijeme od progoastva, ali je vrijeme od 
mucenstva (iz lat. non enim persecutionis est 
tempus, at martyrii est). D. Basid 200. Zivot 
jednoga redovnika, koji zbijni sluga Bozji bo6e 
da bude, jest jedno dugo mucenstvo. P. Kne- 
zevi6 osm. 175. Sveti dovrsivsi svoje mucenstvo 
odleti u raj. Blago turl. 2, 82. Ne bismo se usi- 
lovali .... primiti od gospodina 6eki lovornu 



VII 



MUCENAK 



114 



1. MUCILO 



krunu djevicanstva . . . . neki pomu mucenstva. J. 
Matovic 167. Krscenje od krvi jest mucenstvo, 

kada tkogodi izgubi zivot. A. d. Costa 1,131. 

Kad jedan prolije svoju vlastitu krv za viru i 
zakon Isukrstov ne sam po sebi, ma po dru- 
gomu, kakono jest muconstvo. M. Dobretic 22. 
Navisti Petru (t. j. Isus), kojim nacinom mu- 
censtva imadijase umrti. I. Velikanovic 1, 190. 

Tada uzmi (t.j. na um) propiiiane i na krizu 

izdisane ili koje dru»o negovo (t. j. Isusovo) 
mufienstvo. B. Leakovio, nauk 446. 

MUCENAK, m. isto sto mucenik. Samo u pri- 
tnjeru: Imas . . . . Pija, Leuna mucenaka. J. Ka- 
vanin 326a. Jamacno samo poradi sroka. 

MUCENE, n. nom. verb, od muciti i od 
mu6iti se. 

a) u aktivnom smislu, t. j. radha, kada tko 
koga muci. U rjecniku Belinu (V angustiare, ex- 
cruciatio), u Voltigijinu (martirizzamento, das 
Martern) i u Vukovu (das Martern, cruciatus). 
Na ta necistiva i nepodobna dilovanja poco .... 
nukati verne krstjane, nikoga laskanji i obitanji 
velikimi, a nikoga Jutimi i strahotcimi pritiiami 
mucenja nafie goniti. Starine 1, 218. IMucene 
nihovo bijase kao mucene skorpijino, kad ujede 
covjeka. Vuk otkr. 9, 5. 

b) mucene u pasivnom smislu, t. j. staiie, 
kad je tko miicen, muka, koju tko trpi. U rjec- 
niku Mikalinu (mucenje, muka, kina, cruciatus, 
cruciamentum, tormentum, supplicium, poena), 
u Belinu (passione, cruciate, tormento) u BJelo- 
stjencevu (mucene, kina, cruciatus, cruciamen, 
cruciamentum, tormentum .... martyrium s na- 
znakom, da je ,dalmatinska' rijec) i u Jambre- 
sicevu (mucene, muka, cruciatus, martyrium). 
Govori se, da je strah smrtni mucenje tela. 
Narucn. 66b. Da bude osujena u mucenja taj 
paklena. M. Marulic 331. Svak jos ima mucenje 
pakjeno, 2enami tko zlima gre sluzit juveno. D. 
Eaiiina 28^. Mucenja bo tamo mnoga jesu. Sta- 
rine 3, 304. Vjecno jest veselje onezijem u raju, 
vjefino jest mufienje ovezijem u paklu. B. Ka§i6 
ii M. Orbina zrc. iv. Ne znao ti nista, sto strasi 
u tminah, sto praska u plamenih, sto muci u 
mucenjih. rit. 119. Zato te molim, o Isuse moj 
slatki, za ono uhicenje, vezanje, mucenje, bijenje 
i tlacenje tvoje. M. Jerkovid 46. Putovanje 
k zivotu viciiemu jest martirij ali mutonje po 
prolitju krvi. P. Radovcid nac. 82. Nek jakosti 
prevelikom priprave se na mucenja C^. y. ucenici 
Isusovi). 0. Kavanin 49^. Molimo to za sve 
gorkosti muka i mucenih tvoji, koi'e si za nas 
podnio. L. Terzic 33. Koje je oruzje pripasao 
sv. Stipan . . . . za pridobiti opacinu zudinsku u 
vrime negova mucena. J. Banovac razg. 53. 
Budud da je red (t. j. kaluderski) jedno tijo 
mucene. M. Zoricic osm. 80. Jadni oci ciknu 
iz mu6ena: vajme, djeco ! vid'te zlopaceiia. 
Osvetn. 4, 6. 

c) mu6ene kao nom. verb, prcma muciti se 
u refleks. smislu, t. j. kad se tko rnuHi. U rjec- 
niku Belinu (all'anno, angoscia o sollecitudine; 
i u PopovicevH (das Kreissen o zeni, kad rada). 
Krstjani, koji ostase, obrase sebi povojni mar- 
tirij ili mucenje trudna zivota i pokornoga u 
zatvorih, u pustinah i u spilah. P. Radovcic 
nac. 83. Molitve .... koje se imaju reci na mu- 
6enu i umiranu smrtnomu. L. Terzic 33. Nebo 
.... dobiva se na silu od djelovanja, s suzami, 
muceinma mnogo velicijem. Cestirosti 46. 

(I) mucene isto sto mucenistvo i mucenstvo 
pod b. V rjecniku Stulicevu (mucene, muceni- 



cestvo, t. j. martyrium, cruciatus s naznakom, 
da je iz ruskoga rjecn.j i u Danicicevu (muce- 
nije, martyrium s primjerom iz svrsetka xiv vi- 
jeka). Mucenija ventcb vbsprijelb jesi otb Boga. 
Men. Serb. 243. 

MUCIBABA (jamacno je takav akc), 

a) m. duhrovacko prezime xiv vijeka. K. 
Jirecek rom. 3, 44. Isto se prezime nalazi u 
nase vrijeme u Bosni. Etnogr. zborn. 11, 301. 

b) f. brijeg u Srbiji u okrugu pirotskom. 
M. B. Milicevid kraj. srb. 167. — Tako se zove 
i selo u Srbiji u okrugu timockom. S. Kotu- 
rovic 447. 

MUOlBABE (jamacno je takav akc), f. pi. 
zaselak u Bosni u okruzju sarajevskom. Popis 
2it. bos. i here. 642. 

MUCIBABIC (jamacno je takav akc), m. x>re- 
zime. Bosnak (1908) 126. Etnogr. zborn. 12, 438 
(za Hercegooinu). 

1. MUCICA (jamacno je takav akc), f. dem. 
od miika. Izmedu rjecnika satno u Stulicevu 
(mucica, mala muka, leva tormentum). I pri- 
mnoge joster muke ostre, ke trpise sveti muce- 
nici .... pri paklu su najmana mucica. L. ^ubuski 
pis. 23. I ostale sve muke od svita, ke ce biti, 
moj druze, do vika, to pri paklu najmana mu- 
cica. T. Babic 13. Ima, ne dao ti Bog patiti, 
takijeh mucica medu ovijem judma, da nekad 
bode dusa na lakat da izade. M. D. Milidevic 
zim. vec. 182. Mnogo sam ja mucice video za 
ovih trideset para! jurm. 66. 

2. MUCICA, /. dem. od muka. Izmedu rjec- 
nika samo u Stulicevu (mucica, dim. farina 
s naznakom, da je iz ruskoga rjecn.). Ucini meni 
od one mucice podsuprazicu. Bernardin 36. Ne 
imam kruha, nego male mucice u vijedru. N. 
Banina .52*. Meni ucini od one mucice pod- 
popelni kruh. I. Bandulavic 43b. 

MUCICE, /. 2^i- rese na orahu ili na lijesci. 
Samo u Bjelostjencevu rjecniku (mucice na drevu, 
nucamenta, panniculae, cyrata). — Tamno. 

MUCIJEVIC, m. prezime. Mucijevic od Smi- 
doreva. A. Kacic korab. 455. (u popisu ,kne- 
zova i vlastele naroda slovinskoga'). — Tamno 
i nepouzdano. 

MUCILAO, mucioca, m. onaj, koji koga muci. 
Samo u Stulicevu rjecniku (mu6ioc, tortor, 
carnifex). 

MUCILISTE (jamacno je takav akc), n. 
nijesto, gdje koga muce. Izmedu rjecnika « Stu- 
licevu (muciliste, mufieuiste) i u Popovicevu 
(Folterbank, t. j. klupa, na kojoj koga muce, — 
znacene je odvec suzeno). Te je saraj posta mu- 
fiilistem samom sebi. P. Petrovid sdep. 81. 

1. MUCILO (hice takav akc), n. orude, kojim 
koga tko muci, mjesto, gdje ga muci, muka. U 
rjecniku Belinu (patibolo, Itiogo o stromento da 
tormentar i rei), u Voltigijinu (forca, tortura, 
Folter) i u Stulicevu (patibulum). 

<lj orude mucena. Klanamo se kostim sve- 
tijem mucenika i ostatcim istijeli nihovijeh mu- 
cila. I. M. Mateic 139. Ah sad mu se javi strasna 
jeka sudneg dana i mudila zveka. Osvetn. 4. 68. 

b) mjesto mucena. Slijedicu te .... do tvo- 
jijeh muka, do tvoga mucila, do smrti tvoje. I. 
M. Mateic 325. 

c) isto sto miika, koju tko trpi. Da budu 
imati maiiu bojazan od smrti i mane ducenstva 
od mucila. S. Rosa 160*. Tjera ih zaslijepjene 
na vjekovita mucila. I. M. Mateic 335. 



2. MUCILO 



115 



1. MUCITI 



2. MUCILO, n. 7ieko zemjiste u Hercegovini. 
Etnogr. zborn. 5, 1207. 

MUCIONIK, »i. isto sto mucite], mudilac. 
Samo u StnlicevH rjedniku (mu5ionik, mucioc). 
— Nepouzdano. 

MUCIStE, n. mjesto, gdje koga muce. Samo 
It StuUcevu rjecniku (mufiiste, muceniste). 

MUCITE^ (bice takav akc), m. onaj, koji 
mitci. U rjecniku Mika}inu (mucitej, koji muci, 
tortor, carnifex), u Belinu (tormentatore), u 
StuUcevu (mucite}, mucioc, — lictor, ovo drugo 
znacene ne daje smisla), u Danicicevu (cruciator 
s tri prinijera iz xiii i xiv vijeka i iz pocetka 
xvi) i u I'opovicevu (Peiniger). Si bo mu6ite}b 
velbmi ustrbmi se. Stefan pam saf. 22. Carije 
carstvujutb i mu6ite}ije drbzetb zemju. Men. 
serb. 103. A oni vojnici i muciteji .... bijahu 
priiniloga Isusa. P. Baksic 98. Pomoli se otcu 
za svoje mucite)e. S. Eosa 160*. Pridade liega 
mucitolom, doklegod ne vrati avega kolikog 
duga. F. Lastric ned. 409. Osudenik mrzice na 
Boga kakono na avoga mufiiteja. A. d. Bella 
razg. 36. I razgnevi se gospodar negov i pre- 
dade ga mucitejima, dok ne plati sav dug svoj. 
Vuk mat. 18, 34. Grdni muciteji na nos su se 
preda mnom pobili. P. Petrovic gor. vijen. 46. 
Koji jo negda talasom morskijem pokrio mu6i- 
teja i goniteja (Faraona). D. Danicic pisma 158. 
Mabmut i Ibraim . . . .budu najgori srpski muci- 
teli. S. J^ubisa prip. 133. 

MUCITE^AN, mucitejna, adj. posses, od 
mucitej. U rjecniku Danicicevu mucitelbnb, 
cruciatorum s potvrdom iz j^^cetka xvi vijeka). 
Vb vremena ze mucitelbnaja sbdrbzestiimb zlo- 
Cbstivyimb caremb vbstokomb i zapadomb. Sa- 
farik letop. 55. Ima i u StuUcevu rjecniku, aU 
sa znacenem posve krivo postavlenim, t. j. 
brasneni (mucitejan, farinarius — od farina, 
brasno, muka). 

MUCITE^ICA (bice takav akc), f. ona, koja 
niuii. U rjecniku BeUnu (tormentatrice, colei, 
che tormenta) i u StuUcevu (quae torquet, cru- 
ciat, vexat). Ona je moja mucitejica (reci ce 
sluskina za nemilostivu gospodaricu, koja je 
teskijem posUma i drugim kojecim muci). 

MUCITE:^SKi (bice takav akc), adj. posses, 
od mu6itej. Vb vremena ze ona mucitejska. 
Glasnik 22, 216. Te mu provre na sedmero 
vratah krv detinska i krv mucitejska. P. Petro- 
lic g6ep. 81. 

MUCITE^STVO, n. mucene (u akt. smislu). 
Samo u Danicicevu rjecniku (mucitejbstvo, cru- 
ciatus s primjerom iz ptocetka xvi vijeka). 
Kb semu prisijajutb Eimlane, jeze ruku p>imosti 
davati imb otb mucite|3tva Maksentijeva. Safarik 
letop. 55. 

1. MUCITI, miicim, impf. cruciare, fatigare, 
afdigere. Nalazi se (s istijem znacenem) i u 
drugim slav. jezicima: staroslov. m^citi, rus. 
wyqiiTb, ces. muciti, p)OJ. m^czyd. Glagol je iz- 
veden od osnove imenice miika. Nalazi se u 
svijem rjecnicima (vidi daje), a potvrda ima od 
najstarijih vremena (vidi prvi primjer pod 1, b). 
1. muciii (u akt. i pas., u pas. i s rijeccom 
se). U rjecniku Vrancicevu (vexare), u Mikajinu 
(muciti, davati muku, crucio, excrucio, torqueo, 
— muciti zlocince, equuleo torquere, — pecaliti, 
zalostiti, affligo, vexo .... — muciti se od bu- 
dobe, lymphor, obsideri a daemone, vexari a 
daemone), u BeUnu (affannare, dar aifanno, an- 
gustiare, cruciare, martirizzare, straziare, tor- 
mentare, dar tormento), u Bjelostjcncevu (mu- 



cim, torqueo, torto, afflicto .... mucen od hman 
duha, lympbatus, obsessus a daemone, — mucim 
se od budoga duha, obsideor a daemone), u 
Jambresicevu (crucio, affligo, — mufien od zla 
duha, lympbatus, energumenus), u Voltigijinu 
(tormentare, cruciare, martirizzare, qualen, mar- 
tern), u StuUcevu (muciti, davati muke, torquere, 
cruciare .... molestia afficere), u Vukovu (muciti 
koga, peinigen, crucio s dodatijem primjerom : 
sto muci, to uci, — muciti muku, ertragen, fero 
s primjerima iz nar. pjes. vuk 2, 321, 322; Koji 
muku najvolis muciti, — Nikom muke mile 
mucit nisu) i u Danicicevu (torquere, fatigare 
s cetiri primjera iz xiii i xiv vijeka). 

a. muciti koga znaci: zadavati mu muku 
u tjelesnom smislu. 

a) zadavati m'nkK u znacenu te imenice 
pod a. 

(in) uopce. Cloveci najahalbci .... da 
mucetb se jako i volny ubijica. Zak. dus. 87. 
Hci moja veliko se muci od djavla. Korizm. 7*. 
Kada kasji mu6e ne bteci pristati. P. Hekto- 
rovic 67. S Porfirijen vojvodom bi Juto mu- 
cena. Starine 1, 220. Ima se postaviti na muku 
(t. j. tat) i ima se muciti, kako bude videti 
sudcemb. Statut vrb. 150. Blazena gospa ne bi 
tijelom (t. j. u tijelu) mucena. M. Divkovic bes. 
353. Ona muka, koju trpo (t. j. duse u purga- 

toriju), muci ih. M. Orbin 131. Sedam fratar 

za veru bihu muceni Isukrstovu. F. Glavinic 
cvit 181b. Da bi se nasal prid jednim vladavcem 
nevirnim, ki bi ga hotil muciti. P, Radovcic 
nac. 61. Tada ti je bonik doisto mucen od udobe. 
L. Terzii 262. Sv. Bonifacijo .... radi vire i 
zakona pravoga mucen. A. Kacic razg. 12. Al' 
je meni tugovat nevoja, kolik da me muci srdo- 
bo}a. 316. Ti si djavle, budalast, zasto mucis tu 
divojku dobru i pravednu. M. Zori6ic zrc. 102. 
Koji ubije covika i koji ga muci na toliko nacina 
prvo nego ga umori smrtju. M. Dobretic 228. 
Onde ce nas biti i muciti (t.j. Turci), prebijati 
i noge i ruke i vaditi nase oci carne. Nar. pjes. 
vuk 3, 356. Maceba stane odmah mrziti na svoju 
pastorku . . . . i svakojako je trazila uzroke, da je 
kara i muci. Nar. prip. vuk 158. Mucio te je i 
gladu te morio. £). Danicid 5 mojs. 8, 3. Jer se 
odavna za|ase, da ga nesto u ozicici muci. S. 
^lubisa prip. 53. — Ne razabira se pravo zna- 
cene u primjeru; Mucene ruzice, durdic tihi i 
mili, ponizne |ubice, neoskvrnen lili. A. Ka- 
nizlic roz, 104. 

bb) mufiiti muka. Samo u primjeru : 
De brat brata po sudovim cera i muci ga mu- 
kah pred Tnrcima, Nar. pjes. vuk 2, 4. 

ec) muciti muku Hi muke, t. j. biti 
mucen, muciti se. Danas Eistos muke mucio je. 
Osvetn. 3, 116. Opisuje, kakvu su muku muciii 
siromasi u torn zbegu. M. D. Milicevic pom. 53. 
Al' mu niko cercu ne izvida, no ostade, kao sto 
je bila bolujuci i muke muceci. Nar. pjes. vuk 
6, 151. Ovamo idu i dva primjera, sto ih na- 
vodi Vuk u rjecn. iz nar. pjjes. (vidi u pristupu 
pod 1). — Ovdje je mjesto i primjeru: Da je ne 
ces bandunati ni ostalu muku tvoju, kojuno si 
ti mucio. Nar. pjes. vuk 1, 95. V tome primjeru 
muka znaci ono, sto je zaradeno, steceno, a 
muciti znaci: zaradivati, koje znacene postavja 
Vuk u rjecn. s. v. muciti jjod 3. 

(Id) muciti mukom Hi mukama. Hocu 
ga muciti mukom gorkom. Zborn. (1520) 30^. 
Nu tvrdi neg' kami u toj cu t' vik biti, da 
svjema mukami budu me muciti. N. Naleskovic 



1. MUCITI 



116 



1. MUCITI 



1, 179. Vele ih zestokimi mukami muce. Sta- 

rinG4, 115. Progonenu biti i mukom mueenu 

bole je. A. Komulovic 72. Eazlicitimi mukami 
budete muceni. F. Glavinic cvit 30^. Sve 
krstjane .... nemilo kojahu i svakimi mukam 
mucahu. A. Kacic razg. 21. Nesridni suzni . . . . 
svakojakom mukom muceni. A. Kanizlic fran. 
227. I kakono izdajnika svakim mukam neg' 
mucase. P. Knezevic ziv. 39. I uvati cara Jevre- 
jina te ga muci mukam svakojakim. Nar. pjos. 
■vuk 2, 86. Umori me smrcu ka junaka, nemoj 
raene mukama mu6iti. Ogl. sr. 8. Vidjeh muku, 
kojom ih muce Misirci. D. Danifiic 2 mojs. 8, 9. 
— Katkad ima instrum. pred sobom prijedlog 
s : I ondi nega vezu, ozaloste, muce sa svim 
mukami paklenimi. L. Terzic 272. Kada on ra- 
zumje .... muke, s kojijema male poslije imase 
biti mucen. J. Matovic 49. 

ec) muciti cim (orudem, Hi cimgod ne- 
prijatnim). Zapovida slugam .... da ju muce 
cavli ostrimi zabodenimi u ne prsi. Starine 1, 
223. Jer vajade, da ga (t. j. dijete) dobru ucis 
i maleno joster .sibom mufiis. M. A. Ile|kovic 
sat. 39. Poceo je nacin svetijega zivjena .... 
tilo avoje suhim postom muceci, umrtvujuci. A. 
£anizlic kam. 3. 

ff) muciti na muke. Samo uprimjeru: 
Sami su prekinuli pogodbu, kad Kanosa na 
takve muke mucise. S. ^ubisa prip. 16. Moze 
se sumnati, je li ovo dohro. 

h) zadavati muku u znacenu te imenice 
pod c. Nemojte ihb muciti (iz xiv vijeka ; t. j. 
■nemojte ih pozivati k sebi, jer im je daleko do 
vas, nemojte ih zatrudivati). Spom. sr. 2, 30. 
Da places i tuzis i toli odve(5e tvu mlados da 
muCis. M. Drzi6 76. Vec krat se bez potribe 
povra6a na ispovid muceci sebe i ispovidnika. 
A. Kadcic 240. Nije potribe sve vojske muciti, 
nego samo da posaje tri ijade Judih. A. Kacic 
korab. 108. Zato sebe sto ne muce (t. j. lenivci). 
V. Dosen 242*. I daj mene tri tovara blaga, sto 
sam moga mucio Sarina. Nar. pjes. vuk 2, 253. 
Pa mi predi gace i kosuju, da ne mucim Jube 
Andelije. 3, 108. 

b. muciti u dusevnom smislu, t. j. zadavati 
dusevne muke. Soboju mucimb jesmb otb neca- 
ianjja. Sava pam. saf. 10. Semrt neje sinka mu- 
case ju vise vsega. Mirakuli 124. A sam gresnik 
ne umuce s misli u trudu, ke ga muce. I. Gun- 
duli6 240. Mufiahu ga (t. j. Isusa) sfi grisi sfega 
naroda filovicanskoga .... mucase ga neharnost 
puka zidovskoga .... mucase ga joster zalost i 
tuga prisfete majke negove. B. Kasic is. 45. 
Ovo je jedna nemod, koja muci i nevoji sine 
Adamove (t. j. misao o smrti). P. Eadovcic nac. 
12. Mucilo je grisnoga Kaina iznutarne poznane 
iliti grisna svist. D. Eapic 31. Digni teskodu 
tvoje vlastite vo)e, koja te toliko muci i mori. 
M. Zoricic osm. 124. Vidicemo, kako zla svijest 
muci Kaina. F. Lastric ned. 75. Tude dobro 
kada vidi (t. j. zavid}ivae), to ga mufii i uvridi. 
V. Dosen 114^ Odma nega svcba mu6i. 201^. 
]^ubo9um}e nega (t. j, muza lijepe zene) vrlo 
muce. M. A. Eejkovid gat. 98. Zloba i nenavidost 
muci .... neprijate)e nase. sabr. 2. Mufiila ga je 
negova grisna svijest. A. Kanizlid kam. 141. 
Ispovidnik toga suca more odmah odrisiti izva- 
divSi mu misli i sumju is pameti, koje ga muce 
u duSi. M. Dobretic 113. Clovek, kojega bez- 
merna zeda zlata zeze i mu6i. D. Obradovic sov. 
112. To ga vrlo mrzi i muci. Vuk rjecn. s. v. 
kost. Ni malo ih zato ne muci svijest. Vuk u 
Ivekovicevu rjecn. Mucila je bijednika misao, da 



svoje mile ostavja. M. Pavlinovic rad. 141. Hi 
ga je grizla savjest, a mu6ila misao, da su tez& 
kutije no zvona. S. i^ubisa prip. 268. — D ovome 
primjeru uzeto je muciti kao verb, itnpers.: Ali 
ga najposle stane muciti i gristi, gde ne sme 
nikome da kaze. Nar. prip. vuk 190. 

c. muciti kao verb, intrans. sa znacenem ; 
truditi se. Samo u pisaca xvi — xviii vijeka. 

a) uopce. Da tuzi, da pla6e, da mu6i tko 
vam virno sluzi. H. Lucie 245. 1 zasve s tru- 
dima da muci nod i dan, tko srece ne ima, svaki 
cin tvori man. D. Ranina 73b. Odluci (t. j, Isus)' 
majci dat razgovor, da smrtno ne muci. N. Na- 
|eskovic 1, 123. Da mlados moja sad ovako ne 
muci. 1, 189. Sam obra trudan put, do vika da 
muci. D. Barakovic jar. 13. Buduci on vecfr 
pripravan za pocivati nego muciti. P. Posilovic 
nasi. 7a. Hodite k meni svi, koji mucite i na- 
prceni jeste. 14b. Tezaci muce i oru vrhu pola. 
zapustana. J. Kavanin 148a. A pak s huda gri- 
jeha tvoga dol' ti je mucit po sve vike. A. Vi- 
tajic ost. 356. Cini mu (t. j. grjesniku Bog) 
dusu s tilom razdiliti pak je poslati u muke 
paklene muciti u vike. J. Banovac razg. 30. 
Pak sve jedan od drugoga uci, da zna dobro i 
zalud ne muci (ako nije od miicati?). M. A. 
Eejkovic sat. 161. 

b) muciti. i truditi (Hi truditi i mufiiti). 
Ter trude i muce .... da trojstvo razluce. AL 
Vetranic 1, 430. Ter treptim i predam, ter mu- 
cim i trudim 2, 6. Sto se tac oglusas, gdi tru- 
dim i mucim? N. Najeskovic 2, 33. Eazum je 
Bozji; zenit se mlad za imat plod i za umnozit 
rusag Jucki i trudit i mucit za hranit rod, koji 
Bog da. M. Drzic 229. Koliko dobrovo|nije i 
koliko srcanije imamo mi krstjani truditi i mu- 
citi? M. Divkovic bes. 208. Oni rijetko vode u 
miru zivot, koji svijetom sude, vas vijek muce, 
vas vijek trude. G. Palmotic 2, 487. S tobom 
trudi, s tobom muci. G. V. Bunic 30. Ne pristah 
u vas moj zivot za vas truditi i mu6iti. J. Ba- 
novac pred. 6. 

2. muciti se (verb, reflex.). U rjecniku Mi- 
ka]inu (muciti se, trgati zivot, duriter vitam 
agere), u Belinu (affligersi o star afflitto, fati- 
carsi, penare in neutro, patir pena e tormento), 
u Bjelastjencevu (mucim se, crucior, affligor), 
u Stulicevu (muciti se, torqueri [stamp, tor- 
quere]. se excruciare, discruciari .... vexari 
s naznakom, da se nalazi u Pahnotica i s pri- 
mjerom iz neke dubrovacke knige naznacene 
slovima ,Stul': Vrhu svega zejan mnogo starosta 
se zlobni muci) i u Vukovu (sich qualen, pla- 
gen, crucior). 

a. muciti se je isto, sto trpjeti muku u 
znaienu te imenice pod a. 

a) uopce, Ditic moj lezi doma tresudi 
se i zlo so muci. Bernardin 17. Djeticak moj 
lezi u kudi nemodan i zlo se muci. N. Ranina. 
38b. Gre k ocu, ki se muci u purgatoriji i go- 
vori mu. Korizm. 19b. _^ko bi umrl isplnivsi 
pokoru dostojnu, ne de se muciti v purgatoriji. 
Narucn. 91*. I tu mukam ranu biti, v I'lih judi 
grisni muciti se imaju. Starine 3, 282. Ditid 
moj lezi doma drhdudi i zlo se muci. I. Bandu- 
lavid 22a. Pak se u ogiiu navijek muci (t. j. 
dusa). J. Kavanin 403. U nemodi svoga tila 
muceci se. L. Torzic 15. Gledaj, ko se mu6i i 
mori (t. j. Isus na krstu). G. V. Bunic 32. Sva 
bo poznaju stvorenja, da je stvoritej niov, koji 
se muci na krizu. F. Lastrid test. 98b. I zove 
se misto odistena, di se muce radi sagrisena. A. 



1. MUClTI 



11' 



2. MUCKATI 



Kafiic razg'. 163. Ti si utisenje onih, koji se 
mu6u u purgatoriju. J. Banovac razg. 12. Oni 
li se, mlis, ne mu6i, tko pod jaram vrat pod- 
kuci? V. Dosen 247a. Obojici posijece glave, da 
s' ne muce, kad pomodi nema. Nar. pjes. vuk 
3, 322. Zena .... bjese trudna i vikase od muke 
i muca^e se, da rodi. Vuk otkr. 12, 2. Bjese joj 
tezak porodaj, i kad se veoma mu6ase, rece joj 
babica. D. Danifiic 1 mojs. 35, 17. 

b) muciti se mukS,. Samo u primjeru: 
Sto je, kucka, Bogu zgrijeSila, te se mu6i mu- 
kah zestokijeh? Nar. pjes. vuk 2, 12. 

r) muciti se cim. Misto, u kojemu davli 
i Judi odsudeni mukam vicnim muce se. I. Ve- 
likanovid upuc. 1, 183. Ne mucim se porodajem. 
D. Danicic is. 23, 4. 

<t) muciti se od cega. Muce6i se po 
svojoj loznici od bolesti pogleda u zid. J. Ba- 
novac pred. 19. 

b. mufiiti se je isto sto imati muku u zna- 
cenu te imenice pod c, t. j. truditi se. 

a) uopce. Da ne poziva Srbbint Du- 
brovcanina na sudb nikamo thkmo predb onezi 
sudije. Takodere i Sasinb da se pre predb one- 
mizi sudijarai. I da se ne muce predb gospodstvo 
mi ni predb kefaliju (iz xiv vijeka). Mon. serb. 
205. Dobro je svakom, kad se iz mlada muci i 
jaram na se klada. J. Kavania 76a. Ako li ko 
zeli znati vise, neka se muci istuci stari poder- 
cina. A. Kacid razg. 89. Al' lakomog kada ucim, 
strah me, da se zaman mucim. V. Dosen 77b, 
Jer se nije kod otca mucila ni zenskoga posla 
naucila. M. A. E,e|kovic sat. 82. Ako muz ne 
bi ktio ranit ni odivat dice, nego natovarit na 
zenu, neka se ona muci i brine i sobom i dicom. 
M. Dobretic 538. Ko se ne muci u mladosti, 
kuku mu u starosti! Nar. posl. vuk 154. Mi joj 
kazemo, da idemo u Dubrovnik po so, a ona 
rece: Sta da se mucite tako daleko? Nar. prip. 
vuk 7. Zaludu se dobri more kraji, zaludu se 
trude poklisari, zaludu se muce poglavari. 
Osvetn. 2, 187. 

h) muciti se cim Hi s cim. Da se tilo 
cim ne muci. V. Dosen 242^. Zamasito vrlo brime 
prima, da se muci s nime. 217t>. 

c) muciti se oko cega. Vojstiti s dje- 
com, t. j. imati posla s nima, muciti se oko nih, 
zu thun haben, fatigari. Vuk rjecn. s. v. vojstiti. 

d) muciti se za sto. Mucio sam se za 
dobitak vrimeniti, a za spasene nista. A. Ka- 
nizli6 bogo}ubnost 19. A vojuju za krst krste- 
nici, nije za neg ni poginut tesko, za n se mucit 
i jest dugovane. Osvetn. 2, 89. 

e) muciti se 's dopunom u inf. Tamo 
{t. j. na pir) se it' ne muci (govori Divjak 
Gorstaku). I. Gundulic 139. Nu se zaman ona 
muci oprijet voji od nebesa. G. Palmotic 1, 116. 
Neg' se mucim zapoceti i svim znanu stvar na- 
ceti. V. Dosen 114a. Nek se raja sa vjesala uci, 
da se Turkom man opirat muci. Osvetn. 4, 45. 

f) muciti se s dopunom u recenici s vez- 
nikom da, Pak neka se opet muci, da novaca 
vise stece. V. Dosen 120t>. Hi su se podbili pod 
kakvo seno i tu se muce da prenoce. M. D. Mi- 
licevic medudn. 202. 

g) truditi se i muciti se. Koliko se 
trudi i muci divica Marija hodeci po Betlemu, 
ne nahode6i nikogare, ko bi ju primio. M. Jer- 
kovic 24. Kad se jedan oko 6ega trudi i mu6i, 
a za drugoga . . . . to radi. Vuk nar. posl. 112. 



c. muciti se u diisevnom smislu. Ne vidi 
se vzmozno, i vede krat pamet raucedi se sumni. 
Korizm. 82h. Dajte mu .... zalost, kojom de se 
u dugi muciti. M. Divkovid bes. 311. Ja kad 
vide Crnojevic Ivo, knigu uci, a }uto se mudi. 
Nar. pjes. vuk 2, 532. Kad je Janka kniga do- 
panula, i on vide, sto mu sitna pise, on se 
muci, sto de od Sekula. 3,216. Pa je aga knigu 
privatio, knigu uci, a vrlo se muci, jer mu 
kniga nije mila bila. 4, 466. 

d. rijetUa pojedinacna znacena. a) muciti 
se, t. j. boriti se. Pukne glas, da se oni strasni 
lav sa dusom muci i da je pri koncu. D. Obra- 
dovid bas. 17. Pa sa smrdu pre smrti se mudi. 
Osvetn. 4, 62.^ — b) skitati se (kao da J3 to u 
primjerima:) iSaJi dite, neka knigu uci i ne daj 
mu, da se stokud muci. M. A. E,e|kovid sat. 36. 
Pak su doma sidile u miru, jer se nisu po 
prelu mucile, pokraj toga i knigu ucile. 45. — 
c) nastojati, starati se. U rjecniku Stidicevu 
(muciti se, studere, conari). Zato mucili su se 
(t. j. Jevreji), da na krizu ne ostanu tijela 
mrtva. S. Rosa 141^. 

2. MUCITI, mucim, impf. posipati mukdm, 
t. j. brasnom. Sayno u rjecniku Belinu (infari- 
nare, farina aspergere) i u Stulicevu (muciti, 
omuciti s naznakom, da je iz Belina rjecn.). 

1. MUCIV, adj. isto sto muca]iv. Samo u 
primjeru: Izvrsuje se zenidba ne samo po rici 
.... dali i po mucivom privojenju. A. d. Costa 
1, 144. — Nepouzdano. 

2. MUCIV, adj. onaj, koji moze biti mucen. 
Samo u rjecnicima, i to u Belinu (passibile, clie 
pu6 patiro), « Voltigijinu (passibile, tormenta- 
bile, was leiden kann) i u Stulicevu (doloris, 
cruciatus capax). — Nepouzdano. 

MUCIVAR, m. neko mjesto u staroj srpskoj 
drzavi. Na delb nize Mucivara (iz xiv vijeka). 
\i. Stojanovid hris. 31. Isto je ime zabijezeno i 
u S. Novakovica pom. 139, ali se ne moze ra- 
zabrati, gdje je mjesto tijem imenom naznaceno, 

MUCIVOST, /. apstr. imenica izvedena od 
pridjeva 2 muciv. Samo u rjecnicima, i to u 
Belinu (mucivos, passibilita, 1' astratto di passi- 
bile), u Voltigijinu (mucivost, tormentagione, 
martiro, Qual) i u Stulicevu (mudivost, id quod 
afficit, ut cx^is doloris, cruciatus capax sit), 

MUCIVUNA, m. i f. podmuklo ce}ade. F. Pi- 
lepic. — lamno. 

1. MUCKATI, miickam, impf. cutkati, sutkati, 
t. j. odredivati, nalagati zapovijedati kome, da 
muci. U rjecniku Mikajinu (muckati, ciniti mu- 
cati, indicere silentium) i u Stulicevu (silentium 
imponere s naznakom, da je iz Mikajina rjecn.). 
Drugu cujuc druga mucka : muci! ne laj kao 
kucka! V. Dosen 124^, Kao kada mati mucka 
dite, koji iste rucka: muci! rucka sad ne prosi! 
259b. Hasan Pavu mucka u birtiji; mudi, Pavo, 
zmija te ujela! Nar. pjes. horm. 1, 337.^ Govori 
se u Lici (s naznacenim akc), na pr. Sto bi ti 
mene mucka, ja se nide za moje besjede ne 
sramim. J. Bogdanovid. 

2. MUCKATI se, muckam se, impf. muciti 
se (kao da je to). Samo u jednoga pisca. Mno- 
krat sam vidio, gdje umiru dobri ludi jednom 
smrti stra§nom i nemilom, gdje se muckaju, 
gdje krive usta, gdje oci izvrcu i cine mnoge 
druge stvari strasne. M. Orbin 41. Oni tuzni, 
ki se mudkaju na cas od smrti, imaju biti 
tukani od sfojijeh ispovjednika, da imaju ufanje 
u milosrdje Bozje. 82. 



MUCKE 



118 



MUCNOST 



MUCKE, adv. tnuceci, cutke. Izmedu rjecnika 
simo u Vukovu (mucke, ponajvise se govori za 
pseto, schweigend, tacite s primjerom iz nar. 
posl. vuk 350: Cuvaj se pseteta, koje mucke 
ko}o). Ne kce Scepan mucke bijezati. Ogl. sr. 
249. Kao pseto kad mucke hoce da ujede. Vuk 
nar. posl. 171. Kazu, da mazga mucke bije no- 
gom. Vuk rjecn. s. v. masce. Pa tako su mucke 
prelovali. Osvetn. 3, 59. I tako mucke dopru u 
prve hladove doma na gotovu trpezu. S. Xiubisa 
prip. 97. Od zla duga i nevirna druga i od kuje, 
koja koJe mucke. Smailag. meh. 157. 

MUCkI, adv. isto sto mucke. Izmedu rjecnika 
■tamo u Popovicevii (schweigend, heimtiickisch). 
Cuvaj se pseta, koje mucki ko}e. Xar. posl. vuk 
105 (na str. 350 u toj istoj po.slovici stoji mucke). 
Po dvaput se casom obredise, ali mucki i sve 
neveselo. Nar. pjes. petr. 2, 294. Kad domacin 
dobro vasku hrani, a ujede mucki domacina. 2, 
335. Da se primi mucki. trkomice vladin pred- 
log. M. Pavlinovic razl. sp. 239. Stanoje uije 
nikad napadao mucki ; sto je hteo, da ucini, 
javjao je napred. M. D. Milicevic pom. 100. 
Mucki nesta zboris u prsima. Xar. pjes. horm. 
1, 272. Govori se u Lici (s naznacenim akc.) 
na pr. Ujede me pas mucki. J. Bogdanovic. 

1. MUCl^IV, adj. isto sto muca]iv. Neka je 
otajno mucjiv ili sutoc. D. Papic 448. Govori 
se u Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

2. MUCj^IV, adj. onaj, koji mi'ici, koji maze 
hiti mucen, Samo u rjecniku Belinu (chi pu6 
essere angustiato) i u Jambresicevii (cruciabilis, 
fatigatorius, — ohoje u lat. dijelu). — Vidi 
2 muciv. 

MUCJjilVOST, /. isto sto mucivost (vidi tamo). 
Samo u Jambresicevu rjecniku (passibilitas, u 
lat. dijelu). 

MUCNA (takav je akc), f. dva sela u Hrvat- 
skoj, u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj, jedno 
se zove Mala M.,^ a drugo Velika M. Eazdje|. 

hrv. i Slav. 165. Skola u Maloj Mucni. Cfem. 

pakr. (1898) 97. .^em. mitr. (1900) 202. 

MUCNA PE6, Mucne Peci, /. seoce u Dal- 
maciji u kotaru makarskom. A. Masek 237. 

MUCNI, mucna, adj. isto sto brasneni. Iz- 
medu rjecnika samo u Stulicevu (mucan, mucni, 
farina conspersus, — mucna sprema, cella fari- 
naria). Eeve jekom silno zapjenusena voda kao 
iz mlina mucnoga. S. !l^ubisa prip. 4. Svoje 
mucne mline rastvori svijetu, da meje bez ujma. 
52. Govori se u Istri: miican, miicna, farinosus. 
D. Nemanic (1885) 20, 

MUCNICA, /. 

ft) isto sto mucnak (vidi tamo). Izmedu 
rjednika samo u Vukovu (mucnica, mut^nak 
s naznakom, da se govori u Hrvatskoj). Govori 
se u Lici. F. Hefele, — u Turskoj Hrvatskoj. 
Zborn. za nar. ziv. 6, 90. 

h) neka jabuka u hrv. primorju. B. Sulek 
im. — Ispor. brasnara pod 2. 

MUCNiCkI, adj. posses, od mu6nik. Samo u 
primjeru: Sto ces ufiniti, nevojni grisnifie . . . . 
mucniSke trude ustavjajuci, mrtacko prozdiruci 
i krv jim pijuci? J. Banovac prip. 25. 

MUCNIC, m. prezime u dvije isprave iz xiii 
t XV vijeka i otud u Danicicevii rjecniku 
(Mucbnicb). 

1. MUCNIK, m. 
a) tko se muci, poslenik, radin. Izmedu 
rjecnika samo u Stulicevu 'agricola, colonus, 



operarius . . . . s naznakom, da se nalazi u Dor- 
dctca, ali u gradi za ovaj rjecnik sabrnnoj nije 
se nasao nijedan primjer iz toga pisca). Uzdr- 
zanje ^mita il' place mucnika, delateja ili te- 
zaka. iS. Budinic suma 138'^. 

b) isto sto mucenik u krscanskom synislu. 
Samo u oca dva primjera, u kojima bi mucnik 
mjesto mucenik moglo biti poradi stiha: Tebe 
slavna .... hvali vqjska svijeh mucnika. J. P. 
Gucetic 11. Gljedaj kraja svijeh mucnika, kao 
za tebe svu krv toci. A. Vita}ic ost. 233. 

2. MUCNIK (tako je zabijezen akc), m. isto 
sto mucnak. Govori se u timocko-luznickom na- 
rjecju u Srbiji. A. Belie 36.5. 

MUCNIKOVO, n. kao da je nekakvo selo 
(mozda u Bugarskoj?). J^. Stojanovic zap. i natp. 
3, 156 (iz XVI vijeka). — Ispor. Musnikovo. 

MUCNINA, /. apstraktna imenica prema pri- 
djevu mucan. Samo u jednoga pisca. Neraoj se 
srditi ni primati mucnine, jere jedni ne govore 
dobra od tebe. M. Eadnic 16a. Tako oni, koji 
iz pocetka s jednijem skokom od bo|ena mogao 
bi prici grijeh, prcdujujuci pokoru rastu mucnine. 
177a. U prvom primjeru mucnina znaci ono, sto 
mucnost pod b, a u drugome ono, sto mucnost 
pod c 

MUCN06a, /. isto sto mucnost. Samo u Stu- 
licevu rjecniku (mucnoca, mucnost). — Vidi 
musnoca. 

MUCNODIHAJ, m. tesko disane. Samo u 
Stulicevu rjecniku (difficultas spiritus vel spi- 
randi). — Nepouzdano. 

MUCNODIHATI, mucnodisem, impf. isto sto 
mucno (t. j. tesko) dihati. Samo u rjecniku Be- 
linu (patir d'asma; pored mucnodihati ima i 
mucno dihati) i u Stulicevu (mucnodihati, pije- 
hati). — Janiacno je boje mucno dihati. 

MUCNOHODAC, mu6nohoca, m. tko inucna 
(tesko) hodi. Samo u Stulicevu rjecniku (aegre 
incedens). — Nepouzdano. 

MUCNOST, miicnosti (jamacno je takav akc.)\ 
f. apstr. imenica izvedena od jnidjeva mucan. 
Bijec se nalazi u pisaca xvii i xviii vijeka, 
sasma rijetko u pisaca xix vijeka. 

a) isto sto m'iika, t. j. patna. Samo u pri- 
mjeru: Tilesa pravedna . . . . ne ce biti podlozna 
nikakvoj mucnosti niti trpjenu. B. Leakovic 
nauk 135. 

b) neprijatnost, neugodnost ; ispor. 1 mucan 
pod a, b. Samo u primjerima: Metni na ostrinu 
od maca tvoje mucnosti i pozejena od svijeta. 
M. Eadnic 4*. Goreci ti u vatri od tvojije 
mucnosti tjelesnije i pozejena. 150^. 

c) teskoca; ispor. 1 mucan pjod b. U rjec- 
niku Mikajinu (mucnost, muka, difficultas), tt 
Belinu (difficolta), u Bjelostjencevu (mucnost, 
teskoca), u Jambresicevu (difficultas, u lat. di- 
dijelu), u Voltigijinu (difficolta, malagevolezza, 
Miihe, Schwierigkeit) i u Stulicevu (difficaltas, 
labor . .. . s naznakom, da se nalazi u Lastrica). 
Mnozijeh od napredkovanja .... odmice strahoda 
od mucnosti iliti trud od rvanja ('iz lat. multos 
a profectu .... retrahit horror difficultatis seu 
labor certaminis). B. Kasic nasi. 56. Da mi 
date .... hrabreno srce za pridobiti snazno sve 
mu6nosti. P. Eadovcid na6. 415. S velikom 
mucnostju .... ces se prikuciti k Bogu. M. 
Eadnic 178^. Ono je dakle grih istofini . . . . od 
kojega izhodi zla cud, mucnost u dobru cinenju, 
a lasnost u zlu cinenju. I. T. Mrnavic istum. 
163. Cesar hotijase, da Focijo patrijarka bud© 



muCnovaca 



119 



MUCENE 



/ 



carigradski, ali vidaSe mucnost veliku, buduci 
bio proklet. K. Pejkic 43. Sfaki trud slabi nas 
i^ sfaka mucnos mori nas, sumna strasi nas. 
Cestitoati 28. J^ubav duhovna pridobije svaku 
mucnost. A. Kad6ic 244. Grih isto6ni u vo|u 

nasu fietiri zloie jest ulio mucnost pridobiti 

zloie i ziviti u kripostima .... A. Bacic 224. 
Mnogi krstjani ne ce da rifi Bozju slisaju muc- 
nost niku u takomu pripotribitomu poslu na- 
hodeii. J. Filipovid 1, 439b. Ne imamo se iz- 
micat .... prigovarat ili mucnost stvari zapovi- 
dene promisjat. P. Filipovic 13. Mudrost liegova 
bise sasvim cudnovata, uikakva se mucnost naci 
ne moguci, koju prilasno razmrsio ne bi. A. 
Kacic korab. 224. Koji drugoga postene dere, 
imade priveliku duznost na sebi, kojoj jedva 
moze zadovo|iti ili koju mu6no i tesko more 
izpuniti. I ova mucnost jest toliko izvanska 
koliko nutarna. D. Kapic 392. Zarad griha 
istodnoga, od koga izhodi zla cud, mucnost u 
dobru cinenju, lasnost na zlo i druge nemoci 
duhovne. A. Kanizlic bogojubnost 268. Ricju 
jednom stvori nebesa i zemju, sunce i misec, 
samom zapovidju biez nikakove mucnosti. F. 
Lastric ned. 336. Mucnost co se obratiti u lak- 
sinu, gorcina u slatkost i zalost u veseje. svetn. 
6*. Razlog covjecanski nahodi veliku mucnost 
i trud, kada vjera prikazuje za vjerovati. J. 
Matovic 201. S nom pridobiti hoces sve muc- 
nosti i napastovana vrazja. I. Velikanovi6 prik. 
77. Koliko vise nastoja, da s nom sagrisi, to 
vise mufinosti nade. M. Zori6ic zrc. 185. Ovdi 
je najveda smutna i mucnost. M. Dobretic 442. 
Svaka druga zapovid kakvi takvi trud i muc- 
nost coviku zadaje. B. Leakovic gov. 222. Kad 
se jedna mucnost vidi razmrsita, onda se druga 
porada, koja se ima tomaciti. nauk 237. Kako 
zdravo ce|ade more boditi brez ijedne mucnosti. 
I. P. Lucie izkaz. 38. Tu mucnost razmrsiva 
andeoski naucite|. Grgur iz Varesa 118. Za- 
stupnik, koji stupa u sabor .... zar ne moze da 
svlada te mucnosti ? M. Pavlinovic razl. sp. 219. 

MUCNOVACA, /. ime nekoj livadi hod Slatine 
(u Slavoniji). Sem. pakr. (1898) 54. 

MUCNOVAT, adj. malo miican, pomncan ; 
kao da je to u (jedinom) primjeru: Dobar zivot 
dostojan je pofajena, a mlako opcene jest muc- 
novato samomu sebi i drugijem. M. Kadnic 468^. 

MUCNAK, m. imenica izvedena od osnove 
pridjeva mucni (bra§neni). 

a) U vodenica onaj sanduk, sto u nega 
pada brasno ispod kamena, der Mehlkasten in 
der Miible, area farinaria, cf. mucnica. Vuk 
rjeon. Usutio se kao mis u mucnaku. Nar. posl. 
vuk 339. Coso ustane, razgrne detiiie brasno u 
mucnaku. Nar. prip. vuk 202. Mucnak je u Lici 
isto sto i mucnica. F. Hefele. 

b) U Vajevskoj nabiji (u Srbiji) miicnak 
je jos i ambarid, u kom se drzi brasno. S. 
Novakovi6. 

c) jelo od muke, koje se zove i kasa. U rjec- 
niku Stulicevu (mucnak, polenta, puis s nazna- 
kom, da je iz Habdeliceva rjccnika). Ima i u 
Jambresicevu, rjecn. (u lat. dijelu) s. v. puis, alt 
je grijeskom stampano mocnak mjesto mucnak : 
Puis, kasa zkosana ali ztucena gusta jestvina. 

d) Mucnak, prezime. Tako se nekad zvao 
jedan iovjek (knigoveza) u Zagrebu. T. Maretic. 

1. MUG, inter j. 

a) siid miic znaci isto sto tuc muc {vidi 
kod muc pod b). Vuk rjecn. Fostane tamno kao 
1 }/rijecci su6. 



h) siic mild se govori u Lici za slogod, sto 
nista ne vrijedi, nista ne vaja, na pr. kad kakav 
lazac koine sta obeca, pa se onaj nada, onda 
ce mu tkogod reci: To je sve nista, siid mud, 
pa proli. J. Bogdanovic. I'o se govori i u 
Slavoniji. M. Stojanovic 194. — Ovdje bi mud 
moglo biti okrnak od glag. mudkati ili mudnuti 
(vidi tamo) ; t. j. mucni (vodu ili drugo sto) u 
u casi, pa prolij ; a sta je sud, nije ni tu jasno 
(mozda je rijec bez korijena pa uzeta poradi 
sroka s mud). Interj. ce biti mud i u ovoj za- 
gonetki: U gori sjek sjek, a u vodi mud mud 
(odgonetlaj : lada). Nar. zag. novak 110 (t. j. 
lada kao da mucka vodu). 

2. MUG, JM. ime dvjema selima u Dalmaciji u 
kotaru spjetskom; jedno se zove Doni M., a drugo 
Gorni M. A. Masek 237. Frano Radmanovid od 
Muca. Norini 66. — Ime ce biti romanskog 
izvora. 

MU^AHAN, mudahna, adj. dem. prema mutan. 
Samo u Stulicevu rjecniku (mudahan, mudasan, 
turbidulus). — Slabo pouzdano. 

Mu6aK, mucka, m. mutno, uzmuceno, po- 
kvareno jaje. Izmedii rjecnika samo u Vukovu 
(ein unbefrucbtetes Ei, ovum sterile. Kad se 
pilidi izlegu, po koji mudak ostane u gnijezdu, 
pa kad se razbijo, u nemu je pomijesano zu- 
mance i bjelance ; za to se kaze i za kakav 
posao, od koga nema nista; mudak!). Neki se 
sve vrte i okredu, a kad im na posao pogledas, 
a ono mudak. D. Obradovid bas. 35. Prva hrana 
(t. j. pilicima) jest od jajab tvrdih; nike (t. j. 
zene) vare bas i mudak grdi, sasicaju, misaju 
mekiue. J. S. Relkovic 161. Glas do neba, a 
kad dobro pogledis, a ouo mudak. Nar. posl. 
vuk 42. Mi smo mislili, da do nam u jaju za- 
kukurikati, pa eto dobismo mudak. M. Pavli- 
novid razl. sp. 298. Dade ti mucak (t. j. ne de 
ti nista dati). U rijeckoj nahiji. A. Jovidevid. — 
Govori se i u Istri: mlidak, gen. mudka, ovum 
corruptum. D. Nemanid (1883) 26. 

MUCATI, miidam, impf. isto sto muckati (vidi 
tamo). Govori se u Lici (s naznacenim akc), 
na pr. Esi mudala vuciju, kad si u nu vodu 
lijevala? J. Bogdanovid. Potvrduju i V. Arse- 
uijevid (za Liku) i M. Pavlinovid. — Upotreb- 
Java se u znacenu: drmati i o onome, u cemu 
nema nikakve tekucine. Ona se cura od debjine 
sva muda. U Lici. J. Bogdanovic. — Ne razabira 
se znacene u primjeru: Pod vedim se (t.j. covje- 
kom) dusok muda, kog misaju leda vruda. V. 
Dosen 253a. 

MUCAV, adj. mutan, uzmucen, pokvaren (o 

jajetu) Starca pratio smet mudavijem jajima 

i gnilijem vodem do stana mu. S. Ijjubisa pric. 
81. U prenesenom smislu: Kvar nam je u na- 
rodu : mudava naduhlost, sumnicavost i ueko 
neredno prionude tjelesnomu uzivanu. M. Pavli- 
novid razl. sp. 201. 

MUCAVA, /. zemfiste u Srbiji u okrugu cuprij- 
skom. Livada u Mudavi. Sr. nov. 1868, 223. 
Vinograd u Mudavi. 1872, 262. Nekad je u istom 
okrugu bilo i selo toga imena, a danas ga nema. 
M. D. Milidevid knez. srb. 1135. 

MUCENIK, mudenika, m. Mucenici zovu se 
u posavskim selima nekakvi osobiti kolaci, koje 
treba podugo mutiti, kad se prave. S. Pavidid. 

MUCENE, n. nom. verb, od mutiti. U rjec- 
niku Stulicevu (turbatio) i u Vukovu (das Trii- 
ben, Verwirren, turbatio). 



MUCIGUZ 



120 



MUDAE 



MU6lGUZ, m. zovu mladeaicu ili mliko. iz 
hog je maslo izvadeno. J. Grupkovic. — Rijec 
je jamacno slozena, ali je sveza medu postanem 
i znacenem tamna. 

MUCIM, adv. drukcije. Govori se u rijeckoj 
nahijt, na pr. mucim ti biti ne moze. A. Jovi- 
cevic. — Postane tamno ; rijec je jamacno tuda. 

MTJCKANE, n. nom. verb, od muckati. U rjec- 
nikii Vukovu (das Schiittelo, z. B. einer dunkeln 
Flasche, um zu sehen, ob sie loer ist, periculum 
vasis, an sit plenum nee ne). 

MUCKATI, miickam, impf. drmati, tresti kakvu 
tekucinu zajedno sa sudom, u kojein je. Izmedu 
rjecnika samo u Vukovu (schiitteln, agito). Tipse 
uzmu koliko orah, sitno istuku, saspu u vodu 
pa muckaju i tim ispiraju. M. D. Milicevid ziv. 
srb.^ 262. Sitno istuci stipse, pomesaj s vodom, 
duze muckaj, pa tu vodu drzi u ustima. 319. — 
Po svojem postanu ova je upravo dem. od mutiti. 

MUCNUTI, miicnera, vb. pf. prema impf. 
muckati. Satno u Vukovu rjecniku (einmal 
schiitteln, quatio). 

MUCNAK, mucnaka, wi. isto sto mucak. Go- 
vori se u Istri: mucriak, gen. mucnaka, ovum 
corruptum. D. Nemanic (1883) 47. 

MUCUELA, m. velika budala. U rjecniku 
Vukovu (noch mehr als budala, Tolpel, stolidus). 
Govori se u Lici (s naznacenim akc). J. Bog- 
danovid. Postane tamno. — Tako se zove i neko 
malo mjesto u Srbiji u srezu vracarskom. Kazu, 
da je neki feovjek, kojega su tako zvali, ispustio 
i prosuo tu kjuk iz bureta, koje je nosio iz 
vinograda, pa onda dobilo ovo mjesto to ime. 
Glasnik 19, 202. 

MUCUELAN, muciirlana, m isto sto mucurla. 
U Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MUCUELAST, adj. budalast, lad. Govori se 
u Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MUC;UELIJA (jamacno je takav akc), in. pre- 
zime. Sem. pakr. (1898) 28. §em. mitr. (1900) 194. 

MUCUELIXA, wj. augm. od mucurla. U Lici. 
J. Bogdanovic. 

MUDACA, /. neka s}iva nalik na muda, zove 
se i jajara. U rjedniku Vukjvu {mudnca., i&jara,). 
Lna i B. §ulek im. 

MUDAN, mudana, m. Govore u Lici (s na- 
znacenim akc.) od mila maloj muskoj djeci kao 
i mudesko (vidi tamo). J. Bogdanovic. 

MUDANCE, mudanca, n. dem. od mudo. Go- 
vore u Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MUDANDE, /. pi. gacice. Govori se na ostvu 
Rabu s akc. mudande. Iz tal. rijeci istoga zna- 
cena mutande. M. Ku§ar rad jug. ak. 118, 20. 

MUDAE, mudra, adj. sapiens, prudens. Odre- 
denom je pridjevu akc. mudri, mudra. Nalazi se 
u svim Slav, jezicima, na pr. staroslov. m^dn., 
rus. My,';pMii, ces. moudr^, po^. m^dry i t. d. 
Iz druyih indoevr. jezika ide ovamo: lit. mandrus 
(obijestan, ohol), mundrus (zivahan), nem. mun- 
ter (zivahan, budan, revan), got. raundon (gle- 
dati na sto). liazliina ova znacena nije tesko 
sjediniti, ako se izlazi iz znacena got. glagola ; za 
teme]no se dakle znxcene moze uzeti: pazliv, 
budan. Pridjev se mudar nalazi u svijem rjec- 
nicima (vidi dale), a potvrda mu ima od naj- 
starijih vremena (vidi prvi primjer pod a. a, bb). 
— Komp. je miidriji, a adv. mudro. 

a. mudar je onaj, koji je pun duboka i 
zrela znana i shvacana pa prema tome i misli 
i radi (lat. sapiens, nem. weise) ; ali se cesto 



uzima u slabijoj mjeri mjesto : pametan, razu- 
man (lat, prudens, nem. klug). U primjerima se 
ne moze svagda osjeci, koje je od ta doa zna- 
cena; zato ce se prema tome primjeri cijepati 
samo pod a, aa i bb. U rjecniku Vrancicevu 
(catus, prudens, sapiens, — adv. prudenter), u 
Mikajina (mudar, razuman, prudens, sapiens, — 
mudra rijec, spametna, scitum, scite dictum, — 
biti mudar, znati, sapio, inteliigo, — ado. mudro, 
razumno, spametno, prudenter, sapienter, scite), 
u Belinu (saccente, savio, sensato, saggio, giudi- 
zioso, — adv. discretamente, providamento, con 
providenza, saviamente, saggiamente, sensata- 
mente cioe con giudizio, con aggiustatezza), u 
Bjelostjencevu (muder, prudens, sapiens.... intel- 
ligens, — adv. prudenter, sapienter, sagaciter), 
u Jambresicevu (muder, sapiens, ado. sapienter), 
u Voltigijinu (savio, prudente, accorto, gaschickt, 
klug, — adv. saviamente, veruiinftig, weislich), 
u Stulicevu (sapiens, prudens, gnarus, — adv. 
sapienter, scienter, sagaciter s primjerom iz 
Gundulica, koji se i ovdje navodi pod a, /, aa), 
u Vukovit (weise, sapiens, — adv. weise, sapi- 
enter s primjerom iz nar. pjes. vuk 3, 220 i 386: 
Idi mudro, ne pogini ludo i u Danicicevu 
(mudrb, prudens sa dva primjera iz xiv vijeka, 
— arrogaiis s pritnjerom iz xiii vijeka, vidi taj 
pjrimjer pod e, dd). 

a) uopce. 

aa) sapiens, weise. Pridose .... pleme- 
niti i mudri muzije slavnago grada Dubrovnika 
vlastele (iz xiv vijeka). Mon. serb. 221. Spomi- 
najuci mudrih i razumnih |udi govorenje, da do- 
stojno jest pravu i vernu sluzbu spomenuti i 
dostojno platiti (iz xv vijeka). Mon. croat. 83. 
Dozva Aristotila muza mudra i hitra vsakoj 
filozofskoj hitrosti ricju i dilom. Starine 3, 226. 
Prije nego bude svijesten od Judi razumnijeh i 
mudrijeh. S. Matijevic 48. Katun mudri nam 
naredi. J. Kavanin 79b. Najmudriji kra} (t. j. 
Solomun) ostavi na pristoju nerazumnog sina. 

E. Pa vie ogl. 299. Al' zalali svitloj cesarici 

i zafali mudrima vicnikom. M. A. Eejkovic sat. 
124. Da bi on bio sveci od Davida, mudriji od 
Solomuna, jaci od Samsuna. M. Dobretic 107. 
Eijeci mudrijeh judi vaja s mirom slusati, vi§e 
nego viku onoga, koji zapovijeda medu |udima. 
D. Danicic prop. 9, 17. i t. d. 

hb) pruden=", klug. Uzdrbzaje bo ustne 
razumbub jesi i mudrb. Sava glasn. 24, 208 i 
40, 166. Oto, da \e mudar, tako bi odnio ove 
tri tisuce dukata. M. Drzic 324. Svak je mudar 
po steti. Poslov. danic. Al' i mudar da tko bude, 
iasno nega on (t. j. trgovac) privari. V. Dosen 
120b. Jer sin mudar on ce znaci stedi .... ne- 
umitan raspe svekoliko. M. A. Eejkovic sat. 36. 
Zena tebe bas lipo svituje .... fali Boga, sto je 
takva mudra. 102. Bio je ne samo rabri junak, 
nego i mudri urednik i veliki zapcija u vojsci. 
Vuk dan. 4, 20. On je juaak mudar i razuman 
i srecan je svuda na mejdanu. Nar. pjes. vuk 
2, 75. O Todore, moj mudri vezire! 2, 156. Vi 
ate mudri, gospodo latinska, jeste mudri, al' 
zborite ludo. 2, 211. On devojke svoje ne da 
nikome drugome do onome, koji bi se na§ao 
mudriji od liega, da ga kako prevari. Nar. prip. 
vuk 207. i t. d. 

b) mudra glava. aa) glava u pravom 
smislu. Ko dostojno sja na mudroj nega glavi. 
J. Kavanin 223*. Morebit si mudre glave? V. 
Do§en 19b. o mudroj i razbornoj glavi, budi 
ona muzka ili zenska, srica carstva visi. A Ka- 
nizlic kam. 17. Al' je mudra glava u Ivana. 



MUDAR 



121 



MUDAR 



Nar. pjes. vuk 3, 399. — bb) glava u znacenu: 
covjek, delude (vidi kod glava pod a, /, <!;. 
Troci mu reko§e, da se posa|e jedna mudra 
glava k Skenderbegu, koji bi ga s razlozim 
prignuo. A. Kacic razg. 113. Kastriotic biiduci 
mudrija glava od nega, to jest od Balabana. 138. 
Odi ovamo, mudra glavo! evo slame cu ruot- 
nuti . . . . Tako li je, o inudri covice? F. Lastric 
ned. 188. Kad Diogen mudra glava .... drugim 
hoti nauk dati. V. Doson 44''. Dobro, dobro, 
mudra glavo! stvar gdikoju zgodi pravo. 246^*. 
Mudra glava Julijan odgovori. A. Kanizlic kam. 
703. Prvijence, mudra glavo, da mnogo ti zaas I 
Nar. pjes. vuk 1, 69. Ti si mudra glava bio. 1, 
91. Uopce je cijenen bio kao mudra glava vise 
nego kao slikar. M. Pavlioovid rad. 1G6. 

c) mudar u sluzbi imenickoj ; upotrebjava 
se samo za miiskine. 

aa) u sing. Jedan mudri govori. 
Korizm. 37b. Ne ima mudar rit: ovemu tko bi 
se vijek nado, da ce prit ali da zgodi se ! N. 
Dimitrovic 8. Nauci luda, i vznenavidi te ; daj 
mudru zabavu, mudriji bude. Starine 3, 243. 
Mudri naravni vele: svaka stvar bizi od svoje 
protivstine. M. Divkovic bes. 87. Mudro vaja 
mudra prevariti. A. Kacic razg, 125. Svaki 
mudri lazca kara. V. Dosea 36b. Svakog mudrog 
da nauce, da kriposti tu ne stoje. 41*. Boje je 
s mudrim plakati nego s ludim pjevati. Nar. 
posl. vuk 25. Plemenitas neki zapita mudroga: 
Reci, sto si dobio torn tvojom mudrinom '? Mudri 
odgovori: Dobio sam u sebi dobra druga. M. 
Pavlinovic rad. 146. 

bb) u plur. Tada Irud prizvavsi otajuo 
mudre nastojao ispita od nih vrime od zvizde. 
Postila (1562) 178. Tesko onim, ki ne primju 
od mudrih svita. Starine 3, 243. Isukrst sahra- 
nuje i mudre i lude, koji cisto i pravedno zivu. 
M. Divkovic bes. 82. Mudri kazu ove rici. A. 
Kaci6 razg. 2. Sve mudrije posla zvati, da bi 
Katu pridobili. P. Knezevic pis. 109. A koji se 
holo dize, od neg mudri sirom bize. V. Dosen 
15a. Kod mudri je to za rugo vise nego isto 
drugo. 72a.. Divno ih je Limo sjetovao, a mudre 
je lasno sjetovati. Nar. pjes. vuk 3, 307. Dok 
se mudri namudrovase, ludi se nazivovase. Nar. 
posl. vuk 66. k^to jedan lud zamrsi, sto mudrijeh 
ne mogu razmrsiti. 356. Putovao sam, stio sam, 
slusao, sto govore i ludi i mudri. M. Pavlinovic 
razg. 7. 

d) mudar onome u cejadi, dim se po- 
kazuje mudrost; to maze biti pamet, rijeci, 
savjet i t. d. Tko ne mjeri svijet .... mjerom 
pravom i mudrom i od milosrdja. M. Drzic 228. 
Daruj tebi gospodin Bog duh mudri i razumni, 
Starine 1, 226. Cerere i Bako . . . . za sobom za- 
vode i mudre pameti. D. Barakovic vila 137. 
Idoli prokleti za sobom podrise i mudre pameti. 
jar. 32. Neka nas Dubrovnik .... ures nahodi u 
mudru svjetu, u teme|itoj pravdi i u pomnivu 
nastojanju. I. Gundulid 216. Neka, koji Rude- 
rovo slijedi kratko plahovane, bude slijedit i 
negovo mudro i svijesno pokajane. G-. Palmotic 
2, 7. Meni je vije6e voja moja mudra, stavna, 
razlozita. 2, 94. Po govoru tvom mudromu |ubav 
mi se verna odkriva. 2, 304. Zasto mi je svej 
ugodno mudre vase svjete cuti. P. Kanavelic 10. 
Ni r odluka dake mudra poc u rede nih bla- 
zene? J. Kavanin 169b. Sja im jedros mudra 
svjeta. 232b. Pocese misliti, sto imadijahu uci- 
niti . . . . i nadose jedan mudar nacin. J. Banovac 
pred. 71. Kakogod sto su se pod mudrim i pra- 
vednim vladanem Agi-Mustajpasinim slabo i 



glasili ajduci. Vuk dan. 3, 151. Ja se mlada 
bojem dobru nadam : od svekrova mudroj zapo- 
v'jedi, od svekrva mudru sjetovana. Nar. pjes. 
vuk 1, 63. Ko li ce ih sjetovati, ko li mudru 
r'jec izredi? 1, 91. Vec je za nas vino i rakija, 
mudra pamet, da pametujomo. 2, 482. Alah more ! 
mudra razgovora! P. Petrovic gor. vijen. 33. 

e) mudar s dopunama u kojem padezu Hi 
samom Hi zdruzenom s prijedlozima. 

aa) s gen. Samo u primjeru: Mudar 
srca i jak u zestoci (iz lat. sapiens corde et 
fortis robore). F. Glavinic cet. posl. 35. Jamacno 
je u toin primjeru gen. srca pogrjeska. 

bb) s dat. Al' magarce sebi mudri, 
Stan', ne muti tasti lazi. V. Dosen 263b (govori 
se lenivcu). Mrzim mudarca, koji sebi nije mudar. 
D. Obradovic bas. 145. 

cc) s instr. Filip .... mudar svjetom, 
bogat blagom. J. Kavanin 241b. Mudar je srcem 
i jak snagom. D. Danicic jov 9, 4. 

(Id) mudar o kome. Samo u dva pri- 
mjera: O svojiht premudrostehb ne velicajta 
se . . . . ne budeta mudra o sebe, bojita ze se 
Gospoda. Sava pam. §af. 5. Svezi mudar o sebi 
ne razabira se pravo znacene, ali ne ce imati 
pravo Danicic, koji u svome rjecniku s. v. mudrb 
pise, da mudar tu znaci lat. arrogans (t.j. ohol). 
Ne razabira se pravo znacene ni u primjeru : 
Bogu lud, a o davolu mudar. Nar. posl. 
vuk 230. 

ee) mudar okolo cega. Samo u pri- 
mjeru: Okolo^sebe samoga da mudar bude (t. j. 
ispovjednik) . S. Budinic ispr. 13. 

ff) mudar po koga. Ovi posao i ovo 
dosiceiie, premda nedopusteno i nepravo, bi 
mudro po dvornika. F. Lastric od' 252. 

gg) mudar s cega. Prvi se Uros ban 
ukaza mudar s zuanja i besjede. P. Kanavelic 91. 

hh) mudar u cemu. Potribuje, da 
ispovidnik bude mudar u iziskovanju i razgle- 
danju. S. Budinic ispr. 13. U svem madar i 

razboran vlada rodno mjesto. J. Kavanin 94^^. 

Kada bi dali komugod mudromu u stvarima 
bozanstvenijema. J. Matovic 155. 

f) adv. 

aa) mudro. Koji kralevbstvu mi go- 
vori volmi mudro i pocteno (iz svrsetka xiv 
vijeka). Mon. serb. 230. Od ovoga prokletoga 
griha mudro ima pop dugovati ispitujuci. Narucu. 
87a. Dica imaju mudro i pametno drzeci se reci. 
Katek. (1561) 45. Mudro svitovati svak druga 
lasno smi, a sebi svit dati mnogokrat ne umi. 
D. Barakovic vila 154. Mudro su oni razmislili, 
sto jos tebi mlados ne da. I. Gundulic 297. 
Krajica je sad nihova i mudro ih veomi vlada. 
G. Palmotic 2, 394. Jemali bi poglavice od 
zem|e mudrije ziviti. P. Radovcic nac. 14. 
Toiiko mudro znade Dobroslav ponukovat i na- 
govorit puk, da ga svak poslu&a A. Kacic razg. 
38. Pod rukom jo vicneg Boga, koji vas svit 

mudro vlada. V. Dosen 265*. Nejma star'jeg 

na svitu zanata nit mudrije smisjenog halata, 
sto je zanat jednoga tezaka. M. A. Re^kovic 
sat. i52. On ce tebe mudro svjetovati. Nar. pjes. 
vuk 2, 447. Turci su se mudro vladali. M. Pa- 
vlinovi6 razg. 83. 

bb) po mudru. Samo u primjeru: Po- 
dite i upitajte po mudru od djetota (iz lat. ite 
et interrogate diligenter de puero. matth. 2, 8). 
N. Ranina 29*. Bice pogrjeska mjesto podmudro, 



MUDAR 



122 



MUDARAC 



kako na istome jevandelskom m)estu stoji u 
Bernardina 14. 

b. mudar je isto sto lukav. U rjecniku 
Bjelostjencevu (muder, callidus). Do6eka ga. vla- 
steline mudri. Nar. pjes. bog. 335. Pise Plinijo 
od ove zmije da je tilom malasna, bojom ze- 
lena, al' mudra inlogo zanatom (iz Int. de hoc 
serpentulo scribit Plinius, quod sit parvus cor- 
pora, viridis colore et astutus arte). F. Lastric 
test. 184a. Ali Jure mudra zmija bise .... do- 
ceka ga u gori zelenoj. A. Kacid razg. 98. 
Hudra je bila ova Focijova odluka. A. Kanizlic 
kam. 32. AT djevojka odvoc mudra bila, ona 
trgnu kona za uzdicu. Nar. pjes. vuk 1, 603. 
Iso devojka mudra i pametna te za sobom travu 
povrta.se. 3, 296. Mudar ka i lisica. Nar. posl. 
vuk 183. — Adv. Ne kti on (t. j. davo) najpri 
Adama napastovati, nego Evu pak po noj na- 
pastova Adama i tako ga mudrije privari. J. 
Filipovic 1, 489b. Zasidnike i lupeze fali, kako 
mudro prezc, dnk porobe. V. Dosen 164^. Kaza 
Luka sve . . . . ali mudrije i sarenije. S. Lubisa 
prip. 139. 

c. mudar je isto sto opazan, oprezan. U 
rjecniku Vrancicevu (cautus), u Mikalinu (mudro, 
caute, circumspecte) i u Bjelostjencevu (muder, 
cautus, — adv. mudro, caute, circumspecte). 
Mudar budi, kada krades sto od }udi. V. Dosen 
7] a. Te od lova nista ne ulovi, ni jelena ni 
kosute mudre. Nar. pjes. vuk 2, 155. I med 
nima mudra vidra seta. 3, 429. Tu su Turci 
mudri i pametni. 4, 242. — Adv. Otide s nome 
(t. j. s vojskom) u Bosnu, ma toliko mudro, da 
za nu niko znati ne more. A. Kacic razg. 28. 
Mudro Lazar vodi svoje dru§tvo, jer se boji 
turskih prijateja. Nar. pjes. vuk 4, 303. 

d. mudar je isto sto vjest. U rjecnikti Stu- 
ticevu (peritus, scitus). Videci, da je Jerolim 
mudar u jeziku grckom, latinskom i zidovskom. 
Starine 1, 231. Mudar lijecnik gorke trave daje 
bolestnim, da ozdrave. J. Kavanin 510a. Po 
obicaju mudrije likara i vrsnije (iz lat. more 
peritorum medicorum). F. Lastric test. 151^. 
Sa svom gospodom 1 od svakoga zanata mudrim 
zanagijam. A. Kacic korab. 287. Jedan izmedu 
nih na zlo mudriji . . . . iznade jednu vele grdobnu 
]az. A. Kanizlic kam. 35. Blazen svaki judski 
sin, koji premda je mudar u posle svjetovne, u 
mudros svoju ne uzda se. I. M. Mateic 13. — 
Katkad se mudar uzima za ono, cemu treba 
osobite vjestine. Ni sprave na svitu mudrije ni 
ruke hitrije. D. Barakovic vila 338. Tko i(h) je 
(t. j. pcele) naucio zanat toliko mudar? (iz lat. 
quis illas docuit artem tarn ingeniosam?) F. 
Lastric test. 279*. To je mudar posao. Cuo sam 
od nepismena covjeka iz Kolara (u srezu sme- 
derevskom). S. Novakovic. Ispor. s tijem zna- 
cenem rus. My^pentiii. 

e. mudar je isto sto ucen, knizevan. U 
rjecniku Stulicevu (sciens, literatus, doctus, 
eruditus). 

aj ce]adma. Jer mudri Katulo nije tag 
u pjesni ni slatki Tibulo spijevao juvezni. N. 
Najeskovic 1, 311. Posli toga mudri Ciril pri- 
nese u slovinski jezik pismo sveto. A. Kacic 
razg. 22. Ova ric ,satir' kod mudrih razlicito 
zlamenje ima. M. A. Rejkovic sat. 9. Da bi tko 
nih (t. j. pisma) prid ofci mudroga svita iznio. 
A. Kanizlid kam. 8. Mudri fale osobito ovu 
knigu. 12. 

b) knigama, Niki uci mudru knigu. 
M. Marulic 252. Neka ini mudre knige budu ' 



ctiti. D. Zlataric 59*. To likarske knige mudre 
kazu. V. Dosen 82b. — (J jednoga pisca mudra 
kniga znaii: filozojija. Da studija (t.j. redovnik) 
sedam godina, to jest tri mudru knigu, a fietiri 
bogoslovje. I. Ancic svitl. 82. Mudra me kiiiga 
uci, da je ovo niko cudo. 213. — U ovom pak 
2)rimjeru mudra kniga znaci: nauka,skola (vidi 
kriiga pod d): Ja bi volio poslati dijete . . . . na 
mudru knigu u Oxford. M. Pavlinovic rad. 143. 

c) mudra inada. t. j. prepirane o uce- 
nijem stvarma medii ucenijem ]udtna. Samo u 
jednoga pisca. Ali je medu bogoslovci mudra 
inada. A. Kanizlic utoc. 12. Prije nego li pode 
na mudru inadu i prigovarane. 61. U 6emu stoji 
ova medu Grci i Latini mudra inada? kam. 501. 

d) jeziku (obrazovan). Samo u pri- 
mjeru: Neka oni lasne uzmogu uzdignut nihov 
jezik na onu visinu od slave, na koju naj mudriji 
jezici nasega vijeka doprijese. I. Dordic ben. vni. 
(nijesu rijeci Dordiceve, nego knizara, koji je 
knigu izdao na svijet). 

MUDARAC, mudarca, m. mudar covjek. Po- 
stav\eni akc. u nom. sing, potvrduje se i Beli- 
nijem rjecnikom, u kojemu stoji mudarac, koje 
ne tnoze (po Belinu bilezenu) drugo znaciti nego 
li Vukovo mudarac; u Stulica je zabi],ezen nom. 
mudarac, koje bi po danasnemu bUeienu bilo 
mudarac; ali Belino i Vukovo svjedocatistvo je 
preteznije od Stuliceva. Po Stulicu je u gen. 
sing, mudarca (zabi^ezeno mudarca). Vok. je mii- 
darce, gen. pi. mudaraca. U rjecniku Belinu 
(filosofo, logico), u Voltigijinit (ragionatore, filo- 
sofo, Weltweiser), u Stulicevu (mudarac, mudrac 
s naznakom, da se nnlazi u D. Banine) i u Vu- 
kovu (mudarac, der "VVeise, Philosoph, sapiens). 
Od sta su se skule od mudaraca veoma cudile. 
M. Drzic 239. Koji je pravi i istiniti mudarac. 
A. Vita{i6 ist. 383. Vsaki pisac pol mudarca, 
vsaka zla ric pol udarca. P. Vitezovid priricn. 
162. Jedan mudarac svitovni imao je ucenike, 
koji su naslidovali jos i negove trohe naravske. 
I. Marki 90. BivSi mu bilo navijes6eno od ne- 
govijeh mudaraca. K. Mazarovic 74. Mudarac 
Apolinarijo zade. I. Dordic uzd. vi. Mudarac 
svaki u malo se rijeci pozna. ben. 78. Oprav- 
dana je hvalom svijeh pravijeh mudaraca. S. 
Rosa 83a. Koje je uzrok, da se iste svjet od 
mudaraca? D. Basid 293. Kako drzu mudarci. 
J. Matovid xxi*. Koja se....obilno prigovaraju 
od mudaraca naucitejskijeh. 478. Mrzim mudarca, 
koji sebi nije mudar. D. Obradovic bas. 145. 
Najvedi mudarci carstva greceskoga dolazili bi 
.... slusati. 277. Rece poglavica od mudaraca. 
A. d. Bella razg. 19. Mudarac prilikuje grih 
zmaju. 78. Cujmo vrhu toga Seneku mudarca. 89. 
A to dodu mudarci od istoka u Jerusalim. Vuk 
mat, 2, 1. Koje je dobro doznao od mudaraca. 
mat. 2, 16. Boje zna mudarac i vlah nego prvi 
sam. Pravdono&a 1852, 10. Pitali mudarca: koji 
je najtvrdi grad? Nar. prip. vrc. 216. Sazva sve 
gatare misirske i sve mudarce. D. Dani6ic 1 
mojs. 41, 8. Ne moze ga vidjeti nikakav mu- 
darac. jov 37, 24. — Ima dosta i drugijeh pri- 
injera, u kojima je zapisato mudarca, mudarcu 
i t. d., ali poradi grafike doiicnijeh pisaca nije 
sigiirno, ima li se tako i citati, jer oni -ar- upo- 
treb(avaju ne samo za -ar- (na pr. carstvo), 
nego i za -r- ti vokalnoj sluzbi {na pr. parvi, 
t. j. prvi); dakle bi se u tijeh pisaca moglo citati 
i mudrca, mudrcu i t. d., i ovo je za pisce 
XV— XVII veca prilika. Buduci da nije sigurno, 
treba li citati na pr. mudarca Hi mudrca, l-Hezi 
se u preglcdu, koji sad dolazi, mud(a)rca. Tako 



MUDARCEV 



123 



MUDNI 



je na pr. u Bernardina mud(a)rce 10, mud(a)rci 
30, 51, — u N. Eanine mud(a)rci 44a, 144b, 
mud(a)rca 86^, — u Zhorn. (1520) mud(a)rcijeh 
8a, mud(a)rci 80^, — u j^etop. duk{. mud(ajrce 13, 

— u Vetranica iiiud(a)rci (stamp, mudrci) 1, 133, 

— u Bobajevica mud(a)rci 215, — u Na}eskovica 
mud(a)rci 1, 312, — u A. Gu6etica roz. jez. mu- 
d(a)rci 40, — u Divkovica bes. mud(a)rci 135, 

— M Gundulica mud(a)rce 3(i9, — u Bandula- 
vica mud(a)rce 13^1, — u Jerkovica mud(a)rci 37, 

— M Kasica is. mud(a)rci 31, — u Jvanisevica 
mud(a)rci 191, — u Hadovcica nac. n)ud(a)rcu 
61, mud(a)rca ist. 52/53, — u Vuletica iiiud(a)ree 
33, — u Margitica fal. mud(a)rci 104 f«a istoj 
strani ima i mudraci), — u Kadcica mud(a)rci 
90. 220. — Vidi mudrac i mudrc. 

MUDAECEV, adj. posses, od mudarac. Samo 
u primjerii : U ovom nastojanu sukobio se 
s Johnsonom, tadanim knizevnim velikanom. . . . 
Premda Sharp rije mogao odmah da odgovori 
viki mudarcevoj, on je u dusi dutio, da je pra- 
vica i istina pri nemu. M. Pavlinovic rad. 96. 

MUDAECiNA, m. augm. od mudarac. Samo 
u primjeru: Jedinstvena je to (t. j. Bogdan 
Lazarevicj heracina i koliko junacina, to vise je 
mndarcina prircdna bez bukvice. Pjev. cm. 326 
(rijeci su to (?. Cojkovica). — Vidi mudracina. 

MUDARSTVO, n. isto sto mudrost. Samo u 
primjeru: Er sluze6 ga svim mudarstvom u pa- 
laci svjetnik dvorni. J. Kavanin 142^. — U 
Stulicevu rjecniku stoji mudrstvo sa znacenem: 
mudrost i s naznakom, da je iz glag. hrevijara. 

MUDAESTVOVATI, mudarstvujem, impf. isto 
§to mndrovati. U rjecniku Stulicevu (nema mu- 
darstvovati, nego mudrstvovati, veleci, da znaci 
iito sto mudrostvovati, a kod ovoga sasma ne- 
pouzdanog glagola pise: philosophari, cogitare, 
iudicare, ratjocinari, — jos [dodaje, da je mu- 
drstvoTati iz glag. hrevijara) i u Danicicevu 
(mudristvovati, cogitare, videri s dva pri':r.jera 
iz XIV vijeka). Da bismo vb jedino byli vsi tozde 
mudrbstvujuste, tozde poiriys|ajuste. Sava glasn. 
40. 162. Mnogo mudrb sy . . . . vysokaja mudrbstvu- 
jesi. Domentijanb 17. Cto sice vamb mudrbstvova 
se, iako porugati senamb? 17 (u tome primjeru 
mudrstvovati se po svoj prilici znaci : doci, pasti 
na urn, a Danicic postavfa znacene u tome pri- 
mjeru: ciniii se, lat. videri). — D primjerima, koji 
sad dolaze, znacene je: misliti. Svoje vrednosti 
poznavati, o nima umereno mudarstvovati, a 
ne visokoumstvovati .... ovde lezi uzao. D. 
Obradovid bas. 126. Ovako mudarstvujuci misli- 
cemo kao slovesni }udi. 250. Drugo mudarstvuje 
mir, a drugo evangelije. J. Eajic pouc. 1, 48b. 

— Glag. ovaj jamacno nikad nije bio narodan, 
vec je uzet iz crkvenoslav. jeziki ; a da je bio 
narodan, glasio bi mudarstvovati (ne mudrstvo- 
vati, kako je u StulicaJ. 

MUDAESTINA, /. isto sto mudrost. Samo u 
primjeru : Kano spremu mudarstina sveti ga 
(t. j. nekakvoga biskupa) otac tad razvidi. J. 
Kavanin 133*. 

MTJDAST, adj. isto sto mudat. Samo u §ule- 
kovu rjecn. zn. naz. kao bot. izraz za lat. testi- 
culatus, netn. hodenformig. 

MUDASCE, mudasceta, n. dem. od mudo. 
Samo u Vukovu rjecniku. 

MUDAT, mudata, adj. onaj, koji ima muda, 
koji ima krupna, jaka muda. Samo u Vukovu 
rjecniku (1. mit Hoden vorsehen, testiculatus, 

— 2. wohlbebodet, bene testiculatus). 



MUDATI, miidam, impf. palucati, svetlucati 
(kad se govori sveci). Z. Eadonic (zabi}czio i 
naznaceni akc). — Tamno. 

MUDBA, /. 7iom. act. prema glag. mutiti. 
Samo u Stulicevu rjecniku (mutba, mut). 

MUDENE, n. nom. verb, od muditi. Samo a 
rjecniku Bjelostjenievu (negligentia, cessatio, 
impedimentum) i u Voltigijinu (negligenza, 
trascuratezza, Nachlassigkeit). Upravo bi trebalo 
da bude mudeiie. 

MUDEEINA, /. augm. od mudo. Govori se u 
Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MUDES, m. mr{a, madez, mali jlastar za 
jepotu. Samo u Voltigijinu rjecniku (maccbia, 
neo su pelle, Schonheitspllasterchen). — Sasma 
nepouzdano. 

MUDESCE, miidesceta. n. isto sto mudasce. 
Govori se u Lici (s naznacenim akc). J. 
Bogdanovic. 

MUDE§KO, m. isto sto mudan (vidi tamo). 
Govori se u Lici (s naznacenim akc). J. 
Bogdanovic. 

MUDIC, m. prezime nejasna postana u hrv. 
ispravi xvii vijeka. E. Lopasic urb. 390. 

MUDIR, mudira m. upravite] (koje zem]e). Iz 
tur. (arap.) rijeci istoga znacena miidir. Isle 
knige na pasinske ruke, na mudire i na kajme- 
kame. Osvetn. 2, 78. Turskijem ga stavio mu- 
dirom. Nar. pjes. magaz. (1867) 90. — Pored 
mudir ima i mudijer (u Crnoj Gori); ispor. 
kolijer, kondijer kod 1 mir u pristupu. Vezir 
skadarski .... mudijer carski Avdulaj beg. Nar. 
pjes. vuk 5 (1865) 481. Bozja pomoc, carski mu- 
dijeru ! 496. 

MUDIEEVIC , m. prezime muhamedovacko. 
Bosnak (1908) 126. 

1. MUDITI, mudim, impf. docniti, dangubiti. 
Glag. istoga postana i znacena nalazi se jos u 
nekim slav. jezicima: staroslov. i slov. muditi, 
po}. mudzic; ispor. i pridjev staroslov. mudbn-B 
(spor), slov. muden (spor). Samo u rjecnicima, 
i to u Bjelostjencevu (mudim, negligo, tempus 
perdo, impedio, — mudim se, remoror, detineor, 
occupor), u Voltigijinu (negligentare, trascu- 
rare, vernachlassigen) i u Stulicevu (muditi, dan- 
gubiti s naznakom, da je iz Bjelostjenceva rjecn.). 

2. MUDITI, mudim, impf. smuditi, t. j. paliti, 
zeci. Kao da je to u (jedinom) primjeru: Vazda 
ces cutiti smrad velik i vonu s djavli se mu- 
deci Zajedno u ognu. M. Marulic 236 (u bi^eski). 

MUDLATI, mudlam, impf. Mudlati koga, t. j. 
obecavati mu sad hocu, sad ne 6u ; na pr. on 
mene mudla vec odavno. J. Grupkovic. — 
Mozda je u svezi s glag. 1 muditi, t. j. obeea- 
vanima koga ustavjati, ispor. u slov. mudjati 
(docniti). 

MUD]^INI, TO. pi. nekakvo jelo (od brasna, 
jaja i mlake vode) u ogulinskom kotaru (u Hrv.). 
Zborn. za nar. ziv. 5, 198. — Postane tamno. 

MUD^ilNCI, mud|inaca m. pi. isto jelo, koje 
se zove i mudlini, samo se rjede govori. Zborn. 
za nar. ziv. 5, 199. 

MUDNI, adj. posses, od mudo. Samo u rjecni- 
cima, i to u Belinu (mudna zila, nervo di testi- 
coli), u Voltigijinu (mudan, mudna, genitale, 
was zu Geburtsgliedern gehort, znacene nije 
dobro receno) i u Stulicevu (mudan, mudni, 
coleos habens). 



MUDO 



124 



MUDEC 



MUDO, n. dio muskoga tijela judskoga Hi 
zivotinskog, u kojem su jaja. Nalazi se u svim 
Slav, jezicima, na pr. rus. siy^o, ces. moud, poj. 
mada; ali u drugim indoevr. jezicima nema rijeci 
eUmologijom srodnijeh. U rjecniku Belinu (geni- 
tale. testicolo), u Bjelostjencevu (mudo, jajcej, 
n Voltigijinu (testicolo, genitale, Hode), u Stu- 
licevu (coleus, teaticulus) » u Vukovu (Hode, 
testiculus). Upodobivb sebe pithikb drevodeje i 
na drevo vtzsede i cepiti je nacinase; mudoaib 
ze je^o vb drevenuju cepinu vbsadsem .... 
mucenb bystb velmi. Starine 2, 267. Za.vi(j) 
EQudo, prozdri pes, ako saze ne skoce, a ono ce 
krv. Poslov. danic. Uzmi muda od zeca i susi 
u vrlo vrucoj peci pak istuci u prab i davaj 
piti. I. Vladmirovic 8. Naposlijed muda izrezaso 
(t. j. kokotu). Nar. pjes. vuk 5 (1865) 499. — 
Ova imenica u svezi s nekijem pridjevima sluzi 
za ime nekijem hi]kama, kojih je plod vise Hi 
mane nalik na ono, sto imenica znaci: lisicja 
muda, Platanthera bifolia (ispor. tal. testicolo di 
volpe), — macja muda, Tordylium apulum (ispor. 
rus. KOTOBbi My;^ymKH, Trifolium arvense), — 
pasja muda, Orchis Morio (grcka imenica oo/i; 
znaci mudo; ispor. lat, Testiculus canis, iiem. 
Hundshoden), — popova muda, Platanthera bi- 
folia i Aristolocbia clematitis (ispor. franc. 
testicule de pretre). Sva ova imena hilaka do- 
nosi B. Sulek im. 

MIIDONA, m. onaj, koji ima krupna, jaka 
muda. Samo u rjecniku Vukovu (der "Wohlbe- 
hodete, bene testiculatus). 

MIJDOVACA (bice takav akc), f. neka sjiva. 
U podrinskom okrugu u Srbiji. M. D. Milicevic 
knez. srb. 567. — Ispor. mudaca. 

MUDOVIXA, /. bi^ka Viburnum lantana. U 
Vidovcu {kod Varazdina). D. Hire. 

MUDEA, /. djevojka, koja probira, koja je 
(tobozej mudra. Govori se u Lici (s naznacenim 
akc). Sve mudre nose ludre. V. Arsenijevic. 
Eeka gam ja tebi: kani se one mudre. J. 
Bogdanovid. 

MUDEAC, mudraca (jamacno je takav akc), m. 
isto sto mudarac. U rjecniku Voltigiji)iu {mudTSLC, 
mudarac) i u Stulicevu (mudrac, mudrca [sic I J, 
sapiens, philosophus s naznakom, da se nalazi 
u Sordica, ali u gradi za ovaj rjecnik sabranoj 
nije se iz toga pisca nanao nijedan primjer za 
lik mudrac; joi se dodaje primjer: Pokli svete 
kiiige vele, da mudrac svaki u malo se rijeci 
pozna; taj je primjer iz Sordica ben. 78, ali 
tamo stoji mudarac, ne mudrac 1 1. Xajstarije su 
potvrde iz pocetka xviii vijeka. Mudrac drugim 
knige spravja. P. Vitezovi6 priricn. 141. A 
mudraci bijahu se svi skupili. P. Macukat 6. 
On de biti velik mudrac. 13. Da se cudio .... 
cesar, mudraci i svi narodi. S. Margitic fala 
104. Prigovarane ditica Isusa s mudraci. S. 
Badrid pr. nad. 68. Evo mudraci od istoka do- 
dose. F. Lastrid test. 59. Buduci kraj Irud ra- 
zumio od onizi mudracah. od' 390. Ganutje na 
dospitku brze je, govore mudraci. A. Kacid 
razg. 158. Salomun nadade u mudrosti sve 
istocne mudrace i veleznance glasovite. korab. 
224. I neknizan premda bi§e, k nem mudraci 
dolazahu. P. Knezevic ziv. 41. Irud, koji cekase 
povracane mudracah. E. Pavic ogl. 493. Cuv§i 
to mudrac promini odluku svoju. A. KaniSlid 
uzr. 171. MogaO se je i sa starima grdkima 
mudraci isporediti. kam. 11. Istina je .... da 
imade i gospode svitle dosti i mudraca razboriti. 
V. Dosen 31b- Dali se najdose meju nevirnima 



niki mudraci. Blago turl. 2, 81. Stijud knige 
mlogiju mudraca. A. Blagojevid pjesn. 36. Ovo 
neka znadu veleznani mudraci, koji cipaju dlaku 
na troje. Norini 49. To je mudrac lipo ispisao. 
M. A. Eejkovid sat. 151. Likarije pitajudi od 
medikah i drugi naravnih likarah i mudracah. 
M. Dobretic 565. Odgovaram takomu paklenoga 
nauka mudracu. I. P. Lucid razg. 113. Dojti de 
vrime, kada de ovi svitovni mudraci svoju 
mudrost za veJiku budalastinu i privaru poznati. 
B. Leakovic gov. 256. Kako mnozi mudraci uz- 
drzu. M. Dragidevid 178 (u Kadcica na istom 
mjestu na str. 90 stoji: ,mudarzi). Dosao ne- 
kakav mudrac . , . . na konak. Nar. prip. vrc. 62. 
Pokle mudrac. ... svjete doslovio. Osvetn. 4, 53. 
Mucrio e liega prevariti, on je veliki mudrac. 
U Lici. J. Bogdanovid. — Vidi mudarac i 
naudrc. 

MUDEACI, m. pi. zaselak u Hrvatskoj u zu- 
2)aniji modrusko-rijeckoj. EazdjeJ. hrv. i slav. 165. 

MUDEACIXA, m. augm. od mudrac. Govori 
se a Lici, na pr. veliki je on spekulant i 
mudracina. J. Bogdanovid. — Vidi mudardina. 

MUDEAK, m. Samo u Stulicevu rjecniku 
(mudrak, mudrac s naznakom, da se nalazi u 
F. Lastrica, ali u gradi za ovaj rjecnik sabra- 
noj nije se iz toga pisca nasao nijedan primjer). 

MUDEAKOVAC, Mudrakovca, m. selo u Srbiji 
u okrugu krusevackom. S. Koturovid 447. Tako 
ima i M. D. Milidevid knez. srb. 758; bice dakle 
pogrjeska Mudrokovac u Etnogr. zborn. 6, 277 
i 807. 

MUDEAN, m. isto sto mudrijas {vidi tamo). 
Samo u primjeru: Nu, mudrane, motri sada ! V. 
Dosen azd. 243a. 

MUDEANIJA, f. isto sto mudrost (u sajivu 
smislu). Samo u jednoga pisca. O velike mudra- 
nije! odgovaraju Latini. A. Kanizlic kam. 223. 
Sto nam ova pripovidka kaze, koju nikoji tupo- 
glavi za jednu mudraniju osobitu drze. 227. 

MUDEANE, n. nom. verb, od mudrati, Samo 
u Vukovu rjecniku (das Weiserwerden, incre- 
mentum sapientiae). 

MUDEAST, adj. isto sto viudar. Samo u Stu- 
licevu rjecniku (mudrast, mudrav, magnae sa- 
pientiae, — dakle: vrlo mudar, ali to je jamacno 
krivo receno). 

MUDEASICA, /. isto sto mudra (vidi tamo). 
Govori se u Lici (s naznacenim akc), na pr. 
Cuvaj se ti one mudrasice. J. Bogdanovid. 

MUDEATI, mudram, impf. bivati, postajati 
mudar (pametan). U rjecniku Vukovu (weiser 
werden, incipio sapere s primjerom : mudra di- 
jete). — U ovome primjeru znaci isto sto mu- 
drovati (mozda poradi stiha): Mudrali su, komu 
bi ih dali. Osvetn. 7, 5. 

MUDEAV, mudrava, adj. Samo u Stulicevu 
rjecniku (mudrast, mudrav). — Slabo pouzdano. 

MUDEC, m. isto sto mudarac. Izmedu rjec- 
nika samo u Danicicevu (mudrbcb, sapiens s j)ri- 
mjerom iz xvi vijeka: mudrcb basnoslovi). Kako 
vbnide vb te razumb vysezem}nyihb mudrtcb? 
Domentijan^ 32. Tomu mudrcu da dobar svit. 
Transit 46. Po ocitovaniju inih mudrcev. 163. 
Skrio S3 ovaj od mudrca (stamp, mudarca) i 
razumnih. N. Eanina 197b. Jozik od mudre 
(stamp, mudarc) uresuje umjeteostvo. 210^. 
Skrili jeste ovoj od mudrca (.itamp. mudarca) 
i od razloznika (iz lat. abscondisti haec a sa- 
pientibus et prudentibus. matth. 11, 25). 230*. 
Hvale slozene od razlicijeh mudrca (pisano mu- 






/^^-^^ 



MUDRE 



125 



'^==^^-^; 



7^& 



MUDEINA 



darca). Zborn. (1520) 143*. Mnozi od starih 
davnenih grckijeh mudrca (stamp. ,inudrza'). 
D. Eanina vijb, Cemu je ctit ctenja od kniznih 
mudrca (stamp, .mudarza')? 1081'. Va sni se javi 
mudrcem Apolon. Starine 3, 225. Od mudrcev 
na§ih . , , . vazmi. 3, 281. — Vidi mudarac i 
mudrac. 

MUDEE, m. ime jednom izmedu ludi, koje je 
kra} Milutin dao Hilandaru. Danici6 rjefin. 
(s potvrdom iz isprave istoga krafa). — Danas 
bi gen. bio Mudreta, a u staro je doba bio 
Mudrote. 

MUDRENIK, m. mudarac. Samo « primjeru: 
Bio je vrl mudrenik. J. Kavanin 2G6<*. Jamacno 
poradi sroka. 

MUDRICA, /. 

a) mudro, pametno zensko. U rjecniku Vu- 
kovii (mudrica, f. ein geschouter Kopf, callidus; 
iz lat. znacena izlazi, da mudrica sluzi za 
mtidra covjeka, ali naznaka f. znaci mudro 
zensko ; jedno se s drugijem dakle ne sZaiej.T>ruga 
bile Tomiris kra}ica, kod sveg svita vrlo gla- 
sovita, jer ne samo bijaso mudrica, vec od 
zmije boje jadovita. A. Blagojevic pjesn. 21. 
Kad je tvoja kdor tulika mudrica. Nar. prip. 
mikul. 145. Govori se u Lici, na pr. Ne slusaj 
onu mudricu, prevarit ce te. J. Bcgdanovic, — 
« Istri: mudrica, femina callida. D. Nemanic 
(1884) 43. — Jedan p)isac uzima mudrica mjesto 
mudra uz imenice zenskoga roda, koje tie znace 
zenskine: Bjehu u samoj mudrici i umjetnici 
Italiji slavni. M. Pavliuovic rad. 14. Tako ucene 
vise vrijedi nasemu tezaku nego sve knigo 
mudrica. razl. sp. 59. 

b) prezime zabi]ezeno xiv vijeka. Mon. ragus. 
1, 122. K. Jirecek rom. 3, 44. 

MUDRIC, m. mudarac. Samo u jedyioga pisca. 
To nam svi dvoranski mudrici kazuju. I. T. 
Mruavic osm. 79. I sobom dovedi gradane vrid- 
nije, mudrici ne scedi ni stare kadije. 94. 

MUDRICIC, m. dubrovacko prezime xiii i xiv 
vijeka. K. Jirecek rom. 3, 44. 

MIJDRlClNA, m. mudar, pametan covjek. 
Samo u Vukovu rjecniku (ein gescheuter Kopf, 
callidus). Poradi nastavka ispnr. dobricina, 
gnusnicina, podmuklicina, vrlifiina. 
MUDRI6, m. 

a) mudar., pametan covjek. Samo u Stulicevu 
rjecniku (mudric, sapiens s naznakom, da se 
nalazi u knizi dubr. pisca V. M. Gucetica 
,Rijec Bozja'). 

h) prezime. R. Lopasic spom. 2,__253 (u nem. 
pismu iz sredine xvli vijeka). §. Stefanac 12. 
Sem. pakr. (1898) 28. V. Arsenijevid (zabilezio, 
da se nalazi u Lici s akc. Miidrid), 

cj selo u Hrvatslioj u zupaniji modrusko- 
rijeckoj. Razdjej. hrv. i slav. 165. 

MUDRIJA, /. Samo u Sulekovu rjecn. zn. 
naz. za nem. Spitzfindigkeit, tal. sottigliezza. 

MUDRIJAS, mudrijasa (s takvijem se akc. 
govori), m. covjek, koji izmisja mudrolije. U 
Sulekovu nem.-hrv. rjecniku za nem. Afterdenker 
i u Popovicevii za nem. Spintisirer, Speculant. 
Govori se i pise po Hrv. i Slav., na pr. Koje- 
kaki mudrijasi dokazuju, da je rat Bozja uredba. 
Govore i kajkavci: Zborn. za nar. ziv, 6, 220. 

MUDRIJASKI, adj. posses, od mudrijas. U 
Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. sophistisch, 
spitzfindig, tal. sofistico. Ne razabira se pravo 
enacene u primjeru: Dok se tanci prepredaju 



konci . . . . iz prediva mudrijaskih buba. Osvetn. 
5, 24. 

MUDRIK, m. mudarac. Odgovarajudi u raju 
posobita kruna sfetomu mudriku, koja ne od- 
govara sfetomu pokorniku. V. M. Gu6eti6 134. 

— Ne razabira se pravo znaiene u primjeru: 
Od ukrasnih svojih pjesnika i mudrika i slo- 
bode. J. Kavanin 175*. U torn se primjeru ne 
razabira ni to, je li nom. sing, mudrik Hi je 
mudrika. 

MUDRIKA,/. mudrolija, lukavost ; kao da je 
to u primjeru : Otezalo se, mucilo se, suzbijalo 
se, preotimalo se kroz sile, kroz mudrike, kroz 
izbore. M. Pavlinovic razl. sp. 79. 

MUDRIKATI, mudrikam, impf. mudrovati. 
Mudrikali razlozari o slobodnom hotjenu, ko- 
liko im god nosi umstvo. M. Pavlinovic rad. 83. 

— Govori se u Lici (s naznacenim akc.) u zna- 
ceiiu: mudrovati, nadmudrivati se, na pr. Ne- 
mojde s curama mudrika ti. J. Bogdanovid. D. 
Skaric. 

MUDRIKE, /. pi. selo u Bosni u okruzju 
travnickom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MUDRINA, /. apstr. imcnica izvedena od 
osnove pridjeva mudar. U akuz. sing., u nom. i 
akuz. pi. mozda je akc. miidrinu, miidrine. TJ 
rjecniku Stulicevu (mudrina, mudrost s nazna- 
kom, da se nalazi u Lastrica) i u Vukovu 
(Weisheit, sapientia). 

a) mudrina je mudrost, pamet; vidi mudar 
pod a. Ako ti svjet ne das, mudrinu ki mnogu 
i razum svaki znas. S. Gucetic-Bendevisevic 271. 
Mudrina otvrdnutije nevirnikah jest prava bu- 
dalastina otrovne bolosti. F. Lastric test. 270^. 
Koji mudrinom svojom oce dosegnuti sto n© 
mogu. ned. 187. Od kud si tvojom mudrinom 
mloge plemenitog mirisa cvitove uzdigao sv. 
materi crkvi. A. Knezovic xiv. Kojima niova 
mudrina ne sluzase za drugo nego za ve6e ob- 
tezane niovi grijah. E. Pavic ogl. 488. Da se 
po priprostnosti lasiie nego po dubokoj mudrini 
Bog poznati .... moze. prosv. 2, 34. Kraj^ ne 
stav|ajuci se na nista visje nego na svoju visoku 
mudrinu. A. Blagojevic khin. 89. Sto ce nima 
skole i nauke?. . . . mudrine im druge ne trebuje. 
Nar. pjes. vuk 5 (1865) 524. Arkwright .... 
svojom mudrinom i srcenoscu izumi taj veliki 
obrt. M. Pavlinovid rad. 32. Nema se samo uz- 
dati u svjetovnu mudrinu. 124. ^epota pravde 
Bozje, kojoj nijedna sila, nijedna ]udska mudrina 
ne izmace. razl. sp. 32. Boga vama, jaiiicari 
Turci, ne cudim se ni mudrini vasoj, ve6 se 
cudim, kak' ste me svezali. Nar. pjes. kras. 17. 

— Ima nekoliko primjera, gdje se mudrina uzima 
u pilur. Prigovaraju se od zakona, od veliki 
mudrina i razloga. P. Posilovi6 nasi. 63*. Dok 
ugleda . . . . il' cestitog otca sina, il' kniznika od 
mudrina. V. Dosen 120^. Jer razloga od mudrina 
niti slusa nit razumi. 259^. Oni (t. j. putnici) 
vide zemje i gradove, vide drugih vilaetah 
mudrine i obicaje. M. A. ReJkovi6 sabr. 47. 
I |udske mudrine sjele su, da odvajaju, sto je 
prirodom sreslo. M. Pavlinovic razl. sp. 47. 

b) lukavstvo ; vidi mudar pod b. Da se nima 
dicis .... kako po}e sirinom, kako lisica mudri- 
nom, kako zee brzinotn (u pastrovskom napijanu). 
Vuk kovc. 127. Pise, jese tri bijela dana, dok 
Latini mudrinu iznese. Hrv. nar. pjes. 1, 364. 

c) vjestina ; vidi mudar pod d. Kada se 
priokrene (t. j, tkanina), onda se ukaze mudrina 
od dila, jerbo se ukazu cvitovi i grane. D. 
Rapic 360. 



<f-7 Ji.-^- 



/ 






/ 



'rm 'Tr^T I 'a^' 



'y ir-^^- 



MUDEINIC 



126 



MUDEO^UBAC 



MUDRINIC, 7H. prezime izvedeno od imena 
Mudrin, kojemu nema potvrde. §em. pakr. (1898) 
28. Imenik (1906) 445. Naz7iaceni akc. zahilezili 
V. Arsenijevic i J. Bogdanovid. 

MUDEINA, /. isto sto mudrina. Samo u pri- 
tnjeru: I perom i mudrinom se svojom odliko- 
vase. M. Pavlinovic rad. 14. 

MUDEITI, mudrina, impf. ciniti koga mudra 
iU pametna. To ce znacene biti u primjeru: 
Vrimenom ce svaka covik satvoriti, i lava ce 
jaka priupitomiti i zviri plazece vrimenom kro- 
timo i ptice letece besidom mudrimo. I. T. 
Mrnavic osm. 68. — U Voltigijinu je rjecniku 
zahilezeno znacene: imidrovati (ragionare, filo- 
sofare, von der Weisheit sprechen, — rem. se 
tumacene ne slaze s tal.l), all to nije pouzdano : 
take isto nije pouzdano ni znacene: postajati 
mudar (mudratij, sto ga bijezi Stulic (sapientem 
fieri, rationis usum aquirere). — Ne razabira se 
pravo znacene u primjeru: U niku pocelo se 
"vrime opet mudriti, tamo u zapad sunca dize se 
na vecer velika kalada (naslaga oblaka). Zborn. 
za nar. ziv. 8, 202 (u Policima u Dalin.). 

MUDENO, adv. mudro, pametno. Samo u pri- 
mjeru: Da pojdetb kb svojej keliji kyjzde drbzno- 
vono ze, kupno i mudrbno i bbdrno. Sava glasn. 
24, 180 i 40, 140. 

MUDEODUSAN, adj. nejasna znacena. Samo 
u primjeru: Daj, da mi probije srce mudrodusna 
ric, ukoreni u nemu .... iskrnega |ubav (govori 
se Bogu). G. Pestalii 217. 

MUDEOGLASJE, n. imenica nejasna znacena. 

Samo u primjeru: Marko Tulij skladno hvali 

mudroglasjem svoje rici. J. Kavaniu 275^. 

MUDEOGLAV, adj. koji je mudre glave. Samo 
u primjeru: Cuje u templu Jezusa besjedit i 
busit mudroglave poglavare. A. Kalic prop. 520. 

MUDEOGOVOE, m. isto sto mudrogovorak. 
Samo u primjeru: Klemente nije mogao s jaci- 
jem mudrogovorom potvrditi nauk ove istine. 
J. Matovic 178. 

MUDEOGOVOEAK, mudrogovorka, m. afo- 
rizam, sentencija, t. j. zaokruiena i (obicno) 
kratka recenica, koja sadrzava kakvu mudrost 
Hi istinu. L' rjecniku Belinu (mudrogovorak, 
aforismo , sentenza) i u Voltigijinu (mudro- 
govorak, assioma, massima, sentenza, Lehrsatz). 
Eici sv. pisma i mudrogovorke svetih otacah 
nisam latinskim iezikom pisao (oblik mudro- 
govorke bi mogao biti i prema nom. sing, mudro- 
govorka, — vidi tamo). A. Kanizlic utoc. xxv. 
Za koliko se drzati ima mudrogovorak iliti rici 
svetih otacah u stvarih vire? I. Velikanovic 
upu6. 1, 373. Svi ovi .... nacini ovim jednini 
evandeoskim mudrogovorkom osuduju se: Dru- 
gomu ne cini, sto tebi ne ces da se ucini. 1, 452. 

MUDEOGOVOEAN, mudrogovorna,af(/. izoeden 
od mudrogovor. Samo u r/ecnicima, i to u Belinu 
(mudrogovorni, sentenzioso, pieno di senteuze, 
— adv. mudrogovorno, sentenzio.samente), u 
Voltigijinu (mudrogovorni, sentenzioso, preciso, 
lehrreich) i u Stulicevu (mudrogovorau, senten- 
tiosus, — adv. mudrogovorno, sententiose). 

MUDEOGOVOEKA, /. isto sto mudrogovorak. 
Samo u primjeru: Beside latinske sv. pisma i 
otaca svetih iliti mudrogovorke nisu ri6 po ric 
istomacene. A, Kanizlid uzr. ix. 

MUDEOGOVOEENE, n. isto sto mudro go- 
vorene. Samo u primjerima: Odluci sazvati svi 
mudrojubci vridni, da nihovimi mudrogovorenji 
nu pridobudu. Starine 1, 221. Nadodavsi . . . . 



nika mudrogovorena starih za sladu zabavu uco- 
noga stioca. A. Tomikovic ziv. vii. 

MUDEOHIMBEN, adj. mudar (t. j. lukav) i 
himben. Samo u primjeru: Ono mudrohimbeno 
Menijate pero sva, koja Focijo pocini, jest pri- 
letilo. B. Kanizlic kam. 63. 

MUDEOKNIZAN, 1 mudroknizna, mu- 

MUDEOKNIZEVAN, ( droknizevna, adj. 

mudar i knizcvan, ucen. Samo u Stulicevu rjec- 

7iiku (academicus). 

MUDEOKNIZEVNIK, 1 m. covjek od nauke, 
iMUDEOKNIZNIK, J naucnak. Samo u 
Stulicevu rjecniku (academicus). 

MUDEOKNIZNOST, /. ucenost. Samo u Stu 
licevu rjecniku, u kojemu znacene nije tocno re- 
ceno (academia). 

MUDEOKOS, m. ptica, koja se bo]e zove 
modrokos, otkle je i postalo s promjenom prvoga 
-o- tt -U-, kao toboze mudri kos. Samo u Stuli- 
cevu rjecniku (mudrokos, ptica, passer solitarius) 
i u nar. zagonetki: Tinicica viiiicica, u noj poje 
mudroko3 (odgonetjaj : dijete u koUjevciJ. Nar. 
zag. novak. 40. 

MUDEOLIJA, /. kriva mudrost. t. j. kad se 
ne mudruje po zakonima mislena, ih kad se viu- 
druje cemu nepotrebnu. U Sulekovu rjecn. zn. 
naz. za nem. Trugschluss, Spitzfindigkeit, tal. 
sottigliezza, lat. sophisma t u Fopovicevu (Spitz- 
findigkeit). U svagdanem zivotu sretamo dosta 
umom naucnih, ali u cudi do kraja izopacenih, 
punih svakojakih mudrojlija (sicl) po ucionama 
posisanih. M. Pavlinovic rad. 143. Govori se u 
Lici (s naznacenim akc), na pr. Ne ce ti sad 
mudrolija pomodi. J, Bogdanovid. — C7 jednoj 
knizi mudrolija (Hi plur. mudrolije) znaci: ta- 
man, nerazum^iv govor. Kao da ste udarili u 
nekakve krupne mudrolije. V. Vrcevic niz. 5. 
Nama ne treba kuke ni zakuke ni lude i corave 
nekakve mudrolije. 50. Posle nekog mucaii-a i 
borbe sa svojom savjesti odrijesi pop vredu svoje 
mudrolije. 208. Ti mi naski kazi, na sto te 
mudrolije smjeraju. 209. — U jednoj pjesmi 
uzima se mudrolija uz imenicu kniga mjesto 
pridjeva mudra: Da nauci knigu mudroliju, 
sitno stiti, tanasno pisati. Nar. pjes. juk. 22. — 
U ovom pak primjeru imenica mudrolija stoji 
wjesto pridjeva mudrolijast: Fratar i mudrolija 
momak (u Pojicima u Dalm.). Zborn. za nar. 
ziv. 10, 211. 

MUDEOLIJAST, adj. onaj, u kojega ima 
mudrolije. Samo u primjeru: Prolazio fratar 
putem, susriti momce mudrolijasto (u Po\icima). 
Zborn. za nar. ziv. 10, 211. 

MUDEOljiUB, m. isto sto mudrojubac. Samo 
u Fopovicevu rjeiniku (Philosoph). 

JIUDEO^UBAC, mudrojiipca (s takvijem se 
akc. govori), m. tko mudrost ^uhi, oko ne nastoji. 
Bijec je nacinena prema grckoj (f il6<ro(po;. U 
rjecniku Stulicevu (sapiens, philosophus s nazna- 
kom, da je iz glag. brevijara) i u Fopovicevu 
(Philosoph). Odludi sazvati svi ki'iiznici i mudro- 
jubci vridni, da nihovimi mudrogovorenji nu 
pridobudu. Starine 1. 221. Nije mi zabit .... 
mudrojubca spamotnoga don Antona. J. Kavanin 
99l>. Muirojubci nek govore. 472a. Da se ne 
bude nesridom namirio na nikojega mudrojubca. 
A. Kanizlic kam. 17. Leo novi car radi nauka 
i o.sobite mudrosti nazvan lilosofom iliti mudro - 
|ubcem. 421. 



MUDRO:^UBAN 



127 



MUDROST 



MUDROl^UBAN, mudrojubna, adj. onaj, koji 
mudrost jubi. Samo it rjecnicima, i to u Stuli- 
cevu (mudro)uban, mudro)ubni, pbilosophicns, — 
adv. mudrojubno, philosophico, philosophorum 
more) i u Popovicevu (mudrojubni, philosophisch). 

MUBRO^UB^E, n. lubav mudrosti, nastojane 
oko ne. Bijec je nacinena prema grc.iftloaoipi'a. 
Samo u rjecnicima, i to u Stulicevu (philo3o- 
phia, sapientiae studiura, amor) i it Popovicevu 
(Philosophie). 

MUDRO^-UPSTVO, n. isto sto mudroluble. 
Sayno u Stidicevu rjecniku (s naznakom, da je 
iz glag. brevijara). 

MUDRONARAVNIK, m. tko mudruje o na- 
ravi (t. j. prirodi). Samo n rjecnicima, i to u 
Voltigijinu (naturalista, Naturkundiger) i u Stu- 
licevu (mudronaravnik, naravnik, — a kod na- 
ravuik stoji: naturalis, physicus). — Sasma ne- 
pouzdano. 

MUDRONAUK. m. isto sto mudrogovorak 
(vidi tamo). U rjecniku Belinu (kratak mudro- 
naiik, sententia, qui val detto grave approvato 
per vero) i u Stulicevu (mudronauk, mudro- 
govorak). Cujte ovi spametnivi mudrcnauk De- 
rolima svetoga. A. d. Bella razgov. 183. — JRijec 
ima i u Voltigijinu rjecniku, ali sa znacenem: 
nauk, nauka (dottrina, scienza, Lehre, Wissen- 
schaft). 

MUDRONAUKA, /. isto sto mudronauk. Samo 
u Belinu rjecniku (kratka mudronauka, aforismo, 
sentenza). 

MIJDRONA, m. covjek, koji misli, da je mu- 
dar, a svijet veli, da nije. U nase vrijeme u 
Stonu: Poznam ja onoga mudronu. M. Milas. 

MUDROPJETAN, mudropjetna, adj. Samo u 
Stulicevu rjecniku (mudropjetan, mudropjetni, 
koji mudro i vjesto pjeva, insignis poeta s na- 
znakom, da se nalazi u Dordica, ali u gradi za 
ovaj rjecnik sabranoj nije se iz toga pisca naslo 
potvrde). 

MUDROPISNI, adj. onaj, koji mudro pise. 

Samo u primjeru: Virgilijo mudropisni video 

da pomoci iskat mora. V. Dosen 2111*. 

MUDROPOJKA, /. zensko, koje mudro poje. 
Samo u rjecnicima za muzu, t. j. boginu pje- 
vana: u Belinu (musa, nome proprio di dea), u 
Jambresicevu (musa, u lat. dijelu), u Voltigijinu 
(musa, Muse, Kunstgottin) i u Stulicevu (musa). 

MUDRORIJEC, /. mudra rijec. Samo u Stu- 
licevu rjecniku (sententia). 

MUDRORIJECJE, n. mudro govorene. U rjec- 
niku nijednom. Mudrorijecja svoga cica glaso- 
vita dva vetije. J. Kavanin 140*. Pririci aliti 
mudrorifije jest draga lipota i kripka slast. P. 
Vitezovic priricn. ix. I medena tece rijeka 
mudrorijecja iz sabora. J. Krmpotic katar. 19. 

MUDROSKUP, m, isto sto mudroskupstina. 
U rjecniku Stulicevu (mudroskup, mudroskup- 
stina\ U mudroskup. J. Kavanin 16lb. Ziv po- 
glavnik mudroskupa. 181*. 

MUDROSKUPSTINA, /. skup, zbor mudrih, 
ucenih ^udi, akademija. U rjecniku Belinu (aca- 
demia, adunanza d' huomeni di lettere), u Bjelo- 
stjencevu (mudroskupcina [sic!], academia) i u 
Stulicevu (mudroskup, mudroskupstina, mudro- 
kniznost). Potvrda ima samo iz pisaca xviii 
vijeka. U mudroskupstini bogoslovnoj papinoj. 
H. Bonacic 3. Videci dakle mudroskupstina pa- 
rizinska, da on tolike nadmetaoce slavno pritece. 
A. Kanizlid fran. 18. Otide u jedan grad, u 
komu se glasovita mudroskupstina nahodase. 



uzr. vr. Nejma sada prvaSnih ucionicah ni mudro- 
skupstinah (t. j. u Grckoj). kam. 838. Osim.... 
jedne mudroskupstine u Europi mlogo glasovito. 
I. Zanici6 5. Da u mudroskupstini glasovitoj od 
Sorbone nauci mudros. D. Basi6 231. Posao za 
one velike nauciteje u tako re6enim akademi- 
jama ili mudroskupStinama. I. Jablanci 13. Ove 
mudroskup§cine sveti oci pape oslobodili su od 
oblasti i podlozenstva biskupova. A. d. Costa 1, 
87. Uzdigao je jednu akademiju (mudroskup- 
Stinu) u Petroburgu. A. Tomikovic ziv. 367 . 
Slave i postuju .... mudroskupstine i nau6ite}i 
i bogoslovci. gov. 369. 

MUDROSLOV, m. filozof. Izmedu rjecnika 
samo u Popovicevu (Philosopb). Najveci pjesnici, 
povjesnicari, mudroslovi, drzavoici . . . . su iznijeli 
i krv|u svojom proslavili zastavu talijanskoga 
jedinstva. M. Pavlinovic razl. sp. 16. 

MUDROSLOVaC, mudroslovca, m. isto sto 
mudroslov. Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. za 
lat. philosophus, nem. Pbilosoph. 

MUDROSLOVAN, mudro'^lovna, adj. filo- 
zofski, Jilozojicki. Samo u Sulekovu rjecn. zn. 
naz. za lat. philosopbicus, nem. philosophisch, 
tal. lilosofico i u Popovicevu (philosophisch). 

MUDROSLOV:^E, n. filozofija. U Sulekovu 
rjecn. zn. naz. za lat. philosophia, nem. Philo- 
sophie i u Popovicevu (Philosophie). Pak Apolo 
uzoriti mudroslovja zlatna kita slatko i mudro 
glagoliti poce i nega bistro pita. J. Krmpoti6 
katar. 42. 

MUDROSNIK. m. isto sto mudrac. Samo u 
Stulicevu rjecniku (mudrosnik, mudrac). 

MUDROST, mixdrosti, /. apstr. imenica prema 
pridjevu mudar. Akc. je postav^en, kako je za- 
bijezen u Vukovu rjecn.; tako ga je zapisao i 
S. Ivsic 2^0 govoru nekoga se^aka u Orahovici 
(u Slav.). Sa znacenem lat. sapientia, prudentia, 
tal. saviezza, prudenza., nem. Weisheit, Klugheit 
nalazi se mudrost u svijem rjecnicima, a u khi- 
zevnosti ima potvrda od najitarijih vt'emena. 

a. mudrost je zrelo i duboko znane i shva- 
cane onoga, koji je mudar u smislu toga pri- 
djeva pod a. 

a) u sing. Utvrbdihb Bozijovi. pomociju 
i svojeju mudrostiju danovb mi otb Boga (iz 
svrsetka xii vijeka). Mon. serb. 4. Vsedrbzite|[. 
(Tospodb....prevecna mudrostb i sila. Dec. hris. 1. 
Cujahu se tada fsi, ki nega slisahu, svrhu mu- 
drosti i odgovaranja negova. Bernardin 15. Ize 
tolikeje mudrosti i nauka bisi, da slozi na kup 
rimskije zakoni. §. Kozicic 13b. Pogrdih kri- 
posti i znanje, kim htise bozica od mudrosti 
stavit me najvise. H. Lucie 189. Kadagodi su 
koji hotili koje knige sloziti i ispisati od mu- 
drosti i razuma. M. Divkovic bes. xv. Ne ima 
cijele taj pameti i sasma je bez mudrosti, tko- 
god drzi, da je na svijeti zlato bo)e od kriposti. 
G. Palmotic 1, 350. S pomocu vikoviciiega, od 
kojega izhodi svaka mudrost i razum. A. Kadcic 1. 
Da se po razbornosti i ponizenstvu .... dolazi na 
pravu mudrost. A. Kanizlic kam. 48. De su kola 
mudrosti, tu su dvoja ludosti. Nar. posl. vuk 78. 
Pocetak je mudrosti strah Gospodni; ludi pre- 
ziru mudrost i nastavu. D. Danici6 price sol. 1, 
7. Eadisu Bog pomaze, to nas ukratko uci sva 
stara mudrost. M. Pavlinovic rad. 5. i t. d., 
i t.. d. 

b) u plur. Jer dobro mudrosti onijem, 
kijeh poznaju, a zlo zle ludosti covjeku zadaju. 
N. Dimitrovic 9. Neka znas, da mladih mudrosti 
uag^e jesu. Starine 3, 237. Blag Jezuse, i ti 



MUDROSTIV 



128 



MUDEOVATI 



prosti, cim razmis]am vrh dubina neizhitce tve 
mudrosti. I. Gundulic 217. Nauciteji . . . . od 
nauka naravskoga i ostalih mudrostih. M. Bi- 
jankovic 2. Iz grcke ki kniznosti prenise ti ne 
mudrosti. J, Kavaiiin 177*. Od slabosti znana 
moga ne mogu mudrosti visoke izici. A. Bacic xi. 
Kako se drugi }udi smiju nihovijem budalasti- 
nama, koje oni drze za najvece i same nima po- 
znato ili od riih izmisjene mudrosti. Vuk pis. 71. 
Sabirajte blago narodno, rijeci, pjesme, predaje 
i mudrosti. M. Pavlinovic razg. 56. — Ovamo 
se niece i prtmjer: Er mudrosti vase znaju, da 
nas uce svjeti stari .... (govori pjesnik svojim 
prijatelima). D. Eanina 54b. 

b. mudrost, t. j. lukavstvo; vidi mudar 
pod b. Jos je Eado suze prolivao od mudrosti, 
da privari Turke. A. Kacic razg. 310. Pak se 
Marko bolan ucinio bez bolesti, od mudrosti teske. 
Nar. pjes. vuk 2, 337, 

C. mudrost, t. j. vjestina; vidi mudar 
pod d. Samo u primjeru : Vojnik najde mudrost 
vojevana, a poslenik nacin od orana. M. A. 
EeJkovi6 sat. 161. 

d. mudrost, t. j. ucenost. U rjecniku Belinu 
(knizna mudros, dottrina, scienza) i u Stulicevu 
(scientia, cognitio s primjerima iz D. Ranine, 
koji se i ovdje navode). Bog joj (t. j. sv. Kata- 
rini) da milost, da moze dobiti kniznih }udi 
mudrost. M. Marulic 219. Kiiiznice dragi moj, 
ki mudros slideci sve zelis tolikoj prijatej se 
moj re6i. D. Eanina GS'i. Kazuju .... da dvorne 
Djokade bi s cudnom vridnosti bozica Palade 
rad knizne mudrosti. 72b. 

MUDEOSTIV, adj. isto sto mudar. Same u 
primjeru: Mudrostiv i tada covjek sve (stamp. 
se) u6i se. N. Dimitrovic 9. 

MUDEOSUMNA, f. problem, t. j. naucno pi- 
tane, koje nije rijeseno. Samo u rjecnicima, i to 
u Belinu (problema, proposizione di spiegarsi), 
u Bjelostjencevu (problema), u Voltigijinu (pro- 
blema, proposizione di spiegarsi, ein Satz, der 
aufzulosen ist) i u Stulicevu (problema, quaestio 
ad solvendum proposita). 

MUDEOSUMl^IV, adj. prohlematican. Samo 
u rjecnicima, i to u Belinu (problematico, — 
adv. mudrosumnivo, problematicamente), u Bjelo- 
stjencevu (mudrosumjiv, problematicus, — adv. 
mudrosumjivo, problematice), u Voltigijinu (pro- 
blematico, probleraatisch, zweifelbaft) i u Stu- 
licevu (incertus, dubius, — adv. mudrosumnivo, 
incerte, dubie). 

MUDEOSVETO, adv. mudro i sveto. Samo u 
primjeru: Matej .... mudrosveto koji pise. J. 
Kavanin 98b. 

MUDEOSVIJESTAN, mudrosvijesna , adj. 
onaj, koji je mudre svijesti. U rjecniku Stuli- 
cevu (sapiens s naznakom, da se nalazi u Dor- 
dica). Sto nam spovijedase mudrosvijesni oci i 
djedi. I. Dordi6 salt. 258. 

MTJDEOSVJET, m. mudar savjet. Samo u 
primjeru: Ova jest prigoda, gdi ima misto 
mudrosvit. Blago turl. 2, 32. 

MTJDEOSVJET AN, mudrosvjetna, adj. koji 
je mudra svjeta. U rjecniku Stulicevu (boni 
consilii s naznakom, da se nalazi u Dordica). 
On svakoga opdase napunat gorucom bogomi- 
losti, bogomilijem svjetima i mudrosvjetnom 
dobrotom bududi on isti ziva mudros i dobrota. 
I. Dordic ben. 37. 



MUDEOTA, /. isto sto mtidrost, mudrina. 
Samo u Vukovu rjecniku (mudrota, mudrina 
s naznakom, da je ,stajaca^ [t. j. pjesnicka] 
rijec s primjerom iz nar. pjes. vuk 1, 587: O 
tvojoj lepoj Jepoti, o tvojoj mudroj mudroti — 
t. j. divane gospoda). 

MUDEOUMAN. mudroumna, adj. onaj, koji 
je mudra uma. Samo u primjeru: Podobajotb 
krbmiteju mudroumbnu muzu biti. Stariae 2, 310. 

MUDEOVANE, n. nom. verb, od mudrovati. 
a) prema mudrovati u znacenu pod a, b. 
TJ rjecniku Stulicevu (sapientia, prudentia, .sen- 
tentia, mens s naznakom, da je iz ruskoga 
rjecn) i u Danicicevu (mudrovanije, cogitatio 
s primjerom iz 2)ocetka xvi vijeka). Glagojutb 
. . . . jako Likiniju (stamp. Likiju)^Sri.binu biti 
rodomb, Jelinu mudrovanijemb. Safarik letop. 
55. Ovde tvojizih taknuh listo slavnu urehu 
mudrovanja. J, Kavanin 217b. Naodio sam neko 
podobije medu negovim mudrovanem i arhi- 
jereovitn, D. Obradovic ziv. 70. Neki su mudro- 
vali, da je covek samo za telo i za ovi vremeni 
svet sozdan .... Drugi hoteci ovo mudrovanije 
kao lazno da odmetnu upali su u ovoj podobnu 
budalastinu. sov. 74. Jer tjelesno mudrovaiie 
smrt je, a duhovno mudrovane zivot je i mir. 
Vuk rim. 8, 6. 

h) prema mudrovati u znacenu pod c. U 
rjecniku Vukovu (die Affektation der Weisheit, 
affectatio sapientiae) i u Pupovicevu (Kliigeln, 
Verniinfteln). To bi znacene moglo biti u pri- 
mjeru: Zemje toje ziteje visoku vyju imuce 
mudrovanijemb. oafarik letop. 57 (iz pocetka 
XVI vijeka). Ne ce imat^ pravo Danicic, koji u 
svome rjecn. pise, da mudrovanije ovdje znaci 
lat. fastus (t. j. obijest). 

MUDEUVAEKA, /. mudra varka. Samo u 
primjeru: Kad slobodit Zadar htise Bneci od 
Dujma, mudrovarku istom Zadru u6inise. J. 
Kavanin 165b. 

MUDEOVATI, mudrujem, impf. sapere, sapi- 
entem se ostentare. 

a. biti mudar. Izmedu rjecnika samo u Po- 
povicevu (weise soin, Philosoph sein). S }ubavi\ 
roudrovat, ma bratjo, ni ga moc. M. Drzic 101. !./ 
Podloznici tada najbo|e mudruju, zapovidi kada 
gospodske svrsuju. I. T. Mrnavic osm. 72. 

b. mudro misliti (rasmisjati), rdzloziti, umo- 
vati. U rjecniku Voltigijinu (ragionara, liloso- 
fare, argomentaro, Griinde anfiihren, — nem. 
znacene nije tocno) i u Popoviceva. (philoso- 
phiren, kliigeln, speculiren). 

a) uopcc. Kada bjeh mlad .... mudrovah 
kako mlad (iz lat. cum essem parvulus .... sa- 
piebam ut parvulus. 1 cor. 13, 11). N. Eanina 
36b. Ponukujte so, jednako mudrui'te (iz lat. 
exhortamini, idem sapito. 2 cor. 13, 11). I. Ban- 
dulavic 257a. Nemoj visoko mudrovati (iz lat. 
noli altum sapere). B. Kasic nasi. 4. Ko ode 
slovesno da mudruje i da zna ono, sta umstvuje. 
D. Obradovic bas. 173. Dokle mudri raudrovaSe, 
ludizi grad primise. Nar. posl. vuk 65. Ja du- 
boko ne znam mudrovati. Nar. pjes. vuk 5 
(1865) 499. Ovako mudruje i sveti Grigorije 
bogoslov. D. Danicid pis. 90. Opet ce biti go- 
spodar od svega truda mojega, oko kojega se 
trudih i mudrovab. prop. 2, 19. 

b) mudrovati s objektom. Da bismo vb 
jedno byli vsi tozde mudruju§te, tozde pomys}a- 
jtiste. Sava glasn. 24, 203. Takoj ti je bez knige 
dovjek, ne moze mudrosti mudrovati do starosti. 
Zborn. (1520) 33b Ovo ja mudrujem! D. Obra- 
dovid iiv. 122. 



MUDR0VCI6 



129 



MUDROZNAN 



c) mudrovati svrh cega. Hoteci, da pre 
vremena svrh dfevstva i zenitbe mudrujem ne 
znajuci ni sto je jeduo ni drugo. D. Obradovic 
ziv. 33. 

d) mudrovati s dopunom u recenici, koja 
ima na pocetku veznik da. Neki su mudrovali, 
da je covek samo za telo i za ovi vremeni svet 
sozdan. D. Obradovic sov. 73. 

C. pokazivati se, einiti se, graditi se mudar 
(a ne biti). TJ rjecnikn Mika(inu (mudrovati, 
einiti se mudar, ostentare prudentiam, pruden- 
tem se ostentare), u Belinu (far del savio, sapi- 
entem se ostentare s primjerom iz M. Drzica, 
koji je naprijed naveden pod a), u Bjelostjencevu 
(mudrujem, mudroga se cinim, ostento pruden- 
tiam; u istome rje&n. jos je zabilezeno: mudru- 
jem, t. j. mudroga ciuim, sapientem facio, sto 
je jamacno pogrjeska), n Stulicevii (sapientem 
se ostentare s primjerom iz 71/. Drzica navede- 
nim i u rjecn. Belinu, samo Stulic grijeskom 
kaze, da je iz S. Mencetica) i u Vukovii (den 
Weisen spielen, sapio, affecto sapientiam : sta 
ti mudrujes? sagen die Gesellen zu dem, der 
nicht mitmachen will). Nemoj mudrovati, nego 
drijesaj i prastaj. y. ]^ubisa prip. 223. 

d. rijetka pojedinacna znacena. a) nasto- 
jati oka mudrosti, baviti se nome. Slobodno ne 
bise ocito skule drzat i (k) tome mudrovati, 
knige pisat i na svitlost dati. Nadod. 50. — 
h) izmis]ati. Moze ko pomisliti, da novine ne- 
kakve mudrujem. D. Obradovic ziv. 52. — c) biti 
radoznao. Mudruju se (t. j. zene). Ant. Dalm. 
nov. test. 2, 109 (u lat. curiosae. 1 tim. 5, 13). 
— d) zbijati sahi. Govori se u Lici. I. Kasu- 
movid nast. -rjesn. 12, 439. — e) mudrijaski 
umovati. U Sulekovu rje6n. zn. naz. za nem. 
spitzfindeln, tal. sofisticare i kao sinonim glag. 
cjepidlaciti. — f) Ne razabira se pravo znacene 
u primjeru: Koji izvlaci i mami ri6 od drugoga 
i dugo mudruje, onoga |ubav jest gibjiva, him- 
bena. G. Pe§talic 205. 

MUDROVC16, m. prezime izvedeno od imenice 
mudrovac, kojoj nema potvrde. Schem. zagr. 
(1875) 211. Imenik (1906) 445. Nalazi se u Lici 
(s naznaienim akc). J. Bogdanovic. Fotvrda ima 
i iz starine : Mon. croat. 185. 260 (iz xvi vijeka). 
R. Lopasic urb. 145 (iz xvii vijeka). 

MUDR0VIJe6e, n, vijece, « kojemu se mudro 
vijeca. Samo u jednoga pisca. Slavi ga u smrt 
mudrovijece (misli se dubrovacko). J. Kavanin 
176b. — Mozda je upravo: mudro vijece. -^ 

MUDROVIJESTVO, m. svojstvo onoga, tko 
zna mudro vijecati. Samo u primjeru: Hvalit 
mi ]e Jerolima. . . .mudrovijestvo ki svako ima. 
J. Kavanin 124b. — Sasma nepouzdano. 

MUDROVISOK, adj. onaj, koji je visoke 
mudrosti. Izmedu rjecnika samo u Stulicevii 
(sapientissimus s primjerom iz Dordica, koji se 
ovdje sada navodi). Slozio je sveti prorok ove 
mudrovisoke i bogozlamenite pjesni svoje. I. 
Dordic salt, viii, 

MUDROVJEST, adj. mudar i vjest. Samo u 
primjeru: Ali on mudrovistim nasastjem sluzase 
se s remencici, kojima se hrti vezu. A. Kanizlic 
uzr. 219. 

MUDBOVLAST, /. mudra vlast, mudra vlada. 
Samo u jednoga pisca. Gdi mudrovlast zapovi- 
jeda, pravi jesu svi zakoni. J. Kavanin 208*. 
Talijanske dvi najvece mudrovlasti sad se Jube 
(misli se vlada mletacka i genovska). 225b. 



MUDROVLaStVO, n. isto sto mudrovlast. 
Samo u jednoga pisca. Slavna od grada Dubrov- 
nika mudrovlastva. J. Kavanin 175*^. Mudro- 
vlaStvo sve joj pade (t. j. Grckoj). 289b. — 
Sasma nepouzdano. 

MUDROVO, n. zemji§te u Srbiji u okrugu 
biogradskom. Vocnak u Mudrovu. Sr. nov. 
1867, 363. 

MUDROZBOR, m. isto sto mudrosktipstina 
(vidi tamo). Samo u Stulicevu rjecniku (mudro- 
zbor, mudroskupstina). 

MUDROZBORAN, adj. posses od mudrozbor, 
t. j. ucen, akademicki. Samo u primjeru : Nas 
puk je dostojan svojom besjedom divnom u 
mudrosti i u izvornosti, da zasjedne na mudro- 
zborne stolice. M. Pavlinovi6 razl. sp. 249. 

MUDROZBORISnI, adj. posses, od mudro- 
zboriste, t. j. ucen, akademicki. Samo u pri- 
mjeru : Volimo kiiizevnost .... osudenu na mudro- 
zboristne klupe. M. Pavlinovic razl. sp, 227. 

MUDROZBORISTE, n. velika, ucena skola, 
akademija. Samo u jednoj knizi. Mudrozborisce 
... .jesu nika sabrana od nauciteji i od ucenikov, 
u koji kriposna naucena i mudrosti primaju se. 
Jos od svrhe vika xiii uteme|ene jesu, medu 
kojima mudroskupsdine od Boloiio, od Pariga i 
Padue najglasovitije i starije poznaju se. A. d. 
Costa 1, 86. 

MUDROZBORNIK, m. covjek, koji je clan 
mudroga zbora (mudrosbora). U rjecniku Belinu 
(accademico), u Bjelostjencevu (academicus), u 
Voltigijinu (accademico, Mitglied einer Gesell- 
schaft von Gelehrten) i u Stulicevu (mudro- 
zbornik, mudrokniznik). Po H. Bonacidu . . . . u 
mudroskupstini bogoslovnoj papinoj mudrozbor- 
niku od dilnikov (to se isto veli tal.: fii nella 
sapienza di Roma accademico pontifizio parte- 
cipante). H. Bonaci6 3. Da biskupi . . . . stegnu . . . . 
mudrozbornike i ostale, koji duznost imadu nauk 
podavati. I. P. Lucie nar. 77 (u tom primjeru 
mudrozbornik znaci: clan mudrozborstva). 

MUDROZBORSTVO, n. isto sto mudrozbo- 
riste. Samo u jednoj knizi. Mestri, nau6iteji 
i ostali u mudrozborstvima prikazivati 6e i tu- 
maciti, koja se pristoje viri katoli6anskoj. I. P. 
Luciii nar. 29. U mudrozborstvima .... zametnuti 
imade se tumacene sv. pisma. 32. Ako ne bi 
pribivao . . . . u kojoj ucionici ili u mudro- 
zborstvu. 38. 

MUDROZNAN, adj. mudar, ucen, u kojega je 
mudro znane. U rjecniku Belinu (mudr6znan, 
savio, seienziato, — adv. mudr6znano, scientifi- 
camente), u Bjelostjencevu (literatus, philosophus), 
u Voltigijinu (savio, letterato, gelehrt) i u Stu- 
licevu (mudroznan, mudroluban). Potvrda ima. 
samo iz pisaca xvm vijeka. 
a. 'u navedenom znacenu. 

a) ce]adma. Izbrojih mudroznane na- 
uciteje, koji mi bise pomocnici. I. Dordic salt. 11. 
Mudroznanoga Benedikta naredbe svete su (iz 
lat. sapientis Benedicti institutio sancta est), 
ben. 149. Covjek }ubi mudroznana, erbo u nemu 
uci svaku krepos. V. M. Gucetic 182. Jeroboam 
.... buduci mudroznan i moguc u Izraelu. A. 
Kacic korab. 231. Ovo je prilika onoga mudro- 
znanoga i bistroumnoga, koji svoje radi mudrosti 
jest od svega varosa postovan. D. Rapid 457. 
Pisu }udi mudroznani. V. Dosen 101b. Mudro- 
znani naravnici s razlozima mlogostrukima (t. j. 
dokazuju). I. Velikanovic upud. 1, 10. Stari Grci 
mudroznani bili su dudni. B. Zuzeri 177. Nek 



VII 









MUDROZXAXAC 



130 



MUFA 



je lijep, mudroznan i u dostojanstvu (t.j. covjekj. 
B. Leakovic nauk 481. Eece mudroznani Seneka. 
A. Kalic prop. 51. — Ovamo se mece i primjer : 
Kip krajskoga mudroznanoga skupa od Napuje. 
Grgur iz Varesa 17. — Adv. Mudroznano, raz- 
lo^ito i pravedno bijase .... naredeno. A. Kalic 
prop. 325. 

h) cemu drugom. Ove rici jedno mudro- 
znano pero ovako tolmaceci govori. D. Rapid 335. 
Kad bi dospjeli (t. j mladici) sve mudroznane 
zabave. I. Dordic ben 13. 

1). vjest, vjestacki. Samo u primjeru : Kuke 
mudroznane dilo ciidno. A. KaniSlic roz. 10. 

MUDROZNANAC, mudroznanca, m. inudrac, 
filozof, ucenak, naucnak. U rjecniku Belinu 
(dottore, filosofo, sciente, pieno di scienza, lette- 
rato), u Jambresicevu (mudroznanec, philosophus, 
j( lat. dijelu), u Voltigijinu (filosofo, pensatore, 
Weltweiser) i u Stulicevu (literatua, sapiens 
s naznakom, da se nalazi u Dordica). Ima i 
Sulek u rjeen. zn. naz. (za lat. philosophus). 
Mijec se nalazi u pisaca xviii vijeka; samo je 
jedna potvrda iz nasega vremena, i to iz naroda. 
a) u navedenom znacenu. Ne imajuc mudro- 
znance na poganstvo posrnuse. J. Kavanin 443a'. 
j^ubi ucvijen dull zabavu. . . . mudroznanci hitru 
slados uresene sred besjede. I. Dordic uzd. 98. 
Govore naravni mudroznanci, da zvijezda pri- 
majudi od sunca svoju svjetlos sveder gleda na 
sunce. V. M. Gucetic 104. Hermes filosof, na§ki 
mudroznanac, tada je zivio. A. Kacic korab. !04. 
Dolazahu k nemu mnogi mudroznanci za izviditi, 
je li istina. 228. Vaja znati, sto mudroznanac 
Aristoteo govori. A. Kanizlic utoc. 11. Stije se 
od mudroznanca Sokrata. uzr. 83. Mudroznanac 
po svoj Grckoj razglasen. kam. 656. Vojnici, 
drzite vasu slavu, mudroznanci, drzite vase znane. 
D. Basic 38. Nek se barem s ovim svisti, mudro- 
znanac sto navisti (t. j. Diogen). V. Dosen 44*. 
Koji uzrok bi filosofima iliti mudroznancima. J. 
Matovic 14. Kako hoce mudroznanci od zakona. 
A. d. Costa 1, 213. Koji bi hotio stiti, nace kod 
inudroznanacah i bogoslovacah. I. Velikanovic 1, 
11, Sokrata, grcki mudroznanac .... odgovori. 
M. A. Ile|kovic sabr. 1. Thales mudroznanac i 
prvi razlozite} pomrcana sunca. D. Bogdanic 103. 
Kako ucinise niki stari mudroznanci. A. d. Bella 
razg. 28. 

h) covjek, koji mnogo kojesta zna. U torn 
znacenu cuo je rijec mudroznanac u Babinoj 
Gredi (u Slav.) od stare jedne zene H. Ivsid 
(s ake. mudroznanac po tamosiiem narjecju, — 
a to bi u knizevnom jeziku bilo mudrdznanac, 
gen. mudroznanca kao svast6znanac, svast6- 
znanca). 

MUDROZNANCIC, m. dem. od mudroznanac. 
Samo u rjecnicima, i to u Belinu (dottorollo, 
dottorino) i u Stulicevu (vilis doctor s nazna- 
kom, da je iz Belina rjein.). 

MUDROZNANICA, /. 

a) mudro, uceno zensko, kako je za musko 
mudroznanac. Samo u rjecnicima, i to u Belinu 
(dottoressa) i u Voltigijinu (dottoressa, filoso- 
fesaa, eine Weltweise). 

b) kniga o mudrosti, o filozofiji. Samo u 
primjeru: Prikazivati se obicaju .... mudro- 
znanice mudroznancem. A. Kacic korab. ix. 
Tako je u hrv. posveti, a u tal. stoji: filosofici 
libri (str. vi). 

c) filozojija, nauka o filozofiji. Samo u jed- 
noga pisca. Uci prija mudroznanicu, bogoslov- 



nicu, zakon crkovni, paka nakon ovoga ucices 
cudorednicu. I. P. Lucie bit. 11. S pofalom do- 
stojnom negovoj pomni i dobroti svrsi mudro- 
znanicu i sveto bogoslovje. izkaz. 3. 

MUDROZNANIK, m. isto sto mudroznanac. 
Dero Buca .... mudroznanik. J. Kavanin 132'^. 
Jedan stari grcke zemje mudroznanik .... be- 
sjedu ovu mudru ostavio nam je. B. Zuzeri 1G2. 
Nauke sasma cudne glasovita u Greciji mudro- 
znanika, koji Eraklit zovase se. 291. 

MUDROZNANOST, /. mudrost, ucenost. U 
rjecniku Belinu (mudriznanos, saviezza, sapienza, 
scienza, ogni sorto di dottrina e letteratura"), 
u Bjelostjencevu (mudroznanost. mudrost) i u 
Voltigijinu (scienza, erudizione, letteratura, Ge- 
lehrtheit, Wissenschaft). Jezus .... medu nauci- 
tejim u mudroznanosti nauka rijecio se je. S. 
Rosa 39b. 

MUDROZNANSKI. adj. mjesto mudrozna- 
nacki (cemu nema potvrdc), t. j. onaj, koji pri- 
pada mudroznancima Hi mudroznancu kojemu- 
god. Samo u primjeru : Jere se podobno moze 
razumjeti mudroznansko umjene od Boga po 
ovoj zvijezdi. J. Matovic xvi**. 

MUDROZNANSTVO, n. isto sto mudroznanost. 
U rjecniku Belinu (scienza, ogni sorte di dot- 
trina e letteratura). U ovi skupscina ne samo 
nahode se ova, koja su zgora recena, mudro - 
znanstva, dali od svake vrsti nauci. A. d. Costa 
1, 87. — JJ jednoga pisca mudroznanstvo na- 
prosto znaci znane : Ovo umjeteonstvo ili znan- 
stvo jest najstarije, najplemenitejsje i najpotrib- 
nejsje, ali opet i najpriprostejsje medu svim 
drugima mudroznanstvama (govor je o ratarstvu). 
I. Jablanci 12. Da on (t. j. ratar) i mudroznan- 
stvo od naravi znade. 13. — Rijec se mudro- 
znanstvo nalazi i u Sulekovu rjecn. zn. naz. za 
lat. philosophia, nem. Philosopbie, Weltweisheit. 

MUDROZNAl^E, n. isto sto mudroznanost, 
mudroznanstvo. U rjecniku Belinu (filosofia. 
scienza, ogni sorte di dottrina e letteratura) i 
u Stulicevu (scientia s primjerom iz Sordica, 
koji se ovdje navodi na drugom mjestu). Fotorda 
ima samo iz pisaca xviii vijeka. Mudroznanem 
od pameti .... srca k sebi .... priteze. I. Dordic 
uzd. HI. Neka bi u temu gradu punu mudro- 
znaria naucio knizevne kreposti svekolike. ben. 
12. Slozeu po D. Hijerolimu Bonacicu nauciteju 
bogoslovja i mudroznanja. H. Bonacic 3. Ovi 
vjestci vjesti svakomu mudroznariu. S. Rosa 35a. 
Ono sto vjerujemo Judskomu mudroznanju. D. 
Basic 130. Jer negova poznavahu nauk cudna 
mudroznanja. P. Knezevic pis. 73. Da ja od naucena 
i rasirena jezika govorim, vojevaria, mudroznana 
pak i trgovana. A. Blagojevic kbin. xii. Za na- 
uciti mudroznanja prihodili su u bitrozborisca. 
A. d. Costa 1, 87. Mestar mudroznana, to jest 
filosofije. I. Velikanovic upuc. 1, 287. Dvanaest 
ucenikah .... uco svakovrstna mudroznana. A. 
Tomikovic ziv. 367. Za uzdignutje crkovnaka u 
kriposnomu krstjanskomu mudroznaiiu. I. P- 
Lucie izkaz. 7. Hotio bi viditi .... kerubine 
izvrsite po mudroznanu stvari bozanstveni. Grgur 
iz Varesa 31. 

MUDROZNATI, mudroznani, iw^j/. mudrovati- 
Samo u Voltigijinu rjecniku (argomentare, ragi- 
onare, dimostrare, griindlich denken und reden). 
— Sasma nepouzdano. 

MUDENE, H. vidi mudene. 

MUFA, /. pokvareno vino. Iz tal. muffa 

plijesan), koja je opet postala iz nem. rijeci 

(istoga znacena Muff. U rjecniku nijednom. Kad 



MUFLIZ 



131 



MUHA 



36 rodi crv od krusni vrsta, mufa od vinski alti 
ocat. I. Ancid svitl. 187. Vino, koje se je sasvijem 
pokvarilo i ucinilo se mufa, iie mozo se posve- 
titi. A. Ba6i6 310. Ono popij u vinu brsati oli 
rnufi. J. Vladmirovic 9. Gocuri se u istom zna- 
ceiiu na Rabii (s akc. miifa). M. Kusar rad ju^. 
ak. 118, 19. — r jednoga je jnsca v mjesto f; 
Popise toke muve i kvasine. J. Kavahia 151^. 

MUFLIZ, m. covjek, koji je osiromasio, propao. 
Iz tur. rijeci istoga znadena miiflis. Samo u 
primjeru: Ako je poznat u carsiji za nepostena 
covjeka i . . . . koji je bio mufliz (Bankrottirer). 
V. Bogisio zbom. 555 (iz hercegovackoga govora). 
— Krivo se u Popovicevu rjecniku postav(a 
snacene : listiger Mensch. 

MUFTA, adv. isto sto niufte, mukte. U rijeckoj 
nahiji. A. Jovi(5evic. 

MUFTAC, 7/». isto sto muftagija, miiktagija. 
Govori se u rijeckoj nahiji (s akc. mufcaoj. A 
Jovidevid. 

MUFTAGIJA, m. isto sto muktagija (vidi 
tamo). Samo u Vukovu rjecniku (muftagija, 
muktagija). 

MUFTE, ado. isto sto mukte (vidi tamo). U 
rjecniku Belinu Cgratuitamente), u Stulicevu 
(mufte, mukte) i u Vukovu (mufte, mukte). Da 
darove duhovne, koje su milodarno primili, milo- 
darno, to je mufte, da bi i davali. I. Velika- 
novic upuc. 3, 171. 

MUFTICE, ado. isto sto mufte, mukte. Samo 
u Belinu rjecniku (gratuitamente, senza interesse 
s dodatkom : parola del volgo, t. j. prostona- 
rodna rijec). 

MUFTIC, m. muhamedovacko prezime izvedeno 
vajada od muftija (mjesto Muftijic). Bosnak 
(1908) 127. — Ispor. muhamedovacko prezime 
Kadic (mjesto Kadijic od kadija). Bosnak (1908) 121 . 

MUFTIJA, m. zakonik, t. j. covjek vjest za- 
konima. Iz tur. miifti (sudacj. Izmedu rjecnika 
samo u Vukovu (der Mufti, summus doctor 
s primjerom iz neke nar. pjesme: I muftije nase 
kiiizevnike). A od muftije velikoga na mjesto se 
Jahija obra. I. Gundulic 561. I cuj svjete na 
divanu od muftije. P. Bogasinovic 14. Turcin 
pita muftiju, kako bi imao ziviti na svitu. M. 
A. Rejkovic sabr. 15. Isjeko si hoge i muftije. 
Nar. pjes. vuk 4, 295. Muftija izdaje fetve ili 
reseiia u svima pravnim pitanima, koja se resa- 
vaju po kuranu, i to kako vladi, tako i privat- 
nim licima, koja ga za to mole. f). Popovic tur. 
reci 154. Dok uleina najposl'je izade i muftija 
Omer efendija. Nar. pjes. horm. 1, 86. — Kasto 
se (prema tur. jeziku) uzima za nom. sing, oblik 
mufti. Velikoga zakonaka od Turaka mufti zvana 
■on mjesto ima. I. Gundulic 491. Mufti liemu 
odgovara. M. A. Kelkovic sabr. 15. 

MUFTIN, adj. posses, od muftija (mjesto 
muftijin). Muftine smo kceri. J. Palmotic 187. 
Omer srete u Muftinoj ulici gomilu srpske djece. 
M. D. Milidevic om. 29. 

MUFTIS, m. isto sto muftija. Samo u jednoj 
knizi. Da ja muftis cudne fetve jos diliti budem. 
I. T. Mrnavic osm. 67. Danas cu....tast muftis 
zetovu vlast caru pridati. 69. — U istoj se knizi 
nalazi i adj. posses, muftisev: Bog ce dopustiti 
.... hcercu muftisevu. 67. 

MUGA, /. drvena sprava, kojom se debele 
rubine ravnaju. Govori se i munga (vidi tamo). 
U Lici. J. Bogdanovid. 



MUGAEA, /. ovca, koja je ostala hez janeta. 
Govori se u Istri: mug&.ra, ovis agno orbata. 
D. Nemanic (1884) 40. — Tamna rijec. 

MUGATI, miigam, impf. raditi spravnm, koja 
se zove muga (vidi tamo). Govori se u Lici, na 
pr. Danas cio dan miigam prane. J. Bogdanovid. 
Crovori se i mungati (vidi tamo). 

MUGAVA, /. neko grozde. Govori se na Babu 
s akc. mugava. M. Kusar rad jug. ak. 118, 28. 
— Tamna rijec; vidi rijec, koja sad dolazi. 

MUGAVAC, mugavca, m. neka .^iva u Srbiji 
u okrugu kragujevackom. M. D. Milidevic knez. 
srb. 300. — Rijec tamna postana : vidi rijei 
koja je pred ovom. 

MUGLIC, m. ime tamna postana saiuvato 
samo u adj. Muglicev. Vitanb Muglidevb. Glasnik 
27, 293. 

MUHA, /. poznata zivotinica medu insektima 
U krajeoima, gdje se h ne izgovara, govori se 
mua ili muva. Akc. se mijena u vok. sing, miiho, 
u nom., akuz. i vok. pi. miihe, u gen. pi. muha. 
U Dubrooniku se govori miiha. M. Resetar stok. 
dial. 253. Nalazi se u soim slav. jezima. na pr. 
staroslov. muha, rus.myxa., ces. moucha,j9o/. mucha 
i u nekima drugim indoeor.: grc. uvla,lat. musca, 
lit. muse. Korijen se ne moze sigurno postaviti. 
Rijec muha sa znacenem lat. musca, tal. mosca, 
nem. Fliege imaju svi rjecnici osim Daniciceva. 
Bez sumne je ova rijec u jeziku nasem od pamti- 
vijeka, all najstarije su joj potorde iz pocetka 
XVI vijeka. 

a. muha uopce. Sada imamo strah od jedne 
camze i muhe i blhe. Korizm. 25*. Ako vidis 
l^t. j. u snu), da muhe lete, toj prilikuje prihi- 
nenje. Zborn. (1520) 134b. I musi ne dade, da 
im sjede na ocas. M. Vetranic 2, 87. Trgova 
zaludo, tko muhe prodava. D. Barakovid vila 113. 
Kano se cini, kad muhe odgonimo. I. Ancid 
svitl. 192. Posla obadnijeh muha oblake. I. 
Dordic salt. 264. Kao muha kad pogana uzdigne 
se o po dana. V. Dosen 256a. Muve lete i pa- 
daju na glavu. N. Palikuda 44. Dali mi se muom 
pretvcriti ! Ja bi znao, gde bi zimovao. Nar. 
pjes. vuk 1, 437. Lijencu je svaka muva planina. 
M. Pavlinovid rad. 125. i t. d., i t. d. — U 
ovom se primjeru muha uzima u kolekt. smislu 
mjesto plur. muhe: Na ugnojeno tijelo pala muha 
i svaki gad i jad. S. ^iubisa prip. 234. 

1). muha se uzima u nekijem frazama i po- 
slovicama. Ciniti od muhe vola, di mosca far 
un bue. I muha kona pekne, timendum est ab 
abiecto. Bela rjecn. s. v. mosca. Ne dajte nasim 
judem, da hode kano muhe (stamp. ,muhia') bez 
glave (iz svrsetka xvii vijeka). Starine 12, 5. 
I muha koha pekne, timendum est ab abiecto. 
Bjelostjenac rjecn. (jamacno iz Belina rjecn.). 
Oni je vidjet dobar krstjanin, reko bi, da ne bi 
ni muhi zla ucinio. D. Basic 111. I muha koaa 
upekne, vel viliores homines possunt (stamp. 
posse) potentiores molestiis afficere. Od muhe 
vola ciniti, qui res exiguas verbis extollit, di- 
cimus: elephantem ex musca facere. Stulic rjecn. 
Zvrci kao muha po praznom loncu. Nar. posl. 
vuk 88. Leti kao muha bez glave. 168. Od muhe 
pravi elefanta (s dodatkom: u vojvodstvu, t. j. 
govori se). 234. Pala muha na mededa (s tuma- 
cenem : to nije nista, u. p. kad se ko tuzi, da 
mu je od male kakve bo}otice zlo). 246. Stroji 
muhe (s tumacenem: kad se za koga hode da 
kaze, da je sasvim besposlen). 361. Koliko bi 
muha na peru ponijela (s tumacenem: t. j. vrlo 
malo). Kao muha bez glave (s dodatkom: n. pr. 



MUHAC 



132 



MUHAMEDLIJA 



ide, leti, kad ne gleda, sto radi). Vuk rjecn. 9. v. 
muha. A sto ti je on starac smetao? zla ni musi 
ne zeli nikakva. P. Petrovid sdep. 57. To je 
dobra dusa, sto ni musi zlo ne misli. S. l^ubisa 
prip. 145. — Ispor. u tal. far d' una mosca un 
elefante. 

c. U svezi s nekijem pridjevima misle se 
neke osobite muhe. 

a) konska muha. U rjecniku Mikalinu 
(cinomyia), u Belinu (mosca cavallina), u Bjelo- 
stjencevic (cynomea, cynips, oestrus, musca equi- 
na, quae et canina) i u Stulicevu (musca, quae 
equis adhaerot). Konska muva, Stechflieo:o, 
conops calcitrans. G. Lazic 89. Muha kpiiska, 
Hippobosca equina. J. Pancic zool. 262. Sto su 
kimci, sto su bube....i napokon konska muhe. 
M. Vetranid 1, 22. 

b) pasja muha. U rjecniku Mikajinu (ci- 
nomyiai i u Jambresicevu (cj'nips). 

c) zlatna muha. V rjecniku Popovicevu 
(Goldfliege). Zlatna muha. P03I0V. danic. 

d. muha u prenesenom smislu. 

a) muha u jednoj knizi kaze se rdavu, 
lijenu redovniku. Zasto, brate mulio, ostale bratje 
tvoje trude zderes? P. Knezevid osm. 245. Ajde 
putom tvojim, brate muho, jer hoces da jides 
trud bratje tvoje i da dangubis u poslih Bozjih 
kakono strsen i dangubna pcela, koja ne trudi 
niti posluje, nego jide trud i dobitak dobri 
pcela. 290. 

b) muha moze znaciti promjenlivo raspo- 
lozene vofe bez vid(iva uzroka. Bula je ta lijepa, 
pametna, ki6e|iva i puna muha. N. Begovic u 
F. Kurelca dom. ziv. 21. Nekakvu momku dode 
vakat, da se zeni, a muha u mozak, da nijo 
kadar bio izabrati za sebe zenu. Nar. prip. vrc. 
50. On ima nekakvijeh muha po glavi. L. Zore 
pajetk. 110, 227 (gdje se spomine slican prijelaz 
znacena u tal. rijeci estro, koja tipravo znaci : 
obad flat, oestrus, grc. olaroo;], ali moze zna- 
citi isto 6to i capriccio, nem. Laune). Po svoj 
prilici je rijec muha dobila ovo znacene otud, 
sto ono promjenlivo raspolozene vole brzo dolazi 
i prolazi kao muha, koja u cas doleti i odleti 
bez vid^iva uzroka. 

e. Muha moze biti prezime (upravo nadimak 
sitnu Hi dosadnu covjeku). Budislavb Muha. 
De6. hris. 50. Potvrde donosi i Imenik (1906) 445. 

MUHAC, Muhaca (s takvijem se akc. govori), 
m. varosica u juznoj Ugarskoj, koja se mag. 
zove Mohacs. Izmedu rjecnika samo u Danidi- 
cevu (s potvrdom iz {etopisa xvii vijeka). Da 
s carem biju boj na po}u Muhacu. M. Vetranic 
1, 58. Hodi car Sulimant na Lausa kraja i ubi 
ga na Muhacu (iz letopisa xvii vijeka). Safarik 
letop. 83. Cart turecki .... dojde podfc Muacb. 
Glasnik 20, 5. J' jednoj pjesmi uzima se Muhaci 
kao plur tant. Dok ja s vojskom dodem na Mu- 
hace. Nar. pjes. bog. 318. — Govori se i Moha6 
(prema rnag.). Sem. mitr. (1878) 41 i (1900) 121. 

MUHACeVIC (s takvijem se akc. govori), m. 
prezime, pi§e se bez -h-. Sem. mitr. (1900) 12. 28. 
Imenik (1906J 445. — Postane nejasno; tesko je 
dopustiti, : da je izvedeno od mjesnoga imena 
Muhac, jer od tnjesnijeh imena ne postaju pre- 
zimena s nastavkom -ovic (-evic); od Muhac bi 
se ocekivalo' prezime Muhacanin; vidi Mohacanin. 

MUHACEVO, n. mjesto Muhac, Mnhacko po(e. 
Samo u dvije pjesme. Turci vojsku razbise na 
I'jepomu Muhacevu. Nar. pjes. bog. 70. Mjesec 
pade nasred Muhaceva pod Budimom gradom 
bijolijem. Pjev. cm. 2o3a. 



MUHACKI, adj. posses, od Muhac. Lajus kraj 
ugarski s carom turskim u muhadkom po}u pobi 
se. P. Vitezovic kron. 138. Car Suleman razbi 
kra]a Ludovika na muackom po|u. A. Kacic 
korab. 474. Prejde u pole muacko u drzavu 
ugar.sku. Glasnik 20, 5. 

MUHADERT, m. Samo u jednoj pjesmi: Da. 
sjedimo i da besjedimo i o dartu i o muhadertu. 
Nar. pjes. here, vuk 162. Jamacno znaci isto sto 
i samo dert (t. j. jad, briga) ; taman je prvi dio 
muha-. — Ispor. muhanot. 

MUHAFEZA, /. Samo u primjeru: Seidija 
muhafezu cuva s dvanest hijad ubojite vojskr>. 
Nar. pjes. horm. 1, 25. Izdavac na str. 616 kcize, 
da je muhafeza arapska rijec i da znaci: cu- 
vane, odbrana, domobianstvo. 

MUHALNICA, /. ^ oboje samo u Jambre- 
MUHALNIK, m. / sicevu rjecniku (a lat. 
dijelu) za lat. muscarium, (t. j. mahac, maha- 
lica). Pljec je nacinena prema lat. muscarium^ 
(od musca, muha) i znaci spravu, kojom se od- 
gone muhe. 

MDHAXil6, m. selo u Bosni u okruzju trav- 
nickom. Popis zit. bos. i here. 642. — Tamno. 

MUHAMED, m. tursko (upravo arapsko) ime 
Muhammed (znaci: vrlo slavni). U rjecniku Be- 
linu, Bjelostjencevu, Voltigijinu, Vukovu i u 
Danicicevu (s potvrdama iz xv— xvii vijeka). 

Sinb pokojnoga sulbtana Muhameda (iz isprave 

XV vijeka). Mon. serb. 526. A Muhamed i meciti 
nestovani budu biti. J. Kavanin 225^. Pomozi 
mo, svece Muhamede. A. Kacic razg. 116. Kako 
. . . . Muhamed upisa u svomu alkoranu. I. P. 
Lucie razg. 105. O Turcine, Vranic Muhamede !' 
Ogi. sr. 247. Nek se moli svecu Muhamedu. 
Nar. pjes. vuk 3, 62. Eda Bog da i Muhamed 
svetac. 4, 192. — Pise se (i govori) takoder bez 
-h-. U rjecnika Vukocu (Muamed, Muhamed). 
Kunem ti se Bogom istinijem i mojijem svecem 
Muamedom. Nar. pjes. vuk 1, 604. Ja da Bog 
da i Muamed svetac. 4, 481. — Drugi su liko'vi 
ovoga imena: Mahomet, Mahumet, Mehmed, 
Mehmet, Memed, Muhamot. 

MUHAMEDAC, muhameca, m. isto sto muha- 

medovac. Samo u primjeru: Bog toliku silu, 

vladu i mogucstvo pripusta muhamedcem iliti 
Turkom. E. Pavic pro'sv. 2, 130. 

MUHAMEDANAC, muhamedanca, m. isto sto 
muhamedovac. Tako darias mnogi govore i piSu. 
Nastavak -anac je inema nem. -aner (Moham- 
medaner) Hi prema tal. -ano (Maomettano). 

MUHAMEDANSKI, adj. isto sto muhame- 
dovski (vidi tamo). Samo u primjeru: Da je 
Mahmud muhamedanski zakon razorio. S. Te- 
kelija lotop. 120, 85. Tako gdjekoji i danas go- 
vore i pisu. — Nastavak -anski je prema mm. 
• anisch (mohammedanisch) i\i prema tal. -ano 
(maomettano). 

MUHAMEDANSTVO, n. isto sto muhamedov- 
stvo (vidi tamo). Samo u primjeru: Ne mogu 
osloboditi narod od dusevnoga gospodstva mu- 
hamedanstva. M. Pavlinovic razg. 89. 

MUHAMEDLIJA, /. kniga Muhamedu. Iz- 
medu rjecnika sa7no u Vukovu (das Bucli von 
Mohammed, liber de Muhammedo. Muhamodlija 
je napisana Iluskim jezikom i nalazi se po na- 
mastirima u iSrbiji i u Srijemu). U Muhamedli ji, 
gdi je opisano Muhamedovo putesestvije na nebo 
po alkoranu, upomine se, da je on na kona 
posao, koji se zvao burak. J. Kajic boj 15. 



MUHAMEDOV 



133 



MUHARICA 



MUHAMEDOV. adj. posses, od Muhamed. U 
rjecnilca Belinu, BJelostjencevu, Vukotni i u Da- 
nicicevu (s primjerom iz xvii vijeka). Muratb, 
synb Muhamedovb. Safarik letop. 88. 

MUHAMEDOVAC, Muhamedovca, m. tko je 
vjere Muhamedove. Samo u Viikovu rjecniku 
(Mohammedaner, Mohammedanus). Tako danas 
mnogi govore i pisu, i to je svakako bola rijec 
od Muhamedanac (vidi tamo). 

MUHAMEDOVACkI, adj. posses, prcma Mu- 
hamedovac. Danas se govori i pise, na pr. mu- 
liamedova6ki obicaji (t. j. obicaji, koje drze 
Mnhamedovci). 

MUHAMEDOVIC (jamacno je takav akc.J, m. 
prezime. Bosnak (1908) 127. 

MUHAMEDOVSKI, adj. posses, prerna Mu- 
hamed. Tako danas mnogi govori i pisu, na pr. 
narod muhamedovski u Bosni ; i to je svakako 
bola rijec od muhamedanski (vidi tamo). 

MUHAMEDOVSTVO, n. muhamedovska vjera. 
Samo u Popovicevu rjecniku (Mohammedanismus). 
Svakako bola rijec od muhamedanstvo (vidi tamo). 

MUHAMEDSKI, adj. isto sto muhamedovski 
{vidi tamo). Samo u dva pisca. Princip Evge- 
nijo .... slomivsi muharaedsku silu. A. Kanizlic 
utoc. 363. Poglavicu muhamedsko nevire pozi- 
vala je na oruzje suprot caru. kam. 620. Pod 
jarmom turskim podlozeni neviri muhamedskoj 
uzdisu. 831. Koliko ga je progonio i obnevojio 
narod turski i naslidba muhamedska. E. Pavic 
prosv. 2, 130. 

MUHAMET, m. isto Sto Muhamed. Izmedu 
rjecnika samo u Danicicevu (s potvrdama iz 
XV — XVII vijeka). Ja veliki gospodarb i silni carb 
.... sultans Muhametb. Mon. serb. 523. Muha- 
metb, synb Pajazitovb. Safarik letop. 88. Da 
grob sveca Muhamota na Meci ce poe klanati. 
I. Gundulic 296. 

MUHaMETANIN, m. isto sto Muhamedovac. 

Samo 11 primjeru: Muametani udunuse onde 

viru Isusovu. I. Ancic vrata 173. 

MUHANAT, vidi muanat. 

MUHANET, m. zalost, briga. Iz tur. (arap.) 
rijeci istoga znacena mihnet. Samo u Vukovu 
rjecniku (bez znacena, a s primjerom iz nar. 
pjes. vuk 1, 197: I od derta i od muhaneta). 

MUHANEAM, m. turski (upvavo arapski) 
mjesec muharem (vidi tamo). Samo u Danici- 
cevu rjecniku (s primjerom iz isprave prevedene 
iz tur. originala g. 1470). Pisano na isbhodi 
muhanbrama. Mon. serb. 513. 

MUHANE, n. nam. verb, od muhati se. V 
rjecniku Vukovu (das Stutzigsein, obstinatio). 

1. MUHAE, miihara, m. ime bi}kama. V rjec- 
niku Stulicevu (muhar, muhara, m. trava, berbae 
species) i u Vukovu (miihar, miiar, m. Pauicum 
miliaceum, — u izd. g. 1898 dodaje se jos i ime 
Setaria glauca). — a) Carliua vulgaris. B. Sulek 
im. (,muvar' s naznakom, da se govori u Gospicu). 
— T)) Panicum crus galli (upravo : veliki muhar). 
J. Pancic flora beogr.* 494. — c) Phalaris ca- 
nariensis. D. Lambl (1852) 55. — (I) Setaria 
germanica. G. Lazic 101. — e) Setaria italica. 
-J. Pancic bot 160. — ^f) Setaria verticillata. 
D. Lambl (1852) 55. B. Sulek im. — g) Setaria 
viridis. B. §ulek im. — h) neka vinova loza. 
B. Sulek im. (,muvar' s naznakom, da se govori 
u Petrini). — ,Muvar' se govori u Lici. J. Bogda- 
novic, — u Pojicima (u Dalm.). Zbornik za 
nar. ziv. 8, 212. ali se ne zna, za koju upravo 
hijku. Tako se ne zna, koja se bi(ka misli i u 



primjeru: Stoka .... mesto dateline i muhari 
(sic! dakle fem.H jede tuluzinu. M. D. Milicevic 
medudn. 12. — Pijec je muhar kao ime bi^kama 
tamna postana; ali ispor. rus. Moxap-b (Panicum 
sanguineum. Setaria germanica), sZoyac^i rauchar 
(Alopecurus), mag. moh-Ar Hi muhar (nem. Fench, 
Hirsengras). Buduci da' se govori i muhic (vidi 
1 muhic), moze se misliti, da je u nekoj svezi 
s rijecju muha. 

2. MUHAR, m. 

a) ptica, kojoj je lat. ime muscicapa, a nem. 
Fliegenfanger, dakle ptica, koja muhe hvata. 
Veliki muvar (Muscicapa griseola). J. Ettinger 

120. Ogrlicasti Hi bjolovrati m. (Muscicapa albi- 
collis). 121. Crni muvar ('Muscicapa atricapilla. 

121. Mali m. (Muscicapa parva). 122. 

b) muhar je u Istri isto sto buhac (kukac) 
s akc. muhar (chermos, pulex brassicae). D. Ne- 
manic (1883) 47. 

c) muhar (upravo muvar) je staklo, kojim 
se hvataju muhe. S. Ivsic rad jug. ak. 168, 157. 
Govori se i muhara (vidi tamo pod b). 

d) miihar je prasina, sto se nakupi u sobi. 
Govori se u Prcanu (upravo ,mugar' po osobini 
tamosriega govora). M. Resetar stok. dial. 253. 

e) Miivar je prezime u Lici. J. Bogdanovi6. 
MUHARA (jamacno je takav akc), f. 

a) gjiva, koja se lat. zove Agaricus musca- 
rius. K. Crnogorac bot. 8 (upravo muvara pored 
muvomora). B. Sulek im. Nem. je ime Rother 
Fliogenschwamm. D. Popovid rjecn. 

h) muvara Hi muvar je staklo, kojim se muhe 
hvataju. S. Ivsic rad jug. ak. 168, 157 (zabilezio 
akc. muvara, sto bi u knizevnom jeziku bilo 
muhara). 

MUHAREM, m. prvi mjesec muhamedovacke 
godine, iz arap. moharram. — Vidi muhanram. 

MUHAREMAGIO, m. zaselak u Bosni h 
okruzju tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MUHAREVII, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 612. 

MUHAREVA ^UT, m. zaselak u Hercegovini. 
Popis zit. bos. i here. 642. 

MUHAREV BRIJEG, m. zaselak u Urvatskoj 
u zupaniji licku -krbavskoj. Razdje}. hrv. i 
slav. 165. 

MUHAREVICA, /. prezime u Hercegovini- 
Etnogr. zborn. 12, 225 (gdje je zabijezeno bez 
-h-). — Tamno. 

MUHARICA, /. 

a) ptica, koja se lat. zove Silvia atricapilla, 
M. Vodopic slov. (1880) 31. L. Zore pajetk. Hq. 
227 (bijezi akc. -u-). — Vidi 2 muhar pod a. 

b) riba, koja se lat. zove Alburnus lucidus. 
A. Jurinac rad jug. ak. 83, 118. 

c) mrezica, kojom brane jelo (ha]ine i ost.) 
od muha. L. Zore pajetk. 170, 212 (s naznakom, 
da se govori u Dubrovniku, i s akc. -u-)- M. 
Resetar stok. dial. 253 (,ein mit Fliegennetz 
bespanntes Kastchen zum Aufbewahren von 
Nahrungsmitteln* s naznakom, da se govori u 
Dubrovniku i s akc. -a-, a u Prcanu, da se go- 
vori miiharica [Hi miigarica po osobini tamos- 
nega govora] pored miiskarica, koje je obicnije). 

d) udica, kojom se love pastrve ; na noj je 
svezan uzlic nalik na muhu, da bi se pastrva 
prevarila. X'. Stojanovic (s naznakom, da se go- 
vori bez -h- i s akc. -u-). 



MUHAE16 



134 



MUHO 



MUHAEIC, »!. 7nala muha, musica. Govori se 
M Istri: muharic, muscula. D. Xemanic (1883) 63. 

MUHAEIKA, /. bijka, koja se zove i muhar 
(vidi tamo). Izmedu rjecnika samo u Vukovu 
(der griine Fennich, Panicum viride; ii izd. g. 
1898 dodaje se: Borstenhirse, Borstengras, Se- 
taria glauca, Setaria viridis). Druge su jwtvrde: 
Muarika, Panicum glaucum, grauer Fench. P. 
Bolic slov. vinod. 101. Muarika, deutscher Fen- 
nich, Setaria germanica. G. Lazic 101. Muarika, 
Setaria glauca. J. Paucic flora beogr.^ 502. 
Muharika, Setaria glauca, Setaria viridis. B. 
Sulek im. 

MUHAEISTE, n. mjesto, gdje je nekad bio 
posijan muhar. Samo u Vukovu rjecniku (Acker, 
wo einst muhar gebaut war, ager dim panico 
miliaceo consitus). — Ovamo ide Muharista, n. 
pi. mjesto M Srbiji u okruyu va^evskom. ISTiva u 
Muaristima. Sr. nov. 1863, 200 i 1868, 5. 

-MUHAEITI SE, muharim se, itnpf. prelaziti, 
pretcarati se u muhar. Govori se u Liei (s na- 
znacenim akc), na pr. Proso se na kisnu i burnu 
vremenu rado muvari, t. j. izvrne se na muvar. 
J. Bogdanovic. 

MUHAENICA, /. isto sto muharica pod c. 
Samo u StuUcevH rjecniku (muscarium, instru- 
menti species ad muscas abigendas prohiben- 
dasque). 

MUHASEEA, /. podsjedane. Iz tur. (arap.) 
rijeci istoga znacena muhascre. Izmedu rjecnika 
samo u Vukovu (muasera, Blokade, Belagerung, 
obscssio). Pode Dordije na Uzice re ga turi u 
muaseru 3 meseca. Glasnik 2-5, 80. Turcima u 
Sapcu ved bila dosadila glad i ostale novoje 
muasere, i poceli se razgovarati o predaji. Vuk 

dan. 3, 179. Filip 1810 godine bio je u Loz- 

nici u muaseri. nar. pjes. (1833) 4, xi. Muhaseru 
ucinise kulu (t. j. stadose kulu podsjedati), sve 
je s poja biju topovima, be ne mogu da obore 
kule. Nar. pjes. horm. 1, 77. 

MUHASILA, /. vidi kod murasela. 

MUHA ST, adj. onaj, koji ima muhe (u zna- 
cenu te rijeci pod d, b). Samo u Sulekovu rjecn. 
zn. naz. za nem. launenhaft, tal. capriccioso, 
lunatico. 

MUHASINOVICi, m. pi. selo u Bosni u okruzju 
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 642. Upravo 
je plur. od prezimena Muhasinovic, koje je izve- 
deno od imena Muhagin (od mila mjesto Muha- 
med), kojemu nema potvrde. 

1. MUHATI, muham, imj)/. gurati, turati. 
Odazva se opet kaplar i spopade muvati dru- 
goga moga drugara. M. D. Milicievic medudn. 99. 
Muvati je sto i gurati (u Zaplanu u Srbiji). 
Zborn. za nar. ziv. 5, 97. — Ima i muhati se; 
Drugi se muva oko onoga vestaka, bo2em nosto 
posluje. M. D. Milicevid medudn. 189. — Tamno. 

2. MUHATI SE, miiham se, impf. 

a. braniti se od muha. Samo u Vukovu 
rjecniku (sich wehren vor den Fliegen, defendo 
me a muscis). 

b. imati muhe (u znaienu te rijeci pod d, 
h). Otud izlaze znacena: a) biti jogunast. Samo 
u Vukovu rjedniku (stutzen, stutzig sein, con- 
tumax sum). — b) ijediti se, srditi se. U Stuli- 
cevu rjecniku (muhati se, muhnuti se, irasci, 
indignari). Govori se u rijeckoj nahiji. A. Jovi- 
cevid. — c) ludovati. Miihati se, poludjeti (kad 
ko glavom zavrja), na pr. on se miiha. L. Zore 
pa|etk. 110, 227. 



3. MUHATI SE, miiham se, impf. skitati se, 
uspropadati se. Govori se u Lici (s naznacenim 
akc), na pr. Mile nikad nije kod kuce, vavije 
se nekud muva. J. Bogdanovic. Mozda je s tijem 
u svezi: Primorci govore: muhati, polagano ici 
(s prkosa?). F. Kurelac dom. ziv. 21. — Tamno. 

MUHAVAC, muhavca, m. neka ptica (vafada 
muhar, muharica. vidi tamo). Samo u primjeru: 
Tuj su gospo, rajske ptice .... muhavci s ruka- 
rijeli. AI. Vetranic 2, 268. 

MUHAVICA, /. isto sto klimalica (vidi tamo), 
t. j. kad se koiii muhaju (brane se od muha). 
U Staroj Gradiski (s naznacenim akc). S. Ivsic. 

MUHIBIC, m. prezime muhamedovacko u Bosnia 
Bosnak (1908) 127 (upravo: Muhibbic). 

1. MUHIC, m. ime bi]kama, kao i muhar (vidi 
1 muhar). U rjecniku nijednom. a) Gastridium 
lendigerum. B. Sulek im. (s naznakom, da se 
govori na ostrvu Cresu). — h) Setaria verticil- 
lata. B. Sulek im. (s naznakom, da se govori u 
Istri). — c) Setaria germanica. B. Sulek im. 
(u dodatku, s naznakom, da govore ugarski 
Hrvati). — fl) Panicum silvestre (u Vrbniku na 
Krkii). Zborn. za nar. ziv. 5, 69. — e) Kao ime 
nekoj travi (ne kaze se, kojoj) bi(eze rijec muhi&: 
Vijenac (1878) 692. M. Kusar rad jug. ak, 118, 
52 (s akc muhic). 

2. MUHIC, m. prezime izvedeno od imena 
Muho {t. j. Muhamed), i prema tome ce akc bitif 
kako je postavjen. Muhic je muhamedovacko pre- 
zime u Bosni: Etnogr. zborn. 5, 630. Ima po- 
tvrda tome prezimenu i u krscana: Mon. croat. 
284 (iz svrsetka xvi vijeka). E. Lopa.sic urb. 16. 
265. 290 (iz xvi i xvii vijeka) i u nase vrijeme : 
Pavao Muhic. Ead jug. ak. 1, 25. Da se muha- 
medovacka prezimena mogu nalaziti i u krscana, 
to dokazuje i prezime Muratovic (vidi tamo; a 
vidi i kod imena Murat). 

MUHICA BEDO, n. zaselak u Bosni u okruzju 
travnickom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MUHICA EAVAN. /. zaselak u Bosni u 
okruzju tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MUHIMAT, m. prt]ag. OstaviSe pa|ene topove, 
ostavise svega muhimata. Nar. pjes. horm. 1, 412. 
Izdavac na sir. 616 veli, da je arapska rijec. 

MUHIN, adj. posses, od Muho, *. j. Muhamed. 
Samo u jednoj knizi. Da demo pri svake tuge 
pritrpiti .... nerli pogrditi zakona Muhina. I. T. 
Mrnavic osm. 93. 

MUHLET, m. rok. Daj mi muhlet petnaest 
danaka, dok otpisom od Beca cesaru. Nar. pjes. 
horm. 1, 143 (izdavac na str. 616 veli, da je 
arapska rijec). Eto t' muhlet za nediju daaa. 
Hrv. nar. pjes. 3, 647. 

MUH:^i6, m. ime bijki (bice isto koje i 1 mu- 
hid; vidi tamo). Govori je u Istri: muhjic, herba. 
quaedam. D. Nemanid (1883) 38. 

MUHNUTI SE, muhnem se, vb. pf. prema 
impf. 2 muhati se b, b. Samo u Stulicevu rjec- 
niku (irasci, indignari, — zabijezen je inf. mu- 
hnuti se, a prez. muhnujem se, muhnivam se; 
ima i inf. muhnivati se, koji je sasma nepo- 
uzdan kao i prez. muhnujem se, muhnivam se). 

MUHO, Muha, m. ime od mila mjesto Muha- 
med. Samo u dva pisca. Pokli mi je od Boga 
Muho to sprosio. I. T. Mrnavic osm. 59. Ini 
gradovi, gdi se Muho slavi. 143. Ti mu zakon 

Muho stavi. J. Kavanin 237b. Tu i nevjerni 

Muho plada. 457*. 



MUHOLOV 



135 



MUJAGA 



MUHOLOV, m. isto sto mitholovac (vidi tamo). 
Samo a Bjelostjencevu rjecnikit (muholov, muho- 
lovec). 

MUHOLOVAC, muholovca (jamacno je tnkav 
akc), m. 

a) onaj, koji muhe looi. Samo u Voltigijinu 
rjeeniku (chiappamosche, Fliegenfiingor). 

b) ptica, koja se zove i muhar (vidi 2 mu- 
liar pod a). Samo u rjecnicima, i to u Belinu 
(pigliamosche, uccello, muscicapa), u Bjelostjen- 
cevu (muholov, tnuholovec, mtiscicapa), u Stiili- 
ccvu (avis specio3, quae rnuscas aucupatur) i u 
Popovicevii (Fliogenschnapper). Ooo po svoj pri- 
lici nije nigda bila narodna rijec, vec je naci- 
nena prema latinskoj. 

MUHOLOVKA (jamacno je takao akc), f. 
naprava, kojom se muhe hvataju (love). Samo u 
Popovicevu rjeeniku (FJiegenfalle). 

MUHOMOR, m. otrov za muhe, sican, miso- 
mor. Samo u Popovicevu rjeeniku (Fliegengift, 
Fliegenstein). — Bice uzeto iz ruske rijeci istoga 
znacena wyxoMopi,. 

MUHOMORA, /. gjiva, koja se zove i muhara 
(vidi tamo pod a). Muvara, muvomora, Agaricus 
muscarius. K. Crnogorac bot. 8. Ista se g}iva 
ruski zove myxoMopi., ceski i po(ski muchomor, 
a nem. Fliegenschwamm. Gliva je ta otrovna; 
da nijesu }udi nekad nome trovali (morili) muhe 
i po tom joj dali ime? 

MUHOMORKA, /. isto sto muhomora. Samo 
M Popovicevu rjeeniku (rother Fliegenschwamm). 

MUHOTJEB, m. Narod u Macvi nazvao je 
muv6ter spravu od hartijo ili kakva repa i t. d., 
kojom se Judi }eti od muha brane (kujom tje- 
raju muhe od sebe). S. Novakovid. 

MUHOSERINA, /. necist od muha, ono, sto 
muhe izaseru. Izmedu rjecnika samo u Vukovu 
(Fliegenunrath, muscae stercus). Govori se u 
Bosni. Zborn. za nar. ziv. 1, 269, — u Stonu, 
na pr. puno ti je zrcalo muh63erina. M. Milas. 

MUHOVAC, Muhovca, zaselak u Bosni u 
okrnzju sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

— Bice izvedeno od imeyia M.\\h.o (t.j. Muhamed). 

MUHUVATKA, /. neka vinova loza. B. Sulek 
im. (s naznakom, da se govori u hrv. Zagorju). 

— Ispor. u slov. muhovec, Fliegentraubc. Ple- 
tersnik slov. — U B. Suleka im. ima i muko- 
vatka (blauer Kolner s naznakom, da se govori 
u Zagreb u). — Nejasno. 

MUHOVIC (bice takav akc), m. prezime mu- 
hamedovacko u Kucima (u Crnoj Gori) izvedeno 
od imena Mubo (t. j. Muhamed). Etnogr. zborn. 
8, 134. 

MUHOVICI (bice takav akc), m. selo u Her- 
cegovini. Popis zit. bos. i here. 642. Vidi ime, 
koje je pred ovijem. 

MUHOZOBICA, /. ptica, koja muhe zobje, a 
uceno joj je lat. ime Cisticola schoenicola. D. 
Kolombatovic (1885) 17. 

, MUHTA, adv. isto sto mukte (vidi tamo). 
Samo u rjeeniku Mika}inu (muhta proci, bez 
pokore, impune abire) i u Bjelostjencevu (muhta, 
muhtice, stuna, gratis, gratuito, sine praemio ). 

— Ispor. mufta. 

MUHTACINA, /. ono, sto se kome da badava, 
da pojede. Govori se u Istri: muhtacina, res 
gratuito comedendae. D. Nemanic (1884) 59. — 
Muhtacina je upravo ono, sto se da muhtacu 
(t. j. muktacu, muktagiji). 



^lUHTE, adv. isto sto mukte (vidi tamo). 
Samo u StulicevH rjeeniku (muhto, muhtice). 

MUHTICE, adv. isto §to muktice (vidi tamo). 
Samo u rjecnicima, i to u Mika]inu (muhtice, 
stone, gratis), u Bjelostjencevu (muhta, muhtice) 
i a Stulicevu (muhte, muhtice, gratis, gratuito, 
— zivjeti muhtice, aliena vivere quadraj. 

MUHTICA LUKA, /. neko zemliste a Bosni 
u sarajevskom po^u. Etnogr. zborn. 11, 197. — 
Muhti6 mjesto Muktic (vidi tamo). 

MUHUR, m. pecat. Iz tur. (pers.) rijeci istoga 
znacena miihr. U rjeeniku nijcdnom. Nii pisite 
knige manastirske, manastirski muhur pritisnite 
(iz nar. pjesme). Magazin (1851) 120. I aga mu 
mazar proucio i na mazar muhur udario. Smailag. 
meh. 5. U nega je muhur i uprava. Nar. pje.s. 
horm. 1, 129. — Muhur tnoze znaciti i: prsten, 
kojim se pecati. Onda care bogii govorio i uzimje 
muhur prsten s ruke. Nar. pjes. marjan. 162. 
Pa mu pruzi muhur sa desnico. Hrv. nar. pjes. 
3, 647. — Nalazi se i muher. Starine 12, 30 
(bice grijeskom stampano) — i muhor: Sa car- 
skom je rukom potpisao i carski jo muhor udario. 
Nar. pjes. vuk 8, 434. Ima i mohur i mur (vidi 
tamo). — Postav\eni akc. zabi(ezio M. Milas rad 
jug. ak. 153, 88. 

MUHURLT, adj. indecl. pecatni. U rjeeniku 
Vukovu (Siegel3-,_ sigilli s primjerom iz nar. 
pjes. vuk 3, 58: Cinicu te muhurli vezirom ; t. j. 
vezirom, koji cuva carski pecat). Mores dati.... 
uz gavrana (t. j. kona) muhurli gadaru ? (t. j. 
zapecacenu). Nar. pjes. horm. 2, 288. 

MUHURSAHIBIJA, m. cuvar pecata. Ocu 
tebe, slugo, uciniti pred svom vojskom muhur- 
sahibijom. Pjev. crn. 86b, Da joj dode muhur- 
sahibija od Stambola mjesta cestitoga. Smailag. 
meh. 29. Car Sulejman silnu kupi vojsku . . . . i 
podize muhur-sahibiju. Nar. pjes. horm. 1, 126. 

MUHVIC, m. prezime tamna postana. Schem. 
segn. (1871) 118. Imenik (1906) 445. — Ispor. 
slov. muhvic (t. j. trava muhar, muharika, 
muhic). 

MUHZUR, m. pandur. Iz tur. (arap) rijeci 
istoga znaieria muhzer. I on saje lale i muhzure: 
mudro hajte onom serhatliji, pogub'te mu sa 
ramena glavu. Nar. pjes. horm. 1, 117. 

MUJ, inter j. glas, kojim se tjera govece. U 
rjeeniku Stulicevu (vox, qua Ulyrii boves ad in- 
cedendum excitant). Govori se u Dalmaciji: 
Muj amo! muj tamo! M. Pavlinovic — i u Lici 
(s naznaeenim akc): Muj volak! Muj sika moja 
(tako govore kravi)! J. Bogdanovic. 

MUJA, /. glava hobotnice (morske zivotine). 
Govori se na Hvaru. Slovinac (1880) 389, — 
na Bracu (s naznaeenim akc). A. Ostojic (za~ 
bijezio, da se govori u sali i celavoj glavi fud- 
skoj poradi slicnosti s glavom hobotnice). — 
Postane tamno. 

MUJAGA, /. neka hobotnica, koja se lat. zove 
Ocythoe tuberculata. D. Kolombatovic (1890) 7. 

— Izvedeno od miija. 

MUJACIC, m. muhamedovacko prezime u Her- 
cegovini izvedeno od imena Mnjac (t. j. Mujo, 
Muhamed), kojemu nema potvrde. Etnogr. zborn. 
5, 838. 

MUJADIN, m. prezime, upravo ime izvedeno 
od Mujo (t. j. Muhamed). Sem. pakr. (1898) 28. 

MUJAGA, m. irre izvedeno od Mujo (t.j. Mu- 
hamed). Da pokrijem Mujagu bedara. Nar. pjes. 
vuk 1, 264. O Turcine, Musovic Mujaga ! 4, 469. 

— U istoj pjesmi zove se isti covjek sad Mujaga, 



MUJAGIC 



136 



MUJO 



sad Mujo: Ona cesto ^orko uzdisase pa Mujagi 
besjedila sinu : Ah moj Mujo, moj rodeni sine ! 
Nar. pjes. juk. 380. Kad su bili k Muji u odaju 
.... Mujaga im r'jeci besjodio. 511. Tako je i u 
nar. pjes. vuk 3, 154 i 155. — Ispor. jus : Ilija 
skromno, ali ozbijno (rece) Mujici: Ja sam ih, 
Mujaga, u carsko zdravje doveo. V. Vrcevic 
niz 165. 

MUJAGIC, m. muhamedovacko prezime izve- 
deno od imena Mujaga. Bosnak (1908) 127. 

MUJAGIN, adj. posses, od Mujaga. Mujagini 
koni za grad zavedeni. Nar. pjes. vuk 1, 387. 
(covjeku, kojega su ti koni, veli se u istoj pjesmi 
Mujo). I on jase vranca Mujagina 3, 102 (covjeku, 
kojega je taj vranac, veli se inace u pjesmi 
Mujo). Pa eto ih kuli Mujaginoj. Nar. pjes. 
juk. 139. 

MUJAGI61, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
bihackotn. Popis zit. bos. i here. 642. — Da nije 
grijeskom mjesto Mujagici? Inienu Mujaga, otkle 
hi Mujagici imalo biti izvedeno, nema potvrde. 

MUJAKICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
bihackotn. Popis zit. bos. i here. 642. — Imenu 
Mujak, otkle je Mujakici izvedeno, nema potvrde. 

MUJAKOVIGI, m. pi. selo u Bosni u okruzju 
sarajevikom. Popis zit. bos. i here. 642, — Vidi 
ime, koje je pred ovijem. 

MUJAN (bice takav akc), m. ime izvedeno od 
Mujo (t. j. Muhamed): Sve to gleda Hrnica 
Mujane. Hrv. nar. pjes. 4, 234. Sluzi i kao pre- 
zime (muhamedovacko u Hercegovini). Etnogr. 
zborn. 12, 257. 

MUJANOVIC (bice takav akc), m. muhame- 
dovacko 2)rezime u Bosni izvedeno od imena 
Mujan. Etnogr. zborn. 11, 139. 

MUJANOVICI (bice takav akc), m. pi. dva 
zaseoka u Bosni, jedan je u okruzju sarajevskom, 
drugi u tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MUJASILA, /. 1 bolest, koja se zove i su- 

MUJASHjE, n. J jevi, nem. Goldader, lat. 

(grc.) haemorrhois. M. Jovanovic-Batut. Govori 

se i majasil (vidi tamo, gdje je naznaceno i po- 

stane). Vidi i rijec, koja sad dolazi. 

MUJASIN, m. bolest, kad ce]adetu ispada 
kosa. Govori se u Visokom fu Bosni). Zborn. za 
nar. ziv. 8, 88 (tu ima zabi^ezeno i rausjain — 
va^ada grijeskom za svrab). Vidi rijec, koja je 
pred ovom. 

MUJAZIT, m. nekakav turski velikas. Snmo 
u primjeru: Svi sultani i svi mujaziti i I'novi 
pase i veziri ne mogosmo tome kraja dodi. Nar. 
pjes. vuk 5 (1865) 488. 

MUJCINOVIC, m. muhamedovaiko prezime. 
Bosnak (1908) 127. Etnogr. zborn. 11, 241. Iz- 
vedeno od imena Mujcin (t. j. Mujo, Muhamed), 
kojemu nema potvrde. 

MUJEZIN, mujeziua, m. iovjek, koji s munare 
poziva vjerne 71a molitvu. Iz tur. (arap.) rijeci 
istoga znacena muezzin. U rjecniku Vukovu 
(Rufer zum Gebet bei den Tiirken"). Da imadem 
. . . . iz gamije mlada mujozina. Nar. pjes. vuk 
4, 200. Sedmu posla ev' knigu kletvenu . . . . na 
sve hoge i na mujezine. 4, 240. — U jednoj 
pjesmi sluzi i kao }udsko ime: Svato kupi starae 
Hasan-aga, a doziv]e sina Mujezina. Nar. pjes. 
here, vuk 71. 

MUJEZINAGIC, m. muhamedovacko prezime 
u Hercegovini izvedeno od Mujezinaga. Etnogr. 
zborn. 12, 293. 



MUJEZINOVIC (jamacno je takav akc), m. 
muhamedovacko j^rezime. Bosnak (1908) 127. 

MUJEZIT, m. u jednoj pjesmi pokvareyio 
mjesto Bajazit (tursko ime). Dokle knige k di- 
vanu dodose Mujezitu earu turackome. Nar. 
pjes. vuk 3, 78. 

MUJGICI, m. pi. dva sela u Bosni u okruzju 
travnickom: jedno se zove Doiii M., a drugo 
Goriii M. Popis zit. bos. i here. 642. — hue 
jamacno stoji u svezi s Mujo (t. j. Muhamed) 
mozda preko Mujga Hi Mujgo, cemu nema 
potvrde. 

MUJICA (jamacno je takav akc), m. ime od 
mila izvedeno od Mujo (t. j. Muhamed). §to mi 
piSes zaradi Mujice (iz pisma pisanoga oko g. 
1700). Starine 12, 10. Oj Mujica, dragi pobra- 
time! Nar. pjes. marjan. 66. Eno ih u ujaniku 
Turcina Mujiee. V. Vrcevic niz 165. 

MUJICIC, m. muhamedovacko prezime izvedeno 
od imena Mujica. Bosnak (1908) 127. 

MUJICIN, adj. posses, od Mujica. Po Muicinu 
blagu {iz pisma pisanoga oko g. 1700). Starine 
12, 11. Do bijele Muicine (stamp. Muicice) kule. 
Nar. pjes. vuk 3, 145. U Mujicinoj kuci. V. 
Vrcevic niz 165. 

MUJIC, m. prezime. a) izvedeno od imena 
Mujo (t. j. Muhamed). Bosnak (1908) 127. — 
h) Mujic Hi Muic mjesto Muhic {vidi kod 2 
Muhic). Muic. T. Boca 13. Imenik (1906) 445. 
Mujic. Eat 248. 

MUJICI, m. pi. cetiri zaseoka u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MUJIN, adj. posses, od Mujo. Kod Mujina 
stana. Nar. pjes. vuk 1, 260. Da ja prosim Mu- 
jinu Hajkunu. 3, 98. Kad ti dodes do Mujinih 
dvora. Nar. pjes. marjan. 49. — Vidi Mujov. 

MUJINCI, Mujinaca, m. pi. selo u Bosni u 
okruzju tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MUJINOVIC', )H, muhamedovacko prezime iz- 
vedeno od imena Mujin, kojemu nema potvrde. 
Bosnak (1908) 127. 

MUJISA, m. ime izvedeno od Mujo (t. j. Muha- 
med). Samo u primjeru: Oj Mujisa, dragi po- 
bratimo! Nar. pjes. marjan. 49 (tome se Mujisi 
inace u pjesmi veli Mujo). 

MUJKANOV16, m. muhamedovadko prezime 
izvedeno od imena Mujkan (t. j. Mujo, Muha- 
med), kojemu nema potvrde. Bo§nak (1908) 127. 

MUJKANOVICI, m. pi. dva zaseoka u Bosni, 
jedan u okruzju banolnckom, drugi u tuzlan- 
skom. Popis zit. bos. i here. 042. 

MUJKATI, miijkam, impf. goniti goveda rijecju 
muj (vidi tamo). Govori se u Lici (s naznacenim 
akc). J. Bogdanovi6. 

MUJKIC, m. muhamedovacko prezime izvedeno 
od imena Mujko. Bosnak (1908) 127. Etnogr. 
zborn. 11, 221. 

MUJKICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MUJKNUTI, miijkTiem, vb. pf. j)rcma impf. ' 
mujkati. Govori se u Lici (s naznacenim akc). 
na pr. mene moji volovi slusaju, kad ji mujknem. 
J. Bogdanovic. 

MUJKO, w. isto sto Mujo. Samo u primjeru: 
A turska ga cota uvodila oko Mujka Crnovrsa- 
nina. Nar. pjes. vuk 8, 96. 

MUJO, m. ime od mila mjesto Muhamod. Ima 
se rastavlati Mu-jo, t. j. -jo je nastavak kao i « 
drugim imenima od mila, na pr. Gajo, Pajo, 



MUJOV 



137 



1. MUKA 



Vujo prema Gavrilo, Pavao, Vuk) i t. d. I vase 
se divojke ufate jal" kod Mujo jal' ncgove Fate. 
M. A. Eejkovic sat. 32. Oblazile Muja carevica. 
Nar. pjes. vuk 1, 568. Pa je Muju bratu govorio. 
2, 49. Kad jo Mujo ki'iigu proucio. 8, 109. A 
vezana Muja odvodose. 3, JfsT. Petar vata Maru- 
novic Muja. 4, 101. Volila bih od Kladuse Muju 
nog' deliju Sii'ianin Gavrana. Nar. pjes. juk. 128. 
Onda Halil besjedio Muji. 227. Neraoj Muju na 
luejdan izici. Nar. pjes. bi3rm. 108. i t. d. — 
Jcdnn pisac kaie u inli Mujo fupravo Muja 
po Utocnom govoru) o proroku Muhamedu: Muja 
za to ne mari, gotovi se k brani. J. Eajic boj 22. 

MUJOV, adj. posses, od Mujo. Pita Bogdan 
za Mujovo zdrav|e. Nar. pjes. vuk 1, 542. Pa 
znoj tare po celu Mujovu. 1, 569. Dok Mujovo 
progorelo lice. 2, 49. Te Mujovu posijece glavu. 
Ogl. sr. 209. — Vidi Mujin. 

MUJS, interj. Govori se, kada tko gladi 
macku (niz dlaku) : mujs, maco, miijs! U Lici. 
M. Medic. — Postane tamno. 

MUJSA, /. u Lici ime nekoj bijci, koja pri 
potocima raste nallk na kukuruz, iz koje na 
vrbu poraste klipic, pa te klipice sojaci trgaju 
i mecu u uzglavnice. J. Bogdanovic (zahi{ezio 
naznaceni akc). — Bice isto sto rogoz (Typha 
latifolia). Fustane tamno. 

MUJSALICA, /. zensko, koje mujsa. Govori 
se u Lici (s naznacenim akc). J. Bugdanovic. 

MIJJSALO, m. musko, koje mttjsa. Govori se 
u Lici, na pr. Jovo je zenaki mujsalo. J. 
Bogdanovic. 

MUJSATI, mujsam, imjyf- gladiti macku niz 
dlaku; a govori se i u prenesenum sniislu: laskati, 
ulagivati se. Govori se u Lici (s naznacenim 
akc). na pr. Citav dan sam ga mujsa i mujsa, 
pa nista, on tvrd ka i kamen. J. Bogdanovic. — 
Postane tamno, ali vidi mujs. 

1. MUK, muka, m. mucanc, negovorene, tisina. 
Mjesto -u- nalazi se kasto -uo- (kao i u mucane, 
mucati, — vidi tamo); to ima Mikaja i Kasic 
(vidi medu prrimjerima). Akc. je u lok, sing. 
muku. Imenica se ova nalazi i u drugim nekim 
Slav, jezicima : slov. molk, rus. mo.ikt., ce.s. mlk. 
V rjecniku Mikalinu (mucanje, muok, silentium, 
taciturnitas), u Belinu (silenzio, taciturnita), ti 
Bjelostjencevu (mucane, muk, silentium, reti- 
centia, taciturnitas), u Voltig~jinu (taciturnita, 
silenzio, Scbweigen), u Stulicevu (silentium, tran- 
quillitas, quies, otium s primjerom iz Zlatarica, 
koji se i ovdje navodi) i u Vukovu (das Ver- 
stnmmen, silentium s primjerima iz narodnijeh 
pjesama, koji se dale navode, i s naznakom. da 
je ,stajaca' t. j. poeticka rijec). Najstarije su 
potvrde iz xvi vijeka. — Plur. nije u obicaju. 
ll) uopce. Razbi svoj skroven muk u take 
on (t. j. pastir) pjesni. D. Eariina 138a. A on 
mi se junakom tihim mukom ujimase. Nar. pjes. 
u P. Hektorovica 20. Jos muk svi drze u sebi. 
F. Lukarevic 246. Ni mi da odgovor drugi neg' 
jedan muk, jedan muk jadovit, pun gneva i 
pritne. D. Zlataric 47". Ne smijuc vapiti neg' 
druzi muklo muk. D. Barakovic vila 80. A 
unuci . . . . s nijemijem mukom svi stupaju. G. 
Palmotic 3, 54a'. Mrtvijem mukom ter umuknu. 
P. Kanavelic 258. Muk cini i zalihu gozbinu 
lasno probavjat, a zalisni govor i malahnu na 
grlo vracat. Poslov. danic. Kad otajna mudar 
snuje, nije nemu muk pozabit. J. Kavanin 357^. 
Krnz muk moj snizeni uztegnuo gniv sam nima. 
B. Bettera cut. 48. Muk ribanjo hoce i pita, a 
mi se eto svi glasimo. A. Gledevic 160^. Ali 



negov muk prisveti .... vele u temu ho6e rijeti. 

A. Boskoviceva 29. Drugo se ne ce viditi nego 
pustiiia, popeo i muk iliti mucane. D. Rapic 12. 
To potvrduje muk davnijeh otaca. S. Rosa 34l>. 
Pilato na ti muk (t. j. IsHSOvo neodgovarane) 
veomi zacuden snobivase se. 1571'. Daleko od 
svijeta u pustosi i u muku Bog govori. I. M. 
Matei6 136. Videci se sam i cute^i muk oda- 
svuda stavi se na molitvu. I. Dordic ben. 128. 
Svak bude hodio . . . . s mukom tvrdijem na ustijeh. 

B. Zuzeri 44. Obliven groznijem suzam razbi- 
jase uzdasima vele vece neg' rijecima muk du- 
boki od pustijeb onijeh gaja. 299. Vas muk, 
podnizenstvo, ustrpjenstvo, vrijednos pridobice 
liihovu zlu i opaku cud. A. Kalic prop. 400. 
Suncanica jur besjedit prista, a muk posta u 

stanu. P. Sorkocevic 5771'. Lijecnik preporuci 

muk i mirnocu pa otide. M. Vodopic dubr. (1868) 
229. Jedan momak slomi muk. S. !l^ubisa prip. 
242. Take uvrede duzno je svecenstvo od sebe 
da odvrati prezirnim mukom. M. Pavlinovic razl. 
sp. 336. — Ovamo se mecu i primjeri: Muci, 
vilo, mukom zamuknula ! A. Kacic razg. 30. 
Muc', Todore, mukom se zamuko ! Nar. pjes. 
vuk 2, 161. Muci, }ubo, mukom umuknula! 2, 
447. Muci, vilo, mukom se zamukla! 4, 311 
(ovaj je 2)rimjer naceden i u Vukovu rjecniku 
s. V. muk). 

b) instr. mukom sluzi kao adv. u znacenu 
muce, muceci. U rjecniku Mikalinu (muce, mu- 
ce6i, mukom, tacite, silentio), u Belinu (con si- 
lenzio), u Bjelostjencevu (muce, mucec, mukom), 
u Stulicevu (mukom, muce, — stati s mukom, 
mukom, silere). A on se mukom uje (iz pocetka 
XVI vijeka). Mon. c^roat. 197. Ni ne obicaj, da 
stoji tac mukom. S. Mencetic 252. Ali me ne 
celov ucini mukom stat. 268. Slide ostali .... 
mukom moleci Boga za mrca. B. Kasic rit. 148. 
Ni vas ne cu proci mukom. G. Palmotic 3, 57a. 
Ucutase bubni i svirale, mukom idu, mukom 
jadikuju (iz neke nar. p)jesme). Vuk rjecn. s. v. 
muk. Mukom idu kiceni svatovi, ni pjevaju niti 
puskaraju. Nar. pjes. vuk 3, 484. 

c) u muku kao adv. isto sto mukom. U 
muoku i pokoju. B. Kasic nasi. 37. Rijeci moje 
. . . . u muoku imaju se slisati. 100. tljedaju u 
muku kako zmije. D. Basi6 109. Prikazaiie po- 
nosito jur pocine: puk je u muku, gleda svak 
i arajdava se. B. Zuzeri 129. Eekla je ovako, a 
pak u muku malo postala je za Bozji odgovor 
prisluhnuti. 205. Zapovijed bez rijeci i u muku. 
A. Kalic prop. 393. 

(I) ispod muka, t. j. tilio. Samo u primjeru: 
Dobar svjet ne dava se vikajuci, neg' izpod 
muka na uho samo prisapce se. B. Zuzeri 148. 

2. MUK, m. vika, rika, upravo mukdne (od: 
mukati). U rjecniku Mikalinu (muck, muokanje, 
mugitus. — tu je -uo- pogrjeska), u Bjelostjen- 
cevu (muk, mukaiie, mugitus, boatus), u Volti- 
gijinu (muggito, Briillen) i u Stulicevu (muk, 
to jest mukane). Mej nimi (t. j. mcdu vojnicima) 
cik i muk. B. Krnarutic 5a. Tu neutjesno da 
jaucu (t. j. osudeni na miike) i sve case mukom 
mucu. J. Kavanin 448*. — Postane vidi kod 
mukati. 

1 MUKA, /. bol tjelesni Hi dusevni. Bijec 
istoga postana i znacena nalazi se u svim slav. 
jezicima, na p)'>'- staroslov. muka, rus. wyim, 6es. 
muka, jjol. mt^ka, ali u drugim indoevr. jezicima 
nema etimologijom srodnijeJt rijeci, niti se moze 
korijen postaviti. Nalazi se u svijem rjecnicima 
(vidi dale), a potvrda ima od najstarijih vre- 
mena. ~ Da je u- i u starini bilo kratko, vidi 



1. MUKA 



13S 



1. MUKA 



se otud, sto se u starijem I'nigama cesto nalazi 
zabi^ezeno ,mukka*. 

a. muka je tjclesni bol, sto ga tko kotne za- 
daje. U rjecniku Vrancicevu (torruentum, vexatio), 
M ]\Iika}inu (muka, kina, mucenje), u Belinu 
(martirio, passione, cruciato, tormento, tortura, 
— dati muke, tormeutare, dar tormento, — pod- 
nositi muku, patir passione, — trpjeti muku, 
penare in neutro, patir pena e tormento), n 
Bjelostjencevu (passio, martyrium), u Jambresi- 
cevu (muka, mucene), u Voltigijinu (passione, 
pena, tormento, Leiden), u Stulicevn (pena, 

afflictio, cruciatus s tiaznakom, da se nalazi 

u glag. brevijaruj, u Vukovu (Pein, cruciatus 
s primjerom iz nar. posl. vuk 184: Muka duse ne 
vadi, no suden dan, — muke, die Folter, quaestio 
ac tormenta: udarili ili metnuli ga na muke; 
umro na mukama) i u Danieicevu (cruciatus 
sa dva primjera, od kojih je jedan iz xm vi- 
jeka, a drugi iz xv). 

a) uopee. Muki sego sveta nifitoze sutb pri 
onehb. Sava glasn. 24, 175. Ne ce taknuti riih 
muka od smrti (iz lat. non tanget illos tormen- 
tum mortis, lib. sap. 3, 1). N. Ranina 21la. Ako 
bude pripejan tat na muku. Statut vrb. 151. 
Lupezi nijesu obifiajni ispoviditi nihove zloce 
nego na mukah. M. Radnic ISOa. Kada k mukam 
hudim nega osudim. I. Dordic salt. 104. Vojnik 
vrlo malo vaja, kad vojuje za svog kraja, koji 
ne ce svake ruke zarad kraja podnit muke. V. 

Dosen 200b. Rukopis pritnom strasen ne kti 

dati, usilovan mukom dade. A. Kanizlic kam. 
105. Na muka ce care umrijeti, casni krsta*ne 
ce prokazati. Nar. pjes. vuk 2, 86. Tu mu vezu 
ruke i nogo uzem . . . . i stanu da ga protezu, 
dok mu se presumite rebra, a odvoji zglob od 
zgloba. Na takvijem mukama vikne Mijat stra- 
vi6no. S. l^ubisa prip. 214. i t- d. — Katkad 
se nalazi sing, mjesto ])lur.: Izbavi "nas iz 
dusmanske ruke i pasine prevelike muke. Nar. 
pjes. vuk 4, 344. 

b) muka (muke) Isiisa Hristn i mucetnkd: 
Bog....oti poslati jodinoga svoga sina na muku 
kriza. Korizm. 57'^. (Isus) kriza mukoju naka- 
2ujet se. S. Kozicic 3^. I pocese ga (t. j. sv. 
Tomu) derati i odrijese ga. I uzdihnu Toma i 
rece: prido muka do duse moje. Zborn. (1520) Bl'i. 
Na misto od muke vedena (stamp, vodena) bi. 
Stariiie 1, 229. Punti za razmisjati muku Isu- 
krstovu. A. Komulovic 4. Sestricu moju i mestro- 
vicu pejaju na muke, jere je krstjauka. F. 
Vrancic ziv. 60. Duse na toj muci sfoje Bogu 
pridase (t. j. svete mucenice). B. Kasic per. 50. 
Osvadeni za Bozje imo krjepko u mukah krv 
prolise. J. Kavanin 305*. Spomenu pojavi Jezu- 
30ve smrti i muke. G-. V. Buni6 32. Kojigod to 
ne bi otio uciniti (t.j. klanati se idolima), ni(h) 
cinase na muka umoriti. F. Lastric test. ad. 8±l>. 
Take mi muka Hristovijeh! Nar. pos). vuk 302. 
I Hrista su goniti poceli, pa je slavu zadobio 
s muka. Osvetn. 3, 100. i t.'d., ltd.— U 
ovome primjeru mjesto muka nalazi se muka i 
trud: Gdi jo pridao (t. j. Isus) duh otcu kroz 
muku i trud. J^etop. dukj. 34. — Ovdje se maze 
jos dodati ime ncke hi(ke: Muka Bozja (a Prcanii). 
M. Resetar stok. dial. 253, — Muka Isusova, Passi- 
flora caerulea. D. Hire (s naznakom, da se govuri 
u hrv. PrimorjuJ. Oio je ime nacifieno prema 
dnigijem jezicima; ispor. tal. fior di passione, 
nem. Passionsblume. 

c) mukama u paklu i m pnrgatorija. 
U vicnih mukah mucedi se nesaznanje placa. P. 
Zoranic 15. Kako jedni psi vi mrete ter u viciie 



muke grete. P. Hektorovic (?) 103. Obujale mo 
su muke paklene. Starine 4, 111. Prijate| onijeh 
dusica, koje su u prizestocijeh mukah u cistilu. 
M. Divkovic bes. 9. Mores reci . . . . za smaiikati 
muke od o5iscona. M. Zoricic osm. 8. On obeca 
placu vicnu, prijeti mukama viciiim. P. Lastrid 
ned. 343. Bog .... pedipsane vikovicno muka 
pakleni promiriuje mu u vrimenito, to jest, da 
je izvrsi oli na ovomu svitu oli u muta od 
ocistena. M. Dobretic 242. Oni se muce u viko- 
vicnima mukama paklenima. B. Leakovic gov. 
151. Kaziva nami od paklenih mukah. M. A. 
Rejkovic sabr. 44. Posto je obasao cio pakao, 
vidio sv6 muke ocisceha. M. Pavlinovic razg. 101. 
i t. d , i t. d. Ima podosta primjera, u kojima 
se uvijem mukama govori u sing. : Vzese tu 
dusu djavli i nesose ju v muku (iz glag. ruko- 
pisa XV vijeka). Arkiv 9, 90. Bog odluci dusu 
hega z djavli v muku vecnu (iz svrsetka xv vi- 
jeka). Mon. Croat. 171. Kada vidi pravednu dusu 
greduce u raj, tadaj se veseli, a kada vidi 
grjesnu dusu grodude u muku, tadaj se place. 
Zborn. (1520) 40b. Zatoj se zovu smrtni grijesi, 
jere privode (pisano : privede) dusu k vjecnoj 
mucje. 1683'. Zli co pasti u ponore dno pakjenih 
jama .... gdi je vjedna zalos, vjecna muka. I. 
Gundulic 236. Isukrste . . . . ti od vjecne smrti i 
muke izo narod vas od svita. J. R. Gucetid 12. 
Da grjesnici .... mahu muku cute u paklu. I. 
Dordic salt. 382. Ah da znadete, koliko je dusah 
u ovoj muci (misli se u purgatorijuj! F.'La.strio 
ned. 410. Zato je (Bog) svu ovu tvar proizveo 
i nas satvorio, da ne poginemo niti da nas u 
muku posje, nego da nas spase. J. Rajid pouc. 
1, 41b. Nek je (t. j. Gavanovu Jelenu) voze 
(t. j. davoli) po muci kao sajku po moru (izda- 
vac u bifeski kaze: t. j. po vecnoj muci). Nar. 
pjes. vuk 1, 132. Nek mu (t. j. Vuku Branko- 
vicu) bude vazda vjecna muka! 4, 72. 

(I) muka je nutarni bol u tijelii. Bududi 
po torn stav^ena (t. j. zcna) u plamon gorudi 
uijodnu muku cudase .... ucinise nadiniti vedi 
ogan, i sasvim tim ne ducase nijedno bolezni. 
Mirakuli 10. Veliku muku imam, trudan jesam 
....ne mogu hoditi, noge me bole. Zborn. (1520) 
39b. Mala bi jos bila, starosti, da nam ti bez 
muke iz tila duh budes izeti. N. Na}eskovid 1, 
341. U muci i u jauku .... poradaso zena. J. 
Kavanin 25*"'. Da porod, koji zacne (t. j. Eva) 
bude nosit s tegodom i poradat ga s mukom i 
bolestju. J. Banovac razgov. 47. Koliko je po 
granama kuka, tol'ko bilo na Jovanu muka! 
Nar. pjos. vuk 1, 271. Ko je na to cara naucio, 
zivijeh se mukah namucio I 3, 69. Iste nodi urare 
pod toskijem mukama (t. j. od popitoga otrova) 
Petar. S. ^ubisa prip. 51. 

e) muka je isto sto bolest (rijetko). Al' su 
nega kraste nagrdile i sina mi muka oborila. 
Nar. pjes. vuk 2, 545. Nije 1' Bog do muka 
odminula? 3, 125. A umrije nena na mukama. 
3, 296. Kad su bili kroz goru zelenu, razboje se 

Jergovidu Mujo kad su malo posli unapredak, 

a Muju je muka dodijala. 4, 25. 

/) muka kao objekt ili drukcija dopuna 
(h kojem padezu samom Hi zdruzenom s kojim 
prijedlugomj razUcnijem glagolima; iizimajii se 
i primjeri, gdje je glagol u pas., pa onda rijec 
muka dakako nije objekt. 

(lu) od strane onoga, koji muci. 

naa) dati, davati, podati, zadati, za- 
davati. Culi vi ste muke, ke vam zadat isde 
Decij cesar. P. Hektorovic (?) 86. Ako cesar 
stavi ruku, da vam poda za to muku. 92. Ne- 



1. MUKA 



139 



1. MUKA 



harnikom ovim proati, ki mi daju gorku inuku. 
157. I ovo znanje od osudenja davase mu pri- 
veliku muku i bolest. M. Divkovic be3. 359. 
S kopjem i s ostalijem stvari, kojijema bi muka 
zadavana Isukrstu. M. Orbin 235. Pocase mu 
(t. j. Isusu) zadavati gorko i boliznive muke, 
trade i rane. M. Jerkovic 50. Neuuirla meni 
sila poda ove teske muko. P. Kanavelic u N. 
G. Bunica 12. Koje muke mogu dati poglavice 
svitovAe jednom krivcu? J. Bam) vac razgov. 30. 
Za zadati mu vece muke veliko kamerie za noge 
privezaSe i cilu noc pogrdujuci ga kinise. A. 
Kanizlic kam. 106. To su nasa braca od sta- 
rine,...nima Turci svake muke daju. Nar. pjes. 
vuk 4, 51. Tebi cu mnogo muke zadati, kad 
zatrudnis, s mukama ce§ djecu radati. D. Da- 
nifeic 1 mojs. 3, 16. No mi takve muke zada- 
vate, kao da nijesam krstena dusa. S. J^ubisa 
prip. 214. 

hbb) metati, metnuti koga na muke. 
Vidi primjere kod metati na str. 624t> i kod 
metnuti wo str. 6'd3<^. 

ccc) mufiiti muka, muciti mukom 
(mukama). Vidi primjere kod 1 muciti na str. 
115b. 

(Ifld) potezati, potegnuti na muke. 
Samo u jednoga pisca. Nikoje je u tamnicu 
metao i na I'azlicne muke potezao. A. Kanizlic 
kam. 143. Zabranuje sudcem zlotvora na muke 
potegnuti. 150. 

eee) staviti, postaviti na muku (na 
muke). Na muke ga smrtne stavi. P. Hekto- 

rovic (?) 114. Ako bi tajil budi postavjen na 

muku. Statut vrb. 148. Zasto me vec na muke 
ne stavis? B. Kasic per. 51. Na muke ju (t. j. 
zenu) postavise. J. Armolusi6 47. Kada i(h) je 
sudac razumio, na muke je Savu postavio. A. 
Ka6ic razg. 18. Niki kra} stavi na muke jednoga 
slugu svoga za dug. F. Lastric ned. 409. Hodu 
te staviti na muke. Nar. prip. vuk 132. 

ff'fj udariti (udarati) kome muke Hi 
udariti (udarati) koga na muke. Ve|e mu je 
muke udario. Ogl. sr. 8. Kad andeli dare dije- 
lise, oni sv'jetu muku udarise: Ilija ih gromo- 
vima gada, a Marija munom i strijelom. Nar. 
pjes. vuk 2, 5. Sto radase od jadnijeh Srbah, 
kakve nima muke udarase. 4, 51. Da bih bega 
ufatio ziva, nove cu mu muko udariti, mucicu 
ga za petnaest danah. 4, 57. De nadose hrabroga 
viteza, na vjeru ga prikucuju Turci ter mu nove 
muke^ udaraju. na kolac mu dusu istrzaju. 4, 
153. Sto junacki }ud6 ne smaknete? sto im takve 
muke udarate? P. Petrovic gor. vijen. 58. — 
Poharacu mjesto Smederevo, uvatiti Bmederevic 
Dura, na svake ga muke udariti Pjev. crn. 120b. 
I uvati starca Jug-Bogdana i na muke udari ga 
teske: izvadi mu obje oci 6arne, povadi mu kli- 
jestima zube. Nar. pjes. vuk 2, 208. A silni je 
Turci uvatise i na zive muke udarise. 4, 101. 
Ziva 6u te na vatru loziti i na svake muke 
udarati. 4, 105. Tebe ziva hocu uvatiti, na zive 
te muke udariti, na ogaii te vatru naloziti. 4, 
439. Medu sobom cine zdogovore, da 6e . . . . 
mene na muke udriti. Nar. pjes, petr. 2, 564. 

bb) od strane onoga, koji je mucen Hi 
koji se muH. 

ii(ia) muciti muku Hi muciti se muka. 
Primjere vidi kod 1 muciti na str. 115b j ll7a. 

bbb) patiti muke. Smankavaju muke, 
koje bi imali patit. M. Dobretic 369. 

ccc) podici muku. Samo u jednoga 
pisca. Muku podsad .... pogreben bisi. S. Ko- 
zicic 6*. (Petar) kriza muku podide. 8*. 



(1(1(1) podnijeti, podnositi. Ako mi ga 
ne das u ruke, podnesti ces za to muke. P. 
Hektorovic (?) 114. Ja uejmam druge ie\e .... 
nego podniti muke i smrt za moga gospodina 
Isukrsta. P. Macukat 48. (Isus) imadijase gorku 
muku podnijet i umrit. F. Lastric test. 150*. 
Veliki sluga Bozji Monaldo .... podnese muku. 
A. Ka6ic razg. 15. Isukrst .... podnese muku u 
Jeruzolimu. korab. 362. Koliko ce onda drago 
biti sv. Petru, sto je u Rimu muku podnio. D. 
Rapid 9. Podnesoste veliki broj mukah. J. Ma- 
tovic 143. Buduci vidila tolike zene .... te§ke i 
velike muke podnositi u vrime od poroda. M. 
Dobretic 476. U imo sina Bozijega, koji je za 
te muku podnio. B. Zuzeri 251. Sila sam krva- 
vijeh zalogaja izio, t. j. dosta sam muke podnio. 
Vuk rjedn. s. v. krvavi zalogaj. — Ovamo se 
mece i primjer: Za koju bi neveru imali po- 
nesti vsaku muku (iz xv vijeka). Mon. serb. 328. 

eee) primiti (prijeti, prijemati). Sada 
lezis s svoju zenu v }ubvi, a mi muku prijem- 
)emo i prolivamo krv nasu (iz glag. rukopisa 
XV vijeka). Arkiv 9, 129. Neka u jedno misto i 
vrime sin i otac muku prime. P. Hektorovic (?) 
93. Za veru Isukrsta muku prijati vnogo zeJaSe. 
F. Glavinic cvit 18b. Zlamenuje .... ruku, nogu 
i prsa, buduci u ova tri uda najvedu muku 
primio. M. Dobretic 410. 

ff'f) trpjeti, otrpjeti, pretrpjeti. Hrista 
radi strastb pretri-pevb, muky ze i rany razlic- 
nyje. Stefan pam. saf. 4. Strazdutb jego radi i 
mnogije muki trbpetb. Sava glasnik 24, 172. 
Trpi muku i trud, glad i zeju. Transit 67. 
Trpio jest muku za nas. N. Eaiiina 13la. Mno- 
gije bedi i teske muki trpiv . . . . na konac 
umri. S. Kozicic 7b. Trpi muke sved nemile. 
I. Gundulid 349. U paklu muke trpe. F. Glavi- 
nic cvit lib. Za one ostanke mukah, koje bismo 
imali trpiti oli na ovotnu oli na drugomu svitu. 
A. Kadcic 65. Meni .... trpjet muku, znaj, po- 
podoba. G. V. Bunid 24. Otje (Isus) da trpi pri- 
zestoke muke. F. Lastrid test. 153b. Nek jednako 
jaram vuku i jednako trpe muku. V. Dosea 254*. 
Volim i ovu muku trpit, M. A. Eejkovid sabr. 8. 
Ja ovu strasnu muku otrpim ne maknuv.si se 
niti jauknuvsi. Vuk dan. 2, 136. Koji 1' muke 
otrpit no moze. Nar. pjes. vuk 3, 287. Sad noj 
oni poveju .... da ce jako velike muke trpet. 
Nar. prip. mikul. 20. 

b. muka je tegoba, ono, sto je tesko, mucno. 
U rjecniku Mika^inu (muka, mucnost, difficul- 
tas), M Belinii (difficoltaj i u Bjelostjencevu 
(muka, mucnost). Ne budi ti muka dobro zivit. 
M. Marulic 132. Muka mi n£ trudu takomu pri- 
stati. D. Raiiina 78a. I da se proslavis s kri- 
postna nauka, da ga se dobavis, ne budi ti 
muka. P. Hektorovic (?) 37. Kamo taj,_tko veli, 
da umrijet muka jes? N. Naleskovid 1, 182. 
Teske udorce podnijet muka bi junaku pleme- 
nitu. I. Gundulid 487. Eekose, da je najveca 
muka nadi japna. B. Kasic per. 12. Muka je 
|uta i trudna tajat smrtue zle gorkosti. G. Pal- 
motid 2, 51. Ne bise mu muka izajti. P. Radovcid 
ist. 51. Slijede ih bez muke. J. Kavanin 76a. 
Dradu izkupsti nije muke mladu. G. V. Bunic 7. 
Koja ti je muka bit ponizuu? J. Filipovid 1, 42b. 
Mislim, da ce biti muka nadi za te sad poruka, 
V. Dosen 30b. Ako 1' bere Jute martoloze .... 
tu de biti muka za hajduke. Nar. pjes. vuk 3, 
25. E je muka unijeti Vuka. 4, 9. Lasno ti je 
starca izgubiti, no je muka momce docekati. 4, 

318. Dekoje ovake rijeci samo oni upravo i 

bez muke mogu izgovoriti. Vuk nar. posl. xxvui. 



1. MUKA 



140 



1. MUKA 



Lasno je nauciti, nego je muka oduciti. 166. 
Mudra je muka prevariti. Nar. posl. vuk 184. 

c. muka je isto sto trud (kad se tko trudi 
oko cega). U rjecniku Vrancicevu (labor), u 
Selinu (fatica, lavoro di villa o di campo), u 
Bjelostjencevu (muka, trud, labor) i u Stulicevu 
(mukom, vix, t. j. s mukom, s trudom). 

a) iiopre. Proliti krv covjeku tere mu 
muke ne platiti usilno jest. Zborn. (1520) 8". 
Lastova ptica ona pod strehom tudome sagradi 
sve o:nizdo ne s malom mukome. D. Eaiiina lOl^i. 
Zemja gotovom pogacom plodi prez tezacke 
muke. P. Zoranic 56. Da mi znoj trpiti budo 
laksa muka. D. Barakovic vila 26. Znaju6, da 
su trudne muke Jerusalem .... nevjernikom 
zlijem oteti. G. Palmotic 2, 419. Hotiti sebe 
obogatiti od znoja aliti muke od tuznoga i ubo- 
goga. P. Posilovic cvijet 72. Privariti siromaha 
od muke ili uzdrzati sve ali die plate rabotnicim. 
K. Mazarovic 60. Jedan cavo uastojase iz ruke 
mu izvaditi, al' zaludu ne bi muka. P. Knezevic 
ziv. 20. Take ces ti brez nikakve muke posido- 
vat negovo krajestvo. A. Kacic korab. 206. Od 
ovoga mista, poja i ostalih vinograda, u kojim 
muku cine krscani. J. Banovac blagos. 145. 
Koji virno dvore puku, kojim kripost medi 
muku. V. Dosen 250*. Da je pojska muka naj- 
plemenitija od sviju poslova. A. T. Blagojevic 
khin. 18. Al' mi mlogo ne zadaje muke. M. A. 
Eejkovic sat. 55. Prividise oni, da ce ovdi 
posao, ovdi muka biti. A. Kanizlic kam. 38. 
Koji se ne mogu svojom mukom prihraniti. A 
d. Bella razg. 29. Vodite me carici materi, da 
mi prosti i muku i ranu, ranu rienu, sto me je 
ranila, muku lienu, sto je promucila, dok je 
mene ona odranila. Nar. pjes. vuk 2, 164. Bez 
muke nema nauke. Nar. posl. vuk 11. Prava 
muka nikad ne giue. 258. Drugo je znane, do 
kojega se ho(5e tvrde muke. M. Pavlinovic rad. 
144. Da se o svojoj muci hjebom hranim. S- 
tiubisa prip. 161. 

h) 3 velikom mukom, s teskom mukom, 
t. j. jedva. S velikom mukom izvadise cavle. P. 
Baksid 178. Kako ga je s teskom mukom od 
oca izmolio. E. Pavic ogl. 91. Vuk s teskom 
mukom iznese lisicu na tavan. Nar. prip. vuk 
227. I to s te.skom mukom odrzali. Osvetn. 3, 
27. — Ovamo pristaje i primjer: Ona je tu 
decu z jako teskun mukun hranila. Nar. prip. 
mikul. 18. 

cj muka i trud ili trud i muka. Ko svoj 
duh bes truda i muke pridava za posluh visnemu 
u ruke. M. Drzid 473. Komu bi oni svoj trud 
i muku prikazali i poklonili (misU se knizevni 
trud). M. Divkovic bes. xv. Neg' smo u putu 
muke i truda priko mora ocutjeli. G. Palmotic 
1, 118. Nu kriposno mod ciniti, to su muke, to 
su trudi. 2, 107. Posli tolikoga vasega truda i 
muke, koju ste imali oko va§o dice. J. Banovac 
prip. 255. Ne cete biti gospodari od muke i 
truda va§ega. A. Kaci6 korab. 146. Da na zemji 
vojujemc i s linosti boj bijemo, da po trudu i 
po muci vojujemo za nebesa. V. Dosen 243b. 
Va}a da su prosti i daleko .... drugih posalah, 
trudah i mukah svitovhih. M. Dobretic 67. Da 
clovek pravedno i posteno u svojej kuci o svom 
trudu i muci sa svojom zenom i decom 2ivi. D. 
Obradovic ziv. 26. Ako mi za ono, sto jo uprav 
dobro .... trud i muku podnesemo. sov. 124. 
Ne znadu bez velike muke i truda, de ga treba 
pisati. Vuk rjecn. (1818) ix. Vidim, da pored 
sve muke i truda opet ostaju pogrjesko. Vuk 
nar. prip. v. 



d) muka u konkretnom smislu je isto sto 
tekovina, radevina, t. j. ono, sto je tko s mukom 
stekao, izradio, uradio. U rjecniku Vukovu (sto 
jo na zemji posadeno, nacineno, das Werk, opus 
s naznakom, da se gooori u Boci). Ne umijes 
uzivati blaga i muke svoje. Zborn. (1520) I67l>. 
Samo toga cida .... muka i dobica slatka je 
svakomu. H. Lucie 262. Prikazuju ti to malo 
muke moje (t. j. svoju knigu). B. Krnarutic 2a. 
A. Muka se tva hara i stoka sva rasu. B. Neka 
ide stado z\q i stoka i muka. I. Gundulic 142. 
Nista ne 6e puniti sobom od muke svoje. P. 
Posilovic nasi, 22^. Kad jetine sve u puku prida 
crni, da ih otima i tezacku stoku i muku ne- 
brojenijem prugovima. I. Dordic salt. 264. Na- 
stoji tudu post6|u oskvrniti i tudu muku osvo- 
jiti. J. Banovac prip. 172. Koji tudu muku pro- 
zdiru kao misi. pred. 42. Da ne bi ujezle u koji 
vinograd i satrle tudu muku. D. Basid 6. Kad 
po sili i po lazi tudu muku zgrabit trazi (t. j, 
lakomae). V. Dosen 80=1. Zinuli ste kao vuci ne 
prostiti tudoj muci. 173b. Kod nih (t. j. kad 
pcela) nejma nikad baskaluka, nit se znade, sto 
je cija muka. M. A. Rejkovic sat. 148. Iziskuje 
se, da povrate, ako bi imali pri sebi tude muke 
nepravednim nacinom. M. Dobretic 37. Sve si 
dobro ucinio, ma si samo sagresio, ucinio veje 
jade, sto ostavi muku tvoju. Nar. pjes. vuk 1, 91. 
I prave muke polovinu davo nosi, a kamoli sto 
je s nepravdom steceno. Nar. posl. vuk 104. 
l^otinu liihovu dade crvu i muku nihovu ska- 
kavcima. D. Danicic psal. 78, 46. Neka mu uzme 
duznik sve, sto ima, i neka razgrabe tudini 
muku negovu. psal. 109, 11. Tude muke druzim 
do u ruke. Osvetn. 4, 66. 

d. muka je rdavo stane, u kojemu se tko 
naJazi, zlo, bijeda, nevo(a (ponnjvise u danashem 
jeziku). 

a) uopce. Da bi se primnogo veselio, pre- 
mako bi zivio u ubostvu, u pogrdi i u mukami. 
J. Matovic 75. Velika je muka prugonstvo .... 
velika je muka slipoca. A. d. Bella razg. 15." 
Slopoca jo teska muka, teSka muka, teska patna. 
Nar. pjes. vuk 1, 140. Teske sam ti muke do- 
panuo, pobratime, u magarske ruko. 2, 246 Ne 
cu pustit iz tamuice Marka, drzacu ga za devet 
godina, dok mu zmije oci ne popiju, a jakrepi 
ne nagrde licO; dok m' otpadnu noge do kojena 
i junaku ruke do ramena; kad dopadne take 
muke Marko, ja cu pustit suzna bez dinara. 2, 
381. I svak moze muko dopanuti. 2, 554. Ja je 
cica zadobio blago, jali vam je muke dopanuo. 
3, 12. Tu tamnova tri godine dana; kad liajduku 
muka odojela, on dozivje Boicic-Alila. 3, 349. 
Na muku se gledaju junaci. 4, 115. Sad ce Turci 
Loznicu uzeti, mi vojvode glavo pogubiti, siro- 
tina muke dopadnuti. 4, 245. Kad se Turci 
videse na muci, pleci dase, bijezati stase. 4, .527. 
U dobru je lako dobru biti, na muci se poznaju 
junaci. P. Petrovic gor. vijen. 5. Tvrda muka 
kad dode na coeka, vaja da trpi, dok skapje. 
Nar. posl. vuk 312. Bozja voja, koja mi je pri- 
skocila u najvecu moju muku. Pravdonosa 
(1852) 8. Kad ti do najveco muke bude, upitaj. 
Nar. prip. vuk 117. Pa da stecera zaduzbinu 
bojnu svom u muci pripomogav drugu. Osvetn. 
2, 137. Zato dodo na nas ova muka. D. Danicic 
1 iriqjs. 42, 21. Preseli u Novi. da mu je naruc- 
nije bjezati, ako dode do muke. S. l^ubisa prip. 
101. Najvisa je muka bila oskudica puScanog 
praha. 115. Mnogo so iiaroda od muke pohajdu- 
cilo i razbjeglo se u sumo. M. Pavlinovic razg. 
86, — U ovome primjera za muku znaci: za 



1. MUKA 



141 



2. MUKA 



nevolu, za nuzdii: Da vam za muku bas i pu- 
stimo Hrvatsku. M. Pavlinovic razg. 59. 

h) muka i nevoja. Jer se Milos nije na- 
ucio podnositi muku i nevoju. Nar. pjes. vuk 
2, 24H. Svak se boji muke i nevoje. 2, 532. 
AT da vidis muke i nevole! 3, 302. Ali evo 
muke i nevo|e: nema niko za me u tamnieu. 3, 
345. No je muka i nevoja |ata. 4, 113. Eto 
muke i nevole {ute. 4, 513. Vele, da su lade na 
moru za ono vrijeme u muci i nevo}i. Vuk 
rjecn. s. v. verige. — Ovamo se mece i primjer : 
Imao covjek odvec zlu zonu .... nagna ga juta 
nevoja i juna6ka muka, da je ubije. Nar. prip. 
vr6. 49. 

e. muka je dusevni hoi, dusevno stradane u 
razlicnijem pvjavima. 

a) jad, zalost. U rjecniku Belinu (doglia, 
dolore) i u Stulicecu (cutjeti muke, moerere, 
sese afflictare, — dati veliku muku, magno do- 
lore afficere). 

(la) uopce. Ni ricira mojim ni muci ni 
trudom smili se. P. Zoranic 5. Cic togaj, ma 
vilo, pokli se tebi dab, molim te ja milo, ne 
drzi me u mukah. N. Najeskovic 2, 41. Prijate| 
kad svoga prijatela vidi, veliko veselje ima, a 
kada ga ne vidi, muku trpi. Starine 1, 228. I 
Miljenko cu sa mnome, tko mu ugrabi vjerenicu, 
i od muke svenu u lieu i zamuknu mramor- 
kome. I. Gundulic 164. Gleda, i tim joj muka 
prika zesto6ija vele izhodi. 547. S jedne sirane 
u veseju, s druge s mukom veomi Jutom .... 
najprefiijem se vratih putom. G-. Palmotic 1, 319. 
Cutis muku, ako se tko izjednaci s tobom u 
mogu6stvu. M. Eadnic 2521^. Nu u jeci i jauku 
tuzno srce i bez glasa kaze boles, trud i muku 
unutarnega od poraza. G. V. Buni6 16. Ej Fi- 
lipe, rumena jabuko, sva zalosti, moja tezka 
muko! A. Kacic razg. 272. Spopale ga muke 
moje ! Nar. pjes. vuk 1, 530. Sta 6u, majko, od 
gorkije muka? 1, 552. Eadoica, dopadnuo muka! 
8, 358. Vidjesmo muku duse negove, kad nam 
se mo|ase, pa ga se oglusismo. D. Danifiic 1 
mojs. 42, 21. 

bh) jad od nesretne fubavi. Gdi tac zlo 
u muci Juvenoj gorase. D. Eanina 12^. Vec trpit 
ne mogu zle muke Juvene. 46b. s ke toko britku 
muku pacah. P. Zorani6 5. Ki meni izrani zivot 
vas u muci Juveni. F. Lukarevic 13. Uzmnozna 
Jubavi .... kolici do sada, koji te slijedise, od 
muke i jada sami se ubise ! N. Najeskovic I, 194. 
Muce mrem od muke luvene. 2, 6. Da ^ |uvene 
smiris muke i plam tvoga srca ohola. G. Pal- 
moti6 2, 325. Srce mi gori, muka me mori, 
umreti o6u za tobom, duso. Nar. pjes. vuk 1, 
419. Ukaza se lice u devojke; vide lice duzde 
od Mletaka, od muke ga glava zabo|ela. 2, 335. 
Od ka' ga je (t. j. djevojka momka) okom vidi- 
jela, teske su je muke popanuie: preonoc je na 
snu ga gledala, preodan je groznica vatala. 
2, 613. 

b) gnev, srgba. Planu bane kako ogan zivi 
u ijedu i toj muci }utoj. Nar. pjes. vuk 2, 270. 
A kad pasi tanka kiiiga dode, od muke je na 
vatru turio. 4, 440. 

c) neprijatnost, dosada. Trudni i umorni 
putnici za prikratit muku dosadnoga puta pjesni 
spijevaju. D. Eanina vii*. A molim vas milo, 
nemoj vi bit muka. N. Najeskovic 1, 221. 
Pedjepsimo tijelo nase postom i ostalijem mu- 
kami. A. Gu6eti6 roz. jez. 288. Mudri cajko.... 
sto objubit kcerca ne ce vjerenika, cuti muku. 
I. Gundulic 379. Kad cuti u svomu srcu veseje 



u slavjenu Boga, a muku, kad ga cuje oli vidi 
uvridati. A. Ivadcic 343. Ja kad bane knigu 
proucio, muka mu je i zao je bilo. Nar. pjes. 
vuk 2, 267. Dosta mi je i muke i ruge, na- 
smija se sva gospoda nasa, a sapatom zbori 
sirotiiia. 2, 542. Te ju (mjesto: joj) poce stado 
rasterivat, a za muku lijepe devojke. 3, 176. 
Kada zacu i vide Nenade, tu junaku vrlo muka 
bilo, proli suze niz bijelo lice. 6, 66. To Usrenu 
muka cuti bilo. Oavetn. 1, 11. To Milosu vrlo 
muka bilo. Nar. pjes. petr. 2, 294. 

*l) neprilika. U kojoj se nac ce muci spo- 
menujuc zgodu hudu. I. Gundulic 304. Sram je 
slavnu zatocnicu, i u mnogoj je s toga muci, da 
joj vidi plac na lieu, tko joj gleda mac u ruci. 
i350. S takima sam (t. j. pjevacima ) ja 
kasto imao muku. Vuk nar. pjes. (1824) 1, xxxiv. 

Al' da tebe jednu muku kazem istina je bas 

&to judi kazu, al' je sestra moja samovo|na .... 
ne smijem ti prsten privatiti ni popiti prosacku 
bukliju. Nar. pjes. vuk 2, 234. Al' evo ti muke 
od nevjeste : ne moze se raspasati mlada. 3, 3o3. 
Tu se Stevan nade na muci, hoce li prije k taz- 
bini ili k rodbini. S. ^ubisa prip. 57. 

f. kaznn, pedepsa. Samo u tri pisca. Splati 
potlo necistoti svojeje muke. S. Kozicic 45>*. 
Tolikago pregresenija muke splatili da bi. 51*. 
I pravedne plati muke za cinenje nepravedno. 
G. Palmotic 1, 22. Da za svoj grijeh nepodobni 
podobne nam plate muke. 1, 170. Dijak upasti 
ce u muku ali osudu od jednoga dukata. M. 

Bijankovic 95. Svi redovnici i djaci pri sebi 

neka drze pod muku od obustav|enja mise. 111. 
— U prva cttiri primjera bice prema lat. poe- 
nas solvere. 

2. MUKA, /. braSno, mlivo. Bijec istoga po- 
stana i znacena nalazi se i u drugim slav. jezi- 
cima, na pr. staroslov. i j^o/. maka, rus. MjKa, 
ces. mouka, ali u drugim indoevr. jezicima nema 
etim.ologijom srodnijeh rijeci, niti se moze korijen 
postaviti. Sa znacenem lat. i tal. farina, nem. 
Mehl nalazi se u svijem rjecnicima (u Danici- 
cevu s potvrdom iz xiir vijeka). — Da je -u- i 
u starini bilo dugo, to se vidi otud, sto je u 
Belinu rjecniku zabi^ezeno ,muka', a u starijem 
se knigama nalazi nekoliko puta ^rapisa^o ,muuka' 
(vidi medu primjerima), 2)a tako je i u Vran- 
cicevu rjecniku. — Vrijedno je napomenuti, da 
Vuk u svome rjecn. pise, da se muka cuje ,po 
zapadnijem krajevima kod krscana, ali mucnak 
govore i hriscani i u Srbiji'; a u svojim posl. 
na str. xlix veil on za tu rijec da se govori u 
Dubrovniku, u Perastu, Stolivu, Prcanu i u Do- 
broti, ,dakle sve kod onijeh, koji su Eimskoga 
zakona'. Da pravi Srbi (hriscani) ovu rijec vec 
nekoliko vijekova ne govore, dokaziije se i tijem, 
sto joj se u gradi za ovaj rjecnik sabranoj nasao 
samo jedan primjer na srpskoj strani, a to je 
prvi ovdje navedeni primjer iz xiii vijeka (u 
ispravi kraja Stefana Urosa i). Jos treba do- 
dati, da se nije nasao nijedan primjer iz Bosne 
ni iz Slavonije. 

a) uopce. Da imb se ne uzima po sile ni 
medb ni muka ni koja kupja. Mon. serb. 52. 
Jegda Noje vleze v kovceg, presipa mukoju, da 
vidit, aste kto pojdet k zene svojej (iz glag. 
rukopisa xv vijeka). Arkiv 9, 107. Imise 1 kvar- 
ticu ulja i malo muke. Korizm. 10*. Od te muke 
tako samjene. Narucn. 523'. U vjedru muke ne 
pomanka ni u arkulu ulja. N. Eanina 52*. Ako 
vidis (t. j. u snu), da se muka (,muuka') zeze, toj 
prilikuje stetu. Zborn. (1520) 131*. Oce se muka ali 
psenica mliti (iz xvi vijeka). Mon. croat. 217. Nihov 



MUKADEil 



142 



MUKANE 



sad ne ce zniknuti i nih zito nijedne muke dati. 

Proroci 259b. Eekli su napunit kruhom grad 

i zitom i mukom. F. Lukarevii 281. Pitaj .... 
za muku, za ulje, za jecam i lecu. N. Najesko- 
vic 1, 247. .Sto se od mlinara rodi, sve muku 
krade. M. Drzic 307. Yazmi muke (.muukee') 
tore peci kruh. F. Vrancic ziv. 86. Koliko saka 
jirijati moze muke (,muuk6') u sudu. I. Baudu- 
lavic 43b. Misase kruh od rieke muke stetoue 
(sic!). B. Kasic per. 86. U Dalmaciji zovu mlivo 
muka. S. Margitic isp. v. Blagoslov senice, 
muke, sociva. L. Terzic 250. Da kroSnice tri na 
glavi muke uosali pune k domu. P. Vuletic 30. 
Poklonio bi .... tri mjerice muke s u)om izmje- 
Sane. S. Eosa 62b. Kad sluzbenica sije muku. 
D. Basic 143. Krusi . . . . od cvijeta od muke 
senicne. J. Matovic lyS. Kruv ima biti pecen 
s mukom i s vodom. A. d. Costa 1, 135. Prid 
vratijem od manastijera osvanuse dvijesti vreca 
punijeh muke. I. Dordic ben. S3. Kad si miiku 
) rodavala, pepeo si prisipala (od Makarske u 
Dahn.). Hrv. nar. pjes. 1, .506. — Govori se na 
liabii (s akc. mukai. M. Kusar rad jug. ak. 118, 
52, — « Vrbniku (na ostrvii Krku). Zborn. za 
nar. ziv. 4, 240, — u Konavlima 8, 108. 

h) Ako je i jedan i drugi (t. j. i zarucnik 
zarucnica) od iste muke (,muke') to jest obadva 
upala u prijubodinstvo. A. Kadcic 4'J5. Tit ce biti 
smisao: ako su oboje u zlu jednaki, jednako 
nevalali. 

MUKADEM, m. iz tur. (arap.) mokaddim 
(odlican, gospodski). Izmedu rjecnika samo u 
Vukovu (mukadem pojas, Art vornohmer Giir- 
tels, cinguli genus s primjerom iz nar. pies, 
vuk 8, 96: Pa pripasa mukadem pojasa). Pri- 
nijera se naslo samo iz narodnijeh pjesama. 
Pa otpasa mukadem pojasa. Pjev. crn. 198b. 
Opaso se pasom mukademom. Nar. pjes. 
vuk 1, 237. Opasuje mukadem pojasa. 2, 
281. Opasa se mukadem pojasom. 3, 350. 
Otpasuje pasa mukadema. Nar. pjes. juk. 
486. Der otpasi mukadema pasa. 572. A opasa 
mukadem pojasa. Nar. pjes. horm. 1, 358. — 
JRijetko se mukadem uzima samo u znacenu: 
pojas. Povadi mu puske iza pasa i otpasa mu- 
kadin (sic!) cd pasa. Nar. pjes. marjan. 154. 
A kad cula gospoja devojka, vrancu mu se oko 
grla vija, a junaku oko mukadema. Nar. pjes. 
petr. 2, 611. — U ovom primjeru slaze se mu- 
kadem s imenicom (t)kanica; Opasa se mukadom- 
kanicom. Nar. pjes. vuk 6, 319. — U ovom pak 
jyrimjeru nom. je mukadema (jamacno j^oradi 
stiha) : Be li ti je pojas mukadema? Nar. pjes. 
vuk 3, 539. — Bice pogrjeska (stamparska?) 
muhadem u jirimjeru: A otpasa muhadem- 
pojasa. Nar. pjes. vuk 6, 339. 

MUKAET, adj. indecl. paz^iv, pomniv. Iz 
tur. (arap.) rijeci istoga znacena mukajjed. Iz- 
viedu rjecnika samo u Vukovu (aufmerksam, 
attentus: budi mukaet, ne ces li ga gdjo vidjeti, 
gib acht, ob — ; cemu .si ti mukaet? was suchst 
du, begehrst du? s X)rimjerom iz uar. pjes. vuk 
3. 207: Meni Jovan ni mukaet nije, nit me kara, 
niti me miluje). Najstarije su potvrde iz dritge 
polovine xvui vijeka. Pi.se se i mukajet. Obicno 
ima mukaet uza se dopunu u dat. 

(l) biti mukaet kome, t. j. paziti na n, mo- 
triti ga. Piccolomini s dvadeset i pot hijadah 
judih dize se u Sileziju, da bude mukaet vla- 
stelinu J?chwerinu. I. Zanicic 22. Finck hoce 
blizu riega stajat, da mu mukaet bude. 211. 

b) ne biti kome (cemu) mukaet, t. j. fie gle- 
dati ga (od nemara i prezirana). Turcin liemu 



ne bio mukaet Pjev. crn. 269*. Kad se gosca 
naklopi na hajvar, a grahu ni mukaet. Vuk nar. 
posl. 95. Kad ko nije kome ni mukaet. 222. 
Kad donesu pred dijete ugjevje i diikate, a ono 
odmah rukama za dukate, a ug|ev}u ni mukaet 
Vuk rjecn. s. v. Carigrad. A kad Mujo ugledao 
cordu, maloj puski ni mukajet nije. Nar. 
pjes. horm. 2, 215. — Dopuna je u akuz. 
sa prijedlogom za: Sav narod stao pa gledi. 
kakva je to lepota; za caricu niko ni mukaet. 
Nar. prip. vuk- 209. — Bez dopune: ,.0 Sekule, 
oci ti ispale! de pogledaj Turkiiie djevojke, pa 
izbiraj, koju tobi drago". Junak muci, ni mukaet 
ne ce. Hrv. nar. pjes. 1, 428. A djevojke kolo 
uhvatile, Omer pije ni mukajet nije. Nar. pjes. 
horm. 1, 564. Ban uzjaha, ni mukajet nije. 
2, 422. 

e) ne biti kome mukaet, t. j. ne mariti, ne 
liajnti za n. Ne see Simo da poslusa majke.... 
Vuku bratu ni mukaet nije. Pjev. crn. 234^. 
Govori se i pise i bez dativa, na pr. Luka veselo 
pjeva, ni mukaet, sto je novce izgubio. 

d) biti kome mukaet, t. j. prigledati ga, 
starati se za n. Zato Vas molim, da joj (t. j. 
mojoj zeni) budete mukaet. Vukova prep. 1, 171. 
— To ce znacene biti i u primjeru: Ako bi 
Zdravko jost pomoci potrebovao, da i oni po- 
mazH i da ma budu mukaet. Djelovod. prot. 93. 

MUKAETISAlSrE, n. nom. verb, od mukaeti- 
sati. (Samo ti Vukovu rjecniku (das Merken, 
Suchen, attentio). 

MUKAETISATI, mukaetisem, impf. isto sto 
mukaetiti. Izmedu rjecnika samo u Vukovu. 
Samo da mukaetise (selo) do druge zapovesti. 
M. Nenadovic protok. 65. 

MUKAETITI, mukaetim, impf. biti mukaet. 
Samo u Vukovu rjecniku (merken, Acht geben. 
suchen, attendo, quaero s primjerom iz neke 
nar. pjesme: Sta ti trazis, sta li mukaetis? Zna- 
cene se u tome primjeru pravo ne razabira). . 

MUKAETLI, adj. indecl. isto sto mukaet 
(s turskim pridjevnim nastavkom -li). Samo u 
primjefu: Dok otpuce puska u planini, tomu He 
mukajetli bio. Nar. pjes. juk. 344. 

MUKALAC, mukaoca, m. onaj, koji muce. 
Sa7no II Stulicevu rjecniku (qui mugit). 

MUKALICA, /. ona, koja muce. Samo u Stu- 
licevu rjecniku (quae mugit). 

MUKANE, n. nom. verb, od mukati. U rjec- 
niku Vraneicevu (mukanje, mugitus), u Mikajinu 
(muok, muokanje. mugitus, -uo- mjesto -u- je 
pogrjeska), u Belinu (mukanje, fremito degli 
animali. muggimento e muggito, il suono della 
voce del toro, ribombo), u Bjelostiencevu (mu- 
kaiie, muk, mugitus, boatus), u Jambresicevu 
(mukane, mugitus), u Stulicevu (mukane, mugi- 
tus) i u Vukovu (das Briillen, mugitus). Potvrde 
su obicno rikatiu goveda, rjede drugijeh zivo- 
tina Hi \udi. U stadu muka vo, nu Jubav i ono 
jes mukanje riogovo. F. Lukarevic 10. Gani se 
.... nesrecno na moje i pusto daj stado, u gor- 
kom mukanju koje te sved moli. I. G-undulid 157. 
Ukazace se zivine aliti velike ribe morske sfrhu 
mora j do nebesa pu3ti6e nib mukanje. M. Orbin 
198. Noki Baranin na ime Andrija .... straho- 
vitijom mukariem polugovoraso neke proklote i 
smetene rijeci. I. Dordic ben. 189. Izgovorit 
svoj trud zudi (t. j. zena pretvorena u kravu). 
nu joj mukaiie ide iz usti. pjes. 289. Mukane od 
volova. A. d. Bella razg. 39. 



MUKAO 



143 



MUKATI 



MUKAO, mukla, atf;'. tacitus, raucus, subdolus. 
Alic. je u muskom rodu postavlen, kako ima Da- 
7iicic rad jug. ak. 14, 98 (gdje se veli, da je 
mukao, a ne iniikao, kako je n Vukovu rjecn.) ; 
u odredenom je liku mukli, mukla, a adv. muklo. 
mjec je upravo partic. perf. ii od glag. muknuti 
(t. j. zamuknuti, umuknuti), ali se upotreb(ava 
sasvijem kao pridjev. Najstarije su potvrde iz 
XVI vijeka. 

a. mukao je ottaj, koji mi'iit, tih. U rjecniku 
J3elinu tmukli, tacito, quegli che tace, — adv. 
muklo, tacitamente, ecu silenzio), u Stulicevu 
(mukal, mukli, taciturnus, — adv. muklo, tacite, 
muklo stati, silere) i u Vukovu (mukao, still- 
schweigend, taciturnus s pritnjerom iz neke nar. 
pjesme : Vino piti, a mukli stajati, — adv. muklo 
schweigend, tacite). Yirovat mi ni moc, mukal 
glas onamo moj da je mogal do6. H. Lucie 283. 
Veli razumuici, koji slavni bise, }udi vridna 
broja, kojih glas mukal ni. P. Hektorovic 25. 
Sada cu molit, tihi vitri vas, racite ponit of 
moj mukal glas. P. Zoranic 64. U crikvah i 
mostireh mozite se sluziti mise i oficiji muklim 
glasom. S. Budinid ispr. 156. Sidose kraj mora, 
da cute vitra huk i Jubka romora mukloga vala 
buk. £)■ Barakovic vila (1682) 95. Nu kad vece 
mala ptica s nejacijem leti krili muklim glasom 
od slavica natjecuci zuber mili V I. Gundulic 282. 
Rijec ustima ne zamece, er govorit plac joj ne 
da ... . mukle suze i uzdasi ■, ■ . ■ ociti su sasma 
glasi i biljezi od kajanja. G. Palmotic 3, 14^. 
Jasni mjesec .... no6no vrijeme koji vlada i 
veseli mukle sjeni. 3, 25a.. ]ja moji tihi poklo- 
naji drazi budu neg' pjesnika bucna hvala sva- 
kolika. J. Kavanin 325b. Diple diple i glasne 
svirale, mukle gusle i trubjice male. T. Babi6 33. 
Mjelovane (sic!), zlo vino popio i u gusle mukle 
udario ! A. Kacic razg. 239. Mukli ogan bez 
pristanka susase ga u tijelu, a na dvoru malo 
kazase se. S. Eosa 38a. XJ vrijeme mukle nodi, 
kad pocivase na mekoj poste}i. D. Basic 64. Na 
tkoju se pomoc ona jest zaduzila muklim ugo- 
vorom. Blago turl. 2, 124. Dugo muklijeh sred 
planina u skrovitoj zivje spili. I. Dordic ben. 200. 
Ne cujete li oni mukli plac? I. P. Lucie razg. 29. 
Izjeda vrijeme muklijem zubom sve nadpise i 
mramorne i mjedene. B. Zuzeri 8. Dok joj, 
brate, mukla nocca dode. Pjev. crn. 270*. Malo 
tko ga poznavao, jer je mukao i stidliv bio 
preko izma. M. Pavlinovid rad. 73. Puska pukla, 
ne ostala mukla. Osvetn. 5,31. — Adv. I muklo 
sve stano i po|a i gore. M. Vetranic 1, 155. 
Muklo i potajnom molitvom prosu rici Bogu. 
Starine 1, 222. Muklo misli, ne besidi. E). Ba- 
rakovic vila 171. Obnoc muklo k nami pride. 
I. Zanotti en. 19. Prijam . . . . ne bti muklo stati, 
Piru rece. 36. Tako i mi od rodeiia svega vika 
i^ ziv|ena muklo mremo i ginemo. V. Doson 47b. 
Sto se ovo muklo pije vino (iz nar. pjesme) ? 
Vuk kovc. 83. Robina mu muklo progovara. 
Nar. pjes. juk. 93. Kod ovake casti i go-pode 
da se muklo ispijeva (sic!) vino. Nar. pjes. vuk 
6, 110. 

I), nejasan, necist (o glasu), promukao. U 
rjecniku Belinu (mukli, roco, rauco, — adv. 
muklo, rocamonte, raucamente), u Bjelostjencevu 
(muklo, rauce), u Jambresicevu (mukli, raucus), 
u Voltigijinu (mukli, roco, rauco, heiser), u Shi- 
licevu (mukal, mukli, raucus s naznakom, da se 
nalazi u S. Mencetica, ali je to sumnivo. — 
adv. muklo, cum raucitate s primjerom iz Sor- 
dica uzd. 2) i u Popovicevu (mukao, heiser, 
dumpf). A sad je mukal glas, grlo mi prisise, 



u kom sva rajska slas pod nebom slovise. G. 
Drzic 404. Ni u bukah ni u glasih muklih truba} 
bojna bijesa sklad se smete pjesni drazih. I. 
Gunduli6 32. Cub, gdi buka mukla izlazi, kako 
vihri kada plasi pro6 ne mogu guste dube. 81. 
Svirala tva zuci neskladna i mukla. 139. Silne 
trubje glasom muklijem pjot na izmjenu ne 
pristaju. G. Palmotic H, 173a. A. hukahu iz litice 
muklijem glasom nocne ptice. I. Dordic uzd. 47. 
Mukli zamor svud srotamo, svak se sapce, sve 
jo u smeci. 76. I da muklijem rogoborira sapce 
nihov bijes oholi. salt. 111. Muklo narikovane 
grada Schweidnic na 8. augusta 1762. M. Ku- 
ha5evi6 148. Oblak....od mukle tutnavine tiran 
sada se u toran stvori. M. A. Eejkovic sat. 175. 
— Adv. Cujes iz klisure muklo odisat vjetre i 
rijeke gdi se ore. I. Dordic uzd. 2. 

c. nijem. Santo u rjecniku Belinu (mukli, 
muto, mutolo, privo di favella, non vocale, che 
non ha voce) i u Stulicevu (mukli, mutus). 

d. podmukao, potajni. U rjecniku Stulicevu 
(qui sensus suos callide tegit, cuius mens impe- 
netrabilis). Eijeku ne gaz', ka ne vika i mukla 
se boj fiovika. J. Kavanin 258*. Mukla i iznu- 
tarna srcba, s kojom ne more (t. j. covjek) viditi 
cejadi, koja cine duhovni i pokorni zivot. M. 
Dobretic 211. Mukli pas petne zile grize. Nar. 
posl. vuk 184. Mukli ug|en jako zezo. Nar. blag, 
kapet. 130 (ispor. poslovicu u Vuka2b6: Potajni 
ug}en najgore ozeze). — Adv. o) muklo. Muklo 
se ne krade didina. I. T. Mrnavii osm. 141. — 
b) ispod mukla. U rjecniku Stulicevu (clam, 
secreto) i u Vukovu (Tspod mukla, heimtiickisch, 
subdole). I paklene tako psiue izpod mukla ranu 
cine. V. Dosen 118*. Da se otrese (t. j. narod) 
onih grdnih pijavica, sto mu ispod mukla krv 
ispijaju. M. Pavlinovic razl. sp. 320. Kako vi 
mene onako ispod mukla bockate. Vukova prep. 
2, 513. Vise primjera vidi kod ispod, a, d. 

MUKATA (va]ada je) sing. /., topogr. ime. 
a) zaselak u Bosni u okruzju tuzlanskom. Popis 
zit. bos. i here. 642. — I>) nekakvo zemliste u 
Bosni kod Sarnjeva. Etnogr. zborn. 11, 94. 

MUKATI, mucem, impf. isto sto rikati. Na- 
lazi se i It slov. i u malorus. jeziku: mukati, 
MjKaTu. Bijec je onomatopejska. U rjecniku 
Vrancicevu (mugire), u Mikajinu (muokati, ciniti 
glas od vola, boo, mugio, — ovdje je -uo- mjesto 
•u- pogrjesno), u Belinu (fremere, inteso d' aui- 
mali, muggiare, muggire, il gridar del toro o 
vacca, ribombare), u Bjelostjencevu (mukam, 
mugio, boo, bovinor s naznakom, da je ,dahna- 
tinska' rijec), u Jambresicevu (mukam, boo, 
mugio), u Voltigijinu (mukati, mukam, muggire, 
fremere, briillen, brausen), u Stulicevu (mukati, 
mucem, mukam, muggire, mugitum edere s pri- 
wjerom iz Gundulica 473) i u Vukovu (briillen, 
vom Eindviehe, mugio). — Danas je prez. mu- 
cem, u starini je bio mukam; najstarije su 
potvrde za mucem u Kavanina (vidi medu 
prinijeriina). 

(i) mukati o govedima t o onome, sto se 
poredi s govedima. Sto bi imal mukat vo . . . . 
to kola skripaju. D. Eanina 88*. Jak uboden 
bivo muka (t. j. davo). I. Gundulic 472. Tak 

dva bika u planini mukaju strasnoj u vrlini. 

538. Svakako se rve i vije, pjeni, muka, vitijem 
rozim u rasrcbi vjetar bije (t. j. svezan junac). 
G. Palmotic 3, 135'^. Kako uboden bivo hodi 
ter po paklu reve i muka (t. j. davo). J. Pal- 
motic 333. I ko uboden bivol muka (t. j. davo). 
J. Kavanin 416*. Jak rasrcen bivo muka (t. j. 



MUKAV 



144 



2. MUK^IV 



davo). N. Marci 70. 8to volovi mucu, nista, 
samo da kola ne skripe. Nar. posl. vuk 353. 
Podose krave .... istijem putem mucuci. D. Da- 
nicic 1 sam. 6, 12. Muce li vo kod pice svoje ? 
jov 6, 5. 

b) drugijem zivotinama, o Itidma i o 
davolima. Tigri 6ijem mukaju u gorah }utijeh 
stav, u tomu znat daju, da vlada liim' jubav. D. 
Eanina 13*. Doci ce mukajuci u poja sfo zivine. 
M. Orbin 199. Gracu, hrocu, skvrde, krijeste .... 
mukaju, vikaju, zavijaju (t. j. davolij. I. Gun- 
dulic 473. Muka blizne svekoliko nebo, more, 
kraj i gora. dr. Palmotic 3, 136^. fietvernozje 
muka i rice, ptice lete i zubere. J. Kavanin 7b. 
Viscu, mucu i krakocu (t. j. davoli u paklu). 
409^. Tu neutjesno da jaucu i sve case mukom 
mucu (t. j. osudeni u paklu). 448a. Ucinih se 
mukajuci nerazloznoj zvijeri slican. B. Bettera 
cut. 44. Antigono .... razboje se jadno .... pri- 
vijase se ko gadno crveto, mukase, zavijevase. 
S. Eosa 38*. I za vratim vjecne peci pocne 
mukat i revati (t. j. davo). N. Marci 57. Poce 
mukat i zavijat ko ranena zvir (t. j. bolesnik). 
A. d. Bella razg. 194. 

MUKAV, adj. bolestan od mukavice. Samo u 
primjeru: Ma ji(h) (t. j. pastir ovce) veoma 
cuva od mista, gdi su meiiji, i od drugoga stada, 
koje je mukavo ili gubavo, za da se ne otruju. 
J. Banovac razg. 191. 

MUKAVE, /. pi. ime selu zabilezeno u ispravi 
XIV vijeka i otud u Danicicevu rjecniku. 

MUKAVICA, /. 

a. zensko, koje muce (jauce). Samo u pri- 
mjeru: Zajadase do dv'je mukavice. Osvetn. 4. 57. 

1). hilka, kojoj je uceno lat. ime Physosper- 
mum aquilegifolium. J. Pancic flora beogr.^ 502. 
Tako se zove i neka trava, kojom se lijeci bolest 
mukavica (u Srbiji). Etnogr. zborn. 14, 222. 

c ime razlicnijem bolestima, koje je vafada 
u svezi s glag. mrikati, t. j. onda ce{ade ili zi- 
vince muce od bola. a) ulozi, kostobofa. Muka- 
vici oliti gutam lik. J. Vladmirovic 27 (ispor. 
u istoj knizi: Gutam oliti podagri likarija 18). 
Govori se u Srbiji za kostoboju, reumatizam. 
Etnogr. zborn. 14, 222. — b) bolest « ovaca, 
koja se nem. zove Schafrotz. Govori se u Herce- 
govini. Glasnik zem. muz. 14, 1.54. — c) muka- 
vica se u bajanu zove strava. U Srbiji. Etnogr. 
zborn 13, 304. — dj zlovofnost, melanholija, 
hipohondrija. U Bosni i Here. Zborn. za nar. 
ziv. 1, 272. — e) neka bolest u svina. U rjec- 
niku Vukovu (mukavica, svinska bolest, Art 
Krankheit der Schweine, morbus quidam suum). 
— /) neka bolest, koja dode u ofii i u noge, te 
i stoka gine od rie kao od crkavice. M. Pavli- 
novic. — ff) Ili ce vi posahnuti ruke od ognice 
i od mukavice. Osvetn. 3, 96 (ne razabira se, 
koja se bolest tu misli). 

d. Kad rijeka Savnik (a Cmoj Gori) preko 
feta usahne na kratko vrijeme, kazu, da je hvata 
mukavica. Nejasno postane i znacene. Etnogr. 
zborn. 4, 372. 

MUKIC, m. prezime u Srbiji nejasna postana. 
Etnogr. zborn. 8, 510. 

1. MUKINA, /. ime jednoj bi^ki (grmu ili 
malom drvetu). U rjecniku Vukovu (nekakvo 
drvo, na kom je rod kao dudine i jede se, Art 
Baum, arboris genus s naznakovi, da se govori 
u Hrv.). Mukina, Sorbus aria. J. Pancic sum. 
drv. 69., flor. srb. 292. B. Sulek im. Sorbus 
aucuparia. S. Petrovic 137. Ista se bi^ka zove i 



mukovnica (vidi tamo), ces. mukyne, slov. mo- 
kovnica, mokovec, pojf. m^^cznica, nem. Mehl- 
baum, Mehlbirne; ime joj dakle stoji u svezi 
s rijecju muka (brasno), jamacno poradi ploda. 

2. MUKINA, f. ime kozi u Lici. V. Arseni- 
jevic. J. Bogdanovic (obojica zahifezili nazna- 
ceni akc). — Vidi rijec, koja sad dolazi. 

MUKIXAST, adj. onaj, koji je boje nalik na 
mukinu (plod). Govori se o kobili. M. Pavlinovid 
(zabi}ezio i naznaieni akc). 

MUKII^E, /. pi. zaselak u Hercegovini. Popis 
zit. bos. i here. 642. 

MUKLAC, muklaca, m. covjek zamis\en i koji 
malo govori. U selu Gradistu (ti ziipaniji sri- 
jemskoj). Zborn. za nar. ziv. 5, 130. 

MUKLICA (tako je zabijezen akc), f. bolest 
u kona, koja se zove i krvavica (vidi kod te 
rijeci pod h, b), t. j. kad mu ovdje ondje pro- 
lije kroz kozu krv; obicno je to s projeca, kad 
se koii napase kalca (trave). \i. Stojanovic. — 
Tamno; da nije ii svezi s mukavica (vidi tamo 
pod c)? 

MUKLINA (jamacno je takav akc), f. stahe 
onoga, koji je promukao. Samo u rjecnicima, i 
to u Belinu (rocagine, raucedine), u Bjelostjen- 
cevu (muklina, muklost grla, jraucedo, ravis), u 
Voltigijinu (muklina, muklost, raucedine, rocag- 
gine, Heiserkeit), u Stulicevu (raucitas) i u Fo- 
povicevu (Heiserkeit). Ova je imenica izvedena 
od pridjeva mukao (u negovu znacenu pod b). 

MUKLOM. Bijec nejasna postana i znacena ; 
kao da je instrum. (ispor. kradom, sirom i t. d.) 
od imenice muklo, koje nema, a mogla bi zna- 
citi isto sto muklost; dakle muklom isto sto 
muklo, tiho? Samo u jednoj knizi. Ne smiju6 
vapiti, neg" druzi muklom muk. D. Barakovic 
vila 80. Muklom se otisim, da ust ne otvoru. 83. 
Ne 6 bit razcvilen jeziku staf kjuci, bud' muklom 
nadijen, sebi ga zaruci. 92. Pokle je. ... muklom 
zatrla slovuc glas nesri6a. 163. — Nalazi se i 
s prijedlogom pod: Tri lita cekajud pod muklom 
projdose. 299. 

MUKLOST, /. apstr. imenica izvedena od 
pridjeva mukao. 

a) muk, tisina. Izmedu rjecnika samo u Stu- 
licevu (silentium, taciturnitas). Duboka muklos 
bijase svudar na okolo. B. Zuzeri 31. Kad opce- 
noj u muklosti slusala se rijec Bozija. 96. Mrtva 
muklost po|e obuzela, tek dikoji razbija je uzdih. 
Nov. srb. (1835) 58. Ono velicanstveno .... 
cuvstvo, koje se objavja samo u muklosti 
krscanske crkve. M. Pavlinovid razl. sp. 416. 

b) isto sto muklina. Samo u Bjelostjencevu 
i u Voltigijinu rjecniku (vidi kod muklina). 

MUK^AVINA, /. isto sto mukar'ie. Govori se 
u Mostaru (s naznacenim akc), na pr. raukjavina 
ga stoji (t. j. vola). M. Milas rad. jug. ak. 153, 91. • 

1. MUK]^IV, adj. promukao. Samo u rjecni- 
cima, i to u Bjelostjencevu (mukjiv [stamp. 
mukliv], hrebav, raucus), u Voltigijinu (mukjiv, 
mukli) i u Stulicevu (raucus s naznakom, da je 
iz Bjelostjenceva rjecn.). 

2. MUK^jIV, adj. viokar, vlazan. Izmedu rjec- 
nika samo u Vukovu (mukjiv, n. p. drvo, vlazno 
iznutra, nass, humidus s naznakom, da se govori 
po zapadnijem krajevima). Govori se u Lici, 
na pr. ovo je drvo mukjivo, vidis da nije za posa. 
J. Bogdanovic. — Ne razabira se znacere u 
svezi mukjiv cir (Jekarija . . . . od mukjiva cira), 
sto je navodi iz jedne knige xix vijeka M. Medic 
cet. Jek. 187. 



MUKNICA 



145 



MUKTE 



MUKNICA, /. isto sto mucnica pod n. J. 
Grupkovi6. 

MUKNO, adv. miikom, tuuceci. Samo u pri- 
mjeru : Pas, koji bi sve mukno gledao. M. Pavli- 
novi6 rad. 46. — Nepouzdano. 

1. MUKNUTI, muknem, impf. a) prema 
amuknuti. Samo u Voltigijinu rjecniku (ammuto- 
lire, azzitirsi,verstummen. — b) prema izmuknuti, 
promuknuti. Izmedu rjecnika samo u Stulicevu 
(muknuti, izmuknuti). Mukne mi grlo vicuci. 
M. Pavlinovid. 

2. MUKNUTI, muknem, vb. pf. prema impf. 
mukati. Samo u Vukovu rjecniku (aufbriilleu, 
mugio). 

MUKOGLASAN, mukoglasna, adj. koji je 
promukla glasa. Samo u Stulicevu rjecniku (rau- 
cisonus). — Nepouzdano; prije bi se ocekivalo 
mukloglasan. 

MUKOJED, m. covjek, koji ne ce nista da 
radi, nego gleda, da ga drugi hrane svojom 
mukom, koji dakle izjeda muku ^udsku. Tvoj 
Vaso je pravi miikojed. U Dobroselu u Lici. M. 
Medic. — Ispor. muktozder. 

MUKO^, 7n. bijka, koja se zove i kuko]. U 
rjecniku 3Iikajinu (mukol, kuko|, vicia) i u 
Stulicevu (mukoj, vrsta od zita, vicia s tiazna- 
kom, da je iz 3Iika{ina rjecn.). Danas je zna- 
cene drukcije, govori sz: kuko|, — muko}, t. j. 
ako i ima kuko}a u psenici, mala skoda, jer 
kuko| postano i sam miikom, posto se sa pse- 
nicom sameje. A. Ostojic. Miiko}, rdavo brasno. 
Govori se: kuko| do vodenice, muko} od vodenice. 
Kuko} — mukoj. Z. Eadonic. — Nejasna rijec; 
mozda je pravo znacene: rdava muka, pa otud 
nacinena poslovica kuko} — muko} t. j. od zita, 
u kojem ima kukoja, ne moze biti drugo nego 
mukoj; mozda se ta poslovica govorila i u Mi- I 
ka{ino vrijeme, pa je on pomislio, da kuko} — 
muko} znaei : kuko( je mukol, te je rijeci muko} 
dao znacene lat. vicia. 

MUKO^AN, muko}na, adj. onaj, u kojemu 
ima mukoja. Samo u Stulicevu rjecniku (vici- 
arius). — Nepouzdano. 

MUKO^iAST, adj. isto -sto mukojan. Samo u 
Stulicevu rjecniku (muko}ast, kuko}ast). — Ne- 
pouzdano. *■ 

MUKOS, m. zaselak u Hercegovini. Popis zit. 
bos. i here. 642. 

MUKObA, f. brdo u Hercegovini. Etnogr. 
zborn. 12, 251. Postavjeni akc. zabi]ezio ^. 
Stojanovic. 

MUKOTEPAC , mukotrpca, m. mukotrpan 
covjek. Samo u primjeru: Mlogi mukotrpci dan 
i noc trude. A. Kanizlic fran. 174. 

MUKOTEPAN, mukotrpna, adj. onaj, koji 
muku trpi oko cega, koji se muci oko cega. 
Izmedu rjecnika samo u Stulicevu, u kojemu 
znacene nije receno tocno (studio alicuius rei 
ardens, fragrans, cupidus, studiosus s nazna- 
kom, da se nalazi u kajk.' pisca Mulilia, — 
adv. mukotrpno, summo studio, animi ardore). 
O to} (dosadi zivota) nas radisni i mukotrpni 
narod jos nista ne zna. M. Pavlinovic rad. 135. 

MUKOTEPITI, mukotrpim, tmpf. muku trpjeti, 
stradati. Samo u Stulicevu rjecniku (alicuius rei 
studio angi, capi). — Nepouzdano. 

MUKOTEPIV, adj. isto sto mukotrpan. Samo 
u rjecniku Belinu (faticante, faticoso) i u Volti- 
gijinu (mukotrpiv, mukotrp}iv, paziente, toUe- 
rante, leidend). 

VII 



MUKOTEP]^ENE, n. nam. verb, od muko- 
trpiti. Samo u Stulicevu rjecniku (mukotrpjene, 
alicuius rei studio angi, subst.). 

MUKOTEP;^IV, adj. isto sto mukotrpan. Samo 
u rjeenicima, i to u Bjelostjendevu (patiens, 
tolerans, sustinens .... adv. mukotrp}ivo, pati- 
entor, toleranter), u Jambre§icevu (,muku trp}iv', 
patiens), u Voltigijinu (mukotrpiv, mukotrp}iv) 
i a Stulicevu (mukotrp}iv, ohrdan). 

MUKOTEPl^IVNOST, 1 /. stane onoga, koji 

MUKOTEP^IVOST, j muku trpi. Samo u 
rjeenicima, i to u Bjelostjencevu (mukotrp}ivnost, 
patientia, tolerantia, perferentia). it Jambre§i- 
cevu (,muku trp}ivnost', patientia), u Voltigijinu 
(mukotrp}ivost, passione, so£ferenza, das Leiden) 
i u Stulicevu (mukotrp}ivost, ohrdane s nazna- 
kom, da je iz Habdeliceva rjecn.). 

MUKOVAlSfE, n. nom. verb, od mukovati, 
kojemu glagolu nema potvrde. Samo u primjeru 
(u kojemu se ne razabira pravo znacene) : Tako 
i staresine .... imaju biti mijerni i slobodni od 
svakoga smudenja i mukovanja. M. Eadnic 44^, 

MUKOVATKA, /. vidi muhovatka. 

MUKOVCICA, /. neka kruska. B. Sulek im. 
(s naznakom, da se govori u Varazdinu). Bice 
kruska brasnava (od miika, bra§no). 

MUKOVIC, m. prezime nejasna postana. T. 
Smiciklas spom. 85 (,Mukoviz*). 

MUKOVINA, /. zaselak u Hercegovini. Popis 
zit. bos. i here. 642. 

MUKOVNICA, /. bijka, koja se zove i mukina, 
Sorbus aria. B. Sulek im. 

MUKS16, m. prezime nejasna postana. T. 
Smiciklas spom. 253. 

MUKTAGIJA, m. isto sto badavagija, t.j. covjek, 
koji hoce sve mukte (badava) da ima. Iz tur. 
rijeci istoga znacena muktadze. Samo u Vukovu 
rjecniku (der alles umsonst haben will, qui 
omnia vult sibi gratis dari). Govori se i mufta- 
gija (vidi tamo). 

MUKTAE, m. nacelnik, starjesina. Iz tur. 
(arap.) mu/tar (izabrani). Govori se u Bosni. 
IV 6es pasu ili ces vezira, il' muktara ili silif- 
tara? Nar. pjes. petr. 1. 223. Fotvrdu donosi i 
Etnogr. zborn. 11, 24. 

MUKTE, adv. gratis, frustra. Iz tur. (pers.) 
rijeci istoga znacena muft, miift. Nalazi se i 
mufta, mufte, muhta, muhte (vidi tamo). U 
rjecniku Stulicevu (mukte, muhte) i u Vukovu 
(mukte, badava). Potvrda ima od polovine xviii 
vijeka. 

a) bez plate, badava. Duzni su bolesnim 
ubozim davat likarije mukte. J. Filipovic 3, 333^. 
Nije pravo, da ga mukte sluzi. A. Kacid korab. 
30. Zaklinem vas s Isukrstom, koji toliko obilno, 
toliko mukte .... darove dariva. J. Banovac 
blagos. 79. Neka mukte svak pazari. V. Dosen 
lOQb. Odvitnici drzani jesu trgat pravdu ubozib 
mukte i za }ubav Bozju. Blago turl. 2, 188. 
A. Koje je najboje vino ? B. Ono, koje se mukte 
pije. N. Palikuca 6. Zasto mukte podaje se. A. 
d. Costa 2, 137. Imade mukte [dati pisma pro- 
secemu. I. P. Lu6ic nar. 96. Ove milosti mukte 
dane mogu li se dati grisnikom ? M. Dragicevi6 
22 (u A. Kadcica 10 mjesto rijeci mukte dane 
stoji blagodane). Mukte poji kone i junake, 
mukte piju, nista ne placaju. Pjev. cm. 11^. 
Slijepac .... mukte jede, a uz gusle pjeva bez 
najmane brige. Nar. prip. vuk^ 285. Svakako su 
ostarjele i mukte h}eba trose. S. l^ubisa prip. 201. 

10 



MUKTESIE 



14G 



MULADIN 



b) bez koristi, uzalud. Samo u primjeru : 
Pogrdise negovu slipoiu govoredi mu (t. j. sli- 
jejicu). da mukte sluzi one, koji mu vid ue 
mogaliu dati. M. Zoricic zrc. 50. 

c) bez ttzroka. Mukte sam psova (t. j. bez 
uzroka, onako od obicaja). J. Grupkovid. 

MUKTESIE, m. Samo u primjeru: Kad se 
dobro rastavilo i uzvarilo (t. j. mlijeko), onda 
se to procidi kroz krpu, pa surutka istece, a 
sir ostane. Ovaj se sir zove mukte sir (u Turskoj 
Ervatskoj). Zborn. za nar. ziv. 6, 74. — Tamnoi 

MUKTE§EVINA. /. jelo i pice, sto tko mukte. 
dobije. Aga .... hodio u svojih cipcija, da se 
najede muktesevine Nar. prip. vrc. 59. Govori 
se u Lici, na pr. Da ti \e videti Luku, kako 
pije, kad se muktesevine docepa! J. Bogdanovic. 

MUKTI. ndj. Samo u j)rimjeru: Jeste 1' mukti 
Bogu velikomu i carevom bijelom fermanu? 
Nar. pjes. juk. 598. Bice mjesto mukaot (porod 
stiha?). 

MUKTICE. adv. isto sto mukte, otkle je i iz- 
vedeno. Izmedit rjecnika samo u Vukovu (muktice, 
mukte). Roce se za onoga, koji bi rad sve miiktice 
imati. Vuk nar. posl. 222. Ima i muftice i 
mubtico (vidi tamo). 

MUKTI6a HOGaK, m. zaselak u Hercego- 
vini. Popis zit. bos. i here. 642. — Muktic hice 
mjesto Muktijic (preko Muktijc) od muktija. — 
Vidi Mnhtic. 

MUKTIJA, /. isto sto muftija (vidi tamo). 
Samo u Vukovu rjecniku (s primjerom iz nar. 
pjes. juk 3, 59: I agije i redom muktije). 

MUKTOPEC, m. Samo u Vukovu rjecniku 
(1898), gdjc ce krivo biti zabijezen akc. -u 
mjesto -n- (muktoprc, pustosvat, nabiguzica 
s naztiakom, da se govori oko Lijevna). Muktoprc, 
koji mukte prdi, t. j. mukte jede pa besposlen 
prdi? Ivekovic rjecn. 

MUKTOPEDAC, muktoprca, m. isto sto 
muktoprc. Govori se u Grizanima u Hrv. (s akc. 
muktoprdac, prema cemu hi u knizevnom jeziku 
bilo mukt6prdac). S. Iv§ic. 

MUKTOZDEE, ?n. tko nista ne radi, vec samo 
gleda, mukte da jede (zdere). Govori se u Lici 
(s naznacenim akc). J. Bogdanovic. — Ispor. 
mukojed. 

MUKTOZDEEICA, /. zena., koja nista ne radi, 
vec samo gleda, mukte da jede izdcre). Govori 
se u Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MUKVENA, /. nekakva jama u Pojicima (u 
Balm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 198 (zabHezen 
akc. -d-). 

MUKVENI, nekakav brezu]ak u Pv}icima (u 
Balm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 190. — Ne raza- 
bira se, je li subst. Hi adj., je Li sing. Hi plur. 

1. MUL, m. zivotina, koja se zove i mulac 
(vidi tamo). Govori se na ostrvu Bracu (s akc. 
mul). Zborn. za nar. ziv. 8, 250. — Govori se 
i za neku morsku ribu, kojoj se kaze i mulac i 
tovar (tah asinello, lat. Merlucius vulgaris). D. 
Lambl (1854) 188. 

2. MUL, m. vidi muo. 

1. MULA, m. ucen covjtk, sudac. Iz tur. 
(arap.) mevla Hi molla (gospodin, covjek vjest 
znkonii). Izmedu rjecnika samo u Vukovu (der 
Mollah, doctus Turcarum judex, — mula sara- 
jevski, die oberste Eegiorungsporson, judex). 
Otac mi se rodi u selu Zurulu, gdi turski na- 
rodi drze svoga mulu. I. T. Mrnavif^ osm. 141. 
Ve6 dervisi bar ne imaju, mule i mufti mazolu 



(stamp, mazulu) se. J. Kavanin 270^. Kad ja 
vidim dragog u decermi bas kakono mulu u 
mes6emi. Nar. pjes. vuk 1, 237. Pogibe ti mula 
Sarajlija. 4, 206. Jos povede mulu sa divana. 
6, 153. 

2. MULA, /. zenska zivotina prema muskoj 
mulac (vidi tamo). Iz tal. mula. Izmedu rjed- 
nika samo u Popovicevu (Maultbier). Mula mu 
se narugaso. Nar. pjes. istr. 6, 36. Govori se u 
Lici (s naznacenim akc, koji ostaje bez pro- 
injene u akuz. sing, i u nom., akuz. plur.). D. 
Skarid — Ova rijec u Istri moze znaiiti i ne- 
zakonito zensko dijete: mula, puella illegitima. 
D. Nemanic (1884) 20. Ispor. mulac za neza- 
konito musko dijete. 

3. MULA, /. selo u Bahnaciji, koje se zove i 
Muo (vidi tamo). A. Masek 237. 

MULABDiC, m. muhamedovacko prezime. 
Bosnak (190-) 127. — Bice od: mula Abdija 
(preko Mulabdijic, Mulabdij6). 

MULABEGOVIC, m. muhamedovacko prezime 
izvedeno od mulabog (t. j. mula beg), cemu netna 
potvrde. BoSnak (1908) 127. 

1. MULAC, mulca, m. muska zivotina, prema 
zenskoj mula (vidi tamo), koja nastaje od zdru- 
zena magarca s kobilom (lat. Equus mulus, — 
vidi kod mazga). Iz tal. mulo. 

a) u navedenom znacenu. V rjecniku Stuli- 
cevu (mulac, mulca, mulus, hinnus s naznakom, 
da je iz Belina rjecn , ali u Bele nema te rijeci) 
\ u Popovicevu (mulac, mulca, Maulthier). 
Cudi ste opake, ter vasa utroba od muoca i od 
maske puna je svijeh zloba. M. Vetranic 1, 226. 
Tovar se konu brat i mulac naziva. 2, 87. Ne- 
mojte jakno kon i mulac vi biti. N. Dimitrovic 
.59. Govori se u Lici (s naznacenim akc). D. 
Skaric, — u Vrbniku (na Krku). Zbnrn. za nar. 
ziv. 7, 329. I neka se riba tako zove; vidi 1 mul. 

b) nezakonito musko dijete. Iz tal. rijedi 
istoga znacena mulo, koja je iznajprije znacila 
jamacno isto sto melez, polutan, item. Bastard 
(jer je zivotina mulac upravo melez). Govori se 
u Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic, — 
u Bakru (u Hrv. s akc miilac, gen. miilca). 
S. Ivsid. 

2. MULAC, Mulca, m. ime hridini u Bahna- 
ciji u kotnru sibenickom. A. Masek 237. — lal. 
se zove Mulo ; bice izvedeno od rijeci muo (vidi 
tamo, a vidi i 1 mulo). 

3. MIILAC, miilca (tako je zabi^ezen akc), 
m. neko sitno grozde, sto se ukaze prije ili 
poslije pravoga grozda, a nikad pravo ne dozri. 
Na Bracu. A. Ostojic. — Tamno. 

MULAC, Mulca, m. ime nekoj sumi. Loze 
Mule' (mjesto Mulbfib). Statut vrb. 118. — Tamno. 

1. MULAC, Mulada, m. muhamedovacko pre- 
zime u Hercegovini. Etnogr. zborn. 12. 309. 

2. MULAC, mulaca (tako je zabijezen akc), 
m. znaci u Lici isto sto 1 mulac pod b, t. j. 
nezakonito musko dijete. J. Bogdanovic. 

MULAD, mi'iladi, /. yiom. coll. nezakonita 
djeca, kopilad. Izmedu rjecnika samo u Vukovu 
(mulad, kopilad s naznakom, da se govori u . 
Grblu). Potvrdu toj rijeci iz juznijeh krajeva 
donosi V. Bogi§i6 zborn. 316. Govori se i u 
Lici (s naznacenim akc). D. Skaric. — Vidi 
1 mulac jifjd b- 

MULADIN, m. ime konu. Samo u primjeru: 
Kon muladin bana zadarskoga. Nar. pjes. horm. 
2, 306. — Tamno. 



MULADSKI 



147 



1. MULIC 



MULADSKI, adj. posses, od mulad. Djeca 

sto idu u opcu muladsku kudu. V. Bogi§ic zborn. 
319 (iz juznijeh krajeva). — Ne cini se dosta 
pouzdano. 

MULAK, m. ime volujsko nejasna postatia ; 
hice vajada sut vo. F. Kurelac dom. ziv. 25. — 
Ispor. mules, mulesid, 2 mulica, 1 mulin i u 
slov. mula (suta koza), mulec (sut vo Hi jarae), 
mul (adj., sut) ; ispor. i glag. 1 muliti. — Ne 
razahira se, je li gen. mulka Hi mulaka. 

MULAL16, m. muhamedovacko prezime. 
Bosnak (1908) 127. — Bice od mula Alija (preko 
Mulalijic, Mulalijd). 

MULALICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruiju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MULALUK, m. 2^odrucje mule sarajevskog. 
Bijec je nacinena od mula (vidi 1 mula) s tur- 
skijem 7iastavkom -luk. U rjecniku Vukovu (das 
Gebiet des Mollah von Sarajevo, provincia rod 
mula s primjcrom iz nar. pjes. 4, 238: [hocu 
silnu pokupiti vojaku] po Zvorniku i po mula- 
luku). — Krivo ce biti, sto se u Zborn. za nar. 
ziv. 8, 82. kaze, da mulaluk znaci: .^ranica. 
Dosla je do mulaluka (granice) sarajskog (t. j. 
sarajevskog). 

MULAMEHMEDOVIC, m. prezime muhame- 
dovacko izvedeno od: mula Mehmed. Bosnak 
(1908) 127. 

MULAN, mulana, m. isto sto 1 mulac pod b, 
t. j. nezakonito musko dijete, kopilan. I to sve 
bi ucineno u jedan dan odredeni od recenoga 
kopilana .... Pobivsi receni mulan sve sinove 
kra|a Prelimira ucini se krajem. A. Kacid razg. 
33. Govori se u Konavlima (u Dalm.). V. Bo- 
gisic zborn. 318, — u Dubrovniku (s akc. mu- 
lan). M. Resetar stok. dial. 253. 

MULANE, n. nam. verb, od miilati se (vidi 
tamo). M. Medid letop. 140, 53. 

MULAOSMANOVIC, m- prezime muhamedo- 
vacko izvedeno od mula Osman. Bosnak 
(1908) 127. 

MULASMAJIC, m. prezime muhamedovacko 
slozeno od mula Smajic, Bosnak (1908) 127. 

MULAST (tako je zabijezen akc), adj. nalik 
na mulu; veli se za kona, koji ima kratku 
grivu i na repu kratke strune. Govori se u 
Lici. D. Skarid. 

MULAT, m. mjesno ime isto, koje i Molat (vidi 
tamo); kod te rijeci jos treba dodati: K. Jirecek 
rom. 1, 63. 

MUL ATI SE, miilam se, impf. glag. za neku 
djeciju igru. Govori se xi Lici (s naznacenim 
akc), na pr. Ajmo se mulati. J. Bogdanovid. 
Tu igru opisiije M. Medid letop. 140, 53, otkle 
se vidi, da glag. mulati se stoji u svezi s ime- 
nom mulac (plur. mulci), kako se zovu dva ve- 
lika kamena, do kojih se dobacuju plociee ; tko 
pogodi, broji mu se jedno mule; koliko puta 
tko pogodi, toliko ima muladi . . . . Buduci da 
narod ime mulac, mule, mulad u toj igri shvaca 
u znacenu: kopilan, kopile, kopilad, zato mjesto 
mulati se govore takoder kopilati se (vidi tamo). 

MULAVAR, m. nekakav strasni zmaj, ko- 
jemu prica narod u Novom (u Vinodolu). Zborn. 
za nar. ziv. 1, 21. — Tamno. 

MULAVDICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. — Vidi 
Mulabdid, Avdid, Avdija. 

MULAVINA, /. nekakva trava po vinogra- 
dima. U Prigorju (u Erv.). F. Hefele. — Tamno. 



MULAZIM, m. zamjenik (u kakvoj drzavnoj 
sluzbij, pristav. Iz tur. (arap.) rijeci istoga zna- 
cena miilazem. Ahmed efendija Cemerlid mula- 
zim (medu prenumerantima). Nar. pjes. petr. 
1, 350. 

MULOa POTOCiNA, /. nekakvo mjesto u Istri 
zabi}ezeno u ispravi xiii vijeka sacuvanoj u 

prijepisu xvi vijeka. Od tu idose na Mulfiu 

Potodinu. Mou. croat. 9. — Tamno. 

MULCi6, m. isto sto 1 mulac pod b. Govori 
se u Istri (s akc. miilcid). D. Nemanid (1883) 32. 

MULCINA, m. augm. od 1 mulac pod b. 
Govori se u Lici (s naznacenim akc.) J. Bog- 
danovid. 

MULE, miileta, n. a) mlada mula Hi mulac. 
Govori se u Lici (s naznacenim akc). D. Skarid. 

— b) nezakonito dijete. U Lici (s naznacenim 
akc). J. Bogdanovid. D. Skarid. — Vidi 1 mu- 
lac a, b. 

MULECE, nekakvo tamno geogr. ime u Grnoj 
Gori, kojemu se ne razabira ni rod ni broj. 

! Samo u jednoj pjesmi. Da mi ove Turke rasde- 
ramo uz Mulede zelenu planinu. Nar. pjes. vuk 

I 4, 400. U Mulece Turci pobjegnuse. 4, 401. 

I MULEC, m. nekakvo zemjiste na ostrvu Krku. 
Zborn. za nar. ziv. 4, 234. 

MULES, m. ime ovnu (vajada sutu). Govori 
se u Istri (s akc. mules, gen. miilesa). D. Ne- 
manid (1883) 32. — Vidi mulak. 

MULESCE, miilesceta, n. dem. od mule (vidi 
tamo). Govori se u Lici (s naznacenim akc). 
B. Skarid. 

MULESiC, m. ovan bez rogova. U Istri. F. 
Kurelac dom. ziv. 63. — Vidi mules. 

MULI, m. pi. seoce u Dalmaciji u kotaru 
hvarskom. A. Masek 237. Upravo je plur. od 
muo (vidi tamo). 

1. MULICA, /. nezakonito zensko dijete. Go- 
vori se u Dubrovniku (s naznacenim akc.) i u 
Prcanu (s akc -1-). M. Eesetar stok. dial. 253. 
Govori se i u Konavlima. M. Vodopid dubr. 
(1870) 20 i u Lici (s naznacenim akc). J. Bog- 
danovid. Vidi 1 mulac pod b, mulan. 

2. MULICA, /. ime ovci (vajada bez rogova). 
F. Kurelac dom. ziv. 32. — Vidi mulak. Ja- 
maeno je s tijem u svezi: mulica, /. kokos bez 
kukme. F. Kurelac dom. ziv. 53. 

3. MULICA, /. isto sto lutka. Govori se u Bakru 
(u Hrv.) i u Istri. F. Kurelac dom. ziv. 36. — 
Tamno, prcmda se ista rijec s istijem znacenem 
nalazi i u slov. jeziku. 

4. MULICA, /. isto sto kobasica. Govori se u 
Istri: mulica, farcimen. D. Nemanid (1884) 35. 

— Tamno, premda se ista rijec s istijetn zna6e- 
nem nalazi i u slov. jeziku. 

5. MULICA, m. dubrovacko prezime xiv vi- 
jeka (ako je dobro procitano). K. Jirecek 
rom. 3, 44. 

MULICE, /. pi. neke carape u Dalmaciji. J. 
Belovid-Bern. 82 (supl.). Jednoj se carapi veli 
mulica (ako je rijec uopce pouzdana). — Tamno. 

MULICIC, w. prezime nejasna postana. StepanB 
Mulicidt. Dec. hris. 46. 

1. MULIC, m. prezime muhamedovacko u Bosni. 
Bosnak (1908) 127. Etnogr. zborn. 11, 255. Ima 
potvrda i za prezime hriscanima : Etnogr. zborn. 
5, 39. 493, — a S. Ivsid je zabijezio (s akc -u-) 
to prezime za Orahovicu (u Slav.) s dodatkom, 
da se onamo nalazi brdo, koje se save Miilida 



2. MULl6 



148 



M\]\i 



brdo. — Kao muhamedovacko prezime bice Mulic 
izvedeno od 1 mula, a otkle je Mulic kao 
hrisiansko fkrscansko) prezime, to nije jasno. 

2. MULIC, m. dem. od muo. JJ Vrbniku fna 
Krku). Zborn. za nar. ziv. 7, 352. 

MULICI, in. pi. selo u Bosni u okruzju sara- 
jevskom, dva zaseoka u istom okruzju i jedan u 
okruiju travnickom. Popis zit. bos. i here. 642. 

— Vidi prezime Mulic. 

MULIH, m. kajkavsko prezime neznana po- 
stana. Tako su se zvala dva kajk. pisca xviii 
vijeka, vidi u Kukulevica bibl. hrv. 104. 105. 

MULIJA, /. rijec tamna, o kojoj se nista 
drugo ne moze zapisati nego ono, sto stoji u 
Vukovu rjecniku: 1. (ponajvise pi. mulije) u 
gdjekojijeh varoskijeh hajina, n. p. u gubeta sa 
strane kod gepova, — 2. (u kazangija), cf. naja. 
Ne razahira se, sta su upravo mulije u hajina; 
a sta je naja, to se u rjecniku Vukovu nigdje 
ne kaze. 

MULIKA, /. nekakav hijeli vrlo meki kamen. 
Govori se oko Imoskoga. M. Pavlinovic. Govori 
se i u Po]icima (u Dalm.J za nekakvu losu 
zempj. Zborn. za nar. ziv. 8, 210. Bice u svezi 
s glag. muliti (u znacenu: mrviti); ispor. mujika. 

— Ne razabira se znacene u primjeru: Citava 
planina izgori, osobito ako je lufieva, mulika ili 
bjelika (bice nekakvo drvo). V. Bogisid zborn. 627. 

1. MULIN, m. ime volu i ovnu (ovome, ako je 
sut). F. Kurelac dom. ziv. 25. 82. 36. — Vidi 
mulak. 

2. MULIN, adj. posses, od 1 mula. Samo u 
Vukovu rjecniku (des Mollah, mollae). — Ispor. 
Mulina Bara, neko zem^iste u Srbiji u okrugu 
vajevskom. Etnogr. zborn. 8, 571. 

1. MULINA, 7)1. prezime neznana postana. 
Bosnak (1908) 127. Etnogr. zborn. 5, 801 (zabi- 
jezeno za Hcrcegovinu). 

2. MULINA, /. neka zemja; govori se u Poji- 
eima (u Dalm.). Zborn. za nar ziv. 8, 209 (gdje 
ss kaze, da je isto sto nem. Tuff). — Vidi mulika. 

3. MULINA, /. ime zemlistu. a) na ostrvu 
Krku. Zborn. za nar. ziv. 4, 234. — bi u Kucima 
(u Crnoj Gori). Etnogr. zborn. 8, 98. — Vidi 
ime, koje sad dolazi. 

MULINI, m. pi. zem]iste u Kucima, na kojem 
je nekad bio mlin. Etnogr. zborn. 8, 89. — 

— Ispor. tal. mulino (mlin). 

MULINICA, /. mulina zena. Samo u Vukovu 
rjecn. (die Frau des Mollah, mollae uxor). 

MULINEL, m. isto slo kolovrat (t. j. preslica 
s kolom). Iz tal. rijeci istoga znacena molinello. 
Govori se na Rabu (s akc. mulinel, gen. muli- 
nela). M. Kusar rad jug. ak. 118, 20. 

MULITE, /. pi. kuhinska klije.sta. Iz tal. 
rijeci istoga znacena mollette. Govori se na Rabu 
(s akc. -1-). M. Kusar rad jug. ak. 118, 21. — 
U Vrbniku (na Krku) znacene je: gradela, rosti}. 
Zborn. za nar. ziv. 6, 19. To ce znaiene biti i u 
primjeru: Stipanu bibu jubeznivi oni kamici, 
Lovrencu ogan s mulitami. Korizm. 27^. 

1. MULITI, mulim, impf. friare, decerpere. 
Moglo bi u svezi stajati s rijecma navedenima 
kod mulak. Izmedu drugih slav. jezika nalazi 
se ovaj glagol samo jos u slov. (muliti, trgati 
Usee, na pr. sa grane). U rjecniku nijednom. 

a) muliti znaci isto sto mrriti, drobiti. Go- 
vori se u Rijeci. F. Pilepid (2afti/eito sa»io; mu- 
liti se, mrviti se), — %i Bakru (u Hrv.): mulit, 



drobiti, na pr. kruh. S. Ivsii. — Govori se i 
mujiti (vidi tamo). 

b) komiti, kruniti, runiti, na pr. ktikuruz. 
Govori se (s naznacenim akc.) u Lici. J. Bog- 
danovic. D. Skaric, — u Bakru (s akc. mulit). 
S. Ivsic. — Govori se i mujiti (vidi tamo). 

c) trgati, otkidati Usee sa grane. Govori se 
u Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. D. 
ckaric (zabijezio, da se onamo Usee muli sa 
grana za hranu stoci). — Govori se i mu]iti 
(vidi tamo). 

2. MULITI, mulim, impf. zlovojno mucati i 
srditi se. M. Pavlinovic. Ispor. u slov. mula, 
zalosno, srdito lice; ta je slov. rijec iz nem. 
Maul; govori se: mulo nositi (nem. maulen,t.j. 
srditi se suteci). — Tamno je., kako je slovenska 
Hi nemacka rijec dospjela u Dalmaciju. 

3. MULITI SE, mulim se, impf. radati mule 
(t. j. kopile). Govori se u Lici (s naznacenim 
akc), na pr. Tvoja se cer muli svake godine, 
a moja e, vala Bogu, postena. J. Bogdanovic. 

MULI-VEANA (tako je zabifezen akc), f. ne- 
kakav potocic u Srbiji u srezu vracarskom, 
Glasnik 19, 201. — Tamno. 

1. MULO, n. isto Ho muo i istoga postana. 
Govori se u Prcanu i u Kotoru (s naznacenim 
akc). M. Eesetar stok. dial. 254. 

2. MULO, neka morska riba, koja se zove i 
mu|, mulal, mu}as (vidi tamo). Govori se u 
Kotoru. S. Brusina rad jug. ak. 171, 211. — Ne 
razahira se, je U muskoga ili sredhega roda. 

MULOZ, m. zemja, kamene, pijesak ujedno 
pomijesano. Govori se u rijeckoj nahiji (s akc. 
muloz). A. Jovioevic. — Iz tier, moloz (kamene 
za gradu). 

MULTA, /. globa. Iz tal. rijeci multa, koja 
isto znaci. Govori se u hrv. Primorju. S. Ivsic. 

MULTATI, multam, impf. globiti. Iz tal. gla- 
gola istoga znacena multare. Govori se u Po\i- 
cima (u Dalm). Zborn. za nar. ziv. 10, 50. 

1. MUJ^, muja, m. nanos, t. j. sto voda sa 
sobom nosi. Akc. je u lok. sing, miiju. Iz drugih 
slav. jezika odgovaraju postanem i znacenem 
rijeci: slov. mu) (sitni pjesak u rijckama i po- 
tocima), rus. ayjib (f., mutna voda), ces. mula 
(blato, sto ga voda nosi), po]. mul (blato, sto 
ga voda nosi, talog). Izmedu drugih indoevr. 
jezika nalazi se srodna rijec samo u lit. : mulve 
(blato, sto ga voda nosi). U rjecniku Jambresi- 
cevu i Vukovu (vidi da]e). Najstarije su (osim 
Jambresiceva rjecn) potvrde iz druge polovine 
xviii vijeka. 

a) mu} znaci sitno kamene Hi j)ijesak, sto 
ga voda sa sobom nosi. Izmedu rjrcnika samo u 
Jambresicevu (mu}, glarea, u lat. dijelu). K tomu 
piska potocnog primice, piska velim, koga zovu 
mu}a, u riem vlagi jer je stalnost du}a. J. S. 
Rejkovic 90 

h) mu} je ono blato, sto ga voda sa sobom 
nosi, nanos, naplava. Izmedu rjecnika satno u 
Vukovu (sto nanese voda gdje protjece kroz 
grane ili kaku resetku, alluvio ? s naznakom, da 
se govori u Lici; — znacene nije to6no pro- 
tumaceno). Smetliste joj (t. j. zem^i) ime biya i 
muj gadni, koji pliva. V. Dosen 15*. Gdi je 
naplav od mu}a, rad raste (t. j. duhan). J. S. 
Re}kovic 219. Voda .... zasu i zavaja livadu 
mujem i nanosom. M. D. Mili6evi6 zlosel. 297. 
U tekucoj vodi mu} ne lezi. Nar. bl. kapet. 275. 
Tiho voda mul nosi (nar. poslovica u Dalmaciji,. 



2. MU]^ 149 

zabilezio) J. Grupkovid. Govori se oko Sihenika 
(u Dahn.). M. Pavlinovid, — u zapadnoj Bosni. 
Zborn. za nar. ziv. 4, 249. 

2. MU\i, m. isto sto mu]alo. Samo u Vukovu 
rjecniku s naznakom, da se govori u Crnoj Gori. 

3. MU^j, in. morska riba, kojoj je uceno lat. 
ime Mugil saliens, a zove se i mujal, mujas. S. 
Brusina rad jug. ak. 171, 211 (gdje se kaze, da 

Je iz lat. mugil Hi iz tal. muggine). Za Bakar 
(u Hrv.) zabilezio D. Hire. 

1. MU^A, /. selo u Hercegovini. V. l^esevid 
(zabijezio i akc). U knizi Popis zit. bos. i here. 
642 stoji Mu|e, a u Etnogr. zborn. 12, 186 je 
Mu}i. 

2. MU^A, /. rijec neznana znacena i postana. 
Samo u primjeru: Kojoj (t. j. kaluderici) gredo 
pade mu}a. M. Marulid 258. 

MU^AC, m. zaselak u Bosni u okruzju tuzlan- 
skoin. Popis zit. bos. i here 642. 

MUi^ACA, /. sud, u kojeinu se drzi sojena 
riba. Govori se u Boci. V. Bogisi6 zborn. 494, 
— u Vrbniku (na KrkuJ. Zborn. za nar. ziv. 5, 
232. — Postane tamno. 

MUl^AL, m. riba, koja se zove i mu} i mujas 
(vidi kod 8 mu}). 

MU^ALO, n. motka, kojom se mula grozde. 
Izmedu rjecnika samo ii Vukovu (die Stange, um 
die Trauben im Bottich zu zerstampfen, pertiea 
uvis contundendis). Kod nas je obic^aj grozdje 

s naprav|enim ot ras^astog drveta, ogujenim 

i ugladenim mu|alom mu^ati. P. Bolid vinod. 2, 
59. Grozde se mula drvetom, koje se zove mu- 
|alo. Vuk pis. 78. — Upotrebjava se i za gne- 
cene saca: Brzo onda treba mujalom mrviti 
(t. j. sace). F. Dordevic 43. 

MU]LANIN, m. a) covjek iz sela Mula (u Dal- 
maciji). Samo u Vukovu rjecniku (Mu^anin, 
Einer von Muo s primjerom iz neke nar. pjesme : 
Dok je Mula i dok je Mujana). — b) covjek iz 
sela Muja (nam. Mu}i, vidi tamo) u Hercegovini. 
Etnogr. zborn. 12, 186. Sluzi i kao prezime. 
Bosnak (1908) 127. 

MUlriANE, nom. verb, a) od mii}ati, dakle 
miijane. U rjecniku Vukovu. Francuzi su i Nemci 
mnogorazlicne za mu|ane grozdja .... sprave 
izmislili. P. Bolic vinod. 2, 59. — b) od 2 mu- 
Jati. U rjecniku Belinu. 

MU^AEA, /. neka zemja. Govori se u Du- 
brovniku: mujara, vapnaca. P. Budmani rad jug. 
ak. 65, 164, — u Konavlima (za neku crvenu 
zemju s glasom -j- mjesto -\- po tamosnem na- 
rjecju). Zborn. za nar. ziv. 8, 111. Ima i u Su- 
lekovu rjecn. zn. naz. za nem. Grubensand, Berg- 
aand, Grabsand, franc, sable fouille. Bice u svezi 
s rijecju 1 mu}. 

MU^AS, m. riba, koja se zove i mu| i mujal 
(vidi tamo). 

1. MTJ;^ATI, miilam, impf. gneciti. Srodan je 
ruski glag. Myjivnh (tistati). Izmedu rjecnika 
samo u Vukovu (miijati n. p. grozde, Trauben 
stampfen, contundo, contero). Uzmi krakjastoje 
cistoje drvo i mu|aj dotle, dokle sve grozde 
sasvim smu|ano bude i sav sok iz sebe izda. Z. 

Orfelin 171. Zato je potrebno grozdje dobro 

mujati i gneciti. P. Bolic vinod. 2, 38. Grozde 
86 muja drvetom, koje se zove mujalo. Vuk pis. 
78. — S tijem ce glag. u svezi stajati mujati 
(s akc. -U-, ako je dobro zabi^ezen) t. j. kuhati 
ruble u lugu; govori se u Lijevnu. J. Belovid- 
Bern. 82 (supl.) 



MU];.K 

2. MUJATI, mujam, impf. isto sto mumati (vidi 
tamo). Samo u rjecniku Belinu (mangiare a gote 
piene s naznakom, da je prostonarodna rijec, 
i s akc. -u, a to bi danas bilo -u-) i u Stulicevu 
(mujati, mumati s naznakom, da je iz Belina 
rjecn.). Postane tamno, ali ispor. u rus. jeziku 
MyjiHTt (polagano zvatati). 

MUJ^E, mjesno ime, vidi 1 Muja. Ako se doista 
Muje govori, ne razabira se, je li neutr. sing. Hi 
je fern. plur. 

MU]^EVAC, Mujevca, m. ime nekom tnlinu u 
Hrvatskoj u zupaniji zagrebackoj. RazdjeJ. hrv. 
i Slav. 35. 

MUJ^EVAN, mulevna, adj. mujevit, namujen, 
na pr. mujevna zemja. Samo u Ivekovicevu rjec- 
niku s naznakom, da se govori u Baniji (u 
Hrv.). — Akc. ce biti miijevan, miijevna, premda 
je u onome rjecn. mujevan, miijevna. 

MU^jEVI6 (s takvijem se akc. govori), m. pre- 
zime. Schem. zagr. (1875) 268. — Tako se zove 
i neko selo u Srbiji u okrugu toplickom. M. D. 
Milicevic kraj. srb. 392. 414. U S. Koturovica 
447 stoji Mujovide. 

MU:^EVIT. adj. mu}evan, namujen. Govori se 
u Lici (s naznacenim akc), na pr. Sve su nam 
livade ove godine mu|evite. J. Bogdanovic. 

MUl^iGABA, m. prezime sasma tamna postana. 
Sem. pakr. (1898) 28. 

MU^I, m. pi. ime selu, vidi kod 1 Muja. 

MUiiICA, /. zaselak u Bosni u okruzju ba'Ao- 
luckom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MIJ:^IKA, /. ime kanienu. Ovdje (t. j. kod 
sela Zab]aka u Bosni) se lijep kamen ,mujika' 
zvani kopa, jest nazutkast i prikladan za rezane. 
F. Jukic zeml. 30. Ima i u Sulekovu rjefin. zn. 
naz. za nem. Dachschiefer, tal. lavagna. — Vidi 
mulika. 

MU^jINA, /. pjeskovito zemjiste. M. Resetar 
stok. dial. 253 (s naznakom, da se govori u 
Crnoj Gori, i s postavlenim akc). Ima i u 
Sulekovu rjecn. zn. naz. za nem. Schlammbauk. 
— Mujina se zove i neko zemjiste u Crnoj Gori. 
Etnogr. zborn. 8, 94. — Poradi znacena vidi 
1 mu{. 

1. MUi^ITI, mulim, impf. isto sto 1 muliti. 

a) u znacenu: mrviti, drobiti. O kamenu, 
koji se mrvi, Primorac govori, da se muji. F. 
Kurelac dom. ziv. 37. Ima i u Sulekovu rjecn. 
zn. naz.: mujiti se (n. p. zid) za nem. abfallen, 
abbrockeln (v. einer Mauer), tal. scanieare, 
abriciolare, franc s'^cailler. 

b) u znacenu: komiti, kruniti,runiti. Govori 
se u Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 
U hrv. Primorju govore : grab mujiti, t. j. lustiti. 
F. Kurelac dom. ziv. 37. 

c) u znacenu: trgati, otkidati Usee sa grane. 
Govori se u Lici (s naznacenim akc). J. Bog- 
danovic. 

2. MUJ^ITI, mujim, impf. donositi muj, na- 
plavjivati. U rjecniku nijednom. IV onuda, kud 
potoci muJe. J. S. Re}kovi6 220. Neobicno je 
taj glag. uzet u primjeru: Zato zetin il' laneno 
u}e cesce nima po usiju muJe (t. j. zene gusci- 
cima, da ih brane od musica ; tu je muJe uzeto 
samo poradi sroka mjesto: ulivaju). 282. Govori 
se i u Lici (s naznacenim akc.) na pr. Od ki§a 
pocele se livade mujit'. J. Bogdanovid. 

MIUjK, m. imutak, koji pripada kojoj zadruzi. 
Govori se u Srbiji (u okrugu knazevackom). V. 
Bogisic zborn. 23, — u Staroj Srbiji. Etnogr. 



MU]^NAST 



150 



MUMLAN 



zborn. 7, 416. — Ovo je rijec istoga postana, 
kojega je i 3 mijak (vidi tamo). 

MIUjXAST, adj. onaj, u kojemu ima muja. 
Samo u Jainbresiievu rjecniku (mujnast, glare- 
osus, u lat. dijelu). 

MUJJ'NICA, /. mujevita eemja, netn. Schlamm- 
erde. F. Kurelac dom. ziv, 28 {ne haze, gdje je 
rijec cuo Hi citao). 

MUl^OVICE, mjesno ime, vidi Mu)evic. 

Mui,SKI POTOK, Mu}skoga Potoka, m. ime 
potoku u Po(icima (u Dalm.), Zborn. za nar. 
ziv. 8, 196. 

MUM, m. svijeca. Iz tur. rijeci istoga znacena 
mum. U rjecniku nijednom. Mum izgorje, noktima 
dogorje. Nar. pjes. petr. 1, 252. Govori se u 
Mostaru {s naznacenim akc). M. Milas rad jug. 
ak. 153, 88. — uopce u Eercegovini. Etnogr. 
zborn. 5, 1135. 

MUMA, /. isto sto mum i istoga postana. U 
rjecniku nijednom. Kada tude nafiinena crkva, 
u noj gore mume i kandiji. Nar. pjes. horm. 1, 
47. Jedna nosi durak na rukama .... a cetvrta 
mumu u ciraku. 1, 538. Govori se u Sarajevu 
fs naznacenim akc). D. Surmin. — Ne zna se, 
je U prema nom. mum Hi muma; Ti im, care, 
mumom svijetjase. Nar. pjes. bog. 251. Zapalite 
mume i cirake. Nar. pjes. petr. 3, 68. 

MUMAKAZE, /. pi. tisekac, t. j. naprava, 
kojom se usekujii svijece. Rijec slozena od tur. 
mum i makaze (dakle mjesto mum-makaze). Iz- 
medu rjecnika samo u Vukovu (Lichtscheere, 
Lichtputze, Lichtschnauze, emunctorium). Jedine 
mumakaze od mjedi. Glasnik 56, 129. Jos mu 
daju onoga gara iz mumakaza. M. D. Milicevic 
ziv. srb.' 195. Govori se u Hercegovini. Etnogr. 
zborn. 5, 1135. 

MUMALI, m. pi. zaselak u Hercegovini. Popis 
zit. bos. i here. 642. — Tamno. 

MUMALO, m. prezime u Hercegovini. Etnogr. 
zborn. 5, 820. Upravo je nadimak (t. j. cejade, 
koje muma). 

MUMANE, n. no)n. verb, od mumati. Samo u 
Stulicevu rjecniku (plenis buccis esus). 

MUMAEA, /. nekakav dugujast sud, u koji 
se uliva loj, kad se svijece grade. U Bosni i 
Hercegovini. Etnogr. zborn. 10, 78. — Izvedeno 
od mum (svijeca). 

MTJMATI, miimam, impf., onomatop. rijec. 
a) isto sto viumjati, mrmfati, gundati. Go- 
vori se u Dubrovniku (s naznacenim akc). M. 
Eesetar §tok. dial. 253. 

hj zvatati micuci odvise usta, na pr. o 
onome, tko nema ziibd. U rjecniku Mikajinu 
(mumati, jesti, edo, comedo) i u Stulicevu (plenis 
buccis edere). Ti bi s nime slatkise mumao (iz 
neke umjetne pjesme). Magazin (1864) 88. Marija 
.... mumajaci zadni komadic kruha spremi po- 
sude. M. Vodopid dubr. (1868) 231. Govori se u 
Stonu, na pr. Sta to miimas? M. Milas, — u 
Prcanu (jjored mumjati): mit den Kinnladen 
kauen (wenn man keine Zahne bat).^ M. Eesetar 
stok. dial. 253. Govore gdjesto i Cakavci. Slo- 
vinac (1881) 418. — Ispor. slov. mumati, t. j. 
piti (djetinska rijec). 

MUMELAT, m. nevalalac. Rijec je jamacno 
iz tur. jezika. Samo u jednoga pisca. Onaj sluga 
vo}a da je velik ugursuz i muinelat, koji se ue 
ce onoga prifatiti posla, koga negov gospodar 
vlastitima diluje rukama. D. Rapid 219. Da se 
jedan plemid obuce u jednu izkrpatu, masnu i 
poganu odidu, ne zasto je ubog i siroma, nego 



jere je mumelat, ugursuz i nepom|iv, tko se ne- 
bi nemu smijao i rugao? 410. — Govori se i u 
nase vrijeme u Lici, ali u obliku miimelad, gen. 
miimeladi sa znaienem: djecurlija (kao psovka), 
na pr. Nakotila punu kudu mumeladi. J. 
Bogdanovid. 

MUMGIC, m. prezime izvedeno od mumgija 
(dakle mjesto Mum^ijid, Mum^ijd). Drz. kalend. 
(1905) 299. Pise se i Mun^id: D. Avramovid 
261. 262. 

MUMGIJA (jamacno je takav akc), m. covjek, 
koji gradi svijece. Iz tur. mum (svijeca) s tur. 
nastavkom -gija. Izmedu rjecnika samo u Popo- 
vieevu (Lichtzieber). Dimo mumgija (iz pocetka 
xvni vijeka). Glasnik ii, 3, 71. Pa me nosi, 
Jovke, na mumgije (iz nar. pjesme). M. D. Mili- 
devid kra}. srb. 328. — Nalazi se zapisato i 
mungija: Nikola mungija podmiri se sa g. Ja- 
kovom. Glasnik ii, 1, 27. Ima zapisato i mun^i : 
Marko mungi, Bosko abagi, Stanco terzi (iz^g. 
1682). ]^. Stojanovid zap. i natp. 3, 178. 

MUMGIJSKI (jamacno je takav akc), adj. 
posses, od mumgija. Zanati se u Nisu rade ovi: 
terziski, abagiski .... mumgiski (svecarski). M. 
D. Milidevid kra}. srb. 129. 

MUMIC, m. prezime nejasna postana zabije- 
zeno XVII vijeka. E. Lopasid urb. 279. 

MUMIN, m. onaj, koji vjeruje, vjerni. Iz tur. 
(arap.) rijeci istoga znacena mii'min (govori se 
Muhamedovcima). Kadija .... obojici rece : 
gledaj ti, rajo, da nades ispate, a ti mumine, 
ako ne bude ispata, da se zakunes. Nar. prip. 
vrc. 83. D pje^mama se nalazi kao ime (pre- 
zime) Turcinu: Al' joj veli djover Mumin-aga. 
Nar. pjes. juk. 374. Nit se Mumin osvojit ne 
dade. Nar. pjes. vuk 5 (1865) 390. No se dobro 
Ture namjerilo, jest od Gacka Putesu Mumiue. 
8, 231. 

MUMINAGIC, OT. muhamedovacko prezime iz- 
vedeno od Mumin-aga. Bosnak (1908) 127. 

MUMINOX'AC, m. zemjiste u Srbiji u okrugu 
biogradskom (nazvano p>o nekakvome Muminii). 
Glasnik 19, 201 (zabijezen akc. Muminovac). 
Zem}a u Muminovcu. Sr. nov. 1874, 387. 

MUMINOVACA, /. zaselak u Hercegovini 
(nazvan po nekakvome Muminu). Popis zit. bos. 
i here. 642. 

MUMINOVIC, m. muhamedovacko x^rezime iz- 
vedeno od imena Mumin. Perkocevid i s nim 
Muminovid. Ogl. sr. 462. Potvrde donose jos: 
Bosnak (1908) 127. Etnogr. zborn. 11, 248. 

MUMISA, /. zaselak u Bosni u okruzju sara- 
jevskom (upravo : Mumisa NazVova). Popis zit. 
bos. i here. 642. — Tamno. 

MUMITI, mumim, impf. onomatop. glag. 
a) za glas medvjedi. Samo u Stulicevu rjecniku 
(mumiti, mumjati, ursi vocem imitari). — b) za 
glas kravfi. Samo u primjeru: Kadgod bi cuo 
de kravu, da zamumi, on bi odmuraio (tome iz- 
davad dodaje bi{esku: Ovde kazu, da krava 
mumi, a vo da buci). Nar. prip. vrc. 184. 

MUMKOVIC, m. prezime Muhamedovcu zapi- 
sato oko sredine xvii vijeka. Od mene Eegep 
odabase Mumkovida. Starine 11, 88. — Izvedeno 
od imena Mumko, kojemu nema potvrde, a isto 
je koje i Mumin. 

MUMLAN, m. neko mjesto u Istri zabi}ezeno 
u ispravi xiii vijeka, sacuvatoj u prijepisu xvi 
vijeka. Sluga z Mumlana. Mon. croat. 3. Da 
pridu V Mumlan 32. — Moglo hi se citati i 
Mumjan. — Tamno. 



MUMLANE 



151 



MUNASIB, MUNASIP 



MUMLANE, n. now. verb, od mumlati. Izmedu 
rjecnika samo u Vukoini (miimlane, mrmlane). 
Cuje veliki bat i mumlane, sva protrne, kad vidi 
lava, gde u sobu ude. Nar. prip. vuk 169. 

MUMLATI, murulam, i7npf. gundati,inrmlati; 
onomatop. riiec. Izmedu rjecnika samo u Vukoou 
(mumlati, mrmlati). Nek mumla, ko je lisen 
razuma, na mudrost i nauku kao sovujaga na 
sunce. D. Obradovic ziv. 111. Ne mareci, sto 
zanovetaju i mumlajii vrabci i sovujage. bas. 2.S7 
„Ne brini" — mumla lopov. M. D. Milicevid 
zim. vec. 310. — Govori se i mumiati (vidi 
tamo). 

MUM]^ALICA, /. zcnsko, koje mumla. Govori 
se u Lici (s naznacenim ake). J. Bogdanovic. 

MUM^jALO, m. onaj, tko mumja. Govori se 
u Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MUM^iANE, n. no7n. verb, od mumjati. Samo 
u Vukovu rjecniku (mumjane, mumlane). 

MUMJ^ATI, mura|am, impf. isto sto mumlati 
i mumati i isto toko cnomatop. rijec. a) isto 
sto mumlati. Izmedu rjecnika samo u Vukovu 
(mumlati, mum|am, mumlati). Bumbar .... kad 
loti, zuji (mumja, bumbara), K. Crnogorac zool. 
140. — U ovome primjeru glagol ide po 2 raz- 
redu V vrste: Kokoti kukuricu .... a mededi 
mumju. M. Pavlinovi6 razl. sp. 259. — b) isto 
sto mumati pod b. Govori se u Prcanu (s akc. 
miimlati). M. Kesetar stok. dial. 253. 

MUMNATI, mumnam, impf. isto sto mumjati. 
Samo u primjeru: Gora tadaj mumnase. N. Ea- 
nina 63*. Mjesto je ovo rdavo prcvedeno ; prema 
lat. tekstu mjesto mumnase trebalo bi da bade 
dimjase {vidi u izdanu M. Eesetara 148). 

MUMNITI, mumnim, impf. isto sto mumjati. 
Samo u primjeru: Lav se sve primice i mumni 
na tebe. J. Radojevic 38. 

MUM0!^j1TI. mumo}im, impf. isto sto mumati 
pod b. Mumo|iti, jesti kao baba bez zuba. J. 
Boskovic. 

MUMONA, m. covjck, koji mumoni. Samo u 
Vukovu rjecniku (mumona, f. koji mumoni, 
mrmla, ein Murrer, murmurator; — grijeskom 
stoji f. mjesto m., jer se is tumacena vidi, da 
je rijec muskoga roda). 

MUMOlifENE, n. nom. verb, od mumoniti. 
Samo ^l Vukovu rjecniku (mumonene, mumlane). 

MUMONITI, miimonim, impf. isto sto mrm- 
|ati, mumjati i isto tako onomatop. rijec. Samo 
u Vukovu rjecniku (murren, murmuro s nazna- 
kom, da se govori u Boci). 

MUMURUZ, m. isto sto kukurus. Tamno je i 
prvo i drugo m. Izmedu rjecnika samo u Popo- 
vicevu (Mais, Kukuruz). Inace potvrda ima samo 
iz Srbije: S. Petrovii 436. Zborn. za nar. ziv. 
5, 99. Etnogr. zborn. 13, 86. Mumuruz ili ku- 
kuruz. U Srbiji po nekim krajevima. D. Danieic. 
— Vidi muruz. 

MUMURUZ AN, mumuruzna, adj. isto sto 
kukuruzan. Brasna ima od mnogo ruku, kao: 
mumuruzno (od kukuruza). Zborn. za nar. ziv. 
5, 86 (iz Srbije). 

MUMURUZIStE, n. neko zemjiste u Srbiji u 
okrugu rudnickom, na kojem se nekad sijao 
kukuruz; zove se i Kukuruziste. Etnogr. zborn. 
8, 176. 

MUN, muna, m. drzalo od zrvna. Govori se 
na ostrvu Krku (s akc. mun). Zborn. za nar. 
ziv. 1. 170. — Tamno. 



1. MUNA, /. isto sto majmun, mojemuea. Iz 
tal. rijeci istoga znaeena morina. Jamacno je -u- 
bilo kratko, jer se rijec nalazi zapisata ,munna'. 
U rjecniku Mika(inu (,munna', mojmuca, simia, 
simius), u Belinu (,munna', scimia, bertuccia), 
u Bjelostjencevu (,munna', opica), u Jambresi- 
cevu (,munna', simia, u lat. dijelu), u Voltigijinu 
(,munna', scimia, bertuccia, Affe) i u Stulicevu 
(,munna', mojemufia s naznakom, da je iz Belina 
rjecn.). Grijeh puteni jest naravi od mune. P. 
Posilovi6 cvijet 187. Rugaoci jesu kakoti muna. 
214. Vrani, mune, divji macki (u opisu davOln). 
J. Kavaniii 4091^. Rugaoci su kakono ,munna', 
koja se ruga svakijom, a svak nome. K. Maza- 
rovic 108. Da je icena trikrat za(5ela i rodila od 
,munne'. A Kadcic 131. Govori se i danas na 
Rabu (s akc. miina), ali s promijenenim znace- 
nem: bluna, budala. M. Kusar rad jug. ak. 
118, 24. 

2. MUNA, /. ime kucki. F. Kurelac dom. ziv. 
46. — Tamno. 

3. MUNA, /. rijec tamna znaeena i postatia. 
Svim jo Ramo munu ujagmio, odbaci im s ra- 
mena kamena, odskoci im skoka junackoga, 
ujagmi im od oka nisane. Hrv. nar. pjes. 3, 647. 
Tu izdavac veli, da u muhamedovackim pjesmama 
miina znaci: prestizane u junastvu, igri, vjestini, 
dakle prvenstvo. ,Kaze se: munu ujagmiti, pre- 
oteti, mune ne dati, moja je, nasa je muna'. 

MUNAR, m. toran uz gamiju, s kojega mu- 
jezin jjoziva na molitvu. Iz tur. (arap.) rijeci 
istoga znaeena minaret. (J rjecniku nijednom. 
Crn Carigrad osta bijeli svijem munarim od 
meceta. I. Gundulic 481. Munar dubi na krst 
razdrob|eni. P. Petrovic gor. vijen. 3. — Ovamo 
bi mogli ici i primjeri: Koja s munar ne halaka. 
J. Kavanin 225^. Vec ne stuje crkve ni otare 
(t. j. Carigrad), neg' gamije i turske munare. 
A. Kacic razg. 168. Da popale mecit i munare 
(stamp, murave), da podignu crkve i otare (srok 
dokazuje, da mora biti munare). J. Krrapotic 
pjes. crn. 5. Na munaru zaucalo podue (ako 
nije po crnogorskom govoru uzet akuz. mjesto 
lok.). Pjev. crn. 106*. Na gamiji trideset mu- 
nara. Nar. pjes. 3, 83. Da nacini mecet i mu- 
nare. 4, 368. I u nemu (t. j. u Sarajevo) ozida 
munare. Osvetn. 1, 9. — 6udan je ovaj primjer, 
u kojemu je iz pocetka munari (dakle od mu- 
nar), a daje su oblici od munara: Svi munari 
lumam okiceni. Da recemo, cija je naj^epsa: 
najjepsa je careva munara, na noj uci hoga 
Alil-boga. Nar. pjes. here, vuk 206. 

1. MUNARA, /. isto sto munar i istoga po- 
stana. Akc. je u akuz. sing, i u nom. akuz. 
plur. po svoj prilici kao i u nom. sing. Izmedu 
rjecnika samo u Vukovu (Minaret, turricula 
templi turcici s primjerom iz nar. pjes. vuk 4, 
135: A munare popast paucina). Neki primjeri 
navedeni pod munar mogli bi ovamo pripadati. 

2. MUNARA, /. selo u Banatu, pripada ma- 
nastiru Bezdinu. Samo u Vukovu rjecniku s. v. 
namastir. 

MUNASIB, MUNASIP, adv. o onome, sto 
vala, sto je vrijedno, pravo, pristojno. Iz tur. 
miinasib (pristojan). Deder kazi, da vidimo, 
Gano, je 1' munasib, da te poslusamo- Nar. pjes. 
horm. 1. 61. Sto j' munasip, da mu ponesemo. 
1, 94. Jest munasip, bezo, predaniti, munasip 
je kone prekovati. 2, 421. — Govori se u Srbiji, 
na pr. Boga mi je munasip (tako je zabi(ezen 
akc.) to uraditi. %. Stojanovic. I u staroj Srbiji- 
Etnogr. zborn. 7, 429. 



MUNAT 



152 



MUNIKOZE 



MUNAT, munta, 7n. suma, iznos (na pr. blaga, 
kad se broji). Iz tal. rijeci istoga znacena 
monta (koja nije danas u ohicaju, ali je negda 
bilaj. Samo u pritnjeru: To bi se moglo zvati 
jedno opceno blago i kako jedan munat od 
milosrdja. P. Radovcid ist. 220. 

MUNCIJEL, m. mjestance u Dalmaciji u ko- 
taru zadarskom. A. Masek 237. Zote se i Monce 
(vidi tamo). Iz sredov. lat. Monticellus (t. j. 
brdasce). K. Jire6ek rom. 1, 91. 

MUNCIBIO, muncibijela, m. vatrometno brdo, 
vulkan. Iz tal. Mongibello (skraceno od Monte 
Gibello), kako se zove vatrometna gora, kojoj je 
ime i Etna. Samo u ova dva primjera : A Srdevu 

gorn tako Bog utvrdi da riga subi plam, da 

trijeska i gromi . . . . i svak bi prosudio, da je 
drugi Muncibio pod gorom od Srda. M. Vetra- 
nic 1, 219. Bjezeci puk iz jednoga mjesta, od 
jc-dne rijeke od ogna, koja izide iz jednoga 
muncibijela. I. Drzic 162. — Nalazi se i mun- 
dibio (vidi tamo). 

MUNCJELA, /. nekakav sud za vodu. Bijec 
je jamacno romanskoga izvora. U rjecniku Be- 
linii (,niuncjella', lancella) i u Stulicevu (,mun- 
csjella', cmula s naznakom, da je iz Belina 
rjecn.j. Srete vi clovjek vode u murfijeli nosece. 
N. Eanina 96b (u izdanu M. Besetara 180 
stampano munceli). Muncjelu ti nosim. M. 
Drzic 217. 

MUNCJELICA, /. dem. od muncjela. U rjec- 
niku Belinu (,muncjelliza', brochetta d'aequa). 
Zabilezio i S. Budmani (vaso d' acqua). 

MUNDAK, m. prezime tamna postana. Marko 
Mundak. Mon. croat. 330 (u ispravi xvi vijeka). 

MUNDAN, m. svjetovni covjek. Iz lat. mun- 
danus (svjetovni). Samo u primjeru: Eedovnici 
.... uimaju nositi klobuka kako mundani. 
Arkiv 2, 86. 

MUNDANIJE, (bice va^ada) n. selo u Dal- 
maciji u kotaru zadarskom ; tal. se zove Mon- 
daneo. A. Masek 237. I nekakvo zem^iste na 
Babu zove se tako (s akc. Mundanije). M. Kusar 
rad jug. ak. 118, 22. — Iz romanske rijeci 
Montaneum, kojoj nema potvrde. K. Jirecek 
rom. 1, 64. 

MUNDIC, 7)1. prezime nejasna postana zabi- 
jezeno u ispravi iz srrsetka xv vijeka. Mon. 
Croat. 147. 

MUNDIR, mundira (s takvijem se akc. govori), 
m. vojnicko odijelo, koje se zove i uniforma. Iz 
nem. Montur, a ovo iz tal. montura; istoga je 
izvora i rm: MyH/\npi,, ces. i p)o]. mundur. Iz- 
medu rjecnika samo u Popovicevu (mundir, Mon- 
tur). On uvede jednoliku mundira kod oficirah 
(ovdje mora biti nekakva pogrjeska; Hi je iz- 
medu jednoliku i mundira ispala kakva imenica 
z, roda, na pr. nosnu; Hi je mundira krivo 
mjesto mundiru, a onda bi nom. toj rijeci bio mun- 
dira). M. A. Rejkovid sat. 25. Vojnici, kao mladi 
Judi, pouekad so malo razvesele . . . . i tada ot- 
kopcaju po kojo puco na svom mundiru. M. D. 
Milicevic om. 70. — TJ Slavoniji kazu gdje§to 
mundir za lusku (kozu) krompira, na pr. danas 
smo jeli krumpira s mundirom. S. Ivsic. 

MUNDRAGULA, /. bijka Mandragora offici- 
narum. B. .Sulek im. (iz rukopisa xviii vijeka, 
— ako je dobro procitano). Vidi mandragora. 

MUNDIBIO, m. isto sto muncibio (vidi tamo). 
Samo u primjeru: Sree mojo bilo je dosle jedan 
mundibio fmungibio') goruci od isprazne ]ubavi 
sveder prignuto k stvorenju. V. Andrijasevi6 
put 40. 



MUNGA, /. isto sto muga (vidi tamo). Govori 
se u Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 
Bijec istoga znacena ima i slov. jezik, u kojemu 
glasi monga. Iz nem. rijeci istoga znacena Mange. 
a ova je iz sredov. lat. manga. 

MUXGATI, mungam, impf. isto sto mugati 
(vidi tamo). Govori se u Lici (s naznacenim 
akc). Glag. istoga znacena ima i slov. jezik, u 
kojemu glasi mongati. Postane vidi kod rijeci, 
koja je jrred ovom. 

MUNGIJA, \ "*• ''"^' ^"'"S^^' mum^ija. 

MUNICA, /. dem. od muna (vidi tamo). Samo 
u rjeenicima, i to u Belinu (scimietta), u Jam- 
bresicevu (simiolus, u lat. dijelu), u Voltigijinu 
(scimietta, Aifchea) i u Stulicevu (munica, moje- 
mufiica). 

MUNICIJA, /. isto sto gebana (vidi tamo). Iz 
tal. rijeci istoga znaiena munizione. Samo u 
primjeru (iz pjesme, koja nije pravo narodna) : 
S municijom snabdio sam drustvo. Nar. pjes. 
kras. 171. 

MUNICION, m. isto sto municija i istoga po- 
stana. Municion, ca jest prah i olovo .... nekako 
se do ove dobe prez ordina tratil (iz pocetka 
y.vii vijeka). Statut kast. 201. — U ovom je 
primjeru rijec z. roda: Hoti, municion da b' u 
dobi dosla. M. Kuhacevic 156. 

MUNICIJUN, m. Samo u primjeru (iz druge 
polovine xviii vijeka) : Suvise imao sam dvije 
kuce u Budvu . . . . i to ste mi uzeli i ucinili u 
municijune. Starine 10, 35. Ovdje je znacene : 
utvrda (kad se sto za ratnu potrebu utvrdi), 
koje takoder moze imati tal. rijec munizione. 

MUNICA V, adj. prazan, supa\, kao da je to 

u (jedinom) primjeru: Kosti brez mozga i mu- 

nicavi orasi rdava je cast; tako dila brez |ubavi 

j supji su orasi i su(/(Je kosti, od koji nije ko- 

[ risti. S. Margitic fala 225. — Postane tamno. 

MUNICEVIC, m. prezime nejasna postana. 

Dujam Mlnicevic (is svrsetka xiv vijeka). Mon. 
i croat. 45. — Ispor. Municic. 

MUNlClGA, /. dem. od munica (a to od muna). 

Samo u Mikalinu rjecniku (municica, majmucica). 
MUNICIC, tn. prezime nejasna postana za- 

bijezeno xvii vijeka. R. Lopasic urb. 235. — 
I Ispor. Municevi6. 

MUNIC, JM. prezime nejasna imstana. Rat 
j 90. 369. 

1 MUNIDA, /. isto sto munita i istoga postana 
; (vidi tamo J. Primi za vsaku libru sest varnezi 
j munide ka tece. Arkiv 2, 84. Govori se i danas 

na Babu (s akc munida). M. Kusar rad jug. 
' ak. 118, 24, — u Bakru (s istijem akc). S. Ivsic. 
' MUNIJA, m. prezime nejasna postana. Sem. 

pakr. (1898) 28. — Vidi ime, koje sad dolazi. 
I MUNIJE, Miinija, /. pi. zaselak u Hrvatskoj 

u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj . RazdjeJ. hrv. 

i Slav. 60 (gdje se krivo veli, da je selo). Ime je 

zaseoku po porodici Manija, od koje onamo 

ima i danas nekoliko kuca. Javio obradivacu 

rjecnika i naznacio akc. prof. Rad. M. Gruji6. 
■ — Vidi ime, koje je p)red ovijem. 

MUNIKA, /. vrsta bora, koji se lat. zove 

Pinus leucodermis. J. Panfiid sum. drv. 150. — 

Postane tamno. 

MUNIKOZE. /. pi. zaselak u Bosni u okruiju 

travnickom. Popis zit. bos. i here. 642. — Jamaino 

je slozena rijec, ali je prvi dio taman. 



MUNIN 



153 



1. MUNA 



MUNIN, m. nekakvo ime (Hi prezime) u ispravi 
XV vijeka, ali se maze sumnati, je li mjesto, na 
kojem se nalazi, dobro procitano i stampano. 
Da sam ja kupil od Munina ostaloga i od nega 
blizstva i nih ostalih selo. Mon. croat. 96. — 
Tamno. 

MUNlSiC, m. prezime nejasna postana u Her- 
cegovini. Etnogr. zborn. 12, 287. 

MUNITA, /. kovani novae. Iz lat. Hi tal. 
rijeci istoga znacena moneta. U rjecniku nijed- 
nam. Clovik lazac nosi krivu munitu i krivi 
listi. Kolunic zborn. 258. Dozva deset sluga 
svojijeh i da nim deset munita (iz lat. vocatis 
decern servis suis dedit eis decern mnas. luc. 
19, 13). N. Eanina 220b. Nije li pun pakao mu- 
nite razlike? M. Vetranic 1, 118. Gdi je munita, 
onfias se pratoz uade. M. Drzic 210. Sluzili se 
jesu himbenom munitom il' pinezom. S, Budinic 
ispr. 90. Ako bi ucinil himbenu munitu. P. 
Radovcic ist. 100. Placa . . . . od dvaeset soldinih 
ove munite. M. Bijankovic 50. Za liega bi 
ucinio falsu munitu. Poslov. danic. Eazumi so 
svaka munita iliti jaspra s oblastiu kra|evom 
skovana. P. Filipovic 7. Ostavjam .... osam 
soldina dobre muuite. N. Palikuca 68. Govori 
se i danas u Dubrovniku. L. Zore dubr. tud. 14 
(bijezi akc. munita), — u Lumbardi. M. Kusar 
nast. vjesn. 3, 337 (s akc. munita;. 

MUNITVA, /. rije6 tamna znacena i postana. 
a) u Vukovu rjecniku kaze se, da je isto sto 
prijevara (s naznakom, da se govori ti primorju). 

— b) Svakakve munitve (vrste) ima na svijetu. 
Ko bi i pomislio, da ima i toga espapa na svijetu! 
(iz Bosne i Here). Zborn. za nar. ziv. 6, 140. 

— c) isto sto dronci, tra]e. Kad prosjak u cijoj 
ku6i prenoci, onda mu, kad svane, reknu : kupi 
tu svoju munitvu pa odlazi. U Lici. J. Bogda- 
novic. D. Skaric. — I sveza medii navedena tri 
znacena je tamna. 

MUNIZABA, w. prezime tamna jiostana. Sem. 
pakr. (1898) 28. Ima ga u Lici (s naznacenim 
akc). J. Bogdanovic. — Ispor. Munikoze. 

MUNIZABIC, m. prezime tamna postana (kao 
i Munizaba). Drz. kalend. (1905) 299. 

MUNTA, /. 

a) globa. Govori se u Istri: munta (tako je 
zabijezen akc), mulcta. D. Nemanic (1884) 25. 
Iz tal. rijeci istoga znacena multa. 

b) ligba, prodavane onome izmeda vise ku- 
paca, koji najvise nudi. Izmedu rjecnika samo 
u Popovicevu (Lizitation). Govori se u Lici, na 
pr. danas 6e biti munta crkvenog sijena. J. 
Bogdanovic, — it Slavoniji (s naznacenim akc), 
na pr. prodali mu kucu na muntu za dug. S. 
Ivsic. — Bice istoga p)OStana, kojega je munta 
pod a (jer globa moze biti zdruzena s ligbom). 

c) Ne razabira se znacene u primjeru: Isces 
od nas vire za Todora Stivanovica .... a sada 
ti mi dajemo nasu viru bristjansku .... mi ti 
dajemo za muntu .... a Jovan je poslao muntu 
tamo po Muhi Momicu (iz pisma pisanoga g. 
1700). Starine 12, 9. 

MUNTANSKI, adj. isto sto rumnnski. Samo 
u primjeru : Sava Brankovich Srbint u Mun- 
tanskoj zemli u Bokoreste (iz pocetka xviii vi- 
jeka). 1^. Stojanovic zap. i natp. 2, 7. — Ispor. 
lat. montanus (gorski). 

MUNTANA, /. a) brdo, gora. Iz tal. rijeci 
istoga znacena montagna. Govori se na Rabu 
(s akc. muntana). M. Kusar rad jug. ak. 118, 22. 
— b) neka vinova loza bijela grozda. B. Sulek 



im. (s naznakom, da se govori u hrv. primorju). 
Jamacno je istoga postana, kojega je i u zna- 
cenu pod a. 

MUNTANE, n. selo u Hrvatskoj u zupaniji 
licko-krbavskoj. Razdjej. hrv. i slav. 165. Govori 
se na pr. Bio sam u Muntanu. D. Skari6. — 
Da nije u svezi s rijecju muntana? 

MUNTAR, muntara, m. isto sto mortar i 
istoga postana (vidi tamo). Govori se u Lici 
(s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MUNTARIC, m. dem. od muntar. Govori se 
u Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MUNTARINA, /. augm. od muntar. Govori 
se v, Lici (s naznaienim akc). J. Bogdanovic. 

1. MUNTATI, muntara, impf. liciti, t. j. pro- 
davati stogod tako, da se kiipci nadmecu, koji 
ce vise dati, pa se proda onome, koji najvise 
nudi. Izmedu rjecnika samo u Popovicevu (lizi- 
tiren). Govori se u Lici. V. Bogisic zborn. 356, 
— u Slavoniji (s naznacenim akc.) S. Ivsic. — 
Bice iz tal. multare (globiti) ; vidi munta pod b. 

2. MUNTATI SE, muntam se, impf. mijenati 
se. Govori se o vremenu u Hrv. oko Ogulina. 
Zborn. za nar. ziv. 5, 169. — Iz tal. mutare 
(mijenati). Vidi rijec, koja sad dolazi. 

MUNTAVAC, muntavca, m. mjenac novaca. 
Su7H0 u Jambresicevu rjecniku (u lat. dijelu: 
campsor, z penezi premenavec, muntavec). Vidi 
rijec, koja je pred ovom. 

MUNTIC, m. prezime nejasna postana. Mon. 
Croat. 81 (u ispravi xv vijeka). Zapisato je i 
XVII vijeka. R. Lopasic urb. 198. 

MUNTIDOR, m. neko zemjiste na ostrvu Rabu. 
M. Kusar rad jug. ak. 118, 22. — Jamacno je 
roinanskog izvora; ispor. tal. monti d' oro 
(zlatna brda). 

MUNUO, m. Tako se u komediji M. Drzica 
,Skup' na str. 201 i d. zove „djetic Kamilov". 
Ime je tamno; osim nom. i vok. (koji takoder 
glasi Munuo) nema drugijeh padeza. 

MUNUTI, munem, pf. naglo unici Hi izici. 
Glagol bi ovaj mogao stajati u svezi s imenicom 
muna, t. j. unici iti izici brzo kao muna. Prema 
pf. munuti nema impf. glagola. Izmedu rjecnika 
samo u Vukovu (munuti n. p. u kucu, iz kuce, 
hineinscbiessen [ins Haus], irruo, feror). Munu 
i prosinu i zestok trisk lupi. P. Zoranic 90. 
Govori se u Lici (s naznacenim akc), na ^jr. 
Ne znam, kud Petar brze munu, sad je na ode 
bio. J. Bogdanovic. — Ne razabira se znaceiie 
u primjerima: Vjetar dunu, Munuo ga munu. 
M. Drzic 202. Za ino se nije objesio ('^), da ovu 
parentijeru sklopi, nego za munut moje tezoro. 
207. Munuo, ti si munuo; bjezi, da se vjesala 
tobom ne munu. 222. 

1. MUNA,/. nebeska strijela, koja sijeva i bije. 
Vokal je -u- postao od negdasnega (vokahioga) 
-1-, a -na, je postalo od starijega -nija, -nbia, -nja; 
najstariji je dakle lik mlnija, kojemu ima pio- 
tvrda u Domentijana i u Narucniku (vidi medu 
pjrimjerima). Mjesto -u- nalazi se -uo- u N. Ra- 
nine 170'>' i ti Divkovica (vidi medu primjerima). 
Lik munja nalazi se sigurno zabi^ezen u Maru- 
lica, Hektorovica i u Najeskovica (vidi medu 
primjerima) ; mozda je tako i u Vrancica i u 
Glavinica, ali to se ne moze sigurno reci, zasto 
ta dva pisca pisu jednako (t. j. slovima ny) 
glasove nj i n. Akc je u vok. sing, miino, u 
nom., akuz. i vok. pi. mune; inace je svuda kao 
u nom. sing. Rijec se ova nalazi jos u nekim 
slav. jezicima: staroslov. mli.niji, slov. molna. 



1. MUNA 



154 



1. MUNA 



rus, Mo.iHiii Hi Mo.iontH; u drugim indoevr. jezi- 
citna nema etimologijom srodnijeh rijeci. U rjec- 
niku Vrancicevu (,munya', fulgetrum, fulgur), 
u Mikalinu (muna, trijesk, fulgur, fulmen), u 
Belinu (muna, baleno o lampo), u Bjelostjencevu 
fmuna, blesk), u Jambresicevu (muna, fulgetrum, 
fulgur, u lat. dijelu), u Voltigijinu (lampo, ba- 
leno, fulgur. Blitz), u Stulicevu (splendor, fulgur, 
s primjirom iz Gundulica 231: A s pogledim 
tve su o6i muna, iz koje trijes iskoci), u Vukovu 
(Blitz, fulgur) i u Danicicevu (mltnija, fulgur 
sa dva primjera iz xiv vijeka). Potvrda ima od 
XIII vijeka.' 

a. muna uopce. Byse vetri, blistanija ze i 
mlbnije i gromy velici. Domentijanb 155. Vsi od 
jedne mlnije mrtvi bise. Narucnik 38b, Etna 
gora velik plamen ogneni izmitase, koji kakono 
rika sa velikom ,munyoom' s vrba gore doli 
tekuci kamenje kako vosak raztapase. F. Vrancic 
ziv. -±6. Dvignuce se mune i trjeskovi ogneni 
od zapada. M. Orbin 198. Od muone i od groma 
oslob.-idi uas. M. Divkovid nauk^ 309. Viditi ce§ 
u primalitje grmjavine, mune i oblakove. M. 
Eadnic 13la. Kad munu ue slidi grm|avina. A. 
Baci6 442. O andeli, o nebesa! kako mogoste 
gledati, a munah i gromovah ne spuscati na 
eve drakune? F. Lastric test. 112^. Evo ga 
s velikom strazom od grmjavine i gromovab, 
munah, strilah i plamena. £). Kapic 15. ISt'igda 
ti ne ce nista uciniti ni mune ni gromovi. M. 
Zorifiic zrc. 82. Neka promotri vitar, oblak, kisu, 
led, snig, muiie i gromove. M. A. Rejkovic sabr. 
56. Petar uze vince i senicu, a Ilija mune i 
gromove. Nar. pjes. vuk 2, 2. i t. d. 

h. muna u poredbama i u drugim govor- 
nickim i pjesnickim sJtkama. 

a) poradi svjetlosti. Iskre izmecu silni 
maci, iz oruzja muna siva. J. Palmotic 202. 
TJ cetvrtom ide redu ban Druzimir glasoviti, 
nosi munu u pogledu. P. Kanavelic 93. Svud 
noseci smrt u ruci, munu u gledu, grom u 
tijeku (t.j. AleksandarJ. J. Kavanin 242*. Kroz 
maglu se malo nazirase Jaukovica krilo pozla- 
ceno, di mu, pobre, za kalpakom siva kano 
muna iz gusta oblaka. A. Kacic razg. 253. 
XJzmnozi mune od svojijeh pogleda i smete nih. 
I. Dordic ben. 107. Andoo takom svjetlosti vas 
obkruzen, da mu iz lica mune sjaju. B. Zuzeri 
61. Sivaju mune s ocih (t. j. vitezu). M. Ka- 
tanftic 47. Kakvu riemu staru majku kazu: kad 
govori, gromovi pucaju, kad pogleda, mune sije- 
vaju, a kad odi, sve se zem}a trese. 'Nar. pjes. 
vuk 1, 552. Oci mu (t. j. Marku) se bjehu uz- 
mutile .... kad pogleda, kan' da muna sinu. 2, 
428. Kud pogleda, okom rasijece kao muna iz 
mutna oblaka. 3, 407. Hajknu tope i podize 
vojsku, hitro pao ka Maglaju kletu, na neg 
mune odcepio zive (t. j. vatru iz topovaj. 
Osvetn. 7, 25. 

b) poradi hrzine. Aj svitofne slave i slasti ! 
koliko brio i kako muna izceznete! P. Zoranic 
41. Jedan drugom (t. j. mejdangije) suprotiva 
ko muna se hro zatece. Ci. Palmotic 1, 389. 
Izagna ga (t. j. Bog Lucifera) s neba s na- 
glostju kako jednu munu. P. Kadovcic nac. 309. 
Zapovidam vami, djavli .... da udi[ kakono 
muna otidete. L. Terzic 328. (Kori) leti kao vila, 
kao muna ili strila. V. Dosen 40b. Muhamed 
leteci kao muna na konu. A. Kanizlic kam. 825. 
Kad se kon po}a dohvati, preleie kao muna do 
jeaera. Nar. prip. vuk 193. Uzasni Euzin slom 
prospe se kao muiiom po puku. S. Ijjubisa 
prip. 80. 



0. muna u svezi s pridjevima. 

a) s pridjevima, koji naznacuju svjetlost. 
Ognena da munja prosine kadgodi. N. Najes- 
kovid 2, 108. Muoiie ce ognone izoditi od zapada 
tja do istoka. M. Divkovid bes. 27. Ka'ce ova bit 
sjena, ka sunce pribiva, ter muna ognena kroza 
nu sved siva? I. Gundulic 75. Jer muna ognena 
svoj plamen izmede s oblaka vodena. I. Ivani- 
sevic 310. Vitez .... zbode kona ter poleti brze 
nego muna ognena. Gr. Palmoti6 2, 54. Jasna 
muna, ka zablene. J. Kavanin 42b. Pazec .... 
vlazne diige, mune ognene. I. Dordid salt. 210. 

b) s pridjevima, koji naznacuju brzinu. 
Egipdani ludi bise, kada vola potvorise, hitra 
muna da ga rodi. V. Dosen 37a. Ah ! nek hitra 
muna sine vedra neba iz visine. AO'^. Da od plahe 
mune zraka i grom strasni iz oblaka hitro sleti 
u nizinu. 192b. Kragnj viau kano muna brza. 
Osvetn. 1, 2. Kad u glavu hitra muna ci|a 
(stamp, cijeja). 2, 175. 

c) s nekim drugim pridjevima. 

aa) siv. Izmede .... sive mune destijeh 
plama i put neba .... uzdize se (t. j. ogah u 
sumi). B. Zuzeri 136. Sinu Petar kao siva muiia. 
Nar. pjes. vuk 4, 58. Mozda je siva muna 
upravo : modrikasta, kako joj se cesto svjetlost 
vidi. 

bb) sub. Tako me suva muna ne osmu- 
dila, a prav se Bogu ne ukleo ! Nar. posl. vuk 
299. Skoci Pero kao suha muna. Nar. pjes. vuk 

4, 86. Prostrijelila ga suha muiia iz vedra noba! 

5. !^ubisa prip. 242. Ispor jos: Susna magla i 
susnica muna. Nar. pjes. vuk 3, 219. Suva muna 
(u Eisnu), muna iz vedra neba, kao sto se go- 
vori i pjeva da biti moze (Sinu muna iz neba 
vedroga). Vuk rjecn. s. v. suva muna. Dakle je 
suha muna ona, koja dolazi iz suha, a ne iz mokra 
(t. j. kisnoga) neba. 

cc) tmast, taman (yie razabira se pravo 
znacene te sveze). Tmasta iz oci muna udara 
(t. j. davolu). I. Gundulid 474. Odkud tamuom 
munum siva (t. j. davoj. V. Dosen 114*. 

d(l) ziv. I kon zelen oka ognena rek 
bi, pod nim (t. j-^pod vitezom) muna je ziva. 
I. Gundulid 438. Cuvoiie me to jak ziva izne- 
nadi muna stegnu. P. Sorkocevid 591*. Gvozde 
s'jeva kano muna ziva. Osvetn. 2, 128. Vidi jos 
i zadni primjer pod b, a. — Va]ada se ziva 
muna veli poradi velike nene sile; ispor. ziva 
vatra, ziva zeravica, zivi ugjen. 

d. muna n svezi s glagolima. 
a) s glagolima, kao sto su sjati, sijevati. 
Jako dve mlbniji blistajusti na vbstoce. Domen- 
tijan* 101. Huke gromi stahu, munja prosivase. 
P. Hektorovid 72. Gdi muna tva lasne . . . . u 
tmine propasne svitlosca osvane. D. Barakovid 
vila 19. Kada muone sijevaju i gromovi pucaju, 
stvar je vele strasna. M. Divkovid bes. 27. 
Povradahu se na priliku mune sivajude. I. 
Bandulavid 201b. Kako ,munya' laskne u istoku 
i dari do zapada ukaze se. F. Glavinic cvit 396*. 
Gromi grme, muiie laskataju, vali buce. A. 
Georgiceo pril. 70. Kao muna kada sine. J. 
Kavanin 54^^'. I dosize do ociju, s kimi muiia 
ko da lasne. 413b. Prija toga muna lasnu. A. 
Vitajid ist. 52*. Protiv uima mune sjahu po 
svoj zem)i. 241b. iz koga ce murie sivati i gro- 
movi pucati. J. Bauovac pred. 3. Muna siva od 
sunca istoka. A. Kacid razg. 73. Etc vede Jute 
mune sivaju, sliditi ce i gromovi. A. Kanizlid 
utoc. 457. Kada pocese mune sivati, kada poce 



2. MUNA 



155 



MUNENIK 



grmiti. kam. 640. Nebo jako grmi, siva muna. 
A. d. Bella razg. 93. Sinu muua iz neba vedroga 
te udari Pei*u Bugarina. Nar. pjes. vuk 1, 126. 
Bje§e vedro, pak se naobla6i, po oblaku zas'je- 
vaSe mune. 1, 432. De nam muna od zapada 
sinu, a grom puce iz vedroga neba. 2, 45. A 
kroz maglu sijevaju mune. 3, 260. Grmilo je, 
s'jevale su mune. Osvetn. 2, 149. Sinu muiia od 
Jedrene grada, a zagrm}e nasred Carigrada. 
Nar. pjes. petr. 2, 271. — Oodje se viece i primjer: 
Sijevni munom i razagnaj ih (yovori se Bogu). 
D. Danicic psal. 144, 6. 

h) s glag. paliti (opaliti), sprziti. Dode 
muona i opali covjeka. M. Divkovic nauk 268<''. 
Iz ociju muna pali, iz obraza trijes ixdara. J. 
Kavanin 40t)b. Kao da jih nika [uta muna opali, 
uplaseni okrenuse pleca. A. Kanizlic kam. 2. 
Da ga ne same muna opali, nego da ga i grom 
udari. 34. I tu muku opalila muna. Nar. pjes. 
vuk 3, 431. Jedno se posveti .... drugo se po- 
turci .... sesto sprzi muna, sedmo oguba. S. 
il^ubiia prip. 89. — Ovdje se mece i primjer: 
Ne svetkuju . . . . ni Iliju, koji gromom bije, ni 
Mariju, koja munom pali. Nar. pjes. vuk 2, 206. 

c) s glag. pudi. No tri mune od neba 
puko§e; jedna gada dva devera mlada, druga 
gada pasu na dorina, treca gada svatah ses 
stotinah. Nar. pjes. vuk 1, 158. Na vas pukla 
muna iz oblaka! Ogl. sr. 120. Puce muna iz 
neba te sazeze devojacku majku. Nar. prip. 
vuk 119. 

(I) s glag. sjecati, prosijecati. Sve nebo 
poklopi oblak. . . . munja ga prosica. M. Marulic 
31. Bududi grmjelo i muiia sjecala imase slijediti 
dazd. M. Orbin 25. Cim mu iz oci muna 3Jeca. 
I. Gundulic 521. Ispor jos u StuUcevii rjecn.: 
sjeknuti muna, semel fulgurare, fulgorem emit- 
tere, — sjecati muna, lulgurare, fulgorem 
emittere. 

e) s glag. sinuti, osinuti. Brze mu je 
glavu odsikao, nego bi ga muna osinula. A. 
Kacic razg. 91. Da ju sinu muiie proz oblake. 
Osvetn. 2, 175. — Ovdje se mece i primjer: U 
sagrjebe upadose munom sinuti od Ijeposti. J. 
Kavaiiin 36b. 

/) s glag. udarati, udariti. Ne udara tako 
u hridi muna odzgara. I. Durdic uzd. 44. U 
Turke je muna udarila. Ogl. sr. 209. Vidi i 
primjer tz Gundulica pod b, c, ec. 

2. MUNA, /. ime kravi nejnsna postana. F. 
Kurelac dom. ziv. 25. — Ne cini se dosta 
pouzdano. 

MUNACA, f. mjestance u Dalmaciji; vidi 
Munica. 

MUNACIC, m. prezime nejasna postana za- 
bijezeno xvji vijeka. E. Lopasi6 urb. 212. 224. 

MUNAN, m. prezime nejasna postana zabile- 
zeno xviii vijeka. E. Lopasic spom. 3, 311. 

MUNANI, m. pi. selo u Bosni blizu Hlijevna 
zabijez<no u ispravi pisanoj g. 1400 i otud u 
Danicicevii rjecniku (Mlbnani). 

MIJNAS, m. prezime. Sem. mitr. (1878) 64. 
Sem. pakr. (1898) 28. Imenik (1906) 446. Na- 
znaceni ake. zabi^eziii V. Arsenijevic. D. Skaric. 
— Bice upravo nadimak u znacenu: bitdala, 
ludak; ispor. munasati, munen. Vidi i Munasi. 

MUNASATI, munasam, impf. budaliti, ludo- 
vati ; govori se obicno u sali, na pr. sjedi s mi- 
rom i ne mnnasaj. U Lici. D. Skari6. — Poradi 
postana vidi muiien. 



MUNASI, Miinasa, m. pi. dva zaseoka n 
Hrvatskoj, jedan je u zupaniji lieko-krbavskoj, 
dritgi u modrusko-rijeckoj. Razdje|. hrv. i slav. 
165. — Vidi Muiias. 

MUNASOVIC, »i. prezime izvedeno od Muiias 
(vidi tamo), zabi(eze)io xvh vijeka. R. Lopasic 
urb. 348. 

MUNAST, adj. isto sto munen i istoga po- 
stana (vidi tamo). Govori se u hrv. Primorju. 
F. Kurelac dom. ziv. 14. 

MUNATI, munam, impf. culiti usi, rogusiti 
usi, strici usima. Dobar hajvan ne zna govcriti, 
usima muna, a kopa nogama (iz neke nar. pjesme 
mnhamedovacke). Ivekovic rjecn. — Tamno. 

MUNAVA, /. geogr. ime. 

a) voda ponornica u Hrvatskoj. Kras 207. 
Spomine se i u nem. ispravi xvii vijeka. R. Lo- 
pasic spom, 2, 333. Ime bi moglo biti u svezi 
s glag. munuti (vidi tamo), dakle znaciti vodu, 
koja brzo ide (tece). Fo toj su vodi prozvana i 
mjesta, koja se u nenoj blizini naluze : 

b) Miinava, /. dva sela i jedan zaselak n 
Hrvatskoj u zupaniji modrusko-rijeckoj. RazdjeJ. 
iirv. i slav. 1G5. Akc. zabi^ezio V. Arsenijevic. 

MUNAVCANIN, m. covjek iz Munave. V. Ar- 
senijevic (zabi(ezio i naznaceni akc). 

MUNAVKA, /. zensko ce]ade iz Munave. V. 
Arsenijevic (zabijezio i naznaceni akc). 

MUNAVSKI, adj. posses, od Munava. V. Ar- 
senijevic (zabijezio i naznaceni akc). 

MUNEN, adj., upravo pas. partic. od muniti 
(vidi tamo), dakle je prvobitno znacene: munom 
osinut, otud serazvilo: uplosen, zabunen, smeten 
i napokon: budalast, lud. Poradi razvoja zna- 
cena ispor. lat. attonitus, koja riji'C ima ista 
znacena. 

a) munom osinut, smeten, zabunen; to ce 
znacene biti u primjeru: Ako jedan ne umije 
sebe vladat, kako smije puk, ki je pod nim kako 
munem (sic! poradi sroka mjesto munen). J. 
Kavanin 3593'. 

b) bitdalaf:t, lud. Munen dakle ne varaj se : 
svak svom bocom pako stice. J. Kavanin 18a-. 
Sve stvorene stvoritnika svoga slavi i ispovida, 
jedan munen sam ga nika. 530^. U tome zna- 
cenu govori se munen i danas u Lici (s nazna- 
cenim akc). J. Bogdanovic. D. Skaric, — po 
hrv. Primorju. P. Kurelac dom. ziv. 14, — u 
Istri (s akc. munen). D. Nemanic (,1885) 29, — 
na ostrvu Krku. Zborn. za nar. ziv. 5, 83, 

u Bakru (u Hrv.). S. Ivsic. 

c) nalik na munu. Samo u primjeru: Sa- 
muel munenim licom i triskovitim govorom na- 
visti mu. A. d. Bella razg. 86. — Sasma ne- 
pouzdano. 

MUNENAC, munenca, m. budala, ludak. Go- 
vori se u hrv. Primorju. F. Kurelac dom. ziv. 
14. — Vidi munen, otkle je izvedeno. 

MUNENICA, /. nerazborito, vatreno zensko. 
Govori se u Lici (s naznacenim akc). J. Bog- 
danovi6, — u Istri (s akc. munenica). D. Ne- 
manic (1884) 51. Vidi munen. otkle je izvedeno. 

MUNENIK, munenika, m. nernzborit, vatren 
covjek. Govori se u Lici, na pr. Cuvaj^ so onog 
munenika. J. Bogdanovic. — Vidi muiien, otkle 
je izvedeno. 



MUI^ENOSAN 



156 



MUNOVODSTVO 



MUNENOSAN, adj. onaj, koji munu nosi, 
sjajan kao miina. Samo u primjeru: Vbstoky i 
zapady projde mlbnijenosbnyimfa obrazomb je- 
vanbgelije Hristovo isplbnaje. Domentijana 322. 

MUNERA, 1 /. isto sto munenica (vidi 

MUNETALICA, J tamo). Govori se u Lici 
(s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MUNETALO, m. musko, koje muneta. (iovori 
se u Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 

MUNETATI, munetam, impf. budaliti, ludo- 
vati. Govori se u Lici (s naznacenim akc). J. 
Bogdanovic. — Vidi munasati. 

MUNEVAN, munevna, adj. a) brz, vatren 
kao muiia. Samo u Popovicevu rjecniku (mune- 
van, munevit, blitzschnell, blitzend, blitzartig). 
— h) u SulekovH rjecn. zn. naz. kao izraz iz 
podrucja fizike za nem. elektrisch, tal. elettrico. 

MUNEyiCA, /. potok u Slavoniji kod sela 
Majara. Sem. pakr. (1898) 51. Poradi znadena 
ispor. Muiiava. 

MUNEVINA, /. isto sto mutiina, munivo 
(vidi tamo). Samo u Sulekovu rjecn. zn. naz. 

MUNEVIT, adj. a) brz i vatren kao miina. 
Karadorde je muiievitom brzinom krenuo iz sna 
srpsko pleme. M. D. Milicevic pom. 225. Govori 
se covjeku nagle naravi a Lici (s naznacenim 
akc). J. Bogdanovic. — b) u Sulekovii rjecn. 
zn. naz. kao izraz iz podrucja fizike za nem. 
elektrisch, tal. elettrico i za nem. elektrisiert, 
tal. elettrizzato. Ispor. mnnevan, munit. 

MUNEVITOST, /. u Sulekovu rjecn. zn. naz. 
kao izraz iz podrucja fizike za nem. elektrischer 
Zustand, Elektricitat, tal. elettricisino. 

MUNEVNICAE, munevnicara, m. covjek, koji 
se bavi elektrikom (elektricitetom). M. Pavlinovic 
rad. 12. — Rdava rijec, bo(a bi bila munevnik. 

MUNEVNIK, m. u Sulekovu rjecn. zn. naz. 
kao izraz iz podrucja fizike: toplotni munevnik, 
nem. Thermosaule, tal. pila termica, franc, pile 
thermo-electrique. 

MUNEVNOST, /. isto sto munevitost (vidi 
tamo). U Siilekovu rjecn. zn. naz. 

MUNI, adj. posses, od muna (t. j. majmun). 
Samo u Stulicevu rjecniku (muni, mojemucji). 

MUNICA, /. mjestance u Dalmaciji u kotaru 
sibenickom. A. Masek 237, gdje je zabi^ezeno i 
Muiiaca (mozda tal. oblik). 

1. MUNIC, »n. dem. od muna. Samo u jjri- 
mjeru: Gdje .se muna s gromom igra. a muni6i 
s gromovici Jiz neke nar. pjesme od Stona u 
Dalm.). D. Surmin. Poradi nastavka ispor, 
jamic, kapic, kladic (od: jama, kapa, klada). 

2. MUNIC, m. prezime u Srbiji nejasna po- 
stana. Drz. kalend. (1905) 299. Etnogr. zborn. 
6, 312 i 8, 634. 

MUl^l6l, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
sarajevskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MUNIDBA, /. u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao 
izraz iz podrucja fizike za nem. Elektrisierung, 
tal. elettrizzamento, elettrizzazione. 

MUNILO, n. u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao 
izraz iz podruija fizike za nem. Elektrisier- 
maschine, tal. macchina elettrica. 

MUNINA, /. u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao 
sinonim za munevin.t, munivo (vidi tamo). 

MUNIT, adj. u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao 
sinonim za munevit fvidi tamo). 



MUNITI, munim, impf. u Sulekovu rjefin. zn. 
naz. kao izraz iz podrucja fizike za nem. elek- 
trisieren. tal. elettrizzare, franc, ^lectriser. — 
Ima i u Mikajinu rjecniku, ali ne po azbucnom 
redu na svome mjestu, nego s. v. tristiti kao 
sinonim tome glag. sa znacenem lat. fulguro, 
fulgeo. Nejasno je znacene u primjerima : Bogato 
je uresena krma, koja sja s visine munec zlato, 
nakicena kijem je hitre u nafiine. B. Bettera 
or. 12. Vrh nih grmjahu nebesa, munase sila 
plasih vihara. A. d. Bella razg. 204. — Vidi 
jos munen. 

MUNITOST, /. u Sulekovu rjecn. zn. naz. 
kao sinonim za munevitost (vidi tamo). 

MUNIVO, n. u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao 
izraz iz podruija fizike, sinonim rijecma mune- 
vina, munina za lat. electricitas, nem. Elektri- 
citat, elektrische Materio, tal. elettricita, fluido 
elettrico, franc 6lectricite. 

MUI^IVOST, /. u Sulekovu rjecn. zn. naz. kao 
izraz iz podrucja fizike za lat. electricitas, nem. 
Elektricitat (als Eigenschaft), tal. elettricita, 
franc electricite. 

MUNOBUD, m. u Sulekovu rjecn. zn. naz 
kao izraz iz podrucja fizike za nem. Elektri- 
citatserreger, Elektromotor, tal. elettromotore. 

MUNOBUDAN, munobudna, adj. onaj, koji 
munu budi. U Sulekovu rjecn. za. naz. kao izraz 
iz podrucja fizike za nem. elektromotorisoh. 

MUNODEZ, m. u Sulekovu rjecn. zn. naz. 
kao izraz iz podrucji fizike za nem. Elektro- 
phor, tal. elettroforo, franc ^loctrophore. 

MUNOKAZ, m. u Sulekovu rjecn. zn. naz. 
kao izraz iz podrucja fizike za nem. Electroscop, 
tal. elettroscopio. 

MUNOKRUG, m. u Sulekovu rje6n. zn. naz. 
kao izraz iz podrucja fizike za nem. elektrische 
Sphare, tal. sfera elettrica. 

MUNOLUCNI, adj. u Sulekovu rjecn. zn. na-z. 
kao izraz iz podrucja Jizike za lat. eleetro- 
lyticus, nem. elektrolytisch, tal. elettrolitico. 

MUNOLUGBA, /. u Sulekovu rjecn. zn. naz. 
kno izraz iz podrucja fizike za lat. electro- 
chemia, nem. Elektrochemie, franc, ^lectrochimie. 

MUNOMAGNET, m. u Sulekovu rjecn. zn. 
naz. kao izraz iz podrucja fizike za nem. Elektro- 
magnet, tal. elettromagnete. 

MUNOMAGNETICKI, adj. u Sulekovu rjecn. 
zn. naz. kao izraz iz podrucja fizike za nem. 
elektroraagnetisch, tal. elettromagnetico (pored 
muiiomagnetski). 

MUNOMAGNETIZAM, munomagnetizma, m. 
u Sulekovu rje6n. zn. naz. kao izraz iz podrucja 
fizike za nem. Elektromagnetismus, tal. elettro- 
magnetismo. 

MUIsIOMAGNETSKI, adj. isto .sto munomag- 
neticki (vidi tamo). 

MUNOMJER, m. u Sulekovu rjecn. zn. naz. 
kao izraz iz podrucja fizike za nem. Elektro- 
meter, tal. elettrometro. 

MUI^fOVOD, m. u Sulekovu rjecn. zn. naz. 
kao izraz iz podrucja jizike <i) za nem. Elek- 
tricitatsleiter. tal. conduttore d' elettricita, — 
tf) za nem. Blitzableiter, tal. parafulmiue, franc. 
paratonnerre. 

MUNOVODSTVO, n. u Sulekovu rjefin. zn. 
naz. kao izraz iz podrucja fizike za nem. Blitz- 
ableitung. 



MUO 



157 



MURASELA 



MUO, mula, m. nasip ii moru. Glas je -o- 
postoo ci -1, dakle miio od mul. Akc. je postav^en 
oiiako, kako ga za Duhrovnik postav\a M. E,e- 
setar stok. dial. 254, a tome odgovara i akc. te 
rijeci na ostrvu Bnbu: mul, gen. mnla. M. Kusar 
rad jug. ak. 118, 17. V Viikovu je rjecnikii miio, 
gen. mQla, a to re biti po bokokotorskom na- 
rjecju. Iz tal. rijeci istoga znacena molo. a) u 
navedenom znacenu. Izmedu rjecnika samo u 
Vukovu (ein Damm im Meere, [ital. molo] pila 
s naznakom, da se govori u primorju, t. j. u 
juzrodalmatinskom). Bijec se govori osim Dii- 
brovnika i Baba (kako je vialo prije re6eno) i 
u Fj(ieima (u Daltn.), gdje je nom. mul. Zborn. 
za rar. 2iv. 8, 199. — b) Muo se zove i selo u 
Dalmaciji u kotaru kotorskom. A. Masek 237, 
gdje je zibi]ezen i num. Alula. Ima i Vukov 
rjecvAk, ali s naznakom, da se Muo zove dio 
grada Kotora (ein Stadtviertel in Kattaro 
s primjerom iz neke nar. pjesme : Dok je Mula 
i dok je Mujana. 

MUOK, m. I sve troje u Mikajinu rjecniku, 
MUOKAKE, vidi 2 muk, mukane, mu- 
MUOKATI, J kati. Inf. muokati ima i 
Stulic (pared mukati). 

1. MUE, ?n. pas. Govori se u juznomoravskom 
narjeeju u Srbiji iplur. mur6vi, t. j. psi). A. 
Belie 355. Vidi moro, 2 morica, 2 mura, murga ; 
a ispor. slov. mur (t. j. erna kakva zivotina, 
osobito kon). 

2. MUE, sitan pijesak. Samo u Sulekovu rjecn. 
zn. naz. kao geogr. izraz za nem. Flugsand, 
Triebaaud, franc, sable mouvant. — Nepouzdano 
i tavtno; a ne razabira se, je li m. Hi f. (je li 
gen. mura Hi muri). 

3. MUE, m. bijka, koja se zove i muhar (vidi 
tamo). Govori se u Srbiji u okrugu niskom. S. 
Pelivanovid jav. (1881) 124. 

4. MUE, »!. isto sto 3 mira i 5 mura. Izmedu 
rjecnika samo u Stulicevii (mur, mura, m. un- 
guentum s naznakom, da je iz glag. brevijara). 
Ucini je shraniti namazavsi ju murom i balsa- 
mom. Mirakuli 94 (od nom. mura bio bi u toj 
knizi instrum. muru). 

5. MUE, mura, wj. isto sto muhur (vidi tamo). 
Samo u Vukovu rjecniku. 

1. MUEA, /. isto sto 1 mora (vidi tamo). 
Samo u rjecniku Bjelostjencevu i Jambresicevu. 

2. MUEA, /. a) ime psu. D. Trstenak. — 
b) ime kozi (u Basiajima u Slavoniji). T>. Hire. 
— Vidi 1 mur, a ispor. slov. mura (erna zivo- 
tina zenska, osobito kobila). 

3. MUEA,/. blato s vodom ugazeno, Lehm, lutum. 
Vuk rjecn. (s naznakom, da se govori u Backoj). 
Ima i u l^ulekovu rjecn. zn. naz. kao izraz iz 
podrucja graditclstva za mm. Lehmmortel, franc. 
bauge, mortier de terre. — U Srbiji u okrugu 
jagodinsKom mura se zove neka plodna zeml-a. 
Etnogr. zborn. 6, 374, — a u Policima (u JJalm.) 
Miira (tako je zabijezen akc.) je ime nekom zem- 
]isiu. Zborn. za nar. ziv. 8, 200. 

4. MUEA, /. ime vodama. a) Miira je voda, 
koja tece Stajerskom i u juznome svojem tijeku 
Zajedno s Dravom (u koju utjece) zatvora zemju, 
koja se zove Medumurje (ridi tamo). Izmedu 
rjecnika samo u Vukovu (Mura, ein Fluss in 
Kroatien). Mura gdi s Dravom rukuje se blizu 
mista Legrada. M. Katancic 59. — b) Miira 
(tako je zabijezen akc.) zove se neka voda u 
Bojicima (u Dalm.). Zborn. za nar. ziv. 8, 197. 



5. MUEA, /. isto sto 3 mira i 4 mur i istoga 
postana. U rjeiniku nijednom. Vino z murom 
zmisano (oblik murom bi mogao biti i prema 
nom. mur). Ant. Dalm. nov. test. 1, 76* (mar. 
15, 23). Mura i kapja i kasija od riz tvojih (iz 
lat. myrrha et gutta et easia a vestimentis tuis. 
psal. 44, 9). M. Alberti 100. 

6. MUEA, /. zeludac. Bijec istoga znacena 
nalazi se i u bug. jeziku (i-nypa). Postane tamno. 
Uzmi muru od zeca, posoli je malo, pak je osusi. 
J. Vladmirovic 33. Nadi maloga zeca .... ras- 
paraj ga i izvadi iz nega muru (iz rukopisa 
XIX vijeka). M. Medic tri |ek. 27. Miira (tako 
je zabi}ezen akc.) je zeludac zivotinski, koji slu2i 
stocaru za siriste. M. Pavlinovic. Isto znacene 
za Liku zabilezio F. Hefels. — U Policima (u 
Dalm.) govore miira (s takvijem akc.) za mjehur 
od ribe ugora. Zborn. za nar. ziv. 8, 285. 

7. MUEA, /. isto sto murva (t. j. dud) i istoga 
postana. Govori se u Vrbniku (na ostrvu Krku). 
Zborn. za nar. ziv. 5, 69. 

8. MUEA (tako je zabijezen akc), f. onaj dio 
od konskoga cavJa, sto ostane u kopitu. kad 
potkova otpadne. U Dobroselu (u Lici). M. 
Medic. — Tamno. 

MUEADA, /. dascani krov na barki, koji se 
zove i kuverta. Govori se u Vrbniku (na Krku). 
Zborn. za nar. ziv. 7, 346. — Jamacno iz kojega 
tal. narjecja. 

MUEADAGICI, m. pi. zaselak u Bosni u 
okruzju tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 
Upravo je plur. od prtzimena Muradagic, koje 
je izvedeno od Murad-aga (Murad Hi Murat je 
muhamcdovacko ime). 

MUEADBaSiC, m. prezime muJiamedovacko 
izvedeno od Murad-basa. Bosnak (1908) 127. 

MUEADIJA, /. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MUEAFA, /. parnica, tuzba. Iz tur. (arap.) 
rijeci murafa (parnica). Dok su dosle kuci, ociu 
kadiji na murafu, na davu na Nasarajdina. Nar. 
prip. bos. 30. Naznaceni akc. zabilezio V. ^^esevic. 

MUEAFATI SE, murafam se, imjjf. tjerati se 
(na sudu). Glag. izveden od imenice murafa. 
Oni se momak s musterijom murafaj i goni, 
koji de euru dobiti (iz neke nar. pripovijetke 
hercegovacke). D. Surmin (zabilezio i naznaceni 
akc). Govori se i muraviti se (vidi tamo). 

MUEAGrA, /. ime bilki, koja se zove i malina, 
lat. Eubus frutieosus i Eubus Idaeus. B. Sulek 
im. (s naznakom, da govore kajkavci). — Tamno. 

MUEAJA, /. rijec neznana znacena i postana. 
Samo u Vukovu rjecniku (bez znacena). Mozda 
te rijeci uopce i nema u jeziku. 

MUEAJNOVICA, /. planina i zaselak u Lici. 
Zborn. za nar. ziv. 10, 308 (gdje se kaze, da je 
izvedeno iz tur. imena Murajin, dakle mjesto 
Murajinovica). 

MUEAKOVAC, Murakovca, m. Samo u Vu- 
kovu rjecniku (brdo u Lovcenu, Name eiues 
Berges, montis nomen). — Postane tamno. 

MUEASELA, f. rijec uzeta iz tur. (arap.) 
miiras^le, pozivnica, kojom se tko poziva na sud. 
To je znacene zabifezeno i u Vukovu rjecniku: 
der Vorladebrief des Kadi, evocatoriae judicis 
s dodatkum: Kad ko tuzi koga kadiji, kadija 
posaje po n muraselu po kadincu, te ga kadinac 
dovede. — U drugijem primjerima, sto su se 
nasli, murasela znaci: pismo, isprava, kojom se 
sto zabranujc Hi dopusta. Turci .... vrata 



1. MUEAT 



158 



MUEAYICKl 



crkovna s pecatom zapecatise, s kadinom i mu- 
selimovom muraselom, da u crkvu nitko ne 
uhodi. doklen se dug no plati (iz rukopisa pi- 
sanoga pod kraj xvm vijeka). Ead 1, 183. Uzece 
nam sultan Ibraime, uze6e nam cesa pet sto- 
tina, sto nam dade sarena fermana; trista cesa 
vezir beogradski, sto nam dade sitnu buruntiju ; 
a stotinu kosovski kadija, sto nam dade tanku 
muraselu. Nar. pjes. magaz. (1851) 120. Xe bi 
li nam ferman izvadila iz Stambola od cara 
turskoga, od vezira sitnu buruntiju, od kadije 
sitnu muraselu. Nar. pjes, petr. 2, 581. — U 
ovome jyrimjeru mjesto mara.sela. stuji (grijeskom?) 
mnbasila:' Da je Vlasce cardak napravilo . . . . 
bez careva sitnoga vermana, bez vezirske sitne 
buruntijo, bez tapije efendi-kadije. bez o^ine 
muhasile male. Nar. pjes. vuk 0, 316. 

1. MUEAT (s takvijem se akc. govori), m. 
tursko ime. Jzmedu rjecnika samo u Danicicevu 
s potvrdama iz vijeka xv i daje. Obetovahb . . . . 
poslati gospodinu caru Murat begu (iz isprave 
XV vijeka). Mon. serb. 369. Ter Murata s neiz- 
mjernima silam razbi na Moravi. I. Gundulic 
383. I obadva cara poginuse, car Murate i kneze 
Lazare. Nar. pjes. vuk 2, 328. Kuj)i Murat 
vojsku po krajini. 4, 322. — Sluzi kao prezime 
krscanima (i hriscanima). Drz. kalend. (1905) 
299. Imenik (1906)446. To je prezime (s nazna- 
cenim akc.) zabi^ezio u Lici J. Bogdanovic. 

2. MUEAT, m. voja. Iz tur. (arap.) miirad 
(vola, zeja). Samo u primjeru: Ako ti je murat 
sa mnom sastati se. M. Nonadovic protok. 17. 

MUEATAGIC, m. muhamedovacko prezime u 
Kucima (u Crnoj Gori) izvedeno o d Murat-aga. 
Etnogr. zborn. 8, 131. 

1. MUEATI, m. pi. selo u Bosni u okruzju 
banoluckom i zaselak u okruzju tuzlunskom. 
Popis zit. bos. i here. 642. — Vidi prezime 
Murat. 

2. MUEATI, muram, impf. hrckati (po vodi). 
Govori se u Lici (s naznacenim akc), na pr. 
Ota mura§ i perkas vavije po vodi? J. Bogda- 
novic. Onamo govore i murati se, t. j. kupati se. 
D. Skaric. — Fostane tamno. 

3. MUEATI SE, muram se, impf. glag. ne- 
znana znacena i postana. Samo u primjeru: 
Tuzan so Kamilo smurao, murao se i mre. M. 
Drzic 214. 

MUEATOV, adj. posses, od Murat. Izmedu 
rjecnika samo u Daniiiceru (s primjerom iz 
xvu vijeka). Mehmedb, synb Muratovb, carstvova 
30 letb. Safarik letop. 88. I padose med Mu- 
ratov tabor. Nar. pjes. vuk 2, 300. 

MUEATOVAC, Muratovca (jamacno je takav 
akc. J, m. geugr. ime. a) Tako su .se nekad zvala 
sela Matijevac i Petnica u Srbiji. Etnogr. zborn. 

4, CJJ i 8, 860. — h) Muratovac se zove neka 
,brdoravan^ u okrugu jagodinskom. Glaanik 
61, 134. 

MUEATOVaCa (jamacno je takav akc), f. 
zaselak u Bosni u okruzju travnickom. Popis 
2it. bos. i here. 642. 

MUEATOVCI, Miiratovaca (jamacno je takav 
akc), m. pi. zaselak u Bosni u okruzju trav- 
nickom. Popis zit. bes. i here. 642. 

MUEATOVICA (jamacno je takav akc), f. 
nckv mjesto u Hercegovini. Dok prispjeo na 
Piano i Eavno, na ivicu na Muratovicu. Osvetn. 

5, 51. 

MUEATOVIC (jamacno je takav akc), m. 
prezime izvedeno od imena Murat. Posice bega 



Muratovica. A. Kacic korab. 493. Ovo moze hiti 
prezime i krscanima (hriscanima). Mon. croat. 
267. 328 (iz xvi vijeka). E. Lopasic urb. 204 
(iz XVI V.J. Posjekose Muratovid Sava. Pjev. 
crn. 69b. Ono ti je Muratovic Savo. Nar. pjes. 
vuk 8, 118. Etnogr. zborn. 8, 195 (u Kucima u 
Crnoj Gori). 

MUEATOVICI (jamacno je takav akc), m. 
pi. tri zaseoka u Bosni u okruzju tuslanskom. 
Popis zit. bos. i here. 642. 

MUEATOVINA (bice takav akc), f. ime nekoj 
livadi kod Siatine u Slavoniji. Sem. pakr. 
(1898; 54. 

MUEATOVO SELO, n. zaselak u Hrvatskoj 
u zupaniji lickokrbavskoj. Eazdje}. hrv. i 
Slav. 165. 

MUEATSPAHIC, m. muhamedovacko prezime 
u Hercegovini. Etnogr. zborn. 12, 210. Izvedeno 
od Murat-spahija (dakle mjesto Muratspahijid, 
Muratspahijc). 

1 MUEAV, adj. neznana znacena i postana. 

j Samo u primjeru: Metni ga u jedan murav 
lonac. P. Bolic vinod. 2, 219. 

! 1. MUEAVA, /. ime nekoj bi^ki. Bijec se na- 

lazi i u drugim nekim slav. jezicima: slov. mu- 
I rava (meka trava, busenf, rus. jiypaua Hi Mypt , 

! (meka, socna, mlada trava, busen), poj. murawa 8 

! (busen); a iz driigih indoevr. jezika id'' ovamo \|l] 
' lit. maurai (vodma bilka, Lemua minor). Korijen 

se ne moze p)Ostaciti. Izmedu rjecnika samo u 
j Vukovu (nekakva trava u moru, Art Meer- > 
! pflanze, herba quaedam marina s naznakom, da 
I se govori u Misnu). Znacene: neka vodena bilka 
! bileze: Slovinac (1881) 418 (iz cakavskoga go- 

vova s akc. murava), Etnogr. zborn. 13, 186 * 
I (za Crnu Goru). Ispor. jos: murava, Scorzoaera 

villo.sa. B. §ulok im. (s naznakom, da se gooori 
j u Istri), — murava, morska trava, Alga, Meer- 

gras. S. l^ubisa pric. 117. 

2. MUEAVA, /. ime vodi, koja se zove inace 
Morava. fij mjesto Morava (voda u SrbijiJ. 
Prebrodi se preko Murave (stamp. Muruve) na 
Mramoru i miim Krusevac (iz xvi vijeka). Mon. 
Croat. 234. Vardar i Murava. M. Vetranid 1, 263. 
Beg u gorah pridobiti i car Murat na Muravi. 
I. Gundulic 429 (u jednom rukopisu i u izdanu 
dubrovackom g. 1826, — inace Moravi). — 
b) mjesto Morava (voda u Austriji). J. Kavanin 
275a. — Vidi Muravice mjesto Moravico. 

8. MUEAVA, /. topogr. ime nejasna postana. 
a) zasi'lak u Dalmaciji ti koUiru makarskom 
A. Masek 237. — b) neko zemliste u Pu(icima 
(u IJahn.). Zborn. za nar. 2iv. 8, 201 (gdje sc 
bijezi akc. -li-). 

MUEAVICE, /. pi. selo u Hrvatskoj, koje se 
zove 1 Moravice (vidi tamo). E Lopasid spom. 
1, 327 (u nem. ispravi pisanoj na poc'tku xvii 
vijeka: ,Muravize dolnie'), — urb. 393 (u hrv. 
ispravi: gorne Muravice). Muravice se spominu 
, i u kajkavskoj ispravi xvi vijeka u Mon. croat. 
I 288. — Vidi Murava mjesto Morava. 

MUEAVCANIN, m. covjek iz .sela Muravica. 
Samo u jednoj ispravi: ^iveju receni Muravcani 
i sluze (iz xvii vijeka). E. Lopasic urb. 393. — 
Vidi Moravcanin. 

MUEAVi6aNI, m. pi. neko mjesto u Hrvat- 
skoj zabil'Zeno u ispravi iz pocetka xvi vijeka: 
Anton Skalic z Muravidan. Mon. croat. 183. 

MUEAVICKI, adj. posses, od Muravice. Samo 
u primjeru: Sto pod muravicku zupauiju slisi. 
E. Lopasid urb. 393. 



,^. 



t^n^' 



U'<' 




- ^.^^^k...<_, ^,.2-,^€:r^; 



-/. 



MURAVIC 



159 



MUEGONICA 



MURAVIC, m. prezime nejasna postana. Ime- 
nik (1906) 446. 

MURAVINA, /. morska trava. L. Zore rib. 
353 (s naznakom, da se govori u Budvi). — Vidi 
1 murava. 

MURAVITI se, muravim se (tako je zabi- 
jezen akc), imjif- isto sto murafati se (vidi 
tamo). P. P. Dordevic. 

MURAY:^ANIN, ?h. isto §to Moravac, *. j. 
covjek iz anstrijske zemle Morave. Samo u jed- 
noga pisca. Metodij .... Svatokupa (sic!) kraja 
mnravskago krsti i da Muravlanom krstijanskeje 
svetbi. S. Kozicic 19b. Albert .... pripravi Mu- 
rav}ane i Pojake. 55a. 

MURAVSKI, adj. posses., isto sto moravski 
(t. j. sto pripada austrijskoj zemji Moravi). 
Samo u jednoga pisca : Metodij muravski arhi- 
biskup muravskago kraJa zestosrdstvo ubegnuv. 
^. Kozicid 19^. Vidi i prvi primjer kod rijeci, 
koja je pred ovovi. 

MURAVSlNA, /. neka vinova loza. B. Sulek 
im. (s naznakom, da je u kajkavaca). — Ispor. 
u slov. muravina (nem. rother Porfcugieser). 

MURCANSKI POTOK, m. neko mjesto u 
staroj srpskoj drzavi zabHezeno xiv vijeka. T^i. 
Stojanovic hris. 31. 

MURDAR, adj. zapnsten, necist. Iz tur. 
murdar (necist). Izmedu rjecnika samo u Vukovii 
(miirdar, liederlich, unreinlich, dis3olutus, ne- 
gligens s naznakom, da se govori u Srbiji i ti 
Bosni po varosima). — Govori se i kao imenica 
s akc. murdar, gen. miirdara i sa znacenem : 
necisto musko ce^ade. V. Arsenijevic (s nazna- 
kom, da se govori u Backoj). 

MIIRDARA, /. necisto zensko cejade (kao za 
musko murdar). Govori se u Backoj (s nazna- 
cenitn akc). V. Arsenijevic. v 

MURDARLUK, m. neka bolest konska (guke 
ispod koze po trbuhu). Govori se u Srbiji. 
Etnogr. zborn. 14, 350. — Jamacno je izvedeno 
od murdar s tur. nastavkom -luk. 

MURE, /. pi. selo u Srbiji u okrugu rudnic- 
kom. S. Koturovic 447. Oni su u Murama staro- 
sedioci. Etnogr. zborn. 6, 646. — Postane tamno. 
MURECEF, MURECEP, m. crnilo, mastilo, 
tinta. Iz tur. (arap.) rijeci istoga znacena 
miir^kkeb. 

a. u navedenom znacenu. Izmedu rjecnika 
samo u Vzikovu (Tinte [in fester Gestalt wie 
Tiscblerleim], atramentum). Mure6ef (murecep) 
ne mora biti cvrst, kako Vuk bi}ezi, nego moze 
biti i rastopjen, zidak, pa tako se ponajvise i 
misli. a) muredef. Ne pise je crnim mure- 
defom. Nar. pjes. juk. 73. I murecef, cim se 
knige pisu. Nar. pjes. petr. 2, 217. A u nemu 
(t.j. u divitu) murecefa nema. Nar. pjes. horm 
2, 290. Al' nemase crna murecefa. Nar. pjes 
vuk 6, 210. — h) murecep. Ne pise je mure 
cepom crnim. Nar. pjes. bog. 269. I murecep 
cim se knige pisu. Pjev. crn. 1163.. Stoje more, 
da je crn murecep, pak da pisem tri godine 
dana, ne bi moji ispisala jada. Nar. pjes. vuk 
1, 401. Durad pise do tri sitne knige, ne pise 
i(li) samim nauredepom, vece mesa s krvcom od 
obraza. 2, 569. 

1). boja (crvena) od jagodica bijke vinoboja 
(Phytolacca decandra). Sajiio u Vukovti, rjecniku 
(Frucht einer Pflanze [gemeine Kermesbeere], 
womit die Frauen die Stickerei zeichnen, atra- 
menti genus). — Vidi muricep. 

MUREJA, /. zemja, koja se zove i Morea 
(vidi tamo). Izmedu rjecnika samo u Danici- 



cevu (u kojemu se krivo veli, da je to Aethiopia, 
s primjerom iz pocetka xvi vijeka). Tozde leto 
hodi carb na Mureju. feafarik letop. 80. — Vidi 
i Murija. 

MUREJKA, /. neka vrlo krupna pseniea. 
Govori se u ^eskovcu u Srbiji (s naznadenim 
akc). M. Durovid. — Da nije to pseniea iz 
Mureje ? 

MURELAC, murelca, m. isto sto baskija, 
letva, zioka. Govori se u Lici (s naznacenim 
akc). V. Arsenijevic. — Postane tamno. " 

MUReSa, /. ime kozi. Govori se u Bastajima 
(u Slav.). D. Hire. — Ispor. 1 mur i 2 mura. 

MUEGA, /. talog od maslinova u^a, kad se 
tijesti. Iz tal. rijeci istoga znacena morca Hi 
morchia (koja je iz lat. amurca Hi amurga, a 
ova je iz grc. duo^yi]). 

a) u navedenom znacenu. U rjecniku Mika- 
jinu (murga, mutez od uja, amurca, sanies olei), 
u Belinu (morca, fondaccio dell' oglio), u Volti- 
gijinu (feccia d' oglio, Bodensatz) i u Stulicevu 
(amurga s naznakom, da je iz Belina rjecn.). 
Ima i u Vrancicevu rjecn. s. v. amurca, ali je 
grijeskom zabijezeno ,murca' (c u toj knizi samo 
sobom ne sluzi ni za kakav glas). Uzmi murge 
od uja maslinova ter liome mazi. J. Vladmiro- 
vid 17. Govori se u Dubrovniku. L. Zore dubr. 
tud. 14 (zabijezio akc -u-), — w Stonu M. Milas 
(zabilezio akc -u-). Kad si uje (t. j. u}e) pro- 
davala, k nem si murgu prilivala. Hrv. nar. 
pjes. 1, 507. 

b) miirga, m. (sic! mjesto f.), dudine mur- 
gaste, olivonfarbige Maulbeere, mori genus. Vuk 
rjecn. — Tome se znacenu nije nasla nijedna 
druga potvrda. 

MURGARCI6, m. prezime nejasna postana. 
Letop. mat. sr. 112, 157. 

MURGAST, adj. onaj, koji ima boju murge. 
U rjecniku Vukovu (murgast, murgovast, oliven- 
farbig, coloris amurcarii). Ima i u Stulicevu 
rjecniku, ali sa rdavo postavlenim znacenem : 
pun »u<r</e (murgast, murgav, amurca abundans). 

MURGA.^, m. nom. propr. nejasna postana. 
a. prezime. Sem. pakr. (1898) 28. 
\). geogr. ime. a) selo u Srbiji u okrugu 
va]evskom. S. Koturovic 447. Mozda se to selo 
ima misliti u S. Novakovica pom. 139. — 
h) planina u Vasojevicima. Etnogr. zborn. 6, 
696. — Ispor. Murgovac. 

MURGAV, adj. isto sto murgast (vidi tamo). 

MURGESa, /. M«e kozi (vajada murgastoj). 
Govori se u Lici (s naznacenim akc). J. 
Bogdanovic. — Ispor. murgona. 

MURGIC, m. prezime nejasna postana. Rat 141 
Imenik (1906) 446. Etnogr. zborn. 6, 657. Nalazi 
se u Lici (s akc -u-). J. Bogdanovid. Zapisato 
je u Hrv. pod kraj xvii vijeka. R. Lopasid 
spom. 3, 29. Kao prezime Turcinu nalazi se 
Murgid u knizi Pjev. crn. 21^; ali u istoj pjesmi 
na str. 22^ stoji Murkid. 

MURGICI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i lierc. 642. 

MURGINOVAC, Murginovca, m. zaselak u 
Bosni u okruzju bihackom. Popis zit. bos. i 
here. 642. 

MURGONA, m. ime vola (va]ada murgastu). 
U Bruvnu (u Hrv.). D. Hire. — Ispor. murgesa. 

MURG01^rICA, m. dem. od murgona. Samo u 
primjeru: Jergonica rarkonicu lize (misli se 
plamen i kotao). Nar. zag. novak. 169. 






MUEGOVAC 



160 



MURMURANE 



MUEGOVAC, Murgovca, m. potok u Srbiji 
(upravo u Sumadiji). Etnogr. zborn. 6, 811. — 
JPostane nejasno; ispor. Murgas pod b, Murgovica. 

MUEGOVAST, adj. isto sto murgast (vidi 
tamo). U rjecniku Mikalinu (nije na svome 
mjestu u azbucnom redu, nego s. v. mast: mast 
luzna, murgovasta, color cinereus, cineraceus, 
murinus) i u Vukovu (murgast, murgovast). 
Abiti .... imadu bit kolura cinericia iliti mur- 
govasta. P. Filipovic 35. 

MUEGOVICA, /. rjecica u juznoj Srbiji. 
Etnogr. zborn. 4, lxxih. — Ispor. Murgovac. 

MUEGULOVIC, m. prezime nejasna postana. 
Sem. mitr. (1878) 98. — Ispor. Murgas pod a, 
Murgic, Murgusovic. 

MUEGIUjA, /. neka osobita maslina Hi smokva. 
Govori se oko Dubrovnika (s naznacenim akc.) : 
Art Olive mit viel Fleisch und wenig 01. M. 
Eesetar stok. dial. 2-54, — u Stonu: murguja, 
vrsta smokve. M. Milas. — Bijec je jamacno 
izvedena od murga (vidi tamo). 

MUEGUSOVIC, m. prezime nejasna postana. 
Kalend. (1882) 221. — Ispor. Murgulovid. 

MUEGUZ, m. muhamedovacko prezime tamna 
postana u Hercegovini. Etnogr. zborn. 5, 858 i 
12, 118. 

MUEGA, /. ime psu (kucki?) oko l^eskovea u 
Srbiji. Zborn. za nar. ziv. 5, 101. — Vidi 1 mur. 

MUEGINAC, Murginca, m. jwezime tamna 
postana u juznoj Srbiji. Etnogr. zborn. 5, 152. 

MUEI, m. pi. zaselak u Bosni u okruzju sara- 
jevskom. Popis zit. bos. i here. 642. — Tamno. 

MUEICA, /. ime ovci (u Bastajima i u Daru- 
varu u Slav.). D. Hire. — Ispor. 2 mura. 

1. MUEIC, m. prezime nejasna jiostana. Eat 
240. Drz. kalend. (190.5) 299. Etnogr. zborn. 13, 
68. Potvrda mu ima i prije nasega vremena : 
u jednoj ispravi xiv vijeka i otud u Danicicevu 
rjecniku. Dec. hris. 30. T. Smiciklas spom. 159. 

2. MUEIC, m. seoce u Dalmaciji u kotaru 
sibenidkom. A. Masek 237. 

MUEICEP, m. bi]ka, koja se zove i grozdo- 
boja, vinoboja, lat. Phytolacca decandra. S. Pe- 
trovic 339. — Vidi muredef pod b. 

MUEICEVAC, Muricevca, m. selo u Hrvatskoj 
u zupaniji varazdinskoj. Kazdje}. hrv. i slav. 
165 (gdje je zapisato u kajk. obliku Muricevec). 

MUEICI, m. pi. ime selu u Grnoj Gori kod 
Skadarskoga jezera. Upravo su dvoji Murici: 
Doni i Gorni, jedno je i drugo muhamedovacko 
selo. Magazin (1868) 72. 75. 

MUEIJA, /. zemla, koja se zove i Morea (vidi 
tamo). Izmedu rjecnika samo u Danicicevu (u 
kojemu se krivo veli, da je to Aethiopia, sa dva 
primjera iz xvi vijeka). Donesose gospozdu 
Jelenu od Murije Lazaru. Safarik letop. 78. — 
Vidi i Mureja. 

1. MIJEINA,/. morska riba, koja se zove i mo- 
runa i muruna i istoga postana (koje vidi kod 
moruna). V rjecniku Belinu (morena, specie di 
pesce) i u Stulicevu (murina, riba, muraena s na- 
znakom, da je iz Belina rjecn.). Joste ne smijem 
vrse plesti, da ih vrgu na murine. M. Vetranic 
1, 17. Debele murine. 2, 388. Kraso ima.se u 
svom ribnaku jednu murinu veoraa lijopu. B. 
Zuzeri 346. Govori se u Dubrovmku. D. Lambl 
(1854) 188 (postavia lat. i/ne Murena communis). 
B. Kosic dubr. rib. 16 (postavia lat. ime Mu- 
rena helena); to potvrduju i L. Zore dubr. tud. 
14. M. Milas rad jug. ak. 136, 236 i obojica 
postavlaju naznadeni akc. 



2. MUEINA, /. ime selu u Grnoj Gori. Letop. 
mat. sr. 156, 70. Etnogr. zborn. 5, 594 i 12, 510. 
— Postane nejasno. 

MUEINSKI, adj. posses, od 2 Murina: Mu- 
rinska rijeka, Murinski lugovi. Etnogr. zborn. 
5, 520. 

MUEINA, /. isto sto 1 murina. Samo u pri- 

mjeru : Obnoc lovim ribu udicom zubace .... 

vrsom murine. S. ^lubisa prip. 266. 

MUEITI, miirim, impf. na vatri pariti, ne 
dopicati. M. Pavlinovic (zabilezio i naznaceni 
akc). Druge se potvrde nikakve nije naslo. — 
Tamno. 

MUEJANOVICI, m. pi. selo u Bjelopavlicima 
(u Grnoj Gori). V. ;^e§evic (zabijezio i nazna- 
I ceni akc). — Postane tamno. 

MUEKA, /. Samo u Vukovu rjecniku: mana 
sajka, koja samo po Muri ide, ein Mura-Schiff, 
navis minor. — Ispor. dravka. 

MUEKIC. m. prezime Turcinu zabijezeno na 
pocetku XVIII vijeka (,Murkiich'). T. Smiciklas 
spom. 205. — Vidi kod Murgic potvrdu iz 
Pjev. crn. 

MUEKO, m. a) ime psu. F. Kurelac dom. 
ziv. 46. Ispor. 1 mur, murga, murov. — b) ime 
volu. U Bruvnu (u Hrv.). D. Hire. Ispor. 
murgona. 

MUEKOVCI, Murkovaca, ??i. 2^1- selo u Sla- 
voniji blizu Pozege. T. Smiciklas spom. 70. — 
Danas se to selo zove Nurkovac. 

MUEKOVIG, m. prezime. Imenik (1906) 446. 
Ima i Murkovi6selo, ime zaseoku u Hrvatskoj 
u zupaniji licko-krbavskoj. Eazdje}. hrv. i slav. 
165. — Tamno. 

MUELAK, m. isto sto morlak i istoga postana 
(vidi tamo). Konfin reSenih Murlak vise imeno- 
vanih (iz xv vijeka). Mon. croat. 97. Imato 
vi Vlasi al' Murlaki .... ziviti u miru (iz xv 
v.). 103. 

MUELEISATI, murleisem, pf. i impf. Samo 
u Vukovu rjecniku, gdje se kaze, da je isto sto 
zapecatiti, pecatiti, i navodi se primjer iz nar. 
pjesme stampane u izdanu g. 1824, 1, 25 : Kuduz 
pise, Putnik murleise. — Glag. je izveden od 
murli, t. j. muhurli (vidi tamo). 

MUEMUEACIJON, m. isto sto mormoracijon 
i istoga postana (vidi tamo). Samo u jednoga 
pisca. Suprot ovoj zapovidi su murmuracijoni, 
ozlogla§ena etc. F. Lastric od' 76. Ovdi sam 
popisao sve grihe, murmuracijone, lazi. ned. 319. 
Onizim ne cujes iz usta oni zakletvi, oni psovki, 
murmuracijona. svetn. 372'. 

MUEMUEAC, murmuraca, m. onaj, tko mur- 
mura, t. j. klevece. Samo u primjeru : Iz pakla 
se murmurac ukaza. L. ^lubuski pis. 44. 

MUEMUEANE, n. isto sto mormorane i istoga 
postana {vidi tamo), a) 7nrm(ane, gundahe. 
iSve (t. j. zene) ga tiraju .... sabjom od nena- 
vidosti i murmurana (iz lat. omnes eum repel- 
lunt .... framea murmurationis et invidiae). F. 
Lastrid test. 332^. Camorene oli niko pod glas 
murmurane i uzbulozene zove se susurratio. M. 
Dobretid 210. Moci cemo se paziti od murmu- 
rana protiva Bogu, kano da nije sva dobro na- 
redio. B. Leakovid nauk 18. — h) klevetane, 
opadane. Zasto cete i vi novim jezici govoriti 
prominivsi krive zakletve i laz u istinu, ozglo- 
glaseiia i murmurana u fale iskriiega. F. Lastric 
od' 231. Obicaju vrime tratiti....u murmurana 
i ozloglasenu iskrnije. svetn. 188*. 



MURMUEATI 



161 



MUETILA 



MURMURATI, murmuram, impf. isto sto 
mormorati i istoga postana (vidi tamo; ali i u 
lat. jeziku ima (jlag. murmurare it znacenu, koje 
se ovdje navodi pod a). U rjecniku nijednom. 

a) mrmlati, gundati. Ako je kada murmural 
suprotiv Bogu govoreci : Zasto ja nimam toliko 
.... koliko on? Starine 23, 137. Mnogi zivuci 
zlo progone one, kqji od nih murmuraju, sto jest 
izpraznost i ocita ludost. Oni, koji mrmjaju od 
tvojeg;a zla iivota, ne buduci im ti dao dosade, 
nije li cisto, da ce mrmjati ranogo vece, ako 
i(h) progonis? M. Radnic 14b. Nitko od oniziie, 
koji su murmurali, ne ce ujesti u zemju od obe- 
cana. 431*. Posli malo opet Boga psuju murmu- 
rajuci zaradi jizbina (iz lat. iterum Deum blas- 
phemant murmurando propter cibos). F. Lastri6 
test. 14b. Murmurajuci, zlovojeci se i proklina- 
juci drugo im ne sluzi (t. j. siromasinia nihovo 
siromastvo) nego za odvesti ni u muke. svetn. 
159^. Sto se dakle protivis pravdi Bozjoj mur- 
muraju6i, zlovo|6ci se i proklinajuci? A. Kanizlic 
fran. 197. Pocmu protiva Bogu murmurati i 
tuziti. E. Pavic prosv. 1, 17. Kad bi murmurao 
protiva Bogu i negovomu providenu. B Leako- 
vic nauk 276. — b) klevetati, opadati. Za iskrnim 
jere murmurate i postenje jer mu sramotite ? 
L. !^ubuski pis. 44. Za nini murmurase govo 
reci, da puk privraca. D. Rapic 283. Murmu- 
ratur .... rani dobar glas i dobro ime kod Judi 
onoga, za kim murmura. F. Lastric ned. 419. 
Svak more pomisliti i zlo suditi i murmurati 
svrhu hega. M. Dobretic 107. 

MURMURATUR, m. isto sto mormoratur i 
istoga postana (vidi tamo), a) onaj, tko mrmla, 
gunda. Murmuraturi niti prastaju Bogu ni sta- 
rijem ni iskriiemu. F. Lastric ned. 418. — 

b) klevetnik, opadac. Daj razlog .... psovacu, 
murmuraturu, od tvoga jezika prokletoga. D. 
Rapid 16. Pitajte murmurature: Zasto tude po- 
stene dizete? 146. Ozloglasiteji i murmuraturi, 
koji dizu posteiie i dobar glas svom iskrnemu. 
F. Lastric ned. 178. Cucete murmurature ozlo- 
glasati iskrne. svetn. 31t>. Murmuraturi oli zlo- 
govornici i ostali zli i opaki }udi. M. Dobretic 211. 

MURMURATURSKI, adj. posses, od murmu- 
ratur. Samo u primjeru: Jezik murmuraturski 
zapali i otruje kuce, sela i gradove otrovom 
paklenim od mrmjana i ozloglaseiia. F. Lastric 
ned. 418. 

MURMURA VAC, murmuravca, m. kleoetnik, 
opadac. Samo u primjeru: Murmuravce jer Bog 
nenavidi. L. !^ubuski pis. 44. 

MURNICA, /. mu]evita ze7n}a, nem. Schlamm- 
erde. F. Kurelac dom. ziv. 28 (ne kaze, gdje je 
rijec Clio Hi citaoj. Vidi 3 mura. 

MUROJKO. m. vis u Srbiji u okrugu poza- 
revackom. Etnogr. zborn. 5, 259. — Tamno. 

MURONOSICA, /. zena, koja nosi mum (vidi 
5 mura). Samo u primjeru : Koliko be muro- 
nosic zen, ke pomazase gospoda krizmoju (iz 
glag- rukopisa xv vijeka)? Arkiv 9, 107. Ovaj 
je primjer grijeskom metnut pod mironosica, pa 
treba da se tamo brise. 

MUROV, m. ime psu. F. Kurelac dom. ziv. 46. 
— Ispor. murko. 

MUROVATI, murujem, impf. zidati. Samo u 
primjeru: Duvari od kamene so zemjoju muro- 
vani. Glasnik 56, 207. — Bice iz rus. glagola 
istoga znacena My Tpoisa.Tb, koji je (kao i pof. mu- 
rowac) uzet iz nem. mauern. 

VII 



MURSALOVICI, m. pi. zaselak u Bosni u 
okruzju tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. 

— Vidi ime, koje sad dolazi. 

MURSEL, m. prezime miihamedovacko. Bosnak 
(1908) 127. — Vidi imena, koja su pred ovim i 
za ovim. 

MURSELOVIXA, /. zaselak u Bosni u okruzju 
sarajevskoin. Popis zit. bos. i here. 642. — Vidi 
ime, koje je pred ovijem, a vidi i Mursulovic. 

MURSKI, adj. posses, a) od Mura (itne vodi, 
vidi 4 Mura pod a). Od briga murskoga tja do 
sina mora. P. Vitezovic odil. 28. — b) od Mure 
(selo u Srbiji). Murska kmetija. Etnogr. zborn. 
6, 646. 

MURSULOVIC, m. zaselak u Bosni u okruzju 
tuzlanskom. Popis zit. bos. i here. 642. — Vidi 
Mursalovici. 

1. MURTA, m. musko ime tamna postana za- 
bi(ezeno u ispravi xiv vijeka. Glasnik 24, 245. 

— Vidi 1 Murtat; vidi i adj. Murtin. 

2. MURTA, /. zensko ime miihamedovacko. 
Samo u jednoj pjesmi. Za Murtu se ni zakleti 
ne cu, jer je Murta pasu zagledala. Nar. pjes. 
here, vuk 120. 

MURTADIN, m. isto sto murtatin (vidi tamo) 
i istoga postana. Samo u primjeru: Jer ih ni- 
hovi fisovi .... oglasise za murtade (izdajico) 
svojih plemena. M. D. Milicevic om. 180. 

MURTAR, m. isto sto mortar i istoga postana 
(vidi tamo). Govori se na Mabu (s ake. murtar). 
M. Kusar rad jug. ak. 118, 20. 

1. MURTAT, m. musko ime tamna postana 
zabHezeno u ispravi xiv vijeka. Glasnik 24, 245. 

— Vidi 1 Murta. 

2. MURTAT (jamacno je takav akc), m. isto 
sto murtatin i istoga postana. Alibeg se murtat 
prigodio. Nar. pjes. juk. 496. Pa se vezir murtat 
dogodio. Smailag. meh. 12. 

MURTATIN, m. izdajica. Iz tur. (arap.) murtad 
(odmetnik). Izmedu rjecnika samo u Viikovu 
(Verrather, proditor, izdajnik s primjerom iz neke 
nar. pjesme: Sultan care, jedan murtatine !). 
Mozes znati, murtatine jedan! Nar. pjes. bog. 
272. Al' to cuo murtatin vezire. P.jev. crn. 69'''. 
O vezire, carski murtatine I Nar. pjes. juk. 494. 
Murtati ce naske opaiikati. Nar. pjes. horm. 1, 9. 
Sto pokupi cetrest vezira, sve vezira carskijeh 
murtata. 1, 115. Sta slusate murtatina carskog? 
Smailag. meh. 47. 

MURTATLUK, m. izdaja. Ono senluk nije 
u vezira, vet murtatluk vami ucinio. Smailag. 
meh. 50. 

MURTELA, /. bijka, koja se zove i bosijak. 
Iz tal. (mlet.) mortella. Basilk se busase 3 mur- 
telom zelenom. M. Marulic 78. Basel i murtela 
na prozorih u plemenitih sudih .... goje se. P. 
Zoranic 48. Murtela, murtlika, Ocimum basili- 
cum, Ocimum minimum. D. LambI (1852) 56. 
Govori se na Babu (s akc. murtela). M. Kusar 
rad jug. ak. 118, 19, — u Pojicima (u Balm.). 
Zborn. za nar. ziv. 8, 213. — Vidi i murtila, 
murtjela. 

MURTENICA, /. brdo u Srbiji u okrugu 
uzidkom. M. D. Milicevic knez. srb. 578. Etnogr. 
zborn. 5, 54. — Tamno. 

MURTER, m. u Dalmaciji selo i zaselak ; selo 
je u kotaru sibenickom, a zaselak u dubrovackom. 
A. Masek 237. — Tamno. 

MURTILA, /. bilka, koja se zove i murtela 
(vidi tamo). P'\k je kaono i murtila, ku ako 

11 



MURTIN 



162 



MUEVOV 



taknes, miris mece. J. Kavanin asy^i. Pa ce oni 
ruzice izbirat i inurtilu, oao drobno cvice. Hrv. 
nar. pjes. 5, 158. Govori se na Bracu : murtila, 
Ociinum minimum. A Ostojic. 

MURTIN, adj. posses, od muskoga iinena 
Murta fvidi tamo). Samo u Danicicevu rjecniku 
a potcrdama iz xlv vijeka. 

MURTJELA, /. bilka, kojn se zove i murtela 
(vidi tamo). Govori se u Prcanu (upravo mur- 
celaV M. Eesetar stok. dial. 254. 

MURTLIKA, /. bijka, koja se zove i murtela 
i istoga 2)ostana (viai tamo). U rjecniku Stuli- 
cevu (murtlika, trava, ocymum minus). D. Lambl 
(1852) 56. 

MURTOLOZ, m. bice isto sto Martolos; u 
jednoj j)jesmi sluzi kao licno ime. A sluzi im 
slus:a Murtoloze. Nar. pjes. petr. 3, 580. I na- 
do.so Murtoloza 3lu°fu. 3, 611. 

MURU, inter)., vidi suru muru. 

MXJRUNA, /. riba, koja se zove moruna i 
murina i istoga postana (vidi tamo) U rjecniku 
Mikajinu (muruna, riba velika, huso, mario, — 
muruna, mana riba, murena, fluta) i u Vukovu 
(nekaka morska riba, eine Art Seefisch, piscis 
quidara marinus s naznakom, da se govori u 
hnbrovniku). 

MURUZ, m. isto sto mumuruz (rndi tamo). 
Govori se u Srbiji. S. Petrovic 436. Etnogr. 
zborn. 13, 86. Postavleni akc. zabi(ezio V. 
Arsenijevic. 

MURUZISta, n. 2^i- vifioka ravnica u Srbiji 
u ukrugu jngodinskom. Glasnik 61, 134. — 
Ispor. Mumuruziste. 

MURVA, /. droo, koje se zove takoder dad, 
i negov plod. Mijec -se nalazi jos ti nekim slao. 
jrzicima: slov. murva, malorus. Mopsa, po^. mor- 
wa. Iz staronem. mur (danas Maulbere, Maul- 
boerbaum;, a nem. je rijec iz lat. morus (drvo), 
morum (plod), lat. je pak iz grc. <wo;-a (droo), 
fxoQov (plod). V rjecnj-ku Vranciceva (morus), 
u Mikajinu (murva, jagoda, morum, — murva, 
dub, morus). ti Belinu (gel.so, mora, frutto del 
moro, — moro, albero), u Bjelostjencevu (murva, 
drevo, morus, sycaminus, — murva, sad, morum, 
bacca mori^, u Jambresicevu (morus), u Volti- 
gijinu (moro, gelso, Maulbeerbaum), ii StuUcevu 
(murva, dub, — murva, voce, morus) i u Vukovu 
(murva, dud s naznakom, da se govori po jugo- 
zapadnijem krajevimai. Najstarije' su p/otvrde iz 
XVI vijeka. Mijec se murva govori u Dubrovniku 
(s naznacenim akc). P. Budmani rad jug. ak. 
65, 164, — u Crnoj Gori. Etnogr. zborn. 8, 261, 
— na Rabu (s naznacenim akc). M. Kusar rad 
jug. ak. 118, 18. — Gen. 2>l- jc murva Hi murvi, 
a u Belinu rjecniku s. v. mora ima murava. 
a. u navedenom znacenu. 

a) druo. Murve josu posicene, a mi ho- 
cemo misto liih cedre posaditi. Proroci 17a. Toj 
murva davnih lit z bilim plodora bise. D. Zla- 
taric 87a. Murvo i plodna stabla ina. A. Vita|i6 
istum. 248'>. Oni su kano dudovi aliti murve, 
kqji .... malo cvatu. S. Margitic fala 149. U 
vjecitu hladu simsirovu, a do nega murve ocvje- 
tale. Osvetn. 2, 18. Zamole ga deca, da bi se 
popeo na murvu, da im on treso grane. Nar. 
prip. vrc. 95. 

b) jAod. Nego sam kravji pastir ki murve 
(stamp, mrve) trga (iz nem. der Maulbeeren 
abliest). Prorcci 274t>. Da se obraz moj rumeni, 
namazah ga murvam zrelim. I. Gundulic 156. 
Koje (t.j. voce) covik sa svime, to jest i s svo- 
jima sitnim koscicama ili sjemenom zajedno 



moze pojisti, na priliku dud ili murve. I. Jablanci 
187. Oni da kupe i jedu murve. Nar. prip. 
vrc. 95. 

b. Murva kao topogr. ime. a) mjestance, 
na kojemu je nekoliko kuca, u Crnoj Gori. 
Etnogr. zbnrn. 5, 594. — h) zaselak u Hrvatskoj, u 
zupaniji licko-krbavskoj. Razdjej. hrv. i slav. 165. 
MURVAC, murvca, m divfi dud. U rjecniku 
Vukovu (murvac, divji dud, eine Art wilder 
Maulbeerbaum, mori genus s naznakom, da se 
govori u RisnuJ. Murvac, morus silvestris. B. 
Sulek im. (s naznakom, da se govori na Hvaruj. 
— Govori se i u Stonu, ali u drukcijem zna- 
cenu: Murvac, gen. murvaca, murva, koja ne 
rada (dakle muska murva). Usadio sam dva 
murvaca. M. Milas. 

ML'RVAC, murvaca, m. muska murva. Govori 
se u Jsfri (s akc. murvac, gen. murvaca). D. 
Nemanic (1883) 48 (bi^ezi znacene: morus mas), 
Ima i u StuUcevu rjecniku, ali sa -c tnjesto -c 
(murvac, murvaca, moro maschio, morus). 

MIJRVAK, murvka, m. divfi dud. Govori se 
u Prdanu: murvak, gen. murvka ili murka, 
wilder Maulbeerbaum. M. Resetar stok. dial. 254. 
To ce znacene biti i u primjerii: Sada vec mur- 
vaci guste, vode svud romone. M. Pavlinovic 
razl. sp. 425. — Govori se i u Stonu, ali u 
drukcijem znaienu: Murvak, gen. murvaka, 
murva. koja ne rada. Nije to murva, nego mur- 
vak. M. Milas. — Vidi murvac. 

MURVAN, murvana, m. muska murva. Govori 
se u Isfri: murvan, gen. murvana, morus mas. 
D. Nemanic (1883) 41. 

1. MURVAR, Murvara, m. iirezime. Schem. 
catb. (18T6j 14. 

2. Ml'RVAR, murvara, m. ptica, koja pripada 
medu vraiie, lat. Pastor roseus. D. Kolomba- 
tovic (1885) 14. 

MURVATOVIC, m. muhamedovacko prezime 
tamna postana zabi^ezeno u pismu druge polo- 
vine XVII vijeka. Starine 11, 141. 

MURVEN, adj. isto sto murvov (vidi tanio). 
Izmodii rjecniku samo u StuUcevu (murven, 
murveni, ex moro). Vino ima biti od loze, a ne 
od nijednoga inoga, kako .sipkova ali murvena 
(izostavjena je rijec ploda iU roda) ali od jablk. 
Narucn. 20t>, Rijet 6ete ovomu stabru murve- 
nomu : izkorijepi se i priusad' se u more (iz 
lat. dicetis huic arbori moro: eradicare et 
transplantare in mare. luc. 17, 6) S. Rosa 117t>. 
Zakeo. . . . izpe se na jedan stabar smokve mur- 
vene (iz lat. ascendit in arborem sycomorum. 
luc. 19, 4). 128*. U drugom je primjeru Rosa 
slozenu lat. (upravo grcku) rijec sycomorus 
rastavio u nene dijelove i prema tome preveo 
(nem. se to droo zove Maulbeerfeige). 

MURVESTAK, Murvostaka, m. ime zemlistu, 
na kojem su livadc, kod sela Vidovca (u zupa- 
niji varazdinskoj). D. Hire. Mjesiani govore -§c- 
mjesto -St-. 

MURVEZ, 7n. muska murva. U Rijeci. F. 
Pilepi6. — Ispor. murvac, murvac, murvak. 

MURVICA (jamacno je takav akc), f. 

a) dem. od murva. Doletila tica, obleta 
murvicu, sela j' na grancicu. Nar. pjes. istr. 2, 
37. Zrasla je murvica u Jani vo dvori. 2, 105. 

b) dva sela u Dalmaciji, jedno je u kotaru 
sp]etskom, drugo u zadarskom. A. Masek 237. 

MURVOV, adj. isto sto dudov. Vrijeme i 
ustrpjehe lisce murvovo promecu u svilu. M. 
Pavlinovi6 rad. 42. IJzmi lisca murvova (iz nehe 
stare ^ekaruse). M. Modid cet. Jek. 234. II Rijeci 



MURVOVINA 



163 



MUSAR 



Crnojevica zabi|ezio sain akc. murvov, murvova, 
prema cemti bi u knizevnom jeziku bilo murvov, 
murvova. S. Ivsic. 

MUKVOVINA, /. tnurvovo drvo. Samo u Slu- 
licevu rjecniku (lignum ex more). Ispor. hrasto- 
vina, lipovina. vrbovina. 

MUEZOIC, in. prezime tamna postana zahi- 
jezeno u kajkavskom zapisii xvi vijeka. Mon. 
Croat. 297. 

MURZIC, in. prezime tamna postana. U Da- 
nicicevu rjecniku s potvrdama iz xv vijeka. Iz 
istoga vijeka u jednoj ispravi kao prezime Du- 
bruvcaninu. K. Jirecek spom. 76. 

1. MLiSA, m. miisko ime tamna postana. Pride 
kb mne vbzjubjeni brath mi (Selnikb Mlbsa si- 
novi svojimi (ii ispravi kneza Lazara iz g. 1381). 
Glasnik 24, 259. Starome -lb- odgovara ii da- 
nasnemu jeziku -u-. I'ome Mlsi Hi Musi sacu- 
vale su uspomenu ncke nar. pjesme zoviici ga 
Music (vidi tamo). 

2. MUSA, m. ime isto koje i Mojsije (po fur- 
skom izgovoru). Zuaduci dakle, da je Mojsija 
oliti Musa najbo|i vitez prid vojskom Kastrio- 
tica. A. Ivacic razg. 118. Vino pijo Musa Arba- 
nasa. Nar. pjes. vuk 2, 401. Od Muse Popovica 
(misli se pjevae jedne nar. pjesme). Pjov. crri. Syt". 
Musa mjesto Mojsije u Lici. J. Bogdanovic. — 
Sluzi i kao (krscansko) prezime u liosni i Her- 
cegovini. Bosnak (1908) 127. Etnogr. zborn. 11, 
208 i 12, 438. 

3. MUSA. /. zensko zlovolno i .'irdito. Govori 
se u Lici (s naznacenim akc). J. Bogdanovic. 
Vidi miisiti se, miiso. 

4. MUSA, /. ime zivotinama tamna postana. 
a) konu. U Pojicima (u Dalm.). Zborn. za nar. 
ziv. 9, 109 (ako je doista ovo ime konu, a ne 
kobili, onda je dakako masc) — b) kozi. F. 
Kurelac dom. ziv. 38. — c) kraci. D. Trsteiiak. 
P. Kurelac dom. ziv. 25. 

5. MUSA, /. pice od inezgrc. Bice od korijena 
mels, od kojega je rus. Moacaxb (sisafi), ces. 
mlsati (lizati, oblizivati se), po}. pomloski (po- 
slastice). U rjecniku Vukovu (miisa, musa, buza 
iz drveta n. p. brozova, klenova i javorova, der 
Baumsafc, sucus^ s naznakom, da se govori u Lici 
i u Srijemu). Cobani kod stoke s proleca piju 
musu od klenova, grabova, jasenova, bukova, 
cerova ili sladunova drveta. Kad koje imeno- 
vano drvo dobro podmezgra i pocne da se raz- 
vija, oni zaseku deblo i uaprave zasek tako 
zgodno, da se musa tu skupja. Odatle je oni 
uzimaju i piju kao vrlo slatko i prijatno pice 
(u Srbiji oko Lijevca). Etnogr. zborn. 10, 69. 

MUSAF, musafa, m. kniga koran, citap, sveto 
pismo muhainedovacko. F. Miklosic, die tiirk. 
Elomente, Denkschriften 38, 178 uzima, da je iz 
tur. (arap.) musa'afe (pomoc). ali poradi razlike 
u znacenu nije to jasno. U rjecniku Vukovu 
(musaf, alkuran, citap s primjerom iz nar. pjes. 
vuk 3, 70: Car okupl hoge i kadije i dervise, 
turske khizevnike, te musafa na ruke uzese, 
Boga mole Turci za tri dana) i ii Danicicevu 
(musafb, u Turaka kniga sveta sa dva primjera 
iz isprava xv vijeka pisanih na turskom dooru). 
Tako mi 7 musati, sto verujemo mi Musromane. 
Mon. serb. 409. Ima u vasega gospodstva jedan 
turski musaf (u pismu 2iisanom u drugoj polo- 
vini svii vijeka). Starine 11, 148. Govori se u 
Bosni. Nar. bl. kapet. 410. K. Hermann 1, 591. 

MUSAFER, in. isto sto musafir i istoga po- 
stana (vidi tamo). Govori se u Bosni i Herce- 



goinni. V. Bogisic zborn. 393. Zborn. za nar. 
ziv. 0, 117. 

MKSAFEROVICI, m. pi. zaselak u Bosni u 
okruzju bihackom. Popis zit. bos. i here. 642. 

MDSAFERSKT, adj. gostolubiv. Ne diraj u 
tu kucu, ona je vazda musaferska ku6a bila (u 
Hercegovini). V. Bogisic zborn. 393. 

MUSAFIR, m. gost. Iz tur. (arap.) miisafir 
(putnik, gost). Govori se u Bosni. Zborn. za 
nar. ziv. 8, 100, — u Hercegovini: musavir 
(s takvijem akc. i sa -v- mjesto -f-.) V. ^^esevic. 
Nalazi se u nar. pijesmama muhamedovackim. 
Nar. pjes. horm. 2, 640. Hrv. nar. pjes. 3, 648. 

MIjSAGA, in. mjesto Musa aga. Mehmed-aga 
i s liime Mus-aga. Nar. pjes. vuk 4, 132. 

MUSAGIC, in. prezime izvedeno od imena 
Musaga. U Hercegovini ima zaselak Mnsagica 
mahala. Popis zit. bos. i here. 642. 

MUSAIK, m. mozaik, t. j. osobita vrsta sli- 
kaiia. Iz tal. musaico (ili mosaico). Samo u Mi- 
ka^inu rjecniku (opus musivum, emblema). 

MUSAIP, ?«. Samo u primjeru: Kajmakanu 
Mustaj-pasi, musaipu i svakomu razloge ove ti 
prikazi. J. Palmotic 338. Iz tur. (arap.) musahib 
(drug, mi^enik sultanov). 

MUSAK, muska m. isto sto 1 mosak, 1 mosak 
i istoga i^ostana (vidi tamo). Izmedu rjecnika 
samo u Mikajinu ((i na svome mjestu u azbuc- 
nom redu i s. v. mosak). Ne mirise lijepim 
muskom. J. Kavanin 21^. Koliko ambre, koliko 
musaka, koliko mirisnih voda bijase ona za 
bludne svoje prame poharcila? A. d. Bella razg. 
243. — Ima potvrda i za nom. sing, musk: 
Ako si kada nosil poli sebe musk .... ali ine 
stvari, ke lipo mirisaju. Starine 23, 147. 

MUSAKA, /. tursko jelo od modra patligana 
i iseckana mesa, koje se dotle kuva, dokle se 
ne ukuva svo u svome soku. D. Popovic tur. 
reci 151. Kako se to muhainedovacko jelo po 
Bosni i Hercegovini gotovi, to se opisuje po- 
tanko u Etnogr. zborn. 10, 96. — Iz tur. rijeci 
istoga znacena musakka. 

MUSAKADIC, m. prezime muhamedovacko. 
Bosnak (1908j 127. Postalo od Musakadijic 
(preko Musakadijc), a to od Musa kadija. 

Mr SAL A, /. dva zaseoka u Bosni, jedan je 
u okruzju tuzlanskom, drugi u travnickom. Popis 
zit. bos. i here. 642. — Jamacno iz tur. jezika. 

MUSALAM, m. vidi musalem. 

MUSAN, musana, in. ime jarcu. F, Kurelac 
dom. ziv. 38. — Ispor. 4 musa. 

MUSANDAR, m. isto sto musander (vidi 
tamo). Govori se oko Sarajeva. Etnogr. zborn. 
11, 51. Ne razabira se, je Ii gen. musandara ili 
musandra. 

MUSANDER, musandera, m. ormar uza zid, 
koji ima na vrhu raf. Govori se u Mostaru 
(s naznacenim akc). M. Milas rad jug. ak. 153, 
84. — Bijec je jamacno iz tur. jezika. 

MUSANDERA, /. isto sto musander i istoga 
postana (vidi tamo). Govori se u Hercegovini. 
Etnogr. zborn. 5, 738. 1136 i 12, 87. 

MUSAR, musara, m. isto sto gusar. Samo u 
jednoga pisca, koji ima i gusar (vidi tamo). 
Asan .... musar vrli. J. Kavanin I33b. Jedan 
razbi kad Hrvate, a musare (stamp. Musare) 
drugi dobi. 186^. Ki rastira sve musare. 191b. 
— Sasma nepouzdano; vidi 3 muzar. 



MUSARCIJA 



164 



MUSEVEGIJA 



MUSARCIJA, in. voda gusara. Samo u pri- 
mjeru: Musarciju velikoga razbi u vodah od 
Vestije. J. Kavanin 183a. — Sasma nepouzdano. 

MUSARICA, /. isto sto gusarica. Samo u jed- 
noga pisca, koji ima i gusarica (vidi tamo). 
Alcida .... musarica od svih prva. J. Kavanin 
273b. — Sasma nepouzdano. 

MUSARSTVO, n. isto sto gusarstvo. Samo u 
jednuga pisca. koji ima i gusarstvo (vidi tamo). 
Er musarstva stiti ih kleta. J. Kavanin 8tj'*. 
I musarstva inijeh toka ne korabje rasprsase. 
210b. — Sasma nepouzdano ; vidi muzarstvo. 

MLTSAST, adj. srdit i namrgoden. Govori se 
u Dubasnici (na KrkuJ. I. Milcetid (zabHezio 
akc. -U-). Vidi 3 musa. 

MUSAV, miisava, adj. pi'lav, uprjan. Govori 
se u Slavoriiji (s naznacenim nkc), na pr. Nezino 
je dite uvik musavo. Operi tu musavu kosuju. 
T. Maretic. S. Ivsic. S. Pavicic. — Ispor. u 
kajkavaca: musa (uprlana zena Hi krava), mu- 
saca (uprjana krava). M. Pletersnik slov. — 
Postane tamno. 

MUSAVEDA, /. bijeda, nesreca. Samo u pri- 
mjeru: Sahrani me, Gospode Boze, ubostine, 
siromastine, bede, musavede vidovne i nevidovne. 
M. D. Milicevic jurm. 52. Fisac u bUeski kaze, 
da je od arapske rijeci musibet (bijeda, nesreca), 
ali ce biti od one tur. (arap.J rijeci, od koje je 
museveda (vidi tamo, a vidi i rijec musibet). — 
U Lici se musaveda govori s promijenenim zna- 
cenem: zanovijetaiie, zapredane; na pr. Ko bi 
se negovoj musavedi domislio! J. Bogdanovic. 
Vidi rijec, koja sad dolazi. 

MUSAVEDATI, musavedam, impf. zanovije- 
tati, zapredati. Govori se u Lici (s naznacenim 
akc), na pr. A sta vavije musavedas? J. Bog- 
danovid. — Vtdi rijec, koja je pred ovom. 

1. MUSE, /. jisovka zenskome u Po]icima (u 
Dalm.). Zborn. za nar. ziv. i ob. 10, 26. Ispor. 
babe, grle, neve. Da nije u svezi s pridjevom 
musav, dakle musavo zensko? 

2. MUSE, /. isto sto maika, maca. Muse mala, 
ca si glavu naslonila? (iz neke nar. pjesme 
iakavske). A. Ostojic (zabilezio naznaceni akc). 
— Ispor. 3 muca, 3 music. 

3. MUSE, /. 2il- zaselak u Bosni u okruzju bano- 
luckom. Popis zit. bos. i here. 642. — Bice 
upravo plur. od prezimena Musa (oidi 2 Musa). 

ML'SELAM, m. pozdrav. Iz tur. (arap.) rijeci 
istoga znacena musalem^. Selam alekim (ili kao 
sto Bosnaci govore selamalec), a na ovo se 
odgovori: aleci muselam (stnmp. alecimu selam). 
Vuk rjecn. s. v. selam. Dode i jedan hoga te 
im (t. j. Turcima) nazove: selam aled! a oni 
nemu : alec muselam. efendija. Nar. prip. vrc. 
86. Turski nemu selam nazivase: selam alec, 
Mekidu Amzaga! Amzaga mu selam privatio: 
Muselam ti, Corovic Alija! Nar. pjes. vuk 8, 
247. — Nalazi se i musalam: I Turcima turski 
selam daje: Salamalec, vi Gradani Turci! Turci 
nemu selam otprimili: Alec musalam, neznana 
delijo! Nar. pjes. marjan. 74. 

MUSELEZ, m. slatko i mirisavo kuhano vino. Iz 
tur. (arap.) rijeci istuga znacena miisdlles. U rjed- 
niku Belinu (mulsa, propriamente la sapa o mosto 
cotto, vino cotto s naznakom. da je ,varvarska' 
rijec, t. j. dijalekticnaj, u Stulicevu (muselez, 
varenik) i u Vukovu (u pjesmama nekakvo vino). 
Donese mu vina trolitnega. museleza i duzel 
serbeta. A. Kaci6 razg. 292. Pozdravi mi sveca 
Muhameda, naces nega, di muselez pije. 806. 



V.ze sladkoga vinca museleza. J. Rajic boj 50. 
Prinijese museleza vina. Pjev. crn. 215b. Dala 
bih mu bacvu museleza. Nar. pjes. here, vuk 
96. Nosi Fata tikvu museleza. Nar. pjes. petr. 
1, 302. Oni piju serbet i muselez. Hrv. nar. 
pjes. 2, 352. 

MU8EL16, j«. prezime nejasna postana. Samo 
u primjeru: Od 6etiri brata Muselica. Pjev. 
crn. 81a. 

MUSELIM. m. osobiti turski cinovnik. Iz tur. 
(arap.) miisellem (priznat, ovlasten). Izmedu 
rjecnika samo u Vukovu (der Musselim, Art tiir- 
kischon Oberprofossen. Gdje je kadija, ondje 
ima i muselim, koji se gdjesto, osobito k istoku, 
zove i vojvoda, pa kadija sudi. a muselim 
zatvora lude i izvrsuje ono, sto kadija presudi, 
a dosta puta muselimi cine i bez kadijna suda, 

sto im je voja ). Koji je (t. j. Turcin Tokat- 

lijic) bio muselim naije rudaicke. Vuk grada 75. 
U Lijevnu gradu bijelomu da drugoga muselima 
nojma. Pjev. crn. 254b. Udrise nam sedam mu- 
selima. Ogl. sr. 438. To su bogme muselimi 
carski. Nar. pjes. vuk 4, 450. 

MUSELIMCI, Muselimaca, m. pi. zemliste u 
Srbiji u okolini biogradskoj. Etnogr. zborn, 
5, 1017. 

MUSELIMOV, adj. posses, od muselim. U 
rjecnika Vukovu (des Musselim, musselimi). 
S kadinom i muselimovom muraselora (vidi taj 
primjer kod murasela). 

MUSELIMOVAC, muselimovca, »j. covjek, 
momak muselimov. U rjecniku Vukovu (einer von 
des Musselims Leuten, homo musselimi). 

MUSELTMSKI, adj. posses, od muselim. U 
rjecniku Vukovu (Musselim-, musselimicus). 

MUSELIMSTVO (bice takav akc), n. sluzba 
muselimska. I tako ga....zbacio s muselimstva. 
Vuk grada 75. 

MUSELIN (jamacno je takav akc). m. pre- 
zime. Sem. pakr. (1898) 28. — Bice upravo ispa 
rijec, koja i muselim. 

MUSELINI, m. pi. tako se do god. 1890 zvalo 
selo u Srbiji u okrugu podrinskom, koje se od 
onda zove Jevremovac. S. Koturovic 427. Akc. 
zabilezio M. Ruzicic. Vidi rijec, koja je pred 
ovom. 

MUSELINOV16 (jamacno je takav akc), 
m. prezime izvedeno od Muselin (vidi tamo). 
Sem. pakr. (1890) 28. 

MUSEMET, m. neka vrsta sarena tkiva u 
cetiri nita (u Jajcu u Bosni). J. Belovic-Bern. 
82 (supl). — Jamacno iz tur. jez. 

MUSEVEDA,/. bijeda, potvura. Iz tur. (arap.) 
miiseww^de (koncept, ocrhivane). Izmedu rjec- 
nika samo u Vukovu (museveda, bijeda). U ova 
dva primjera, .Uo su se nasla, znacene je: bijeda, 
nevo\a, nesreca : Ti dobro zua.s, da kod mene 
kojekakve turske musevede ne prolaze. D. Obra- 
dovi6 bas. 209. Ne ce vas nikakova beda od 
nas sresti na putu niti museveda napasti. J. 
Rajic boj 104. — Vidi musaveda, musveda. 

MUSEVfiDITI, musev^dim, impf. bijediti, po- 
tvorati, glcig. izveden od imenice museveda (kao 
i bijediti od bijeda). Samo u Vukovu rjecniku 
(musevediti, bijediti). 

MUSEVEGI.TA, m. bijednik, opadac, imenica 
s tur. nastavkom -gija od museveda, dakle je 
musevegija mjesto musevedgija. Samo u Vukovu 
rjecniku (Verleumder, calumniator). — Vidi 
musuve^ija. 



MUSIBET 



165 



MUSLIN AC 



MUSIBET. m. hijeda, nesreca. Iz tur. (arap.) 
rijeci istoga znacena rausibet. Samo u primjeru : 
Tko ne trazi nasihata, izjesde samar musibeta. 
Nar. bl. kapet. 253. 

1. MUSIC, m. prezime izvedeno od imena 1 
Musa (vidi tamoj. Samo u nar. pjesmamn. Pa 
sad Srbje zove u svatove . . . . sa Sjenice Musica 
Stevana. Pjev. crn. 123*. Posadio starog Jug- 
Bogdana, a do Juga Banovic Strahinu, do Stra- 
hine Mu.sica Stevana. Nar. pies, vuk 2, 202. 
Vino pije Musicu Stevane h Majdauu cisto sre- 
brnome. 2, 298. Onu (t. j. knigu) s.ije, a desetu 
pise, a na ruke Musicu Stevanu. Na'-. pjes. petr. 
2, 285. — tome Musicu vidi m T. Maretica, 
nasa nar. epika 155. 

2. MUSIC (jamacno je takav akc), m. prezime 
izvedeno od imena 2 Musa. Schem. bos. (1864) 
XIV. Schem. rag. (1876) 66. Kalend. srb. (1882) 
221. Imenik (1906) 446. Nnlazi se u Lici (s na- 
znacenim akc). J. Bogdanovic, — u Srhiji (u 
okolini biogradskoj). Etnogr. zborn. 5, 1032. Po- 
tvrdeno je i kao muhamedovacko prezime: Etnogr. 
zborn. 11, 206. 

3. MUSIC, m. ime macku. F. Kurelac dom. 
ziv. 50. — Vidi 2 muse. 

4. MUSIC, ?«. selo « Slavoniji u zupaniji 
virovitickoj. Razdje}. hrv. i slav. 165. 

MUSICI, m. pi. nekoliko zaselaka u Bosni u 
razlicnijem okruzjima. Popis zit. bos. i here. 642. 

MUSIJA, m. ime isto koje i Mojsije. U rjec- 
niku DanicicevH (s potvrdama iz xv vijeka i 
dale). Predbbe srtditoga cara Musije. Spom. sr. 
1, 140. Musija, brat jego, carstvova 3 leta. 
Safarik letop. 88 (u toj knizi dolazi ovo ime jos 
na tri mjesta, i svuda se misli turski car toga 
imena). Tu jesu dvorovi prekrasnago Josifa Mu- 
sijom popisati. Glasnik 31, 305. — Vidi 2 Musa. 

MUSIJEVIC, m. prezime. Stipan Musijevic. 
D. Barakovic vila 821. 3[i.'ili se Stjepan Music, 
kojemu vidi kod 1 Music. 

MUSIJIN, adj. posses, od Musija. U rjecniku 
Danicicevu (s potvrdom iz xvi vijeka). Vbspo- 
minaje .... ubijenije Musijino. Safarik letop. 63. 

MUSIK, m. \ ... ., -1 

vidi muzik, muzika, mu- 

MUSIKA, /. ., , 

zikant. 

MUSIKANT, wi.j 

MUSIKIJSKI, ad], isto sto muzicki. Samo u 
primjeru: Trubi glasnije i organy i dipli, psalb- 
tiri i ine musikijske hitrosti uredivb. Starine'3, 
321 (u drugom rukopisu stoji: musijske). 

MUSINA EEKA {t. j. Bijeka), f. selo ti Srbiji 
u okrugu rudnickom. S. Koturovic 447. 

MUSINE, n. neko zemjiste u Srbiji (upravo 
u Sumadiji). Etnogr. zborn. 6, 822. — Tamno. 

1. MUSITI SE, rnusim se, impf. biti zlovojan 
i srdit. Govori se u Lici (s naznacenim akc), 
na pr. On se vavije na nesto musi. J. Bogda- 
novi6. — Postane tamno. 

2. MUSITI, miisim, impf. morati. Iz ces. (slo- 
vackoga) glag. istoga znacena (a taj je glag. iz 
nem. miissen). A jos sto je ostalo, musis da 
pocvoras. J. Rajic boj 117. Sto pan prosi, selo 
musi (ovo je upravo slovacka poslovica, ali se 
u vojvodstvu moze cuti i od nasijeh |udi i znaci; 
sto spahija moli, ono selo mora ciniti). Nar. 
posl. vuk 359. Iz te je poslovice unesen glag. i 
u Vukov rjecnik (miisi, er muss, debet s nazna- 
kom, da se govori u Backoj). — Vrlo se rijetko 
govori i ponajvise u sali. 



3. MIjSITI, musim, impf. Samo u Vrancicevu 
rjecniku za lat. glag. mutire, koji znaci ono, sto 
nasi perf. glagoli krknuti, pisnuti. — Tamno. 

MUSJ, interj. Samo u Vukovu rjecniku: kaze 
se magarcu, kad ga mame ili zovu, Laut den. 
Esel zu lockeii, vox alliciendo asino (s nazna- 
kom, da se govori u Crnoj Gori). Vidi rijec, koja 
sad dolazi. 

MUSJO, interj. ista koja i musj. U rjecniku 

Vukovu (musj, musjo, kaze se magarcu ). — 

U jednoj pjesmi crnogorskoj upotrebleno je musjo 
kao imenica za kona: Sedlah kona dobra musja. 
Nar. pjes. vuk 1, 361 (i otud u Vukovu rjecn.). 
— Vidi mus, muse, musad. 

MUSK, m. vidi musak. 

MUSKAT, m. isto sto muskat (vidi tamo). 
Samo u primjeru: U muskatu umrijet obra. J. 
Kavaiiin 27b. 

MUSKATEL, m. neka loza crna grozda. B. 
§ulek im. (s naznakom, da se govori na Cresu). 
Vidi rijec, koja sad dolazi, a vidi i muskatel. 

MUSKATIO, muskatjela, rn. neko grozde i 
vino od n